SADRAJ:

str.

Randall Garrett-Robert Silverberg

PAMETNA ODLUKA

William Harrison
ROLLER BALL

42

Frank Herbert
DUNE

56

Philip K. Dick
STROJ ZA KONZERVIRANJE

66

Nedjeljko Fabrio
PRILAZ IZAZOVU

75

Gordon R. Dickson
ZOVI GA GOSPODAREM

82

A. E. van Vogt
UPOTPUNJENJE

102

Arthur C. Clarke
Prie iz Bijelog jelena
Pria peta:
HLADNI RAT

130

SCAN i obrada slika: Sekundica

OCR, ispravka: Svetlost Lutalica
Prelom: MasterYoda
www.sftim.com
1

S I R I U S broj 7
-- veljaa1977.
Urednik: Borivoj Jurkovi
U ureivanju ovog broja Siriusa sudjelovali su in. Damir Mikulii, te lanovi Sekcije za SF ARKZ Narodne tehnike Zagreb Vojko Kraljeta,
Goran Paveli i Ljudevit Gaj.
Grafika oprema:
Ljudevit Gaj i Ivica Bartoli
Lektor: Boidar Stani

S I R I U S, biblioteka pripovjedaka znanstvene fantastike

izlazi svakog petog u mjesecu.
Cijena pojedinom primjerku
10 dinara Izdava: OOUR
Informativno-revijalna izdanja
NIP Vjesnik, Zagreb,
Ljubice Gerovac 1 Tisak:
OOUR
NR
i
TMG
Vjesnik, Zagreb Adresa urednitva: SIRlUS,
Redakcija Romani i stripovi,
Vjesnik, 41000 Zagreb, Ljubice Gerovac 1; telefon urednitva
(041)
515-555
Predsjednik
izdavakog
savjeta Redakcije Romani i
stripovi: prof. dr Adolf Dragievi Struni savjet
redakcije Sirius: Sekcija za
znanstvenu
fantastiku
Astronautiko-raketnog kluba
Narodne Tehnike, Zageb
Glavni i odgovorni urednik:
Borivoj Jurkovi

Randall Garrett
Robert Silverberg:

Sound Decision
Preveo Nikola Popovi

Pametna
odluka
Ima milijun zakona koje su donijeli zakonodavci; Ima ih
nekoliko koji postoje oduvijek. Prethodni se stalno kre;
Potonji se ne mogu ni ograniiti.
(David Gordon, Balada o nainima i sredstvima)
Ono to se dogodilo svemirskom linijskom brodu Marsijanska
kraljica bilo je, na prvti pogled, sasvim nevjerojatno. Jer da vektor
brzine tono izostavi akceleraciju to nitko pri zdravoj pameti ne bi
pretpostavio da se moe sluajno dogoditi, pa ak ni kockar pri
zdravoj pameti ne bi se kladio u tu mogunost bez obzira na visinu
uloga.
No ako cijelu stvar razmotrite malo poblie, postaje sasvim
oito da je bilo koji nesretni sluaj gotovo nemogu.
Neoploeno jaje napokon ima nekoliko stotina milijuna
spermatozoa na izbor, pa kakvi su izgledi da vi budete VI?
Svakako je beskorisno proraunavati mogunosti nekog
dogaaja poto se ve zbio. Mogli bismo se pojaviti s rezultatima
koji dokazuju da se dogaaj nije ni dogodio, a u podruju uzroka i
posljedica ex post facto zakonitosti su bez ikakva znaenja. I
statistika je bila protiv pa ipak se dogodilo.
3

Marsijanska kraljica bila je luksuzni linijski svemirski brod

od oko pet stotina tona i pripadala je zranoj kompaniji Barr. Brod je
u to vrijeme letio na kratkoj liniji od Marsa do Zemlje sa oko sto
pedeset putnika i posadom od trideset lanova ukljuivi i stujarde.
to se tono dogodilo s pogonom potpuno je nepoznato ili je
nemogue saznati. etiri ovjeka koja su to mogla znati bila su
mrtva sekundu poto se to dogodilo. Nekoliko je uzroka moglo
izazvati tu nesreu to je u iznenadnom bljesku svjetla mogla
usmrtiti i mnogo vie ljudi.
ooo
Koliko jo dugo? graknu Natalie Ledbetter. Ona je s
okruglom glavom i licem punim bora nalikovala na kornjau. Rijei
je izgovarala s praskom na poetku i na kraju, kao da je udarala znak
pitanja na kraju upitne reenice.
Jo samo nekoliko sati, gospoo Ledbetter ree
Parksel s beskrajnom strpljivou ovjeka koji je podnosio vie nego
to je potrebno i voljan je podnositi jo vie, u beskraj, tako dugo
dok se to isplati.
Natalie Ledbetter izvadi cigaretu iz blistave platinske kutije,
zapali je i napuni plua otrim dimom.
Mrzim svemirske brodove ree ona. Nije to zbog
malih pretrpanih kabina; nije ni zbog toga to tu nema to da se radi;
nije to, to...
Ona se namrti na blagi usisa zraka koji je, ini se, odvlaio
dim cigarete iz sobice i odvodio ga nekuda.
Ne, ja imam to raditi, mogu tu odravati vezu sa svojim
direktorima na Zemlji i na Marsu. Ne, smeta me osjeaj da sam na
toboganu. Bila sam jednom na tome, na toj stvari, samo jednom, to
je osjeaj unutra, spoznaja da se ne moete osloboditi toga. A to bih
ja htjela! Osloboditi se ovoga! Udahnuti malo svjeeg zraka. Ali
tamo napolju nema ak ni pljesnivog zraka! Ona mahnu rukom
prema dolje, prema drugom dijelu broda.
Parksel je bio krupan teak ovjek, s izrazom na licu koii nije
bio ni dosada ni idiotizam nego izraz pomirenja to nije otkrivao
nita to se dogaa u mozgu iza tog lica. Kao kombinacija tjelesne
garde tjelohranitelja i privatnog sekretara malo mu je ostalo od
privlanosti, bar to se tie Natalie Ledbetter. Bio je dobro plaen i
reeno mu je da e biti predvien i u njenoj oporuci pod uvjetom
da ona ne umre nasilnom smru. On se nije previe brinuo za to. Ni
4

tvrdokorna Natalie Ledbetter nije imala vie mnogo da oekuje od

ivota; imala je sto devet godina i poela ih je vidljivo pokazivati.
Gerontolozi su je drali skrpljenu na jednoj hrpi kao briljivo
prikupljene zglobove veoma dragocjenog fosila.
Izvadite ah, Parksel ree mu ona. I pripazite da ne
uletite u tu zamku kraljice i piona, kao proli put.
Da, gospoo Ledbetter. On prijee u drugi ugao
malene kabine i izvadi kutiju sa ahom. Poto su poredali na plou
figurice od slonove kosti, on je pogleda. Vi ste prvi na potezu,
ini mi se.
Vi ste na potezu ree ona zagriljivo. Ja sam vas
pobijedila proli put.
On isprui ruku upravo kad je iz zvunika dopro glas:
Panja, molim! Za tri minuta iroskopi e prestati okretati
brod. Moramo zaustaviti okretanje oko longitudinalne osi da bismo
omoguili pritisak du nje za deceleraciju. Molimo vas da se
smjestite u krevete i privrstite sigurnosne pojase.
Upozorit emo vas ponovno za dvije minute.
Prokletstvo! ree Natalie Ledbetter.
Bez ijedne rijei Parksel se nagne naprijed i pone skupljati
dragocjene rezbarene antikne figurice i stavljati ih u barunom
podstavljene udubine u kutiji. Zaguljiv odbojan miris stare ene
poeo ga je smetati i bio je sretan to moe otii od stola.
Pa ipak, i to je neki ivot, pomislio je u sebi.
ooo
George MacBride zastao je sluajui obavijest, a zatim se
nakesi svojoj eni.
ula si to je ovjek rekao, srce: natrag u krevet.
Marian MacBride imala je zgodno lice i sada se na njenom licu
pojavi nestaan izraz tobonjeg iznenaenja.
George!
MacBride se inio nevjet.
To je rekao onaj ovjek tamo. To nije bila moja ideja. Ja
nisam kapetan ove krntije. Njegovo se lice nije nimalo umekalo,
njegova glava i izgled lica bili su kao da ih je klesao u mahagoniju
umjetnik koji je, na alost, morao upotrijebiti drvosjeinu sjekiru za
taj posao. Bio je prosjeno visok, graen kao rva s ve izraenim
5

trbuhom. U etrdeset petoj, smatrao je on, trbuh se manje-vie moe

oprostiti.
Marian MacBride je bila deset godina mlaa i mogla je proi
vrlo lako kao tridesetgodinjakinja ili ak kao dvadeset
osmogodinjakinja. Lice joj je bilo okruglo, glatko i blistalo je
vitalnou tamo gdje joj je nedostajalo ljepote.
teta to se to mora zavriti tako brzo ree ona
ljubazno. Bilo je to prediivno putovanje.
MacBride joj prie i pogladi je po ramenu.
Opet emo izmisliti neki put. Moda slijedei put na
Veneru. Napokon, Breckmannova kompanija alje van samo
najbolje. Pri tome mislim na sebe, svakako.
Marian se nasmijei.
Sigurno, ali da li e dopustiti da me povede sa sobom?
To je tvoje peto putovanje, a meni prvo. I vjerojatno posljednije.
Ali srce...
Ona zaklima glavom.
Nemoj me obmanjivati, Georgie-Poirgie. Morat e
upotrijebiti sve svoje sposobnosti i sve svoje umijee da pridobije
kompaniju da plati i moje trokove puta u svemir. Oni to nikada nee
uiniti drugi put.
MacBride pogleda u nju zamiljeno.
Pa, mogli bismo utedjeti potreban novac.
Marian poe do kreveta i lee.
Ne budi smijean, George. Ako misli da u tjedjeti
novac za slijedee putovanje, onda si lud. Za prvo putovanje... pa, i
mogla sam, za svoje zadovoljstvo. No ubudue ne kanim odvajati od
tvoje zarade za svoja zadovoljstva. Ako vie nikada neu ni ii,
uvijek u se sjeati ovog putovanja.
MacBrideovo lice se odjednom prelije zadovoljstvom i
ponosom.
Srce, ti si predivna. I upravo zbog toga povjerit u ti
jednu malu tajnu. Sjea li se sastanka kod Staroga u njegovoj kui?
Da? Dakle, Stari je rekao da je po njegovu miljenju vrlo dobra ideja
to sam te poveo sa sobom. On misli da je dobro za poslovnu
politiku kad inenjer za prodaju povede i svoju enu. On e u tom
smislu dati preporuku Breckmannu u Austriji.
Marian se ukoila u krevetu.
6

 George! Poela je treptati kao da e zaplakati. Na

tome si ti radio cijelo vrijeme! Ti teajevi grupne psihologije! Znai
to je... ?
Upravo to. On potvrdno klimnu glavom sa sretnim
izrazom na licu. Ja sam...
Panja, molim! Za jednu minutu iroskopi e prestati
okretati brod, njegova rotacija e prestati. Gravitacija e pasti na
nulu za dvadeset i jednu minutu. Molimo vas, veite se u svojim
krevetima. Stjuard e vas ubrzo posjetiti i provjeriti.
ooo
Je li udobno, draga moja bebice? upitao je Fred
Armbruster kad je s mnogo panje i briljivosti pogledao svoju
lijepu enu.
Ruby se nasmijei preko malog prostora koji je razdvajao dva
kreveta.
A-ha. Ba mi je dobro, najdrai.
Bit e ti dobro, patkice moja. Nije ti bilo previe muno
prilikom polijetanja?
Nije lagala je ona. Bit e sve u redu.
Fred Armbruster bio je visok, vitak, bogat i zaljubljen. Ruby je
bila smrtno bolesna svaki put kad se mijenjala gravitacija, iako je
smatrala da je ostali dio putovanja bio jednostavno predivan.
Moda bih joj mogao, razmiljao je Fred, misli skrenuti na tu
stranu...
Bilo je divno putovanje, zar ne? pitao je.
Najljepe brano putovanje koje bi djevojka mogla
zaeljeti rekla je sasvim ozbiljno. Nikad nisam ni pomislila da
Mars moe biti tako lijep. Uvijek sam ga zamiljala kao sasuenu
loptu od gline, gotovo bez zraka. Ali purpurno nebo i crveno-uta
pustinja njen se glas polako izgubi.
A sjeti se onoga divnog zalaska sunca! nastavljao je
Fred. Onog s pjeakom olujom.
Ruby se smijeila u sretnom sjeanju.
Bilo je prekrasno. Sve je bilo plavo, i ljubiasto, i
zagasito crveno, prevueno s...
Vrata se naglo otvore i jedna se glava pomoli.
Svi privezani? Odlino! Vrata se zatvore.
7

 Posada ree Fred gorko. Uvijek se neki od posade

zabui tamo gdje nije poeljan. Kad bih ja zapovijedao ovim
brodom, onda bih...
Nemoj biti takav, srce.
Fred se namrti.
Ja jo uvijek smatram da ne mora svaki lan posade imati
duplikat kljua od svake kabine. Kad bi to bio samo kapetan, onda...
Panja, molim! iroskopi e se zaustaviti za tri sekunde.
Molimo ostanite u krevetima cijelo vrijeme. Nastupit e pet sekundi
besteinskog stanja, poslije ega e se pojaviti gravitacija od
deceleracije. Slijedila je mala stanka, a zatim: iroi
zaustavljeni. Molimo, ostanite na svojim leajima.
ooo
Edouard Descartes Andre ispusti oblai plavog dima od
cigarete prema stropu.
Oh, kako u biti sretan kad stignem kui! ree
svadljivo. Mars! Konzervirani zrak i smrad! Debeli kao drogirani
kukci, koji tvrde da imaju mozak!
U susjednom krevetu Jerry Hammermill se odmarao, s rukama
pod glavom, njihajui se. Ne deri se, stari moj. Napravio si
prokleto dobar posao na tom prokletom planetu. I nemoj
omalovaavati nae marsijanske prijatelje, oni mogu izgledati
prokleto runi, ali oni su ti napunili depove.
Ali ne govori tako glasno, idiote! gunao je Andre sav
nesretan. Ja ipak mislim da oni imaju prislune aparate u ovim
kabinama.
Ne budi prokleta budala ree Hammermill mirno.
Prvo i prvo, moji instrumenti ne lau, a drugo i drugo, ove stvarice
koje sam polijepio po ovim elinim zidovima zeznut e svaku
prokletu do sada izmiljenu napravicu. A osim toga, nisam im dao
nikakve pojedinosti.
Jah odgovori Edouard Descartes Andre. Svakako, ti
si onaj pametnjakovi, mudra glavica koja e nas jednom i nasukati.
Mudra glava naglasi Hammermill koja je zasluna
to imamo sada po etvrt miilijuna u komadu svatko. Osim toga, ako
ne skrenemo panju na sebe, svjetska vlada nam ne moe nita.
Mansijanci ne mogu svjedoiti na sudu.
Nadam se da si u pravu odvrati Andre. Zavali se i
znaajno pogleda svoga kompanjona. Zautjeli su. Polagano, kako se
8

okretanje zaustavljalo, gubili su orijentaciju. Gore i dolje poelo

se neprimjetno izjednaavati sve dok nije nestalo i postalo jedno u
bilo kojem smjeru.
Akceleracija za pet sekundi ree spiker preko
zvunika.
Kapetan Bernard L. Deering, visok krupan ovjek, kome je
elinosiva kosa bila otra kao etka i ijim je rukama povjerilo
svoje ivote sto sedamdeset i devet putnika na brodu Marsijanska
kraljica za vrijeme putovanja kroz svemir, sjedio je u
astronavigacionoj kupoli i promatrao kako zvijezde krue oko njega.
Kapetan Deering bio je u slubi kod svemirske linijske kompanije
Barr nekih dvadesetak godina, poslije vrlo znaajne karijere u vojsci.
Poznavao je svoj brod i znao je svoj posao.
Kako se okretanje broda usporavalo i opadala gravitacija, tako
su se i zvijezde polaganije okretale dok se nisu zaustavile. Kad se
sve zaustavilo, kapetan Deering naredi:
Poloaj!
Astrogator, ovjek s uglatim licem kao u suhe ljive, po imenu
Bliven, koji je na svemirske letove doao izravno iz vojne kole i bio
dio Deeringove ekipe ve jedanaest godina, odmah odgovori nizom
brojeva, a kapetan se nasmijei.
Odlino ree. Napuni vrpcu i pusti je prema
utvrenom programu.
Automatska vrpca s podacima za slijetanje kao zmija se izgubi
u kompjutoru, koji je davao tone impulse u strojarnicu.
Odjednom neki gotovo bezvuni VUMM, neto to se vie uje
koom nego uima. Postupno se gravitacija povrati, ovaj put pod
pravim kutom prema prethodnom pritisku. U kabinama su leajevi
rotirali u svojim okvirima. Dok je trajalo okretanje, rotacija broda,
bili su dvostruki leajevi na utom podu uz plavi zid. Sada su doli u
poloaj jedan iznad drugog uz uti zid na plavom podu. Posada je to
nazivala rotacijom uti G a longitudinalni potisak plavi G, zbog
odgovarajuih boja na zidu.
Akcelerometar se polagano dizao do 980 i ostao na toj razini.
Jednoga e dana ree astrogator nekakav pametni
djeak imati dovoljno razuma da definira standardnu gravitaciju kao
tisuu centimetara na sekundu na kvadrat. To e nas osloboditi muke
da se bakemo s ovim brojkama.
9

 Zar hoe da se ponovno definiraju centimetra? upita

Deering nakesivi se.
Ma ne, hou samo da je privlana snaga na povrini
Zemlje 0,98 standardna G.
Slaem se potpuno i u pojedinostima sloi se kapetan.
I upravo se u tom trenutku to dogodilo. uo se glasni DUMP!,
koji je potresao Marsijansku kraljicu od donjeg dijela gdje su bili
strojevi do astronavigacijske kupole. Brod se trgnuo kao da ga je
pogodio top velikoga kalibra. Igla na akceleratometru skakala je kao
luda i poela se penjali kao da hoe iskoiti iz kutije. Dostigla je
devet tisua prije nego to je pala i zaustavila se na nitici.
Brod se umirio. Gotovo itavu minutu nitko nije progovorio.
Nekoliko sekundi, koliko su bili izloeni gravitaciji od gotovo devet,
svima je bilo nestalo daha. Kapetan Deering zakalje i zgrabi
intercom.
Strojarnica! to se dogodilo?
Nije bilo odgovora iz strojarnice.
Enkers! Chivers! Tance! Punz! vikao je on. to se
dogaa tamo dolje?
Nije bilo odgovora. Nije ga ni moglo biti. Kapetan nije jo
znao da je njegova ekipa u strojarnici poginula u bljesku vruine i
svjetla u trenutku munjevitog udara koji je unitio i strojarnicu i
strojeve.
ooo
Svemirska luka White Sands zauzimala je oko etiri stotine
kvadratnih milja u pustinja Novoga Meksika. Bila je to velika, tvrda,
glatka i pusta povrina tla, okruena grmljem juka i kaktusa i niim
vie. Na istonom je kraju cijela kvadratna milja bila rezervirana za
upravne zgrade uredno poslagane skupine svijetlih ledenobijelih
zgrada, iji su sjajni polietilenski zidovi odsjajivali na suncu Blistavi
mlaz dijamantnog sjaja, koji se kao u slapovima odbijao od zidova
na sunanom svjetlu, teko su podnosile oi, ali je omoguavao da se
zrana luka uoi iz visine od nekoliko stotina milja, okruena utosmeim bojama pustinje.
Neil Stanley gledao je kroz prozor svoje sobe i mirkao na jaru
sunca. Radio je od rana jutra i nije ni opazio kako je sunce razbilo
ugodnu svjeinu pustinjskog jutra. On dodirnu polaroidni regulator i
prozor se zatamni, reducirajui svjetlo do podnoljivog stupnja.
10

Nije imao nita protiv pustinje kao takve, ali bio je protiv
vruine i sunca. Na svu sreu, kao general-major Svemirske baze
opremio je ured rashladnim ureajima i kontrolom prozorskog
zatamnjenja, a njegova dunost koordinatora u bazi za komercijalne
letove iz svemirske luke Whnte Sands nije iziskivala neki posao koji
ne bi mogao obaviti iz svojeg ureda. Stanley je volio svoj posao,
jednostavno zbog toga to je bio tako nevojniki koliko to jedan
posao uope moe biti. Brzo je donosio ispravne odluke, a bio je
impresivna izgleda. Stanley je potpuno vladao vojnim znanjem i
umijeem. Bio je na slubi u vojnoj svemirskoj baza u Nevadi, ali
kad se pruila prilika da preuzme teku dunost rukovodioca
komercijalnim svemirskim prometom, on je uskoio u to.
Vojna svemirska baza u Nevadi nije bila teka kao mjesto
slubovanja. Upravljanje je bilo jednostavno; nekoliko dobro
plasiranih nareenja bila su sav trik, a ona su se izvravala doslovce.
Civili ne sluaju nareenja ni napola tako dobro, ak ni kad je
posrijedi opasan posao slijetanja svemirskog broda. Njihova izrazita
nemarnost s vremenom je tako porasla da je zadavala glavobolju, ali
i to je bilo stalno iznenaenje koje je poslu davalo notu razonode.
Stanley se okrenuo od prozora i pogleda listu na zidu. Gornji
red je oznaavao: Marsijanska kraljica 14 04:9-2. To je bio
slijedei brod koji je morao sletjeti. Ispod toga je bilo vrijeme
dolaska Afrodite, sutradan ujutro.
Automatskom kretnjom pogleda na sat i prorauna vrijeme.
Kraljica se za koju minutu morala pojaviti na ekranu radara.
Kad je zazvonio telefon, on se namrtio. Zapravo, nije trebalo
biti nikakav prorok pa da se zna to svemirski brod mora uiniti da bi
sletio. Zakon gravitacije je tako neumitan kao hod vremena. Da bi se
spustio brod na pravo mjesto u pravo vrijeme, treba uraditi nekoliko
odreenih stvari, i odreeno vrijeme da se one urade. Stanley uze
slualicu.
Ovdje Stanley.
Generale, dobili smo Marsijansku kraljicu na ekranu.
Kakav je PVS? upitao je Stanley. S druge strane linije
nastupila je utnja.
Jo nismo izraunali PVS, gospodine ree glas
nevoljko. Neto nije u redu. Pozicija je izvan rute, a brzina je
konstantna. Ona...
11

 Nita, nije vano odvrati Stanley, presjekavi ovjeka

usred reenice. Dolazim odmah tamo. On tresnu slualicom i
odgurnu telefon.
Napustio je svoj ured u trku, usana stisnutih u ljutitu grimasu.
Kad radar uhvati neku letjelicu i ne moe u isti tren proraunati
predvieno vrijeme slijetanja, onda neto nije u redu, i to smrtonosno
nije u redu.
On sleti niz stube sa svoga drugoga kata, projuri kroz staklena
vrata i preskoi nekoliko stuba do izlaza. Tlo je bilo kipue pod
nogama, a uzavreli suhi zrak prodre mu u plua.
Njegov ga je dip ekao pred vratima, a ofer je pomalo
drijemao u oblinjem hladu. Ali im je vidio kako general dolazi,
uskoio je u kola i zapalio motor kad je Stanley ulazio u kola.
Radarski toranj jedan odsijee Stanley. I to k'o iz
topa.
Dip je jurnuo gotovo istog trena. Stanley se zavali zurei u
svoje prste i razmiljajui kakva e se to pria ispresti danas, kakvo
svjedoanstvo nesree ili heroizma. Nije znao. Nije znao to e se
dogoditi. Znao je samo da je Marsijanska kraljica tamo negdje
gore u svemiru otila ukrivo i ne ini ono to je trebalo initi.
Radarski toranj bio je pauinaste strukture, koja se jasno
ocrtavala prema nebu, metalnosivo prema svijetlom plavetnilu. Dip
se uskoro zaustavi pred tornjem, a Stanley iskoi gotovo istoga
trenutka.
Ostani tu! doviknu svom oferu ulazei u toranj. Tri
ovjeka pocrnjelih lica ekala su ga.
Generale, zar mislite... ? zapoe Sokolov, suhonjavi
tehniar kose boje pijeska i lica koje se neprekidno grilo.
Nita ne mislim odgovori Stanley ustro. Kasnije
e biti vremena za razgovore. Prstom je gurnuo kapu s ela i
proao pokraj njih ne gubei vrijeme na pitanja.
Listu promrmlja.
Oni mu je dadoe. Stanley pogleda na rezultat s ekrana i
usporedi ga s listom namrtivi se zabrinuto. Neto je bilo sasvim
pogreno. Slika se nije mijenjala, to je pokazivalo da je brzina broda
konstantna. Kraljica je morala poeti usporavati mnogo ranije.
Znoj mu pocuri niz preplanulo elo i on ga nestrpljivo obrie.
Podaci su bili oiti. Kraljica nema deceleraciju. Zato? Tko bi to
znao? Ovdje nadohvat ruke bile su iste injenice.
12

 Spojite me izravno s kapetanom Deeringom! ree

Stanley otro ne diui pogled s ekrana.
Da, generale odvrati Sokolov.
Stanley protrlja bradu. PVS lista bila je vrlo jednostavna, vrlo
lako se mogla usporediti s podacima na ekranu i vidjeti da li su
podaci za slijetanje toni. Rezultati su bili izraunati ranije. Sve to
je ovjek na radaru morao znati bio je poloaj broda, njegova brzina
i negativna akceleracija.
Ovaj brod sada nije bio na predvienom poloaju, nije imao
negativnu akceleraciju i lista nije bila predviena za takvu situaciju.
Unaprijed utvrena pravila su prikladna, ali ona jednostavno ne
pomau u nepredvienom sluaju.
Dok je gore radist grozniavo pokuavao uspostaviti vezu s
Marsijanskom kraljicom, Stanley prui ruku, dohvati telefon i
nazove kontrolu leta.
Ovdje Stanley. Hou brzo jedan proraun. Pogleda na
ekran i izdiktira poloaj, brzinu i smjer utvren na ekranu.
Hou znati kada i gdje e udariti ako ne pone s
deceleracijom. Shvatili?
Kada i gdje e udariti! Izgovorio je te rijei poslovnim tonom,
skrivajui iza njih osjeaje to su navirali. Bilo mu je jednostavno
nemogue sada postati nervozan i to pokazati, iako je svakako
shvaao svu teinu situacije. Svemirski su brodovi ogromni i teki,
kreu se fantastinim brzinama i ovjek koji je polovicu svoga ivota
proveo s njima tono je znao kakvu potencijalnu opasnost svaki od
njih nosi sa sobom.
U redu, generale. Sada emo ih ubaciti u DIRAC.
Napravite to brzo. Hou proraun za juer, ako ne moe
bre.
I on tresnu slualicom telefona. uli su se koraci iza njega.
Imam kapetana Deeringa na liniji, generale.
ooo
Panja! Doi e do male promjene u proceduri slijetanja.
Molimo vas ostanite privezani na svojim leajevima dok vam ne
javimo da je sve u redu. Nije potrebno da se uzbuujete, doi e
samo do male promjene u vremenu slijetanja. Ponavljamo, nema
razloga za bilo kakvo uzbuenje.
Kapetan Deering se namrti dok je sluao glas porunika
Bessemera preko razglasnog ureaja. Ponavljanje na kraju bilo je
13

nepotrebno, pomislio je, iako je objava bila dobra. Civili postaju

sumnjiavi ako im se suvie ozbiljno kae da je sve u redu.
Nadao se da e ove rijei imati svoj uinak. Mala promjena u
vremenu slijetanja. Zvuilo je dobro i dovoljno uvjerljivo, zapravo,
bila je to istina. Ako se Kraljica uspije izvui, nee biti samo
promjena u vremenu slijetanja nego i prilino velika razlika u brzini.
Brzina Marsijanske kraljice bila je daleko od nulte toke u odnosu
na Zemlju.
Intercom je glasno zujao.
Kapetane, ovdje Hagerty. Ne moemo do strojarnice. To
je mjesto strahovito vrue.
Radioaktivno ili termiki?
I jedno i drugo. Broja skae na svim mjestima, a toplina
je negdje oko sto pedeset stupnjeva Celzija. Je li itko mogao ostati
iv tamo unutra?
Kapetan Deering je mogao zamisliti to se moglo dogoditi
etvorici lanova njegove posade u strojarnici, pa ree:
Uzmite zatitno odijelo i neka netko razgleda strojarnicu.
Neka se ne zadri predugo unutra, ali saznajte priblino kolika je
teta. Moramo ovu ptiicu dobiti ponovno pod kontrolu, a imamo
samo nekoliko minuta za to!
ooo
Marian MacBride okrenu svoju ljepukastu glavu i nasmijei se
svom muu.
Ovo besteinsko stanje i nije tako loe, zar ne? Kad se
jednom na to navikne, mislim.
George se namrgodi.
Besteinsko stanje poe je podraavati. Evo, to je
rije koju ja volim. Zar joj ne bismo mogli dodati jo nekoliko slova
radi efekta?
Nemoj se aliti, George. Ja mislim da je to vrlo zabavno.
Zabavno, kae ona! MacBride se nasmija. Ako je
to tebi zabavno, neka ti bude, srce moje. Ja, ja bih htio znati to je
dolje a to gore. Zatvori oi i pomisli da visi na stropu, ili da lebdi
uokolo kao zrak, ili...
Prestani, George ree ona hirovito. to to radi?
Hoe li da se razbolim?
14

 Jah, kad bi ti bila bolesna, ja bih bio toliko zabrinut za

tebe da ne bih imao mogunosti ni pomisliti da i ja budem bolestan.
Divni osjeaji! Marian naini malu stanku, pa nastavi:
to misli, to se dogaa? Imali smo sasvim ozbiljan potres.
Meteor, vjerojatno ree Georg. Veliki kamen moe
napraviti mnogo tete brodu kao to je ovaj kad ga udari, zna li to?
Oh, dok brod ne gubi zrak, sve je u redu. itala sam
mnogo o sudarima s meteorima. Sav zrak izleti i svi se ugue ili
neto slino. Ne bih eljela umrijeti na taj nain.
Bila bi to zbilja malo zaguljiva smrt sloi se George.
Ali ovi novi brodovi mogu otkriti svaku veu stvar daleko
unaprijed. Ne mora se brinuti. Postotak smrtnosti na svemirskim
brodovima je manji nego kod mlaznih aviona.
Odjednom se zaustavi usred rijei, shvativi da ih oboje ovaj
razgovor zapravo pomalo plai, i da je ono to je govorio tako
sveano vjerojatno znanstvena zavrzlama. Glasovi im postadoe tii.
Stavio je ruke iznad glave. Prsti su mu bili ledeni.
Bila bi doista zaguljiva smrt ree on pokuavajui da
mu glas zvui veselo. Sjea li se na to mislim, Marian?
Ona je razmiljala trenutak.
To je ona muzika stvar u kojoj si ti sudjelovao prole
godine, je li to? Gilbert & Sullivan-opereta?
Da potvrdi on. Sjea li se, Jum-jum kae
nekomu...
Pogledao je u nju. Ona oito nije pokazivala nikakvo
zanimanje za ono to je on govorio.
U svakom sluaju, ako smo se zaustavili da izbjegnemo
meteor, nee nas udariti, zar ne?
Misli li ti da emo...
Ne, ljubavi moja. Mogu ti jamiti da ga neemo udariti.
ooo
Ruby Armbruster bila je ozbiljno bolesna. Lice je zaronila u
plastinu vreicu, a tijelo kao da se htjelo raspasti u komadie od
greva koji su ga potresali.
Fred se odvezao od svog leaja i spustio se na leaj uz svoju
enu. Njen suhi, otri kaalj pokazivao je da je njen eludac sada ve
bio potpuno prazan, samo je automatski ivana reakcija odravala
uasnu morsku bolest.
15

 Bit e sve u redu. draga ree joj on tjeei je. Bit e

sve u redu. Gravitacija e se ubrzo pojaviti. Bit e ti dobro.
Ponavljao je to neprestano, pokuavajui je primiriti i olakati
joj stanje, pokuavajui zaustaviti to strano stezanje i grenje
trbuha.
Napokon munina malo jenja. Ona se okrenu i pogleda u mua.
Lice joj je bilo okupano znojem i drhtala je cijelim tijelom. Uzdahnu
teko pokuavajui se pribrati.
Ooooh... Ohh, Fred...
Samo polako, zlato moje.
Uasno. Nema gore ni dolje... Dri me, Fred. Dri me.
Mislim... Osjeam kao da padam. Njen je glas govorio o onom
primitivnom strahu skrivenom u dubini podsvijesti.
Dri me, ne daj da padam. Frede, molim te, n e daj da
padam!
Jecaji su zamijenili napinjanje, ali tijelo se grilo. Fred je uze u
zagrljaj veoma njeno.
Ne brini, draga, ja te drim. Nee pasti, prestani se
plaiti. Nee pasti, nee pasti. Nee pasti!
ooo
Natalie Ledbetter se nagnu preko ruba svog leaja i pogleda
dolje.
to je to s vama? upita svojim suhim dubokim
mukim glasom. Bolesni?
Parkselovo je lice poprimilo izraz tupe ravnodunosti.
Ne, gospoo. ini mi se da sam dobio tucavicu. Obinu
tucavicu, to je sve. Reenica je povremeno bila popraena
priguenim hik.
Pa, prestanite! ree mu ona gotovo nareujui.
Nema razloga da mene napravite bolesnom! Parksel, ovo moram
raistiti sa Svemirskom linijskom kompanijom Barr! Zamislite,
putaju vas ovako, da, to je to? Slobodan pad. Da, to je to. Slobodan
pad. Porazgovarat u o tome s Gregoryjem Barrom!
Prestanite, kaem vam! Prestanite!
Da, gospoo njegove oi zakolutae od bolova
odravajui unutranju borbu koju je vodio da bi zaustavio
tucavicu.
Ahmmmmmpf! napokon uspije promucati.
16

ooo
Jerry Hammermill je otkopao svoj sigurnosni pojas nervoznim
prstima. Psovke koje je usput mrmljao bile su vie pomono sredstvo
za disanje nego zbiljski pokuaj komuniciranja.
to te dere? progunao je Edouard Andre s donjeg
leaja.
Hammermill se odgurne od leaja prema vratima i tamo se
zaustavi dok mu je jedan mii titrao na licu. Kad je progovorio, glas
mu je bio vrst i suh.
Nema deceleracije. Neto je otilo krivo. Ovaj prokleti
brod je u nevolji, tu nema greke. Mi smo u slobodnom padu.
Shvaa li to? Slobodan pad!
Ha?
Rei u ti to jednostavnije da bi razumio. Ukoliko nismo
u orbiti oko Zemlje, mi jurimo u susret jednom od najveih
karambola koji je ova zemlja vidjela.
Andre se nakesi sa superiornim samopouzdanjem ovjeka koji
je lukav i proraunat, ali u isto vrijeme kompletan idiot.
Pa to se zabrinjava? Rekli su da je sve u redu, zar nisu?
Pa to se onda zabrinjava, ha?
Jerry Hammermill se zaustavi kod vrata i pogleda otro svoga
kompanjona. Bio je uutio nekoliko trenutaka dok mu se prezir
ocrtavao na licu.
Prirodno da su nam kazali kako je sve u redu, ti tvrda
glavo ptijeg mozga! Pa to si oekivao da e rei? Neto kao: Svi
emo za nekoliko minuta umrijeti, pa vas molimo da budete
strpljivi. Zar si oekivao da e to uti?
Otvorio je vrata i iziao u hodnik prije nego to je Andre
poblijedjela lica uspio bilo to rei.
ooo
Kapetanu Deeringu su se zgrili miii na licu kad je uo rijei
koje su dolazile preko intercoma.
Ovdje Hagerty. Strojarnica je potpuno unitena kapetane.
Poslao sam unutra Palmera, ali nije mogao due ostati; prevrue je
tamo dolje. Nismo mogli nita ustanoviti.
to je s glavnim konverterom? zapita Deering
strahujui.
17

 Gotovo potpuno uniten. udo kako nije odletio u

komadie kad je dolo do eksplozije. Posada strojarnice je stradala,
mislim da su umrli u trenu.
Kako izgleda konverter? Deering je nastavio
ispitivanje. Ve je pregorio tunu i nepovratnu injenicu smrti svojih
ljudi u strojarnici; sada je bilo jedino vano osposobiti strojarnicu a
ne naricati nad smru etvorice ljudi. To moe doi kasnije, ako toga
kasnije uope bude.
Konverter je hrpa krhotina ree Hagerty. Uglavnom
rastaljena kovina, prema onome to je Palmer vidio, iako se ve
poinje hladiti i skruivati. Zatitne pregrade sauvale su ostali dio
broda od radijacije, koja sada ve poinje jenjavati.
A strojevi? pitao je Deering dalje, znajui da ih je
samo udo moglo potedjeti. Ima li izgleda da se pokrenu?
Koji strojevi? Hagertyjev glas je objanjavao sve bez
potrebe za daljim objanjenjima. Nije ostala nijedna mrvica od
njih.
Deering je dobovao prstima po ploi ispred sebe. Misli su mu
letjele naprijed dok je pokuavao smisliti to bi trebalo sada
poduzeti. Nevolja je bila u tome to nijedna misao nije odgovarala
situaciji.
to je sa... pokua Deering upitati, ali ga glas
porunika Blivena prekide.
Imate izravnu vezu s generalom Stanleyem iz White
Sandsa; moete li...
Deering se hitro okrenu pokuavajui se savladati. Pokuao je
ostati hladnokrvan koliko god je mogao: to je bio prvi vei nesretni
sluaj u njegovoj dvadesetgodinjoj praksi, ali on je bio dovoljno
sabran da zna kako se treba drati sada, bar tako se njemu inilo.
Samo trenutak! naredi otro. Reci Stanleyu da dri
liniju! Hagerty! Ima li izgleda da se upotrijebi rezervni konverter?
Ne, gospodine doe odmah odgovor. I on je
raznesen i...
General kae da je vrlo hitno, kapetane nastojao je
astrogator. Kae da mora s vama odmah govoriti.
Prokletstvo! povie kapetan poputajui neki od svojih
ventila napetosti. Reci mu neka prieka! Okrenu se opet
intercomu. Hagerty? Sluaj me dobro, uini sve to je u tvojoj
moi. Razumije? Pokreni te strojeve ako ikako moe.
18

Deering je sluao svoje vlastite rijei, uo kako njegov duboki

glas odzvanja u kabini i istog trena spoznao da je sve to govori
potpuno beskorisno. Hagerty je bio dobar ovjek, ali nije bio
arobnjak.
Okrenu se od intercoma i dograbi slualicu radiofona s
osjeajem kao da ima topove uperene u sebe zdesna i slijeva.
Ovdje Deering! zagalami u slualicu. to eli,
Neil?
Buddy? Ovdje Stanley. to se to dogaa kod tebe?
ovjee, mora odmah zaustaviti tu stvar!
Stanleyev glas je izraavao zlosutni, naredbodavni i upitni ton
ovjeka u nedoumici sa spoznajom nesree. Deering se namrti i
zapita sarkastino.
Ima li neki prijedlog? Moda crnu magiju?
U emu je stvar?
Glavni konverter je raznio sve u vraju mater, a isto tako
je proao i rezervni. Strojevi su uniteni. Pokuavam uiniti to se
moe. to e ti poduzeti? Kako izgleda na kurs sada?
Stanleyev glas je bio suh.
Nema veze sada. Reci to se dogodilo?
Tko bi to znao! odgovori Deering. Upravo smo
zaustavili rotaciju broda za deceleraciju i neto je eksplodiralo u
strojarnici. Sada smo bez pogona. Hagerty kae da dolje nema
niega osim krhotina!
Stanley je zautio, a kapetan Deering je zurio nestrpljivo u svoj
radiofon. Osjeao se malo bolje sada kad je general Stanley iz White
Sandsa bio s njim na liniji. Bilo je neega umirujueg u vezi s
ogromnim ovjekom koji se kretao lagano kao maka, pa ak i kad
ste na brodu koji vas nosi u pakao a on sjedi dolje u udubnom
naslonjau u sobi s rashladnim ureajem.
Dobro, daj mi tvoje koordinate ree napokon Stanley.
Deering pogleda u porunika Blivensa. Astrogator suhoga lica
stajao je uz njega i ekao.
Kurs zatrai Deering.
Astrogator mu doda komad papira, s kojeg Deering proita
brojke.
To je najpriblinije to sam mogao dati ree kada ja
zavrio itanje. Imate li nas na ekranu?
19

 Upravo provjeravamo odgovori Stanley. Moram

urediti jo neke stvari odmah sada, ali dri otvorenu liniju.
Deering nita ne ree. Stisnu aku i zagleda se kroz kupolu u
dijamantno tvrde zvijezde tamo daleko u prostoru. One su mu
uzvratile pogled sa svoje barunasto crne pozadine potpuno
nezainteresirano.
Kapetan se nasloni i dopusti da napetost izae iz njega. Brojke
su se poele oblikovati i ishod je bio sve jasniji. Okrenu se
intercomu.
Hagerty?
Da, efe?
to se dogaa?
Nita. Ne mogu nita uiniti.
Dobro ree Deering. Nastavi s pokuajima. Rijei
su bile beskorisne. Marsijanska kraljica je padala prema Zemlji
bez energije i pogona. Deering potpuno shvati poloaj u kojem se
nalazi brod i znao je da nema nikakva smisla nareivati Hagertyju da
uini udo. Nije bilo niega u svemiru to bi moglo spasiti brod.
ooo
Neil Stanley se okrenu radistu. Zrak je bio kipu u radarskom
tornju, a njemu se inilo da u zraku osjea udan okus ozona iznad
glave.
Drite tu liniju otvorenom naredi. Bilo to da se
dogodi, drite je otvorenom!
Zgrabi telefon i ponovo nazove kontrolu letenja, muei se
pomalo debelim prstima po rupama u koje ih je jedva stavljao. uo
je klik i glas.
to je s onim podacima? upita.
Evo stiu, generale ree netko na drugom kraju linije.
Stavili smo u DIRAC podatke koje ste nam dali. Nisu sasvim
toni, ali... ekajte! Evo ih sada.
Nastupila je dua utnja na drugom kraju linije, dok je Stanley
nestrpljivo stiskao prste.
Generale! napokon se zauje glas. Oni nee
promaiti Zemlju!
to? Jeste li provjerili?

