UVOD

Etiko-moralni problem pobaaja danas je veoma aktualan i problematian. Kroz povijest u

mnogim narodima pobaaj je bio zabranjen, tj. titio se ivot neroenog djeteta 1. ak je i u
Hipokratovoj zakletvi iz 4 st. pr. K., na koju priseu i danas lijenici, zapisano: "Neu dati eni
sredstvo za pometnue ploda."2 Ipak danas se situacija veoma promijenila. Nagle promjene su se
javile u 20. st., a posebice u drugoj polovici 20. st., pojavom radikalnog marksizma i liberalnog
invidualizma3. Tako je prvi zakon o pobaaju donesen 1919. godine u SSSR-u, to dosta govori o
sustavu vrijednosti koji stoji iza toga. Rasprave se vode na mnogim razinama, kako akademskim
tako i irim drutvenim i javnim raspravama. Demokratsko drutvo koje bi trebalo titi svakog
pojedinca, danas radi sebinih razloga, naruava temeljna prava onih koji bi trebali biti
najzatieniji jer su najnemoniji, tj. neroene djece. To pokuavaju moralno opravdati za razne
naine, ali su oni u sebi esto kontradiktorni. Unato tome, oni koji smatraju pobaaj legalni, radi
ideoloke obojenosti neoliberalizma, ne pristupaju otvoreno i bez predrasuda onima koji se bore za
zabranu pobaaja. Tako je teko razviti otvoreni dijalog koji bi mogao ukazati na moralni problem
pobaaja kao nedopustivog, jer ugroava osnovno ljudsko pravo na ivot ovjeka (zigote, embrija,
neroenog

1
2
3

Usp. B. Hring, Slobodni u Kristu. Kristov zakon, III. Svezak, Zagreb, 1986., Kranska sadanjost
Usp. I. ehok. I. Koprek, Etika. Prirunik jedne discipline, Zagreb, 1996., kolska knjiga, 267.
Usp. Isto, 267.

djeteta).

1. Pravo na ivot i drutvene okolnosti na zapadu danas

Pravo na ivot je temeljno ljudsko pravo i ono je preduvjet svih ostalih prava. Na njemu se
mora inzistirati. Tek kada ovjek postoji moe ostvariti sebe i svoju egzistenciju, a da bi to mogao
treba mu priznati pravo na ivot. Dakle, "pravo na ivot je temeljna pretpostavka za realizaciju
osobne egzistencije"4. Ipak to se pravo danas uvelike osporava onim to se ne mogu sami braniti, tj.
neroenim. To ini liberalno-individualistiko drutvo koje osporava neroenom (zigoti, embriju,
fetusu) ontoloki status osobe, ali u isto vrije niti ga rjeava5. Liberalizam slijepo slijedi svoj krivi
ideal slobode pod svaku cijenu. Ljudska sloboda jest ograniena jer je on ogranien i jer je
drutveno bie, te njegova sloboda see do slobode drugoga. Tako za liberalizam nastaje problem
kada se ljudska prava i sloboda meusobno isprepliu, te se tako meusobno ograniavaju i
uvjetuju. S obzirom da "cilj liberalne filozofije je zapravo opravdanje prava na pobaaj. U prvom
planu stoga nije ljudski embrij, ve odrasla osoba koja zahtijeva pobaaj."6, te lako dolazi do toga
da se u ime slobode, toboe prava na izbor, napose ene, doputa i legalizira pobaaj.
Opravdavajui to da ljudska prava pripadaju osoba, a ne ljudskim biima.
S obzirom na ciljeve pokreta za pravo na pobaaj, mogu se izdvojiti tri cilja7:
1. Potivanje samoodreenja ene: veina pobornika ovoga pokreta istiu ovaj cilj jer ena,
kako tvrde, treba moi odluivati o sebi i svojim interesima; te je tako odluka o pobaaju
njezina privatna stvar. Preuuje se ili negira injenica da ena u pobaaju odluuje tako i o
ivotu drugoga, tj. svoga djeteta.
2. Suzbiti potajno izvoenje pobaaja: za cilj se istie potreba za legalizacijom pobaaja
kako bi se izbjeglo izvoenje potajnih pobaaja koji izlau enu veim rizicima za njezino
zdravlje i ivot. Unato tome, legalizacija pobaaja, ne smanjiva znatno broj potajnih
pobaaja, jer mnoge ene se odlue na to iz vie razloga, kao npr. da sauvaju svoj "ugled",
izbjegavanje formalnosti, zaea zbog preljuba, zaea kod neudanih ena i vrlo mladih;i
drugih razloga.
3. Sprjeavanje namjernih pobaaja u budunosti: naime, neki tvrde kako bi ustanove, koje
pruaju "usluge" pobaaja, enama, koje im se obraaju, pruale bolje informacije o
mogunostima kontracepcije, te tako smanjile u budunosti broj pobaaja. Ipak to nije
dovoljno kako bi se znatno sprijeio broj pobaaja, jer kontracepcija je sama po sebi
nesigurna, ali i nain shvaanja spolnosti, u modernom drutvu, kao potragom za uitkom,
4
5
6
7

