Citiranje u digitalnom okruženju

1. poglavlje: zakonski i etički aspekt korištenja informacija, zaštita autorskih prava

Pod intelektualnim vlasništvom podrazumijevamo različite proizvode intelektualnog vlasništva
koji se štite na različite načine i iz različitih razreda. Vrste industrijskog vlasništva su patenti
industrijski dizajn, žig, oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti te topografija
proizvoda. Za zaštitu ih je potrebno registrirati a tijelo koje se time bavi je zavod za intelektualno
vlasništvo. Međutim ovdje je potrebno objasniti autorsko pravo i druge pojmove. Autorsko pravo
se ne treba registrirati ili objaviti, a u stvaranju postaje predmet zaštite. Namjera zaštite autorskih
prava je uravnotežiti interese autora i korisnika autorskih djela. Osnovne su mu karakteristike
originalnost i individualnost, a autorsko je djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnog,
znanstvenog i umjetničkog područja koji imaju individualni karakter. Autorska djela uključuju
jezična djela (pisana djela, govorna djela i računalni programi), glazbena i dramska djela, djela
likovne umjetnosti, audiovizualna djela i dr.
Prevođenje i prikaz tuđeg teksta kao vlastitog smatra se kršenjem autorskog prava. Pravilno je
navesti izvor iz kojeg je nešto preuzeto, a ako postoji prijevod na hrvatskom onda treba uzeti
rečenice iz tog prijevoda, ali tada trebamo navesti iz kojeg izvora je preuzet prijevod.
Autorska prava se odnose samo na fiksirani oblik a ne na ideju, koncept ili postupak. Na primjer
autorskim djelom će se smatrati člankom ili knjigom u kojima su otkrića ili metode opisane.
Citirati se mogu i tekstovi koji nisu autorska djela. Bez obzira na to što se ne smatraju autorskim
djelima potrebno je citirati: zakone, vijesti s televizije, narodne priče u izvornom obliku. Autor je
fizička osoba koja je stvorila djelo.
Razlika između copyright-a i autorskih prava je što se copyright temelji na postojanju primjerka
nekog dijela, a autorsko pravo se temelji na činu stvaralaštva.

Sadržaj autorskog prava: moralno i imovinsko pravo

Autorsko pravo sadrži dvije osnovne skupine prava: moralno pravo autora koje štite osobne i
duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom i imovinskog prava autora koje štiti imovinski
interes autora u pogledu njegovog djela. Moralna prava autora su: pravo prve objave, pravo na
priznanje autorstva, pravo na poštivanje djela i časti ili ugleda autora, pravo pokajanja.
Imovinsko pravo autora podrazumijevaju da autor ima pravo raditi sa svojim djelom i koristima
što god želi i svakoga drugog isključiti iz toga, ako zakonom nije drugačije odre4eno. Ova prava
obuhvaćaju: pravo reproduciranja pravo distribucije, stavljanje u promet, pravo priopćavanja
autorskog djela javnosti i pravo prerade.
Moralna prava nisu prenosiva. pa ih se autor ne može odreći. On je uvijek autor svojeg djela.
Imovinska prava su prenosiva odnosno autori mogu prenijeti imovinska prava na druge osobe ili
tvrtke.

Ograničenja autorskih prava i korištenja autorskih djela

Postoje neka ograničenja kod autorskog prava, a to su vremenska i sadržajna. Vremensko
ograničenje traje za života i 70 g. nakon smrti autora. Nakon toga je autorsko djelo javno i
slobodno se može koristiti uz navođenje autorstva. Sadržajna ograničenja - različite situacije u
kojima je dozvoljeno korištenje objavljenim autorskim djelima bez njegovog odobrenja i
plaćanja naknade. To su: citati - doslovno navođenje ulomaka iz nekog djela uz navođenje izvora
i imena autora, a uključuje postupke sažimanja i prepričavanja (parafraziranje). Izvori se moraju
citirati kao i slike i grafikone. U prezentacijama i plakatima izvori se pišu na kraju a popis
literature ide na poseban slajd. Izvori iz kojih su preuzete slike citiraju se ispod slike. Ne citiraju
se opće poznate činjenice mitovi i opća znanja. Informacije koje se nalaze u udžbenicima nije
potrebno citirati.

Otvoreni pristup znanstvenim djelima

Već godinama se u akademskim zajednicama osvješćuje potreba za rješavanjem problema
otežane dostupnosti i ostvarenja otvorenog pristupa znanstvene i stručne literature.