20

 Da, gospodine. Ono to se dogodilo bacilo ih je iz kursa

samo toliko da e ipak tresnuti u Zemlju, ak ako i ne ponu s
deceleracijom. Milijun je prema jednom sluaju da e biti...
Ostavi to ree mu Stanley. Koja je toka krianja
tih dviju orbita?
Negdje du istone obale, gospodine. Ne moemo dobiti
preciznije mjesto bez preciznijih podataka. Rekao bih da e
Kraljica udariti negdje blizu New York Cityja, ukoliko ne uspori!
To bi moglo biti tono ree Stanley stisnutih usana.
Moglo bi biti tono. Koliko je vremena ostalo dok se ne srui?
Malo vie od pola sata, generale. Moete li nam dati malo
tonije podatke?
im budem mogao ree Stanley.
Blizu New Yorka, razmiljao je on. Pa prirodno, sve dok je
nekontrolirana divlja stvar sluajnosti, moe se spustiti na New York
a ne u Atlantik, ili ovdje u New Meksiko, ili gore na Aljasku.
Okrenuo se ponovo radistu.
Dajte mi Deeringa naredi. Ne elim razgovarati s
njim, samo recite astrogatoru da vam dade podatke o poloaju i
brzini to je mogue bre. Recite mu da ih hou do posljednje
decimale koju moe iscijediti i onda jo nekoliko k tome!
Prestade govoriti i gr mu pree licem. A onda dajte te podatke
Kontroli leta ree poslije krae stanke. Recite im da hou orbitu
tonu u dlaku. Moram neto izvui iz toga.
Da...
I uzgredno reeno dodade on dri ovo za sebe. Ovo
ne smije doprijeti ni do koga... ni do koga!
Napustio je radarski toranj najveom brzinom. Sunce je sada
bilo visoko nad glavom, bilo je nepodnoljivo vrue.
Voza je imao upaljen motor. Stanley uskoi u dip, a mjenja
zazuji kad je voza otpustio konice i pritisnuo papuicu
akceleratora.
Do eksperimentalnog! naredi Stanley i to dvostruko
bre. Dip je urlao preko ravnog terena prema zgradi za
eksperimentalne letove.
Bili su tamo u trenu. Jo se kotai dipa nisu ni zaustavili, a
Stanley je iskoio i pojurio u zgradu.
21

Pukovnik Arthmore trgne se od iznenaenja kad je generalmajor zalupio vratima za sobom. Pukovnik nije imao vremena ni
poteno pozdraviti generala, a Stanley mu ree:
Je li taj XV-19 spreman uzletjeli? Moe li biti u zraku za
dvadeset minuta?
Pukovnik ga pogleda i kimnu potvrdno glavom.
Mislim da bi mogao ako bismo malo pourili. Mi...
Pa pourite onda, dovraga! odsjee Stanley. Hou
da se pokrenete bre od toga broda. To je brod s najveim ubrzanjem
koji imamo, je li tako?
Da, gospodine. Mi . ..
Hou da bude spreman za polijetanje za deset minuta. To
je nareenje!
Da gospodine. Pukovnik se sada potpuno povratio od
iznenaenja, sad je bio naelektriziran i stavljen u pogon u isti
perpetuum mobile koji je drao i Stanleya.
I ne elim da ijedna rije procuri odavde o tome to se
priprema ree Stanley. Je li to jasno? Ako i jedna rije procuri
ili ako brod ne bude spreman, pobrinut u se da vie nikada ne
ponesete tu pticu koju imate na ramenima. Je li to jasno?
Da ree pukovnik. Jo neto, generale?
Nita. Samo ostanite spremni za dalja nareenja. Drite
telefon otvoren za Radarski toranj Jedan. Ovo je dvostruko A
dvostruko hitni sluaj, i ako ne budemo radili tono kako treba
mnogo e ljudi morati umrijeti. A sada krenite!
No, pukovnik je ve odjurio.
Stanley se za trenutak naceri odlazeem oficiru, a onda se
okrenu i pouri van. Nekoliko je trenutaka zastao pred zgradom za
eksperimentalne letove, planirajui slijedei korak, razmiljajui i
proraunavajui.
XV-19, razmiljao je on. Arthmore ga mora pripremiti da moe
krenuti odmah. Pucne prstima nehotice zadovoljan osjeajem da
slijedee dvije minute moe slobodno disati. Stvari su sada krenule,
plan se ostvarivao.
Brod je padao prema New Yorku ili njegovoj okolici! To je
bila opasnost prvoga reda i traila je hitnu intervenciju.
Pogledao je na sat. Tek je bilo prolo nekoliko minuta otkako
je cijela stvar zapoela, a inilo se kao da su proli dani. Sunce nad
22

Novim Meksikom jo se uvijek penjalo prema zenitu, a toplota jo

nije dostigla svoj maksimum toga dana.
Ne, razmiljao je on. Prava e vruina tek doi.
Natrag prema radarskom tornju ree vozau.
Kad se pojavio u velikoj prostoriji koja je bila srce tornja, dva
glasa ga sretoe odjednom.
Kapetan Deering vas trai hitno, generale!
Tu su podaci za Marsijansku kraljicu, generale!
Zgrabi komad papira s podacima koje je drao drugi ovjek i
jurne prema radiofonu kojim se uspostavila neposredna veza s
Marsijanskom kraljicom. Prije nego to je poeo govoriti pokrije
mikrofon rukom i zapita:
Jeste li neto kazali Deeringu?
Ne. Narednikov je smijeak bio usiljen i zabrinut
Svatko je u sobi znao vrlo dobro kakva je situacija sada i napetost je
poela rasti u sobi meu ljudima kao opasna epidemija. Zrak kao da
je bio naelektriziran. Mislili smo da mu to vi elite saopiti.
Hvala, narednie. Stanley skine ruku sa slualice.
Buddy? Ovdje Neil. Kako stoje stvari kod tebe? Glas
mu je bio miran.
Jedan je trenutak vladala tiina. Stanley je pogledom preao po
prostoriji i na licu narednika vidje izraz uasa. Oito je narednik
mislio kako Stanley nema prava da bude tako miran u takvoj
situaciji. Morao je biti jo uasnutiji kad je zauo glas kapetana
Deeringa, koji je doao nakon male stanke.
Stara poznata stvar, Neil. Nema pogona, nema izlaza.
Kako emo stii tamo dolje?
Imamo sada vae koordinate silaska ree Stanley.
Moemo vam rei u dlaku gdje ete udariti.
Tiina koja je znaila vie nego mnogo rijei.
Udariti? Znai, vi ste sigurni da emo udariti u Zemlju?
Nema nikakve dvojbe o tome, Buddy ree mu Stanley.
Ako se nita ne dogodi izmeu sada i tada, imat ete jedno vrue
kupanje u Oceanu. On pogleda u papire koje mu je predao
narednik. Sletjet ete na Long Island Soundu oko deset milja
jugozapadno od Bridgeporta u Connnecticutu, Ravno u vodu, drue
moj, ravno u vodu.
23

Opet je nastupila tiina, trei put, a Stanley je strpljivo ekao

znajui da je svaka stanka svaki put znaila duge sekunde bolnog
razmiljanja u Deeringovoj borbi sa samim sobom da bi rekao ono
to je morao rei. I napokon, javi se njegov glas.
Pa mi ne moemo dopustiti da se to dogodi, nije li tako?
Dakako Stanleyev je glas bio miran i odmjeren. Ne
eli da tvoji putnici doive neoekivano kupanje, zar ne?
Nikako odgovori Deering. Moe li poslati jednu
raketu ovamo na vrijeme?
Imamo dovoljno vremena za to odvrati Stanley. Straga
na zidu veliki zidni kronometar otkucavao je sekunde gutajui ih
mehanikom preciznou. Ne brini za to.
ooo
Jerry Hammermill se otiskivao neravnomjerno du dugoga
hodnika to je vodio do zajednike sobe u brodu, velike prostorije
prilagoene tako da su putnici Marsijanske kraljice mogli
zamiljati da su na bilo kojem mjestu osim na svemirskom brodu.
On otvori vrata i zaplovi u sredinu sobe, lebdei tako u zraku i
pridravajui se rukama za svjetiljku na stropu.
Znao je kakvoj se opasnosti izlae. Svakoga trenutka brod je
mogao zapoeti akceleraciju, to bi ga bacilo na pod unitavajuom
snagom. Ali to ga nekako nije zabrinjavalo. Pa ipak, prsti su mu se
tresli, a lice mu je bilo ukoeno kao da je bilo preliveno lakom.
Jerry Hammermill imao je do sada vrlo ugodno i unosno
zanimanje i pomisao da e se sve to zavriti nekakvim glupim
nesretnim sluajem nije mu se ni najmanje svidjela.
Odgurnuvi se od stropa, pribliavao se baru. Nije bilo momka
za barom za vrijeme slobodnog padanja, prirodno, i Hammermill se
sam poslui. akao je iza bara dok nije napipao pleksiplastinu
posudu sa skoem. Odlomi peat i potegnu iz posude estoku
tekuinu u dugim mekim gutljajima.
Okrenu se i odbije se prema prednjem dijelu broda, gdje je
trebalo da bude kapetan. Ve se osjeao malo bolje s obzirom na
neizvjesnu situaciju, ali htio je najprije vidjeti kapetana Deeringa i
saznati iz prve ruke tono to se to dogaa.
Hammermill! viknu kapetan kad je vidio putnika kako
se pojavljuje iza ugla na vratima. Nadam se da ste uli nareenje
da svatko ostane na svom leaju u kabini.
24

Hammermill se zadra rukama na vratima i hladno odmjeri

oficira u plavo-bijeloj uniformi. Uniforme Svemirske linijske
kompanije Barr bile su impresivne. Hammermill je gledao u
Deeringa i njegovo stegnuto izborano lice i njegove tvrde oi, koje
su mu kazivale sve. eludac mu se zgri u hladan tvrdi vor.
Dakle? to elite, Hammermill? zapita ga Deering
ljutito.
Recite mi, kapetane obrati mu se Hammermill
promuklim glasom Zato nema deceleracije?
Otvoreno pitanje odjekivalo je uokrug kapetanove kabine,
odbijalo se od zidova i izazvalo kod Deeringa i astrogatora Blivena
jo vee bljedilo na licima. Hammermill se doimao isto kao tvrd i
nepopustljiv kao i kapetan u oekivanju odgovora.
Tehnike potekoe, Hammermill procijedi kapetan
Deering. Sve e uskoro biti dovedeno u red. Pazite da ne budete
zateeni na nogama kad zapone negativna akceleracija. Baci
pogled na porunika Bessemera koji je stajao postrani. Povedite
Hammermilla natrag u njegovu kabinu, porunie!
Ne moete tako sa mnom, Deering! elim tono znati to
se dogaa na brodu.
Hammermill, budite uvjereni da se o svemu vodi rauna.
Bessemer, povedite putnika do njegove kabine.
Porunik se pokrenu i stavi ruku na rame Hammermillu.
Dugo lice Hammermillovo postalo je bezizraajno kad je
dopustio da ga izguraju iz kapetanove kabine i odguraju hodnikom.
Dobro, dobro, porunie ree on poto su se vrata na
kapetanovoj kabini zatvorila za njima. Ii u mirno sam. Nisam
namjeravao postavljati nezgodna pitanja.
Bessemer mu pokae put i vrati se natrag u kabinu.
Hammermill je plovio dalje kroz hodnik, okreui se bijesno i
mrmljajui poneku psovku. Namrti se i nastavi dalje ploviti. Nije
saznao apsolutno nita, osim da se nalaze u paklenoj kai. Deering je
bio sasvim proziran.
Brod nije imao deceleracije, a Hammermill je nauio dovoljno
o svemirskim putovanjima da bi znao kako svemirski brod na jedan
sat prije Zemlje mora usporavati prije nego to krene na slijetanje.
Da li se kreu prema Zemlji, prema najveoj pirotehnikoj
predstavi u ljudskoj povijesti, ili e promaiti planet i nastaviti po
25

hiperboli neznano kud? Hammermill nije znao. Ali znao je da su u

velikoj nevolji.
Deering ti nije rekao ni slova? upita ga Edouard
Andre.
Ni rijei odgovori mu Hammermill. Samo mi je
nehotice izmeu redaka rekao da je brod izvan kontrole i da e ostati
izvan kontrole.
ooo
Natalie Ledbetter pogleda Parksela.
Je li istina ovo to govori ovaj ovjek?
Sami ste ga uli, gospoo Ledbetter odgovori joj on.
Pa to da radimo? zapita netko.
Hammermill pogleda po skupini koja se uzrujano okupila u
njegovoj kabini. Okupilo ih se desetak, prvih deset koje je mogao
okupiti. Iao je okolo i kucao po kabinama pozivajui ih da dou i
okupe se, a zatim im se ispriao to je znao, objanjavajui briljivo i
u pojedinostima svima to znai kada nema deceleracije. Na licima
se odraavala ista nevjerica, uas, zaprepatenje, bijes,
malodunost, sve samo ne odlunost. A odlunost je sada bila
potrebna, razmiljao je Hammermill. Glasno ree:
Mislim da su se urotili oficiri ovog broda da nam
preuuju to se zbiva ovdje na brodu.
Moda samo pokuavaju sprijeiti uzbunu ree George
MacBride zlokobno. No moda se ne usuuju da nam to kau.
Vjerojatno prizna Hammermill. Ali napokon bar
netko od nas treba da zna. Ovaj komitet sastavljen od putnika, na
primjer.
Kakve bi koristi bilo od toga? upitao je Andre.
Ne znam odgovori Hammermill ogoreno. No
morali bismo barem saznati to e se dogoditi. Nai su ivoti moda
u pitanju, a mi o tome nita ne znamo.
Iz ugla sobe zauje se tihi prigueni jecaj. Hammermill se
namrti. Nije elio da se pojavi histerija i zakomplicira stvari.
Zato svi ne odemo do kapetana? ree on. Ne moe
svima nama lagati.
Dobra ideja dobaci netko.
Krenimo onda odmah! dobaci netko drugi.
Uzbuenje se poelo iriti, uasno nerazumno uzbuenje ljudi
koji su mislili da e biti spaeni ako samo naprave dovoljno veliku
galamu.
26

ooo
Kapetan Deering je promatrao veliku brzu crvenu kazaljku na
kronometru na zidu. Okrenu se Bessemeru.
Idem gore u astronavigacionu kupolu kod Blivena.
Oekujem da e nam Hammermill izazvati nevolje s putnicima i
vjerojatno e doi s jo nekima da bi postavljao pitanja.
to da im kaem, kapetane?
Nemojte im rei nita odgovori Deering odluno.
Nema razloga da saznaju kako emo tresnuti u New York sve do
zadnje sekunde kad se to bude dogodilo. A ako nam Stanley uspije
poslati ovamo raketu, onda se neemo morati brinuti o tome.
Mislite da bi nam White Sands mogao ovamo poslati
raketu na vrijeme? upitao je Bessemer.
Deering kimnu potvrdno glavom,
Ne sumnjam u to ree.
Vidio je kako je poruniku zablistalo oko pri pomisli da je
Bridgeport moda ve bio obavijeten o katastrofi, i okrenu se.
Zadrite putnike na okupu i smirile ih nekako,
Bessemeru. I nemojte me uznemiravati osim ako bude apsolutno
potrebno.
ooo
Edouard Descartes Andre ostao je sam i poeo je grozniavo
gledati u niz sjajnih zakovica na zidu i prouavati zid pred sobom.
Sve je to trik, obmana, rekao je sam sebi. Oni su nekako
saznali i otkrili kako smo vodili itavu igru na Marsu s onim
kukcima, znaju da smo njihovi ako nas uhvate prije nego to
stignemo na Zemlju. Vjerojatno su promijenili kurs i orbitu broda da
bi nas nekako iskrcali na neku svemirsku stanicu umjesto na Zemlju.
Na taj nain nas mogu prebaciti natrag na Mars. Oh, ti smrdljivci.
Prljavi, prokleti smrdljivci razmiljao je on.
Bijesno je udarao rukom po zidu. Reakcija ga odmah odbaci na
drugi kraj kabine, gdje je tresnuo o zid s potmulim udarcem.
Prljavi, pokvareni smrdljivci, razmiljao je.
Misli Natalie Ledbetter ile su istim slijedom.
Ako ne doem natrag na Zemlju, moji e neaci podijeliti
novac, ak e i Parksel dobiti jedan dio. Oh, ne, on nee stii na
Zemlju kao ni ja... onaj posao s tvrtkom Consolidated e propasti, a
oni tamo u General Enterprises e uivati u tomu... Ah, te svinje! Zar
e General Enterprises biti tako podao da sabotira cijelu stvar da ne
bi dolo do posla s njima?
27

Na drugoj strani kabine Parksel se nervozno mrtio. I on je bio

ozbiljno zabrinut.
ak ako i izaem itav iz ovoga dumbusa, a ona ne, neu
nita naslijediti. Ne nasljedujem nita ako ona umre nasilnom smru.
Prokleti testament.
Bit e sve u redu, Ruby, lutkice moja govorio je Fred
Armbruster gotovo oajnikim glasom. Sve emo mi ovo
prebroditi.
Ruby ga otro pogleda.
Nema smisla da me obmanjuje. Fred Hammermill je
rekao da emo se sruiti i da emo svi poginuti. Oi su joj bile
crvene od plaa, ali sada vie nije plakala. Sada je bila smirena i
hladnokrvna pred licem smrti, odavno je prebro dila histeriju ili se
bar tako inilo. U tom je trenutku Fred bio gotovo ponosan na nju.
A onda odjednom maska pade s lica.
Frede moj, neu da umrem! vrisnula je. Zar ne
mogu poslati brod za spaavanje ovamo gore? Frede, uini neto.
Uini neto!
Nita ne mogu uiniti, lutkice moja ree on tupo.
Na drugoj strani broda te iste rijei je izgovorio George
MacBride:
Nita ne mogu uiniti, Marian.
Misli da je tono to je Hammermill govorio? Jo nema
deceleracije, rekao nam je. Jo uvijek smo u slobodnom padu.
Svemirska sluba zna to radi odgovori joj MacBride s
puno nade u glasu. Ve e nas izvui nekako iz ovoga. Priekaj
malo. Kladim se da su sa Zemlje ve poslali brod za spaavanje.
Hoe li stii ovamo na vrijeme? pitala je Marian.
Nadam se da hoe odgovori MacBride.
Ostali su putnici prolazili manje vie kroz iste faze kad su se
glasine proirile Marsijanskom kraljicom. Nagaanja su kruila. I
dok je brod padao brzinom od dvadeset milja u sekundi prema
Zemlji, sedamdeset i pet parova putnika raspravljalo je i ponovno
razmatralo situaciju; za to vrijeme je kapetan Deering bio u
astronavigacionoj kupoli s Blivenom, a na Zemlji general-major Neil
Stanley guvao izvjetaj koji je govorio da je XV-19 spreman za
uzlijetanje.
Raketa je bila spremna da uzleti. Dobro, pomislio je Stanley.
Zgrabio je telefon i okrenuo brojeve eksperimentalnog.
Pukovnie? Ovdje Stanley. Primio izvjetaj. Potvrujete?
28

 Potvreno odgovorio mu je pukovnik Arthmore.

Odlino odvrati Stanley Onda smo spremni da
poaljemo XV-19 gore. On dade pukovniku potpune i jasne
instrukcije i spusti slualicu telefona. Nije ostalo vie nita nego da
se izvijesti Washington.
Kako stoje veze s Pentagonom? zapitao je narednika.
Nema jo odgovora. Javili su da je to odluka za najvii
nivo, efovi treba da se sakupe.
Stanley pogleda na sat i nakesi se bez humora. Jo uvijek je
bilo dovoljno vremena. Ne previe, ali dovoljno.
Svakako ree. Prebacite na moj ured kad dobijete
vezu. I hou potpunu videofonsku vezu, bit e vrlo impresivno kada
sve zapone. U meuvremenu dajte mi vezu s Deeringom.
Da, generale.
Radiofon je bio otvoren, ali je trebalo nekoliko sekundi prije
nego to se uo glas kapetana Marsijanske kraljice.
Imamo neprilika na ovom kraju ree Deering brzo kad
je doao do radiofona. Putnici su saznali da smo u nevolji. Imam
sada sto pedeset usijanih glava oko sebe. Situacija je blizu arkog
usijanja.
Kako se saznalo? pitao je Stanley.
Nismo mogli sauvati tajnu, Neil, zna i sam. Netko je na
brodu tko zna dovoljno o svemirskim letovima da bi ustanovio kako
smo u nevolji, a nije znao dovoljno drati jezik za zubima.
Pa bit e ih vrlo lako sada umiriti ree mu Stanley.
Reci im samo da je raketa ve na putu. Razumije to mislim rei?
Neki udan prizvuk humora bio je u Deeringovu glasu kad je
odgovorio.
Rei u im to. Moe li mi poslati nekakav telex da bi im
to potvrdio? To na papiru izgleda mnogo vjerodostojnije.
Poslat u ti odmah. Stanley naini stanku i duboko
uzdahnu. Kad XV-19 stigne na vau visinu, morat e preuzeti
navoenje. Moe li to preuzeti?
Odgovor je stigao bez oklijevanja.
Svakako. Vrlo lako. Puno sree, Neil. Bit e ti potrebna.
Znam. Puno sree i tebi.
Bilo je malo prizvuka smijeha u Deeringovu glasu kad je
rekao.
Ovo je nalik na onu: Long life to you... Dugo mi poivio.
Nisam to tako mislio odvrati mu Stanley.
29

 Znam. Do vienja, Neil.

Stanley kimne glavom bez ijedne rijei i die se.
Narednie, im dobijete vezu s Washingtonom, prebacite
je na moj ured.
Okrenu se i izjuri iz sobe radista.
***
Porunik Bessemer borio se kako je mogao u velikoj
zajednikoj prostoriji. Jednom se rukom uhvatio vrsto za kvaku na
vratima iza sebe a drugu je stisnuo u aku.
Bilo je vie od stotinu putnika u zajednikoj prostoriji, koji su
se komeali nesigurno u prostoriji broda u slobodnom padu, ali
Bessemer se obraao Jerryju Hammermillu.
Vi ste irili glasine, Hammermill izgovorio je porunik
glasno. Vi ste ove ljude uzbudili sasvim nepotrebno.
Hammermill je pokuavao neto odgovoriti, ali neki debeli
ovjek blizu bara povie:
Ja ne bih rekao: nepotrebno! Ako smo svi u opasnosti,
onda bismo morali to znati! Moramo se spaavati!
Hammermill se okrenu ovjeku i iskesi zube u otroj grimasi.
Ama, niste na linijskom oceanskom brodu, ovjee. Ovo
je svemirski brod. Nema tu amaca za spaavanje.
Neka ena je jecala u pozadini. Ne, to je bio mukarac. Natalie
Ledbetter zapita mirno:
Hoe li nam biti potrebni padobrani, mladiu?
Padobrani? Hammermill se gotovo nasmijao.
Padobrani? Pri dvadeset milja na sekundu? Ne, bako, nema
padobrana.
Stara dama oinu pogledom Hammermilla.
Ja sam pitala ovog oficira, mladiu. Bila bih vam
zahvalna kad biste zatvorili tu smijenu gubicu, dosta ste nevolja ve
prouzrokovali. Ona ponovno pogleda u porunika. I kakva je
situacija, mladiu?
Bessemer je otvarao i stezao aku.
Mi smo u nekoj vrsti nevolje ree pokuavajui da mu
glas zvui hladnokrvno. To ne mogu zanijekati. Ali kapetan me
ovlastio da vam saopim da uope neemo pasti. Brod nee udariti u
Zemlju.
Fred Armbruster zamae rukom po zraku.
30

 To je la! vikao je glasno. To je najobinija la! Je

li itko od vas pogledao kroz prozor? Moete vidjeti Zemlju! I mi
padamo na nju, tono na nju! Ona pokriva pola neba!
George MacBride se okrenu Armbrusteru.
Zatvorite ta usta! Vi ste zli kao i Hammermill.
Armbrusterove se oi zaiskre.
Kako se usuujete tako govoriti... Hej, pa ja vas
poznajem. Vi radite kod Breckmana. Mogu vam ve sada rei, velika
njuko, da ste otputeni!
Marian MacBride uzdahne teko. Georgeovim licem prijee
ruan osmijeh.
Pa kad sam ve otputen rekao je polagano onda da
bar budem otputen zbog neega vrijednoga. Njegova se aka
munjevito podie i snano pogodi vrh Armbrusterove brade.
Armbruster se uzdie i u velikom luku odletje do stranjeg zida.
MacBride s druge strane takoer se nije mogao zaustaviti od
zamaha uloenog u udarac, pa tresnu unatrag na Edouarda Andrea.
Kome ti to? dreao je Ande ljutito udarivi ga u sasma
refleksnoj kretnji.
Dohvatio je MacBridea u rebra tono ispod srca i Irac se
presavio prije nego to je poletio uvis. Marian MacBride je vidjela
to se dogodilo pa uze s bara teku pepeljaru obrubljenu crvenim i
zlatnim rubom. Ne razmiljajui, baci je na Andreovu glavu.
Plastina se posuda odbije od Andreove glave i pogodi u glavu
drugog putnika pokraj njega.
Svaiji su ivci bili napeti do maksimuma i inae, a na ovaj
poticaj nasilja ivci, koji su vibrirali kao strune na violini, odjednom
popustie. Netko je gurnuo nekoga. ake su poletjele prema licima.
Bilo je uzvika i jauka. U dvije sekunde zajednika soba postala je
popritem nemira i tunjave. Manjina, rulja poluhisterinih ljudi,
napokon je dola do akcije koju su eljeli. Podsvjesno je svatko od
njih znao da je potrebno poduzeti nekakvu akciju, a ovo je bila
jedino mogua akcija koju su sami mogli poduzeti.
Natalie Ledbetter dobila je nogom u eludac i poletjela estoko
prema baru. Parksel je to vidio i neto u njegovu mozgu proradi. On
je godinama mislio da estoko mrzi staru babetinu, a tek sada je
shvatio koliko je simpatija gajio prema njoj. On se odbaci od zida
preko sobe, doeka i odbaci ponovo od zida da bi glavom udario u
lea onoga to ju je udario.
31

Tui se pri slobodnom padu nije ba najjednostavnija stvar na

svijetu. Dobro odmjeren udarac ima na udarenoga isto takav efekt
kao i na onoga tko je udario. Soba je bila puna ljudi koji su plovili po
cijelom prostoru, tijela koja su pokuavala svim silama plasirati
udarac u svoga blinjega doslovce, u onoga tko im je bio najblii.
Samo je nekolicina imala dovoljno razuma da se za neto pridre i
ostanu mirni.
Ruby Armbruster nije vie muio eludac. Nogama je
obuhvatila jedan ukrasni stup, a malim je akama odbijala ljude od
tijela svojega supruga, koji je leao bez svijesti do njenih nogu.
Porunik Bessemer je intervenirao odmah. Njegova je aka
poletjela i tresnula po licu Jerryja Hammermilla, a on se, ne ekajui
dalji razvoj dogaaja, okrenuo da napusti sobu. Edouard Andre baci
se prema njemu i obojica padoe na oblinja vrata. Porunik je ipak
bio svemirski leta i znao je kako se treba vladati u besteinskom
stanju, a Andre to nije znao. Bessemer se iz guve izvukao s jednim
plavim okom, ali Andre je bio u nesvjesti, lebdei dvije stope iznad
poda, onesvijeten zejim udarcem za vrat.
Kapetan Deering se bio zagledao kroz providnu kupolu broda u
tvrde toke nepokretnih zvijezda napolju. Bilo je dobro, razmiljao je
on, to je brod padao zadnjim krajem prema Zemlji, jer bi gledanje
kako se naglo pribliava modra lopta Zemlje biho porazno ak i za
njegove ivce. Okrenuo se kad je Bessemer uao u kabinu.
Rekao sam ti da me ne...
Kapetane prekine ga Bessemer ovi su ljudi
poaavili tamo dolje! Demoliraju zajedniku sobu i jedan drugoga!
Deering se namrti.
ini se da si i ti dobio po oku ree mu. Zbilja su se
razularili, ha?
Bessemer kimnu glavom. Lijevo oko mu je bilo nateeno i
potamnjelo.
Potpuno su izgubili svaku kontrolu nad sobom.
Hmm. Deering prui poruniku komad papira iz
telexa. Poite do interfona i proitajte im ovo. Onda im odnesite
dolje i dajte im da to vide. Ne pokuavajte im nita objanjavati.
Bessemer pozdravi, uze papir i ode dolje do glavne kontrolne
ploe, gdje je bio i glavni razvod interfona. Okrenu dugme i uze
slualicu u ruke.
Panja, molim vas! Panja, molim vas! Brod je izvan
kontrole, ali nema nikakve opasnosti da emo udariti u Zemlju.
32

Jedna raketa iz svemirske baze bit e ovdje za dvije minute. Molim

vas saekajte mirno i budite spremni kad ona doe.
On iskljui interfon i kad se okrenuo vidio je kako Deering
stoji iza njega.
Je li ovako bilo u redu, kapetane?
Upravo tako je trebala biti sloena svaka rije
odgovori mu Deering. Uzmite sada telex, odnesite dolje i
pokaite im. To e ih morati bar malo primiriti.
Bessemer kimnu glavom ne rekavi nita.
ooo
Porunik se provue hodnikom natrag do zajednike prostorije
drei se za drae sa strane kako bi ubrzao kretanje.
U zajednikoj sobi bila je neobina tiina kad je uao. Svatko
tko je bio jo pri svijesti gledao je tada u vrata.
On razmota papir telexa.
Evo tu je poruka ree suho.
George MacBride, koji je bio najblii Bessemeru, uze papir i
proita ga. Slabi smijeak prijee mu preko lica.
Dvije minute, eh? Pa nemamo mnogo vremena da se
spakiramo.
To je ve minuta i etrdeset pet sekundi sada ree
Bessemer. Neete imati mogunosti da uzmete sa sobom osobne
stvari, alim.
Znai li to da emo morati ostaviti na novac i prtljagu
ovdje? Zar nita ne moemo uzeti sobom na raketu? pitala je
Natalie Ledbetter. Ona je imala itavo bogatstvo u plavo-bijelim
dijamantima s Marsa i nije bila raspoloena da ih izgubi bez valjana
razloga.
Ne vidim mogunost da bilo to uzmete sa sobom ree
im Bessemer i pogleda na sat.
Pogleda zatim po zajednikoj sobi i ree:
ivot svakoga na ovom brodu je u opasnosti...
ooo
General-major Neil Stanley podie oi s ekrana pred sobom i
pogleda zabrinuto sat na zidu.
Dvadeset tri minute! Zar je prolo samo dvadeset tri minute
otkako je Marsijanska kraljica pobjegla ispod kontrole? Zar je bilo
samo malo vie od etvrt sata otkako se pakao provalio?
Napolju je sunce bilo blizu zenita i sjalo je na spreni pijesak
svemirske luke. Stanley pogleda ponovo na televizijski ekran, gdje
33

su se pojavili likovi petorice ljudi, trojice u civilu i dvojice visokih

generala sa pet zvjezdica.
Pet zvjezdica. Bilo bi zgodno imati pet zvjezdica, razmiljao
je Stanley. Pet? Bilo bi zgodno dobiti dvije. Ali to se nakon ovoga
vie nee dogoditi.
General Hagopian bio je nizak, taman, s orlovskim nosom,
ovjek ije su okoladno smee oi odraavale otroumnost
inteligenciju. On pogleda iz ekrana i ree:
Dakle, brod e se spustiti na Long Island Sound?
Da, ako se ne zaustavi odgovori Stanley tko zna koji
put.
Jedan od civila nijedan od njih nije se potrudio da kae
generalu Stanleyu s kojim to visokim lanom vlade ima ast
razgovarati ree:
Postoji li neki nain da se ponovo osposobi pogonski dio
toga broda? Zar oni nemaju sa sobom tehniare koji bi to mogli
popraviti, ili neto tome slino?
Imam izvjetaj kapetana Deeringa odgovori Stanley.
On tvrdi jednostavno da su glavni konverter i drugi aparati
potpuno uniteni. Bilo bi nemogue, uvjeravam vas, popraviti ih u
slijedeih petnaest minuta i uz najbolju volju.
Civil je preao preko sarkazma u Stanleyevim rijeima.
A kako stoji s brodom za spaavanje? Zar se ne bi moglo
onamo stii na vrijeme i spasiti te ljude?
Stanley napravi stanku i ree:
Potpuno je nemogue onamo poslati brod da ih prihvati,
gospodine.
A zato?
Nikako ne bi uspio. Morali bi imati dovoljnu akceleraciju
da do njih stignu, zatim da ostvare deceleraciju kako bi uskladili
svoju brzinu s brzinom Marsijanske kraljice, a zatim da opet
razviju akceleraciju da bi izbjegli sudar sa Zemljom. Ako se tome
doda vrijeme potrebno da se putnici iz Kraljice prebace zajedno s
posadom na drugi brod on u sebi grubo izrauna koliko bi
vremena za to trebalo onda bi za to trebalo vie od jednog sata,
ak i kada bismo upotrijebili akceleraciju koju bi putnici jedva
mogli podnijeti. Ne, to se ne bi nikako moglo ostvariti.
General Hagopian na to ree:
Znai, nema nikakve mogunosti da se spase?
34

 Nikakvih mogunosti, na alost. Jednostavno nema

dovoljno vremena.
Drugi civil ree:
U neku ruku moemo rei da imamo i sreu ovaj put.
Kako to mislite? zapita iznenaeno Stanley.
Pa, mislim da je vrlo alosno to toliki ljudi moraju
umrijeti, ali oni e udariti samo u Sound. Bilo bi katastrofalno kad bi
udarili u neko naseljeno podruje. Samo zahvaljujui igri sluaja, taj
je brod upravljen sada na Sound umjesto u bilo koji naseljeni grad na
Istonoj obali. Moete li zamisliti to bi se dogodilo kada bi brod pao
na neki...
ini mi se da vi ne shvaate u emu je stvar Stanley e
mirno. Nije rije o Soundu ve o zvuku, za koji smo vie
zabrinuti.
Petorica ljudi se zagledae.
Kakva je to opet besmislica? upita general Hagopian.
Upravo to to sam rekao. Sasvim je nevano da li e taj
brod sletjeti u vodu ili nee, jer u svakom sluaju nee pasti u
jednom komadu. Brod se pribliava Zemlji brzinom od dvadeset
milja na sekundu. Kad udari u atmosferu razletjet e se u komade u
paklenskoj brzini. Zapalit e se i sagorjeti. Ali to nije ono to bi
djelovalo na Zemljinu povrinu i nanijelo neku tetu. I sasvim je
svejedno da li e pasti na Long Island ili na Times Square,
djelovanje te eksplozije na atmosferu prouzrokovat e dvadeset
milijuna mrtvih.
Nitko ne progovori ni rijei. Petorica ljudi gledali su u njega s
ekrana s izrazom sleenog uasa na licima.
Sigurno vam je poznato to se dogaa kad mlazni avion
preleti nisko iznad grada? ree Stanley. Supersonini mlanjak
moe polomiti sva stakla. A to mislite kakav zvuni val moe
izazvati svemirski brod od pet stotina tona pri brzini od sedamdeset
dvije tisue milja na sat?
Rei u vam. Sravnit e sa zemljom svaku zgradu u
promjeru od nekoliko milja. Ako taj brod udari u Lond Island Sound,
New York City e biti u ruevinama jo prije nego to brod stigne do
Zemlje! Svaki grad na Long Islandu e se pretvoriti u palainku. Od
Newarka, New Jerseya do Hartforda u Connecticutu taj udarni val e
sruiti sve to stoji okomito. Ovo nije stvar smrti nekolicine ljudi u
brodu ve ugroenost nekoliko milijuna!
Civili pogledae u generala Hagopiana.
35

 On ima pravo ree im general Hagopian suho.

Koliko nam je vremena preostalo? zapita civil
pobijeljela lica.
Samo nekoliko minuta odgovori Stanley hladno.
Pogleda na sat. Zapravo ni toliko.
Zato nas onda niste prije pozvali?
Pozvao sam vas im sam saznao za to ree Stanley.
Trebalo je izvjesno vrijeme dok se vi okupite. I trebalo je
neko vrijeme da bi se izraunalo sve to se moe dogoditi.
U pozadini ekrana vidio je dvojicu civila u estokoj razmjeni
misli.
Moemo li evakuirati stanovnitvo? zapita trei civil.
U pet ili est minuta? Ne budite smijeni! Stanley je
sada bio potpuno hladnokrvan, u otrom kontrastu s petoricom ljudi
nasuprot njemu. Ne bismo mogli izvui ljude iz ugroenog
podruja da smo evakuaciju zapoeli u trenutku kada je
Marsijanska kraljica doivjela nesreu, pa ak i pola dana ranije,
za ovaj sluaj.
Civil je izgledao ljutit, ali ne ree nita.
to predlaete vi, generale? upita Hagopian.
Postoji samo jedno rjeenje odvrati Stanley trijezno.
Moramo poslati gore raketu s atomskom glavom i
raznijeti brod u atome prije nego to udari u atmosferu.
Nastupila je mukla tiina. Stanley je odbrojio do pet prije nego
to je bilo tko progovorio. To je bio trenutak koji je on oekivao,
moment kada je glavonjama mogao dati jedini odgovor na problem
to da se uini s unesreenom Marsijanskom kraljicom. Takvu je
reakciju i oekivao.
Jeste li poludjeli? uzvikne jedan od civila. Raznijeti
sto osamdeset ljudi? Pa, mora postojati neki drugi nain.
Ne postoji odgovori Stanley spremno. I nikada nije
postojao drugi nain. To je jedino mogue rjeenje.
Ali mi to ne moemo dopustiti! protestirao je civil.
To je hladnokrvno ubojstvo!
Ubojstvo? Je li ubojstvo ubiti ljude koji su ve osueni na
propast? Je li to ubojstvo kad se spaava dvadeset milijuna ljudi?
Oprostite to sam melodramatian, ali to se rjeenje meni svia isto
tako malo kao i vama. Bilo mi je vrlo teko sama sebe uvjeriti da
nema drugog naina.
36

 Mora postojati neko drugo rjeenje izjavi civil uzbueno.

Poaljite odmah jedan brod za spaavanje! Hagopian, naredite mu
da odmah poalje...
Stanleyu zaigrae miii na licu. Ne saekavi da civil zavri
ree:
Sluajte vi, tvrda glavo. Da li vi shvaate da je nemogue
poslati brod za spaavanje? Nemogue je poslati brod za spaavanje
kao to je nemogue uhvatiti Marsijansku kraljicu golim rukama.
Ne doputam da sa mnom tako razgovarate, generale!
Stanley pogleda Hagopiana. ovjek u uniformi nije rekao nita, ali
oko ustiju mu se mogao nazreti traak osmijeha.
Ja vas samo pokuavam navesti da shvatite ree
Stanley. Svi vi. Nema drugog naina! Nema! Ti e ljudi morati
umrijeti. Umrijeti. Bilo bi bolje kada bi umrli a da ne povedu sa
sobom nekoliko milijuna ljudi. Je li vam to jasno?
Stanley je ekao na odgovor i bio je sasvim siguran da e
odgovor doi. Jedan drugi civil ree:
Zar ga ne bismo mogli nekako skrenuti s toga kursa?
Ne, a da ga ne unitimo odgovori Stanley. A
upravo za to traim od vas doputenje.
Mislim da je to sasvim nemogue, generale. Javnost nam
nikada nee odobriti da...
Prokleta neka bude ta javnost! Pa upravo ta javnost treba
da umre! Razumijete li vi to? Dvadeset milijuna ljudi! Dvadeset
milijuna leina trebat e iskopati ispod ruevina na prostoru od deset
tisua kvadratnih milja!
Pa to je upravo smijeno! ree trei civil. Oni su
uporno pokuavali odvratiti Stanleya od toga rjeenja. Kako bi
jedan udarni val zraka mogao prouzrokovati tako neto?
Kako bi mogao? Pa ve je jednom uinio! Zar se ne
sjeate ili zar niste uli za veliki sibirski meteor, koji je udario u
Sibir negdje oko 1908. godine? On je doao brzinom od samo deset
milja na sekundu, upola manjom od brzine Kraljice i izazvao
pusto na stotinu kvadratnih milja ume. Drvee je padalo kao da je
od ibica. A ovaj brod dolazi dva puta bre!
Ali mora postojati neto drugo to bismo mogli uiniti
tvrdoglavo nastavi prvi civil.
Dobro odgovori Stanley. Ponite davati prijedloge.
Pa...
37

 Tono. Ne postoji nita drugo to bismo mogli uiniti

ponovi Stanley. On ponovo pogleda na sat. Mogu li poslati raketu
s atomskom glavom?
Ne bio je odgovor. Prvi je civil preuzeo rije i govorio
je u ime svih. To ne dolazi u obzir. Mora ipak postojali neki drugi
nain.
Nema ga odgovori Stanley. I puste elje nee to
izmijeniti. Ne moete ponititi zakone svemira, morate im se
pokoravati. A to je upravo to sada Marsijanska kraljica ini! I to
e se upravo dogoditi i New Yorku kad ga pogodi udarni val!
On naini stanku i zagleda se u njih.
Ponovo vas pitam: imam li doputenje da poaljem gore
tu bombu?
Ne vidim mogunosti da to odobrimo, generale. Moramo
nai neki drugi nain.
Stanley pogleda na sat i uzdahnu.
Sada je ve u svakom sluaju prekasno ree tiho.
Dok smo mi ovdje avrljali, Kraljica je padala. Ona nije
mogla ekati. ak i da ste tako naredili, sada vie ne bih mogao
poslati bombu na nju.
Dvojica od njih zaplaeno pogledae kroz prozor prema
sjeveru. Stanley je uoio tu kretnju; on nije mogao vidjeti prozor na
svom ekranu, ali je znao u to gledaju. Iz Washingtona bi takva
predstava bila vidljiva.
Ah, ne oekujte da sleti ree Stanley. Glas mu je
zvuio ostarjelo i umorno. Nee biti nikakva pada. Ja sam poslao
gore XV-19 s automatskom kontrolom nekoliko minuta prije nego
to ste se vi, dentlmeni, sakupili. Nosi termonuklearnu glavu.
Kapetan Deering e preuzeti, ili ve moemo rei da je preuzeo
navoenje. Marsijanska kraljica je pretvorena u atome ve prije
jedne minute. To je bilo jedino to se moglo uiniti.
JEDAN OD NJIH POKRIJE LICE RUKAMA. STANLEY SE
PITAO TKO JE TO BIO.
ooo
Pretpostavljam da znate to to znai upitao ga je
general Hagopian mirno.
Znam odgovori Stanley. Ako se iz ovoga izvuem
itave koe, ipak u izgubiti sve za to sam do sada radio. No to nije
vano. Pred vojnim sudom ja u ipak znati da sam spasio ivote
milijuna ljudi.
38

General Hagopian kimnu glavom.