Toni Matuli, Medicinsko prevrednovanje etikih granica. Svetost ivota priklijetena izmeu autonomije i
tenicizma, Zagreb, 2006., Glas Koncila, 51.
Usp. Isto, 49.
Isto, 56.
Usp. I. ehok. I. Koprek, Etika. Prirunik jedne discipline, Zagreb, 1996., kolska knjiga, 268.

bez

odgovornosti.

Unato svemu, sama legalizacija ne rjeava pitanje da li je moralno to zakon doputa. Danas
se uglavnom opcije za i protiv oznaavaju sa engleskim sintagmama "pro-choice" (za izbor), koja
istie liberalnu opciju za pobaaj, te "pro-life" (za ivot) opcija za zabranu pobaaja, tj. zatitu
ivota neroenog djeteta.

2. Poetak egzistencije ovjeka

Kako bi uope moglo poeti priati o zatiti ljudskog ivota prije roenja, tj. embrija, fetusa,
neroenog djeteta, treba razjasniti kada ovjek zaista postaje ovjek. U konkretno sluaju embrija,
je li embrij ljudsko bie, ako jest, u kojem trenutku postaje ono ljudsko bie, i je li samim time i
osoba? To je pitanje njegova ontolokog i moralnog statusa8. Razmatrajui to pitanje, treba imati na
umu, da su nam znanstvene spoznaje pomogle da posve jasno odredimo kada poinje ljudski ivot i
predoi nam proces razvoja embrija, ali znanost ne moe dati definiciju ljudske osobe. To je
najprije filozofsko pitanje9.

2.1. Bioloke injenice

Zahvaljujui napretku znanosti danas nam nastanak ovjeka u majinoj utrobi vie nije
tajnovit i mistificiran. Jasno je danas da u trenutku oplodnje nastaje jedan novi entitet koji nazivamo
zigota. On u sebi nosi novi individualiziran projekt-program, tj. sadri sve potrebne informacije
kako bi se razvija jedna nova jedinka, novi ovjek10. Vana je ova injenica, kako iznosi M.
Aramini, da "od asa oplodnje zapoinje proces embrionalnog razvoja, koji karakteriziraju neke
vlastitosti: koordinacija, neprekidnost i postupnost"11. Ta svojstva omoguava tom entitetu, ve od
zigote, da je autonoman12. to znai da taj entitet ne biva razvijan od strane majinih organa, kao
to arhitekt izvrava neki projekt, ve on sam sebe razvija. Dakle on sam sebi koordinira jedan
postepeni, ali kontiunirani razvoj. Njegova ovisnost o majci je izvanjska, kao to je odrastao ovjek
ovisan o okoliu (hrana, ozraje itd.)13. Takva vrsta autonomije embrija od samoga poetka, da
samostalno ostvari sve potencije kojima se iznutra obdare, upuuje na zakljuak da je on ve od

8
9
10
11
12
13

Usp. Michele Aramini, Uvod u Bioetiku, Zagreb, 2009., Kranska sadanjost, 167.
Usp. Isto, 167.-168.
Usp. Velimir Valjan, Bioetika, Sarajevo Zagreb, 2004., Svjetlo rijei, 181.
Michele Aramini, Uvod u Bioetiku, Zagreb, 2009., Kranska sadanjost, 168.
Usp. Velimir Valjan, Bioetika, Sarajevo Zagreb, 2004., Svjetlo rijei, 182.
Usp. Isto, 182.

poetka stvarni pojedinac, a ne potencijalni pojedinac14.

