Kondicijski Trening

1.
dio
OSNOVE KONDICIJSKE
PRIPREME
(OPE TEME)
OPE TEME
Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

Dragan Milanovi1, Igor Juki1, Sanja imek2
1
Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu
2
studentica poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Kondicijska priprema je sloen i sveobuhvatan proces primjene razliitih programa za razvoj i odravanje
funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih obiljeja sportaa. Osnovna je zadaa svih programa
unapreivanje treniranosti i sportskih rezultata podizanjem opih, bazinih i specifinih sposobnosti i osobina
koje su neophodne za uspjeno obavljanje trenanih i natjecateljskih aktivnosti. Kondicijski programi su nastali
kao rezultat viegodinjeg praktinog iskustva trenera i suradnika u velikom broju razliitih sportova, kao i
primijenjenih istraivanja o modeliranju i vrednovanju razliitih postupaka kondicijske pripreme(Malacko 2002,
Metvejev 2000, Platonov 1997).
Kondicijsku pripremu prema Foxu (1977) treba shvatiti kao dugotrajan proces vjebanja u kojem se stalno
izmjenjuju optereenja i odmori, stres i prilagodba na napore. To e uroditi kvalitetnom kondicijskom
pripremljenou i stabilnim i visokim sportskim postignuima.
Kondicijska priprema i njeno sutinsko znaenje mogu se predstaviti putem nekoliko vanih segmenata. To
se prije svega odnosi na pojmovno odreenje i strukturu, a nakon toga i na detaljizaciju problema vezanih uz:
analizu sportske aktivnosti, analizu dimenzija sportaa, metodike aspekte kondicijskog treninga te planiranje
i programiranje kondicijskog treninga.
1.1. Pojmovno odreenje i struktura kondicijske pripreme
10
Detaljnim uvidom u izvore informacija o kondicijskom treningu mogue je zakljuiti da ne postoje jedinstvena
pojmovna odreenja ovog aspekta sportske pripreme. Razliiti autoriteti sportske pripreme u pojedinim
svjetskim sredinama na svoj su nain definirali i objanjavali proces kondicijske pripreme. U svrhu lakeg
razumijevanja i praenja teksta u ovom zborniku pokuat emo ukratko pojasniti osnovne pojmove.
Sportska treniranost je vrlo sloena kategorija, a predstavlja optimalno funkcioniranje stanja sportaa koje
podrazumijeva optimalno zdravstveno stanje, najviu moguu razinu funkcionalnih i motorikih sposobnosti,
maksimalnu tehniku i taktiku efikasnost i odgovarajuu psihiku stabilnost sportaa (Weineck 1988, Milanovi
2002). U strukturi treniranosti vano mjesto zauzima visoka razina funkcionalne i motorike pripremljenosti
na koju se moe utjecati kvalitetno pripremljenim i provedenim programima kondicijske pripreme.
Dijagnostika kondicijske pripremljenosti predstavlja objektivno utvrivanje stupnja funkcionalnih i
motorikih sposobnosti i morfolokih karakteristika sportaa u svrhu definiranja dobrih i loih strana
njegove pripremljenosti.
Modelne karakteristike kondicijske pripremljenosti su rezultati koje vrhunski sportai postiu u testovima
za procjenu kondicijskih sposobnosti, a koje slue kao kriterij za procjenu inicijalnog, tranzitivnih i finalnog stanja
sportaa.
Kondicijska priprema je dinamian proces treninga i oporavka za razvoj i odravanje funkcionalnih i
motorikih sposobnosti, morfolokih obiljeja te unapreenje zdravstvenog statusa sportaa. Rezultat ovog
procesa je unapreivanje i odravanje treniranosti i natjecateljskih rezultata.
Keul (1984, prema Milanovi 1997) definira kondicijski trening kao proces sustavnog razvoja i stabilizacije
kondicijske pripremljenosti sportaa (slika 1). Takav trenani proces dominantno djeluje na energetski, staninostrukturalni i neuro-mentalni sustav. Primarni efekti provedenog kondicijskog treninga manifestiraju se kroz
usavravanje psihofizikih sposobnosti, sposobnost odgaanje reakcija umora, sposobnost ubrzavanja procesa
oporavka te smanjenja broja i teine ozljeda sportaa. Upravo navedeni primarni efekti u najboljoj mjeri
predstavljaju praktini znaaj kondicijskog treninga.
Kondicijska priprema nikako se ne bi trebala promatrati izvan konteksta integralne sportske pripreme. Ona
nije i ne moe biti sama sebi svrhom. Stvara pretpostavke za optimalnu kondicijsku pripremljenost, koja e
omoguiti sportaima da uvijek i na najkvalitetniji mogui nain prezentiraju svoja specifina motorika znanja,
odnosno tehniko-taktika umijea. Svoju punu potvrdu kondicijska pripremljenost ostvaruje u realnim
natjecateljskim uvjetima (Bompa 1994, Dick 1997, Gambetta 1998).
OPE TEME
Meunarodni znanstveno-struni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

Zagrebaki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljae 2003.
Primarni cilj je:

Razvoj i stabilizacija kondicijske (fizike)
pripremljenosti sportaa
Dominantno djeluje na
Energetski
sustav
Stanino-strukturalni
sustav
Neuro-mentalni
sustav
Primarni efekti kondicijskog treninga su:
Usavravanje kondicijskih
(funkcionalno-motorikih) sposobnosti
Odgaanje reakcija umora
Ubrzavanje procesa oporavka
Smanjenje broja i teine ozljeda
Slika 1. Struktura i efekti kondicijskog treninga (Keul 1984, prema Milanovi 1997)
2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOSTI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME

Bez obzira to se danas u okviru kondicijske pripreme mogu prepoznati etiri osnovna tipa pripreme (viestrana,
bazina, specifina i situacijska) svaka od njih temelji se na iscrpnim informacijama o zahtjevima konkretnog
sporta (Jonath 1981, Weineck 1988). Budui je cjelokupni sustav sportske pripreme u vrhunskom sportu
obiljeen visokom specifinou adaptacijskih procesa, jednako takvi trebaju biti i dominirajui trenani
podraaji. Temeljem ove injenice zadaa je svakog strunog sportskog tima napraviti detaljnu analizu
konkretnog sporta i u modeliranju kondicijske pripreme koristiti rezultate strukturalna, biomehanike,
funkcionalne, anatomske i motorike analize sportske aktivnosti. Strukturalna analiza podrazumijeva
utvrivanje tipinih struktura, substruktura i strukturnih jedinica sportske aktivnosti. Prema Bangsboou 1994,
eljaskovu 2002 i Malacku 2002., potrebno je dobiti odgovore na pitanja o hijerarhiji i znaajkama tipinih faza
i podfaza poslova i detalja koji ine motoriki sadraj odreenog sporta. Uvaavajui ove informacije kondicijski
trener moe uspjenije definirati programe kondicijskog djelovanja.
Biomehanika analiza se dominantno koristi u dizajniranju programa tehnike pripreme, ali je isto tako
poznato da se ovaj tip analize koristi za unapreenje sadraja kondicijske pripreme. Poznato je, naime, da jedino
biomehaniki optimizirana izvedba kondicijskih vjebi moe ostvariti eljene efekte na ciljana kondicijska
svojstva. Tako npr. na temelju rezultata kinematike analize bacanja diska (Tablica 1) mogu se identificirati
dobre i loe strane tehnike pojedinih bacaa koje mogu biti posljedica nedovoljne razine kondicijske
pripremljenosti. Kontrola kuta izbaaja nalazi se pod utjecajem koordinacije i ravnotee, a trajanje faze izbaaja
i posebice poetno ubrzanje sprave pod utjecajem brzinsko snanih svojstava atletiara bacaa. Razumije se
da kondicijsku pripremu treba usmjeravati u pravcu identificiranih nedostataka atletiara ukljuenog u trenani
proces.
11
OPE TEME

Tablica 1. Kinematiki parametri najboljih svjetskih (W1, W2, W3) i najboljeg hrvatskog bacaa diska (HR1)
(prema Milanovi i sur. 1997)
PARAMETAR
W1
1. Visina izbaaja (cm)
165
W2
205
W3
166
HR1
196
2. Kut izbaaja
35.0
36.0
36.7
29.0 *
3. Brzina izbaaja (m/s-1)
25.5
26.3
24.9
25
4. Trajanje poetnog ubrzanja (s)
0.45
0.36
0.44
0.40
5. Trajanje bezpotporne faze (s)
0.12
0.02
0.09
0.05
6. Trajanje faze max.naprezanja (s)
0.20
0.21
0.23
0.22
7. Trajanje faze izbaaja (s)
0.16
0.15
0.16
0.27 *
8. Promjene u brzini diska u bezpotpornoj fazi (m/s-1)
-0.88
1.52
-0.45
9. Promjene u brzini diska u fazi max.naprezanja (m/s-1)
2.23
2.44
3.07
-0.11
10. Promjene u brzini diska u fazi izbaaja (m/s-1)
17.88
16.72
13.13
18.31
11.Ukupne promjene brzine diska ( T+D phase) (m/s-1)
20.01
19.16
16.20
18.20
12. Udaljenost baenog diska (cm)
67.34
66.90
66.12
62.0
Frekvencija srca (o/min)
Funkcionalna analiza prua informacije o strukturi i dominaciji energetskih procesa u pojedinim sportskim
granama. Uspjenim simuliranjem energetskih zahtjeva realnih natjecateljskih situacija tijekom treninga stvaraju
se uvjeti za podnoenje situacijskih napora tijekom natjecanja.
prvo poluvrijeme
drugo poluvrijeme
vrijeme (min)
Slika 2. Frekvencija srca tijekom nogometne utakmice (a) i povezanost izmeu FS i VO2 postignuta kod
tranja na pokretnom sagu jednog igraa (b). Kod aritmetike sredine FS od 171 o/min u prvom i 164 o/min
u drugom poluvremenu postie se VO2 od 51,1 ml/mol/kg (78% VO2 max)u prvom i 46,2 ml/mol/kg (72%
VO2 max)u drugom poluvremenu pri emu kriterijska vrijednost za aerobnu pripremljenost (VO2max)
vrhunskih nogometaa iznosi 65,3 ml/min/kg (Bangsboo 1994)
Bangsboo (1994) konstatira da uspjeno nastupanje u nogometnoj utakmici trai visoko energetsko angairanje
i visoku razinu funkcionalnih sposobnosti nogometaa (Slika 2.). Navedene funkcionalne kriterije moe ispuniti
samo besprijekorno pripremljen nogometa koji je realizirao veliki broj kondicijskih treninga za razvoj i odravanje
funkcionalnih sposobnosti. Ako je poznato da vrhunski nogometa mora dostii 65,3 ml/min/kg relativnog
primitka kisika kao pokazatelja aerobne pripremljenosti onda je sasvim razumljivo da to moe biti posljedica
samo kvalitetnog modeliranja i provoenja dugorone kondicijske pripreme.
12
Anatomska analiza prua nam uvid u topoloke regije lokomotornog aparata koje su najodgovornije za
realizaciju struktura gibanja u konkretnom sportu. Takoer ovaj tip analize donosi i informacije o najugroenijim
regijama tijela kada su u pitanju sportske ozljede. Temeljem tih podataka kondicijski trener treba programirati
postupke za unapreenje aktivnog i pasivnog dijela lokomotornog aparata odgovarajuih regija tijela (Knabel
i sur. 1988).
I konano, analiza motorikog djelovanja tijekom sportske aktivnosti ima zadau prepoznati koje su
motorike sposobnosti najodgovornije za uspjenu realizaciju struktura gibanja i struktura situacija. Ova analiza
moe osigurati prepoznavanje zahtjeva sportske aktivnosti prema temeljnim sposobnostima (brzina, snaga,
izdrljivost, koordinacija, fleksibilnost), ali i na kombinirana svojstva i svojstva nieg reda (npr. brzinska snaga,
snana izdrljivost, brzinska izdrljivost, brzina frekvencije, eksplozivna snaga itd.). Tek prepoznavanjem ovih
zahtjeva mogue je odabrati odgovarajue metodske postupke za razvoj ciljanih sposobnosti (Jonath i Krempel
1981).
Vjerojatnost postizanja optimalne kondicijske pripremljenosti znaajno se smanjuje ukoliko modeliranju treninga
nisu prethodili analitiki postupci.
OPE TEME

3. ANALIZA DIMENZIJA SPORTAA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME

Uspjenost sportaa odreena je razinom i strukturom velikog broja sposobnosti, znanja i osobina koje se mogu
izmjeriti i analizirati, a potom odgovarajuim sredstvima i metodama unaprjeivati tijekom sportaeve karijere.
Hijerarhijsku strukturu faktora uspjenosti u sportu mogue je predstaviti na etiri razine (bazine antropoloke
karakteristike, specifine sposobnosti i znanja, natjecateljska efikasnost i natjecateljski rezultat). U kontekstu
kondicijske pripremljenosti posebno zanimljivo stanje bazinih antropolokih karakteristika i specifinih
sposobnosti i znanja sportaa.
Posebno vane informacije za potrebe kondicijske pripreme donosi faktorska struktura sporta, i to onaj njen
segment koji govori o hijerarhijski definiranim motorikim, funkcionalnim i morfolokim karakteristikama o
kojima ovisi uspjeh u sportu.
Snaga
20%
Izdrljivost
30%
Koordinacija
15%
Gibljivost
10%
Brzina
25%
Slika 3. Faktorska struktura uspjenosti u nogometu u prostoru izabranih motorikih sposobnosti (Milanovi i
Juki, 2002)
Jednostavna struktura uspjenosti u nogometu definirana hijerarhijskim nizom od pet motorikih sposobnosti
ukazuje da se u kondicijskoj pripremi naroita panja i vrijeme treba pokloniti razvoju i odravanju izdrljivosti,
brzine, snage, koordinacije i gibljivosti (slika 3.). S jedne strane, kondicijski trening se usmjerava prema
najvanijim sposobnostima ali i prema sposobnostima u kojima sporta-i pokazuju neko zaostajanje odnosno
deficit u odnosu na traene vrijednosti (Shnabel 1994).
Do informacija o trenutnom stanju spomenutih dimenzija sportaa dolazi se putem razliitih dijagnostikih
postupaka. Semenick (1994), Foran (2001), Clark (2001) navode da svaki dijagnostiki postupak u sportu sadri
vie zavisnih faza koje se moraju provesti na temelju zadanih metodolokih pravila, jer kao to je poznato
dijagnostiki postupak je usmjeren na prikupljanje podataka o stanju pripremljenosti selekcionirane skupine
sportaa i mora ponuditi trenerima to vei broj korisnih informacija za definiranje i provedbu programa i
potprograma kondicijske pripreme. U tom smislu dijagnostiki postupak sadri ove faze:
- Selekcija sportaa sportske grupe koja e biti ukljuena u dijagnostiki postupak
- Izbor sposobnosti i osobina i znanja koje se ele dijagnosticirati
- Odabir mjernih instrumenata testova za procjenu sposobnosti, osobina i znanja sportaa
- Postupak mjerenja testiranja (laboratorijski ili terenski uvjeti testiranja)
- Postupak obrade prikupljenih podataka
- Prikaz dobivenih rezultata i njihova interpretacija
- Prezentiranje dobivenih rezultata treneru i lanovima strunog tima
13
OPE TEME

- Primjena rezultata u planiranju i programiranju treninga

- Kontrola efekata procesa sportske pripreme (dijagnostika treniranosti ili finalnog stanja treniranosti)
Moda najvaniji dio ovog postupka je nain interpretacije dobivenih rezultata i primjereno prezentiranje
dobivenih podataka trenerima koji ove podatke koriste u svakodnevnoj praksi. Najvrjedniji orijentacijski
pokazatelji sportaeve pripremljenosti jesu modelne vrijednosti. To su u stvari konkretni testovni pokazatelji
koji opisuju model pripremljenosti vrhunskog sportaa. Cilj kondicijskog treninga usmjeren je prema
pribiliavanju testovnih vrijednosti naeg sportaa testovnim vrijednostima modela.
ANTROPOLOKE
VARIJABLE
MODELNE
VRIJEDNOSTI
TESTOVNI
REZULTATI
NOGOMETAA X
1. Visina tijela
178.0
176.3
2. Teina tijela
74.0
72.0
3. Tranje 30m
letei
3.30
3.48
4. Tranje
1030m p15
40.0
43.2
5. Skok u vis iz
mjesta
65.0
56.7
6. Skok uvis iz
kretanja
75.0
62.6
7. Zgibovi
10.0
7.0
8. Duboki uanj
Bodovi
7
6
5
111.0 kg (150%
tjel. teine)
96.4 kg (134%
tjel. teine)
9. Tranje u
slalomu bez lopte
8.60
8.80
10. Slalom s loptom
10.10
10.71
11. Primitak kisika

VO2 ml/kg/min
68.00
62.78
4
3
2
11
22
33
44
55
66
77
8
8
99
10 11
11
10
Osobine i sposobnosti
Slika 4. Modelne karakteristike i testovni rezultati nogometaa x i grafiki prikaz profila vrhunskog (crna linija) i
naeg nogometaa x (siva linija) u 11 varijabli za procjenu kondicijske pripremljenosti (Milanovi 2002,
modificirano prema Vanom 1978).
Na slici 4. prikazani su testovni rezultati koje postiu vrhunski nogometai (modelne karakteristike) i jedan
konkretan nogometa koji je ukljuen u trenani proces. Na temelju rezultata u testovima i prezentiranih profila
moe se konstatirati da sporta x znaajno zaostaje u pokazateljima brzine, eksplozivne snage, repetitivne snage
ruku i ramenog pojasa i apsolutne snage donjih ekstremiteta. Na temelju ovih podataka trener e program
individualne kondicijske pripreme usmjeriti na razvoj upravo utvrenih nedostataka od kojih ovisi dobra
kondicijska pripremljenost. U tom smislu, potrebno je iz irokog spektra potencijalnih operatora kondicijske
pripreme izabrati one koji imaju najveu vrijednost u odnosu na razvoj navedenih sposobnosti sportaa.
4. METODIKA KONDICIJSKE PRIPREME

Metodika kondicijske pripreme prouava zakonitosti u svezi s nainima, vrstama i formama razvoja i odravanja
kondicijskih svojstava. Ona zapravo predstavlja skup znanja koja omoguavaju izbor sadraja, doziranje
optereenja, odreivanje metoda vjebanja i uenja, odreivanje organizacijskih i metodikih oblika treninga,
izbor lokaliteta treninga i trenane opreme.
4.1. Sredstva (sadraji) kondicijske pripreme
14
Sredstva (sadraji) kondicijske pripreme ine sustavi motorikih aktivnosti (slika 5) i nemotorikih sredstava
to se primjenjuju tijekom treninga i oporavka, a u skladu su sa eljenim efektima kondicijske pripreme. Za
kondicijske i sportske trenere posebno je vano raspolagati bazom podataka o vjebama koje se mogu u
pojedinim razdobljima koristiti u pojedinim razdobljima sportske pripreme u svrhu razvoja i odravanja
funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih svojstava. Posebno je vano voditi rauna o tome da se
izbor trenanih vjebi temelji na informacijama o eljenim ciljevima treninga, dobnim i spolnim znakovitostima,
te razini kondicijske pripremljenosti.
OPE TEME

MOTORIKA SREDSTVA
Natjecanja u
izabranom
sportu su
nezaobilazna
sredstva
kondicijske
pripreme
TRENANA
SREDSTVA
VJEBE OPE
PRIPREME
VJEBE BAZINE
PRIPREME
SPECIFINE
VJEBE
SITUACIJSKE
VJEBE
KONDICIJSKE VJEBE
NATJECATELJSKA
SREDSTVA
Slika 5. Klasifikacija motorikih sredstava (sadraja) kondicijske pripreme (Milanovi, 1997)
Na slici 5. prikazana je jedna od moguih klasifikacija sredstava odnosno sadraja kondicijske pripreme. S jedne
strane se primjenjuju natjecateljska sredstva, odnosno natjecanja u izabranom sportu kojima se moe snano
utjecati na integriranu kondicijsku pripremljenost. S druge strane se primjenjuju trenana sredstva odnosno
vjebe koje pripadaju programima ope, bazine, specifine i situacijske kondicijske pripreme.
Vjebe ope i bazine kondicijske pripreme najvie se primjenjuju u ranim fazama pripreme djece i mladih
sportaa, a specifine i situacijske vjebe postaju dominantne s razdobljem produbljene sportske specijalizacije.
U prvom dijelu godinjeg ciklusa puno je vei udio vjebi ope i bazine pripreme dok se vjebe specifine i
situacijske pripreme koriste u natjecateljskom razdoblju u vrijeme odravanja sportske forme. Na taj nain
se pojedini kondicijski programi nadopunjuju jer svaki prethodno proveden program stvara dobre pretpostavke
za primjenu i efekte narednog (Mller 1999, eljaskov 2002).
4.2. Optereenja u kondicijskoj pripremi

Primjerenost optereenja u najveoj e mjeri obiljeiti uinkovitost i sigurnost kondicijske pripreme. Osnovna
obiljeja optereenja u kondicijskom treningu svakako bi trebala biti sukladna zahtjevima sporta te biolokim
i psiholokim obiljejima sportaeva organizma. Posebno je vano da doziranje optereenja ima postupan i
progresivan karakter u svim svojim komponentama (intenzitet i ekstenzitet) i ciljanim sustavima (ivanomiini
i vegetativni).
Odreivanje strukture i razine optereenja bitan su dio modeliranja programa kondicijske pripreme. Optimalan
odnos svih karakteristika optereenja ini onu mjeru doziranog rada koja moe osigurati visoku efikasnost
trenanih operatora. Specifina optereenja se jako razlikuju od nespecifinih jer su bliska tempu, jaini i trajanju
optereenja koja nalazimo u natjecateljskim uvjetima. Za razvoj pojedinih funkcionalnih sposobnosti, odnosno
energetskih kapaciteta primjenjuju se dozirana optereenja sasvim jasne energetske usmjerenosti. U tehnologiji
treninga jako se razlikuju parametri anaerobnih (nelaktatna i laktatna) od mijeanih i aerobnih optereenja.
U odnosu na veliinu optereenja u kondicijskoj pripremi postoje jasno definirane granice. Razvoj pojedinih
kondicijskih sposobnosti moe se postii primjenom submaksimalnih i maksimalnih trenanih optereenja, dok
se srednja i nia optereenja mogu koristiti u cilju regeneracije i pri koritenju rekreacijskih aktivnosti.
15
OPE TEME

KLASIFIKACIJA
OPTEREENJA UUKONDICIJSKOJ
PRIPREMI
KLASIFIKACIJA
OPTEREENJA
KONDICIJSKOJ
PRIPREMI
SPECIJALIZIRANOST
ENERGETSKA
USMJERENOST
SPECIFINO
OPTEREENJE
AEROBNA
MJEOVITA
NESPECIFINO
OPTEREENJE
VELIINA
KOORDINACIJSKA
SLOENOST
ANAEROBNA
GLIKOLITIKA
TOPOLOKA
ANGAIRANOST
VISOKA
MAKSIMALNA
90-100
SREDNJA
SUBMAKSIMALNA
75-90
NISKA
MEDIJALNA
60-75
ANAEROBNA
KREATINFOSFATNA
GLOBALNA (vie
zglobnih sustava)
REGIONALNA (dva
zglobna sustava)
LOKALNA (jedan
zglobni sustav)
MINIMALNA
30-60
ANABOLIKA
Slika 6. Klasifikacija optereenja u kondicijskoj pripremi (Milanovi, 2002)
4.3. Metode kondicijske pripreme

U okviru kondicijskog treninga dominiraju metode vjebanja koje se koriste za razvoj i odravanje razliitih
kondicijskih sposobnosti. Takoer tijekom svladavanja motorikih znanja potrebnih za ostvarivanje ciljeva
kondicijske pripreme, potrebno je primijeniti i metode uenja. Izbor metoda kondicijskog treninga ovisi o:
- specifinosti sportske grane
- postavljenim ciljevima i zadaama kondicijske pripreme
- stupnju kondicijske pripremljenosti
- razvojnim znaajkama pojedinih dobnih skupina
- uvjetima u kojima se kondicijski trening izvodi.
METODE KONDICIJSKE PRIPREME
VARIJANTE
POLIGONI- POLIGONSKI
TRENING
CIRKULARI- CIRKULARNI
TRENING
KRUGOVI- KRUNI TRENING
VARIJABILNA
INTERVALNA ILI
METODA
RADA S PREKIDIMA
STANDARDNA
VARIJABILNA
STANDARDNA
KONTINUIRANA ILI
TRAJNA METODA
PREMA METODIKIM FORMAMA (OBLICIMA)

TRENANOG RADA
POSTAJE- STANINI TRENING
PREMA NAINU OPTEREIVANJA SPORTAA
VARIJANTE
Slika 7. Klasifikacija metoda kondicijske pripreme (Platonov 1997, Johnson 1997, Gambetta 1998)
16
Na slici 7. prikazana je jedna od moguih klasifikacija metoda kondicijske pripreme prema kriteriju optereivanja
sportaa i prema kriteriju metodikih i organizacijskih oblika rada. Prema nainu optereivanja razlikuju se
kontinuirani ili trajni i intervalni nain trenanog rada sa veim brojem inaica. Danas se u tehnologiji
kondicijskog treninga primjenjuje veliki broj razliitih metodikih postupaka kontinuiranog i intervalnog treninga
sa standardnim i varijabilnim optereenjem. Kvalitetan odabir metoda i precizno definirana optereenja mogu
osigurati znaajne efekte u postupcima za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti (Kraemer
1994, Joch 1997). Jedan dio efekata se moe postii primjenom npr. kontinuirane metode s varijabilnim
optereenjem dok se drugi dio efekata moe postii primjenom intervalne metode sa standardnim
optereenjem. Svaka od potencijalno moguih metoda kondicijske pripreme mora odgovarati jasno definiranim
ciljevima koji se ele postii ili bolje reeno precizno definiran cilj kondicijske pripreme trai primjenu sasvim
odreenog metodikog postupka.
OPE TEME

4.4. Organizacijski i metodiki oblici kondicijske pripreme

Kondicijski trening je posebno pogodan za primjenu najrazliitijih metodikih postupaka. Individualni trening
s jedne strane, te individualizacija trenanih zahtjeva s druge, omoguuju najsigurniji put prema eljenim
promjenama u stanju kondicijskih svojstava. To ipak ne znai da se kondicijski trening ne moe organizirati
u formi skupnog ili frontalnog treninga. Kreiranje homogenih skupina u kondicijskom treningu sportskih ekipa
pokazalo se naroito pogodnim organizacijskim oblikom treninga.
Na slici 7. nalaze se podaci o metodikim i organizacijskim oblicima kondicijske pripreme. Danas je
rasprostranjena primjena staninog, krunog, cirkularnog i poligonskog naina treniranja. U mnogim
programima kondicijske pripreme koji se primjenjuju u treningu mlaih dobnih kategorija i vrhunskih sportaa
ovi naini trenanog rada rutinski se primjenjuju i pokazali su visoku uinkovitost u odnosu na oekivani razvoj
i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Ovi oblici trenanog rada otvaraju beskrajne mogunosti
za kreiranje trenanih jedinica.
4.5. Lokaliteti i trenana oprema

Realizacija kondicijskog treninga u velikoj je mjeri ovisna o uvjetima trenanog rada. Pri tome se jednako misli
na uvjete za postizanje eljenih efekata, ali i na sigurnosne aspekte treninga. Suvremena sportska industrija
u znatnom je dijelu svojih programa usmjerena na dizajniranje i proizvodnju trenane opreme za potrebe
kondicijskog treninga. Ipak, temeljni uvjeti za realizaciju eljenih ciljeva kondicijskog treninga predstavljaju
znanja, kreativnost i snalaljivost trenera u datim trenanim uvjetima.
5. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKE PRIPREME

U okviru planiranja procesa kondicijske pripreme potrebno je u pravilu operacionalno definirati ciljeve i zadae,
vremenske cikluse (periodizacija) za njihovo postizanje kao i potrebite tehnike i materijalne uvjete te kolovane
kondicijske trenere koji su za ovaj sloeni struni rad kvalificirani. S druge strane programiranje kondicijskog
treninga orijentirano je na odreivanje sadraja, optereenja i metoda rada na razvoju kondicijskih sposobnosti.
Programiranjem se vri izbor, doziranje i raspored trenanih operatora usklaenih s ciljevima i zadaama
kondicijske pripreme (Metvejev 2000, Platonov 1997, Young 1991).
Planiranje i programiranje kondicijskog treninga mogu se promatrati u kontekstu ciklusnih struktura razliitog
trajanja. Dugorona kondicijska priprema svoj smisao nalazi u stvaranju irokog spektra kondicijskih
pretpostavki koje e omoguiti siguran, stabilan, i uinkovit put ka stvaranju vrhunskog sportaa. irokom
izobrazbom kondicijskih svojstava u prvim godinama bavljenja sportom omoguit e se jednostavniji prijelaz
u fazu specijalistikih programa sportske pripreme.
Na slici 8. prikazan je odnos izmeu pojedinih programa kondicijske pripreme u pojedinim dobnim kategorijama.
U skladu s miljenjem velikog broja autoriteta iz podruja teorije i metodike sportskog treninga (Bangsboo 1994,
Bompa 1994, Dick 1997, Joch 1997, Jonath 1981, Platonov 1997, Weineck 2000, eljaskov 2002) u prvim
godinama puno je znaajniji udio viestrano-bazine dok u kadetskoj a posebno u juniorskoj dobi dominantno
mjesto zauzima specifino-situacijska kondicijska priprema. O ovim odnosima se prilikom dugoronog
planiranja i programiranja mora voditi rauna da bi se izbjegle sve negativne posljedice prerane sportske
specijalizacije.
17
SPECIFINOSITUACIJSKA
PRIPREMA
OPE TEME

60
55
45
50
40
30
35
Slika 8. Odnos pojedinih programa kondicijske pripreme u pojedinim etapama dugorone sportske pripreme
Tablica 2. Osnovni elementi plana i programa treninga u mezociklusu (SUMP = sumarni pokazatelji rada u
mjesenom ciklusu)(Milanovi 2002)
SUMP
II
III
IV
Broj treninga
48
12
12
12
12
Trajanje treninga
100
26
24
26
24
Programi ope i bazine fizike

pripreme
24
Bazina snaga
10
Primarni faktori brzine
Opa izdrljivost
Programi specifine i situacijske

fizike pripreme
36
12
10
Tjedni
18
Eksplozivna i brzinska snaga
20
Specifina brzina agilnost
Specifina izdrljivost
10
Programi specifine koordinacije i

tehnike
32
Teorijska predavanja
Broj natjecanja
Broj nastupa
Kontrola efekata treninga (izvan
satnice)
Slian princip rasporeda razliitih tipova kondicijske pripreme primjenjuje se i u manjim ciklusnim strukturama.
U godinjem ciklusu treninga potrebno je definirati okvirni odnos razliitih programa kondicijske pripreme, dok
se u okviru tekueg i posebice operativnog planiranja i programiranja proporcije pojedinih programa i
potprograma odreuju na detaljiziran nain.
U tablici 2. nalazi se detaljizirani program jednog mjesenog ciklusa treninga u kojem je posebno definirana
pozicija programa ope i bazine pripreme (24 sata) i programa specifine i situacijske fizike pripreme (36
sati) s definiranim brojem sati za svaku od funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Sumarna koliina rada u
mjesenom ciklusu rasporeena je po tjednima. Ovi parametri trenanog rada u mikrociklusima postaju osnovni
izvor informacija za planiranje i programiranje kondicijske pripreme u trenanim danima i pojedinanim
treninzima.
Posebno vaan aspekt kreiranja kondicijskih programa jesu zakonitosti i pravila u konstrukciji pojedinanog
treninga. Izbor operatora, njihov redoslijed, reim odmora i ukupna optereenja odredit e uinke kondicijskog
treninga.
6. ZAKLJUAK
U ovom radu analizirana je kondicijska priprema kao dugotrajan proces vjebanja koji je usmjeren na razvoj
i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih obiljeja sportaa. Kondicijska pripremljenost
se ne moe promatrati izvan konteksta integralne sportske pripreme kao to se niti kondicijska pripremljenost
ne moe vrednovati izvan konteksta integralne sportske pripremljenosti. Veliki broj citiranih autora naglaavaju
da je za efikasno planiranje i programiranje kondicijske pripreme potrebno raspolagati s informacijama o
karakteristikama sportske aktivnosti i posebno o faktorskoj strukturi sporta koja sadri podatke o najvanijim
kondicijskim sposobnostima od kojih ovisi uspjenost u sportu. Metodiki postupak kondicijske pripreme
podrazumijeva poznavanje zakonitosti prema kojima je mogue izvriti izbor sadraja, doziranje optereenja
i odreivanje metoda vjebanja i definiranje okvirnih i detaljiziranih planova i programa rada za razvoj i
odravanje kondicijskih sposobnosti u pojedinim ciklusima sportske pripreme.
O vrijednosti i uinkovitosti programa kondicijske pripreme u najveoj e mjeri suditi ostvareni sportski rezultati.
I u negativnom i u pozitivnom ishodu uinci kondicijske pripreme e od najire javnosti biti primjereno
vrednovani. To samo znai da je, s jedne strane, kondicijska priprema integralni dio ukupne sportske pripreme,
dok je, s druge strane, kondicijski trener sastavni dio strunog sportskog tima koji dijeli odgovornost za
rezultatske uspjehe i neuspjehe.
OPE TEME

7. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
Bangsboo, J. (1994): Fitness Training in Fotball. University of Copenhagen, Denmark.

Bompa, T. (1994): Theory and Methodology of Training (Third Edition). Kendall/Hunt Publishing Company.
Dubuque, Iowa.
Bridgman, R. (1991) . A Coachs Guide to Testing for Athletic Attributes. National Strength and Conditioning
Association Journal, vol. 13, No.3.Colorado Springs,USA
Clark, M.A. (2001): Integrated Training for the New Millenium. National Academy of Sports Medicine, Thousand Oaks, Ca.
Dick, F. (1997): Sports Training Principles. A&C Black Press.
Foran, B. (Ed.) (2001): High-Performance Sports Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Illinois.
Fox, E. (1977). Fiziki trening: metode i efekti. Suvremeni trening, 2:23-30.
Gambetta. V. (1998): The Gambetta System. Gambetta Sports Training Systems, Inc. Sarasota, Fl.
Joch, W. (1997): Sprint. GOPAL d. d., Zagreb.
Jonath, U., R. Krempel (1981). Konditionstraining. Rowohlt, Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg, 1981
Johnson, C. A. Ed. (1997): NBA Power Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Il, USA.
Knabel, K., B. Herbeck, G. Hamsen (1988). Fussball funktionsgymnastik. Rowohit, Verlag GmbH, Reinbek bei
Hamburg, 1988.
Malacko, J. (2002.) Osnove sportskog treninga. Sportska akademija, Beograd.
Metvejev, L.P. (2000). Osnovi suvremenog sistema sportivnoj trenirovki. FIS, Moskva.
Milanovi, D. (1997). Osnove teorije treninga. U: Prirunik za sportske trenere. (Ur:D. Milanovi). Fakultet za
fiziku kulturu. 483-599.
Kraemer, W. J. (1994): General Adaptations to Resistance and Endurance Training Programs. In: Essentials of
Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.127-150. Human Kinetics, Champaign, Illinois.
Milanovi, D., Mejovek, . Hraski (1997). Kinematic analysis of a discus throw. Proceedings of 1st scientific
conference on Kinesiology- the present and the future. Dubrovnik, Croatia, 25-28 September 1997.
Milanovi, D. (2002). Predavanja iz predmeta Teorija treninga. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Milanovi, D. (2002). Predavanje na seminaru za nogometne trenere. HNS. Zagreb
Milanovi, D., I. Juki, D. Vuleta (2002). Programiranje rada u podruju sporta. Zbornik radova 11. Ljetne kole
kineziologa. Rovinj.15-25.
Mller, E. i sur. (1999.) Science and Elite Sport. E&FN Spon. London.
Platonov, V. N. (1997.) Obaja toerija podgotovki sportsmenov v olimpijskem sporte. Olimpijska literatura, Kijev
Schnabel, G. i sur. (1994.) Trainingswissenschaft. Sportverlag, Berlin
Semenick, D. M. (1994): Testing Protocols and Procedures. In: Essentials of Strength Training and Conditioning
(ed. R. Beachle) str.258-273. Human Kinetics, Champaign, Illinois.
Vani, Z. (1978): Sistem sportskog treninga. Partizan, Beograd.
Vermeil, A., Helland, E. (1997): The Right Staff. Coaching and Sport Science Journal. 2(1), str.25-30.
Weineck, J. (1988). Optimales Training. Perimed Fachbuch, Verlag, Geselsehalf mbH, Erlangen, 1988.
Young, W. (1991). The planning of resistance training for power sports, National Strenght and Conditioning
Association Journal, 13(4)26-29.
eljaskov, C (2002) Osnovi na sportnata trenirovka. NSA Press., Sofija.
19
OPE TEME
Cvetan eljaskov
OSNOVE FIZIKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA

(TEORIJA, METODIKA I PRAKSA)
Cvetan eljaskov
Dravna sportska akademija V. Levski, Sofija, Bugarska
U teoriji tjelesnog odgoja uravnoteeno stanje poveane fizike uinkovitosti poznato je pod nazivom tjelesna
pripremljenost (physical fitness), a obuhvaa tri osnovne sastavnice: tjelesno zdravlje, tjelesni razvoj i tjelesnu
uinkovitost (Fleischman, 1965; Zatsiorski, 1966; Matveev, 1977; Thomas, 1982; Zhelyaskov&Dasheva, 2002).
Kombinirane, te sastavnice odreuju morfoloko-funkcionalni potencijal osobe za izvoenje mnogobrojnih te
koliinom i intenzitetom raznolikih motorikih aktivnosti.
Sustavno djelovanje na te sastavnice specifinim metodama i raznim oblicima poznato je kao razvoj fizikih
sposobnosti (physical development). Razina razvijenosti fizikih sposobnosti jakosti, izdrljivosti, brzine,
agilnosti i fleksibilnosti pokazatelj je uspjenosti toga djelovanja.
Taj osnovni metodiki koncept obino se u teoriju i metodiku treninga s kvalitetnim sportaima prenosi u obliku
kondicijskog treninga. U isto praktinom smislu to znai primjenu mikro- i mezociklusa ope i specifine
fizike pripreme, nakon ega slijedi naglaavanje tehnikog i taktikog treninga te, na kraju, sudjelovanje u
natjecanjima.
Takav fragmentaran, rascjepkan pristup pripremi vrhunskih sportaa je, meutim, neuinkovit zbog neizbjenih
gubitaka vremena i snage.
1. ODREENJE PROBLEMA
Znanstveno rjeavanje problema mogue je jedino ako se uporabi sustavna analiza u kojoj se kondicijski trening
promatra kao kompleksan proces prilagoavanja, adaptacije tijekom procesa razvoja i usavravanja fizikih
karakteristika uz striktno uvaavanje biodinamikih i kinematikih struktura odreenog sporta. To se moe
opisati kao jedna od najveih filozofskih ideja naega vremena, koju je definirao danski fiziar Niehls Bohr,
kao naelo subsidijarnosti (principle of the subsidiary - sposobnost da se olaka izvrenje osnovne radnje,
op.prev.) ili nadopunjavanja (sinergizam suradnja razliitih imbenika u zajednikom procesu kada se postie
uinak vei od pukog zbroja ulaznih veliina). Prema tom naelu, fiziko-motorike karakteristike i navike valja
promatrati kao komplementarne jedne drugima, kao jednako vane i kao neodvojive sastavnice motorike
funkcije, koje, tek promatrane zajedno, potpuno opisuju ontoloku prirodu motorikog djelovanja sportaa.
Ta metodika definicija problema iznimno je vana za teoriju i praksu sportskoga treninga. Ona jasno otkriva
univerzalnost prirode fizike, kondicijske pripremljenosti i cjelovitost, kompleksnu strukturu trenanog procesa.
2. PRAKTINI ASPEKTI KONDICIJSKOGA TRENINGA
20
Na duge staze kondicijski se trening planira u tri glavne faze od kojih je svakoj svojstvena drugaija dinamika
s obzirom na karakteristike sporta.
Prva se faza sastoji od velike koliine (ekstenzitet) trenanoga rada usmjerenoga na izgradnju tzv. osnovnih
temelja (basic fundamentals), to zahtijeva velik udio opeg, viestranog treninga (jakosti i vrstine tenacity).
Druga faza zahtijeva manju ukupnu koliinu rada (ekstenzitet), ali vei intenzitet treninga radi razvoja tzv.
specifinih temelja (specific fundamentals) odreenoga sporta.
Trea faza kondicijskog treninga izgrauje specifine sposobnosti i natjecateljske vjetine, kao i motorika
znanja, tj. one jedinstvene ivano-miine funkcije koje zahtijeva odreeni sport ili sportska grana. To su tzv.
diferencirane natjecateljske osnove (differentiated competition fundamentals), koje su poznate po svojoj

visoko uinkovitoj ivano-miinoj aktivnosti.
U procesu sportske pripreme vrhunskih sportaa osobito mjesto je rezervirano za plan kondicijskog treninga
u natjecateljskom dijelu godinjeg ciklusa. Karakteristike trenanog rada izvedene su iz pretpostavke kako su
vrhunski sportai ve izgradili bazine i specifine temelje svoje fizike pripremljenosti koje samo valja i dalje
odravati na visokoj razini. Stoga se glavnina napora ulae u razvoj sportu svojstvenih fizikih karakteristika
kako bi se postigli visoki rezultati u natjecanju. U njima se oituju sposobnosti tipa maksimalne ili dinamine
snage, jakosti ili brzinske izdrljivosti, maksimalne brzine i drugih sposobnosti o kojima ovisi uspjenost u sportu.
Za postizanje toga cilja potreban je raznovrstan program treninga, sredstva koja se ugrubo mogu podijeliti na
tri glavne skupine, u skladu sa strukturalnim i biomehanikim obiljejima odreenoga sporta:
Vjebe ope kondicijske pripreme ili opepripremne vjebe (general preparatory exercises) za skladan
i viestran razvoj osnovnih funkcionalnih i motorikih karakteristika;
Vjebe specifine pripreme za izgradnju i odravanje sportu svojstvenih kondicijskih sposobnosti;
Vjebe situacjske pripreme (specifino natjecateljske vjebe) za diferencirani razvoj sposobnosti i znanja
potrebnih za efikasno izvoenje tehniko-taktikih zadataka u natjecateljskim uvjetima.
No, u svemu tomu najvaniji problem povezan je s primjenom raznovrsnih metoda, o
kojima, pak, ovisi veliina, priroda i usmjerenost trenanog optereenja. S tog aspekta valja raistiti slijedea
naelna pitanja:
Koje efekte na staninoj razini izaziva primjena raznovrsnih trenanih optereenja za razvoj triju osnovnih
motorikih sposobnosti: snage, izdrljivosti i brzine?
Kojim je postotkom kondicijski trening raznih oblika zastupljen u godinjem ciklusu treninga?
OPE TEME

Miina biopsija i ostale moderne istraivake metode otkrile su kako trenana optereenja izazivaju inicijalne
adaptacijske promjene na razini miinih stanica, a onda te stanine promjene izazivaju adaptacijske promjene
na razini srano-ilnog sustava i krvi (Howald, 1989). Iz toga slijedi da miina aktivnost ovisi podjednako o
molekularnoj strukturi i funkcioniranju kontraktilnih proteina, kao i o primjerenoj opskrbi energijom i optimalnoj
aktivaciji i koordinaciji ivano-miinog sustava. Promjene koje nastaju u tim dijelovima ovjekova organizma
pod utjecajem raznih oblika i vrsta kondicijskog treninga neizmjerno su vane za metodiku sportskoga treninga.
N. Yakovlev (1983) je prikupio rezultate brojnih istraivanja o promjenama u skeletnim miiima koje su nastale
pod utjecajem trenanih operatora raznovrsnoga karaktera (tablica 1). Kao to se iz prikazanih podataka moe
vidjeti, razliiti trenani operatori (training exercises) izazivaju razliite promjene u miiima.
Iz gore navedenoga slijedi da se svaki ljudski mii, zahvaljujui mozaikoj kompoziciji raznih vrsta
miinih vlakana, moe adaptirati, priviknuti na trenana optereenja raznih veliina i vrsta.
3. OSNOVNI MODELI KONDICIJSKOG TRENINGA

Kondicijski trening vrhunskih sportaa vrlo je specifian i ovisi o vrsti sporta i o sportaevom individualnom
morfolokom i funkcionalnom statusu. No, neovisno o tome, u teoriji i metodici sportskoga treninga poznati
su tzv. naelni modeli kondicijskih treninga za pojedine skupine sportova koji su sline motorike i bio-energetske
prirode. S tog aspekta razlikujemo tri skupine sportova unutar kojih se rabe sredstva i metode kondicijskog
treninga vrlo slinih parametara.
Prva skupina sportovi i sportske discipline u kojima motoriku aktivnost obiljeavaju maksimalna
koncentracija radnoga napora i stabilna biodinamika struktura kretanja. Glavni energetski izvor je
tjelesna priuva kreatin fosfata. S obzirom na neke osobitosti biodinamike i kinematikih struktura, ti se sportovi
mogu podijeliti u dvije podskupine:
aciklini atletska bacanja, sportska gimnastika i akrobatika, dizanje utega i drugi.
ciklini sprinterske atletske discipline, plivanje, vonja bicikla i druge motorike aktivnosti u trajanju do
20 25 s.
Osobitosti motorikih aktivnosti u sportovima ove skupine odreuju da prioritet u treningu imaju trenana
optereenja s naglaenim brzinsko-jakosnim karakterom, to izaziva trajne morfoloke, biokemijske i fizioloke
transformacije ivano-miinog sustava.
21
OPE TEME
Cvetan eljaskov
Tablica 1. Mikrostruktura i biokemijske promjene u miinim vlaknima nastale pod utjecajem treninga u
kojemu su primijenjene razne vrste operatora (% promjene od poetne razine, N. Yakovlev, 1983)
Vrsta vjebe
Parametri
Izdrljivost
Brzina
Jakost/snaga
Relativna miina masa, %

od ukupne tjelesne mase
32
39
Presjek, debljina miinog

vlakna
24
30
Broj mitohondrija po
jedininoj povrini presjeka
motorike jedinice
60
30
Sadraj proteina:
Sarkoplazmatski retikulum
(sarkoplazmatska mreica ili
opna)
54
60
5
6
7
8
9
10
Miofibrili
Sarkoplazma
Miozin
Mioglobin
CP
Glikogen
7
23
0
40
12
80
63
57
18
58
58
70
68
30
59
11
Primitak ++ preko
retikuluma
15
53
12
13
14
15
Fosforilaza
Oksidacijski enzimi
Brzina glikolize
Brzina oksidacije
23
230
10
53
40
100
56
45
20
28
20
53
38
Dakle, naglasci se u kondicijskom treningu temelje na rjeavanju dva glavna zadatka:

U prvomu valja rijeiti problem svrhovite hipertrofije, uglavnom tetanikih (brzo-kontraktilnih ili bijelih miinih
vlakana) koji pod utjecajem trenanih podraaja eksplozivnoga karaktera znatno poveavaju svoju mehaniku
i fizioloku uinkovitost. Sadraj fosfata u njima je vei i bogat energijom, a i vea je aktivnost anaerobnih
enzima koji odreuju snagu (dinamiku) i kapacitet anaerobnih procesa.
U drugom sluaju dolazimo do problema optimizacije mehanizama ivane adaptacije, tj. do poveanja aktivnosti
miia ili ukljuivanjem veeg broja motorikih jedinica ili dodatnim snanijim podraivanjem ve aktivnih
motorikih jedinica, kao i do problema nezaobilazne sinkronizacije aktivnosti razliitih miinih skupina, tj. do
intramuskularne (unutarmiine) i intermuskularne (meumiine) koordinacije.
Za ilustraciju smo u tablici 2 predloili naelni model godinjeg ciklusa kondicijskog treninga za vrhunske
atletiare-bacae.
22
Druga skupina ` sportovi i sportske discipline u kojima je motorika aktivnost ciklinoga karaktera
s oitovanjem umjerene do submaksimalne snage. Osnovni izvori energije su opskrba kisikom i, do odreene
razine, glikolitike priuve. Ovoj skupini pripada jako puno sportova, a mogu se podijeliti u dvije podskupine:
veslanje, plivanje (dionica do 400 m), biciklizam (cestovni) i neki drugi, u kojima se najvanija kvaliteta
izdrljivost manifestira u vrstoj vezi sa snagom, tj. svrha treninga je razvijati snanu izdrljivost (strength
endurance);
maraton, tranje na duge pruge, skijaki kros, klizake utrke na 5 i10 km, tranje u prirodi (kros) i drugo.
u kojima je izdrljivost povezana s brzinom, tj. svrha je kondicijskog treninga razviti brzinsku izdrljivost.
Usprkos nekim specifinostima motorikih aktivnosti koje razlikuju sportove iz tiih dviju podskupina, ipak je
priroda prevladavajuih sastavnica stanja fizike pripremljenosti sportaa zajednika, a moe se svesti na dva
integralna pokazatelja poveanje: energijskog potencijala tijela, racionalnosti energijske potronje i oporavka
(Zhelyazkov&Iliev, 1991).
Struktura opisanog modela prikazana je na slici 1 (prema A. Polunin i G. Narskin, 1991).

Periodi
Pripremni
Natjecateljski
Prijelazni period
Ope
pripremni
Stupnjevi
Sati
GPP
SPP
DP
h
% od
ukupnog god.
volumena
OPE TEME
Tablica 2. Model kondicijskog treninga za vrhunskog sportaa bacaa kladiva
Specifino
pripremni
Rana
natjecanja
Glavna
natjecanja
broj
broj
broj
broj
broj
broj
56
120
94
20,7
44,4
34,9
22
160
121
7,3
52,8
39,9
10
44
62
8,6
37,9
53,5
26
94
92
12,3
44,4
43,3
8
10
22
20,0
25,0
55,0
122
428
391
13,0
45,5
41,5
270
303
116
212
40
941
28,7
32,2
12,3
22,5
4,3
100
40
10
20
30
100
Relativan postotak rada na razvoju motorikih sposobnosti u %

Jakost/snaga
Brzina
Koordinacija
Izdrljivost
%
50
30
10
10
100
40
40
15
5
100
30
45
25
100
15
50
35
100
GPP general physical preparation opa fizika priprema; SPP special physical preparation specijalna fizika priprema; DP
differntiated preparation specifina natjecateljska priprema
Running
Exercises for Speed and Strength
41-42 %
Year volu m e
A
a
B
b
43-44 %
XI
F ro m G en era l
p rep aration
X II
II
F ro m S p ecial
W in ter
P rep .
C om p etition s
I P reparatory p eriod
I C o m p etitiv e
p erio d
III
F ro m
GP
B
b
6-7 %
IV
From SP
II P rep aratory p eriod
VI
D
c
V II
E arly
com p etitio n s
V III
F ro m
SP
IX
B asic
C om p etition s
II C om petitive p eriod
Slika 1. Distribucija rada za razvoj brzine-sile (velocity-force)i i specifinog trkakog rada za trkaa na srednje
pruge (prema A. Polunin i G. Narskin, 1991).
Iz gore prikazanog je jasno da se specifini trkaki rad u aerobnom reimu (A), na razini anaerobnoga praga
(B), u aerobno-anaerobnom reimu (C) te u anaerobnom reimu (D) nalazi u specifinim proporcijskim
odnosima sa svim oblicima ope fizike pripreme (GPC general physical conditioning) (a), opom fizikom
pripremom (GPC) brzinsko-snanoga karaktera (b), GPC tranja i poskoka (c) te GPC istrajna rada
(maintaining work) brzinsko-snanoga karaktera (d). Stupnjevi koncentrirane brzinsko-snane pripreme (u
treningu) opisani su u kvadratima.
Postoci primjene pojedinih sredstava tijekom godinjeg ciklusa prikazani su u tablici 3.
23
OPE TEME
Cvetan eljaskov
Tablica 3. Godinji program brzinsko-snane pripreme vrhunskih atletiara, trkaa na srednje pruge
Sredstva za
trening snage
Mjeseci u godinjem ciklusu treninga

X
5
XI
6
XII
2
I
0,5
II
-
III
5
IV
5
V
1
VI
0,5
VII
0,5
VIII
2
IX
-
Ukupno
27,5
1,5
0,5
0,5
25,5
Tranje brdovitim
terenom (sati)
12
36
(km)
11
16
45
Daljinski skokovi
( m)
21
Daljinski poskoci
(broj)
500
200
300
200
150
50
1400
Tranje uz kosinu
(sati)
5,5
20,5
Jakost cijelog tijela

(sati)
1,5
19
Ukupno vrijeme za
razvoj skonostijaksoti (sat)
14
18
20
2,5
2,5
14
21
19
2,5
2,5
125
11,2
14,4
16
11,2
16,8
15,2
6,4
0,8
100
GPP (sati)
Tranje dionica
(snana
izdrljivost)
exc.(sati)
% od godinjeg
volumena
41,6%
43,2%
6,4%
Trea skupina sportovi kompleksne motorike aktivnosti koje su intervalno-varijabilnoga karaktera

s opskrbom energijom iz aerobno-anaerobnih izvora. Mogu se razdijeliti na dvije podskupine:
sportske igre nogomet, koarka, odbojka, rukomet, hokej na ledu, ragbi, tenis i drugi. Motorike aktivnosti
su brzinsko-snanoga karaktera, a oituju se trajanjem kroz dui period i manifestiraju se varijabilno u
stanjima kompenziranoga umora (compensated fatigue). Takva narav sportova odreuje i cilj kondicijskog
treninga stvaranje i razvoj brzinsko-snane izdrljivosti, kao i uinkovite regulacije kretanja na irokoj
aerobnoj osnovi (Zhelyazkov&Kulle, 1993).
borilaki sportovi hrvanje (slobodnim stilom i klasino), boks, borilake vjetine, maevanje i drugi.
Motorika aktivnost je i u njima varijabilna i eksplozivnoga karaktera, ali traje relativno krae nego u prije
opisanoj podskupini sportova. Potrebna energija za intenzivnu sportsku aktivnost dobiva se iz, primarno,
glikolitikih izvora.
Iz navedenoga je vie nego oito da je kondicijski trening za ovu skupinu sportova iznimno kompleksan. Na
slici 2 prikazan je naelni model kondicijskog treninga za sportske igre.
4. ZAKLJUAK
Kondicijski trening sloeni je sustav specifinih sredstava, optereenja, metoda i oblika rada namijenjenih
razvoju i unapreenju specifinog radnoga kapaciteta pojedinca. Taj je sustav vrsto povezan (visoka
korelacija) s glavnim faktorima uspjenosti (performance) u odreenom sportu ili sportskoj disciplini. I ba
je to razlog da se kondicijskom treningu daje vano mjesto u teoriji i metodici sportskoga treninga.
24
OPE TEME

1010
99
11
3
33
88
77
33
44
55
66
66
44
55
4
33
44
33
66
33
22
22
1 1
22
Natjecanja
GPP
00
GPP
SPP
Pripremno
razdoblje
Natjecateljsko
razdoblje
Prvi ciklus
SPP
Pripremno
razdoblje
11
SEC
11
SPC
Natjecateljsko
razdoblje
Drugi ciklus
Slika 2. Model kondicijskog treninga za sportske igre
5. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
Fleischman, E. (1965). The structure and measurement of physical fitness. Prentice Hall N.Y.
Howald, H. (1989) Vernderungen der Muskelfasern durch Training. Leistungssport, No. 2.
Polunin, A., G. Narskin (1991) Medium-distance Race - Speed-strength Training Preparation. Track and Field
Events, No. 1, Moscow.
Thomas, R.(1982). La condition physique. Presses universitaires de France. Paris.
Volkov, N. (1986) Regularities of the Biochemical Adaptation of the Sports Training. Moscow.
Zatsiorsky, V. (1966) Physical Qualities of the Sportsman. Physical Culture and Sport, Moscow.
Zhelyazkov, Ts., I. Iliev (1991) Tendencies in the Dynamics of the Functional Fitness of Elite Sportsmen. Problems
of the Physical Culture, No. 8, Sofia.
Zhelyazkov, Ts., V. Klle (1993) A Study of the Specific, Functional Load of Elite Basketball Players. Sport and
Science, No. 7, Sofia.
Zhelyazkov, Ts., D.Dasheva (2002). Basis of the Sport Training. Gera-Art, Sofia.
Yakovlev, N. (1983) Chemistry of the Movement. Science, Leningrad.
25
OPE TEME
Igor Juki, Dragan Milanovi, Duan Metiko

STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA

1. UVOD
Kondicijska priprema sportaa velikim je koracima ula u sustav sportske pripreme u drugoj polovici 20. stoljea.
To se posebno odnosi na najpopularnije sportove poput sportskih igara, borilakih sportova, tenisa i drugih. Nakon
razdoblja u kojem su dobrim dijelom iscrpljene rezerve tehniko-taktikog treninga, unapreenje fizikih
svojstava dobiva na sve veoj vanosti. Takav se trend nastavlja i u najnovije vrijeme. Zahtjevi suvremenog
sporta mogu se promatrati kroz sportski i okolinski okvir. Natjecateljski stres u tjelesnom, emocionalnom,
intelektualnom i senzornom smislu ozbiljno ugroava sportaev osobni integritet. Zgusnuti kalendar natjecanja,
veliki broj kontinentalnih i interkontinentalnih putovanja, skraeno vrijeme oporavka, sve izraenija i ujednaenija
konkurencija te niz drugih faktora razlozi su zbog kojih u suvremenom sportu opstaju samo najspremniji sportai.
S druge strane rastu zahtjevi i oekivanja ue i ire okoline prema ostvarivanju sportskih rezultata. Upravljake
strukture sportskih klubova i selekcija, ulagai, sponzori, mediji i gledateljstvo s pravom od vrhunskih sportaa
oekuju znaajna postignua. Zbog navedenih razloga struni sportski timovi ele sustav sportske pripreme
dovesti na najviu razinu. Bez optimalne kondicijske pripreme takvu je razinu teko ostvariti.
Kondicijski trening se moe definirati kao proces unapreenja motorikih i funkcionalnih sposobnosti,
morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa sportaa te za tu svrhu potrebnih motorikih znanja. Kao i
svaki transformacijski sustav, kondicijski trening ima hipotetiki definirane operatore koji iz nekog stanja Si
trebaju sportaa X prevesti u eljeno stanje Sf. Razlika izmeu stanja Si i Sf predstavlja efekte kondicijskog
transformacijskog procesa. Kondicijska priprema je sastavni dio globalnog sustava sportske pripreme. Zasebno
promatrana, kondicijska priprema ostvaruje utjecaje prema temeljnim kondicijskim svojstvima. Ipak, osnovno
promatranje i vrednovanje ovog tipa pripreme usmjereno je na povezanost s drugim segmentima pripremljenosti.
Takvim vezama nastaje integralna sportska pripremljenost kao temeljni smisao sportskog treninga. U okviru
integralne pripremljenosti kondicijska pripremljenost predstavlja pretpostavku za kasniju uspjenu manifestaciju
natjecateljskih potencijala sportaa.
2. DOSADANJE SPOZNAJE O STRUKTURI KONDICIJSKOG TRENINGA
26
U novije vrijeme vei broj autoriteta iz podruja kondicijskog treninga postavili su razliite sustave trenanog
rada. Posebno interesantan segment ovog problema prepoznaje se u pristupu razliitih autora (kondicijskih
trenera) prema usmjerenosti kondicijskog treninga. Gotovo iznenauje broj razliitih pristupa, a jedan broj takvih
razmiljanja predstavljen je u ovom poglavlju.
Gredelj i suradnici (1975) u eksperimentalno utemeljenoj strukturi motorikih sposobnosti upuuju na
egzistiranje generalnog motorikog faktora i njemu dva podreena faktora (mehanizam za regulaciju gibanja
i mehanizam za energetsku regulaciju). Prvi od njih se dijeli na mehanizam za strukturiranje gibanja (koordinacija
ruku, nogu i cijeloga tijela, brzina izvoenja kompleksnih motorikih zadataka, reorganizacija stereotipa gibanja,
agilnost, koordinacija u ritmu, brzina uenja motorikih zadataka i brzina alternativnih pokreta) i na mehanizam
za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa (brzina jednostavnih pokreta, fleksibilnost, ravnotea otvorenim i
zatvorenim oima, te preciznost ciljanjem i gaanjem). Drugi mehanizam drugoga reda dijeli se na mehanizam
za regulaciju intenziteta ekscitacije (eksplozivna snaga i dinamometrijska sila) i na mehanizam za regulaciju
trajanja ekscitacije (repetitivna snaga ruku, trupa i nogu, statika snaga ruku, nogu i trupa). Putem kineziolokih
transformacijskih procesa na ove sposobnosti je mogue utjecati i time unapreivati tjelesnu pripremljenost.
Zatsciorskij (1977) svoj sustav razvoja fizikih svojstava zasniva na brojnim znanstvenim istraivanjima iz
razliitih sportskih disciplina. Samoj strukturi svojstava koja je potrebno razvijati pripadaju sposobnosti snage,
brzine, izdrljivosti, okretnosti, gibljivosti, sposobnosti relaksacije miia, ravnotee i osjeaja za prostor. Autor
posebnu pozornost usmjerava na zakonitosti utjecaja trenanog rada u odnosu na razinu treniranosti i veliinu
optereenja, te na metodiku razvoja osnovnih sposobnosti i njihovih kombinacija. Banister i sur. (1984) u
Modeliranju trenanih zahtjeva kod sportaa uspostavljaju kibernetiki sustav za razvoj sportskih dostignua.
Kao osnovni generator razvoja tjelesnih sposobnosti navodi se trening (generalnog tipa) koji, nakon to je primio
utjecaje svih internih i eksternih faktora (ishrana, farmakologija, alkohol, puenje, umor uslijed treninga),
efekte integrira s efektima tehniko-taktike i psiholoke pripreme, to konano proizvodi realna sportska
dostignua. U podsustavu namijenjenom razvoju tjelesnih sposobnosti prepoznaju se segmenti koji se odnose
na: kardiorespiratorni fitness, trening snage (strength) i brzinsko-eksplozivnih svojstava (power), trening
fleksibilnosti i trening motorike koordinacije. Bridgman (1991) upuuje na tjelesne karakteristike koje je u
razliitim sportovima poeljno testirati i unaprijeivati. To su: brzina, jakost, miina izdrljivost, snaga,
eksplozivnost, agilnost, brzina reakcije, fleksibilnost, srano ilna izdrljivost (aerobna), ravnotea, anaerobna
izdrljivost, sastav tijela i kinestetika percepcija. Brzycki i Brown (1993) dijele sustav tjelesne pripreme na
trening snage (strength) i kondicioniranje (conditioning). Trening snage ima dva osnovna pravca: smanjivanje
mogunosti ozljeda i unapreivanje sposobnosti. Kondicioniranje je takoer podijeljeno u dva dijela: opi i
specifini program. Opi program podrazumijeva razvoj ope (aerobne) izdrljivosti, dok specifini program
podrazumijeva razvoj anaerobne izdrljivosti. Zasebno je tretirana specifina kondicija, koja je opisana skupom
specifinih kondicijskih vjebi na koarkakom terenu (uglavnom anaerobnog tipa). U dodatku se kao vaan
dio tjelesne pripreme koarkaa navodi program za razvoj fleksibilnosti i osnovne odrednice u ishrani. Bompa
(1994) razlikuje generalnu i specifinu fiziku pripremu. U odnosu na pojedina biomotorika svojstva, autor
razlikuje trening snage (maksimalna snaga, sila i miina izdrljivost), trening izdrljivosti (aerobne i anaerobne)
u okviru kojeg govori o treningu pojedinih energetskih sistema (trening tolerancije na laktate, trening
maksimalnog primitka kisika, trening anaerobnog praga, trening fosfagenog sustava i trening aerobnog praga),
trening brzine (vrijeme reakcije, apsolutna brzina i razbijanje brzinske barijere), trening fleksibilnosti i trening
koordinacije. Wathen i Roll (1994) u svom sustavu trenanog rada na razvoju tjelesnih sposobnosti posebnu
pozornost usmjeravaju na razvoj snage i snanih svojstava (hipertrofija, snana izdrljivost, bazina snaga i sila),
fleksibilnosti, te aerobnih i anaerobnih sposobnosti. Kraemer (1994) je postavio vrlo jednostavnu strukturu
treninga za razvoj kondicijskih sposobnosti. Struktura se odnosi na razvoj sposobnosti kroz tri osnovna tipa
treninga: aerobni trening (aerobne sposobnosti), anaerobni trening (anaerobne sposobnosti) i trening s
optereenjem (snaga i sila). Bangsboo (1994) razlikuje nekoliko podtipova kondicijskog treninga: aerobni
(regeneracijski, nisko i visoko intenzivni), anaerobni (brzina i brzinska izdrljivost), trening jakosti (bazini i
funkcionalni), trening brzinske i dugotrajne miine izdrljivosti, te trening koordinacije i fleksibilnosti. Weineck
(1995) govori o slijedeim oblicima kondicijske pripreme: treningu brzine, okretnosti, snage (brzinske i
maksimalne) i izdrljivosti (aerobne i snane). Drabik (1996) kondicijsku pripremu temelji na razvoju
koordinacije, izdrljivosti, brzine, snage i relaksibilnosti. Prema Brownu (1996) temeljem kondicijske pripreme
unapreuju se slijedea svojstva: antropometrijske karakteristike, brzina, eksplozivnost, jakost, snaga, agilnost,
fleksibilnost, koordinacija, kardiorespiratorni fitness i vidne sposobnosti. Britenham (1996) u svom sustavu
tjelesne pripreme koarkaa razdvaja znaenje globalne pripremljenosti (physical fitness) i sportsku
pripremljenost (athleticism). Kao osnovne komponente globalne pripremljenosti autor navodi: kardiorespiratorni
fitness, miinu snagu, miinu izdrljivost, fleksibilnost i sastav tijela. Pod segmentom sportske pripremljenosti
ubraja: brzinu, eksplozivnu snagu, agilnost i koordinaciju. Poseban segment ovog sustava je specifini kondicijski
trening koji se odvija u okviru individualnih i timskih vjebi na koarkakom terenu koje su bliske realnim
uvjetima natjecanja. Posebna pozornost usmjerena je na testiranje sposobnosti, te na odreivanje kriterija
vrijednosti ostvarenih testovnih rezultata. Weatherly i Schinck (1996) sustavu individualne tjelesne pripreme
koarkaa naglaavaju vanost razvoja eksplozivne (rad u teretani) i reaktivne snage (pliometrijski trening),
razvoja anaerobnih energetskih mehanizama (intervalni sprinterski trening), razvoja fleksibilnosti i optimalizacije
sastava tijela. Trenanim programima za razvoj ovih obiljeja mora prethoditi testiranje i vrednovanje, a posebna
se pozornost usmjerava prema farmakolokoj suplementaciji. Milanovi (1997) u okviru fizike pripreme
sportaa razdvaja trening funkcionalnih sposobnosti i trening motorikih sposobnosti. Osnove metodike treninga
funkcionalnih sposobnosti ini anaerobno i aerobno treniranje s temeljnim principima razvoja osnovnih
funkcionalnih mehanizama. Trening motorikih sposobnosti ukljuuje sustave za razvoj i odravanje snage,
OPE TEME

27
OPE TEME

brzine, izdrljivosti, gibljivosti, koordinacije i preciznosti, te kombiniranih motorikih sposobnosti. Cjelokupnu

kondicijsku pripremu autor dijeli na opu, osnovnu i specifinu. Vermeil i Helland (1997) razdvajaju etiri
osnovne komponente treninga. Prvu komponentu nazivaju radni kapacitet (work capacity), u okviru koje
svrstavaju trening aerobnog i anaerobnog kapaciteta, snane izdrljivosti, bazine snage i fleksibilnosti, te
unapreenje sastava tijela. Druga komponenta ukljuuje razvoj maksimalne, relativne, statike i ekscentrine
snage. Trea komponenta podrazumijeva razvoj tri razliita tipa brzinske snage: startne snage, eksplozivne
snage i elastine snage. Posljednja, etvrta komponenta treninga usmjerena je na razvoj manifestnih oblika
brzine: akceleracije, apsolutne brzine, brzinske izdrljivosti i specijalne brzine. Kao zaseban dio cijelog sustava
treninga navodi se prevencija ozljeda. Dick (1997) govori o zahtijevanim opim tjelesnim karakteristikama koje
je potrebno razvijati za visoka sportska dostignua. To su: snaga, snana izdrljivost, opa ili srana izdrljivost,
brzinska izdrljivost, brzina, elastina snaga i okretnost. Prije samog treninga spomenute sposobnosti je potrebno
detaljno procijeniti, a po zavretku rada efekte treba vrednovati. Joch (1997) je postavio sustav razvoja fizikih
sposobnosti za sprintere. Sustav se sastoji od est dijelova: razvoja startnog ubrzanja i brzine tranja, razvoja
svih vidova snage, razvoja brzinske izdrljivosti, razvoja ope izdrljivosti, ope fizike pripreme (globalna
priprema lokomotornog aparata) i treninga koordinacije. Keul (1984. prema Milanovi, 1997) usmjerava
djelovanje kondicijskog treninga na tri sustava: energetski sustav (osnovni energetski kapaciteti), stanino
strukturalni sustav (lokomotorni sustav) i neuro-mentalni sustav (psiholoke karakteristike). Kao primarni
efekti sinergijskog djelovanja na ove sustave pojavljuju se: usavravanje psihofizikih sposobnosti, odgaanje
reakcija umora, ubrzavanje procesa oporavka, te smanjenje broja i teine ozljeda. Fox (1980. prema Milanovi,
1997) kondicijski trening dijeli na dva podsustava. Prvi ukljuuje kardiorespiratorni trening koji je usmjeren na
razvoj funkcionalnih sposobnosti (aerobni trening, anaerobni trening i mjeoviti aerobno-anaerobni trening).
Drugi podsustav predstavlja neuro-muskularni trening, usmjeren na trening motorikih sposobnosti (izdrljivost,
snaga, brzina, gibljivost te kombinacije sposobnosti kao to su repetitivne snage, eksplozivne snage, brzinske
izdrljivosti, brzinske snage). Gambetta (1998) pod kondicijskim treningom podrazumijeva razvoj radnog
kapaciteta, brzine, snage, jakosti, koordinacije i motorikih znanja. Draowitch i Westcott (1999) pod
kondicijskom pripremom podrazumijevaju: fitness (kardiorespiratorne sposobnosti), trening snage i jakosti i
fleksibilnosti te unapreenje fleksibilnosti i stabilnosti lokomotornog aparata. Hollman i Hettinger (2000)
sustav kondicijske pripreme dijele na razvoj snage, brzine, izdrljivosti (lokalne i ope), fleksibilnosti i
koordinacije. Platonov (2000) kroz promatranje tjelesnih svojstava koja je potrebno razvijati fizikom
pripremom govori o: brzini, gipkosti, jakosti, koordinaciji, hipertrofiji i izdrljivosti. Kamen (2001) razlikuje trening
miine jakosti, aerobne izdrljivosti, brzine, brzine reakcije, snage, fleksibilnosti i postupke za optimalizaciju
sastava tijela. Kurz (2001) je postavio sustav kondicijskog treninga koji se zasniva na razvoju snage, brzine,
izdrljivosti, kordinacije, agilnosti i relaksibilnosti. Clark (2001) razlikuje dva temeljna segmenta tjelesne
pripremljenosti: motoriki i zdravstveno-morfoloki. U motoriki spadaju postupci za unapreenje: snage,
jakosti, izdrljivosti, fleksibilnosti, brzine, agilnosti i neuromuskularne kontrole. U zdravstveno-morfoloki dio
pripadaju: srano-ilna efikasnost, endokrina adaptacija, hipertrofija, smanjenje potkonog masnog tkiva,
poveanje metabolike efikasnosti, unapreenje mekih tkiva i poveanje gustoe kostiju. Foran (2001) u svoj
sustav kondicijske pripreme ukljuuje transformaciju slijedeih svojstava: fleksibilnost, jakost, snaga,
eksplozivnost, 3-D balans, stabilnost trupa, agilnost i koordinaciju, ubrzanje i brzinu i aerobni kapacitet. Posebno
vani dijelovi ovog sustava su specifini kondicijski trening i rehabilitacija sportskih ozljeda. eljaskov (2001)
je svoja razmiljanja o svojstvima na koja je kondicijskim treningom potrebno djelovati usmjerio prema jakosti,
izdrljivosti, brzini, spretnosti i gibljivosti.
Rezultati istraivanja i praktinih spoznaja veeg broja autora o strukturi kondicijskog treninga upuuju na
raznolikost pristupa ovom segmentu sportske pripreme. Iako postoje odreene slinosti izmeu razliitih
pristupa, znakovito je da svaki od strunjaka predstavlja pojedine specifinosti koje su odraz povijesnih, sociokulturalnih, znanstvenih i strunih znakovitosti okruenja u kojem navedeni eksperti djeluju.
3. STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA
28
Za kondicijskog trenera, ali i druge lanove strunog tima, iznimno je vano odrediti se u kojem e pravcu
usmjeriti trenana djelovanja. Budui se iz prethodnog poglavlja jasno moe zakljuiti kako svjetska iskustva
o strukturi kondicijskih svojstava nisu jedinstvena, prilikom kreiranja kondicijske pripreme potrebno je uvaiti
to vei broj znanstvenih spoznaja i empirijskih iskustava.Temeljem dosadanjih spoznaja i iskustva autorskog
tima, u ovom radu postavljen je sustav usmjerenosti kondicijskog treninga. Iz prikaza 1 je vidljivo da je
kondicijski trening proces koji je usmjeren na unapreenje motorikih i funkcionalnih (energetskih) sposobnosti,
morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa i motorikih znanja sportaa. Prikazani sustav obiljeen je
brojnim interakcijama razliitih svojstava to upuuje na postojanje integralne kondicijske pripremljenosti. Time
se, zapravo, eli ukazati na vanost i vrijednost svake zasebne kondicijske karakteristike, ali prije svega u
kontekstu stvaranja integralne kondicijske kvalitete sportaa koja e se ispoljiti u realnim natjecateljskim
uvjetima. Svaka od karakteristika zavrijeuje nekoliko rijei.
Prema Zaciorskom (1975.) motorike sposobnosti su oni oblici motorike aktivnosti koji se pojavljuju u kretnim
strukturama koje se mogu opisati jednakim parametarskim sustavom, koje se mogu izmjeriti istovjetnom
skupinom mjera i u kojima nastupaju analogni fizioloki, bioloki i psihiki procesi, odnosno mehanizmi.
Istraivanja motorikih sposobnosti potvrdila su da ovaj segment nije opisan jednom ili s nekoliko latentnih
dimenzija, ve se radi o sloenoj strukturi kvantitativnih (snaga, brzina, izdrljivost) i kvalitativnih (koordinacija,
fleksibilnost, preciznost ) svojstava (Meinel, 1981 prema Milanovi 1997) ili o hijerarhijski ureenom sustavu
sposobnosti (Gredelj i sur. 1975). Dvije od navedenih motorikih sposobnosti (relaksibilnost i vidne sposobnosti)
ne pojavljuju se esto u strukturama kondicijskih svojstava. Relaksibilnost je sposobnost sportaa da u
odgovarajuim vrlo kratkim vremenskim sekvencama ukljuuju, ali i iskljuuju djelovanje odreenih miinih
jedinica. To se odnosi na agonistike i antagonistike miine skupine istog ekstremiteta, ali i na udaljene
miine skupine, ija je relaksiranost vana za efektivnost konkretnog gibanja. Vidne sposobnosti opisuju niz
vanih karakteristika koje vidni aparat manifestira u motorikim gibanjima. U njih ubrajamo: vidnu
koncentraciju, vidno podeavanje, vidnu memoriju, periferni vid, vidnu vremensku reakciju, fleksibilnost vidnog
fokusiranja, dubinsku vidnu percepciju itd.
Funkcionalne sposobnosti oznaavaju uinkovitost energetskih procesa u organizmu, a odnose se na
uinkovitost aerobnih i anaerobnih funkcionalnih mehanizama. Svaku sportsku granu mogue je opisati
dominacijom pojedinih energetskih mehanizama. Vrlo se esto u kontekstu kondicijske pripreme povezuju
termini izdrljivost i funkcionalne sposobnosti. Takva povezanost je logina s obzirom da su energetski kapaciteti
uvjet za manifestacije izdrljivosti. Ipak, na temelju neto sloenije strukture izdrljivosti (biomehaniki,
biokemijski, psiholoki pokazatelji), ova sposobnost s pravom pripada motorikom prostoru.
Morfololoke osobine opisuju grau tijela sportaa na temelju veeg broja antropometrijskih podataka.
Osnovne etiri morfoloke osobine su longitudinalna dimenzionalnost skeleta, transverzalna dimenzionalnost
skeleta, volumen miinog tkiva i potkono masno tkivo. Budui je uglavnom nemogue trenanim putem utjecati
na prve dvije karakteristike, kondicijski je trening usmjeren, okrenut ka optimalizaciji koliine miija i potkonog
masnog tkiva, sukladno zahtjevima konkretnog sporta. Konstitucijske karakteristike u jednadbi specifikacije
razliitih sportova imaju svoju poziciju, a ak se i u okviru pojedinih disciplina ili igrakih pozicija (timski sportovi)
govori o specifinim zahtjevima u odnosu na morfoloka svojstva.
Naporan reim ivota vrhunskih sportaa, koji ukljuuje trening, natjecanja, putovanja, medijski pritisak i dr.,
iziskuje visoku razinu sportske pripremljenosti. Jedna od temeljnih pretpostavki i odlika sportske treniranosti
je i optimalno zdravstveno stanje. Optimalizaciji zdravlja sportaa u velikoj mjeri trebaju doprinositi preventivni
kondicijski programi. Njihov primarni cilj je smanjenje broja i teine ozljeda sportaa. Sastavnice ovih programa
su postupci unapreenja miia i vezivnog tkiva lokomotornog sustava sportaa, te njihove sposobnosti
kvalitetnih motorikih reakcija u urgentnim, po zdravlje opasnim, situacijama. Jednako vaan dio kondicijske
pripreme je i rehabilitacija sportskih ozljeda, posebno njen zavrni dio koji nazivamo sportska faza rehabilitacije.
U kondicijskoj pripremi posebno su vana motorika znanja. Pod pojmom motorikih informacija ili motorikih
znanja podrazumijevaju se formirani algoritmi naredbi, smjeteni u odgovarajuim motorikim zonama CNSa koji omoguavaju ostvarivanje svrhovitih motorikih struktura gibanja (Mrakovi i sur. 1993). Bez
odgovarajuih motorikih znanja, koja se prepoznaju kroz svladane tehnike kondicijskih vjebi, nemogue je
zamisliti uinkovito i sigurno treniranje. Motrorika znanja se za potrebe kondicijske pripreme mogu odrediti
kao znanja potrebna za unapreivanje motorikih sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti, morfolokih
karakteristika i zdravstvenog statusa sportaa.
Svi znaajniji postupci u okviru kondicijske pripreme zasnivaju se na dijagnostikim postupcima kondicijskih
svojstava. Ovim je postupcima namjera utvrditi stanje treniranosti u kojem se sporta trenutno nalazi, da bi
OPE TEME

29
OPE TEME

se na temelju takvih informacija pristupilo metodikom oblikovanju i programiranju kondicijskog treninga.

Pod dopunskim faktorima kondicijske pripreme podrazumijevaju se sve one motorike i nemotorike
aktivnosti kojima se mogu unaprijediti sposobnosti, osobine i znanja sportaa, a koje ne pripadaju sustavu treninga
i natjecanja u klasinom smislu (metode oporavka, reim ivota, prehrana, organizacijski uvjeti itd.)
SPECIFINOSITUACIJSKI
KONDICIJSKI TRENING
VIESTRANO-BAZINI
KONDICIJSKI TRENING
KONDICIJSKI TRENING
MOTORIKE
SPOSOBNOSTI (MS)
FUNKCIONALNE
SPOSOBNOSTI (FS)
MORFOLOKE
KARAKTERISTIKE (MK)
SNAGA I JAKOST
AEROBNE SPOSOBNOSTI
OPTIMALIZACIJA
SASTAVA TIJELA
KOORDINACIJA
PREVENCIJA OZLJEDA
SPORTSKA FAZA
REHABILITACIJE
OZLJEDA
BRZINA
IZDRLJIVOST
ZDRAVSTVENI
STATUS (ZS)
AEROBNO-ANAEROBNE
SPOSOBNOSTI
ANAEROBNE
SPOSOBNOSTI
AGILNOST
FLEKSIBILNOST
RAVNOTEA
MOTORIKA
ZNANJA
RELAKSIBILNOST
VIDNE SPOSOBNOSTI
MS
DIJAGNOSTIKA
KONDICIJSKIH
SVOJSTAVA
FS
MK
ZS
DOPUNSKI FAKTORI
KONDICIJSKE PRIPREME
4. VRSTE KONDICIJSKE PRIPREME

4.1. Viestrana kondicijska priprema
30
Pod opom (viestranom) pripremom podrazumijeva se razvoj irokog spektra sposobnosti, od kojih se neke
u konkretnom sportu ne mogu direktno ispoljiti, ve se javljaju kao imbenik kasnijeg razvoja specifinih i
situacijskih svojstava. Opa kondicijska priprema usmjerena je na poboljanje sposobnosti svih topolokih regija
tijela, na podizanje efikasnosti svih organa i organskih sustava, na podizanje funkcionalnih sposobnosti kao i
primarne jakosti, brzine, izdrljivosti i gipkosti (Milanovi, 1987). Ovim sustavom rada takoer je vano
orijentirati se na unapreenje razliitih vidova koordinacije. Kroz sustav viestrane kondicijske pripreme nastoji
se unaprijediti zdravstveni status sportaa putem preventivnih trenanih djelovanja. Pojedini autori (Vermeil
i Heland, 1997.) ovaj segment kondicijske pripreme nazivaju razvojem radnog kapaciteta, kao pretpostavkom
za razvoj bazinih i specifinih sposobnosti.
Viestrana kondicijska priprema posebno je uinkovita ukoliko se provodi u viegodinjem trenanom razdoblju.
Ipak, ovaj tip pripreme egzistira u gotovo svakom godinjem ciklusu treninga vrhunskih sportaa. Tada je
najee rije o unapreenju aerobnih sposobnosti (regeneracijskog i ekstenzivnog tipa), primarnih motorikih
sposobnosti, sastava tijela (odnos miine mase i potkonog masnog tkiva) te zdravstvenog statusa koarkaa.
Osnovni metodiki parametri viestrane pripreme kreu se u okviru upotrebe najireg repertoara trenanih
sadraja, minimalnog i medijalnog intenziteta optereivanja, znatnog trajanja podraaja te dovoljno dugog
trajanja odmora koji mogu biti razliiti od specifinih energetskih zahtjeva konkretnog sporta.
4.2. Bazina kondicijska priprema
OPE TEME

Osnovna ili bazina kondicijska priprema podrazumijeva razvoj najznaajnijih sposobnosti za uspjeh u
konkretnom sportu putem primjene za tu svrhu najuinkovitijih metodskih postupaka. Kondicijska svojstva koja
su u jednadbi uspjeha konkretnog sporta visoko pozicionirana jesu u prvom planu usmjerenosti treninga.
Iznimno je vano daljnje usavravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti u kontekstu stvaranja preduvjeta
za razvoj specifinih kvaliteta u podruju izdrljivosti.U okviru bazine kondicijske pripreme metodiki parametri
poprimaju neto drugaije posebnosti. Izabiru se oni sadraji koji su najprimjereniji razvoju pojedinog svojstva:
intenzitet optereenja u rasponu je od medijalnog do maksimalnog, ekstenzitet ostaje naglaen, ali se
prilagoava usmjerenosti treninga, a karakter i trajanje odmora stavljaju sportae u sve zahtjevnije energetske
situacije.
4.3. Specifina kondicijska priprema

Specifina kondicijska priprema neposredno je vezana za izvedbu razliitih struktura tehnikih elemenata u
kondicijskim uvjetima. Ovaj tip kondicijske pripreme, zapravo, integrira kondicijski i tehniki trening. U okviru
specifine kondicijske pripreme broj svojstava koja elimo transformirati se suava na one najvanije.Vaan
preduvjet za kreiranje programa specifine kondicijske pripreme je poznavanje tehnike konkretnog sporta.
Realizacija ovakvih programa vezana je uz suradnju kondicijskog i glavnog trenera. Metodiki parametri
specifine kondicijske pripreme priblieni su realnim zahtjevima izvoenja struktura gibanja u konkretnom
sportu. Sadraji su iskljuivo vezani uz tehniku, intenzitet se najee kree od submaksimalnog do
maksimalnog, ekstenzitet se znatno smanjuje u odnosu na viestranu i bazinu pripremu, a karakter i trajanje
odmora priblieni su realnim energetskim uvjetima sportske aktivnosti.
4.4. Situacijska kondicijska priprema

Situacijska kondicijska priprema integrira taktiki i kondicijski trening. Kljuna toka koja razlikuje specifini
i situacijski kondicijski trening jesu uvjeti suradnje i suprotstavljanja. Naime, kondicijske vjebe se mogu opisati
kao situacijske ukoliko se odvijaju u bilo kojim uvjetima suradnje i suprotstavljanja sportaa na sportskom terenu
i u okviru dijelova ili natjecanja u cijelosti, uz pojaan dinamizam ili trajanje aktivnosti ili uz poveano vanjsko
optereenje. Metodiki parametri situacijske kondicijske pripreme nastoje se izjednaiti s realnim
natjecateljskim uvjetima ili ak neto uveati. Tom bi prigodom intenzitet trebao biti varijabilan, ekstenzitet
jednak ili neto uvean, a odmori jednaki ili krai od realnih. Vrlo esto se situacijski kondicijski podraaji odvijaju
u motoriko-energetski zahtjevnijim uvjetima nego to ih namee realna natjecateljska situacija. Ovaj vid
kondicijske pripreme trebao bi realizirati glavni trener sa suradnicima uz konzultaciju s kondicijskim trenerom
koji odreuje energetske parametre. Situacijska kondicijska pripremljenost sportaa omoguuje sportau
neposrednu prezentaciju svih njegovih tehnikih, taktikih i psihikih kvaliteta.
Na kraju je vano spomenuti da je realni natjecateljski dogaaj, moda i najznaajniji kondicijski podraaj.
Naime, vrlo je teko i u motivacijski idealnim trenanim uvjetima simulirati stvarne natjecateljske situacije
obogaene posebnim psihikim stanjima. Iz ovog se razloga natjecanje treba promatrati i kao transformacijski
podraaj, a ne iskljuivo kao uvjet iznimnog iscrpljivanja sportaa.
5. ZAKLJUAK
Razvojem sporta i sportskih znanosti pojavila se potreba redizajniranja strukture kondicijske pripreme. Razlog
tome je istina da je smisao kondicijske pripreme udovoljavanje zahtjeva sportova prema kondicijskim
svojstvima. Temeljem dosadanjih svjetskih spoznaja o strukturi kondicijskog treninga, ponueno je razmiljanje
autora o istom problemu. Ideja predstavljene strukture je integrirati sva podruja u kojima kondicijska priprema
nalazi svoje mjesto. Zbog toga je vano zakljuiti da smisao kondicijskog treninga nije svladavanje posebnih
motorikih znanja niti dostignua vezana za izvedbu pojedinih vjebi. Temeljni smisao i znaaj kondicijskog
31
OPE TEME

treninga usmjeren je na stvaranje psihofizikih pretpostavki za manifestaciju tehniko-taktikih i psiholokih

kvaliteta u realnim natjecateljskim uvjetima. Konkretni efekti kondicijskog treninga trebali bi se ogledati u :
usavravanju psihofizikih sposobnosti, odgodi reakcija umora, ubrzavanju procesa oporavka i smanjenju broja
i teine ozljeda sportaa (Keul, 1984., prema Milanovi, 1997).
6. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
32
Bangsboo, J. (1994): Fitness Training in Fotball. University of Copenhagen, Denmark.