To e biti poen u vau korist. Ali nita vie ne moemo
uiniti za vas, vi to dobro vidite. Morat ete se sami priti na ranju.
Hagopian se vrsto zagleda u Stanleya. Vi ste vrlo hrabar
ovjek, generale. Veoma je loe to veina ljudi nee nikada shvatiti
to ste uinili i zato.
Stanley se na silu nasmijei.
Ljudi kojih se to tie shvatit e, generale. A oni su u
ovom sluaju jedino vani.
KRAJ
Da, kraj. Jedan od moguih krajeva. Bit e, zacijelo, itatelja
koji nisu zadovoljni takvim krajem. Za njih evo i drugo mogue
rjeenje:... JEDAN OD NJIH POKRIJE LICE RUKAMA.
STANLEV SE PITAO TKO JE TO BIO.
ooo
Kapetan Deering baci pogled na ekran. Letjelica XV-19 s
termonuklearnom glavom hitala je prema Kraljici. Preostalo je
etrnaest i pol minuta do udara u Long Island Sound i polovica tog
vremena do susreta s raketom.
Hagerty! vikne u intercom.
Da, kapetane?
Kako stojimo s malim bonim motorima i raketama za
manevriranje i okretanje broda u svemiru?
Nakon kratke utnje, koja je istjerala krupne grake znoja na
kapetanovu elu, doe odgovor.
Ispravni su i kontakti su u redu, moe se njima upravljati
iz astronavigacione kabine.
Kapetan Deering nije mnogo oklijevao. Bio je to hladnokrvan
ovjek, koji je bez krzmanja prihvatio jedino mogue rjeenje koje
mu je mogao predloiti dugogodinji prijatelj ne samo na poslu,
general Stanley, ali sada mu se pruala jo jedna vrlo neizvjesna
mogunost. On e je pokuati iskoristiti. Ako ne uspije, ne riskira
nita, samo umjesto trenutnog rjeenja ono se pretvara u dugotrajno
lutanje po svemiru i polaganu i munu agoniju umiranja.
Marsijanska kraljica je dolazila po orbitalnoj paraboli Mars
Zemlja. Ako letjelicu XV-19 aktivira na odgovarajuoj
udaljenosti od broda na njenoj paraboli izmeu Zemlje i broda,
udarni val eksplozije prije nadolaska toplotnog udara moe teki
brod odbaciti dovoljno da upadne u krunu putanju oko Zemlje.
39

 Hagerty! vikne on neto uzbuenije preuzmite

bone motore za manevar okretanja i upravite svih dvanaest prema
Zemlji. Razumjeli? ekajte moja daljnja nareenja!
Aj, aj, kapetane odgovori Hagerty uzbueno.
Bessemer, ukljuite intercome u cijelom brodu.
Da.
Govori vam kapetan broda. Hou da za tri minute svi putnici
budu u kabinama, vezani i pokriveni zatitnim kupolama ukoliko
doe do gubitka zraka na brodu kod susreta s raketom.
Razumijem, kapetane, svi putnici su vas uli preko
intercoma odvrati Bessemer.
ooo
Za manje od dvije minute svi su putnici bili na svojim
mjestima u kabinama, na leajevima, vezani i s navuenim
hermetikim kupolama s autonomnim izvorom kisika za dvadeset i
etiri sata.
Napokon ree Natalie Ledbetter.
Fred Armbruster njeno pogleda svoju lijepu enicu.
Pretrpi jo samo ovo pa e biti sve u redu.
Odgovorila mu je samo slabim jecajem.
Ipak smo im umakli! promrmlja sebi u bradu Edouard
Andre.
Panja svima! Govori vam kapetan broda Deering. Za etiri i
pol minute doi e do promjene smjera kretanja, nakon ega e se
nastaviti besteinsko stanje. Svi putnici i posada neka ostanu vezani i
prekriveni kupolama.
Iz svoga zatvorenog leaja Hammermill, blijed u licu, viknu
uasnut:
Opet prijevara... Odbacuju nas daleko od Zemlje da ne
udarimo u nju. Tko zna u kojem emo dijelu svemira zavriti u
agoniji, bez kisika?
Panja, govori vam opet kapetan Deering. Za etrdeset
sekundi doi e do promjene smjera jaine do dvadeset gravitacija.
Uzmite jau dozu kisika i ne pokreite se. Nakon jedanaest minuta
postupno e se gravitacija smanjiti do nule i ponovno e nastupiti
besteinsko stanje.
Nadajmo se da nee biti nepravilnosti u eksploziji
promrmlja kapetan Deering poto je iskljuio intercom.
Pogleda na ekran brodskog kompjutora, pritisnu dvije tipke i na
ekranu se pojavi dijagram putanje broda i dijagram putanje rakete
40

koja je dolazila u susret. Kapetan pritisnu treu tipku, na ekranu se

pokaza rezultanta dvaju dijagrama. Deering pritisnu na brojaniku
kompjutora pet brojki i ree u intercom.
A sada se dobro drite, momci. Veliki tresak za petnaest
sekundi. Hagerty, za dvije i pol minute budite spremni za korekcije s
bonim motorima i raketama.
ooo
Generale, poziv od Deeringa uo se glas narednika iz
radifonske centrale. Stanley problijedi i pritisne rukom taster
radifona.
Halo, Buddy, Stanley ovdje strepei ekao je rijei
kapetana Deeringa.
Neil, sada moe poslati dva broda da nas prihvate.
Kruimo u orbiti, na poziciji XZ 1375 M. Eksperimentalni je poloio
ispit s odlinim uspjehom. Moji pozdravi i estitke momcima koji su
napravili i poslali XV-19...

41

William Harrison:

Roller Ball Murder

Preveo Goran Paveli

Roller Ball
Igra, igra: poinjemo ponovo. Njoj pripada sva slava, sve to
jesam i sve to imam zahvaljujem ubojitom roller ballu.
Na tim stoji poredan, nas dvadesetoro pozdravljamo dok
sastav svira himnu korporacije. Promatramo ovalnu stazu od tvrdog
drveta koja nam nudi nagrade. Staza je duga pedeset metara, visoko
ukoena, a na vrhu zidova nalaze se topovi koji ispaljuju te lude
kugle, teke dvadeset funti (sline su kuglama za kuglanje, a
nainjene su od ebonita), brzinom veom od pet stotina kilometara
na sat. Kugle se valjaju stazom, polako usporavajui i padaju kako se
centrifugalna sila smanjuje, a dou li do dna ili udare kojeg igraa,
uje se drugi pucanj. Evo nas, naeg tima: deset koturaljkaa, pet
motorista i pet trkaa (ili udaraa). Dok se svira himna, stojimo
uspravni i vrsti; osamdeset tisua ljudi nas gleda, a dvije milijarde
gledalaca promatra sklop naih vilica na multiviziji.
Trkai, ti gadovi, navlae svoje rukavice od vrste koe i
hvataju svoje palice, nalik na one za hokej, kojima love zvidee
kugle ili udaraju ostale igrae. Motoristi krue visoko gore (panja,
prijatelji, tamo je opasno zbog pucnjeva iz topa) i u pogodno vrijeme
sjure se dolje da bi pomogli trkaima. Koturaljkai, mi koji imamo
smisla za to, bunimo se: ometamo prolaz pokuavajui da zadrimo
trkae kako nas ne bi proli i postigli pogodak. Mi stvaramo guve. I
tako dvije momadi, nas etrdeset, klizimo, jurimo i trimo
unaokolo, a kugle se ispaljuju u smjeru naega kretanja uvijek
dolaze straga da bi nas rasprile i osakatile a cilj je igre (kao da to
42

ne znate) da trkai preu sve koturaljkae protivnike momadi,

unesu kuglu u stazu i predaju je motoristu. Motoristi mogu tititi
trkae u tom sluaju mi na koturaljkama imamo pune ruke posla
da prevrnemo motocikle od 175 kubinih centimetara.
Nema odmora, nema zamjena. Ako izgubite ovjeka, vaa
momad igra bez njega.
Danas sam pred kamerama u svojoj najboljoj pojavi. Ja sam
Jonathan E, ni manje ni vie, i nitko me ne moe prijei na stazi. Ja
sam sr hjustonskog tima i u dva sata igre nema pravila, nema
kazni jednom kad top ispali kuglu sredit u svakoga prokletog
trkaa koji podigne palicu na mene.
Kreemo. Odmah se stvaraju gomile motori, koturaljkai,
suci, trkai, svi izmijeani, udaraju se i guraju, a jedna kugla ulijee
meu nas. U pogodnom trenutku bacam suparnikoga koturaljkaa u
polje u sredinu kruga; danas sam okrutno brz, jurim, guram se na
stazi, slijedim kuglu, juriam na te proklete trkae, prestiem ih. Dva
trkaa bore se prsa o prsa i jednom pada ljem od udarca to mu
istovremeno odnosi pola lica; pobjednik stoji predugo i divi se svom
djelu, jedan motorist juri dolje i brie ga, sravnjuje sa stazom.
Gomila urla, a ja znam da kamermani izdvajaju taj snimak i da
gledaoci u Melbournu, Berlinu, Riju i Los Angelesu dahu od
uzbuenja u svojim udobnim naslonjaima.
Jedan sat je proao i ja jo uvijek kruim, iako etvorica naih
imaju prijelome, jedan novajlija je moda mrtav, a dva motora
unitena. Druga momad, dobri stari London, jo je u gorem stanju.
Jedan od njihovih motora je izvan kontrole, kugla ga udara i on
plane. Divlje klicanje.
Pribliavam se njihovom poznatom Jackieju Mageeju i
odmjeravam svoj udarac. On se okree prema meni, pomamno rei
iz ljema, a ja ga izbacujem iz akcije. U tom trenutku osjeam kako
se njegove kosti i njegovi zubi lome a gomila urla s odobravanjem.
Sada ih imamo, zbilja ih imamo, a rezultat je 7:2.
***
Godine prolaze i pravila se mijenjaju uvijek u korist gomile
to zahtijeva vie krvi. U ovome sam ve petnaest godina i, zaudo,
imao sam samo slomljene ruke i kljune kosti, vie nisam ustar kao
nekad, ali sam grozniji i nijedan novajlija ne moe nauiti tu
klaonicu dok se ne nae preda mnom.
43

Ali pravila: ujem da se sada u Manili ili u Barceloni igra bez

vremenskog ogranienja, ljudi se mlate sve dok vie nema trkaa i
nema naina da se postigne zgoditak. Sada je to u modi. ujem da se
roller ball igra s mijeanim timovima, mukarci i ene nose lako
poderive dresove da bi zapaprili igru s malo seksa. Svata e se
dogoditi. Mijenjat e pravila, sve dok ne budemo igrali na krvavoj
stazi. Svi mi to znamo.
Prije poetka ovog stoljea, prije velikoga azijskog rata 1990,
prije nego to su korporacije zamijenile nacionalizam a snage
korporacijske policije zamijenile svjetske vojske, posljednjih dana
amerikog ragbija i evropskog nogometa ja sam bio vrsti mladi
novajlija kojem su bile poznate sve nagrade u toj igri. ene: imao
sam ih sve na alost, bio sam ak i sretno oenjen nekad. Imao
sam toliko novca da sam mogao kupiti kue i zemlju i jezera izvan
velikih gradova, to je bilo dostupno samo klasi izvrnih. Moja
fotografija, kao i sad, pojavljivala se na naslovnim stranicama
asopisa, a moje ime i ime igre postali su jedno, ja sam bio Jonathan
E, ni manje ni vie, onaj koji je preivio i proao mnogo toga u
najkrvavijem sportu.
U poetku sam igrao za Naftne konglomerate. Tada su te
korporacije postale ENERGIJA. Uvijek sam igrao za momad iz
Houstona; od njega sam dobio sve.
Kako si? pita me Bartholomew. On je glavni u
ENERGIJI, jedan je od najmonijih ljudi na svijetu i obraa mi se
kao svom sinu.
Grozan sam odgovaram, a on se smijei.
Kae mi da ele napraviti specijalnu emisiju o meni na
multiviziji, o mojoj karijeri, s mnogo snimaka iz mojih najveih
igara, priu o mom ivotu, o tome kako ENERGIJA prihvaa takvu
siroad, daje im posao i zatitu i omoguava im uspjenu karijeru.
Zbilja si grozan, ha? ponovo pita Bartholomew i ja
odgovaram isto, ne rekavi mu sve to je u meni to bi on mogao
pogreno shvatiti; ne kaem mu da sam umoran od duge sezone, da
sam usamljen i da mi nedostaje ena, da eznem za viim,
izgubljenim, vanim mislima, i da sam moda, samo moda,
slomljen u dui.
***
Jedan stari prijatelj, Jim Cletus, stie preko vikenda na ran.
Mackie, moja sadanja djevojka, vadi ruak iz hladnjaka i grije ga;
44

nije neka osobita domaica ta Mackie, ali ima velike grudi i struk ui
od mojeg bedra.
Cletus sada radi kao sudac. U svakoj su igri dva pomona suca
klaunovi kojima je posao da zatvore oi kada treba, i glavni sudac
koji biljei pogotke. Cletus je i u Internacionalnom komitetu za
pravila i govori mi kako jo uvijek razmatraju neke promjene.
Kazna ako te tvoj tim pokriva, izmeu ostalog kae
mi. Prokleto jednostavna kazna: skidaju ti ljem.
Mackie odaje uenje zaokruenim usnama. Cletus, nekadanji
trka Toronta, jedva stane u stolicu, ruke mu poivaju na koljenima.
to jo pitam ga. Moe li mi rei?
Oh, samo stvari u vezi s novcem. Vie nagrada za
uspjene napade. Vee nagrade ako te imenuju Svjetskom zvijezdom
to su vjerojatno dobre vijesti za tebe. A pria se i o skraivanju
dvomjesenog odmora. Gledatelji ele vie.
Poslije ruka Cletus i ja etamo ranem. Pita me elim li neto.
Neto, ali ne znam to iskreno mu kaem.
Neto ti je na umu kae on, promatrajui moj profil
dok se vuemo stazom uzbrdo. Teksaki krajolik prua se pod nama.
Gomile oblaka.
Jesi li ikada mislio o smrti u danima kad si igrao?
pitam, znajui da sam poneto preozbiljan.
Nikada u samoj igri odgovara ponosno. Izvan staze
nikad nisam mislio o niem drugom.
Zaustavljamo se i paljivo promatramo obzorje.
Jo se neto zbiva u Komitetu za pravila napokon
priznaje. Razmiljaju o tome da ukinu vremensko ogranienje,
neka nam bog pomogne, Johnny, prijedlog je slubeno podnesen.
Volim breuljkaste krajeve. Moja je druga kua blizu Lyona, u
Francuskoj, breuljci su slini ovima, ali su malo raskoniji i tamo
etam uveer, preko drevnih bojita. Gradovi su toliko napueni da
je ovjeku potreban poslovni paso da bi uao u New York.
Dakako, ja sam za vremensko ogranienje nastavlja Cletus. Ja
sam nekada igrao i znam ovjekove mogunosti. Ponekad se
osjeam tako glupo u tom Komitetu, Johnny, kada sjedim tamo i
trudim se da neka pravila ipak ostanu.
***
45

Statistike istananosti roller balla zabavljaju mnotvo kao i

bilo koji drugi aspekt igre. Najvie zgoditaka postignuto je u jednoj
igri: 81. Najvea brzina kugle pri kojoj ju je igra uhvatio: 276
kilometara na sat. Najvei broj igraa koje je jedan koturaljka
izbacio iz stroja: 13, svjetski rekord, koji je postavio nitko drugi
nego ja. Najvie smrtnih sluajeva u jedinom natjecanju: 9, Rim
protiv Chicaga, 4. prosinca 2012.
Velike osvijetljene ploe krue nad stazom, biljee nae
pokrete, biljee svaki podatak krvoprolia i imamo milijune navijaa
uvijek mi se inilo udnim koji nikada ne prate neposredno
samo zbivanje nego samo prouavaju te statistike.
To je ustanovio multivizijski pregled.
***
Prije izlaska na nonu utakmicu na parikom stadionu, ispod
mostova kraj Seine.
Visok sam 190 centimetara teak 110 kilograma. Opseg vrata
mi je 52 centimetra. Prsti kao u pijaniste. Nosim staromodno
prugasto odijelo i poznati plosnati panjolski eir. Imam 34 godine i
kada ostarim, mislim da u izgledati kao pjesnik Robert Graves.Neki
francuski navijai me zovu, mau mi i obraaju se mojim
tjelohraniteljima, udno sam svjestan samog sebe, svjestan svog
odijela i naina na koji hodam. udan trenutak.
Najmoniji ljudi su izvrni. Oni upravljaju glavnim
korporacijama, koje odreuju cijene, plae i opu ekonomiju, i svi
mi znamo da su oni pokvareni, da imaju gotovo neogranienu mo,
novac, no i ja imam znatnu mo i mnogo novca, a jo uvijek sam
nezadovoljan.
to jo mogu eljeti, pitam se, osim vie znanja?
Mislim o nedavnoj prolosti to je gotovo sve ega se
ovjek moe sjetiti o tome kako su prestali korporacijski ratovi i
kako je nastalo est Glavnih korporacija: ENERGIJA,
TRANSPORT, HRANA, DOMAINSTVO, USLUGE i LUKSUZ.
Ponekad zaboravljam koja ime upravlja na primjer, sada kad
sveuilitima upravljaju Glavne (a sveuilita im slue kao farme za
roller ball), koja Glavna upravlja sveuilitima? Glazba je jedna od
najveih industrija, ali kamo pripada? Istraivanja droga su sada pod
HRANOM, a sjeam se da su nekada bila pod LUKSUZOM.
U svakom sluaju, mislim da u pitati Bartholomewa to je to
znanje. On je ovjek sa irokim pogledom na svijet, sa
46

vrijednostima, sa sjeanjem. Moja momad srlja u prazninu, a

njegov se tim koristi suncem, krstari morima, pronalazi nove legure i
openito je prokleto mnogo ozbiljniji.
***
Igra u Ciudad Mexicu ima novi tos: promijenili su oblik
kugle.
Cletus me ak nije ni upozorio moda nije mogao ali evo
nas ovdje i igramo kuglom koja nije potpuno okrugla, njen
gravitacioni centar je promijenjen i ona tropoe po stazi, nepravilno
se kreui.
Ova igra je posebno opasna, jer su ovdanji motoristi
pripremljeni za mene; ve godinama, otkako sam poznat, motoristi
me pokuavaju rano izbaciti iz igre. Ali na poetku igre ja sam
oprezan i jak i uvijek se rado okomljujem na motoriste i unato
tome to su stavili zatitne ploe, tako da ih ne moemo zgrabiti za
upravlja. Sada ti gadovi znaju da starim jo uvijek sam opasan,
ali i sporiji, kako kau za mene na sportskim stranama i putaju
me da se petljam s koturljkaima i trkaima to god je mogue due,
i tek onda nasru na mene. Smodite Jonathana E, kau, i pobijedili
ste Houston; i potpuno su u pravu, samo to to jo nisu uspjeli
uiniti.
Ovdanji navijai, sve neki prosti radnici u HRANI, divljaju, ja
uspijevam sauvati svoj mir a jajolika kugla tetura, juri, skae i
do pola metra u zrak, rui gotovo itav njihov tim. Naposljetku netko
od nas hvata njihovoga posljednjeg (udaraa i lomi ga na komadie, i
to ti je to: nemaju trkaa, nemaju zgoditaka. Oni blesavi radnici iz
HRANE kuljaju iz stadiona, a mi se razmeemo i postiemo jo
nekoliko neospornih zgoditaka. Rezultat: 37 : 4.
Osjeam se prekrasno, okrutna sam brzina, ali jajolika kugla je
svakako nezgodna.
***
Mackie je otila vie se ne udi, nema je na mom ranu ili u
mojoj vili a na njenom je mjestu nova cura, Daphne. Moja je
Daphne visoka Engleskinja a i voli fotografije voli mi pozirati.
Ponekad izvadimo svoje kutije pune starih fotografija (ja, igra
uglavnom, a ona model) i gledamo sami sebe.

47

 Pogledaj te tvoje lene miie! govori Daphne,

zadivljena, dok promatra moju fotografiju snimljenu na
kalifornijskoj plai, kao da ih nije prije vidjela.
Poslije gledanja fotografija eemo vrtom. Smea lelujava
trava podsjea me na Ellu, moju jedinu enu, i na njenu dugu meku
kosu to mi je prekrivala lice kada smo se ljubili.
***
Treniram novajlijama u logoru koji financira ENERGIJA i
govorim im da ne mogu nita shvatiti dok jednom ne izau na stazu.
Veeras im priam o tome kako da zaustave motorista koji ih
eli pregaziti.
Moete udariti ramenom ravno u zatitnu plou
govorim. Na taj nain ostajete ili vi ili on.
Momci me gledaju kao da sam lud.
Ili se bacite na stazu, pokrijete se, ukrutite i pustite da se
gad srui preko vaeg tijela nastavljam. Na prate brojim naine i
pokuavam sve da se ne smijem. Ili se naglo strmoglavite s vrha
staze i izbacite ga k vragu, a za to treba vremena i vjebe.
Nitko ne zna to da kae. Sjedimo na travi unutar staze, svjetla
su upaljena, sjedala prazna, a njihova su lica ispunjena glupim
strahopotovanjem.
A ako motorist stie s dobrom brzinom i u dobroj
ravnotei, pustite ga neka proe, ak ako nosi i trkaa. Zapamtite da
se taj trka mora skinuti i uhvatiti jednu kuglu, to nije lako, a obino
ga moete sustii.
Na licima novajlija pojavljuje se uen izgled dok se jedan
motorist obruava na mene da im neto pokaem.
Okrutna brzina. Skaem na stranu, hvatam ga za ruku i
odvajam toga gada od motora jednim pokretom. Motor juri dalje.
Motoristovo je rame izvan zgloba.
Oh, da govorim ustajui. Zaboravio sam vam
spomenuti i taj tos.
***
Negdje u sredini sezone ponovno sreom Bartholomewa, on je
sada skinut s poloaja glavnog izvrioca u ENERGIJI. Jo je uvijek
vana osoba, ali nedostaje mu neto od stare sigurnosti; zamiljen je
i odluujem se da razgovaram s njim o onome to me mui.
48

Ruamo u hjustonskom tornju: fina govedina i dobar

burgundac. Daphne sjedi poput kamena, vjerojatno zamiljajui da je
u filmu.
Znanje, znai odgovara Bartholomew na moje pitanje.
to te zanima, Jonathane? Povijest? Umjetnost?
Mogu li biti iskren prema vama?
Svakako odgovara nelagodno, pa iako Bartholomew
nije ovjek kojem se mogu povjeriti, ipak se odluujem na to.
Poeo sam na fakultetu podsjeam ga. Bilo je to
otprilike prije sedamnaest godina. Tih smo dana jo uvijek imali
knjige i ja sam proitao neke, vie njih, jer sam mislio da u postati
izvrni.
Vjeruj mi, Jonathane, ve pogaam to e rei uzdie
Bartholomew, pijuckajui burgundac i gledajui Daphne.
Ja sam jedan od rijetkih koji uistinu ali za knjigama. No,
sve je na vrpcama, ali to nije isto, zar ne? Danas samo kompjuterski
specijalista itaju vrpce, a mi smo ponovo u srednjem vijeku, kada su
samo redovnici mogli itati latinski.
Tono odgovaram, putajui govedinu neka se hladi.
eli li da ti dodijelim specijalista?
To nije ba stvar koju elim.
Imamo velike filmoteke: moe dobiti dozvolu i pogledati
to god eli. Renesansu, grke filozofe. Jednom sam vidio zgodan
film o Platonovu ivotu i njegovoj misli.
Sve to znam jest ubojiti roller ball kaem
oklijevajui.
Valjda ne eli izai iz igre? upita on oprezno.
Ne, nikako. Stvar je u tome to elim, boga mu,
Bartholomew, ne znam kako da to kaem, ali elim vie.
Gleda me s nerazumijevanjem.
Ali ne svjetske stvari dodajem. elim vie za sebe.
On duboko uzdie, naslanja se u stolicu i puta da mu konobar
napuni au. Znam da me razumije; on je ovjek star ezdesetak
godina, neizmjerno bogat, moan u klasi najmonijih izvrilaca, a u
njegovim je oima duboko, umorno, neporecivo razumijevanje
ivota to ga je proivio.
Znanje kae mi on dovodi ili do moi ili do
melankolije. to ti eli, Jonathane? Ima mo. Ima i poloaj, i
49

vjetinu, cijeli onaj muki san koji bi mnogi od nas eljeli imati. A u
roller ballu nema mjesta melankoliji, zar ne? U igri um postoji zbog
tijela, da bi stvorio sklad pustoenja je li tako? eli li to promijeniti?
eli li da um postoji sam za sebe? Ne mislim da upravo to eli, zar
ne?
Uistinu ne znam priznajem.
Nabavit u ti neke dozvole, Jonathane. Moe pogledati
video-snimke, nauiti itati vrpce ako eli.
Ne smatrani da uistinu posjedujem ikakvu mo.
Oh, hajde... to ti kae na to? pita on, okreui se
prema Daphne.
Bez sumnje, ima mo odgovara ona smijeei se.
Razgovor se nekako udaljava od mene; na mig Bartholomewa
Daphne dopunjava njegove rijei, poput dobroga korporacijskog
pijuna, to vjerojatno i jest, i ve raspravljamo o igri to me eka u
Stockholmu.
Unutar mene buja praznina, kao da je izjeda vatra. Razgovora
se o zavretku sezone, o Glavnoj utakmici, o ovogodinjim
rekordima, ali moje razoaranje ne znam tono u vezi s im
ini me bolesnim.
Bartholomew pita to nije u redu.
Hrana odgovaram. Obino imam odlinu probavu,
ali ne danas.
U svlaionici nas obuzima oajniko stanje odmakle sezone.
Jedva i razgovaramo meu sobom i sada smo nalik na vojnike ili
gladijatore, koji osjeaju to ih eka, vrzemo se unaokolo kroz mirise
bolnice, uvjeravajui sami sebe da emo preivjetii.
Na posljednji trening i instrukcije ove godine tiu se
zadavanja smrtnih udaraca protivnikim igraima; nema vie
vremena za snoljivo guranje i udaranje od prekjuer. Smatram da
imam dva dobra oruja: zbog svoje neobino dobre ravnotee na
koturaljkama esto mogu razmrskati protivniku koljeno jednim
udarcem; imam i dobar udarac rukom unatrag, u rebra ili srce, kad
jurim usporedo s nekim gadom koji digne ruku na mene. Ako se po
novini pravilima budu morali skinutli ljemovi, dakako, to je onda
smrt; kao to je to ve i sada kada ga dohvati po grkljanu ili
dijafragmi, rebrima ili srcu, gdje god ne moe slomiti svoju ruku
(svakog dana prie, prie o novim stvarima u ubojitom roller ballu).
50

Nai su instruktori dvojica smuene istonjake gospode to

imaju sve mogue anatomske nacrte za nas i pokazuju crtee
ljudskog tijela s ruiasto obojenim ivanim centrima.
Treba da im smodi vilicu govori Moonpie,
parodirajui tu dvojicu i utjera je u njihovu gangliju. (Moonpie
je dobar koturaljka, ovo je njegova etvrta sezona, i uiva govoriti
otegnuto, teksaki.)
U njihovu to? pitam, smijeei se Moopieju.
Njihovu prokletu gangliju. Splet ivaca odmah ispod uha.
Utjera im vilicu u tu masu ivaca i od toga im dobro zvoni u glavi
Daphne je otila i dok ne stigne nova cura, kao poklon svih
mojih prijatelja i slubenika u ENERGIJI, Ella lebdi u mojim
snovima i mojim dnevnim snatrenjima.
Bio sam dijete korporacije, kopile nekog izvrioca, tako sam
uvijek volio misliti, bio sam odgojen u Galvestonskoj etvrti. Veliki
klinac, prirodan, atletski razvijen, jak i prema mojoj teoriji to mi
je dalo i zdrave mentalne gene, jer sada znam da biti jak u tijelu
znai biti jak i u duhu: okrutno brz ovjek sposoban je da ne promai
ivot. Oenio sam se kad mi je bilo petnaest godina i dok sam radio
na dokovima Naftnih konglomerata. Ella je bila tajnica, vitka, duge
smee kose, i uspjeli smo dobiti dozvolu da se vjenamo i da se
zajedno upiemo na fakultet. Bila je pametna, sluala je neto kod
General Electronicsa, a ja sam sluao neke teajeve o preizvravanju
i igrao roller ball. Te me prve godine ona hranila, tako da bih mogao
nakupiti jo trideset funti teine, a noima je blaila moje oiljke (da
li je i ona bila pijun, pitam se ponekad, iji je posao bio da njeguje
ubojicu?), a moda je to bilo i zbog toga to je bila moja prva ena
uope, osamnaestogodinja, prekrasna, i koju nikada neu zaboraviti.
Otila je s nekim slubenikom, jednostavno je pokupila stvari i
otila s njim u Evropu. Prije est godina sam je vidio na sportskom
banketu, gdje su mi predali nekakvu nagradu; stajali su tamo,
uljudno se smijeili i pitao sam ih samo jedno: Imate li djece?
Ella, ljubavi, razmiljam jesi li me podigla i slomila mi srce po
velikom planu korporacijskog drutva?
I tako sam stajao tamo, ljut i povrijeen. Bez nade da se
oporavim, mislio sam u to vrijeme. Ali ruka to je milovala Ellu
uskoro je lomila sve neprijatelje Houstona.
Preputam se tuzi u ovo mirno vrijeme prije nego to stigne
druga ena; dovoljno sam lukav, to znam. Takav i moram biti elim
51

li preivjeti. Poput jednog od onih strunjaka za kompjutore imam

svoj nain spoznavanja; znam to znai danas, to e vjerojatno biti
sutra, ali moda je to zato to vie nema knjiga Bartholomew je
bio u pravu, teta to su ih zamijenili moda se zato osjeam
praznim. Da se nisam sjetio svoje Elle to mi je jasno ne bih se
ak ni elio sjeati, jer ono ega se zapravo sjeam jest ljubav.
Sjeam se: proitao sam poprilino knjiga te godine kad sam
ivio s Ellom, a i poslije, prije nego to sam postao profesionalni
igra. Osim knjiga o tome kako da uspijem u poslu proitao sam i
povijest kraljeva Engleske, stupove mudrosti T. E. Lawrencea, sve
poznate romane, neto Rousseaua, biografiju Thomasa Jeffersona i
jo neke stvari. Sve je sada na vrpcama, sve to sada zuji u nekim
hladnim podrumima.
***
Pravila su opet izmijenjena.
U tokijskoj utakmici otkrivamo da e u igri biti tri jajolike
kugle istodobno.
Neki od naih najiskusnijih igraa boje se izai na stazu. Nakon
laskanja i prijetnja napokon su pristali da se pridrue guvi, a tada
glume ozljede kad god uzmognu i bacaju se u unutranje polje poput
zeeva. to se mene tie, igram bolje nego ikad i pruam gomili ono
za to je dala svoj novac. Tokijski koturaljkai gledaju preko ramena
pazei na dolazak kugle i tada ih ja lomim, ili paze na mene, a tada
ih kugla izbacuje.
Jedan mali gad sa slomljenom kimom za trenutak se praaka
poput ribe, tada zadrhti i umire.
Kugle skau na nas kao da imaju razum. Ali sudbina me nosi
dalje, i ja znam da me nee ostaviti; ja sam polje energije, razara.
Udarcem guram motorista u putanju kugle to juri najmanje dvije
stotine milja na sat. Izbjegavam gomilu motora i koturaljkaa,
penjem se visoko na stazu, juriam dolje i pronalazim uspanienog
trkaa udaraa, koji me ne uspijeva pogoditi svojom palicom; bez
mnogo uzrujavanja udaljavam ga iz igre sa sigurnom spoznajom
osjetio sam to ve i prije da je mrtav i prije nego to uleti u
unutranje polje.
Jedna kugla iskae iz igre odmah poto je ispaljena iz topa,
prelijee ogradu, leti zrakom i upada u gomilu gledalaca. Prekrasno!
Udara me kugla, to je tek trei ili etvrti put to me kugla
uope zeznula. Kugla se kotrlja nisko na stazi i udara me u izmu;
52

iako udarac nije jak, ipak teturam poput djeteta. Neki prokleti trka
me sustie, ali ga jedan, od naih motorista tjera. Tada jedan od
njihovih koturaljkaa klizi prema meni i sprema se da me udari, ali
ga je udaram u prepone i to ga obeshrabruje.
Na tlu sam, sve me boli i tada gledam kako ubijaju Moonpiea.
Rade polako, skidaju mu ljem kao na usporenom snimku, a ja se
svijam, psujem, nemoan da mu pomognem a neki prokleti
koturaljka otvara mu usta svojom izmom. Tada ga udaraju
odostraga u glavu i izbijaju mu sve zube i oni se kotrljaju niz stazu.
Udaraju ponovo i gaze, ali ovaj put njegov mozak. On otee stenjui
posljednji pozdrav, a kamere sve to snimaju.
Kasnije ustajem, ponovo se guram, osjeam se loe, ali znam
da se i svi ostali tako osjeaju; imam jo malo snage, one koju
dobivam uvijek kada mi krene dobro i kraj najblieg topa izvodim
lijepi tos: hvatam jednog od njihovih trkaa, odvlaim ga k vragu,
udaram ga u lice slobodnom rukom, ubrzavam dok se on vue za
mnom poput pale zastave, putam ga ispred kugle koja ga odnosi.
Oh, boe, boe.
***
Prije Glavne igre dolazi Cletus i donosi mi vijesti koje
oekujem: ovaj put nee biti vremenskog ogranienja u New Yorku i
svaki e multivizijski prijemnik biti ukljuen. Motori e biti jai,
etiiri ovalne kugle bit e istovremeno u igri, a pomoni e suci
kazniti svakoga lijenog igraa tako to e mu skinuti ljem.
S takvim pravilima ne mora brinuti govorim mu.
Nee proi ni jedan sat i svi emo biti mrtvi.
Subota je poslijepodne, na hjustonskom smo ranu, vozimo se
unaokolo u elektrinim kolima i gledamo moju stoku. To je
vjerojatno najvei domet mog bogatstva: moja vlastita govedina u
danima kad tek nekolicina pripadnika klase izvrilaca moe jesti
meso, ako se izuzme masovno proizvedena riba.
Duguje mi uslugu, Clete kaem mu.
to god eli odgovara on, ne gledajui me u oi.
Skreem kolima u prolaz kraj moje starinske ograde, nad glavama
nam se nadvija drvored hrastova, a rane proljetne potonice i
sunovrati miriu na oblinjim poljima. Duboko u sebi svjestan sam
da e i moje vrijeme proi i da bih volio da moj pepeo prospu ovdje
pogrebi se rijetko doputaju da posluim cvijeu.
53

 elim da mi dovede Ellu kaem mu.

Nakon svih ovih godina to je ono to elim. Uredi to i ne
pitaj nita. U redu?
***
Rano u lipnju susreemo se u vili kraj Lyona, tek tjedan dana
prije Glavne utakmice u New Yorku, i mislim da ona odmah vidi u
mojim oima neto to joj pomae da me ponovo zavoli. Dakako da
je volim: im sam je vidio, jasno mi je da svoj ivot ivim samo
napola i da je to bilo davno, u drugom stoljeu, kad sam u srcu bio
obini doker i prije nego to sam vidio cijeli svijet i upao u groznu
moru ubojitog roller balla.
Poljubila mi je prste.
Oh govori njeno, a lice joj je ispunjeno istinitim
uenjem. to ti se dogodilo, Johnny?
Nekoliko mirnih dana. Kad nam tijela nisu isprepletena,
pokuavamo se sjetiti i kazati jedno drugome sve: kako smo se drali
za ruke, koliko smo se nagnjavili da dobijemo dozvolu za vjenanje,
kako su izgledale knjige na polici u naem starom stanu u River
Oaksu. Ponekad se napreemo da bismo se sjetili nemogunog;
istina je da je povijesti nestalo, da nemamo obitelji ili nekakvih
oslonaca, da vrijede samo nai osobni ivoti, a ja elim uti o
njenom muu, o mjestima gdje su ivjeli, o namjetaju u njenom
stanu, o svemu. A ja u joj ispriati o svim enama, o Bartholomewu
i Jimu Cletusu, i o ranu na breuljcima izvan Houstona.
Ponekad mislim kako bi bilo lijepo zamiljati da ju je otela
neka zla sila ovog doba, ali znam istinu: jednostavno je otila, jer
tada nisam bio dovoljno jak, jer to su bili dani kad nisam eznuo za
bilo im i tada sam poeo ivjeti za igru. Ali nije vano. Nekoliko
dana ona je na mom krevetu i ja poput slijepca dodirujem njenu
kou.
Naega posljednjeg zajednikog jutra ona se pojavljuje u
putnoj odjei, kosa joj je svijena ispod krznene kape. U njenom glasu
vie nema njenosti i jedva se uspijeva smijeiti. Igra poput
motorista, mislim; penje se visoko gore, odluuje kada e se obruiti
i ubija isto.
Zbogom, Ella kaem, a ona polako okree glavu od
mojeg poljupca i ja dodirujem krznenu kapu svojim usnama.
54

 Drago mi je to sam dola kae ona uljudno.

Sretno, Johnny.
***
New York je podivljao od onoga to e se dogoditi. Gomile se
guraju na Trg Energije, opsjedaju blagajne ispred stadiona, i gdje
god se kreem ljudi poseu za mojim rukama, odguravajui moje
tjelohranitelje, pokuavaju dotakti moj rukav kao da sam ja neka
drvena osoba iz religije, svetac ili prorok.
Prije nego to igra poinje stojim sa svojom momadi; dok se
sviraju korporacijske himne govorim sam sebi da sam danas okrutna
brzina, pokuavajui se sabrati. Ipak, odsanjan u mislima, pomalo
sam neuvjeren.
Glasovi se pridruuju grupi dok glazba buja. Igra, igra, njoj
pripada sva slava, glazba odzvanja i mogu osjetiti kako mi se usne
miu. Pjevam.

55

Frank Herbert:

Dune
Preveo Vojko Kraljeta

Dune
Vrlo se rijetko dogaa da neki pisac na juri osvoji simpatije
italaca znanstvene fantastike. Taj tako rei aksiom zaobiao je, ini
se Franka Herberta.
Ve svojom prvom knjigom The Dragon in the Sea (Neman u
moru), izdanom 1956. godine, pobuuje opu panju italaca i kritike.
U njoj opisuje napravu za slaganje tereta (u ovom sluaju nafte u
podmornicu) i televizijski periskop, a nakon nekoliko godina
izjavljuje:
Sigurno je da i danas postoje linosti u vladi SAD koje jo
uvijek vjeruju da je neto procurilo s njihovog projekta u moju
knjigu, jer nita se ne dogaa sluajno.
Osim izvanredne narativne sposobnosti, Herbert posjeduje i ono
najvanije: uspijeva izvrsno upotrijebiti elemente bez kojih ne bi
postojao ni SF matu i ideje. Zato i nije udo to postoji vrlo
ogranien broj poklonika znanstvene fantastike koji Herberov Dune
(Planet Dune Dina) ne bi ubrojili meu deset najboljih SF romana.
Moramo rei da najava za Dune u prolom broju Siriusa ne
daje ba pravu sliku knjige naime, ona je jo mnogo bolja.
Dune je izdan 1966. godine (dakle, deset godina razmaka
izmeu prve i druge knjige) i osim same prie sadri i rjenik stranih
rijei (dunski jezik!), objanjenja o licima to se javljaju u djelu i
znanstveno obraenu religiju, ekologiju i ekonomiju Duna.
To je ujedno i knjiga koja je dobila tri najvee nagrade na polju
znanstvene fantastike Huga, Nebulu i izabrana je za najbolje SF
djelo te godine. To je velika rijetkost, jer se itaoci, kritiari i pisci u
pravilu nikada ne slau.
Za nas Jugoslavene najupeatljivija je jedna obredna pjesma
Fremena, koja doslovce glasi: Ima trava okolo! Ima korijenja okolo!