2.2. Ontoloki status embrija

Iz gore navedenog kratkog prikaza injenica o razvoju ljudskog embrija dalo bi se zakljuiti
kako i sam embrij, pored to je ljudsko bie, jest i osoba. I kao osoba bi trebala biti u svakom
pogledu zatiena jer je osnovno ljudsko pravo jest pravo na ivot. Time bi se podrazumijevala
zabrana pobaaja kao nemoralnog ina. Ipak liberalna filozofija danas ne ide za osporavanjem
statusa embrija kao ljudsko bie, nego kao osobe15. A kako smatraju da nositelj prava moe biti
samo osoba, na tome temelje moralnu opravdanost pobaaja.
Tu je problem dakle, kako iznosi T. Matuli, to je takva argumentacija problematina "iz
jednostavnog razloga to radikalno razdvaja ljudsko bie i osobu na razini konkretne egzistencije"16.
Iz takve teorije proizlazi da postoje ljudska bia (embriji) koja nisu ljudska bia, i to jo implicira da
mogu postojati i da postoje i ona ljudska bia koja su prestala da budu osobe (npr. osobe u komi,
oboljeli od alzheimera itd.). Tako se javlja jedna nova profinjena vrsta diskriminacije koja ugroava
i diskriminira i zigote, embrije, fetuse, i djecu, hendikepirane, stare, neizljeive bolesnike 17... Dakle
oite su dvije tendencije, jedna je koja odvaja pojam osobe od ljudskog bia i druga koja
poistovjeuje osobu s ljudskim biem i ljudskim ivotom. Tu je takoer i problematian sloeni
pojam osobe, u ije se povijesno podrijetlo i razvoj ovdje ne moe ulaziti, ali treba se inzistirati na
pojmu osobe koji ukljuuje povezanost izmeu due i tijela. Kako kae V. Valjan: "Osobnost se
kod ovjeka podudara s egzistencijalnim inom koji realizira ljudsku narav stvorenu od due i tijela;
egzistencijalni in djeluje u samom trenutku nastajanja ljudskog bia." Dakle osoba biva osobom,
ne jer postepenim razvojom razvije svoju osobnost i vri njezine funkcije, nego bivsto njezine
osobnosti, s svim njezinim kvalitetama, ontoloki preegzistira18. to znai da osoba biva osobom i
kada jo nije u stanju da sve svoje mogunosti realizira i obavlja svoje funkcije (kao embrij), ili ako
postoje stvari koje joj to onemoguavaju (kao npr. osoba u komi). To dostojanstvo osobe osobi ne
moe i ne smije nitko oduzeti, bez obzira na situaciju.

14 Usp. Michele Aramini, Uvod u Bioetiku, Zagreb, 2009., Kranska sadanjost, 169.
15 Usp. Toni Matuli, Medicinsko prevrednovanje etikih granica. Svetost ivota priklijetena izmeu autonomije i
tenicizma, Zagreb, 2006., Glas Koncila, 56.
16 Isto, 56.
17 Usp. Michele Aramini, Uvod u Bioetiku, Zagreb, 2009., Kranska sadanjost, 174.
18 Usp. Isto, 175.

3. Vrste pobaaja
Osnovna podjela pobaaja po vrstama je na nenamjerni i namjerni. Nenamjerni pobaaj se
moe dogoditi kada je majska bolest ili zbog bolesti samog embrija ili fetusa. Tada se govori o
spontanom pobaaju. Nenamjerni je i nehotini pobaaj, ako nije izravno eljen i namjeravan, ali je
posljedica nepanje trudnice, npr. ako se izlagala velikom naporu i slino. Namjerni pobaaj se
dijeli na izravan i neizravan19. Neizravan pobaaj je onaj pobaaj koji nije eljen, niti namjeravan,
nego je posljedica medicinskog kirurkog zahvata, kojim se ena eli spasiti od teke bolesti; tada je
zapravo bolest ta koja je zahtijevala ovaj zahvat. Izravni pobaaj jesu terapijski i eugenetiki
pobaaj.

