B.V.

-Ban

Potres u povijesti
kulture

Rijetke su pojave u povijesti knjievnosti koje uvelike mijenjaju

uvrijeene oblike knjievne komunikacije i opeprihvaene
kulturne vrijednosti. Jedna je od njih, zasigurno, moderna
knjievnost. Silina njezina nastupa, osobit odnos prema ranijim
knjievnim razdobljima, raznolikost uporabljenih postupaka i
stvaralako istraivanje rubnih mogunosti knjievnoga
istraivanja tek su neka obiljeja zbog kojih moderna knjievnost
predstavlja pravi potres u povijesti kulture. Prijelazni dogaaji
nisu vezani samo za knjievnost, ve se istodobno odvijaju
gotovo u svim oblicima drutvenoga ivota. U kratkom je
razdoblju otkrivena radioaktivnost, odrana je prva filmska
predstava, obnovljene su olimpijske igre, izumljen zrakoplov,
postavljena teorija relativnosti, osvojen Sjeverni pol, potonuo
Titanic i otpoeo Prvi svjetski rat. To su desetljea u kojima se
javlja apstraktno slikarstvo i atonalna glazba, doba kada Trepljov
u Galebu (1896.) Antona P. ehova trai ili nove oblike ili nita,
kada Virginija Woolf nakon londonske izlobe impresionista
zapisuje da se u prosincu 1910. Ili oko njega ljudska narav
promijenila, kada ruski futuristi objavljuju manifest Pljuska
drutvenom ukusu (1912.) i bacaju preko palube cjelopkupnu
tradiciju.

Ishodita moderne
knjievnosti

Iako bi se prema estini pojedinih modernistikih elemenata

moglo zakljuiti kako su posrijedi posve novi oblici knjievnoga
stvaranja, pojava moderne knjievnosti nije trenutaan
knjievnopovijesni rez i posvemanji prekid s knjievnom
tradicijom. Neka su knjievna zbivanja u drugoj polovici XIX. st.
ve nagovijestila veliku modernistiku promjenu. Pjesnitvo
Walta Whitmana, Charlesa Baudelairea i Arthura Rimbauda,
dramsko stvaralatvo Henrika Ibsena, Augusta Strindberga i
Alfreda Jarrya, pripovijedna proza Henryja Jamesa i Fjodora M.
Dostojevskog, na razliite naine utemeljuju neke knjievne
pretpostavke modernistikoga nastupa ili anticipiraju pojedine
moderne postupke. U opekulturno ishodite moderne
knjievnosti treba svakako ubrojiti i utjecajne filozofske zamisli
Friedricha Nietzschea i Henrija Bergsona, psiholoki nauk
Williama Jamesa i psihoanalizu Sigmunda Freuda.

Avangarda

Mnotvo smjerova i strujanja unutar moderne knjievnosti,

posebice poezije i drame (ekspresionizam, futurizam, dadaizam,
nadrealizam, imaizam, vorticizam, akmeizam, simbolizam itd.),
svjedoe da moderna knjievnost (iako izvorno utemeljena u
potrebi za novim), ipak nije samonikli antitradicionalistiki
odgovor prvih desetljea XX. st. ve sloena, vieznana kulturna
pojava koja uspostavlja viestruko razliit odnos spram knjievne
tradicije i svakidanjega drutvenog ivota.

B.V.-Ban
Neke smjerove i strujanja koja nisu vezana iskljuivo za jednu
nacionalnu knjievnost (ekspresionizam, futurizam, dadaizam i
nadrealizam), zajedniki oznaava knjievnopovijesna odrednica
avangarda.
Posrijedi su strujanja koja dijele stanovit broj ishodinih
svojstava. Podudaraju se u osporavanju postojeih oblika
knjievnoga
stvaranja,
antiesteticizmu,
depersonalizaciji
umjetnosti, dehijerarhizaciji anrovskoga sustava, stapanju
razliitih knjievnih vrsta, i uvoenju novih, stvaranju
frangmentarnih tekstova otvorene strukture, razbijanju sintakse
dotadanjega pjesnikog izraza i proimanju razliitih umjetnosti.
Moderno pjesnitvo