56

 Kao to vidimo, ak i Herbert tvrdi da smo doli iz svemira ako

ne svi, onda makar mi, Jugovii.
Pri prijevodu ovih stihova na engleski Herbert se propisno
obrukao (To je pepeo! To su korijeni!). A tko zna, moda se osveuje
za sve ona iznakaavanja koja smo mi inili pri prevoenju
angloamerikih romana.
Nakon Dune slijede ova djela: The Green Brain (Zeleni
mozak), Destination: Void (Cilj: Nitavilo), The Eyes of
Heisenberg (Heisenbergove oi), The Santaroga Barrier (Granica
Santaroga), The Heaven Makers (Tvorci raja), Dune Messiah
(Mesija s Duna), Whipping Star (Biujua zvijezda), The Worlds of
Frank Herbert (Svjetovi Franka Herberta), The God Makers
(Tvorci boga), The Book of Frank Herbert (Knjiga Franka
Herberta), Hellstroms Hive (Hellstromova konica) i The Best of
Frank Herbert (Najbolje od Franka Herberta).
U tim romanima i priama Herbert nije uspio kvalitativno (a ni
kvantitativno) prijei vrijednost Duna, ali se moe rei da se u
nekima pribliio. Jedino neuspjelo djelo od svih romana jest Dune
Messiah, vrlo lo pokuaj nastavka Dune.
Budui da za za djela Franka Herberta vlada vrlo veliko
zanimanje u svijetu, znai da su i cijene za njihovo objavljivanje u
skladu s tematikom... Ipak se moe izraziti sitna nada da emo u blioj
budunosti imati priliku da proitamo i neki cjelokupan roman (!), a
dotle neka vas utjei ovaj kratki odlomak iz Duna.

ARRAKEEN:
prva
postojbina na Arrakisu; dugo
vremena
sjedite
vlade
planeta.
ARRAKIS: planet poznat
kao Dune; trei planet
Canopusa.
DEPOVI ZA HVATANJE
VODE: bilo koji dep
nepropusnog odijela u kojem
se filtrirana voda sprema i
uva
FREMEN:
slobodna
plemena
na
Arrakisu,
stanovnici pustinje, ostaci
Zensunni Lutalica (Gusari
pijeska, prema carskom
rjeniku.).

HARKONNEN VLADIMIR:
guverner planeta
JUBBA OGRTA: ogrta za
svako vrijeme (moe odbijati i
akumulirati toplinu, ovisno o
tome da li elimo leaj ili
skrovite). obino se na
Arrakisu
nosi
preko
nepropusnog odijela.
MALI
STVARAOCI:
polubiljni,
poluivotinjski
vektor
pjeanih
crva
s
Arrakisa. Mali stvaraoci svojim
izluinama omoguuju stvaranje
sirovog spicea.
57

MELANGE:
uziman
u
malim koliinama (oko dva
grama dnevno na sedamdeset
kilograma tjelesne teine)
poveava
psihofizika
svojstva tijela. Jedinstveni
plod Arrakisa.
NEPROPUSNO ODIJELO:
odjea za izoliranje tijela,
izumljena
na
Arrakisu.
Graeno iz dva dijela,
sastavljeno tako da odvodi
toplinu i filtrira otpatke to ih
stvara tijelo. Potrebna voda
tijelu dovodi se cjevicom iz
depova za hvatanje vode.
QANAT: otvoreni kanal za
prijenos vode za natapljanje
preko
pustinje
pod
kontroliranim uvjetima.
SIETCH: fremenski
mjesto okupljanja za vrijeme
opasnosti. ivei u stalnoj
opasnosti
svako
pleme
Fremena odabralo je jedno
sklonite
(obino
neku
peinu).

SIROV
SPICE:
stupanj
ubrzanoga,
divljeg
rasta,
omoguenog pritokom vode na
izluine Malih stvaralaca. Kod
tog stadija dolazi do eksplozije,
pri kojoj se materije stvorene du
boko pod zemljom zamjenjuju
onima s povrine. Poto je
izloena djelovanju sunca, ova
se masa pretvara u melange.
SPICE: vidi Melange.
ZENSUNNI: poklonici sekte
to se odvojila od uenja
Maometha (nazvanog trei
Muhamed) oko 1381. godine
p. g. Zensunni religija se temelji
na isticanju mistike i povratku
putovima otaca. Uenici
navode ime Ali Ben Ohashija,
smatrajui
ga
osnivaem,
meutim, postoje dokazi da je
on, po svoj prilici, samo
izgovarao pred javnosti misli
svoje druge ene Nisai.

ovjek je puzao preko vrha dine. Bio je trun pijeska uhvaen u

bljetavilu podnevnog sunca. Odjeven samo u poderane ostatke
jubba ogrtaa, izloio je golu kou vruini to je prodirala kroz
dronjke. Kukuljicu strgnutu s plata ovjek je nadomjestio napravivsi
improvizirani turban od poderanih traka odjee. Iz njega su izvirivali
uperci ukasto-crvenkaste kose, koja se podudarala s njegovom
rijetkom bradom i tankim obrvama. Ispod najplavijih oiju, niz
obraze su se nazirali ostaci tamnih mrlja. Mutno uleknue preko
58

brkova i brade pokazivalo je gdje je cijev nepropusnog odijela

obiljeila svoj put od nosa do depova za hvatanje vode.
ovjek se zaustavio na pola dinine kreste, ruku ispruenih
prema njenom dnu. Krv se zgruala na njegovim leima, rukama i
nogama. Krpe ukasto-sivog pijeska visjele su s rana. On polako
podvue ruke ispod sebe, odgurne se na noge, stade tamo njiui se. I
ak u ovoj, gotovo besciljnoj kretnji, ostade trag nekad jasnih
postupaka.
Ja sam Liet-Knes ree, obraajui se sam sebi pred
praznim obzorjem, glasom to je bio promukla karikatura nekadanje
snage. Ja sam Planetolog Njegovoga carskog velianstva
proape planetarni ekolog za Arrakis. Ja sam stjuard ove zemlje.
Posrne i padne postrance na skorenu povrinu pijeska to bijae
na privjetrini. Njegove se ruke malaksalo zabie u pijesak.
Ja sam stjuard ovog pijeska pomisli.
Shvati da je poludelirian i da se mora zakopati, lei u relativno
hladan pijesak to se nalazi ispod povrine i pokriti se njime. Ali, jo
je uvijek mogao namirisati teak zrak, poluslatke estere sirovog
spicea, to su izbijali iz nekog depa pod tim pijeskom. Bio je
svjestan opasnosti koja se krila u ovoj situaciji te je injenice znao
bolje od bilo kojeg Fremena. Ukoliko moe namirisati masu sirovog
spicea, to znai da jei odavde.
Njegove ruke jedva su prebirale po dini.
Na um mu je pala misao jasna, odreena: prava je toplina i
ljepota planeta u njenom krajoliku, kako smo sudjelovali u tom
temeljnom izvoru civilizacije agrikulturi.
I pomisli kako je to udno da um, dugo usredotoen na jedan
kolosijek, ne moe sii sa svojih tranica. Harkonnenovi vojnici
ostavili su ga ovdje bez vode i nepropusnog odijela, mislei da e ga
dokrajiti toplina ukoliko ne uspije pustinja. Smatrali su zabavnim
ostaviti ga da umire ovdje, in po in, od bezlinih ruku svojeg
planeta.
Harkonneni su svaki put ponovo uvidjeli kako je teko ubiti
Fremena, pomisli. Mi ne umiremo lako. Trebalo bi ve da bude
mrtav... bit u mrtav uskoro... ali ne mogu prestati biti ekolog.
Najvanija je funkcija ekologa da shvati posljedice.
Glas ga je okirao, jer ga je prepoznao i znao da je njegov
vlasnik mrtav. Bio je to glas njegovog oca, koji je ovdje bio
59

planetolog prije njega njegovog oca ve dugo mrtvog, poginulog

u odronu kod Sadrenog Bazena.
Upao si u gadnu nepriliku, sine ree njegov otac.
Trebao si znati kakve e biti posljedice za pokuaj pomoi sinu
onoga Vojvode.
Ja sam delirian, pomisli Kynes.
inilo se da glas dolazi zdesna. Kynes si ogrebe lice na
pijesku, okreui se da pogleda u tom smjeru nita osim zavojite
linije dine, to je pri punom sunevom bljesku plesala s vragovima
vruine.
to ima vie ivota u jednom sustavu, vie mjesta ima i
za sam ivot ree njegov otac. A glas je doao slijeva, iza njega.
Zato se neprekidno kree s mjesta na mjesto? Kynes se
zapita. Zar ne eli da ga ugledam?
ivot poboljava sposobnost sredine da podrava ivot,
ree njegov otac. ivot omoguuje da potrebne hranjive tvari
budu mnogo dostupnije. To zahtijeva mnogo vie energije u sistemu,
to se oituje u pojaanom kemijskom djelovanju organizma na
organizam.
Zato stalno gudi po istoj temi? zapita se Kynes. Znao
sam to prije nego to sam imao deset godina.
Pustinjski sokoli, to se hrane strvinama kao i veina ovdanjih
divljih stvorenja, poee kruiti iznad njega. Kynes ugleda sjenu to
proe pored njegove glave i prisili svoju glavu da se okrene i
pogleda uvis. Ptice su bile nejasne krpe na srebrno-plavom nebu
udaljene mrlje ae, to lepraju iznad njega.
Mi moramo openito promatrati stvari i dogaaje ree
njegov otac. Ne moe povui jasnu liniju oko opeplanetarnih
problema. Planetologija je odsjeci-i-sastavi nauka.
to mi pokuava rei? Kynes se zapita. Zar postoje
neke posljedice koje nisam uspio sagledati?
Njegov obraz pade ponovo na vrui pijesak i u tom trenutku ga
zapljusne miris sprene stijene, dolje, ispod plinova sirovog spicea.
Iz jednoga kuta njegovog uma, koji je jo uvijek mogao logiki
zakljuivati, oblikuje se misao: To su leinari iznad mene. Moda
e ih netko od mojih Fremena ugledati i doi pogledati to se
zbiva.
Planetologu koji eli raditi najvanije orue je ljudsko
bie ree njegov otac. Mora objasniti vrijednost ekologije
60

ljudima. Zbog toga sam i stvorio potpuno nov sustav obiljeavanja

ekolokih znakova.
On ponavlja stvari koje mi je tumaio dok sam jo bio
dijete, pomisli Kynes.
Poeo se ugodno osjeati, ali mu taj kut njegovog uma ree:
Sunce ti je iznad glave. Nema nepropusno odijelo i tebi je vrue;
sunce unitava vlagu u tvojem tijelu.
Njegovi prsti nemono zagrebu po pijesku.
Nisu mu mogli ostaviti ak ni nepropusno odijelo!
Prisutnost vlage u zraku spreava prebrzo ishlapljivanje
vlage iz ivih bia ree njegov otac.
Zato stalno ponavlja oite injenice? Kynes se zapita.
Pokuao je misliti o vlazi u zraku travi to pokriva ovu
dinu... vodi to negdje ispod njega curi dugakim qanatima preko
pustinje, oplakujui drvee... Nikad nije vidio vodu otvorenu prema
nebu osim na ilustracijama. Voda otvorena nebu... voda za
natapanje... sjetio se da je potrebno pet tisua kubinih metara vode
za natapanje jednog hektara zemlje u sezoni rasta.
Na prvi cilj na Arrakisu ree njegov otac, jest
stvaranje provincija s travom na zemlji. Zapoet emo s ovom
oskudnom travom to je ve mutirala. Skoncentriravi vlagu u
travnatim dolinama, krenut e se na poumljavanje visoravni, a zatim
i na nekoliko otvorenih bazena vode na poetku malih
postavljenih du glavnih vjetrova s ureajima za hvatanje i
kondenziranje vlage, da bi se povratilo ono to vjetrovi ukradu.
Moramo stvoriti pravi juni vjetar vlani vjetar ali e nam
uvijek biti potrebni ti ureaji.
Uvijek mi dri predavanja pomisli Kynes. Zato ne
umukne? Zar ne vidi da umirem?
Umrijet e, sigurno ree njegov otac ukoliko se ne
makne s ovoga kljuajueg grotla to se upravo sada stvara duboko
ispod tebe. Ono je tamo i ti to zna. Moe namirisati plinove
sirovog spicea. Zna da su mali stvaraoci poeli gubiti neto njihove
vode u toj masi.
Pomisao na tu vodu ispod njega tjerala ga je u ludilo. Zamislio
si je sve je zapeaeno naslagama upljikavih stijena, stvorenih
od zapjenjenih polubiljnih, poluivotinjskih malih stvaralaca ali
jedna uska napuklina usmjerava hladnu struju najbistrije, najistije,
umirujue vode na...
61

Masu sirovog spicea!

Udahne, omirisavi teki, slatkasti zrak. Miris oko njega bijae
bogatiji nego prije.
Odgurnuvi se na koljena, Kynes zauje krik ptice i njene
ubrzane zamahe krila!
Ovo je pustinja spicea pomisli. Negdje se mora ak i
na ovom dnevnom suncu nalaziti Fremen. Zacijelo e ugledati
ptice i poi ispitati to se dogaa.
Kretanje krajolikom je neophodno potrebno ivotinjama
ree njegov otac. Nomadi osjeaju istu potrebu. Linije toga
kretanja mogu se usporediti s fizikom potrebom za vodom, hranom,
mineralima. Moramo ve sada kontrolirati to kretanje, skrenuti ga k
naim ciljevima.
Umukni, stare promrmlja Kynes.
Moramo pokuati ostvariti plan na Arrakisu koji nikada
prije nije iskuan za cijeli planet ree njegov otac. Mi moramo
upotrijebiti ovjeka kao konstruktivnu ekoloku snagu umetnuvi
oblik ivota to se adaptirao toj zemlji: planet ovdje, ivotinja tamo,
ovjek u tom mjestu transformisati vodeni krug, izgraditi novi
krajolik.
Umukni! zakrijeti Kynes.
Linije kretanja su nas prve navele na zakljuak o odnosu
izmeu crva i spicea ree njegov otac.
Crv, Kynesa zapljusne val nade. Stvaralac koji e sigurno
doi poto ovo kipue grotlo prsne. Ali nemam kuke. Kako se
mogu uspeti na velikog stvoritelja bez kuka?
Mogao je osjetiti kako mu razoaranje odnosi i ono malo snage
to mu je ostalo. Voda tako blizu samo stotinjak metara ispod
njega: crv to e sigurno doi, ali bez mogunosti da ga uhvati na
povrini i upotrijebi.
Kynes pade opet na pijesak, u plitku udubinu koju je iskopao
svojim pokretima. Osjeti vrui pijesak na svojem lijevom obrazu, ali
osjeta uskoro nestade.
Okolina Arrakeena razvila se u primjer domae forme
ivota nastavi njegov otac. Kako je to udno to je jedva
nekoliko ljudi svrnulo pogled na spicea, dovoljno dugo da se zapita
kako se gotovo idealna ravnotea izmeu duika, kisika i CO2
ostvarila ovdje, u pomanjkanju biljnog pokrova. Tu je sfera energije
planeta koja promatra i shvaa a unato tomu to je nemilosrdan
62

proces. Postoji pukotina u njemu? Tada neto ispunjava tu pukotinu.

Znanost je stvorena od toliko mnogo stvari, koje postaju oite poto
se objasne. Znao sam da je mali stvoritelj tamo, duboko u pijesku,
mnogo prije no to sam ga ugledao.
Molim te, prestani mi drati predavanje, oe proape
Kynes.
Soko sleti na pijesak blizu njegove ispruene ruke. Kynes je
gledao kako on zatvara krila i okree glavu da bi zurio u njega.
Skupi energiju i zakreti na nj. Ptica odskoi dva koraka dalje, ali
nastavi zuriti u njega.
ovjek i njegova djela su do sada bili bolest na povrini
njihovih planeta ustvrdi njegov otac. Priroda tei kompenzaciji
za te bolesti njihovim nestankom ili izolacijom, ukljuivi ih u svoj
sustav na svoj nain.
Soko spusti glavu, proteui svoja sada otvorena krila. Prenio
je panju na ispruenu ruku.
Kynes uvidi da vie nema snage za krik.
Povijesni sustav uzajamne pljake i otimanja prestaje
ovde na Arrakisu ree njegov otac. Ne moe zauvijek krasti
ono to ti je potrebno bez pogleda prema nasljednicima. Fizike
kvalitete planeta zapisane su u ekonomskim i politikim spisima.
Imamo te zapise pred nama i na cilj je oit.
Nikad nije mogao prestati predavati pomisli Kynes.
Predavati, predavati, predavati uvijek predavati.
Soko skoi korak blie Kynesovoj ispruenoj ruci, okrene
glavu najprije na jednu, a zatim na drugu stranu, da bi potanko
prouio izloeno meso.
Arrakis je jednom zasijan planet ree njegov otac.
Jednom zasijan. On podupire vladajuu klasu, koja ivi kao to je
vladajua klasa uvijek ivjela, a ispod njega poluljudska gomila
polurobova egzistira na ostacima. Ta masa i ostaci pobuuju nau
panju. Oni su mnogo vredniji nego to se ikada oekivalo.
Ignoriram te, oe Kynes proape. Odlazi.
I pomisli: Zacijelo se blizu nalazi jedan od mojih Fremena.
Ne mogu a da ne vide ove ptice iznad mene. Poi e da ispitaju,
ako nita drugo ono barem da pogledaju moe li se pronai neto
vlage.
Mase na Arrakisu e razumjeti da mi elimo zemlju
natopiti vodom neumorno e njegov otac. Veina od njih e
63

zasigurno nain na koji mi to elimo napraviti shvatiti polumistino.

Mnogi e pomisliti da donosimo vodu s drugih, bogatih planeta, ne
shvaajui da je to nemogue zbog omjera mase ljudi. Pustimo neka
misle to god ele dok nam vjeruju.
Za minutu u se dignuti i rei to mislim o njemu pomisli
Kynes. Stoji tamo drei mi predavanje, umjesto da mi
pomogne.
Ptica skoi jo blie Kynesovoj ispruenoj ruci. Iza nje na
pijesak skliznu jo dva sokola.
Religija i zakon moraju meu naim ljudima biti jedno te
isto ree njegov otac. in neposlunosti mora se smatrati
grijehom i kao takav zahtijeva religioznu, to znai strogu kaznu.
Ovo e donjeti dvostruku korist veu poslunost i veu hrabrost.
Shvaa da ne smijemo toliko ovisiti o individualnoj hrabrosti koliko
o hrabrosti cjelokupnog stanovnitva.
Gdje je moje stanovnitvo, sada kad ga najvie trebam?
pomisli Kynes. Skupi svoju svu snagu i pomakne ruku za duinu
prsta prema najbliem sokolu. On skoi natrag meu svoje pratioce,
zauzevi s njima pozu iz koje bi najlake poletio.
Na raspored sati dostii e razinu prirodnog fenomena
ree njegov otac. ivot planeta je neograniena, tijesno
isprepletena struktura. Promjene kod vegetacije i ivotinja bit e
odreene, u poetku, sirovim fizikim snagama kojima
manipuliramo. Poto se izgrade, smatram da e nam te nae
promjene omoguiti kontrolu nad njima, i to za njihovo dobro a s
njima emo takoer morati raunati. Zapamti da nam je dovoljna
kontrola nad samo tri posto povrinske energije planeta samo tri
posto da bismo cijelu strukturu preokrenuli u na sustav za
samoodravanje.
Zato mi ne pomogne? Kynes se udio. Uvijek isto:
kad te najvie trebam, onda te nema. elio je okrenuti glavu u
smjeru oeva glasa, elio je pogledom zgromiti starca. Miii nisu
odgovorili na njegov zahtjev.
Kynes ugleda kako se soko pokrenuo. Prilazio je njegovoj ruci
opreznim koracima, a pratioci su prividno nezainteresirano ekali.
Soko se zaustavi na samo pedalj od njegove ruke.
Kynesov um se razbistri. Naglo je ugledao potencijal za
Arrakis, koji njegov otac nikada nije imao priliku vidjeti. Mogunost
toga drugog smjera kretanja prostrujae njime.
64

 Nikakva strana poast ne moe vie zadesiti tvoje ljude

osim da padnu u ruke Harkonnena ree njegov otac.
ita moje misli! Kynes pomisli. Pa... pusti ga.
Poruka je ve poslana u moje sietch selo pomisli.
Ukoliko je Vojvodin sin jo iv, tada e ga oni pronai i zatititi kao
to sam naredio. Mogu odbaciti enu, njegovu majku, ali e sauvati
djeaka.
Soko poskoi i opasno se priblii ruci. Kvrcne po njoj kljunom,
ispitujui mlohavo meso. Nenadano se uspravi, krikne i podigne se u
zrak, odletjevi sa svojim pratiocima nekamo iznad Kynesove glave.
Doli su! pomisli Kynes. Moji Fremeni su me pronali!
Tada zauje um pijeska.
Svaki je Fremen poznavao taj zvuk, mogao ga je odmah
razlikovati od zvuka to ga stvaraju crvi ili drugi pustinjski ivot.
Negdje ispod njega je masa sirovog spicea akumulirala dovoljno
vode i organskih materija od malih stvaralaca, tako da je dosegla
kritinu fazu svojeg razvoja. Gigantski balon ugljinog dioksida
formirao se duboko u pijesku, teei da izbije na povrinu u
estokom naletu, s vrtlogom pijeska u sreditu. To bi zamijenilo ono
to se stvorilo duboko u pijesku za bilo to s povrine.
Vritei zbog promaaja, sokoli su kruili negdje iznad glave.
Znali su to se dogaa. Svako pustinjsko stvorenje bi znalo.
A ja sam pustinjsko stvorenje zakljui Kynes. Vidi li
me, oe? Ja sam pustinjsko stvorenje.
Osjeti kako ga uzavreli mjehurii podiu i oslobodivi se
omoguuju viru da ga proguta i odvue u hladno nitavilo. Osjeaj
hladnoe i vlanosti bijahu za trenutak blagoslovljeno olakanje.
Tada, dok ga je njegov planet ubijao, Kynesu se uini da njegov otac
i svi ostali znanstvenici nisu bili u pravu, da su, zapravo,
najpostojanija naela svemira sluaj i pogreka.
ak su i sokoli mogli cijeniti te injenice.

65

Philip K. Dick:

Preserving Machine
Prevela Vlasta varcmajer

Stroj za
konzerviranje
Dr Labyrinth zavalio se u vrtni stolac sjetno zatvorivi oi.
Povukao je vuneni pokriva na koljena.
Dakle? rekoh. Stajao sam uz rotilj grijui ruke. Bio je
vedar, hladan dan. Sunano nebo Los Angelesa bilo je gotovo bez
oblaka. Iza Labyrinthove skromne kue steralo se valovito zelenilo
sve do bregova, umarak koji je stvarao ugoaj divljine iako je kua
bila jo u gradu.
Dakle? rekoh. Stroj je ipak ispunio vaa
oekivanja?
Labyrinth nije odgovorio. Okrenuo sam se. Starac je sjetno
gledao preda se, promatrajui golema sivo-smea kukca koji se
sporo uspinjao po rubu pokrivaa. Kukac se kretao metodiki,
dostojanstveno drei glavu. Popeo se na vrh i nestao s druge strane.
Opet smo bili sami.
Labyrinth uzdahnu i pogleda me.
Stroj je radio sasvim dobro.
Pogledom sam potraio kukca, ali nije ga bilo. Slab povjetarac
zatreperio je oko mene, svje i lagan u prvom sumraku. Primakao
sam se rotilju.
Priajte mi o tome rekoh.
Poput veine ljudi koji mnogo itaju i imaju mnogo slobodna
vremena, doktor Labyrinth je bio uvjeren da e nau civilizaciju
pogoditi sudbina Rima. Mislim da je ugledao iste napukline to su
66

progutale antiki svijet, svijet Grke i Rima; bio je uvjeren da e

uskoro i na svijet, nae drutvo, propasti poput njih i da e uslijediti
razdoblje mraka.
Spoznavi to, dr Labyrinth je stao razmiljati o svim lijepim i
dragim stvarima koje e nestati u drutvenom previranju. Mislio je
na umjetnost, knjievnost, glazbu, obiaje, na sve to e biti
izgubljeno. Uinilo mu se da e od svih tih velikih i plemenitih stvari
glazba moda proi najgore, da e biti najbre zaboravljena.
Glazba je najosjetljivija, krhka je i njena, lako ju je unititi.
Labyrinth se zabrinuo jer je volio glazbu, a odvratna mu je bila
pomisao na to da jednog dana vie nee biti Brahmsa ni Mozarta, da
vie nee biti njene komorne glazbe, koju je u sanjarijama mogao
povezivati s napudranim perikama i dubokim naklonima, s dugim
vitkim svijeama to se polako otapaju u treperavu svjetlu.
Kakav li e to suhoparan i nesretan svijet biti bez glazbe! Kako
praan i nepodnoljiv!
Evo kako je on nadoao na pomisao o stroju za konzerviranje.
Jedne veeri kad je sjedio u fotelju u dnevnoj sobi a gramofon je tiho
svirao, ukazalo mu se privienje. Ugledao je neobian prizor:
posljednju partituru Schubertova trija, posljednji primjerak,
unakaen magareim uima, zguvan, lei na podu vjerojatno
nekakva muzeja.
Nad zgradom je zabrujao bombarder. Bombe padaju i
pretvaraju muzej u ruevine, pod kojima nestaje posljednja partitura,
izgubljena pod gomilom krhotina cigli, gdje e istrunuti.
I tada je dr Labyrinth zamijetio kako partitura ruje put napolje
poput kakve krtice. Upravo poput krtice, apama i otrim zubima,
silovitom energijom.
Kako bi sve bilo drukije kad bi glazba posjedovala tu
sposobnost, taj obini instinkt samoodravanja to ga imaju svaki crv
i krtica. Kad bi se glazba mogla pretvoriti u ivo bie, ivotinju sa
apama i zubima, mogla bi preivjeti. Kad bi se samo mogao
izgraditi stroj koji bi glazbene partiture pretvarao u iva bia!
Ali dr Labyrinth nije bio mehaniar. Nainio je nekoliko nacrta
i pun nade razaslao ih u istraivake laboratorije. U veini
laboratorija bili su prezauzeti ratnim ugovorima. Napokon je ipak
naao ljude kakve je traio. Neko malo sveuilite na srednjem
zapadu oduevilo se njegovim nacrtima i vrlo se rado odmah
prihvatilo rada na izradi stroja.
67

Proli su tjedni. Napokon je Labyrinthu stigla dopisnica sa

sveuilita. Stroj dobro napreduje, zapravo umalo to nije zavren.
Stavili su ga u pokusni pogon, nahranivi ga s nekoliko popularnih
pjesmica. Rezultat? Iz stroja su istrale dvije ivotinjice nalik na
mia, trkarale su po laboratoriju sve dok ih maka nije ulovila i
pojela. Ali stroj je uspio.
Dobio ga je ubrzo zatim, upakiranog u drveni sanduk, vrsto
povezan icama. Dr Labyrinth je bio prilino uzbuen kad se dao na
posao oko pripreme stroja za rad. Zacijelo su mu se po glavi rojile
kojekakve misli dok je podeavao dugmeta na stroju, pripremajui se
za prvi pokus. Odabrao je vrlo vrijednu partituru, note Mozartova
gmol kvinteta. Neko je vrijeme okretao listove partiture, izgubljen u
mislima. A onda je partituru odnio do stroja i ubacio je unutra.
Vrijeme je prolazilo, Labyrinth je stajao pred strojem ekajui
nervozno. Nije zapravo znao to e ugledati kad otvori pretinac.
Obavljao je vrijedan i tragian posao: glazbu velikih majstora
konzervira za svu vjenost! Bar se njemu tako uinilo. to e dobiti
zauzvrat? to e nai? U to li e se sve to pretvoriti?
Zaokupila su ga mnoga pitanja bez odgovora. Crvena
svjetiljica na stroju zakrijesila se jo dok je bio zaokupljen mislima.
Proces je gotov, pretvorba je zavrena. Otvorio je vrataca na
pretincu.
Mili boe! uskliknuo je. To je zaista udno.
Ptica, a ne ivotinja, izala je iz stroja. Mozart-ptica bila je
draesna, mala i vitka, paunovski arena perja. Potrala je nekoliko
koraia po sobi, a potom doetala do njega, radoznalo i prijateljski.
Dr Labyrinth se sagnuo i drui ispruio ruku. Mozart-ptica se
pribliila. A onda je iznenada prhnula uvis.
Neobino zamrmljao je. Njeno i strpljivo dozivao je
Labyrinth pticu i napokon je ona doleprala do njega. Dugo ju je
gladio, razmiljajui. Kako e izgledati druge? Nije si
mogao predoiti. Oprezno je Mozart-pticu spustio u kutiju.
Jo se vie iznenadio kad je sutradan iz stroja izaao
Beethoven-kukac, ozbiljan i dostojanstven. Bio je to onaj isti to sam
ga vidio kako ee po doktorovu pokrivau, zauzet nekim svojim
poslom.
Nakon toga je izala Schubert-ivotinja. Bila je to budalasta
mlada ovca, koja je trkarala tamo-amo, luckasta i eljna igre.
Labyrinth bi se od vremena do vremena zadubio u misli.
68

Kakvi treba da budu faktori preivljenja? Je li lepravo pero

bolje od apa, bolje od otrih zuba? Labyrinth je bio zbunjen.
Oekivao je armiju bodrih stvorenja, naoruanih apama i zubima,
koja e moi rovati, boriti se, drobiti i savakati svaku zapreku. Je li
na pravom putu? Ipak, tko moe rei to je dobro za odranje?
Dinosaurusi su bili dobro opremljeni, pa ipak nijedan od njih nije
preivio. U svakom sluaju, stroj je tu, sad je prekasno vratiti se.
Labyrinth je nastavio posao, hranei stroj glazbom mnogih
skladatelja sve dok uma iza njegove kue nije bila puna stvorenja
to su ondje puzala, skakutala i skviala. Iz stroja je izalo mnogo
udnih bja, koja su ga iznenadila. Brahms-kukac imao je mnogo
nogu to su strale na sve strane. Bila je to plosnata stonoga, gusto
obrasla dlaicama. Brahms-kukac najradije je bio sam, uvijek se
povlaio i svom je silom izbjegavao Wagnera-ivotinju, koja je iz
stroja izala neposredno prije njega.
Wagner-ivotinja bila je velika i tamno obojena. ini se da je
bila svojeglava i dr Labyrinth se je malo bojao, upravo kao to su je
se bojale Bach-stjenice, mala loptasta stvorenja, itavo jato to malih
to velikih buba koje su iz stroja izale umjesto 48 preludija i fuga.
Bila je tu i Stravinski-ptica, sastavljena od neobinih djelia, a ispale
su iz naprave i jo mnoge druge ivotinje.
Pustio ih je da odu u umu, i one su otile, poskakujui i
kotrljajui se kako je koja od njih mogla. Ipak, Labyrinth je osjeao
da negdje postoji i djeluje greka. Svaki put kad bi kakvo stvorenje
izalo iz stroja, bio je iznenaen. ini se kao da uope nije mogao
utjecati na rezultat. Pretvorba se odvijala prema nekoj snanoj,
nevidljivoj zakonitosti, koja je bila izvan njegova domaaja, i to ga je
zabrinjavalo. Ta su se stvorenja podvrgavala nekoj neljudskoj sili,
sili koju Labyrinth nije poznavao niti ju je mogao pojmiti. Zbog toga
ga je obuzeo strah.
Labyrinth je uutio. ekao sam neko vrijeme, ali on nije
pokazivao namjere da nastavi priu. Okrenuo sam se i pogledao ga.
Starac je zurio u mene nekako neobino i turobno.
Zaista ne znam mnogo vie rekao je. Ve dugo
nisam bio u umi iza kue. Bojim se. Znam da se ondje neto
dogaa, ali...
Zato ne bismo poli zajedno i pogledali?
Nasmijeio se s olakanjem.
69

 Nee vam biti teko? Nadao sam se da ete to predloiti.

Cijela e me stvar unititi. Zbacio je pokriva i ustao, etkajui
odijelo. Poimo, dakle.
Obili smo kuu i krenuli uskim puteljkom prema umi. U tom
moru podivljala zelenila svega je bilo previe. Dr Labyrinth je iao
prvi i probijao se kroz gusto granje.
Kakav gusti rekoh. Neko smo se vrijeme probijali.
uma je bila mrana i vlana, sunce samo to nije zalo, a
tanka se magla stala sputati na nas, prodirui kroz lie iznad naih
glava.
Nitko ne dolazi ovamo. Dr Labyrinth je naglo zastao,
osvrui se. Moda bi bilo bolje da se vratimo i potraimo moju
puku. Ne bih elio da se ita dogodi.
Kao da ste sigurni da su se stvari iskrivile, Priao sam
mu i stajali smo jedan uz drugog. Moda i nije tako loe kao to
mislite.
Dr Labyrinth je gledao naokolo. Nogom je odgurnuo grm.
Tu su, svuda oko nas, promatraju nas. Zar ne osjeate?
Kimnuh odsutno.
to je to? Podigao sam teku, natrulu granu, obraslu
gljivama. Gurnuo sam je s puta. Neki grumen leao je tu, bezoblian,
napola ukopan u meko tlo.
to je to? ponovih pitanje. Labyrinth se zabuljio u
grumen, lica napeta i izgubljena. Stao je nesvjesno gurkati taj
grumen. Postalo mi je neugodno.
Nebesa, to je to? rekoh. Znate li to je to?
Labyrinth je polako podigao pogled prema meni.
To je Schubert-ivotinja promrmljao je. Ili, bolje
reeno, to je neko bila Schubert-ivotinja. Nije mnogo od nje
ostalo.
Schubert-ivotinja ona to je neko trkarala i skakutala
poput psia, budalasta i eljna igre. Sagnuo sam se i zagledao u
grumen, gurnuvi s njega nekoliko listova i granica. Vie nije bila
iva. Usta su joj bila otvorena, a tijelo nagrizeno. Mravi i crvi
marljivo su ga obraivali. Ve je i pomalo zaudarala.
Ali to se dogodilo? upitao je Labyrinth. Stresao je
glavom. Tko je to mogao uiniti?
Zauo sam neki um. Brzo smo se osvrnuli.
70

Isprva nismo vidjeli nita. A tad se pomakao grm i raspoznali

smo njegov oblik. Zacijelo je cijelo vrijeme stajao ovdje i promatrao
nas. Stvorenje je bilo golemo, tanko i izdueno, sa svijetlim,
prodornim oima. Mene je podsjetilo na veega kojota. Krzno mu je
bilo mrko i gusto, gubicu je drao napola otvorenu i zurio u nas bez
glasa, kao da je iznenaen to nas vidi ovdje.
Wagner-ivotinja Labyrinth je rekao grleno. Ali
vrlo se promijenila. Tako se promijenila da sam je jedva prepoznao.
ivotinja je onjuila zrak, nakostrijeivi se. Naglo se povukla
u sjenu i trenutak zatim nestala.
Stajali smo neko vrijeme bez rijei. A onda se Labyrinth
pokrenuo.
Dakle, sad znamo tko je to uinio rekao je. Zamalo
da ne povjerujem. Ali zato? to...
Adaptacija odvratih. Pas ponovo postaje vuk da bi
preivio. To je zakon ume. Mogao sam to pretpostaviti. To se sa
svima dogaa.
Pogledao sam dolje prema tijelu na tlu, a potom unaokolo
prema utljivim grmovima. Adaptacija, ili moda jo neto gore. U
mozgu mi se oblikovala ideja, ali nisam rekao nita, bar tada jo ne.
Htio bih vidjeti jo neke od njih rekoh. Koju drugu
ivotinju. Pogledajmo jo malo naokolo.
Sloio se. Polako smo se probijali kroz travu i korov,
uklanjajui grane i lie s puta. Pronaao sam batinu, ali Labyrinth se
spustio na koljena i etvoronoke stao izbliza neto promatrati.
ak se i djeca pretvaraju u zvijeri rekoh. Sjeate li
se djece to su u Indiji odrasla s vukovima? Nitko nije mogao
povjerovati da su to obina djeca.
Labyrinth je kimnuo glavom. Bio je nesretan i nije bilo teko
pogoditi razlog. Pogrijeio je u svojoj prvotnoj namisli, a posljedice
su mu sada postajale oigledne. Glazba e preivjeti u obliju ivih
stvorenja, ali on je zaboravio na pouku: kad se jednom neto stvori,
to pone ivjeti na svoj nain, pa prema tome stvaralac vie ne moe
po svojoj volji upravljati onim to je stvorio. Zacijelo bi i bog, kad bi
ga bilo, promatrajui razvoj ovjeka osjetio istu tugu i ponienje kao
sada Labyrinth, gledajui kako se njegovi stvorovi mijenjaju da bi
preivjeli.
Vie mu nije bilo vano to e njegova glazbena stvorenja
preivjeti, jer se upravo ono to je elio izbjei stvarajui ih, ta
71

ogrubjelost lijepih stvari, dogaa u njima samima, i to pred njegovim

oima, Dr Labyrinth me naglo pogledao. Lice mu je odavalo oaj.
On se pobrinuo za njihov opstanak, to je u redu, ali postigavi to,
unitio je u njima svaki smisao, svaku vrijednost. Pokuah mu se
nasmijeiti, ali on je opet brzo svrnuo pogled ustranu.
Nemojte biti toliko zabrinuti zbog toga rekoh. Za
Wagner-ivotinju to i nije bila velika promjena. Zar ona nije i prije
bila otprilike takva, gruba i temperamentna? Zar nije bila sklona
nasilju...
Uutio sam. Dr Labyrinth je poskoio unatrag, istrgnuvi ruku
iz trave. Stezao je zglavke, drui od bola.
to je? pourih do njega. Tresui se, pruio je prema
meni svoju malu staraku ruku. to se dogodilo?
Okrenuo saim ruku. Cijela nadlanica bila je puna oiljaka i
crvenih posjeklina to su naoigled bubrile. Neto ga je greblo ili
grizlo doik je onako etvoronoke zurio u travu. Pogledao sam na
tlo, lupkajui nogom po travi.
Osjetih komeanje. Mala zlatna lopta brzo se otkotrljala prema
grmlju. Bila je pokrivena iglicama poput jea.
Ulovite je! povikao je Labyrinth. Brzo!
Krenuh za lopticom, drei u ruci rupi da bih izbjegao ubode.
Loptica se grevito kotrljala, nastojei pobjei, ali napokon sam je
ipak dohvatio rupiem.
Labyrinth se zagledao u koprcavi rupi.
Ne mogu vjerovati mrmljao je. Bit e bolje da se
vratimo u kuu.
to je to?
Jedna od Bach-stjenica. Ali promijenila se . ..
Vratili smo se puteljkom, tapkajui po mraku. Iao sam prvi,
razmiui grane, a Labyrinth me slijedio smrknut i utljiv, s vremena
na vrijeme trljajui ruku.
Preli smo dvorite i stranjim stubama uspeli se do vrata.
Labyrinth ih je otkljuao i uli smo u kuhinju. Upalio je svjetlo i
brzo priao sudoperu da bi oprao ruku.
Uzeo sam praznu staklenku i oprezno spustio u nju Bachstjenicu. Zlatna se lopta kotrljala naokolo pipkajui. Zatvorio sam
poklopac i sjeo uza stol. utjeli smo, Labyrinth uza sudoper,
putajui hladnu vodu na ozlijeenu ruku, a ja za stolom, s
nelagodom promatrajui zlatnu loptu kako pokuava pronai izlaz.
72

 Dakle? rekoh napokon.