3.1. Eugenetiki pobaaj

O eugenetikom pobaaju se danas vie ne raspravlja niti ga provode. Razlog tomu je to se

povezuje sa Hitlerovom nacistikom ideologijom "iste rase", i to se danas takve indikacije za
pobaaj zapravo svrstavaju pod terapijski pobaaj, kada neispravno oblikovan fetus ugroava
psihiko zdravlje ili drutveni sklad majke ili obitelji20. Takvi sluajevi u praksi postoje. Vre se
pobaaji, nekad i zakonito, kao bi sprijeili dolazak na svijet djeteta koje je bolesno ili ima neke
defekte ili hendikepe, jer e ono, kako tvrde, biti nesretno i drutveni i ekonomski teret za obitelj i
zajednicu. To je zapravo izravna selekcija koja se od nacistike ideologije ne razlikuje puno, a rije
je o drutveno-ekonomskim i hedonistikim razlozima.
Problem je u tome: na kojemu se temelju zasniva moralni sud da zdravi fetus ima pravo na
ivot, a bolesni nema? Novoroene koje je roeno sa nekim hedikepom ili defektom, u ontolokom
pogledu, nije niti malo manje vrijedno od onoga zdravoga. Dakle, bez obzira na teinu bolesti i
hendikepa, ne moe se dokinuti njegovo ljudsko dostojanstvo, dostojanstvo osobe, a samim time
niti njegova prava. Istina je da takvo dijete moe biti veliko materijalno i psihiko optereenje za
majku i obitelj. Dunost je cijeloga drutva da se brine o takvim pojedincima, obiteljima i manjim
skupinama. Po tome se zapravo i mjeri ljudskost nekog drutva, inae se neemo razlikovati od
ivotinja. Te iako je bolesno ili ima neki hendikep, ne moe se tvrditi da e ono biti nesretno. U
ivotu moemo uoiti mnogo suprotnih primjera.

19 Usp. Michele Aramini, Uvod u Bioetiku, Zagreb, 2009., Kranska sadanjost, 212.
20 Usp. Velimir Valjan, Bioetika, Sarajevo Zagreb, 2004., Svjetlo rijei, 198.

3.2. Neizravni pobaaj

Postoje neke granine situacije kada se mora birati izmeu ivota djeteta i majke. Npr. kada
majka boluje od teke bolesti i ivot joj je u opasnosti, mora se lijeiti, ali to e lijeenje imati za
posljedicu smrt djeteta. U takvom sluaju se radi o neizravnom pobaaju. On dakle nije eljen. U
takvim situacijama ono se moe moralno opravdati primjenjujui naelo s dvostrukim uinkom.
Taj princip se moe primijeniti uz etiri uvjeta21:
1) da in u sebi bude moralno dobar ili bar indiferentan
2) da dobar in ne slijedi iz zla uinka, nego su simultani, inae bi se upalo u neispravno
naelo: "svrha posveuje sredstvo"
3) zao uinak, koji se predvia kao posljedica, ne eli se i ne odobrava, nego se eventualno
puta da se dogodi, to znai da volja izravno namjerava jedino i iskljuivo dobar uinak
4) da postoji proporcionalno teak razlog da se postavi dobar uzrok i pusti zao uinak:
drugim rijeima, da postoji proporcija izmeu dobra koje se namjerava i hoe i zla koje se
ne namjerava i nee, nego se puta da se eventualno dogodi.

Mi smo, s moralnog gledita, uvijek obavezni initi dobro, a izbjegavati zlo, ali nismo uvijek
obavezni, niti smo u mogunosti, sprijeiti svako zlo22. Ovakve situacije su veoma rijetke i sve su
rjee zahvaljujui napretku medicine.

3.3. Terapijski pobaaj

Pod ovom vrstom pobaaja, koja nosi naoko bezazleni naziv, krije se mnoge vrste pobaaja
koje se nipoto ne mogu nazvati terapijskim, jer se tu ne radi niti o kakvoj terapiji23. Naprotiv, pod
terapijom se smatra tretiranje bolesnog dijela lijeenjem ili uklanjanjem, a ovdje se ne radi o
tretiranju odreene bolesti nego o izravnom unitavanju fetusa kako bi se izbjeglo pogoranje
zdravlja ili opasnosti za majin ivot. Danas se esto i brkaju pojmovi neizravnog pobaaja i
terapijski pobaaj, iako su to dva veoma razliita sluaja koji imaju posve drukije moralne i
medicinske implikacije.