Banister, E. W., Good, P., Holman, G., Hamilton, C.L. (1984): Modelling the Training Response in Athletes.
Olympic Scientific Congress Proceedings, Eugene, Oregon. Human Kinetics Publishers, Champaign, Il.
Dubuque, Iowa.
Bridgman, R. (1991) . A Coachs Guide to Testing for Athletic Attributes. National Strength and Conditioning
Association Journal, vol. 13, No.3.Colorado Springs,USA
Brittenham, G. (1996): Complete Conditioning for Basketball. Human Kinetics, Champaign, Il.
Brzycki, M., Brown, S. (1993): Conditioning for Basketball. Masters Press, Indianapolis, IN.
Clark, M.A. (2001): Integrated Training for the New Millenium. National Academy of Sports Medicine, Thousand
Oaks, Ca.
Drabik, J. (1996): Children & Sports Training. Stadion Publishig Company, Inc., Island Pond, Vermont.
Fulton, K. T. (1992): Off-season Strength Training for Basketball. National Strength and Conditioning Association
Journal 14 (1), str.31-34.
Foran, B. (Ed.) (2001): High-Performance Sports Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Illinois.
Gambetta. V. (1998): The Gambetta System. Gambetta Sports Training Systems, Inc. Sarasota, Fl.
Gredelj, M., Metiko, D., Hoek, A., Momirovi, K. (1975): Model hijerarhiske strukture motorikih sposobnosti.
Kineziologija, 5, 1-2, 7-82.
Hollman, W. and T. Hettinger. Sportmedizin. Stuttgart: Schattauer, 2000.
Joch, W. (1997): Sprint. GOPAL d. d., Zagreb.
Johnson, C. A. Ed. (1997): NBA Power Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Il, USA.
Juki, I. (2001): Strukturna analiza sadraja kondicijske pripreme u koarci. Disertacija. Kinezioloki fakultet
Sveuilita u Zagrebu.
Kamen, G. (2001): Foundation of Exercise Science. Lippincott Williams & Wilkins, Philadelphia, PA.
Kraemer, W. J. (1994): General Adaptations to Resistance and Endurance Training Programs. In: Essentials of
Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.127-150. Human Kinetics, Champaign, Illinois.
Kurz, T. Science of Sports Training. Island Pond, VT: Stadion Publishing Company, 2001.
Milanovi, D. (1997): Teorija treninga. U: Prirunik za sportske trenere.
Mrakovi, M., Metiko, D., Findak, V. (1993): Teorijski model klasifikacije motorikih znanja. Zbornik radova 4.
Ljetne kole pedagoga fizike kulture, str.3-17.
Platonov, V. N. (1997): Opa teorija pripreme sportaa u olimpijskim sportovima. Olimpijska literatura, Kijev.
R. dos Remedios, R. (1993): A Summer Strength and Power Program for Basketball. National Strength and
Conditioning Association Journal, 15 (1).
Semenick, D. M. (1994): Testing Protocols and Procedures. In: Essentials of Strength Training and Conditioning
Smith, R. B. (1996): The University of South FloridaS Off-Season Strength Training for Basketball. National
Strength and Conditioning Association Journal, 18 (2), str.74-76.
Vermeil, A., Helland, E. (1997): The Right Staff. Coaching and Sport Science Journal. 2(1), str.25-30.
Wathen, D., Roll, F. (1994): Training Methods and Modes. In: Essentials of Strength Training and Conditioning
Weatherly, J., Schinck, C. (1996): Preparing a Basketball Player for NBA Camp. National Strength and Conditioning
Association Journal, 18 (6), str.
Weineck, J. (2000): Optimales training. Institut fur sportwissenschaft der Universitat Erlangen-Nurnberg.
Zatsciorskij, V. M. (1975): Fizika svojstva sportiste. SFKJ, Beograd.
eljaskov, M. (2002). Osnovi na sportnata trenirovka. Gera Art OOD, Sofija.
PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREME
OPE TEME

Zrinko ustonja1, Zdenko Jajevi2

student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
2
1. UVOD
Rije trening latinskog je podrijetla i potjee od glagola trehere to znai vui, izvlaiti. Kao pojam pojavljuje
se u starofrancuskom, a ini se da je zajedno s Normanima prela iz Francuske u Englesku. U Engleskoj se
upotrebljava u konjikom sportu gdje se oblikuje novo znaenje izvoenje konja iz tale s ciljem obuavanja,
poveavanja sposobnosti, treniranja. Najvjerojatnije je iz konjikog sporta pojam trening prenesen i u sport
u cijelosti. Za sada nije mogue ustanoviti kada je rije trening poprimila svoje dananje znaenje u sportu
(Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.). Rije kondicija vue etimoloke korijene takoer iz latinskog jezika
od rijei conditio to znai uvjet, uvjetovano stanje (Kureli 1967.).
Osobine kondicijskog treninga, kao jednog od vidova ili dijelova sportskog treninga, i njegov razvoj u prolosti
bili su relativno rijetko u sreditu pozornosti povjesniara sporta. Vjerojatno je vie razloga zato je to tako.
Pokuavajui ui u povijesna razmatranja raznih znaajki kondicijskog treninga i kondicijske pripreme suoili
smo se s vjerojatno jednim od glavnih razloga, s problemom s kojim su se susretali i brojni drugi istraivai koji
su pokuali dokuiti i ponuditi odgovore na pitanja o povijesnom razvoju kondicijske pripreme. Povijest je znanost
koja se temelji na izvorima i nedostatak pravih povijesnih vrela problem je koji povijesnu znanost gura u podruje
spekulacija i nagaanja. Upravo mali broj izvora o kondicijskom treningu u prolosti pokazao se kao ozbiljan
problem. Problem je bio zapravo u jednoj od glavnih osobina treninga, a to je da se trening dogaa u interakciji
sportaa i trenera i kao takav ostaje zatvoren u tom uskom krugu. Rijetko nailazimo na zapise ili ostale tragove
u vremenu koje su treneri, a jo rjee sami sportai ostavili o metodama, vjebama i nainima rada sa svojim
sportaima. Zbog toga je teko pratiti razvoj i osobitosti kondicijskog treninga tijekom povijesti. Tek u 19. stoljeu
pojavljuju se prvi ozbiljniji pokuaji biljeenja i prve preporuke o kondicijskom treningu1 . Meutim, uvijek nam
ostaje utjena injenica da zavrni proizvod treninga, a to je natjecanje, odnosno, rezultat sportsko postignue,
kroz povijest relativno dobro moemo pratiti.
S obzirom na to da ljudi koji su nastanjivali podruja prvih civilizacija prije vie od 5000 godina nisu bili nimalo
intelektualno inferiorniji no to smo mi danas, a tjelesno je vjebanje jedna od biotikih potreba ovjeka, sasvim
je izvjesno da su vrlo rano uoili svu korist i dobre strane tjelesnog vjebanja i sporta, ali i potrebu za sustavnim
bavljenjem sportom tj. redovitim vjebanjem - provoenjem treninga.
2. KONDICIJSKA PRIPREMA DO 19. STOLJEA

Postoje dokazi o primjeni kondicijskog treninga (tonije treninga snage s optereenjima) u mnogim ranim
civilizacijama. Takav trening je bio vrlo raznolik i primjenjivao se kako za razvoj sposobnosti sportaa, tako
i u vojne svrhe. (T.Todd, 1985.) U Egipatskim grobnicama (oko 2500 g. pr. Kr) otkriveni su umjetniki radovi
na zidovima koji su prikazivali razne manifestacije snage i natjecanja u snazi. Tako postoje prikazi starih
Egipana kako podiu vree s pijeskom jednom rukom iznad glave. Stanovnici antike Irske su se natjecali
u bacanju kamena jo prije 3800. godina. Na drugoj strani svijeta u Kini upotrebljavali su se testovi snage za
1
Sasvim je razumljivo da se tada jo ne pojavljuje kondicijski trening kao skupni pojam koji obuhvaa proces unapreenja
motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorikih znanja te zdravstvenog stanja
sportaa, ve se govori o treningu odreenih motorikih i funkcionalnih sposobnosti koje prema dananjim podjelama sportskog
treninga pripadaju podruju kondicijskog treninga. Najee su to snaga i izdrljivost.
33
OPE TEME
Zrinko ustonja, Zdenko Jajevi

vrijeme dinastije Chou (1122.-255. g. pr. Kr.). Sasvim je izvjesno da su mnoge civilizacije prije samih Grka ili
Rimljana trenirali i koristili snagu u svrhu zabave ili vojnih potreba. Ono to nam danas nije poznato jesu metode
treninga i programi koji su se koristili za poveanje snage (W. Kraemer, 2002.).
Prema W. Kraemeru u antikoj Grkoj zabiljeena su podizanja velikih tereta Bibona i Emastusa jo tijekom
6. st. pr. Kr. Takvi zadaci ukljuivali su podizanja velikih kamenja razliitih teina i veliina. Nisu koristili
jednoobrazne naine podizanja tereta. Moda je najuveniji Grk poznat po svojoj snazi bio Milon iz Krotona
iz 6. st. pr. K. Pripisuju mu zasluge za prvu upotrebu progresivnog treninga s optereenjem. Tijekom 4 godine
svaki dan je nosio najprije mlado tele na leima sve dok bik nije dosegao svoju punu veliinu. Stari Grci su koristili
vjebe za razvoj snage i u vojne svrhe. Jedan od najranijih oblika natjecanja u bodybuildingu pronalazimo u
podacima o grkom polisu Sparti koja je bila poznata po svojem ustroju u kojem je sve, a najvie tjelesno
vjebanje2 , bilo podreeno izrazito vojnoj orijentaciji. Spartanci su paradirali goli i ocjenjivani su na temelju
razvijenosti miine mase. Oni koji ne bi zadovoljili kriterije okrutno su kanjavani. Poznati grki lijenik Galen
(129.-199.) vjerojatno je prvi lijenik koji je govorio o uincima treninga snage, promovira koritenje tereta i
opisuje vjebe jaanja (W. Kraemer, 2002.). Galen takoer opisuje i rune utege haltere, koje su grki
atletiari isprva koristili prilikom skoka u dalj, a kasnije su imali otprilike slinu svrhu koju danas imaju jednoruni
utezi tj. buice (T.Todd, 1985.). Galen je mnogo radio s gladijatorima kojima je ivot ovisio o njihovoj snazi.
Grci prvi organiziraju trening prema odreenim razdobljima. Tako na olimpijskim igrama nisu mogli sudjelovati
oni koji nisu mogli potvrditi da su se barem 10 mjeseci spremali za sudjelovanje na olimpijskim igrama. Takoer
su morali mjesec dana prije samog poetka natjecanja na olimpijskim igrama boraviti u Olimpiji gdje tijekom
tog razdoblja treniraju sa svojim trenerima, ali pod nadzorom sudaca. Bila je to prva primjena periodizacije u
sportu, to nam svjedoi o svjesnosti znaaja duge pripreme koji je poprimio i odreeni organizacijski oblik.
(J. Pedemonte3 , 1986., Matveev, 1964.). Lucije Flavije Filostrat (170. 244/249.) napisao je djelo o grkom
sportu i antikim olimpijskim igrama u kojem govori o svojevrsnim sportskim zvijezdama onog doba, prikazuje
nain ivota i rada trenera i sportaa, kao i njihove meusobne odnose. To djelo pod nazivom Gymnasticus
(u grkom originalu - Peri gynaeikhe) danas predstavlja vrlo vaan izvor za prouavanje antikog sporta.
Filostrat, nam izmeu ostalog, govori o tome kako trener koji prenosi svoja bogata iskustva na svoje uenike
treba posjedovati i veliko znanje o trenerskoj znanosti koja nije ni u emu nieg reda od ostalih znanosti
(Filostrat, I)4 jer bez tih znanja i iskustava sigurno ne bi bilo napretka. Govori o nainu treniranja koji se koristi
u njegovo doba (prva polovica 3. stoljea) koje je prema njemu nepravilan i bez snage (Filostrat, II). U
zadae trenera (u originalnom tekstu Filostrat govori o gimnastu5 , ali prevoditelj, ini se samoinicijativno,
gimnasta prevodi kao trenera) prema Filostratu spadaju:
oslobaanje od suvinih materija (op.a. redukcija tjelesne teine), omekavanje otvrdlih udova (op.a. razvoj
gibljivosti) ili pak debljanje (op.a. jaanje) nekog od njih, odnosno njihovo preformiranje (op.a. razvoj pojedinih
miinih skupina) kao i zagrijavanje spadaju u zvanje gimnasta. Pedotrib ili ne razumije ove stvari ili ih pogreno
primjenjuje (Filostrat, XIV)
Iz navedenog citata sasvim je izvjesno da gimnasti predstavljaju antike kondicijske trenere s gotovo istim
zaduenjima i opisom djelatnosti kao i dananji kondicijski treneri. Pedotribi, kao treneri zadueni za tehniku
Usp. Sinicin, S. D. (1947). Izvodi iz istorije fizike kulture (Grka i Rim). Beograd: Centralni odbor fiskulturnog saveza Jugoslavije.
i Mudrini, M. (1932). Historija telesnog vebanja (I. dio). Zagreb: Tiskara C. Albrecht.
3
J. Pedemonte navodi prema Schurakowskij, E. N. (1940). Historical Summary of Pedagogy in the Ancient Time. Moscow.; Petrov,
J. N. (1938). Historical Outline of Physical Culture. Moscow. i Lewden P. (1956). Lentraineur dathetisme. Paris.
4
Autori su prevod Bore Jovanovia prilagodili Hrvatskom jeziku
5
gimnasti su ljudi koji pripremaju natjecatelje u okviru atletike (agonistarh) ili hrvanja (ksistarh), no nisu bili usko specijalizirani jer
se bave i teorijom gimnastike (tj. vjebanja; gimnastika na jeziku antike Grke znai vjebati gol, vjebati bez odjee) i povezuju je
s drugim znanostima, a naroito medicinom. Predstavljaju visokokvalificirani kadar u sportu antike Grke. Razlikuju se od
pedotriba (pajdotriba) koji takoer sudjeluju u treningu sportaa. ini se da je pedotrib (gr. Tribo, trivo pripremati, pais, paidos
djete) radio sa sportaima mlaih uzrasnih kategorija i to prije svega na tehnikoj i taktikoj obuci. Pedorib upoznaje s hrvakim
zahvatima, ui pogodnim prilikama napadu i raspodjeli snage i kako se moe braniti ili kako moe svladati onoga koji se brani. Sve
ovo moe uiti i gimnast ukoliko atleta jo nezna. (Filostrat, XIV). Aristotel takoer dijeli pedotribe od gimnasta i kae da pedotrib
brine za vjebanje mladih u odreenoj disciplini, dok gimnast vodi brigu o generalnoj grai njihovih tijela.
2
34
i taktiku pripremu, rade po uputama i pod nadzorom gimnasta koji su zadueni za kondicijsku pripremu, tj.
brinu se o generalnoj grai tijela sportaa.
Gimnasti su pratili i privatni ivot svojih sportaa, te su nerijetko i intervenirali. (usp. Filostrat, XXI-XXIV)
Gimnasti moraju moi prosuditi karakter svojih sportaa i detaljno ispitati grau njihovog tijela, tj. podvrgnuti
vjebaa pregledu u cilju utvrivanja kakva mu je priroda i za to je sposoban (Filostrat, XXVI) prije poetka
zajednikog treniranja. Filostrat navodi neke od metoda kondicijskog treninga koje su antiki sportai koristili:
trening se nekada sastojao u tome da su pojedinci vukli teke terete, drugi su se uputali u nadmetanje u
brzini s konjima i zeevima; drugi opet su ispravljali i krivili debele eljezne ploe; drugi su uprezali pored snanog
vola i vukli plug, neki su lomili biku vrat, pa ponekad ak i lavovima aka Naksosa plivao je oko obale otoka
iznosei ruke na puinu (op.a. vjerojatno plivanje kraul tehnikom) ime je ujedno vjebao ruke i cijelo tijelo.
(Filostrat, XLIII)
U antikoj Grkoj panja se posveivala i prehrani sportaa, pa su postojali ak i strunjaci za prehranu alpiti.
(Jajevi, 1997., str. 15)
hrana im je bila nepeen i bez kvasca jemeni kruh, govee, bivolje, ovje, kozje meso otuda su vjebali
bez obolijevanja i kasno su starili neki su se natjecali na osam, a neki i na devet olimpija (Filostrat, XLIII)
Filostrat napominje da su u njegovo vrijeme sportai netrenirani mekuci (Filostrat, XLIV) i da je maenje
prodrlo u trenersku znanost. Medicina je bila prva koja je mazila. (Filostrat, XLIV) Filostrat govoti i o
trenerskom tetrasu (Filostrat, XLVII):
Pod tetrasom podrazumijevamo niz vjebi koje se izvode tijekom etiri uzastopna dana. Prvi dan priprema
atletu, drugog se podie napor, treeg sputa rad i najzad etvrti ga dri u osrednjoj kondiciji. (op.a. govori se
o intenzitetu rada tijekom etiri dana) Pripremna vjeba sastoji se iz pokreta koji su kratkotrajno naporni i brzi,
a koji pripreme atletu i usmjere ga na predstojei rad; napornija vjebanja su neumoljivo ispoljavanja snage
koja se krije u samoj njegovoj (op.a. sportaevoj) prirodi; vjeba opadajue napornosti je takvo kretanje koje
vraa atletu u normalno stanje; onaj dan koji odrava atletu u srednjoj kondiciji, pouava ga izbjegavanju
protivnika, ali ne dozvoljava da on njemu (op.a. sportau) izbjegne. (Filostrat, XLVII)
Ovo su dokazi da se treningu u antikoj Grkoj pristupalo sistematski i da je postojao, barem jedan, razraeni
sustav treninga koji je bio u irokoj upotrebi. etiri opisana dana predstavljaju, upotrebljavajui dananju
terminologiju, jedan trenani mikrociklus koji se uzastopno ponavljao vie puta i bio je osnova treninga u antikoj
Grkoj. Filostrat, protivnik takvog unaprijed planiranog treninga, mislio je da trener mora slobodno vjebati
svakog sportaa ovisno o njegovom psihikom stanju i vremenskoj situaciji. Osim toga suci u Olimpiji tijekom
kvalifikacijskog mjeseca nisu doputali primjenu tih metoda (usp. Filostrat, LIV), jer su drali da se na treningu
ne smiju koristiti unaprijed planirane vjebe, ve da treba uvijek raditi po programu koji se pripremi ovisno o
trenutnom stanju sportaa. Razlikuje vrijeme natjecanja i vrijeme za pripremu za natjecanje (usp. Filostrat, XI).
Znali su za mogunost i metode treninga za poveanje miine mase. (usp. Filostrat, XIV, XLIII) Koriste
kontinuirani i diskontinuirani (intervalni) trening. (usp. Filostrat, XLII) Razlikuju, prilino detaljno, neke
antropoloke osobine koje mora posjedovati sporta za pojedini sport (usp. Filostrat, XXIX-XLI) i koriste ih
prilikom selekcije. Prate tijek treninga prema boji koe (usp. Filostrat, XXIX), a mogli su utvrditi i stanje
pretreniranosti. (usp. Filostrat, LIII) Vrlo dobro su im poznate razne metode oporavka (masae, plivanje, saune,
prehrana). Filostrat daje i niz preporuka za trening mladih sportaa (usp. Filostrat, XLVI) i kae: ine
i druge greke. Mladog atletu svlae i treniraju kao odraslog mukarca. (Filostrat, XLVI)
Filostratovo djelo izvor je od neprocijenjive vrijednosti za prouavanje i razumijevanje trenerske znanosti
prije vie od 1800 godina. To su najstariji dokazi o postojanju promiljene i sustavne kondicijske pripreme
sportaa, ali i o promiljanju trenerskog poziva kao znanosti i svojevrsne umjetnosti (usp. Filostrat, XXVIII)
koju Filostrat stavlja u rang medicine ili filozofije.
Koritenje vjebi za razvoj snage u vojne svrhe koristi se i u rimskom carstvu. Vojnici treniraju pod punom
ratnom opremom. Rimski vojnici i gladijatori esto su vjebali uvaavajui princip prema kojem optereenje
u vjebanju treba biti vee nego to je u stvarnim uvjetima borbe, te su tako u trenane svrhe koristili maeve
tee od onih koje su koristili u borbi ne bi li ojaali ruke i poboljali svoje vjetine baratanja maevima. (T.Todd,
1985., W. Kraemer, 2002.)
Prema W. Kraemeru, slijedee razdoblje koje je znatno pridonijelo unapreenju kondicijskog treninga (prije
svega treninga snage) jest razdoblje renesanse. Znanstvenici iz toga razdoblja, Camerarius i Montaigne,
OPE TEME

35
OPE TEME

predlau koritenje tereta s ciljem poboljanja zdravlja, poveanja snage i vee uinkovitosti na bojnom polju.
Korisnost takvih vjebi potkrepljuju najnovije spoznaje iz medicine tj. istraivanja ljudskog tijela. Kada je talijanski
znanstvenik Galvani otkrio da je skeletni mii tkivo koje se moe podraiti elektricitetom zapoela su otkrivanja
temeljnih spoznaja o miinoj sili.
3. KONDICIJSKA PRIPREMA U 19. I 20. STOLJEU

ini se da su nakon pada zapadnog rimskog carstva pala u zaborav dostignua trenerske znanosti staroga
vijeka. U razdoblju nakon pada zapadnog rimskog carstva gotovo da i ne pronalazimo nikakve tragove
kondicijskog treninga, iako su dogaanja na podruju tjelesnog vjebanja vrlo iva i raznolika, a izvori koji
govore o tjelesnom vjebanju nisu rijetkost. Meutim prije 19. stoljea ne nalazimo ozbiljnijih zapisa i razmiljanja
o kondicijskom treningu6 .
Prvi pokuaji za sistematski i cjelovit trening poetkom 19. stoljea bili su optereeni konzervativnim principima
vladajuih gimnastikih sustava Njemake, vedske, Francuske, panjolske, eke i drugih zemalja. (eljaskov
i Daeva, 2002.) Svaki, pa i kondicijski, trening tada se shvaa kao interes ljudi za tjelesnim vjebama koje im
mogu poboljati zdravlje, moralno ih osnaiti i probuditi nacionalni duh, povratiti snagu naroda oslabljenog
bolestima. (Jajevi, 1997., str. 45) Cilj je jaanje tijela, ali primjenom, najee, tipskih, ablonskih i krutih
vjebi koje izvode velike skupine vjebaa.
Hoberman navodi nekoliko vrlo ranih radova koji govore o treningu s fiziolokog stajalita. Francuski fiziolog
Pierre-Jean-Georges Cabanis (1757.-1808.) u svom djelu Reports on the Physical and Moral Aspects of
Man (1802.) govori o ljudskom usavravanju i nunosti promjene reima ivota i navika ljudi. Naglaava
vanost tjelesnog vjebanja, raspravlja o snazi miia i prenaglaenom atletskom razvoju koji moe biti tetan
i tjelesno i mentalno. Sir John Sinclair u svom djelu A Collection of Papers, on the Subject of Athletic
Exercises (London, 1806.) problematizira fenomen treninga i iznosi smjele konstatacije o tome da je umjetnost
treninga u njegovo doba dosegnula razinu gotovo nevjerojatnog savrenstva. Prema Hobermanu, Sinclair
smatra trening ljudi i ivotinja poput konja ili borbenih pijetlova u svojoj biti istim procesom iako nema
generalnog pravila u dovoenju ljudi ili konja do granica svojih sposobnosti. Iznosi i preporuke o davanju
droge borbenim pijetlovima ili vojnicima kako bi potaknuli neprirodnu i kratkotrajnu hrabrost, o nunosti
koritenja medicine u treningu, a spominje i upotrebu struje u svrhu poveanja tonusa i stimuliranja miia.
ini se da je upotreba jakih droga bila uobiajena u Engleskoj tijekom 19. stoljea unutar sportskih krugova
i nije iznenaujua njihova upotreba u svrhu poboljanja ljudskih ili ivotinjskih dostignua.
George Baker Winship, lijenik s Harvarda, krenuo je 1859. godine na turneju sjevernom Amerikom pokazujui
svoju snagu. George Baker Winship bio je jedan od pionira dizanja utega i prvi veliki promotor vjebanja s
utezima. Nakon njega uslijedila su mnoga druga poznata imena poput: William Buckingham Curtisa, Richarda
Pennela, Louisa Crya, Alberta Attile, Arthura Saxona, Eugene Sandowa, Bernarr MacFadden, Max Sick
(Maxick)7 , George Hackenschmidt, Sigmund Klein, Milo Steinborn i mnogi drugi (T. Tood, 1985., W. Kreamer,
2002) koji su svojim izgledom, nevjerojatno popularnim i atraktivnim nastupima u cirkusima i brojnim
publikacijama8 promovirali na prijelazu u 20. stoljee rad s teretima i pozitivne uinke tereta na snagu, tjelesnu
grau i zdravlje ljudi. Navedeni autori u svojim izdanjima predstavljaju cijele komplekse vjebi za pojedine
miine skupine i daju savjete iz vlastitog iskustva o tome na koji nain i koliko vjebati s utezima. Najee
se radi o progresivnom treningu s optereenjem. Meutim, najvie se prostora ipak posveuje nainu izvoenja,
Iako se, istini za volju, u literaturi, ali vrlo sporadino, mogu pronai tragovi kondicijskog vjebanja i primjene metoda kondicijske
pripreme. Tako na primjer ameriki dravnik Benjamin Franklin 1786. godine pie u pismu svom prijatelju: ivim dinamino, ne
pijem vino i svakodnevno vjebam s buicama. ini se da je s buicama vjebao najmanje 14 godina kad pie ovu reenicu u pismu
prijatelju. (T. Todd 1985., prema Van Doren, Carl. (1938). Benjamin Franklin. New York: The Viking Press.)
7
promovirao trenani sustav koji se sastojao od izometrinih miinih kontrakcija, tvrdei da trening s teretima usporava osobu (W.
Kraemer, 2002.)
8
Sandow, E. (1894) Sandows system of physical training. London: Gale & Polden.; Sandow, E. (1897) Strength and how to obtain
it. London: Gale & Polden.; Attila. A. (1903). The art of weightlifting and muscular development. London: The Health Culture
Publishing Co.; Saxon, A. (1910). Textbook of weightlifting. London: Health and Strength, Ltd.; Maxick. (1911). How to become a
great athlete. London: Maxick and Saldo.; MacFaddem, B. (1912). MacFaddens Encyclopedia of Physical Culture. New York:
Physical Culture Publishing. (prema T. Todd, 1985.)
6
36
tj. tehnici koju treba svladati prilikom vjebanja s utezima. Jedan od utjecajnijih protivnika podizanja tekih tereta
u svrhu poveanja snage bio je i William Blaikie koji 1879. izdaje knjigu pod naslovom How to Get Strong and
How to Stay So, London: The Health Culture Publishing Co. i zajedno s dr. Dudley A. Sargentom9 promovira
koritenje submaksimalnog optereenja i upotrebu utega malih teina (T. Tood, 1985.)
Daljnje oblikovanje, usavravanje i usustavljivanje treninga rezultat je kritike analize praktinih pokuaja i
teorijskih rasprava koje se javljaju u dotadanjem tijeku razvoja kondicijskog i cjelokupnog sportskog treninga.
Osnovni sadraji treninga ipak su u svojoj osnovi bili jednostavni i koristile su se posebne vjebe specifine za
odreeni sport koje se primjenjuju svega nekoliko tjedana prije natjecanja. Primjerice u knjizi Butowskija iz
1910. godine Course on the History and Metodology of Physical Exercises autor govorei o veslanju tvrdi kako
je 15 do 20 dana dovoljno za postizanje takvog savrenstva, kakvog su samo oni sposobni dostii nastojali
smo produiti vrijeme tog treninga na 5 do 6 tjedana, ali se uvijek pokazivalo da mladi ljudi bre slabe nego
to jaaju. (J. Pedemonte, 1986., eljaskov i Daeva, 2002. i Matveev, 1964. prema Butowskij, A. D. (1910).
Course on the History and Metodology of Physical Exercises. Moscow, str. 32)
Prema eljaskovu i Daevoj razvoj treninga u 20. stoljeu moe se podijeliti u nekoliko razdoblja, pa tako imamo:
OPE TEME

3.1. Razdoblje od 1900. do 1920. godine

To razdoblje okarakterizirano je znaajnim napretkom praktine djelatnosti i trenera i sportaa. U tom razdoblju
dominiraju problemi metodike treninga. Metoda kontinuiranog rada javlja se kao najznaajnija metoda treninga
u tom razdoblju. Prevladava razmiljanje da se na treningu moraju pretravati due staze nego na natjecanju,
ako se ele postii vei uspjesi. Vjerovalo se da se time stjee viak snage, koji ostaje kao rezerva za fini u
utrci. Sve to se tada znalo proizlazilo je iz iskustva. Ono to je dovelo do uspjeha bilo je cijenjeno i podravano.
(Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.) U plivanju dominira metoda daljinskog plivanja. U tom razdoblju tjedno
se trenira 2 do 3 puta.
M. Murphy u svojoj knjizi Atletski trening 1913. godine prvi ozbiljnije razmatra pripremno razdoblje u atletici:
Gotovo u svim vjebanjima sportai trebaju posvetiti 8 do 10 tjedana treningu nitko ne bi trebao naporno
trenirati due od 8 do 10 tjedana. (M.S. Murphy, Atletski trening, berlinsko izdanje 1924. godine, str. 15)
Preporua za srednje i dugoprugae trening krosa, a tijekom zimskih mjeseci preporua upotrebu nekih
specijalnih pripremnih vjebi. (Matveev, 1964., Pedemonte, 1986.)
Usprkos nedovoljnoj razvijenosti sporta u carskoj Rusiji B. Kotov izdaje 1916. ili 1917. godine knjigu Olimpijski
sport u kojoj se prvi put jasno govori o neprekidnosti i razliitim razdobljima (periodizaciji) trenanog procesa.
Podijelio je trening u tri etape: opi trening, pripremni trening i specifini trening. Opi trening kod Kotova
(prema Pedemonte, 1986., Matveev, 1964.) ima za cilj razvoj dinog sustava i jaanje miia. Ne utvruje se
precizno vrijeme njegovog trajanja. Pripremni trening (6 do 8 tjedana ili vie) treba razviti snagu i izdrljivost
upotrebom razliitih vjebi. Specifini trening namijenjen je pripremanju za izabranu sportsku granu do
savrenstva i podijeljen je u dva dijela: prethodni trening (oko 4 tjedna) i osnovni trening (u veini sluajeva
4 tjedna ili vie). Kao to se uoava kod Kotova uistinu nema ogranienog ciklusa treninga. U Kotovljevoj
sistematizaciji opi trening ne ponavlja se ciklino, tj. ne predstavlja razdoblje u ciklusu treninga, ve je poetni
trening, baza za poetnike koji se usmjeravaju u sport. Kotov problem neprekidnosti treninga rjeava u skladu
s teorijom i praksom svog vremena. On nije toliko za cjelogodinju sportsku specijalizaciju, koliko za neprekidno
bavljenje vjebanjem tijekom cijele godine izmjenjivanjem ljetnih i zimskih sportova i primjene nekih
specijalnih vjebi u meuzoni, prijelaznim razdobljima. Kotov brani sportsku univerzalnost, ne odriui u
potpunosti sportsku specijalizaciju. Kotov je ovakvim stavovima istupio protiv iroko rasprostranjene prakse
ignoriranja svestrane pripreme uvoenjem neprekidnog bavljenja sportom i time je odigrao vrlo znaajnu ulogu
u razvoju kondicijskog treninga.
9
jedan od velikana sportske znanosti; ve 1879. godine zajedno s William Blaikiem radi nekoliko istraivanja o uincima raznih
naina vjebanja i duine trajanja (6 do 9 mjeseci) na neka antropometrijska obiljeja (usp. Blaikie, W. (1879). How to Get Strong
and How to Stay So, London: The Health Culture Publishing Co.)
37
OPE TEME


Ovo razdoblje okarakterizirano je znaajnim napretkom u svim podrujima drutva, pa tako i u sportu. Dalje
se razvijaju teorija i metodika treninga koje se sada u znatnoj mjeri obogauju znanstvenim istraivanjima, a
sport ulazi u iu interesa i drugih znanstvenih disciplina kao to su medicina, fiziologija, psihologija i druge
znanosti. Sve to rezultira pojavom cjelovitih kola i sistema treninga kojima u temelju stoji metoda intervalnog
treninga. Naroito se istie finska kola tranja na srednje i duge pruge predvoena P. Nurmijem i V. Ritolom.10
Finski teoretiar Lauri Pihkala 1930. godine u knjizi Atletika11 koja je nastala kao rezultat suradnje grupe
poznatih strunjaka razliitih zemalja Europe po prvi put opisuje metodu treninga koja se moe shvatiti kao
intervalni nain treniranja12 :
poveanje izdrljivosti i brzine kod trkaa na dugim prugama moe se postii ne samo na raun dugotrajnog
neprekidnog tranja, nego i ponavljanjem tranja na kraim dionicama brzim tempom s prekidima za odmor
Javljaju se i prve ozbiljne rasprave o treningu. V. Gorinevski Znanstvene osnove treninga, 1922. bila je knjiga
od temeljne vanosti zbog novih ideja o treningu kao pedagokom procesu koji ima svoje zakonitosti koje treba
potivati. Naroito naglaava kondicijsku pripremu kao temelj za daljnju specijalizaciju. G. Birsin u knjizi
Osnova treninga iz 1925. godine tvrdi kako treba trenirati sukladno vladajuim fiziolokim zakonitostima,
govori o potrebi poveanja volumena rada sukladno principu optimalnog podraaja i suprotstavlja se
prevladavajuem miljenju tog vremena o tetnosti umora. (Pedemonte, 1986., eljaskov i Daeva, 2002.)
Godinji fond trenanih sati raste na 250-300 sati, tako da najbolji sportai poinju trenirati 4-5 puta tjedno.
K. Grantin u svom radu Sadraji i ope osnove planiranja procesa sportskog treninga 1939. godine potpuno
ocrtava ciklus treninga i, izmeu ostalog, promovira ideju o tzv. maksimalnim trenanim optereenjima. Kao
rezultat toga godinji obim treninga krajem ovog razdoblja raste i premauje 500 sati treninga godinje i po prvi
put se javljaju i dva treninga dnevno. Meutim, Drugi svjetski rat je na pragu i prekida trenane aktivnosti
sportaa i trenera, barem na neko vrijeme. (Matveev, 1964., eljaskov i Daeva, 2002.)
3.3. Razdoblje od Olimpijskih igara 1948. do Olimpijskih igara 1956. godine

Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata dijele u nekoliko faza. Tako prvu fazu ini razdoblje od Olimpijskih
igara 1948. do Olimpijskih igara 1956. koje je okarakterizirano, prije svega, pojavom novih metoda razvoja
kondicijskih sposobnosti sportaa.
vedski strunjak G. Holmer 1945. razvija novu individualnu metodu treninga nazvanu fartlek - kontinuirano
tranje promjenjivog intenziteta u prirodnim uvjetima. (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964., eljaskov i
Daeva, 2002.)
Emil Zatopek i njegov trener G. Kerssenbrock ine daljnji korak ka intervalnom nainu treniranja na taj nain
da poinju trati samo veliki broj (20, 30, 40, 60, a izmeu Olimpijskih igara u Helsinkiju i Melburnu ak i 100
puta) dionica od 400 metara visokog intenziteta s oporavkom od 45 sekundi tijekom kojih kaska dionicu od 200
metara. Zatopek je iskustveno potvrdio princip intervalnog trening u redovitim izmjenama tranja na 400 metara
i kaskanja na 200 metara. Osnova njegovog uspjeha lei u svakodnevnom treningu. Po vjetru, kii, snijegu,
vruini, tijekom cijele godine, bez prestanka. (izjava trenera G. Kerssenbrock prema Reindell, Roskamm,
Gerschler, 1964.) Takvim kondicijskim treningom E. Zatopek osvaja na Olimpijskim igrama 1948. i 1952. etiri
zlatne medalje pobijedivi dva puta u trci na 10 i jednom na 5 kilometara, te u maratonu. (Reindell, Roskamm,
Gerschler, 1964., eljaskov i Daeva, 2002.)
Periodizacije je bila u drugom planu sve dok se treniralo samo povremeno, ali s porastom broja sati treninga
godinje i rastezanjem treninga tijekom cijele godine periodizacija postaje, i jo uvijek je, vrua tema sportskoznanstvenih krugova. Po prvi put u takvoj godinjoj periodizaciji treninga javlja se pripremno razdoblje u kojem
izrazito dominira kondicijska priprema sportaa. Volumen treninga dostie 900 sati godinje i ve se uredno
trenira dva puta dnevno. Sportski i kondicijski trening gubi osobine prakticizma i intuitivizma i poinje
prevladavati znanstveni pristup analizi problema kondicijskog treninga i od tada se rezultati znanstvenih
istraivanja primjenjuju u tehnologiji pripreme vrhunskih sportaa.
usp. eljaskov, C. Daeva, D. (2002). Osnove sportskog treninga. Sofija: Gera art., str. 62.
Krmmel, C. (1930). Athletik. Ein Handbuch der lebenswichtigen Leibesbungen. Mnchen.
12
eljaskov i Daeva, 2002., prema N. Volkov, 1995.
10
11
38

Navedeno razdoblje obuhvaa Olimpijske igre 1960., 1964. i 1968. godine. Dolazi do diferencijacije i ue
specijalizacije u kondicijskoj pripremi. Trae se nove i uinkovite metode treninga snage, brzine i izdrljivosti.
Poinje se primjenjivati izometrijski trening koji nakon objavljenih radova E. Mllera i T. Hettingera 1953. postaje
vrlo popularan. Razvija se i trening s teretima koji polako poinje nalaziti iroku primjenu u brojnim sportovima,
iako jo uvijek ima otpora radu s teretima zbog starih i uvrijeenih razmiljanja kako rad s teretima smanjuje
miie i sportai postaju sporiji13 .
R. Morgan i G. Adams u svojoj knjizi Kruni trening, London, 1959. po prvi put predlau kruni trening kao
uinkovit nain razvoja maksimalne snage.
H. Tistl i D. Kausilmen uveli su izokinetiku metodu razvoja snage koja je doprinijela novom kvalitativnom skoku
u razvoju maksimalne snage i naroito snane izdrljivosti.
Jedno od najveih dostignua ove etape razvoja u metodici kondicijskog treninga je istraivanje koje su objavili
V. Gerschler, H. Reindel i H. Rockam 1962. godine Das Intervalltrainning. Urodilo je uvoenjem klasinog
integralnog treninga, a intervalna metoda treninga se potvruje kao najznaajnija metoda rada u kondicijskoj
pripremi sportaa.
U ovom razdoblju probija se i jedna nova metoda treninga tzv. kompleksni trening kojeg je prvi uvelike
primjenjivao Australac P. Cerutty s trkaima na srednje i duge pruge. To je sustav treninga graen na visokim
zahtjevima prema funkcionalnim kvalitetama sportaa. U njegovim temeljima nalaze se brdski tereni za tranje,
bilo pijesak (australske pjeane dine), bilo trava, koji se svladavaju tranjem fartleka povezani sa specifinim
vjebama za razvijanje maksimalne i eksplozivne snage. Vrlo slian sustav treninga s velikim obimom tranja
tzv. maratonsko tranje po brdovitom travnatom terenu primjenjuju i Novozelananin A. Lydiard. Australski
i Novozelandski atletiari na Olimpijskim igrama 1960., 1964. i 1968 ostvaruju velike uspjehe14 .
S Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine javlja se i metoda visinskog treninga koji se prije i nakon
Olimpijskih igara 1968. intenzivno istrauje i poinje se redovito primjenjivati, naroito u pripremnim razdobljima
godinje periodizacije treninga.
OPE TEME


Ovo razdoblje je okarakterizirano snanim uplivom politike u sport koji kulminira blokovskim bojkotima
Olimpijskih igara u Moskvi 1980. i Los Angelesu 1984. godine.
Matematiko-statistike metode definitivno ulaze na velika vrata u svijet sporta i zajedno s biomehanikom i
informatikom snano se utjelovljuju u sportskoj znanosti, a u kondicijskom treningu nalaze praktinu primjenu.
Praktina znanja i iskustva su ve vrlo velika, a i znanstvena podloga je solidna i omoguuje daljnju finu
diferencijaciju i usku specijalizaciju u svim podrujima sporta, pa i kondicijske pripreme. Optereenje se
razumije kao sloeni sustav meusobno uvjetovanih djelovanja, a ne kao mehaniki skup pojedinih
komponenata. Optimalizacija djelovanja tog sustava vodi ka tzv. kompleksnoj ili integralnoj pripremi.
Ovisno od karaktera pojedinog sporta ili discipline, ta priprema ujedinjuje odgovarajue proporcije razliitih
varijanti ravnomjernih, promjenjivih i intervalnih radnji s naglaskom na snane, brzinske ili eksplozivne kvalitete
natjecatelja. Primjena treninga na raznim mjestima i njegov kompleksni karakter vodi do visokih dostignua
u raznim sportovima (eljaskov i Daeva, 2002.). Metode oporavka postaju brojne, vrlo su kompleksne, visoko
sofisticirane i stalno se usavravaju. To se naroito odnosi na farmakologiju iji razvoj dovodi sport i sportske
djelatnike do ozbiljnih etikih dvojbi i, kao i uvijek, neki popuste izazovu te dolazi do negativnih pojava koritenja
nedozvoljenih stimulativnih sredstava. Na kunju je stavljena etinost svakog sportaa i njegovog trenera. Uinci
kondicijskog treninga mogu se znatno poveati i granice osobnih mogunosti lako se probijaju! Razdoblje u
razvoju kondicijske pripreme nakon 1986. godine traje i danas. Cijeli svijet sporta, pa tako i kondicijska
priprema, u posljednjih 25 godina suoeni su s vie pitanja iji su odgovori moda malo tei, nedoreeniji ili
dvosmisleniji. Komercijalizacija sporta. Doping. Etika. Olimpizam. Fair play. Ljudska genetika i sport.
Globalizacija
usp. Todd. T. (1985). The myth of muscle-bound lifter. NSCA Journal, 7(3): 37-41. i Todd, T., Todd A. (2001). Pioneers of Strength
Research: The Legacy of Dr. Richard A. Berger. Journal of Strength and Conditioning Research, 15(3):275-278.
14
usp. eljaskov, C., Daeva, D. (2002). Osnove sportskog treninga. Sofija: Gera art., str. 68.
13
39
OPE TEME

4. ZAKLJUAK
Analizirati razvoj promjena u metodama treninga, u filozofiji i pristupu treningu, kao i primjena znanstvenih teorija
u treningu zasluuju panju i dublje razmatranje. Formiranje i usavravanje kondicijske pripreme je rezultat
kritike analize praktinih pokuaja, teoretskih postavki i primjene znanstvenih dostignua. Povijesni kontekst
omoguuje otkrivanje promjena u sadraju i strukturi, ciljevima i zadaama, sredstvima i metodama osnovnih
zakonitosti i karakternih crta sportskog treninga u svakoj novoj etapi njegova razvoja. (eljaskov i Daeva,
2002.)
Da bi bolje razumjeli, usvojili i provodili dananje metode kondicijskog treninga neophodno je poznavati njegov
povijesni razvoj. Ukoliko shvatimo skupove uzrono-posljedinih veza koje proizlaze iz povijesti i prihvatimo
povijest ne kao skup godina i injenica, ve kao skup svih moguih iskustava koja nam mogu znatno pomoi
u naem radu jedino emo tada na ispravni nain shvatiti sve to se dogaa u sadanjem trenutak, ali i znati
se nositi s dogaajima koji zbog uzrono-posljedinih veza tek slijede. Samo izraena elja za napretkom u struci
navodi nas na iscrpna povijesna istraivanja.
5. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
40
Blaikie, W. (1879). How to Get Strong and How to Stay So, London: The Health Culture Publishing Co.
Filostrat. (1928). O trenerskoj nauci (prijevod Bora Jovanovi). Budapest: Stephaneum.
Hoberman, J. M. History of the Science of Human Performance in Sport. U: Encyclopedia of Sports Medicine and
Science, T.D. Fahey (urednik). Internet Society for Sport Science: http://www.sportsci.org/encyc/index.html. 8.
sijenja 2003.
Jajevi, Z. (1997.). Kratka povijest tjelesnog vjebanja i porta. Skripta. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu.
Kramer, W. J., Hakkinen, K. (2002). Strength Training for Sport. Blackwell Science Ltd.
Kureli, N. (1967). Osnovi sporta i sportskog treninga. Beograd: Sportska knjiga.
Matveev, L. P. (1966). Problemi periodizacije sportskog treninga. Beograd: Jugoslavenski zavod za fiziku kulturu.
Pedemonte, J. (1986). Foundation of training periodization Part I: historical outline. NSCA Journal, 8(3): 62-65.
Reindell, H., Roskamm, H., Gerschler, W. (1964). Intervalni trening. Beograd: Sportska knjiga. Zagreb: Sportska
tampa.
Todd. T. (1985). The myth of muscle-bound lifter. NSCA Journal, 7(3): 37-41.
eljaskov, C., Daeva, D. (2002). Osnove sportskog treninga. Sofija: Gera art.
MOTORIKA ZNANJA U FUNKCIJI KONDICIJSKE

PRIPREME SPORTAA
OPE TEME

Duan Metiko1, Igor Juki1, Goran Markovi1, Damir Sekuli2

1
2
Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu
1. UVOD
Dobro je poznato da se sustavnim uenjem i usavravanjem ma koje svrhovite kretne strukture, to gibanje izvodi
sve racionalnije i postaje sve uinkovitije u smislu svoje osnovne namjene. To pravilo vrijedi i za jednostavne
i za izrazito sloene motorike akcije i njihove razliite kombinacije. U osnovi ovog fenomena je proces
permanentnog usavravanja motorikog znanja, koje se iskazuje kroz formiranje sve preciznijeg i racionalnijeg,
ali i sve sloenijeg i sofisticiranijeg algoritma naredbi to ukljuuje i iskljuuje mnogobrojne motorike jedinice
i na taj nain sve uinkovitije ostvaruje odreeno gibanje. Za formiranje ovakvih algoritama naredbi
odgovorne su mnogobrojne strukture u SS-u , ali i mogunosti i kapaciteti mnogih drugih organskih sustava.
U tom smislu posebno su zanimljivi kapaciteti onih organskih sustava koji se izravno eksploatiraju pri kretanju,
a ije krajnje mogunosti predstavljaju i osnovna ogranienja u formiranju takvih programa. Grubi i povrni
uvid u svu sloenost programa naredbi, prema kojima se aktiviraju motorike jedinice i izvodi neko gibanje,
moe se stei ve iz vizualne analize elektromiografskih zapisa, bilo koje, pa i najjednostavnije kretne strukture,
osobito ako se prikae aktivnost veeg broja miinih skupina. Jasno se moe uoiti da tijekom izvoenja
analizirane kretne strukture, razliite miine grupacije u razliitom dinamikom redoslijedu mijenjaju intenzitet
svoje aktivnosti i na taj nain omoguuju izvoenje datog gibanja. To praktiki znai da se u svakoj miinoj
grupi, pri spomenutoj dinamici mijenja i broj aktiviranih i deaktiviranih miinih stanica, ijim radom upravljaju
njima pripadajue ivane stanice.
Kako je dobro poznato da ve u jednostavnim dinamikim kretnim strukturama sudjeluje znatan broj miinih
grupa u funkciji agonista, sinergista, fiksatora i antagonista, iji se aktivitet mijenja tijekom izvoenja datog
gibanja, lako je mogue zamisliti koliko mora biti sloen program prema kojem se u svakom pojedinom
trenutku aktivira ogroman broj razliitih motorikih jedinica, kako bi se u svakoj ukljuenoj miinoj grupaciji,
u potrebnoj dinamici razvijala tono odreena veliina miine sile. Naravno da je za svaki dalji stupanj
sloenosti kretnih struktura nuno formirati viestruko kompliciranije programe, prema kojima se tijekom
odvijanja aktivnosti istovremeno regulira aktivitet nevjerojatno velikog broja motorikih jedinica.
Ipak usprkos izrazite kompleksnosti motorikih programa gibanja, ljudska su bia sposobna nauiti vrlo veliki
broj takvih programa. Tijekom procesa uenja i usavravanja motoriki programi mijenjaju svoju strukturu,
poevi od konstrukcije grubih obrisa, algoritma naredbi preko itavog niza sve potpunijih i boljih etapnih
rjeenja, da bi kroz proces stabilizacije dosegnuli razinu visoke usavrenosti. To se naravno dogaa samo uz
pretpostavku dugotrajnog i sustavnog trenanog procesa, koje provode kompetentni uitelji u povoljnim radnim
uvjetima. Za takve motorike programe, u strunom i znanstvenom podruju postoji vei broj pojmova istog
ili slinog znaenja, kao na primjer; automatiziarana motorika znanja, dinamiki stereotipi gibanja, visoko
usavrena tehnika i/ili tehniko-taktika znanja, fleksibilni i kruti kinetiki ili motoriki programi, ili prosto
vjetine i navike.
Potrebno je takoer uoiti da tijekom procesa izgradnje i usavravanja motorikih programa sudjeluju mnoge
spsobnosti i osobine, i to razliito u razliitim fazama napredovanja. Tako se u fazi poetne izvedbe grubog
okvira motorikog programa snano ukljuuju kognitivne fuznkcije i motoriki faktori vieg reda, a osobito
generalni faktor koordinacije, tako da o njihovom djelovanju ovisi stupanj efikasnosti izvoenja datog motorikog
programa. Tijekom usavravanja strukture motorikog programa, utjecaj spomenutih faktora se postupno
smanjuje, a dimenzije nieg reda iz razliitih segmenata antropolokog prostora, a osobito iz prostora motorikih,
41
OPE TEME
Duan Metiko, Igor Juki, Goran Markovi, Damir Sekuli

MOTORIKA ZNANJA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA
funkcionalnioh i morfolokih obiljeja, sve snanije se aktiviraju i na taj nain izravno utjeu na rezultate
motorikog gibanja. Tek u fazi stabilizacije dobro nauenog motorikog znanja, zavrava se i konana
preraspodjela utjecaja raliitih sposbnosti i osobina, pa o toj zadnjoj strukturi ovisi i efikasnost izvoenja steene
vjetine.
Vano je istai da se samo u realizaciji ovakvih (izuzetno visoko nauenih i usavrenih) motorikih znanja mogu
eksploatirati svi resursi i potencijali antropolokih dimenzija osobe koja posjeduje takva znanja. To praktiki
znai da o stupnju razvijenosti ovih spsobnosti i/ili osobina koje su u najveoj mjeri aktivirane tijekom realizacije
nekog automatiziranog motorikog programa ovisi i uinkovitost izvoenja takvog programa.
Istovremeno je takvo, tehniki usavreno motoriko znanje, najracionalnije to se tie energetskog i
informacijskog napora najuinkovitije u odnosu na aktualnu namjenu takvog gibanja, ali i najmanje rizino
u odnosu na mogue ozlijede. Zbog toga nije udno to kompetentni treneri stalno nastoje poveati fond vjetina
i navika kod svojih sportaa, i to kako onih koje se izravno koriste u natjecanjima, tako i onih koje se koriste
u svim vrstama i oblicima trenanih aktivnosti.
2. NEKA OBILJEJA SADRAJA KONDICIJSKE PRIPREME
42
U fizikoj (kondicijskoj) pripremi sportaa koristi se velik broj razliitih vjebi, koje su odabrane po kriteriju
njihove potencijalne uinkovitosti u pogledu razvoja i/ili odravanja funkcionalnih, motorikih i promjenjivih
morofolokih obiljeja sportaa. Sve mogue kretne strukture i njihove razliite kombinacije koje se najee
koriste, mogu se, sa aspekta osnovne problematike obog rada, uvjetno razvrstati u dvije skupine koje se
meusobno razlikuju prema broju aktiviranih antropolokih mehanizama tijekom izvoenja tih motorikih
aktivnosti.
U prvu skupinu kineziolokih sadraja mogu se uvrstiti sve one kretne strukture i njihove kombinacije pri ijem
izvoenju se, u vrlo znaajnom iznosu u odnosu na maksimalne potencijale, aktiviraju barem dvije ili vie
dimenzija iz podruja funkcionalnih, motorikih i morfolokih obiljeja. Iako se pri izvoenju takvih aktivnosti
esto u znaajnoj mjeri aktiviraju i dimenzije iz drugih segmenata antropolokog prostora, kao to su na primjer,
konativne ili kognitivne dimenzije, za ostvarenje ciljeva fizike pripreme, nuno je da su takve motorike
aktivnosti snano saturirane djelovanjem mehanizama iz podruja funkcionalnih, motorikih i morfolokih
obiljeja. Zajednika karakteristika svih kineziolokih sadraja iz ove skupine jest njihov visoki kompleksitet,
koji pak, otvara mogunost da se pod povoljnim trenanim uvjetima, ali i uz djelovanje prirodnih sila rasta i
razvoja, osiguraju viestruki transformacijski efekti. Osim toga, samo se ovakvim sadrajima mogu poticati
i ostvarivati promjene viih regulacijskih i integracijskih mehanizama u podruju motorikih spsobnosti. To su
one motorike dimenzije koje usklauju i aktiviraju aktivnost primarnih motorikih spsobnosti pri realizaciji svih
sloenih motorikih reakcija, pa su zbog toga, naravno, od izuzetne vanosti i za najvei broj sportskih disciplina.
Kako je mogunost znaajnijih promjena motorikih faktora vieg reda najvea u najranijem periodu
ukljuivanja djece u sportske aktivnosti (Weineck 2000), a takvo povoljno stanje traje samo do poetka
intenzivnih psihosomatskih pubertetskih proimjena (Malina i Bouchard, 1991), logino je da se u kondicijskim
treninzima s djecom sportaima dominantno upotrebljavaju sadraji visokog kompleksiteta. U ovu skupinu, prije
svega, spadaju svi prirodni oblici kretanja i sve aktivnosti koje su zasnovane na tim kretnim strukturama, kao
to su poligoni prepreka i sve tafetne i elementarne igre. Ovom skupu mogu se pridruiti i elementarni oblici
kretanja iz razliitih sportskih disciplina. Vrlo je vjerojatno da bi i primjena nekih suvremenih aktivnosti u
kojima se izrazito snano aktiviraju faktori ravnotee i koordinacije (skijanje, klizanje, rolanje, vonja bicikla,
romobila, skatea, i sl.) znaajno doprinosilo ostvarenju bitnih ciljeva fizike pripreme mladih sportaa.
U drugu skupinu sadraja fizike pripreme mogu se uvrstiti sve one kretne strukture i njihove kombinacije
pri ijem se izvoenju dominantno aktivira samo jedna primarna dimenzija, ireg ili ueg opsega regulacije, iz
sfere funkcionalnih, motorikih i promjenjivih morfolokih dimenzija sportaa. Pri izvoenju ovih aktivnosti
uee manjeg ili veeg broja ostalih antropolokih dimenzija je sekundarno i bez znaajnijeg utjecaja na
uinkovitost izvoenja vjebi. Zbog toga sve kretne strukture iz ove skupine mogu se tretirati kao motorike
aktivnosti niskog kompleksiteta. Ova zajednika karakteristika osigurava mogunost da se dominantno
aktivirana dimenzija iskoritava pri izvoenju vjebi u cjelokupnom rasponu od male do maksimalne njene
mogunosti i to po intenzitetu, ali i po trajanju. Upravo na tim mogunostima zasniva se uinkovitost planiranja,
programiranja i kontrole razvoja i/ili odravanja veine funkcionalnih, motorikih i promjenjivih morfolokih
obiljeja sportaa. U osnovi u ovoj se skupini nalaze vjebe koje su preuzete iz velikog broja najrazliitijih
sportskih disciplina (atletika, dizanje utega, sportske igre, i sl.), kao to su razliiti oblici skokova, poskoka,
sprinteva, promjena smjera i brzine kretanja, tehnika dizanja utega, bacanja i sl. Isto tako, u zadnje vrijeme sve
se vie pojavljuju vjebe koje nisu karakteristine za pojedine sportove i sportske discipline, ali koje zbog svojih
kineziolokih, biomehanikih i energetskih obiljeja, imaju potencijalnu transformacijsku mo u pogledu
kondicijske pripreme i ciljanog djelovanja na pojedine segmente motorikog, funkcionalnog ili morfolokog
prostora (razliite platforme za odravanje ravnotee, swiss-ball lopte za vjebanje, trampolin, i sl.). Vano je
napomenuti kako se vjebe preuzete iz sportskih disciplina i pojedinih sportskih igara trebaju potpuno metodiki
upoznati, u emu su bez sumnje najbolje educirani upravo treneri pojedinih sportskih disiplina. Stoga u tom
pogledu treba od njih i nauiti sve karakteristike pojedine vjebe te s njima neprestano izmjenjivati iskustva
po pitanju tehnike kvalitete usvojenosti pojedinog elementa koji se koristi.
Danas je dobro poznato da se vrhunska sportska dostignua ne mogu niti zamisliti bez visoko razvijenih
odreenih funkcionalnih, motorikih i morfolokih karakteristika, a upravo te se karakteristike mogu
najefikasnije mijenjati primjenom vjebi niskog kompleksiteta.
Kretne strukture niskog kompleksiteta koriste se relativno malo u fizikoj pripremi djece sportaa u periodu
njihova razvoja do puberteta. Osim u iznimnim sluajevima, ove se vjebe, u pravilu, koriste na informativnoj
razini, tj. s naglaskom na uenje pravilne tehnike izvoenja vjebi. Njihova znaajnija upotreba zapoinje u dobi
puberteta, ali i tamo se volumen optereenja, i to prvenstveno kod koordinacijskih kretnih struktura, odreuje
informacijskim, a ne energetskim komponentama. Tek se nakon puberteta vjebe iz ove skupine poinju
upotrebljavati za razvoj pojedinanih antropolokih obiljeja, to im je i osnovna svrha. Tijekom itave aktivne
sportske karijere, dakle kroz relativno dugi vremenski period, upravo su vjebe niskog kompleksiteta glavni
sadraji fizike pripreme sportaa. Mora se, meutim, istaknuti da su mogunosti organizma u pogledu brzine
razvoja pojedinih spsobnosti i osobina relativno male. Stoga se znaajniji razvoj sposobnosti moe ostvarivati
samo pod uvjetom da se kroz dui vremenski period sustavno i u dugakom nizu vremenski bliskih trenanih
jedinica dovoljno dugog trajanja te uz dovoljno visok intenzitet, stimulira svaka pojedina dimenzija koja se eli
mijenjati.
To zapravo znai da se u svakom pojedinanom kondicijskom treningu samo manji broj dimenzija moe
aktivirati uz dostatni volumen energetskog optereenja (Zatsiorski, 1995). Iz svega iznesenog jasno proizilazi
da se optimalni razvoj svih potrebnih dimenzija nekog sportaa moe ostvarivati samo kroz viegodinji struno
i racionalno programirani proces fizike pripreme (Bompa 2000). Osim navedenih imbenika koji ograniavaju
transformacijske efekte fizike pripreme, postoje jo neki faktori koji bitno doprinose ili pak znatno ograniavaju
ukupne rezultate treninga. Jedan od takvih imbenika, o kojem se esto ne vodi dovoljno rauna, iako moda
u najveoj mjeri utjee na veliinu moguih kvantitativnih promjena antropolokih dimenzija, jest razina tzv.
tehnikog znanja izvoenja vjebi.
OPE TEME

3. UTJECAJ TEHNIKE IZVOENJA VJEBI NA TRENANE EFEKTE FIZIKE PRIPREME

Svim kineziolozima je dobro poznato da svaka svrhovita kretna struktura ima svoju optimalnu tehniku izvoenja
u kojoj se najracionalnije iskoritavaju sveukupni potencijali subjekta uz istovremenu izrazito visoku uinkovitost
u ostvarivanju ciljeva same aktivnosti. Zbog toga se u sportu neprestano radi na usavravanjuu specifinih
kretnih struktura, jer je tehnika komponenta gibanja bitan imbenik sportske uspjenosti. Potpuno na istim
postavkama zasnovana su promiljanja o izravnoj vezi izmeu stupnja usvojenosti tehnike izvoenja vjebi koje
se izvode u fizikoj pripremi sportaa i njihove potencijalne ili aktualne transformacijske moi glede razvoja
pojedinanih, funkcionalnih, motorikih i morfolokih obiljeja sportaa. Neosporna je injenica da tijekom uenja
razliitih vjebi namjenjenih razvoju odreenih dimenzija rastu i kvantitativni pokazatelji uspjenosti u tim
vjebama. To se u svim vjebama dogaa prije svega zato to se sustavnim iteracijama sve vie usavravaju
motoriki programi gibanja koji, s jedne strane, sve vie racionaliziraju kako aktivitet u miinom sustavu, tako
i aktivitet onih antropolokih dimenzija koje nemaju znaajni utjecaj na dotine vjebe, a istodobno omoguuju
sve snaniju aktivnost dominantnoj dimenziji. Tako se ostvaruje sve vea mogunost da se pri izvoenju svake
pojedinane vjebe sve intenzivnije aktivira i kroz rezultat manifestira upravo ona sposobnost ili osobina za koju
je vjeba i oblikovana. Na temelju svega iznesenog, mogue je zakljuiti da se u samo tehniki dobro nauenim
vjebama mogu u dovoljnoj mjeri aktivirati ukupni potencijali pojedinanih ciljanih antropolokih dimenzija. Tako
43
OPE TEME
Duan Metiko, Igor Juki, Goran Markovi, Damir Sekuli

MOTORIKA ZNANJA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA
44
se naprimjer visoki pa i maksimalni potencijal sustava za transport kisika, tj aerobnog kapaciteta, mogu aktivirati
samo u onim vjebama izdrljivosti aerobnog tipa koje se izvode na temelju visokoautomatiziranih motorikih
programa i koji maksimiziraju funkciju transporta kisika, a minimiziraju djelovanje svih restriktora te funkcije.
Praktiki to znai da su u danom trenutku za razvoj izdrljivosti aerobnog tipa najbolje one vjebe iz skupa svih
pogodnih sadaja koje vjeba najbolje poznaje, tj. za koje ima najbolje motorike programe. Naime, samo e
se u takvim vjebama moi ostvarivati poticajni volumeni optereenja uz najmanje popratne tetne posljedice.
Za razvoj eksplozivne snage, u danom vremenu najbolje su one vjebe koje se izvode na temelju usavrenih
motorikih programa koji omoguuju najveu eksploataciju ukupnih potencijala eksplozivne snage subjekta,
jer e primjenom tih vjebi moi znantno sigurnije ostvarivati dovoljan volumen optereenja koji je nuan za
poticanje razvoja.
Potpuno ista pravila vrijede i za sve ostale vjebe koje su namjenjene razvoju pojedinanih funkcionalnih,
motorikih i morfolokih obiljeja sportaa.
Tako na primjer vjebe za razvoj repetitivne snage trebaju zadovoljavati karakteristine zahtjeve kao to su:
I. maksimalna ukljuenost svih miinih skupina koji aktivno sudjeluju u izvoenju kretne strukture (agonisti,
sinergisti i fiksatori) i
II. krajnje minimizirati utjecaj antagonistikih skupina u istim vjebama
Kod vjebi fleksibilnosti (osim nekih PNF tehnika istezanja) treba voditi rauna o tome da se se u svim
razinama i poloajima istezanja postigne apsolutna iskljuenost refleksa istezanja, koja potom omoguava
postizanje maksimalnih amplituda pokreta i rezultira poveanjem fleksibilnosti.Vjebe koje se koriste za razvoj
brzine trebaju biti usvojene na izuzetno visokoj razini, ali isto tako treba zadovoljiti i kriterije koji su prethodno
navedeni za vjebe repetitivne snage. Dakle, nuno je, ali na vioj i kompleksnijoj razini, pravilno ukljuivati
i iskljuivati miine skupine koje sudjeluju u izvoenju zadane kretne strukture.
Sve ove konstatacije, naravno, ne znae da se u fizikoj pripremi treba jako reducirati broj vjebi, nego da se
mora raunati s tim da e se znantna koliina vremena trebati utroiti na procese uenja i usavravanja tih
kretnih struktura prije nego se one ponu upotrebljavati u razvojne svrhe. To, meutim, nije uzalud utroeno
vrijeme kako bi se moglo pomisliti. Naime, tijekom procesa uenja i usavravanja vri se proces adaptacije
svih organskih sustava koji su ukljueni pri realizaciji konkretne vjebe, a to je takoer nuna pretpostavka za
primjenu te vjebe za trenane svrhe. U suvremenim trenanim procesima sve vie se tei uporabi to veeg
broja objektivnih pokazatelja koji pokazuju treneru i sportau koliki su parametri optereenosti organizma
tijekom treninga. Ova je tendencija neosporno izuzetno znaajna i korisna, jer omoguuje trenerima sve bolje
uvjete za pouzdanije planiranje, programiranje i kontrolu tijeka trenanih procesa. Meutim, u odreivanju
parametara volumena optereenja najznaajniju ulogu ima visoko struno kompetentno znanje trenera, njegovo
struno, ali i vlastito trenano iskustvo i sposobnost uoavanja svih pokazatelja trenutanog psiho-fizikog stanja
svih sportaa koji su na treningu. Zbog toga su, po miljenju autora ovog teksta, svi dostupni objektivni parametri
koji neposredno pokazuju ili omoguuju procjenu veliina energetskog optereenja sportaa tijekom konkretnog
treninga, samo grubi, mada bez sumnje izuzetno koristan teoretski okvir koji pomae treneru da to bolje
kontrolira aktualnu optereenost sportaa tijekom konkretnog treninga. U kondicijskim trenanim procesima
na svakom pojedinanom treningu i to u svim vrstama kondicijske pripreme znanje i iskustvo trenera je
nezamjenjivi imbenik u odreivanju trenutano primjenjivih veliina svih parametara volumena optereenja
za svakog pojedinanog sportaa. Kompetentni trener fizike pripreme trenutano kontrolira i odreuje visoke
parametre volumena optereenja na temelju potpuno subjektivnog kriterija, i to u prvom redu na temelju
subjektivne procjene pravilnosti izvoenja kretne struktrue koju trenutano izvodi sporta. Taj je kriterij posebno
vaan u svim treninzima u kojima se planira dosezanje maksimalnih vrijednosti intenziteta ili trajanja. U
protivnom, zanemarivanjem tog kriterija ostvaruju se realne pretpostavke za mogue tetne efekte. Naime,
pri izvoenju vjebi gdje se zahtjeva visok ili maksimalan intenzitet ili trajanje, realna opasnost od ozljeda
maksimalno aktiviranih organskih sustava eksponencijalno raste s veliinom odstupanja od tehniki ispravnog
motorikog gibanja.
To praktiki znai da im trener primjeti da se kod sportaa ispravnost tehnike poinje naruavati, s daljim
izvoenjem vjebe treba prekinuti ili se parametri optereenja trebaju nuno smanjiti. Ekspertno znanje trenera
fizike pripreme je najvaniji i najpouzdaniji instrumentarij za odreivanje svih parametara volumena
optereenja u svakom treningu. To stoga to se samo na osnovu takvog znanja mogu ostvarivati volumeni
optereenja koji su tog trenutka primjereni svakom sportau koji vjeba pod njegovom kontrolom. Naime,
kondicijski trener podeava optereenja kod sportaa na temelju sveukupne integralne obrade svih informacija
koje su relevantne za trenutane mogunosti sportaa, a to je bez sumnje najvaniji imbenik za usklaivanje
planiranih parametara volumena optereenja s onima koji su u danom vremenu mogui i poeljni. Trener mora,
prije svega, dobro poznavati sportae i sve njihove mogunosti, a prije svakog treninga mora utvrditi u kakvom
su trenutanom stanju, uzimajui u obzir sve objektivne imbenike, kao to su npr. eventulane manje ozljede
i mogue posljedice prethodnih treninga, ali takoer i subjektivnu spremnost sportaa za trenane napore.Na
kraju treba jo jednom naglasiti da je u fizikoj pripremi sportaa, stupanj tehnike ispravnosti izvoenja vjebi
najvaniji kriterij za odreivanje parametara volumena optereenja. To je ujedno i jedina univerzalna vrijednosna
skala koja omoguuje precizno rangiranje potencijalnih i aktualnih trenanih mogunosti svih sportaa, bez
obzira na njihove meusobne razlike u antropolokom statusu.
OPE TEME

4. ZAKLJUAK
Iz svega navedenog moe se zakljuiti kako se u osnovi primjene najrazliitijih sadraja kondicijske pripreme
sportaa, nalazi potreba za visokom razinom nauenosti i usavrenosti svih trenanih sadraja koji su potencijalno
korisni i od kojih se moe oekivati odreeni transformacijski efekt.
Dakle, bez obzira o kojem se trenanom sadraju radi, osnovni preduvjet svrsishodne primjene nalazi se u
visokoj razini usavrenosti kretne strukture (ili vie kretnih struktura) koja se nalazi u osonovi trenanog sadraja.
Razlozi za ovu tvrdnju mogu se sagledati kroz slijedee toke:
a) Karakteristika svih procesa uenja i usavravanja motorikih znanja je mogunost izravnog pozitivnog
djelovanja na motorike faktore vieg reda, ali i na motorike sposobnosti koje se generalno nalaze u osnovi
kvalitetnog opeg motorikog funkcioniranja, kao to su koordinacija, ravnotea i preciznost. Na
navedene sposobnosti i dimenzije gotovo je iskljuivo mogue djelovati samo primjenom sadraja visokog
kompleksiteta, i to najefikasnije upravo u fazi njihovog usvajanja (uenja) i usavravanja (uvjebavanja),
to nesumnjivo ima samo pozitivne posljedice na ukupni razvoj sportaa.
b) Samo visoka postignuta razina motorikog znanja moe se potom primjenjivati u uvjetima koji osiguravaju
trenanu uinkovitost, u smislu ciljane transformacije pojedinih segmenata motorikog, funkcionalnog, ali
i generalno antropolokog statusa, jer se samo na taj nain moe u punom rasponu angaiati ciljanu
motoriku i/ili funkcionalnu spsobnost.
c) Upotrebljavati trenane sadraje na niskoj razini usvojenosti znanja nije opravdano iz dva razloga:
niska razina znanja limitirajui je faktor u mogunosti primjene odgovarajuih volumena optereenja
od kojih se u kranjoj liniji mogu oekivati transformacijski efekti;
ukoliko se forsirana optereenja koriste, a razina znanja nije zadovoljavajua, rizik ozljeivanja
sportaa je puno vei.
5. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
Bompa T. (2000). Total training for young champions. Human Kinetics, Champaign, IL.
Findak, V. D. Metiko, M. Mrakovi, B. Neljak, F. Prot (1998). Motorika znanja. Zagreb, FFK.
Malina, R., C. Bouchard (1991). Growth, maturation and physical activity. Human Kinetics, Champaign , IL.
Weineck, J. (2000). Optimales training. Spitta Verlag, Erlangen.
Zatsiorski, V. M. (1995). Science and practise of strength training. Human Kinetics, Champaign, IL.
45
OPE TEME

INTEGRATIVNI PRISTUP U MODELIRANJU KONDICIJSKE, TEHNIKE I TAKTIKE PRIPREME SPORTAA
INTEGRATIVNI PRISTUP U MODELIRANJU

KONDICIJSKE, TEHNIKE I TAKTIKE PRIPREME
SPORTAA
Dragan Milanovi1, Igor Juki1, Sanja imek2
1
2
studentica poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Tijekom natjecateljske aktivnosti kondicijska, tehnika, taktika i ostali dijelovi pripremljenosti sportaa
predstavljaju sloenu, integriranu cjelinu i nikada se ne ispoljavaju izolirano. tovie, svaki od dijelova
pripremljenosti u nekoj mjeri ovisi od razine i strukture drugih pa na taj nain svi zajedno utjeu na postizanje
visokih sportskih rezultata 3,4,6,7,9. Primjerice, tehnika pripremljenost sportaa ovisi o razini funkcionalnih i
motorikih sposobnosti kao to su npr. snaga, brzina, izdrljivost, fleksibilnost, koordinacija i druge. Samo dobra
tehnika pripremljenost omoguit e potpuno ispoljavanje ovih kondicijskih sposobnosti u treningu i natjecanju.
Istodobno razina i struktura npr. specifine izdrljivosti tijesno je povezana s ekonominou tehnike, s razvojem
specifinih psihikih osobina kao to su tolerancija optereenja i umora i sposobnou realizacije jednostavnih
i sloenih taktikih zadaa u natjecateljskim uvjetima. Nadalje, efikasnost nauenih taktikih rjeenja uvjetovana
je odgovarajuim kondicijskim sposobnostima i s druge strane sposobnostima sportaa za prijem, obradu i
koritenje taktikih informacija, njegovom odlunou i brzinom pronalaenja odgovora na taktike probleme
igre.
Integralna pripremljenost omoguuje povezivanje svih sposobnosti, znanja i osobina tijekom natjecateljske
aktivnosti. Usklaivanje svih elemenata kondicijske, tehnike, taktike i psihike pripreme predstavlja najvaniji
dio sportske prilagodbe za uspjeno sudjelovanje na natjecanjima. Ne smije se dogoditi da se sposobnosti,
osobine i znanja koje su funkcionirale u nekom odijeljenom segmentu pripreme ne pojave u natjecateljskoj
aktivnosti, odnosno da nisu u njoj integrirane. Sintetiki odnosno situacijski nain treniranja ve tijekom treninga
objedinjuje pojedinane inioce u jedinstvenu i neponovljivu natjecateljsku efikasnost. Zbog toga je ova metoda
treniranja najbolji nain integralnog usavravanja sportaa.
Povezanost razliitih vrsta pripremljenosti uvjetuje potrebu suvremenog pristupa u modeliranju metodikih
postupaka i programiranju kondicijske, tehnike i taktike pripreme u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu
treninga.
2. DEFINICIJE I KARAKTERISTIKE KONDICIJSKE, TEHNIKE I TAKTIKE PRIPREME

2.1. Kondicijska priprema sportaa
46
Kondicijska priprema sportaa usmjerena je na razvoj funkcionalnih (aerobne i anaerobne) i motorikih (snaga,
brzina, izdrljivost, gibljivost, koordinacija, agilnost, preciznost i ravnotea) sposobnosti 2,4,7,8. U programu
kondicijske pripreme sportaa najveu pozornost valja pokloniti onim kondicijskim sposobnostima od kojih
najvie ovisi uspjenost u konkretnom sportu. Odgovarajui trening za razvoj tako definiranog kompleksa
sposobnosti rasporeen je u pripremnom i u natjecateljskom razdoblju u skladu sa zakonitostima prepokrivanja
optereenja i razvojnim karakteristikama sportske forme. O efikasnom izboru vjebi, optereenja i metoda
trenanog rada ovise konani efekti s tim da tako definiran program kondicijskog treninga mora uvijek
odgovoriti na postavljene ciljeve svakog ciklusa.
Na kondicijske sposobnosti moe se djelovati analitiki - usavravajui svaku posebno ili sintetiki objedinjavajui vie njih u jedinstvenu kondicijsku pripremljenost 4,8. Analitiki je opravdano djelovati ukoliko
sporta ili skupina sportaa pokazuje izrazit deficit u razvijenosti odreene sposobnosti ili kretne karakteristike,
dok je u svakom drugom sluaju daleko efikasnije kondicijskom treningu pristupiti sintetiki.
Razvoj funkcionalnih i motorikih sposobnosti sportaa treba stalno kontrolirati. Treneri moraju imati
odgovarajuu dokumentaciju o provedenim kondicijskim treninzima to e osigurati ponavljanje uspjenih
trenanih ciklusa i postignutih natjecateljskih rezultata.
2.2. Tehnika priprema sportaa
OPE TEME

Zadaa tehnike pripreme sportaa svodi se na uenje struktura kretanja u konkretnom sportu do razine
stabilizirane i automatizirane izvedbe tehnikih elemenata. Tehnika pripremljenost javlja se kao rezultat
primjene programa tehnike pripreme. Ona se ne smije promatrati izolirano ve kao nedjeljivi dio cjelokupnog
trenanog procesa u kojem je tehnika priprema i program njenoga razvoja u uskoj vezi sa sportaevim
kondicijskim i psihikim mogunostima, te s razinom njegovih taktikih znanja 3,7,8. Proces uenja tehnike u
svezi je s prijemom, obradom i koritenjem osnovnih i dopunskih informacija. Ove informacije pomau stvaranju
predodbe o izvedbi kretanja ili pruaju informacije o pogrekama koje su uinjene tijekom izvedbe nekog
tehnikog elementa. Ponavljanje tehnikih zadataka uz stalnu kontrolu izvedbe znaajno doprinosi uvrivanju
potrebne razine tehnikog djelovanja u konkretnom sportu.
2.3. Taktika priprema sportaa

Taktika priprema je usmjerena na uenje i usavravanje motorikih znanja o vrstama, oblicima i nainima
djelovanja tijekom situacijskog treninga i natjecanja u jednostavnim i sloenim taktikim situacijama. Kao
rezultat taktike pripreme javlja se taktika pripremljenost koja sportau omoguuje da prepozna taktiku
situaciju i da pronae odgovarajua rjeenja za taktike probleme. Ona mora biti u skladu sa individualnim
osobitostima sportaa i vanjskim okolnostima u kojima se natjecanje odvija. Taktiko djelovanje u tijesnoj je
svezi s kondicijskom i tehnikom pripremljenou. Ove komponente sportske forme daju presudan peat
uspjenom taktikom djelovanju.
3. POVEZANOST KONDICIJSKE, TEHNIKE I TAKTIKE PRIPREME

Kondicijska, tehnika i taktika pripremljenost jednog sportaa su osnovni inioci njegove ukupne efikasnosti.
injenica je da se slabosti u jednom podruju vrlo teko mogu nadoknaditi odnosno kompenzirati viom razinom
u drugom podruju pripremljenosti. to je via razina sportske pripremljenosti manje se mogu nadoknaditi
nedostaci u nekom od podruja integrirane pripremljenosti.
Kondicija, tehnika i taktika se mogu definirati, mjeriti i razvijati izolirano, ali u uvjetima natjecanja ove tri
komponente sportaeve pripremljenosti nastupaju zajedno uvijek sinergijski to znai da ukupnu akcijsku
efikasnost sportaa ne ini jednostavna suma ovih komponenata nego njihova interakcija daje kvalitetu vie.
3.1. Povezanost kondicijske i tehnike pripreme

Utjecaj kondicijskih sposobnosti na tehniku kretanja sportaa
Funkcionalne i motorike sposobnosti neophodni su preduvjeti za svaku vrstu ljudskog kretanja pa sukladno
tome i za svaku vrstu sportske aktivnosti. Trajanje, koliina, jaina, broj ponavljanja razliitih struktura kretanja
odreuju vanost pojedinih kondicijskih sposobnosti. to je sportska aktivnost sloenija u njoj nastupa vei broj
razliitih funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Izvedba tehnikih elemenata u pojedinim sportskim granama
zahtijeva sasvim odreenu razinu i strukturu kondicijskih sposobnosti 2,4. Tako naprimjer dobra pokretljivost
trupa i snana muskulatura nogu omoguuju izvoenje uspjenih finti u sportskim igrama. Dobra pokretljivost
skonog zgloba omoguuje precizniji i snaniji udarac u nogometu ili karateu. Vea gibljivost u pojedinim
topolokim regijama tijela i visoka razina opih koordinacijskih sposobnosti omoguit e kvalitetnije izvoenje
sloenijih motorikih aktivnosti s promjenom pravca i brzine kretanja. Visoka razina eksplozivne snage tipa
skonosti, sprinta i bacanja utjecat e na efikasnije izvoenje struktura kretanja bez i s loptom u sportskim
igrama, ali naravno i u atletskim skokovima i bacanjima. Opa i specifina izdrljivost omoguit e efikasno
suprotstavljanje umoru i utjecat e na visoku efikasnost izvedbe tehnikih elemenata u svim dijelovima tijeka
natjecanja. Dobra kondicijska pripremljenost prolongirat e pojavu lokalnih umora i umora CS-a pa tako i
do smanjenja broja motorikih pogreaka u izvoenju tehnikih zadataka.
47
OPE TEME