Moderno pjesnitvo obuhvaa u okvirima neobveznosti vezanoga

stiha i nepostojanja zadanih pjesnikih vrsta, razliita strujanja i
skupne ili pojedinane pjesnike postupke koji se najee
oblikuju kao pjesme nadahnute modernom tehnikom i ostvarene
govorom ulice ili uporabom jezika s onu stranu pameti,
nerazumljiva izraza svedenoga na zvuk; kao osobita lirska potraga
za neposrednim, istinskim ivotom uz motive grada i mune ratne
stvarnosti; kao tekstovi tamnih raspoloenja, melankolije i umora
od ivota, prepuni sloenih simbola i skrivena znaenja. Stoga su
mjerilo vrijednosti ponajee individualni, autorski opusi ili
vane zbirke, a istiu se Paul Valery, Rainer Maria Rilke, Thomas
Stearns Eliot, Fernando Pessoa, Paul Eluard, Sergej Jesenjim i
Federico Garcia Lorca.

Futurizam

Futurizam se javio u dvije nacionalne knjievnosti, talijanskoj i

ruskoj. Talijanski, nadahnut modernim tehnikim dostignuima,
utemeljuje Filippo Tommaso Marinetti Futuristikim manifestom
(1909.) u kojemu se zalae za korjenitu obnovu knjievnosti i
umjetnosti. Ruski futuristi takoer ele stvoriti umjetnost nove,
tehnike civilizacije. S jedne strane naginju barbarizaciji
umjetnosti (Velimir Hljebnikov i Viktor Kruonih), a s druge ih
pobuna zbliuje s idejom drutvenoga prevrata (Vladimir
Majakovski). Kljuni futuristiki pjesniki postupci sastoje se od
uporabe vulgarizama, uvoenju neologizama, naputanju smisla,
traganju za novim tipovima stiha, rime i pjesnikog ritma.

Ekspresionizam

Ekspresionizam je izrazito urbana knjievna pojava snano

usmjerena protiv bilo kakva knjievnoga oponaanja stvarnosti.
Ishodino je vezan za njemaku knjievnost gdje je od 1910. do
1924. vodei smjer. U njemu anrovski dominiraju lirika i drama,
tematski su najei motivi grada, smrti, rata, bolesti, raspadanja,
straha i pobune, a raznoliko pjesniko nadahnue see od
kozmikoga i mistinoga do drutvenoga i politikoga. Vodei su
predstavnici George Heym, Franz Werfel, Ernst Stadler, Georg
Trakl i Gottfried Benn.

B.V.-Ban

Dadaizam

Dadaizam je nastao 1916. U Zurichu i ubrzo se s pozornice

Cabareta Voltaire proirio Europom. Naziv je navodno nastao
sluajnim odabirom rijei dada (igraka, drveni konji) iz
njemako-francuskoga rjenika. Tristan Tzara, Hans Arp, Hugo
Ball i Richard Huelsenbeck pokuali su izazvati ok i sablazan
razarajui tradicionalne umjetnike oblike glasovnim pjesnitvom
s onu stranu razuma, glazbom umova, montaom fragmenata i
otpadaka iz svakidanjega ivota.

Nadrealizam

Nadrealizam se javlja u poslijeratnoj francuskoj knjievnosti i

djelomice se nastavlja na dadaistiku pobunu. Namjera je
nadrealista iznalaenje vie, skrivene stvarnosti u kojoj duh
funkcionira bez nadzora razuma. Ta se stvarnost, veoma bliska
stanju sna, knjievno oblikuje automatskim pisanjem i slobodnim
nizanjem asocijacija. Glavni su predstavnici Andre Breton i Louis
Aragon.