1. Zadaće teorije i metodike treninga?

Zadaće teorije i metodike treninga jesu stjecanje potrebne količine znanja na temelju kojega
će student i trener moći definiati i analizirati:

1. različite sustave sporta,te resurse o kojima ovisi položaj i održivi razvoj sporta na
lokalnoj,regionalnoj i globalnoj razini
2. značajke spotske aktivnosti koje se pojavljuju kao rezultat
stukturnih,biomehaničkih,funkcionalnih i drugih analiza,koje su pogodne za
formiranje znanja o specifičnostima pojedinih grana i disciplina,te hijerarhijske
stukture čimbenika o kojima ovisi uspješnost u svakoj od njih
3. interna obilježja sportaša,dakle,njegove sposobnosti,znanja i osobine(bazična
antropološka obilježja i specifične dimenzije) koje mu omogućavaju kvalitetan trening
i sportsku izvedbu
4. dijagnostičke postupke kojima je cilj definirati stanja treniranosti na početku(inicijalno
stanje),tijekom(tranzitivna stanja) i na kraju(finalno stanje) svakog trenažnog procesa
5. postupke za selekciju(usmjeravanje i izbor) potencijalnih kandidata za vhunski sport
6. sportsku formu kao stanje sportaša koje omogućava postizanje vrhunskih rezultata na
najvažnijim natjecanjima
7. proces sportske pripreme koji čine trening kao transformacijski proces,sustav
natjecanja i mjere oporavka sportaša
8. biološke i metodičke principe i pravila treninga koji predstavljaju temelj za planiranje
i programiranje treninga ,natjecanja i oporavka
9. metodičke postupke poučavanja tehničko-taktičkih znanja i metodičke postupke
vježbanja za razvoj kondicijskih obilježja sportaša i uvježbavanje tj. usavršavanje TE-
TA znanja
10. planiranje i pogramiranje procesa sportske pripreme pojedinca i ekipa u raznim
granama sportova i u različitim ciklusima višegodišnje i jednogodišnje pripreme
sportaša

2. Što je sport?

Pod pojmom sport podrazumijevaju se različite natjecateljski usmjerene,motoričke aktivnosti

varijabilnog i dinamičkog karaktera koji pojedincu omogučavaju zadovoljavanje potrebe za
kretanjem i igrom,razvojem sposobnosti,osobina i sportskih znanja,očuvanje i unapređivanje
zdravlja te sportsko izražavanje i stvaralaštvo koje se očituje kao postizanje sportskih
rezultata na svim razinama natjecanja

3. Vrste sporta?

Prema definiciji sport može biti vrhunski ili selektivni te masovni ili sport za sve ili
neselektivni.Ovisno o razini kvalitete,broju sudionika te populaciji kojoj je namjenjen na
području sporta postoji nekoliko vrsta sporta:vrhunski sport,profesionalni sport,amaterski
sport,školski sport,rekreacijski sport,sport za sve i sport osoba s invaliditetom
4. Definicija sportskog treninga (Vittori, Harre, Milanović)

D.Harre sportski trening definira kao organiziran i dugoročan proces sportskog usavršavanja
na temelju pedagoških,bioloških,psiholoških,socioloških,medicinskih,biomehaničkih i
metodičkih principa.Njime se planskim i sustavnim radom utječe na razvoj onih
sposobnosti,znanja i osobina sportša koje mu omogućavaju postizanje najviših sportskih
dostignuća na velikim natjecanjima

C.Vittori sportski trening definira kao kompleksan transformacijski proces koji se konkretizira
u organiziranom vježbanju što se ponavlja pod takvim opterećenjima da aktivira biološke
procese superkompenzacije i adaptacije organizma.Time se postiže poboljšanje
fizičkih,psihičkih,intelektualnih,tehničkih i taktičkih kvaliteta sportaša,što se manifestira u
podizanju natjecateljskih rezultata

Na kraju,sportski trening možemo definirati kao kompleksan transformacijski proces kojeg

čine uređeni sustavi trenažnih operatora koji su primjereni utvrđenom stanju treniranosti
sportaša i postavljenim ciljevima sportske pripreme u vremenskim zaokruženim ciklusima u
skladu sa stupnjem darovitosti pojedinca,razinom njegove samoaktivnosti i utjecanjem
okolinskih čimbenika.

5. Cilj i zadaće sportskog treninga?

Primarni je cilj sportskog treninga formiranje i usavršavanje svih važnih komponenata

treniranosti i sportske forme te postizanje optimalne izvedbe natjecateljske aktivnosti i
najviših sportskih postignuća na svakom razvojnom stupnju selekcije i dugoročne sportske
specijalizacije,Trenažnim procesom potrebno je dovesti na optimalnu razninu kondicijske
sposobnosti i morfološka obilježja,zatim TE-TA znanja te psihičku stabilnost,motivacijsku
prilagodljivost sportaša u skaldu s njegovim genetskim potencijalima i specifičnim zahtjevima
sporta kojim se bavi.

Zadaće sportskog treninga predstavljaju skup željenih efekata koji se nastoje postići
planiranim i programiranim treningom