Utjecaj tehnike na koritenje kondicijskih sposobnosti

Tehnika znanja omoguavaju racionalno koritenje biolokih potencijala sportaa. To znai da kvaliteta trkaeg
koraka, skoka, bacanja, promjene pravca kretanja i drugih sportskih tehnika znaajno doprinosi racionalnijem
koritenja steenih kapaciteta snage, brzine, agilnosti, gibljivosti, izdrljivosti i drugih kondicijskih sposobnosti.
Razina tehnike izvedbe pojedinih struktura kretanja ima veliki utjecaj na racionalno koritenje kondicijskih
sposobnosti najee u kasnijim fazama natjecanja kada se javlja umor. Poznato je, da je za dobro koordinirane
i ispravno izvedene tehnike pojedinih motorikih zadataka sportau potrebno znatno manje aktiviranje
energetskih rezervi. Ukoliko sporta racionalno i efikasno koristi svoju tehniku onda moe u natjecanju
sudjelovati sa puno veim ulaganjem funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Vrijedi i obrnuto, visoka razina
kondicijskih sposobnosti koju u tom trenutku nema suprotstavljeni sporta-i omoguuje sportau efikasnije
koritenje tehnikih znanja i uspjeniju kontrolu tijeka sportske borbe. To znai da e kondicijski visoko
pripremljen sporta i u stresnim uvjetima natjecanja pod vidom pritiska vremena ili rezultata moi zadrati visoku
razinu koncentracije, sigurnosti i kvaliteta tehniko-taktikog djelovanja. Integrirajui rad na kondiciji i tehnici
u pojedinom sportu mogue je uspjeno provoditi program specifine kondicijske pripreme
Specifina kondicijska priprema
Specifina kondicijska priprema integrira kondiciju i tehniku sportske grane pa je stoga usmjerena je na razvoj
i odravanje najvanijih kondicijskih sposobnosti koje su usko povezane sa tehnikim zahtjevima sporta 2,4,6,7,9.
Za razliku od bazine, specifina kondicijska priprema se provodi koritenjem vjebi koje su vrlo sline ili
identine strukturama kretanja koje ine tehniku sportske grane. Po specifinim vjebama odmah se moe
prepoznati sport u okviru kojeg se provodi ovaj program kondicijskog treninga. S obzirom da je broj
ispoljavanja pojedinih kondicijskih sposobnosti vrlo velik, njihovo usavravanje zahtjeva diferencirane metode.
Primjerice, u usavravanju specifinih brzinskih svojstava sportaa trener se susree s problemom poveanja
razine apsolutne brzine, brzine reakcije, startne brzine s usavravanjem specifinih formi brzine pojedinih
kretanja ciklikog i aciklikog karaktera. Poveanje specifine gibljivosti lokomotornog aparata povezano je
s razvojem aktivne i pasivne fleksibilnosti u opoj i bazinoj kondicijskoj pripremi. Razina specifine eksplozivne
snage tipa skonosti, bacanja, udarca ili sprinta usko je povezana s ranijim razvojem primarne jakosti, apsolutne
snage u programima ope i bazine kondicijske pripreme. To se odnosi i na druga specifina kondicijska obiljeja,
najvie na dimenzije izdrljivosti, zatim na koordinacijske sposobnosti, agilnost i preciznost. Zakljuno,
specifina kondicijska pripremljenost predstavlja razinu onih funkcionalnih i motorikih sposobnosti koje se
manifestiraju u uvjetima specifinih energetskih procesa, vrsta kontrakcija miia i specifinih modaliteta
kretanja u konkretnoj sportskoj grani.
Obiljeja specifinih kondicijskih vjebi5:
Struktura zahtjeva
- potrebno je istodobno rijeiti vie glavnih zahtjeva koji se tiu kondicije, koordinacije, tehnike i taktike, te
psihike pripreme
- najvie utjecati na najvanije sposobnosti i one u kojima su pojedini sportai pokazali deficite u odnosu na
modelne karakteristike pripremljenosti.
Optereenje
- potrebno je ciljano dozirati optereenja koja se i u strukturi i u dinamici podudaraju s tehnikom sportske grane
- primjena odreenih tipova energetskog i ivano-miinog optereenja
- opasnost od postavljanja prevelikih zahtjeva koji se tiu jednostrano optereenih miia, tetiva, ligamenata,
zglobova i kosti
48
Djelovanje treninga
- usavravanje pojedinih kondicijskih, koordinacijskih, tehnikih, taktikih i psihikih sposobnosti
karakteristinih za sport
- podizanje specifine izdrljivosti i sposobnosti specifinog optereenja u snazi, brzini i izdrljivosti.
- specifina integracija kondicije i tehnike
Vrijeme
- preteno u pripremnom (kasnije faze) i natjecateljskom periodu
- trening za razvoj specifinih sposobnosti te za postizanje vrhunskih rezultata
Primjeri
- sloene vjebe (tipine za sportsku granu)
- specifine vjebe za kondiciju i tehniku kretanja u obrani i napadu te u individualnoj taktici
- poseban specifini trening za pojedine igrae te za dijelove ekipe u skladu sa zahtjevima sporta i obiljejima
njihove pripremljenosti.
OPE TEME

3.2. Povezanost kondicijske i tehniko-taktike pripreme

Utjecaj kondicije i tehnike na taktiku efikasnost
Uspjenost taktikog djelovanja u znatnoj mjeri ovisi o razini kondicijskih sposobnosti i razini izvedbe tehnikih
elemenata. To vrijedi jednako i za individualne i za ekipne sportove. Uspjeno taktiko djelovanje mogue je
samo ako za to postoji optimalna razina kondicijskih sposobnosti i tehnikih znanja. Taktika igre ili bilo kojeg
sportskog nadmetanja trai od sportaa veliko ulaganje energije i snage u zadanom vremenu. To znai da brzo,
snano i dugotrajno taktiko djelovanje ne moe biti mogue bez odgovarajuih funkcionalnih i motorikih
sposobnosti. Kako se natjecanje pribliava kraju postoji mogunost da se zbog pomanjkanja npr. eksplozivne
ili repetitivne snage ili aerobne izdrljivosti smanji efikasnost tehniko-taktikog djelovanja 6,8. Zbog ogranienja
u kondicijskoj i tehnikoj pripremljenosti mogu vrlo esto i dobre taktike odluke zavriti neuspjehom jer sporta
nije u stanju taktiki zadatak izvesti dovoljno brzo, snano ili precizno pa dodanu loptu npr. moe oduzeti protivnik.
Zbog svega nevedenog, sportski treneri moraju uvaiti odnos kondicije, tehnike i taktike te u provedbi trenanog
procesa usmjeriti panju na njihov integrirani razvoj. Ovaj nain najlake i najbolje je mogue provesti kroz
program situacijske kondicijske pripreme.
Situacijska kondicijska priprema2,3,5,9
Situacijska kondicijska priprema predstavlja skup programa za razvoj onih funkcionalnih i motorikih
karakteristika koje su usko povezane sa izvoenjem struktura situacija koje ine taktiku u konkretnog sporta.
U situacijskim uvjetima nastupa uvijek iroka lepeza funkcionalnih i motorikih sposobnosti pa se zbog toga
situacijska kondicijska priprema najvie pribliava modalitetima integralne sportske pripreme. Valja naglasiti
da se poveani esto prepokrivajuia intenzitet i ekstenzitet optereenja ostvaruju kroz situacijske vjebe
parcijalnog ili globalnog tehniko-taktikog djelovanja. Usavravanje situacijske izdrljivosti jako je povezano
s prethodno provedenim programima razvoja ope, bazine i specifine izdrljivosti i predstavlja finalizaciju
razvoja ove vane sposobnosti. Najvia razina razvoja bilo koje motorike sposobnosti se postie kroz situacijske
modele treniranja. U situacijskim kondicijskim vjebama optereenje koje je vee od natjecateljskog moe se
postii dodatnim vanjskim optereenjem (prsluci, pojasevi, manete) ili podizanjem intenziteta kroz intervalni
trening (8 5 minuta koarka ili 6 10 minuta rukomet) kao i produeno trajanje optereenja (4 15 minuta
koarka i 2 40 minuta rukomet) u cilju prepokrivanja trajanja utakmice.
Situacijske kondicijske vjebe simuliraju jednostavne i sloene taktike zadatke pri emu se nikada ne smije
izgubiti iz vida razina aktiviteta protivnika jer se ove vjebe realiziraju u odnosima 1:1 ili uz sudjelovanje veeg
broja suprotstavljenih sportaa na nain da protivnik u prvoj fazi djeluje poluaktivno, a kasnije sve aktivnije do
najvieg intenziteta.
Obiljeja situacijskih kondicijskih vjebi5:
Struktura zahtjeva
- tijek vremena i radnji kada je natjecanje blizu
- stavljanje teita na oteavanje natjecateljskih uvjeta putem:
- poveavanje ekstenziteta optereenja, reduciranja intenziteta ispod intenziteta natjecateljskog optereenja
- poveanje broja i trajanja podraaja u tehniko-taktikim vjebama
a
Vei od natjecateljskog optereenja
49
OPE TEME

- poveanje intenziteta kroz intervalne naine treniranja

- poveanje ukupnog optereenja putem dodatnih vjebi
Optereenje
- Optereenje trenanog rada je velikog opsega podraaja ili intenziteta esto veeg od natjecateljskog.
Djelovanje treninga
- povezivanje pojedinanih komponenata postignua u integriranu pripremljenost
- direktna fizika, psihika, tehnika i taktika priprema za zahtjeve natjecanja
- doprinos izgradnji i stabiliziranju natjecateljskih postignua/rezultata
- ubrzavanje sloenog fizikog i psihikog procesa postizanja i odravanja sportske forme
Vrijeme
- kraj pripremnog razdoblja
- preteno u natjecateljskom razdoblju
- trening za postizanje vrhunskih rezultata
Primjeri
- trening utakmice, s posebnim akcentom na pojedine faze igre
- te-ta vjebanje pod oteanim uvjetima (npr. bez bloka, smanjeni broj igraa)
- te-ta vjebanje s dodatnim optereenjima (npr. dopunskim obrambenim zadacima nakon uspjenog
zavretka napada protivnika, koritenje vanjskih optereenja na tijelu igraa (pojas, prsluk))
- poveanje psihikog optereenja (npr. davanje prednosti u poenima protivnikoj
- momadi na poetku utakmice)
- poveanje optereenja putem skraivanja pauze nakon prekida (npr. brzo ubacivanje sljedee lopte od strane
trenera umjesto servisa)
4. PRAKTINE IMPLIKACIJE KONDICIJSKE I TEHNIKO-TAKTIKE PRIPREME I

PRIPREMLJENOSTI SPORTAA U SPORTSKIM IGRAMA4
50
Tijekom natjecanja izvode se razliiti oblici obrambenih i napadakih aktivnosti. U njima nastupaju sve
komponente treniranosti sportaa. to je situacija sloenija, tehniko-taktiko djelovanje dobiva na vanosti.
Bioloki potencijali sportaa dolaze u jednostavnijim tehniko-taktikim akcijama do punog izraaja. I u
sloenijim situacijama, ukoliko je izvedba dovedena do razine automatizma, ovi potencijali se takoer u potpunosti
iskazuju. Jednom rijeju, i tijekom realizacije tehniko-taktikih zadataka i pri ocjenjivanju uspjenosti sportaa
u njima nastupaju s odreenim proporcijama i kondicijska i tehnika i taktika komponenta pripremljenosti.
U praksi se mogu dogaati vrlo razliiti pristupi u poimanju i vrednovanju ovih komponenata. Pretpostavimo
da u drugom poluvremenu rukometne utakmice protivniki igra nekoliko puta izigra naeg igraa. Jedan
trener bi iz toga trebao zakljuiti da je taktika pripremljenost nedostatna i da ne postoji sposobnost pronalaenja
odgovarajuih taktikih rjeenja na protivnikovu igru. Drugi, kondicijski trener u toj situaciji vidi pad izdrljivosti
i ivano-miine reaktivnosti iz ega zakljuuje o nedostatku kondicijske pripremljenosti. Prema tome, prvi
trener nakon utakmice odreuje dodatnu tehniko-taktiku pripremu sportaa u kojoj se koriste vjebe
perfekcioniranja pojedinih obrambenih aktivnosti i njihova korekcija tijekom uvjebavanja. Nasuprot tome
kondicijski trener e primijeniti vjebe za poveanje nelaktatne izdrljivosti i miine reaktivnosti primjenom
kratkih i ponovljenih sprinterskih vjebi. U prvom primjeru glavni trener nee dovoljno skrbiti o kondicijskim
aspektima treninga, a u drugom kondicijski trener ne vodi dovoljno rauna o tehniko-taktikoj efikasnosti
igraa. Znai da oba trenera analiziraju igraevu efikasnost tijekom utakmice i modalitete treninga nakon nje
previe analitiki, sa velikim odstupanjem od stvarnih potreba koje igrau mogu priskrbiti situacijsku uspjenost.
Ove razlike u procjeni uinka koje ovise o promatrau (glavni i kondicijski trener) treba izbjegavati tako da
se u vrednovanju uinka igraa i cijelog tima koristi integralni pristup koji istodobno uvaava sve elemente
igraeve pripremljenosti. Razlozi zbog kojih je na igra bio vie puta izigran od protivnikog igraa ne mogu
se promatrati izolirano, nego integralno jer njegova inferiornost moe samo ponekad biti posljedica pojedinog
deficita, a mnogo ee je posljedica njegove nedovoljne globalne pripremljenosti.
5. POVEZANOST KONDICIJSKE, TEHNIKE I TAKTIKE PRIRPEME U VIEGODINJEM

I JEDNOGODINJEM CIKLUSU
5.1. Viegodinji ciklus treninga (dugorono planiranje i programiranje)
Tehniko-taktika priprema sportaa ima u razliitim etapama viegodinje pripreme i u razliitim periodima
godinjeg ciklusa ima sasvim odreenu dinamiku. Tijekom prve i druge etape viegodinje pripreme tehnikotaktiko usavravanje nema primarno znaenje. U funkciji razvoja treniranosti uenje i stabilizacija motorikih
znanja kasnije dobiva na znaenju. Tijekom kadetskog staa dolazi do ekplozije u primjeni programa
tehniko-taktikog usavravanja. Tada dolazi do potpune simbioze kondicijske, tehnike, taktike i psihike
pripremljenosti (Slika 1.).
OPE TEME

X visoki zahtjevi na sustave za prijem,

preradu, zadravanje i koritenje
motorikih informacija. Konsekventni
tehniko-taktiki trening i
razvoj koordinacijskih sposobnosti.
Y Visoki zahtjevi na energetske procese
i razvoj funkcionalnih i motorikih
sposobnosti. Konsekventni
kondicijski trening.
Program specifine i
situacijske pripreme
Program viestrane i
bazine pripreme
Slika 1. Novi model dugorone sportske pripreme (Milanovi, 2001, modificirano prema Martinu, Carlu i
Lehnertzu, 1991)
Kod razliitih autora mogu se zamijetiti naglaene specifinosti u modeliranju pojedinih etapa dugorone sportske
pripreme. Prvo se autori razlikuju u definiranju pojedinih etapa, a takoer i u raspodjeli pojedinih programa
kondicijske pripreme kroz etape sportske karijere. Platonov (1997.) sportsku karijeru definira kroz pet glavnih
etapa dugorone sportske specijalizacije (slika 2.).
U skladu sa zakonitostima dugoronog planiranja i programiranja mijenja se odnos pojedinih programa
kondicijske pripreme u pojedinim etapama. U prvim etapama najvei je udio programa ope i bazine pripreme.
U funkciji pribliavanja etapi u kojoj sporta postie maksimalna sportska dostignua poveava se udio
programa specifino-situacijske pripreme.
Broj sati trenanog rada usmjerenog na razvoj i odravanje kondicijskih sposobnosti stalno se poveava i postie
vrijednosti koje znae da sporta u cilju postizanja vrhunskih sportskih rezultata mora prosjeno dnevno
kondicijski trenirati i vie od dva sata.
Slika 2. Raspodjela programa

kondicijske pripreme u etapama
viegodinjeg ciklusa treninga
(modificirano prema Platonovu (1997.):
1. program ope kondicijske pripreme,
2. program bazine kondicijske
pripreme, 3. program specifinosituacijske kondicijske pripreme
51
OPE TEME

Imajui u vidu ovo poveanje, moemo zakljuiti da se poveavanje ukupne koliine trenanog rada u kasnijim
etapama sportskog usavravanja ostvaruje na temelju znatnijeg prirasta specifino-situacijskih sadraja
kondicijske pripreme i naravno tehniko-taktikih priprema broja natjecanja.
5.2. Godinji ciklus treninga (kratkorono, tekue i operativno planiranje i

programiranje)
Planiranje i programiranje treninga u godinjem ciklusu temelji se na svim naelima i pravilima u konstrukciji
pojedinih perioda, etapa, mikrociklusa i pojedinanih treninga.
U godinjem ciklusu treninga najvei broj sadraja, optereenja i metoda kondicijske i tehniko-taktike
pripreme rasporeuje se u skladu s razvojnim stanjima treniranosti i sportske forme. U prvim fazama
dominantnu ulogu imaju programi kondicijske pripreme, a u kasnijim fazama pripremnog perioda i tijekom
natjecateljskog perioda glavnu ulogu imaju programi tehniko-taktike pripreme. Tada se oblikovani i usvojeni
tehniko-taktiki programi prilagoavaju uvjetima u kojima e se odvijati sama natjecateljska aktivnost.
Najvanije je da u zavrnoj fazi kondicijske i tehniko-taktike izobrazbe sporta moe uspjeno izvoditi i
najsloenije natjecateljske zadatke u skladu sa dinamogenim i ergogenim karakteristikama sporta (slika 3).
Sporta ulazi u sportsku formu i postie vrhunske rezultate na osnovu integriranog koritenja svojih kondicijskih,
mentalnih, psihikih, tehnikih i taktikih komponenti ukupne pripremljenosti.
U pogledu krivulja optereenja u prvim etapama godinjeg ciklusa dominira ekstenzitet optereenja
karakteristian za programe ope i bazine pripreme. U kasnijim etapama smanjuje se koliina trenanog rada,
poinju dominirati intenzitet i uestalost optereenja u skladu sa specifinim i situacijskim obiljejima sportske
aktivnosti. Broj se natjecanja i nastupa poveava jer je potrebno osigurati visoku razinu sportske forme u
planiranim razdobljima natjecateljske sezone. U natjecateljskom periodu primjetan je daljnji pad ukupne koliine
trenanog rada. Poveava se udio programa specifine i situacijske kondicijske pripreme i rada na tehnici i
taktici uz stalnu dinamiku izmjene optereenja i rastereenja to pozitivno djeluje na odravanje i tempiranje
sportske forme za najvanija natjecanja. U odnosu na pribliavanje terminima glavnih natjecanja poveava
se komponenta specifinoga optereenja s naglaskom na intenzitet trenanih vjebi koji je blizak natjecateljskim
optereenjima.
Slika 3. Proporcije kondicijske K (V-B-viestrano-bazina, Sp-Si-specifino-situacijska) i

tehniko-taktike T (N-natjecateljska, D-dopunska) pripreme u godinjem ciklusu treninga.
52
U godinjem ciklusu treninga primjenjuju se razliiti tipovi kondicijske pripreme sportaa. U programiranju se
odreuju proporcije pojedinih kondicijskih programa koji osiguravaju stabilnu kondicijsku pripremljenost na kraju
pripremnog perioda i pretpostavke da se ona odri kroz vei dio natjecateljskog razdoblja. Razvojni kondicijski
program zastupljen je podjednako u svim etapama pripremnog perioda (45-60%) jer treba osigurati podizanje
kondicijskih sposobnosti u podruju funkcionalne i motorike pripremljenosti. Odravajui kondicijski program
tijekom pripremnog perioda sve vie sudjeluje u ukupnoj koliini kondicijskog rada. Najvie je zastupljen u
natjecateljskom razdoblju (40%) kada je potrebno na zadanoj razini odravati steene kondicijske sposobnosti.
Preventivni kondicijski program ima zadau smanjivati broj i teinu ozljeda sportaa i ublaavati negativne
reakcije na forsirana trenana optereenja. Zato je ovaj program zastupljeniji u prvim (40%), u odnosu na kasnije
etape (10-20%) godinjeg ciklusa. Regeneracijski kondicijski programi imaju zadau ubrzati procese oporavka
nakon treninga i natjecanja. U interakciji s nemotorikim sredstvima sportske pripreme iako relativno najmanje
zastupljen, podjednako je rasporeen u svim dijelovima pripremnog (5-10%), a neto vie u natjecateljskom
(15%) razdoblju.
OPE TEME

Tablica 4: Proporcije zastupljenosti pojedinih tipova kondicijskih programa u godinjem cikusu (modificirano
prema Juki, 2002)
Periodi
Etape
Natjecateljski
period
Pripremni period
Viestrana
Bazina
Specifina
Situacijska
Preventivni
kondicijski programi
40 %
25 %
20 %
10 %
20 %
Razvojni kondicijski
programi
50 %
60 %
50 %
45%
25 %
Odravajui
5%
10 %
20 %
35 %
40 %
Regeneracijski
5%
5%
10 %
10 %
15 %
6. ZAKLJUAK
U strukturi kompleksnog djelovanja u natjecateljskim uvjetima kondicija, tehnika i taktika ine nedjeljivu cjelinu
i nastupaju uvijek u interakcijskom odnosu. Uvijek je potrebno pronai najbolju proporciju pojedinih programa
pripreme sportaa jer samo na taj nain trenani proces moe dati potpuni uinak.
Proporcije pojedinih programa sportske pripreme i posebice potprograma kondicijske pripreme vano je
uskladiti s osnovnim principima i pravilima periodizacije i razvojnih faza sportske forme u viegodinjem i
jednogodinjem ciklusu. Za stvaranje potpune i visoke treniranosti sportaa valja koristiti sadraje, optereenja
i metode integralnog treniranja uz uvaavanje opih i specifinih znaajki kondicijske, tehnike i taktike
pripreme i broja i vrsta natjecanja.
Integralna pripremljenost omoguuje povezivanje svih sposobnosti, znanja i osobina tijekom natjecateljske
aktivnosti. Usklaivanje svih elemenata kondicijske, tehnike, taktike i psihike pripreme predstavlja najvaniji
dio sportske prilagodbe u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu.
7. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Juki, I. (2002). Proporcije razliitih tipova programa kondicijskog treninga u dugoronoj sportskoj pripremi u
sportskim igrama. Ljetna kola kineziologa, Rovinj, 2002.
Malacko, J. (2002.) Osnove sportskog treninga. Sportska akademija, Beograd.
Metvejev, L.P. (2000). Osnovi suvremenog sistema sportivnoj trenirovki. FIS, Moskva.
Milanovi, D., D.Vuleta, (1998). Povezanost kondicijske, tehnike i taktike pripreme rukometaa. 22. Seminar za
rukometne trenere, Zbornik radova, HRS, Pula, 29-44.
Milanovi, D. (2001). Predavanja iz predmeta Teorija treninga. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Mller, E. i sur. (1999.) Science and Elite Sport. E&FN Spon. London.
Platonov, V. N. (1997.) Obaja toerija podgotovki sportsmenov v olimpijskem sporte. Olimpijska literatura, Kijev
Schnabel, G. i sur. (1994.) Trainingswissenschaft. Sportverlag, Berlin
eljaskov, C. (1988.) Osnovi na sportnata trenirovka. NSA Press., Sofija.
53
OPE TEME
Luka Milanovi, Igor Juki, Josipa Naki, Zrinko ustonja

KONDICIJSKI TRENING MLAIH DOBNIH SKUPINA

Luka Milanovi2, Igor Juki1, Josipa Naki2, Zrinko ustonja2
1
2
student poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Trening mladih sportaa iz vie razloga zauzima posebno mjesto u sustavu sportske pripreme. Takav se trening
znaajno razlikuje od naina na koji treniraju odrasli vrhunski sportai u istom sportu, ali i od naina na koji se
provodi tjelesno vjebanje mladih izvan sustava vrhunskog sporta. Da bi natjecateljski rezultat mladog sportaa
bio odraz njegovih stvarnih potencijala potrebno je tijekom viegodinjeg procesa sportske pripreme na svakom
stupnju njegove sportske specijalizacije planski utjecati na razvoj njegovih sposobnosti i osobina te ga pouavati
specifinim motorikim znanjima. Kontinuirani sportski razvoj koji e minimizirati mogunost ozljeda i zastoja
u sportskom razvoju, mogu je jedino dobro organiziranom sportskom pripremom i stalnom kontrolom efekata
trenanog rada u sustavu natjecanja.
Trening mladih sportaa viegodinji je proces tijekom kojeg treba uvaavati:
1. ope zakonitosti i individualne posebnosti psihofizikog razvoja mladih sportaa
2. specifine zahtjeve pojedine sportske grane i/ili discipline u odnosu na sportaeve konativne, kognitivne i
motorike sposobnosti
3. metodiku usvajanja tehniko-taktikih znanja pojedine sportske grane i/ili discipline
4. tijek i posebnosti svake pojedine faze cjelokupnog, a zatim i sportskog razvoja mladog sportaa
2. FAZE KONDICIJSKOG USAVRAVANJA

Tijekom pojedinih faza kondicijskog usavravanja potrebno je koristiti sadraje i modalitete treninga koji s
najveim stupnjem sigurnosti osiguravaju postizanje postavljenih ciljeva. Isto se odnosi i na doziranje optereenja,
gdje je potrebno uvaavati i posebnosti psihofizikog razvoja sportaa i zahtjeve pojedine faze sportske
pripreme.
Poetno razdoblje treninga djeteta ili inicijacija traje od 6. do 9. godine ivota. U tom bi razdoblju djeca trebala
biti izloena treninzima niskog intenziteta s naglaskom na razvoj irokog spektra sposobnosti. Kardiorespiratorni
sustav u ovom je razdoblju odgovarajue razvijen za veinu aktivnosti, dok su anaerobni kapaciteti ogranieni
jer djeca imaju nisku toleranciju na mlijenu kiselinu. U ovom je razdoblju potrebno naglasiti viestrani razvoj
motorikih i funkcionalnih sposobnosti sa irokim spektrom vjebi koje ukljuuju tranje, skakanje, hvatanje,
ravnoteu , kotrljanje, itd. (Bompa, 2000).
Drugim razdobljem moemo obuhvatiti razdoblje od 11. do 14. godine ivota. Ovo razdoblje Bompa naziva
oblikovanjem sportaa. Ova faza podrazumijeva postupno poveavanje intenziteta treninga, a jedan od razloga
je i postupno poveanje tolerancije na koncentraciju mlijene kiseline. Kondicijski trening sportaa ove dobi
mora biti dominantno usmjeren k viestranoj i bazinoj sportskoj pripremi, uz poetke specifinih kondicijskih
zahtjeva.
Tree razdoblje traje od 15. do 18. godine i naziva se specijalizacijom. U ovom su razdoblju sportai spremni
podnijeti vee zahtjeve treninga, te nakon kvalitetne viestrane i bazine pripreme, zapoeti s kondicijskim
vjebama koje su specifine za odreenu sportsku granu. U ovoj je fazi vano poveati intenzitet specifinih
kondicijskih vjebi zbog poboljanja razine natjecateljske izvedbe.
54
3. METODIKA RAZVOJA KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI

3.1. Koordinacija
Koordinacija je sposobnost upravljanja pokretima cijelog tijela ili dijelova lokomotornog sustava, a oituje se
brzom i preciznom izvedbom sloenih motorikih zadataka, odnosno brzim rjeavanjem motorikih problema
(Milanovi, 1997).
Hirtz (1985) pod koordinacijom podrazumijeva slijedee elemente:
1. ravnotea
2. osjeaj za ritam
3. orijentacija u prostoru
4. kinestetiki osjeaj
5. reaktibilnost na vizualne i akustine podraaje
Tijekom rasta i razvoja, djeca prolaze kroz tzv., senzibilne faze za razvoj sposobnosti, odnosno razdoblja kada
je najpogodnije treningom utjecati na razvoj odreenih sposobnosti. Senzibilna faza za razvoj koordinacije je
izmeu 7. i 14. godine, s najosjetljivijim razdobljem izmeu 10. i 13. godine ivota. Razdoblja kada sustavi
odgovorni za odreenu sposobnost prolaze kroz najvee promjene smatraju se najpogodnijima za primjenu
treninga za razvoj iste sposobnosti.
Senzibilne faze za razvoj pojedinih elemenata (vrsta) koordinacije su slijedei (Drabik, 1996):
1. Ravnotea za djeake izmeu 10. i 11. godine, a za djevojice izmeu 9. i 10. godine. Prema Protasovoj
(1984), ravnotea se potpuno razvije izmeu 12. i 14. godine.
2. Adekvatnost izbora pokreta (odabir adekvatnog pokreta pri obavljanju odreenog zadatka) od 8. do 13.
godine, s najosjetljivijim razdobljem od 9. do 12. godine za djevojice i djeake.
3. Kinestetiki osjeaj (sposobnost razlikovanja oblika, prostornih i vremenskih udaljenosti, te koliina snage
potrebna za izvoenje nekog pokreta) od 6. do 7., te od 10. do 11. godine za djevojice i djeake.
4. Reaktibilnost na vizualne i akustine podraaje od 8. do 10. godine za djevojice i djeake.
5. Osjeaj za ritam od 9. do 10. godine za djeake, te od 7. do 9. godine za djevojice.
6. Orijentacija u prostoru od 12. do 14. godine za djevojice i djeake.
7. Sinkronizacija pokreta - u vremenu od 6. do 8. godine za djevojice i djeake
Na koordinaciju utjee nekoliko faktora. Uz inteligenciju sportaa, sistematski trening i prethodno usvojena
znanja i vjetine, na koordinaciju utjee i razina ostalih motorikih sposobnosti. Visoka razina brzine, snage,
izdrljivosti i fleksibilnosti pozitivno e djelovati i na razinu koordinacije. Naravno da, shodno tome i koordinacija
ima pozitivan transfer na ostale motorike sposobnosti.
Koordinaciju moemo podijeliti na opu i specifinu. Visoka razina ope koordinacije omoguuje brzo uenje
i uinkovito izvoenje zahtjevnih struktura kretanja, bez obzira na sportsku specijalizaciju. Opa koordinacija
predstavlja temelj za razvoj specifine koordinacije.
Postoji pet osnovnih principa vezanih uz razvoj svih elemenata koordinacije (Drabik, 1996):
1. Poveavati broj nauenih struktura kretanja od najranije dobi.
2. Izlagati dijete zahtjevnim, ali odgovarajuim vjebama, s obzirom na njegov bioloki razvoj, intelektualne
sposobnosti i motorika znanja.
3. Neprestano mijenjati vjebe
4. Potivati tri razine zahtjevnosti vjebi za razvoj koordinacije prvo uimo tehniku izvoenja neke strukture
kretanja, nakon toga slijedi izvoenje istoga kretanja zadanom brzinom ili tempom, te na kraju prilagoavanje
kretanja u promjenjivim uvjetima.
5. Kvalitetno usvojene kretne strukture izvoditi u promijenjenim uvjetima u odnosu na prostorna i vremenska
ogranienja, te samu tehniku izvoenja. Promjene moemo izvriti na slijedee naine: promjene u smjeru
izvoenja, promjene poetnog poloaja, promjene zavrnog poloaja, poveavanje opsega kretanja, promjena
brzine izvoenja kretanja, vremensko ograniavanje, dodavanje novih kretnih struktura, dodavanje novih
zadataka tijekom izvoenja vjebe, promjene vanjskih optereenja (visina prepreke, teina opreme,...),
promjene okoline (veliina igralita, promjena podloge, opreme, partnera,...), ograniavanje senzorne kontrole
(vezanje oiju, izbacivanje iz ravnotee,...), promjena vrste signala u vjebama koje zahtijevaju reakciju na
signal i izvoenje koordinacijskih vjebi u uvjetima zamora, nakon izvoenja drugih vjebi.
OPE TEME

55
OPE TEME

Metodiku razvoja koordinacije od 6. do 16. godine moemo podijeliti u tri faze (Drabik, 1996, prema Marciniak,
1990):
1. 6 do 9 godina
- osigurati iroku koordinacijsku osnovu
- usavriti osnovne koordinacijske sposobnosti
- osigurati dobru osnovu tehnike tranja
2. 10 do 12 godina
- poveati razinu osnovnih koordinacijskih sposobnosti
- razviti koordinaciju upotrebljivu u uenju sportskih vjetina
- poticati djecu da izvode vjebe za razvoj koordinacije i u slobodno vrijeme
3. 13 do 16 godina
- dalje usavravati osnovnu koordinaciju
- kombinirati kvalitetno usvojenu sportsku tehniku s vjebama ope koordinacije
Vjebe koordinacije zahtijevaju visoku koncentraciju. One utjeu na ivani sustav i brzo ga zamaraju. Upravo
je zato najuinkovitije trenirati koordinaciju na poetku glavnog dijela, ili ak na kraju uvodnog dijela treninga.
Vjebe je potrebno izvoditi intervalno, s odgovarajuim vremenom za oporavak izmeu ponavljanja. Nije
preporuljivo cijeli trening posvetiti razvoju koordinacije, ve koordinaciju razvijati kroz krae, ali este trenane
podraaje i to unutar treninga raznih ciljnih usmjerenosti.
3.2. Izdrljivost
Izdrljivost je sposobnost sportaa da trenana ili natjecateljska optereenja odreenog intenziteta uspjeno
svladava to dulje (Milanovi, 1997). Prije svega se odnosi na dugotrajno odravanje intenziteta i funkcionalne
stabilnosti, te odgaanje umora. Osnovna podjela izdrljivosti je na opu i lokalnu. Opom izdrljivou
smatramo optereenja kod kojih stavljamo u funkciju vie od 30% ukupne miine mase, a nadalje ju moemo
podijeliti na:
1. aerobnu
a. kratkotrajna optereenja u trajanju od 3 do 10 minuta
b. srednjetrajna optereenja u trajanju od 10 do 30 minuta
c. dugotrajna optereenja u trajanju od 3 do 10 minuta
2. anaerobnu
a. kratkotrajna optereenja u trajanju od 10 do 20 sekundi
b. srednjetrajna optereenja u trajanju od 20 do 60 sekundi
c. dugotrajna optereenja u trajanju do 2 minute
56
Kada govorimo o senzibilnim fazama za razvoj izdrljivosti zanimljivo je napomenuti da ve od 3. do 7. godine

ivota djeca ostvaruju velike pomake u izdrljivosti zbog visoke razine aktivnosti. Nadalje od 8. do 13. godine
izdrljivost se priblino jednakim tempom razvija kod djevojica i djeaka, s intenzivnom fazom razvoja od 8.
do 10. godine. Razlike se poinju pojavljivati pred kraj toga petogodinjeg razdoblja, kada djevojice izmeu
12 i 14 godina prolaze kroz najosjetljiviju senzibilnu fazu za razvoj izdrljivosti. Nakon 14. godine, djevojice
koje se ne bave sportom stagniraju i nazaduju u izdrljivosti. Za razliku od njih, djeaci osim 8. do 10. prolaze
kroz jo jednu intenzivnu fazu i to od 15. do 16. godine ivota u kojoj su izrazito prijemljivi na podraaje svih
vrsta izdrljivosti.
Kada je rije o treningu izdrljivosti, potrebno je naglasiti njegove osnovne principe (Drabik, 1996):
1. Trening izdrljivosti potrebno je zapoeti opom aerobnom izdrljivou.
2. Trenirati tijekom cijele godine, s prilagoavanjem aktivnosti prema dijelu godine.
Npr., skijanje i klizanje zimi, plivanje ljeti to spreava monotoniju i ujedno pozitivno utjee na koordinaciju.
3. eljenu razinu izdrljivosti postizati postupno. Nove je vjebe potrebno izvoditi niskim intenzitetom da bi
sprijeili ozljede i osigurali kontinuirani razvoj izdrljivosti.
4. Odravati postignutu razinu izdrljivosti. Ne dopustiti da se u niti jednom trenutku ta razina spusti ispod
kritinih vrijednosti.
5. Nauiti djecu da sluaju svoje tijelo. Od samog poetka nauiti djecu da registriraju reakciju svoga tijela
na optereenja (bol u miiima, aritmino disanje,...).
6. Prvo poveavati trajanje, a ne intenzitet vjebe.
7. Ostaviti dovoljno energije za djetetov zdrav rast i sazrijevanje.
8. Mijenjati uvjete treninga. Na razvoj e pozitivno utjecati promjena podloge, partnera,...
9. Odvratiti pozornost od umora. Jedna od metoda odvraanja panje je i ranije spomenuta promjena uvjeta
treninga.
10. Iskoristiti senzibilne faze za razvoj izdrljivosti.
11. Izmjenjivati cikluse optereivanja, oporavka i ciljanja sportske forme. Kontinuirano poveavanje
optereenja vodi prema pretreniranosti.
12. Istovremeno trenirati um i tijelo. Princip se odnosi na razvijanje snage volje, ali i na uenje utjecaja treninga
na sportaevo tijelo.
13. Zadrati ideju sporta na prvom mjestu.
OPE TEME

Prema estom principu treninga izdrljivosti, poveanje trajanja vjebanja je prvi korak u razvoju izdrljivosti.
Da bi to uinili potrebno je potivati slijedei redoslijed:
1. Poveati frekvenciju treninga
2. Poveati trajanje treninga
a. poveati trajanje vjebi (istrati veu udaljenost jednakom brzinom)
b. poveati broj ponavljanja
c. poveati broj vjebi (vie vjebi raznih dionica,...)
Metode treninga za razvoj izdrljivosti su kontinuirana i intervalna metoda. Nadalje, kontinuiranu metodu
moemo podijeliti na standardnu kontinuiranu i varijabilnu kontinuiranu metodu treninga. Kod treninga
izdrljivosti mlaih dobnih skupina kontinuirane metode pokazuju se izrazito uinkovitima. Energetski mehanizmi
(uglavnom aerobni) koji dolaze do izraaja u kontinuiranim metodama treninga najprihvatljiviji su u odnosu na
razvojne karakteristike djece. Razina izdrljivosti dostignuta ovim metodama dugotrajnija je od one koju bi dobili
intervalnim metodama treninga. Vano je zapamtiti da djeca prije puberteta imaju smanjene mogunosti
izvoenja anaerobnih optereenja, ali i da intervalnim metodama, posebno intenzivnim, mora prethoditi
dugotrajna sistematska priprema djece kontinuiranim metodama treninga (Drabik, 1996).
3.3. Brzina
Brzina je sposobnost izvoenja jednog ili vie pokreta u to kraem vremenu. Osnovne vrste ispoljavanja brzine
su:
1. Brzina reakcije
2. Brzina pojedinanog pokreta
3. Brzina frekvencije pokreta
Da bi bili u mogunosti razviti brzinu moraju biti zadovoljeni odreeni preduvjeti (Drabik, 1996):
1. Morfoloki udio brzih miinih vlakana je presudan faktor kada je rije o brzini. Na brzinu negativno
utjee veliki udio vezivnog tkiva u miiu, kao i velika viskoznost i loa prokrvljenost miia.
2. Energetski brzina najvie ovisi o anaerobnim alaktatnim procesima u kojima je resinteza ATP-a osigurana
razgradnjom kreatin-fosfata. Ovim se procesom osigurava energija za aktivnosti u trajanju do 10 sekundi.
3. Psiholoki znanja o uincima vjebanja i koncentracija vani su psiholoki faktori u postizanju visoke razine
brzine.
4. Tehnika i koordinacija pravilna tehnika kretanja vrlo je vana za razvoj brzine, to ovisi prije svega o
koordinaciji. Dakle, treningom koordinacije poboljavamo tehniku, a tehnikom brzinu.
5. Razina snage, izdrljivosti i fleksibilnosti visoka razina snage ima pozitivan utjecaj na ubrzanje i postizanje
maksimalne brzine pokreta. Kada pokreti ne moraju biti samo brzi, nego i ponavljani kroz due vrijeme,
potrebna je visoka razina brzinske izdrljivosti. Dobra fleksibilnost omoguuje vei opseg pokreta, veu
elastinost i bre oputanje miia to je vrlo vaan preduvjet za brzinu.
Senzibilne faze razvoja brzine kod djevojica su izmeu 7 i 11 godina. Razvoj brzine kod djevojica traje do
14. godine i nakon toga u sluaju ne bavljenja sportom stagnira. Dinamika razvoja brzine kod djevojica i
57
OPE TEME

djeaka vrlo je slina do 14. godine. Djeaci prolaze kroz intenzivnu fazu od 7. do 9. godine, prate krivulju
razvoja brzine kod djevojica, ali oni nakon 14. nastavljaju s razvojem brzine do 18. godine.
Principi treninga za razvoj brzine:
1. Izvoditi nauene kretne strukture bre od prosjene brzine
2. Prvo je potrebno trenirati brzinom manjom od maksimalne. Kada je tehnika izvoenja kretanja na visokoj
razini, kretanje se moe izvoditi maksimalnom brzinom.
3. Trenirati od jednostavnog prema sloenom, od laganog prema teem, od poznatog prema novom.
4. Povezati vjebe brzine sa tehnikom odreenog sporta.
5. Mijenjati vjebe za razvoj brzine.
6. Mijenjati uvjete u kojima razvijamo brzinu.
7. Poveavati broj ponavljanja, ne i trajanje ponavljanja.
8. Koristiti dovoljno duge pauze. Trajanje pauze ovisi o optereenju, ali kod razvoja brzine obino traje od
1 do 3 minute.
9. Koristiti duga i temeljita zagrijavanja. Vjebama za razvoj brzine trebalo bi prethoditi zagrijavanje 15
20 minuta.
10. Iskoristiti senzibilne faze za razvoj brzine.
Kod treninga brzine najee se upotrebljava metoda ponavljanja koja podrazumijeva maksimalan intenzitet
aktivnosti, s 5 8 ponavljanja uz produeno vrijeme aktivnog odmora od 4 6 minuta (Milanovi, 1997).
Poetnici bi trebali izvoditi vjebe intenzitetom koji nije maksimalan iz razloga to prerano treniranje
maksimalnim intenzitetom moe uzrokovati tzv. brzinsku barijeru, odnosno stabilizaciju brzine. Poetnike bi
trebalo to due podvrgavati opem i raznolikom treningu, s velikim udjelom opih vjebi za razvoj brzinskosnanih svojstava. To znai da bi bilo poeljno odgoditi uporabu specifinih i natjecateljskih vjebi za razvoj
brzine kod mladih sportaa. Ovim postupkom stvaramo kvalitetnu bazu za daljnju nadgradnju i budue vrhunske
rezultate.
3.4. Snaga
Snaga je sposobnost svladavanja otpora ili sile (Zaciorskij, 1970). Postoji nekoliko vrsta akcijskog oitovanja
snage, a to su:
1. eksplozivna snaga
2. maksimalna snaga
3. elastina snaga
4. repetitivna snaga
5. statika snaga
Snaga moe biti i apsolutna i relativna. Apsolutna snaga kod djeaka konstantno raste izmeu 7. i 19. godine,
dok njihova relativna snaga najvie raste izmeu 13. i 14. godine. U razdoblju od 12. do 15. godine snaga djeaka
(posebno statika) raste bre od snage djevojica (Hettinger, 1964, prema Drabik, 1996), ali kada je rije o
dinamikoj snazi, do puberteta nema znaajnijih razlika meu spolovima. Nakon 15. godine razvoj snage
djevojica stagnira, dok djeaci nastavljaju s razvojem. Vaan razlog tome jesu hormonalne promjene u
organizmu djeaka (testosteron). U vrijeme naglog pubertetskog rasta osobito treba biti oprezan u radu s
vanjskim optereenjima iznad glave (utezi), a isto tako je vano izbjegavati duga statika optereenja.
Prema Drabiku postoji sedam osnovnih preduvjeta za trening snage:
1. Razvijenost ivanog sustava. Vjebe snage uzrokuju promjene u razini ekscitacije centralnog ivanog
sustava, a to ovisi o stupnju djetetovog razvoja.
2. Fizioloki presjek miia. Vei presjek znai i vei potencijal za razvoj snage.
3. Tip miinih vlakana. Za razvoj snage vana je koliina brzih miinih vlakana.
4. Kvaliteta sinkronizacije i broj aktivnih miinih vlakana.
5. Bioloka zrelost.
6. Hormonalna aktivnost.
7. Tehnika.
58
Principi treninga snage:

1. Prije poetka treniranja snage obaviti ortopedski pregled
2. Naglasiti opi razvoj muskulature, posebno dijela koji odrava posturu.
3. Provoditi trening snage po fazama, bez preskakanja ili pourivanja.
4. Vjebe snage unapreivati postupno. Od brzinske snage, preko snane iztrljivosti do maksimalne snage.
5. Vjebe snage primjenjivati u odgovarajuem dijelu treninga.
6. Pravilno izmjenjivati dijelove tijela koje optereujemo.
7. Prvo nauiti pravilnu izvedbu, a potom dodati optereenje.
8. Osigurati dovoljno dug oporavak nakon treninga.
OPE TEME

Kada je rije o treningu snage djece, vano je naglasiti da djeca u predpubertetu mogu ostvariti znaajan
napredak u snazi, bez obzira na prisutnu koliinu testosterona. Weltman i suradnici prouavali su promjene
dobivene nakon 14 tjedana programiranog treninga snage djeaka u predpubertetu (Schafer, 1991). Primjetili
su znaajno poveanje snage, vertikalne skonosti, fleksibilnosti i maksimalnog primitka kisika. Ovakav
napredak u snazi mogue je postii dobro organiziranim i potpuno kontroliranim programom treninga. U radu
s mladim sportaima vano je izbjegavati duga statika optereenja, te koristiti promjenjiva dinamika
optereenja primjerena njihovoj dobi. U treningu snage djece i mladei potrebno je utjecati samo na razvoj
repetitivne snage, i to primjenom dinamikih vjebi. Nekoliko je osnovnih metoda pogodnih za to:
1. Metoda niskih vanjskih optereenja s velikim brojem ponavljanja ( do 30), s ciljem poboljanja otpornosti
na umor.
2. Metoda srednjih vanjskih optereenja, u obliku krunog treninga, s do 10 vjebi, te do 20 ponavljanja.
3. Metoda visokih vanjskih optereenja, s 810 vjebi, te 10 ponavljanja.
Pravila treninga snage upozoravaju nas da sustavni razvoj dimenzija snage treba zapoeti tek onda kada aktivni
i pasivni dio sustava za kretanje poprimi odgovarajuu jakost, pri emu posebno treba izbjegavati poloaje i
situacije potencijalno opasne za ozljeivanje slabih toaka lokomotornog sustava.
3.5. Fleksibilnost
Fleksibilnost je sposobnost izvoenja maksimalne amplitude pokreta u nekom zglobu ili nizu zglobova. Tri su
osnovne vrste fleksibilnosti (Drabik, 1996):
1. dinamika sposobnost dinamikog izvoenja pokreta s punom amplitudom u zglobu.
2. statika pasivna sposobnost zadravanja odreene amplitude u zglobu koristei svoju tjelesnu teinu ili
snagu udova koji nisu podvrgnuti istezanju.
3. statika aktivna sposobnost postizanja i zadravanja odreene amplitude pokreta koristei samo snagu
istegnutog dijela tijela.
Kod djece predkolske dobi (2-5 godina) nije potrebno posveivati vrijeme vjebama fleksibilnosti, za razliku
od starije djece ili odraslih koji na fleksibilnost mogu utroiti 5-15 minuta po treningu. Djeca predkolske dobi
su vrlo fleksibilna i ve svakodnevnom igrom svojim tijelom izvode pune amplitude pokreta. U dobi od 6 do
10 godina smanjuje se mobilnost ramena i kuka, te je u toj dobi potrebno provoditi dinamiko istezanje istih
zglobova. Kraljenica u dobi od 8 do 9 godina dostie svoju prirodnu maksimalnu fleksibilnost. U dobi od 6
do 10 godina potrebno je izbjegavati statika istezanja iz razloga to je djeci teko zadrati koncentraciju i
oputenost to je kljuno kod ovih vjebi fleksibilnosti. U razdoblju od 10 do 13 godina vano je pojaano
primjenjivati trening fleksibilnosti jer poveana aktivnost bez poveane primjene istezanja moe ograniiti
amplitudu pokreta. U dobi ubrzanog rasta i razvoja kljuno je primjenjivati vjebe za razvoj fleksibilnosti. Tada
dolazi do ubrzanog rasta kostiju, koji miii i tetive teko mogu pratiti. Zbog toga se mogu javiti ozljede lea,
bolovi u koljenu,... Treningom fleksibilnosti kritinih toaka moemo znaajno umanjiti opasnost od ozljeivanja.
Nakon 16. godine moemo poeti primjenjivati vjebe istezanja identine vjebama odraslih.
Osnovni principi treninga fleksibilnosti kod djece:
1. Trening fleksibilnosti primjenjivati u umjerenom opsegu.
2. Povezivati razvoj fleksibilnosti i snage.
3. Raditi na fleksibilnosti tono odreenih zglobova.
4. U treningu djece primjenjivati dinamike vjebe fleksibilnosti.
59
OPE TEME

Fleksibilnost djece najbolje se razvija ponavljajuim metodama, i to nekoliko setova vjebi s otprilike 10
ponavljanja. Sharkey (1986) savjetuje da djeca i mladi trebaju izvoditi vjebe fleksibilnosti samo tri puta tjedno,
dok neki drugi istraivai (Matveev, 1977, prema Drabik, 1996) preporuuju svakodnevno izvoenje vjebi
dinamikog istezanja.
4. DUGORONO PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA

Planiranje i programiranje provodi se razliitim metodama i ima za cilj osigurati potpuni razvoj sportaa u
viegodinjem i jednogodinjem ciklusu sportske pripreme. Planiranjem treninga odreuju se ciljevi, uvjeti i
vremenski ciklusi sportske pripreme. Programiranje treninga svodi se na izbor, doziranje i raspodjelu trenanih
stimulansa u pojedinim ciklusima treninga.Trening mladih sportaa ponajprije treba biti orijentiran na viestrani
razvoj psihofizikih sposobnosti koje e biti osnova za njegovu buduu uspjenu sportsku karijeru. Osim razvoja
bazinih motorikih sposobnosti vana zadaa trenanog procesa u poecima sportske karijere je i motoriko
uenje. Pritom je vano da sportski treneri pri dizajniranju trenanih programa stalno imaju na umu ne samo
kratkorone nego i dugorone ciljeve sportske pripreme. Naime, u elji da mladi sporta im prije iskae svoj
sportski potencijal i pone postizati vrhunske rezultate treneri vrlo esto zapoinju s ranom sportskom
specijalizacijom i iznadoptimalnim optereenjima. Na takav nain mladi sporta zaista i postie daleko
iznadprosjene rezultate, vrlo esto zapoinje i natjecanje u seniorskoj konkurenciji, no poveava se mogunost
ozljeda, uvruju se neke tehnike nepravilnosti, a u dugoronom smislu ovakav nain sportske pripreme
limitira konano stanje sportaa u budunosti (Milanovi, Juki, Itoudis, 1994).
Tablica 1: Proporcije razliitih tipova kondicijske pripreme i razliitih programa kondicijske pripreme u
dugoronom sportskom usavravanju (izraeno u postocima).
60
7-10 GODINA
11-14 GODINA
15-18 GODINA
VIESTRANA
PRIPREMA
50
40
20
BAZINA PRIPREMA
30
30
30
SPECIFINA
PRIPREMA
20
20
30
SITUACIJSKA
PRIPREMA
10
20
RAZVOJNI
PROGRAMI
50
50
30
OBNAVLJ.
PROGRAMI
10
20
30
REGENERAC.
PROGRAMI
10
10
20
PREVENTIVNI
PROGRAMI
30
20
20
VIESTRANO-BAZINA/
SPECIFINO-SITUACIJSKA
80/20
70/30
50/50
TE-TA
/KOND.PRIP.
30/70
60/40
70/30
U okviru dugoronog sportskog usavravanja iznimno je vano odrediti proporcije zastupljenosti pojedinih tipova
kondicijske pripreme i razliitih programa kondicijske pripreme za svaku fazu usavravanja (tablica 1). Kada
su u pitanju tipovi kondicijske pripreme, vidljivo je da se poetna dominacija viestrane pripreme prema kasnijim
uzrastima postupno gubi u korist bazine te specifine i situacijske kondicijske pripreme. Takav trend se
nastavlja i u seniorskoj dobi.
Analizom proporcija razliitih vrsta kondicijskih programa, moe se uoiti dominacija razvojnih programa kroz
gotovo cijelo razdoblje treninga u mlaim uzrastima. Obnavljajui i regeneracijski programi svoju znaajniju
ulogu dobivaju u seniorskoj dobi, a posebnu vanost u gotovo cijeloj sportskoj karijeri, bez obzira na dob, imaju
preventivni programi.
Konano, potrebno je kazati da viestrano-bazini tip kondicijske pripreme dominira u kondicijskom treningu
mlaih dobnih uzrasta, a ukupna koliina kondicijske pripreme se prema kasnijim sportskim godinama postupno
smanjuje.
5. ZAKLJUAK
OPE TEME

Metodika kondicijskog treninga mlaih dobnih skupina ima za cilj prilagoditi se biolokom i sportskom stupnju
razvoja djece u pojedinim fazama sportskog usavravanja. Trening mlaih dobnih skupina je viegodinji,
organiziran proces razvoja i odravanja sposobnosti, znanja i osobina. Struktura, modaliteti i optereenja trebaju
stimulirati dinamian razvoj antropolokih funkcija, motorikih znanja i natjecateljskog uinka, rukovodei se
prije svega znanjima o senzibilnim fazama za razvoj motorikih i funkcionalnih sposobnosti.
6. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Bompa, T. (2000). Cijelokupni trening za mlade pobjednike, Hrvatski koarkaki savez.

Crisfield, P. (2001). The Young Athletes Handbook. Human Kinetics, Champaign, IL.
Drabik, J. (1996). Children and sports training. Stadion bublishing company.
Hirtz, P. (1985). Koordinative fahigkeiten im schulsport. Berlin:Volk und Wissen Volkseigner Verlag.
Milanovi, D., Juki, I. i Itoudis, D. (1994). Utjecaj programiranog treninga na promjene u motorikim sposobnostima
mladih koarkaa. Kineziologija, 16 1-2:33-34
Milanovi, D. (1997). Osnove teorije treninga. U: Prirunik za sportske trenere. Fakultet za fiziku kulturu.
Protasova, M. (1984). Train for balance. Soviet Sports Rewiew, vol. 25, no. 4:157-158.
Schafer, J. (1996). Prepubescent and adolescent weight training: Is it safe? Is it beneficial?, Training Youth.
NSCA, str. 3-10.
61
OPE TEME
Gordana Furjan-Mandi, Miran Kondri, Nikola Rausavljevi, Boris Metiko

NEKE RAZLIKE U RAZVOJU KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI IZMEU DJEAKA I DJEVOJICA
NEKE RAZLIKE U RAZVOJU KONDICIJSKIH

SPOSOBNOSTI IZMEU DJEAKA I DJEVOJICA
Gordana Furjan-Mandi1, Miran Kondri2, Nikola Rausavljevi3, Boris Metiko4
Kinezioloki fakultet, Sveuilita u Zagrebu, 2Fakulteta za port, Univerze v Ljubljani
3
Fakultet prirdoslovno matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu,
4
asopis Moto puls
1
1. UVOD
U sportskom treningu dijete se ne moe usporeivati s odraslom osobom. Isto tako, programiranje treninga
mlaim dobnim kategorijama ne moe odgovarati smanjenju optereenja u smislu smanjenja postotka u odnosu
na odraslu osobu. Jednako je s pretpostavkom da djevojica nije jednaka djeaku. Naalost, u mnogim se
sportskim granama to bezbroj puta zaboravlja. Mnogi treneri, koji rade s djeacima i djevojicama, u svom
radu upotrebljavaju teoriju po kojoj je oko 70 do 80 posto snage djeaka jednako snazi kod djevojica. U
godinjem planu i programu trenera, koji misle tako, moe se primjetiti da su pri treningu djevojica intenzitet
i optereenje u trenanom procesu za 20 do 30 posto manji. Naalost, u treningu djevojica se ne mijenjaju
ni sredstva, ni naini, kao niti metode trenanog procesa. Sve se svodi na smanjenje postotka optereenja, kako
bi se trening razlikovao od onog za djeake. Takvi treneri si takvim pretpostavkama, zacijelo, olakavaju posao.
Naalost, rezultat koji se postie takvim radom, esto je porazan za djevojice. Poznavanje zakonitosti kako
tjelesnog tako i motorikog razvoja djece treneru mora biti prvi korak pri planiranju i programiranju treninga.
Podudarnost trenanog procesa i tjelesnog i motorikog razvoja djece primarni su za kvalitetan i pravilno
usmjeren trening koji e dati eljene rezultate, ali i dijete zatititi od neeljenih ozljeda.
2. TJELESNI RAZVOJ
U sportskom treningu, do desete godine ivota, gotovo nema razlike izmeu djevojica i djeaka u
antropometrijskim karakteristikama i motorikim sposobnostima. Nakon, od prilike desete godine, poinju se
primjeivati razlike u razvoju koje uzrokuju hormon rasta i spolni hormoni. Kod djevojica pubertet najee
nastupa izmeu 12. i 14. godine, a kod djeaka dvije godine kasnije. Rast u visinu kod djevojica dosee
maksimum oko 14. godine. Zbog toga djevojice vrhunske rezultate postiu ranije nego djeaci (Fach, 1998.).
Vano je znati da izmeu 11. i 13. godine ivota, kotano-zglobni sustav jo nije potpuno razvijen. Ekstremna
optereenja, u toj fazi rasta i razvoja, ugroavaju kotano-zglobni sustav. Izgleda kako su djevojice u manjoj
opasnosti od akutnih i kroninih ozljeda zbog vee fleksibilnosti miinog sustava.
3. KOORDINACIJA
Poboljanje miine aktivnosti, preko centralnog ivanog sustava, mogue je vrlo rano uspjeno trenirati.
Djevojice dostiu najbolje rezultate u podruju koordinacije izmeu sedme i devete godine ivota, a maksimum
oko jedanaeste godine Kod djeaka se to dogaa dvije do tri godine kasnije (Fach, 1998.). To znai da je u
toj dobi nuno postaviti kvalitetnu bazu na podruju koordinacije. Zapone li se kasnije s treningom koordinacije,
teko e biti postii jednak rezultat. Zbog toga s razvojem specifinih znanja treba zapoeti prije puberteta.
No, bitno je u trenig ukljuiti to vie razliitih kretnih struktura (baratanja s loptom, tranja, poskoka, kotrljanja,
penjanja) bez obzira o kojem se sportu radi.
62
4. SNAGA
Hormon testosteron brine za rast i snagu muskulature. Meutim, u odnosu na djeake, koncentracija
testosterona je kod djevojica mnogo nia, a u pubertetu jedva primjetna. Posljedica toga je da su djeaci jai
od djevojica. Za mlade djevojke je trening snage nuno potreban. Kod djevojica bi s treningom snage na
trenaerima trebalo poeti u pubertetu. Opaanja kod nekih mladih igraica tenisa, odbojkaica i koarkarica
ukazuju na to, da slabije razvijena muskulatura ramenog pojasa ograniava gibanje u predjelu grudnog dijela
kraljenice (npr. pri izvedbi poetnog udarca). Kod djeaka to nije toliko izraeno (Bompa, 1994.). Kod
djevojica su, u odnosu na djeake, slabije razvijeni i miii nogu, to se primjeuje u sprintevima, i skokovima.
Izmeu 11. i 13. godine ivota mogue je sistematskim i dobro planiranim trenanim procesom neposredno
utjecati na snagu lokomotornega sustava, a tako i na dranje tijela (jaanjem trbune muskulature, lea i
ramena). Nije ni potrebno napominjati da je vrlo vano da trening planira i provodi iskusna struno osposobljena
osoba, jer e samo takav trenani proces dovesti sportaa do uspjeha.
OPE TEME

5. IZDRLJIVOST
U dobi kad djeaci i bez mnogo rada na razvoju izdrljivosti postaju sve bolji, kod djevojica e se poboljanje
na polju izdrljivosti jedva primjeivati. Ukoliko se treningu ope izdrljivosti, kod djevojica, u dobi od 14. do
16. godine, ne posveti dovoljno vremena, doi e do pada aerobnih sposobnosti. Kako su funkcionalne
sposobnosti vrlo vane u svim sportovima u smislu brze regeneracije organizma, vano je dobro planirati taj
dio trenanog procesa. Razvoj izdrljivosti je nuno pratiti te po potrebi mijenjati plan i program treninga.
Testiranje i povremene kontrole stanja srno-ilnog sustava s monitorima frekvencije srca i mjerenjem laktata
pomau treneru u planiranju, programiranju i modificiranju trenanog procesa. Formula TTT (test trening
test) je najbolja pomo u radu trenera s mladim sportaicama.
6. ZAKLJUAK
U sportu su tjelesna optereenja iz godine u godinu sve vea a kalendar natjecanja sve naporniji za mlade
sportaice. Potrebe za atletski razvijenim sportaicama su nune u veini sportova. Time se poveava
odgovronost trenera u radu sa enskom populacijom.
Za razvoj sportske grane te kvalitetno i struno planiranje i programiranje trenanog procesa, izmeu ostalog
najvanija je selekcija talentiranih djevojica i pravilni trening od samog poetka njihove sportske karijere. Zbog
toga trening mora biti provoen profesionalno i pod nadzorom kvalitetnog strunog tima, kojeg pored trenera,
ine strunjaci iz svih dodirnih podruja sporta.
7. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Bompa, O.T. (1994): Theory and methodology of training. Kendall/Hunt publishing company, Dubuque.
Delavier, F. (2001): Muskel Guide. Mnchen: BLV Verlagsgeselschaft mbh.
Furjan-Mandi, G., F. Prot i D. Metiko (1995). Primjena aerobike u treningu sportaa.: Zbornik radova
meunarodnog savjetovanja Fitness i sport, Zagrebaki sajam porta, str: 81-85. Zagreb.
Furjan-Mandi, G., B. Metiko i Z. Domainaovi (1996). Fitness programi u funkciji fizike pripreme sportaa.:
Zbornik radova meunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagrebaki sajam porta, str: III - 13-16. Zagreb.
Fach, H.H. (1998). Trainingsbuch Bauchmuskulatur. Reinbek bei Hamburg: Rowohlt Taschenbuch Verlag GmbH.
Kondri, M., G. Furjan-Mandi (2002). Fizika priprema stolnotenisaa. Zagreb: Zagrebaki portski savez,
Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Kondri, M., G. Furjan-Mandi (2002). Trening za razvoj trebune muskulature. Ljubljana: Namiznotenika
zveza Slovenije.Topspin. t.2, str. 09 11.
63
OPE TEME
Sanja imek, Josipa Naki, Tatjana Trot

IZBOR I OPIS VJEBI SPECIFINE KONDICIJSKE PRIPREME SKIJAA
SPECIFINOSTI KONDICIJSKOG TRENINGA SPORTAICA
Sanja imek1, Josipa Naki1, Tatjana Trot2

studentica poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
2
studentica na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Iako ene sudjeluju na vanim sportskim natjecanjima od drugih olimpijskih igara 1900. godine, tek u posljednjih
25 godina zapaena je nagla progresija rezultata. Do toga je dolo zbog poveanja broja sudionica na
natjecanjima i istraivanja koja su se bavila utjecajem niza faktora na uspjenost sportaica. Time je omoguena
kvalitetna implementacija najnovijih spoznaja u kondicijski trening ena. To se posebno odnosi na primjenu
intenzivnog treninga snage. Uvaavanjem razlika meu spolovima koje se oituju u morfolokom, motorikom
i funkcionalnom segmentu antropolokih dimenzija, mogue je unaprijediti trening koji je kreiran za sportae.
Pokazalo se da anatomske razlike kao to su ira zdjelica i nestabilniji zglob koljena ine ene podlonijim
ozljedama. Amenoreja (izostanak menstruacije), prehrambeni poremeaji (anorexia nervosa i bulimia nervosa)
i osteoporoza (gubljenje kotane mase vea lomljivost kostiju) spominju se kao tri najea problema koja
se javljaju kod sportaica (Female athlete triad) i uz prevencijske programe specifinih ozljeda (koljeno, rame)
zahtijevaju posebnu panju. Shvaanjem razliitosti grae i funkcije enskog organizma, zahtjeva konkretne
sportske grane i slabije razvijenih kondicijskih sposobnosti pojedine sportaice, proizii e i razlike u programima
kondicijske pripreme.
1.1. Specifinosti grae i funkcije enskog organizma

U morfolokom prostoru izdvaja se itav niz obiljeja po kojima se ene razlikuju od mukaraca i upravo su
one primaran uzrok razlika u ispoljavanju motorikih i funkcionalnih sposobnosti. ene su prosjeno 13 cm nie
i 14-18 kg lake od mukaraca (Wilmore, Costill 1997). Odnos trupa prema nogama je vei, a rameni pojas
je ui i slabije razvijen, a bokovi iri (slika 1)(Medved, 1987).
Zdjelica ene je znatno ira i drukije graena to odgovara njezinoj ulozi u trudnoi (slika 2).
ira zdjelica smanjuje kut izmeu vrata i trupa bedrene kosti, to mijenja odnos poluga i prijenos snage miia
u podruju zdjelice i nogu.
Slika 1. Razlike u grai tijela kod mukarca

i ene.
64
Slika 2. Graa zdjelice mukarca (a) i ene (b)
Q-kut predstavlja kut koji zatvaraju pravci od sredine patele i toke crista illiaca anterior superior i sredine patele
i tuberculum tibie (slika 4). Poveani kut esto kod ena uzrokuje x-noge, bol kod patele te ee ozljede
prednjeg krinog ligamenta.
Fizioloke x-noge i x-laktovi koje se javljaju kod ena (slika 3 i 5) uvjetuju i drugaiju statiku udova.
Slika 3. Poveani kut

izmeu podlaktice i
nadlaktice kod ena
(lijevo)
Slika 4. Q - kut
OPE TEME

Slika 5. Donji dio tijela kod ena (lijevo) i

drugaije smjetena patela.
Kosti su njenije grae, tj. tanje su, lake i neotpornije dok su zglobne veze slabije i zato su u ena ee ozljede
zglobova. Na kraljenici je esto jae izraena lumbalna lordoza i zbog toga treba biti oprezan kod izvoenja
kretnji koje izazivaju hiperekstenziju kraljenice unatrag i veliku panju posvetiti prevenciji ozljeda ovog dijela
tijela.
Miije je ena, u odnosu na njihovu tjelesnu teinu, slabije razvijeno nego u mukaraca. Kod mukaraca 40%
tjelesne teine opada na miie, a kod ena samo 33% (prema nekim autorima i 23%). Posljedica toga je manji
radni uinak uz razmjerno vei potroak energije. Po svojoj kakvoi ensko je miije mekanije, rastezljivije
i elastinije (Medved, 1987). Veliina miinih vlakana je manja, a postoje razliita istraivanja koja pokazuju
da je broj miinih vlakana kod ena u odreenim miiima manji nego kod mukaraca ili jednak (Miller i sur
1992, Alway, Grumbt, Gonyea i Stray-Gundersen 1989).
ene imaju 6-10% vii relativni postotak masnog tkiva, koje je i drugaije rasporeeno (grudi i glutealna regija).
Postoji razlika izmeu ena i mukaraca i u koliini masti u miiu. Miii kod ena imaju veu koliinu masti
izmeu snopova miinih vlakana (Miller i sur 1992, Prince, Hikida, Hagerman 1977). No to ne utjee na
razliitost u treniranju pojedinih miia.
Miinim biopsijama kod mukaraca i kod ena u istim sportovima pronaen je slian udio pojedinih tipova
vlakana, sporih u odnosu na brza miina vlakna (Wilmore, Costill 1997).
Hormonalne razlike oituju se u luenju spolnih hormona. Estrogen kod ena uzrokuje poveanje masne
komponente ukupne tjelesne mase, a testosteron kod mukaraca je znaajan faktor dimenzionalnosti skeleta
i vee miine komponente ukupne tjelesne mase. Mukarci u mirovanju imaju 10 puta veu koncentraciju
testosterona u krvi nego ene, a istraivanja su pokazala da ene sa genetski veom koncentracijom
testosterona imaju predispozicije za generiranje vee sile i snage miia (Hakkinen i sur, 1992).Gubitak krvi
kod ene tijekom menstruacije izaziva promjene u koncentraciji eljeza pa se javljaju poznate razlike sadraja
eljeza u krvnom serumu (mukarci 100-120grama%, kod ena 80-100grama%).
Teite enskog tijela je nie i zato sportaice savladavaju vei otpor pri svim radnjama koje su povezane s
dizanjem, noenjem ili pokretanjem vlastitog tijela. To je vidljivo i u rezultatima skokova i tranja.
Prosjena frekvencija srca kod ena 77 otk/min, a kod mukaraca 68 otk/min. Vrijednosti maksimalnog primitka
kisika su 8-12% (Wilmore, Costill 1997) ili 15-30% (Saltin i Astrand, 1967) manje kod ena. Mukarci i ene
mogu imati priblino istu maksimalnu koliinu laktata u krvi to znai da oba spola imaju priblino iste mogunosti
iskoritenja metabolikih mogunosti do krajnje granice zamora (Saltin i Astrand, 1967).
65
OPE TEME

Menstruacijski ciklus traje prosjeno 28 dana i moe se podijeliti u tri faze: 1. Folikularna faza (kada jajace
sazrijeva), 2. Ovulacijska faza (kada se jajace otputa) i 3. Lutealna faza (kada se endometrij maternice
priprema za primanje oploenog jajaca). Ako se primanje oploenog jajaca ne desi, endometrij se ljuti i dolazi
do pojave menstruacije.
Zapaeno je da prva menstruacija nastupa u prosjeku neto kasnije u sportaica nego kod nesportaica, obino
izmeu 13. i 14 godine (Medved, 1987) dok je prosjek zagrebakih uenica 12,6 godina (Prebeg, 1975, prema
Medved 1987). Poremeaji menstruacijskog ciklusa, od nekoliko menstruacija manje do potpunog izostanka
(amenoreja), su esti i kod sportaica i nesportaica oko 20 godina. Neredovita menstruacija javlja se kod
sportaica u 1-66%, u usporedbi sa 2-5% kod obine populacije (Burrows i Bird 2000) ili je 20 puta ea kod
sportaica nego kod nesportaica (De Cree 1998).
Kod nekih ena ukljuenih u intenzivan kondicijski trening, primjeene su promjene u menstruacijskog ciklusu
(Kraemer, Fleck 1997). Poremeaji su se pokazali eim kod ena ukljuenih u snane tjelesne aktivnosti
(Prior, Vigna i McKay 1992). U istraivanju 199 dizaica utega 25% ih je imalo neredovitu menstruaciju (Liu,
Liu, Qin 1987). Iako podataka nema mnogo, ini se da su sportaice ukljuene u trening s optereenjem izloene
veem riziku menstruacijskih potekoa.
Od drugog dana iza poetka menstruacije opaa se porast sposobnosti s vrhuncem u prvom tjednu pa do
ovulacije. U disciplinama koje zahtijevaju brzu reakciju opaeno je da ene i za vrijeme menstruacije postiu
svoje osobne rekorde. Meutim na vjebe koje zahtijevaju mirnou, koncentraciju i sigurnost (vjebe na
spravama) menstruacija loe utjee (Medved, 1987). ini se da je najnepovoljnije razdoblje za postizanje
vrhunskih rezultata vrijeme prije menstruacije, a najpogodnije vrijeme nakon menstruacije. Aktivne sportaice
imaju manje problema sa predmenstrualnim i bolovima tijekom menstruacije (Prior, Vigna i McKay 1992), a
javljaju se rjee kod sportaica nego kod ostalih ena.
Olimpijske medalje su osvajale sportaice tijekom svih faza menstrualnog ciklusa, a utjecaj na uinkovitost na
natjecanju nije posve jasan i vjerojatno je vrlo individualan. Sudjelovanje na treningu (ili natjecanju) tijekom
menstruacije ne treba zabranjivati i nema negativan efekt na zdravlje. Korisno je paziti na redovitost
menstruacijskog ciklusa i uvaavati individualne karakteristike sportaica kojima bi se trening u vrijeme
menstruacije prilagodio.
2. SPECIFINOSTI TRENINGA ZA RAZVOJ POJEDINIH KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI

Razlike iz prethodnog poglavlja uzroci su drugaijih uglavnom slabijih manifestacija kondicijskih sposobnosti
kod ena. Gotovo da i nema istraivanja vezanih uz to kako i koliko drugaije treba izgledati kondicijski trening
sportaica, kakvi su efekti trenanih programa i razlike u adaptaciji na trenana optereenja. Relativno je
najbolje istraeno podruje snanih sposobnosti, utjecaj testosterona na hipertrofiju, dok je podruje npr. brzine
i ravnotee gotovo zapostavljeno.
Polazna osnova za drugaiji trening su zahtjevi konkretne sportske grane, deficiti sportaica u kondicijskim
sposobnostima vanim u tom sportu, te ukupno manja razina optereenja koja je uvjetovana antropolokim
razlikama (vie masnog tkiva, manje miine mase).
2.1. Snaga
66
U kondicijskom treningu snaga zauzima najvanije mjesto. Gotovo da i ne postoji sport u kojem za kvalitetnu
izvedbu ili uspjenost nije potreban neki oblik snage. Posljednjih nekoliko desetljea nadvladane su zablude o
tetnim uincima treninga snage na enski organizam. Pogreno se mislilo da e trening s optereenjem utjecati
na smanjenje fleksibilnosti i pretjerano poveati muskuloznost kod ena (Wilmore i sur. 1974). Istraivanja su
pokazala da pravilno programiran trening s optereenjem nema negativan utjecaj na fleksibilnost, dok
hipertrofijski adaptacijski efekt nije u prevelikoj mjeri prisutan kod ena, a osigurava pretpostavke za bolji
natjecateljski rezultat.
Kod ena, primarno zbog manjeg tijela, slabije su i mogunosti ispoljavanja razliitih oblika snage. Velika razlika
u snazi izmeu spolova je rezultat velikog broja razliitih jednozglobnih i viezglobnih pokreta koji se izvode
i gornjim i donjim dijelom tijela; i razlika u distribuciji miine mase u razliitim dijelovima tijela. U istraivanjima,
da bi se to vie izjednaili mukarci i ene radi vjerodostojnije usporedbe, optereenja se izraunavaju relativno
% promjene
ne samo u odnosu na tjelesnu teinu ve i u odnosu na nemasnu masu tijela ili popreni presjek miia.
Wilmore (1974) navodi da je kod ena 1RM bench pressa 37% od 1RM kod mukarca. Ako se bench press
izrazi relativno prema teini tijela ili nemasnoj masi, ene pokazuju 46% i 55% snage mukaraca. Maksimalna
izometrika sila kod ena u nonom potisku je 73% od one kod mukaraca, dok ako se izrazi relativno prema
teini i nemasnoj masi tijela iznosi 92% i 106% snage mukarca. Iz ovog se moe vidjeti da se, izraeno relativno,
ene se u snazi donjeg dijela tijela gotovo izjednaavaju sa mukarcima, dok u snazi gornjeg dijela tijela dosta
zaostaju.
Usporedba dizaa utega olimpijaca pokazuje da je za potpunu fazu vuenja kod trzaja ena ispoljila (relativno
u odnosu na teinu tijela) 65% muke snage (Garhammer, 1989). Efikasnost mukaraca kod snanih svojstava
je openito bolja nego kod ena, a ini se i da razlike u nemasnoj masi tijela ne mogu u cijelosti objasniti razlike
u ispoljavanju snage. Manja koncentracija testosterona utjee na slabije hipertrofijske uinke. Iako je kod nekih
ena muskluoznost jae naglaena, pokazalo se da openito kod ena nije mogua hipertrofija u onim razmjerima
koji su mogui kod mukaraca. To je zbog tri razloga: ene imaju 10 puta manju koncentraciju testosterona
(Taylor 1985.), due tetive u odnosu na miie (Darden 1983.), vei udio masne komponente i drugaiju
distribuciju u odnosu na mukarce (Wilmore, 1982).
Maksimalni vertikalni skok i skok udalj s mjesta su u velikoj mjeri uvjetovani mogunou ispoljavanja snage.
Kod ena se vrijednosti kreu od 54-73% u vertikalnom skoku i 75% u skoku udalj s mjesta, od vrijednosti kod
mukaraca (Colliander i Tesch 1989).
U istraivanjima se esto postavlja pitanje postiu li se kondicijskim treningom isti efekti kod ena kao i kod
mukaraca?
35
30
25
20
15
10
5
0
OPE TEME

ene
Mukarci
Leg press
Pregib
podlaktice
Bench press Hvat akom
Slika 7. Promjene u jakosti kod mukaraca i ena nakon 10 tjednog

programa treninga (prema Wilmore 1974)
Kada provode identian trening s optereenjem, ene razvijaju snagu jednako ili bre od mukaraca (Wilmore
1974). Maksimalni primitak kisika (VO2) kod ena se poveava 8% od prosjeka kao rezultat 8-20 tjednog
krunog treninga s teretima, dok se kod mukaraca poveao 5% u istom periodu (Gettman and Pollock 1981).
Nakon 10 tjednog (Slika 7) programa treninga s optereenjem ene su razvijale jakost jednakom brzinom kao
mukarci ili i bre (izraeno relativno u % poveanja). Postoje neki pokazatelji da kod poveanja jakosti u ena
nakon 3-5 mjeseci treninga dolazi do platoa, i rezultati ne progrediraju dalje kao kod mukaraca (Hakkinen
i sur. 1991). esta je pojava u istraivanjima da se usporeuju netrenirani pojedinci (i mukarci i ene). U takvim
radovima nerijetko se dobiju vei efekti treninga kod ena, jer se u stvari i usporeuju sa relativno aktivnijim
mukarcima. To se posebno odnosi na rad miinih skupina gornjeg dijela tijela, koje ene tijekom svakodnevnog
ivota puno manje koriste nego mukarci. U rijetkim istraivanjima treniranih osoba, a posebno vrhunskih
sportaa efekti treninga slijede slinu krivulju napretka i kod ena i kod mukaraca efekti su u tim sluajevima
puno sporiji i manji.
Nakon intenzivnog ekscentrinog treninga (pregib podlaktice) kod mukaraca i kod ena pokazao se jednak
gubitak snage. Takoer se javlja slian intenzitet boli i dinamika miinog oporavka (Roetert, 2000). Iako
postoje ovakva istraivanja, praksa u velikom broju sluajeva pokazuje da je kod ena ipak potrebno vie
vremena za oporavak.
67
OPE TEME

Kako je jakost pokreta esencijalna komponenta velikog broja sportova, a istraivanja su pokazala da su ene
u tom pogledu inferiornije, potrebno je obratiti panju na razvoj snage cijelog tijela, a posebno gornjeg
dijela.Trenani programi uvjetuju jednake uinke u poveanju jakosti kod mukarca i kod ena, a zahtjeve za
jakost miinih skupina diktirati e sportska grana. Cilj kondicijskog treninga usmjerenog na razvoj snage je
poveati snagu miia potrebnih za uspjeh u odreenoj sportskoj aktivnosti.
2.2. Izdrljivost
68
Da bi se optereenja u treningu i natjecanjima uspjeno svladala kroz odreeno vrijeme uz odgaanje pojave
umora, sporta mora posjedovati sposobnost izdrljivosti. Ona je izmeu ostalog determinirana aerobnim i
anaerobnim kapacitetom sportaa. Otkad se ene natjeu u sportovima aerobne izdrljivosti (tranje na duge
staze) primjeen je znantan porast rezultata, i to je dovelo do pretpostavki da e se u skoroj budunosti vrijeme
potrebno za tranje kod mukaraca i ena izjednaiti. (Drinkwater, 2000). Istraivanja sa ultra-maratoncima
potvruju ovu hipotezu. Prouavajui jednako trenirane ene i mukarce dolo se do zakljuka da su na
udaljenostima veim od 42,2km razlike izmeu spolova zanemarive, a da kod udaljenosti veim od 70km ili
90km ene bi mogle postii bolje rezultate od mukaraca. Jedan od razloga za to je vjerojatno i injenica da
ene tijekom disciplina dugotrajne izdrljivosti oksidiraju vie lipida (masnih kiselina), a manje ugljikohidrata.
(Tarnopolsky 2000).
Izdrljivost je determinirana sloenom integracijom veeg broja fiziolokih pokazatelja, kao to su maksimalni
primitak kisika (VO2max), ekonominost kretanja i laktatni prag. Na ove komponente utjeu morfoloke i
funkcionalne karakteristike (veliina srca, koncentracija hemoglobina, udarni volumen) koje su do neke
mjere genetski uvjetovane. Zbog openito manjeg organizma i srce je manje, pa time i udarni volumen, volumen
krvi, koncentracija hemoglobina, manja koliina kisika dolazi do stanica itd.
Prosjena vrijednost maksimalnog primitka kisika (VO2max) trkaica na druge pruge se kree oko 55mlkg-1
min-1 (Drinkwater, 1984, prema Drinkwater, 2000) i do 67-68 mlkg-1 min-1 (Daniels, Daniels 1992; Bunc, Heller,
1993, prema Drinkwater, 2000). Ovaj napredak je vjerojatno uzrokovan promjenama u trenanoj tehnologiji
tijekom vremena. Najee zabiljeene vrijednosti VO2max kod sportaica su 8-12% (Wilmore, Cordill, 1997)
ili 10-15 % (Joyner, 1993, prema Drinkwater, 2000) nie nego kod sportaa.
Vea koliina masne mase kod sportaica esto je uzrok manjeg aerobnog kapaciteta mjerenih u sportovima
nekog oblika izdrljivosti i sa veliinom srca 99% determinira manji primitak kisika (Mittleman, Zacher, 2000,
prema Drinkwater, 2000). Vrijednosti laktatnog praga su slini izmeu jednako treniranih mukaraca i ena
(Weyand 1994, prema Drinkwater, 2000), ako se vrijednosti izraze relativno u % od VO2max, ne u apsolutnim
vrijednostima. Prag je ini se povezan sa nainom testiranja i ovisan o individualnom stupnju treniranosti. Prema
tome, ne oekuje se razlika izmeu spolova.
Uinkovitost odnosno ekonominost kretanja esto se definira kao primitak kisika potreban za odravanje
odreene brzine kretanja (Joyner 1993, Coyle 1995, prema Drinkwater, 2000). Istraivanjima su dobiveni
razliiti rezultati vezani uz to koliko ekonominost kretanja utjee na sposobnost izdrljivosti, i kakve su razlike
izmeu mukaraca i ena: kod nekih nema razlika, negdje se mukarci kreu ekonominije, a negdje ene.
Kod submaksimalnih i maksimalnih optereenja u treningu nisu pronaene razlike u pokazateljima izdrljivosti
sposobnosti tijekom razliitih faza menstruacijskog ciklusa (Burrows i sur. 2000). Shakhlina (1999) tvrdi da
drugaija razina hemoglobina u krvi u razliitim fazama menstruacijskog ciklusa odreuje razliit kapacitet za
kisik u krvi. Ta razina je najnia u predmenstrualnoj i menstrualnoj fazi, a via funkcijska sposobnost dinog
sustava u postmenstrualnoj i fazi nakon ovulacije odreuje vei radni kapacitet.
Za jednak rad trenirane ene postiu jednak minutni volumen srca u usporedbi s treniranim mukarcem
samo je frekvencija srca vea a udarni volumen manji (Wilmore i Costill, 1997). Pokazalo se i da je frekvencija
disanja kod ena via odnosno ene diu bre (kada treniraju na jednakom apsolutnom radu ene su na vioj
razini od VO 2max) (Wilmore i Costill, 1997). Pri submaksimalnim optereenjima (80% od max FS) znaajan
je porast adrenalina u postmenstrualnoj fazi (Prashad i sur. 1999), to moe biti jedan od razloga poveanih
sposobnosti u toj fazi.
Uz kontrolirane morfoloke karakteristike odnosno izraavanje vrijednosti testova relativno u odnosu na koliinu
nemasne mase nisu pronaene razlike izmeu spolova u anaerobnom testu 300 jardi, 20 jardi sprint, T-agilnost
testu i vertikalnim skokovima (Martin i sur. 1999).
Prema miljenju trenera vrhunskih sportaa, uz individualne razlike, postoje male ali znaajne razlike u procesu
oporavka kod sportaa i sportaica nakon treninga s maksimalnim optereenjima (Seiler, 1996), odnosno
sportaice se sporije oporavljaju nakon vrlo intenzivnih treninga aerobne ili anaerobne izdrljivosti.
2.3. Koordinacija
OPE TEME

U pregledu neurofiziologije motorikih vjetina u sportu kvalitetne koordinacijske sposobnosti su vrhunac

procesa motorikog uenja (Henatsch i Langer 1985, prema Drinkwater, 2000) i nezaobilazna sposobnost za
ostvarenja rezultata na natjecanju. Raspravlja se o tome da je kod ena vei postotak ozljeda uzrokovan upravo
smanjenim koordinacijskim sposobnostima i neadekvatnim kretnjama, ili manje kvalitetnim trenanim procesom.
Istraivanja su pokazala razlike izmeu spolova u izvoenju razliitih koordinacijskih motorikih zadataka
(Nicholson i Kimura, 1996, prema Drinkwater, 2000), koje Kimura (1992) objanjava utjecajem spolnih
hormona tijekom faze razvijanja modanih struktura. Openito, pokazalo se da su ene bolje od mukaraca
u finoj motorikoj koordinaciji (Hall i Kimura, 1995, prema Drinkwater, 2000) i u brzini stvaranja motorikih
programa. Mukarci su pokazali bolje rezultate u testovima motorikih vjetina preciznosti (Kimura, 1992, prema
Drinkwater, 2000). Istraivanja su pokazala bolju koordinaciju ruku kod ena tijekom lutealne faze
menstruacijskog ciklusa (Hampson i Kimura, 1988, prema Drinkwater, 2000) to i dalje podupire hipotezu o
utjecaju spolnih hormona na motorike vjetine. Iako su istraivanja ovog podruja vrlo zanimljiva, nije posve
jasno stvaraju li sportaice drugaije motorike programe. Potrebno je daljnje prouavanje ovog podruja koja
e objasniti utjecaj na ozljede i ispoljavanje koordinacijskih sposobnosti.
2.4. Fleksibilnost
Pokazalo se da su, u pravilu, ene fleksibilnije od mukaraca (Buis i Harris 1986, prema Alter, 1996). Iako za
to jo ne postoje vrste injenice, nekoliko faktora utjee na razlike meu spolovima u fleksibilnosti. Jedna od
anatomskih prednosti za fleksibilnost kod ena je graa zdjelice. Kod mukarca su npr. kosti zdjelice tee i
grublje, rubovi nisu zaobljeni i unutranjost je manje prostorna. Openito zbog irih i pliih kukova , ene imaju
vei raspon pokreta u zdjelinom podruju. No i izmeu ena postoje razliiti oblici zdjelica koji imaju drugaiji
utjecaj na raspon pokreta. U populaciji ena javljaju se etiri osnovna oblika zdjelice, koje prema svojim
karakteristikama olakavaju ili oteavaju raanje, odnosno omoguuju veu ili manju fleksibilnost. Razliiti oblici
zdjelice takoer uzrokuju veu ili manju lumbalnu lordozu.
Corbin (1980), prema Drinkwater (2000) sugerira da djevojice nakon puberteta imaju vei potencijal za
fleksibilnost u podruju trupa zbog nieg poloaja centra teita tijela i kraih nogu u odnosu na trup. No,
razlikama u fleksibilnosti su moda doprinijele i razlike u svakodnevnim tjelesnim aktivnostima. Zbog promjena
u organizmu tijekom trudnoe poveava se fleksibilnost (Brener i Hinson 1978, prema Drinkwater, 2000),
nestabilnost zglobova i posebno se olabavljuju ligamenti zdjelice.
Uz razlike zdjelice kod ena je esta pojava naglaena ekstenzija lakta. To se javlja zbog kraeg nastavka
na olekranonu nego kod mukarca (Galabert 1966, prema Drinkwater, 2000).
3. PREVENCIJA SPECIFINIH OZLJEDA SPORTAICA

