Vjeroispovijest savojskog vikara je Rousseauov pokuaj analiziranja Boga i religije.

Rije je o sveenikovu razmiljanju o svojim dunostima kao ovjeka. Tonije, eli

saznati kako Bog eli da se on ponaa, tj. kako bi odgonetnuo pravila koja bi sebi
trebao sebi pripisati kako bi ipunio svoju sudbinu na zemlji sukladno namjeri
Onoga koji me na nju stavio. Sukladno ostatku teksta , Rousseau naglaava
vanost iskrenih osjeaja i njihovih interpretacija kako bi izvukao teoloke istine.
Sveenik istrauje etiri faze teolokog istraivanja. Prva faza govori o naim
osjetilnim organima i njihovoj funkciji. U sljedeoj fazi se raspravlja o Bogu i
njegovim osobinama, dok se u treem analizira na poloaj u svijetu i drutvu. Na
kraju, u etvrtome dijelu, pria o tome kako bi smo trebali ivjeti nae ivote.
Rousseau gradi svoju analizu kako bi saznao svoju svrhu i sudbinu. Pokuava
saznati zato ga je Bog smjestio na zemlju. Pokuava saznati koje su njegove
moralne dunosti. On navodi da su razum i dokazi primjereni alati za
pronalazak istine, mogu i zavarati. No ako obratimo pozornost na glas vlastita
srca, na savjest, on e nam otkriti samo istinu, jer savjest je glas due, dok su
strasti glas tijela. Naa osjetila su vezana s naim tjelom i naposlijetku sa
strastima, koje ne moraju nuno odgovarati moralu. Sveenik zakljuuje da, dok
tjelesni instinkti i osjeaji koji proizlaze iz naih strasti mogu biti razliito moralno
obojene, savjest, koje djeluje kao instinkt due moe djelovati samo moralno.
ovjek ne mora traiti izvan vlastitog unutarnjeg glasa da bi razumio to je
moralno. On aludira da su vanjski izvori znanja, to ukljuuje i druge filozofe kao i
sudovi nastali putem naih osjetila nisu dostojni povjerenja. Rousseau stavlja
vrstu vjeru u svoju savjest i u ono to mu ona kae. Prema njegovim rijeima,
sve to je pojedincu potrebno, po pitanju morala, jest volja da slua glas svoje
savjesti.
Kako bi potkrijepio svoju tvrdnju, Rousseau istrauje uinkovitost naih osjetilnih
organa. Na primjer, naa osjetila nam govore da je sebinost vrlina. No sebina
djela koja e staviti druge ljude u nepovoljan poloaj se ne mogu i ne smiju
prihvaati kao ispravna. Obrazloenje je napravljeno tako da nam pokae kako
nas osjetila mogu navesti na krivi put dok e nas vjerovanje naoj savjesti dovesti
samo do moralno ispravnih djela.