1. Formiranjem i usavršavanjem specifičnih sposobnosti i znanja za izvođenje tipičnih

struktura kretanja koje tvore tehniku sportske grane.Sportska tehnika podrazumijeva
biomehanički ispravno i racionalno izvođenje različitih struktura gibanja
2. formiranje i usavršavanje specifičnih sposobnosti i znanja za izvođenje tipičnih
struktura situacija koje tvore taktiku sportske grane.Sportska taktika podrazumijeva
optimalne načine dijelovanja jednog ili više međusobno suprostavljenih sportaša u
uvijetima situacijskog treninga ili natjecanja
3. razvoj i stabilizacija funkcionalnih i motoričkih sposobnosti koje čine kondicijsku
prripremljenost sportaša.Ona podrazumijeva optimalno stanje transportnog sustava i
anaerobnih kapaciteta,kao i živčano-mišićne regulacije.Svaki sport traži specifičnu
razinu i strukturu dimenzija kondicijske pripremljenosti.
4. oblikovanje poželjnih antropometrijskih mjera kao pokazatelja građe tijela
sportaša.To podrazumijeva uspostavljanje optimalnih morfoloških obilježja
 5. poboljšanje sportaševog zdravstvenog statusa tj. očuvanje i unapređivanje zdravlja
sportaša
6. podizanje razine efikasnosti mentalnih,odnosno kognitivnih sposobnosti specifičnih za
konkretnu sportsku aktivnost.Osnova su procesa motoričkog učenja tijekom primanja
informacija.Presudne su pri izvođenju različitih TE-TA zadataka u složenim
situacijskim uvjetima u kojima treba znati kontrolirati veliki broj prostorno-
vremenskih dinamičkih parametara i donositi najkvalitetnije taktičke odluke i
realizirati ih tijekom natjecateljske aktivnosti
7. razvoj i održavanje pozitivnih osobina ličnosti u skladu s karakterom sportske
grane.Valja utjecati na razvoj sportaševe osobnosti,samovrednovanje i
samoregulaciju,ali i samopouzdanje te samopoštovanje.Konativne dimenzije ličnosti
mogu biti ključne za učinkovitu adaptaciju na uvjete koje postavlja sport i sportski
trening
8. pozitivno usmjeravanje motivacije sportaša.Kad sportaši treniraju iz potrebe i čiste
radoznalosti i ne očekuju nagradu,kaže se da su intrinzično motivirani.Intrinzična
motivacija je odgovor na sportaševe potrebe kao što su radoznalost,potreba za
sportskim izražavanjem,želja za kompeticijom i osjećaj da sportska aktivnost
pozitivno utječe na sportski razvoj i rast.Ekstrinzična motivacija svoj izvor ima izvan
sportaša,primjerice:dobar rezultat na testiranju za procjenu darovitosti za
sport,sportska postignuća,pohvale i nagrade od kluba i trenera.Motiv za postignućem
može biti zadovoljen ukoliko postoje osobine ličnosti kao što su:ustrajnost,sklonost
prema napornom radu,spremnost na podnošenje velikih opterećenja treninga i
natjecanja,sklonost riziku i slično.
9. podizanje sposobnosti mikrosocijalne prilagodbe.Radi se o prilagodbi na
pravila,kodeks ponašanja u ekipi i o kvalitetnom emocionalnom i funkcionalnom
pozicioniranju pojedinca u odnosu na ostale članove ekipe.Ova sposobnost je iznimno
važna u sportskim igrama.
10. formiranje integralne akcijske efikasnosti sportaša uz vođenje računa o odnosu
pojedinih odrednica sportskog uspjeha.Za razumijevanje integralne pripremljenosti
sportaša,koja omogućava optimalnu sportsku efikasnost,izuzetno je važno
razumijevanje pojma sinergija

6.Jednostavan kibernetički model sportskog treninga?

Sportski trening je planirani i programirnai transformacijski proces kojim se inicjalno

stanje,opisano skupom pokazatelja treniranosti,mijenja u novo,željeno stanje u skladu sa
strukturom čimbenika uspješnosti u pojedinom sportu

Upravljački podsustav(trener) generira skup ulaznih veličina.Sportaš ili bolje rečeno,subjekt

trenažnog procesa tijekom zadanog vremena realizira ulazne veličine(operatore
treninga;input) radi postizanja željenih učinaka,odnosno efekata treninga.

slika 7 strana 47
Izlaz(output) trenažnog procesa jesu efekti,odnosno promjene(I) koje su nastale kao rezultat
djelovanja trenažnog rada(U) na poznato stanje sportaša.Izlazna veličina predstavlja ostvarene
efekte,učinke nekog objektivo provedenog transformacijskog postupka.

Podatci o konačnim,realiziranim veličinama povratnom spregom(feedback) dolaze u

upravljački podsustav(trener) koji,na temelju ostvarenih izlaznih veličina i utvrđenih
odstupanja između planiranih,očekivanih i ostvarenih,željenih učinaka,odabire buduće
upravljačke akcije,odnosno nove parametre plana i programa trenažnog procesa

7. Što je strukturna analiza?

Strukturna analiza sportske aktivnosti je postupak za utvrđivanje njezinih tipičnih

struktura,podstruktura i ostalih sastavnih elemenata.Mora odgovoriti na pitanja o hijerarhiji i
značajkama TE i TE-TA elemenata,odnosno njihovih faza,podfaza i strukturnih jedinica koje
čine motorički sadržaj trenažne ili natjecateljske aktivnosti tipične za određenu sportsku granu

Svaka sportska aktivnost sastavljena je od struktura gibanja koje tvore sportsku tehniku i
struktura situacija koje tvore sportsku taktiku.

Postoje četiri razine strukturne analize:

1. podrazumijeva identifikaciju tipičnih struktura gibanja i struktura situacija u

pojedinom sportu,čime se može odrediti konačan broj strukturnih elemenata svakog od
njih.Deduktivnim pristupom mogu se na pouzdan način sistematizirati znanja o
fazama,podfazama i strukturnim jedinicama
2. podrazumijeva utvrđivanje optimalnih načina njihove registracije tijekom
natjecateljske aktivnosti jer je upravo natjecateljska izvedba glavni kriterij njihove
pojavnosti i uspiješnosti
3. razrađeni su sustavi za određivanje frekvencija,učestalosti-uspiješno odnosno
neuspiješno izvedenih struktura gibanja s loptom ili bez nje/bacanja ili udarca
4. provodi se vrednovanje utvrđenih strukturnih elemenata u odnosu na konačni rezultat
natjecateljske aktivnosti.Primjenom odgovarajućih metoda za analizu podataka može
se utvrditi povezanost prediktorskih varijabli jedne kriterijske varijable ili više
kriterijskih varijabli