Mogunost ozljeivanja postoji u kontaktnim i nekontaktnim situacijskim uvjetima, a uestalost je
proporcionalna vremenu u kojem je sporta izloen igri. Kowal (1980) je promatrao pojavu ozljeivanja kod
400 ena, dobi 18-29 godina, koje su bile ukljuene u 8 tjedni trening (5-6tjedno, 1 sat) bazine pripreme u
vojsci. Tijekom pripreme 54% ena zatrailo je medicinsku pomo, dok je kod istog broja mukaraca bilo 26%
ozljeenih.
Pokazalo se da su ene izloene veem riziku od ozljeivanja u treningu i natjecanju. Razlog tome su
antropoloke karakteristike ena kao to su ira zdjelica, slabije razvijena jakost, vea pokretnost u zglobovima
itd. Tako su i ligamentne strukture slabije i nepripremljene na nagle pomake i istezanja. Redovnim sudjelovanjem
u prevencijskim kondicijskim programima za poboljanje snage i stabilnosti miinog tkiva i potpornih struktura
moe smanjiti broj sportskih ozljeda (Stone, 1990).
Sa pravilnom primjenom i progresijom, jednogodinji program kondicijskog treninga s optereenjem, kao i
trening agilnosti i ravnotenih sposobnosti zbog poboljanja kontrole miine aktivnosti, pokazao se kao veoma
69
OPE TEME

koristan. Ne preporuuju se produena razdoblja neaktivnosti (npr. izvan sezone) koji vode gubitku snage i
kardiovaskularne izdrljivosti. Iako su potrebne detaljne medicinske analize za smanjenje mogunosti
ozljeivanja, predlau se prevencijske mjere: prvo dijagnostika rizinih podruja i godinji program treninga
s optereenjima te treninzi usmjereni na fleksibilnost i agilnost, zatim pravilno zagrijavanje, noenje kvalitetne
odjee i obue, te optimizacija unosa kalorija.
3.1. Posebna briga koljeno

Istraivanja su pokazala da su kod sportaica nekontaktne ozljede prednjeg krinog ligamenta 2-3 puta ee
nego kod sportaa (Rochman, 1996). Bilo je dosta spekulacija u znanstvenim i strunim krugovima vezanih
uz irinu zdjelice i specifini kut natkoljenice (x-noge) kod ena i njihovom doprinosu uestalosti ozljedama
koljena. Takoer se raspravljalo o tome da ene imaju manje vre miine i zglobne strukture. Posljedino
tome, ini se da ene tendiraju hiperfleksibilnosti sa prateom smanjenom stabilnou. Za donoenje konanih
zakljuaka potreban je jo velik broj istraivanja.
Koljenska struktura sigurno zasluuje posebnu panju u prevencijskom kondicijskom treningu sportaica, a
miii stranje strane natkoljenice, abduktori i aduktori nogu specifino jaanje. Program jaanja sklopa noge/
kukovi ukljuuje viezglobne (noni potisak, unjevi, mrtvo dizanje, ispad) i jednozglobne (pregib potkoljenice,
ekstenzija potkoljenice, adukcija, abdukcija, ekstenzija i fleksija u kuku, podizanje na prste, fleksija stopala)
vjebe. Posebno se u treningu sportaica treba obratiti panja na pregib potkoljenice, s ciljem smanjenja
prethodno navedenog deficita. To se moe postii veim brojem ponavljanja (12-15) te vjebe, ili odreivanja
omjera 2:1 serija pregiba potkoljenice prema nonoj ekstenziji. Ovakvo doziranje e ojaati miie i vezivna
tkiva koljena, a na proksimalne i distalne strukture koje podravaju koljeno moe se djelovati proprioceptivnim
vjebama, izometrijskim treningom i slino.
U sportovima koji ukljuuju skokove (koarka, odbojka..), treba naglaavati pravilnu poziciju tijela i amortizaciju
kod doskoka, te redovito provoditi vjebe agilnosti. Kada su noge u adukciji i/ili ravne prilikom doskoka,
poveana je mogunost istegnua ligamenta ili hiperekstenzije kao uzroka ozljeda vezivnog tkiva ili meniskusa.
Pliometrijski trening nieg intenziteta moe prevenirati ozljede koljena kod sportaica ukljuenih u sportove
skonosti (odbojka). Istraivanja su pokazala da se takvim treningom poveala stabilizacija koljena tijekom
doskoka, ujednaila ravnotea miia kvadriceps-hamstrings te poveala visina skoka (Hewett i sur. 1996).
Kod ire zdjelice patela se pomie i uzrokuje bolove u svezama ispod patele. Neke vjebe (nona ekstenzija,
unjevi, potisak nogama) pogoravaju ovo stanje. Treba odravati jakost unutarnje strane natkoljenice i
fleksibilnost stranje loe. to je vea fleksibilnost stranje strane natkoljenice, pritisak sa patele se smanjuje.
(Fahey, Hutchinson, 1992).
70
U svrhu prevencije ozljeda specifinih za sportaice, neke vjebe fleksibilnosti bi trebalo koristiti s oprezom.
Prikazane su, prema Thorndyke (1996), vjebe koje u nepovoljan poloaj dovode zglob koljena i lumbalni dio
kraljenice.
3.2. Prevencija ozljeda ramena

Vei kut izmeu nadlaktice i podlaktice kod ena ini se da je uzrokom veeg broja ozljeda ramena. Iako su
to pretpostavke, savjetuje se primjena preventivnih programa koji e ojaati muskulaturu ruku. Vjebe koje
treba provoditi su varijante podizanja ruku naprijed, u stranu sa unutarnjom i vanjskom rotacijom podlaktice,
propriocepcija ruku i ramenog pojasa (balans daske, na fitball-u ili medicinki).
OPE TEME

4. ZAKLJUAK
Zahtjevi koje postavlja konkretni sport jednaki su za sportae i sportaice. Isto tako se ne razlikuju trenane
metode. Zbog toga e osnova za programiranje kondicijskog treninga biti tipine strukture i zahtjevi konkretnih
sportskih aktivnosti. Radi razlika meu spolovima (u morfolokom, motorikom i funkcionalnom segmentu
antropolokih dimenzija) proizlaze razlike u kondicijskom treningu, koje se najee odnose na doziranje
optereenja. S ciljem optimizacije natjecateljske efikasnosti i smanjenja mogunosti ozljeivanja treneri moraju
razumjeti specifinosti grae i funkcije enskog organizma i trening prilagoditi sportaicama.
Kako je snaga esencijalna komponenta velikog broja sportova, a istraivanja su pokazala da su ene u tom
pogledu inferiornije, potrebno je obratiti panju na razvoj snage cijelog tijela, a posebno gornjeg dijela. Zbog
nepovoljnog odnosa miine mase u odnosu na teinu tijela, slabijeg ligamentarnog sustava i nepovoljnijeg
odnosa poluga udova, pokazalo se da su ene podlonije ozljedama, pa je potrebno velik dio treninga usmjeriti
u pravcu prevencije ozljeda.
Specifinosti menstrualnog ciklusa su dosta individualne, ali je vano uvaavati vrijeme menstruacije i kada
je potrebno, trening prilagoditi mogunostima optereivanja sportaica ili ga izostaviti. Nekada se trening treba
organizirati prema fazama menstruacijskog ciklusa i u odnosu na njih distribuirati trenano optereenje:
ekstenzitet, intenzitet i usmjerenost treninga na pojedine sposobnosti.
Uvaavanjem nekih postavki navedenih u radu mogue je prilagoditi i unaprijediti kondicijski trening, odrati
zdravlje, poveati sposobnosti i produiti sportsku karijeru sportaica.
5. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
Alway, S.E.. i sur, (1990). Muscle cross-sectional area and torqu in resistance-trained subjects. European Journal
of Applied Physiology, 60:86-90.
Beachle, T.R., Earle, R.W. (2000):Essentials of Strenght Training and Conditioning, (Second Editioning).Human
Kinetics, Champaign, I1, USA.
Burrows, M., i Bird, S., (2000). The physiology of the highly trained female
endurance runner. Sports Medicine 30(4): 281-300.
Colliander. E.B.. i sur. (1989). Bilateral excentric and concentric torque of quadriceps and hamstrings in females
and males. European Joumal otApplied Physiology 59:227-232.
DeCree, C., (1998). Sex steroid metabolism and menstrual irregularities in the exercising female: a review. Sports
Medicine 25 (6):369-406.
Garhammer, J. (1989). Weight lifting and training. In Biomechanics of Sport, 169211. Boca Raton: CRC Press.
Gettman, L.R. i Pollock, M.L. (1981). Circuit weight training: A critical review of its physiological benefits. Physician
and Sports medicine 9:44-60.
Hakkinen, K., i Hakkinen, A.,(1991). Muscle cross-sectional area, force production and relaxation characteristics
in women at different ages. European Jounal of Applied Physiology 62: 410-414.
Harmon, K.G., (2002). Evaluating and treating exercise-related menstrual irregularities, The physician and
Sportsmedicine 30(3).
Hewett, T.E., A.L. Stroupe, T.A. Nance, F.R. Noyes (1996). Plyometric training in female athletes. American
Journal of Sports Medicine 24(6):765-773.
Kowal, D.M., (1980). American Journal ofSports and medicine 8:130-140.
Kraemer, Fleck (1997). Designing resistance training. Human Kinetics. Champaign, I1, USA.
Liu, H., Liu, P., i Qin, X, (1987). Investigation of menstrual cycle in female weightlifters. Beijing. Department of
Exercise Physiology, National Institute of Sport Science.
Medved, R. i suradnici (1987). Sportska medicina. Zagreb: Jugoslavenska medicinska naklada.
Miller, A.E.J. i sur. (1992). Gender differences in strength and muscle fibre characteristics. European Journal
ofApplied Physiology 66: 254-62.
71
OPE TEME

16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
72
Prashad, D., Deane, R., Chowdrey H. (1999). Towards an understanding of biogenic amine release over the
menstrual cycle in women. Proceedings of 4th annual Congres of ECSS, Rome, 14-17 July.
Prince. F.P., Hikida, R.S. i Hagerman, F.C. (1977). Muscle fiber types in women athletes and non-athletes. Pflugers
Archives 371:161-65.
Prior, J.C., Vigna. Y.M.. i McKay, D.W. (1992). Reproduction for the athletic female: new understandings of
physiology and management. Sports medicine 14:190-99.
Rochman, S. (1996). Gender inequity. Training and conditioning. 6(5):10-20.
Roetert ( 2000). Muscle soreness in men and women. NSCA Journal. Vol 22., No 6. 66.
Saltin B., Astrand, P.O.(1967). Maximal oxygen uptake in athletes. Journal of applied physiology 23, 353-258.
Seiler S. (1996) http://home.hia.no/~stephens/gender.htm
Shakhlina (1999). Hormonal cycling, its role in the athletic training of females. Proceedings of 4th annual Congres
of ECSS, Rome, 14-17 July.
Stone, M. (1990). Musscle conditioning and muscle injury. Medicine and Science in Sport and Exercise 22:457462.
Tarnopolsky, M.A., (2000). Gender differences in metabolism: Nutirition and supplements. Preolimpic Congress
of Sports Medicine and Physical Education, Congress on Sport science. 7-13.Sept.Brisbane, Australia.7
Thorndyke, M.A. (1996). A brief look at contraindicated exercises. Strength and conditioning Journal.30-32.
Wilmore, J.H. (1974), Altemations in strength, body composition, and antropomethric measurements consequent
to a 10-week vveight training program. Medicine and Science in Sports 6:133-38.
Wilmore. J., Costill, D. (1997). Physiology of sport and exercise. Champaign, IL: Human Kinetics.
OSOBITOSTI KONDICIJSKE PRIPREME ASTMATIARA
OPE TEME

Romi Goran1, Macan Jelena2

1
Zagrebaki portski savez
2
Institut za medicinska istraivanja i medicinu rada, Zagreb
1. UVOD
Astma je kronina upalna bolest dinih puteva koja se manifestira iznenadnim napadajima guenja praenog
stezanjem i sviranjem u prsnom kou, te suhim kaljem. U podlozi ovih simptoma je izrazito i naglo stezanje
i suenje veih dinih putova (bronhospazam) koje nastaje kao posljedica kompleksne upalne reakcije. Prema
uzroku upale dinih puteva, astma se dijeli na alergijsku i nealergijsku. Astma je bolest djece i adolescenata,
a njezina uestalost u opoj populaciji procjenjuje se na 3-4% (1). Posljednjih 30-tak godina, naroito u
industrijski razvijenim zemljama, primjeen je znaajan porast oboljelih od astme ija se uestalost sada kree
oko 10% (na primjer, u Finskoj je u periodu izmeu 1966. i 1989. godine uestalost astme porasla ak 22 puta)
(2). Astmatini napad mogu izazvati brojni imbenici od kojih su najei hladan zrak, virusne i bakterijske
infekcije dinih puteva, udisanje alergena i dinih nadraljivaca, te tjelesno optereenje (TO). Uvrijeen naziv
za astmatini napad uzrokovan tjelesnim optereenjem je exercise-induced astma sa kraticom EIA.
2. EXERCISE-INDUCED ASTMA (EIA)

Procjenjuje se da se fenomen EIA javlja u 75-90% osoba s astmom. Noviji podaci, meutim, pokazuju da se
EIA javlja kod ak 40% osoba oboljelih od alergijske upale nosne sluznice (na primjer, peludne hunjavice), te
u 3-11% zdravih osoba (3,4). Obzirom na to, u literaturi se sve vie koristi termin bronhospazma uzrokovanog
TO ili exercise-induced bronhospazam (EIB) koji podrazumijeva i pojavu astmatskih simptoma uzrokovanih
TO u neastmatiara. Za EIA karakteristina je pojava astmatinog napada (guenja, kalja, stezanja u prsima)
10-15 minuta nakon izrazitijeg TO, koji spontano prolazi unutar 60 minuta. Simptomi se u pravilu ne javljaju
tijekom TO. Nakon to se simptomi povuku nastaje tzv. refrakterni period koji traje izmeu 40 minuta i 3 sata.
TO izvreno u tom periodu ne moe provocirati nove simptome EIA. Kod 10-50% osoba sa pozitivnim EIA
fenomenom moe nastati kasna reakcija, tj. ponovna pojava simptoma EIA 4-6 sati nakon inicijalnog TO.
Mehanizam nastanka EIA nije do kraja razjanjen, ali se smatra da vanu ulogu ima hlaenje i suenje dine
sluznice uslijed hiperventilacije.
Intenzitet nastalih simptoma ovisi o vie imbenika:
1. Trajanju i intenzitetu TO: intenzitet simptoma raste s poveanjem intenziteta i trajanja tjelesne aktivnosti.
2. Vrsti napora: simptomi e biti jai kod napora s konstantnim optereenjem, nego kod napora s postepenim
poveanjem optereenja ili kod napora kod kojeg se izmjenjuju intervali manjeg i veeg optereenja ( na
primjer, tranje izaziva tee simptome od tenisa ili nogometa).
3. Okolinim imbenicima: hladan i suh zrak dovodi do jaih simptoma od toplog i vlanog; izloenost peludima
na otvorenim prostorima ili grinjama i plijesnima u zatvorenim prostorima u kojima se trenira ili natjee moe
pogorati simptome.
4. Periodu zagrijavanja i hlaenja: postepeno zagrijavanje prije treninga ili natjecanja, kao i postepeno
smanjenje intenziteta rada na kraju treninga ili nakon natjecanja smanjuje jainu simptoma.
5. Karakteristikama osobe:
- nivou ope tjelesne pripremljenosti: osobe s bolje razvijenim kondicijskim sposobnostima imaju manje
izraene simptome;
- jaini bazalne upale dinih puteva: slabije su izraeni simptomi u osoba s manjom reakcijom bronha u
mirovanju, tj. blaim ili prikladno lijeenim oblicima astme;
73
OPE TEME
Romi Goran, Macan Jelena

- dodatnim oboljenjima dine sluznice: na primjer, bolesti vezane sa zaepljenou nosa smanjuju filtraciju,
grijanje i vlaenje udisanog zraka, te pojaavaju simptome EIA.
Dijagnoza EIA postavlja se na osnovi anamnestikih podataka o tipinim simptomima, te standardiziranim
laboratorijskim provokativnim testom s TO (spiroergometrija) u kojem se mjeri promjena plune funkcije pola
sata iza optereenja (u intervalima od 5-10 minuta) u odnosu na vrijednosti prije TO. Pad plune funkcije za
10% (u sportaa) ili 15% (u nesportaa) smatra se znakom EIA ili EIB (3,4,5).
3. EIA I VRHUNSKI SPORT

Astmatiari danas nisu rijetkost meu vrhunskim sportaima. Objavljene su dvije studije o zastupljenosti
astmatiara u olimpijskom timu iz SAD-a, 1984. i 1996. godine. Studija uinjena za vrijeme Olimpijskih igara
1984. godine pokazala je ak 11% (67/597 natjecatelja) sudionika sportaa s pozitivnim EIB fenomenom od
kojih je 61% (41/67) tada osvojilo olimpijsku medalju (6). U studiji iz 1996. utvreno je oko 10% astmatiara
u amerikom olimpijskom timu koji su ravnopravno s neastmatiarima osvajali medalje. Astma je tada bila
uestalija u ena i u nekim sportovima kao to su biciklizam, plivanje, jedrenje i kajak (7). Iako je, dakle, neupitno
ukljuivanje astmatiara u sport, treba naglasiti velik znaaj pravilnog odabira sportske discipline kod
astmatiara (8).
3.1. Odabir sportskih disciplina astmatiara

3.1.1. Sportovi visokog rizika
Sportovi koji su povezani sa prolongiranom hiperventilacijom na otvorenom (trkai dugoprugai, biciklisti,
veslai), sportovi vezani uz hladnou (skijanje, skijako tranje, hokej na ledu, klizanje) podvodne discipline
(ronjenje), discipline i aktivnosti vezane uz visoke nadmorske visine (alpinizam, padobranstvo) , te moto-sport
nisu pogodni za astmatiare. Podaci iz literature govore u prilog tvrdnji da su sportske discipline povezane s
prolongiranom hiperventilacijom na hladnom zraku (skijako tranje, hokej na ledu i sl.) rizine za nastanak
EIB fenomena kako u astmatiara, tako i u zdravih osoba bez anamnestikih podataka za astmu ili alergiju.
Utvrena je, naime, znaajno vea uestalost EIB fenomena u hokejaa, klizaa, skijaa trkaa, biciklista i
trkaa dugoprugaa nego u koarkaa, sprintera, te u odnosu na opu populaciju (9,10,11,12).
3.1.2. Sportovi umjerenog rizika
Sportovima umjerenog rizika za astmatiare smatraju se ekipni sportovi (naroito odbojka i koarka) u kojima
postoje izmjene aerobnog i anaerobnog optereenja, te discipline koje se provode u mjeanim anaerobnoaerobnim uvjetima ispod 5 minuta (borilaki sportovi, neke atletske discipline - npr. tranje na 1500 m).
3.1.3. Sportovi niskog rizika
Sportovima niskog rizika smatraju se svi sportovi koji ne zahtijevaju izraeniju hiperventilaciju, kao to je
maevanje, ritmika gimnastika, streljatvo, atletska bacanja. Visoki udio astmatiara nalazi se meu plivaima
jer se radi o sportu koji se redovito preporua takvim osobama radi tople i vlane okoline u kojima se odvijaju
treninzi i natjecanja (8).
3.2. PREVENCIJA EIA
74
Osim pravilnog odabira sportske discipline, trening astmatiara potrebno je prilagoditi uvoenjem mjera koje
e prevenirati pojavu EIA fenomena. Preventivne mjere uobiajeno se dijele na nefarmakoloke i
farmakoloke.
Nefarmakoloke preventivne mjere su:
1. rano prepoznavanje i dijagnosticiranje problema koje zahtijeva edukaciju trenera i sportaa, te usku suradnju
sa sportskim lijenikom; pri tome ne treba podcjenjivati bilo kakve tekoe sa disanjem nakon optereenja,
a naroito uporan, suhi kaalj, kao ni glavobolju vezanu uz osjeaj stezanja u prsnom kou i opu slabost
nastalu nakon TO, to sve mogu biti prvi znakovi pojave EIA;
2. period zagrijavanja pred trening ili natjecanje koji ukljuuje 5-10 minuta visokog intenziteta optereenja radi
izazivanja refrakternog perioda (uobiajen je intenzitet > 85% maksimalne srane frekvencije);
3. postupno smanjivanje intenziteta optereenja pri kraju treninga;

4. pokrivanje nosa i usta pri izvoenju aktivnosti na otvorenom uz izloenost hladnom zraku, peludu ili
nadraljivcima (smog); uvijek kada je mogue aktivnost izvoditi u toplim i vlanim prostorijama;
5. pravovremeno i ispravno suzbijanje infekcija dinih puteva;
6. redovite lijenike kontrole stanja upale u dinim putevima uz pravilan odabir i uzimanje antiastmatine
terapije.
Prilikom planiranja treninga potrebno je imati na umu da je tranje, koje je est dio kondicionih priprema za
mnoge sportove, visoko rizina disciplina za izazivanje EIA. Sporta koji treninge u svojoj disciplini podnosi
bez pojave EIA, moe tegobe imati tijekom tranja (3,8). Farmakoloke preventivne mjere svode se na
kontroliranu upotrebu odreenih lijekova prije trenanog ili natjecateljskog TO, a koji imaju dokazan preventivni
uinak na pojavu EIA. Najee se koriste agonisti beta-2 adrenergikih receptora (salbutamol, salmeterol),
kromoni i kortikosteroidni hormoni u obliku aerosola za inhalaciju, te antagonisti leukotrienskih receptora
(montelukast) u peroralnoj primjeni (3,13). Navedeni preparati i oblici primjene su dozvoljeni prema vaeim
antidoping pravilima, ali se njihova upotreba mora pismeno prijaviti nadlenom medicinskom timu od strane
lijenika reprezentacije ili tima. Na Olimpijskim igrama, sportai koji pismeno zatrae dozvolu za inhaliranje
dozvoljenih beta-2 adrenergikih agonista ili kortikosteroida bit e pregledani od strane nezavisnog medicinskog
tima Meunarodnog olimpijskog odbora.Treba naglasiti da antidoping pravila zabranjuju sistemsku
(intravensku, intramuskularnu, peroralnu i rektalnu) upotrebu beta-2 agonista adrenergikih receptora i
kortikosteroida (14,15) (Tablica 1).
TABLICA 1. Anti-doping pravila Medicinske komisije Meunarodnog olimpijskog odbora za
lijekove (14,15).
antiastmatske
VRSTA LIJEKA
ZABRANJENI
DOZVOLJENI
KORTIKOSTEROIDNI
HORMONI
Svi oralni, rektalni,

intravenski, intramuskularni oblici
Iskljuivo inhalacija**:
beklometazon - Becotide
budesonid - Tafen
flutikazon - Flixotide
SELEKTIVNI BETA-2
ADRENERGIKI
AGONISTI
Svi oralni, rektalni,

intravenski, intramuskularni oblici;
fenoterol - Berotec*
i u inhalaciji;
Iskljuivo inhalacija**:
salbutamol - Ventolin
salmeterol - Serevent
terbutalin - Bricanyl*
KROMOLINI
NESELEKTIVNI
ADRENERGICI
OPE TEME

natrijev kromoglikat*
nedokromil*
efedrin
pseudoefedrin
izoprenalin*
ANTIMUSKARINSKI
BRONHODILATATORI
ipratropij - Atrovent
ANTAGONISTI
LEUKOTRIENSKIH
RECEPTORA
montelukast - Singulair
TEOFILINI
aminofilin - Aminophyllin
teofilin - Teolin, Teotard
* - lijekovi koji nisu registrirani u Hrvatskoj;

* * - uz pismenu lijeniku prijavu i s dozvolom nadlenog medicinskog tima;
4. EIA I SPORT
U svijetu postoji ope suglasje o tome da astmatiari, bilo da se radi o djeci ili odraslim osobama, moraju biti
ukljueni u sportsko-rekreativne aktivnosti. Tjelesna aktivnost je korisna kako za pravilan rast, razvoj i opu
kondicijsku pripremljenost, tako i za psiholoki status astmatiara. Ukljuenjem u sportske aktivnosti oni sebe
prestaju doivljavati kao ozbiljno bolesne osobe i postaju samopouzdaniji (8). Podaci iz literature pokazuju da
astmatina djeca mogu postii podjednake vrijednosti maksimalnog primitka kisika (VO2max) kao zdrava
75
OPE TEME
Romi Goran, Macan Jelena

djeca, te da je stupanj kondicijske pripremljenosti, a ne ventilacijska funkcija plua, glavni imbenik tolerancije
tjelesnog optereenja djece s kontroliranom astmom (16). Kao to je ve navedeno, loa kondicijska
pripremljenost moe pojaati intenzitet i uestalost pojave simptoma EIA, tako da se upravo redovita umjerena
tjelesna aktivnost sa svrhom poboljanja i odravanja aerobnog kapaciteta smatra vanom preventivnom
mjerom pojave EIA. Optimalnim se smatra trening intenziteta 75% maksimalne srane frekvencije u trajanju
od 30 minuta tri puta na tjedan (17,18). Naravno, pri ukljuenju astmatiara nesportaa u sportsku aktivnost
vrijede sva pravila navedena za sportae, pa treba voditi rauna o pravilnom odabiru sportske discipline i
ukljuenju mjera prevencije u trenani proces.
5. ZAKLJUAK
Fenomen EIA ili EIB sve je ee prisutan u opoj populaciji, naroito u djece i mlaih odraslih osoba.
Neprepoznat i nekontroliran moe znaajno utjecati na kvalitetu ivota smanjujui nivo tjelesne aktivnosti u
opim i profesionalnim uvjetima, te bavljenje sportom. Ukljuivanje osoba, a naroito djece sa ovim fenomenom
u rekreativnim i natjecateljskim sportskim aktivnostima od velikog je znaaja za zdravlje znaajnog dijela ope
populacije, kao i za postizanje vrhunskih sportskih rezultata. Zato je nuna suradnja prosvjetnih, kineziolokih
i medicinskih strunjaka koja moe rijeiti problem ukljuivanja astmatinih osoba u sportske aktivnosti, te od
bolesnog djeteta ili adolescenta stvoriti sretnu, sportski uspjenu i drutveno prihvaenu osobu.
6. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
76
European Allergy White Paper. Allergic diseases as a public health problem. Brussels: UCB Institute of Allergy,
1997.
Haahtela T, Lindholm H, Bjorksten KK, Laitinen LA. Prevalence of asthma in Finnish young men. BMJ 1990;301:266268.
Macan J, Klepac T, Buljeta I, Plavec D, Kanceljak-Macan B. Bronhospazam izazvan tjelesnim optereenjem i
njegova prevencija. Lije Vjes 2000; 122:239-245.
Tan RA, Spector SL. Exercise induced asthma. Sports Med 1998;25(1):1-6.
Brusasco V, Crimi E. Allergy and sports: Exercise-induced asthma. Int J Sports Med 1994;15:S184-S186.
Voy RO. The US Olympic Committee experience with exercise-induced bronchospasm. Med Sci Sports Exerc
1986;18:328-330.
Weiler JM, Layton T, Hunt M. Asthma in United States Olypmic athletes who participated in the 1996 Summer
Games. J Allergy Clin Immunol 1998;102:722-726.
Del Giacco SR, Manconi PE, Del Giacco GS. Allergy and sports. Allergy 2001; 56: 215-223.
Helenius IJ, Tikkanen HO, Haahtela T. Exercise-induced bronchospasm at low temperature in elite runners.
Thorax 1996;51:628-629.
Leuppi JD, Kuhn M, Comminot C, Reinhart WH. High prevalence of bronchial hyperresponsiveness and asthma
in ice hockey players. Eur Respir J 1998;12:13-16.
Helenius IJ, Tikkanen HO, Haahtela T. Associationa between type of training and risk of asthma in elite athletes.
Thorax 1997;52:157-160.
Mannix ET, Farber MO, Palange P et al. Exercise induced asthma in figure skaters. Chest 1996;109:312-215.
Kyle JM, Walker RB, Hanshaw SL, Leaman JR, Frobase JK. Exercise-induced bronchospasm in the young athlete:
guidelines for routine screening and initial management. Med Sci Sports Exerc 1992; 24(8):856-859.
Olympic movement anti-doping code. Appendix A. Prohibited classes of substances and prohibited methods
2001-2002.Substitutes appendix A of the OMAC 1999. Laussane, 1 September 2001.
Harries M. Pulmonary limitations to performance in sport. BMJ 1994;309:113-115.
Santuz P, Baraldi E, Filippone M, Zacchello F. Exercise performance in children with asthma: is it different from
that of healthy controls? Eur Respir J 1997;10:1254-1260.
Cochrane LM, Clark CJ. Benefits and problems of physical training programme for asthmatic patients. Thorax
1990;45:345-351.
Varray A, Prefaut C. Importance of physical exercise training in asthmatics. J Asthma 1992;29:229-234.
FIZIOLOKI TEMELJI KONDICIJSKE PRIPREME

SPORTAA U VISINSKIM UVJETIMA
OPE TEME

Stjepan Heimer
1. UVOD
Kada se govori o djelovanju visine na ovjeji organizam treba svakako imati na umu nekoliko slinih, ali i
razliitih pojmova povezanih s aktualnom nadmorskom visinom, vremenskim prilikama i trajanjem boravka.
Ti su pojmovi s jedne strane u uskoj vezi s fizikim karakteristikama faktora okoline, a s druge s akutnim i
kroninim reakcijama podeavanja i prilagodbe fiziolokih mehanizama samog organizma. U svakom sluaju
treba posebno naglasiti da se u podruju fiziologije sporta, a to znai i u podruju visinske pripreme, misli na
nadmorsku visinu iznad 2000 metara (reakcijski prag), iz razloga to tek iznad te visine snienje atmosferskog
tlaka (hipobarini uvjeti) odnosno proporcionalno snienje parcijalnog tlaka kisika u atmosferskom zraku
(hipoksini uvjeti) izazivaju poeljne fizioloke reakcije i promjene.
Sukladno reakcijama organizma na visinske uvjete dobro je razlikovati nekoliko funkcionalnih zona (Wilmore
i Costill, 1999). Od razine mora do otprilike 2000 m n/m praktiki nema specifine reakcije organizma na visinu,
pa se ta zona naziva indiferentnom. Izmeu 2 i 4 km n/m podeavanja i prilagodbe fiziolokih mehanizama
u potpunosti kompenziraju hipobarine i hipoksine uvjete, pa se govori o zoni potpune kompenzacije. Od
4-7 km n/m adaptacijski mehanizmi organizma proporcionalno s porastom visine nedostatno i sve slabije
kompenziraju prisutnu hipoksiju, pa se taj visinski raspon naziva zona nepotpune kompenzacije. Kritinim
se pragom preivljavanja smatra visina od 7 km n/m iznad koje se nalazi tzv. smrtonosna zona. Od te visine
na dalje fizioloki mehanizmi i dobro adaptiranih osoba ne zadovoljavaju niti osnovne potrebe organizma za
kisikom.
2. PROMJENE FIZIKIH KARAKTERISTIKA ATMOSFERE S POVEANJEM NADMORSKE

VISINE
Budui da fizike karakteristike atmosfere predstavljaju podraaj za aktivaciju fiziolokih mehanizama
prilagodbe koju se visinskim pripremama eli postii, prikazat e se ukratko promjene tih veliina s porastom
nadmorske visine (Guyton, 1995).
atmosferski tlak (tlak zraka)
parcijalni tlak kisika
gustoa zraka
okolna temperatura
parcijalni tlak vodene pare u zraku
intenzitet sunanog zraenja.
2.1. Atmosferski tlak i parcijalni tlak kisika (pO2)

Budui da i zrak ima svoju teinu, on tlai svaku toku povrine Zemlje ovisno o visini stupca zraka iznad te
toke. Dakako, stupac zraka najvei je iznad razine mora (dakako, ne raunajui depresije iznad kojih je jo
vei stupac zraka), a smanjuje se s porastom visine, pa sukladno tome s visinom opada i atmosferski tlak i
parcijalni tlakovi pojedinih plinova u zraku. Ono to nas u fiziolokom smislu posebno zanima je, dakako, parcijalni
tlak kisika, jer o njemu ovisi i tlak kisika u pluima (alveolarni tlak), veliina difuzije kisika u krv, zasienost
krvi kisikom, i na koncu opskrba tkiva kisikom, posebno mozga i miia, pa prema tome i fizika odnosno
sportska sposobnost.
77
OPE TEME
Stjepan Heimer
FIZIOLOKI TEMELJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA U VISINSKIM UVJETIMA
2.2. Temperatura okoline

Za svakih 1000 metara nadmorske visine pad temperature je za oko 6.5 C. Treba, meutim imati na umu,
da se temperature mijenjaju s promjenom vremena, dnevno danju i nou, te sezonski tokom godine. U
odreenim uvjetima, posebno pri odreenim toplim vjetrovima mogua je i inverzija temperature, odnosno
pojava vie temperature na vioj nadmorskoj visini. U odnosu na fizioloke mehanizme sniena temperatura
u visinama zahtijeva znaajnije zagrijavanje prije sportske aktivnosti. Uobiajena praksa koritenja liftova ili
kabina u zimskim sportovima znaajno i u velikoj mjeri poveava zdravstveni rizik.
2.3. Gustoa zraka

Porastom nadmorske visine opada broj molekula zraka koje se nalaze u jedinici volumena. Time se, dakako,
s visinom smanjuje i gustoa zraka, to doprinosi smanjenju otpora prilikom disanja, pa time i smanjenju rada
dine muskulature potrebnog za ventilaciju odreene koliine zraka. Zbog smanjene turbulencije zraka u dinim
putovima tokom napornog rada maksimalni minutni volumen disanja pri nioj gustoi zraka moe iskazati vee
vrijednosti (i do 200 L/min) nego na razini mora. Smanjena gustoa zraka doprinosi i manjem otporu pri kretanju
tijela u prostoru, to dozvoljava postizanje veih brzina, posebno kod intenzivnih kratkotrajnih optereenja tipa
sprinta i skokova.
2.4. Parcijalni tlak vodene pare u zraku (pH2O)

Porastom nadmorske visine i dodatno opadanjem temperature znaajno opada i parcijalni tlak vodene pare
u atmosferskom zraku. to je zrak hladniji to je manje vode u zraku u obliku vodene pare. Na primjer, kada
je zrak i 100% zasien vodenom parom, a temperatura zraka iznosi 0 C, on sadri jedva 5 g vode po m3. Pri
temperaturi od 10C 100% vodenom parom zasieni zrak gotovo da i ne sadri vodenu paru.
Udahnuti se zrak u dinim putovima mora ne samo zagrijati, ve i ovlaiti, jer je vlaga u alveolarnom podruju
(43 g H2O/m3 zraka) bitna za normalnu difuziju dinih plinova izmeu alveola i krvi. Pri udisanju hladnog i suhog
zraka reagira sluznica dinih putova luenjem poveane koliine sluzi u cilju osiguranja vlanosti alveolarnog
zraka. Pri tome postoji opasnost suenja sluznice i stvaranja podraaja npr. na kaalj. Takvo stanje obino
nestaje nakon 3-4 tjedna boravka na visini iznad 2500 m uslijed poveanja prokrvljenosti sluznice.
2.5. Sunano zraenje

Vie je razloga to sunano zraenje raste s nadmorskom visinom. Na veoj visini sunane zrake prolaze kroz
manji sloj atmosfere, pa je i manja njihova apsorpcija, posebno ultravioletnih zraka. Tome doprinosi i smanjena
koncentracija vodene pare, koja sa svoje strane dodatno apsorbira odreenu koliinu sunevih zraka. Ako je
planina pokrivena snijegom zraenje se reflektira i time dodatno pojaava.
3. REAKCIJA ORGANIZMA NA BRZI USPON NA SREDOGORJE I VISOKO GORJE

Brdske uspinjae (iare, kabine) omoguuju ljudima brzi uspon u sredogorje, pa i u visoko gorje. Nagli dolazak
neadaptirane osobe u promijenjene uvjete prvenstveno niskog atmosferskog pO2, izaziva u organizmu, zbog
odgovarajueg pada pO2 u krvi, odreene fizioloke reakcije (de Mares, 1996).
Bez obzira na nadmorsku visinu, odreeni rad zahtijeva odreenu energiju, pa prema tome i odreenu koliinu
kisika. Na veim se visinama zbog znaajnijeg snienja pO2 u atmosferi, alveolarnom zraku i u krvi javlja
opasnost nedostatne opskrbe stanica kisikom. U tom bi sluaju znaajno opao i fiziki radni kapacitet, a u
krajnjem bi sluaju nedostatak kisika doveo u opasnost i zadovoljenje potrebe stanica za kisikom i u mirovanju.
Takvo se stanje naziva hipoksijom, koja zavisno o njenom trajanju moe biti akutna i kronina (brzi uspon na
visinu iskazuje se akutnom hipoksijom). Lagani se oblik hipoksije javlja dolaskom na visinu od 3000 m, a
simptomi koji se mogu pojaviti na toj i veim visinama oznaavaju se kao planinska ili visinska bolest
(prvenstveno nedostatak zraka i lupanje srca, bljedoa i znojenje, promjena raspoloenja, neprimjereno
reagiranje, poremeaj svijesti). Na hipoksiju organizam reagira nizom fiziolokih podeavanja koje prvenstveno
zahvaaju funkcije disanja i cirkulacije.
78
4. FIZIOLOKI ODGOVORI ORGANIZMA NA BORAVAK NA VISINI

Fizioloki odgovori koji nastaju kao reakcija organizma na boravak na visinama unutar zona kompenzacije mogu
se podijeliti u reakcije podeavanja (krai boravak - akutna reakcija) i reakcije prilagodbe (dui boravak kronina reakcija), o kojima e podrobnije biti rijei kasnije u ovom tekstu. Sve te promjene zbivaju se
prvenstveno u organskim sustavima odgovornim za prijenos kisika iz atmosfere do stanica, pa i u samim
stanicama koje se prilagouju nedostatnoj dostavi kisika. Dominantne promjene mogu se naznaiti kao:
respiracijski odgovor
krvni odgovor
srano-ilni odgovor
stanini odgovor.
OPE TEME

4.1. Respiracijski odgovor na visinu

Dolaskom i boravkom na nadmorskoj visini iznad reakcijskog praga snieni atmosferski, pa time i alveolarni
i krvni pO2 aktivira sustav mehanizama za akutno podeavanje zasienja krvi kisikom preko kemoreceptora
u glomus caroticumu, to za posljedicu ima proporcionalnu hiperventilaciju. Pojedinci se razlikuju u osjetljivosti
perifernih receptora i centra za disanje na hipoksemiju, te se mogu razlikovati osobe sa slabijom ili jaom
reaktivnosti. Tokom produenog boravka na reaktivnoj visini ventilacija i dalje raste osiguravajui porast
arterijskog pO2 i primjereno zasienje krvi kisikom. ovaj oblik podeavanja naziva se ventilacijska
aklimatizacija. Posljedica je to podeavanja receptora i neurona dinog centra. Povratkom u nizinu poviena
se reaktivnost zadrava najmanje tjedan dana.
Pozitivni uinak podeavanja hiperventilacijom svakako je povienje alveolarnog pO2, no negativna strana je
snienje alveolarnog i krvnog pCO2, to uzrokuje odgovarajuu respiracijsku alkalozu, koja se moe potpuno
ili djelomino kompenzirati bubrenim izluivanjem bikarbonata. Na visini od 2000 m normalizacija nastupa
za otprilike 24 sata, dok je na veim visinama (4000 m) zbog nepotpune bubrene kompenzacije alkaloza trajnije
izraena. Odreene se promjene zbivaju i na razini alveolarne difuzije. Naime, porastom visine, zbog snienja
alveolarnog pO2 smanjuje se koncentracijski gradijent za kisik izmeu alveola i krvi. S druge strane, zbog
hipoksike vazokonstrikcije dijela malih plunih arterija i posljedinog slabijeg protoka krvi kroz njihove kapilare
takoer se smanjuje prijenos kisika iz alveola u krv. No, usmjeravanjem pulmonalnog krvotoka u dio proirenih
arteriola, smanjenje prijenosa kisika znatnim se dijelom moe kompenzirati.
4.2. Krvni odgovor na visinu

Gotovo cjelokupni prijenos kisika u krvi odvija se njegovom vezanjem na pigment hemoglobin (Hb) u
eritrocitima. Koliina prenesenog kisika ovisi s jedne strane o afinitetu Hb prema kisiku, a s druge o ukupnoj
koliini Hb u krvi.
4.3. Akutne promjene podeavanja

Zbog znaajnih promjena pH, pCO2 (Bohrov efekt) i metabolita 2,3-difosfoglicerata (2,3-DPG) u eritrocitima
dolazi do znaajne promjene afiniteta Hb prema kisiku, odnosno sposobnosti vezanja kisika u krv u pluima
i otputanja kisika iz krvi na periferiji. Visinska alkaloza i snienje koncentracije CO2 u krvi (hipokapnija) imaju
u pluima povoljan utjecaj na vezanje kisika na Hb, dok na periferiji prisutna acidoza, povienje koncentracije
CO2 (hiperkapnija), poviena temperatura radnih miia i poveanje koncentracije 2,3-DPG pogoduju
otputanju kisika s Hb. Veliina promjena ovisi, dakako, o aktualnim karakteristikama vanjskih visinskih faktora
u atmosferi. U sredogorju se stoga u pravilu malo mijenjaju unutranji faktori (pH, 2,3-DPG). Na veim visinama
raste uinak alkaloze i 2,3-DPG, to omoguuje pomak disocijacijske krivulje Hb u lijevo, a time i odranje
afiniteta Hb prema kisiku gotovo istovjetnog onom u nizini. Na ekstremnim visinama alkaloza znatno premauje
poveanje 2,3-DPG i znaajno poveava afinitet Hb prema kisiku, pa se time usprkos niskom pO2 u arterijskoj
krvi jo uvijek znaajno odrava zasienost krvi kisikom.
Ubrzo nakon dolaska na visinu smanjuje se volumen plazme, poveava se hematokrit, ime se kompenzira
smanjeno vezanje kisika na Hb. Poveava se gustoa (viskozitet) krvi, a time i optereenje srca. Stoga se
poveava i minutni volumen srca (vidi kasnije), to sa svoje strane premouje vrijeme do uinkovite eritropoeze
i privremeno na taj nain poveava prijenos kisika i njegovu dostavu tkivima.
79
OPE TEME
Stjepan Heimer
4.4. Trajnije promjene prilagodbe u krvi na visinu (aklimatizacija)

Najznaajnija i u planinarstvu i u brojnim aerobnim sportovima najpoeljnija promjena uslijed boravka na visini
je poticanje stvaranja i poveanje ukupnog broja eritrocita i ukupne koliine Hb. Nju regulira hormon
eritropoetin (EPO), ime se znaajno poveava prijenosni kapacitet krvi za kisik umnaanjem krvnih prastanica
u kotanoj sri u smjeru eritrocita.
Prema raspoloivim podacima svakako treba posebno naglasiti, da boravak u sredogorju, kao to je kod sportskih
visinskih priprema, ak i nakon nekoliko tjedana ne stvara nikakve ili jedva zamjetljive promjene u poveanju
ukupnog Hb. Tek na veim visinama tokom vie tjedana poveavaju se broj eritrocita i koliina Hb.
4.5. Odgovor srano-ilnog sustava na visinu

Pri dolasku na veu visinu, uslijed akutne hipoksije dolazi do kompenzacijskog poveanja minutnog volumena
srca (MVS) u mirovanju i pri submaksimalnim optereenjima, dok se maksimalni MVS smanjuje uslijed akutnog
smanjenja ukupne radne sposobnosti. Boravkom na visini vremenom se MVS u mirovanju i pri submaksimalnim
optereenjima vraa prema normalnim vrijednostima, a maksimalni MVS je i dalje snien. Poznavanje
ponaanja promjena FS od bitnog je znaaja za provoenje treninga na visinskim pripremama.
Snienje maksimalne FS i maksimalnog MVS moe se smatrati zatitnim mehanizmom protiv prekomjernog
optereenja u hipoksiji. Akutna hipoksija, barem u sredogorju, ne mijenja arterijski krvni tlak (RR) u mirovanju,
dok su na veim i ekstremnim visinama i sistoliki i dijastoliki tlak povieni. Ta se promjena pripisuje perifernoj
vazokonstrikciji i povienoj koncentraciji noradrenalina. Pluna se i periferna cirkulacija u hipoksiji
ponaaju razliito. Dok velike plune arterije gotovo ne reagiraju na hipoksiju, male se arterije i arteriole
kontrahiraju, te time poveavaju pluni krvni tlak. Stupanj te vazokonstrikcije proporcionalan je aktualnoj
hipoksiji. Pluna vazokonstrikcija podeava perfuziju alveola sukladno promjeni ventilacije, to dovodi do
snienja razlike u pO2 izmeu alveola i kapilara. Preraspodjela krvne struje moe dovesti do preoptereenja
krvnih ila i izazvati pluni edem. Fiziko optereenje dodatno poveava pluni krvni tlak, to takoer pogoduje
stvaranju plunog edema.
4.6. Stanini odgovor na visinu

Snieni pO2 u organizmu aktivira brojne zatitne mehanizme koji mijenjaju stanine funkcije. Stanice razliitih
tkiva i organa prilagouju se smanjenoj ponudi kisika, prvenstveno zatitnim mehanizmima uvanja energije
i prevencije oteenja ili smrti stanice.
4.7. Prilagodba miinih stanica na hipoksiju

Osim promjena u prijenosu i opskrbi stanica kisikom, u sportu poseban interes izazivaju hipoksijom izazvane
promjene u miinim stanicama. Duim boravkom na visini poveava se koncentracija mioglobina u miinim
stanicama, ime se poveava i u njima prisutan kisik. Usto se poveava aktivnost enzima energetskih
mehanizama i umnaanje i poveanje mitohondrija koji su mjesto zbivanja oksidacijskih energetskih procesa.
Uinkovitost mehanizama aklimatizacije oituje se sposobnou prilagoenih alpinista da i na nadmorskim
visinama iznad 8000 m mogu bez dodatnog kisika obavljati submaksimalni rad, odnosno penjati se.
5. RADNA SPOSOBNOST U SREDOGORJU I VISOKOM GORJU
80
Navedeni adaptacijski mehanizmi nisu dovoljni za popunu nadoknadu snienog pO2 na odgovarajuim
nadmorskim visinama. Snien je maksimalni primitak kisika, ali i anaerobno oslobaanje energije pri radu.
Radna je sposobnost na veim visinama zadrana za optereenja maksimalnog trajanja do dvije minute.
Sposobnost za opu aerobnu izdrljivost smanjuje se ve na visini1200 m. Dobra sposobnost za sprint, skakanja
i bacanja na srednjim visinama ukazuje na ve spomenuto zadravanje sposobnosti razvoja miine sile i brzine
kontrakcije.
Zbog sve manjeg broja molekula kisika porastom visine poveava se minutni volumen disanja (MVD). Tako
na primjer, za primitak od 4 l O2/min u nizini je MVD oko 105 l/min, a za isti primitak na 2000 m je 140 l/min,
a na 3000 m 160 l/min. Pri kratkotrajnom boravku na visini ovisno o njoj poveanje MVS potpuno ili djelomino
zadovoljava potrebu miia za kisikom. MVS raste prvenstveno zbog porasta FS. Pri radu na visini znaajno
opada otpor u cirkulaciji, to sa svoje strane doprinosi prokrvljenosti miia. Arterijski krvni tlak do razine
visokogorja uglavnom ostaje nepromijenjen.
Porastom visine pri radu u miiima i u krvi znaajno raste koncentracija mlijene kiseline, vjerojatno zbog
sporijeg porasta primitka kisika na poetku rada. To je dakle posljedica veeg deficita kisika tokom rada na
veim visinama. Jae zakiseljenje organizma pri tom kompenzira se u visini respiracijskom alkalozom.
OPE TEME

5.1. Maksimalna sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini

Maksimalna je sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini za aktivnosti trajanja dueg od dvije minute
smanjena. MVS, FS i UV postiu maksimalne vrijednosti kao i u nizini. MVD je meutim na visini vei nego
u nizini. usprkos svemu maksimalna je aerobna sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini smanjena
zbog niskog pO2 u atmosferskom zraku i smanjenoj opskrbi tkiva kisikom. Anaerobna je sposobnost, kao to
je ve napomenuto, u podruju sredogorja nepromijenjena, dok na veim visinama opada uslijed smanjene
prokrvljenosti.
5.2. Maksimalna sposobnost pri dugotrajnijem zadravanju na visini

Tokom visinske aklimatizacije, u odnosu na akutnu hipoksiju, aerobna izdrljivost se poboljava, iako nikada
ne dostie razinu iz nizine. Oporavak maksimalnog primitka kisika poinje tokom prvog tjedna boravka daljnjim
poveanjem MVD i poveanjem koncentracije Hb. Poveanje rada dine muskulature ne smanjuje sposobnost
ventilacije, jer se smanjenjem gustoe zraka smanjuje otpor u dinim putovima, pa se energetska potronja za
disanje ne poveava. Podeavanje periferne cirkulacije i promjene u miinim stanicama objanjavaju veu
radnu sposobnost nego to bi odgovarala aktualnoj visini.
Sve navedeno upuuje na slijedee zakljuke:
1. Pozitivni faktori aklimatizacije na visinu
poveanje prijenosnog kapaciteta krvi za kisik i oporavak maksimalnog primitka kisika
poveanje MVD s uinkom poveanja pO2 u alveolarnom zraku
poboljanje kapilarizacije miia
poboljanje aerobnog oslobaanja energije u miiima

2. Negativni faktori aklimatizacije na visinu
snienje maksimalnog MVS uslijed poveanja viskoziteta krvi
snienje puferskog kapaciteta krvi uslijed smanjenja koncentracije bikarbonata u krvi.
5.3. Visinski trening za poboljanje sposobnosti u natjecanju na visini

Za sportae izdrljivosti visinske pripreme (trening na visini) predstavljaju nezamjenjiv postupak za natjecanje
na visini. Preporueno vrijeme boravka na takvim pripremama je tri tjedna, jer se je pokazalo da dui
boravak na visini ne izaziva znaajne dodatne pozitivne promjene. Mogunosti dodatnog poboljanja
sposobnosti ograniene su i time, to su na visini i intenzitet i trajanje treninga ogranieni.
Sportai tehnikih i preteno ili iskljuivo anaerobnih disciplina na umjerenim visinama nee izgubiti nita od
svojih sposobnosti i mogu se natjecati bez posebnih priprema. To se, naravno, odnosi na visine na kojima ne
prijeti rizik visinske bolesti.
5.4. Visinski trening za poboljanje sposobnosti u natjecanju u nizini

Razlog uspjesima afrikih dugoprugaa koji ive i treniraju na visinama iznad 2000 m lei u tome to oni
uobiajeno provode visinski trening u hipoksinim uvjetima i mogu postii izuzetnu sposobnost, koja je iznad
ciljanog poveanja sposobnosti u odgovarajuem nizinskom treningu.
Istraivanja su potvrdila, da se visinskim treningom aerobnih sposobnosti postie vii maksimalni primitak kisika,
nego jednakim treningom u nizini. Interesantno je, da usprkos navedenim dokazima neki vedski autori ne
preporuuju visinski trening za natjecanje u nizini. Oni, naime, nisu nakon povratka s takvog treninga u nizinu
nali poveanje maksimalnog primitka kisika. Vie autora je kasnije dolo do istih rezultata.
Prema tim autorima, usprkos poboljanom kapacitetu krvi za prijenos kisika, poveanoj perifernoj kapilarizaciji
i miinim staninim adaptacijama pri odgovarajuim optereenjima po povratku u nizinu preteu negativni
uinci visinskog treninga:
81
OPE TEME
Stjepan Heimer
smanjeni maksimalni minutni volumen srca

smanjeni puferski kapacitet krvi
povieni minutni volumen disanja (tjednima nakon povratka u nizinu)
nii intenzitet treninga na visini.
6. ZAKLJUAK
Kratkotrajni boravak na visinama iznad 2000 m (reakcijski prag) izaziva po dolasku u organizmu akutne reakcije
podeavanja, dok boravak do tri tjedna aktivira i adaptacijske mehanizme aklimatizacije. Aklimatizacija
obuhvaa prvenstveno pojedine segmente prijenosnog sustava za kisik (dini i cirkulacijski sustav, te krv), ali
se znaajne promjene zbivaju i u perifernim tkivima (jetri, miiima) koja svoj enzimatski i energetski sustav
prilagouje trajnijoj hipoksiji.
Na pitanje da li se visinski trening isplati i da li poboljava sposobnost ope aerobne izdrljivosti, treba odgovoriti,
da je u svijetu malo visinskih sportskih centara gdje je trening mogu, da su takve pripreme skupe (prijevoz,
boravak, prehrana i drugi trokovi) i, to je najvanije, da postojea istraivanja nisu dokazala znaajnu
uinkovitost visinskih priprema ciljanih na izdrljivost za svjetska ili kontinentalna sportska natjecanja.
7. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
82
de Mares H.(1996) Krperliche Leistungsfhigkeit in mittleren bis groen Hhe. U: Sportphysiologie. Sport &
Buch Strau. Kln. (228-246).
Guyton C.G. (1995) Fiziologija letenja, putovanja u svemir i dubinskog ronjenja. U: Fiziologija ovjeka i mehanizmi
bolesti. Medicinska naklada. Zagreb. (306-313)
Mairburl H. (2000) Hhenakklimatisation. Deutsche Zeitschrift fr Sportmedizin. 51; 12. (390-395).
Wilmore J.H. & D.L. Costill (1999) Hypobaric Environments: Exercising in Altitude. U: Physiology of Sport and
Exercise. Human Kinetics. Champaign, IL, USA. (344-357)
TRENING POD UVJETIMA HIPOKSIJE

- VISINSKI TRENING
OPE TEME

Too Mari
Student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Obzirom da su razlike u razini treniranosti izmeu vrhunskih sportaa sve manje, i najmanje poboljanje moe
biti odluujui korak koji dijeli uspjeh od neuspjeha. Stoga postaje neophodno koritenje svakog legalnog naina
za efikasnije i bre dostizanje eljenog stanja treniranosti sportaa. Treniranje pod uvjetima hipoksije, i to
najee u prirodnom obliku u vidu visinskih priprema, moe biti jedan od naina za dodatna poboljanja sportske
forme. Poeci primjene visinskog treninga datiraju iz 50-tih godina dvadesetog stoljea, a svojevrsnu kulminaciju
dostiu u pripremi za Olimpijske igre 1968. godine u Meksiku koje su odrane u visinskim uvjetima.
2. FIZIOLOKE OSNOVE VISINSKOG TRENINGA

Trening u uvjetima hipoksije provodi se najee da bi se razvila aerobna izdrljivost. Osnova za generiranje
znanstvene hipoteze o veoj uinkovitosti visinskog treninga za poboljanje izdrljivosti u odnosu na trening
u nizinama lei u injenici da u visinskim uvjetima dolazi do pada arterijske zasienosti kisikom zbog pada
parcijalnog tlaka kisika u zraku, odnosno pada tlaka zraka. Naime, tlak zraka opada pri podizanju na vie
nadmorske visine. Primjerice, tlak zraka padne s 760 mmHg na razini mora na 560 mmHg na nadmorskoj visini
od 2500 metara. Zbog toga krv prima manje kisika, to utjee na slabiju opskrbu stanica kisikom neophodnim
za odvijanje aerobnih metabolikih procesa. Organizam se adaptira na nedostatak kisika, to predstavlja dodatni
trenani podraaj. Prema Reissu (1998.), na smanjenje parcijalnog tlaka kisika organizam se adaptira
poveanjem:
koncentracije hemoglobina (poveava transportni kapacitet krvi) i mioglobina
kapilarizacije
mitohondrija
enzimske uspjenosti aerobnog i anaerobnog metabolizma
efikasnosti metabolizma ugljikohidrata i masti
hormonalne regulacije
tolerancije prema zakiseljenosti (poveanje sposobnosti puferskog kapaciteta)
Specifinost visinskog treninga ogleda se u relativnom poveanju broja eritrocita izazvane pojaanim luenjem
hormona eritroproetina (EPO). Drugim oblicima treninga izdrljivosti mogue je poveati samo ukupnu koliinu
krvne plazme i time apsolutnu koncentraciju crvenih krvnih zrnaca u organizmu (Weineck 2000).
3. VRSTE I NAINI IZLAGANJA ORGANIZMA HIPOKSINIM UVJETIMA

Tablica 1. pokazuje oblike, uvjete i naine te fizikalne principe stvaranja hipoksikih uvjeta. S obzirom na to
gdje se provodi trening i ostatak slobodnog vremena mogu se razlikovati razliiti modeli visinske pripreme:
na visini ivjeti i trenirati
u nizini ivjeti, trenirati u visinskim uvjetima
na visini ivjeti, u nizini trenirati.
Levin i Stray-Gundersen (1992.) dre da je metoda na visini ivjeti, a u nizini trenirati najprikladnija budui
da omoguava provoenje treninga pod visokim intenzitetom, to nije sluaj kod treninga u visinama, budui
da zahtijeva smanjenje intenziteta optereenja, dok Reiss (1998.) iznosi sumnju u uspjenost primjene ove
metode.
83
OPE TEME
Too Mari
TRENING POD UVJETIMA HIPOKSIJE - VISINSKI TRENING
Tablica 1: Oblici hipoksije koji se mogu koristiti u trenanom procesu (prema Reissu, 1998.).
Oblici hipoksije
Uvjeti i naini stvaranja
Prirodni visinski uvjeti
Trening na srednjim visinama
Umjetni visinski uvjeti

(komore s podtlakom)
Trening u komorama s podtlakom

razliitih veliina
Trening u izoliranim prostorijama s
hipoksinom mjeavinom plinova
Trening s pokretnim sustavom maske
za hipoksine mjeavine plinova pri
normalnom atmosferskom okruenju
Mjeavine plinova
Maska za disanje
Fizikalni principi
Prirodno reduciranje
tlaka zraka
Umjetno reduciranje
tlaka zraka
Umjetno reduciranje
volumena kisika
Umjetno reduciranje
volumena kisika
4. METODIKE OSNOVE VISINSKOG TRENINGA
84
Sama primjena visinskog treninga nije samo po sebi uvjet za postizanje pozitivnih efekata. Reiss (1998.) navodi
podatke za sezonu 1995/96. kod njemakih sportaa koji su koristili visinski trening. Uspjeno ga je dovrilo
55% (dobri natjecateljski rezultati), 45% nije uspjeno zavrilo visinski trening, od toga 10 % zbog problema
s infekcijama i prehranom, a 35% zbog nedostataka u realiziranom treningu. Navedeni podaci dobro ilustriraju
neophodnost ozbiljnog pristupa ovoj vrsti treninga te strogo pridravanje osnovnih naela, bez kojih, kako se
pokazalo, nije mogue ostvariti pozitivne pomake.
Sporta na visinske pripreme treba otii u to boljem psihofizikom stanju. Da bi se osigurala neophodna
svjeina, treba dva dana prije odlaska na visinske uvjete omoguiti oporavak sportaa primjenom odgovarajuih
trenanih modaliteta. U poetku visinskog treninga treba malo smanjiti intenzitet i volumen treninga, da bi se
pred kraj drugog tjedna pribliio vrijednostima u nizinama. Za uspjenost treninga u visinskim uvjetima presudna
su prva 2 tjedna, budui da trebaju osigurati aklimatizaciju organizma, to se postie postupnim poveanjem
optereenja kroz sve segmente trenanih operatora (distanca, trajanje optereenja, pauza). U tu svrhu prvih
3-6 dana koristi se lagani specifini ili poluspecifini aerobni trening. Od 8.-10. dana mogu se oekivati pojave
umora te je u tom sluaju neophodno planirati dva dana odmora. U treem tjednu mogue je postupno trenirati
kao i u nizinama.
Ako se eli provesti trening u visinskim uvjetima pod istim relativnim intenzitetom optereenja kao i kod treninga
u nizini, neophodna je redukcija intenziteta. Razlog navedenom lei u injenici da boravak u visinskim uvjetima
reducira maksimalni primitak kisika (na razini od 2300m za 14-17 %, Adams, 1975., na 4000 metara za 26 %
Buskirk, 1967. prema Fridemannu i Bartschu, 1999.). Chapman (1998.) smatra da su oni sportai koji imaju
manji pad maksimalnog primitka kisika uslijed boravka u visinama pogodni za provedbu visinskog treninga
budui da mogu trenirati veim intenzitetom. Na kraju visinskog treninga ije se trajanje najee kreu oko
3 tjedna (trotjedne visinske pripreme iskoritavaju 80 % potencijala za razvoj, a petotjedne 100%) treba ubaciti
dva dana oporavka (prema Reissu 1998.). Nakon povratka na nizinske uvjete dolazi do reaklimatizacije koja
traje 10-tak dana. Prvi tjedan po povratku treba izbjegavati visoka optereenja (visoke vrijednosti laktata) te
ne planirati vana natjecanja. Nakon 10-tak dana situacija se postupno stabilizira. Dolazi do laganog poboljanja
sportske forme tako da se moe pristupiti podizanju trenanog optereenja. Vana natjecanja treba planirati
nakon dva tjedna po povratku s visinskih priprema. Navedeni parametri ipak se ponaaju individualno, tako
da nije mogue dati tone preporuke. Ipak 17. dan bi mogao predstavljati idealno vrijeme za nastupanje na
vanim natjecanjima (Beuno, 1997.).
Suslov (1994.) istie da je vanije natjecanje mogue planirati izmeu 14. i 25. dana nakon visinskih priprema,
a da nakon toga nekoliko dana dolazi do pada sposobnosti. Nakon 33. dana sportska forma ponovno raste i
ostaje poviena do 45. dana. Popov (1994.) smatra da su optimalni dani za nastup na vanim natjecanjima nakon
visinskih priprema od 9. do 12. i 18. do 21., a nakon 28. dana dolazi do opadanja efekata visinskog treninga.
(prema, Bueno, 1997.)
Razliiti autori slau se u pitanju uspjenosti viekratnog ponavljanja visinskog treninga u godinjem ciklusu
budui da se u tomu sluaju bitno skrauje vrijeme aklimatizacije i reaklimatizacije. Tako danas ima sportaa
koji u godini imaju i do 30 % treninga u uvjetima hipoksije (Reiss, 1998). U periodizaciji treninga u godinjem
ciklusu mogue je planirati i do tri puta visinski trening. Pri tome bi prvi bio s naglaskom na bazinu pripremu,
a drugi i eventualno trei trebali bi biti usklaeni s vanim natjecanjima prema prethodno navedenim principima.
Valja naglasiti da kod prve primjene visinskog treninga treba izbjei blizinu vanih natjecanja.
5. NEKE VANE NAPOMENE U PLANIRANJU VISINSKOG TRENINGA

Miljenja o uspjenosti visinskog treninga jo uvijek su podijeljena. Isto tako niti jedna kontrolirana studija o
klasinom visinskom treningu na vrhunskim sportaima nije pokazala statistiki znaajno poveanje
maksimalnog primitka kisika ili natjecateljskog uinka. Ipak treba imati na umu da je za dobivanje statistike
znaajnosti neophodno imati vee uzorke ispitanika budui da se radi o vrhunskim sportaima koji prije nego
krenu na visinske pripreme imaju dobro razvijenu aerobnu izdrljivost. Pored toga, teko je provesti istraivanje
na vrhunskim sportaima uz primjenu i kontrolne skupine, kao i drati pod kontrolom sve nespecifine faktore
(trening u novim uvjetima, podraajno okruenje itd.). Bez obzira na navedeno, trening u uvjetima hipoksije
nalazi vrlo iroku primjenu u praksi i moe dovesti do bitnih poboljanja u odnosu na trening u uvjetima
normoksije, pod uvjetom pridravanja pravila i principa visinskog treninga. Stoga e biti iznesene neke vane
napomene koje mogu pomoi pri kvalitetnom planiranju i provoenju treninga u visinskim uvjetima:
Srednje visine (1800-2400) su najpogodnije za provedbu visinskog treninga.
to sporta ima bolje stanje pripremljenosti, to treba biti manje odstupanje u trenanom intenzitetu i trajanju
pauze izmeu treninga u normalnim i u uvjetima hipoksije (Birgit/ Brtsch, 1999.).
Pri odreivanju intenziteta optereenja trebalo bi se drati vrijednosti frekvencije srca i koncentracije laktata
koja se koristila pri odreivanju intenziteta optereenja na nizinama, pri emu je intenzitet tranja nii.
Trenane metode koje treba koristiti ne razlikuju se od onih u normalnim uvjetima, opseg i broj ponavljanja
moe takoer ostati isti, ali brzina tranja treba biti manja, a pauze due.
Postupno poveanje optereenja kroz dva navedena parametra treba u prvih 10 dana provoditi krajnje
oprezno.
Veina strunjaka dri da nije potrebno primjenjivati visinski trening u mlaim dobnim skupinama.
Na visinske pripreme treba ii samo u dobrom stanju pripremljenosti, kao i u dobrom zdravstvenom stanju,
budui da je sporta u ovim uvjetima podloan infekcijama.
Na visinama treba konzumirati prvenstveno ugljikohidrate, budui da su djelotvorniji od masti u stvaranju
energije jer trebaju manje kisika.
Neophodno je obratiti panju na velike gubitke vode u visinskim uvjetima kao i na nedostatak eljeza kod
sportaa, posebno kod ena. (Hollmann/Hettinger, 2000.)
Ako se primjenjuje samo ekstenzivni aerobni trening, moe doi do smanjenja brzine i snage. Stoga Reiss
(1998.) predlae redovitu primjenu i anaerobnog alaktatnog treninga primjenom kratkih distanci, duih pauza
i manjeg opsega, od ega do 50% trenanih sadraja trebaju biti sa dodatnim vanjskim optereenjem kao
to je tranje uzbrdo i slino.
Ako se priprema natjecanje u disciplinama trajanja ispod 30 minuta, potrebno je ukljuiti i trening specifine
te brzinske izdrljivosti u zadnjoj treini boravka na visinskim pripremama pogotovo ako se one provode kao
neposredna priprema za vana natjecanja.
Za natjecateljske discipline koje traju iznad 30 minuta mogu se ukljuiti tranja u natjecateljskom tempu.
(Bueno, 1997.).
Ukupna koliina anaerobnnog laktatnog treninga trebala bi kod visinskog treninga biti mala. Mogu se
planirati, i to vrlo oprezno, u treem tjednu kod sportova kratkotrajne i srednjotrajne izdrljivosti.
Deficiti u spoznaji o visinskom treningu prije svega se odnose na optimalizaciju odnosa optereenja i
regeneracije, kao i neophodnosti stvaranja individualnih trenanih koncepata (Reiss, 1998.)
OPE TEME

6. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Birgit, F., Brtsch, P., (1999.). Mglichkeiten und Grenzen des Hhentrainings im Ausdauersport. Leistungssport
3 : 43-48
Bueno, M., (1997.). Probleme des Hhentrainings. Leistungssport 4 : 5-9
Chapman, R., F., Stray-Gundersen, J., Levine B., (1998.). Individual variation in respons to altitude training. J.
Appl. Physiol. 85, 1448-1456
Hollmann,W., Hettinger T., (2000.). Sportmedizin. Grundlage fr Arbeit, Training und Preventivmedizin.
Schattauer Verlag, Stutgart -New York.
Levine, B., D., Stray-Gundersen J., (1992.). A practical approach to altitude training. Int. J. Sports Med. 13, 209-212
Reiss, M., (1998.). Hauptrichtung des Einsatzes und der Methodik des Hhentrainings in den Ausdauersportarten.
Leistungssport 4 : 21-28
Weineck, J., (2000.). Optimales Training. Spitta-Verlag GmbH, Balingen.
85
OPE TEME
Igor Juki, Sanja imek

KONDICIJSKI TRENING U FUNKCIJI PREVENCIJE OZLJEDA SPORTAA
KONDICIJSKI TRENING U FUNKCIJI PREVENCIJE

OZLJEDA SPORTAA
Igor Juki1, Sanja imek2
2
1
1. UVOD
Kondicijski trening se moe definirati kao proces unapreenja motorikih i funkcionalnih sposobnosti,
morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa sportaa te za tu svrhu potrebnih motorikih znanja. Prema
Keulu (1984, prema Milanoviu, 1997) primarni efekti kondicijskog treninga su: razvoj i odravanje psihofizikih
sposobnosti, odgaanje reakcija umora, ubrzavanje procesa oporavka i smanjenje broja i teine ozljeda sportaa.
U suvremenom sportu posljednji se primarni efekt izdvaja kao naroito znaajan. Promatrajui globalni sustav
prevencije ozljeda u sportu (prikaz 1), uoljivo je da kondicijska priprema nalazi svoje mjesto u vie razliitih
podsustava. To se prije svega odnosi na razvoj i odravanje kondicijskih svojstava (motorike i funkcionalne
sposobnosti te morfoloke karakteristike). Meutim, od kondicijske pripreme se s pravom puno oekuje i u
drugim segmentima prevencijskih djelovanja.
Dijagnostika stanja treniranosti
Razvoj i odravanje kondicijskih
svojstava
Prevencija ozljeda sportaa
Uenje i usavravanje
motorikih znanja
Viestrani kondicijski trening
Dugorona sportska priprema
Nespecifina
motorika znanja
Bazini kondicijski trening

Specifini kondicijski trening
Situacijski kondicijski trening
Potivanje principa
sportske pripreme
Postizanje integralne
pripremljenosti
Specifina
motorika znanja
Trening
Natjecanje
Dopunski faktori
Prevencijski kondicijski
trening
Prikaz 1: Sustav prevencije ozljeda u vrhunskom sportu
2. RAZVOJ I ODRAVANJE KONDICIJSKIH SVOJSTAVA
86
Kondicijska priprema doprinosi prevenciji ozljeda kroz svoj viestrano-bazini i specifino-situacijski oblik
treninga. U okviru viestrano-bazine kondicijske pripreme stvaraju se pretpostavke za specifinu i situacijsku
pripremu. to je razina temeljne razvijenosti kondicijskih svojstava vea, umanjit e se mogunost ozljeda u
okviru situacijskog tipa pripreme, koji zapravo, nosi najvee opasnosti od ozljeivanja. Poseban vid kondicijske
pripreme predstavlja prevencijski kondicijski trening. Metodike i programske osnove osnovnog kondicijskog
treninga i preventivnog kondicijskog treninga u odreenoj se mjeri preklapaju. Sastavni dijelovi preventivnog
kondicijskog treninga (unapreenje miinog i vezivnog tkiva, razvoj fleksibilnosti i proprioceptivni trening)
nalaze svoje mjesto i u viestrano-bazinom kondicijskom treningu. Unapreenje miinog i vezivnog tkiva
sastavni su dijelovi treninga snage, jakosti i brzine. Trening fleksibilnosti sastavni je segment ne samo
viestrano-bazine nego katkada i specifine kondicijske pripreme. ak se i proprioceptivni trening moe
promatrati u uskoj vezi s razvojem ravnotee. Ipak, ova etiri segmenta preventivnog kondicijskog treninga
s pravom se tretiraju odvojeno zbog uinaka koje ta svojstva imaju na smanjenje broja i teine ozljeda sportaa.
Prevencijski kondicijski trening
Unapreenje miinog tkiva
Unapreenje vezivnog tkiva
Razvoj fleksibilnosti
Razvoj propriocepcije
OPE TEME

Prikaz 2: Struktura prevencijskog kondicijskog treninga
Prevencijski kondicijski trening temelji se na unapreenju svih segmenata lokomotornog sustava s ciljem
spreavanja ozljeda sportaa te ublaavanja posljedica ako do ozljeda doe. Svaki od navedenih segmenata
prevencijskog treninga obiljeen je odgovarajuim metodikim procedurama koje ukljuuju odabir vjebi,
metoda i optereenja, te njihovu distribuciju u ciklusnim strukturama sportskog treninga (Juki i sur., 2002.).
2.1. Unapreenje miinog tkiva

Iako je unapreenje miinog tkiva na strukturalnoj i funkcionalnoj razini sastavni dio osnovnog kondicijskog
treninga, ono se sasvim sigurno moe promatrati i u preventivnom kontekstu. S topolokog gledita, svaki sport
postavlja posebne zahtjeve prema najangairanijim miinim regijama. Stoga se tim topolokim regijama pridaje
najvie pozornosti u okviru kondicijskog treninga, Jednako tako, sama natjecateljska aktivnost, kao najvaniji
dio sportske pripreme, aktivira najvanije miine skupine. Sve su to pretpostavke da e one miine regije
od kojih u najveoj mjeri ovisi uspjeh u sportu, biti i optimalno razvijene. Poseban problem javlja se s onim
topolokim regijama tijela i miinim skupinama koje standardnim trenanim sustavom nisu u dovoljnoj mjeri
tretirane. Tu se prije svega misli na male miie koji u pojedinim kretnjama imaju ulogu sinergista i fiksatora.
Takve slabo razvijene miine skupine su vrlo esto uzrok ozljeda lokomotornog aparata. S jedne strane su
te miine skupine same ugroene, a s druge strane one mogu biti najslabije karika u lancu koje e ugroziti
vee i snanije miie. Ovaj problem otvara niz drugih pitanja unapreenja miinog tkiva vezanih uz miini
balans. Tom prilikom se misli na balans izmeu agonistikih i antagonistikih miinih skupina u pojedinom
pokretu, ali i na miini balans izmeu istih miinih skupina razliitih ekstremiteta. Vano je spomenuti da se
balans meu miinim skupinama ne treba promatrati samo u smislu kvantitete (opsega) miia, nego i njihove
kvalitete (dinamikih parametara).
Dakle, u okviru prevencijskog treninga miino tkivo se moe unapreivati na strukturalnoj i funkcionalnoj
razini. Strukturalno pozitivno mijenjanje miinog tkiva usmjereno ja ka optimalizaciji odnosa iste miine mase
i potkonog masnog tkiva i na optimalizaciju ukupne koliine miine mase u odnosu na zahtjeve konkretnog
sporta. Takoer je vano da hipertrofijski postupci budu prilagoeni dinamikim zahtjevima konkretnog sporta.
U odnosu na dominirajue oblike ispoljavanja miinih aktivnosti vano je odabrati odgovarajui ciljani tip
hipertrofije. Ukoliko je poveanje miine mase (hipertrofija) primjereno uklopljeno u sustav sportskog treninga,
vrlo je izgledno oekivati i doprinos prevenciji ozljeda. Naime, jedna od funkcija kvalitetne miine mase je
i zatita zglobnih sustava od rizinih pokreta i incidentnih ozljeda. Iznimno je vano voditi rauna o vremenskoj
dinamici poveanja miine mase, zbog moguih negativnih utjecaja na izvedbu elemenata pojedinog sporta,
ukoliko se naglo dogode velike promjene. Jednako je tako potreban oprez i zbog razliitog utjecaja poveanja
miine mase na druge motorike i funkcionalne sposobnosti.
Funkcionalni aspekt unapreenja miija sportaa ogleda se u razini intra i intermuskularne koordinacije (Siff
i Verhoshanskij, 1998). Intramuskularna koordinacija opisana je mehanizmima kontrole aktiviranja i
sinkronizacije razliitog broja i vrste miinih vlakana unutar jednog miia, omoguujui visoku i kontrolabilnu
razinu generiranja sile (Clark, 2001). Intermuskularna koordinacija podrazumijeva sinkronizaciju rada vie
miinih skupina tijekom izvedbe odreenog gibanja ili serije gibanja u integralnom i multiravninskom okruenju.
Vodei rauna o koordinacijskim aspektima miinog razvoja smanjit e se mogunost ozljeivanja miia, ali
i unaprijediti motorike sposobnosti sportaa.
U nastavku promiljanja o funkcionalnom aspektu miinog razvoja, vano je spomenuti problem sinkronizacije
ukljuivanja i iskljuivanja miia u okviru cijelog kinetikog lanca. Budui se u veini sportova i sportskih
disciplina osnovna gibanja odvijaju u vieravninskim i viezglobnim sustavima, i unapreenju miinog tkiva
se treba pristupiti na integralan nain. Iz ovih razloga metodiki temelj miinog razvoja krije se u sustavu totalnih
tjelesnih vjebi (vjebe koje ukljuuju vei dio miinog potencijala sportaa). to je stupanj sportskog razvoja
87
OPE TEME

vei ovaj nain treninga treba dominirati. U suprotnom e sportaevom lokomotornom sustavu biti teko
prevladati prijelaz izmeu izoliranih trenanih sadraja i natjecateljske aktivnosti sa svojim integralnim
zahtjevima. To e vrlo esto voditi prema pojavi sportskih ozljeda. Rjeavanjem navedenih problema vezanim
uz unapreenje miinog tkiva (balansiranje meu miinim skupinama i integralni miini razvoj), u velikoj
e mjeri biti omoguen daljnji razvoj svih drugih kondicijskih svojstava. Takoer, vrlo je vjerojatno da e se
ispunjenjem spomenutih zadataka smanjiti broj i teina ozljeda sportaa.
2.2. Unapreenje vezivnog tkiva

Posebno bitan segment prevencijskog treninga odnosi se na unapreenje vezivnog tkiva sportaa. Ligamenti,
tetive, hrskavice i miine fascije kritine su toke lokomotornog sustava koje se nalaze izmeu miia i kostiju.
Stabilnost, fleksibilnost i zatita zglobova je u velikoj mjeri ovisna o kvaliteti vezivnog tkiva. Veim brojem
znanstvenih istraivanja i iskustvenim spoznajama (8) uoeno je da se treningom moe unaprijediti njihova
kvantiteta i kvaliteta. Glavna mjesta gdje se kod mekih tkiva moe poveati kvaliteta jesu:
Spoj tetive (ligamenta) i kosti
Unutar same tetive i ligamenta
U mrei fascije unutar miia
Poznato je da snaniji miii svojom vunom silom potiu intenzivniji razvoj tetiva (Tipton i sur., 1975), to
upuuje na injenicu da je unapreenje miia uvjet za tetivni i ligamentarni razvoj. Osnovni stimulus za
mijenjanje svojstava vezivnog tkiva jesu mehanike sile koje se stvaraju tijekom tjelesne aktivnosti. Tetive,
ligamenti i kosti se najuspjenije unapreuju primjenom velikih i dinamikih optereenja. Povremeno se
odreeni efekti mogu postii i primjenom trenanih podraaja niskog intenziteta i dueg trajanja. Svrha takvih
podraaja je kapilarizacija vezivnog tkiva (Siff i Verhoshanskij, 1998) i pospjeenje kolagenog metabolizma te
unapreenje hrskavica zglobova (Conroy i Earle, 2000). Razvoj vezivnog tkiva dogaa se neto sporije nego
u miia, ali predstavlja dostatan doprinos harmoninom razvoju svih segmenata lokomotornog sustava, to
je temeljni preduvjet za prevenciju sportskih ozljeda.
2.3. Razvoj fleksibilnosti

Fleksibilnost je sposobnost izvedbe to veeg opsega pokreta u jednom ili vie zglobova (Alter, 2000). Budui
je natjecateljska i trenana izvedba u velikom broju sportova ovisna o opsegu pokreta, znaaj unapreenja
fleksibilnosti postaje sve naglaeniji. Koristi od unapreenja fleksibilnosti, osim poveenja opsega pokreta
(Taylor i sur,., 1990), ogledaju se u smanjenju bolova i ozljeda u donjem dijelu lea (Bach i sur, 1985, Farfan,
1973), spreavanju pojave miinog umora (De Vries i Adams, 1972), prevenciji upala miia nakon treninga
(De Vries, 1961). Takoer, unapreenje fleksibilnosti ima za posljedicu i smanjenje broja i teine ozljeda sportaa
(Safran i sur., 1988., Frontera, 1999., Alter, 2000.). U tom smislu sportski strunjaci i znanstvenici istrauju
koja je to optimalna razina razvijenosti fleksibilnosti, koja e na najbolji mogui nain zatiti sportaa od
potencijalnih opasnosti od ozljeivanja. Naravno, svaki sport ima posebne, specifine zahtjeve u odnosu na
fleksibilnost. Razumljivo je da tenisai ili nogometai ne trebaju razvijati maksimalnu fleksibilnost kao
gimnastiari, ali trebaju zadovoljiti aspekte uspjene izvedbe i sigurnosti. Sigurnosni aspekt unapreenja
fleksibilnosti ogleda se i u okviru neposredne pripreme za trenana i natjecateljska optereenja, te u postupcima
u okviru relaksacije i oporavka miinog sustava neposredno po zavretku treninga i natjecanja. I odabir metoda
za razvoj fleksibilnosti (statika, dinamika, aktivna, pasivna, PNF i druge) ovisi o strukturi konkretnog sporta.
Suvremene tendencije u ovom segmentu sportske pripreme naglaeno su usmjerene prema razvoju dinamike
fleksibilnosti. Naime, veliki broj najpopularnijih sportova u svojoj strukturi krije zahtjeve prema visokoj razini
razvijenosti upravo tog tipa fleksibilnosti.
2.4. Proprioceptivni trening
88
Proprioceptori su specijalni osjetilni receptori smjeteni unutar zglobova, miia i tetiva (Harris i Dudley, 2000.,
Lephart i Fu, 2000). Budui su ti receptori osjetljivi na promjene pritiska i napetosti, oni alju informacije vezane
za miinu dinamiku prema svjesnim i podsvjesnim dijelovima centralnog ivanog sustava. Mozak je time
obogaen kinestetikim informacijama o poziciji tijela i dijelova lokomotornog sustava u trodimenzionalnom
prostoru. Veina tih informacija se generira na podsvjesnoj razini. Propriocepcija je sposobnost miia da
odgovora na specifine, a esto i na neobine pozicije i situacije (Potach i Borden, 2000.). Na tome se temelji
i iroki spektar trenanih sadraja koji su postali dijelom proprioceptivnog treninga (Hanney, 2000.). Danas
se pojavljuju i drugi termini za ovaj tip treninga. Jedan od njih je PVV (Proprioceptive Vestibular Visual)
trening, u okviru kojega se naglaava vanost linije koju sainjavaju proprioceptori, centar za ravnoteu u
unutranjem uhu i vidni analizator. Drugi termin koji se esto u izvorima informacija pojavljuje je senzornomotoriki trening, a podrazumijeva stavljanje sportaa u pozicije u kojima moraju reagirati zadravanjem
ravnotenog poloaja. Stavljanjem tijela sportaa u velik broj trenanih situacija, koje e isprovocirati aktivaciju
proprioceptora, stvorit e se pretpostavke da e sporta u urgentnim situacijama, koje bi mogle uzrokovati
ozljeivanje, optimalno reagirati. Sekundarni efekti proprioceptivnog treninga usmjereni su na jaanje
ligamentarno tetivnog sustava i poveanje amplitude pokreta u zglobovima.Vei je broj znanstvenih i praktinih
potvrda o uinkovitosti proprioceptivnog treninga (Tropp, 1984. i 1995., Bernier i Perrin, 1998., Waddington
i sur., 1999). Na strunim i znanstvenim temeljima danas je u svijetu razvijena proizvodnja razliitih pomagala
koja se koriste u proprioceptivnom treningu. Popularnost ovog tipa treninga raste, a znatni su i izgledi za
nastavak ovakvog trenda. Razlog se najveim dijelom krije u njegovoj uinkovitosti u prevenciji ozljeda.
OPE TEME

3. DIJAGNOSTIKA STANJA TRENIRANOSTI

Naredni vaan podsustav prevencije ozljeda s kondicijskom pozadinom jesu dijagnostiki postupci. Naime,
kondicijski su treneri one strune osobe koje rezultate dijagnostikih postupaka najee implementiraju u svoj
sustav rada. Kvalitetna interpretacija dobivenih podataka te njihova primjena tijekom programiranja treninga,
omoguit e najsigurniji put ka eljenoj razini kondicijske pripremljenosti. Posebno vani dijagnostiki postupci
u suvremenom sportu vezani su uz sportsku medicinu (biokemijska dijagnostika, posturografija, pedobarografija,
izokinetika dijagnostika, neuromuskularna procjena, itd.). Upravo ovakve informacije u znatnoj mjeri mogu
i trebaju usmjeravati kondicijske trenere pri odabiru metodikih i programskih postupaka, koji ni na koji nain
nee ugroziti zdravstveni status sportaa. Takav odabir e svoju primjenu najee doivjeti kroz individualne
programe i programe trenanog rada s homogenim skupinama.
4. UENJE I USAVRAVANJE MOTORIKIH ZNANJA

Temeljem naglaenih energetskih i neuromuskularnih zahtjeva, esto se zanemaruje vanost motorikih znanja
u kondicijskoj pripremi. Kondicijski trening kroz sve svoje segmente postavlja iznimne informacijske zahtjeve
prema sportaima. Ve se u elementarnim tehnikama kretanja (tranja, skokovi, bacanja) pojavljuju precizni
tehniki okviri koji sportaima omoguavaju postizanje eljenih efekata u razvoju pojedinih svojstava. Kada
je rije o kompleksnijim motorikim znanjima (dizanje utega, tehnike promjene smjera kretanja, proprioceptivni
zadaci i sl.), loija tehnika izvedba moe postati prepreka u postizanju ciljeva treninga. Kondicijski trening
pokriva nespecifina motorika znanja za pojedini sport. To ipak ne znai da kondicijski treneri ne mogu
sudjelovati i u formiranju nekih specifinih sportskih znanja, te njihovom usavravanju u okviru specifine i
situacijske kondicijske pripreme. Ovdje je prepoznatljiva veza izmeu osnovnog kondicijskog treninga i sustava
uenja i usavravanja motorikih znanja u okviru globalnog sustava prevencije ozljeda sportaa. Prema Siffu
i Verhoshanskom (1998) posebno je vano upoznati sportae s vjetinama koje e im pomoi da minimiziraju
mogunost ozljeivanja u trenanim i natjecateljskim situacijama. To se posebno odnosi na ona znanja i
sposobnosti koja e u urgentnim situacijama pomoi da sporta izbjegne ozljeivanje (predvianje i rjeavanje
opasnih situacija, brzina reakcije i tehnike namjernih i nenamjernih prizemljenja).
5. POSTIZANJE INTEGRALNE PRIPREMLJENOSTI

Integralni pristup sportskom treningu dominantan je pravac usmjeravanja programa sportske pripreme. Temeljni
smisao integralnog treninga ogleda se u sumaciji uinaka pojedinih segmenata treninga u proizvodnji
natjecateljskog rezultata. Prema Gambetti (1990) integralna cjelina je ak i vea od jednostavne sume njenih
dijelova. Relacije meu segmentima pripreme i pripremljenosti sportaa daju posebnu teinu i vrijednost
integralnom sustavu pripreme. Kondicijski trening takoer trai svoje utemeljenje u integralnom pristupu. Takav
se pristup ogleda u kreiranju metodikih i programskih postupaka koji sumiraju i integriraju efekte pojedinih
89
OPE TEME

oblika kondicijskog treninga (trening snage, funkcionalni trening, proprioceptivni trening, brzinski trening, itd.)
u jedinstvenu kondicijsku pripremljenost sportaa. Za realizaciju ciljeva potrebno je selekcionirati takve trenane
operatore koji imaju integralno djelovanje na organizam sportaa. Takvi operatori imaju slijedee karakteristike:
viezglobna usmjerenost,
vieravninski karakter,
proprioceptivni zahtjevi,
specifinost u odnosu na zahtjeve sporta.
Osim visoke trenane uinkovitosti, integralni kondicijski trening nudi i znatne efekte u prevenciji ozljeda
sportaa (Clark, 2001).
6. PRINCIPI SPORTSKOG TRENINGA

Principi sportskog treninga lee u osnovi upravljanja i regulacije sportskom pripremom. Vei broj eksperata
iz podruja sportskog treninga (Bompa, 1994, Dick, 1997, Milanovi, 1997.) definirao je razliit broj takvih
principa. Svaki od njih moe dati svoj doprinos realizaciji dobro osmiljenih programa treninga i postizanju eljenih
sportskih rezultata, a sve to u pravcu rjeavanja problema treninga, natjecanja i dopunskih faktora sportske
pripreme. Veina principa sportskog treninga posredno utjee i na smanjenje broja i teine ozljeda sportaa
(Juki i sur., 2002). U kontekstu kondicijskog treninga i prevencije ozljeda sportaa posebno se mogu izdvojiti
principi kontinuiranosti, usmjerenosti, individualizacije te postupnosti i progresivnosti.
7. ZAKLJUAK
Prevencija ozljeda neizostavna je tema svakog ozbiljnijeg izvora informacija koji prouava probleme vrhunskog
sporta. Smanjenje broja i teine sportskih ozljeda jedan je od temeljnih zadataka ne samo kondicijskog treninga
nego i sportskog treninga uope.
Mogunost djelovanja u pravcu ostvarivanja ovog zadatka, kondicijski treneri mogu ostvariti kroz vie oblika
globalnih prevencijskih djelovanja. Zapravo, gotovo da i ne postoji segment sustava prevencije ozljeda, gdje
kondicijski trening nema svoje mjesto. U okviru optimalno ustrojenog timskog strunog rada, zajedno s
trenerima specijalistima, sportskim lijenicima i fizioterapeutima, nutricionistima i psiholozima, kondicijski
treneri trebaju preuzeti dobar dio vremena i odgovornosti za preveniranje sportskih ozljeda.
8. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
90
Alter, M. J. Science of Flexibility. Champaign, Il, Human Kinetics, 2000.