21 Ivan Fuek, ivot Smrt. Moralno duhovni ivot, Split, 2008., Verbum, 318.
22 Usp. I. ehok. I. Koprek, Etika. Prirunik jedne discipline, Zagreb, 1996., kolska knjiga, 273.
23 Usp. Velimir Valjan, Bioetika, Sarajevo Zagreb, 2004., Svjetlo rijei, 193

Mogu se razlikovati dva sluaja kada se predlae terapijski pobaaj24:

1) Kod sluaja kada se jedino tako moe spasiti ivot majke. Tu se razlikuju dva sluaja:
a) nastavljanje trudnoe ukljuilo bi smrt i majke i djeteta; b) nastavaka trudnoe uzrokovalo
bi sigurnu smrt majke, ali s nadom da se spasi dijete.
2) Kada se predlae radi ouvanja zdravlje. Tu se mogu promatrati razliiti sluajevi: a)
mogunost da nastavak trudnoe predstavlja smrtni rizik za ivot majke; b) mogunost da
nastavak trudnoe ukljuuje trajno pogoranje zdravlja majke; c) takoer mogunost nekih
psiholokih posljedica koji mogu nastati usred loih socio-ekonomskih uvjeta, to se radi o
neeljenom djetetu, iz straha da je fetus deformiran, loe oblikovan i slino.
Pod pojmom terapijskog pobaaja, kao to je gore vidljivo, svrstavaju se i sluajevi eugenikog
pobaaja (loe oblikovanje ili bolesti fetusa), socio-ekonomske motivacije, kontraceptivne
motivacije. Svoenje svih tih uzroka pod pojam terapijskog pobaaja vie je uzrok liberalne
kontraceptivne politike ideologije nego zaista opravdanih medicinskih razloga25.

3.3.1. Vrednovanje "indikacija" za terapijski pobaaj

Treba objektivno pristupiti vrednovanju medicinskih indikacija za terapeutski pobaaj.
Postoje zaista mogunosti komplikacija tijekom trudnoe ili kada trudnoa ugroava zdravlje
majke. Takve situacije se sve bolje tretiraju napretkom medicinske skrbi i rzici su sve manji. U
nekim situacijama prekid trudnoe je ak opasniji nego njezin nastavak, ili pak postoje neki drugi
alternativni naini terapije. Pogreno je porediti ivot fetusa i zdravlje majke, jer se tada ivot u
nastanku instrumentalizira zdravlju majke (drugo dobro s obzirom na ivot)26. Dakle, sami pobaaj
nije dopustiv, niti s lijeniko-deontolokog stajalita, jer bi time povrijedili pravo na ivot
neroenog djeteta koje nije niije vlasnitvo.
Neke drutvene i ekonomske razloge za pobaaj svakako treba odbaciti, jer, ma koliko te
situacije bile teke, one se ne mogu mjeriti sa vrijednosti ljudskoga ivota. Na drutvu je
odgovornost da se brine za pojedince, obitelji ili manje skupine, kada one vie ne mogu nositi teret
ivota radi neki krajnjih situacija. Te je i moralna obveza drutva da sprijei takve situacije.

24 Usp. Isto, 193.

25 Usp. Isto, 194.
26 Usp. Isto, 196.

4. Zakon i pobaaj
Tema pobaaja se ne tie samo etike, ve i filozofije prava, ustavno pravo, kazneno pravo,
legalnu medicinu27. Tako da drava mora zakonski regulirati zakonski pobaaj radi upravljanja
dravom i organiziranjem drutva u njoj. Smatra se da suvremena drava danas, ureena kao
liberalno-demokratsko drutvo, koje ne bi smjelo isticati niiju etiku i nametati je drugima, mora
ostati etiki neutralna, ali to nije mogue. Niti drava, niti zakon nisu moralno neutralni, jer svojim
zakonom i ustavom odraavaju neku etiku28. Kako e vladajui oblikovati etiku pobaaja, ovisi o
mnogo toga, kao to su prvenstveno etiki, pa onda i znanstveni, ideoloki, filozofski, religijski i
drugi pogledi na pobaaj vladajuih, drutva itd. U suvremenim lzapadnim drutvima koja, naginju
liberalizmu, krivo poimanje slobode i nijekanje ontolokog statusa fetusa kao potpunog ovjeka,
kao to se ukratko prikazano u prvom poglavlju, dovodi do realne mogunosti legalizacije pobaaja.
Znaajna je rasprava o dva pravna pojma: legalizaciji i depenalizaciji29. Depenalizacija se
odnosi na zakon koji ne kanjava sve namjerno izvedene pobaaja pod nekim okolnostima.
Legalizacija se odnosi na zakonsko doputanje, tj. Legalizaciju, pobaaja kao zajameno pravo
graanina, napose ene.
Zakon se ne poklapa s moralom, ali on izvire iz njega. On mora osiguravati, mada ne moe
sprijeiti svako zlo i svaku zloupotrebu ovjekove osobne slobode, objektivne uvjete za moralnost
svakoga, za ostvarenje pojedinanih osoba