Nema sumnje. Labyrinth je priao k stolu i sjeo
suelice meni. Doivio je neke promjene. Zacijelo u poetku nije
imao otrovne bodlje. Znate, dobro je to sam svoju ulogu Noe
odigrao tako oprezno.
to mislite rei?
Uinio sam ih bespolcima. Ne mogu se reproducirati.
Nee dati drugu generaciju. Kad ove umru, bit e to kraj.
Moram priznati da mi je drago to ste mislili i na to.
Htio bih znati Labyrinth je promrmljao htio bih
znati kako bi to sada zvuilo.
to?
Lopta, Bach-stjenica. To je pravi test, zar ne? Mogao bih
je ponovo pustiti u stroj. Mogli bismo saznati. elite li to?
Kako vi kaete, doktore rekoh. Na vama je da
odluite. Ali nemojte se previe nadati.
Oprezno je dohvatio staklenku, pa smo se spustili po stubama u
podrum. Uz korita za rublje opazio sam golemi stup. Obuzeo me
udan osjeaj. To je taj stroj za konzerviranje.
Dakle, to je stroj rekoh.
Da, to je.
Labyrinth je pritisnuo dugmeta i neko se vrijeme zabavio
podeavanjem stroja. A onda je uzeo staklenku i podigao je nad
otvorom. Polako je podigao poklopac i stjenica je nevoljko skoila iz
staklenke ravno u stroj. Labyrinth je potom zatvorio otvor.
Sad moemo poeti ree.
Ukljuio je stroj, prekriio ruke i stali smo ekati. Vani se
smrailo. Dr Labyrinth je pritisnuo dugme stop. Stajali smo utke,
nijedan od nas nije htio otvoriti stroj.
Onda? rekoh napokon. Koji e od nas pogledati
unutra?
Labyrint se pokrenuo. Maknuo je zaklopac i turio ruku u stroj.
Prsti su mu izvukli tanak svezak, bila je to glazbena partitura. Pruio
je note meni.
Ovo je rezultat ree. Moemo poi gore i odsvirati
to.
Uspeli smo se u stan i poli u sobu za muziciranje. Labyrinth je
sjeo za veliki glasovir, a ja sam mu pruio note. Otvorio ih je i
73

prouavao nekoliko trenutaka. Lice mu je bilo prazno, bez ikakva

izraaja. A tad je poeo svirati.
Sluao sam glazbu. Bila je strana. Nikad nisam uo neto
slino. Bila je sva zbrkana, dijabolina, bez smisla i logike. Tek
krajnjim naporom mogao sam povjerovati da je to neko bila
Bachova fuga, dio najskladnija i najpotovanija djela.
Ovo je kraj ree Labyrinth.
Ustao je, dohvatio note i istrgao ih na komadie. Idui prema
svojim kolima, rekoh:
ini mi se da je borba za opstanak jaa od bilo kojeg
zakona ljudske etike. U usporedbi s tom silom na dragocjeni moral i
pravila lijepog ponaanja pomalo su tanki.
Labyrinth se sloio.
Moda se nita ne moe uiniti za spas toga morala i tih
pravila ponaanja.
Tek e vrijeme to pokazati rekoh. Iako je ta metoda
promaila, neka druga moe uspjeti. Neto to danas ne moemo
predvidjeti, moda e se jednog dana ipak pojaviti.
Poeljeh mu laku no i sjedoh u kola. Bilo je tamno kao u rogu.
No se spustila. Ukljuio sam reflektore i potjerao automobil na
posve mranu cestu. Nigdje se nisu vidjela neka druga kola. Bio sam
sam i bilo mi je veoma hladno.
Na uglu sam zastao, usporivi da bih promijenio brzinu. Neto
se iznenada pokrenulo na rubu plonika, neto tamo uz platanu, dolje
u mraku. Pogledao sam napolje, nastojei da ustanovim to je to.
Uza samo deblo platane orijaki je sivo-smei kukac gradio
neto, stavljao je komad blata na neku neobinu graevinu. Neko
sam vrijeme promatrao kukca, zbunjen i radoznao, sve dok me on
nije ugledao i zastao. Kukac se naglo okrenuo i uao u svoju
graevinu, snano zalupavi vratima za sobom.
Odvezao sam se dalje.

74

Nedeljko Fabrio:

Prilaz izazovu
(Stenogram nastavka rada
Izvantaucetinog odjela
Kozmoloke akademije Tau Ceta)
Gospodo! Astrometri, astrografi, astrofiziari, astrogeodeti,
astronauti i astronautiari, astronomi, astrobiolozi, tau-cetalozi i
planitaucetalozi, u svakom sluaju astrolatri, a moda i
astromanti! (Smijeh, odobravanje).
Taucentanci! Ovaj visoki skup prisjea se mojih temeljnih
radova za koje sam u ime blistavog priznanja Nacije i dobio
Polidorsku plou, onih djela, gospodo akademici, koja su razmatrala
i utvrdila spomenut u bar najfundamentalnija: stanje krize
oologije na Epsilon Indi, pojavu hiperinzulinizma u opistocelnim
prljenima rodelendera s Epsilon Eridani ili pak ono prelomno
predsjedavanje Tarifnoj potkomisiji Meugalaksijske komisije za
izvanmeuplanelarni promet. (ivo odobravanje). No pitate se
vjerojatno zato ja to ovdje i sada vama govorim?
Kolege! Svakome uenjaku priroen je zazor prema apokrifno
zasnovanim stremljenjima. Ta i takva, da, zaliha znanja, u sri lana,
neznanstvena jer je neprovjerena i nepouzdana, dakle knjievnika
(buran pljesak), koju mi, dananji stanovnici slobodne i monolitne
Tau Cete, nasljeujemo ni krivi ni duni, kao narodnu pjesmu s
koljena na koljena, iz usta u usta, ali svjesni njene poraavajue i nas
nedostojne plitkosti (pljesak, povici Tako je!), ipak ne smije biti
odbaena tek tako! (Tiina. Prvo neodobravanje). Gospodo, molim
mir!
Jedna nikad i nigdje dovoljno i do kraja ispitana, a toboe
znanstveno postavljena tvrdnja sruena je, proglaena za puku
obmanu upravo zahvaljujui traganju za takvim jednim laljivim
spisom i tvrdoglavu naporu da se do krajnje moguih granica istine
provjeri njegova moebitna injeninost. A sve to, dame i gospodo,
75

pod mojim skromnim vodstvom, dakako, u superplanetarnim

prostranstvima. Evo, stoga sam se javio za rije. (Mekoljenje).
Sjaj nove pobjede taucetanskog uma i naina umljenja nee
nam ovaj put biti toliko uporabno koristan koliko e u astralnom
djelokrugu razmiljanja i stvaralatva, kojemu je Tau Ceta s pravom
kolijevka, taj sjaj naega iznaaa biti konano odgovor i stavljanje
toke na izvjesnu interplanetarnu i, kaimo to odmah, asteroidnu
fusnotu. Dopustite, dakle, gospodine Predsjedavajui, gospodo
kolege, da vas zasad ukratko izvijestim o punom dosegu svojih
najnovijih astromorfografskih promatranja. (Svi ustaju i pjevaju
Jezdi, jezdi Tau Ceta svemirom).
Taucetanci! Moju je panju iznimno dugo zaokupljao rukopis
to se pod bibliotenom priljepnicom citiram: Charles Darwin
Putovanje jednog prirodoslovca oko svijeta vodi u trezoru
Apokrifnog odjela Sredinje biblioteke Tau Cete. Privukla me u
njemu, prvenstveno kao astrobiologa, izvjesna spontana vjerojatnost
tako nadahnute grae, ona mnogorjeiva samouvjerenost
imenovanog da to to iznosi upravo tako i jest. U pristupnom dijelu
moga izlaganja sasvim je beznaajan slijed podataka koji kae kako
sam doao do toga posvema zaboravljenog spisa (a nitko ne zna
koliko takvih jo tamo lei!). No kljuno je, pa to i ponavljam, to
prije to vas je to maloas zbunilo: graditi, makar i na lanim
temeljima, ali graditi. Jer uvijek e neto ostati. Nema istine o
stvarnosti, nema, dakle, same stvarnosti koja barem jednim svojim
dijelom nije pomno sagraena na lai. Dakako, mi smo toga uope
poteeni. (Uzdah olakanja). Najnovija znanstvena istina,
gospodo, postala je, eto, znanstvenim adutom zahvaljujui upornosti
graenja upravo na lanim, vulgarnoastrografskim zapaanjima. O
neka bi se stoga nai mladi akademci, ukoliko mlaih uope ima,
ugledali u mo graenja na lai, o kojoj moi govori iskustvo sluaja
to e vam evo biti podnesen. (Svi ustaju i pjevaju Ja sam mladi
Taucetalinac, planeta sam svih ljubimac).
Kolege! Neki Charles Darwin, ostavimo ga zasad pod tim
tobonjim imenom i prezimenom, u reenome svom opsenom spisu
crta put to ga je, da citiram: Brik s deset topova Njegova
Velianstva 'Beagleu', pod zapovjednitvom kapetana bojnog broda
Kraljevske mornarice Fitz-Roya, poduzeo 27. prosinca godine 1831.
iz luke Devonport, a sa zadatkom a) da dovri kartografsko snimanje
Patagonije i Ognjene zemlje, to ga je ve bio zapoeo kapetan King
76

od godine 1826. do 1830, b) da snima obale ilea, Perua i nekih

otoka u Tihom oceanu, te da c) obavi niz kronometrikih mjerenja
okolo naokolo Zemlje citat zavren.
Iako vam, gospodo, ovaj i ovakav tekst nee nimalo biti zoran
ni u svom jezikoslovnom ni u svom astrogeografskom izriaju, pa
ete ga vjerojatno strpati u kakve sporedne ili zamrle
supercivilizacije lingvizme, ipak, tvrdim, posjeduje on svoj smisao,
tovie, na taj i takav nain prenoenja misli kaem to uvjetno
opisano je i cijelo to putovanje jednog prirodoslovca oko svijeta!
(amor. uenje). Jest, gospodo, ne samo to mi je polo za rukom
razrijeiti rukopis spisa iz trezora Apokrifnog odjela Sredinje
biblioteke Tau Cete, nego sam i na vlastite oi utvrdio kakav je to
tamo svijet posrijedi. (Mukla tiina).
U suradnji s astrometrima na Epsilon Eridani, uz uporno
temeljenje mojih traenja na obilju podataka to ih prua Charles
Darwin, uspjelo mi je odrediti poloaj tog-po-njemu-opisanog
svijeta. Premda sam raspolagao podacima unakaenim pripovjednim
tivom, kao to je na primjer ovaj, citiram Darwina: Kad bi
Amerika juno od 37 june irine potonula pod vode oceana, i tako
dalje, citat zavren, ja sam uz pomo Tablica za interplanetarnu
kombinatoriku, posebice pak prepiske koju sam vodio s redovnim
lanovima Instituta za Sunev sustav Astronautskog centra na
Jupiteru, uspio smjestiti svijet prvo u opseg Suneva sustava, potom
otprilike izmeu Marsa i Merkura. Zasad o tome grubo. Prema
podacima koje sam dobio od interplanetalingvista
i
planentarnolingvistokomparatista s Neptuna, pojam svijet razrijeen
je u Zemlja. Dakle: Putovanje jednog prirodoslovca oko Zemlje.
Ubacivanje elektrinih iskara u kombinirane plinove za koje
sam pretpostavljao da znae primitivnu atmosferu Zemlje, shodno
grai koju mi je pruao spis, donijelo je teoretsku potvrdu
vjerodostojnosti samoga spisa: utvrdih, naime, da u sjedinjenjima
koje sam tim putem dobio postoje na primjer i organske materije, i
aminokiselina, i eer, sastojci, dakle, bitni za ivot. (amor).
Predmnijevate to je bio moj slijedei zadatak: takvu kompleksnu
molekulu reproducirati! Pa i to je, kolege, postignuto, te je dobivena
formula nukleinske kiseline, one genetske materije koja, kao to
znate, regulira nasljedne osobine. Poeo sam sumnjati nije li
Putovanje jednog prirodoslovca oko svijeta dokument
prvorazredne znanstvene vanosti, nije li ono na kraju krajeva
77

smijeteno u nas u pogrean trezor? Jer, nastavim li, razglabao sam,

doi u neminovno do znanstveno potvrene spoznaje o postojanju
ivim biima naseljenog asteroida Zemlje! (amor). Ali zato se
onda njime nisu bavili i astrolatri sa susjednih i ne samo susjednih
sazvijea, barem astroamateri? Kako to da o takvoj Zemlji ne
postoji bibliografija, barem jedan jedini bibliolit? (Muk).
Pomiljao sam na upotrebu elektromagnetskih valova to
neoteeni mogu proi kroz jonizirane plazme kojima su ispunjena
meuplanetarna prostranstva kako bih s tom, Darwinovom Zemljom,
stupio u dodir. (amor).
Molim, nije li u Predgovoru spisu stajalo, citiram: Neka mi
se ovdje dopusti da izrazim svoju iskrenu zahvalnost veleasnom
profesoru Henslowu, koji je bio jedan od glavnih pobuda to sam, jo
kao student u Cambridgeu, stekao smisao za prirodopis; u mojoj
odsutnosti on se brinuo za zbirke koje sam slao u domovinu i svojim
je pismima upravljao mojim nastojanjima, a kad sam se vratio
neprestano mi je pruao svaku pomo koju moe pruiti najljubazniji
prijatelj, citat zavren. Stupiti, dakle, u dodir s takvim planetom i s
takvim biima, moja gospodo, pa to ne bi bilo ni matematiki
nemogue ni tjelesno pogibeljno. (amor izraeniji).
Taucetanci! Kolege! Na to se ipak nisam odluio, jer bih na se
ve zarana skrenuo vau dragocjenu panju, a da ishod samog
pokuaja ne bih mogao namah predskazati: zaista lani ili pak toboe
lani i zato lani izvjetaj svrenog bogoslova Charlesa Darwina?
Vratio sam se jo jedanput spisu. Ustanovio sam tako da ne
potjee upravo sa same Zemlje, nego da je u sluaju naeg
bibliotenog primjerka unikata posrijedi stariji prijepis, koji je
na Tau Cetu dospio najvjerojatnije s Epsilon Indi. (Stanka).
Polunauna tvrdnja, koju nitko nikada nije dokazao ali ni
opovrgnuo, i koja se plela oko toga rukopisa smatrajui ga tu i tamo
(u najdubljim ponorima podbiljeki zamrlih znanstvenih radova)
vjerodostojnim i doivljenim rukopisom, ta tvrdnja, dakle, o
postojanju svijeta koji bi se imao zvati Zemlja oborena je tek
sada! U pratnji najueg broja suputnika otputovao sam, boravio i
vratio se s takozvane Zemlje! (Svi ustaju, Muk).
Prilagodivi nae instrumente onima iz Suneva sustava,
probili smo se do Zemlje, kaem s razlogom probili, jer je na nas
srljalo dalekoistono more amonijaka i metana. (Povik iz aule:
Organizam se moe prilagoditi smrtonosnim plinovima!).
78

Uvaeni kolega! Branei mogunost ivljenja na Zemlji ad

libitum, Vi ste u poloaju astroteoretiara, no ja sam, gospodo
lanovi Izvantaucetinog odjela Kozmoloke akademije Tau Ceta, ja
sam se odatle per fas et nefas vratio, vratio s neoborivim
znanstvenim dokazima koji u jedan glas kau: Zemlja jest asteroid,
djelo Putovanje jednog prirodoslovca oko svijeta jest primjer
svojevrsno zasnovane i cum grano salis ispisane knjievnosti kojoj
stoga neka sude jedino knjievni kritiari! (Svi ustaju. Pljesak).
Na primjer, taj matom nadareni grafoman pie na jednom
mjestu svoga tobonjeg Putovanja i slijedee, citiram: Prelazei
Atlantikom esnaestog se veljae zaustavismo kod otoka Sao Paula.
Taj skup klisura lei na 0 58' sjeverne irine i 28 15' zapadne
duine. Od amerike je obale udaljen 540 milja, a od otoka Fernando
Noronha 350 milja. Klisure Sao Paula priinjaju se iz daljine
blistavobijele. To je djelomino posljedica izmetina silnog mnotva
morskih ptica, a djelomino pak neke prevlake od tvrde, glatke tvari,
sedefasta sjaja, koja se vrsto dri povrine klisure, citat zavren.
Nije li, kolege astronautiari, podataka to u prostoru odreuju
taj otok ak i previe? (Tiina). Biste li ga ikako mogli mimoii?
(Muk). A znate li to smo mi tamo zatekli? Na tom mjestu?
Kromofotograf i kronoskopaf to e vam potvrditi: tamo pluta
lelujava ljubiasti lava, po kojoj plamte jarkocrveni bokori
amonifikacija i ute se igliasto nazubljeni sumporovi iktaji.
Granina mogua snanost naih lukseva jedva da je, i to mjestimice,
izdubla prodor u magmu nad tobonjim, ponavljam, blistavobijelim
klisurama Sao Paula! (amor).
Ili, molim, dalje: za tobonji rt Tres Montes. njegovim vas
poloajem zasad neu zamarati, stoji u putopisu, citiram: Usidrili
smo se u draesnu malu zaljevu na podnoju vie visokih bregova, u
blizini sjevernog kraja rta Tres Montes. Sutradan, 30. prosinca 1834
kako je rije o jednoj od uobiajenih knjievnikih podvala to
preraunavanje vremena niti je potrebno, niti ostvarljivo poslije
doruka jedna se druina uspela na jedno od tih brda, koje je bilo
visoko sedam stotina i trideset metara. Pogled s brda bijae osobit.
Glavni je dio gorskog lanca sastavljen od velikih, vrstih,
strmoglavih gomila granita, koje kao da tamo stoje od poetka
svijeta. Granit je pokrivao tinjev kriljevac, a on se s vremenom
rastroio u neobine iljke nalik na prste. Ta golotinja bijae posve
79

neobina za nae oi, koje su bile tako dugo priuene na gotovo

nepregledne ume tamnozelenog drvea. Citat zavren.
Kiti li kiti, moje dame i gospodo! Te draesan mali zaljev,
te osobit pogled s brda, te kao da stoji od poetka svijeta, te
tinjev kriljevac! A to je tamo vidio na astrobiolog? Granit?
Nepregledne ume? Brdo visoko moda sedam stotina i trideset
metara? (Stanka. Tiina). Metaloide, gospodo, ubitane izvore,
plinoskoke, slapove metaloida! Naa, taucetanska letjelica,
naglaavam: taucetanska!, jedva je izdrala strahotnost djelovanja tih
oksida. (Svi ustaju i pjevaju: Drugarska se pjesma ori, da nam
ivi, ivi rad).
I posljednji citat last but not least, koji kae: Grad Port Lous
je prilino velik, a kau da ima dvadeset tisua stanovnika. Ulice su
mu iste i pravilne. Premda je taj otok ve toliko godina pod
engleskom upravom, ipak mu je ope obiljeje sasvim francusko.
Englezi govore sa svojom poslugom francuski, a duani su svi
francuski. Rekao bih da Calais ili Boulogne imaju mnogo vie
engleski biljeg. Ima tu i veoma ljepuno malo kazalite, gdje se daju
opere u izvrsnoj izvedbi. Takoer sam se iznenadio videi velike
knjiare s policama krcatim knjigama. Glazba i knjige odaju nam da
se pribliavamo civilizaciji starog svijeta, citat zavren. I tako dalje,
i tako dalje. (Duga stanka).
Gospodo! Kolege! Taucetanci! Civilizacija starog svijeta!
Kazalite, opere, knjige i knjiare! Glazba! Zemlja u galaksiji
Suneva sustava! Sve same trice i kuine! Jer pisac je Putovanja
jednog prirodoslovca oko svijeta pogrijeio samo u jednom,
pogrijeio u tome to je Zemlju, taj dakle svijet, nastanio ivim i
razumnim biima! Moja je teza: nikada tamo nije bilo ivota,
nikada, jer umna, Darwinova bia, ne bi ga sama unitila, tobonji
Zemljani ne bi se meusobno unitili. (Pljesak).
A upravo nam se takva pokazala Zemlja za naega nedavna
putovanja. Stoga taj rukopis odaje koliko je i onaj neuki, puki,
radini knjigopisac iliti putopisac u sri svojoj astrolater, koliko se
umjeno zna umno bie posluiti dostignuima znanosti koja cvate
Bliskim i Dalekim susjedstvom. Charles Darwin je, prema tome,
izmiljotina, pseudonim kakvoga nadobudnog priala, knjievnikazabavljaa kakvih je aliboe i dan-danas na ovoj naoj Tau Ceti.
Jedan u znanosti zaboravljeni asteroid prei e odsad iz polaaja
fusnote, koja je vrvjela nebuloznim nagaanjima, na izbliza
80

provjereni znanstveni podatak koji govori o oduvijek beivotnom i

sasvim sporednom svemirskom tijelu u Lijevoj meugalaksiji, a
spomenutom prialakom djelu, u koje je uloeno mnogo uobrazilje
i kombinatorike verbalne retorike, oduzet emo bilo kakvu uzronu
vezu sa Zemljom, na kojem se asteroidu toboe ono odigrava i
kojega je slika. Uvjeren sam da e ga odsad nai vrli knjiniari
drati pohranjena u novom odjelu, Odjelu naunofantastinih spisa,
podrazred Anonimus. (Pljesak).
lanstvu Kozmoloke akademije, suradnicima koje sam imao
ast i zadovoljstvo predvoditi na tom letu, izraavam s ovoga
visokog mjesta iskrenu zahvalnost. Meni su podarili djeli svoga
slobodnog vremena, a letu znatielju i vedrinu to ga i jest uinilo
nadasve zabavnim.
Molim, dakle, kronomatografsku grau. Gospodo.
(Predsjedavajui prekida rad i najavljuje krai odmor).

81

Gordon R. Dickson:

Call Him Lord

Preveo Neven Antievi

Zovi ga
gospodarem
Zamislite izrazito dobroudna ovjeka poprilinog volumena,
ovjeka koji je piui vojnike prie napravio cijelu hordu svojih
plaenika imenom Dorsai. Eto, to je Gordon R. Dickson.
Dorsai je planet toliko siromaan da se njegovi stanovnici, ukoliko
ele preivjeti, prodaju kao plaeni vojnici. Jasno, nakon odreena
vremena oni tu vojnu vjetinu dovode do savrenstva...
U ovoj se prii, kao i u cijelom svom ciklusu romana Child Cycle
(Ciklus djeteta), Gordon R. Dickson ne bavi samo razvojem ovjeka,
ve govori i o onom specifinom inu u evoluciji koji se odvija
neprimjetno tu, u nae vrijeme, ispred naih noseva. Njegova je teza da
se ovjeanstvo mora stopiti u jednu cjelinu, ali se mi, takvi kakvi
jesmo, podsvjesno borimo protiv toga, naa podsvijest ne eli
promjenu postojeeg stanja. Tu tezu on dosljedno zastupa bez obzira
na to jesu li njegovi junaci iz etrnaestog, dvadesetog ili dvadeset
treeg stoljea.
Pripovijetka koju imate pred sobom dobila je, uostalom, nagradu
Nebula. Treba li joj bolja preporuka?

Zapovijedao mi je i imenom zvao

i po tome sam ga znao
a poslije, poslije me iznevjerio
i stoga, stoga sam ga ubio
Pjesma titonoe
82

Kao to sunce nije moglo ostati skriveno iza breuljaka

Kentackyja, tako ni Kyle Arnam nije mogao prespavati svitanje.
Jedanaest sati i etrdeset minuta trajat e dan. Kyle usta ne, odjene se
i krenu da osedla mirnu sivu kobilu i bijelog pastuha. Izjahao je
pastuha dok nije nestalo prvog bijesa iz njegova snjenog vrata, a
zatim poveo oba konja oko kue da ih istimari i privee iza
kuhinjskih vrata. Tek tada je krenuo da neto pojede.
Poruka koju je primio prije tjedan dana leala je uz vrui
doruak. I njegova ena Teena stajala je za daskom i okrenuta
leima mijesila kruh. Sjeo je i poeo jesti itajui jo jednom pismo
koje je lealo pred njim.
... Princ e putovati inkognito pod jednim od njegovih
porodinih imena, grof Sirii North, i ne smije ga oslovljavati sa
'Vae visoanstvo'. Zvat e ga samo 'Gospodaru'.
Zato to mora biti upravo ti? upita Teena. Kad je
podigao pogled, ona je jo uvijek bila okrenuta leima.
Teena... ree tuno.
Zato?
Moji su preci bili njegova osobna straa jo u doba
kolonijalnih ratova, sve sam ti to ve priao ree on. Oevi
mojih oeva spasili su ivote njegovim mnogo puta kad je opasnost
dola nenajavljena. Svemirski brodovi Raka pojavljivali bi se
niotkuda, da unite bilo koji pa i admiralov brod. I tada se i Car
morao boriti za svoj ivot, prsa u prsa.
Ali stranci su sad mrtvi. A Car ima stotine svjetova, zar
ne moe poslati svog sina da provede ta tri dana na bilo kojem od
njih? Zato mora doi upravo ovamo na Zemlju, k tebi?
Samo je jedna Zemlja.
I samo si jedan ti, zar ne?
Duboko u sebi Kyle uzdahnu i odustane od razgovora. Nakon
smrti njegove majke otac i stric brinuli su za njega i logika njegove
ene uvijek ga je zatjecala bez obrane. On ustade od stola, prie eni,
zagrli je i pokua okrenuti k sebi. Ali ona se opirala.
On opet uzdahnu i prie ormaru s orujem. Izvadi napunjen
pitolj u zatupljenoj futroli i privrsti ga za pojas lijevo od kope,
gdje e ga skrivati dug konati kaput, zatim izabere no s tamnom
drkom i pedalj dugom otricom i zatakne ga u korice na izmi, pa
prebaci nogavicu preko njega i ispravi se.

83

 On nema pravo da bude ovdje ree Teena bijesno

dasci za valjanje tijesta turisti neka ostanu u muzejima i
odmaralitima.
Ti zna da on nije obian posjetitelj ree Kyle
strpljivo. On je Carev najstariji sin, njegova prabaka bila je sa
Zemlje, a njegova e ena biti takoer. Svake etiri generacije Carev
se nasljednik mora oeniti djevojkom sa Zemlje. To je jo uvijek
zakon.
On obue konati kaput, zakopavi samo donji dio da sakrije
korice pitolja i zatim okrenut vratima zastade.
Teena? upita.
Ona ne odgovori.
Teena ponovi on i zakorakne do nje. Stavio je ruke na
njena ramena i pokuao je opet okrenuti. Ona se ponovo opre, ali
ovaj put mu je bilo dosta njene ljutnje.
Srednjeg rasta, okrugla lica, neupadljiva izgleda osim vrstih
ramena, Kyle nije bio velik ovjek, ali ga se obinim nije moglo
nazvati. Bio je tako snaan da je znao konja baciti na koljena drei
ga samo za grivu.
Kyle njeno i odluno okrenu njeno lice svome.
Sad sluaj ti mene... poeo je, ali prije nego to je
zavrio iz njenog je tijela nestalo otpora i ona se pripije uz njega
grcajui.
On e ti donijeti nevolje. Sigurna sam. Ona se
prigueno zagrcne od plaa i prisloni glavu uz njegova prsa. Kyle,
ne idi. Nema zakona koji bi te mogao prisiliti da ode.
On pomiluje njenu svilenu kosu, grlo mu je bilo stisnuto i
suho. Nije mogao nita rei. Ona je traila nemogue. (ene su se
oduvijek privijale uz mukarce molei ih nemogue.) I uvijek su ih
mukarci grlili, kao to je on sad grlio nju kao da se poimanje
moe prenijeti pritiskom jednog tijela uz drugo
Nita ne govorei jer se nita i nije moglo rei. Kyle je jo
trenutak ostao grlei je, a zatim rastavio njene prste isprepletene oko
svoga vrata i otiao. Gledajui u kuhinjski prozor dok se udaljavao
na pastuhu, vidio je kako stoji tamo gdje ju je ostavio. Nije plakala,
samo je stajala oputenih ruku, pognute glave, ne miui se.
Odjahao je kroz umu. Trebalo mu je vie od dva sata da stigne
u konaite. Dok se spustio niz breuljak u dolinu, ugledao je
visokoga bradatog ovjeka odjevenog u odoru to se nosila na novim
svjetovima. ovjek je stajao na ulazu u unutranje dvorite
84

konaita, sazdanog od izrezbarenih balvana. Kad je dojahao blie,

opazio je da ovjek ima bradu proaranu sjedinama, ispucale usne, a
iznad tankoga ravnog nosa oi su bile podlivene krvlju i obrubljene
kolobarima kao od brige ili bdijenja.
On je u dvoritu ree ovjek sive brade kad je Kyle
dojahao. Ja sam Montlaven, njegov uitelj, on je spreman za
polazak. Njegove tamne oi gledale su moleivo u Kylea.
uvaj se pastuha. Ponekad zna ugristi ree Kyle.
Odvedi me k njemu.
Taj konj nije za njega... ree Montlaven i uzmakne
korak gledajui nepovjerljivo u pastuha.
I nije ree Kyle. Jahat e kobilu.
On e eljeti bijelog.
Ne moe jahati na bijelom ree Kyle. ak i kad bih
ga pustio, ne bi mogao uzjahati pastuha. Jedino meni doputa da ga
jaem. A sad me uvedi.
Skrbnik se okrenu i povede ga ravno kroz dvorite okrueno
prozorima konaita sa tri strane. U sredini je bio bazen, a kraj njega
u stolici za ljuljanje sjedio je visok mladi, ne stariji od dvadeset
godina, bujne plave kose. Par nabijenih bisaga lealo je kraj njega u
travi. On ustane dok su Kyle i skrbnik prilazili.
Visoanstvo ree Montlaven kad su se zaustavili
ovo je Kyle Arnam, bit e va pratilac u ova tri dana.
Dobro jutro, pratioe... Kyle. Princ se nasmije
jogunasto. Sjai da se popnem.
Ne, Gospodaru, vi ete jahati kobilu ree Kyle. Princ
se zagleda u njega, zabaci glavu i prasne u smijeh.
ovjee, pa ja znam jahati ree on. I to dobro.
Ne ovoga, Gospodaru ree mirno Kyle. Nitko ne
jae ovoga konja osim mene.
Prineve oi bljesnue, smjeak iezne na tren i opet se vrati.
Pa... to onda mogu. On slegne ramenima.
Poputam. Uvijek ja poputam. No, dobro, gotovo uvijek. On se
nasmije Kyleu i pokae niz bijelih zuba iza tankih ali iskrenih usana.
U redu, hajd'mo.
On se okrenu kobili i u jednom skoku nae se u sedlu. Ona
zafrke i poskoi od iznenaenja, a onda se umiri dok su mladievi
dugi prsti znalaki stezali uzde, a drugom je rukom njeno milovao
sivi vrat. Princ podigne obrve i pogleda upitno Kylea, meutim, on
ne ree nita.
85

 Nadam se da si dobro naoruan, Kyle ree Princ

nestano. Branit e me od domorodaca ako podivljaju, zar ne?
Va ivot je u mojim rukama, Gospodaru ree Kyle,
otkopa kaput i pokae pitolj u futroli, a zatim opet zakopa kaput
Will... ree tutor i poloi ruku na mladievo koljeno.
Ne budi nagao, djeae. Ovo je Zemlja, i ovdanji ljudi ne znaju
za poloaje i obiaje. Misli prije nego...
Oh, prestani s tim, Monty odsijee Princ. Bit u
tako nezamjetljiv i ponizan, tako samostalan i staromodan kao i oni.
Misli li da sam sve zaboravio? Uostalom, to su samo tri dana, dok
otac ne doe. A sad me pusti da idem.
On se istrgne, polegne po sedlu i iznenada potjera kobilu u
skoku kroz vrata. Kad je nestao, Kyle vrsto pritegne pastuhove
uzde, dok je bijelac toptao kopitima spreman da pojuri za kobilom.
Daj mi njegove bisage ree Kyle. Tutor se sagnu i
doda ih, a Kyle ih prebaci povrh pastuhove sapi. Prije nego to je
okrenuo konja, opazi suze u Montlavenovim oima.
On je dobar djeak, vidjet ete. Njegovo uzdignuto lice
nijemo je preklinjalo.
Znam ree Kyle polagano on je iz dobre obitelji.
Uinit u sve to mogu za njega. Zatim odjae kroz vrata za
Princom.
Kad je izaao iz dvorita, Princa nije bilo na vidiku, ali Kyleu
je bilo dovoljno slijediti jasan trag raskopane zemlje i ugaene trave,
to su oznaavali put kojim je mladi projahao. Trag ga naposljetku
dovede kroz rijetku borovu umicu na travnati proplanak, gdje je
Princ dalekozorom promatrao nebo. Kad je Kyle priao, Princ spusti
instrument i bez rijei mu ga prui. Kyle ga prinese oku i pogleda
prema nebu. Nakon kratkog zujanja dalekozor uhvati u fokus jednu
od tri Zemljine energetske centrale u orbiti.
Vrati mi ga naredi Princ. Prije je nisam mogao
vidjeti nastavi kad mu je Kyle vratio dalekozor. A ba sam
elio. To je prilino skup poklon ta i dvije druge iz nae carske
blagajne, samo da spasimo va planet od novoga ledenog doba. I to
za to dobivamo?
Zemlju, Gospodaru ree Kyle onakvu kakva je bila
prije nego to su ljudi otili k zvijezdama.
Oh, pa za te muzejske parkove dovoljna je jedna stranica
i pol milijuna uvara ree Princ. Ja govorim o ove druge dvije
86

stanice i vas milijardu besposliara. Kad ja budem Car, morat u se

malo pozabaviti tim problemima. Idemo dalje?
Kako god elite, Gospodaru. Kyle potegne uzde i
konji i njihovi jahai krenu niz proplanak.
Jo neto ree Princ kad su uli meu borove. Ne
bih elio da te moje ponaanje prevari, ja volim starog Montyja.
Stvar je u tome to ja nisam ba planirao svraati ovamo... Gledaj u
mene pratioe!
Kyle se okrenu i sretne plavi plamtei pogled lana carske
obitelji, a onda se potpuno nenadano pogled smeka i Princ se
nasmije.
Tebe je teko zaplaiti, jel'da, pratioe... To jest, Kyle
ree on. Na kraju krajeva, mislim da mi se ipak svia, ali gledaj
me u oi dok govorim.
Da, Gospodaru.
Tako, vidi, dobri moj Kyle. Htio sam ti rei kako uope
nisam kanio doi ovamo. Kakvog smisla ima posjeivati ovaj va
pranjavi muzej i ljude koji ele ivjeti poput onih u davno doba? Ali
moj me otac ipak uspio nagovoriti.
Va otac, Gospodaru? upita Kyle.
Moglo bi se rei da me podmitio ree Princ
zamiljeno. Trebalo je da zajedno provedemo ova tri dana, ali
onda je poslao poruku da e zakasniti... ali to uope nije vano. Stvar
je u tome to je on jedan od onih ljudi starih nazora koji jo uvijek
misle da je Zemlja neko posebno i neizrecivo vano mjesto. A ja
volim svog oca i divim mu se. Slae li se s tim, Kyle?
Da, Gospodaru.
To sam i mislio. On je jedini ovjek kojeg potujem. I da
njemu uinim zadovoljstvo samo njemu, Kyle bit u za tebe
ugodan Princ i pustit u te da me vodi i pokazuje vae
znamenitosti, uda prirode i sve ostalo. Sad shvaa kako e ovaj
izlet izgledati. Zar ne?
Razumijem, Gospodaru.
Ba lijepo ree Princ i opet se nasmijei. Sad mi
moe priati sve to zna o ovom drveu, pticama i ivotinjama, da
mogu zapamtiti njihova imena i obradovati svog oca kad se pojavi.
Reci mi, kakve su to male ptice to sam ih vidio pod kronjama,
smee odozgor i bijele odozdo? Poput one tamo.
To je vrsta drozda, Gospodaru ree Kyle. ivi
duboko u umi na tihim mjestima. Sluajte... on prihvati uzde i
87

zaustavi Prinevu kobilu. Odjednom u tiini desno od njih zaue

kako se pjev ist poput srebra die i sputa u silaznom nizu malih
kreenda i diminuenda, koji su naposljetku iezli u tiini. Pjesma je
ve bila svrila a Princ je jo nijemo gledao Kylea, zatim se
odjednom prenu.
Zanimljivo ree on, zatim potegnu uzde i konji
krenue naprijed. Priaj mi jo o tome.
***
Jahali su kroz umu vie od tri sata dok se sunce uzdizalo
zenitu, a Kyle je priao, imenujui svaku pticu, ivotinju, kukca,
drvo ili stijenu i tri sata je Princ utke sluao postojanom panjom,
koja bi se na trenutke rasplamsala, no kad mi se sunce spustilo iza
lea, njegova panja popusti.
Bilo bi dosta ree on neemo li negdje ruati? Zar
nema ovdje naselja u okolici?
Ima, Gospodaru ree Kyle. Proli smo pored vie
njih.
Vie njih? zagleda se Princ u njega. Pa zato onda
nismo svratili u koje? Kamo me to vodi?
Nikamo, Gospodaru ree Kyle. Vi vodite, ja samo
slijedim.
Ja? ree Princ u udu i tek tada postane svjestan da je
njegova kobila cijelo vrijeme dva-tri koraka ispred pastuha. Pa,
dakako, ali sad je vrijeme za ruak.
Da, Gospodaru, ovim putem ree Kyle i okrene konja
niz kosinu breuljaka koji su prelazili. Princ krene za njim.
A sad sluaj ree Princ kad ga je pristigao i reci mi
da li sam sve dobro razumio.
I zatim, na Kyleovo zaprepatenje, mladi ponovi gotovo od
rijei do rijei ono to mu je Kyle tumaio. Je li to sve? upita
kad je zavrio.
Savreno, Gospodaru ree Kyle.
Princ ga pogleda ispod oka.
Bi li ti mogao to isto, Kyle?
Bih ree on ali to su stvari s kojima ivim cijeli
svoj ivot.
Vidi nasmijei se Princ tu je razlika meu nama.
Ti provodi cijeli svoj ivot uei stvari poput ovih. Meni je
dovoljno nekoliko sati pa da saznam o tome isto koliko i ti.
88

 Ne ba posve isto, Gospodaru ree polagano Kyle.

Princ ga zaueno pogleda, a zatim odmahnu rukom napola
ljutito napola prezrivo, kao da odbacuje neto potpuno nepotrebno.
To malo to je ostalo vjerojatno nije ni spomena vrijedno
ree on.
Konji ih spustie niz padinu, i oni u dolini to se rasprostrla
pod njima ugledae seoce. Kad se uma prorijedila, do uiju im
dopre veseli ritam seoske muzike.
to je to? Prmc se uspravi u stremenju. Neki ples,
ini se.
To je vrtna pivnica, Gospodaru, a danas je subota. Ovdje
je to praznik.
Odlino, tu emo jesti.
Sjahali su s druge strane vrta i pronali slobodan stol podalje
od podija za ples. Nedugo zatim pojavi se ljepukasta mlada
konobarica i Kyle narui jelo. Princ je uporno gledao djevojku,
vedro se smijeei, sve dok mu ona nije uzvratila smijeak i onda
odjurila smetena. Kad je jelo stiglo, Princ je jeo s mnogo teka i
naposljetku sve zalio vrem i po tamnog piva. Kyle je jeo mnogo
manje i na kraju se zadovoljio alicom kave.
Sad se bolje osjeam ree Princ i zavali se u stolicu.
Ba sam pri teku... Hej, pogledaj onamo, Kyle! Pet, est, sedam...
platformi. Znai, ne jau svi konje?
Ne ree Kyle. Svatko radi kako mu odgovara.
Ali ako imate platforme, zato nemate i ostale civilizirane
stvari?
Neke nam stvari odgovaraju, neke ne odgovori Kyle.
Princ se nasmije.
Hoe rei da vi pokuavate smjestiti civilizaciju u ovaj
va staromodni nain ivota? ree. Nije li to malo naopako.
On se prekine. to to sad sviraju, svia mi se? Kladim se da bih to
znao plesati. On ustade. Zapravo mislim da i hou. Na tren
zastane gledajui Kylea. Nee li pokuati da me odvrati?
Ne, Gospodaru ree Kyle. To je vaa vlastita stvar.
Mladi se naglo okrene. Djevojka koja ih je posluivala
prolazila je nekoliko stolova dalje. Princ krene za njom i pristigne je
kraj podija za ples. Kyle je vidio kako se djevojka otima, ali Princ ju
je vrsto zagrlio gledajui je, za glavu vii, sa smijekom. Nedugo
zatim ona pristade, odloi svoju pregau istupi s njim na podij
pokazujui mu korake polke.
89

Princ je uio nevjerojatno brzo. I za tren se vratio s djevojkom i

ostalim plesaima, toptajui nogama pri okretu, dok su mu bijeli zubi
sjali smijekom. Naposljetku glazba prestade i svirai, odloivi
svoje instrumente, napuste podij. Iako ga je djevojka pokuala
zaustaviti, Princ odluno krene k voi sviraa. Kyle ustade i brzim se
koracima uputi prema podiju. Voa sviraa odreito odmahnu
glavom i polako krene s ostalima. Princ krene za njim, ali ga
djevojka zadri ustro mu neto govorei. On je odgurne i ona
posrne. Na drugoj strani podija mladi posluitelj, gotovo istih godina
i visine kao i Princ, odloi svoj pladanj i preskoi ogradu to je
dijelila podij od stolova. Doavi Princu iza lea, on ga uhvati za
ruku i okrene.
Ovdje se ne moe tako ponaati.
Kyle je uo njegove rijei dok je prilazio. Princ je udario
iznenadno kao pantera poput istreniranog boksaa tri puta brzo
ljevicom u mladievo lice, miia napetih do pucanja, s teinom
cijelog tijela u svakom udarcu. Posluitelj se isprui po podiju.
Stigavi do Princa, Kyle izgura izvan prostora za ples. Njegovo lice
bilo je bijelo od bijesa. Gomila ljudi skupila se oko podija.
Tko je to bio, kako se zove? zapitao je Princ kroz
zube. Stavio je ruku na mene! Jesi li to vidio? On je stavio svoju
ruku na mene!
I ti si mu vratio ree Kyle to bi jo htio?
On me je dodirnuo. Mene! odsijee Princ. Hou
saznati tko je on. Ne elei da ga Kyle dalje gura, on se uhvati za
preku za vezanje konja. Zapamtit e on kad je stavio ruku na
budueg Cara.
Nitko vam nee rei kako se on zove ree Kyle, a
hladnoa u njegovom glasu napokon dopre do Princa i otrijezni ga.
On se izbulji u Kylea.
ak ni ti? napokon upita.
ak ni ja, Gospodaru ree Kyle
Princ ga je gledao jo koji trenutak, a zatim se okrenu, otrgne
uzde svog konja i skoi u sedlo. Tek kad je odjahao, Kyle se popne
na pastuha i pojae za njim. utke su ujahali u umu. Nakon nekog
vremena Princ progovori okreui glavu.
I ti sebe zove mojim uvarem?
Va ivot je u mojim rukama, Gospodaru ree Kyle.
Princ se okrenu. Na licu mu je bio gorak izraz.
90

 Da, samo moj ivot ree on. Sve dok me ne

pokuaju ubiti mogu raditi sa mnom to hoe? Jesi li to mislio?
Kyle sretne njegov pogled.
Otprilike tako neto ree gledajui ga u oi.
Kad je Princ opet progovorio, u glasu se osjeao prijetei
prizvuk.
Kad malo bolje razmislim, mislim da mi se ipak ne
svia, Kyle. ree. Mislim da mi se zapravo uope ne svia.
Ja nisam s vama da bih vam se svidio, Gospodaru ree
Kyle.
Moe biti ree Princ muklo ali tvoje ime bar znam!
Jahali su u tiini jo kojih pola sata, a onda je ljutnja postupno
nestala iz mladievih ramena i stisnutih eljusti. Naposljetku on
zapjeva tiho, za sebe, neku pjesmu na jeziku koji Kyle nije znao, i s
pjesmom mu se vraalo dobro raspoloenje. Kad je opet progovorio,
inilo se da izmeu njih nije bilo nieg doli najugodnijih uspomena.
Mamutska Spilja bila je u blizini i Princ upita ne bi li je mogli
pogledati.
Poto su izali iz spilje, uputie se lijevom obalom Zelene
Rijeke. Princ kao da je zaboravio dogaaj u vrtnoj pivnici i inilo se
da je spreman osvojiti armom svakog koga bi sreli. I dok se sunce
selilo prema zapadu, u susret veeri, oni naioe na malo seoce
nedaleko od rijeke, s konaitem, iji se odraz ljeskao u umjetnom
jezeru okruenom borovima i hrastovima.
Ovdje mi se svia ree Princ. Tu emo prenoiti.
Kako vi elite, Gospodaru ree Kyle.
Kad su stali, Kyle povede konje oko kue u talu. Vrativi se u
konaite, zatekne Princa kako za ankom pije pivo i razgovara s
konobaricom. Ona bijae mlaa od one u vrtu pivnice, manja rastom
i meke, rasputene kose oko smeih oiju koje su pokazivale radost
to se tako lijepi mladi zanima za nju.
Mmm, da ree Princ Kyleu gledajui ga krajikom
svojih plavih carskih oiju kad je konobarica otila da donese kavu
za Kylea ovo je pravo mjesto.
Pravo mjesto? upitno e Kyle. Zato?
Pravo mjesto da upoznam ove ljude. A to si ti mislio,
dobri moj Kyle? ree Princ nasmijavi se.
Ja u promatrati ljude, a ti e mi objanjavati. Nee li to
biti izvrsno?
Kyle ga pogleda zamiljeno.
91

on.