Bach, B.K., Green, D.S. Jensen, G.M. (1985). A Comparasion of Muscular tightness in Runners and Non-runners
and the Relation of Muscular Tightness to Low Back Pain in Runners. Journal of Orthopedic Sports Physical
Therapy, 6, pp. 315-323.
Bernier, J.N., Perrin, D.H.(1998). Effects of Coordination Training on Proprioception of the Functional Unstable
Ankle. Journal of Orthopedic in Sport and Physical Theraphy, 27, pp. 264-275.
Bompa, T. Theory and Methodology of Training (Third Edition). Dubuque, Iowa: Kendall/Hunt Publishing
Company, 1994.
Clark, M.A. (2001). Integrated Training for the New Millenium. National Academy of Sports Medicine, Thousands
Oaks, Ca.
Crisfield, P. The Young Athletes Handbook. Champaign, Il: Human Kinetics, 2001.
De Vries, H.A. (1961). Electromyographic Observations of the Effect of Static Stretching Upon Muscular Distress.
Research Quarterly, 32, pp. 468-479.
De Vries, H. A., Adams, G.M. (1972). EMG Comparasion of Single Doses of Exercise and Meprobamate as to
Effects of Muscular relaxation. American Journal of Physical Medicine, 51, pp. 130-141.
Dick, F. Sports Training Principles. A&C Black Press, 1997.
Farfan, H.F. (1973). Mechanical Disorders of the Low Back Pain. Lea and Febiger, Philadelphia.
Fleck, S. J., and W.J. Kraemer. Designig Resistance Training Program. Champaign, Il: Human Kinetics, 1997.
Gambetta, V .(1990). New trends in training theory. National Strength and Conditioning Associoation Journal, 3,
pp. 7-10.
Greenwood, M., L. Greenwood. Facility Maintenance and Risk Management. In: Essentials of Strength Training
and Conditioning (Second Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics, 2000. pp.587594.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
Hanney, W. J. Proprioreceptive Training for Ankle Instability. NSCA Journal. 5: 63-68. 2000.
Harris, R. T., and G. Dudley. Neuromuscular Anatomy and Adaptations to Conditioning. In: Essentials of Strength
Training and Conditioning (Second Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics,
2000. pp. 15-24.
Holcomb, W. R. Improved Stretching with Prorioreceptive Neuromuscular Facilitation. NSCA Journal. 1: 59-61.
2000.
Juki, I. Strukturna analiza sadraja kondicijske pripreme u koarci. Disertacija. Kinezioloki fakultet Sveuilita u
Zagrebu.2001.
Lephart, S. M., and F. H. Fu. Proprioception and Neuromuscular Control and Joint Stability. Champaign, Il: Human
Kinetics, 2000.
Milanovi, D. Teorija treninga. U: Prirunik za sportske trenere. Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu.1997.
Milanovi, D., and I. Juki. Uvjeti za trening i mjere sigurnosti u fitness centru. U: Milanovi D. Ed., Zbornik
radova Meunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagreb, pp. 151-157. 1996.
Potach, D. H., and R.A. Borden. Rehabilitation and Reconditioning. In: Essentials of Strength Training and
Conditioning (Second Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics, 2000. pp.529-546.
Safran, M.R., Garett, W.E., Seaber, A.V., Glisson, R.R., Ribbeck, B.M. (1988). The Role of Warm-up in Muscular
Injury Prevention. The American Journal of Sports medicine, 16, pp. 123.129.
Siff, M. C., and Y. V. Verkhoshansky. Supertraining. University of Witwatersrand, Johanesburg, SA. 1998.
Stone, M. H., and L.E. Brown. Isokinetic Exercise and Human Performance. NSCA Journal, 4:53-54. 2000.
Taylor, D., Dalton, J.D., Seaber, A.V., Garett, W.E. (1990). Viscoelastic Propreties of Muscle Tendon Units-the
Bimechanical Effects of Stretching. American Journal of Sports Medicine, 18, pp. 300-309.
Tropp, H., Askling, C. (1984). Effects of Ankle Disc Training on Muscular strength and Postular Control. American
Journal of Sports Medicine, 85, pp. 259-261.
Waddington, G., Adams, R., Jones, A. (1999). Wobble Board (Ancle Disc) Training Effects on the Discrimination
of Inversion Movements. Australian Journal of Physiology, 45, pp. 95-101.
OPE TEME

91
OPE TEME
Goran Markovi
PRETRENIRANOST
PRETRENIRANOST
Goran Markovi
1. UVOD
Postizanje vrhunskih sportskih rezultata jedan je od temeljnih ciljeva sportskog treninga. Da bi se postigao
vrhunski rezultat, neophodno je sportaa(e) podvrgnuti viegodinjem procesu sportske pripreme, potujui
zakonitosti i principe trenanog procesa. Meu temeljnim principima sportskog treninga nalaze se princip
adaptacije i princip poveanja optereenja (Harre, 1982). Poveanjem optereenja (stresa) iznad razine na
koju je organizam sportaa priviknut, dovodi se do adaptacijskih promjena u organima i organskim sustavima
koji rezultiraju poveanom radnom sposobnou i otpornosti prema stresu. No, trenutne adaptacijske rezerve
pojedinca nisu neiscrpne i variraju od sportaa do sportaa, zavisno od dobi, spola, zdravstvenog stanja, stupnja
treniranosti i drugih faktora (Viru, 1995). Zato poveanje optereenja u treningu moe u konanici rezultirati
pozitivnim, ali i negativnim adaptacijskim promjenama.
Stoga je jedan od temeljnih problema u sportskom treningu odreivanje optimalne veliine i odnosa komponenti
volumena i intenziteta optereenja za svakog sportaa u pojedninom ciklusu treninga. Nedovoljna veliina
optereenja rezultirat e nedovoljnim pozitivnim adaptacijskim promjenama te smanjenom radnom sposobnou
sportaa i slabijim natjecateljskim rezultatima. Preveliko optereenje e pak, rezultirati prevelikim stresom i
negativnim adaptacijskim promjenama popraenim padom performansi sportaa. Ovaj fenomen je u sportu
poznat pod nazivom pretreniranost. Granice izmeu nedostatnog, optimalnog i pretjeranog optereenja u
treningu vrlo su tanke i teko ih je uoiti. Iz tog razloga javljaju se pojave akutnih i kroninih oblika
pretreniranosti sportaa. Dakle, moemo konstatirati kako je pretreniranost prirodni hazard natjecateljskog
sporta.
Cilj ovog rada je: a) prikazati definiciju i vrste pretreniranosti, b) prikazati bioloke pokazatelje pojedinih oblika
pretreniranosti, te c) dati upute kako prevenirati pretreniranost, i u sluaju njene pojave, kako ju tretirati.
2. DEFINICIJA I VRSTE PRETRENIRANOSTI

Jednostavnim rijeima, pretreniranost moemo definirati kao disbalans izmeu trenanih i natjecateljskih
optereenja s jedne, i oporavka, s druge strane. S obzirom na prirodu nastanka, vrstu biolokih promjena i njihovu
veliinu, mogue je definirati slijedee tipove pretreniranosti (slika 1):
PRETRENIRANOST
Monotoni (jednolini)
program treninga
Prekomjerna
optereenja u treningu
i/ili u natjecanju
Kronina
pretreniranost
Akutna (kratkotrajna)
pretreniranost
92
Slika 1. Tipovi pretreniranosti (prema Stone i sur., 1991).
2.
Simpatika
pretreniranost
1.
Parasimpatika
pretreniranost
I. Pretreniranost uzrokovana monotonim programom treninga: kod ovog tipa pretreniranosti dolazi do pada
ili zadravanja radne sposobnosti i natjecateljske uspjenosti zbog jednolinog koritenja istih trenanih operatora
(vjebi). Tschiene (1978) smatra kako je ovaj tip pretreniranosti rezultat akomodacije SS na istovjetne trenane
podraaje, to onemoguuje izazivanje daljnjih pozitivnih adaptivnih promjena u organizmu sportaa.
II. Pretreniranost uzrokovana prekomjernim optereenjem: glavni uzrok ovog oblika pretreniranosti jest
nesrazmjer izmeu optereenja i oporavka u odreenom ciklusu treninga, koji rezultira smanjenom radnom
sposobnosti i natjecateljskom uspjenou kraeg ili duljeg trajanja. Unutar ovog oblika pretreniranosti valja
razlikovati:
OPE TEME

A. Akutnu (kratkotrajnu)pretreniranost ili preoptereenja (engl. overreaching);

B. Kroninu pretreniranost (engl. overtraining).
A. Akutna pretreniranost predstavlja akumulaciju trenanog i natjecateljskog stresa koji rezultira kratkotrajnim
padom radne sposobnosti i uspjenosti sportaa popraene uz manje ili vie izraene fizioloke i psiholoke
simptome pretreniranosti. Za oporavak nakon ovog tipa pretreniranosti potrebno je izmeu nekoliko dana i
nekoliko tjedana (Kreider, i sur., 1998). Akutna pretreniranost moe biti rezultat jednog ili vie udarnih
mikorciklusa treninga koji se najee koriste za razvoj specijalne kondicijske pripremljenosti vrhunskih
sportaa. Dobar primjer je tzv. blok sustav treninga u vrhunskom sportu poznatog teoretiara treninga Jurija
Verhoanskog (Verchoshanskij, 1999), koji se temelji na zakanjelim transformacijskim efektima
koncentriranog optereenja u jednom ciklusu treninga. Valja razlikovati akutnu pretreniranost od akutnog umora
izazvanog jednim ili vie treninga u jednom trenanom danu.
B. Kronina pretreniranost predstavlja akumulaciju trenanog i natjecateljskog stresa koja rezultira
dugotrajnim padom radne sposobnosti i uspjenosti sportaa popraene uz manje ili vie izraene fizioloke
i psiholoke simptome pretreniranosti. Za oporavak nakon ovog tipa pretreniranosti potrebno je izmeu nekoliko
tjedana i nekoliko mjeseci (Kreider, i sur., 1998). Israel (1976) razlikuje dva oblika kronine pretreniranosti:
simpatiku pretreniranost i parasimpatiku pretreniranost.
Simpatiku pretreniranost karakterizira pojaana aktivnost simpatikusa u mirovanju, tj. dominiraju ekscitacijski
ivani procesi. Kod parasimpatike pretreniranosti pojaan je rad parasimpatikusa u mirovanju, odnosno
dominiraju inhibitorni ivani procesi. Israel (1976) i Lehmann i sur. (1993) navode kako je simpatiki oblik
pretreniranosti najee rezultat preranog i/ili prenaglog podizanja intenziteta optereenja, dok je parasimpatiki
oblik pretreniranosti posljedica pretjeranog volumena rada i/ili nedovoljnog oporavka izmeu treninga.
3. BIOLOKI POKAZATELJI PRETRENIRANOSTI

Pored smanjene radne sposobnosti i pada performansi, pretreniranost je popraena i s, vie ili manje, izraenim
promjenama u radu organa i organskih sustava sportaa. Stoga je mogue govoriti o razliitim biolokim
pokazateljima pretreniranosti. Na temelju razultata istraivanja (vidi: Fry i sur.,1991., Lehmann i sur., 1993.,
Fahey, 1997.) bioloke pokazatelje pretreniranosti mogue je podijeliti u est kategorija:
trenani/natjecateljski pokazatelji
fizioloki pokazatelji
anatomski pokazatelji
psiholoki pokazatelji
imunoloki pokazatelji
biokemijski pokazatelji
Najznaajniji simptomi pretreniranosti u svakoj od est kategorija prikazani su u tablici 1.
Naalost, ne postoji jedan precizan pokazatelj pretreniranosti. Najbolji pokazatelji su oni najoitiji (Fahey, 1997):
smanjena radna sposobnost i pad sposobnosti, visok subjektivan osjeaj umora te nemogunost napredovanja
u treningu.
93
OPE TEME
Goran Markovi
PRETRENIRANOST
Tablica 1. Osnovni simptomi pretreniranosti (modificirano prema Fry i sur., 1991., i Fahey, 1997).
Trenani/natjecateljski
-smanjena radna sposobnost
-pad natjecateljskih rezultata
-pad miine jakosti
-sporiji oporavak
-gubitak koordinacije
-smanjena efikasnost i amplituda pokreta
-este pogreke u TE-TA zadacima
-smanjena sposobnost ispravljanja greaka
Fizioloki
-gubitak tjelesne mase
-gubitak tjelesne masti
-promjene krvnog tlaka
-promjene FS1 u mirovanju, vjebanju i oporavku
-poveanje frekvencije disanja
-poveanje primitka kisika kod submaksimalnih optereenja
-poveanje ventilacije i FS pri submaksimalnim optereenjima
-pomak laktatne krivulje prema X osi
-povien bazalni metabolizam
-kronini umor
-nesanica
-povien osjeaj ei
-gubitak apetita
-glavobolja
-gastrointestinalni problemi
-amenorea kod ena
-anoreksija i bulimija
Anatomski
-bolovi u leima
-miine upale
-miina napetost
-bolovi u miiima i tetivama
-stres frakture
-patelofemoralna bol
-tendinitis
Psiholoki
-osjeaj depresije
-apatija
-visok subjetivan osjeaj umora
-emocionalna nestabilnost
prenaglaena osjetljivost na stres
-nemogunost koncentracije na rad i trening
-promjene u ponaanju
-gubitak volje za treningom i natjecanjem
-strah od natjecanja
-smanjeno samopouzdanje
-smanjena sposobnost obrade informacija
Imunoloki
-povean broj oboljevanja/prehlada/alergija
-sporo zacjeljivanje manjih ozljeda
-oteenost limfnih zlijezda
-jednodnevne prehlade
-smanjen funkcionalni kapacitet neutrofila
-smanjen ukupan broj leukocita
-bakterijske infekcije
-povean broj krvnih eozinofila
Biokemijski
-negativna ravnotea duika
-disfunkcija hipotalamusa
-smanjena tolerancija na glukozu
-smanjena koncentracija glikogena
-smanjena koncentracija minerala u kostima
-smanjena koncentracija hemoglobina
-smanjena koncentracija eljeza u serumu
-gubitak minerala (Zn, Co, Al, Mn, Se, Cu, itd.)
-poveana koncentracija ureje
-poviena razina kortizola
-niska razina slobodnog testosterona
-smanjen omjer slobodnog testosterona i kortizola
-smanjena razina glutamina
2
-smanjena koncentracija BCAA aminokiselina
-poviena razina slobodnog triptofana
Posebno valja naglasiti potencijalne zdravstvene opasnosti stanja kronine pretreniranosti kod mladih sportaica
poput: poremeaja prehrane (anoreksija, bulimija), amenorea i osteoporoza. S obzirom da se simpatiki i
parasimpatiki oblik pretreniranosti razlikuju, postoje razlike i u njihovim biolokim pokazateljima (tablice 2 i 3).
Tablica 2. Pokazatelji simpatike pretreniranosti
(Kuipers i Keizer, 1988., Kurz, 2000).
Poviena frekvencija srca u mirovanju
Smanjena radna sposobnost i natjecateljska uspjenost
Gubitak apetita
Gubitak tjelesne mase
Pojaano znojenje nou
Glavobolje
Blago poviena temperatura tijela
Miine upale, bolovi i napetost u miiima
Brzo umaranje pri tjelesnom vjebanju
Usporeni oporavak nakon treninga i natjecanja
Poviena osjetljivost, nervoza i emocionalna nestabilnost
Poremeen san
Gubitak volje za treningom i natjecanjem
Povien krvni tlak u mirovanju (hipertenzija)
Usporeni povratak krvnog tlaka na bazalnu razinu nakon treninga
Poveana osjetljivost na prehade
Smanjena maksimalna razina laktata tijekom vjebanja
Osjeaj velikog tjelesnog i mentalnog umora
1
94
Tablica 3. Pokazatelji parasimpatike pretreniranosti

(Kuipers i Keizer, 1988., Kurz, 2000).
Smanjena radna sposobnost i natjecateljska uspjenost
Sniena frekvencija srca u mirovanju
Sniena maksimalna frekvencija srca pri vjebanju
Ubrzani oporavak FS nakon vjebanja
Hipoglikemija tijekom vjebanja
Hipotenzija u mirovanju
Produljeno vrijeme reakcije
Flegmatino ponaanje
Gubitak volje za treningom i natjecanjem
Smanjena razina laktata u krvi tijekom vjebanja
Smanjena maksimalna razina laktata u krvi tijekom vjebanja
FS Frekvencija srca u minuti.

BCAA aminokiseline razgranatog lanca (valin, leucin, izoleucin, triptofan)
Valja naglasiti kako se spomenuti pokazatelji pretreniranosti ne pojavljuju identino kod svih sportaa, ve
variraju od pojedinca do pojedinca, to takoer oteava mogunost praenja pojave pretreniranosti.
4. PREVENCIJA PRETRENIRANOSTI
Kako ne postoje definitivni pokazatelji ili markeri koji e egzaktno ukazati na pojavu pretreniranosti, najbolje
oruje u borbi s tim sindromom jest prevencija. Da bi uope bilo mogue prevenirati pojavu pretreniranosti,
nuno je poznavati mogue uzroke nastanka tog stanja. Razliiti trenani i netrenani faktori mogu utjecati na
veliinu stresa kojemu je sporta izloen. Najei su uzrok pretreniranosti sportaa trenerove pogreke u
strukturi i realizaciji trenanog plana i programa. Izdvojen je samo jedan dio pogreaka u planiranju,
programiranju, realizaciji i kontroli trenanog postupka koje doprinose nastanku pretreniranosti:
(1)
(2)
(3)
(4)
(5)
(6)
(7)
(8)
(9)
(10)
(11)
(12)
OPE TEME

postavljanje nerealnih dugoronih i kratkoronih ciljeva treninga;

naglo poveanje volumena treninga;
naglo poveanje intenziteta treninga;
primjena treninga visokog volumena submaksimalnog ili maksimalnog intenziteta kroz dulji period
vremena;
primjena treninga visokog intenziteta kroz dulji period vremena;
neadekvatan odnos (disbalans) izmeu treninga i oporavka;
poveanje ukupne veliine optereenja sportaa bez poveanja koritenja farmakolokih i fizikalnih mjera
oporavka
primjena neadekvatnih metoda treninga;
dugotrajna primjena istih sadraja i/ili optereenja treninga monotonija;
loa komunikacija i suradnja izmeu trenera i sportaa;
nedostatak praenja tranzitivnih stanja treniranosti sportaa;
neadekvatan broj i/ili distribucija natjecanja.
Spomenute pogreke, ili njihova kombinacija, mogu rezultirati kroninim disbalansom izmeu stresa i oporavka,
to pak, dovodi do pojave pretreniranosti. Dakle, poznavanje osnova teorije, metodologije i organizacije treninga
su najvaniji faktori u prevenciji pretreniranosti, odnosno postizanju pozitivnih adaptacijskih promjena i
natjecateljske uspjenosti.
Pored spomenutih pogreaka u strukturi i realizaciji trenanog plana i programa, pojavi pretreniranosti doprinose
i ivotne navike sportaa te njegova interakcija sa socijalnim okruenjem:
(1) nedostatan i/ili neuravnoteen unos makro- i mikro-nutrijenata (prvenstveno ugljikohidrata, proteina,
tekuine, vitamina i minerala);
(2) nedovoljna koliina sna;
(3) manjak slobodnog vremena za odmor (preesti izlasci, tulumarenja i sl);
(4) konzumiranje alkohola, cigareta, droge;
(5) obiteljski, (mikro)socijalni i emocionalni problemi sportaa.
Na temelju informacija o faktorima koji utjeu na pojavu pretreniranosti, nuno je definirati strategiju njene
prevencije. Strategija se sastoji od slijedeih sastavnica:
(a) planiranja i programiranja treninga plan i program sportske pripreme treba se temeljiti na realno
definiranim dugoronim i kratkoronim ciljevima, uvaavajui aktualno stanje sportaa i faktore ogranienja.
Takoer, plan i program mora biti fleksibilan, tj. mora dozvoljavati eventualne promjene tijekom njegove
realizacije. Vanu ulogu u postizanju vrhunskih sportskih dostignua, te stoga i u prevenciji pretreniranosti, ima
periodizacija treninga (Bompa, 1999., Fry i sur., 1991).
(b) sustavne kontrole aktualnog stanja sportaa iako su najobjektivniji indeks stanja treniranosti i sportske
forme sportaa rezultati postignuti na slubenim natjecanjima (Matveyev, 1981), oni daju vrlo malo informacija
o faktorima koji doprinose sportskom rezultatu, odnosno zato je postignuti rezultat dobar ili lo. Stoga je
neophodno kontinuirano praenje aktualnog stanja sportaa tijekom trenanog procesa. Pored bazinih i
95
OPE TEME
Goran Markovi
PRETRENIRANOST
specifinih funkcionalnih i motorikih testova, u svrhu prevencije pretreniranosti neophodno je sustavno

kontrolirati zdravstveno stanje sportaa, a ako to materijalni i kadrovski uvjeti dozvoljavaju, ukljuiti i slijedee
biokemijske testove3 :
- analiza hemoglobina i hematokrita;
- analiza koncentracije laktata u krvi prije i nakon definiranog optereenja;
- analiza koncentracije glikogena u miiu;
- analiza koncentracije testosterona i kortizola u krvi;
- analiza urina;
- analiza vitaminsko-mineralnog statusa;
Primjena rezultata biokemijskih pretraga u svrhu praenja trenanog procesa ima smisla samo ako postoji uska
suradnja s educiranim strunjakom iz podruja biokemije i fiziologije sporta.
(c) permanentne suradnje svih lanova strunog tima - u prevenciji pretreniranosti sudjeluje sporta i
cjelokupni struni tim, odnosno trener(i), kondicijski trener, lijenik (nutricionist), fizioterapeut, psiholog. Svaki
od lanova strunog tima neprestano dobiva specifine informacije o stanju sportaa: trener o kvaliteti izvedbe
i angamanu sportaa, kondicijski trener o bazinim i specifinim kondicijskim pokazateljima pripremljenosti,
fizioterapeut o funkcionalnom stanju lokomotornog sustava sportaa, lijenik o zdravstvenom stanju i prehrani
sportaa, psiholog o psiho-socijalnim karakteristikama sportaa. Na taj nain mogue je prikupiti vei broj
informacija o aktualnom stanju sportaa te lake uoiti eventualne pokazatelje akutne i kronine pretreniranosti.
(d) aktivne uloge sportaa u kontroli trenanog procesa sporta bi trebao sustavno voditi dnevne biljeke
o trenanom procesu koje, izmeu ostalog, ukljuuju: jutarnju frekvenciju srca i tjelesnu masu, subjektivnu
procjenu optereenja na treningu, kao i subjektivnu procjenu stanja sportaa. Jedan oblik dnevnih biljeki o stanju
sportaa prikazan je u radu Bompe (1999).
(e) sustavne primjene mjera oporavka neophodno je pri planiranju i programiranju treninga uzeti u obzir
i mjere oporavka. to su trenani i natjecateljski zahtjevi koji se postavljaju pred sportaa vei, to je i uloga
mjera oporavka vea. Upravo je sustavna primjena mjera oporavka jedna od osnovnih znaajki suvremenog
procesa sportske pripreme vrhunskih sportaa. Mjere oporavka ukljuuju: trenana sredstva oporavka
(regeneracijski treninzi, aktivni odmor, istezanje), farmakoloka sredstva oporavka (suplementi prehrani),
fizioterapeutska sredstva oporavka (masae, razliite kupke, sauna, i sl.) i psiholoka sredstva oporavka
(mentalni trening, tehnike oputanja i sl.).
Ukljuivanje navedenih sastavnica prevencije nastanka pretreniranosti u proces sportske pripreme omoguava
permanentnu kontrolu veine faktora koji doprinose nastajanju stanja pretreniranosti te, samim time, znaajno
smanjuje mogunost njegove pojave.
5. TRETIRANJE PRETRENIRANOSTI
Ukoliko je do kronine pretreniranosti sportaa ipak dolo, prvi korak u njenom tretiranju je znaajno
smanjivanje ili potpuno prekidanje trenanih optereenja, posebno specifinih trenanih optereenja.
Primjenjuju se iskljuivo kod aktivnosti niskog kompleksiteta i intenziteta koje su u funkciji aktivnog odmora
i regeneracije. Ako se radi o ozbiljnom stupnju pretreniranosti, potrebno je sportaa udaljiti i od drugih izvora
stresa (npr. drutvene sredine). Svakako se konzultirati s lijenikom specijalistom.
Zavisno od tipa pretreniranosti, primjenuju se razliite terapeutske tehnike (Bompa, 1999., Harre, 1982, Israel,
1976).
Za tretiranje simpatike pretreniranosti preporuuju se slijedee tehnike:
posebna prehrana (alkalna hrana mlijeko, svjee voe i povre);
izbjegavanje stimulacijskih sredstava (kava, ajevi, alkohol, red-bull i sl.);
povean unos vitamina A, C, D i B-kompleksa;
smanjiti unos proteina;
96
3
Iako su u radu spomenuti i drugi biokemijski pokazatelji pretreniranosti, pregledom literature utvreno je kako ovi parametri
predstavljaju najpouzdanije biokemijske indikatore stanja pretreniranosti (Keizer, 1998., Viru i Viru, 2001).
fizioterapija (masaa);
plivanje na otvorenom;
kupanje 15-25 minuta na 33-37 C (ne sauna!);
jutarnje tuiranje hladnom vodom i trljanje tijela runikom;
izvoenje laganih i ritmikih vjebi te vjebi istezanja;
klimatska terapija (umoviti, kisikom bogati predjeli, izbjegavanje intenzivnog sunca);
koritenje sedativa uz kontrolu lijenika.
OPE TEME

Za tretiranje parasimpatike pretreniranosti preporuuju se slijedee tehnike:

posebna prehrana (umjereno kisela hrana sir, meso, jaja);
povean unos vitamina C i B-kompleksa;
izmjena vruih i hladnih tueva;
sauna na umjerenim temperaturama u kombinaciji s hladnim tuiranjem;
izbjegavanje monotonih aktivnosti duljeg trajanja;
sportske igre umjerenog intenziteta;
vjebe snage umjerenog intenziteta;
fizioterapija (intenzivna masaa);
klimatska terapija (mjesta uz more);
Veoma je vano pronai uzroke preoptereenja i eliminirati ih. Ukoliko je potrebno, treba izvriti korekcije u
planu i programu treninga. Nakon to simpotomi pretreniranosti sportaa nestanu, postepeno se poveava
volumen, a kasnije i intenzitet treninga.
6. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
Bompa, T. (1999). Periodisation: Theory and methodology of training. Human Kinetics, Champaign, IL.
Fahey, T.D. (1997). Biological markers of overtraining. Biol. Sport 14(1): 3-19.
Fry, R.W., A.R. Morton, D. Keast (1991). Overtraining in athletes: an update. Sports Med. 12(1): 32-65.
Harre, D. (1982). Principles of sports training. Sportverlag, Berlin.
Israel, S. (1976). Zur problematik des bertrainings aus internistischer und leistungsphysiologischer sicht. Medizin
und Sport, 16:1-12.
Keizer, H.A. (1998). Neuroendocrine aspects of overtraining. In: Kreider, R.B., A.C. Fry, M.L. OToole (eds.):
Overtraining in sport. Human Kinetics, Champaign, IL.
Kreider, R.B., A.C. Fry, M.L. OToole (1998). Overtraining in sport: terms, definitions and prevalence. In: Kreider,
R.B., A.C. Fry, M.L. OToole (eds.): Overtraining in sport. Human Kinetics, Champaign, IL.
Kuipers, H., H.A. Keizer (1988). Overtraining in elite athletes: review and directions for the future. Sports Med. 6:
79-92.
Kurz, T. (2000). Science of sports training: how to plan and control training for peak performance. Stadion
Publishing Company, Island Pond.
Lehmann, M., C. Foster, J. Keul (1993). Overtraining in endurance athletes: a brief review. Med. Sci Sports Exerc.
26: 854-862.
Matveyev, L. (1981). Fundamentals of sports training. Progress Publisher.
Stone, M.H., R.E. Keith, J.T. Kearney, S.J. Fleck, G.D. Wilson, N. T. Triplett (1991). Overtraining: A review of the
signs, symptoms and possible causes. J. Appl. Sport Sci. Res. 5(1): 35-50.
Tchiene, P. (1978). The distinction of training structure in different stages of preparation of athletes. International
Congress of Sports Sciences, Alberta, Canada, July 25-29.
Verchoshanskij, J. (1999). The skills of programing the training process. NSA, 14(4): 45-54.
Viru, A. (1995). Adaptation in sports training. CRC Press, Boca Raton, Florida.
Viru, A., M. Viru (2001). Biochemical monitoring of sport training. Human Kinetics, Champaign, IL.
97
OPE TEME
Goran Karamarkovi
METODE OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI SPORTAA
METODE OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI

SPORTAA
Goran Karamarkovi
1. UVOD
U elji za postizanjem to boljih rezultata, glavna tendencija u sportskoj pripremi jest poveanje volumena rada
i intenzifikacija trenanih i natjecateljskih optereenja. Poto su sportai u toj elji esto stavljeni u situacije
koje prelaze njihove normalne fizioloke granice, javlja se sve vea potreba za poznavanjem i unapreenjem
procesa oporavka. Pravilan oporavak ubrzava regeneraciju, omoguuje uinkovit tijek pozitivnih adaptacijskih
promjena i time smanjuje mogunost pojave akutnih i kroninih oblika pretreniranosti te dovodi do pojave
superkompenzacije (Viru 1995.). Superkompenzacija sposobnosti sportaa uvjet je za daljnje poveanje
volumena i intenziteta rada, a time i poboljanje sportske izvedbe. Dokazano je i da metode i sredstva oporavka
imaju utjecaj i na smanjenje broja ozljeda. Bez njihove primjene ranije nastupa umor, koji utjee na loiju
koordinaciju i koncentraciju, a time i loiju kontrolu pokreta, odnosno veu vjerojatnost ozljede. Oito da je za
efikasnost procesa sportske pripreme jednako vano planirati i programirati metode, optereenja i sadraje
sportskog treninga, kao i planirati i programirati primjenu dopunskih metoda i sredstava o kojima ovisi kvalitetan
oporavak. Oporavak je multidimenzionalan proces koji ovisi o mnogim faktorima. Jedino trener koji je svjestan
tih faktora i koji razumije mehanizme oporavka moe uspjeno primjenjivati razliite metode i sredstva oporavka.
Neki od vanih faktora koji utjeu na oporavak su (Volkov 1978.):
Dob sportaa stariji sportai (iznad 25 godina) zahtijevaju dui oporavak. Meutim, i sportai do 18 godina
starosti takoer zahtijevaju due faze odmora izmeu vjebi zbog u potpunosti nerazvijenih fiziolokih
mehanizama vanih za oporavak.
Iskustvo iskusniji se sportai bre oporavljaju zbog fizioloke adaptacije na odreeni stimulans. Motorika
izvedba takoer ima veliku ulogu u oporavku. Naime, racionalniju tehniku obiljeava i vea uinkovitost
pokreta, a time i manja energetska potronja.
Spol ene, iako perspiracijom gube manje tekuine i elektrolita od mukaraca, imaju sporiju regeneraciju.
Primarni su razlog razliite hormonalne reakcije organizma na optereenje.
Okolinski faktori trening i natjecanje na visinama viim od 3000 metara utjeu na vrijeme regeneracije
zbog manjeg parcijalnog tlaka plinova. Levin je 1994. godine uoio da trening na snienoj temperaturi
poveava produkciju laktata i smanjuje brzinu metabolita lipida. Vremenske razlike prilikom duih putovanja
takoer utjeu na brzinu oporavka.
Opseg pokreta smanjeni opseg pokreta ( zbog napetosti miofascijalnog tkiva, lokalne adhezije) utjee na
izvedbu sportaa i produuje regeneraciju jer slabija prokrvljenost tkiva ograniava njegovu opskrbu kisikom
i hranjivim tvarima.
Tip miinog vlakna brza miina vlakna se bre umaraju od sporijih vlakana jer ovise o ogranienijim
energetskim zalihama (KP) u odnosu na spora (glikogen i masti).
Tip energetskog sustava nakon treninga koji optereuje aerobni energetski sustav oporavak je dui (zbog
ispranjavanja glikogenskog depoa), nego nakon treninga koji optereuje anaerobni energetski sustav.
Psiholoki faktori bilo koja stresna situacija utjee na reakciju organizma, a prvenstveno na otputanje
kortizola. Kortizol spreava regeneraciju i rast miia, poveava miinu napetost, smanjuje imunoloki
odgovor i neuromuskularnu koordinaciju. Pozitivne emocije, s druge strane, utjeu na ubrzanje procesa
oporavka.
98
Opskrba hranjivim tvarima bolja opskrba hranjivim tvarima ubrzava oporavak zbog uinkovitije
rekonstrukcije oteenog tkiva i breg popunjavanja energetskih rezervi.
Uklanjanje otpada vea uinkovitost uklanjanja otpada ubrzava oporavak, a ona prvenstveno ovisi o
uinkovitosti kardio respiratornog sustava.
OPE TEME

Zbog kompleksnosti oporavka i mnogih faktora o kojima ovisi, od trenera se zahtijeva poznavanje njegovih
fiziolokih mehanizama i razumijevanje osnovnih funkcija. Funkcije oporavka se odnose na obnovu
funkcionalnih aktivnosti i normalizacija homeostatske ravnotee, obnavljanje energetskih rezervi i
rekonstruktivnu funkciju. Procesi obnove funkcionalnih aktivnosti i homeostatske ravnotee se zbivaju u
nekoliko minuta, pa predstavljaju prvi stupanj oporavka, odnosno stupanj brzog oporavka. Ostvarenje ostalih
funkcija oporavka zahtijeva znatno vie vremena, pa ti procesi predstavljaju stupanj produenog oporavka
(Wilmore 1997.). Ovi podaci ukazuju na izrazitu vremensku razliku pojedinih funkcija oporavka. Sloenost
samog procesa oporavka je rezultirala pojavom mnogih metoda i tehnika koje su omoguile pojavu primarne,
biomedicinske i psihopedagokih metode oporavka.
2. KLASIFIKACIJA METODA OPORAVKA

Milanovi (1997) je metode oporavka podjelio u tri skupine (slika 1):
- primarne metode;
- bio-medicinske metode;
Klasifikacija metoda oporavka
- psiho-pedagoke metode;
Slika 1. Klasifikacija metoda

oporavka (Milanovi, 1997.)
Pedagoka sredstva
Motivacijske metode
Sugestivne tehnike
Psiho-pedagoke metode
Autogeni trening
Farmakoloka
sredstva
Tehnika sredstva
Bio-medicinske metode
Fizikalna sredstva
Prehrana
Socijalni status
Reim ivota
Primarne metode
Kontrola stupnja oporavka -testovi-
2.1. Primarne metode

Kvalitetna prehrana u sportskoj pripremi preduvjet je za poveanje radne sposobnosti, spreavanje pojave
umora i ubrzanje procesa oporavka nakon trenanih i natjecateljskih optereenja. Kalorinost, sastav hrane
i koliina mikronutrijenata (vitamina i minerala) u njoj utvruju se karakterom trenanih optereenja i od bitnih
su utjecaja na tijek oporavka. Znatno premaena kalorinost prehrane, u odnosu na utroak energije, dovodi
do poveanja tjelesne mase, to moe negativno utjecati na sportski rezultat. Ako je, pak, kalorinost nia od
dnevnih potreba, dolazi do troenja organizma, odnosno pojave katabolikih procesa u organizmu. Zato je
iznimno vano tono odrediti kalorinu vrijednost hrane jer i jedna i druga pojava imaju negativan utjecaj na
sportsku formu i oporavak (Burke 1999.). Kvalitativan sastav hrane, odnos izmeu proteina, masti i
ugljikohidrata, potrebe za vitaminima, mineralima, kao i podrijetlo namirnica mogu utjecati na tijek oporavka.
Razumljivo je da se osim pravilnog odnosa ugljikohidrata, masti i proteina mora voditi rauna o cjelokupnoj
prehrani sportaa u danima treninga ili natjecanja. Prehrana sportaa ovisi ponajprije o sportskoj disciplini, broju
natjecanja, intenzitetu i volumenu optereenja, kao i o uvjetima treniranja. U razliitim fazama sportske forme
moe doi do promjena u metabolizmu to rezultira veim potrebama za odreenim hranjivim tvarima. U takvim
uvjetima pravilno usmjerenom prehranom i odgovarajuim napicima moemo sprijeiti pojavu veeg stupnja
zamora i ubrzati procese oporavka. Pravilna raspodjela obroka, vrijeme obroka, pravilno kombiniranje hranjivih
tvari, dobro pripremljena hrana i druga pravila moraju se potivati, jer e samo na taj nain prehrana sportaa
pomoi podizanju treniranosti i sportske forme. Uz pravilnu prehranu treba voditi brigu o i hidrataciji tijela. Voda
99
OPE TEME
Goran Karamarkovi
je najvanija tjelesna tekuina (60-70 % ukupne tjelesne teine, u miiima 70-75 %) i sudjeluje u obavljanju
osnovnih ivotnih funkcija (prijenos hranjivih tvari, eliminacija toksinih proizvoda metabolizma, proizvodnja
energije, popunjavanje volumena krvi i hlaenje tijela). Uslijed nedostatka vode (dehidracije) dolazi do
smanjenja volumena krvi i njezine oteane cirkulacije, ime je oslabljena opskrba mozga i miia hranjivim
tvarima(Guyton1995.). Istraivanjima je dokazano da dehidracija negativno djeluje i na fizike i na mentalne
sposobnosti (citirano prema Colgan, 1998). Smanjenje mentalnih sposobnosti oituje se u smanjenoj
sposobnosti memoriranja, raunanja, vizualnog praenja, donoenja brzih odluka i konstruktivnog razmiljanja.
Gubitak vode u koliini od 1 % u odnosu na tjelesnu masu mijenja fizioloki status sportaa, a dehidracija od
2-4 % utjee na pad fizikih sposobnosti za 21 % (kod aerobnih aktivnosti ak za 48 %). Dnevne potrebe za
vodom iznose 4 % tjelesne mase (2500 3000 ml vode kod osobe koja tei priblino 70 kg) ili 1 ml/kcal
potroene energije. Ako je hrana dobro izbalansirana voem i povrem koje sadri do 80 % vode, ukupne potrebe
se smanjuju za 1 litru. Temeljna pravila za uzimanje tekuine su 5 ml/kg tjelesne teine za vrijeme zagrijavanja
i svakih 10-15 minuta tijekom igre. Pri tome treba voditi brigu o izotoninosti rehidracijske tekuine. Rehidracija
nakon natjecanja najvaniji je dio oporavka i nikako se ne smije preskoiti (Wilmore 1997.).
Izmeu socijalnog statusa i sportskog uspjeha egzistira znaajna povezanost. Razumljivo je da pojedinci boljeg
socijalnog statusa (veeg stupnja obrazovanja, veih izvora prihoda i sl.) imaju vie znanja o vanosti koritenja
metoda i sredstava oporavka, kao i mogunosti za njihovo koritenje. Zato sportai s viim socijalnim statusom
mogu lake zadovoljiti sve uvjete za postizanje kvalitetnog oporavka1 .
Reim ivota je vana komponenta oporavka. Postignue visokih sportskih rezultata ne ovisi samo o
sposobnostima i osobinama natjecatelja, njegovu poznavanju tehnike, dobrim planovima i programima treninga
i uvjetima za trening, ve i o nainu njegova ivota koji mora biti takav da osigurava uvjete u kojima se
poveavaju efekti treninga. Takav nain ivota naziva se sportskim ivotom, a njegova osnovna i najvanija
obiljeja su dovoljna koliina sna, pravilna prehrana, kvalitetni stambeni uvjeti i organizirana provedba slobodnog
vremena (Volkov 1978.).
Tablica 1. Uzroci koji izazivaju ili potpomau pojavu stanja pretreniranosti (Harre, 1971.)
FAKTORI KOJI UMANJUJU SPORTSKE REZULTATE
Greke u treningu
Nain ivota
Odmor je zapostavljen
Zahtjevi na treningu rastu
prebrzo, to onemoguuje
stabilnu adaptaciju
Prebrzo dizanje optereenja
nakon prisilnog odmora
(ozljeda, bolest )
Prevelik obujam optereenja
maksimalnim i
submaksimalnim intenzitetom
Prevelik intenzitet dugotrajnih
optereenja u treningu
Nedovoljan noni odmor

Nepravilan tijek radnog
vremena
Razvratan nain ivota
Prekomjerno uivanje
alkohola, nikotina, kofeina
Loi stambeni uvjeti
Razdraljivi stanari
Pomanjkanje slobodnog
vremena ili nesposobnost
organiziranja slobodnog
vremena
Sredina
Pretjerani zahtjevi
obiteljskih obveza
Napetost u obitelji
Stalna borba protiv
nesportske sredine
(obitelj, pretpostavljeni
i dr.)
Pretjerani podraaji
(TV i film )
Zdrastvene smetnje
Prehlada
Bolesti eluca i crijeva
Kronini upalni procesi
Naknadno djelovanje
infektivnih bolesti
2.2. Psiho-pedagoke metode oporavka

Vanost psiho-pedagokih metoda oporavka proizlazi, izmeu ostalog, i iz injenice da je regeneracija
ivanih stanica sedam puta sporija od regeneracije miinih stanica (Bompa, 1999). Upravo iz tog razloga
mnogi treneri posveuju veliku panju psiholokom oporavku nakon trenanih i natjecateljskih optereenja.
Posljedica psiholokog oporavka je bolje funkcioniranje SS-a koji je glavni koordinator svih ljudskih aktivnosti.
100
1
To naravno, ne znai da sportai nieg socijalnog statusa nemaju svijest o vanosti primjene metoda i sredstava oporavka.
Meutim, sustavno koritenje suvremenih metoda i sredstava oporavka esto zahtijeva znatna financijska ulaganja, to, naalost,
sportaima nieg socijalnog statusa predstavlja veliki problem.
Razumijevanje uzroka i posljedica zamora, reakcija na stresne situacije (trenana i natjecateljska optereenja,
mogunost modeliranja natjecateljskih uvjeta) uvjet su koritenja ovih metoda oporavka. Kako je stres nakon
odreenih optereenja multidimenzionalan imbenik koji ukljuuje psiholoke, okolinske, socijalne i kognitivne
elemente, on je postao predmet istraivanja mnogih znanstvenika te strunjaka iz sportske prakse. Tako se
danas razvio itav niz metoda psiholokog oporavka od kojih neke potjeu i iz psihoterapijskih metoda.
Najvanije od njih su metode sugestije i autosugestije. Osnovni cilj metoda sugestije i autosugestije je smanjenje
prevelikog uzbuenja i miine napetosti ime se sporta dovodi u stanje oputenosti i ugode. Posljedice takvog
stanja su smanjena frekvencija otkucaja srca, poveana sloboda pokreta i emocionalna kontrola to rezultira
poboljanom sportskom izvedbom. Takvo je stanje izuzetno povoljno za bri i kvalitetniji oporavak, to opet
omoguava koritenje veih optereenja i toleranciju veih napora na treningu. Uz metode sugestije i
autosugestije, u praksi egzistiraju i metode progresivne miine relaksacije, yoga, duboka miina relaksacija,
kontrola disanja, vizualizacija, i dr.
Osnovni cilj motivacijskih metoda jest mobilizacija sportaa, odnosno podizanje spremnosti za podnoenje
visokih optereenja tijekom treninga i natjecanja, uz istodobno sniavanje mobilizacijskog praga sportaa. Za
uspjenu organizaciju i provoenje motivacijskih metoda nuno je poznavati strukturu linosti pojedinog sportaa
te mogue reakcije na najvia tjelesna i psihika optereenja. Tu ulogu najbolje moe obaviti iskusni sportski
psiholog, u suradnji s ostalim lanovima strunog tima.
Cilj je trenera, kao pedagoga u procesu sportske pripreme, odrati i poveati unutarnju motivaciju sportaa.
To se moe postii koritenjem verbalne i neverbalne pohvale, postavljanjem realistinih ciljeva, variranjem
sadraja, postavljanjem zahtjieva koji ine izazov za sportaeve sposobnosti, osiguravanjem dovoljne koliine
uspjenih iskustava, odnosno poveavanjem osjeaja kompetentnosti i sl. (Milanovi 1994.) Kvalitetan sustav
sportske pripreme nalae pravilnu organizaciju trenanog procesa uz planiranje i programiranje optereenja,
ali i odmora, odnosno oporavka. Stoga su pedagoka sredstva, za mnoge, osnovni uvjet za osiguranje oporavka
i regeneraciju sportaa. Da bi pedagoka sredstva bila u funkciji oporavka, potrebno je uvaavati principe
sportskog treninga. To se posebno odnosi na princip valovitosti optereenja koji pretpostavlja valovitu dinamiku
ciklusa poveanog i smanjenog trenanog i natjecateljskog optereenja te tako omoguava povoljne uvjete za
oporavak i efikasan tijek adaptacijskih promjena (Milanovi1999.). Potivanjem principa usmjerenosti, tj.
uvaavanjem individualnih sposobnosti sportaa, uvjeta treninga i sl., osigurava se pravilan omjer izmeu
veliine optereenja i funkcionalnih kapaciteta sportaa. U ovom sluaju primjena dijagnostike, sustavna
lijenika kontrola i stalni pedagoki nadzor mogu pruiti nezamjenjivu pomo. Mnogi strunjaci se slau da
nijedno sredstvo oporavka ne moe biti od koristi pri neracionalnoj organizaciji sportskog treninga. Pravilna
organizacija trenanog procesa i procesa oporavka je najvanija funkcija pedagokih metoda oporavka.
OPE TEME

2.3. Biomedicinske metode oporavka

Fizikalna sredstva, kao dio biomedicinskih metoda, predstavljaju bitan faktor ubrzavanja procesa oporavka
u sportskoj pripremi. Teko je zamisliti suvremeni sportski trening bez postupaka masae, kupki, saune, primjene
topline i sl. Poseban dio fizikalnih sredstava ine postupci koji se primjenjuju u terapijske ili rehabilitacijske svrhe,
npr. elektrostimulacija. U sportskoj se pripremi razvilo vie metoda termoterapije i to od vrlo jednostavnih
kao tople kupke do vrlo sofisticiranih kao toplinske lampe i ultrazvuk. Glavni razlog primjene termoterapije u
oporavku je njezin utjecaj na poveanu cirkulaciju ime se poboljava uklanjanje otpadnih tvari i ubrzava opskrba
hranjivim tvarima (Volkov 1978.) Tako se primjenom tople kupke ili tua (36-42C) u trajanju od 810 minuta
poveava lokalna, ali i opa cirkulacija krvi uz istodobnu relaksaciju miia. Termoterapija takoer utjee i na
funkcije SS-a olakavajui prijenos ivanih impulsa i poboljavajui koordinaciju izmeu miia i mozga.
Rezultati nekih istraivanja ukazuju na poveano luenje hormona rasta nakon primjene saune ili parne kupelji
(citirano prema Bompa, 1999). Uz to, termoterapija poveava osjetljivost miinih vlakana na djelovanje kalcija.
Kako kalcij ima veliku ulogu u miinoj kontrakciji, primjena topline utjee na poboljanu aktivaciju miia i
ispoljavanje miine sile. Trajanje postupka primjene topline moe varirati od 15 do 40 minuta. Uz sve svoje
pozitivne odlike, termoterapija se ipak ne smije primjenjivati odmah nakon treninga ili u uvjetima traume. Iako
ima pozitivne uinke prije treninga, primjena topline nakon njega ima izrazito negativno djelovanje jer poveava
osjetljivost oteenog miinog tkiva na kalcij, uz istodobno poveanje cirkulacije to rezultira veim edemom
ili hematomom. Zato je nakon treninga ili natjecanja poeljno priekati 6-8 sati prije primjene bilo kojeg oblika
101
OPE TEME
Goran Karamarkovi
102
termoterapije. U sluaju ozljede, primjena termoterapije je preporuljiva tek nakon 3-4 dana, odnosno nakon
to je edem znaajno smanjen. Mnogi sportai su iskusili umirujue i relaksirajue uinke saune. Stupanj vlage
i vruine koji se u njoj mogu postii poveavaju perspiraciju ime se poboljava izbacivanje toksina iz tijela.
To je vaan faktor u sportskoj pripremi jer se, ukoliko se toksini ne eliminiraju iz tijela, produuje umor koji
negativno utjee na funkcije SS-a. Jedan od glavnih toksina koji se gube prilikom perspiracije je amonijak.
Tijekom dugih i napornih treninga tijelo sportaa za dobivanje energije moe poeti koristiti proteine.
Raspadanjem proteina poveava se razina amonijaka u krvi koji se obino uklanja preko bubrega i zatim izluuje
u mokrau. Upravo je to pozitivan uinak saune jer ona ubrzava eliminaciju amonijaka perspiracijom. Zato
sauna ubrzava oporavak nakon dugih i napornih treninga olakavajui bubrezima rad u eliminaciji vika toksina.
Dodatna vrijednost koritenja saune jest da se poboljava cirkulacija krvi i podie tjelesna temperatura te tako
djeluje analgetski na bolove koji se mogu pojaviti kao posljedica napornih treninga. Istraivanja su takoer
pokazala da primjena saune moe biti uinkovita u poboljanju rada krvoilnog sustava jednako kao i vjeba
umjerenog intenziteta i trajanja. Sauna ima i pozitivne uinke pri prilagoavanju na visoke temperature zraka
jer, optereujui mehanizme odgovorne za hlaenje tijela, postepeno poveava sposobnost podnoenja vruina.
Taj je podatak posebno vaan za sportae iz hladnijih krajeva koji se pripremaju za natjecanje u vruim klimatskim
uvjetima. Najee krivo shvaanje uinaka saune je njezin utjecaj na gubitak tjelesne mase. Iako tijelo u sauni,
zbog poveane temperature, troi vie kalorija, uoeni pad u tjelesnoj masi je prvenstveno zbog gubitka tekuine.
Nadoknaivanjem izgubljene tekuine nakon saune dolazi do vraanja tjelesne mase na vrijednosti priblino
jednake poetnima. Djelovanje ultrazvuka je u prvom redu mehaniko. Ultrazvuk moe djelovati i biokemijski
i fizikalno-kemijski, pretvarajui gel-stanje u sol-stanje te razbijanjem velikih molekula i molekularnih kompleksa
(Domljan 1993.). Meutim, najvanije djelovanje ultrazvuka je toplinsko. Mehanika se energija u tkivima, kroz
koja prolazi ultrazvuk, pretvara u toplinu, i to posebno na mjestima gdje dolazi do refleksije ili rasipanja ultrazvuka.
To je najee granica izmeu mekih tkiva i kosti pa je najvea korist od primjene ultrazvuka upravo u
zagrijavanju dublje smjetenih tkiva. Selektivnim zagrijavanjem hvatita tetiva, tetivnih ovojnica, zglobnih
ahura, ligamenata, hrskavica, odnosno onih dijelova lokomotornog sustava koji najranije i najizraenije pokazuju
znakove troenja, moemo utjecati na reparatorne procese te tako poboljati oporavak i smanjiti mogunost
ozljede.
Masaa se zbog uinkovitosti i jednostavne primjene koristi ve tisuama godina, to je ini najstarijom
metodom za ubrzanje oporavka. Ukoliko je masaa sastavni dio sportske pripreme, ona ubrzava oporavak
nakon naporne aktivnosti, ali i poveava potencijal treninga djelujui na poveanje cirkulacije krvi. Lagani pritisak
na oputeni mii omoguava pranjenje venskog sastava u smjeru primjene pritiska. Taj pritisak rezultira i
do 35 %-tnom otvaranju kapilara (u odnosu na 4 % otvorenih kapilara u odmoru), to poveava mogunost
ulaska svjee krvi u masirano podruje. Time se poboljava izmjena tvari izmeu kapilara i tkiva. Masaa izaziva
i poveanu cirkulaciju limfe limfna cirkulacija djeluje zajedno s venskom cirkulacijom, vodei otpadne tvari
do srca koje se zatim proiavaju u jetri (Domljan 1993.). Masiranjem odreenog dijela tijela poveava se
aktivnost limfe te tako uinkovitije djeluje na otklanjanje otpadnih tvari nastalih miinim radom. Mehaniki
pritisak i istezanje tkiva smanjuje napetost miia to omoguava lake klizanje miinih fascija te veu slobodu
pokreta. Nakon napornih treninga mogu se pojaviti odreene miine mikrotraume koje mogu rezultirati
nakupljanjem vezivnog tkiva (miogeloze) u oteenom dijelu. Primjena masae (gelotripsija) 48-72 sata nakon
aktivnosti pokazala se kao uinkovito sredstvo u razbijanju miogeloza koje spreavaju ulazak kisika i hranjivih
tvari u mii. Zbog djelotvornog uinka na poveanje krvne cirkulacije i poboljane izmjene tvari, masaa je
uinkovito sredstvo smanjenja miinog umora (Wilmore 1997.). Limfna drenaa kao poseban oblik masae
je uinkovito sredstvo u spreavanju nastanka edema i esto se koristi u kombinaciji s hlaenjem i podizanjem
ozljeenog dijela tijela iznad razine srca. Glavni uinak limfne drenae jest da se laganim pokretima potie
limfna cirkulacija oko ozljeenog mjesta to odvodi edem i omoguava bre i lake dobivanje hranjivih tvari.
Limfna drenaa stoga ima veliku ulogu u brzom oporavku sportaa nakon ozljeda. Klasina masaa se
primjenjuje tek 48-72 sata nakon ozljede jer je u protivnom kontraindicirana, poto poveajui cirkulaciju moe
utjecati na poveanje edema ili hematoma. Zakljuuje se da masaa, iako direktno ne utjee na poveanje
miine snage, uinkovito djeluje na oporavak sportaa smanjujui umor i bolnost miia nakon treninga ili
natjecanja. U sportskoj pripremi postoji vie tipova i pristupa masai. Najea je podjela na prednatjecateljsku
i postnatjecateljsku masau.
Krioterapija je efikasna biomedicinska metoda oporavka. Primjena hladnoe, leda, jedna je od pristupanijih
i koritenijih fizioterapijskih metoda oporavka. Najvea korist od primjene krioterapije je njezino analgetsko
djelovanje (Domljan 1993.). Kako je uoeno da led smanjuje bol bez primjene lijekova, krioterapija je esto
zastupljena metoda oporavka u sportskoj pripremi. Sam uzrok smanjenja boli pod utjecajem krioterapije je
ekstremna temperatura leda koja mijenja provoenje ivanih impulsa. Prilikom njihove reakcije na bol,
krioterapija poveava lokalnu opskrbu krvlju, poveavajui koliinu kisika na periferiji. Poveana razmjena
tvari utjee i na poveani metabolizam, to je jo jedan uinak primjene hladnoe. Krioterapija se najee
koristi u svrhu smanjenja boli i redukcije miinih greva. Primjena leda se preporuuje odmah nakon treninga
i to svakih 15 minuta maksimalno do 2 sata. Najbolji uinci krioterapije postiu se njezinom primjenom na tkiva
koja zahtijevaju dui oporavak (miii s dominacijom brzih miinih vlakana, slabiji miii, tetive).
OPE TEME

Kontrasne kupke djeluju na principu izmjene hladnog i toplog izvora koji, u dodiru s tijelom sportaa, utjee
na suavanje odnosno proirivanje krvnih ila. Izmjena vazokonstrikcije i vazodilatacije djeluje na principu
pumpe, to omoguava bolju i bru dopremu hranjivih tvari te uklanjanje toksina unutar miia. Glavna primjena
kontrasnih kupki jest u smanjenju lokalnih miinih greva i uklanjanju boli. Takoer se primjenjuje prilikom
ozljeda, i to u subakutnoj fazi jer bi primjenom u akutnoj fazi ozljede (zbog djelovanja topline) mogla imati
kontraindicirane uinke. Radi vee efikasnosti, temperatura hladne kupke bi trebala iznositi 10-15 C, dok bi
primjenom tople kupke ona trebala biti 35-37 C. Trajanje kontrasne kupke bi trebalo biti minimalno 20 minuta,
s time da dui tretmani doprinose veim uincima. Za utjecaj na manje miie i one koji su blii koi, treba manje
vremena od utjecaja na velike ili dubinske miie. Iako je odnos u trajanju tople i hladne kupke varijabilan,
preporua se da primjena tople kupke bude 3-4 puta dua od hladne. Savjetuje se i da bi tretman trebao zapoeti
i zavriti hladnom kupkom to je od posebne vanosti ukoliko se kontrasne kupke primjenjuju nakon treninga
ili natjecanja. Velika prednost u primjeni kontrasnih kupki je mogunost njihove varijacije i kombinacije s drugim
fizikalnim metodama oporavka. Tako se u sportskoj pripremi razvio itav niz metoda koje svoje polazite imaju
u kontrasnim kupkama.
Zbog svoje uinkovitosti, fizikalna sredstva oporavka su postala predmet mnogih istraivanja. Stoga ne udi
to se gotovo svakodnevno razvijaju nova ili oplemenjuju postojea sredstva. Tako je potrebno naglasiti vanost
stretchinga kao sredstva za ubrzanje oporavka koji se razvio i prenio u sport iz yoge, ali i suvremene metode
aktivnog oporavka sportaa, refleksoterapije, elektrostimulacije i sl.
Da bi neka metoda bila u to boljoj funkciji oporavka, potrebno je pravilno koristiti odreena tehnika sredstva.
Tehnika sredstva oporavka zahtijevaju pravovremeno i pravilno koritenje aparaturom (npr. sauna, ultrazvuk),
ali i tono doziranje istih jer, u protivnom, svaka od metoda moe imati suprotni uinak od eljenog. Razvojem
novih metoda oporavka (elektrostimulacija, magnetoterapija) se pred trenera postavljaju sve vei zahtjevi u
smislu prihvaanja novih spoznaja i informacija, a sve s ciljem to efikasnijeg iskoritavanja pojedinih sredstava
oporavka. Adaptacijom organizma na dugotrajnu primjenu istog sredstva oporavka dolazi do smanjenja njegove
efikasnosti. Ukoliko pojedino sredstvo ima svestraniji utjecaj, organizam se na njega sporije adaptira, pa je
njegova uinkovitost dua u cilju uspjene provedbe oporavka. Potrebna je raznovrsnost u izboru sredstava
i njihovo meusobno kombiniranje. Primjena odreenog sredstva oporavka ovisi o individualnim
karakteristikama svakog sportaa, ali i o stupnju njegove treniranosti, potrebno je provoditi stalni pedagoki
nadzor i lijenike kontrole jer se samo u tom sluaju dobivene informacije mogu koristiti u izboru i doziranju
sredstava oporavka.
Upotreba farmakolokih supstanci ima znaajan uinak na vrijeme potrebno za oporavak nakon intenzivnog
rada. Ona omoguuje bri povrat snage i izdrljivosti, ali i poveanje koliine miine mase. Kada bi se dananji
programi pokuali primjeniti u sredini gdje se farmakoloka sredstva ne koriste trebalo bi oduzeti 20 % od
sadraja i 30-35 % od intenziteta optereenja (Gambeta, 1989.). Optereenja poveanog broja natjecanja i
mogunost vee zarade doveli su do toga da sportai, ako se ele dovoljno brzo oporaviti za treniranje i
natjecanje na visokoj razini, praktino ovise o farmakolokim supstancama. U farmakoloka sredstva spadaju
graditivne i energetske materije te katalizatori i regulatori mehanizma. Graditivne materije se u prvom redu
odnose na to kvalitetniju upotrebu proteina u sportskoj pripremi. Proteini su hranjivi sastojci potrebni za rast,
odravanje i popravak stanica, te produkciju enzima i hormona. Poto su vani sastojci miinih struktura,
103
OPE TEME
Goran Karamarkovi
potrebni su i u oporavku u svrhu pravilnog popravka i razvoja miinih stanica (Burke 1999.). Iako glavnu ulogu
za osiguranje potrebne koliine proteina ima izbalansirana prehrana (bogata kvalitetnim proteinima), kod
sportaa se esto javlja potreba suplementacije tog vanog sastojka. Suplementi proteina se pojavljuju u formi
slobodnih aminokiselina, hidrolizata (sadre 2-3 aminokiseline, dipeptidi ili tripeptidi) i cijelih proteina (polipeptidi,
spoj veeg broja aminokiselina) (Wilmore 1997.). Istraivanjima je dokazano da najvei uinak na rast miia
imaju hidrolizati koji utjeu na najvee zadravanje duika. Od energetskih materija najvaniju ulogu u
procesu oporavka ima primjena ugljikohidrata. Ugljikohidrati su osnovni izvor energije za sve sportske
aktivnosti. Probavom se razlau na glukozu koja se istog trenutka moe iskoristiti za energiju ili pohraniti u obliku
glikogena. Koliina ugljikohidrata u tijelu je ograniena, pa je potrebno znanje o njihovom optimalnom unosu.
Pravilan unos ugljikohidrata omoguava bru sintezu glikogena, a time i vie energije za sportsku aktivnost.
Osnovna podjela ugljikohidrata je na jednostavne (monosaharidi) i sloene (polisaharidi). Monosaharidi ne
prolaze kroz probavni sustav, ve direktno ulaze u krvotok i omoguavaju brzu, ali kratkotrajnu opskrbu
energijom. Zato su primjenjivi za vrijeme aktivnosti jer odravaju razinu glukoze u krvi i time tede miini
glikogen. Polisaharidi se sastoje od sloenih kemijskih lanaca i, da bi stanici dali energiju, se prethodno trebaju
rastaviti na jednostavne dijelove - glukozu. Oni prvo ulaze u probavni sustav ime omoguavaju dugoroniju
opskrbu energijom. Ugljikohidrati su i osnovno gorivo za funkcioniranje CNS-a, pa mentalne sposobnosti
(koncentracija, odlunost, sigurnost...) sportaa u tijeku aktivnosti ovise o stanju glikogenskih rezervi. Uz to
to su osnovni izvor energije u tijelu, ugljikohidrati jaaju imunoloki sustav nakon intenzivnih i stresnih aktivnosti.
Pri koritenju ugljikohidrata osnovni je cilj postizanje to veeg nivoa miinog glikogena. Sinteza miinog
glikogena se odvija u dvije faze. To su brza sinteza traje 4-6 sati i spora sinteza traje naredna 24 sata.
Najbra sinteza glikogena je odmah nakon vjebanja (prva dva sata) jer niska razina glikogena potie aktivnost
enzima glikogen sinteze. Njezinom aktivnou se konverzija ugljikohidrata u glikogen odvija tri puta veom
brzinom, nego u sporoj fazi sinteze glikogena. U svrhu postizanja to veeg nivoa miinog glikogena u sportskoj
se pripremi razvila tehnika punjenja glikogenskih rezervi, koja traje nekoliko dana i sastoji se od vie faza.
Katalizatori i regulatori mehanizma se odnose na primjenu onih supstanci koje ubrzavaju i reguliraju
fizioloke procese u tijelu sportaa. Najvaniji i najee koriteni katalizatori i regulatori mehanizma u sportskoj
pripremi su vitamini i minerali koji su od iznimne vanosti za optimalnu izvedbu sportaa, ali i za ukupno zdravlje
organizma. Sve je ea primjena i glutamina (i njegove kvalitetnije verzije ornitin alfa-ketoglutarata) kao
glavnog antistresnog imbenika u tijelu sportaa, hidroksi beta-metilbutirata kao usporavatelja proteolize (koji
djeluje na smanjenje razine kreatin fosfokinaze), krom-pikolinata regulatora metabolizma inzulina, natrijfosfata alkalizatora mlijene kiseline i presudnog sastojka u mnogim tjelesnim funkcijama (sinteza glikogena,
opskrba miia kisikom) (Antonio 1999.).
3. ZAKLJUAK
Prouavanjem sustava sportske pripreme je uoeno progresivno poveanje trenanih i natjecateljskih
optereenja. U elji za zadovoljavanjem sve veih standarda, sportai, trenirajui tri i vie puta dnevno, iz godine
u godinu podiu fizioloke i psiholoke granice funkcioniranja svojeg organizma. Da bi takav nain rada bio
mogu, potrebno je uvaavati procese oporavka koji slijede nakon trenanih i natjecateljskih optereenja. U
cilju to kvalitetnijeg rada, mnogi strunjaci sportske prakse prouavaju mehanizme i tehnike oporavka, znajui
da programiran i kvalitetno proveden oporavak omoguava jo vea optereenja, a time i bolje rezultate. Stoga
ne zauuje to je oporavak postao klju uspjeha u suvremenoj sportskoj pripremi. Jedino pravilnom primjenom
sredstava za ubrzanje oporavka je mogua potpuna regeneracija organizma i priprema za nove napore. Nain
primjene sredstava za ubrzavanje oporavka trae od trenera stalnu edukaciju, svestranost i suradnju sa
sportskim lijenikom. Zbog raznovrsnosti, specifinog naina djelovanja i rezultata koji postiu, svaki trener
treba imati temeljna znanja o metodama oporavka. Nedvojbeno je da o njima ovisi uspjenost sportske pripreme,
a time i postizanje sportske forme. Zato je uz sadraje, optereenja i metode treninga potrebno programirati
i sredstva o kojima ovisi kvalitetan oporavak. Samo tako e se sredstva oporavka provoditi svakodnevno i nee
slijediti nakon izoliranih treninga ili glavnih natjecanja. Sportai takoer moraju poznavati vanosti primjene
metoda oporavka jer njihova svjesnost i uravnoteen ivot igraju vanu ulogu u postizanju uspjeha.
104
4. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
Antonio, J. & Street, C. ( 1999 ). Glutamine : A Potentially Useful Supplement for Athletes. Canadian Journal of
Applied Physiology, 24 :1-14.
Burke, E.R. ( 1999 ):Optimal Muscle Recovery. New York : Avery publishing group
Domljan, Z. ( 1993 ):Fizikalna medicina. Zagreb : Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Guyton, A.C. (1995):Fiziologija ovjeka i mehanizmi bolesti. Zagreb : Medicinska naklada
Milanovi,D. ( 1999 ):Prirunik za sportske trenere. Zagreb : Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu
Milanovi, D. & Milanovi, M.( 1994 ):Sportska aktivnost i okolinski faktori u funkciji razvoja djeteta sportaa.
Kineziologija, 24 ( 1-2 ) : 15-20
Rossiter, H.B., Cannell, E.R. & Jakeman, P.M. ( 1996 ):The Effect of Oral Creatine Supplementation on the 1000-m
Performance of Competitive Rowers.Journal of Sports Science,14 : 175-179
Viru, A.( 1995 ): Adaptacija u sportskom treningu. Zagreb : CRC Press Inc.
Volkov,V.M. ( 1978 ):Oporavak u sportu. Beograd : Partizan
Williams, M.H.( 1983 ):Ergogenics Aids in Sport. Champain,Il : Human Kinetics
Wilmore, J.H. & Costil, D.L.(1997.): Physiology of Sport and Exercise (second edition ).Champain,Il : Human
Kinetics
OPE TEME

105
OPE TEME
Aleksandra Szekely, Vilma olc-Pervan

HIPOBARINA TERAPIJA METODA OPORAVAKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI
HIPOBARINA TERAPIJA METODA OPORAVAKA

U KONDICIJSKOJ PRIPREMI
1
Aleksandra Szekely1, Vilma olc-Pervan2

Privatna ordinacija sportske medicine, Zagreb,
2
Grafiki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Adenozin-trifosfat, dobro poznat pod skraenicom ATP, s pravom se smatra energijskom valutom u organizmu.
U stvari, stanice mogu prenijeti energiju namirnica na razne funkcionalne sisteme samo putem ATP-a u
vezanim reakcijama. ATP je pogodan zbog svoje sposobnosti da lako nastaje u stanici kad ona raspolae s
mnogo energije a isto se tako lako razlae kad postoji potreba za energijom. U svakoj stanici postoji slobodan
ATP, glikogen i kreatin-fosfat kao brzi izvori energije i glukoza koja se troi u oksidativnim procesima (Guyton,
1969).
Intenzivni miini napor tijekom kondicijskih priprema sportaa zahtijeva brzi dotok energije pa troi postojei
ATP, zalihu ATP-a iz kreatin-fosfata i ATP nastao glikolizom iz glikogena, pri emu nastaju pirogroana kiselina
i vodikovi ioni. Kod visoke koncentracije oni se spajaju u mlijenu kiselinu, koja brzo i lagano prelazi u
meustanine prostore (anaerobni proces). Energija dobivena oksidacijskim procesima je praktiki neiscrpna
ali prespora za poetak intenzivnog miinog rada. U oporavku potrebno je vratiti dug kisika tj. oksidirati
mlijenu kiselinu opet do glukoze koja e se pohraniti u stanici te nadoknaditi potroeni slobodni ATP i kreatinfosfat. Pojaani oksidativni metabolizam postoji i poslije fizikog napora te zahtijeva poveanu potronju kisika
za pokrie duga kisika.
Hipobarina terapijaje fizikalni postupak gdje se maksimalno poveava periferna oksigenacija. Prethodni
pokuaji da se udisanjem istog kisika pobolja opskrba periferije nisu bili najsretnije rjeenje zbog injenice
da poveani parcijalni tlak kisika u krvi oteuje intimu arterijskih krvnih ila.
2. APARATURA I POSTUPAK HIPOBARINE TERAPIJE
106
Aparat za hipobarinu terepiju (Sl. 1) nastao je duhovitom kombinacijom podtlaka i atmosferskog tlaka koja
omoguava maksimalnu drenau limfnih i venskih ila i meustaninog prostora uz istovremeno irenje
arterijske mree do kapilarnog nivoa. Na taj nain dolazi do velikog ubrzanja izmjene venske i arterijske krvi.
Protok krvi kroz bubrege je takoer povean to rezultira i poveanim izluivanjem urina a slijedom toga i
poveanom potrebom za tekuinom
(oko 2 litre vie od uobiajene
koliine).
Postupak se izvodi na nain da se
sporta (pacijent) sav umota u
upljikav pamuni omota od filca i
zatim hermetiki zatvori u plastinu
vreu fiksiranu iznad prsiju. Pomou
cijevi vrea se spoji na kompjutorski
dio gdje se odabiru programi.
Kompjutorski dio spojen je na vakuum
pumpu. Zrak se isisava iz plastine
vree dok se ne postigne zadani
podtlak unutar nje.
Slika 1
Podtlak nije permanentan nego pulsira u zadanim intervalima. Atmosferski tlak je vei nego tlak u vrei, pa
se filcani omota zajedno s plastinom vreom priljubljuje uz tijelo. Pulsacijama se vri drenaa limfnih i venskih
ila (Sl. 2). Tlak u areterijama koje su dublje i vre grae zbog svog vlastitog miinog sloja, je vei nego
tlak u vrei pa se one ire u to polje manjeg tlaka (Dahllof, A., Holm, J., Schersten, T. et al. (1976).
OPE TEME

Slika 2
Podtlak se programira do jaine od 0.65 BARR-a. Trajanje procedure je 15 minuta. Konom oksimetrijom
moe se utvrditi poveanje koncentracije kisika u perifernoj krvi.
3. UINCI HIPOBARINE TERAPIJE

Eksperimentalna istraivanja provedena na primatima (Mehlsen, 1993) kojima je ispitivan biopsijom uzet
materijal iz jetre, skeletnog miia i krvi, nakon odreenog intenzivnog fizikog napora dokazuju da su vrijednosti
metabolita uzete dva sata nakon tretmana identine vrijednostima nakon 24-satnog odmora. Hipobarina
terapija primjenjivana je na velikim natjecanjima ve od Univerzijade 1987. godine, europskog koarkakog
prvenstva 1989. godine, te europskog atletskog prvenstva 1990. godine. Uesnici otvorenih prvenstava Zagreba
u stolnom tenisu posljednjih godina koristili su ju u vie navrata, a sportai razliitih disciplina koriste pojedinano
hipobarinu terapiju u tijeku intenzivnih kondicijskih priprema, a pojedinci ak i pri manje vanim natjecanjima.
Kod osobite iscrpljenosti (koja moe nastati kako u tijeku natjecanja tako i u tijeku pojaanih kondicijskih
priprema) hipobarina terapija moe se koristiti u kombinaciji s niskofrekventnim magnetnim poljima koja
pojedinano stimuliraju mitohondrije za vei primitak kisika iz prispjele krvi pa se time efekt udvostruuje. Prema
individualnim zapaanjima utjecaja hipobarine terapije na korisnike, pokazalo se da je postupak poeljan tijekom
intenzivnih treninga i natjecanja, osobito turnirskog tipa, gdje su napori svakodnevni (kod nekih sportova i
viekratni tijekom dana, (Larsen i Lassen 1966)). Trebalo bi provesti daljnja istraivanja kako bi se ovaj relativno
pristupaan terapeutski tretman to vie koristio u razdoblju intenzivnih kondicijskih priprema jer dokazano
smanjuje vrijeme oporavka organizma.
Hipobarina terapija se vrlo uspjeno koristi i u rehabilitaciji portskih ozljeda u smislu drenae edema,
hematoma, prevencije i lijeenja lezija i kontraktura ligamentarnog sustava.
4. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
Dahllf, A., J. Holm, T. Scherstn, et al. (1976). Effect of training on walking tolerance, calf blood flow and blood
flow resistance. Scand J Rehab Med 8:19-26.
Guyton, A.C. (1969). Medicinska fiziologija. Zagreb/Beograd: Medicinska knjiga.
Larsen, O. A., N. A. Lassen (1996). Effect of daily muscular exercise in patients wizh intermittent claudication.
Lancet, 2:1093-1096.
Mehlsen, J., et al. (1993). Beneficial Effects of Intermittent Suction and Pressure Treatment in Intermittent
Claudication. Angiology, 44(1):16-20.
107
OPE TEME
Draen Harasin
NUTRITIVNI SUPLEMENTI U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA
NUTRITIVNI SUPLEMENTI U KONDICIJSKOM

TRENINGU SPORTAA
Draen Harasin
vanjski suradnik Kineziolokog fakulteta Svezilita u Zagrebu
1. UVOD
Termin suplement dolazi od latinske rijei supplementum to oznaava neto to je dodano kompletnoj
stvari radi izbjegavanja deficita. Od Srednjeg vijeka ljudi ovaj termin rabe za razliite forme dijetnih dodataka
za poboljavanje zdravlja, izgleda i sposobnosti. Dijetni suplement je preparat tableta, praak ili otopina
koji sadri nutrijente ili druge substance, a konzumura se kao dio dnevnog unosa hrane s ciljem dostatnosti
adekvatne ili suprafizioloke doze nutrijenata (Clark, 2001.). Definiraju se i kao aktivne tvari koje se uzimaju
oralno sa svrhom obogaivanja prehrane, prevencije bolesti, poveavanja tjelesnih sposobnosti i poveavanja
miine mase, ali uz preduvjet da nisu lijek (Kulier, 2002). Ove dvije definicije dobro e dopuniti i slubena
Nacionalnog instituta za zdravlje SAD odnosno njihovog Ureda za suplemente koja glasi: Suplement je svaki
proizvod osim duhana koji je namjenjen nadopuni prehrane, a sadri jednu od slijedeih komponenti vitamine,
minerale, bilje ili ljekovito bilje, njihove koncentrate ili ekstrakte ili pak njihove smjese. Suplementi se na tritu
distribuiraju kao tablete, kapsule, praci i otopine, a mogu se pakovati posebno ili dodavati konvencionalnoj
hrani (National Institute of Health, Office of Dietary Supplements, 1994.). Velik doprinos u primjeni
suplemenata u sportskom treningu imala su i znanstvena istraivanja. Ozbiljnija istraivanja na podruju sportske
suplementacije poela su krajem 80-ih. Osobit pomak u ovom smislu napravio je vedski znanstvenik Dr Eric
Hultman na Karolinska institutu u Stockholmu, koji je istraivao brojne suplemente, a meu njima i suplement
90-ih, kreatin. Pored kreatina, javlja se i velik broj drugih suplemenata, koji se koriste kao dodaci prehrani, a
koji imaju velik utjecaj na unapreenje sposobnosti i optimalizaciju tjelesnog sastava. Cilj je ovog lanka da
prui najelementarnije informacije o koritenju suplemenata s ciljem maksmiziranja efekata kondicijske
pripreme. Ogromna je koliina informacija o sportskim suplemenatima koji su u upotrebi danas, no namjera
je autora, zadrati se samo na onim informacijama bez kojih niti kondicijska priprema, a niti prehrana sportaa
ne moe nositi karakteristiku optimalan.
2. OSNOVNE DEFINICIJE
108
Nutrijenti su komponente hrane koje osiguravaju energiju, slue kao gradivni materijal i/ili reguliraju
metabolike funkcije. Tijelu su za preivljavanje potrebni est osnovnih tipova nutrijenata: voda, proteini,
ugljikohidrati, masti, vitamini i minerali. Nutrijente djelimo na makronutrijente (voda, proteini, ugljikohidrati
i masti) i mikronutrijente (vitamini i minerali). Optimalna prehrana je najbolja mogua prehrana, za razliku
od adekvatne prehrane koju karakterizira odsustvo znakova deficita, normalne metabolike funkcije i
normalnu razinu rezervi nutrijeneta. Suplementi se procjenjuju kroz kriterije efikasnosti, sigurnosti i legaliteta.
Efikasnost znai da koritenje odreenog suplementa proizvodi ergogene, termogene ili hipertrofijske efekte.
Utjecaj na poveanje radnog kapaciteta miinog sustava, aerobnog ili anaerobnog, nazivamo ergogenim, dok
neto to utjee na poveanje metabolizma s ciljem redukcije masnog tkiva nazivamo termogenim.
Kataboliko oznaava neto to se odnosi na razgradnju tkiva, to je suprotno anabolikom koje oznaava
neto to se odnosi na izgradnju tkiva. Antikataboliko oznaava neto to zaustavlja katabolizam, odnosno
razgradnju tkiva. Ono to djeluje antikatabolino, djeluje anabolino, tj. pospjeuje anabolizam. Najee se
ovi pojmovi veu za miinu hipetrofiju, koja oznaava poveanje koliine miine mase. Lai proizvoaa
pripadaju kategoriji koja se uglavnom odnosi na kriterij efikasnosti suplementa. esta je prodaja suplemenata
za koje dosada u nijednom istraivanju nije potvren utjecaj na ono to je navedeno u reklami proizvoaa.
Proizvoai vrlo esto samo na osnovu nepotvrenih hipoteza preporuuju i prodaju suplemete koji bi trebali
biti korisni u neemu. Zbog toga bi se kondicijski treneri trebali ograniiti na upotrebu samo onih suplemenata
efikasnosti kojih je dokazana u znanstvenim istraivanjima. Sigurnost znai da primjena suplementa u
preporuenim dozama nema tetnih nuspojava. Legalitet znai da koritenje suplementa nije zabranjeno
zakonom, odnosno uredbama Meunarodnog olimpijskog odbora, te niti jedne meunarodne sportske federacije.
OPE TEME

3. MODEL SUPLEMENTACIJE SPORTAA

Tri su osnovna cilja suplementacije sportaa u optimalizaciji kondicijske pripreme. Jedan se odnosi na
poboljavanje zdravlja sportaa, drugi na poboljavanje tjelesnih sposobnosti, a trei na optimalizaciju tjelesnog
sastava. Model suplementacije sportaa, primjenjiv u kondicijskoj pripremi sportaa prikazan je na shemi 1.
Poboljanje zdravlja, sposobnosti i izgleda tijela
Poboljanje
zdravlja
Poboljanje tjelesnih
sposobnosti
Izbjei dijetni
deficit, ubrzati
oporavak i ublatiti
bol
Poveati radni
kapacitet miinog
sustava (anaerobni
i aerobni)
Poboljanje
zdravlja
Ergogeni efekt
Minerali i vitamini
Proteini
eljezo
Antioksidansi
Kalcij
Vitamin C
Glukozamin-sulfat
Hondrotin-sulfat
Kreatin
L-glutamin
L-karnitin
Kofein
BCAA
Poveati
miinu masu
Hipetrofijski efekt
Proteini
BCAA
HMB
Kreatin
Krom
L-glutamin
Arginin
Ornitin
OKG
Androstenedion
Tribulus Terrestris
Poboljanje tjelesnog
sastava
Ubrzati
metabolizam
Termogeni efekt
Piruvat
L-kartnitin
HCA
Efedrin
Kofein
Aspirin
Smanjiti
energetski
unos
Kontrola apetita
Citosan
Efedrin
Shema 1. Model suplementacije sportaa (modificirano po Clark, 2001)
Velik znaaj u poboljanju zdravlja u kontekstu kondicijske pripreme ima izbjegavanje eventualnog deficita
nutrijenata, to e u velikoj mjeri utjecati na skraivanje vremena potrebnog za oporavak, pa na taj nain utjecati
i na poboljanje tjelesnih sposobnosti, osobito na poveanje radnog kapaciteta miinog sustava. Drugi cilj u
optimalizaciji kondicijske pripreme se odnosi na poboljanje tjelesnih sposobnosti, to podrazumjeva poveanje
radnog kapaciteta miinog sustava (aerobnog i anaerobnog), te poveanje miine mase. Poveavanje radnog
kapaciteta miinog sustava se moe odrediti kao ergogeni efekt, dok se poveanje koliine miine mase moe
odrediti kao hipertrofijski efekt. Hipetrofijski efekti je vana komponenta i u optimalizaciji tjelesnog sastava
sportaa, gdje jo vanu ulogu imaju ubrzanje metabolizna (termogeni efekt) i smanjenje energetskog unosa
kontrolom apetita.
4. EFIKASNO, SIGURNO, LEGALNO