30

. Takoer, mora osiguravati i ope dobro. Radi toga

mora biti osigurano da: zakon brani ivot svih, posebno onih slabijih i nedunih kao to su neroena
djeca, jer u suprotnom nije pravedan.
"Na naelnoj razini odnos izmeu pozitivnog zakona i osobne savjesti trebao bi udovoljiti kriteriju
meusobnog uvaavanja i uzajamna podupiranja. Samo onaj pozitivni zakon koji uvava i potuje
instanciju osobne savjesti jest dobar i obvezujui."31 Dakle, savjest nas obezuje da se legalnim
sredstvima borimo za zatitu neroenih i zakon mora omoguavati lijenicima i medicinskim
sestrama da se pozivaju na savjest. Naalost, danas smo svjedoci kada neki lijenici, ili medicinske
sestre, koji se pozovu na prigovor savjest, bivaju kanjeni i omalovaavani.

27 Usp. Velimir Valjan, Bioetika, Sarajevo Zagreb, 2004., Svjetlo rijei, 200.
28 Usp. Toni Matuli, Medicinsko prevrednovanje etikih granica. Svetost ivota priklijetena izmeu autonomije i
tenicizma, Zagreb, 2006., Glas Koncila, 89.
29 Usp. I. ehok. I. Koprek, Etika. Prirunik jedne discipline, Zagreb, 1996., kolska knjiga, 267.
30 Usp. Velimir Valjan, Bioetika, Sarajevo Zagreb, 2004., Svjetlo rijei, 201.
31 Usp. Toni Matuli, Medicinsko prevrednovanje etikih granica. Svetost ivota priklijetena izmeu autonomije i
tenicizma, Zagreb, 2006., Glas Koncila, 101.

Zakljuak
Etiki problem pobaaja je sloen i zahtijeva paljiv pristup, ali negiranjem prava na ivot
neroenim vodi dehumanizaciji ovjeanstva. Treba se ponovo potruditi i pokazati pravu vrijednost
svakog neroenog djeteta kao zaista i pravog ljudskog bia i osobe. Te tako mu zajamiti da i on
kao subjekt prava ima sva ljudska prava kao i odrasla osoba. Drutvene okolnosti su sloene, ali na
zapadu, gdje vlada individualistiki liberalizam, drutvo obezvreuje ljudski embrij i neroeno
dijete te ih liava svih prava, to nema objektivnog utemeljenja u naravnom zakonu nego su plod
ideoloke obojenosti. Relativizirajue i emotivne, i druge sline, etike teorije jednostavno nemaju
mjesta u vrednovanju ljudskog embrija kao osobe koja zaslue svako pravo kao i odrastao ovjek,
jer

ljudski

ivot

nije

10

privatno

vlasnitvo.

Literatura
- Velimir Valjan, Bioetika, Sarajevo Zagreb, 2004., Svjetlo rijei
- Michele Aramini, Uvod u Bioetiku, Zagreb, 2009., Kranska sadanjost
- Toni Matuli, Medicinsko prevrednovanje etikih granica. Svetost ivota priklijetena izmeu
autonomije i tenicizma, Zagreb, 2006., Glas Koncila
- I. ehok. I. Koprek, Etika. Prirunik jedne discipline, Zagreb, 1996., kolska knjiga
- Ivan Fuek, ivot Smrt. Moralno duhovni ivot, Split, 2008., Verbum