Ja u vam rei sve to budem mogao, Gospodaru ree

Kad su popili Princ svoje pivo, Kyle kavu preselie se u

drugu prostoriju, gdje su stolovi bili prostrti za veeru. Kao to je
obeao, Princ bijae prepun pitanja o stvarima koje je vidio kao i
onima koje nije.
... Ali zato svi vi ivite u prolosti? pitao je Kylea.
Da je cijeli svijet muzej, to jo shvaam, ali muzejski
ljudi on se prekine da bi naruio jelo u mlade konobarice s
mekom kosom, to je otila iz bara i sada ekala kraj njihovog stola.
Ne muzejski ljudi ree Kyle. Svi ti ljudi ive
stvarnim ivotom. To je jedini nain da se odri na rod i naa
kultura. Mi ivimo na svoj vlastiti nain tu na Zemlji kao ivi
primjer za usporedbu ljudima na mlaim svjetovima.
udesno promrmlja Princ, ali njegove oi odlutahu
pratei mladu konobaricu, koja mu je uarenih obraza uzvraala
poglede preko sada prepunih stolova.
Ne udesno nego nuno, Gospodaru ree Kyle. inilo
se, meutim, da ga mladi nije uo.
Poslije veere u baru Princ je ponovo postavljao pitanja. Nakon
nekog vremena udaljio se od Kylea i sa zanimanjem promatraa
pomijeao se meu ljude to su stajali oko anka. Kyle ga je pratio
pogledom, a kad je osjetio da ga moe bez brige ostaviti samog,
izae u no da pogleda je li s konjima sve u redu. Kad se dogovorio s
krmarem da im spremi obrok za sutranji put, vrati se natrag. No,
Princa vie nije bilo. Kyle sjede za stol da ga prieka, ali Princ se
nije vraao. Hladan i tvrd vor nelagodnosti poeo se vezati u
Kyleovim grudima. Potjeran iznenadnom plimom panike on urno
obie kuu da provjeri jesu li konji jo u tali. Oba su spokojno
mrvila ra iz jasala. Pastuh tiho zare kad ugleda Kylea.
Mir, deko, mir ree Kyle, a zatim se vrati u kuu da
potrai krmara. Ni on mu nije znao rei gdje bi Princ mogao biti.
... ako su konji jo tu, onda nije daleko ree krmar
nemojte se brinuti. Ovdje ne moe upasti ni u kakvu nepriliku.
Moda se otiao proetati kroz umu. Ali u svakom sluaju ostavit u
poruku za nonog portira da pripazi na njega kad doe. Gdje ete
biti?
U baru dok se ne zatvori, a onda gore u sobi ree Kyle.
Zauzevi stol kraj otvorenog prozora, Kyle je gledao kako s
gostima polako otjee i vrijeme. Iznad poredanih boca sat je
92

pokazivao gotovo pono. Odjednom Kyle zau kroz prozor bijesni

njisak iz smjera konjunice. On brzo izae i potri kroz tamu k
talama. Uavi, on u slabom nonom osvjetljenju ugleda Princa
kako beskrvnih obraza nespretno sedla kobilu nasred tale. Vrata
pastuhove ograde bila su otvorena. U tri dugaka koraka Kyle prie
otvorenim vratima. Pastuh je bio jo svezan, ali su mu ui bile
polegle, a bjeloonice jasno vidljive u tami. Pored njega na podu
lealo je izvrnute sedlo.
Osedlaj ga ree Princ muklo. Odlazimo
Kyle ga pogleda.
Ve imamo sobe u prenoitu ree.
Nije vano. Sad emo jahati. Treba mi svjeeg zraka.
Mladi zategne remen ispod kobile i popusti stremenje, zatim
teko zaskoi u sedlo i ne ekajui Kylea izjuri iz konjunice u no.
Dobri moj mali ree Kyle tepajui pastuhu, te ga urno
odvee, zasedla i krene za Princom. U tami nije mogao pratiti
tragove. Kyle polegne na konja i puhne mu u uho. Iznenaeni konj
pobuni se njiskom, a drugi mu konj uzvrati iz tame s uzvisine
nadesno od Kylea. On krene u tom smjeru. Na vrhu breuljka
pristigne Princa. Potpuno olabavljenih uzda, mladi je vodio konja
pjevajui u pol glasa istu onu pjesmu na nepoznatom jeziku koju je
pjevao i prije. Kad je ugledao Kylea, Princ zapjeva glasnije. Prvi put
Kyle osjeti tonove poruge i raskalaenosti u nepoznatim rijeima.
Razumijevanja odjednom bijesnu.
Djevojka ree Kyle. Ona mlada konobarica. to je
s njom?
Smijeak ieznu s Prineva lica, ali se odmah vrati. Ovaj put
namijenjen Kyleu.
to bi s njom trebalo biti? rijei skliznue s njegovih
usta zajedno s tekim zadahom piva. Ona sada spava u svojoj
sobi, sretna, poaena, iako to moda ne zna, carevim sinom,
nadajui se da e me ujutro nai kraj sebe. Ali tamo me nee biti, zar
ne, dobri moj Kyle.
Zato ste to uinili, Gospodaru? upita tiho Kyle.
Zato? ree Princ zapiljivi se u njega. Mjeseina je
odavala pijanstvo na njegovom licu. Moj otac ima etiri sina. Ja
imam troje mlae brae, ali ja u biti car. A carevi nikome ne
odgovaraju na pitanja.
Kyle ne ree nita. Princ ga pogleda, oekujui odgovor.
Minute polagano protekoe u tiini.
93

 U redu, rei u ti zato ree on glasnije kao da je tek

tren proao u utnji uinio sam to zato to ti, zapravo, nisi moj
uvar, Kyle. Ja sam te, vidi, lako proitao. Ja znam iji si ti uvar.
Njihov!
Kyleove eljusti se stegnu. U mraku Princ to nije vidio.
U redu ree Princ, odmahne rukom i umalo da ne
izgubi ravnoteu sve je to u redu. Neka bude po tvom. Ba me
briga. Igrat emo na poene. Onoga klipana u vrtu ije mi ime nitko
nije htio rei, njega si uspio zatititi: poen za tebe. Ali zato djevojku
nisi; poen za mene. Tko e pobijediti, to misli, dobri moj Kyle?
Kyle duboko uzdahne.
Gospodaru ree on jednog dana bit e vaa dunost
da uzmete za enu djevojku odavde.
Princ ga prekine grohotom. Ovaj put njegov je smijeh zvuio
zlurado.
Vi sebi laskate ree on. Njegov glas promijeni boju.
To je problem s vama, ljudima sa Zemlje, suvie laskate sebi.
Nastavili su jahati u tiini. Kyle je utke pratio kobilu
promatrajui pomno mladia. Za trenutak uinilo mu se da je Princ
zadrijemao. Glava mu je pala na prsa, a kobila nastavila kaskati bez
cilja.
Nakon nekog vremena Princ se okrene oko sebe gledajui
krajolik u mjeseini.
Hou neto popiti ree, a glas mu vie nije bio
promukao kao prije nego jednolian i neveseo.
Kyle uzdahne.
Da, Gospodaru ree.
On okrene pastuha u desno i kobila poe za njim. Prijeoe
breuljak i spustie se do ruba jezera. Tamna se voda ljeskala na
mjeseini, a drugi kraj jezera gubio se u noi. Kroz kronje iza prvog
rta prodirala su svjetla kua.
Onamo, Gospodaru ree Kyle. To je izletite za
ribolovce. Tu je i bar.
Jaui obalom, doli su do niske, nezgrapno sazdane kue,
okrenute proeljem prema obali. Iz nje je vodilo malo pristanite, uz
koje su bili privezani ribarski amci, blago se ljuljajui na
namrekanoj povrini crnog jezera. Svjetlo iz kue iskralo se napolje
da ih obasja dok su vezali konje.
Prostorija u koju su uli bila je velika i poluprazna. Nasuprot
stolovima bio je dugaak bar, s nekoliko ispunjenih riba na zidu iza
94

njega. Pod ribama stajala su tri posluitelja. Onaj u sredini, s

pregaom, neto stariji od ostalih, inilo se da je vlasnik. Druga
dvojica bijahu mlada i snana. Posjetioci, veinom mukarci, sjedili
su za stolovima ili uz bar i bijahu obueni u gruba radnika ili
izletnika odijela. Princ sjede za stol daleko od bara. Kad je
konobarica donijela pivo i kavu, Princ odmah ispije polovicu svog
vra. Nekoliko trenutaka poto ga je posve ispraznio, on pozove
konobaricu.
Jo jedan ree on.
Kad ga je dobio, Princ se nasmijei konobarici. Ona mu uzvrati
osmijeh polaskana, ali kako bijae prilino starija od Princa, nije bila
previe oduevljena njegovom panjom. Vrativi se do bara, ona
nastavi razgovor s dvojicom mukaraca njene dobi. Jedan od njih bio
je vii za glavu od nje, drugi istog rasta, obrijane glave i nabit.
Princ je pio. Tek kad je spustio vr, on postane svjestan
Kyleove prisutnosti i obrati mu se.
Ti sad zacijelo misli da sam pijan.
Jo niste odgovori Kyle.
Nisam ree Princ to je istina jo nisam. Ali
moda u biti. Ako odluim da se napijem, tko e me sprijeiti?
Nitko, Gospodaru.
Tono ree mladi tono i da to pokae, on
iskapi vr do dna i zatim narui jo jedan.
Boja se pojavi povrh njegovih istaknutih jagodica.
Kad si na nekom jadnom malom svijetu, s jadnim malim
ljudima... hej, ljepooka! prekine se kad je konobarica donijela
novi vr. Ona mu se nasmijei i vrati se natrag svojim prijateljima
... mora se zabaviti kako zna zatim nagne iz vra i nasmije se
sebi u bradu. Kad samo pomislim kako su moj otac, Monty i
gotovo svi ostali raspredali prie o ovom planetu. On baci pogled
na Kylea. Zamisli, u jednom trenutku bio sam gotovo uplaen
dobro, ne ba uplaen, ja se nieg ne bojim recimo, zabrinut zbog
toga to u jednom moda doi ovamo on se opet nasmije
zabrinut da neu biti ravnopravan vama, ljudima sa Zemlje. Reci mi,
Kyle, jesi li ikada bio na Mlaim Svjetovima?
Ne odgovori Kyle.
To sam i pretpostavljao. Da ti kaem neto, dobri moj
Kyle. I najgori ovjek tamo je pametniji, vii, naoitiji i tko zna to
sve ne, od bilo kojeg ovjeka to sam ga ovdje vidio. A ja, Kyle, ja
budui car, bolji sam od svih njih zajedno. I sad zamisli kako mi vi
95

svi ovdje izgledate on je gledao u Kylea iekujui no,

odgovori mi, dobri moj Kyle. Reci mi istinu. To je nareenje.
Nije do vas da sudite o tome, Gospodaru ree Kyle.
Nije... ? Nije do mene? Plave oi sjevnue. Pa ja u
biti Car.
Nije to ni do jednog ovjeka, Gospodaru, bio on Car ili ne
ree Kyle car je potreban kao simbol da dri stotine svjetova
zajedno. Ali za ljudski rod dobro je samo ono to mu omoguuje da
preivi. Trebalo je gotovo milijun godina da se na Zemlji razvije tip
ovjeka koji je mogao preivjeti u razliitim uvjetima. A tamo, na
Mlaim Svjetovima, ljudi se nuno mijenjaju. I ako se neto tamo
izgubi, neko vano svojstvo iezne iz ljudi, mora postojati mjesto
odakle se ta prvobitna genetska materija moe crpsti.
Prineve usne pobjegoe u neobuzdan smijeh.
Oh, vrlo dobro, Kyle... vrlo dobro ree on. Samo,
zna, ja sam tu priu ve uo. I nisam osobito sklon povjerovati u
nju. Jer vidi, ja sam vidio kako vi izgledate. I ne ini mi se da ste
neto bolji od nas s Mlaih Svjetova. Mi smo bolji od vas. Mi smo
nastavili ondje gdje ste vi stali. I ti zna da je to istina.
Mladi se tiho nasmije pravo Kyleu u lice.
I cijelo se vrijeme bojite da se to ne otkrije, a ja, ja sam
vas pogledao opet se nasmije ja sam vas dobro pogledao i sad
znam da sam vei, bolji i hrabriji nego bilo koji ovjek u ovoj sobi.
A zna li zato? Ne samo zbog toga to sam ja carev sin, nego i zbog
toga to mi je to uroeno. Tijelo, mozak i sve ostalo. Ja mogu uiniti
to me je volja i nitko na ovom piljivom planetu nije dovoljno dobar
da me zaustavi.
On naglo ustane. Sada na primjer hou da se ona konobarica
napije sa mnom. I ovaj put kaem ti unaprijed. Hoe li me pokuati
zaustaviti?
Kyle ga pogleda, oi im se sretnu.
Ne, Gospodaru ree on. Moja dunost nije da vas
zaustavim.
Princ se nasmije.
To sam i mislio ree i okrene se. Proguravi se izmeu
stolova, on krene ka konobarici, koja je jo razgovarala s dvojicom
svojih znanaca. Princ prie baru i kod starijeg posluitelja narui vr
piva. Kad ga je dobio, okrene se laktima oslonjen na ank i
obraajui se konobarici prekine jednog od njenih prijatelja.
96

 Htio bih razgovarati s tobom uo je Kyle njegove

rijei.
Konobarica se pomalo iznenaena okrene i nasmijei mu se
kad ga je prepoznala malo polaskana neposrednou njegovog
nastupa, cijenei njegov dobar i uredan izgled i popustljiva zbog
njegove mladosti.
Tebe to ne smeta, zar ne? ree on veem od dvojice
koji je netom bio govorio, gledajui ga preko njene glave.
ovjek pogleda Princa. Nekoliko trenutaka njihove oi bijahu
prikovane. Naglo i ljutilo on slegnu ramenima i okrene im lea.
Vidi ree Princ, smijeei se konobarici on zna da
sam ja onaj koji treba da bude s tobom, a ne...
U redu, sinko. Samo trenutak.
Bio je to onaj manji s okruglom obrijanom glavom. Princ ga
pogleda svisoka s neizrecivim uenjem na licu, ali on je dotle
potezao svog prijatelja.
Hajde, doi, Ben govorio je klinac je samo malo
pijan. To je sve. On se Okrene Princu. A ti se, mali, gubi
ree. Klara je s nama.
Princ se zaboulji u njega zabezeknuto. Dok ga je gledao,
ovjek se ve bio opet okrenuo prijatelju i konobarici. Tek tada Princ
doe k sebi.
Samo malo ree on i rukom dohvati miiavo rame
ovjeka s obrijanom glavom. On se okrene i mirno skine mladievu
ruku sa svog ramena, a zatim s istom mirnoom dohvati Prinev vr
pun piva i saspe mu ga u lice.
Gubi se odavde! ree on hladno.
Princ je trenutak stajao dok mu se pivo slijevalo niz lice, a
onda, i ne pokuavajui obrisati oi, zamahnu ljevicom da bi plasirao
svoj briljivo izvjebani udarac, koji je tako lijepo izveo u vrtnoj
pivnici. No, onii ovjek, kome je udarac bio namijenjen, nije bio
isto to i mladi posluitelj kojeg je Princ tako elegantno spojilo sa
zemljom. Kyle je to znao od prvog trena kada ga je ugledao. Ovaj je
ovjek bio dvadesetak kila tei, s isto toliko godina iskustva vie, a
po grai tijela roeni borac. ovjek niije ekao da bude udaren nego
se, izmaknuvi, bacio rukama naprijed pokuavajui uhvatiti Princa.
Mladiev udarac bezopasno sklizne niz obrijanu glavu i oba tijela
tresnue na pod, valjajui se izmeu stolova i stolica. Kyle je bio ve
napola puta do bara kad su tri posluitelja preskoila ank. Prijatelj
elavog stajao je nad dvojicom na podu vrebajui sjajnih oiju
97

trenutak da bi smjestio vrh svoje izme u Prineve slabine. Kyleova

podlaktica pogodi ga poput eljezne ipke u Adamovu jabuicu.
Guei se, on posrne unatrag i srui se meu stolove. Kyle je stajao
mirno, ruku sputenih i rairenih, gledajui u starijeg posluitelja.
Dobro ree mu on ali ne upleli se vie. Zatim
se okrene dvojici mlaih. Razdvojite ih ree. Oni se nagnue i
podignu elavog znalaki stisnutog izmeu miiavih ruku. On se
iznenada pokua osloboditi, a zatim se smiri.
Pusti me da ga sredim ree elavac.
Moe ree stariji posluitelj ali ne ovdje. Sredi to
napolju.
Izmeu stolova, pridigne se Princ na nesigurne noge. Iz
posjeklina na elu krv mu je tekla po licu, blijedom kao u
utopljenika. Pogled mu se zaustavi na Kyleu i on otvori usta. Sve to
je iz njih izalo, bila je nerazgovijetna mjeavina psovke i jecaja.
Hajde van! ree opet posluitelj srednjih godina.
Van obojica i tamo raspravljajte.
Svi su se ljudi okupili na ono malo prostora izmeu stolova i
bara. Princ se ogleda i prvi put ugleda ljude to su ga okruivali
poput ivog zida. Oi mu opet potraie Kylea.
Napolje... ? ree guei se.
Tu sigurno nee ostati ree stariji posluitelj,
odgovarajui umjesto Kylea. Ja sam sve vidio: sam si poeo
cijelu stvar. Sad je sredi kako god hoe, ali svakako ne ovdje.
Hajde, izlazi! On gurnu Princa, ali mladi se odupre uhvativi se
rukom za Kyleov konati kaput.
Kyle...
ao ma je, Gospodaru ree Kyle ja vam ne mogu
pomoi. To je vaa borba.
Hajde, izaimo ree elavi.
Princ ih obojicu pogleda kao da su neka udna stvorenja za
koja nikad nije ni pomiljao da postoje.
Ne... ree on.
On pusti Kyleov kaput i odjednom njegova ruka sunu prema
Kyleovu bedru.
Ne miite se! ree Princ kriavim glasom i uperi
pitolj u gomilu. Ne pokuavajte mi prii.
Glas ga izda pri zadnjim rijeima. udno mrmljanje prostruji
barom, proeto napola neodobravanjem napola strahom. Svi osim
Kylea i omanjega elavog ovjeka uzmakoe nekoliko koraka.
98

 Ti, mala zmijo ree elavi, naglaavajui svaku rije.

Znao sam da nema petlje...
Zavei! Prinev visoki drui glas ispuni prostoriju.
Korak po korak on se pone povlaiti k vratima. Svi prisutni stajali
su u tiini, ak se ni Kyle nije micao. Princ se ispravi i odvagnu
pitolj u ruci. Kad je stigao do vrata, rukom obrie krv i uprljana lica
pogleda iznova steenom nadmonou skupinu ljudi koja ga je
nijemo promatrala.
Svinje! ree otvorivi vrata.
Kad su se vrata za njim zatvorila, Kyle krenu korak naprijed i
nae se licem u lice sa elavim. Kyle ga pogleda ravno u oi i ovjek
u trenu osjeti da je Kyle bolji od njega. Isto onako kao to je Kyle
njega prepoznao im je uao u bar.
Ne idi za mnom ree Kyle.
Mali elavi ovjek ne ree nita. Nije ni morao nita rei, samo
je ostao na mjestu ne miui se.
Kyle se okrenu vratima, stane leima priljubljen uza zid i naglo
ih otvori udarcem noge. Nita se nije dogodilo. On klizne kroz vrata
bacivi se na desno da bi izbjegao metak upuen k vratima.
Nikakvog metka, meutim, nije bilo. Za trenutak bio je posve slijep
u nonoj tami, a zatim su mu se oi polako poele privikavati na
mrak. Vie po instinktu i sjeanju nego videi on krene prema mjestu
gdje su bili vezani konji. Ve je bio stigao kad je poeo jasno
razabirati stvari oko sebe. Princ je odvezivao svoga konja, spreman
da uzjae.
Gospodaru ree Kyle.
Princ ostavi sedlo na trenutak i okrene se preko ramena.
Gubi se to dalje od mene ree muklo.
Gospodaru ree Kyle tiho ga preklinjui izgubili ste
glavu. To se svakom moe dogoditi. Ali ne inite stvar jo gorom
nego to je. Vratite mi pitolj, Gospodaru.
Da ti vratim pitolj?
Mladi se zagleda u njega kao da ne vjeruje svojim uima a
zatim se nasmije.
Da tebi dam pitolj ponovi Princ pa da opet pusti
da me netko izmlati? Pa da me opet tako dobro uva kao do sada?
Gospodaru ree Kyle molim vas. Za vae dobro.
Vratite mi taj pitolj.

99

 Gubi se odavde ree Princ s prijetnjom u glasu i

okrene se da uzjae konja gubi se prije nego to ti stresem
nekoliko metaka u glavu.
Kyle uzdahnu s tugom i poloi ruku na Prinevo rame.
Okrenite se, Gospodaru ree.
Opomenuo sam te... uzviknu Princ okreui se.
Kyle se zgri dok se Princ okretao s pitoljem, koji bljesnu u
njegovoj ruci na slabom svjetlu to je dolazilo kroz prozore bara.
Kyle podignu nogavicu hlaa i prsti mu se sastave oko drka noa
zataknutog u korice u izmi. Njegovi pokreti bijahu jednostavni,
vjeti, gotovo dvostruko bri od mladievih. No se sjuri u prsa pred
njim, kroz meso i izmeu kosti sve dok ruka koja ga je drala ne
osjeti dodir tkanine.
Bio je to iznenadan, snaan i brz udarac, zadan bez elje da
nanosi bol, s iskljuivom svrhom da ubije. Otrica noa prola je
izmeu rebara, odozdo prema gore, duboko se zabivi u srce. Princ
zastane od udarca koji mu je izbio sav zrak iz plua. Kad ga je Kyle
uhvatio u padu, bio je ve mrtav.
Kyle podigne teko tijelo, prebaci ga preko konja i privee uz
sedlo, zatim u mraku potrai pitolj to je ispao iz Prineve ruke i
vrati ga u korice. Zajae pastuha, pa vodei drugog konja i njegov
teret nestane u noi.
ooo
Zora je zavila nebo u sivo kad se ispeo na breuljak to je
nadvisivao konaite odakle je prolog jutra gotovo u isto ovo
vrijeme odjahao s Princom. Jahao je ravno prema dvorinim vratima.
Neki visoki ovjek, neprepoznatljiv u jutarnjem svjetlu, stajao je
ekajui nasred dvorita dok je Kyle prolazio kroz vrata. Spazivi ga,
on potri k njemu. Bio je to skrbnik Montlaven. Plaui prihvati
kobilu i poe odvezivati konopce kojim je tijelo bilo vezano uz
sedlo.
ao mi je Kyle zau samog sebe, zateen
beivotnou i prazninom svoga vlastitog glasa nisam imao
drugog izbora. Sve e moi proitati u mom izvjetaju sutra ujutro.
On zastane, sjenka nekoga ogromnog ovjeka pojavi se na
vratima konaita to su vodila prema vrtu. Kad ga je Kyle ugledao,
on sie niz stube na travu i prie mu.

100

 Gospodaru moj ree Kyle i zagleda se u lice istih crta

poput Princa, tek starije i proarano sijedom kosom. Nije bilo suza
na njegovom licu, samo elina nepokretna maska.
to se dogodilo, Kyle? upita on.
Gospodaru ree Kyle sutra ujutro dobit ete moj
izvjetaj.
Ja hou znati sada! ree ovjek visokog rasta.
Kyleovo grlo bilo je suho i stisnuto. On proguta slinu, ali ne
osjeti nikakvo olakanje.
Gospodaru ree vi imate jo tri sina. Jedan od njih
e sigurno biti car sposoban da vlada svjetovima.
to je to napravio? Je li kome uinio to god naao? Gdje
je pogrijeio? Kai!
Glas visokog ovjeka slomi se gotovo isto kao to se glas
njegovog sina prelomio sino u baru.
Nita nije uinio. Nikog nije pozlijedio ree Kyle
ukoenog grla. Udario je djeaka ne mnogo starijeg od sebe.
Previe je pio. Moda je jednoj djevojci donio neprilike. Nije vano
to to je nekom uinio ili nije. Greka je bila iskljuivo u njemu
Kyle proguta pljuvaku s mukom. ekajte do sutra, Gospodaru.
Sve u napisati u izvjetaju.
Ne! ree visoki ovjek i uhvati jabuku njegovog sedla
takvom snagom da se pastuh nije mogao ni pomaknuti.
Tvoja i moja obitelj vezane su ve tri stotine godina. Koja je
to bila greka u mom sinu da je pao na ovoj posljednjoj kunji, tu na
Zemlji? Hou da znam!
Kyle osjeti bol u grlu suhom poput pepela.
Gospodaru odgovori on bio je kukavica.
Ruka sklizne s njegovog sedla kao da je neto ispilo svu snagu
iz nje i vladar stotine svjetova, poput nogom odgurnutog prosjaka,
pade skrhan u prainu.
Kyle potegne uzde i izjae kroz vrata, zaputivi se prema umi.
Iza breuljaka rudila je zora.

101

A. E. van Vogt:

Fulfillment
Prevela Branka Sugja

Upotpunjenje
Nalazim se na jednoj uzvisini. Tu sam, ini mi se, cijelu
vjenost. Uzgredno uviam da postoji razlog za moje postojanje.
Svaki put kada mi nadoe ta misao, ispitujem razliite mogunosti
kako bih saznao razlog zbog kojeg sam tu. Sam, zauvijek na
breuljku koji nadvisuje dugaku duboku dolinu.
Prvi je razlog moje prisutnosti ini se oigledan: sposoban sam
misliti. Neka mi se postavi neki problem: kvadratni korijen nekoga
neobino velikog broja, kubni korijen nekoga drugog ili sloena
jednadba. Upitajte me o poloaju bilo kojeg predmeta u odreenom
trenutku u budunosti. I dajte mi samo trenutak za analiziranje
pitanja.
Odmah u nai rjeenje!
Ali, nitko me ne pita takve stvari. Sam sam na breuljku.
Ponekad izraunavam putanju nekoga svijetleeg meteora. Ili
promatram udaljenu planetu i slijedim njeno kretanje godinama,
sluei se svim sredstvima prostorne i vremenske kontrole kako bih
bio siguran da je neu izgubiti iz vida. Ali takve mi se aktivnosti ine
beskorisnima. I ne vode nikuda. emu mi slue prikupljeni podaci?
U takvim trenucima osjeam se nepotpunim. ini mi se da
postoji neto drugo to je izvan dohvata mojih osjetila, neto radi
ega bi sve imalo odreeno znaenje.
Svakog dana sunce se die nad obzorjem. Taj horizont, crn i
zvjezdan, samo je isjeak nebeskog svoda u zvijezdama posutoj
tmini.

102

Nebo nije bilo uvijek crno. Sjeam se vremena kada ono bijae
plavo. ak sam sam prorekao tu promjenu. Obavijestio sam o tome
nekoga, a sada se pitam: koga?
To je jedno od mojih najneobinijih sjeanja. Jasno osjeam da
je netko elio obavijest, ja mu je dadoh, a ipak se ne mogu setiti tko
je to bio. Kad me obuzmu takve misli, pitam se da li mi nedostaje
dio pamenja. udno je to imam taj tako snaan dojam.
Povremeno smatram da bih trebao potraiti odgovor. To bi mi
bilo lako. U stara vremena nisam oklijevao poslati jedinice proizale
iz mene sve do najudaljenijih krajeva planete. ak sam se pruao
prema zvijezdama. Da, to bi mi bilo lako! Ali emu zabrinutost? to
bi se pronalo istraivanjima? Jer ja sam sam na ovoj uzvisini, sam
na planeti, koja je postala stara i beskorisna.
Novi je dan. Sunce se uspinje prema vrhu neba, podnevnog
neba, vjeno crnoga i ispunjenog zvijezdama.
Iznenada na drugoj strani doline zasvijetli srebrna munja.
Stvori se polje sila, izvanvremensko, sinhronizirano s normalnim
vremenskim kretanjem planete.
Za mene nije tekoa ustanoviti to je izbilo iz prolosti.
Utvrujem upotrijebljenu energiju; definiram njene granice,
analiziram njen izvor. Smatram da dolazi iz vie tisua godina stare
prolosti planete.
Tona odreenost epohe nema znaenja. Bitno je da je to
izbacivanje energije ve obuzelo moju prisutnost. Ona mi upuuje
meuprostornu poruku i otkrivam da mogu odgonetati saopenje
crpei svoje staro znanje. Upita me: Tko ste vi? Odgovaram: Ja
sam Onaj Nepotpuni. Izvolite se vratiti onamo odakle dolazite.
Upravo se privikavam na mogunost da vas slijedim. elim se
upotpuniti. To sam rijeio u nekoliko sekundi.
Sam od sebe ne mogu se kretati u vremenu. Otkrio sam, ve
davno, kako bi se to moglo uiniti, ali sam odmah bio sprijeen u
proizvoenju mehanizama koji bi mi omoguili takva putovanja.
Drugih se pojedinosti ne sjeam.
Meutim, energetsko polje na drugoj strani doline posjeduje
eljeni mehanizam. Uspostavljajui s njim izvanprostorni odnos,
mogao bih doprijeti svuda gdje je i ono samo. Veza je uspostavljena
prije nego to se i mogla naslutiti moja namjera.

103

Bie koje se nalazi na drugoj strani doline nije, ini se,

zadovoljno mojim odgovorom. Poinje slati drugu poruku, a zatim
naglo nestane. Pitam se da li me htjelo dobiti na prepad.
Jednostavno dolazimo zajedno u vrijeme njegova postanka.
Iznad mene nebo je plavo. Na kraju doline, djelomino zakrite
drveem, nalazi se skupina malih struktura koje okruuju jednu veu.
Promatram ih vrlo paljivo, a zatim se na brzinu uredim da budem
neprimjeen u tom ambijentu.
Nepomian na breuljku ekam to e se dogoditi.
Sunce se sputa na nebu, podie se blagi lahor i pojavljuju se
prve zvijezde. One se ine razliitim kad se gledaju kroz maglovitu
atmosferu.
Dok se nad dolinom sputao mrak, dolo je do preobrazbe
struktura smjetenih na njenom kraju. Poele su sjajiti. Osvijetle se
prozori. Veliko sredinje zdanje postaje svjetlee kako no pada i
kako se osvjetljenje iri kroz njegove prozirne zidove.
Veer i no teku bez znatnijih dogaaja. Isto tako i slijedei
dan.
Proe tako dvadeset dana i dvadeset noi. Dvadeset i prvog
dana poaljem poruku stroju na drugom kraju doline. Ona je glasila:
Nema nikakva razloga da vi i ja ne podijelimo kontrolu nad naom
erom.
Odgovor ne moram dugo ekati: Podijelit u s vama nadzor
ako mi odmah otkrijete vae mehanizme djelovanja.
Vie od svega elio bih raspolagati ureajem za putovanja kroz
vrijeme. Meutim, ne namjeravam mu otkriti da sam nesposoban
sam izumiti vremenski stroj.
Javljam mu: Bit u sretan ako vam mogu prenijeti sve
obavijesti o sebi. Ali, kako da budem siguran da vi neete svoje
mnogo ire poznavanje nae epohe iskoristiti protiv mene? Stroj mi
odgovara: A kako da ja budem siguran da ete mi vi dati sve
obavijesti o sebi?
Tu je orsokak. Oito nijedan od nas dvojice nema povjerenja
u onoga drugog.
Nisam to vie ni oekivao. Ipak sam otkrio dio onoga to sam
elio znati. Moj neprijatelj smatra mene jaim od sebe. To uvjerenje
dodano miljenju koje imam o vlastitim sposobnostima dovodi
me do zakljuka da je takav sud opravdan.
104

Meni se ne uri. Ponovo strpljivo ekam. Prije toga sam opazio

da je prostor koji me okruuje nabijen valovima: raznolikou
umjetnih zraenja. Neki mogu biti transformirani u svjetlo, drugi u
zvukove. Sluam glazbu i glasove; prisustvujem dramatinim
predstavama i prizorima iz grada i sela.
Prouavam ljudska bia analizirajui njihova djela,
zakljuujui prema njihovim pokretima i rijeima stupanj njihove
inteligencije i njihovih sposobnosti.
Na kraju, moje miljenje o njima nije vrlo visoko. Ipak mislim
da su svojim polaganim nainom ta bia izgradila stroj koji je sada
moj neprijatelj. Postavla se pitanje: kako jedno bie moe stvoriti
stroj superioran samom sebi?
Poinjem si predoavati ovu epohu. Razvoj mehanike u njenim
prvim fazama oituje se na svim podrujima. Prema kojoj procjeni,
stroj na drugoj strani doline postoji samo nekoliko godina.
Kad bih mogao dokuiti epohu koja je prethodila njegovoj
konstrukciji, bio bih sposoban izumiti ureaj kojim bih ga mogao
nadzirati. Razmiljam o vrsti tog ureaja i u sebi pokreem njegove
kontrole. Nita se ne dogaa.
ini se da se ne mogu sluiti putovanjem kroz vrijeme kako
bih zadovoljio svoj cilj. Ali oito je da razvoj koji bi mi eventualno
omoguio svladavanje mojeg neprijatelja nije u prolosti ve u
budunosti.
Sunce se die u zoru etrdesetog dana i nezadrivo se penje
prema zenitu.
Netko pokuca na lana vrata. Otvaram ih i ugledam
humanoidno bie mukog spola, koje stoji na pragu.
Trebate sruiti tu kuu, ree mi. Nedoputeno ste je sagradili
na zemljitu miss Anne Stewart.
To je prvo ljudsko bie s kojim sam u dodiru nakon svog
dolaska ovamo. Gotovo sam siguran da je to agent mojeg neprijatelja
i prema tome odluujem da ne ulazim u njegov razum. Silom
izvedeno ulaenje moglo bi se okrenuti protiv onoga koji ga
primjenjuje, a ja se ne elim izloiti opasnosti. I dalje ga promatram
nastojei odgonetati smisao njegovih rijei. Podiui oko sebe
strukture poput onih koje sam vidio na kraju doline, mislio sam proi
neopaen u toj epohi. Polako upitam: Zemljite? to vam je? Zar
ne razumijete to to znai?
105

On je primjerak znatno vei nego dio mojeg bia koje sam

modelirao prema slici inteligentnog bia tog doba. Lice mu
promijeni boju. Neto mi sine. Iznenada sam shvatio duboki smisao
odreenih prizora koje sam vidio. Zemljite. Privatno vlasnitvo.
Ali samo mu odgovorim: Nita mi nije. Sluim se sa esnaest
razliitih kategorija. I razumijem to hoete rei.
Taj odgovor, koji je meutim samo izraz injeninog stanja,
izazove izvjesnu promjenu kod ovjeka. Njegove ruke epae moja
lana ramena kao da e me potresti. Ali kako sam teak vie od
devetsto tisua tona, taj napor ostane bez uinka.
Na to me ostavi i povue se nekoliko koraka natrag. Jo
jednom njegovo lice promijeni izgled i izgubi onu ruiastu boju
koju je imalo trenutak prije. Njegova mi se reakcija uini
pokazateljem da nije bio poslan. Njegov je glas podrhtavao kad mi
se ponovno obratio, to oigledno potvruje da djeluje samostalno i
da nije svjestan neobine opasnosti koja mu prijeti.
Ree: Kao opunomoenik miss Stewart nareujem vam da
uklonite tu kuu s ovog terena do kraja tjedna. Inae... Prije nego
to sam imao vremena da ga upitam za objanjenje turobnog
znaenja rijei inae, on se okrene i ode brzim korakom prema
nekoj etverononoj ivotinji koju je privezao o drvo tridesetak
metara dalje. Zatim je objae, smjesti se na njoj i ivotinja se udalji
kaskajui du uske rijeke. Priekao sam da mi izmakne iz vida, a
zatim sam poeo izgraivati jednu kategoriju antiprostora izmeu
mojega glavnog tijela i jedinke u ljudskom obliku, kojom sam se
posluio u susretu sa svojim posjetiocem. Zbog neznatnosti te
jedinke mogu joj prenijeti samo minimum energije.
Postupak na kojem poiva ta operacija prilino je jednostavan.
Stanice za izgradnju percepcije pobuene su posredstvom jednog
oblika energije, koja je slika humanoida. U teoriji slika postoji u
energetskoj mrei od koje se sastoji centar za percipiranje, i u teoriji
takoer, ona izgleda da se odjeljuje od centra kada se stvori
antiprostorno stanje.
Meutim, unato toj hilostatikoj pretpostavci postoji jedna
djelotvorna stvarnost materijalnog svijeta Ja mogu, podiui
antiprostor, teoretski odravati strukturu razliitih stvari ali ne
njihovu materiju. Uza sve to, iluzija da sam materijalan toliko je jaka
da djelujem kao materija i da sam stvarno bio zaet da bih samo kao
takav postojao i funkcionirao.
106