U skladu s definiranim kriterijima za procjenu pojedinih suplemenata, u ovom poglavlju bit e analizirani legalni
suplementi, dakle oni suplementi ije koritenje nije zabranjeno uredbom Meunarodnog Olimpijskig odbora,
te niti jedne meunarodne sportske federacije. Takoer, bit e procjenjeni samo oni suplementi ije je koritenje
109
OPE TEME
Draen Harasin
110
je sigurno, a to su oni koji nemaju tetnih nuspojava tijekom koritenja u preporuenim dozama, to je potvreno
u znanstvenim istraivanjima. I na kraju, vrlo vaan kriterij, onaj najvaniji s aspekta kondicijskog treninga, je
kriterij efikasnosti, koji govori o postojanju ergogenih, termogenih, ili hipertrofijskih efekata suplementa.
Vitamini su mikronutrijenti potrebni stanicama za odvijanje specifinih kemijskih reakcija. Tako vitamin A
osigurava pravilnu funkciju vida, vitamini A i C imaju vanu ulogu u jaanju imuniteta, Vitamini B skupine vanu
ulogu u kontroli metabolizma (sinteza proteina, metabolizam ugljikohidrata), vitamin D vanu ulogu u apsorpciji
nutrijenata (npr. pomau kalciju u fosforu da iz hrane dou u krvotok), folna kiselina i tiamin vani u funkciji
ivanog sustava, a svi antioksidansi pomau u zatiti stanica od oteenja koja nastaju oksidacijom. Iako se
vode rasprave o tome dali sportai trebaju veu koliinu vitamina od obine populacije, izgleda logino da
sportai, koji imaju jai metabolizam ugljikohidrata, poveanu sintezu proteina, vee oksidacije i aktivnost
ivanog sustava, imaju i vee vitaminske potrebe. Te poveane potrebe mogu se bez problema nadoknaditi
kad je rje o vitaminima topivim u vodi (B-kompleks, C), jer se viak moe izluiti mokrenjem, to nije sluaj
s vitaminima topivim u mastim (A,D,E), jer bi viak nagomilavajui se u masnom tkivu mogao izazvati
hipervitaminozu.
Minerali su veoma vani za zdravlje kostiju, transport kisika, te balans tekuina i elektrolita, stoga je, budui
da imaju jai metabolizam sportaima vano suplementacijom izbjei deficit. Kalcij, fosfor, magnezij, eljezo
te elektroliti natrija, kalija i klora esto se nazivaju osnovni minerali. Cink, jod, selen, bakar, klor i krom su
elementi koje nalazimo samo u tragovima. eljezo kao sastojak hemoglobina i mioglobina ima veliku ulogu u
transportu kisika i koritenju energije. Nedovoljan unos kalcija inhibira mineralnu gustou kostiju, pa sportai
koji konzumiraju premale koliine imaju veu mogunost razvoja osteoporoze, deformacije kotanog tkiva koje
dovodi do lakeg oteenja i loma kosti.
Ugljikohidrati su makronutrijenti ija je primarna uloga opskrba energijom. Mogu se podijeliti u tri grupe s
obzirom na sloenost molekule eera od koje se sastoje. Monosaharidi (glukoza, fruktoza i galaktoza) se
sastoje od jednostavnih molekula eera, disaharidi (saharoza, laktoza i maltoza) su sastavljeni od dvije
molekule jednostavnih eera, a polisaharidi (krob, glikogen) su kompleksni ugljikohidrati, te sadre u sebi
tisue molekula glukoze. Glikemiki indeks klasificira namirnice prema tome koliko visoko i koliko dugo podiu
razinu glukoze, a tako i inzulina u krvi. Namirnice koje se probavljaju brzo i naglo diu razinu glukoze u krvi
imaju visok glikemiki indeks. Najee se jednostavniji ugljikohidrati probavljaju bre i imaju vei glikemiki
indeks, no ne mora uvijek biti pravilo, jer ovisi o brojnim faktorima kao to su priprema hrane, koliina hrane,
kombinacije namirnica u obroku, doba dana itd. Namirnice koje trebaju due vrijeme da bi se probavile, a time
sporije poveavaju razinu glukoze u krvi (stimuliraju manje izluivanje inzulina) imaju nii glikemiki indeks.
Ako je cilj brzo nadoknaditi glukozu, odnosno glikogen koristiti e se ugljikohidrati s visokim glikemikim
indeksom. Istraivanja su takoer pokazala da sportai ukljueni u intervalne aktivnosti visokog intenziteta,
(nogometai) takoer postiu bolje rezultate kod unosa vee koliine ugljikohidrata. Ipak veina sportaa kod
kojih je dominantna snaga i brzina i koji ne treniraju aerobno vie od jedan sat dnevno (sprinteri, koarkai,
hrvai, odbojkai), ne trebaju unositi toliko veliku koliinu ugljikohidrata (Kreider, 1998.). Suplementacija
ugljikohidratima vri se prije, za vrijeme i poslije treninga. Prije treninga (od 30 minuta do 3 sata) se suplementira
kompleksnim ugljikohidratima, za vrijeme treninga se daje izotonina kombinacija glukoze i fruktoze, a poslije
treninga kombinacija kompleksnih ugljikohidrata, fruktoze i glukoze. Sloeniji ugljikohidrati su potrebni prije
treninga jer ima dovoljno vremena za probavu i skladitenje, a bolje je da se to odvija bez prevelike inzulinske
reakcije. Tijekom treninga vanija je i hidracija, pa se suplementira 5-10% otopinom glukoze kojo su dodani
minerali i vitamini. etiri sata nakon treninga je najvea potreba za ugljikohidratima (Colgan, 1993.), pa je
suplementacija jako vana. Idealna smjesa ugljikohidrata sadri sloene ugljikohidrate, jer je metabolizam
povien oko 4 sata, pa je dobro da su cjelo vrijeme prisutni u krvotoku. Osim kompleksnih ugljikohidrata smjesa
sadri i male koliine glukoze (zbog aktivnosti enzima glikogen sintaze koja kontrolira skladitenje glikogena,
visok glikemiki indeks je poeljan jer se glikogen sintaza nakon nekog vremena povlai) i fruktozu jer se
glikogen u jetri koja skladiti polovicu ukupne rezerve najbolje moe nadoknaditi fruktozom. Iako su kod
pojedinih autora navedene univerzalne koliine, npr. 225 g poslije treninga bez obzira na specifine zahtjeve
(Colgan, 1993.) autor je miljenja da e koliina suplementa ovisiti o spolu, dobi, sportskoj sktivnosti, intenzitetu
i trajanju treninga.
Proteini su makronutrijenti koji imaju gradivnu funkciju u tijelu. Sastoje se od aminikiselina, te se odnos u kojemu
su aminokiseline koje se u proteinu nalaze sukladne s proteinima u tijelu naziva kvaliteta proteina. Protein
visoke kvalitete, visoke bioloke vrijednosti, kompletan protein, sinonimi su koji opisuju aminokiselinsku
strukturu koja je slina onoj koj je potrebna tijelu. Kada procijenjujemo individualne potrebe za proteinima u
obzir se moraju uzeti koliina kalorija potrebna iz ovog nutrijenta i bioloka vrijednost proteina. to su proteini
vee bioloke vrijednosti, potrebna je manja koliina. Vee su potrebe za proteinima kod sportova snage.
Istraivanja su pokazala da se potrebe u tom sluaju mogu poveati i do 1,7 g/kg tijelesne teine (Lemon, 1998.).
Na tritu su prisutne 3 vrste proteinskih suplemenata. Jednu grupu ine cijeli proteini (polipeptidi), drugu
hidrolizati (dipeptidi, tripeptidi), a treu aminokiseline u slobodnoj formi. Istraivanja na ivotinjama
pokazala su da suplementacija hidrolizatima uzrokuje duplo veu retenciju duika od cijelih proteina, a sedam
puta veu od aminokiselina u slobodnoj formi (Zaloga, 1990.). Ovo se objanjava time to je ljudski organizam
tijekom povijesti cijelo vrijeme primao hranu u kojoj je dobivao cijele proteine, pa se je razvio i sustav za
absorpciju i retenciju upravo na osnovu toga. Cijeli proteini nakon to dospiju u tijelo prvo se razgrauju na
dipeptide i tripeptide, koji su nosioci informacija na osnovu kojih se proizvodi somatomedin C, vaan anaboliki
stimulator. Hidrolizati se sastoje od dipeptida i tripeptida, pa je uinak na proizvodnju somatomedina C veoma
velik. Cijeli proteini se do te forme postepeno razgrauju, a kako zahtijeva odreeno vrijeme, uinak je slabiji.
Slobodne aminokiseline ne utjeu na proizvodnju somatomedina C, pa nema ni anabolikog efekta (Colgan,
1993.). No, ovo ne znai da slobodne aminokiseline nemaju svoju primjenu u suplementaciji. Osobito su
znaajne neke od njih kao to su aminokiseline razgranatog lanca leucin, izoleucin, valin (BCAA), te
aminoliseline glutamin, arginin, ornitin, itd. Istraivanja su pokazala da je tijekom treninga najvea potronja
aminokiseline glutamin, te aminokiselina razgranatog lanca leucin, izoleucin i valin. Pri tome 60% svih
aminokiselina u skeletnim miiima ini glutamin (Paali, 1999.), a treinu ukupne koliine proiteina u tijelu
ine aminokiseline razgranatog lanca (BCAA) (Colgan, 1993.). Suplementacija aminokiselinama razgranatog
lanca 1-2 sata prije treninga, moe uparati testosteron tijekom treninga, te utjecati na veu koliinu
testosterona poslije treninga, to ima anabiliki efekt. Gubici glutamina tijekom treninga mogu biti i do 30 g i
ako se taj gubitak ne nadoknadi u kratkom vremenskom intervalu, dolazi do opadanja proteinske sinteze.
Suplementacija glutaminom podrava izgradnju miia i ubrzava regeneraciju nakon treninga (Paali, 1999.).
Kreatin monohidrat je najprodavaniji suplement 90-ih. Od 1832, kada ga je francuski znanstvenik Chevreul
nazvao grkim imenom za fascinira znanstvenike svojom ulogom u metabolizmu skeletnih miia. Prva ozbiljnija
istraivanja kreatina kao sportskog suplementa krajem 80-ih napravio je vedski znanstvenik Eric Hultman
na Karolinska institutu u Stockholmu. Hultmanovo istraivanje objavljeno je tek 1992. godine u asopisu Clinical
Scince, a prvo sustavno koritenje kreatin monohidrata zabiljeeno u pripremama atletiara britanskog tima
za Olimpijske igre iste godine u Barceloni. Smatra se da su upravo zbog toga britanski atletiari postigli
neoekivano dobre rezultate. Iz dosadanjih istravanja moe se zakljuiti da se kreatinskom suplementacijom
moe poveati koncentracija kreatina u miiima za 20%-50%, a poveana koncentracija kreatina kroz vee
mogunosti ispoljavanja snage na treningu i ubrzani oporavak poslije treninga rezultira poboljanjem sposobnosti
za 5-7%. Suplementacija kreatinom ima utjecaj na sposobnosti u osnovi kojih lee fosfageni energetski
mehanizmi, prvenstveno u poveavanju sposobnosti koje su dominantno potrebne u radu s vanjskim
optereenjem. No, evidentno je da postoji i utjecaj na sposobnosti odgovorne za produeni anaerobni rad u
trajanju do 90 sekundi maksimalnim intenzitetom (Volek i sur., 1997.). Kratkorona suplementacija kreatinom
u trajanju od 5-7 dana utjee na poveavanje ukupne tjelesne mase i to uglavnom zbog retencije vode, dok
dugorona suplementacija u trajanju od 8-140 dana utjee na poveavanje ukupne tjelesne mase, ali i nemasne
komponente, uglavnom miine i to zbog poveanog sadraja miofibrilarnih proteina u miinim vlaknima. Ako
se uzima koliina od 0.3g/kg tjelesne mase dnevno, punjenje se zavri nakon 5-6 dana, pa se doza moe smanjiti
na npr.0.03g/kg dnevno. Istraivanja su pokazala da oralna suplementacija kreatin-monohidrata u koliini od
0.03g/kg tjelesne mase dnevno poveava ukupne priuve kreatina u miiima tijekom 28 dana (Hultman i sur.,
1996.). Nakon ovog perioda dovoljne su i manje doze da bi se koliina kreatina odravala u miiima. Ovaj
nain, respektirajui ciljeve i potrebe, bi u kondicijskom treningu trebao biti puno bolji. Iz svega navedenog moe
se zakljuiti da bi sportai trebali izbjegavati visoke doze kroz dui period jer izgleda da nemaju veeg efekta
u odnosu na manje doze, te e izbjei nepotrebnu retenciju vode. Suplementacija kreatinom nije zabranjena
od strane Meunarodnog olimpijskog odbora, i niti jedne Meunarodne sportske federacije. Dosada nisu
OPE TEME

111
OPE TEME
Draen Harasin
utvreni tetni utjecaji suplementacije kreatinom, ak ni pri suplementacijama kroz vremenski period od 5 godina
(Poortmans i Francaux, 1999.).
Ovisno o vrsti sportske aktivnosti, periodu godinjeg ciklusa, individualnim karakteristikama sportaa, te u skladu
s tim i ciljevima treninga koji su postavljeni, optimalna suplementacija e se razlikovati. Nemogue bi bilo dati
jedan univerzalni recept suplementacije za sve sportove, sve sportae i sve tipove treninga u razliitim periodima
godinjeg ciklusa pripreme. Jedna od najbitnijih karaktetistika, koja je uzrokovala naglu progresiju rezultata u
velikom broju sportskih aktivnosti je jakost kao esencijalna komponenta velikog broja ljudskih sposobnosti
(brzinska jakost, jakosna izdrljivost, maksimalna jakost, elastina jakost...). Vrlo vaan vremenski interval u
kojem svakako treba intenzivno suplementirati je vezan uz sam trening jakosti i snage (openito brzinsko-jakosni
trening), odnosno pored vremenskog intervala trajanja samog treninga i period prije i poslije treninga. Stoga
e se predstaviti jedan model suplementacije (tablica 1) zasnovan na znanstvenim istraivanjima, te potvren
u praksi.
Tablica 1. Model suplementacija za brzinsko-jakosni trening (trening s teretom, sprinterski trening, skokovi,
bacanja, intervalni trening)
Suplement
Kompleksni ugljikohidrati
Glukoza
Fruktoza
Vitaminsko-mineralna
Whey protein
Glutamin
BCAA
Kreatin monohidrat
Prije treninga
Za vrijeme
treninga
Poslije treninga
Neposredno
poslije
30 min. -do
nekolko sati
x
x
x
x
x
Koliine suplemenata
nisu navedene, jer ovise
o individualnim karakteristikama sportaa, postavljenim ciljevima treninga, te o intenzitetu i
trajanju treninga.
x
x
x
5. ZAKLJUAK
Suplementacija sportaa je najbolji nain za ublaavanje deficita, odnosno razlike izmeu adekvatne i optimalne
prehrane, odosno, jednostavnije reeno najbolji nain optimalizacije prehrane. Budui da je piramida prehrane
takva da, kad bi bila optimalna za prosjenu populaciju, za sportae, osobito u nekim sportovima ne bi bila
optimalna, a pitanje je, zbog velikih energetskih zahtijeva kondicijske pripreme, da li moe biti i adekvatna.
Popuna deficita izmeu adekvatne i optimalne konvencionalnom hranom bila bi, budui da se trenira i vie puta
dnevno, preveliko optereenje za probavni sustav, koji vjerojatno ne bi ni uspio dopremiti potrebnu koliinu
nutrijenata do tkiva. Zbog toga se koriste suplemenati iz grupe makro- i mikronutrijenata (proteini, ugljikohidrati,
vitamini, minerali). No, osim osnovnih zdravstenih razloga u izbjegavanju deficita, veliku korist u poboljavanju
sposobnosti i optimalizaciji tjelesnog sastava suplementi pruaju i u poticanju ergogenih, termogenih, odnosno
hipetrofijskih efekata, te kontroli apetita. Ova grupa suplemenata katalizira odreene procese u tijelu ovjeka,
pa zbog toga poboljava efikasnost usmjerenih kondicijskih programa, ili jednostavno, ubrzava oporavak izmeu
dva treninga, te na taj nain omoguuje vie trenanih stimulusa u odreenom vremenskom intervalu, pa tako
optimalizira kondicijski trening sportaa.
6. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
112
6.
7.
8.
Armsey T.D., Green G.A. (1997.): Nutritional Suplemments: Scienci vs. Hype. Physican Sports Med.
Antonio, J., Stout, J.(2001.): Sports Suplements. A Lippincott Williams and Wilkins, Wolters Kluver Compani.
Balsom P.D., Soderlund K., Ekblom K.(1994.): Creatine in humans with special referenceto creatine suplementation.
Sports Med. 18: 268-280.
Colgan, M.(1993.): Optimum Sports Nutrition. Advanced Research Press, New York.
Hultman E., Soderlund K., Timmons J.A.,Cederblad G., Greenhaff P.L.(1996.): Muscle creaine loading in men. J.
Appl. Physiol. 81:232-237.
Paali E. (1999.): Farmakoloka sredstva za oporavak. Univerzitet u Sarajevu, Fakultet sporta.
Reents S. (2000.): Sport and Exercise Pharmacology. Human Kinetics, Champaigne, IL.
Volek J., Kraemer W.(1996.): Creatine Supplementation: Its Effect on Human Muscular Perfomance and Body
Composition. J. Strenght and Cond Res. 10(3): 200-210.
FARMAKOLOKA SREDSTVA OPORAVKA

(kritiki osvrt)
OPE TEME

Emir Paali
Univerzitet u Sarajevu Fakultet za fiziku kulturu
1. PROLOST
Kada se vratim u kasne 80-te, i pogledam tadanje trite suplementima na naim prostorima, prizor zaista
izgleda skromno. Nije ni mjesto, a ni vrijeme da imenujem tadanje proizvoae i dobavljae, ali sada mogu
odgovorno tvrditi da je to bio lov u mutnom i elja za brzom zaradom. ast izuzecima, oni e se lako prepoznati.
Jo se uvijek sjeam tog vremena, loeg ukusa pjeskovitih struktura praha i probavnih smetnji.
Moram priznati da je tada bilo lake doi do nedozvoljenih sredstava nego do kvalitetnih suplemenata. Klasini
dileri nisu postojali, bilo je dovoljno da poznajete nekoga u apoteci i rijeili ste problem. Iza njihove upotrebe
stajali su nai najvei autoriteti iz oblasti medicine, htjeli to oni priznati ili ne. Ne treba nas uditi injenica da
su sportai nakon ostvarenog rezultata bacali u zrak prvo doktora pa onda trenera.
Odgovornost su snosili i treneri, jer su na sportaima eksperimentirali sa blijedim i poluistinitim iskustvima koja
su donosili sa meunarodnih sportskih dogaaja, prvenstveno sa istoka. Rezultat je njima predstavljao lovorike
i slavu, a sportaima rjeavanje egzistencijalnih problema. Zar je danas drugaije?
2. SADANJOST
Pri prvom pogledu na bilo koji asopis koji se bavi fenomenom fitness-a, u najmanju ruku nas uhvati nelagoda
od svog arenila kantica, ivopisno nacrtanih strukturnih formula arobnih kemijskih spojeva, slikovito prikazanih
petnaestodnevnih morfolokih transformacija, supstitucijskih procesa masnog u odnosu na miino tkivo i
neizostavnih osmijeha suverenih ampiona koji prstom pokazuju na kutiju od ijeg su sadraja sagraeni.
Problem bi bio puno manji da se radi o jednom ili dva proizvoaa, ali njih je na desetine, stotine. Koji je pravi
i da li je ba sve istina to nam tamo reklamiraju?
Slina situacija je i sa nedozvoljenim sredstvima, olakavajua okolnost su privatne apoteke. Ako ba elite
biti sigurni u ono to ete uzeti, pripremite novanik i popijte kavu sa vlasnikom. Druga varijanta su lokalni dileri
koji nemaju milosti. Sve je stvar izbora, sve je legalno ali u principu zakonom zabranjeno. Nisam jo nikoga
upoznao tko je izdravao kaznu zatvora zbog dilanja anabolikih steroida i slinih supstanci.
Na tritu ih ima jer su momci iz mog bloka preko noi poprimili izgled buhtlica, glas im je mutirao i vrlo su
agresivni. Ja to ne bih nazvao transformacijom, prikladniji je izraz metamorfoza. Zdravlje, ma nije vano tek
im je osamnaest!
3. TRENING
Sada postavimo stvari na svoje mjesto. Imamo pred sobom sportae. Obavili smo kompletan protokol kojeg
ine lijeniki pregledi, dijagnostika, planiranje, programiranje, zatim jo odaberimo bilo koji fazu periodizacije.
Kada sve saberemo i oduzmemo trenerski dio posla traje dva do etiri sata dnevno. Uinili smo sve da izbacimo
organizam sportaa iz ravnotee. Moramo priznati da to nije teko i uvijek emo uraditi vie da bi bili sigurni.
Smatram da je sljedei zadatak puno tei, a to je povratak u homeostazu za kompenzatornim suportom za
sljedea naprezanja. Ako se ne desi taj proces neminovno dolazi do pretreniranosti i negativnih kumulativnih
efekata. Puno smo uloili da bi se kockali sa oporavkom.
113
OPE TEME
Emir Paali
FARMAKOLOKA SREDSTVA OPORAVKA
4. RAZGOVOR I LOE NAVIKE

Kada razgovaram sa spotraima o ovom segmentu oporavka i odnosu trenera prema tom problemu uglavnom
dolazim do zida utnje. Oporavak je izgleda postao tabu tema i nije udo to sportai sami sa sobom
eksperimentiraju, a znanja crpe iz metode rekla-kazala. Ako se jo u blizini stvori diler suplementima iz
automobila kojeg zanima samo profit imamo pun pogodak.
Klupski lijenik koji po obiaju nije specijalist iz oblasti sportske medicine toplo e preporuiti neki mineralnovitaminski preparat sa naglaskom na jednu tabletu dnevno i tri konvencionalna, masnoama bogata obroka,
jer nam treba dosta energije za trening. Pojam bioenergetskog sistema vie nije vaan, jer nam sporta zijeva
na treningu. Naa periodizacija od maloprije ostaje mrtvo slovo na papiru, dok intenzitet, ekstenzitet i ukupni
volumen optereenja ostaju na stratnim pozicijama. Moda je vrijeme da neto promijenimo.
5. POETAK
Trka je davno poela, i stvar je prvenstveno individualna ili ih uzimamo, ili ne uzimamo. Volio bih i sam imati
boljeg trening partnera od suplemenata, ali se nije jo pojavio. injenica je da suplementi nemaju karakteristiku
ovisnosti ali zato pored ostalih osobina savreno sugestivno djeluju.
Kada jednom ponete sa njihovom upotrebom i postanete jai, bri, izdrljiviji nikada vie neete eljeti trenirati
bez njih, to je sasvim normalna reakcija i nemojte se stidjeti zbog toga. esto ujem sportae kako se hvale
da ne uzimaju nita (misle na suplemente). Pored toliko truda, istraivanja, i iskustava na tom polju njihove izjave
mi zvue poput tragedije.
Ekonomska situacija postavlja norme u ivotu pa je tako i u sportu. Ovo se odnosi na improvizirane
suplementacijske programe po sistemu koliko para-toliko muzike. Osobno smatram da je bolje ne uzimati nita
jer princip sinergije vrijedi i za suplemente, i ne pripadam onoj skupini koja kae da je u organizmu bolje imati
bilo kakav kemijski spoj nego nikakav.
6. ZAKLJUAK
Razgovarajte sa sportaima, objasnite im prednosti i nedostatke dodataka konvencionalnoj prehrani. Educirajte
sportae da prepoznaju makro i mikronutrijente u grupama hrane, te postepeno mijenjajte njihove prehrambene
navike. Pri izradi jelovnika konzultirajte kalorijske tablice ili upotrijebite softverski paket. Analizirajte reime
rada u trenanom procesu i prema njima prilagodite suplementiranje. Sagledajete sve eventualne nedostatke
i propuste kod planiranja obroka i utvivanja ukupnog kalorijskog bilansa. Trenanu distribuciju postavite tako
da sportai imaju dovoljno vremena za prehranu i suplementiranje, odnosno asimilacijske procese koji e
osigurati uspjean trening. Promatrajte sportaa po kilogramu tjelesne teine, gradite ga pozitivnim duinim
bilansom, pustite ga da gleda kroz glikogenski prozor, okujte ga razgranatim lancima aminokiselina, dajte mu
dovoljno vode, vitamina i minerala. Vrhunska sportska izvedba u jednom svom dijelu zavisi od dobro
projektiranog odnosa konvencionalne sportske prehrane i sportskih suplemenata, a koliki je taj dio saznajte sami.
Nadam se da emo sva prola i budua iskustva zajedno podijeliti.
114
HIDRACIJA SPORTAA
OPE TEME

Darija Vranei1, Iva Alebi1, Zvonimir atali2

1
Vitaminoteka d.o.o.
2
Prehrambeno biotehnoloki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Tjelesne tekuine i ravnotea elektrolita esencijalni su segmenti optimalne fizioloke funkcije organizma.
Tijekom tjelesne aktivnosti, fizikog rada ili uslijed izloenosti povienoj temperaturi, moe se razviti izvjestan
stupanj dehidracije, te dolazi do promjene omjera intracelularne i ekstracelularne tekuine. Tjelesna i kognitivna
sposobnost slabe pri dehidraciji od 1-2 %, a do kolapsa organizma dolazi pri gubitku vode od 7 %. Budui da
tjelesne potrebe za unosom vode variraju u ovisnosti o brojnim imbenicima, teko je donijeti openite preporuke
za nadoknadu vode.
Sporta s normalnom koliinom ukupne tjelesne vode nalazi se u stanju euhidracije. Stanje s manjom koliinom
ukupne tjelesne vode od normalnog je hipohidracija i posljedica je dehidracije. Hiperhidracija je stanje s
poveanim sadrajem tjelesne vode.
2. HIPOHIDRACIJA
Hipohidracija nepovoljno utjee na sportske rezultate, oteava termoregulaciju i dugotrajnije aerobno vjebanje.
Takoer nepovoljno utjee na kognitivne funkcije i brzinu pranjenja eluca. Ovi efekti su najjae izraeni u
toplijoj klimi. Slabija tjelesna sposobnost se oituje pri nedostatku tekuine u koliini od 1.8 % tjelesne mase
(TM), meutim efekti su izraeni pri svim stupnjevima hipohidracije, proporcionalno stupnju hipohidracije.
Do hipohidracije moe doi ukoliko je znojenje vrlo intenzivno i/ili ako ima malo mogunosti za pijenje tijekom
treninga ili natjecanja.
3. HIPERHIDRACIJA
Do hiperhidracije najee dolazi uslijed nastojanja sportaa da sprijee dehidraciju na nain da neposredno
prije samog natjecanja unose velike koliine tekuine. Takvom se praksom povisuje sadraj ukupne tjelesne
vode, poveava se volumen plazme i postiu se bolji rezultati. Nekoliko istraivanja je pokazalo da bolji status
hidracije znai bolje podnoenje viih temperatura, produljuje se vrijeme vjebanja pri viim temperaturama,
lake se postie razina aerobnog kapaciteta. Meutim, postoje potencijalne mane takvog jednostavnog visokog
unosa tekuine. Veina unesene tekuine se izlui urinom, to moe biti smetnja ako se javi potreba za
mokrenjem neposredno prije natjecanja ili u njegovim ranim fazama. Takoer se pokazalo da neugoda u elucu
zbog vee koliine vode pogorava sposobnost provoenja umjerenih do jako intenzivnih vjebi. Iako rijetko,
i to samo kod tome podlonih pojedinaca, uslijed prevelikog unosa tekuine, moe doi do, hiponatrijemije ili
trovanja vodom.
Metoda postizanja hiperhidracije koja se trenutno dosta ispituje ukljuuje unos malih koliina glicerola (1-1.2
g/kg TM) zajedno s nekom tekuinom (25-35 mL/kg TM) nekoliko sati prije treninga. Kad se unese oralno,
glicerol se brzo apsorbira i ravnomjerno rasporeuje u tjelesnim spremitima tekuine, prije nego se pone
polagano metabolizirati preko bubrega ili jetre. Kad se unosi u kombinaciji s obilnom koliinom tekuine,
osmotski tlak te smjese e osigurati zadravanje tekuine i ekspanziju razliitih spremita tekuine u organizmu.
Najee se na ovaj nain postie dodatnih 600 mL u odnosu na uobiajeni unos.
Utjecaj hiperhidracije postignute pomou glicerola na termoregulaciju i aktivnost trenutno nije poznat u
potpunosti. Nedosljednost u rezultatima razliitih studija je posljedica razliite metodologije, npr. razlike postoje
115
OPE TEME
Darija Vranei, Iva Alebi, Zvonimir atali

HIDRACIJA SPORTAA
u koritenom volumenu tekuine ili uvjetima vjebanja. Neke, ali ne sve studije pokazuju da se hidracijom
pomou glicerola postiu bolji rezultati u odnosu na hidraciju tekuinom bez glicerola. Ukoliko budue studije
potvrde pogodnosti hiperhidracije glicerolom, trebat e paljivo prouiti pratee mehanizme ovog uinka
glicerola.
Mogue nuspojave su munina, gastrointestinalne smetnje i glavobolja. Takve nuspojave su uoene u nekih,
ali ne u svih ispitanika. Rizik od nepoeljnih nuspojava moe se smanjiti paljivijom provedbom metode, no
svejedno, neki su pojedinci izloeni veem riziku.
4. HIDRACIJA TIJEKOM TRENINGA

Unos tekuine za vrijeme treninga ovisi o nekoliko imbenika, pored ei: dostupnost tekuine, postojanje
situacije u kojoj je mogu unos tekuine i optereenost gastrointestinalnog trakta. Nekad su preporuke za unos
tekuine tijekom treninga navodile tono odreen optimalan unos, npr. pij 100-200 mL svakih 2-3 km utrke.
Meutim, preporuke poput ove su se pokazale nepouzdanim i nisu bile odgovarajue s obzirom na razlike koje
postoje izmeu razliitih sportova i izmeu razliitih sportaa. Novije preporuke imaju puno praktiniji pristup.
Sporta bi trebao odrediti vlastite gubitke znojem i unutar mogunosti svog sporta nastojati postii optimalan
stupanj hidracije. Preporua se vaganje prije i nakon treninga da bi se mogao pratiti deficit tekuine. Bilo bi
dobro da se sportaima za vrijeme natjecanja ili treninga osiguraju ohlaeni i ukusni napici koje je lako
konzumirati. Sporta bi takoer trebao prepoznati situacije u kojima moe nadoknaditi tekuinu.
5. REHIDRACIJA NAKON TRENINGA

Unato agresivnom unosu tekuine tijekom vjebanja, veina sportaa moe oekivati da e na kraju treninga
imati umjereni deficit. Idealno, sporta bi trebao u potpunosti nadoknaditi gubitke u pauzama vjebanja, tako
da svako novo vjebanje zapoinje u stanju euhidracije. Rehidracija nakon vjebanja moe biti problem kad
se radi o deficitu od 2-5 % tjelesne mase i kad je interval izmeu dva nastupa manji od 6-8 h. Da bi se postigla
optimalna rehidracija potrebno je svladati fizioloke izazove kao to je neadekvatan osjeaj ei, a isto tako
i praktine potekoe kao to je otean pristup tekuini.
Dodatni izazov za rehidraciju nakon treninga je kontinuirani gubitak tekuine za vrijeme oporavka, uglavnom
preko urina. Voda popijena nakon treninga smanjuje osmolarnost plazme i koncentraciju natrija, to rezultira
pojaanom diurezom i smanjenim osjeajem ei. Nekoliko studija je pokazalo da je nadoknada elektrolita,
prvenstveno natrija, zajedno s unosom tekuine, vana da bi se tekuina zadrala u organizmu i ponovo
uspostavila ravnotea. ak i kada je natrij nadoknaen, volumen od 150 % u odnosu na deficit je potreban
da bi se osigurala ravnotea tekuine u periodu od nekoliko sati nakon vjebanja. Meutim, ako se natrij ne
nadoknadi, rehidracija e rezultirati diurezom prije nego nadoknadom tekuine.
Nadoknada natrija i tekuine moe biti istovremena preko napitaka koji sadre elektrolite. WHO preporua
koncentraciju natrija od 90 mmol/L za oralne otopine za rehidraciju pri lijeenju dijarejom uzrokovane
hipohidracije. Meutim, da bi bili ukusni i zadovoljili iri krug potroaa, komercijalni napici za sportae sadre
10-25 mmol/L natrija. Dodatne koliine natrija mogu se osigurati hranom koja sadri natrij ili dosoljavanjem
jela.
Diureza takoer moe biti uzrokovana nekim komponentama iz napitaka koje konzumiraju sportai u stanju
hipohidracije. Sporija nadoknada tekuine se moe oekivati ukoliko se konzumiraju vee koliine kave u
satima nakon vjebanja. Konzumiranje alkoholnih pia tijekom oporavka takoer povisuje gubitke urinom.
5.1. imbenici koji utjeu na iskoristivost tekuine

Dva su osnovna imbenika koja utjeu na brzinu kojom se unesena tekuina iskoritava u organizmu.
Znanstvena istraivanja su pokazala da se izotonini napici obogaeni sa 6 8% ugljikohidrata prazne iz eluca
jednakom brzinom kao i voda. S druge strane, volumen tekuine u elucu moe utjecati na brzinu pranjenja
eluca, to pokazuje i slika.
116
1. Brzina pranjenja eluca

2. Stupanj apsorpcije kroz stijenku tankog crijeva
Na oba navedena imbenika utjee sastav tekuine

koju sportai unose, te se tako ova oba imbenika i
uzimaju u obzir kod proizvodnje sportskih napitaka.
Sportski napici moraju biti komponirani tako da
zadovolje potrebe za nadoknadom izgubljene
tekuine, osiguraju potrebne koliine elektrolita i
ugljikohidrata, te osiguraju brzo pranjenje eluca i brzu
apsorpciju.
OPE TEME

S obzirom na molalitet, napici se dijele na hipotonine,

izotonine i hipertonine.
Hipotonini napici- mogu osigurati odgovarajue

koliine tekuine, a zbog vrlo malog udjela ugljikohidrata
posebno su povoljni za osobe koje moraju odravati
minimalnu tjelesnu masu (balerine). Ovi napici imaju
manju vrijednost osmotskog tlaka od krvi.
Izotonini napici brzo nadoknauju izgubljenu tekuinu te osiguravaju dovoljne koliine energije za rad
miia. Ovi napici su dobar izbor za veinu sportaa. Izotonici imaju jednak osmotski tlak kao krv.
Hipertonini napici imaju za cilj punjenje skladita glikogena u miiima i u principu nisu pogodni za
koritenje tijekom natjecanja ili vjebanja. Hipertonini napici imaju vii osmotski tlak od krvi.
Usporedba karakteristika sportskih napitaka i obine vode
Sportski napitci
Voda
Sadre 6-8 % ugljikohidrata koji podiu razinu energije u

miiima.
Nema energetsku vrijednost.
Sadre idealne omjere elektrolita (natrija i kalija) koji potiu

poriv za unosom tekuine, stimuliraju apsorpciju i pomau
retenciju tekuine.
Sadri tek minimalnu razinu elektrolita, to uzrokuje

preuranjeno poticanje bubrega na produkciju urina, te
moe doi do gubitka, umjesto zadravanja tekuine.
Nadomjeta elektrolite.
Osvjeavajui okusi potiu unos tekuine.
Ne nadomjeta elektrolite.
Bezokusnost ne potie unos tekuine.
6. ZAKLJUAK
Osnovni cilj nadoknade tekuine tijekom vjebanja i natjecanja je osiguravanje normalne hidracije.
Na osnovu dostupnih i relevantnih dokaza, American College of Sports Medicine predloio je slijedee
preporuke o koliini i sastavu tekuina koje bi se trebale unositi prije, tijekom i nakon treninga ili natjecanja:
1. Preporua se konzumiranje nutricionistiki izbalansirane prehrane i unos odgovarajue koliine tekuine
tijekom perioda od 24 h prije natjecanja, posebno tijekom perioda koji ukljuuje obroke neposredno prije
natjecanja, a s ciljem ostvarenja pravilne hidracije prije vjebanja ili natjecanja
2. Preporua se da sporta unese 500 ml tekuine otprilike 2 sata prije vjebanja ili natjecanja kako bi osigurao
odgovarajuu hidraciju kao i izbacivanje suvine tekuine iz organizma
3. Tijekom aktivnosti, sportai bi trebali unositi tekuinu u pravilnim intervalima u koliini koja je dovoljna da
zamijeni gubitak tekuine usljed znojenja ili konzumirati maksimalno podnoljive koliine tekuine
117
OPE TEME
Darija Vranei, Iva Alebi, Zvonimir atali

HIDRACIJA SPORTAA
4. Preporua se da temperatura tekuine bude neto nia od sobne temperature (izmeu 15 i 22 C) i u

okusima koji e sportau biti prihvatljivi. Takoer je vano da tekuina sportau bude dostupna i u ambalai
odgovarajueg volumena kako bi sporta u toku aktivnosti bio to manje ometan
5. Dodatak odreenih koliina ugljikohidrata i/ili elektrolita preporua se kod sportskih aktivnosti koje traju due
od 1 sata jer ovi dodaci nee znatnije utjecati na iskoristivost vode, a mogu poboljati samu aktivnost. to
se tie sportskih aktivnosti koje traju manje od 1 sata, ne postoje signifikantni dokazi koji daju prednost
razliitim sportskim napicima nad vodom.
6. Tijekom intenzivnih i napornih treninga, koji traju due od 1 sata, sportaima se preporua unos ugljikohidrata
u koliini 30-60 g/h kako bi se omogila oksidacija ugljikohidrata i sprijeio umor. Ovo se moe postii unosom
600-1200 ml otopine koja sadri 4 8 % ugljikohidrata, na sat. Ugljikohidrati mogu biti eeri (glukoza ili
saharoza) ili krob (maltodekstrin)
7. Kod dugotrajnih treninga i sportskih aktivnosti uzimanje soli (0,5 0,7 g/l vode) u rehidratacijskoj otopini
moe imati vie prednosti: moe poboljati okus tekuine, osigurati zadravanje tekuine, i mogue sprijeiti
hiponatremiju kod sportaa koji piju prekomjerne koliine tekuine.
7. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
118
Kleiner, S. Water: An essential but overlooked nutrient. J Am Diet Assoc.1999; 200 206
Convertino, V.A., Armstrong L.E., Coyle, E.F., Sawka, M.N., Senay, L.C., Sherman, W.M. American College of
Sports Medicine position stand. Exercise and fluid replacement. Med Sci Sports Exerc. 1996; 28: i-vii
Burke, L.M. Nutritional needs for exercise in the heat. Comparative Biochemistry and Physiology Part A. 2001;
128: 735-48
Mahan LK, Escott- Stump S. Krauses Food, Nutrition & Diet Therapy. 10.izd. Philadelphia:WB Saunders, 2000.
Murray, R. Fluid needs in hot and cold environments. Int J Sport Nutr. 1995; 5(suppl): S62:S73
OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI

KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI SPORTAA
OPE TEME

Ignac Kulier
Nutri-form, Zagreb
1. OBNOVA GLIKOGENA IMA ERGOGENI UINAK!

Tehniku popunjavanja glikogenskih rezervi razvili su vedski istraivai pod vodstvom dr Astrad Hultman prije
tridesetak godina i od tada se iroko primjenjuje.Velika veina autora koji se bave portskom medicinom, slau
se da je punjenje rezervi glikogena pravo umijee i da meu ergogenim sredstvima koja bitno doprinose
rezultatima, ima poasno mjesto. To je dakle tehnika koritenja raznih ugljikohidrata da bi se dobilo pogonsko
gorivo u miiima i jetri.Od trenutka kad se sjedne na bike i stisnu pedale, poinje potronja energije; od
duine staze i brzine kojom se vozi (uspon neemo raunati) ovisi kako e biti rasporeen taj utroak. im
se potroe reserve ( miii 400 grama, jetra 80 grama i krvna plazma 30 grama) naglo nastupa umor.Taj
iznenadni umor rezultat je potpunog ispranjenja svih zaliha glikogena u miiima. Niti jedan konzumirani
energent se ne moe u trenu pretvoriti u energiju miia pa je uzaludno piti napitke i konzumirati ploice! On
se moe umanjiti ili odgoditi jedino preventivnim djelovanjem tj. obnovom rezervi glikogena u miiima
prije utrke! Pojam - (carboloading) podrazumjeva punjenje rezervi glikogena 3-4 dana prije utrke prema
propisanom reimu korak po korak do cilja tj. jesti tjesteninu i piti energetike kako bi unos ugljikohidrata iznosio
vie od 0,5 kg dnevno. Premda je sama tehnika jednostavna, vani su detalji protokola, a postoje i razna
sredstva za ubrzavanje procesa (multi-nutrient recovery drinks). Ako se moe uope govoriti o tajni, onda
se u ovim akceleratorima procesa oporavka glikogena u miiima zaista i krije tajna. Kanadski istraivai
su definitivno utvrdili da napitak za oporavak na bazi kombinacije proteina i ugljikohidrata ima bolje rezultate
od samih ugljikohidrata. Britanski istraivai sa Nottingham University su zakljuili da se kao glikogenski
akcelerator u napicima treba koristiti kreatin, koji po njima poluuje 2 puta bolje rezultate od napitaka sa samim
ugljikohidratima!Treba razluiti dvije mogunosti za oporavak glikogena; prirodnu ugljikohidratnu hranu (pageti,
peeni krumpir, banane) ili posebno pripremljene napitke (akceleratore) na temelju kombinacije ugljikohidrata,
masti i proteina. Takvi napici (multi-nutrient recovery drinks) sadre i do 10% masne emulzije to je u funkciji
balansiranja luenja inzulina. Budui da je bila vrlo prisutna predrasuda o drugaijem utjecaju visoko glikemine
i nisko glikemine hrane na punjenje glikogenskih rezervi, australski istraivai su ispitali situaciju kod est
biciklista koji su vrtili pedale na izdrljivost. U dobro kontroliranoj studiji nije se mogla utvrditi nikakva razlika.
Pranjenje rezervi glikogena (depletion) se postie za 2-3 sata kontinuiranog treninga kod optereenja 60-80%
VO2max. Ako se intenzitet popne na 90-130 % VO2max, pranjenje je potpuno za svega 15-20 minuta. Za
oporavak glikogenskih rezervi u miiima (uz strogi reim prehrane) potrebno je dvadesetak sati! Iz toga
proizlazi pravilo da za vrijeme treninga treba davati tekuinu za oporavak sa 7-8% ugljikohidrata, ali zato odmah
nakon treninga koncentraciju ugljikohidrata treba osjetno poveati. Kod disciplina u kojima se stalno izmjenjuju
sprintevi i usporavanja (nogomet, hokej, koarka) poeljno je za vrijeme svakog prekida uzimati otopine za
oporavak, jer e to vrijediti osobito na kraju igre. Ako se igraima umjesto toga da samo voda, na kraju igre
e biti totalno iscrpljeni. Najednostavnija otopina za oporavak sastoji se od ukupno 7% ugljikohidrata od ega
5% otpada na glukozne polimere (polikoza) a 2% na fruktozu. Ta se otopina napuni u bidone radi lake
manipulacije. Moe se nainiti ak i u domaoj radinosti. Pokusi su definitivno pokazali da se davanjem
ugljikohidratnih otopina u dozi 1 gram / minutu za vrijeme treninga ili igre, izdrljivost moe poveati za itav
sat! Isti takvi pokusi potvrdili su rezultate u uvjetima velike vruine. ini se da tada tekuine za oporavak
stvarno imaju ergogeni uinak! Pogotovo kada se u njih doda 8 grama glutamina.
119
OPE TEME
Ignac Kulier
OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI SPORTAA
U situaciji kada je potrebno maksimalno punjenje u kratkom vremenu i kada je energetski depo neophodan
za prolongirano vrijeme natjecanja ili treniranja, prelazi se na reim 7-10 grama ugljikohidrata na kg tjelesne
mase. To se postie prealtavanjem distribucije kalorija na 70% od ugljikohidrata odnosno 500 g istih
ugljikohidrata dnevno. Kod body buildera ili dizaa utega ukupna koliina ugljikohidrata moe se poveati na
800 - 1000 grama dnevno. Naravno, da toliku koliinu ugljikohidrata treba pratiti i odgovarajue poveanje
vitamina B-kompleksa.
2. NOVA TEHNIKA OBNOVE GLIKOGENA (Force feeding)

Klasina metoda obnove glikogenskih rezervi brojnim je pokusima i dragocjenim iskustvom mnogih autora
usavrena (Force feeding) i svodi se na slijedee:
Tono 6 dana prije natjecanja potreban je tzv. ok trening intenziteta 70-75% aerobnog kapaciteta u trajanju
od 90 minuta. Toga dana i slijedea 2 dana koristi se hrana s 50% kalorija od ugljikohidrata. Poevi od drugog
dana, duina trajanja treninga se smanjuje na 40 minuta. Slijedea 2 dana prelazi se na hranu sa 70% kalorija
od ugljikohidrata a duina trajanja treninga se smanjuje na svega 20 minuta. Zadnji dan se odmara uz hranu
sa 70% kalorija od ugljikohidrata. Naime, studirajui enzim glikogen sinteazu koji transformira glukozu u
glikogen, dolo se do mnogo zanimljivih podataka, pa je shodno tome podeen i novi protokol. No valja
napomenuti da nova tehnika nee poboljati sposobnosti sportaa tijekom prvog sata natjecanja, ali hoe sasvim
sigurno kasnije kada je najpotrebnije. Zato se preporuuje kod disciplina izdrljivosti (tenis, nogomet).Biciklisti
utrke Tour de France koja se smatra jednom od najteih na svijetu, uzimaju 5-6 sati prije utrke 10-12 g/kg tjelesne
mase kombiniranih ugljikohidrata, s tim to se energentima napune bidoni na biciklima radi koritenja za vrijeme
prve dionice utrke koja je u pravilu preko 150 km. Kod standardnog treninga na kratkim stazama za punjenje
uzimaju 5-7 g/kg tjelesne mase kombiniranih ugljikohidrata. A kada treniraju samo 1 sat dnevno troe 1-4 g/
kg tjelesne mase kombiniranih ugljikohidrata dnevno. Natjecanje kod iznimno visokih temperatura, zahtjeva
dodatak tekue energetike tempom 30-60 g/sat.Forsirano ispranjavanje glikogenskih rezervi (depletion), prije
procedure popunjavanja, koje mnogi smatraju zastarjelom tehnikom, jo uvijek se koristi od strane pojedinih
(staromodnih) portaa pa se postavlja pitanje njene svrsishodnosti. Tako je primjerice australijski maratonac
Steve Moneghetti opisao sve tjelesne i psihike muke koje prate takav postupak spominjui kod toga izraze
konfuzija, nita nije normalno, koma itd. Nedostatak ugljikohidratnog goriva podjednako pogaa miie
i mozak; tijelo se prilagoava i poinje troiti masti kao izvor energije, ali ako to stanje traje i dalje moe se
pojaviti produkcija ketona (ketonemija). Neki smatraju da takav postupak produbljuje glikogenske rezerve, ali
jo uvijek za to nema dovoljno dokaza. Treba rei da u nekim portskim disciplinama gdje se natjecanja odvijaju
ubrzanim ritmom (tenis) naprosto nema vremena za takve procedure! Kada govorimo o energiji uvijek se sve
svodi na reenicu ugljikohidrati su gorivo za miie ali potpuno se zanemaruje injenica da su ugljikohidrati
pogonsko gorivo i za mozak. Prema tome, mentalna spremnost (koncentracija, sigurnost) ovisi o stanju
glikogenskih rezervi. Mala oscilacija u razini glukoze u krvi i mali poremeaj u opskrbi ima za posljedicu deficit
mentalne snage. Taj problem poznaju ahisti, ali i svi drugi vrhunski portai velike koncentracije (primjerice
tenisai). Na sveuilitu u Aubumu SAD (Aubum University) istraivai su stavili 7 biciklistica na 3 vrste
ugljikohidratne prehrane; onu s 13% zatim 54% i na koncu 72% udjela u ukupnoj kalorijskoj distribuciji. to
se dogodilo? Testiranje s treningom je trajalo tjedan dana s tim da su mjereni razliiti parametri. No neto je
odmah uoeno; biciklistice s najmanjim ueem ugljikohidrata, ve sutradan su pale od umora, bile su napete,
depresivne i loe raspoloene! Jasno, s najveim udjelom ugljikohidrata bilo je najmanje problema. Istraivai
su u svom izvjeu istakli upravo znaajne promjene raspoloenja. Zakljuak: ugljikohidrati su pored ostalog
i regulator raspoloenja (mood elevator) to je za vrhunske portae izuzetno vano!
3. UTJECAJ TRENINGA NA OBNOVU GLIKOGENA
120
Trening je vrlo znaajan imbenik u podeavanju vrste i veliine potronje energije tj. intenzitet treninga odreuje
vrstu energije za miinu aktivnost! Za aktivnosti visokog intenziteta (preko 70% aerobne aktivnosti) ili 70%
VO2max-a ugljikohidrati slue kao energenti dok za vrijeme odmora ili aktivnosti niskog intenziteta (50%
VO2max) masti slue u te svrhe. Kod aktivnosti srednjeg intenziteta, utroak goriva od ugljikohidrata i masti
je podjednak. Ako pak trening srednjeg intenziteta prelazi u visoki intenzitet (65-75% VO2max) preteno se
troe ugljikohidrati, a ako se takva aktivnost nastavi, ugljikohidrati postaju ekskluzivno gorivo. Prema tome mogli
bismo rei slijedee; ugljikohidrati su visoko oktansko gorivo super a masti su obini benzin ili moda
jo jednostavnije brzo i sporo gorivo..
Brzogorei energent - razgradnja glukoze u procesu anaerobne glikolize, ima brzu produkciju ATP-a i jedini
je proizvoa ATP-a na anaerobni nain , osigurava vie kalorija na litru utroenog kisika (5,01kcal/l) i koriste
ga tzv brza miina vlakna
Sporo gorei energent, oksidativna fosforilizcija ima sporu produkciju ATP-a, to je jedini proizvoa ATPa na aerobni nain, daje manje kalorija na litru utroenog kisika (4,65 kcal/l) i koriste ga tzv spora miina
vlakna.
Ako sada pogledamo u kom trenutku nastaju promjene vrste goriva u odnosu na intenzitet treninga, dobivamo
slijedeu sliku; kod samog starta troe se naravno glikogenske rezerve. Kad intenzitet treninga naraste na 65%
VO2max naglo rastu miini trigliceridi pa je oksidacija masti tada najjaa. Zatim raste razina glukoze u krvi
i potom slijedi poveana potronja ugljikohidrata koja je najjaa kod 85% VO2max. Kod 65% VO2max
polovica goriva potjee od masti premda uee energije masti u ukupnoj potronji polako opada. Masne kiseline
i masnoe iz miia su dakle znaajan izvor energije za discipline izdrljivosti, pa je forsirano skidanje masnoe
(redukcija masnog tkiva) zapravo smanjivanje energetskih potencijala. Upravo to moe biti limitirajui imbenik
kapaciteta izdrljivosti za neke portae! Glikogenske rezerve u miiima e se isprazniti bre za vrijeme
ponavljajuih treninga visokog intenziteta, to znai da e se umoriti brza miina vlakna koja su ovisna o
glikolitikom metabolizmu. U takvom sluaju do umora moe doi za svega 30 minuta. I tu imamo zanimljivosti
kod nekih portskih igara kao to je primjerice hokej na ledu koji ima 2 poluvremena po 20 minuta. Ukupno
vrijeme provedeno na ledu nije vee od 25-30 minuta jer se igrai stalno mijenjaju. Ali i to je dovoljno upravo
zbog spomenutih razloga. Oni doguraju upravo do kraja svojih rezervi. Hokej na ledu je tipina aktivnost visokog
ponavljajueg intenziteta.Premda mnogi uope nemaju predstavu o tome ima li razlike u potronji energije kada
je rije o vrhunskom portau ili portaici jer sva su mjerenja uglavnom nainjena na mukarcima, razlike ipak
postoje, a ima i iznenaujuih injenica. Mukarci imaju prednost na kratkim prugama, a ene na dugim. ene
bolje koriste masti a mukarci su vei korisnici ugljikohidrata. enama treba manje energije nego mukarcima,
zbog ega su vei tedie. Literatura o tome nije bogata ali i ono malo lanaka to se moe nai dosta govori
za sebe. portaice konzumiraju umjereno ugljikohidratnu hranu dok portai troe visoko ugljikohidratnu
hranu. Naravno, ene imaju vee zalihe masti od mukaraca i znalaki ih koriste! Uzmimo primjerice, skijaice
i skijae trkae na duge staze. I jedni i drugi su mravi, rekli bismo sami miii, ali ipak kada se precizno
pogledaju olimpijci trenirani za cross country, mukarci imaju tjelesnu masnou ispod 7% dok ene imaju ispod
13%.Ove podatke osobno je spomenuo iskusni sportski djelatnik dr Luke Bodensteiner, koji je problem
istraivao . Mehanizam ove pojaane oksidacije masti u ena, to im daje stanovitu prednost na dugim
prugama, do danas nije objanjen. Postoje samo nagaanja, a jedno je da su u pitanju hormoni meu kojima
estrogen ima glavnu ulogu.
OPE TEME

4. ENE SU U PREDNOSTI NA VELIKIM DISTANCAMA (55-100 milja)?

Ako su potpuno identino trenirani i hranjeni, mukarci i ene e trati potpuno razliito; trkai e biti bri na
kraoj distanci od 6 milja, pa i do 13 milja (pola maratona) dok e ene preuzeti tafetnu palicu na dugim
prugama iznad toga (50 milja). Premda mnogim mukarcima uobraenim u muku superiornost to teko pada,
priroda se udno poigrala i enama dala veu izdrljivost! To meutim, nije samo sluaj kod tranja; kod
plivanja, skijanja i klizanja imamo slinu pojavu tj. to utrka dulje traje ene su superiornije. Evo primjera; u
mjeovitoj utrci na duge staze (140 milja za 24 sata) ene dre svjetski rekord a mukaraca nema ni blizu. Zato?
Premda ima vie imbenika, iskoritenje masnih naslaga kao energenta je presudno. Ima onih koji misle da
ene pri kraju utrke (zadnja treina) tre kod vieg VO2max. Ovome bi se moglo dodati da ene bolje podnose
bol u elucu (greve).
Svaka usporedba utroka energije kod pojedinih portskih disciplina je prilino nezahvalna jer postoje dosta
velike razlike. Te su razlike specijalno evidentne kod nekih portova izdrljivosti koje navodimo u slijedeoj
tablici.
121
Ignac Kulier
OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI SPORTAA
OPE TEME
Disciplina
Tjelesna
teina (kg)
klizaica
skijaica cross country
skija cross country
hokejaica na ledu
hokeja na ledu
Dnevna potrebna energija

za mirovanje (kcal)
48
64
75
68
90
Ukupan dnevni utroak

energije (kcal)
1200
1440
1825
1500
2055
2200
4400
6000
3500
5000
Utroak energije za mirovanje (Resting energy expenditure) izraunat je na bazi jednadbe Svjetske
zdravstvene organizacije WHO iz 1985 godine i to na slijedei nain
Dob u god.
10-17
18-29
30-60
portai
17,5 x BW + 651
15,3 x BW + 679
11,6 x BW + 879
portaice
12,2 x BW + 746
14,7 x BW + 496
8,7 x BW + 829
BW = tjelesna masa
Da biste zadovoljili energetske potrebe organizma kada primjerice znate da e trening trajati 90 minuta, posluiti
ete se slijedeim generalnim vodiem:
- mukarci 50 kcal/kg tjelesne mase dnevno
- ene 45 kcal/kg tjelesne mase dnevno
Pretvoreno u svakodnevnu praksu za portae teine 80 kg to bi znailo minimalno 4000 kcal/dnevno, a za
portaice teine 65 kg to bi znailo 2925 kcal/dnevno.. Iz svega proizlazi da imamo visoko energetski
pozicionirane portske discipline (hokejai na ledu i maratonci) s jedne i nisko energetski pozicionirane portske
discipline (klizai, trakai na kratke pruge). porta mora shvatiti gdje se nalazi, u koju skupinu spada i kako
moe podmiriti svoje energetske potrebe. Biciklisti na treningu ili natjecanju stalno se moraju hraniti iz bidona,
dok trkai na 100 m ili klizai ne moraju. Razlika u energetskoj potronji meu njima moe biti 2000-3000 kcal.
Klizaica u umjetnikom klizanju ne troi dnevno vie od 2000 kcal a maratonac ak do 8000 kcal. Prema tome,
vrhunski porta prije jela treba upitati sebe to mi sve ova hrana donosi?
5. LITERETURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
122
Measuring movement speeds and distances covered during match play. Science and Football. 329 333. Ohashi,
J; Togari, J Isokawa, M; y Suzuki, S (1988)
Anderson, Owen. 1994.Nutrition: Soccerhttp://www.pponline.co.uk/encyc/0343.htm
Recovery After Games - By Dr Don Kirkendall http://www.southernsoccerscene.com/sportsmedicine.htm
Carbohydrate, Fluid, and Electrolyte Requirements of the Soccer Player: A Review, International Journal of Sport
Nutrition, vol. 4
Dudley, G.A., and Terjung, R.L. (1985). Influence of acidosis on AMP deaminase activity in contracting fasttwitch muscle. American Journal of Physiology. 248:C43-50.
Fitts, R.H. (1996). Muscle fatigue: the cellular aspects. American Journal of Sports Medicine. 24(6):S9-13.
Sahlin, K.; Tonkonogi, M.; and Sonderlund, K. (1998). Energy supply and muscle fatigue in humans. Acta
Physiologica Scandinavica. 162:261-266.
Stephenson, D.G.; Lamb, G.D.; and Stephenson, G.M.M. (1998). Events of the excitation-contraction-relaxation
(E-C-R) cycle in fast- and slow-twitch mammalian muscle fibers relevant to muscle fatigue. Acta Physiologica
Scandinavica. 162:229-245.
Moore, R.J., and Friedl, K.E. (1992) Physiology of nutritional supplements: chromium picolinate and vanadyl
sulfate. NSCA Journal. 14(3):47-51.
Armsey, T.D. Jr., and Green, G.A. (1997). Nutritional supplements: science vs. hype. The Physician and
Sportsmedicine. 25(6):76-92. IM
PRIMJENA POVRINSKE ELEKTROMIOGRAFIJE PRI

PROCJENI UMORA MIIA TIJEKOM CIKLIKIH
DINAMIKIH KONTRAKCIJA
OPE TEME

Mario Cifrek1, Vladimir Medved2, Stanko Tonkovi1

1
Fakultet elektrotehnike i raunarstva Sveuilita u Zagrebu
2
1. UVOD
Umor miia uzrokovan je velikim brojem razliitih fiziolokih mehanizama, a posljedica mu je znaajno
smanjenje mogunosti izvravanja odreenog rada. Za odreivanje miinog umora esto se koristi upravo
to makroskopsko opaanje. Pri tome pokazatelji umora mogu biti ili vremenski interval unutar kojeg je ispitanik
mogao obavljati rad zadanog intenziteta, ili smanjenje intenziteta obavljanja rada unutar zadanog vremenskog
intervala. Pri takvom mjerenju od ispitanika se trai ili odravanje odreene razine statike (izometrijske)
kontrakcije, ili izvoenje vjebe na ergometru odnosno na izokinetikom dinamometru. Rezultati dobiveni ovim
metodama neposredno ovise i o motivaciji ispitanika te ne daju uvid u miini umor kao kontinuirani proces
biokemijskih i fiziolokih promjena tijekom izvoenja zadanog motorikog zadatka. Takoer, tom metodom se
ne moe utvrditi umor pojedinih miia iz grupe agonista koji sudjeluju u radu. Miini umor moe se utvrditi
odreivanjem koncentracije laktata u miiu u uzorcima tkiva uzetim u odreenim vremenskim intervalima
tijekom izvoenja zadane radnje (Horita i Ishiko, 1987). Zbog samog naina uzimanja uzoraka (biopsija) i
naina odreivanja koncentracije laktata, ne postoji mogunost kontinuiranog praenja stanja umora u stvarnom
vremenu. Kontinuirano praenje lokalnog umora miia tijekom obavljanja odreenog rada mogue je
mjerenjem mioelektrike aktivnosti pojedinih miia metodom povrinske elektromiografije jer se biokemijske
i fizioloke promjene u miiima tijekom umaranja odraavaju i na svojstva mioelektrikih signala snimljenih
na povrini koe iznad miia. Jedan od glavnih utjecajnih imbenika na svojstva povrinskog mioelektrikog
signala tijekom umaranja je smanjenje brzine provodljivosti miinog vlakna. Ta pojava uzrokuje pomak spektra
snage povrinskog mioelektrikog signala prema niim frekvencijama te porast amplitude kao uinak drugog
reda (Lindstrm, 1973).
Promjene spektra snage tijekom umaranja mogu se pratiti analizom karakteristinih frekvencija, uz
pretpostavku da pri tome ne dolazi do znaajnih promjena oblika spektra. Kao najpodesniji pokazatelj pomaka
spektra snage mioelektrikog signala pokazala se je frekvencija medijana - frekvencija koja dijeli povrinu ispod
krivulje gustoe spektra snage na dva jednaka dijela (Stulen i De Luca, 1981). Unato ogranienju primjenjivosti
metode povrinske elektromiografije na miie koji se nalaze neposredno ispod koe i problema presluavanja
mioelektrikih signala susjednih miia, metoda se zahvaljujui svojim prednostima sve ee koristi za
odreivanje lokalnog umora miia. Metoda nije invazivna, primjenjiva je in situ, omoguava praenje
umaranja u stvarnom vremenu tijekom izvoenja rada i praenje umaranja pojedinih miia koji sudjeluju u
radu. Mnogobrojni autori razvijali su metode odreivanja miinog umora na temelju promjene svojstva
povrinskih mioelektrikih signala izmjerenih u uvjetima voljne statike kontrakcije (De Luca, 1984, pregledni
lanak sa 148 citiranih radova), ili kontrakcije izazvane elektrostimulacijom (Merletti i Lo Conte, 1995). Budui
da je veliki broj miinih aktivnosti u svakodnevnom ivotu, sportu i rehabilitaciji dinamiki, u posljednje se
vrijeme intenzivno istrauju mogunosti praenja umora miia tijekom dinamikih kontrakcija (Bonato i sur,
1996, Bonato, 2001).U radu je prikazana vlastita metoda mjerenja i analize povrinskih mioelektrikih signala
radi procjene umora etveroglavog miia natkoljenice (m. quadriceps femoris) tijekom voljnih ciklikih
dinamikih kontrakcija na trenanoj spravi za ekstenziju potkoljenice.
123
OPE TEME
Mario Cifrek, Vladimir Medved, Stanko Tonkovi

PRIMJENA POVRINSKE ELEKTROMIOGRAFIJE PRI PROCJENI UMORA MIIA TIJEKOM CIKLIKIH ...
2. PROTOKOL MJERENJA I ISPITANICI

Mjerenje je provedeno tijekom vjebe na trenanoj spravi za ekstenziju potkoljenice (slika 1). Uz mioelektrike
signale praeni su kut poluge trenane sprave (b) i frekvencija sranog ritma (HR). Praena je mioelektrika
aktivnost triju miia lijeve natkoljenice (slika 2): m. rectus femoris (RF), m. vastus lateralis (VL) i m. vastus
medialis (VM). Prije postavljanja elektromiografskih elektroda, odreen je poloaj motorikih toaka na
pojedinim miiima pomou elektrostimulatora. Povrinske elektrode (blue sensor, type SE-00-S, Medicotest
A/S) postavljene su s meusobnim razmakom od 30mm na kou iznad mjerenog miia u smjeru uzdu
miinih vlakana. Pri tome su izbjegavane motorike toke i mjesta na kojima se mii spaja s tetivama (Roy
i sur. 1986). Razmak izmeu parova elektroda postavljenih na svaki mii dovoljno je velik da moemo
pretpostaviti da je presluavanje signala sa susjednih miia zanemarivo (Winter i sur., 1994). Koriten je
prijenosni elektromiograf ME3000P (Mega Electronics Ltd.) sljedeih karakteristika: ulazna impedancija
10GW, CMRR> 130dB kod 50Hz, frekvencijski pojas od 20Hz do 480Hz, pojaanje 393, 12 bitna
rezolucija A/D pretvorbe, frekvencija uzorkovanja 1kHz. Elektromiograf je tijekom mjerenja bio spojen na
osobno raunalo posredstvom optikog kabela. Kao kinematiki pokazatelj pokreta praen je kut poluge
trenane sprave (b) koju ispitanik pomie tijekom vjebe. Ureaj za praenje kuta (elektroniki goniometar)
izveden je tako da se moe izravno spojiti na jedan kanal elektromiografa. Raspon kuta poluge trenane sprave
tijekom vjebe iznosio je od 110 (fleksija) do 180 (ekstenzija). Frekvencija sranog ritma (HR) mjerena je
kao jedan od pokazatelja umora ispitanika tijekom vjebe. Koriten je telemetrijski sustav za praenje
frekvencije sranog ritma Polar Vantage NV. Biljeen je prosjeni puls ispitanika za svakih pet sekundi.
Slika 1. Vjeba na trenanoj spravi za ekstenziju

potkoljenice
Slika 2. Postavljanje EMG elektroda
U mjerenju je sudjelovalo ukupno deset ispitanika, est studenata i etiri studentice etvrte godine Kineziolokog
fakulteta, smjera Osnovne kinezioloke transformacije. Njihovi osnovni podaci prikazani su u tablici 1. Jedna
je ispitanica (F4) navela prethodnu ozljedu ligamenata koljena lijeve noge, dok ostali nisu naveli ozljedu ili bolest
koja bi mogla utjecati na rezultate mjerenja. Nakon istovremenog pokretanja elektromiografa i sustava za
mjerenje pulsa, ispitanik je morao lijevom nogom podii maksimalni teret kod kojeg je jo mogao postii zadanu
ekstenziju potkoljenice, zadrati nogu u tom poloaju nekoliko sekundi i nakon toga vratiti nogu u poetni poloaj.
124
Tablica 1. Podaci o ispitanicima (DS = dominantna strana)

Ispitanik
Spol
Starost
Visina, cm
Masa, kg
DS
Optereenje G, kg,
max/vjeba
M1
M2
M3
M4
M5
M6
F1
F2
F3
F4
M
M
M
M
M
M
22g, 11mj
26g, 3 mj
22g, 10mj
25g, 7mj
22g, 9mj
23g, 8mj
21g, 7mj
22g, 2mj
23g, 3mj
23g, 6mj
180
183
181
188
182
177
164
170
167
171
80
94
77
89
84
71
57
60
59
63
D
D
L
D
D
D
D
D
D
D
50.0/25.0
70.0/35.0
47.5/22.5
57.5/25.0
50.0/25.0
45.0/22.5
32.5/15.0
25.0/15.0
35.0/17.5
35.0/17.5
OPE TEME

Uslijed tog napora ispitaniku se povisio puls pa je nakon toga neko vrijeme mirovao dok se puls nije spustio
blizu vrijednosti u mirovanju. Za to vrijeme je na spravi postavljeno optereenje priblino jednako polovici
maksimalnog. Nakon toga, ispitanik je u vlastitom ritmu izvodio vjebu ekstenzije potkoljenice u punoj dinamici
pokreta (ogranienoj na trenanoj spravi), to se je kontroliralo zvunim signalom (klik) u krajnjim poloajima.
Od ispitanika se trailo da vjebu izvodi do granica izdrljivosti, a vjeba se prekidala u trenutku kada ispitanik
vie nije uspio postii zadanu ekstenziju potkoljenice (izostanak klika u krajnjem poloaju ekstenzije).
3. ANALIZA SIGNALA
Postupak analize mioelektrikih signala u cilju odreivanja umora miia prikazan je na slici 3 (Cifrek, 1997,
Cifrek i sur. 2000). Koritena je metoda vremensko-frekvencijske analize koja se temelji na procjeni spektra
snage mioelektrikog signala Fourierovom transformacijom spektrogram (Hlawatsch, 1991). Simetrinim
vremenskim otvorom w[n] irine L uzoraka izdvoji se odsjeak signala i izrauna modificirani periodogram
(procjena spektra snage), a iz njega frekvencija medijana. Nakon toga se vremenski otvor pomakne za korak
R i ponavlja se postupak do kraja analiziranog signala. Rezultat je promjena frekvencije medijana prikazana
na slici 3f). Izglaivanje krivulje promjene frekvencije medijana u cilju smanjenja rasipanja rezultata koje
je posljedica stohastike prirode mioelektrikih signala provodi se metodom pominog usrednjavanja, uz broj
uzoraka prilagoen srednjoj periodi izvoenja vjebe. Perioda vjebe moe se izraunati na temelju signala
promjene kuta poluge trenane sprave. U slijedeem koraku raunaju se lokalni maksimumi frekvencije
medijana unutar pojedine kontrakcije. Ovaj izbor temelji se na pretpostavci da maksimum frekvencije medijana
unutar svake kontrakcije odgovara aktivnosti najveeg broja motorikih jedinica. Granice kontrakcija mogu
se odrediti iz podatka o promjeni kuta poluge trenane sprave, kao to je prikazano na slici 3h).
Kroz toke lokalnih maksimuma frekvencije medijana rauna se regresijski pravac metodom najmanjih
kvadrata. Konani rezultat prikazan je na slici 3i). Iz regresijskog pravca mogu se odrediti frekvencija medijana
spektra snage na poetku vjebe (f0), frekvencija medijana spektra snage na kraju vjebe (fz) i koeficijent
smjera pravca (k) koji daje informaciju o brzini promjene frekvencije medijana tijekom vjebe Kao pokazatelj
umora miia tijekom vjebe (indeks umora) mogu se koristiti koeficijent smjera pravca k i postotno smanje
frekvencije medijana.
4. REZULTATI I RASPRAVA
Iz podataka o kutu poluge trenane sprave izraunati su broj kontrakcija, trajanje vjebe i srednja perioda
izvoenja pokreta (tablica 2). Dobiveni rezultati pokazuju razlike u izvoenju vjebe izmeu pojedinih ispitanika,
to je izravna posljedica odluke da se ispitanicima dozvoli izvoenje vjebe u vlastitom ritmu. Takoer, odabrani
kriterij postavljanja optereenja tijekom vjebe na polovicu maksimalnog, nije rezultirao jednakim brojem
kontrakcija do iscrpljenja kod svih ispitanika.
125
OPE TEME

126
Slika 3. Shematski prikaz postupka analize mioelektrikih signala snimljenih tijekom vjebe. Opis se
nalazi u tekstu.
Tablica 2. Rezultati analize za sve ispitanike (TV = trajanje vjebe , BK = broj kontrakcija, Tsr = srednja
perioda vjebanja, RF = m. rectus femoris, VL = m. vastus lateralis, VM = m. vastus medialis, DHR = postotno
poveanje frekvencije sranog ritma)
Br.
TV, s
BK
M1
M2
M3
M4
M5
M6
F1
F2
F3
F4
76.9
62.1
117.1
78.5
137.7
85.4
93.7
73.4
71.7
87.6
32
18
35
34
41
24
18
21
18
20
Tsr, s
2.394
3.541
3.378
2.323
3.395
3.608
5.325
3.558
4.083
4.478
RF
fo, Hz
94.4
106.9
91.8
101.2
106.5
\
74.1
80.6
99.6
88.6
VL
k, Hz/min
-27.3
-23.2
-8.4
-13.7
-16.0
\
-9.0
-8.8
-17.0
-11.6
fo, Hz
86.4
72.7
86.5
79.3
76.3
75.3
63.1
75.2
78.7
85.8
VM
k, Hz/min
-23.1
-16.5
-11.1
-11.8
-10.8
-11.8
-4.9
-8.8
-16.8
-16.2
fo, Hz
71.9
68.0
78.5
65.6
68.9
65.8
61.4
72.9
76.3
71.7
k, Hz/min
HR ,%
-12.9
-16.9
-5.7
-12.0
-8.9
-6.6
-3.7
-6.6
-9.8
-4.1
OPE TEME

60
102
89
80
114
86
62
21
64
55
Za svakog ispitanika izraunati su poetna frekvencija medijana (f0) i koeficijent smjera pravca (k) za svaki
mii, te postotno poveanje frekvencije sranog ritma. Najvea poetna frekvencija medijana (f0) kod svih
ispitanika zabiljeena je na miiu RF, zatim slijedi VL i na kraju VM. Takoer je primijeena vea razlika
izmeu vrijednosti f0 miia RF i vrijednosti f0 oba vastusa kod ispitanika u odnosu na ispitanice. Indeks umora
k ima najvei iznos za mii RF, zatim za VL i najmanji za VM kod svih ispitanika osim kod ispitanika M3 i
ispitanica F2 i F4. Jedan od razloga dobivanja ovakvih rezultata je u injenici da meu navedenim miiima
postoji razlika u dominantnom tipu miinih vlakana. Kupa i sur (1995) na temelju mjerenja in vitro navode
da miii s veim postotkom vlakana tipa II imaju viu poetnu frekvenciju medijana te da njezin iznos bre
pada uslijed umora. Ti rezultati su u skladu s injenicom da mii RF, zbog svoje funkcije, ima veu brzinu
provoenja akcijskog potencijala od VL i VM (Gerdle i sur. 1991). Kupa i sur. (1995) takoer navode da je
povrina presjeka miinog vlakna u linearnoj vezi s f0. Salmons i Henrikson (1981) razmatraju mogui utjecaj
treninga izdrljivosti na poveanje promjera miinih vlakana, a time i posredno na brzinu provodljivosti akcijskog
potencijala. Prema tome, promjena parametara spektra mioelektrikog signala tijekom trenanog procesa
mogla bi biti u vezi sa stupnjem utreniranosti.
Poznato je da nakon ozljede VM najbre atrofira i da njegova rehabilitacija traje dulje nego za VL (Signorile
i sur., 1995). Pregledom rezultata moemo uoiti da je kod ispitanice F4 (slika 4), koja je jedina od svih ispitanika
navela prethodnu ozljedu koljena, brzina smanjenja frekvencije medijana miia VM (-4.1Hz/min) bitno manja
u odnosu na RF (-11.6Hz/min) i VL (-16.2 Hz/min), na temelju ega moemo pretpostaviti da se on manje
umara. Sasvim drugaija situacija je kod ispitanika M2 (slika 5). Dakle, primjenom opisane metoda moemo
procijeniti umara li se mii aktivno tijekom vjebe, ili njegovi agonisti generiraju vei dio sile (miina
supstitucija). Taj problem je posebno zanimljiv kada se navedena vjeba provodi u cilju rehabilitacije miia
kvadricepsa.
Slika 4. Rezultati analize ispitanik M2
Slika 5. Rezultati analize ispitanica F4

127
OPE TEME

5. ZAKLJUAK
U radu je prikazana vlastita metoda mjerenja i analize povrinskih mioelektrikih signala u cilju odreivanja
umaranja miia kvadricepsa tijekom vjebanja na trenanoj spravi za ekstenziju potkoljenice. Za analizu
mioelektrikih signala izmjerenih tijekom dinamikih kontrakcija koritena je metoda vremensko-frekvencijske
analize koja se temelji na procjeni spektra snage mioelektrikog signala Fourierovom tranformacijom
spektrogram. Kao pokazatelj umora miia koritena je promjena frekvencije medijana spektra snage
izraunata iz spektrograma. Rezultati analize pokazuju da se ovom metodom moe pratiti umaranje pojedinog
miia iz grupe agonista koji sudjeluju u pokretu, a dodatno ukazuju i na razlike u dominantnom tipu miinih
vlakana pojedinih miia.
Rezultati analize i izvedeni zakljuci nisu ogranieni na opisanu vjebu na trenanoj spravi ve su primjenjivi
i na drugim miinim skupinama u tijelu, u razliitim sportovima, dijagnostikim ili rehabilitacijskim postupcima
te ergonomskim ispitivanjima.
6. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
128
Bonato, P., Gagliati, G., Knaflitz, M., Analysis of myoelectric signal recorded during dynamic contractions. A
time-frequency approach to assessing muscle fatigue. IEEE Eng. in Med. and Biol., 1996, 102-111.
Bonato, P., Recent Advancements in the Analysis of Dynamic EMG Data. IEEE Eng. in Med. and Biol., 2001, 29-32.
Cifrek, M., Analiza mioelektrikih signala tijekom dinamikog umaranja. Doktorska disertacija, Sveuilite u
Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i raunarstva, Zagreb, 1997.
Cifrek, M., Tonkovi, S., Medved, V., Measurement and analysis of surface myoelectric signals during fatigued
cyclic dynamic contractions. Measurement, 2000, 85-92.
De Luca, C. J., Myoelectrical manifestations of localized muscular fatigue in humans. CRC Critical Rev. Biomed.
Eng., 1984, 251-279.
Gerdle, B., Henriksson-Larsn, K., Lorentzon, R., Wretling, M. L., Dependence of the mean power frequency of
the electromyogram on muscle force and fibre type. Acta Physiol. Scand., 1991, 457-465.
Hlawatsch, F., Time-frequency methods for signal processing, Technical Report 1291-0001. Department of
Electrical Engineering, University of Rhode Island, Lecture Notes, Institut fr Nachrichtentechnik und
Hochfrequenztechnik, Technische Universitt Wien, Wien, 1991.
Horita, T., Ishiko, T., Relationships between muscle lactate accumulation and surface EMG activities during
isokinetic contractions in man. Eur. J. Appl. Physiol, 1987, 18-23.
Kupa, E. J., Roy, S. H., Kandarian, S. C., De Luca, C. J., Effects of muscle fiber-type and size on EMG median
frequency and conduction velocity. J. Appl. Physiol., 1995, 23-32.
Lindstrm, L., On the Frequency Spectrum of EMG signals. Chalmers University of Technology, Gteborg, 1973.
Merletti, R., Lo Conte, L. R., Advances in processing of surface myoelectric signals: Part 1. Med. & Biol. Eng. &
Comput., 1995, 362-372.
Roy, S. H., De Luca, C. J., Schneider, J., Effects of electrode location on myoelectric conduction velocity and
median frequency estimates. J. Appl. Physiol., 1986, 1510-1517.
Salmons, S., Henriksson, J., The adaptive response of skeletal muscles to increased use. Muscle and Nerve, 1981, 94.
Signorile, J. F., Kacsik, D., Perry, A., Robertson, B., Williams, R., Lowensteyn, I., Digel, S., Caruso, J., LeBlanc, W.
G., The effect of knee and foot position on the electromyographical activity of the superficial quadriceps. JOSPT,
1995, 2-9.
Stulen, F. B., De Luca, C. J., Frequency parameters of the myoelectric signal as a measure of muscle conduction
velocity. IEEE Trans. Biomed. Eng., 1981, 515-523.
Winter, D. A., Fuglevand, A. J., Archer, S. E., Crosstalk in Surface Electromyography: Theoretical and Practical
Estimates. J. Electromyogr. Kinesiol., 1994, 15-26.
BIOMEHANIKA ANALIZA DINAMIKE STABILNOSTI

KOLJENA U DIJAGNOSTIKE I REHABILITACIJSKE
SVRHE
1
OPE TEME

Stanislav Peharec1, Daniela Rosanda1, Mario Cifrek2

Poliklinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Peharec, Pula
2
Fakultet elektrotehnike i raunarstva Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Koljeno je najvei i najsloeniji zglob u ljudskom tijelu. Prilikom hoda i drugih oblika kretanja, a posebno tijekom
sportskih aktivnosti neobino je vano osiguranje njegove stabilnosti. Zglobna ahura i ligamenti osiguravaju
njegovu pasivnu stabilnost, tj. dobru kongruenciju zglobnih tijela. Funkcionalna stabilnost odreena je miinom
aktivnou, a sigurno izvoenje kretnji direktno je ovisno o kvalitetnoj koordinaciji miine aktivnosti tj. o
neuromuskularnoj kontroli u ijoj se osnovi nalaze proprioceptivni mehanizmi. Kod ozljede prednje ukriene
sveze (ACL-a) dolazi i do ozljede proprioceptivnih struktura koje se nalaze u ligamentima i u zglobnoj ahuri.
Intaktni receptori, aferentni i eferentni putovi su temelj dobre neuromuskularne kontrole. Uestalost ozljeda
ACL-a je porasla u posljednja dva desetljea. Ozljeda je osobito esta kod sportaica i sportaa. Ovaj je trend
usmjerio aktivnost istraivaa prema moguim uzrocima ovih ozljeda. Velika brzina pokreta, torzije, velike
vrijednosti akceleracije i deceleracije apsorbirane u koljenu navode se kao mogui uzroci ozljede ACL-a.
Ozljeda je ea kod konstitucionalno hipermobilnih osoba. Kako se najee radi o mladim ljudima u punom
naponu sportskih i radnih sposobnosti interes za brzim i kvalitetnim oporavkom to je vei, a zahtjevi koji se pred
ozljeeni zglob postavljaju jednaki su onima prije ozljede.U pristupu lijeenju ozljeda ACL-a izdvajaju se dva
pristupa. Jedan je konzervativni, a drugi operativni. Konzervativno lijeenje i rehabilitacija su usmjereni na
ponovno uspostavljanje pasivne stabilnosti i osiguranje funkcionalne stabilnosti ozljeenog koljena. Kako se
ACL deficit manifestira u nedostatku stabilnosti koljena i posljedinom smanjenju funkcionalnih sposobnosti
ozlijeenog pojedinca, u kontroli rezultata lijeenja i rehabilitacije, bilo operativnog ili konzervativnog, od iznimne
je vanosti imati odgovarajue mjerne instrumente koji omoguavaju procjenu stabilnosti koljena. Temelj
rehabilitacije zapravo je oporavak neuromuskularne kontrole (NMC), a brojni radovi u literaturi (Greenberger
i Paterno, 1995; Markey, 1991; Snyder-Mackler i sur, 1994; Solomonov i sur., 1987) navode da je dobro
planiranom i provedenom rehabilitacijom zapravo i mogue poboljati NMC te se postavlja pitanje njene dobre
evaluacije.U ovom radu prikazuje se nova tehnologija za biomehaniku analizu funkcionalnosti koljenog zgloba.
Cilj je rezultate takvog mjerenja upotrijebiti prvenstveno kao sredstvo u prevenciji ozljeda, kao i u procesu
planiranja i programiranja funkcionalne rehabilitacije. Prikazana biomehanika mjerenja omoguavaju mjerenje
odreenih aspekata kvalitativnih i kvantitativnih karakteristika funkcionalne organizacije kretnji, a time i NMCa. Metodologija funkcionalnog testiranja omoguava evaluaciju funkcionalne stabilnosti koljena u zatvorenom
i otvorenom kinetikom lancu primjenom razliitih motorikih testova. Izokinetiki test mjeri dinamogene
karakteristike miia te meusobni odnos agonista/ antagonista. Kinematika, kinetika i elektromiografska
analiza odreuju i analiziraju integraciju miia u funkciji stabilizatora koljena. U situacijama kada takva
integracija izostane dolazi do porasta rizika od nastanka ozljede, a kod rekonvalescenata do porasta rizika od
ponovnog ozljeivanja ili ozljeivanja kompenzatornih struktura.U ovom radu smo pokuali pristupiti analizi
neurofizioloke osnove stabilizacije koljena radi odreivanja rizika od ozljede ACL-a kao i kvalitetnijeg
planiranja i programiranja procesa funkcionalne stabilizacije koljena. U tu su svrhu mjereni povrinski
elektromiografski signali (SEMG) miia noge, te kinetiki i kinematiki parametri gibanja koljena. Uoili smo
da standardni testovi kao to su izokinetiki i izometriki testovi daju vrijedne podatke za proces rehabilitacije,
ali koji nisu dostatni za praenje dinamike stabilnosti i funkcionalne rehabilitacije koljena. U tu svrhu smo u
bateriju testova ukljuili i vertikalni skok na jednoj nozi. On je upotrijebljen kao funkcionalni test tijekom ijeg
izvoenja su biljeeni povrinski EMG signali, kao i kinematiki i kinetiki parametri samoga skoka.
129
OPE TEME
Stanislav Peharec, Daniela Rosanda, Mario Cifrek