8.Biomehanička analiza izvedbe sportske aktivnosti

Predstavlja skup podataka za određivanje osnovnih kinematičkih,kinetičkih i

elektromiografskih parametara struktura gibanja u sportu.Registriraju se i analiziraju
prostorni,vremenski i prostorno-vremenski parametri,kao i vrijednost sila koje se razvijaju u
mišićima i mišićnim skupinama u izvođenju jednostavnih i složenih motoričkih aktivnosti u
trenažnim ili natjecateljskim uvijetima
Ti se parametri mogu izraziti numerički,stoga su vrlo korisni u egzaktnom određivanju
karakteristika i kvalitete izvedbe strukture kretanja.Biomehanički podaci korisni su za
utvrđivanje efikasnosti izvođenja tehnike trenažnih vježbi i natjecateljskih aktivnosti

 KINEMATIČKA ANALIZA GIBANJA-podrazumijeva određivanje precizno

definiranih prostornih,vremenskih i prostorno-vremenskih veličina i odnosa između
segmenata tijela,tijela sportaša i podloge te predmeta,projektila u prostoru u nekoj
strukturi gibanja,odnosno u izvedbi tehničkog ili TE-TA elemenata
 KINETIČKA ANALIZA GIBANJA-podrazumijeva registraciju i vrednovanje
unutarnjih i vanjskih sila koje su rezultat aktivacije živčanog-mišićnog sustava i koje
se javljaju kao osnovni pokretač tijela ili njegovih dijelova kao i predmeta i/ili
različitih sprava.Kinetički parametri međusobno su povezani te u interakciji utječu na
kvalitetu i konačni efekt motoričke izvedbe
 ELEKTROMIOGRAFSKA ANALIZA GIBANJA-ispituje električnu aktivnost
pojedinih mišića i mišićnih skupina.Na taj se način mogu utvrditi stupnjevi živčano-
mišićne aktivacije te redoslijed i intenzitet aktiviranja pojedinih mišića pri izvođenju
raznih struktura gibanja ili TE-TA elemenata u pojedinim sportovima

9.Funkcionalna analiza izvedbe sportske aktivnosti

Osnovni sportaševi energetski sustavi definirani su kao aerobna sposobnost i anaerobni

kapaciteti.U različitim sportskim granama njihovo je djelovanje potrebno u različitim
omjerima.Funkcionalna analiza pruža informacije o intenzitetu,trajanju i vrsti radnog
opterećenja u sportskoj aktivnosti,prema čemu se zaključuje o strukturi i dominaciji
energetskih procesa:aerobni,aerobno-anaerobni,anaerobno glikolitički i anaerobno fosfageni
energetski procesi kojima se osigurava energija za rad sportaša u natjecatelsjkim aktivnostima
pojedinih sportskih grana

10. Sposobnosti, osobine i motorička znanja sportaša ( piramida)

Hijerarhijska struktura čimbenika uspješnosti u sportskim igrama sadrži četiri skupine faktora.

1. u osnovici piramide nalaze se sportaševe bazične antropološke karakteristike

 zdravstveni status
 morfološke karakteristike
 funkcionalne sposobnosti
 motoričke sposobnosti
 kognitivne sposobnosti
 konativne dimenzije ličnosti
2. drugu razinu čine specifične sposobnosti,osobine i znanja sportaša
 specifična kondicijska pripremljenost
 specifične sposobnosti i znanja-tehnička pripremljenost
 specifične sposobnosti i znanja-taktička pripremljenost
 specifična teorijska znanja
3. na trećoj razini su pokazatelji situacijske efikasnosti sportaša do kojih se dolazi
njihovom registracijom tijekom izvedbe natjecateljske aktivnosti
  pokazatelji situacijske uspješnosti u fazi obrane
 pokazatelji situacijske uspješnosti u fazi napada
 ostali pokazatelji situacijske uspješnosti
4. na četvrtoj razini je sportski rezultat kao mjera sportaševe pripremljenosti

11.Motoričke sposobnosti sportaša

Motoričke sposobnosti su oni aspekti intenziteta(jačina ili brzina) i ekstenziteta(trajanje ili

broj ponavljanja) motoričke aktivnosti koje se mogu opisati jednakim parametarskim
sustavom,izmjeriti i procijeniti identičnim skupom mjera i u kojima djeluju analogni
fiziološki,biokemijski,morfološki i biomehanički mehanizmi

Te sposobnosti značajno sudjeluju u realizaciji svih vrsta gibanja.U njihovoj osnovi leži
učinkovitost organskih sustava čovjekova tijela,osobito živčano-mišićnoga,koji je odgovoran
za intenzitet,trajanje i strukturnu regulaciju kretanja.Motoričke sposobnosti omogućavaju
snažno,brzo,dugotrajno,precizno ili koordinirano izvođenje različitih motoričkih
zadataka.Motorički,odnosno fizički potencijali sportaša predstavlja maksimalnu granicu
fizičke,radne sposobnosti koju pojedinac postiže pod utjecajem nasljednih faktora i sustavnog
treninga.

Istraživanja su potvrdila kako je taj segment nemoguće opisati jednom ili nekolikim latentnim
dimenzijama,već se radi o složenos strukturi kvantitativnih(snaga,brzina,izdržljivost i
fleksibilnost) i kvalitativnih(koordinacija,agilnost,ravnoteža i preciznost) motoričkih
sposobnosti

Za razvoj pojedine mororičke sposobnosti najbolje je razvijati u senzitivnim fazama razvoja.

12.Funkcionalne sposobnosti sportaša

Povezane su s djelotvornošću sustava za transport kisika(aerobna sposobnost) koji osigurva

stalnu opskrbu mišića i ostalih organa potrebnom količinom energije,nužnom za
funkcioniranje i umjereno intenzivan rad kao i učinkovitost anaerobnih energetskih kapaciteta
koji omogućavaju uspješnu izvedbu sportske aktivnosti visokog intenziteta kada je primitak
kisika manji od potrebe za kisikom zbog tromosti sustava za transport kisika i aerobnog
metabolizma,pa se razlika potrebne energije nadoknađuje iz glikolitičkih ili fosfagenih
spojeva anaerobnog metabolizma.

Razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijeva utjecaj endogenih i egzogenih čimbenika na

efikasnost transportnog sustava tijela i specifičnost metaboličkih reakcija u odnosu na
energetske procese koji se odvijaju u organizmu sportaša tijekom motoričke aktivnosti.

13. Pokazatelji situacijske efikasnosti sportaša

Na trećem stupnju hijerarhijske strukture čimbenika uspješnosti u sportu nalaze se pokazatelji

situacijske efikasnosti sportaša koji se mogu registrirati tijekom natjecateljske
aktivnosti.Praćenje tijekom sportske borbe može se evidentirati veći broj standardnih i
izvedenih parametara natjecateljske aktivnosti i učinkovitosti tih aktivnosti.U suvremenom
sportu struktura parametara natjecateljske aktivnosti predstavlja osnovu za komparativne
analize sportaša i ekipa,što je osobito važno za efikasnije programiranje sportskih priprema.

U sportskim igrama svaka utakmica pruža mnogobrojne podatke o vrstama,količini i kvaliteti

djelovanja pojedinih igrača i ekipa bez i s loptom.Posebno se mogu analizirati situacijski
parametri faze obrane i faze napada.Registracijom situacijskih parametara može se doći do
modelnih vrijednosti timske efikasnosti i do modela individualnog učinka svakog igrača u
svim fazama igre.

14.Faktori uspješnosti u sportu

Svaki sport,odnosno sportska grsana ima svoju jedinstvenu strukturu faktora koji utječu na
sportski rezultat u njoj.Posjeduje li sportaš te utjecajne sposobnosti,osobine i motorička
znanja,onda zadovoljava pretpostavke koje definiraju status vrhunskog sportaša.Sportaš koje
ne raspolaže tim faktorima,ostaje na pragu vrhunskog sporta i najvjerojatnije neće moći
postizati značajnije sportske rezultate.

Faktorsku strukturu sporta čine nizovi sportaševih sposobnosti,osobina i znanja koji utječu na
uspiješnost u pojedinoj sportskoj grani.Sve bazične i specifične antropološke dimenzije,kao i
sve komponente TE-TA pripremljenosti imaju jasno definiran interaktivni odnos definiran
korelacijskim razinama.One na taj način uspostavljaju jedinstvenu strukturu faktora koji svaki
posebno,ali i zajednički determiniraju uspiješnost u pojedinom sportu.

15. Jednadžba specifikacije uspješnosti u sportu

Faktori,čimbenici uspješnosti u sportu definirani su hijerarhijski,što znači da na početku niza

stoje najvažniji faktori ili dimenzije,a na kraju oni koji su manje važni.Tako definirana
hijerarhijksa struktura faktora naziva se jednadžba specifikacije uspješnosti u sportu.Ona je
hipotetska ako se do nje došlo temeljem subjektivne procjene važnosti pojedinih latentnih
dimenzija(faktora) u odnosu na dobro definirane kriterije uspješnosti u pojednom sportu ili
sportskoj disciplini

Do podataka za dobro definiranje jednadžbe specifikacije uspješnosti u pojedinom sportu

dolazi se na temelju opsežnih znanstvenih istraživanja i na temelju procjene velikog broja
utjecajnih faktora kod većeg broja sportaša različite kvalitete.Na taj se način otkrivaju
dominantne sposobnosti što leže u osnovi rezultatskog uspjeha i znatno utječu na razlike u
postignućima pojedninh sportaša.

16. Definicija i važnost sportske dijagnostike

Sportska dijagnostika je skup postupaka za mjerenje,procjenjivanje i vrednovanje treniranosti

sportaša.Nezaobilazna je aktivnost za unapređivanje sporta i sportskih rezultata.U procesu
sportske pripreme valja provoditi testiranja(rabiti mjerne instrumente) na temelju kojih se
procjenjuju sve bitne dimenzije pripremljenosti sportaša.Pritom ih se nastoji što više
iskazivati brojkama.Dijagnostički postupci,s jedne strane,predmet su znanstvenih
istraživanja,a s druge strane dio svakodnevne prakse.
Za određivanje ciljeva treninga nužno je imati uvid u stanje relevantnih sposobnosti,osobina i
znanja sportaša.Zbog toga valja utvrđivati i pratiti
morfološke,funkcionalne,biokemijske,biomehaničke,motoričke,socijalne i psihičke
pokazatelje stanja treniranosti.Radi se o utvrđivanju aktualnog psihosomatskog statusa
sportaša,odnosno stanja treniranosti.

U procesu optimatizacije,odnosno planiranja i programiranja sportske pripreme,važan se dio

odnosi na vrednovanje efekata treninga primjenom odgovarajućih dijagnostičkih
postupaka.Kvalitetna interpetacija dobivenih podataka omogućava primjenu dobivenih
spoznaja na tri razine povratne sprege.Prvo,tijekom provođenja samog treninga,zatim tijekom
definiranja postupaka za razvoj i održavanje komponenata treniranosti kao dijela
programiranja i ,na kraju,pri određivanju ciljeva koji se žele ostvariti u skladu s utvrđenim
stanjem pripremljenosti sportaša kao dijela planiranja treninga.

17. Vrste dijagnostičkih postupaka u sportu

Postupcima morfološke,funkcionalne,biokemijske,biomehaničke,motoričke i psiho-socijalne

dijagnostike utvrđuju se karakteristike stanja treniranosti natjecatelja u različitim dobnim
kategorijama kao i tipičnim razdobljima godišnjeg ciklusa.