Prema tome, u trenutku kad kao jedinka u ljudskom obliku

prolazim dolinom, dolazi do odjeljivanja. Specijalni vanjski
senzori odlaze sa mnom ostavljajui za sobom praznu ahuru mog
tijela u kojem e se nadalje odvijati milijuni automatskih procesa.
Prema tome, u trenutku kad kao jedinka u ljudskom obliku
prolazim dolinom, dolazi do odjeljivanja. Svijest obitava u meni
sve dok sam ja oblik koji me vodi mojem cilju.
Pribliavajui se selu, gledam krovove kako se uzdiu nad
drveem. Veliko zdanje ono koje sam ve opazio nadvisuje
ostalo. Doao sam ga ispitati izbliza, ali ga ve i iz daljine gledam
obazrivo.
ini se da je sagraeno od stakla i kamena. Nad njim je kupola,
u ijoj se unutranjosti nalaze astronomski instrumenti. Sve je to
prilino primitivno, pa sam sebi rekoh da u svojim sadanjim
izgledom vjerojatno izmai neposrednom promatranju.
Cijelo selo je okrueno eljeznom ogradom. Opaam da u njoj
postoji elektrina struja, i dodirnuvi ogradu ocijenio sam njen napon
na 220 volti. Udar je prejak da bi ga apsorbiralo moje malo tijelo, pa
ga prenosim u smjeru stanice za akumulaciju na drugom kraju
doline.
Uavi unutar ograde, skrijem se u bunje kraj ceste i ekam
to e se dogoditi.
Neki ovjek hoda oblinjim putem. Nitko drugi nego
opunomoenik koji me bio posjetio. S tijelom te druge individue
uspostavljam neposrednu vezu.
Kako sam i oekivao, sada ja hodam cestom. I ne pokuavam
kontrolirati pokrete. To je posve istraivaki pothvat. Nalazim se
sasvim dovoljno u fazi s njegovim nervnim sustavom da mi njegove
misli dolaze kao da su moje.
To je slubenik zaposlen u raunovodstvu; poloaj koji ne
smatram zadovoljavajuim. Prekidam kontakt.
Uinio sam jo est drugih pokuaja prije nego to sam
pronaao tijelo koje sam htio. Jedna je stvar odluujua, a to je ono
to misli sedmi ovjek (i ja sam istovremeno):
... Nisam zadovoljan djelovanjem Mozga. Ureaji koje sam
postavio nisu dostigli savrenstvo kojem sam se nadao.
Ime mu je William Grannitt. Glavni je inenjer, odgovoran za
Mozak, onaj koji ga je, mijenjajui njegovu strukturu, uinio
sposobnim da kontrolira samoga sebe i svoju okolinu. To je miran i
107

sposoban ovjek, koji temeljito poznaje ljudsku prirodu. Morat u se

oprezno ponaati prema njemu. Potpuno je svjestan svojih ciljeva i
doivio bi ok da ja pokuam mijenjati njihov domet. Moda je bolje
da se zadovoljim nadziranjem njegovih postupaka.
Nekoliko minuta poto sam stupio u dodir s njegovim
razumom, imam djelominu sliku o slijedu dogaaja koji su se zbili
u tom selu prije pet mjeseci. Izvjestan kompjutor zvan Mozak
bio je opremljen ureajima namijenjenima izriito istim funkcijama
kao i nervni sustav ovjeka. Njegovo djelovanje nadziralo se
daljinskim radiom, dalekopisaima i govornim komandama.
Na alost, Grannitt nije shvatio sve mogunosti nervnog
sustava koji je pokuao oponaati svojim mehanizmima. I obratno,
Mozak nije kasnio s njihovom primjenom.
Za tu injenicu Grannitt nije znao. A Mozak, potpuno opinjen
svojim razvojem, nije upotrebljavao svoje nove sposobnosti onako
kako ih je njegov izumitelj predvidio.
Zbog toga je Grannitt zakljuio da je pokus neuspio i spremao
se rastaviti ga kako bi ponovo poeo, ali na drugim osnovama. Tada
nije ni slutio da e se Mozak protiviti takvom postupku s njegove
strane. Meutim, on i ja (jednom kada budem imao vremena da
ispitam u njegovoj memoriji djelovanje Mozga) bili bismo sposobni
dobro ga voditi.
Nakon toga bit u u stanju preuzeti kontrolu nad ovim cijelim
vremenskim razdobljem, bez straha da u susresti nekoga tko bi bio
podjednako moan. Ne zamiljam jo kako e se stvar odvijati, ali
osjeam da uskoro vie neu biti nepotpun.
Zadovoljan to sada imam pravu vezu dopustio sam da se uniti
jedinka koja me skrivala i da njena energija nestane. Trenutak
kasnije ona vie nije postojala.
Bio sam gotovo kao sam Grannitt. Na njegovu mjestu, u
njegovu uredu. To je prostorija staklenih zidova, poploena poda i
staklena stropa. Kroz zidove vidim crtae koji rade za svojim
stolovima, a blizu mojih vrata djevojku koja je moja sekretarica.
Na svojem stolu nalazim kuvertu s listom savijenim na dvoje.
Otvaram ga i itam. Na vrhu lista stoji natpis:
Anne Stewart, direktorica, Williamu Grannittu
Poruka je ovako sroena:
Dunost mi je obavijestiti vas da ne trebamo vie vae usluge i
da vaa sluba zavrava dananjim danom. S obzirom na mjere
108

sigurnosti koje se primjenjuju u svakoj djelatnosti u selu Mozga,

moram od vas zatraiti da podnesete ostavke veeras u 6 sati. Na
ime odtete primit ete plau za dva tjedna unaprijed.
Vaa Anne Stewart
Kao Grannitt nisam pridavao osobita znaenja Anni Stewart ni
kao eni ni kao osobi. Sada sam osupnut. Za koga se ona smatra?
Gospodarica je, u redu. Ali tko je stvorio, tko je konstruirao Mozak?
Ja, William Grannitt.
Tko je sanjario, tko je imao viziju o tome to bi ovjeku znaila
jedna zbiljska civilizacija osnovana na strojevima? Jedino ja,
William Grannitt.
I kao Grannitt sada bjesnim. Moram ponititi to otputanje.
Moram vidjeti tu enu i uvjeriti je da povue svoju odluku prije nego
to bude imala neprilika.
Paljivije pogledam list koji imam pred sobom. Gore desno
stoji napisano: 13 h 40. Brzi pogled na runi sat govori da je 16 h 07.
Prolo je vie od dva sata. To moe znaiti da su sve zainteresirane
osobe bile ve obavijetene.
Nije dovoljno samo pretpostavljati. Moram se u to uvjeriti.
Uzimam telefon i zovem raunovodstvo. Jedno zvonjenje i dobivam
vezu.
Ovdje Bill Grannitt.
Da, gospodine Grannitt, imamo jedan ek za vas. alimo to
odlazite.
Sputam slualicu i zovem slubu osiguranja, polagano se
mirei s idejom o porazu. I ponovo ujem kako mi se odgovara:
ao nam je to odlazite, gospodine Grannitt.
Prekidam vezu natmuren. Nepotrebno je provjeravati u upravi.
Ona je vjerojatno obavijestila slubu osiguranja.
Od teine poraza misli mi odlutaju. Da se ponovo uspnem na
ljestvici, morat u proi sve stupnjeve birokracije, moliti posao,
podnositi ispitivanja sposobnosti, ispunjavati upitnike, objanjavati
razloge zbog kojih sam otputen. S uzdahom to odbacujem.
Mahnitost uprave razlog je ismijavanju meu tehniarima odanima
Mozgu.
Dobit u mjesto u raunskom centru, na ijem elu ne stoji
ena koja bi otpustila jedinog ovjeka koji se razumije u
funkcioniranje stroja.
Diem se, izlazim iz ureda i vraam se u svoj bangalou.
109

Tiina u meni podsjeti me ne prvi put da je moja ena

mrtva ve godinu i mjesec dana. Nehotice poskoim, a zatim
slegnem ramenima. Njena me smrt uzbuuje samo kao prolost. Prvi
put smatram svoj odlazak iz sela Mozga kao poetak preporoda
svojega osjeajnog ivota.
Ulazim u radnu sobu i sjedam za pisai stroj, koji, ako je
pravilno podeen, pokree tipke nalik na one postavljene u jednoj od
novih sekcija Mozga. Kao izumitelj alim to nemam prilike unititi
svoj pronalazak i ponijeti sa sobom njegove dijelove, kako bih
kasnije izveo ono to sam zamislio. Ali, ve nasluujem odreene
korjenite promjene koje u primijeniti u konstruiranju novog Mozga.
to se tie sadanjeg Mozga, moram se prije svojeg odlaska
uvjeriti u jednu stvar: nedavno osposobljene sekcije ne smiju ometati
ispravno funkcioniranje starih dijelova. Jer, upravo ovi posljednji
ispunjavaju zadatak odgovarajui na pitanja koja Mozgu postavljaju
znanstvenici, inenjeri, poslovni ljudi ovoga doba.
Na traku namijenjenu za trajna nareenja tipkam slijedei
nalog: Segment 471A-33-10-10u3X manje.
Segment 471A je jedan nalog u obliku ogromnog diska. Kad je
usklaen s grupom tranzistora (broj 33), jedan servo-mehanizam (10)
se pokrene svaki put kada se eli upotrijebiti 3X (ifra nove sekcije
Mozga). Simbol manje znai da e stari dijelovi Mozga morati
ispitivati sve informacije koje e odsad proizlaziti iz nove sekcije.
to se tie dodatnog 10, on odreuje isti krug drugim nainom.
Zatitivi tako mehanizam (dakako, u svojstvu Grannitta) od
inenjera koji bi mogli a da ne shvate da nove sekcije nisu posve
bezopasne, pokrijem stroj za pisanje.
Zatim nazovem jedno prijevozno poduzee iz susjednog grada
Ledertona kako bi preuzelo prijevoz mojih stvari.
U 5,45 sati proem kraj slube osiguranja.
Izmeu sela Mozga i grada Ledertona cesta zaokree na
jednom mjestu, to je odvodi nekih stotinjak metara od kuice koja
mi slui kao skrovite.
Prije nego to auto stie do tog zavoja, donosim odluku.
Nisam poput Grannitta uvjeren da je on zaista uspio odvojiti
novi dio Mozga. Mislim da je on stvorio vlastite strujne krugove
kako bi izbjegao svako ometanje.
Isto tako uvjeren sam da e Grannitt, ako u njemu potaknem
sumnju u ono to se dogodilo s Mozgom, znati to valja initi i da e
110

poduzeti odgovarajue mjere. Jedino on raspolae potrebnim

poznavanjem struktura koje bi trebalo ukljuiti.
A ne bude li ga ta sumnja odmah dovoljno motivirala, uinit u
da ga zagolica znatielja iz kojih je razloga dobio otkaz.
To ga najvie zaokuplja. Osjeam da je potresen. Odluio je
zatraiti razgovor s Annom Stewart. Ta njegova odluka dovela je do
cilja kojem sam teio. Ostat e u blizini Mozga.
Prekidam dodir.
Vratio sam se na svoj breuljak u obliku koji sam prije imao.
Sreujem u sebi sve ono to sam do sada nauio.
Mozak nema, kao to sam to u poetku mislio, kontrolu nad
Zemljom. Njegova sloboda djelovanja u svojstvu linosti nije duga
vijeka, tako da on jo uvijek nije razvio eljene mehanizme.
Zadovoljavao se poigravanjem svojim moima idui u
budunost i uputajui se u druge pothvate, a pri tom se sluio
svojim sposobnostima kao igrakom.
Nijedno od ljudskih bia u iji sam mozak uao nije u toku
novih mogunosti Mozga. ak je i opunomoenik koji je doao s
nalogom da sruim kuu svojim rijeima i djelima potvrdio da nije
bio svjestan postojanja Mozga kao jedinke slobodne volje.
U razdoblju od etrdeset dana Mozak nije pokuao nita protiv
mene. Oito oekuje da ja poduzmem prvi korak.
Namjeravam, ali moram paziti u odreenim granicama
da ga ne nauim bolje kontrolirati svoju okolinu. Moj prvi korak bit
e u ovladavanju jednim ljudskim biem.
No je. U mraku jedan avion bruji nada mnom. Ve sam vidio
mnogo aviona, ali do sada sam ih ostavljao na miru. Ovaj put
uspostavljam s njim antiprostornu vezu. Trenutak kasnije ja sam
pilot.
U poetku igram istu pasivnu igru kao s Grannittom. U isto
vrijeme kao pilot gledam ispod sebe mranu masu zemlje. Izdaleka
svjetlucaju osamljena svjetla, sjajne toke u svijetu tmine. Jo dalje
je osvijetljeni otoi grad Lederton, nae odredite. Vraam se
privatnim avionom sa slubenog puta.
Poto sam stekao povrno poznavanje prolosti pilota, oglasio
sam se u njemu i obavijestio ga da u od sada ja nadzirati njegove
postupke. Primio je tu vijest pun iznenaenja i straha, nakon ega je
slijedila panika. Zatim...
111

Nastup ludila... nesuvisli pokreti. Avion pone pikirati prema

tlu, i unato mojim naporima da ovladam miiima ovjeka, uvidjeh
da ne mogu nita uiniti.
Povuem se iz aviona. Trenutak kasnije on udari svom snagom
o breuljak. Plane u eksploziji i nestane.
Zbunjen, doem do zakljuka da postoji neto u ljudskom
organizmu to mu ne doputa da bude izravno manipuliran izvana.
Ako je tako, kako u se uspjeti upotpuniti? ini mi se da mogu tu
upotpunjenost kojoj teim dosei posrednim upravljanjem.
Moram ovladati Mozgom, nametnuti svoju mo strojevima,
motivirati ljude udahnjujui im sumnje, strahovanja i proraunatosti,
koje e izgledati kao da proizlaze iz njihova mozga, a stizat e
zapravo od mene. To je divovski posao, ali imam prilino vremena.
Ipak, od sada nadalje moram mu posvetiti svaku sekundu.
Prva prilika ukae se malo poslije ponoi, kada otkrijem
prisutnost jednoga drugog ureaja na nebu. Promatram ga pomou
infracrvenog prijemnika. Hvatam neprekinut i snaan radio-signal,
koji potvruje da je rije o nekom stroju voenom telekomandom.
Koristei se antiprostorom, ispitujem ureaje, po svojoj prirodi
vrlo jednostavne, koji omoguuju funkcioniranje cijelog robota.
Ukljuujem mehanizam za vezu, koji e zatim upisati itavo njegovo
kretanje u moju memoriju kako bih to mogao koristiti u budunosti.
Na taj nain mogu, im to zaelim, preuzeti kontrolu nad tim
aparatom.
To je mali korak naprijed, to je tek poetak. Jutro je.
Vraam se u selo u ljudskom obliku i preskoivi ogradu
ulazim u bangalou Anne Stewart, vlasnice Mozga. Ona dovrava
doruak.
U trenutku kad se prilagoavam na tok energije njenog
nervnog sustava, ona se sprema da ode.
Malo kasnije, Anne Stewart i ja kao jedinstvo hodamo alejom.
Osjeam toplinu sunca na njenom elu, svjeinu zraka koji udie
svojim usnama, kao i ivot koji je proima.
Taj me osjeaj ve prije zanimao. Hou biti takav, dio jednoga
ljudskog bia, hou se naslaivati njegovim ivotom, upijati se u
njegovu put, njegove elje, njegove snove, njegove nade.
Obuzme me lagana sumnja. Ako je ovdje ono to traim da bih
upotpunio svoje bie, kako me to moe dovoditi do osamljenosti u
112

jednom svijetu bez zraka, smjetenom samo nekoliko tisua godina u

budunost?
Anne Stewart!
inilo se kao da te rijei dolaze iza nje. Iako je znala tko joj
govori, bila je zateena. Ima gotovo dva tjedna kako se Mozak
obratio neposredno njoj prvi put.
Zabrinuta je to do toga dolazi tako brzo nakon otkaza
Grannittu.
Polako se okrene. Kako je i oekivala, nema nikoga na vidiku.
Okruuje je prazna prostranost ledine. U blizini zdanje koje titi
Mozak svjetluca na suncu. Kroz staklene zidove ona nazire
neodreene obrise tehniara nagnutih nad ploama koje im slue za
upisivanje pitanja i dobivanje odgovora. U oima onih koji ne ive u
selu divovski misaoni stroj ponaa se sasvim prirodno. Nitko izvana
ne sumnja da je ve mjesecima umjetni mozak potpuno preuzeo
nadzor nad selom oko njega sagraenim.
Anne Stewart, treba mi vaa pomo.
Ona odahne. Mozak je traio od nje da i dalje potpisuje papire i
da prividno obavlja, kao i prije, svoje dunosti direktorice. Dva puta
je odbila potpisivanje, i tada se zrak oko nje zablijetio od snanoga
elektrinog paljenja koje ju je oinulo. Strah od slinih kanjavanja
neprekidno se budi u njenom duhu.
Moju pomo ree.
Uinio sam stranu pogreku, odgovori on, i mi moramo
odmah zajedniki djelovati.
Ona osjeti neizvjesnost, ali ne shvati hitnost situacije. Protivno
tome, ona se na izvjestan nain uzbudi. Je li to znak da e ona biti
ponovo slobodna?
Polagano misli: Greka? Zatim ree na glas:
to se dogodilo?
Kako ste moda i nasluivali, odgovori on, mogu putovati
kroz vrijeme.
Anne Stewart nije znala za taj podatak, ali njeno je uzbuenje
poelo rasti. Sam taj fenomen izazove kod nje neko zastraeno
uenje. Mjesecima je bila u stanju iscrpljenosti, nemona da iskae
bistre misli, oajniki traei kako da izmakne utjecaju Mozga, kako
da obavijesti svijet da je udovite od Frankensteina u obliku stroja
vjeto utemeljilo vlast nad gotovo pet stotina osoba.
113

On je ve razotkrio tajnu o vremenskom putovanju, dakle. Ona

se pone bojati, jer ovdje se ulazi u podruje izvan dohvata ljudske
moi.
Neotjelovljen glas Mozga prozbori:
Bio sam nerazborit u istraivanju prilino daleke budunosti.
Koliko daleke?
Rijei joj dolaze bez razmiljanja, jer njena je elja da sazna
neosporiva.
Teko je to opisati s nekom tonou. Jo imam potekoa s
mjerenjem udaljenosti u vremenu. Recimo moda deset tisua
godina.
Ona nije shvatila to znai to razdoblje. Teko je zamisliti
budunost udaljenu sto godina, a kamoli tisuu ili deset tisua
godina. Zabrinutost u njoj raste. Uurbanim e glasom: Ali to se
dogodilo? Duga utnja, zatim:
Ja sam kontaktirao ili poremetio jednu stvar. Ona me
slijedila u mojem povratku u sadanjost. Ta stvar je u ovom trenutku
na drugom kraju doline, na oko 3 kilometra odavde... Anne Stewart,
trebate mi pomoi! Trebate otii tamo da biste sve ispitali. Potrebne
su mi obavijesti.
Nije odmah reagirala. Ljepota dana inila se nekako
umirujuom. Jedva da se povjeruje da je sijeanj i da je, prije nego
to je Mozak obavio meteoroloku kontrolu, tim krajem bjesnila
snana oluja.
Ona ree polagano:
Vi elite da poem tamo dolje, tamo gdje se nalazi ta stvar?
Proe joj drhtaj niz lea. Nitko drugi osim vas ne moe to
uiniti odgovori Mozak. To je besmisleno! ree ona hrapavim
glasom. A inenjeri, tehniari?
Ne razumijete, ree Mozak. Vi ste jedina koja to zna.
Smatram da je na vama kao vlasnici da budete moj agent za vezu s
vanjskim svijetom.
Bila je tiha kada joj se glas ponovo obrati:
Nema nikoga drugoga. Nikoga osim vas, Anne Stewart. Samo
vi morate tamo ii.
O emu je rije? promrmlja ona. Kaete da ste... poremetili tu
stvar? Na to ona nalikuje? to vas je uplailo?
Mozak pokae iznenadno nestrpljenje.
114

Nepotrebno je gubiti vrijeme u beskorisnim objanjenjima. Ta

stvar je podigla kuu kako bi se u njoj prikrila. Oito je da ona za
sada eli proi neopaena. Njena je zgrada smjetena upravo na mei
vaeg imanja, to vam daje pravo da osporite njen smjetaj. Ve sam
bio poslao vaeg opunomoenika da joj to kae. Hou sada vidjeti
kako e se ponijeti prema vama. Potrebne su mi obavijsti.
Promijenio je intonaciju:
Nemam drugog izbora nego narediti vam da me posluate
kako ne biste bili kanjeni. Idite. Sada.
Kuica je malena, okruena cvijeem i grmljem, s drvenom
ogradom, koja izgleda kao bijela mrlja na suncu. Pusto u kojoj
nema puta to vodi prema kuici. Kad sam je sagradio, nisam bio
svjestan te anomalije. (To u ispraviti.)
Anne Stewart gleda ogradu traei vrata. Ne vidi ih, pa je
primorana nespretno se popeti preko nje. U nekoliko navrata u toku
svojeg ivota gledala je na svoje postupke bezlinom objektivnou.
Ali nikada toliko kao sada. Uini mi se kao da se uurila u daljini
vrebajui samu sebe. Ta vitka ena u hlaama uputi se nesigurnim
korakom prema vratima kuice. I ondje pokuca.
S iznenaenjem opaa da su vrata metalna. Proe minuta, pet;
nema odgovora. Ona ima toliko vremena da pogleda oko sebe, da
zapazi kako s mjesta na kojem se nalazi ne vidi selo Mozga. Gusti
drvored posve zakriva cestu. Ona ak ne vidi kola koja je ostavila
oko trista metara dalje, na drugoj strani rijeke.
Oklijevajui proe uz fasadu sve do najblieg prozora.
Oekivala je neto poput prividnog prozora kroz koji se ne vidi nita
u unutranjosti. Ali ne, prozor je stvaran, normalne prozirnosti.
Ugleda gole zidove, goli pod, poluotvorena vrata to vode u neku
drugu prostoriju, koju ona, na alost, nije mogla vidjeti s tog mjesta.
K vragu, ovo je, ini mi se, prazno, pomisli.
Osjeti veliko olakanje, i kako je njena zabrinutost splasnula,
uini joj se opasnost mnogo manjom. Vrati se do vrata i pokua
okrenuti kvaku. Ova popusti i vrata se otvore posluno i beumno.
Gurne ih, a zatim se povue ekajui.
Tiina, nikakav pokret, nema niega to bi odavalo ivot.
Odvai se doi do praga.
Ue u jednu prostoriju veu nego to je to oekivala. Prazna je,
to je ve prije opazila. Pogledom potrai vrata koja vode u susjednu
sobu i naglo se zaustavi.
115

Kad ih je ugledala kroz prozor, ta vrata su bila poluotvorena.

Sada su zatvorena. Priblii se i pritisne uho uz plohu, takoer
metalnu. Nema nikakva uma. Upita se nije li bolje izai, obii kuu
i kroz prozor istraiti unutranjost te druge prostorije.
Ali ta joj se ideja odjednom uini smijenom. Ruka joj krene
prema kvaki i zgrabi je. Htjede gurnuti vrata, ali ona ne poputaju.
Tada ih povue i vrata krenue posluno prema njoj, irom se
otvarajui. Otkrije prag nad kojim se ire tmine.
Osjeti kao da joj pogled uranja u dno ponora. Prolo je
nekoliko sekunda dok je shvatila da neke svjetlee toke probijaju taj
mrak. Toke intenzivnog sjaja, od kojih su neke obrubljene blijedim
kolobarom.
Taj joj se prizor uini poznatim i neto je ponuka da ga ispita.
Tek to joj to pade na pamet, shvati rjeenje.
Zvijezde.
Ovo to gleda dio je zvjezdanog prostora, onog koji se moe
vidjeti promatranjem dubokog svemira.
Ote joj se krik iz grla. Povue se natrag i htjede zatvoriti vrata.
Ali ona i dalje ostaju otvorena. Zadihana, okrene se prema ulaznim
vratima kroz koja je ula trenutak prije toga.
Zatvorena su. Iako ih je ostavila malo prije otvorena. Potri
prema njima sva uplaena. U tom trenutku obuhvatih je svojom
kontrolom. Znam koliko se to moe pokazati opasnim. Ali njen
posjet postaje za mene malo pomalo nezadovoljavajui. Moja i njena
svijest ujedinjene nisu mogle istovremeno postojati u unutranjosti
mojeg centra za opaanje. Ona je dakle vidjela moj... oklop, onakav
kakvog sam postavio, vidljivog svakom eventualnom uljezu koji bi
prema meni dolazio, a opskrbljenog automatskim prekidaima s
odreenim namjenama: vrata se otvaraju i zatvaraju i tome slino.
Po njenom strahu zakljuujem da ona ne moe opaziti moje
unutranje djelovanje. Ispravno sam pretpostavio. Uspijem je uputiti
izvan kuice i ostavljam je ondje da se sabere.
Doivljava ok shvativi da je vani. Ne sjea se uope kako je
izala.
Pone trati. Preskoi s tekoom ogradu i neto kasnije pri
jee rjeicu na mjestu gdje se njen tok suava, bez daha, ali s
olakanjem pri pomisli da joj vie nita ne prijeti.

116

Malo kasnije, dok se kolima udaljavala cestom, njen se um jo

vie razbistri. I doe do jasnog zakljuka: postoji tamo dolje neto
jo neobinije od Mozga i jo opasnije jer je tako razliito i strano.
Nakon promatranja reakcije Anne Stewart prekidam kontakt.
Moj glavni problem je slijedei: kako da ovladam Mozgom ako su
njegove kompjutorske sposobnosti sline mojima ili gotovo iste?
Ne bi li bilo najbolje rjeenje da od njega uinim dio mene
samoga? Upuujem Mozgu izvanprostornu poruku navodei ga da
mi stavi na raspolaganje svoje jedinke i da mi dopusti unititi njegov
centar za percipiranje.
Odgovor stie odmah: Zato se vi ne stavite pod moju
kontrolu i ne dopustite mi da unitim va centar?
Nisam se udostojio odgovoriti na takvu samoivu ponudu.
Oigledno je da Mozak ne eli prihvatiti razumno rjeenje.
Nemam drugog izbora nego da se upustim u operacije kojih
sam prethodne faze ve ostvario.
To poslije podne zabavio sam se Williamom Grannittom.
elim biti siguran da on ostaje u blizini Mozga barem dok ne
dobijem od njega obavijesti o strukturi Mozga.
S olakanjem otkrivam da je unajmio namjetenu kuu u
predgrau Ledertona. Kao i prije, on ne primjeuje moj prodor u
unutranjost njegove svijesti.
Veerao je rano, a zatim, osjeajui se uzbuenim, krenuo
svojim kolima prema breuljku nad selom Mozga. Smjestivi se uz
rub ceste na padini brijega, moe promatrati a da sam ne bude vien
kretanje vozila koja se vraaju u selo ili iz njega dolaze.
Nema odreenih namjera. Jednostavno sada, dok je ovdje, eli
razmisliti o situaciji: udno je da je tamo dolje bio jedanaest godina i
da nije upoznao nita vie osim nekoliko pojedinosti.
Na njegovoj desnoj strani prostire se gotovo netaknuta pustinja.
Jedna rijeka vijuga kroz umovitu dolinu koja se prua unedogled.
uo je da je ta dolina, kao i sam Mozak, vlasnitvo Anne Stewart. Ta
ga se injenica do sada nije doimala.
Znaenje bogatstva koje je Anne Stewart naslijedila od svojeg
oca podsjeti ga na njegov prvi susret s njom. U to vrijeme on je ve
bio rukovodei inenjer, a ona je bila tek nedoraslo djevoje,
zbunjena izgleda, upravo izala iz koleda. I kasnije se on na
odreeni nain uvijek sjeao nje takve kakva je bila onda, jedva
primjeujui njenu preobrazbu u enu.
117

Tek sada, zaokuplen svojim poloajem, on uvia koliko se ona

izmijenila. Naglas se upita: Kako to da se ona nije udala? Uskoro e
imati trideset godina.
Pone se prisjeati sitnih podrobnosti i njenog ponaanja
poto je izgubio enu, naina kako je traila njegovo drutvo uveer.
Njenog obiaja da se oee o njega u hodnicima i uzmakne smijui
se. Njene ideje da ulazi u njegov ured kako bi govorila i brbljala o
Mozgu (iako je to u posljednje vrijeme prestala initi). Za njega je
ona bila vrlo poduzetna, i pitao se zato je ostali kolege smatraju
suvie rezerviranom.
Na tome se mjestu tok njegovih misli zaustavi. Boe dragi,
pomisli naglas zapanjen. Kolika sam budala bio!
Osmjehne se s gorinom sjetivi se uvjeta pod kojima je
otputen. Jedna izigrana ena... gotovo nevjerojatno! A ipak, koje
drugo rjeenje?
Poeo je razmiljati o mogunosti povratka u ekipu koja radi s
Mozgom. injenica da misli na Anne Stewart kao enu razbuktava u
njemu novu strast. Za njega se svijet ponovo kree. Nada nije ugasla.
Duh mu je pun zamisli o novim pothvatima s Mozgom.
Sa zanimanjem pratim misli koje sam mu prethodno udahnuo,
a one vode njegov iv i analitiki duh prema novim putovima. Uvia
mogunost neposrednog dodira izmeu ljudskog mozga i
mehanikog mozga, dodajui ovoga posljednjeg ovjejem nervnom
sustavu.Ali ne ide dalje. Mogunost jednoga mehanikog mozga da
samostalno misli uope mu se ne namee.
Dok on razmilja o planovima kojima e usavriti Mozak,
dobivam od njega tonu sliku djelovanja Mozga, kao to sam to i
elio.
Nemam vremena. Ostavljam ga na tom mjestu da sanjari u
svojem autu, a ja se vratim u selo. Proem kroz strujom osi guranu
ogradu i uputim se prema glavnoj zgradi, a zatim uem u jedan od
osamnaest sektora za kontrolu. Dohvatim mikrofon i izjavim:
3X manje-11-10-9-0.
Zamiljam koju je zbrku izazvalo na prijemnim relejima ovo
neopozivo nareenje. Grannitt moda nije znao ovladati Mozgom.
Ali ja sam, uavi u njegov duh, tono uvidio kako je konstruiran, j a
znam.
Nakon jednog trenutka otipkana je poruka na traci:
118

Operacija izvrena. 3X prekinut servomehanizmima 11, 10, 9

i 0 prema primljenim uputama.
Nareujem: Isprepletanje s ureajima za opaanje KT 1-23-8.
Stie odgovor: Operacija KT - 1 itd. izvrena. 3X vie nema
vezu s vanjskim svijetom.
Nareujem odluno: N 3 X
Zabrinuto ekam. Proe dulje vrijeme, zatim tipke ponu
oklijevajui otkucavati. Ali ovo je nalog za samounitenje. Izvolite
ponoviti upite.
rtvujem se i ponovno ekam. Moje se nareenje sastoji u
jednostavnom zahtjevu da stare sekcije Mozga elektriki preopterete
krug 3X.
Tipke ponovno prorade: Saopio sam va nalog u 3X i
prenosim vam slijedei odgovor.
Sreom ve sam poeo razgraivati jedinku u ljudskom obliku
kojom sam se posluio. Elektrino pranjenje koje me udari
djelomino je usmjereno prema samoj zgradi. Dolazi do iskrenja na
metalnom podu. Uspio sam skrenuti elektrini udar koji me zahvatio
prema akumulatoru energije u mojem tijelu. A zatim se, jo pod
udarom oka, ali iv i zdrav, vratim na svoju stranu brijega.
Ispravno sam postupio povukavi se. Ali nisam sam sa sobom
osobito zadovoljan. Nakon svega, nisam trebao ekati uzbunu do
koje je dolo da bih tek onda reagirao.
Zanimljivo je utvrditi da su stari dijelovi Mozga ve instruirani
protiv samounitenja. Ja sam ih doivio jedino kao raunare,
divovske raunske strojeve i skupljae podataka. Meutim, oito je
da oni imaju razvijeni osjeaj svijesti.
Kad bih ih samo mogao prikljuiti k sebi zajedno s moima da
putujem kroz vrijeme! To je privlana perspektiva, koja me
obuzdava da se ne prepustim lakim i naglim pothvatima koje imam
nadohvat ruke.
Sve dok ne budem imao sreu da to postignem, moram se
ograniiti na neznatne napade protiv Mozga: prekidati njegova
sredstva komunikacije, izazivati kratke spojeve u njegovim relejima.
Koim se od bijesa pri samoj pomisli na to ogranienje koje me
spreava, moda zauvijek, da pridruim sebi nove mehanizme
neposrednim razvojem.
119

Preostaje mi nada da se mogu posluiti ve postojeim

posrednikom: kontrolirati Mozak pomou Anne Stewart.
Sutradan ujutro nije mi bio problem ponovo ui u selo. Uavi
unutra, krenem cestom koja vodi na breuljak nad bangaloom Anne
Stewart. Moj je plan u tome da kontroliram njene postupke urezujui
u njen um rezultate mojih prorauna kao da su to njene vlastite misli.
elim je prisiliti da potpie dokumente i da naredi da se poalju
ekipe tehniara za odreena razaranja.
S ceste ugledam bijelu ogradu, iza koje se nalazi kua.
Skrivena je na rubu doline to se prua u dubinu. Cvijee, umarci i
mnotvo drvea okruuju je i ukrauju. Na poploenom dvoritu na
padini brijega Anne Stewart i William Grannitt zajedniki
dorukuju.
Grannitt je djelovao ne kasnei.
Promatram ih zadovoljan. Prisutnost Williama Grannitta jo
vie e olakati stvari nego to sam oekivao. Svaki put kad budem
posumnjao u funkcioniranje Mozga, moi u mu kroz usta Anne
Stewart postavljati pitanja.
Ne ekajui nita vie, uskladim se s Anninim nervnim
sustavom.
Istoga se trenutka ponu lagano mijenjati njeni nervni impulsi.
Iznenaen, povuem se i ponovo pokuam. I opet isto: neko malo
ometanje poremeuje aktivnost njenih nerava. I moje ulaenje
ponovo propadne.
Ona se nagne naprijed i neto ree Grannittu. Oboje se okrenu i
pogledaju prema mjestu gdje se nalazim. Grannitt mahne rukom, to
je bio znak da siem.
Umjesto da posluam odmah se pokuavam uskladiti s
njegovim nervnim sustavom. I jo jednom doe do tog suptilnog
ometanja, pa moj pokuaj propadne.
Shvatio sam znaenje te pojave: oboje su zaposjednuti
Mozgom. To me zbunjuje i ometa. Unato opoj mehanikoj
nadmoi nad mojim neprijateljom, moji su konstruktori otro
ograniili moju sposobnost kontroliranja samo na jedan inteligentan
organizam odjednom. Teoretski bih bio sposoban, s mnogobrojnim
serijama servomehanizama koji su mi na raspolaganju, ovladati
milijunima bia u isto vrijeme.
Ali u praksi sve te sloene kontrole mogu biti iskoritene
jedino nad strojevima.
120

S vie otrine nego prije shvaam u kojoj je mjeri za mene

vano da ovladam Mozgom i da sebi osiguram njegove moi. Jer on
nije zauzdan slinim nedostacima. U svojem neznanju njegov
konstruktor Grannitt ostavio mu je potpunu slobodu
djelovanja.
To odreuje moju slijedeu akciju. Upitao sam se da li bih
trebao odustati od igre. Ali, ne usuujem se. Ulog je suvie velik.
Meutim, osjeam se izigranim stupajui u vezu s ovo dvoje
ljudi koji sjede na dvoritu. Izgledaju mirni i savreno sigurni u sebe,
i ne preostaje mi nita drugo nego da se divim vjetini Mozga. On je
po svoj prilici uspio upravljati tim stvorenjima ne tjerajui ih u
ludilo. Zapravo, postoji ak izvjesno poboljanje njihovoga vanjskog
izgleda.
enine oi su sjajnije nego ikada, a neka vrsta ozbiljne sree
zrai iz nje. Ne plai se. A Grannitt, on me kritikim pogledom
ispituje. Poznajem taj izraz. Pokuava si predoiti kako funkcionira
jedan humanoid. Napokon progovori:
Poinili ste ozbiljnu greku zadravajui kontrolu nad
Annom... nad gospoicom Stewart, kad je posjetila vau kuu.
Mozak je pravilno analizirao situaciju. Zakljuujui po vaem
ponaanju prema njoj, u trenutku njene panike, ona je morala biti u
vaoj moi. Prema tome, on je poduzeo potrebne mjere i sada elim s
vama porazgovarati o vaoj predaji pod vrlo zadovoljavajuim
uvjetima.
Cijelo njegovo ponaanje odraavalo je drsku sigurnost.
Pomislim, i to ne prvi put, da u biti primoran odustati od svoje
nakane pripajanja specijalnih mehanizama Mozga. Prenesem
nareenje svojem tijelu na drugoj strani doline. Primjeujem da se
jedan servomehanizam povezuje s teledirigiranim projektilom
smjetenim na tajnom arodromu tisue kilometara udaljenom: to je
naprava koju sam otkrio i kontaktirao prilikom jedne prethodne
intervencije. Svojim nadzorom otkrivam da on lei du svoje rampe
za lansiranje, spreman za uzlijetanje im bude pobuen slijedei
relej.
Morat u unititi Mozak.
Grannitt ponovo progovori:
Loginim razmiljanjem Mozak je zakljuio da niste dorasli
za borbu s njim. Isto tako on je sklopio primirje pod naim uvjetima
s gospoicom Stewart i sa mnom. To znai da su mehanizmi za
121

trajnu kontrolu instalirani u novim sekcijama Mozga. Svako od nas

dvoje moe se sada koristiti njegovim memorijskim i kompjutorskim
sposobnostima kao svojim vlastitim.
Nepotrebno je da sumnjam u njegovu tvrdnju, jer ako ne bi bilo
otpora, mogao bih zamisliti sebe samoga u slinom zdruivanju.
Jasno je da se vie ne mogu zanositi nadom kako u neto dobiti od
Mozga.
Na udaljenom aerodromu stavljam u pokret ureaje za
lansiranje. Teledirigiran projektil naputa lansirnu rampu i jurne put
neba, bljujui vatreni mlaz. Mikrofoni i televizijske kamere biljee
njegovo kretanje. Bit e ovdje za manje od dvadeset minuta.
Grannitt izjavljuje:
Ne sumnjam da upravo pripremate protuudarac. Ali prije nego
to situacija postane kritina, prihvaate li da odgovorite na nekoliko
pitanja?
Znatieljan da saznam o emu se radi odgovaram: Moda.
On i ne nastoji dobiti potvrdniji odgovor. Uurbano ree: to
e u budunosti, nakon tisua godina, dovesti do toga da Zemlja
izgubi atmosferu? Ne znam, kaem iskreno.
Vi se toga moete sjetiti! ree on estoko. Govori vam ovjek:
vi se toga moete sjetiti! Hladno odgovaram:
Ljudi nemaju za mene nikakva zna... Zatim uutim, jer u tom
trenutku mi moji informativni centri prenesu tone obavijesti znanja
koja su mi tisuljeima bila nedohvatljiva.
To to se dogodilo sa Zemljinom atmosferom prirodna je
pojava, smanjenje gravitacije, nakon ega se brzina oslobaanja
umanjila za polovicu. Atmosfera se izgubila u svemiru za manje od
tisuu godina. I zemlja je tako postala mrtva kao i sam Mjesec u toku
prijanjih razdoblja.
Objanjavam da je odluujui inilac u tom dogaaju sigurno
to to je materija fenomen koji ne postoji i prema tome je privid
mase ovisan o promjenama energije na osnovi Ylem. I dodajem:
Dakako, sav inteligentan organski ivot prebacio se na
nastanjive planete drugih zvijezda.
Grannitt drhe od uzbuenja.
Druge zvijezde! ree. Boe dragi!
Zatim se opet smiri:
Ali zato su vas ostavili samoga na planeti?
122

Opet mu govorim:
A tko bi me bio prisilio da odem. ..?
Tu se prekinem. Odgovor na njegovo pitanje doao je iz mojeg
centra za percipiranje.
Morao sam ostati da bih pratio i biljeio sav proces...
Ponovo se zaustavim, ovaj put od zapanjenosti. Uini mi se
nevjerojatnim da mi je sada na raspolaganju taj podatak koji mi je
tako dugo izmicao.
Zato niste slijedili svoje instrukcije? upita Grannitt britkim
glasom.
Uzviknem:
Moje instrukcije!
Vi se njih moete sjetiti! ponavlja on.
I, u samom trenutku dok je izgovarao te oito magine rijei,
bljesne mi odgovor. Kia meteora. Odjednom se svega jasno sjetim.
Milijuni meteora, kojima sam se suprotstavljao napreui sva svoja
obrambena sredstva, na kraju su me preplavili. Dobio sam tri udarca
u vitalne toke.
Ne objanjavam to Grannittu i Anni Stewart. Odjednom
shvatih da sam bio rob ljudskih bia i da su me oslobodili meteori
koji su razorili odreene centre za kontrolu.
Bitna je moja sadanja nezavisnost a ne moje prolo robovanje.
Usput imam na umu da je sada teledirigirani projektil tri minute od
cilja. Vrijeme je da se povuem.
Posljednje pitanje, ree Grannitt. Kad ste bili premjeteni na
drugu stranu doline?
Odgovaram:
Sto godina od sada u budunosti. Bilo je odlueno da je
stjenovita podloga na drugoj strani naj...
Gleda me cinino.
Da, ree. Da. Zanimljivo, zar ne?
Istina je ve bila provjerena preko mojih unutranjih tragaa
informacija. Mozak i ja samo smo jedno ali udaljeni jedan od
drugoga tisuama godina. Ako Mozak bude uniten u XX stoljeu, ja
vie neu postojati u XXX. Ili u moda postojati?
Ne mogu ekati da mi moji kompjutori pribave cjelovite
odgovore na taj problem. Jednom jedinom akcijom stavljam u pogon
sigurnosne ureaje koji se nalaze na atomskoj glavi projektila i
123

istovremeno ga okreem u pravcu ogoljelih breuljaka sjeverno od

sela.
On pada ondje i neopasan zabija se u tlo. Izjavljujem:
Ovo otkrie jednostavno znai da od sada Mozak smatram
saveznikom kojeg moram spasiti.
Govorei to, krenem prema Anne Stewart, pruim ruku da je
dodirnem i istovremeno uputim prema njoj mlaz elektrine energije.
Za tren bit e sravnjena sa zemljom.
Nita se ne dogodi. Nema toka energije. Za mene prolazi
trenutak pun napetosti dok od svojih ureaja s nevjericom oekujem
izvjetaj o tom neuspjehu.
Ali nikakav izvjetaj mi ne biva podnesen. Gledam Grannitta,
bolje rei gledam mjesto gdje se on nalazio. NIJE VIE TAMO:
Anne Stewart je ini se primijetila moju smetenost. To je
zbog sposobnosti Mozga koja mu omoguava kretanje kroz vrijeme,
objanjava mi. Nakon svega to je njegova jedina oigledna prednost
koju ima nad vama. Mozak je poslao Billa... gospodina Grannitta,
dovoljno daleko u prolost kako bi mogao prisustvovati vaem
dolasku, vratiti se u vau kuu i prema primljenim uputama postati
gospodar situacije. U trenutku dok vam ovo govorim, William
Grannitt ve je dao instrukcije koje e vam oduzeti kontrolu nad
svim vaim mehanizmima.
Prigovaram:
On ne zna koje su to instrukcije.
Oh, da. On ih zna, ree Anne Stewart jasnim i povjerljivim
glasom. Najvei dio noi proveo je u instaliranju krugova trajnih
zapovijedi u Mozgu, i prema tome, ti krugovi vas automatski
nadziru. VAS. Ne mene, reem.
Govorei to ponem trati. Popnem se kamenim stubama do
ceste, a zatim me put odvede do ograde koja opasava selo. ovjek iz
Slube sigurnosti zazove me dok sam prolazio ispred njegovih vrata.
Nemarna izgleda doprem do ceste ubrzavajui korak.
Proao sam gotovo jedan kilometar kad mi pade na um prva
jasna misao i reem sam sebi da je to prvi put u mojem ivotu to
sam otcijepljen od moje banke podataka i mojih sveukupnih ureaja
zbog neke vanjske sile. Nekad mi se dogaalo da se sam iskopam i
odlazio sam daleko s mirnim pouzdanjem da u moi trenutno
ponovo uspostaviti kontakt.
Ali sada je to nemogue.
124

Jedinka u ljudskom obliku je sve to mi preostaje. Ako ona

bude unitena, prestat u postojati.
Pomislim: U ovom bi trenutku neko ljudsko bie osjetilo
uzrujanost i strah.
Pokuam zamisliti koji bi bili uinci jedne takve reakcije, i za
to vrijeme imam osjeaj da me obuzima sablasno nespokojstvo,
posve fizike prirode.
To je nepovoljan znak, i ja i dalje nastavljam trati cestom.
Zatim, gotovo prvi put, ispitujem unutranje mogunosti
humanoidne jedinke. Ja predstavljam svakako vrlo sloenu pojavu.
Izgraujui tu humanoidnu stranu samoga sebe, automatski sam
oblikovao tu jedinku kao kopiju ljudskog bia, i vanjtinom i
unutranjou. Nervi, organi, miii, kostur. Sve je tu, jer je bilo
lake slijediti postojei model nego izmiljati jedan novi.
Jedinka je sposobna misliti. Ona je bila dovoljno dugo u vezi s
bankama podataka i kompjutorima da se sheme utisnu u njenu grau:
shema sjeanja, razmiljanja, shema fiziolokog djelovanja, navika
kao to je hodanje, tako da doputa neto to veoma nalikuje na sam
ivot.
Treba mi etvrdeset minuta da trei prijeem udaljenost do
svoje kuice. uurim se u grmlju tridesetak metara od ograde i
promatram mjesto. Grannitt sjedi u vrtu u jednom naslonjau. Na
naslonu za ruke poloen je automatski pitolj.
Upitam se kakav bih osjeaj imao da kroz mene proe metak
stvorivi u mojem tijelu rupu koju vie ne bih mogao zatvoriti. To je
neugodna perspektiva, sasvim s intelektualnog stajalita. Fiziki,
dakako, ona nita ne kae. Ali odbacujem taj licemjeran strah.
Iz svojeg skrovita u bunju viknem:
Grannitt, kakav je va plan?
On se die i prie ogradi. Pozove me:
Moete izai. Neu pucati.
Polako razmiljam to sam iz mojih kontakata s njegovim
duhom nauio o cijelom njegovom biu. Mislim da se mogu
pouzdati s puno sigurnosti u njegovo obeanje.
Dok sam ja izlazio, on je nemarno gurnuo oruje u dep svojeg
haljetka. Primjeujem da mu je lice oputeno, a pogled povjerljiv.
Ree mi:
Pruzet ete strau u budunosti, ali samo pod mojim
nadzorom.
125

Nitko me nee nadzirati, reem prijeteim tonom.