BIOMEHANIKA ANALIZA DINAMIKE STABILNOSTI KOLJENA U DIJAGNOSTIKE I REHABILITACIJSKE SVRHE
2. MJERNI SUSTAV
Mjerni sustav koji omoguava istovremeno praenje vie razliitih biomehanikih parametara sastoji se od
slijedeih ureaja (slika 1):
- ELITE sustav za kinematiku analizu s dvije infracrvene kamere (BTS Biotechnology & Systems Inc.)
- TELEMG 8 kanalni elektromiograf (BTS Biotechnology & Systems Inc.)
- F-scan sustav za pedobarografska mjerenja (Tekscan)
- Multy-Joint System 3 izokinetiki dinamometar (BIODEX)
U cijelom mjernom sustavu ostvarena je vremenska sinkronizacija. Sinkronizacija izmeu ELITE i TELEMG
sustava je ostvarena tvorniki (oba mjerna sustava su proizvedena od istog proizvoaa), dok je sinkronizacija
F-scan sustava na ostatak mjernog sustava omoguena sinkronizacijskim sklopom vlastite izrade. Izokinetiki
dinamometar spojen je na TELEMG sustav koritenjem modula za proirenje (BTS Docking panel 64). Signali
s izokinetikog dinamometra (moment, kut i kutna brzina) snimaju se koritenjem tri kanala TELEMG sustava.
PC
PC
PC
Docking
Panel 64
trigg. out
F - SCAN
trigg. in
ELITE
Motion Analyser
CUF2
TELEMG
Portable
Unit
BIODEX
Multi-Joint
System 3
Receiving Unit
CAMERA1
CUF1
CAMERA2
Main Unit
F-scan sensors
Slika 1. Blok shema mjernog sustava
Za analizu signala razvijena je vlastita programska podrka koritenjem programskog paketa Matlab (slika 2).
Programska podrka omoguava:
- uitavanje datoteka razliitih formata:
o RIC: rezultati kinematikih mjerenja (BTS ELITE)
o EMG: elektromiografski signali (BTS TELEMG) i signali s izokinetikog dinamometra (BIODEX)
o FSX: rezultati pedobarografskih mjerenja
- vremensku, frekvencijsku i vremensko-frekvencijsku analizu do osam EMG signala. Signali se u vremenskoj
domeni mogu prikazati kao sirovi podaci (engl. raw data) i kao punovalno ispravljeni i nisko-propusno
filtrirani (eng. rectified averaged) uz mogunost proizvoljnog izbora gornje granine frekvencije
niskopropusnog filtra. Takoer je mogue po elji ukljuiti visokopropusni filtar (HP) radi smanjenja
artefakata uslijed pomaka elektroda. Kursorska mjerenja (dva kursora) daju kao rezultat trenutnu vrijednost
EMG signala na mjestu oba kursora (U1 i U2), srednju kvadratnu vrijednost (RMS), srednju vrijednost (M)
i povrinu (A) signala izmeu kursora. Za vremensko-frekvencijsku prezentaciju EMG signala koritena
je promjena frekvencije medijana (FM) u vremenu, prema postupku opisanom u Cifrek i sur., 2000.
- prikaz i analizu rezultata kinematikog mjerenja kao funkcije vremena i u tri dimenzije s mogunou
animacije.
- vizualizaciju i analizu rezultata pedobarografskog mjerenja.
- jednostavnu implementaciju novih formata podataka i metoda analize.
130
OPE TEME

Slika 2. Korisniko suelje razvijene programske podrke. Prikazani su signali snimljeni tijekom vertikalnog
skoka na jednoj nozi
3. ZAKLJUAK
Danas se smatra da je upravo NMC odgovorna za nastanak i teinu sportske ozljede. Uzrok ozljede moe biti
trenutno preveliko mehaniko optereenje koljena, ali i sami poremeaji u interpretaciji senzornih informacija
i koordinaciji koncentrinih kontrakcija potrebnih za koordinaciju koji dovode do ozljede ili oteavaju oporavak
(Kellis, 1999). Prikazana metoda integrira izokinetike, kinematike i kinetike parametre kretnji koljena sa
ciljem validacije biomehanike stabilnosti koljena in vivo. Dinamika stabilnost koljena rezultat je sloenog
djelovanja NMC-a, mjerljiva kod izvoenja odreenih kretnji. Prikazana metoda putem biomehanikih varijabli
procjenjuje kretnje koljena uz istodobno praenje miine aktivnosti. Time se dobivaju podatci o miinoj jakosti,
izdrljivosti, aktivaciji, organizaciji kretnje i samoj strategiji izvoenja kretnje, u ovom sluaju vertikalnog skoka.
Navedeni parametri rezultat su funkcionalnosti neuromuskularnog sustava te kao takvi daju uvid u organizaciju
neuromuskularne kontrole.
Primjena biomehanikih analiza u sportu omoguava dokumentirano praenje i poveanje razine sportske
pripremljenosti, prevenciju ozljeda i poboljanje rezultata i unapreenje rehabilitacije ozljeenih sportaa.
4. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Cifrek M, Tonkovi S, Medved V. Measurement and analysis of surface myoelectric signals during fatigued
cyclic dynamic contractions. Measurement 2000;27(2):85-92.
Greenberger HB, Paterno MV. Relationship of knee extensor strength and hopping test performance in the
assessment of lower extremity function. J Orthop Sports Phys Ther 1995;22(5):202-206.
Kellis E. The effects of fatigue on the resultant joint moment, agonist and antagonist electromyographic activity
at different angles during dynamic knee extension efforts. J Electromyogr Kinesiol 1999;9(3):191-199.
Markey KL. Functional rehabilitation of the cruciate-deficient knee. Sports Med 1991;12(6):407-417.
Snyder-Mackler L, De Luca PF, Williams PR, Bartollozzi AR. Reflex inhibition of the quadriceps femoris muscle
after injury or reconstruction of the anterior cruciate ligament. J Bone Joint Surg Am 1994;76(4):555-560.
Solomonow M, Baratta R, Zhou BH, Shoji H, Bose W, Beck C, DAmbrosia R. The synergistic action of the
anterior cruciate ligament and thigh muscles in maintaining joint stability. Am J Sports Med 1987;15(3):207-213.
131
OPE TEME
Nataa Desnica Bakra, Slobodan Kuvalja, eljko uur

MIINI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA USTANOVLJENI IZOKINETIKOM DIJAGNOSTIKOM
MIINI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA

USTANOVLJENI IZOKINETIKOM DIJAGNOSTIKOM
Cybex Centar za izokinetiku dijagnostiku i rehabilitaciju, Zagreb, Hrvatska
1. UVOD - OPENITO O IZOKINETICI

Izokinetika je metoda vjebanja miia kod koje se odabire konstantna brzina pokreta, a otpor se prilagoava
automatski. Izokinetiki otpor omoguuje vjebanje u funkcionalnoj brzini, da bi se razvila jakost i izdrljivost,
te da bi se neuromuskularni sistem uvjebao na brzine koje su potrebne za dinamike funkcije ekstremiteta
[1,2]. Postoji potpuna akomodacija otpora koji se precizno prilagoava kapacitetu jakosti, kao i boli i umora
pacijenta u svakoj toki pokreta [3].
Dvije su osnovne primjene izokinetike: dijagnostika i rehabilitacija.
2. IZOKINETIKA DIJAGNOSTIKA
Izokinetiki dijagnostiki ureaji koriste se u evaluaciji trenutnog stanja lokomotornog aparata, testirajui jakost
odreenih miinih skupina pri razliitim brzinama [4,5]. U testiranju ekstremiteta najee se koriste brzine
od 60/sec za mjerenje maksimalne jakost i od 240/sec za odreivanje izdrljivosti. Takoer, tijekom testa
dobivaju se i drugi vani parametri, kao to su ukupni rad, opseg pokreta, indeks umora, odnos agonistikih
i antagonistikih miinih skupina, i dr. Takav detaljan dinamiki status preduvjet je za provoenje izokinetike
rehabilitacije.
Izokinetika dijagnostika takoer je izuzetno znaajna u prevenciji ozljeda i oteenja miino-kotanog
sustava. To je posebno vano kod sportaa, kod kojih postoje ogromni zahtjevi na sustav za kretanje i kod kojih
detekcijom i ispravljanjem disbalansa razliitih grupa miia moemo sprijeiti ozljede.
Izokinetikom dijagnostikom veeg broja ispitanika dobivamo normetivne vrijednosti za razliite grupe
ispitanika. Na primjer, odreeni simptomi povezani su sa specifinim slabostima nekih miinih grupa, te
naroito s disbalansima antagonistikih miinih skupina (npr. bolovi u leima najee su povezani sa slabou
fleksora kukova) [6]. To je esto sluaj i sa sportaima koji se bave odreenim sportom, pri emu na testiranju
pronalazimo razliite poremeaje specifine upravo za taj sport.
Izokinetika dijagnostika daje nam uvid u sr problema, kao i smjernice za adekvatnu terapiju, ime se moe
temeljito i pravovremeno lijeiti, kao i sprijeiti razliite ozljede.
3. IZOKINETIKA REHABILITACIJA
132
Rehabilitacija izokinetikim ureajima koristi se kod svakog pojedinca kod kojeg je testiranjem ustanovljena
slabost odreene miine grupe [7,8]. Primjenjuje se kod svih ozljeda i oteenja sustava za kretanje, a posebno
je indicirana u slijedeim kategorijama:
1. pojedinci kod kojih je dolo do izrazito jake atrofije miia, to uzrokuje stvaranje tzv.zaaranog kruga (slabi
miii ne mogu se oporaviti, jer svako vjebanje optereuje zglobove, a oteeni zglobovi bole i
onemoguavaju daljnje vjebanje i jaanje miia) [7]
2. u preoperativnoj pripremi, da bi se kasnije to bre vratili u eljeno stanje
3. rana postoperativna rehabilitacija, pogotovo kod operacija samih zglobova, gdje je potrebno oprezno i
postupno optereivati zglobove (druge vrste vjebi mogu biti opasne) [9,10]
4. neke specifine ozljede, kao to je npr. ozljeda prednje ukriene sveze kod koje se uope ne smije vjebati
bez protusmicajnog pribora, prije no to se ojaaju miii [11,12]
5. ozljede kod sportaa, kod kojih je zbog njihove profesije izuzetno vana brzina oporavka.
OPE TEME

Slika 1: Izokinetiko testiranje natkoljenice. Obrtni moment u Nm (mjera miine jakost) je dan kao funkcija
opsega pokreta u stupnjevima. Lijevi graf prikazuje ekstenzore natkoljenice, a desni fleksore (desna noga puna linija, lijeva noga - iscrtkana).
Prije poetka izokinetike rehabilitacije provodi se izokinetiko dijagnostiko testiranje, za sve miine grupe
povezane s kinetikim lancem kojeg elimo rehabilitirati. Na temelju takvog testiranja za svaku miinu grupu
(i za svaku nogu posebno) precizno utvrujemo jakost, rad, opseg pokreta, krivulju obrtnog momenta i druge
parametre vane za utvrivanje statusa. Takvi podaci prolaze kompjutersku analizu, te daju za svakog testiranog
pojedinca i njegovu relativnu vrijednost, u usporedbi sa standardom, klasificirano specifino za njegovu dob,
spol, visinu, teinu i razinu sportske aktivnosti. Na temelju takvih rezultata precizne izokinetike dijganostike,
za svakog pacijenta se izrauje specifini program, tzv. individualni protokol. Po takvom planu, vjebe ekstenzije
i fleksije, odnosno abdukcije, addukcije i rotacije (ovisno o zglobu koji se rehabilitira) provode se svakodnevno,
u trajanju od 30 minuta. Za vrijeme vjebanja postoji stalna modifikacija protokola, u ovisnosti od: napretka
od jedne faze do druge, razvitka miine jakosti, efikasnosti pri razliitim brzinama, boli, umora, specifinih
ciljeva rehabilitacije, itd.
Izokinetika rehabilitacija u prosjeku traje 3 tjedna i smatra se zavrenom: kad se dosegne miina jakost
unutar 10% jakosti miia zdravog ekstremiteta, kad se uspostavi ravnotea antagonistikih miia (npr
quadriceps hamstrings) i kad subjektivni simptomi nestanu ili se svedu na najmanju moguu mjeru. Nakon
zavretka, potrebno je dobivenu miinu jakost odravati izotonikim vjebama (rad u teretani), kao i aerobnim
vjebama ciklikog tipa, najmanje 3 puta tjedno. Vano je napomenuti da je uz izokinetike vjebe nuno raditi
i vjebe propriocepcije, budui da za pravilan rad sustava za kretanje nije dovoljna samo miina jakost, ve
nju treba komplementirati s drugim vrstama podraaja. Ne smijemo zaboraviti niti na vanost svakodnevnog
istezanja svih miinih skupina, jer je i fleksibilnost jedan od kljunih elemenata za pravilno funkcioniranje
lokomotornog aparata.
Prednosti izokinetike rehabilitacije
1. uinkovitost - mii se dinamiki aktivira do njegovog maksimalnog kapaciteta, konstantno, za vrijeme
itavog opsega pokreta [13]
2. jaanje muskulature bez optereivanja pripadajuih zglobova
3. mogunost razvijanja jakosti (manja brzina), ili izdrljivosti miia (vea brzina) [14]
133
OPE TEME

MIINI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA USTANOVLJENI IZOKINETIKOM DIJAGNOSTIKOM
4. otpor se prilagoava kapacitetu jakosti pacijenta, u svakom trenutku itavog opsega pokreta. To omoguava
rehabilitaciju ak i svjeih povreda, kao i ranu postoperativnu rehabilitaciju (npr. ve nekoliko dana nakon
artroskopske meniscektomije) [9,10]
5. otpor se za svaki ekstremitet podeava posebno - mogunost ciljanog jaanja miia samo ozlijeenog
ekstremiteta
6. otpor postoji u oba smjera kretanja ime se omoguava uspostavljanje ravnotee izmeu antagonistikih
miinih grupa (rehabilitacija i prevencija - ispravljanje disbalansa, to ujedno znai smanjenje mogunosti
ozljeivanja)
7. veliki znaaj u preoperativnoj pripremi (ouvana miina jakost, kasnije vodi do puno breg oporavka)
8. rehabilitacija rupture prednje ukriene sveze uz pomo Johnson-ovog protusmicajnog pribora[11,12]
9. nema upale miia zbog toga to: a) ne dolazi do nakupljanja mlijene kiseline i b) ne dolazi do znaajnijih
mikrotrauma miinih vlakana jer nema ekscentrinih miinih kontrakcija
10. rehabilitacija je izuzetno brza, u prosjeku 3 tjedna, za veinu ozljeda, to omoguuje povratak radnoj i
sportskoj aktivnosti u najkraem moguem roku.
Izokinetika rehabilitacija, provedena prema individualno dizajniranim protokolima, pokazala se kao izuzetno
uspjena metoda u tretiranju razliitih ozljeda. Objektivni parametri prikazuju znaajno poveanje jakosti miia,
dok subjektivni parametri pokazuju znaajno kliniko poboljanje (bol i otok zglobova su bitno reducirani,
subjektivni osjeaj jakosti je povean, vea je stabilnost zglobova, bolja pokretljivost, itd.). Rehabilitacija je
izuzetno brza, najee je potrebno oko 15 tretmana, a najvee poveanje miine jakosti zamijeeno je u prvih
5 dana. Povratak radnim, sportskim, te naravno svakodnevnim aktivnostima je za veinu ozljeda/oteenja
unutar mjesec dana. To dalje omoguava kvalitetno bavljenje razliitim sportsko-rekreativnim aktivnostima,
te zdraviji i zadovoljniji ivot.
4. ISPITANICI I METODE
U ovom radu prezentirat emo rezultate izokinetikog testiranja vrhunskih skijaa, te ukazati na miine
disbalansa pronaene tijekom dijagnostike. Testirano je 16 lanova Hrvatske skijake reprezentacije, 5 enskih
i 11 mukih, godina 12-20 (srednja vrijednost 16g.).
Miino testiranje provedeno je na Cybex 1000 izokinetikom ureaju, a testirani su ekstenzori i fleksori
potkoljenice, natkoljnice i stopala.
5. REZULTATI
Rezultati testiranja izraavaju se kao postotak od standardne oekivane vrijednosti za svakog testiranog
pojedinca, uzimajui u obzir dob, spol, visinu, teinu i razinu sportske aktivnosti.
Prosjene vrijednosti odstupanja od standardne vrijednosti, raunate za itavu grupu testiranih skijaa, bile su
slijedee: ekstenzori potkoljenice 98% (SD=15%), fleksori potkoljenice 93% (SD=10%), dorzalni fleksori
stopala 91% (SD=16%), plantarni fleksori stopala 87% (SD=9%). Te vrijednosti su pokazale da je odnos
jakosti antagonistikih miia potkoljenice i stopala prilino dobro uravnoteen. Meutim, velik disbalans
pronaen je u antagonistikim grupama ekstenzora i fleksora natkoljenice, gdje su srednje vrijednosti miinih
jakosti ekstenzora natkoljenice bile 116% (SD=19%), a fleksora samo 86% (SD=8%).
120
110
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
0
134
Ekstenzori
Fleksori
Koljena
Skoni zgl.
Kukovi
Slika 2. Prosjena miina jakost ekstenzora

i fleksora potkoljenice, stopala i natkoljenice,
dobivena izokinetikom dijagnostikom
skijaa, lanova Hrvatske reprezentacije.
Vrijednosti su izraene u postocima
standardiziranih vrijednosti za taj uzorak.
Ovaj veliki nesrazmjer u snazi antagonistikih miia kukova predisponira skijae za razliite ozljede i oteenja,
budui da postoje brojne studije koje ukazuju na znaajnu korelaciju izmeu miinih disbalansa i pojave ozljeda
[7]. Miini disbalans izmeu ekstenzora i fleksora natkoljenice moe biti vrlo opasan, budui da stavlja dodatan
pritisak na kraljenicu, te moe dovesti do bolova u donjem dijelu lea, odnosno lumbo-sakralnog sindroma [6].
To potvruju rezultati druge studije koju smo napravili na pacijentima koji su doli u na Centar s bolovima u
donjim dijelovima lea. Ta grupa sastojala se od 32 ispitanika (18 ena i 14 mukaraca), a uinjeno je
izokinetiko dijagnostiko testiranje miia potkoljenice, natkoljenice i lea. Rezultati su pokazali da je njihov
glavni problem disbalans jakosti antagonistikih miia nakoljenice, a ne slabost ili disbalans miia trupa, kao
to se oekivalo. Prosjena jakost fleksora natkoljenice iznosila je samo 49%, dok je jakost ekstenzora
natkoljenice bila 72%. Jakost ekstenzora i fleksora trupa bila je 72% i 81%. Najvanije, tijekom izokinetike
rehabiltacije korekcijom disbalansa antagonistikih grupa miia natkoljenice, dolo je do znaajnog klinikog
poboljanja i smanjenja boli u donjem dijelu lea.
U prilog ovoj tvrdnji ide i injenica da je upravo skijaica koja je imala akutni lumbo-sakralni sindrom, na testu
imala najvei disbalans miia natkoljenice. Jakost njezinih ekstenzora bila je ak 145%, a fleksora samo 58%.
Dakle, bilo bi vano tijekom treninga skijaa obratiti specifinu pozornost na jaanje miia fleksora natkoljenice,
ime bi se doveo u balans itav kinetiki lanac i posljedino izbjegle ozljede i oteenja.
OPE TEME

6. ZAKLJUAK
Tijekom izokinetikog testiranja vrhunskih skijaa, pronaen je velik disbalans izmeu ekstenzora i fleksora
natkoljenice. Jakost ekstenzora, bila je u prosjeku ak 35 % vea od jakost fleksora kukova. Ove rezultate
trebalo bi uzeti u obzir pri planiranju treninga jakosti kod vrhunskih skijaa, budui da ovaj konkretan disbalans,
ako se ne korigira moe dovesti do sindroma bolnih lea.
7. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Keays SL. Bullock-Saxton J. Keays AC., Strength and function before and after anterior cruciate ligament
reconstruction, Clin. Orthop. Rel. Res. (373):174-183, 2000 Apr.
Akima H. Takahashi H. Kuno SY. Masuda K. Masuda T. Shimojo H. Anno I. Itai Y. Katsuta S., Early phase
adaptations of muscle use and strength to isokinetic training, Med. Sci. Sports Exerc. 31(4):588-594, 1999 Apr.
Kellis E. Baltzopoulos V.,The effects of the antagonist muscle force on intersegmental loading during isokinetic
efforts of the knee extensors, J. Biomech. 32(1):19-25, 1999.
Lowell C., Lauder M., Bilateral strength comparisons among injured and noninjured competitive filatwater kayakers,
J. Sport Rehabil. 10(1): 3-10, 2001.
Welsch MA. Williams PA. Pollock ML. Graves JE. Foster DN. Fulton MN., Quantification of full-range-of-motion
unilateral and bilateral knee flexion and extension torque ratios, Archives of Physical Medicine & Rehabilitation.
79(8):971-978, 1998.
Kuvalja S. Desnica Bakrac N. Juric-olto G. uur . Gnjidi ., Isokinetic diagnostics in patients with low back
pain, Internacionalni Kongres Neurokirurkog drutva, Zagreb, 2002.
Desnica Bakrac N., Isokinetic rehabilitation in treating knee injuries, Journal of Sports Medicine and Physical
Fitness, u tisku.
Horstmann T. Mayer F. Heitkamp HC. Merk J. Axmann D. Bork H. Dickhuth HH., Isokinetic strength-training
in patients with osteoarthritis of the knee [German] Rheumatol. 59(2):93-100, 2000 Apr.
Shelbourne KD. Gray T., Anterior cruciate ligament reconstruction with autogenous patellar tendon graft
followed by accelerated. rehabilitation - a two- to nine-year followup, American Journal of Sports Medicine.
25(6):786-795, 1997.
De Carlo M. Shelbourne KD., Oneacre K. Rehabilitation program for both knees when the contralateral autogenous
patellar tendon graft is used for primary anterior cruciate ligament reconstruction: A case study, J. Orthop.
Sports Phys. Ther. 29(3):144-153, 1999.
Kvist J. Karlberg C. Gerdle B. Gillquist J., Anterior tibial translation during different isokinetic quadriceps torque
in anterior cruciate ligament deficient and nonimpaired individuals,J. Orthop. Sports Phys. Ther. 31(1):4-15, 2001.
Ernst GP. Saliba E. Diduch DR. Hurwitz SR. Ball DW., Lower-extremity compensations following anterior.
cruciate ligament reconstruction, Physical Therapy. 80(3):251-260, 2000.
Petschnig R. Baron R. Albrecht M., The relationship between isokinetic quadriceps strength test and hop tests
for distance and one-legged vertical jump test following anterior cruciate ligament reconstruction, Journal of
Orthopaedic & Sports Physical Therapy. 28(1):23-31, 1998.
Charteris J., Effects of velocity on upper to lower extremity muscular work and power output ratios of intercollegiate
athletes, Br. J. Sports Med. 33(4):250-254, 1999.
135
OPE TEME
Tatjana Trot, Sanja imek

PRIMJENA ELEKTROSTIMULACIJE U KONDICIJSKOM TRENINGU VRHUNSKIH SPORTAA
PRIMJENA ELEKTROSTIMULACIJE U KONDICIJSKOM

TRENINGU VRHUNSKIH SPORTAA
Tatjana Trot1, Sanja imek2
2
1
1. UVOD
136
U Europskim zemljama, meu mnotvom tehnika poboljanja miine jakosti, osim u rehabilitacijske svrhe,
miina se elektrostimulacija sve vie koristi i u trenanom procesu vrhunskih sportaa.
Postoje dva razliita miljenja. Jedni misle da je miina elektrostimulacija besmislena i beskorisna, dok ju drugi
smatraju prikladnom i optimalnom metodom za poboljanje razliitih oblika miine snage. Meutim, potrebno
je rei da sama elektrostimulacija nije dovoljna za potpuni razvoj sportaevih sposobnosti, ali u interakciji s
drugim trenanim metodama moe poboljati, ili barem ubrzati poboljanje sportaevih motorikih sposobnosti
(Iogna, 2000.).
U nas, jo uvijek veliki broj trenera nije dovoljno upoznat sa najracionalnijim i efikasnijim nainom koritenja
miine elektrostimulacije u cilju poboljanja kondicijske pripreme njihovih sportaa.
Poznato je da se elektrostimulacija ve godinama rabi u medicinske svrhe (Od Volte u XVIII. st. pa sve do
dananjih dana).
U XX. st. mnotvo je radova posveeno
medicinskoj elektroterapiji, u sluaju tekih ozljeda
sredinjeg i perifernog ivanog sustava
(Vodovnik, 1985.; Szeto, 1982.; Reilly,1992.).
Cilj ovog rada je objanjenje osnovnih principa
elektrostimulacije i njene uporabe u trenanom
procesu sportaa. Zbog toga e daljnji tekst biti
iskljuivo usmjeren na radove autora koji tretiraju
tu tematiku, a izostavit e se primjena
elektrostimulacije u rehabilitacijskim svrhama
(gdje se elektrostimulacija, iako na razliiti nain,
jo uvijek uspjeno koristi ).
Osnovni termini koje je potrebno poznavati za
pravilno koritenje elektrostimulacije jesu : Impuls
- varijacija kratkog trajanja neke od fizikih
veliina (npr. elektrina struja) sa regresijom ka
inicijalnoj fazi. Vano je njegovo kratko trajanje; a
trajanje je jedinica vremena koja odvaja poetak
od kraja impulsa. Impuls ima odreeni oblik i ine
ga tri meusobno nezavisna parametara:
intenzitet, duina vala i frekvencija. Intenzitet
jedne pulsacije predstavlja prolaz struje kroz
elektrode, a proizvod intenziteta i duine impulsa
predstavlja energiju pulsacije. irina vala
predstavlja vrijeme trajanja svake pulsacije.
Poveavanjem irine vala poveava se energija
pulsacije. Frekvencija oznaava broj impulsa u
jednoj sekundi.
Slika 1.: parametri stimulacije (Iogna, 2000.)
Radi potpunog iskoritenja elektrinog impulsa svaki bi miini elektrostimulator trebao pruati mogunost
promjene duine impulsa, frekvencije impulsa, trajanja prolaza struje, vremena pojaavanja impulsa, vremena
sniavanja impulsa te promjenu intenziteta u miliAmperima.
2. ELEKTRODE
OPE TEME

U zadnjih dvadeset godina, najee se koriste elektrode izraene od kauuka (gume), koji u kombinaciji sa
grafitom ili slinim materijalima imaju svojstvo provoenja struje. Debljina elektrode je 1-2 mm, to omoguava
potpuno prianjanje povrini miia. Osim toga, dananje su elektrode vrlo fleksibilne te omoguavaju promjene
miine napetosti bez njihovog odljepljenja sa koe. U zadnjem se sloju elektrode nalazi poseban analergini
provodljivi gel koji potpuno prianja koi to omoguava bezbolno skidanje, te koritenje iste elektrode vie puta
i u uvjetima vlane koe.
Povrina elektroda odreuje dva naina stimulacije: bipolarnu i monopolarnu.
Bipolarna stimulacija koristi dvije elektrode iste povrine, to zasigurno nije najbolja metoda zbog toga to
je gustoa struje ispod elektroda jednaka, pa kao rezultat dobivamo povrinsku stimulaciju. Gustoa struje jest
intenzitet struje na odreenu (tretiranu) povrinu te predstavlja determinirajui faktor pobuivanja efikasne
kontrakcije. Mogue je dakle zakljuiti da e, ako odreena struja prolazi kroz manju povrinu, lokalizirani
utjecaj promjene potencijala biti vei u odnosu na prolaz iste struje kroz iru povrinu. Jedinica gustoe jest
0,1 mA/cm2 Monopolarna stimulacija koristi dvije elektrode razliite povrine. Manju elektrodu nazivamo
aktivnom elektrodom. Ispod aktivne elektrode nalazi se visoka gustoa struje. Veu elektrodu nazivamo
neutralnom elektrodom te se ispod nje nalazi slaba gustoa struje. Ova vrsta stimulacije predvia razmak od
15-20 cm. izmeu anoda ( + ) i katoda ( - ). Svaka elektroda funkcionira kao individualna toka stimulacije
radi sposobnosti tkiva naeg tijela koji omoguuju difuziju struje u dubinu. Gustoa struje je vea blizu elektroda
te ima tendenciju vertikalne difuzije u tkivima smjetenim duboko ispod koe, pa ne ostaje na povrini kao to
je to sluaj kod bipolarne stimulacije.
Oblik se elektroda mijenja u odnosu na tretirana miia. Ako imamo pri ruci sve veliine i oblike elektroda lake
emo optimalno djelovati na sve skupine miia. Ako elimo stimulirati manji mii, upotrijebit emo elektrodu
manjih dimenzija, i suprotno, ako je mii kojeg elimo stimulirati vei, upotrijebit emo elektrodu vee povrine.
Slika br. 2: oblici elektroda (Iogna, 2000.)
Kako bi svaki tretman miine elektrostimulacije bio efikasan bitno je da elektrode budu pravilno smjetene.
Na taj nain osiguravamo ciljano djelovanje na tretirani mii, bez nepotrebne difuzije struje u susjednim
dijelovima tijela to rezultira smanjenim djelovanjem na eljeni mii tj. neadekvatnom stimulacijom tretiranog
miia sportaa. Izmeu dvije elektrode formira se elektrino polje polumjeseastog oblika. Idealno bi bilo kada
bi elektrini val proao kroz zavrnu neuromiinu plou, tj. mjesto gdje motoneuroni uranjaju u sami mii.
To je bitno zato to je motoriki neuron obavijen mijelinskom
ovojnicom koja oteava prolaz elektrine struje, a zavrna
neuromotorika ploa nije obavijena mijelinskom ovojnicom
te je prolaz struje nesmetan.
Slika br. 3: primjer adekvatnog naina postavljanja elektroda

( m.rectus abdominis i m. biceps brachii ). ( Iogna 2000.)
137
OPE TEME

3. FIZIOLOKE OSNOVE MIINE KONTRAKCIJE

Kako bi se elektrostimulacijom postigli vaei uinci potrebno je voditi rauna o vie faktora. Poznavanje takvih
faktora zasigurno e ubudue pridonijeti ciljanom djelovanju na razliite miine niti, to vjerojatno ovisi o trajanju
i frekvenciji podraaja (Michele Iogna, 2001.).
Prije svega potrebno je ustanoviti da li se podrauje direktno mii ili da li podraaj prolazi kroz motorni ivac.
Enoka ( 1988.) je serijom istraivanja potvrdio da podraaj mora proi kroz motorni ivac. Mii je manje
podraljiv nego li ivac, te za denervirani mii intenzitet podraaja mora biti puno vei. Stoga, elektrini podraaj
mora proi kroz motorni ivac ( Hulamann i sur., 1983.; Mortimer,1984.; Moulds i sur. 1977. ).
Nadalje, prema Enoki (1988.) fenomen regrutacije miinih niti potpuno se razlikuje u uvjetima
elektrostimulacije. Motorike jedinice koje posjeduju motoneurone veih dimenzija bivaju regrutirane prve. Radi
se dakle o tzv. brzim motorikim jedinicama.
Suprotno navedenome, u situaciji voljne miine kontrakcije najprije se regrutiraju tzv. spore motorike jedinice.
Enoka je to potvrdio pomou tri argumenata:
a) Veliina motorikih neurona: kod primjene elektrostimulacije prag podraljivosti veih motorikih neurona
je nii, tj. ako se mii podrauje odreenom strujom najprije e reagirati deblji motoriki neuroni (Claman
i sur. 1974. ; Eccles i sur. 1958.), to je suprotno dogaanju za vrijeme voljne miine kontrakcije.
b) Udaljenost aktivne elektrode i motorikog neurona: u ovom sluaju, veliku ulogu igra anatomska graa
tijela po kojoj motorike jedinice sa debljim aksonima se nalaze na povrini miia (Lexell i sur. 1983.),
pa je i udaljenost u odnosu na aktivnu elektrodu manja.
c) Uinak aktivacije receptora koe: elektrina stimulacija podrauje receptore koji se nalaze u koi. U
sluaju da bi elektrini podraaj bio nedovoljan mogao bi preokrenuti redoslijed regrutacije motorikih
neurona. (Burke i sur.1970. ; Garnet i Stephens, 1981. ; Kanda i sur.1977. ; Stephens i sur.1978.).
Zbog svega navedenog princip regrutacije miinih niti putem elektrostimulacije ima itekako vanu ulogu u
treningu sportaa.
Slika br. 4: grafiki prikaz miine elektrostimulacije

(R. Fasoli 2003. - www.doctormuscle.com).
4. KAKO KORISTITI MIINI ELEKTROSTIMULATOR
138
Miina elektrostimulacija je metoda treninga koja poboljava sportaevu fiziku pripremu pomou djelovanja
podraenih miia. U elektrostimulaciji, kao i kod voljne miine kontrakcije postoje razliite vrste aktivnosti.
Trening trkaa kratkih pruga zasigurno nije jednak treningu maratonaca.
Radi pravilne primjene elektrostimulacije potrebno je utvrditi slijedee :
a) mii ili skupinu miia na koje elimo djelovati - ovisno o sportu kojim se bavimo,
b) program podraaja (stimulacije) tj. biranje sposobnosti koju elimo poboljati,
c) broj tjednih tretmana mijenja se s obzirom na period trenanog makrociklusa (pripremni, natjecateljski,
prijelazni),
d) broj tjedana tretmana ovisi o uinku kojeg elimo postii (konzervativni, kompenzirajui, tradicionalni,
energini, agresivni),
e) interval tretmana do 6 tretmana tjedno preporuljivi su to vei razmaci izmeu tretmana, dok je od
7 tretmana tjedno nadalje preporuljivo odraditi dva tretmana u istom danu kako bi se pruala mogunost
cjelodnevnog odmora sportaa do slijedeih tretmana,
f) raspored tretmana u odnosu na druge vrste treninga kada uz voljni trening elimo, u istoj trenanoj
jedinici koristiti i elektrostimulaciju potrebno je voditi rauna o vrsti treninga kojeg smo planirali za tu trenanu
jedinicu. Tako je kod treninga eksplozivne snage preporuljivo elektrostimulaciju provesti nakon voljnog
treninga jer bi u suprotnom dolo do miinog zamora prije samog treninga, dok je u treningu aerobne
izdrljivosti preporuljiv upravo suprotan redoslijed. Naime, elektrostimulacija sa programom izdrljivosti
uzrokuje specifini miini zamor bez generalnog zamora kardiovaskularnog sustava, to omoguuje
poveanje brzine glikolitikog metabolizma putem voljnog napora na miie koji su prethodno bili
aktivni. (Iogna, 2000.),
g) odreivanje intenziteta tretmana ope pravilo elektrostimulacije predvia da se svaki tretman odvija
maksimalnim intenzitetom. Postotak aktivnih miinih niti u podraenom miiu ovisi o intenzitetu
elektrinog podraaja : to je intenzitet vei, to je vei broj miinih niti ukljuen u radu. Lako je zakljuiti
da ako stimuliramo samo 20% sveukupnih niti odreenog miia, tada e se poboljati samo taj postotak.
Npr. elektrostimulacija nia od 30mA u treniranog sportaa je beskorisna, jer se tada regrutira premali broj
miinih niti u odnosu na njegove mogunosti te ne bi dolo do rezultata. Idealno je postupno podizanje
intenziteta na vrijednosti vee od 50mA. Meutim, moram napomenuti da ovjek moe dosta dobro
tolerirati intenzitete do 70mA, a bilo je i sluajeva gdje su sportai tolerirali i vee intenzitete.
OPE TEME

5. TRAJANJE POJEDINOG TRETMANA ELEKTROSTIMULACIJE

Prije svega potrebno je naglasiti da svakom tretmanu miine elektrostimulacije mora prethoditi zagrijavanje
u trajanju od minimum 5 minuta na frekvenciji od 5 Hz, to e omoguiti miiu da postigne stabilni nivo arterijske
prokrvljenosti to ujedno znai i stabilnost izmjene tvari miia.
Nakon svakog ciljanog programa elektrostimulacije potrebno je daljnje podraivanje miia u trajanju od oko15
min. na frekvenciji od 3 Hz radi optimalizacije stanja miinih niti te prevencije nepoeljnih greva. Nakon
kompletnog tretmana, kao i nakon tradicionalnog naina treniranja poeljno je istezanje miia to omoguava
postizanje pravilne udaljenosti hvatita miia. To rezultira poboljanjem funkcionalnosti djelovanja miinih
niti te ujedno i prevencijom eventualnih ozljeda miia, tetiva i zglobova.
Kako bi uinci miine elektrostimulacije bili efikasni potrebno je voditi rauna o posturi sportaa za vrijeme
tretmana. U tom smislu naglaavam da tretirani mii mora biti u semiflektiranom poloaju to znai da e
sporta prilikom elektrostimulacije ili sjediti (kada tretiramo gornji dio tijela), ili leati (pri tretiranju donjeg dijela
tijela). Takoer je bitno napomenuti da se tretirani mii mora nalaziti u reimu izometrikog rada kako bi se
mogunost njegovog skraivanja i eventualna pojava greva sveli na minimum.
Ako elektrostimulacijom elimo utjecati na eksplozivnu snagu, u poetku e tretman trajati 15 minuta, te e
se postupno poveavati (svaki put po 1 ili 2 minute) do maksimalnog trajanja od 20 minuta. U programu za
poboljanje eksplozivne snage intenzitet impulsa je 105-120 Hz, a trajanje 3sek., dok e razmak izmeu dva
impulsa biti 30sek. s vrlo niskim intenzitetom (1Hz) to e omoguiti poveanje prokrvljenosti miia bez
njegovog zamora.
Kada elektrostimulacijom elimo utjecati na repetitivnu snagu tretman e trajati od 10 do 15 min. i to
produenjem svakog tretmana po 1 min. Intenzitet impulsa je 50-70Hz a trajanje 8-5sek. Trajanje odmora je
jednako duini impulsa, ali na frekvenciji od 9Hz. Jednako trajanje rada i odmora omoguuje takav reim rada
u kojem je mogue podraiti brze oksidativne i glikolitike miine niti.
to se tie aerobne izdrljivosti tretman e trajati od minimum 40 do max. 60 minuta, sa produenjem tretmana
od 5 min. svaki put. Intenzitet impulsa e biti 10-18Hz a odmor e biti vrlo kratak ( 2sek.) s intenzitetom od
3Hz.
Na kraju bitno je spomenuti da pri bilo kojem programu elektrostimulacije treba koristiti bifazne simetrine
kompenzatorne impulse koje omoguuju podraivanje maksimalnog broja motorikih jedinica.
6. ELEKTROSTIMULACIJA, ZA I PROTIV
Miinom elektrostimulacijom je puno tee dobiti znaajna motorika poboljanja kod redovno treniranih
sportaa u odnosu na sedentarnu populaciju. Poznato je da miina elektrostimulacija pomae sportaima u
rehabilitaciji nakon ozlijede, no neki su autori pokuali istraiti djelovanje elektrostimulacije na aktivnim
sportaima.
139
OPE TEME

Prof. Gilles Cometti je u radu Aktualne metode postizanja miine mase ponudio usporedbu rezultata takvih
istraivanja to je vidljivo u donjoj tablici.
AUTORI
Laughman i sur.
Owens i Malone
Reisman
Walmsley i sur.
Selkowitz
Stefanova i Vodovnik
Cometti
GODINA
APARAT
MII
POBOLJANJE
1983
1983
1984
1984
1985
1985
1987
Eletr. 180
Eletr. 180
Stim 1
Eletr. 180-2
nije preciziran
nije preciziran
Sinus
kvadriceps
kvadriceps
kvadriceps
kvadriceps
kvadriceps
kvadriceps
kvadriceps
33 %
60 %
59 %
87 %
68 %
5%
94 %
Iz tablice proizlazi da je u svim istraivanjima ( osim u jednom ) postignuto znaajno poveanje miine mase
m.quadriceps femorisa, no potrebno je istaknuti tri stvari koje u tablici nisu iznesene. Autor naglaava da kako
bi takvi rezultati bili vidljivi i u sportskoj aktivnosti potrebno je priekati najmanje 3 tjedna, tj period miine
adaptacije te da se eksplozivnost miia manifestira kasnije i u manjem opsegu od miine jakosti.
Na kraju, nedopustivo je zamisliti tretman elektrostimulacije bez adekvatnog miinog istezanja jer se u takvim
uvjetima smanjuje miina elastinost.
Prilikom elektrostimulacije u sportaa moe doi i do osjeaja boli, a razlozi toga mogu biti: bol prouzroena
prekomjernom duinom impulsa (preteito osjeaj bockanja i crvenilo koe), prevelikom frekvencijom
ponavljanja impulsa ili prejakim intenzitetom podraaja (pojava greva koji se slijedei dan mogu pretvoriti
u utrnutost miia).
7. ZAKLJUAK
Gotovo sva istraivanja posveena miinoj elektrostimulaciji govore o rezultatima u poveanju miine mase,
koja bi nakon odreenog perioda adaptacije trebala pokazati uinke i na konkretnu motoriku aktivnost. Radi
se dakle o perifernom djelovanju na lokomotornom sustavu. Drugim rijeima ivani impuls ne kree iz
centralnog ivanog sustava kao to je to sluaj kod voljne kontrakcije miia, ve je stvar obrnuta, to bi se
moglo interpretirati kao izazvanom miinom refleksu putem elektrine struje. Nadalje, pri takvoj vrsti treninga
nije prisutna integracija sa proprioceptivnim percepcijama te se svaka miina skupina podrauje posebno i
u drugo vrijeme. Prema tome lako je zakljuiti da pri pomanjkanju pravilne korelacije izmeu miia agonista
i antagonista, ne moe doi do poboljanja miine koordinacije te da se fine tehnike radnje ne poboljavaju.
Osim toga, pomalo je smijeno govoriti o aerobnom treningu putem elektrostimulacije zbog toga to su pri
elektrostimulaciji rad kardiovaskularnog i respiratornog sustava svedeni na minimum. Postoje i studije koje
dokazuju da elektrostimulacija u veernjim satima moe prouzroiti nesanicu, to sportau ne omoguava
adekvatan odmor izmeu dva trenana dana. Bitno je istaknuti i injenicu da trener mora znati pravilno
postavljanje elektroda kako ne bi dolo do tekih komplikacija. Npr. kad bi se anoda (+) postavila na prsa a
katoda (-) na lopaticu val struje bi prolazio kroz podruje srca to svakako nije poeljno.
Sa druge strane elektrostimulacija moe pomoi pri jaanju malih skupina miia, kao to su miii stopala koji
su npr. kod skakaa uvis vrlo bitni, a koji se teko i dugotrajno jaaju tradicionalnim nainom treninga.
Stoga : elektrostimulacija da, kao dodatni tretman u sklopu voljnog treninga, ali nikako kao jedina metoda
postizanja rezultata u trenanom procesu vrhunskih sportaa.
8. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
140
6.
M. Iogna : Lelettrostimolazione nallallenamento dello sportivo, Elika, Cesena, 2000.

M Iogna : Elettrostimolazione, le tabelle di allenamento per lo sport, Elika, Cesena, 2001.
L. Vodovnik : Nevrokibernetika, sveuilina tiskara u Ljubljani, 1985.
J. Patrick Reilly : Applied Bioelectricity, From Electrical Stimulation to Electropathology, Springer Cambdrdge
University Press, 1992.
Szeto, A.Y., i F.A. Saunders (1982.), Electrocutaneous stimulation for sensory communication in rehebilitation
engineering, IEEE Trans. Biomed. Eng. BME-25(4) : 300-308
Enoka R., Muscle strenght and its development, Sports Medicine 6, 146-148 (1988.)
RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM

DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH I
KOAKAKIH REPREZENTATIVKI
OPE TEME

Frane Erulj, Marta Bon, Marko ibila, Radoje Mili

Fakultet za sport, Sveuilite u Ljubljani, Slovenija
1. UVOD
I rukomet i koarka pripadaju skupini polistrukturalnih sportskih igara. Premda su te dvije aktivnosti dosta sline,
to opravdava smisao naega komparativnog istraivanja, ipak postoje mnoge razlike i specifinosti u strukturi
svake igre (primjerice, razlike u pravilima, u strukturi kretanja prostorom, u motorikim kretnim strukturama
i u drugome). Zahvaljujui vrlo intenzivnom razvoju tehnike i taktike posljednjih desetljea, obje su igre postale
vrlo kompleksni i zahtjevni sportovi, to je osobito uoljivo u stalnoj potrazi i neprekidnim pokuajima da se
razviju specifini modeli sportske forme. I koarku i rukomet obiljeava bogatstvo kretnih struktura koje se
meusobno razlikuju po intenzitetu i ekstenzitetu (trajanju). Stoga, u raznolikim situacijama miii igraa koriste
razliite vrste energije. Energetske bi se potrebe igraa za vrijeme koarkake utakmice trebale zadovoljavati
uglavnom aerobnim energetskim procesima tijekom 25% do 40% vremena iste igre. Ostalo vrijeme utakmice
igrai energetski rade u aerobno-anaerobnim i anaerobnim uvjetima (8). Slabije pripremljeni koarkai
koncentraciju mlijene kiseline u krvi od 4 mmol/l (anaerobni prag) dostiu ve pri frekvenciji srca od 155 160 otkucaja/min, dok se to u dobro pripremljenim koarkaima dogaa tek pri frekvenciji srca od 185-190
otkucaja/min (3). Luck i suradnici (6) ispitivali su prosjene koncentracije laktata i njihov utjecaj tijekom
rukometne utakmice. U prvom poluvremenu vrijednosti laktata su se kontinuirano poveavale. Takoer su
otkrili i ogromno poveanje varijabilnosti laktatnih vrijednosti. Takve varijacije mogle bi biti posljedica i razliitih
igrakih optereenja u igri (vrijeme provedeno u igri, igrake uloge i zadaci i drugo). Vrijednosti su varirale
od 2 do 10 mmol/l. Jako je malo istraivanja o vrijednostima frekvencije srca u rukometu, a nismo uspjeli pronai
niti jedan jedini podatak povezan s optereenjima igraa u igri, s vremenom provedenim u igri, s igrakom
ulogom, s vanou utakmice i drugim.
Cilj je ovog istraivanja bio prikupiti vie podataka o razini morfolokih osobina, a iznad svega funkcionalnih
sposobnosti naih vrhunskih rukometaica i koarkaica te utvrditi razlike izmeu tih dviju skupina igraica.
Stoga smo slovenske rukometne i koarkake reprezentativke podvrgnuli dvama laboratorijskim testovima.
Test PRAHA (5) uporabljen je za odreenje relativnog maksimalnog primitka kisika (rel. VO2max). Test
pripada skupini kontinuiranih testova za izravno mjerenje relativne maksimalne potronje kisika otvorenog
sastava na pokretnom sagu. WINGATE test (2) pripada skupini neizravnih srednjetrajnih anaerobnih testova,
koji obino traju izmeu 20 do 50 sekunda, a oblikovani su primarno za procjenjivanje laktatne anaerobne snage
i energetskih kapaciteta ukljuenih miia. Wingate test od 30 sekundi uobiajeno se koristi za procjenu obiljeja
anaerobnog rada.
2. METODE
2.1. Uzorak ispitanika
Najkvalitetnije slovenske vrhunske rukometaice i koarkaice sudjelovale su u ovom istraivanju kao ispitanici.
Uzorak se sastojao od 17 rukometnih reprezentativki (prosjena dob 24,1 godine), koje su se pripremale za
Svjetsko prvenstvo u rukometu 1997. godine, te od 18 koarkakih reprezentativki (prosjena dob 22,7 godine)
koje su se pripremale za Europsko prvenstvo u koarci 1997. godine. Igraice nismo grupirali prema igrakim
pozicijama.
141
OPE TEME

RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH ...
2.2. Uzorak varijabli

Uzorak varijabli sastojao se od osam testova koji su mjerili morfoloke osobine i funkcionalne sposobnosti.
Varijabla
Dimenzija
TV [cm]
TT [kg]
tjelesna visina
tjelesna teina
longitudinalna dimenzionalnost
tjelesna masa
RelVO2
[ml/kg/min]
relativni maksimalni primitak kisika
aerobna snaga
LAmirovanje
[mmol/l]
koncentracija mlijene kiseline u krvi u mirovanju (prije optereenja) aerobna snaga
LAmax
[mmol/l]
maksimalna koncentracija laktata u krvi
WINmin
[W/kg]
min. anaerobna snaga najnia izlazna snaga u razdoblju
od 5 s
anaerobna snaga i kapacitet
WINmax
[W/kg]
maks. anaerobna snaga najvia izlazna snaga u razdoblju od 5 s
UMOR
[%]
indeks UMOR razlika izmeu maksimalne i minimalne snage

podijeljena maksimalnom vrijednou snage.
aerobna snaga
2.3. Metode obrade podataka

Za obradu podataka koriten je statistiki paket SPSS za Windows. Prvo je izraunata deskriptivna statistika
za varijable, a normalnost distribucije provjerena je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Za utvrivanje razlika
koriten je t-test za nezavisne uzorke.
Postupak mjerenja
Mjerenja su provedena u Fiziolokom laboratoriju Fakulteta za sport, Ljubljana, u travnju 1997 godine. Svaka
ispitanica testirana je u jednom danu. Prema standardnom protokolu prvo su uzeti antropometrijski parametri.
Nakon toga se mjerio relativni maksimalni primitak kisika (relativni maks. VO2) prema protokolu za test
PRAHA. Testovi su provedeni na opremi za direktnu spiro-ergometriju Oxycon b Mijnhardt i pokretnom sagu
Woodway. Prije i nakon testa (u prvoj minuti nakon okonanja mjerenja) uzeti su uzorci krvi (20 mL) iz une
resice za mjerenje prema standardiziranom protokolu (mikro-centrifuga 1200 okretaja/1min.). Dobiveni serum
je odmah analiziran analitikom metodom za odreivanje laktata Kodak Ektachem DT slide, na aparaturi
Kodak Ektachem DT 60 II. Nakon odmora (1,5 do 2 sata) ispitanica je bila podvrgnut testu WINGATE za
procjenu anaerobnih sposobnosti. Test se izvodio na bicikl-ergometru MONARK, opremljenu odgovarajuim
senzorima i programskom podrkom SMI za analizu podataka dobivenih testom. U testu se biljeila najmanja
(WIN-min) i najvea (WIN-max) izlazna snaga u periodu od 5 sekundi.
3. REZULTATI
Podaci su prvo obraeni metodama deskriptivne statistike. Prvo su izraunati parametri za ukupan uzorak,
a potom za svaki pod-uzorak (skupinu) zasebno. Izraunate su i standardizirane z-vrijednosti za obje skupine.
Tablica 1. Parametri deskriptivne statistike za ukupan uzorak ispitanica
142
Varijabla
XA
S.D.
TV
TT
RelVO2
LA-min.
LA-maks.
WIN-min.
WIN-maks.
UMOR
28
28
28
28
28
28
28
28
177.99
69.35
49.91
1.32
4.59
6.13
8.53
32.20
6.54
6.13
4.08
0.14
0.39
2.59
1.05
8.35
S.E.
1.24
1.16
0.77
0.03
0.07
0.49
0.20
1.58
Min.
166.50
57.00
39.70
1.10
3.60
4.20
6.70
4.00
Maks.
191.50
83.00
57.60
1.70
5.30
19.00
10.10
42.40
K-S Z (2-Tailed P)
0.555
0.601
0.471
1.404
0.655
1.963
0.515
0.906
(0.918)
(0.862)
(0.980)
(0.039)
(0.783)
(0.001)
(0.954)
(0.384)
Tablica 2. Parametri deskriptivne statistike za oba pod-uzorka

RUKOMET
Varijabla
TV
TT
RelVO2
La-min.
La-maks.
WIN-maks.
WIN-min.
UMOR
XA
175.27
68.39
49.34
1.33
4.42
9.15
6.67
33.45
S.D.
3.97
5.35
4.41
0.17
0.35
0.71
3.21
9.57
S.E.
0.96
1.30
1.07
0.04
0.08
0.17
0.78
2.32
KOARKA
Z -vrijednost
-0.41
-0.16
-0.14
0.12
-0.42
0.59
0.21
0.15
XA
182.18
70.83
50.78
1.29
4.83
7.58
5.27
30.27
S.D.
7.62
7.19
3.53
0.07
0.31
0.72
0.53
5.91
S.E.
2.29
2.17
1.06
0.02
0.09
0.21
0.16
1.78
Z -vrijednost
0.64
0.24
0.21
-0.19
0.64
-0.91
-0.33
-0.23
OPE TEME

Razlike izmeu koarkaica i rukometaica mogu se vidjeti u aritmetikim sredinama i z-vrijednostima.

Da bi se odredile razlike u dobivenim parametrima, prvo je uporabljen J-test za nezavisne uzorke. Zbog
nenormalne distribucije varijabli (tablica 1) i velikih razlika izmeu standardnih devijacija obiju skupina, iz daljnje
analize su iskljuene varijable LA-mirovanje i WIN-min. Prema naemu miljenju te varijable ionako ne utjeu
znatno na odreenje funkcionalnih sposobnosti rukometaica i koarkaica.
Tablica 3. Rezultati t-testa
TV
TT
RelVO2
LA-maks.
WIN-maks.
UMOR
t-vrijednost
-2.77
-1.03
-0.95
-3.17
5.67
0.98
2-tailed sig.
0.015
0.311
0.349
0.004
0.000
0.334
PrimjenomJ-testa ustanovili smo statistiki znaajne

razlike u tri od est varijabli (tablica 3). Osim u
longitudinalnoj mjeri tjelesne visine (TV), statistiki
znaajne razlike pojavile su se i u varijablama LAmaks. (maksimalna koncentracija laktata u krvi) i u
WIN-maks. (maksimalna anaerobna snaga).
4. RASPRAVA
Dobivene su oekivane razlike izmeu dviju skupina u morfolokim osobinama. I neki drugi istraivai (8, 9),
koji su proveli mjerenja slina naima, dobili su sline rezultate. Premda u mjerenoj koarkakoj reprezentaciji
nije bilo iznimno visokih igraica (centara), koarkaka reprezentacija je via od rukometne u prosjeku za
priblino 7 centimetara, to je statistiki znaajna razlika. Rezultat ne iznenauje zato to je tjelesna visina
najspecifinija dimenzija za koarku (ona koarkaice razlikuje od svih drugih sportaica) koja znatno utjee
na djelominu i ukupnu uspjenost. Razlike u tjelesnoj teini (TT) su manje i statistiki neznaajne. Razlog tomu
je via relativna tjelesna teina (TV/TT) rukometaica i relativno visoke vrijednosti standardnih devijacija. Bilo
bi zanimljivo usporediti tjelesnu grau rukometaica i koarkaica, no zbog nedostatka podataka moemo samo
izraunati ektomorfnu komponentu somatotipa. Prema Duquetovoj formuli (2) koarkaice u naem uzorku
imaju puno vie vrijednosti ektomorfne komponente (3,65) od rukometaica (2.78). To moe objasniti razlike
u tjelesnoj teini.
Struktura kretanja u rukometu i u koarci sastoji se od mnogobrojnih kratkih sprintova, skokova, uteva (udaraca
na vrata i ubacivanja u ko), tjelesnih kontakata i brzih promjena smjera i brzine kretanja. U tim vrstama
kretanja/kretnji prevladavaju anaerobna alaktatna snaga i kapacitet. S druge strane, igranje u postavljenom
napadu i postavljenoj obrani, ali i nekoliko uzastopnih prijelaza iz obrane u napad (i obrnuto) zahtijeva dobro
razvijen anaerobni laktatni kapacitet. Usporeujui rukometaice i koarkaice, moemo ustvrditi da su
rukometaice nadmonije u anaerobnoj snazi i kapacitetu. Rezultati koje su postigli rukometaice u testu
WINGATE znatno su bolji od koarkakih rezultata. Njihova je maksimalna anaerobna snaga za 1,5 W/kg vea
od maksimalne anaerobne snage koarkaica. Razlika u varijabli WIN-maks. statistiki je znaajna. Jasno je
da je anaerobna snaga specifinija za rukometaice te da najbolje razlikuje rukometaice i koarkaice. Neke
za rukomet tipine aktivnosti, poput tjelesnih kontakata, prodora s loptom i snanih udaraca na vrata, primjerice,
zahtijevaju veliku maksimalnu jakost i anaerobnu snagu. Prema naemu miljenju to je razlog zato su
143
OPE TEME

RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH ...
144
rukometaice iz naeg uzorka postigle viu razinu maksimalne anaerobne snage. Nismo dobili statistiki
znaajne razlike u varijabli UMOR. Gotovo jednak indeks umora (30%) zabiljeen je i za mlade ene koje
preteno sjede (1). Stoga taj parametar oigledno nije vaan za razlikovanje rukometaica i koarkaica.
Mnoge supra-maksimalne i maksimalne aktivnosti i u rukometu i u koarci zahtijevaju i dobru bazinu aerobnu
snagu (izdrljivost). Mogli bismo rei da je dobivena relativno visoka razina aerobne snage u naem uzorku
rukometaa i koarkaa. Neki su drugi istraivai (9, 11, 3, 7, 4, 10) dobili neto nie vrijednosti relativnog
maksimalnog primitka kisika na uzorcima rukometaa i koarkaa. Ta injenica upuuje na dobru selekciju
i pripremljenost naih igraa.
U analizi razlika u varijablama aerobne snage pokazali su se bolji rezultati koarkaa. Oni su postigli vii relativni
maksimalni primitak kisika (RelVO2) viu maksimalnu koncentraciju laktata u krvi (LA-maks.). Ipak, statistiki
znaajna razlika pojavila se samo u varijabli koncentracije laktata LA-maks. Ti rezultati govore o vioj razini
bazine aerobne izdrljivosti koarkaa. Osnova za ta otkria mogla bi se nalaziti u razliitim strukturama
kretanja rukometa i koarke. U rukometu je volumen kretanja u postavljenom napadu i postavljenoj obrani nii
zbog zonske obrane i napada. Takoer je mogue da pojedini igra (ili vie igraa) igra ili samo u obrani ili samo
u napadu (sustav zamjena). U tom sluaju aerobni kapacitet nee biti tako jako vaan za rukometaice Jo
jedna specifinost rukometa moe rezultirati niom razinom aerobne snage to je zabrana kretanja u vratarevu
prostoru za igraice.
Na kraju bismo mogli zakljuiti kako je usporedba slovenskih izabranih nacionalnih ekipa rukometaa i
koarkaa pokazala viu razinu bazine aerobne snage u koarkaa. S druge strane, rukometni reprezentativci
su nadmoniji u anaerobnoj snazi i kapacitetu. Razlog za takve nalaze mogao bi se nalaziti u razliitim
strukturama kretanja svojstvenima rukometu, odnosno koarci. Ta razliitost zahtijeva specifian trening
funkcionalnih sposobnosti, primjeren svakoj od igara. No, razlozi bi mogli biti i karakteristike naeg uzorka (broj
igraa, visoka razina selekcije i drugo), a osobito razina pripremljenosti // treniranosti rukometnih i koarkakih
reprezentativaca.
Umjesto zakljuka - Praktina vrijednost i primjena rezultata testiranja funkcionalnih sposobnosti u koarci
i rukometu
Na Fakultetu za sport u Ljubljani ispitujemo funkcionalne dimenzije rukometaa i koarkaa kako bismo
poboljali njihovu uspjenost. Da bismo postigli potonje, potreban nam je suvremen pristup treningu. Takav
moderan pristup bazinom metabolikom treningu mora poivati na spoznajama o optereenju igraa tijekom
rukometne ili koarkake utakmice. Prva pretpostavka glasi da dugotrajno jednoliko tranje nije osobito pogodno
za poveanje specifine fizike izdrljivosti i uspjenosti rukometaa i koarkaa. Uinkovit plan i program
treninga mora se temeljiti na isprekidanim zadacima tijekom kojih rukometai i koarkai izvode razliite kretnje
i kreu se u raznim smjerovima najveim moguim intenzitetom da bi te zadatke slijedili periodi rada nieg
intenziteta. Sreom, napredak moderne tehnologije posljednjih godina omoguio nam je da razvijemo raunalni
sustav vizualnog praenja koji nam daje obilje brojanih, kvantitativnih podataka o kretanju/pokretima igraa
tijekom utakmice. Na Fakultetu za sport koristimo vlastiti sustav raunalnog praenja pod imenom SAGIT (13).
Praenjem kretanja igraa u timskim sportovima raunalnom vizualnom tehnikom, dobivaju se trajektorije koje
osiguravaju osnovne prostorne i vremenske informacije o kretanju svakog igraa. Na taj nain mogu se
ustanoviti igraevi obrasci kretanja i odrediti najvaniji dio prostora kojime se najvie i najee kree, a sve
to valja uzeti u obzir prigodom planiranja trenanog procesa. Mnogi treneri, osobito specijalisti za fiziku
pripremu, ne uzimaju dovoljno u obzir upravo opisane specifine kretne strukture. Igrai tijekom utakmice
stvarno pretre ili nekim drugim kretanjem svladavaju priblino jednake udaljenosti i u koarci i u rukometu,
a te se udaljenosti obino kreu u rasponu od 5.000 do 7.000 metara (3, 6, 8). Udaljenosti se svladavaju
raznolikim brzinama i mnogobrojnim putovima (linijama) kretanja, kao i vrlo estim promjenama smjera kretanja.
Javlja se i niz ostalih aktivnosti, od kojih su neke ciklike, a druge nisu. Napadake i obrambene akcije, dakle,
mogu se isto koristiti kao vjebe i zadaci u treningu, ali samo unutar ogranienog vremena i sa specifinim
razdobljima odmora. Kada se stvaraju i primjenjuju situacijski ili tehniki zadaci, rezultati se ne mogu jednostavno
generalizirati. Ovdje valja naglasiti da mjerenje frekvencije srca i stvaranja mlijene kiseline slui kao osnova
za kontrolu uinkovitosti svakog pojedinog specifinog trenanog zadatka. Sukladno tome, takva kontrola
omoguuje razvoj upravo onakvog pristupa kondicijskoj pripremi kakav najbolje odgovara suvremenim
zahtjevima rukometne i koarkake igre. Za utvrivanje unutarnjeg optereenja i/ili frekvencije srca
koarkaica koriten je pulsmetar tijekom treninga i trening-utakmica. Zahvaljujui tome dobili smo jo jasniju
sliku o formi sportaica i dodatnu informaciju koja e pomoi u planiranju i doziranju treninga izdrljivosti.
Anaerobni i aerobni pragovi, kao i frekvencija srca na razini oba praga utvreni su laboratorijskim testovima
i adaptiranim Conconijevim testom, izvedenim u sportskoj dvorani. U skupini mlaih igraa i igraica rezultati
frekvencije srca bili su dostatni da se na osnovi njih ugrubo procijene oba praga. Mjera frekvencije srca
pomae nam da dobijemo podatke o frekvenciji srca te da onda te vrijednosti uporabimo tijekom treninga
bazine i specijalne izdrljivosti. Tijekom proteklih nekoliko godina vrlo esto smo provodili laboratorijske testove
funkcionalnih kapaciteta na slovenskim vrhunskim rukometaicama i koarkaicama i to uglavnom zbog iznimno
dobrih odnosa s trenerima reprezentacija, ali i pojedinih klubova. U toj suradnji svi smo profitirali na teorijskoj
(savjetovanje i objanjavanje rezultata) i praktinoj razini (pomo u planiranju, doziranju i primjeni kondicijskog
treninga). Uporabili smo vrlo dobro poznate testove koji su se pokazali dobrima u praksi ispitivanja funkcionalnih
sposobnosti. Na taj nain moemo usporediti nae rezultate s rezultatima pronaenima u strunoj literaturi,
to umnogome olakava njihovo vrednovanje i podie kvalitetnu razinu procjene. Permanentna kontrola stanja
funkcionalnih sposobnosti igraa i igraica lanova nacionalnih ekipa usmjerena je na postavljanje
reprezentativnih timskih standarda i za rukomet i za koarku u budunosti, kao i na odreenje pozicije pojedinca
u odnosu na te standarde. tovie, svrha joj je, po mogunosti, usporediti slovenske izabrane vrste s drugim,
uspjenijim nacionalnim ekipama. Kombiniranjem svega gore reenoga s primjerenim kondicijskim trenanim
programom koji bi se provodio tijekom cijele natjecateljske sezone (to bi bila odgovornost klupskih trenera),
pokuali bismo podignuti razinu kondicijske pripremljenosti u tom segmentu enskog rukometa i enske koarke
koji, premda je prilino vaan, ne dobiva dovoljno pozornosti u Sloveniji.
Glavna svrha i cilj ovog istraivanja bio je odgovoriti na neka pitanja o primjerenosti (vrlo) slinog bazinog
kondicijskog treninga koarkaica i rukometaica. Voljeli bismo ustanoviti jesu li optereenja i napori (loading
and exertion) u rukometu i koarci toliko slini da bi ih se moglo spojiti u jedinstven program koji bi mogli
primjenjivati specijalisti kondicijski treneri. S druge strane, postavlja se pitanje postiu li vrhunske koarkaice
i rukometaice sline rezultate, u smislu izabranih tjelesnih indikatora, zbog slinih trenanih programa ili zbog
slinih struktura kretanja na utakmicama. Samo podrobnija istraivanja mogla bi dati odgovor na to pitanje.
OPE TEME

5. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
Bar-Or O., Dotan R., Inbar O. A 30-second all-out ergometric test: Its reliability and validity for anaerobic capacity.
Isr. J. Med. Sci. 1977; 13: 326
Duquet W., Hebbelinck M. Application of the Somatotype attitude distance to the study of group and individual
somatotype status and relations. In: Bravniar, M. (1990). Fiziologija porta - vaje. Ljubljana: Fakulteta za telesno
kulturo.
Hagedorn G., Niedlich D., Schmidt G.J. Basketball-Handbuch, Teorie-Methoden-Praxis. Reinbek bai Hamburg:
Rowohlt Taschenbuch Verlag GmbH, 1985
Hakkinen K. Changes in physical fitness profile in female basketball players during the competitive season
including explosive type strength training. Journal of Sposrts medicine and Physical Fitness 1993; 33 (1): 19-26
Krejci P., Piric J., Leso J., Bunc V., Potmesil J. A laboratory methodology in the testing of special endurance of
superior athletes in endurance events. Teorie-a-praxe-telesne-vychovy 1981; 29(12): 733-737
Luck P., Miedlich U., Koehler E., Hierse B. Zu ausgewaehlten leistungsbestimmenden voraussetzungen des
Handballspielers. Med. u. Sport 1985; 25: 156-159
Porter G. Program telesne priprave v pripravljalni dobi. Trener - koarka, 1980; 14(2): 10-19
Mahori, T. (1994). Zunanje in notranje obremenitve beka na koarkarski tekmi (diplomsko delo). Fakulteta za
port, Ljubljana.
Matkovi Br., Heimer S., Matkovi, B. Fizioloko-funkcionalni pokazatelji koarkaica. Koarkarsko medicinski
vijestnik 1990; 5 (2-3): 51-55
Reilly T. Physiology of Sports. London: E.&F.N. Spon, 1990: 441-449
Spurgeon J.H., Spurgeon N., Giese W. Physiques of world class female basketball players. Scandinavian Journal
of Sport Science 1980; 2 (2): 63-69
entija D., Matkovi R. B., Vuleta D., Tomljanovi M., Daja I. Funkcionalne sposobnosti vrhunskih rukometaa
i rukometaica. Zbornik radova, 6. Zagrebaki sajam sporta. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu, 1997: 36-43
Per J., Bon M., Kovai S., ibila M., Deman B. (2002) Observation and analysis of large-scale human
motion. Human Movements Science., July 2002, vol. 21, str. 295-311.
145
OPE TEME
Draen Harasin, Maja Mijoevi

TRENANA OPREMA U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA
TRENANA OPREMA U KONDICIJSKOM TRENINGU

SPORTAA
1
Draen Harasin1, Maja Mijoevi2

vanjski suradnik Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
2
1. UVOD
Pod trenanom opremom podrazumijevamo razne tehnike ureaje, naprave i pomagala posebno konstruirane
za primjenu u sportskom treningu s ciljem zatite ili optereivanja sportaa. Ve u samoj definiciji moe se uoiti
jedan kriterij koji dijeli opremu na onu koja ima za cilj opteretiti sportaa i onu koja ima za cilj zatiti sportaa.
U ovom radu prvenstveno se sagledavaju temeljni principi opreme koja ima za cilj opteretiti sportaa. Trenana
oprema koja je konstruirana da optereuje sportaa moe biti trenana i natjecateljska. Natjecateljska trenana
oprema je ona koja se koristi kao osnovna u natjecateljskoj aktivnosti u sportovima. To su kugla, disk, olimpijski
uteg, koarkaka lopta, gimnastika prea i slino. Konstrukcija i karakteristike ove opreme definirane su
pravilima pojedinih meunarodnih federacija, pa ovu trenanu opremu nazivamo i konvencionalnom. U dio
trenane opreme koji je namijenjen zatiti sportaa ubrajamo zatitne pojaseve, posebnu odjeu, zatitne kacige
i rukavice, zglobne fiksatore i slino. Sva ova pomagala imaju jedan cilj: zatititi tijelo sportaa od eventualnih
ozljeda pri postizanju maksimalnih natjecateljskih rezultata. Natjecateljska oprema je pri tome obavezno i
trenana, dok trenana ne mora biti natjecateljska, pa je nekonvencionalna. Pored kriterija tipa vanjskog
optereenja kojim oprema optereuje razliite sustave sportaa, trenanu opremu moemo klasificirati i po
kriteriju sposobnosti koje ima za cilj unaprijediti. Tako po tom kriteriju imamo opremu koja slui za razvoj brzine
i agilnosti (SAQ oprema), fleksibilnosti, ravnotee i propriocepcije (balans daske), koordinacije (poligoni),
preciznosti (mete i projektili, esto i elektronski ureaji), snage i izdrljivosti (slobodni utezi i trenaeri) te kardio
opremu za razvoj aerobnih i anaerobnih funkcionalnih sposobnosti (pokretni sag, sobni bicikli itd.). Pored kriterija
sposobnosti koje ima za cilj unaprijediti, trenanu opremu koja je namijenjena optereivanju sportaa moemo
podijeliti i po kriteriju tipa vanjskog otpora, odnosno tipa protivljenja materijalnog tijela silama koje na njega
djeluju.
2. TIP VANJSKOG OTPORA KAO KRITERIJ U KLASIFIKACIJI TRENANE OPREME
146
Ovisno o konstrukcijskim karakteristikama, u svrhu stvaranja vanjske sile koja se suprotstavlja unutarnjoj
miinoj, esto se koriste razliiti otpori kao to su otpor medija, trenje, moment tromosti, elasticitet, elektronski
kontrolirani otpori, teret vlastitog ili drugih tijela. Poznavanjem ovih temeljnih fizikih zakona dobivamo
informaciju o principima rada s razliitim vrstama optereenja to omoguuje bolje sagledavanje njihove
uinkovitosti i primjenjivosti. Elasticitet je svojstvo nekih tijela da pod utjecajem vanjske sile mogu mijenjati
svoj oblik ili obujam, a kad ta prestane djelovati, vraaju se u prvobitan oblik. Brojne sprave i pomagala, esto
za kunu uporabu, kao to su gume ili rastezljive trake, imaju elastinu komponentu kao izvor optereenja.
Optereenje koje se stvara putem elasticiteta trake ili gume je proporcionalno duljini na koju je predmet
razvuen. Najoitija karakteristika elastinih pomagala je da to se vie rastee, optereenje je vee. Problem
kod koritenja takvih pomagala je da svaki pokret poinje sa niskim optereenjem, a zavrava sa visokim. To
se suprotstavlja sposobnostima ispoljavanja sile svih miinih grupa, koje su slabije prema kraju izvoenja
pokreta. Sada ve postoje i elastina pomagala razliitih fizikalnih svojstava rastezljivosti pa je prema tome
mogue i kvalitetno doziranje optereenja. Elasticitet kao optereenje je u vrhunskom sportu jako zastupljen
u preventivnom treningu ili rehabilitaciji ozljeda. Kao prednost se istie vea mogunost kontroliranog
sputanja odnosno vraanja gume u prvobitan poloaj nakon faze kontrakcije miia. Moment inercije je
veliina karakteristina za svako tijelo koje rotira oko izabrane osi; on utjee na rotaciju slino kao to masa
utjee na translaciju materijalne toke. Tijela s velikim momentom tromosti tee je zarotirati nego ona s malim
momentom tromosti; moment tromosti mjera je tromosti tijela pri rotaciji. Moment tromosti osim o masi tijela
ovisi i o raspodjeli mase s obzirom na os rotacije. Preraspodjelom mase to dalje od osi rotacije moemo
poveati moment tromosti tijela. Dok sila gravitacije djeluje samo prema dolje, inercija djeluje u svim smjerovima.
Od trenanih pomagala i sprava na principu inercijskog kotaa funkcionira veslaki ergometar, bicikl-ergometar.
Prema mijenjanju mase kotaa mijenja se djelovanje miine sile na taj objekt. Trenje nastaje kada se pokua
pomaknuti objekt koji je poloen na neku podlogu ili se pokuaju pomaknuti dva povezana objekta. To je otpor
to ga gibanju nekog tijela prua povrina po kojoj se ono giba ili sredstvo kroz koje se giba. Ako tijelo vuemo
po nekoj, npr. horizontalnoj podlozi osjetit emo silu trenja, koja djeluje u smjeru paralelnom s dodirnim
povrinama, a smjer joj je suprotan smjeru sile kojom vuemo tijelo. esto se na principu trenja koriste sprave
sa remenom koji se vee oko struka za koji je privren predmet odreene teine, sprava koja stvara odreenu
suprotnu silu ili osoba koja miinom silom stvara otpor. Kod trenja vrijedi zakonitost da je za pomicanje
predmeta, za zapoinjanje pokreta potrebno vie sile nego to je potrebno za odravanje prethodno zapoetog
kretanja, pa na poetku treba proizvesti veu silu. esto trenana oprema u svrhu stvaranja vanjskog
optereenja koristi otpor medija. Otpor nastaje zbog trenja s esticama tekuine, odnosno plina i zbog
djelovanja virova koji se stvaraju pri gibanju tijela kroz tekuine i plinove. Otpor medija je sila otpora koja se
javlja kada se objekt kree kroz neki medij (tekuina ili plin) ili se medij kree oko objekta ili po njemu moemo
nazvati otpor medija. U treningu jakosti se primjenjuje kao princip na kojem rade hidraulini (tekuina) i
pneumatski (plin) trenaeri. Otpor zraka se koristi kao dodatno optereenje kod sprintera, u nogometu ili brzom
klizanju putem padobrana razliitih veliina. Kod rada s otporom vode u bazenu esto se istiu prednosti ne
samo jaanja muskulature nego i poboljanja fleksibilnosti, aerobnih sposobnosti te smanjenja pritiska na zglobne
strukture i miie. U bazenu kod male brzine pokreta otpor vode determiniran je gustoom vode, a kako se
brzina pokreta poveava raste i otpor vode, odnosno optereenje. U vrhunskom sportu rad sa otporom vode
koristi se kod jaanja muskulature tijekom rehabilitacije ozljeda u bazenu, kada je pored elasticiteta kao
optereenja nezamjenjiv. Trite u tome nudi velik broj pomagala koja ustvari poveavaju otpor vode, a time
i optereenje na mii. U prijelaznom periodu mogu se vie primjenjivati tipovi optereenja putem otpora vode
kao i kod prevencije i rehabilitacije ozljeda. Postoje sprave i pomagala za trening s optereenjem koje su
elektronski kontrolirane. Izvor optereenja moe biti jedan od prethodno navedenih ili motor ili pumpa.
Zapanjujua injenica i prednost ovih sprava je da se optereenje moe putem povratne informacije regulirati
tijekom cijelog pokreta tako da izjednaavaju silu optereenja sa miinom silom da bi se odrala konstantna
brzina pokreta u zglobu. Neke od takvih pomagala omoguuju i ekscentrine kontrakcije, a neke mogu mjeriti
parametre kao to su ispoljavanje snage i ubrzanje.
OPE TEME

3. TERET KAO TRENANA OPREMA

Sigurno najstariji i najprimitivniji nain optereivanja sportaa je gravitacijska sila Zemlje, odnosno teina tereta
vlastitog ili drugih tijela. Ova trenana oprema je od posebne vanosti u kondicijskoj pripremi vrhunskih sportaa,
a primjenjuje se u svim dijelovima godinjeg ciklusa. Jedan dio opreme koja na ovaj nain optereuje sportaa
pripada grupi slobodnih tereta (free-weights), a jedan dio tzv. trenaerima s teretima (weight-stack
machines). Velik je broj razliitih miljenja o prednostima odnosno negativnostima jednog i drugog naina
optereivanja sportaa tako da ak moemo rei koliko trenera toliko i razliitih miljenja.
Slobodni tereti su dvoruni i jednoruni slobodni utezi, medicinke, vree s pijeskom i sl. Glavna karakteristika
slobodnih tereta je da je broj stupnjeva slobode u pokretima dizanja neogranien, odnosno ogranien samo s
obzirom na karakteristike lokomotornog sustava ovjeka. Prednost slobodnih tereta je i to da imaju utjecaj na
cijelo tijelo. Vjebe sa slobodnim utezima esto se izvode u stojeem stavu pri emu optereenje zahvaa velik
dio ukupne muskulature to se kod trenaera (stack-machin) ne deava. Takvo savladavanje optereenja
omoguava mineralizaciju kosti to sprjeava osteoporozu u kasnijim fazama ivota (Smith, 1982).
Vjeba kod slobodnih utega kontrolira pokret i odraava ravnoteu miiima umjesto da to ini sprava. Totalne
vjebe su posebno korisne za osiguravanje trenanog podraaja za cijelo tijelo. Vana prednost je i simulacija
stvarnih aktivnosti (specifinost). Podizanje i ubrzanje objekata predstavlja zahtjev velikog dijela sportova i
aktivnosti. Podizanje slobodnih utega ukljuuje prirodniju koordinaciju vie miinih grupa, ne samo jedne. Vrlo
esto se kao prednost treniranja s slobodnim utezima navodi to da je tijekom izvedbe pojedinih vjebi mogue
147
OPE TEME

148
ukljuiti velik dio tijela u rad. Tako

se kod viezglobnih vjebi
ukljuuje velik broj miinih
skupina u rad. Isto tako je
prednost ovog naina treniranja i to
to je mogue izvoditi i
ekspolozivne balistike vjebe i
totalne tjelesne za koje i ne postoje
paralelne vjebe na trenaerima.
Prednost je i to da vjebe sa
slobodnim utezima najrealnije
simuliraju dizanja iz stvarnog ivota
(real-world lifting), a na taj nain i
najvjerodostojnije oponaaju i
traena gibanja u sportu. Kao
Slika 1. Slobodni tereti
negativnost vjebanja sa
slobodnim utezima se esto navodi
koordinacijska sloenost pojedinih vjebi pa su na taj nain manje pristupane poetnicima. Ovaj problem se
najee odnosi na rekreativno vjebanje. Vjebe sa slobodnim teretima mogu ee biti uzrokom povreda
lumbalnog dijela kraljenice u sportaa pa se i tom spoznajom u primjeni treba koristiti, te tu mogunost
eliminirati pravilnim izvoenjem. Vjebama sa slobodnim teretima gotovo nemogue prisiliti odreene miie
na rad, pa se to najee navodi kao negativnost. Npr. teko je, gotovo nemogue izolirati miie stranje strane
natkoljenice, osobito kratku glavu m.bicepsa femorisa koja nije dvozglobna i ne sudjeluje u ekstenziji natkoljenice
ve samo u fleksiji potkoljenice.
Trenaeri su tehniki ureaji koji stavljaju sportaa u odreeni
poloaj, definiran konstrukcijom i namjenom trenaera.
Sporta pri tome podiui teret izvodi pokrete s ogranienim
brojem stupnjeva slobode kretanja. Trenaeri se djele na ope
i specifine (Verkoshansky 1998). Opi slue za razvoj
bazine snage i djele se po regijama tijela za koju su
namjenjeni, odnosno po kriteriju miinih skupina koje
optereuju. Po tom kriteriju postoje trenaeri za razvoj lenih
miia, za razvoj trbunih miia, miia nogu itd. Specifini
trenaeri su ureaji koji slue za razvoj specijalne snage u
odreenim sportskim aktivnostima. To su npr. pliometrijski
bench press trenaer koji koriste bacai kugle, trenaer za
razvoj specijalne snage bacaa diska (DSTM discus
strenght training machine), koji koriste bacai diska u razvoju
specijalne snage itd. Zbog toga se mora voditi rauna o
biomehanikoj bliskosti simulatora s realnim uvjetima gibanja.
Isto tako mogue je podijeliti ih s obzirom na karakteristike
pokreta, pa po tom kriteriju mogu biti osnovni kod kojih se izvodi
viezglobni pokreti i izolirajui kod kojih se izvodi jednozglobni
pokreti. Od 70-tih godina izrauju se i primjenjuju nautilus
trenaeri. Oni predstavljaju koncept ujednaavanja
optereenja tijekom cijelog raspona pokreta u zglobu izradom
Slika 2. Trenaer
sprava koje koriste kota u obliku elipse (nautilus cam).
Tijekom podizanja tereta, iako se teina ne mijenja, njegova
udaljenost od osi zgloba se konstantno mijenja. Kada je teret
horizontalno blii zglobu, izaziva manju silu optereenja, a kada
je udaljeniji izaziva vee optereenje.
OPE TEME

Slika 3. Djelovanje gravitacijske sile na uteg u odnosu na udaljenost od osi okretanja

(lijevo) i princip nautilus trenaera (Harman, 2000)
Ideja je bila vie opteretiti mii u dijelovima pokreta kada moe ispoljiti veu silu i manje ga opteretiti kada
ne moe ispoljiti veliku silu. Jedna od glavnih prednosti rada na trenaerima je sigurnost. Mogunosti pada,
spoticanja ili zaglavljenja ispod utega su manje, a potrebno je i manje vjetine u radu sa spravama nego sa
slobodnim utezima. Vana prednost je i raznovrsnost pokreta. Sprave se mogu konstruirati da pruaju
optereenje pokretima koji se ne mogu izvesti sa slobodnim utezima (adukcija i abdukcija nogu), i do neke mjere
konstruirati prema eljenom pokretu. Daljnja prednost je i jednostavnost koritenja. Za rad na spravama nije
potrebna posebna koordinacija ili tehnika kao to je to sluaj sa slobodnim utezima. Takoer je jednostavnije
premjestiti osigura na teinu vie, nego slagati ploe na uteg. Upotreba je vrlo jednostavna, primjenom tzv.
bloka tereta (weight stack), gdje se jednostavnim odabirom mjenja veliina optereenja. Prednost je i upotreba
tzv. nautilus principa, koji se pojavio sedamdesetih godina, a omoguuje promjenu momenta sile tereta u skladu
s biomehanikim zakonitostima poluga na tijelu sportaa pri podizanju tereta. No, pitanje je da li je to prednost,
jer poluge koje pokreu miii evoluirale su u to to jesu tijekom duge evolucije lokomotornog sustava ovjeka,
a evoluirale su diui objekte u prirodi, pri emu se momenti sile tereta prirodno mjenjaju. Negativno je to to
su trenaeri konstruirani da zadovolje prosjenu populaciju, a ekstremno visoki i niski, koji su esti meu
sportaima imaju problema s upotrebom. Kod treniranja na trenaerima izostaje rad dinamikih i statikih
stabilizatora i neutralizatora jer su poluge s kojih polaze agonisti i sinergisti prislonjene na trenaer i na taj nain
vrsto fiksirane bez pomoi miia. Kao i sa slobodnim utezima gravitacija je izvor optereenja i za utege na
trenaerima. ice, kablovi i dijelovi takvih sprava omoguuju poveanu kontrolu nad smjerom i nainom
optereenja. Sukladno sve veem broju novih tipova trenaera javlja se i opasnost od moguih loe
konstruiranih naprava koje mogu imati lo utjecaj na natjecateljsku izvedbu i na zdravlje sportaa.
4. TEMELJNI PRINCIPI OPREMANJA TERETANE

Dva su vrlo vana kriterija u rasporeivanju opreme u teretani. Jedan se odnosi na sigurnost, a drugi na
funkcionalnost. Sigurnosne karakteristike opreme su vrlo vaan kriterij u opremanju teretane. Treniranje
s teretima stavlja sportaa u rizinu situaciju za nastanak ozljede. Potrebno je znati koje su sve karike
lokomotornog sustava sportaa najvie ugroene i na koji nain postojei faktori sigurnosti mogu doprinijeti
smanjenju ili poveanju rizika od ozljeivanja prilikom treninga u teretani. Statistiki pokazatelji o broju i vrsti
sportskih ozljeda koje su izazvane teretom, govore da su tri najugroenije regije ljudskog tijela: lumbalni dio
kraljenice, te rameni i koljeni zglobovi. Disciplina i odgovornost su bitni imbenici sigurnosti u teretani (npr.
strogo odreeni postupci prilikom pristupa trenaeru, samoj izvedbi pojedine vjebe, asistenciji naroito kod
graninih i iznadgraninih optereenja). Osim toga znaajno je osigurati nesmetanu cirkulaciju sportaa u
149
OPE TEME

prostoru, ali i utvrditi detalje koji se tiu urednog koritenja prenosivih rekvizita. Potrebno je na minimum svesti
sve neugodnosti i opasnosti kojima bi uzrok mogle biti konstrukcijske znaajke opreme. Sukladno tome, vjebaa
tijekom izvedbe pojedine vjebe valja zatititi od svih okolnh smetnji koje mogu poremetiti njegovu
koncentraciju. Sporta mora biti usredotoen na samu tehniku izvoenja vjebe te na transformacijske efekte
vjebanja. Koristi od biomehanikih istraivanja u sportu su viestruke. To se posebice odnosi na dizajniranje
trenane opreme. Veliki broj biomehanikih saznanja pridonio je optimalizaciji opreme, to se viestruko pozitivno
ispoljilo u poveanju stupnja sigurnosti tijekom njihove izvedbe. Raspored trenaera i opreme mora biti
optimalan. Razmjetaj je mogue izvesti na osnovi nekoliko razliitih kriterija, ali je mnogo vanije da takav
raspored ne stvara potekoe cirkulaciji vjebaa tijekom treninga i da omoguuje sigurno izvoenje vjebi.
Cirkulaciju treba predvidjeti na temelju maksimalnog broja vjebaa u teretani. Trenaeri se u teretani
rasporeuju na temelju djelovanja opreme na razliite dijelove tijela (npr. prostor za ramena, prostor za
noge, prostor za jaanje lea, itd) i na temelju tipa opreme s obzirom na tip vanjskog optereenja, odnosno
na tip sposobnosti koju imaju za cilj unaprijediti (npr. slobodni utezi, trenaeri, strunjae za istezanje, kardio
sprave). Kvaliteta je osobito znaajan faktor pri opremanju teretane. Danas je proizvodnja sprava, pomagala
i rekvizita dola u fazu da se na tritu pojavljuje velik broj tvrtki koje proizvode opremu razliite kvalitete.
Upravo je kakvoa opreme izuzetno bitna prilikom opremanja teretane. Oblik opreme govori o osnovnim
konstrukcijskim obiljejima i funkcionalnosti trenaera i opreme, o njihovim dimenzijama i vanjskom izgledu,
to je izuzetno vano u stvaranju pozitivnog pristupa vjebanju. Pozitivni e pristup vjerojatno pobuditi veu
koncentraciju prilikom svake trenane izvedbe, to svakako doprinosi poveanju razine sigurnosti u teretani.
Primjerenost trenaera i opreme korisnicima podrazumijeva da trenaeri i oprema moraju odgovarati
osobitostima dobi i spola te razini motorikog znanja, uz maksimalno uvaavanje zdravstvenog statusa i
treniranosti savakog sportaa koji e se sluiti tom opremom. Obiljeja radnog okruenja, odnosno ureenje
prostora u kojem se nalazi komplet trenaera i opreme mora biti u funkciji sigurnosti rada. I taj oblik sigurnosti
moemo pojednostavljeno podijeliti u etiri dijela: dimenzije prostora, raspored trenaera i opreme te ostala
obiljeja radnog okruenja. Dimenzije prostora za vjebanje odreuju, izmeu ostalog, koliinu, namjenu i
kvalitetu trenaera koji e ui u sastav teretane. Visina prostora mora biti tolika da ne ugroava, osobito visoke
sportae, ali i da osigurava normalnu cirkulacuju zraka. Odgovarajue dimenzije teretane doprinose sigurnosti
i ugodnom vjebanju, jer su sprave dovoljno udaljene jedna od druge i sportai imaju dovoljno mjesta za izvoenje
dodatnih vjebi istezanja i relaksacije. Ugodan boravak i vjebanje u fitness centru zavisi i od arhitektonskih
rjeenja interijera. To s odnosi na razmjetaj vrata i prozora, vrstu i visinu stropa, raspored ogledala i kvalitetu
poda. Dvije najee koritene vrste poda su tepih i gumirana podloga u obliku gumiranih strunjaa koje se
spajaju. Tepih je najjeftinija verzija i postoji veliki izbor boja. Ako ga se koristi u predjelu prostora za istezanje
i u prostoru gdje se nalaze sprave za kardio program moralo bi ga se istiti sa antiseptikim, protugljivinim
i antibakterijskim sredstvom za ienje. Gumiranu povrinu moe se kupiti u obliku strunjaa koje se kao puzle
spajaju jedna s drugom i na taj nain tvore gumenizirani pod. Ova podloga bolje ublaava doskok i izdrljivija
je od tepiha (koristi se u podruju slobodnih utega). Najbolja solucija, no i najskuplja je gumeni pod. Vrlo je
izdrljiv i predstavlja stabilnu podlogu za izvoenje pliometrijskog treninga. Zadovoljstvo sportaa i trenera biti
e vee ako su higijenski uvjeti okruenja u kojem se boravi i trenira bolji, ako je pod ravan i dovoljno elastian,
te ugodan za noge. Posebno je znaajan funkcionalan poloaj ventilacije, izvora zagrijavanja i hlaenja
prostora, te rasvjetnih tijela. Isto tako mogunost koritenja telefona, video i audio tehnike, ugodnost
recepcije i anka, ak i slike na zidovima i sl., na odreen nain doprinose stvaranju eljenih uvjeta za rad u
teretani.
5. ZAKLJUAK
150
Razvoj sporta i tehnologije sportske pripreme usmjeren je ka stalnom unapreenju sposobnosti, osobina i znanja
sportaa. Sportski rezultat postao je izazov za sve koji na bilo koji nain u sustavu sportske pripreme nalaze
svoje mjesto. Svaki segment sportske pripreme se neprestano razvija i usavrava i nudi sportaima nove
mogunosti treninga. Trenana oprema je ve due vrijeme iznimno vaan imbenik kvalitetnog sportskog
treninga. Budunost e u tom smislu, u svakom sluaju, ponuditi nove kreacije i mogunosti te iskoristiti
nesluene rezerve koje organizam sportaa krije. Sportske znanosti s pravom pretendiraju da u tom procesu
zauzmu vodeu poziciju. Izuzetno je vano svakome dijelu susutava sigurnosti u radu s teretom pokloniti
odgovarajuu pozornost, jer je izvjesno da su uinkovitost treninga i sigurnost meusobno zavisne kategorije.
Struni tim, na elu s kondicijskim trenerom i savjetnicima iz svih prateih znanstvenih disciplina, koje su nale
svoju primjenu u sportu, ima iznimno zahtjevan zadatak: kreirati siguran i uspjean program treninga s
optereenjem u okruenju koje je sigurno za rad.
OPE TEME

6. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Beachle, T. R., Earle, R. W. (2000): Essentials of Strength Training and Conditioning (Second Edition). Human
Kinetics, Champaign, Il, USA.
Dubuque, Iowa.
Fleck, S. J., Kraemer, W. J. (1997): Designig Resistance Training Program. Human Kinetics, Champaign Il, USA
Hartmann, J., Tunnemann, H. (1995): Fitness and Strength Training for All Sports. Sport ooks Publisher, Toronto.
Lephart, S. M., Fu, F. H. (2000): Proprioception and Neuromuscular Control and Joint Stability. Human Kinetics,
Champaign, Il, USA.
Milanovi, D. (1997): Mogunost primjene nekih trenanih pomagala u kondicijskoj pripremi sportaa. U: Zbornik
radova Meunarodnog savjetovanja Fitness, Zagreb.
Verkhoshansky, Y. V., Siff, M. C. (1998): Supertraining. University of Witwatersrand, Johanesburg, SA.
151
OPE TEME
Darija Omren, Mato Bartoluci

PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA
PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU

SPORTAA
1. UVOD
Promocija proizvoda i usluga jedna je od varijabla marketing mixa koja se moe kontrolirati (Bartoluci,
1997:233) tako da se ciljano koristi, mijenja, prilagoava i usavrava radi postizanja eljene razine prodaje nekog
proizvoda ili usluge na ciljnom tritu s krajnjim ciljem realizacije profita. Proizvod se moe promicati na razne
naine, primjerice u medijima masovnog komuniciranja, kao to su televizija, radio, dnevni tisak itd. Rezultat
sve vee konkurencije meu proizvoaima i ponuaima proizvoda i usluga je i sve vea inovativnost naina
njihove promocije. Za ilustraciju, promocija na stadionima na kojima se odigrava neki sportski dogaaj izmeu
ve poznatih natpisa na rubnom prostoru oko samog terena te reklamnih poruka na velikim ekranima
postavljenima na tribinama za gledatelje, obuhvaa i tzv. in-stadium reklamne poruke, tj. stavljanje reklamnog
listia na nasumce odabrano sjedalo koji donositelju listia osigurava neku manju nagradu (npr., reklamni uzorak
proizvoda). Ili su to walk-in reklamne poruke koje se realiziraju tako da, primjerice, prvih sto gledatelja na
stadionu dobiva jedan reklamni poklon tvrtke (Pemberton, 1997:118-119). A o promidbi i prodaji putem
Interneta danas se sve vie govori.
U ovom se radu govori o nekim mogunostima promocije programa za kondicijsku pripremu sportaa u funkciji
razvoja hrvatskog sporta.
2. PROMOCIJA KAO ELEMENT SPORTSKOG MARKETING MIXA

Neovisno o tome o kakvom se tipu sportskog proizvoda radi, promocija uvijek ima vano i nezaobilazno mjesto
u lancu aktivnosti koje tvore marketing mix u sportu. S obzirom na procese globalizacije koji su ba u njemu
najoigledniji, sport se pokazuje kao prikladno i vrlo profitabilno sredstvo promocije, kako sportskih proizvoda
i usluga, tako i proizvoda i usluga koji nisu izravno vezani za sport, ali se njime slue kao instrumentom promocije
(Freyer, 1991:284). S obzirom na podatke koji ukazuju na injenicu da su se, na primjer, u SAD-u novani izdaci
za sportske proizvode od 1980. do 1997. godine gotovo uetverostruili te s obzirom da takovo poveanje
potranje ne biljei ni jedna druga gospodarska aktivnost (Stipeti & Bartoluci, 1999:61-72), moe se konstatirati
da je promocija sportskih proizvoda i usluga danas, bez daljnjega, nezaobilazan imbenik u funkciji jedne od
najprofitabilnijih ekonomskih aktivnosti - sporta. Financijska snaga sportske industrije u razvijenim zemljama
jasno se vidi iz podataka po kojima je samo kompanija Nike u 1997. godini ostvarila prihod od oko 9 milijardi
USD (Novak, 1999:566-573). Usporedno s poveanjem broja sportaa, sportskih poduzea, sportskih klubova
i udruga, raste i njihovo zanimanje za lokalitete na kojima se moe organizirati sportska priprema najboljih
sportaa za vrhunska natjecanja.
2.1. Bitne sastavnice promocije kao elementa sportskog marketinga
152
I u promociji sportskih proizvoda i usluga najprije treba suziti ili, bolje reeno, precizno odrediti ciljno trite,
odnosno, ciljne potroae sportskog proizvoda koji se reklamira (neki sportski dogaaj, sportska oprema,
lokaliteti za sportsku pripremu sportaa, lokaliteti za rekreativno bavljenje sportom, prehrana itd.). U okviru
sportskog marketinga ciljna skupina potroaa tako mogu biti vrhunski sportai, treneri, osobe koje se sportom
bave rekreativno, osobe koje se sportom bave radi ouvanja i poboljanja zdravlja, ali i pasivni sudionici
sportskih dogaanja gledatelji na terenu i gledatelji pred televizijskim ekranima, itatelji sportskog tiska itd.
Spomenimo odmah i korisnike informacijskih tehnologija te u sklopu njih i korisnike Interneta i drugih mrenih
sustava putem kojih prate sportske dogaaje zajedno sa svim popratnim informacijama vezanima za samo
natjecanje, za igrae i sl. Konzumenti navedenih informacija e uz njih pronai nepregledno mnotvo reklamnih
poruka koje jesu ili nisu izravno vezane za sport, to u konanici i nije presudno. Ono to je vano jest injenica
da se Internet pokazao vrlo pogodnim sredstvom reklamiranja, ali i prodaje sportskih proizvoda/usluga.
OPE TEME

2.2. Odabrani statistiki podaci o sportu u Hrvatskoj

Prema Statistikom ljetopisu 2001. (str. 462-463). u Republici Hrvatskoj je u 1997. godini djelovalo ukupno
3427 sportskih udruga s 263365 lanova. Strunih djelatnika u sportu bilo je 9066, od toga 7803 volontera, 746
zaposlenih s punim radnim vremenom te 517 zaposlenih sa skraenim radnim vremenom (slika 1).
Slika 1. Djelatnici koji se bave strunim radom u sportu.