1. morfološka dijagnostika
 postupci za utvrđivanje antropometrijskih karakteristika građe tijela sportaša
kao važnog dijela njegove treniranosti(ektomorfi,mezomorfi,endomorfi)
2. funkcionalna dijagnostika
 spiroergometrijski sustavi omogućavaju sve širi uvid u pojedine
fiziološke,funkcionalne i biokemijske karakteristike energetskih procesa u
organizmu sportaša
 za procjenu funkcionalnih sposobnosti i energetskih kapaciteta u posljednje se
vrijeme sve više primjenjuje prenosivi spiroergomertijski uređaj koji se
između brojnih parametara utvrđuje primitak kisika(VO2).
3. biomehanička dijagnostika
 cilj je ne samo utvrditi određene kinematičke,kinetičke i/ili elektromiografske
pokazatelje sportske aktivnosti,već je osobito značajna zbog toga što pridonosi
cjelovitoj analizi kvalitativne razine izvođena pojedinog motoričkog zadatka
odnosno natjecateljske aktivnosti.
4. dijagnostika motoričkih sposobnosti
 pruža podatke o razini bazičnih i specifičnih kondicijskih sposobnosti koje
pripadaju skupini kvantitativnih(snaga,brzina,izdržljivost,gibljivost),odnosno
kvalitativnih(koordinacija,agilnost,preciznost,ravnoteža)
 Funkcionalna procjena pokreta (FMS Gray Cook) najviše se odnosi na
procjenjivanje stabilnosti i mobilnosti različitih dijelova tijela.Mobilnost se
odnosi na sposobnost postizanja odgovarajućeg opsega pokreta u određenom
zglobu,a stabilnost se može opisati kao sposobnost kontrole jakosti i snage ili
sposobnost odupiranja neželjenim pokretima ili silama.
  jedan od naprednijih dijagnostičkih postupaka za procjenu motoričkih
sposobnosti jest izokinetička dijagnostika
5. psiho-socijalna dijagnostika
 nastoji utvrditi osnovne karakteristike ličnosti(konativne osobine) i kognitivne
sposobnosti sportaša
 prepoznavanje karakteristika sportaša u grupi u odnosu na njegovu
emocijonalnu i funkcionalnu preferenciju sportske grupe.
 za ovu vrstu dijagnostike odgovorni su psiholozi i sociolozi

18. Što je selekcija i koje su vrste selekcije?

Sportska selekcija je postupak odabira darovitih pojedinaca kojima su potvrđeni potencijali da

će u budućnosti biti sposobni realizirati vrlo zahtjevan proces sportske pripreme i vjerojatno
postizati vrhunske natjecateljske rezultate.Proces selekcije potencijalnih vrhunskih sportaša
višekratna je aktivnost koja započinje usmjeravanjem u sport,nastavlja se orijentacijom prema
skupini sportskih grana u grupaciju sportskih grana i završava izborom konkretnog sporta i
sportske discipline

1. sustav usmjeravanja djece u sport

 postupak selekcije,odnosno odabira djece općenito za sport,koji osigurava
masovnu osnovicu potencijalnih kandidata za postizanje vrhunskih sportskih
rezultata.Temelji se na informacijama o razini antropoloških obilježja koja
utječu na uspješnost u različitim motoričkim-sportskim aktivnostima kao i
motiviranost dijeteta,a onda i njegovih roditelja za njegovo bavljenje
sportom(univerzalna sportska škola)
2. sustav orijentacije djece prema skupini sportskih grana
 korisnike univerzalnih sportskih škola orijentirati prema skupinama sportskih
grana.Kriterij za usmjeravanje djece u skupinu sportskih grana nisu
detaljizirani i ne zahtjevaju konačnu prosudbu o darovitosti pojedinog djeteta
za konkretnu sportsku granu,već se radi o nešto grubljoj procjeni potencijala i
interesa za skupinu sportskih grana
3. sustav izbora sportske grane
 sustav izbora postupak je selekcije nadarenih pojedinaca za najviša sportska
dostignuća u određenoj sportskoj grani ili disciplini.Dakle,postupak izbora
omogućava pronalaženje sporta koji odgovara djetetovu talentu i njegovim
potencijalima čime se stvaraju uvjeti najveće vjerojatnosti da će dijete u
budućnosti baš u tom sportu postići najviše sportske rezultate.

19.Dinamika razvoja sportaša prema različitom tempu biološkog sazrijevanja(prikaz)

Slika 44 149

Za sigurnost selekcije bitno je utvrditi tempo biološkog razvoja djece,potencijalnih vrhunskih

sportaša.Određeno zaostajanje motoričke pripremljenosti djece koja sporije
sazrijevaju,odnosno koja imaju kasniji biološki razvoj u vremenskoj točki A,ne mora
uvjetovati nižu razinu pripremljenosti i sportskih postignuća u kasnijim fazama sportskog
usavršavanja.Tako bi se mogle izbijeći relativno česte pogreške da se postupcima odabira
potencijalnih sportaša,bez pravih razloga,neka djeca negativno selekcioniraju,premda imaju
znatno veću perspektivu od one djece koja pokazuju viši stupanj sposobnosti u početku.

20. Temeljna pravila treninga djece sportaša, nabroji 5.

U mlađoj se sportskoj dobi zbivaju velike promjene tijekom rasta i sazrijevanja djeteta
sportaša,osobito tijekom izgrađivanja kondicijskih sposobnosti,sportske tehnike,taktike te,što
je posebno važno,formiranja navika i pozitivnih karakteristika ličnosti.Uz to što je dijete
iznimno talentirano,ono mora puno i promišljeno raditi te imati vrsnog trenera i pozitivno
usmjerenu obitelj koja će u svakom trenutku znati podržati dijete sportaša poglavito na
početku sportske karijere.