Otkrivanje plagijata
Problematika otkrivanja plagijata je vrlo važna i u hrvatskom obrazovnom sustavu. Potrebno je
obratiti pozornost na potrebama i pravilima citiranja (relevantnost, dosljednost, potpunost).
Plagiranje je rašireni problem u svijetu na svim razinama obrazovanja. Postoji ručno
prepoznavanje plagijata. Jedan od znakova plagiranja je nedovoljan broj citata, odnosno bilješki
u popisu literature,
Alati za otkrivanje plagijata su jedan od načina prepoznavanja i sprječavanja takvih nepoštenih
praksi objavljivanja te lakšeg pronalaženja neetičkih publikacija. Ti alati koriste tehnike
dohvaćanja i usporedbe tekstova razvijene od strane internetskih pretraživača. Većina alata za
otkrivanje plagijata kod postupka izračuna sličnosti koriste tehniku digitalnog otiska koji
pronalazi identične nizove odre4enog broja znakova u slijedu. Učinkovitost programa za
otkrivanje plagijata usko je povezan sa jezikom usporedbe. Za provjeru plagijata koristi se
plagscan. Odabir kvalitetnog softwera samo je jedan od aspekata uspješnosti sprječavanja sve
veće pojave plagiranja na svim razinama obrazovanja.

2. poglavlje sustavi i stilovi citiranja

Postoje tri osnovna pravila navođenja izvora:
1 relevantnost - navode se svi i samo ni izvori koji su relevantni,
2 dosljednost - izvori se navode jednako i usklađeno
3 potpunost - navode se svi korišteni izvori i svi bibliografski podatci (elementi.
četiri osnovna razloga za ispravno navođenje izvora:
1 odavanje priznanja autoru korištenog izvora
2 provjera vjerodostojnosti izvora
3 pronalaženje dodatnih izvora informacija
4 izbjegavanje plagiranja.
Citiranje se smatra kao postupak navođenja izvora koji se koriste za pisanje vlastitog rada. Ovaj
postupak uključuje navođenje tuđih riječi misli ili ideja u tekstu, povezivanje citata s
bibliografskom bilješkom, i precizno navođenje potpune bilješke uz tekst (u popisu literature).
Postoje dva načina citiranja: izravno navođenje teksta i parafraziranje. Izravno navođenje tosta
provodi se na način da se koriste navodnici unutar kojih se prenosi tuđi tekst bez ikakvih
izmjena. Na kraju se obavezno navodi podatak o izvoru. Misli, ideje i tuđe riječi mogu se
parafrazirati. Kod toga se tuđe riječi ne navode doslovno, nego se prepričavaju tako da im se ne
mijenja izvorni smisao. Ovdje je isto obavezno na kraju navesti podatak o izvoru.
Nepoštivanje pravila rezultira plagiranjem. To je neetički i nezakonit postupak u kojem se tuđe
riječi misli ili ideje prikazuju kao vlastite. Plagiranjem se smatraju:
krađa teksta
simulacija parafraziranja
krađa ideja i metoda.

Sustavi citiranja
To je način na koji se citirani tekst povezuje s referencijom ili bibliografskom bilješkom koja
sadrži potpuni podatak o izvoru. Kod izrade bilo koje vrste sadržaja koristi se uvijek isti sustav
citiranja primjerice kroz sva poglavlja u jednoj knjizi. Ako se koristi sustav bibliografskih
bilješki, one se navode na istoj stranici na kojoj se citira izvor. Najčešće se na kraju citiranog
teksta stavlja brojčana oznaka u zagradi. U bilješki na dnu iste stranice navodi se bibliografska
bilješka. Sustav bibliografskih bilješki sličan je prethodnom sustavu, a za povezivanje s citiranim
izvorom s popisa literature koristi brojčane oznake. Ako se isti izvor spominje više puta u tekstu,
svaki put dobiva istu brojčanu oznaku. Na primjer prva oznaka izvora je 1, a drugog izvora 2. Na
kraju teksta se nalazi popis literature u kojima se bilješke pojavljuju prema redoslijedu
pojavljivanja u tekstu. Zadnji sustav citiranja je bibliografska bilješka koja koristi prvi element i
datum. Prvi element je prezime autora. Datum je ustvari godina u kojoj je citirani rad objavljen.
Ovdje se ne koriste nikakve znake već prezime autora i godina. Oni se odvajaju zarezom i pišu se
u zagradi.