Nemate izbora, odgovara Grannitt.
Mogu ostati takav kakav sam.
Grannitt slegne ravnoduno ramenima:
Hajde pokuajte. Pokuajte ivjeti ivotom nekog ljudskog
bia. Doit opet k meni nakon trideset dana, pa emo
porazgovarati.
Vjerojatno je shvatio misao koja mi se javi, jer doda naglim
tonom:
I ne vraajte se ranije. Postavit u ovdje strae s nalogom da
pucaju.
Okrenem se da poem, a onda mu se opet polagano obratim:
To tijelo je izgledom ljudsko, rekoh, ali nije podreeno
ljudskim potrebama. Kako u postupati?
To je va problem a ne moj, odgovori Grannitt.
Nalazim se u Ledertonu. Prvi dan radim kao radnik u ekipi za
sondiranje terena. Iste veeri zakljuujem da to nije posao za mene.
Vraajui se u svoju hotelsku sobu, ugledam natpis u izlogu jednog
duana: Trae se slubenici.
Postanem prodavaem u jednoj trgovini suhih ivenih
namirnica. Prvi sat provedem u upoznavanju razliite robe koju
imam prodavati, a kako sam sposoban memorirati neposrednim
metodama, nauio sam za to vrijeme sve to je trebalo znati o
cijenama i kakvoi robe. Treega dana vlasnik me imenuje efom
prodaje.
Vrijeme predvieno za ruak provodio sam u mjesnom sjeditu
burze. Ugovorio sam slubeni sastanak s njenim direktorom, i on mi,
pozivajui se na moje poznavanje brojeva, ponudi mjesto
raunovoe. Radim s velikom koliinom novca. Prvoga dana
ispitujem cijeli taj proces, a zatim se posredovanjem ureda za
novane transakcije koji se nalazio na drugoj strani ulice poinjem
koristiti jednim dijelom tog novca za igranje na burzi. Kako osnovni
problem igre poiva na matematikim vjerojatnostima, presudan
inilac je moja brzina raunanja, i tako sam nakon tri dana skupio
svotu od tri tisue dolara.
Krenem autobusom do najblieg aerodroma i uem u avion za
New York. U tom gradu svratim u jednu veliku elektrinu
kompaniju. Poto sam porazgovarao s pomonim inenjerom, uvedu
me efu, koji mi predloi da konstruiram elektronski ureaj za
126

gaenje i paljenje svjetla pomou nervnih impulsa. Zapravo, radi se o

jednostavnom razvoju elektroencefalografa.
Kao naknadu za taj izum kompanija mi isplati tono milijun
dolara.
Prolo je ve esnaest dana otkako sam se udaljio od Grannitta.
Hvata me dosada. Kupujem kola i avion. Vozim brzo, letim visoko.
Smiljeno se izlaem opasnostima kako bih potakao u sebi strah.
Nakon nekoliko dana i to mi dojadi.
Zahvaljujui obavjetajnim agencijama, saznao sam gdje se
nalaze svi elektrini mozgovi u zemlji. Najbolji je svakako Mozak
koji je usavrio Grannitt. Kupujem jedan od tih strojeva i poinjem
se konstruktivno njime baviti kako bih poboljao njegove
mogunosti. Meutim, jedna me stvar mui: ako i uspijem
konstruirati jedan drugi Mozak, trebat e mi tisuljea prije nego to
njegovi diskovi za memoriranje prime sve podatke koje ve sadri
Mozak budunosti.
Takvo rjeenje ini se nelogino, i predugo sam zakljuivao
zdravim razumom, da bih sada mogao prekinuti tu naviku.
Kad sam tridesetog dana dolazio prema svojoj kui, bio sam na
oprezu. Vie plaenih ubojica skrivalo se u bunju, spremnih da
pucaju na Grannitta na najmanji znak.
Grannitt me doeka. I ree:
Mozak me obavjetava da ste doli naoruani.
Slegnem ramenima na tu primjedbu.
Grannitt, rekoh, kakav plan imate?
E v o g a!
Istog trena neka me sila epa i uini nepokretnim.
Krite svoje obeanje, kaem mu. Upozoravam vas da moji
ljudi imaju nalog da pucaju ako ih ne budem u redovitim
vremenskim razmacima obavjetavao da je sve kako treba.
Neto u vam pokazati, ree on, i to vrlo brzo. Bit ete
slobodni za jedan trenutak.
Vrlo dobro. Nastavite.
Pod njegovim nadzorom postanem trenutno dio njegova
nervnog sustava. Nemarno uzima blok zabiljeki i gleda jednu
njegovu stranu. Pogled mu padne na jedan tu zapisan broj: 71823
Sedam jedan osam dva tri..,
127

Ve sam ustanovio, posredstvom njegova duha, da sam u

dodiru s velikim bankama pamenja i kompjutorima od kojih se
nekada sastojalo moje tijelo.
Koristei se njihovim izvanrednim mogunostima, mnoim
broj 71823 samim sobom, izraunavam njegov kvadratni korijen,
njegov kubni korijen, dijelim njegov sredinji dio 182 sedamsto
osamdeset dva puta, dijelim cijeli broj sedamdeset jedan puta s 8.
823 dijelim kadratnim korijenom od 3, zatim poredavi tih pet
brojeva dvadeset i tri puta jedne za drugima, mnoini sam sa sobom
tako dobiven broj.
Izvravam sve te operacije onako kako misli Grannitt i
prenosim mu odgovore. Njemu se ini da on sam obavlja ta
raunanja, toliko je tijesna povezanost izmeu ljudskog mozga i
mehanikog mozga.
Grannitt prasne u razdraljiv smijeh, i istovremeno sila koja me
drala nepokretnim prestane djelovati.
Nas dvojica ujedinjeni odgovaramo jednom nadovjeku, ree
on. Moj dugogodinji san se ostvaruje. ovjek i stroj, radei
zajedniki, mogu rijeiti probleme koje jo nitko ni naslutio nije.
Planete ak i zvijezde stoje nam na raspolaganju. Fizika
besmrtnost e moda biti postignuta.
Njegov ar me potie. To je vrsta osjeaja koji sam trideset
dana elio upoznati. Polagano reem:
Koja e mi ogranienja biti nametnuta ako pristanem na takvu
suradnju?
Sjeanje na sve ono to se ovdje dogodilo bit e izbrisano iz
vae memorije. Mislim da e biti bolje da vi zaboravite to iskustvo.
to jo?
Neete moi nikada vie, i ni pod kakvim uvjetima,
kontrolirati neko ljudsko bie.
Razmislim o toj perspektivi i uzdahnem. On je svakako vrlo
oprezan. I nastavi:
Morat ete dopustiti mnogobrojnim ljudskim biima da se
istovremeno koriste vaim sposobnostima. Smatram da e nakon
dugog vremenskog razdoblja to dovesti do poboljanja ljudske
vrste.
Dok sam tu, sjedinjen s njim, osjeam otkucaje njegova bila.
On udie zrak i osjeaj koji izaziva udisanje specijalni je osjeaj
fizike naslade. Prema mojem iskustvu nijedno mehaniki stvoreno
128

bie ne moe osjetiti neto slino. Uskoro u biti u dodiru s duhom i

tijelom, ne vie jednoga jedinog ovjeka ve mnotva ljudi. Misli i
osjeaji cijele jedne rase prolazit e kroz mene. Fiziki, psihiki i
emocionalno init u dio intelektualnog ivota ove planete.
Prestanem strahovati.
Vrlo dobro, rekoh. Korak po korak, zajednikim slaganjem,
inimo to je potrebno!
Neu biti rob ve partner ovjeku!

129

Arthur C. Clarke:

Tales from the White Hart:

Cold War
Preveo Krsto Maurani

Prie iz Bijelog jelena

Pria peta:

Hladni rat
Sve su prie Harryja Purvisa prokleto uvjerljive; to je valjda
zbog njihove vjerojatnosti. Evo, pogledajte, na primjer, ovu.
Provjerio sam mjesto zbivanja i sve ostalo koliko sam god temeljitije
mogao morao sam, znate, kako bih to bolje prenio Harryjevu
priu i sve se slae. Evo, na primjer, kako da se drukije
protumai... no, prosudite sami... esto razmiljam o tome
poeo je Harry kako se u dnevnim novinama povremeno
pojavljuju izazovne sitne, ture vijesti o neem neobinom, a onda,
katkada i nakon vie godina, naletite na nastavak i objanjenje takve
vijesti. Evo vam divna primjera. U proljee 1954 provjerio sam
datum, bilo je to 19. travnja pojavio se pred obalom Floride
ledeni brijeg. Sjeam se dobro kako mi je vijest zapela za oko i
nagnala me da joj se udim. Golfska se struja, znate, raa u
Floridskom tjesnacu, pa mi nikako nije bilo jasno kako je ledeni
brijeg mogao doprijeti tako daleko na jug prije nego to se otopio.
Ipak, zaboravio sam na to, smatrajui vijest samo jo jednom od onih
nevjerojatnih pria koje e se pojaviti u novinama u nedostatku
vanijih vijesti.
130

 A onda, prije nekih tjedan dana, sretoh vam ja prijatelja,

koji je prije bio kapetan fregate u amerikoj Ratnoj mornarici. I on
mi ispria cijelu dogodovtinu. To vam je izvanredna pria i ja vam
je jednostavno moram ispriati, premda mi mnogi nee vjerovati.
Tkogod je bar malo upoznat s onim to se zbiva u
Americi znat e da se Florida hvalie kako je najsunanija drava u
SAD, a da joj tu ast osporava prilian broj preostalih etrdeset devet
lanica Unije. Ne vjerujem da New York ili Maine ili Connecticut
imaju nekih izgleda u tom natjecanju, ali Kalifornija svakako gleda
na Floridino svojatanje sunca kao na osobnu uvredu i svim se silama
trudi da dokae protivno. Floriani se osveuju spominjui slavni
losanelski smog, na to Kalifornijci toboe zabrinuto pitaju Nije li
vrijeme za slijedei tornado, pa Floriani odgovaraju Moete
raunati na nau pomo kad vas pogodi slijedei potres. I tako to
ide unedogled, a tu je trenutak da moj prijatelj, kapetan Dawson ue
u igru.
Kapetan je plovio, to jest ronio, u podmornicama, a sad je
u penziji. Naao je bio neki posli u svojstvu strunoga savjetnika u
snimanju nekakvog filma o podmornicama, kad se suoio s
neobinom ponudom. Ne elim spominjati kalifornijsku Privrednu
komoru, jer bi to netko mogao ocijeniti klevetom. Ipak, svak za sebe,
moete misliti togod hoete...
No, dobro. Ideja je bila tipino holivudska, fantastino
smjela i jednostavna. Kapetanu Dawsonu su ponudili znatnu svotu
novca da doplovi s ledenim brijegom do obale Floride, uz posebnu
premiju ako ga uspije nasukati blizu Miami Beacha u jeku sezone.
Moete mi vjerovati da je kapetan prihvatio ponudu s
veseljem: on je Kanzaanin, pa je na sve mogao gledati nepristrano,
kao na isti biznis. Pronaao je nekoliko svojih bivih mornara,
zatraio od njih da mu se zakunu da e utjeti, i poto je iskuao
nebrojene klupe u ekaonicama u Ministarstvu, nabavio je polovnu
podmornicu. Zatim je posjetio neku veliku tvornicu rashladnih
ureaja, tamonje efove uvjerio u svoju kreditnu sposobnost i
modano zdravlje, i od njih dobio golemi stroj za pravljenje leda.
Instalirao ga je u golemom mjehuru na svojoj polovnoj podmornici.
Jer, kako znate, potrebna bi bila nezamisliva koliina
energije da se izradi cijeli jedan ledeni brijeg, pa da je ba i
miniformata. Trebalo je nai kompromis. Ledeni e brijeg biti velik,
ali upalj. Ledena e Leda izvana izgledati sasvim dojmljivo, ali e
131

posadi polovne podmornice, iznutra, biti nalik na holivudsku filmsku

kulisu. No, dakako, iznutricu i tako nee vidjeti nitko osim njena
kapetana i posade. Pustit e je da slobodno pluta kad se vjetar i
morska struja sloe da je gurnu u eljenom smjeru, a izdrat e
dovoljno dugo da bi izazvala planiranu izbezumljenost i oaj.
Dakako, itavo udo praktinih tekoa valjalo je rijeiti.
Ledenu e Ledu biti potrebno zaleivati nekoliko dana, i to to blie
njenome cilju. A to je znailo da polovnoj podmornici treba nai
bazu to bliu Miami Beachu.
Najprije se pomislilo na Florida Keys, onaj lanac otoia
to se proteu s vrha Floride prema puini, ali je ta ideja naputena.
Tamo vie nema skrovitih mjesta; ribii su brojem nadmaiti
moskite. Pa ak i kad bi podmorniari pokuavali izigravati
krijumare, kako da objasne Ledenu Ledu? I tako je trebalo nai
drugu bazu.
Bilo je jo tekoa. Obalne vode Floride iznimno su
plitke, to dodue ne bi smetalo Ledi koja e imati gaz od dva-tri
metra, ali svatko zna da pravi pravcati ledeni brijeg veinu svoje
mase skriva ispod povrine vode. Ne bi bilo osobito realistino
pokazati ogromnu ledenu planinu kako pluta u metar i po vode! ou
bi odmah propao!
Ne znam tono kako je Kapetan rijeio ove sasma
tehnike tekoe. Koliko sam shvatio, izveo je nekoliko pokusnih
vonji Atlantikom podalje od brodskih linija. Ledeni brijeg koji su
spomenuli u onoj novinskoj vijesti bio je upravo jedan od tih
pokusnih. Kad ve to spomenuh, Leda nije predstavljala nikakvu
opasnost za pomorski promet: onako uplja, raspala bi se pri prvom
dodiru s brodom.
No, napokon su pripreme privedene kraju. Polovna je
podmornica mirovala negdje na Atlantiku, neto sjevernije od
Miamija, a postrojenje za proizvodnju leda radilo je punom snagom.
Bijae lijepa vedra no, a mjesec je polako tonuo prema zapadu.
Polovna podmornica nije imala navigacionih svjetala, ali je kapetan
Dawson pojaao strae i upozorio ih na mogue brodove. U ovakvoj
ih je noi mogao izbjei a da ga oni ne vide.
Ledena je Leda jo bila u embrionalnom stadiju. Ako se
ne varam, konstrukcija je tekla ovako: napuhali bi veliku plastinu
vreu superohlaenim zrakom, a onda po njoj prskali vodu sve dok
se ne stvori ledena ljuska. Vrea se mogla ukloniti im ljuska
132

postane dovoljno vrsta da podnese vlastitu teinu. Led ba nije

prvoklasni graevni materijal, ali ni Leda nije morala biti osobito
velika. ak bi i mali ledeni brijeg bio na teret floridskoj Trgovakoj
komori otprilike kao novoroene neudatoj dami.
Kapetan Dawson je s komandnog tornja nadgledao svoju
posadu kako radi prskalicama za ledenu vodu i mlazevima superhladnog zraka. Oni su ve postali pravi majstori u svome neobinom
zanatu i oduevljeno su izmiljali sva nova umjetnika poboljanja.
Kapetan ih je morao sprijeiti da iz leda ne sagrade divovsku
Marilyn Monroe i sauvao ideju za eventualnu buduu prigodu.
Upravo negdje oko ponoi iznenadio ga je bljesak svjetla
na zapadnom obzorju i on se okrenuo upravo na vrijeme da jo vidi
kako se nekakav crvenkasti sjaj gubi u daljinu.
To je bio avion, barba! zavikao je jedan od promatraa.
Vidio sam kako je tresnuo u more!
Kapetan je bez oklijevanja krenuo u akciju. Viknuo je
strojarnici neka pojaaju brzinu i okrenuo polovnu podmornicu
prema sjeveru. Promatra mu je javio toan kurs i procijenio da
mjesto pada ne moe biti dalje od nekoliko milja.
Ledena Leda, koja je pokrivala krmu, nee osobito smanjiti
brzinu, a i inae nije bilo naina da je se hitno oslobode. Jedino je
zaustavio rashladno postrojenje da bi oteretio glavne dizel strojeve i
pohitao punom brzinom naprijed.
Tridesetak minuta kasnije izvia je uz pomo snanoga
nonog dalekozora spazio kako nekakav predmet pluta na povrini.
Jo pliva ree on to je neka vrst aviona, ali ne vidim
nikakva znaka ivota. I... ini mi se da su mu otpala krila.
Tek to je zautio, a javi se drugi izvia:
Gle, barba, trideset stupnjeva udesno! to je ono?
Kapetan Dawson je obrisao lee na dalekozoru. Bio je
ugledao mali ovalni predmet kako se brzo obre oko svoje okomite
osovine, jedva vidljiv iznad povrine vode.
Aha ree on, bojim se da imamo drutvo. To je radarska
antena. Tamo je jo jedna podmornica.
A onda se razvedri.
Moda se izvuemo, deki. Priekat emo da ponu
spaavanjem, a onda se oduljati. Moda emo morati i zaroniti i
ostaviti Ledu. Imajte na umu da su nas opazili na svom radaru. Bolje
je da usporimo i ponaamo se kao pravi ledeni brijeg.
133

 Dawson izda odgovarajue zapovijedi. Ovo je postalo

zapetljano, tko zna to e se dogoditi u slijedeih nekoliko minuta.
Ona druga podmornica e Ledu zamijetiti samo kao signal na
radarskom ekranu. Guva e poeti kad digne periskop i stane
podrobnije pregledavati neobinu pojavu...
Dawson je analizirao taktiku situaciju. Zakljuio je da e
biti najrazboritije da nastavi makaradom. On naredi kormilaru da
okrene nalijevo krug tako da se okrene krmom prema strancu. Kad
druga podmornica izroni, suoit e se na svoje zaprepatenje, s
ledenim brijegom, ali se Dawson nadao da e imati previe posla oko
spaavanja da bi imali vremena i razloga da brinu o Ledenoj Ledi.
On okrene dalekozor prema avionu... i doivi novi ok.
Bio je to zaista neki udni avion... neto se nije podudaralo...
Pa naravno! kline Dawson prvom oficiru. Morali smo na to
misliti. Pa ta stvar uope i nije avion. To je raketa s poligona Kakao
evo, vide se baloni za plutanje. Vjerojatno su se napuhali
automatski nakon pada u vodu, a ova podmornica eka na raketu da
je pokupi i odveze natrag.
Dawson se bio sjetio da na istonoj obali Floride postoji
veliki poligon za lansiranje raketa blizu mjesta s nevjerojatnim
imenom Kakao, na rijeci s jo nevjerojatnijim imenom Banana
River. No, dobro, nikome ne prijeti opasnost od topljenja, a budu li
imali sree, proi e nezamjeeni.
Strojevi su radili minimalnom snagom, tek toliko da se
podmornicom moe kormilariti, kako bi ostala sakrivena iza Lede.
Leda je bilo dovoljno da sakrije njihov komandni toranj i po boljem
svjetlu nego to je bilo ovo. Postojala je, dodue, jedna druga, grozna
opasnost: pridola bi podmornica mogla uputiti nekoliko topovskih
granata prema njima, tek toliko, dvije muhe jednim udarcem: malo
vjebe za topnike, a unitit e potencijalnu opasnost za brodove...
Ne: jednostavno e javiti radiom obalskoj strai.
Evo je! klikne prvi oficir. Koje je klase?
Obojica su zurili kroz dalekozore u podmornicu, to je
kroz slapove vode koji su se slijevali niz njezine bokove polako
izranjala na povrinu. Mjesec je ve gotovo sav nestao iza obzorja, i
u slabanoj igri fosforescencije bilo je teko razaznati podrobnosti.
Dawson je zadovoljno gledao kako radarska antena prestaje rotirati i
kako se usmjerava prema plutajuem projektilu. Ipak, bilo je neega
udnog u obliku komandnog tornja...
134

 Dawson s mukom proguta pljuvaku, podigne mikrofon

do usta i proape, obraajui se posadi u utrobi Lede:
Ima li meu vama, momci, nekoga tko govori ruski?
Nastupila je duga tiina, a onda se oficir stroja pojavi na
komandnom tornju.
Ja znam neto malo, barba, ree on. Moj djed i baka su iz
Ukrajine. O emu je rije?
Baci malo pogled na ovo ree Dawson mrano. Vidjet e
zanimljiv sluaj krivolova. ini mi se da bismo im morati stati na
rep...
Harry Purvis ima grozan obiaj da prekine prianje kad pria
dostigne vrhunac napetosti i narui repete piva ili, tonije, navede
nekog da mu ga plati. Promatrao sam tu njegovu igru tako esto da
sam ve mogao pogoditi kako napreduje neka od njegovih pria ve
prema razini piva u njegovoj ai. Mi smo bili prisiljeni ekati
suspreui nestrpljenje kako je tko znao, dok on ne obnovi gorivo.
Kad malo promislite o svemu rekao je on zamiljeno,
kapetan ruske podmornice je imao vraku smolu. Pretpostavljam da
su ga poslali ravno u Sibir kad se vratio u Vladivostok ili odakle je
ve doao. Jer pomislite samo: koji bi vojni sud mogao povjerovati u
njegovu priu? Bio sam upravo pred obalom Floride, kad je do nas
doplovio ledeni brijeg i povikao na ruskom: oprostite, ovo je nae
vlasnitvo! A morat e neto izmisliti, jer kako da inae protumai
naglu odluku da otplovi u asu kad se mogao domoi amerike
rakete, ravno ispod ekia?
Dawson je pogodio kad je raunao da e ruska
podmornica dati petama vjetra im sazna da je zamijeena. A sjetivi
se da je ipak rezervni oficir, i da je njegova dunost prema Uniji ipak
vea nego prema jednoj od njenih drava, kapetan polovne
podmornice nije imao drugog izbora nego da pokupi raketu, otopi
Ledenu Ledu i krene prema Kakau.
Spaena raketa bila je toliko vana da ga nitko nije
previe ispitivao o njegovu privatnom ratu. Napad Ledom na Miami
Beach je ipak propao, bar za tu sezonu. Ugodno je saznanje da ni
financijeri ledenoga projekta nisu bili previe razoarani. Svaki od
njih dobio je diplomu, potpisanu rukom efa mornarikih operacija
na Atlantiku osobno, za veliku, ali nespomenutu uslugu Dravi. Te
su diplome izazvale toliku zavist meu njihovim poznanicima da se
ne bi od njih rastali ni za kakve pare...
135

 No, ne bih elio da pomislite kako je Projekt naputen;

morali biste bolje poznavati amerike reklamne strunjake. Leda je
momentalno stavljena u hibernaciju, ali e je oivjeti prije ili kasnije,
budite sigurni. Svi su planovi razraeni do u tanine, tako podrobno
da se nije zaboravilo ni na sluajnu prisutnost filmske ekipe iz
Hollywooda u trenutku kad se Leda pojavi pred oima ljetovaline
gomile u Miami Beachu.
I tako, to vam je jedna od onih pria koje ne mogu
zavriti kako valja jer nemaju kraja. Uvodni okraji su proli, ali
glavni sukob tek predstoji. A jedna mi stvar ne da mira: to e
Florida uiniti Kaliforniji kad sazna to joj se sprema?
Ima li tko kakvu ideju?

136

Teorija naune
fantastike (I)

Ma kako inae bio uveren u

razlonost i svrsishodnost onoga to
preduzima, svaki ispitiva naune
fantastike koji ovu oblast pokuava da
osvetli iz teorijske perspektive podlee
iskuenju da odmah na poetku kae
nekoliko rei u odbranu bavljenja ovom
temom, da blie obrazloi samu
osnovanost njenog izuavanja. Otkuda
ova nesigurnost u pogledu smislenosti
i suvislosti teorijskog ispitivanja anra,
o kome se svi uglavnom slau da
predstavlja jednu od najprotivurenijih i
najsloenijih
duhovnih
tvorevina
modernog vremena?
Da bismo doli do odgovora na
postavljeno pitanje, nije potrebno ii
dalje od samog Siriusa. Pri kraju
prve sveske ove biblioteke nalazi se
tekst pod naslovom Kratka povijest
naune fantastike, koji se zavrava
navoenjem
nekoliko
dela
usredsreenih na razmatranje anra o
kome je re.
U jednoj usputnoj opasci na
poetku spiska literature autor na
izvestan nain relativie vrednost ovih
istorijsko-kritiko-teorijskih ostvarenja,

pretpostavljajui im bez ostatka

sama dela naune fantastike.
Da pomenuta opaska nije
nimalo bezazlena i bez ozbiljnih
metodolokih konsekvenci, najbolje
se moe pokazati ako se ona
izvede do krajnje instance. Ukoliko
su SF dela zbilja dovoljna sama
sebi, odnosno ako puko itanje
ispunjava njihovu osnovnu svrhu,
onda se anr pokazuje kao
izolovana vrsta, bez referencijalnih
spona
izvan
svoga lokalnog
podruja. Ovako shvaena nauna
fantastika ne moe da bude nita
drugo
do lako,
neobavezno,
popodnevno tivo, koje ne nagoni
ni na kakva naknadna razmiljanja
ve se kao i sva paraliteraturra
u celosti iscrpljuje prostim
konzumiranjem.
Do ovakvog vienja naune
fantastike dolazi uglavnom na dva
naina: posredi je ili apriorno
ograniavanje anra na nivou
paraliterature, iji je model upravo
naznaen, ili je re o neupuenosti
u autentina odlija vrste, odnosno
o neadekvatnom poznavanju samih
dela.
U prvom sluaju, iza tenje da
se nauna fantastika izoluje u
svojevrstan geto, da se predupredi
njeno prirodno organsko proimanje

137

sa viim tipovima duhovnih tvorevina,

kriju
se
razlozi
vananrovske,
spoljne prirode; tu su najee u
pitanju komercijalne pobude izdavaa,
kojii hotimice odravaju naunu
fantastiku
u
koordinatama
paraliteratore jer kao takva ona ima
najbolju prou u odreenim sredinama,
a osobito na Zapadu, gdje se tampa u
najveim tiraima; u ovom smislu
postoje izuzetno rafinovani naini
manipulisanja i itaocima, i piscima, i
tritem, o emu veoma razlono i
veoma argumentovano pie poljski SF
autor i teoretiar Stanislaw Lem u
svojoj kapitalnoj knjizi Fantastika i
futurologija.
Drugi sluaj je karakteristian za
akademski pristup izuavanja tog
podruja, najea primedba koja se iz
ovog stanovita upuivala naunoj
fantastici odnosila se na injenicu da je
velika veina njenih dela minorne
umetnike vrednosti, to uslovljava da
sam anr bude tretiran na isti nain
kao i und ili ki. Takvo stanovite,
meutim poivalo je na ozbiljnom
metodolokom ogreenju: vrednost
vrste ne odreuje se, naime, prema
optem proseku dela ve prema
najuspelijim ostvarenjima. Sutina
ovog previda pregnantno je jednom
prilikom iskazao ameriki SF pisac
Theodore Sturgeon, rekavi da je
tano da je devedeset i vie postotaka
naune fantastike sasvim bezvredno,
ali da u ovom pogledu nije bolja si-

tuacija ni u jednoj drugoj duhovnoj

tvorevini.
Zajedniki
imenitelj
obaju
navedenih
pokuaja
diskvalifikovanja naune fantastike
jeste nastojanje da se iskoristi
okolnost to, za razliku od gotovo
svih ostalih duhovnih disciplina, o
ovom anru sve doskora nije
postajala
neka
zamanija
i
temeljnija sekundarna literatura koja
bi utvrdila imanentne aksioloke
kriterijume vrste, odredila naela
njene poetike, provela istorijsku
periodizaciju,
razradila
sistem
kritikih normi.
U nedostatku ovih vanredno
vanih meritelja stvorena je situacija
u kojoj se, primera radi, svaki drugi
objavljeni
roman
proglaava
najveim
remek-delom
svih
vremena, pod platom nove SF
filozofije budunosti krijumarena
su najmranija zastranjivanja i
ideologije, a odbacivanjem svakog
ukusa i mere koketiralo se sa
najniim
strastima
italaca.
Ovakvim propustima neretko su
podlegali i priznati i uvaeni autori,
to je jo vie povealo optu
anarhiju.
Neophodnost teorijskog osvetlenja
naune fantastike nije, meutim, bila
uslovljena samo ovim razlozima
spoljne prirode ve i nekim njenim
unutarnjim ambivalentnostima. ak i
ako zanemarimo (uglavnom jalove)
pokuaje preciznog definiranja vrste o
kojoj je re, ipak ne moemo

138

odrei potrebu bliega anrovskog

odreenja naune fantastike; na to nas
pre svega obavezuje injenica da su
imanentna svojstva ove oblasti veoma
daleko od toga da budu neto to se
samo po sebi razume.
Kao malo koji drugi anr, nauna
fantastika se u toku svoga relativno
kratkog oficijelnog veka postojanja i jo
krae predistorije (kao kamen-mea
arbitrarno je uzeta 1926. godine, kada
je vidoviti ali i malerozni izdava
luksemburkog
porekla
Hugo
Gernsback, pokrenuo u SAD prvi
specijalizovani SF asopis, Amazing
Stories)
suoavala
sa
veoma
razliitim zahtevima, koji su se neretko
razmimoilazili do iskljuivosti. Tako, na
primer, nju je najpre karakterisao motiv
utopije, da bi potom postala les
voyages
extraordinaires,
pa
scientific novel, a onda space
opera,
saga
dominantno
futurolokoga karaktera, hronika o
prirodnim i vetakim kataklizmama, i
tako sve do najnovijih transformacija
koje osciliraju izmeu New Wave i
Old Wave.
Svi
ti
raznorodni
varijeteti
pojavljivali
su
se
pod
istim,
univerzalnim zatitnim znakom
Nauna fantastika. Prekomerna
upotreba (a jo vie zloupotreba)
ovoga generikog termina uinila je da
on doivi sudbinu izvesnog broja
modernih pojmova koji su u toj me ri
otueni od vlastite sadrine da su
izgubili svako znaenje, tako da se
praktino mogu primenjivati na sve i

svata.
Sintagma
nauna
fantastika potee se danas u
najrazliitijim i najneprikladnijim
okolnostima, to uslovljava da
automatski izaziva izuzetno irok
spektar asocijacija, od pejorativnih
do veliajuih, od obezvreujuih do
uzvienih.
Ako elimo da se svaamo u
ovom
(samo
prividno
terminolokom) haosu, odnosno
ako hoemo da budemo iole sigurni
da
kada
kaemo
nauna
fantastika uopte imamo na umu
istu stvar, to je osnovni preduslov
svakog bavljenja nekim anrom,
onda se moramo pomiriti sa
injenicom da puko itanje SF
ostvarenja ipak nije dovoljno.
Dakako, ovo nipoto ne znai
da smo sada otili u drugu krajnost i
da smo sekundarnu literaturu
pretpostavili samim delima. Ne
preduzeti, meutim, nita da se
osmisli
pasivna
jednostranost
subjektivnog uivanja u itanju, da
se nauna fantastika postavi u
istorijski i teorijski referencijalni
kontekst, gde se jedino mogu
artikulisati njene prave vrednosti, ne
predstavlja
samo
odraz
intelektualne lenjosti ve to je
znatno gore preutno priznanje
da ona to, u stvari, ne zasluuje i
da,
sa
izuzetkom
dokonih
popodneva, uopte nije vredna
pomena. Sreom, tu su uvek onih
famoznih

139

Sturgeonovih deset ili manje posto

koji bolje od svega drugog demantiraju
takvo gledite i iz ijeg gledita uopte
nije
potrebno
troiti
rei
na
potkrepljivanju opravdanosti teorijskog
bavljenja naunom fantastikom.
Zoran ivkovi

Sekcija za
znanstvenu
fantastiku

U Italiji se provode ozbiljne

pripreme za godinji kongres SF u
toj zemlji. Kongres e se odrati u
Ferrari, najvjerojatnije u poetku
lipnja 1977.
U toku 1977. godine u
Ghentu (Belgija) odrat e se Peta
nacionalna konvencija prijatelja SF
u zemljama Beneluxa. Kongresu
e se najvjerojatnije pridruiti i
delegacija SFkluba SR Njemake.

Novosti
Iz dalekog Wellingtona dolazi
nam vijest da e se prvi nacionalni
kongres prijatelja SF u Novom Zelandu
odrati u tom gradu. Nastojat emo
saznati toan datum odravanja toga
kongresa.

Za one koji vole SF

zainjen fantastinim stvorenjima s
ovog
ili
onog
svijeta,
preporuujemo da se obrate
izravno na Forresta Ackermanna u
Los Angeles. Njegova kua
svojevrstan je muzej horrora.
Adresa: Forest Ackermann, 915
South Sherbourne Drive, Los
Angeles, Cal. 90035 USA

140

Tko je tko
u SF stripu

ADAM STRANGE arheolog.

Zaljubljen u primamljivu brinetu s
planeta Rann, sustav Alfa Centauri.
Roen 1960. godine u uobrazilji
amerikog crtaa Carminea Infantina.
BARBARELLA junakinja
jednog od najpoznatijih stripova za
odrasle. Ne valja je mijeati s Jane
Fonda, koja je lik Barbarelle igrala u
istoimenom
filmu
R.
Vadima.
Barbarella je roena u listopadu
1967. godine u mati francuskog
crtaa J. C. Foresta. Sklona
ljubavnim
avanturama
u
meugalaktikim relacijama.
BATMAN roen u svibnju
1939. godine u SAD. Autor mu je
crta Bob Kane. Branitelj pravde, a
esto i njen izvritelj. U privatnom
ivotu pristojno odjeven, naziva se
Bruce Wayne. Djeluje preteno nou
u romantinom kostimu s dugim
platem. Na grudima ima znak
imia.
BRICK
BRADFORD

Amerikanac, roen 24. kolovoza

1933. godine. Autor mu je ameriki
crta Clarence Gray. Ima jak vrat i
izboenu donju vilicu. U fantastinom
cilindrinom brodu putuje kroz
vrijeme i prostor. Istraiva i
policajac.

BUCK ROGERS jedan od

najranijih heroja SF stripa. Prethodili
su mu samo somnambulisti poput
Malog Nema. Amerikanac. Brani
ovjean stvo od Kineza i drugih
izvanzemaljskih invazora. Roen
1929. u jeku ekonomske krize. Otac
mu je crta Dick Calkins.
DALE ARDEN atraktivna
pratilja Flash Gordona. esto slui
Gordonu kao alibi za nevjerojatne
avanture na udesnim planetima.
Nainom svojeg odijevanja privlai
panju voajera.
DAN DARE poznata linost iz
Plavog vjesnika. Junak engleskog
naunofantastinog stripa. Roen
1950. godine. Po zanimanju pilot
budunosti, u izvjesnim crtama
slian Flashu Gordonu. ali mnogo
ljudskiji. Takoer revni borac protiv
zla i interplanetarnog kriminala.
FANTASTINA ETVORKA
tipian ameriki izum ezdesetih
godina. Crta etvorice je Stan
Lee. Svi imaju fantastinu fiziku
snagu jer im je sluajem izmijenjena
molekularna struktura tijela. Prvo od
F-4 je Mister F, dru gi i trei su
brat i sestra Oluja. etvrti je Ben
Grim, nazvan stvar. F-4 bore se
za stvar pravde.

141

FLASH GORDON svemirski

vitez par excelence. Roen 1934.
godine pod perom crtaa Alexa
Raymonda.
Moda
jedan
od
najpopularnijih likova SF stripa. U
svojim
svemirskim
avanturama
susree
se
s
neobinim
stanovnicima razlinih planeta. Cesto
spaava Dale Arden iz opasnih
situacija.
JEFF HAWKE roen 1954.
godine u Engleskoj. Nacrtao ga je
Sidney Jordan. Vrlo dobro je upuen
u suvremenu tehnologiju. ivi u
vremenu
poslije
dodira
s
interstelarnim biima.
LONE SLOANE roen 1967.
godine u Francuskoj. ivi u treem
tisuljeu
iako
njegov
ivotni
ambijent neodoljivo podsjea na
urbani scenarij Secesije.
SAGA DE XAM mlada i
izazovna heroina istoimenog stripa,
koji se prvi put pojavio u Francuskoj
1967.
godine.
Ima
odreena
psihdelina iskustva.
SCARLETT DREAM hrabra
junakinja stripa pod istim imenom.
Roena 1967. godine u masti crtaa
Roberta
Gigija.
U
ambijentu
tehnoloki
savrenog
svijeta
doivljava mnoge ljubavne avanture.

SUPERMAN roen 1938.

godine u mati crtaa Joea Shustera.
Amerikanac dakako. Praroditelj
itavog niza kasnijih supera,
ukljuujui tu i Super-ilju (idi
nie). Pao na Zemlju s planeta
Kripton, adoptiran i odgojen u duhu
graanskog morala. Bori se za
pravdu.
SUPER-lLJA obini ilja u
super varijanti. Moe sve i nita
mu nije strano. Malo je naivan.
URANELA talijanska varijanta
Barbarelle. Putuje svemirom amotamo u drutvu svoga prijatelja
Antaresa. Bori se protiv svemirskog
zla, utjelovljenog u arobnjaku
Morbusu.
VALENTINA stvorena 1965.
godine od Guida Crepaxa. Prezime
joj je Roselli. a po zanimanju je
fotograf. Prototip emancipirane ene.
Doivljava udne avanture na granici
sna i jave.
. K.

142

Iz sadraja slijedeeg broja:

Piper: UNIVERZALNI JEZIK
Na koji nain odgonetnuti jezik kojim su pisali i govorili
pripadnici civilizacije koja je nestala prije pedeset tisua
godina a da nikad nije stupila u dodir s ljudskim rodom?
Intrigantno pitanje i nadasve zanimljiv odgovor!
Langelaan: MUHA
to se dogaa kad jedan nestrpljiv znanstvenik izvede na
sebi eksperiment u nedovoljno ispitanom ureaju? Tragian
kraj uenjaka i njegove ene koja se zajedno s njim
rtvovala da sakrije uasan rezultat promaenog pokusa.
Harrison: PREIVJELI
Uzbudljiva pria o troje preivjelih u katastrofi svemirskog
broda. Dramatian klimaks poinje kad se ustanovi da ne
mogu sve troje preivjeti. Tko e se od njih rtvovati, kako
se ponaa osoba koja zna da je odreena za rtvu?

143