1. otkrivanje i razvoj sportskih talenata se provodi stalnom selekcijom djece u

univerzalnim,usmjerenim i osnovnim sportskim školama
2. za sigurnost selekcije bitno je utvrditi tempo biološkog razvoja djece,potencionalnih
vrhunskih sportaša.Određeno zaostajanje motoričke pripremljenosti djece koja sporije
sazrijevaju,odnosno koja imaju kasniji biološki razvoj u određenoj vremenskoj
točki,ne mora uvijetovati nižu razinu pripremljenosti i sportskih dostignuća u kasnijim
fazama sportskog usavršavanja
3. proces selekcije i sportske pripreme djece i mladeži provodi se u skladu s kronološkim
i biološkim značajkama dobi kroz više razvojnih stupnjeva dugoročne sportske
izobrazbe
4. u treningu djece i mladeži nužno je stalno razvijati i održavati naviku redovitog i
upornog učenja i vježbanja
5. svaku vježbu korisno je što više ponavljati.Ne dopustite ponavljanje s
pogreškom.Naučenu izvedbu s pogreškom vrlo je teško kasnije korigirati

21.Treniranost sportaša

Treniranost je složeno sportaševo stanje koje podrazumijeva:njegovo optimalno zdravstveno

stanje,visoku razvijenost i poželjnu strukturu funkcionalnih i motoričkih sposobnosti i
morfoloških obilježje,vrhunsku TE-TA pripremljenost te psihičku stabilnost.Treniranost
određuje razinu sportaševe specifične radne sposobnosti,njegov aktualni kapacitet za
uspiješno treniranje i sudjelovanje na natjecanjima

Treniranost je proizvod različitih programa sportske pripreme i svojstva živog organizma da

se mijenja pod utjecajem odgovarajućih trenažnih i natjecateljskih podražaja ili
poticaja.Kontinuirano se mijenja u višegodišnjim i jednogodišnjim ciklusima te je valja
planirati tako da poprimi rastući trend do zrele sportske dobi,u kojoj se nastoji održati na
željenoj razini što duže vrijeme.

Nesrazmijer između velike količine opterećenja treninga i natjecanja te nedostatne količine i

kvalitete odmora u pravilu izaziva pojavu preopterećenja koje može izazvati pojavu
pretreniranosti-ona se javlja u akutnom obliku(rezultira kratkotrajnim smanjenjem
sposobnosti) ili kroničnom obliku(rezultira dugotrajnim smanjenjem sposobnosti sportaša).
  SIMPATIČKA PRETRENIRANOST-usporen oporavak nakon aktivnosti,izostanak
superkompenzacije,uznemirenost,razdražljivost,poremećen san,gubitak tjelesne
težine,pojačano znojenje,sklonost nezgodama i ozljedama,povećana FS u
mirovanju,povišen arterijski tlak u mirovanju
 PARASIMPATIČKA PRETRENIRANOST-smanjenje sposobnosti,usporen oporavak
nakon aktivnosti,izostanak superkompenzacije,umor,depresija,apatija,sklonost
infekcijama,nedostanak motivacije,snižena FS u mirovanju,smanjena vrijednost
arterijskog krvnog tlaka u mirovanju,smanjena živčano-mišićna podražljivost i snižena
aktivnost simpatikusa.

23. Definicija sportske forme

Sportsku formu definiramo kao onu razinu sportaševe treniranosti-pripremljenosti koja mu

omogućava željenu natjecateljsku uspješnost,odnosno spremnost da svoje najbolje rezultate
postigne na najvažnijim natjecanjima.

Primjenom procesa sportske pripreme procjenjuje se prema tome je li sportaš svoje najbolje
natjecateljske rezultate postigao na najvažnijim(planiranim) natjecanjima tijekom godišnjeg
ciklusa treninga.

Stanje sportske forme karakterizira velika specifična radna sposobnost i spremnost sportaša za
postizanje najviših sportskih rezultata.Sportska forma je stanje koje treba postići tijekom
pripremnog razdoblja do početka natjecateljske sezone,tijekom koje sportska postignuća valja
stabilizirati,a svoju najvišu razinu sportski rezultati trebaju dosegnuti na glavnim
natjecanjima.Optimalna sportska forma i visoki natjecateljski rezultati u pravilu se moraju
podudarati.

Dinamika i razina sportske forme ovise o rasporedu,kalendaru natjecanja.Za stanje optimalne

sportske forme znakovito je:brzo prilagođavanje organizma na trenažne i natjecateljske
zadaće,visoka radna sposobnost te brza regeneracija organizma nakon opterećenja.

Biološki pokazatelji stanja sportske forme su:

 biokemijsko stanje organizma(niža razina laktata i ureje u krvi te povišena razina

glikogena u mišićima i krvi)
 fiziološko stanje organizma(smanjena FS,viša razina spiroergometrijskih pokazatelja)
 motoričko stanje sportaša

Psihički pokazatelji sportske forme su:

 visoki stupanj psihičke stabilnosti u stresnim uvijetima natjecanja

 izražena maksimalna mobilnost psihičkih procesa
 povećana motivacija
 donošenje brzih i kvalitetnih odluka na terenu
Tempiranje sportske forme ovisi o dvjema komponentama pripremljenosti.Prva,vrlo
stabilna ,jest poboljšanje funkcioniranja svih organa i organskih sustava i topoloških regija
tijela,te uspostavljanje optimalne TE-TA izvedbe sportaša.Druga predstavlja radnu
sposobnost središnjeg živčanog sustava,koja oscilira osobito pod utjecajem vanjskih
faktora,ali se može znatno unaprijediti situacijskim treningom i neposrednom psihološkom
pripremom.

24. Razvojne faze sportske forme (prikaz)

Postizanje željene sportske forme predstavlja dinamičan,valovit proces koji karakteriziraju

odgovarajući kvantitativni i kvalitativni pokazatelji pripremljenosti sportaša u svakom novom
periodu i fazi treninga.Iz toga proizlazi da je za optimalno upravljanje sportskom formom
bitno razumijevanje njenog višefaznog karaktera,jer je dokazano kako postoje intervali kada
je sportaš u stanju takve pripremljenosti da postiže visoke rezultate,ali i postoje i i ntervali
kada takeve rezultate ne možemo postići