Stilovi citiranja
Različiti sustavi mogu koristiti iste sustave citiranja. Neki od korištenih stilova su:
oksfordski stil - koristi sustav tekućih bilješki
harvardski stil - koristi sustav prvog elementa i datuma
vancouverski stil - koristi sustav brojčanih bilješki i često se koristi u medicini
stil APA - koristi sustav prvoga elementa i datuma, a koristi se u područjima poput psihologije,
obrazovanja i druge znanosti
stil chicago - daje upute za dva sustava citiranja, sustav tekućih bilješki, koristi se u područjima
društvenih i humanističkih znanosti, a sustav prvog elementa i datuma je u prirodnim znanostima
turabian - jednostavnija verzija chicago stila, namijenjena za sve razine studija
stil MlA - koristi se u humanističkim znanostima
stil bluebook - koristi se u pravnom području jer propisuje način citiranja pravnog dokumenta.

3 poglavlje: stilovi citiranja APA i Harvardski pravopis

Odabir sustava i stila ovisi o nekoliko čimbenika:
ako se radi o objavljivanju knjige ili članka u stručnim časopisima nakladnik određuje sustav i
stil odnosno uredništvo
ako se radi o internom sadržaju škole, odabir proizlazi iz odabira škole
ako nema ujednačenih pravila kojim se učenici i djelatnici služe, autor odabire stil i sustav.
Sustav prvog elementa i datuma i koristi sve više. On karakterizira jednostavnost i sadržajnost
korištenja. Ovim sustavom se najviše služi APA stil američko psihološko udruženje.
U bilješkama u tekstu navode se samo osnovne informacije koje upućuju na autorsko djelo:
podatak o autoru, godina objavljivanja, stranice ako je potrebno. Podatak o autoru navodi se na
dva načina:
u bilješki u tekstu, ispred godine
u samom tekstu a u zagradu ide samo godina.
Popis literature - sve bilješke u tekstu moraju biti ponovo navedene u popisu literature kao što svi
u popisu literature moraju imat, odgovarajuću bilješku u tekstu. Navodi u popisu literature pišu
se abecednim redom i prvo ide prezime autora i zatim inicijal imena. Ako se navode djela više
autora prvo se piše prezime prvog autora a tek onda prezimena drugih autora.
Redoslijed elemenata u bibliografskoj jedinici je:
prezime autora, inicijal imena autora. (godina objavljivanja). naslov: podnaslov. Ostali podatci
(urednik, izdavač, mjesto izdavanja, broj stranica i sl.) ovise o vrsti publikacije.

Stil citiranja hrvatskog pravopisa

U bilješkama u tekstu se navode sljedeći elementi:
autor nije poznat
godina objavljivanja
broj stranica ako je potrebno.
U APA stilu, drugi ili treći autor uvode se veznikom i a u slučaju četiriju ili više autora nakon
prezimena prvog stavlja se sintagma i dr. Dvotočkom se odvaja broj stranica od godine
objavljivanja.
Popis literature - ovdje se bibliografske jedinice navode abecednim redom prema prezimenu
autora ili prvog autora. Ime autora navodi se u obliku prezime ime a između autora se piše točka
sa zarezom. Redoslijed elemenata u bibliografskoj jedinici je:
prezime autora, ime autora. godina objavljivanja. naslov: podnaslov. Ostali podatci (urednik,
izdavač, mjesto izdavanja broj stranica i sl) ovise o vrsti publikacije.

4 poglavlje: vrste alata za upravljanje bibliografskim bilješkama i stvaranje vlastite baze znanja
Alati za upravljanje bilješkama ne podržavaju sve stilove citiranja nego samo priznate i korištene
stilove. Tako oni omogućavaju automatsku izradu bilješki u APA stilu.

4.1 Microsoft word – mogućnosti za upravljanje bilješkama

Microsoft word je alat za oblikovanje teksta. Ovaj alat također pomaže u upravljanju izvorima
koji su korišteni u tekstu. Prvi korak kod upravljanja stilovima je odabir stila citiranja koji će se
koristiti tijekom cijelog rada. Nakon odabira stila, treba dodati izvore u popis s izvorima. Nakon
što su dodani svi izvori moguća je atomatska izrada popisa literature.

Zotero - alat za upravljanje bilješkama

Zotero je dostupno slobodan alat a osim njega postoje i digi alati poput Mendeley. Zotero je
dostupan samo na engleskom jeziku. Prije instalacije o{g alata potrebno je imati korisnički
račun.