Tablica 1: Broj sportskih udruga, aktivnih lanova, djelatnika, dunosnika te ekipnih i pojedinanih
sudjelovanja na meunarodnim natjecanjima u Republici Hrvatskoj i inozemstvu.
Struni djelatnici u sportu
Dunosnici
Sport
Broj udruga
Broj
lanova
Volont.
Puno
radno v.
Krae
radno v.
Volont.
Prof.
Nogomet
Koarka
Rukomet
Tenis
Skijanje
Plivanje
Vaterpolo
Odbojka
802
121
111
132
17
26
23
50
55604
9662
7750
8812
1325
4280
2242
2874
2587
351
37
235
72
87
50
142
193
66
43
37
2
17
26
15
170
37
36
35
6
27
20
9
5874
687
569
590
100
191
137
162
36
21
6
19
2
5
3
4
Sudjelovanje na meunarodnim natjecanjima

pojedinana
ekipna
u zemlji
u inoz.
u zemlji
u inoz.
131
76
75
42
50
71
36
1
94
95
75
13
28
33
19
19
505
56
104
-
104
198
61
-
Prema Statistikom ljetopisu Republike Hrvatske 2001. (2001), str. 462-463.

Legenda kratica u tablici: Volont. = volonteri; v. = vrijeme (s punim radnim vremenom; s kraim radnim vremenom);
Prof. = Profesionalci; inoz. = inozemstvo (u inozemstvu); v = vrijeme.
Podaci izneseni u tablici 1, vezani za brojnost sportaa u pojedinim sportovima te za broj djelatnika koji rade
u sportu, predstavljaju dobar temelj za zakljuak da ponuda i promocija sportskih sadraja, sportskih objekata
i terena u razne svrhe (kondicijska priprema sportaa, sportski orijentirani odmori, zdravstvena rehabilitacija
sportaa i ne-sportaa itd.) predstavljaju realnu osnovu za realizaciju ekonomskih uinaka.
3. PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA

Svaki sport ima svojstvene zahtjeve vezane za kondicijsku pripremu sportaa. Meutim, postoji i skup bazinih
zahtjeva koji su slini za sve sportove (Milanovi & Juki, 1998:248). Uvjeti za trening i natjecanje predstavljaju
jednu od sastavnica koja odreuje kvalitetu procesa planiranja, programiranja, provoenja i kontrole treninga.
Navedenu sastavnicu sainjavaju lokaliteti, vremenski uvjeti, trenana oprema i pomagala te niz drugih prateih
sadraja (Milanovi & Juki, 1998:249). Na primjer, kada govori o strukturi turistike potronje u teniskim
uslugama, Cerovi (1999:621) navodi da teniski tereni ine 78% od ukupne potronje, a slijede kola tenisa
(9%), turniri (turistiki) (4%), sparing partneri (2%), usluga pananja (3%), najam opreme (reketa) (1%) te
ostale usluge (3%). Promocija programa za kondicijsku pripremu sportaa moe poprimiti razne vidove.
153
OPE TEME

Moemo govoriti o promociji objekata, odnosno, destinacija na kojima se nalaze objekti i popratni sadraji koji
nude mogunosti za provedbu odreenih programa kondicijske pripreme sportaa na primjer, smjetajni
kapaciteti, sportski tereni na otvorenome, sportske dvorane i prostori za provoenje takovih programa u
zatvorenome prostoru i sl. Jedna te ista destinacija zajedno sa svim prateim objektima i terenima moe nuditi
razliite programe koji se razlikuju po namjeni, strukturi, pa i kvaliteti. Ukupna ponuda na nekoj destinaciji nee
se, meutim, ograniiti samo na objekte, ve e nastojati istaknuti i pogodne klimatske uvjete (ovisno o sportu),
strunost zaposlenog osoblja i drugo. Namjena, struktura i kvaliteta sportskih objekata i terena elementi su po
kojima se pojedine destinacije i razlikuju, a presudni su kada potencijalni korisnici biraju destinacije. Zato ih
valja kvalitetno osmisliti, razviti i reklamirati. Danas se, to zbog ograniene ponude, a to zbog ogranienih
financijskih sredstava, kondicijska priprema ipak odvija samo u nekoliko postojeih centara na podruju
Hrvatske, ali, zbog kvalitete ponude, i u nekim centrima u Sloveniji, Austriji i drugdje. Najee koriteni centri
za pripremu hrvatskih sportaa u Republici Hrvatskoj su centri kao, na primjer, Medulin, Pore, Umag, Rovinj
te Makarska, a u kontinentalnom dijelu Hrvatske to su Tuheljske Toplice, Bizovake Toplice, Velika (Milanovi
& Juki, 1988:252), Samobor. Za visinske pripreme est izbor su, na podruju Hrvatske, Bjelolasica, Delnice,
Fuine te hotel Velebno i njegova okolica na Velebitu. Osobito vano za odabir nekog mjesta za kondicijsku
pripremu sportaa jest da takva mjesta, osim pogodnim terenima, raspolau i najsuvremenijom trenanom
opremom koja je odgovarajua u smislu znanstvenih i strunih spoznaja u podruju kondicijske pripreme
sportaa (teretane, saune i sl.).
3.1. to i kako reklamirati?

Podaci o tome koji se sport najvie prati na televizijskim programima, u novinama ili na Internetu svakako uvelike
doprinose spoznaji o tome kako strukturirati promociju s obzirom na ciljnu skupinu potroaa. Na primjer, studija
napravljena u Sloveniji o postotku odrasle populacije koja prati sport na televiziji te o broju redovitih posjetitelja
sportskih dogaaja pokazala je da su 37,2% od populacije podvrgnute istraivanju gledatelji sportskih dogaaja,
a da ih ak 48,7% redovito prati sportske dogaaje na televiziji (Bednarik & Petrovi, 1998:52-56). Kada se
govori o kondicijskoj pripremi sportaa onda je ciljna skupina potroaa relativno mala i ima vrlo jasne ciljeve
i naine realizacije tih ciljeva. Ovisno o sportu unutar kojega ili za koji se planira kondicijska priprema, bitno
je da se na lokalitetu koji se eli promovirati, pregledaju objekti i sadraji koji se mogu ponuditi, te da se pravilno
odaberu komunikacijski kanali i naini promocije.
Cijena proizvoda, odnosno, usluge ovisit e, naravno, o raznovrsnosti sadraja koji se nude, o njihovoj kvaliteti,
o kvaliteti smjetaja i o drugome. Meutim, presudnu ulogu za ostvarivanje profita imat e promotivne
aktivnosti.
3.2. Gdje i kako promovirati programe za kondicijsku pripremu sportaa?

Promovirati se moe na znanstvenim i strunim skupovima vezanima za sport i na turistikim sajmovima, zatim
izravnom potom upuenom sportskim klubovima i udrugama, putem dnevnog tiska, znanstvene i strune
periodike, putem Interneta i sl. Veliki sportski dogaaji takoer su prigoda za promociju pojedinih sadraja i
unutar njih programa za sportsku pripremu sportaa. Primjerice, Svjetsko prvenstvo u skijanju 2003. prigoda
je za promociju svih vrsta proizvoda i usluga vezanih za skijanje, ali i za sport openito, pa tako i za kondicijsku
pripremu sportaa.
Promocija programa za kondicijsku pripremu sportaa trebala bi biti dio ukupne turistike ponude neke zemlje.
Na taj bi nain destinacije u Hrvatskoj mogle pokuati privui korisnike i iz drugih zemalja. Poznata ljetovalita,
poznata skijalita, toplice i sl. doprinose kvaliteti i raznovrsnosti turistike ponude openito, ali i obrnuto,
omoguavaju promociju i relativno usko specijaliziranih programa, poput onih za kondicijsku pripremu sportaa.
Autori sadrajne reklamne poruke nastojat e u tekstu te poruke privui potencijalne korisnike. Na primjer,
reklamni tekst lokaliteta Mlltaler Gletscher istie izmeu ostaloga da ovdje treniraju dravne ekipe, testiraju
se skije i fotografira oprema (Winter Special, Veernji list, 2002/2003:22). Ostali lokaliteti u Austriji, kao to
su Grossglockner ili Bad Kleinkirchheim, zvuna su imena skijalita ija ponuda obuhvaa iroku lepezu
sadraja vezanih za sve vrste i aspekte sportske pripreme.
154
Odnosi s javnou dobar su i uinkovit nain za poveanje prodaje nekog proizvoda ili usluge, pa tako i programa
za kondicijsku pripremu sportaa. Pojam odnosi s javnou (public relations) podrazumijeva aktivnosti
vezane za odnose s novinama, reklamiranje, marketing, sponzorstva, izlobe i slino (Vaji, 1997:64), dakle,
znaajan su element svake promocije, a osoba koja se bavi odnosima s javnou iznimno je vana za ukupan
ekonomski uinak. Internet danas predstavlja medij br. 1, koji je svojom ekspanzijom pojmu globalan dao puno
znaenje. Nudi mogunosti za nov nain funkcioniranja raznih turistikih agencija, od promocije do prodaje,
pa i do cjelokupnog poslovanja. Televizija i radio, uz dnevni tisak, i dalje zauzimaju vrh ljestvice za promociju
proizvoda i usluga, pa tako i programa za kondicijsku pripremu. S obzirom na veliinu populacije koja ih gleda,
odnosno, slua ili, u sluaju dnevnog tiska, ita, osobitu panju potrebno je obratiti na kvalitetu promocije.
OPE TEME

3.3. Kakva treba biti reklamna poruka?

Za smislenu reklamnu poruku potrebno je ponajprije odrediti ciljnu skupinu kojoj e biti upuena. Potom se
odreuju sredstva reklamiranja, nositelji reklamne poruke i, na kraju, nain reklamiranja. S obzirom da reklamna
poruka putuje kroz komunikacijski kanal od poiljatelja (izvora) prema primatelju (cilju) poruke, onda moemo
utvrditi da navedena tri elementa odreuju osnovne toke na kojima e se temeljiti izrada poruke. Freyer
(1991:284) navodi est osnovnih pitanja komunikacije u promociji proizvoda:
1. TKO? (poiljatelj, izvor)
2. KAE TO? (poruka)
3. U KOJOJ SITUACIJI? (okolinski faktori)
4. KOMU? (primatelj)
5. KOJIM KANALIMA? (komunikacijski kanal, medij)
6. S KOJIM UINKOM?
Medij kojim se reklamna poruka prenosi odreuje i sredstva za njenu izradu. Primjerice, u radijskim reklamnim
porukama nema vizualnog elementa, ve postoji samo auditivna dimenzija. Panja sluatelja usmjerena je na
ono to uje. Televizijske reklame, kao i reklame na stadionskim velikim ekranima pruaju vie mogunosti
- tu su vane i verbalne i neverbalne poruke, ali i slikovna i zvukovna pozadina.
Navedimo nekoliko osnovnih naglasaka vezanih za tekst, odnosno, za jezik reklamne poruke. Naime, jezik
reklamnih poruka, u smislu sintaktikih i stilskih obiljeja izriaja u sportskim reklamama, vaan je imbenik
promocije unutar sportskog marketinga. Za ilustraciju, nabrojimo samo neka obiljeja jezika u sportskim
reklamama:
- Tekst reklamne poruke treba pobuditi zanimanje primatelja poruke te mora biti jasan i razumljiv kako bi ga
primatelj mogao to lake zapamtiti.
- Tekst treba primatelju prenijeti ono bitno.
- Reenice trebaju biti jednostavne, jednoznane i ritmine.
- Kako bi se postigla ritminost reenica, mogue je posegnuti za stilskim figurama koje e doprinijeti
melodinosti izriaja, ali i za metaforama, onomatopejama te drugim stilskim sredstvima koja bi reklamnu
poruku mogla uiniti primamljivom.
- Ritam tekstualnog dijela poruke moe se postii eliptinim reenicama.
- Uskline reenice takoer daju ritam cjelokupnom izriaju.
- Tekst poruke ne smije biti predugaak, jer se moe zamagliti osnovni cilj.
Reklamna poruka treba biti vjerodostojna i struno oblikovana, no ne smije pobuditi lane nade potencijalnog
potroaa. Primjerice, nedopustiva bi bila reklamna poruka ovakvog sadraja: U fitness centru (...) izgubit
ete sedam kilograma za sedam dana. Kada bi se ono to je u reklami navedeno doista i moglo ostvariti,
onda bi gubljenje tolikih kilograma u tako kratkom vremenu bilo tetno za zdravlje. Dakle, gore navedena poruka
u sebi sadri dva negativna elementa prvi je nerealan cilj, a drugi tetnost takvog cilja po zdravlje. Na kraju,
izmeu svih navedenih elemenata ne smijemo zaboraviti da kvaliteta ponude ovisi o jednom kljunom imbeniku,
ija je zadaa objediniti i staviti u funkciju sve prethodno navedene elemente. Taj je element ovjek.
Specijalizirani i dobro obrazovani strunjak zna to i kako napraviti. Stoga e struktura obrazovanja osoblja
koje radi kako na pripremanju lokaliteta i njegovih sadraja, tako i na njihovoj promociji i prodaji, uvelike
doprinijeti boljoj ponudi, poveanju broja korisnika i na kraju, poveanju profita. Obrazovani strunjaci razliitih
155
OPE TEME

profila bavit e se ne samo strukturiranjem ponude, ve i ekonomskim analizama poslovanja pojedinih centara
u kojima se nude i realiziraju programi kondicijske pripreme sportaa, to u konanici predstavlja pokazatelj
ekonomske opravdanosti odreenih programa, ali i ukupnog poslovanja centra.
4. ZAKLJUAK
Promocija je sloen splet aktivnosti kojima je cilj staviti proizvode ili usluge na trite radi prodaje te, posljedino,
ostvarenje profita. Promocija programa za kondicijsku pripremu sportaa nije izuzetak. S obzirom na svoju
specifinost i relativno malobrojnu ciljnu skupinu korisnika nije teko odrediti osnovne smjernice i naine
promocije. Ponuda sadraja vezanih za mogunosti provedbe programa kondicijske pripreme sportaa bit e
prilagoena potranji za njima unutar ukupne hrvatske turistike ponude. Turistika ponuda globalno prati
svjetske turistike trendove te unutar njih rastue zanimanje za sportove kao to su tenis i osobito golf. Dobra
ponuda rezultirat e dobrim financijskim uinkom pri emu e promocija imati kljunu ulogu.
5. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
156
Bartoluci, M. (1997). Ekonomika i menedment sporta. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Fakultet
za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu, str. 233, 244.
Milanovi, D. & Juki, I. (1998). Koritenje sportsko-rekreacijskih centara za pripreme vrhunskih sportaa. U
Bartoluci, M. & avlek, N. (Ur.) (1998). Turizam i sport. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu,
ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagrebaki velesajam, str. 248-270.
Bednarik, J. & Petrovi, K. (1998). Transparency of the Function of Sport Offered to Spectators and TV viewers
and to Those Active in Sports Recreation. Kinesiology, 30, 1, 52-56.
Cerovi, Z. (1999). Menadment turistike potronje u tenisu. Zbornik radova 2. meunarodne znanstvene
konferencije Kineziologija za 21. stoljee, Dubrovnik, 22. 26. 9. 1999., str. 619-623.
Freyer, W. (1991). Handbuch des Sport Marketing. Wiesbaden: Forkel Verlag, str. 284.
Novak, I. (1999). Sportski marketing u Hrvatskoj. Zbornik radova 2. meunarodne znanstvene konferencije
Kineziologija za 21. stoljee, Dubrovnik, 22. 26. 9. 1999., str. 566-573.
Pemberton, K. (1997). Sports Marketing: The Money Side of Sports. Marina Del Rey: Sports Services of
America Publishing, str. 118-119.
Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2001. (2001) Zagreb: Dravni zavod za statistiku, str. 462-463.
Stipeti, V. & Bartoluci, M. (1999). Stvaranje ekonomike sportskih djelatnosti imperativ novih tendencija.
Kineziologija, 31, 2, 61-72.
Vaji, I. (Ur.) (1997). Handbook for Managers and Entrepreneurs. 90 Highly-Profitable Businesses in Countries
in Transition. Zagreb: Centre for Entrepreneurship Ltd., str. 64.
Winter Special. Veernji list. (2002/2003)., str. 22.
TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME

SPORTAA MOGUA SVRHA I ZADACI
OPE TEME

Darija Omren, eljka Jaklinovi-Fressl

1. UVOD
Jesu li fizika priprema sportaa i kondicijski trening bliskoznanice (djelomini sinonimi) ili istoznanice
(potpuni sinonimi), pa se te dvije rijei razlikuju samo na razini izriaja, oblika, a ne i na pojmovnoj razini? Ili
su to leksemi kod kojih se opsezi sadraja i znaenja ne poklapaju potpuno, ve samo djelomice? A moda ti
pojmovi uope nisu u ravnopravnu poloaju, ve su u odnosima subordinacije ili superordinacije? Ili, koje su
to vjebe koje se na engleskom govornom podruju zovu, primjerice, power snatch, muscle snatch, cleangrip snatch ili, pak, to je to A skip, piggy-back run, itd.? Znate li nazive ovih vjebi na hrvatskom jeziku
ili znate kako se pojedina od navedenih vjebi izvodi? Znate li to je to strength, to power, a to force na
engleskom jeziku ili Kraft te Schnellkraft na njemakom? Razlikujete li na engleskom jeziku pojmove: athletic
ili sports conditioning te physical preparation? to je to aerobic power, a to cardiorespiratory fitness?
Znate li hrvatsku inaicu za pojam koji se na njemakom govornom podruju naziva DehnungsVerkrzungszyklus? to je to auxotonic contraction?
Postoje li, odnosno, koriste li se u hrvatskom jeziku svi navedeni pojmovi ili, bolje reeno, njihovi prijevodi ili
su vam neki od tih pojmova u potpunosti nepoznati s obzirom na sadraj koji pokrivaju?
Sva ova pitanja slue jednoj svrsi osvjetavanju potrebe za suvremenim, up-to-date, pojmovnikom, popisom
s objanjenjima ili kako drugaije ureenom knjigom s pojmovima bitnima za razumijevanje cjelokupnog podruja
kineziologije te, unutar njega, i pojmovnika kondicijske pripreme sportaa. Izradom pojmovnika uspostavio bi
se pojmovni sustav, tj. uspostavila bi se znanstvena, normirano-struna uporaba jezika, ali i jasnije definirala
znanstvena disciplina, odnosno struka, per definitionem Nomen est omen (lat. Ime je znak), to znai da bi
se uspostavljanjem pojmovlja izrekli i normirali odnosi izmeu oznaitelja (znaka s njegovim oblikom i sadrajem)
i oznaenoga (fenomena stvarnosti). Drimo kako je nuno da se sustavno uspostavi jo jedan
interdisciplinaran odnos odnos izmeu kineziologije i terminologije. Terminologija (nazivoslovlje) je znanost
koja prouava postanak pojmova, odnose i veze meu njima, svojstva pojmova, stvaranje pojmovnih sustava,
opise pojmova, stvaranje definicija, pridruivanje oznaitelja pojmovima, odnose izmeu objekta, pojma i
oznaitelja, ustroj i stvaranje naziva, usklaivanje naziva i pojma, metode terminoloke leksikografije te probleme
izgradnje terminolokih baza podataka (Mihaljevi, 1998).
2. CILJ I ZADAE POJMOVNIKA KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA

Izrada pojmovnika kondicijske pripreme sportaa, koji bi sadravao pojmove i njihova odreenja na hrvatskom
jeziku te prijevode tih pojmova na, prije svega, engleski jezik, oigledna je nunost i, bez prevelike pretencioznosti
reeno, izrazito vaan projekt s jasnim ciljem i zadaama koji treba to skorije realizirati. Engleski jezik, u
najirem smislu s lingvistikog uporabnog motrita, i englesko govorno podruje, koje danas ima primat u
znanstvenom svijetu, vrlo sustavno definira i obrauje pojedine sadraje u svim podrujima znanosti. Postoji,
primjerice, niz rjenika, pojmovnika i leksikona za pojedina znanstvena podruja u kojima su obuhvaeni i
definirani pojmovi nuni za razumijevanje i praenje literature na engleskome jeziku u nekoj znanstvenoj
disciplini, ime se definiraju odnosi unutar discipline, ali i izmeu srodnih ili dodirnih disciplina - navedimo samo
dva primjera: Dorlands Illustrated Medical Dictionary (1994) za podruje biomedicinskih znanosti te
Dictionary of the Sport and Exercise Science (1991) koji izmeu ostaloga pokriva iroko podruje fiziologije
tjelesnog vjebanja i sporta openito. Oba su rjenika jednojezini rjenici (englesko-engleski), to znai da
157
OPE TEME

TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA MOGUA SVRHA I ZADACI
su u njima prikupljeni pojmovi na engleskom jeziku, a na tome je jeziku dano i njihovo tumaenje. I pojmovnik
o kojemu je ovdje rije bio bi prije svega jednojezian (hrvatsko-hrvatski), zato to bi obuhvaao pojmove i
njihova tumaenja na hrvatskom jeziku, ali hrvatskim pojmovima bi se pridruili i engleski ekvivalenti.
Kondicijska priprema sportaa iroko je podruje djelovanja koje, osim svog bazinog dijela, primjenjivog u svim
sportovima, ima i specifine aspekte s obzirom na svaki pojedini sport ili sportsku granu. Kondicijska priprema,
stoga, predstavlja jezgru najireg pojma sportske pripreme koja se koristi svim znanstvenim spoznajama i
strunim znanjima potrebnima za zadovoljenje osnovnog preduvjeta za postizanje uspjeha u sportu kondicijski,
fiziki dobro pripremljen sporta. U dananje vrijeme potpune globalizacije znanja, poznavanje svjetskih
iskustava imperativ je za svakog kondicijskog trenera koji tei vrhunskom nainu rada. A stjecanja znanja nema
bez stjecanja uvida u stranu literaturu koja je danas, zbog ekspanzije engleskog jezika, preteno na engleskom.
Pratiti strunu literaturu na engleskom jeziku znai baratati strunim engleskim jezikom za pojedino podruje.
I krug se zatvara. Pitanje je li ovakav pojmovnik uope potreban, postaje, na taj nain, potpuno suvino.
3. ZNAENJSKE MATRICE I PRIJEVODNI EKVIVALENTI

Zbog znaenjskih praznina u leksikim matricama raznih jezika, s jedne strane, te zbog nepostojanja prijevodnih
ekvivalenata za pojedine pojmove u tim jezicima s druge strane, ponekad je dosta teko kvalitetno prevesti
pojam iz jednoga jezika u drugi. Dodatni problem predstavljaju pojmovi koji se samo jednim dijelom svoga
znaenja mogu smatrati prijevodnim ekvivalentima. Razliiti naini klasificiranja pojedinih sadraja, dakle, onoga
to neka rije oznaava, takoer mogu oteati razumijevanje nekog pojma.
Uzmimo za primjer ve navedeni pojam na engleskom jeziku - auxotonic contraction. Moete li ga prevesti
na hrvatski? Augzotonika kontrakcija? to to znai ili, drugim rijeima, na to se pojam odnosi? U svom
Color Atlas of Physiology Despopoulos i Silbernagl (1986:40) navedenu kontrakciju tumae kao kontrakciju
kod koje se istodobno mijenjaju i duljina i napetost miia. Pogledamo li podrijetlo pojma, odnosno, od kojih
leksikih jedinica on nastaje, onda prvi dio rijei auxotonic, ili augzotoniki, dolazi od latinskog auxiliarius
to je onaj koji pomae, a od auxili(um) pomo. Idemo li jo unatrag onda je aux(us) particip perfekta
glagola augere to je poveati. U grkom takoer postoji slina leksika jedinica, ax(ein) koja, kao i latinska,
znai poveati. Drugi dio rijei, -tonic, odnosno toniki dolazi od grke rijei toniks (latinski ekvivalent
glasi tonus), u znaenju koji se odnosi na istezanje, odnosno, jo dalje, od grke rijei tnos to je ue, traka,
ton, a izvedeno je od tenein istezati, istegnuti.
Moete li iz gore navedenog izvesti znaenje pojma auxotonic, odnosno, augzotoniki? I je li uope izraz
augzotoniki rije koja postoji u hrvatskom jeziku na nain da pokriva sadraj koji je za taj pojam naveden
u ve spomenutom Color Atlas of Physiology Despopoulosa i Silbernagla? Moete li navesti primjer takve
kontrakcije?
Struni vokabular bilo kojeg strunog podruja presudan je za uspjenu komunikaciju izmeu sustrunjaka
te, posljedino, za daljnji razvoj toga podruja. Uspostavljanje mree pojmova i njihovih znaenja prioritet je
svake znanstvene discipline, pa tako i kineziologije, a unutar nje, kondicijske pripreme sportaa.
to bi takav pojmovnik trebao ponuditi svojim korisnicima? Naime, cilj i zadae takvog pojmovnika ogledali
bi se u prikupljanju to veeg broja pojmova vezanih za navedeno podruje, u definiranju sadraja tih pojmova
te u navoenju njihovih prijevodnih ekvivalenata na engleskom jeziku. Time bi se strunjacima koji se bave
kondicijskom pripremom sportaa omoguilo pravilno i ujednaeno koritenje pojmova obuhvaenih
pojmovnikom te, zbog navedenih prijevodnih ekvivalenata na engleskom jeziku, praenje strune i znanstvene
literature na, u naem primjeru, engleskom jeziku.
4. O POTENCIJALNOJ STRUKTURI POJMOVNIKA
158
Pojmovnik bi trebao sustavno po podrujima unutar kondicijske pripreme sportaa - na primjer, opa kondicijska
priprema, osnovna kondicijska priprema, specifina kondicijska priprema sportaa, sportska priprema sportaa,
vjebe istezanja, vjebe snage itd. obraditi to vei broj pojmova vanih u ovome podruju. Takva bi pojmovna
baza, na primjer, obuhvaala prijevodne ekvivalente strunih pojmova koji u engleskom jeziku glase
developmental strength (assistant exercises), absolute strength (one repetition strength), multiple joint
movement, body-part training, ground-based plyometric drills, power lifting, sports conditioning/
athletic conditioning, preparation phase of training, pre-season phase of training, in-season phase
of training, competition phase of training, general physical preparation itd.
Za svaki bi pojam bila na hrvatskom jeziku dana njegova definicija (u nekim bi se primjerima citirale,
eventualno, definicije pojedinih stranih ili domaih autora i to po nekoliko definicija raznih autora kako bi se
na taj nain ukazalo na razlike u definiranju nekog pojma), odnosno, naveo bi se sadraj koji dotini pojam
pokriva. Takoer bi se za svaki pojam naveo njegov prijevodni ekvivalent u engleskom jeziku.
Rezultat bi bio pojmovna baza koja bi pokrivala to vei raspon sadraja vanih za kondicijsku pripremu
sportaa.
OPE TEME

4.1. O podrijetlu i sadraju pojma kondicijski trening ili fizika priprema sportaa
Pozabavimo se ovdje podrijetlom pojma kondicijska priprema. U tu svrhu krenimo od engleskog pojma
condition. Navedeni pojam dolazi od latinskog condicio, to je uvjet; nagodba, pogodba, prijedlog, , ,
prilike, udes, ; zvanje (epi, 1995:58), odnosno, od latinskog condicere, to je imenovati, odrediti, utvrditi.
U hrvatskome je jeziku, dakle, pojam kondicija tuica koja znai: 1. ono to je potrebno da bi se neto ostvarilo,
ono to ovisi o emu; uvjet, pogodba; 2. a okolnosti u kojima se to ili tko nalazi; prilike; b ope stanje i
izdrljivost tijela i duha, sposobnost da se podnese fiziki i duhovni napor (Ani i sur., 2002). I u engleskom
jeziku to je tuica koja je iz latinskog preko starofrancuskog (francuski jezik u uporabi izmeu 9. i 13. stoljea)
ula u srednjoengleski (engleski jezik u uporabi u vremenu od otprilike 1150. godine do 1475. godine). Danas
pojam condition u engleskome jeziku ima vie znaenja, no, ono koje je nama vano, jer je vezano za
kondicijsku pripremu sportaa, glasi: modus postojanja osobe ili stvari, stanje (duha i tijela).
Stoga nije teko iz navedenog znaenja rijei kondicija izvesti i znaenje pojma kondicijska priprema. Pojam
kondicijska priprema bi se u buduem pojmovniku mogao predoiti na sljedei nain:
Kondicijskailifizika pripremailikondicijski trening (engl. physical conditioning, strength and
conditioning training) [ovi rastavni veznici upuuju na terminoloki problem]
Dio je irega pojma sportskog treninga koji u uem smislu, , podrazumijeva fiziku, tehniku, taktiku,
mentalnu i psihiku pripremu, koja se ostvaruje vjebanjem i uenjem pod visokim fizikim optereivanjem
organa i organskih sustava. (Milanovi, 1997:499). Kondicijski trening je sustav za unapreenje motorikih
i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika i zdravstvenog statusa sportaa te motorikih znanja
u funkciji razvoja kondicijskih svojstava. (lanak 1 Statuta novoosnovane Udruge kondicijskih trenera
Hrvatske). Struktura kondicijske pripremljenosti podrazumijeva odreenu razinu razvoja funkcionalnih i
motorikih sposobnosti. (Milanovi, 1997:540). Moe se podijeliti na opu ili viestranu, osnovnu i
specifinu kondicijsku pripremu.
opa/viestrana kondicijska priprema (engl. general ili multilateral physical conditioning)
Podrazumijeva proces skladnoga i viestranog razvoja funkcionalnih i motorikih karakteristika, uz
uvaavanje specifinih zahtjeva pojedinoga sporta i sportske discipline. (Milanovi, 1997:544)
osnovna kondicijska priprema (engl. basic physical conditioning)
Takva priprema podrazumijeva daljnje poveanje funkcionalnih sposobnosti razliitih organa i organskih
sustava, poboljanje ivano-miine koordinacije, poveanje dimenzija snage, brzine, izdrljivosti i gipkosti
te usavravanje sposobnosti za efikasan oporavak (Milanovi 1997:548, prema Gabrijeliu, 1984). Koriste
se vjebe optereenja i metode rada za potpuni razvoj bazinih motorikih sposobnosti o kojima najvie ovisi
rezultat u nekoj sportskoj grani (jednadba specifikacije). (Ibidem)
specifina kondicijska priprema (engl. specific physical conditioning)
]Ima za cilj osigurati energetsku prilagodbu na specifine zahtjeve sporta pomou kompleksa vjebi koje
su sline strukturama gibanja, odnosno tehnici sportske grane. Ona integrira kondicijski i tehniki trening,
jer se na najviu razinu podiu kondicijske sposobnosti u funkciji efikasnog izvoenja tehniko-taktikih
zadataka. Njome se poboljavaju specifine sposobnosti i osobine u situacijskim uvjetima. (Milanovi,
1997:549)
159
OPE TEME

TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA MOGUA SVRHA I ZADACI
4.2. Neki primjeri
anaerobni energetski kapacitet (engl. anaerobic capacity)

Ukupna koliina energije koja se moe osloboditi iz anaerobnih izvora energije (fosfageni i glikolitiki sustavi)
deponiranih u miinim stanicama (Milanovi, 1996: IV 47).
jakost (engl. strength)
Maksimalna voljna aktualna sila pokreta, tj. najvea sila nekoga pokreta koja se u odreenom momentu
voljno moe oitovati. Izraava se u njutnima (N). (Heimer & Matkovi, 1997) ili Sposobnost primjene
sile. Takoer: Sposobnost primjene sile u danim uvjetima koje definiraju poloaj tijela, pokret tijela u kojem
se primjenjuje sila, tip pokreta (koncentrian, ekscentrian, izometriki, pliometriki) te brzina pokreta.
(Harman, 1993:18).
maksimalni primitak kisika (VO2 max) (engl. maximal oxygen uptake syn aerobic capacity, maximal
oxygen consumption, maximal oxygen intake)
Najvea koliina kisika koju tijelo moe konzumirati tijekom rada za aerobno stvaranje ATP-a.
proprioceptivna neuromuskularna facilitacija (engl. proprioceptive neuromuscular
facilitation abbr PNF)
Niz terapeutskih tehnika, temeljenih na neurofiziolokim naelima, kojima je cilj poveanje neuralne ili
muskularne reakcije, bilo da se radi o relaksaciji ili kontrakciji, nekog dijela tijela.
snaga (engl. power)
Pojam snaga oznaava koliinu rada obavljenog u jedinici vremena. Takoer: snaga je umnoak sile i
brzine. Mjeri se u vatima (W).
stvarna duljina koraka (engl. effective stride length)
Duljina koraka je udaljenost koju kuk prijee vodoravno u svakom koraku. (Palmieri, 1993:12 prema
Seagrave & ODonnell)
superkompenzacija(engl. peaking)
Takoer: natkompenzacija. Stanje poviene radne sposobnosti (vie od poetne razine prije treninga) koje
je rezultat obnavljajuih procesa tijekom intervala odmora, a kao osnovna funkcionalna reakcija organizma
na trenani podraaj primijenjen u radnom intervalu treninga (Milanovi, 1997: 514, 515).
zatvoreni kinetiki lanac (engl. closed kinetic chain)
Konfiguracija tijela u kojoj pokret zapoinje u onome segmentu koji je najslobodniji za izvoenje pokreta,
a zavrava u segmentu koji je u trenutku zapoinjanja pokreta u kontaktu s neim ili miruje (na primjer, skok
uvis s mjesta).
5. ZAKLJUNA RAZMATRANJA
160
Svaka znanost ima svoj cilj istraivanja, podruje istraivanja, metodologiju kojom se u istraivanjima koristi
te struan jezik kojim operira, a unutar njega broj naziva neprestano raste. Komunikacija strunjaka iz razliitih
govornih podruja (engleskog, njemakog, francuskog, hrvatskog itd.), ali i strunjaka unutar istog govornog
podruja, nain je razmjene rezultata i spoznaja do kojih se dolo u znanstvenim istraivanjima. Ne treba
naglaavati koliko je vano da termini budu jednoznani te da svi strunjaci operiraju istim pojmovnim sustavom.
Meutim, pojmovni se sustavi u razliitim jezicima ne poklapaju uvijek, a zbrku poveavaju razliiti pristupi,
razne kole ili shvaanja problema. Stoga pojmovno nepoklapanje moe dovesti do zbrke ili nesporazuma.
Davanje naziva jest arbitraran proces, koji se, meutim, mora temeljiti na dogovoru ponajprije strunjaka unutar
nekog znanstvenog podruja (i to strunjaka iz cijelog svijeta, to, dakako, znai, iz razliitih govornih podruja
engleskog, njemakog, francuskog, talijanskog, hrvatskog itd.). Taj dogovor se, u prvome redu, mora odnositi
na sadraj pojedinog pojma na primjer, to je to snaga, to izdrljivost i sl. U drugoj je fazi potrebno dogovoriti
ime (naziv) za pojedini sadraj. Taj naziv moe biti takav da funkcionira kao tuica u razliitim jezicima
uzmimo za primjer pojam kineziologija (engl. kinesiology, njem. Kinesiologie, franc. Cinsiologie) ili
se za njega u jeziku izvorniku moe predloiti naziv za koji bi se zatim u razliitim ciljnim jezicima pronali
prikladni prijevodni ekvivalenti. Posljednja faza stvaranja novog pojma odnosi se na dogovor strunjaka i
jezikoslovaca o usklaenosti pojma s pripadajuim jezinim standardom.
Neosporno je da treba prikupiti odreeni broj pojmova koji svojim sadrajima pokrivaju podruje kineziologije
ili nekih njezinih pod-podruja i obraditi ih na nain koji bi dogovorno izmeu strunjaka i jezikoslovaca stvorio
pojmovnu bazu usklaenu sa slinim pojmovnim bazama u svijetu. Proces prikupljanja i ureivanja je dugotrajan
i ne uvijek jednostavan. No, nunost izrade pojmovnika za pojedina podruja je neprijeporna i predstavlja projekt
koji e u konanici biti vano pomono sredstvo mnogim strunjacima.
OPE TEME

6. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Ani, V., Brozovi-Ronevi, D., Cikota, Lj., Goldstein, I., Goldstein, S., Joji, Lj., Matasovi, R. &
Pranjkovi, I. (2002). Hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb: Novi liber.
Despopoulos, A. & Silbernagl, S. (1986). Color Atlas of Physiology. New York: Georg Thieme Verlag,
Thieme Inc.
Dictionary of the Sport and Exercise Science. (1991). Champaign: Human Kinetics Books.
Dorlands Illustrated Medical Dictionary. (1994). Philadelphia: W. B. Saunders Company. A Division
of Harcourt Brace & Company.
Gabrijeli, M. (1984). Osnove teorije i metodike treninga nogometaa. Zagreb: Fakultet za fiziku
kulturu.
Harman, E. (1993). Strength and Power: A Definition of Terms. NSCA Journal, 15, 6, 18-20.
Heimer, S. & Matkovi, B. (1997). Sportska fiziologija. U Milanovi, D. (ur.) Prirunik za sportske
trenere, Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu, str. 160-244.
Knutten, H. & Kraemer, W. (1987). Terminology and measurement in exercise performance. Journal
of Applied Sports Sciences Res., 1(1):1-10.
Mihaljevi, M. (1998). Terminoloki prirunik. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Milanovi, D. (ur.) (1996). Neki pojmovi i izrazi u fitnessu. U Fitness: zbornik radova meunarodnog
savjetovanja o fitnessu, Zagrebaki sajam porta, 28.-31. oujka 1996., str. IV 47-52. Zagreb:
Fakultet za fiziku kulturu i drugi.
Milanovi, D. (1997). Osnove teorije treninga. U Milanovi, D. (ur.) Prirunik za sportske trenere,
Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu, str. 483-603.
Palmieri, J. (1993). Speed Training for Football. NSCA Journal, 15, 6, 12-17.
Seagrave, L. & K. ODonnell. Speed Dynamics. Video.
epi, M. (1995). Latinsko hrvatski rjenik. Zagreb: kolska knjiga, str. 58.
161
OPE TEME
Dinko Vuleta, Dragan Milanovi, Duan Metiko, Igor Juki

KOLOVANJE KONDICIJSKIH TRENERA

1. UVOD
Prema definiciji sadranoj u statutu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske, kondicijski trener je kolovana osoba
koja provodi strune poslove vezane uz kondicijski trening. Prema istom izvoru kondicijski trening je proces
unapreenja motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorikih
znanja te zdravstvenog statusa sportaa. Temeljem navedenih definicija jasno se namee pitanje kolovanja
i usavravanja kondicijskih trenera. U razliitim dravama je ovaj problem razliito rijeen. Kondicijski se treneri
uglavnom regrutiraju iz kadrova koji se koluju na visokokolskim ustanovama. Ipak, moe se generalno kazati
da su rijetke zemlje koje su striktno definirale zasebno kolovanje kondicijskih trenera. Zajedniko je to da
kondicijski treneri mogu biti kolovane osobe ili osobe s certifikatima koji su priznati od nadlenih dravnih
organa.
U Hrvatskoj sustav kolovanja kondicijskih trenera na Kineziolokom fakultetu postoji od 1999. godine, a
pretea ovog sustava za kolovanje univerzalnih kadrova za potrebe fitnessa i fizike pripreme sportaa od
1993. godine.
2. MODELI IZOBRAZBE KONDICIJSKIH TRENERA U HRVATSKOJ

kolovanje kondicijskih trenera u Hrvatskoj provodi se putem strunog studija za vie sportske trenere i
etverogodinjeg redovitog sveuilinog studija. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu danas je jedina
samostalna visokokolska institucija u Republici Hrvatskoj koja se bavi znanstveno-istraivakim radom i
sveuilnim dodiplomskim i poslijediplomskim obrazovanjem strunjaka u znanstvenom polju kineziologije. Od
svog osnutka do danas, kroz proteklih 40 godina, Fakultet uz svoju osnovnu djelatnost vezanu za organizaciju
i izvoenje dodiplomskih i poslijediplomskih studija, ustrojavao je i dvogodinji struni studij za stjecanje vie
strune spreme i strunog naziva vii sportski trener.
Spomenute programe za kolovanje navedenog obrazovnog profila u posljednje etiri godine preuzelo je
Drutveno veleuilite, odnosno struni studiji za izobrazbu trenera. Iako Veleuilini odjel ima formalno pravnu
samostalnost i pravnu osobnost potrebno je ve sada napomenuti da ova obrazovna institucija uspjeno djeluje
prije svega zbog vrstih institucionalnih veza s Kineziolokim fakultetom. Meusobnim ugovorom izmeu
Fakulteta i Veleuilinog odjela za izobrazbu trenera rijeena su pitanja zajednikog koritenja prostora i opreme,
nastavnog i strunog kadra, administrativno-tehniko osoblje, kao i sva ostala pitanja vezana za uspjean rad.
Trajanje strunog studija je pet semestara (2,5 godine), a na kraju studija nakon uspjeno obranjenog diplomskog
rada, diplomirani studenti stjeu viu strunu spremu.
Dosadanje izuzetno zanimanje za struni studij fizike pripreme sportaa koje izvodi Fakultet, moe se
obrazloiti:
- masovnou i openito velikom popularnou sporta uope
- irokom mogunou zapoljavanja zavrenih kadrova putem sportskih udruga i saveza, privatne prakse
i dr.
- sve prisutnijom spoznajom da je fizika priprema nuan preduvjet za postizanje vrhunskih sportskih dostignua,
uspjenosti sportske pripreme.
Na temelju izreenog predlae se model kolovanja trenerskog kadra:
162
TABLICA 1 - HRVATSKI PROGRAM IZOBRAZBE KONDICIJSKIH TRENERA

BROJ SEMESTARA
8
7
6
5
4
3
2
1
5
4
3
2
1
Diploma profesora fizike kulture sa specijalizacijom

iz izabranog sporta
(rukomet, nogomet.)
Opi temeljni studij
Trenerski stupanj
OPE TEME

SVEUILINI DODIPLOMSKI STUDIJ SA

USMJERENJEM IZ FIZIKE PRIPREME
SPORTAA
Struni studij za izobrazbu trenera

(VELEUILITA) FIZIKA PRIPREMA
SPORTAA
Vii sportski trener fizike pripreme sportaa koluje se na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu,
odnosno Drutvenom veleuilitu. Na ovom studiju je mogue studirati uz rad, odnosno u statusu izvanrednog
studenta. Koncepcija plana i programa kolovanja trenerskog kadra za vieg sportskog trenera fizike pripreme
sportaa utemeljena je na visokim zahtjevima na linost trenera, njegov struni i pedagoki profil i injenicu
da on kao trener ima izvanredno velike mogunosti utjecaja na razvoj vrhunskih sportaa, kao i postizanje visokih
funkcionalnih efekata treninga i natjecateljskih rezultata. Nastavnim planom i programom iz opih i zajednikih
programskih osnova predvieni su predmeti putem kojih se na integralan nain eli osigurati jedinstvo
pedagokog, antropolokog i strunog obrazovanja te jedinstvo pedagokog i znanstvenog rada.
Pravo upisa na studij za vieg sportskog trenera fizike pripreme sportaa imaju osobe koje su zavrile
srednjokolsko obrazovanje i koje prijeu razredbeni prag na klasifikacijskom ispitu. Kroz ovakav oblik studija,
vii sportski trener e ovladati znanjima iz opih programskih osnova, kao i specifinih znanja iz podruja
kondicijske pripreme sportaa. U kolskoj godini 2001/02. krenuo je program izobrazbe kondicijskih trenera
i to kao izvanredni studij koji se odrava u pet semestara u trajanju od 12 dana. Zavreni studenti stjeu zvanje
Vieg sportskog trenera fizike pripreme i samim tim viu strunu spremu. Plan studija sadri dvije skupine
predmeta, odnosno kolegija. U prvom dijelu nalazi se 13 predmeta opih programskih osnova, koji sadre 4
predmeta iz podruja temeljne kineziologije, 5 predmeta iz podruja kinezioloke antropologije i 4 metodika
i metodoloka predmeta. Drugi dio plana studija ine specijalistiki predmeti koji su tradicionalno ukljueni u
plan studija za vie sportske trenere i koji su povezani s temeljitom specijalistikom izobrazbom. U ovoj skupini
nalazi se 7 predmeta ue specijalnosti fizike pripreme sportaa i 3 predmeta iz dopunskih sportova koji su u
funkciji izabranog sporta.
Profesor kineziologije (diplomirani sportski trener fizike pripreme sportaa) koluje se putem
etverogodinjeg sveuilinog dodiplomskog studija na Kineziolokom fakultetu. Sadraj studija sainjava skup
predmeta iz kolegija opih, zajednikih i strunih programskih osnova (koji inae sadre plan i program za
obrazovanje strunog profila profesor kineziologije) kao i skup predmeta i kolegija za specijalizaciju iz fizike
pripreme sportaa. Studenti koji ispune uvjet za upisivanje izbornog predmeta, u fondu od 360 sati, mogu stei
zvanje profesora fizike kulture - diplomiranog sportskog trenera fizike pripreme sportaa. Program izbornog
predmeta za smjer iz fizike pripreme sportaa sadri nekoliko tipinih predmeta i vie kolegija: kinezioloka
i antropoloka analiza, teorija i metodika treninga, programiranje i kontrola treninga te pedagoka praksa u
sportskim kolama i sportskim klubovima. Struktura programa izbornog predmeta za usmjeravanje fizike
pripreme sportaa ima za cilj osposobiti studente za samostalno upravljanje procesom treninga selekcioniranih
skupina. Pojedini predmeti usmjereni su na izuavanje zakonitosti, metoda, organizacijskih oblika i sredstava
transformacijskih procesa u okviru kondicijske pripreme. Predavanjima i vjebama izbornog predmeta studenti
se osposobljavaju za planiranje, programiranje i kontrolu kondicijske pripremljenosti vrhunskih sportaa u toku
trenanog procesa.
163
OPE TEME

TABLICA 2 - PLAN RADA

Fond sati
Izvedbeni fond
sati
855
60
45
75
75
75
45
60
75
75
75
45
60
45
45
960
60
60
120
75
300
90
60
45
45
45
30
30
220
14
12
20
20
22
12
16
20
18
18
12
18
12
6
306
12
16
40
30
100
30
16
14
14
14
10
10
A - OPI PREDMETI
ukupno
Osnove kineziologije
Povijest sporta
Sportski trening
Biomehanika sporta
Opa fizika priprema
Pedagogija
Funkcionalna anatomija
Fiziologija sporta
Sportska medicina
Psihologija sporta
Sociologija sporta
Osnove statistike i informatike
Menadment u sportu
Strani jezik
B- SPECIJALISTIKI PREDMETI ukupno
Povijest i organizacija
Antropoloka analiza
Kinezioloka analiza
Metodika treninga I
Metodika treninga II
Planiranje i programiranje treninga
Kontrola treninranosti
Sport 1 (atletika)
Sport 2 (plivanje)
Sport 3 (kineziterapija)
Izborni predmet
Diplomski rad
Struna praksa
UKUPNO A + B
1815
526
3. ZAKLJUAK
Usavravanje strunih kadrova nakon zavretka oficijelne izobrazbe mora biti sastavni dio cjelovitog sustava
svake visokokolske institucije za kolovanje trenerskog kadra. Obrazovanje sportskih trenera ima naroitog
efekta ako je ve na osnovnom studiju steeno temeljito i utilitarno pedagoko, struno i znanstveno
obrazovanje. Takoer je vano da su treneri razliitih profila osposobljeni da samostalno aktivno i kreativno
sudjeluju u procesu vlastitog daljnjeg obrazovanja, uvjetovanog zahtjevima prakse sportskog treninga u kojem
oni sudjeluju ili njime rukovode.
4. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
164
Vuleta, D., Milanovi, D., Juki. I: (1999): Strategija kolovanja sportskih trenera. Zbornik radova znanstveno
strunog savjetovanja Trener u suvremenom sportu, str. 1-13. Zagreb.
Milanovi, D., Juki, I., Vuleta, D. (1999): Trener i znanost. Zbornik radova znanstveno strunog savjetovanja
Trener u suvremenom sportu, str. 39-45. Zagreb.
Metiko, D., Tkali, S., Prot, F., Rausavljevi, N., Juki, I., Horvatin, M., Sekuli, D. (1999): kolovanje kondicijskih
trenera. Zbornik radova znanstveno strunog savjetovanja Trener u suvremenom sportu, str. 29-39. Zagreb.
Milanovi, D., Juki, I., Vuleta, D. (1999): Kadrovi u sportu. Zbornik radova 8. Ljetne kole pedagoga fizike
kulture Hrvetske, str. 12-16., Rovinj.
Juki, I., Milanovi, D., Vuleta, D. (1999): Treneri i drugi struni kadrovi u sportu. Zbornik radova Hrvatskog
portskog sabora, Zagreb.
UDRUGA KONDICIJSKIH TRENERA HRVATSKE

1
OPE TEME

Igor Juki1, Miljenko Rak2, Zrinko ustonja3

Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2Hrvatski akademski atletski klub Mladost
3
student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
Prema lanku 2 Stavak 1 Zakona o udrugama udruga je: svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruivanja vie
fizikih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zatite njihovih probitaka ili zauzimanja za zatitu ljudskih prava
i sloboda, te ekoloka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna,
strukovna, portska, tehnika, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja
dobiti, podvrgavaju pravilima koja ureuju ustroj i djelovanje toga oblika udruivanja. U tom smislu, a s jasno
i slobodno izraenom voljom kondicijski treneri Republike Hrvatske odrali su 16. studenog 2002. godine u
Zagrebu, u prostorijama Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Horvaanski zavoj 15 Osnivaku
skuptinu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske.
1. PO UZORU NA NAJBOLJE
Ideja o stvaranju strukovne udruge hrvatskih kondicijskih trenera rasla je i oblikovala se tijekom godina.
Sazrijevala je poput svijesti hrvatskih trenera i sportskih djelatnika o nunosti diferencijacije i uske specijalizacije
u podruju trenanog rada s najboljim hrvatskim sportaima.
Mnogi kroniari i analitiari vremena prosuuju da se svjetsko znanje u posljednjih 20 godina udvostruilo.
Komunikacija i mogunosti koje otvaraju komunikacijske tehnologije vee su no ikada u povijesti. Nikada
ovolika koliina informacija nije bila dostupna i nije slobodno kolala virtualnim prostorima koje je ovjek izgradio
u posljednjem kvartalu 20. stoljea. U 21. stoljeu pobjedu mogu ostvariti samo timovi ljudi u kojima je svatko
usko specijaliziran za svoje podruje i u njemu prati eksponencijalne trendove rasta znanja i koliine informacija
koje treba pojedinac procesirati. Naravno, ukoliko netko eli i zna pobjeivati stvorit e takav tim ljudi. U sportu
se jo nije pojavio onaj koji ne eli pobijediti. U dananjem shvaanju sporta pobjeda je sve i sve bez pobjede
je nita. Jedino pitanje koje nam preostaje je: zna li netko pobjeivati? Zna li? Jer znanje je ono to nas razlikuje,
ini drugaijima od drugih, ini boljima pobjednicima.
U naoj potrazi za znanjem, kaemo potrazi, jer ga ne iekujemo i niti doputamo da ono prolazi kraj nas, i
u naim pokuajima stvaranja znanja, kaemo stvaranja, jer samo veliko i kvalitetno znanje omoguuje stvaranje
novog znanja, konano je sazrela ideja. Realizacija je bila slijedei logini korak.
Osvrnuli smo se oko sebe i potraili uzore koje smo lako pronali u najveoj i najutjecajnijoj organizaciji koja
djeluje u svijetu kondicijske pripreme - National Strength and Conditioning Association. Nacionalno udruenje
kondicijskih trenera Sjedinjenih amerikih drava koje danas okuplja lanove iz 56 drava svijeta osnovano
je 28. srpnja 1978. s osnovnom premisom okupljanja lanova i izgradnje sustava razmjene ideja i iskustava
u podruju kondicijske pripreme s ciljem poboljanja sportskih postignua i kondicijske pripremljenosti sportaa
(www.nsca.com)1 .
National Strength Coaches Association je osnivalo 75 entuzijasta, a ve 1980. godine NSCA broji 2250
lanova. Postavljeni ciljevi bili su jasni: kolovati, omoguiti komunikaciju, analizirati, promovirati i razvijati
kondicijsku struku (www.nsca.com)
National Strength Coaches Association 1981. godine mijenja ime u National Strength and Conditioning
Association i nastavlja se razvijati, a uskoro primarni cilj postaje pruanje brojnih i najnovijih strunih informacija
Svi podatci o National Strength and Conditioning Association NSCA preuzeti su sa slubene Internet stranice National Strength
and Conditioning Association www.nsca.com i prevedeni na Hrvatski jezik u redakciji autora
165
OPE TEME
Igor Juki, Miljenko Rak, Zrinko ustonja

putem najprije NSCA Journala koji danas izlazi pod imenom Strength and Conditioning Journal 6 puta godinje.
S razvojem kritike svijesti pojavila se potreba i za objektivnom, krutom i ponekad hladnom znanstvenom
prosudbom i analizom pitanja i dilema koje se redovito javljaju u praksi. Pokrenut je najprije Journal of Applied
Sport Science Research (JASSR), kao dio NSCA Journala, koji je kasnije prerastao u Journal of Strength and
Conditioning Research koji danas izlazi tromjeseno i vodei je znanstveni asopis u prostoru kondicijske
pripreme u svijetu.
Krajem osamdesetih godina 20. stoljea javlja se potreba za obrazovanjem i usavravanjem kondicijskih trenera.
Treneri ele tone, pouzdane i precizne informacije. Ne bi li se to i osiguralo zapoelo se s kvalitetnim
programima obrazovanja koji postaju prioritetni. Pokrenuti su programi izdavanja licenci: Certified Strength
and Conditioning Specialist (CSCS) i NSCA-Certified Personal Trainer (NSCA-CPT) koji su trebali osigurati
odgovarajuu razinu strunih znanja lanova NSCA. CSCS licenca namijenjena je trenerima koji kreiraju i
provode programe kondicijske pripreme sportaa. NSCA-CPT licenca namijenjena je osobnim trenerima.
NSCA licence potvruje amerika Nacionalna komisija za licence.
Krajem 80-ih NSCA iri svoju djelatnost izvan granica Sjedinjenih amerikih drava uspostavljajui kontakte
s Japanom i Australijom.
Devedesete godine prolog stoljea okarakterizirane su razvojem NSCA u mnogim smjerovima. I dalje se
poveava broj lanova, a sredite se premjeta u Colorado Springs, Colorado, SAD. Sport Specific Training
Conference and Coaches College uz Nacionalnu godinju konferenciju postaju glavno sjecite informacija,
iskustava, znanja, ideja, zabluda i predrasuda, novih otkria i novih pogleda i svega to hipertrofirani svijet
kondicijske pripreme obuhvaa. Pokrenuta je i Internet stranica - www.nsca.com - koja sadri pregrt
informacija iako su one najvrijednije informacije, a to su Internet izdanja svih do sada izalih periodinih
publikacija NSCA, rezervirane za lanove udruge. Tako na Internet stranicama National Strength and
Conditioning Association saznajemo da NSCA okuplja kondicijske trenere, sportske trenere, sportske
znanstvenike i istraivae, nastavnike, fizioterapeute, sportske lijenike i osobne trenere koji cijene ponudu
NSCA baziranu na relevantnim i znanstveno utemeljenu informacijama. Glavni ciljevi informacija odaslanih
iz NSCA baze u Coloradu jesu poboljanja sportskih rezultata, prevencija ozljeda, zdravlje i dobrobit sportaa.
Prije godinu i pol dana NSCA je s ponosom isticala svojih 20.000 lanova. Danas, za 25 godinjicu postojanja,
NSCA se moe podiiti s vie od 25.000 lanova iz 56 zemalja svijeta.
2. NUNOST ILI VIZIJA?

Prema lanku 2 Statuta Udruge kondicijskih trenera Hrvatske, Udruga kondicijskih trenera Hrvatske osnovana
je radi ostvarivanja potreba i interesa kondicijskih trenera, te ukupne aktivnosti u podruju kondicijske pripreme
sportaa u Republici Hrvatskoj i ire Nunost ili vizija grupice zanesenjaka?
U akademskoj godini 1999./2000. zapoela je s nastavom prva skupina studenata koji su za svoj izborni program
i specijalizaciju u okviru osnovnog studija za profesore fizike kulture na tada jo Fakultetu za fiziku kulturu
Sveuilita u Zagrebu izabrali programa pod nazivom Osnovne kinezioloke transformacije - Fizika priprema
sportaa. Bilo je to novo, tzv. usmjerenje koje je kao predmetni nastavnik vodio prof.dr. Duan Metiko. Dvije
godine kasnije, u akademskoj 2001./2002. i Odjel za izobrazbu trenera Drutvenog veleuilita u Zagrebu
pokrenuo je studij za stjecanje zvanja vii sportski trener fizike pripreme sportaa pod vodstvom doc.dr. Igor
Juki. Poeci su to organiziranog i institucionaliziranog sustava obrazovanja ljudi na podruju kondicijske
pripreme u Hrvatskoj. Uskoro su i prvi studenti sa specijalizacijom u kondicijskoj pripremi diplomirali i sa stalnim
priljevom novih diplomiranih studenata stvaraju se osnovni preduvjeti za strukovnim organiziranjem vodei se
idejom o nunosti posjedovanja odgovarajue (visoke ili vie) razine strune spreme, kao osnovnim preduvjetom
za rad sa sportaima na podruju kondicijske pripreme i kao osnovnim preduvjetom za pristupanje Udruzi
kondicijskih trenera Hrvatske.
I Statutom UKTH pokualo se uvaiti navedene principe, pa tako lanak 17 Statuta UKTH kae:
Redovni lanovi UKTH mogu biti samo osobe s odgovarajuom strunom spremom i to:
- diplomirani profesori kineziologije (fizike kulture) s dopunskom strunom kvalifikacijom za rad u Osnovnim
kineziolokim transformacijama Fizikoj pripremi sportaa,
166
- diplomirani profesori kineziologije (fizike kulture) s drugim dopunskim strunim kvalifikacijama,

- diplomirani vii sportski treneri fizike pripreme sportaa,
- diplomirani vii sportski treneri fitnessa koji su studij upisali sve do zakljuno s akademskom 2001./2002.
godinom. (Statut UKTH, 2002.)
OPE TEME

Statutom je predviena mogunost i pridruenog lanstva u Udruzi i za ona osobe koje ne ispunjavaju uvjete
iz lanaka 17, ali pod uvjetima definiranima lankom 18 Statuta UKTH:
Pridrueni lanovi UKTH mogu biti osobe:
- koje nemaju odgovarajuu strunu spremu (definiranu u lanku 17), ali u praksi rade kao kondicijski treneri
i to najmanje 5 godina te su postigli zapaene rezultate (prije svega meunarodni uspjesi) i imaju preporuku
najmanje trojice utemeljitelja udruge,
- studenti Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu,
- studenti Drutvenog veleuilita u Zagrebu Odjela za izobrazbu trenera, Fizika priprema sportaa. (Statut
UKTH, 2002.)
U svojstvu pridruenog lana osoba moe biti najvie 5 godina i ukoliko u tom razdoblju ne stekne uvjete za
redovno lanstvo gubi pravo lanstva u UKTH.
Intencija je oita i sasvim jasna. Samo osobe s odgovarajuom strunom spremom mogu biti lanovi UKTH,
ali, ono to je jo vanije, samo kolovane osobe s odgovarajuom strunom spremom mogu raditi sa sportaima
na kondicijskoj pripremi. To je temeljni stav UKTH, ali i vizija i ideja njenih osnivaa. Utoliko je UKTH
vizionarski pothvat, a nunost je jer smo takav nain organiziranja osigurava potreban visoki nivo zatite ove
jo uvijek mlade struke.
Inicijativni odbor za osnivanje Udruge kondicijskih trenera Hrvatske inila su tri doktora znanosti zaposlenih
na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu: dr.sc. Duan Metiko, redoviti profesor, dr.sc. Dragan
Milanovi, redoviti profesor i dr.sc. Igor Juki, docent. Uspjevi okupiti ponajbolje kondicijske trenere Hrvatske
oko ideja za osnivanjem udruge Inicijativni odbor poslao je 7. studenog 2002. godine pozive na Osnivaku
skuptinu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske. Osnivaa skuptina odrana je 16. studenog 2002. godine
s poetkom u 10 sati na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu sa slijedeim Dnevnim redom:
1. Izbor radnog predsjednitva
2. Donoenje Statuta Udruge kondicijskih trenera Hrvatske
3. Izbor predsjednika Udruge kondicijskih trenera Hrvatske
4. Izbor dopredsjednika Udruge kondicijskih trenera Hrvatske
5. Izbor lanova Upravnog odbora Udruge kondicijskih trenera Hrvatske
6. Izbor lanova Nadzornog odbora Udruge kondicijskih trenera Hrvatske
7. Izbor lanova Stegovnog suda Udruge kondicijskih trenera Hrvatske
8. Donoenje odluke o davanju ovlatenja za zastupanje
9. Donoenje odluke o pokretanju postupka za upis u registar udruge
10. Razno
Statut UKTH jednoglasno je prihvaen. Za predsjednika UKTH jednoglasno je izabran prof.dr. Dragan
Milanovi. Miljenko Rak i Luka Radman jednoglasno su izabrani za dopredsjednike UKTH, dok su doc.dr.
Igor Juki i Joko Vlai takoer jednoglasno izabrani za lanove Upravnog odbora UKTH. U Nadzorni odbor
izabrani su Zvonko Komes, doc.dr. Damir Sekuli i mr. Goran ufar, a Mladen Katalini i Branko Zemunik
izabrani su za lanove Stegovnog suda dok je Mirko Krolo izabran za predsjednika Stegovnog suda UKTH.
Svi su izabrani jednoglasno. Za glavnog tajnika UKTH Upravni odbor UKTH izabrao je doc. dr. Igora Jukia.
Donoena je i odluka o pokretanju postupka za upis u registar udruga Udruge kondicijskih trenera Hrvatske
pri nadlenom registracijskom tijelu ime je pokrenut postupak za upis UKTH u Registar udruga Republike
Hrvatske. Donoenjem rjeenja Gradskog ureda za opu upravu Grada Zagreba pod registarskim brojem
21002731 Udruga kondicijskih trenera Hrvatske s 11. prosincem 2002. godine stjee svojstvo pravne osobe
i zapoinje djelovati kao udruga.
167
OPE TEME
Igor Juki, Miljenko Rak, Zrinko ustonja

168
3. O UKTH
Prvim lankom Statuta UKTH definirani su pojmovi kondicijski trener i kondicijski trening:
Kondicijski trener je osoba odgovarajue vie ili visoke strune spreme kvalificirana za rad na unapreenju
motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorikih znanja te
zdravstvenog stanja sportaa.
Kondicijski trening je proces unapreenja motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika,
za tu svrhu potrebnih motorikih znanja te zdravstvenog stanja sportaa. (Statut UKTH, 2002., l. 1)
U Statutu UKTH moemo dalje proitati neke osnove o nainu rada i ustroju UKTH. Osnovana kao udruga
graana koja djeluje kao pravna osoba UKTH je definirana kao dragovoljna i interesna udruga kondicijskih
trenera s podruja Republike Hrvatske. UKTH zastupa interese svojih lanova na strunom, ekonomskom
i socijalnom podruju i zalae se za ostvarivanje zajednikih ciljeva i interesa svojih lanova. S obzirom na to
da je Statutom predviena suradnja s udrugama kondicijskih trenera u zemlji i inozemstvu, odgovarajuim
strunim institucijama, udrugama trenera i udrugama trenera drugih specijalnosti u zemlji i inozemstvu,
sportskim klubovima i njihovim udrugama, nacionalnim i gradskim sportskim savezima i Hrvatskim olimpijskim
odborom UKTH koristi i naziv na Engleskom jeziku - Croatian Physical Conditioning Coaches Association.
U ostvarivanju ciljeva UKTH koji su definirani lankom 11 Statuta UKTH od kojih istiemo unapreivanje
strunog rada kondicijskih trenera na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja te zatita i promicanje strunog
i profesionalnog statusa lanova UKTH u radu u Republici Hrvatskoj i inozemstvu predvien je niz djelatnosti.
One se odnose na struni, ekonomski, socijalni i pravni status svojih lanova, stjecanja strunih zvanja, koritenja
strunih i drugih informacija, zatim na razvijanje i unapreivanje sporta kroz djelatnost kondicijskih trenera,
na poticanje razvitka djelatnosti kondicijskih trenera putem kolovanja, usavravanja i organiziranja strukovnih
seminara u Republici Hrvatskoj i inozemstvu, na skrb o promicanju vrhunskih sportskih dostignua hrvatskih
kondicijskih trenera i njihovo sudjelovanje u radu s nacionalnim ekipama na olimpijskim i mediteranskim igrama,
svjetskim i europskim prvenstvima, te paraolimpijskim igrama i drugim velikim meunarodnim priredbama te
na borbu protiv svih oblika politike i komercijalne zloupotrebe sporta i sportaa, kao i na borbu protiv dopinga
i koritenja supstanci te postupaka koje zabranjuje Meunarodni olimpijski odbor, Svjetska antidoping agencija
(WADA) ili meunarodni savezi. U radu i djelovanju UKTH naroita panja posveivat e se izdavakoj
djelatnosti na podruju djelovanja UKTH. U prvom redu se to odnosi na izdavanje i ureivanje asopisa
Kondicijski trening koji e se prvenstveno baviti brojnim strunim pitanjima iz podruja kondicijskog treninga.
Uz ve navedene uvjete za redovno i punopravno lanstvo u UKTH predviena je i mogunost biranja poasnih
lanova UKTH iz zemlje i inozemstva koji su naroito zasluni za uspjeno djelovanje UKTH, odnosno razvoj
sporta, sportske znanosti i kondicijske struke u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Osnivai UKTH imaju status
osnivaa, tj. status punopravnih lanova ija su prava i dunosti definirani l. 20 Statuta UKTH. Najvie
upravljako tijelo UKTH je Skuptina UKTH koja uz donoenje, dopune i izmjene Statuta UKTH i svih drugih
opih akata te uz ostale zadae propisane l. 26 Statuta UKTH utvruje poloaj, strategiju i politiku razvoja
kondicijske struke u sustavu hrvatskog sporta. lanovi skuptine UKTH s pravom glasa jesu: predsjednik i
dopredsjednici, lanovi Upravnog odbora, lanovi Stegovnog suda, lanovi Nadzornog odbora, svi punopravni
lanovi UKTH i predstavnici redovnih lanova UKTH. U svim poslovima UKTH zastupaju njezin predsjednik
i glavni tajnik. Upravni odbor je izvrno tijelo koje u okviru svojih nadlenosti odluuje o radu i poslovanju UKTH
u razdoblju izmeu dvije sjednice Skuptine UKTH; predlae godinje i viegodinje planove i programe
djelovanja udruge; predlae godinji financijski plan; utvruje mjere za unapreenje strunog rada kondicijskih
trenera, a u svrhu podizanja kvalitete rada svakog pojedinca i hrvatskog sporta u globalu; radi na popularizaciji
organizacije putem organiziranja seminara za trenere u Republici Hrvatskoj; skrbi o svim drugim pitanjima
strunog rada, kolovanja i usavravanja kondicijskih trenera, lanova UKTH i dr. Nadzorni odbor UKTH je
organ koji prati i nadzire rad UKTH. Stegovni sud je nezavisni organ UKTH, koji odluuje u prvom stupnju
o prekrajima i nepotivanjima opih akata UKTH i Kodeksa ponaanja kondicijskih trenera.
UKTH organizirana je i ustrojena prvenstveno prema principu funkcionalnosti koji istovremeno omoguuje
maksimalnu transparentnost i uinkovitost rada. Meutim, niti ustroj niti organizacija rada u UKTH nisu konani
i sasvim je sigurno da e se porastom broja lanova i opsega djelatnosti, koji se oekuju, i UKTH dalje formirati
i prilagoavati zahtjevima vremena.
4. KUDA DALJE?
Odgovor na to pitanje za vodstvo UKTH zapravo je vrlo jednostavno. Treba raditi na oivotvorenju Statutom
definiranih ciljeva i djelatnosti UKTH. Prvi koraci su ve poduzeti. UKTH aktivno se ukljuila, kao jedan od
suorganizatora, u organizaciju meunarodnog znanstveno-strunog skupa Kondicijska priprema sportaa koji
se odrava 21. i 22. veljae 2003. godine na Zagrebakom velesajmu u sklopu meunarodnog sajma Sport
i nautika. U tijeku su pripreme za pokretanje Internet stranice UKTH, kao i strunog lista Kondicijski trening.
Realizacija navedenih projekata oekuje se do kraja prve polovice 2003. godine. Prije kraja 2003. godine
planirana je i prva velika konvencija kondicijskih trenera Hrvatske u organizaciji UKTH. Vodstvo udruge e
uskoro stupiti u kontakt s predstavnicima nacionalnih sportskih saveza, Zagrebakog portskog saveza i
Hrvatskog olimpijskog odbora te im predloiti nekoliko modela suradnje. S osnivanjem UKTH upoznata je i
ira javnost putem lanka izalog u Veernjem listu 11. prosinca 2002. No, pravi put razvoja UKTH i kondicijske
struke u Hrvatskoj ucrtavat e kondicijski treneri koji e svojim kvalitetnim radom i odnosom prema sportu
pridonositi daljnjoj popularizaciji, promicanju i unapreenju kondicijske struke u Hrvatskoj i ire.
OPE TEME

5. LITERATURA
1.
2.
Sabor Republike Hrvatske. (2001). Zakon o udrugama. Zagreb.

Udruga kondicijskih trenera Hrvatske. (2002). Statut Udruge kondicijskih trenera Hrvatske. Zagreb.
Internet stranica National Strength and Conditioning Association. www.nsca.com. 8. sijeanj 2003.
169

Kondicijski Trening

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kondicijski Trening

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1.

Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

1.1. Pojmovno odreenje i struktura kondicijske pripreme

Meunarodni znanstveno-struni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

Primarni cilj je:

Primarni efekti kondicijskog treninga su:

2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOSTI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME

Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek

1. Visina izbaaja (cm)

3. Brzina izbaaja (m/s-1)

4. Trajanje poetnog ubrzanja (s)

5. Trajanje bezpotporne faze (s)

6. Trajanje faze max.naprezanja (s)

7. Trajanje faze izbaaja (s)

8. Promjene u brzini diska u bezpotpornoj fazi (m/s-1)

9. Promjene u brzini diska u fazi max.naprezanja (m/s-1)

10. Promjene u brzini diska u fazi izbaaja (m/s-1)

11.Ukupne promjene brzine diska ( T+D phase) (m/s-1)

12. Udaljenost baenog diska (cm)

Frekvencija srca (o/min)

Meunarodni znanstveno-struni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

3. ANALIZA DIMENZIJA SPORTAA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME

Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek

- Primjena rezultata u planiranju i programiranju treninga

10. Slalom s loptom

11. Primitak kisika

4. METODIKA KONDICIJSKE PRIPREME

4.1. Sredstva (sadraji) kondicijske pripreme

Meunarodni znanstveno-struni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

Slika 5. Klasifikacija motorikih sredstava (sadraja) kondicijske pripreme (Milanovi, 1997)

4.2. Optereenja u kondicijskoj pripremi

Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek

Slika 6. Klasifikacija optereenja u kondicijskoj pripremi (Milanovi, 2002)

4.3. Metode kondicijske pripreme

METODE KONDICIJSKE PRIPREME

KRUGOVI- KRUNI TRENING

PREMA METODIKIM FORMAMA (OBLICIMA)

POSTAJE- STANINI TRENING

PREMA NAINU OPTEREIVANJA SPORTAA

Meunarodni znanstveno-struni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

4.4. Organizacijski i metodiki oblici kondicijske pripreme

4.5. Lokaliteti i trenana oprema

5. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKE PRIPREME

Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek

Programi ope i bazine fizike

Primarni faktori brzine

Programi specifine i situacijske

Eksplozivna i brzinska snaga

Specifina brzina agilnost

Programi specifine koordinacije i

Meunarodni znanstveno-struni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

Bangsboo, J. (1994): Fitness Training in Fotball. University of Copenhagen, Denmark.

OSNOVE FIZIKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA

2. PRAKTINI ASPEKTI KONDICIJSKOGA TRENINGA

diferencirane natjecateljske osnove (differentiated competition fundamentals), koje su poznate po svojoj

Meunarodni znanstveno-struni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

3. OSNOVNI MODELI KONDICIJSKOG TRENINGA

Relativna miina masa, %

Presjek, debljina miinog

Dakle, naglasci se u kondicijskom treningu temelje na rjeavanju dva glavna zadatka:

Meunarodni znanstveno-struni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

Tablica 2. Model kondicijskog treninga za vrhunskog sportaa bacaa kladiva

Relativan postotak rada na razvoju motorikih sposobnosti u %