U procesu sportske forme postoje 3 razvojne faze

1. Faza ulaska ili postizanje sportske forme(pripremni period)

 cilj je postupno oblikovanje i povećanje razine svih bitnih funkcionalno-
motoričkih sposobnosti i TE-TA znanja.Formira se željena razina opće i
bazične sportske pripremljenosti,koja će se u drugom dijelu integrirati s
promjenama dobivenima na temelju programa specifične i situacijske
pripreme.U tom dijelu je bitno postići povoljan odnos kondicijskih i TE-TA
programa,kao i primijeniti odgovarajuća opterećenja
 Za upravljanje sportskom formom u pripremnom periodu važno je postupno
povećanje opterećenja do maksimalnih u okviru sadržaja i različitih metoda
rada.Nerijtko se koriste sumirajuća opterećenja kojima se postiže
prepokrivanje natjecateljskih opterećenja
2. Faza stabilizacije ili održavanja i tempiranja vrha sportske forme(natjecateljski period)
 znakovito je održavanje i relativna stabilizacija sportske forme.Oscilacije
natjecateljskih rezultata u toj su fazi veće od oscilacija treniranosti.Moguće
oscilacije rezultatskih postignuća u natjecateljskom razdoblju kreću se u
intervalu od +/- 2,5% do najviše +/- 5% maksimalne vrijednosti.
 u natjecateljskom razdoblju situacijski modeli treninga i sudjelovanje na
natjecanjima omogućiti će tempiranje sportske forme i povoljno utjecati na
postizanje njenog vrha(peaking) u njavažnijem trenutku.Sukladno tome, termin
peaking označava neposredno tempiranje sportske forme za jedno
natjecanje.U tome posebno značenje ima podizanje razine motivacije i
potrebne razine uzbuđenosti živčano-mišičnog sustava
 Za sportsku praksu važno je da se tako definirani oblik sportske forme može
manifestirati,ovisno o osnovnim tipovima očekivane dinamike rezultata na
nekoliko tipičnih načina,i to u obliku krivulje s jednim,dva ili više vrhova
sportske forme,ovisno o tome radi li se o produženom trajanju natjecateljskog
razdoblja
  slika 49. 166
3. faza privremenog opadanja ili gubitka sportske forme(prijelazni period)
 sportska forma nužno,ali samo privremeno opada.Istrošeni radni kapacitet
snižava mogućnosti za bržu regeneraciju organizma,zbog čega su aktivan i
pasivan odmor obavezni ne samo radi globalnog oporavka,već i radi poticanja
adaptacijskih procesa za nova,u pravilu viša trenažna i natjecateljska
opterećenja i sportska postignuća u novom pripremnom ciklusu.
 Prema Baeuru,u prvom dijelu pripremnog perioda dominira ekstenzitet
trenažnog rada,na koji se u drugom dijelu nadograđuje intenzitet
 Formula za postizanje sportske forme je podizanje intenziteta trenažnog rada
uz povećani udio specifičnih i situacijskih vježbi i pravilan raspored
pripremnih i kontrolnih natjecanja
 slika 50. 168

25. Značajke dinamike sportske forme (prikazi) 170

1. prva je značajka dinamike sportske forme da je za svaku sportsku granu znakovit

specifičan model njezina postizanja i održavanja.Osnovni razlog tome jesu različite
periodizacije u pojedinim sportskim granama.Ta je različitost uvjetovana različitim
kalendarom natjecanja
2. druga je značajka dinamike sportske forme individualna krivulja njezina postizanja i
održavanja u odnosu na individualne osobitosti svakog sportaša.Sportaši različito
reagiraju na trening(individualna antropološka obilježja i adaptacija na radno
opterećenje),pa je i individualna dinamika sportske forme različita.Stoga trener mora
definirati očekivani razvoj sportske forme za pojedinog natjecatelja kako bi
individualna dinamika sportske forme uistinu bila posljedica individualiziranog
programa treninga.(slika 52 171).Treba znati koliko je vremena sportašu potrebno za
ulazak u sportsku formu,koliko je dugo može održavati na visokoj razini i kojim
modelom treninga tempirati vrh sportske forme u njavažnijem dijelu natjecateljske
sezone.
3. treća je značajka dinamike sportske forme njezin varirajući karakter.Sportska forma
može varirati u dopustivim granicama.Ukoliko bi rezultati izašli iz određenog
oscilatornog prostora i imali niže vrijednosti od željenih,to bi značilo da sportaš više
nije u optimalnoj sportskoj formi.Na to ukazuju lošiji fiziološki i biokemijski
pokazatelji stanja organizma sportaša,njegovo raspoloženje,slabija TE-TA
učinkovitost,niža razina kondicijske pripremljenosti i slabiji natjecateljski rezultat.
(slika 53. 171)
4. četvrta je značajka sportske forme pojava zakašnjelih,odnosno prolongiranih
transformacijskih efekata.U sportskoj se praksi trenažni efekti mogu manifestirati
istodobno s porastom trenažnog opterećenja,alli se mogu javiti i kasnije,tj. u nekom
razdoblju nakon provođenja treninga visokim i iznadnatjecateljskim trenažnim
opterećenjima.Tijekom pripremnog razdoblja treneri često mogu registirirati pad
motoričkih i funkcionalnih pokazatelja treniranosti i sportske forme.On se javlja kao
posljedica koncentriranog,forsiranog volumena trenažnih opterećenja u drugoj i trećoj
fazi pripremnog perioda kada je ukupno opterećenje apsolutno najviše u odnosu na
 ostale dijelove ciklusa.Pojava zakašnjelih transformacijskih efekata nije negativna
pojava u trenažnom procesu,već je povezana s tempiranjem sportske forme.

26. Klasifikacija sportskih natjecanja

Sportska natjecanja se mogu klasificirati prema kalendaru i sustavu natjecanja,te broju

sudionika i rangu natjecanja.U različitim sportskim granama postoje razrađeni sustavi
natjecanja u skladu s karakteristikama sporta,dobnim kategorijama i rangovima ili razinama
natjecanja.(slika 55 180)

1. prema kalendaru natjecanja(službena=kvalifikacijska i glavna)

 UVODNA NATJECANJA
 PRIPREMNA NATJECANJA-cilj je prilagodba natjecatelja na uvjete sportske
borbe,korištenje racionalnog TE-TA konceprta i plana natjecateljske aktivnosti
te stjecanje natjecateljskogg iskustva
 KONTROLNA NATJECANJA-provjeravaju se mogućnosti sportaša,testira se
razina njihove aktualne pripremljenosti i stvarni učinci prethodne etape
pripreme.Na osnovi kvalitete izvedbe i postignutih rezultata,razrađuje se
program daljne pripreme sportaša.Kontrolnu funkciju mogu imati kako uvodna
i pripremna natjecanja s protivnicima različite kvalitete tako i posebno
organizirana,neslužbena natjecanja
 KVALIFIKACIJSKA NATJECANJA-na osnovi rezultata tih natjecanja ekipe
ili pojedinci stječu pravo na sudjelovanje na službenim završnim
natjecanjima.Sportaš mora postići odgovarajući rezultat,odnosno zauzeti
određeni plasman u ukupnom poretku te na taj način ispuniti normu koja mu
daje pravo na sudjelovanje na natjecanju
 SLUŽBENA NATJECANJA I GLAVNO NATJECANJE-cilj je postizanje
optimalnih rezultata i što je moguće boljeg plasmana,odnosno
rezultata.Najčešće se svaki rezultat u svakom natjecanju boduje na određeni
način i doprinosi konačnom bodovanju pojedinca ili ekipa.Treneri moraju
usmjeriti pažnju na faze neposredne pripreme za natjecanje,na samo natjecanje
koje zna potrajati jako dugo te,na kraju,na analizu nastupa i postignutih
rezultata
2. prema kriteriju sustava natjecanja
 LIGAŠKI SUSTAV(jednokružni ili dvokružni)-provodi se najčešće
dvokružno,svaki rezultat se boduje a konačni rezultat natjecanja je ukupan broj
bodova na kraju natjecateljske sezone.Nerijeto se odigrava posebno
organizirana završnica(play off),u kojoj sudjeluju određeni broj najbolje
plasiranih ekipa
 KUP SUSTAV-provodi se tako da iz daljnjeg natjecanja ispada ekipa ili
pojedinac koji izgubi sustret.Ne rijetko se kup natjecanje provodi tako da se
igraju dvije utakmice(kod kuće i u gostima),pa u daljni tijek natjecanja ide
protivnik koji je bio bolji nakon ta dva susreta.
 TURNIRSKI SUSTAV-podrazumijeva da se u kraćem razdoblju odigra više
utakmica ili održi više borba.
  MITINZI
 PRIGODNA REVIJALNA NATJECANJA-održavaju se u prigodi
obilježavanja nekih važnih obljetnica,a mogu se ubrajati i veliki mitinzi na
razini države i natjecanja svjetske razine
 KOMBINIRANI SUSUTAV-vrlo čest način provedbe natjecanja u pojedinim
sportovima;kreće se sa kup sustavom natjecanja,u kojem pobjednici nakon
nekoliko pretkola ulaze u jednu od grupa ligaškog sustava natjecanja.Nakon
toga se dvije prvoplasirane ekipe iz svake grupe ponovno uključuju u kup
sustav natjecanja od osmine finala do kraja
3. prema kriteriju broja sudionika
 INDIVIDUALNA-POJEDINAČNA
 U PAROVIMA
 EKIPNA(KLUPSKA I REPREZENTATIVNA
4. prema rangu natjecanja
 jedan od mogućih kriterija za klasifikaciju natjecanja su rangovi,odnosno
stupnjevi natjecanja u skladu s veličinom prostora i brojem stanovnika na
određenom području na kojem se natjecanje provodi
 LOKALNA
 ŽUPANIJSKA
 REGIONALNA
 NACIONALNA
 INTERNACIONALNA

27.Definicija oporavka i kvalifikacija metoda oporavka

Oporavak podrazumijeva primjenurazličitih dopuštenih mjera i postupaka tijekom odmora

koji će omogućiti brzu regeneraciju sportaševa organizma,odnosno obnavljanje potrošenih
energetskih,hormonalnih i živčano-mišićnih pričuva(rezerva) i ponovnu uspostavu
homeostaze,odnosno radne sposobnosti koja je bila narušena pod utjecajem opterećenja
provedenog treninga,a osobito natjecanja.

Glavne funkcije razdoblja odmora i procesa oporavka jesu:

 normalizacija bioloških funkcija

 uspostava homeostatske ravnoteže
 obnavljanje energetskih rezerva s postizanjem stanja privremene superkompenzacije
 postizanje rekonstrukcijskih učinaka u odnosu na mikrotraume osjetljivih staničnih
struktura

Za prvu i drugu fazu oporavka potrebno je nekoliko minuta(rijeđe nekoliko sati),dok je za

treću i četvrtu potrebno i do 72 sata.

Primjena djelotvornih metoda oporavka znatno doprinosi povećanju učestalosti treninga,što

znači da se u određenom ciklusu može realizirati veći broj pojedinačnih treninga nego kad
mjere oporavka izostanu.Skraćivanje vremena potrebnog za oporavak omogućuje provedbu
većeg broja treninga u vrijeme superkompenzacije i tako kvalitetniju kumulaciju trenažnih
efekata.

Osobit značaj u stvaranju pretpostavka za brz i pravilan oporavak ima pravilno dozianje i
raspored opterećenja i odmora u pojedinim trenažnim ciklusima.Procesi oporavka mogu se
ubrzati pravilnim režimom treninga,racionalnom prehranom,dodatcima prehrani te
dopuštenim farmakološkim sredstvima.

KVALIFIKACIJA METODA OPORAVKA

1. Primarne metode
 režim života
 socijalni status
 prehrana
2. bio-medicinske metode
 fizikalna sredstva
 tehnička sredstva
 farmakološka sredstva
3. metode psihološke pripreme
 autogeni trening
 relaksacijske tehnike
 motivacijske metode

Primarne metode oporavka

U ovoj skupini metoda oporavka pažnju treba prvo usmjeriti na režim sportaševa života.To
podrazumijeva primjeren način odmaranja,dobre uvijete stanovanja,putovanja na trening i s
njega,školovanja i odgovarajuće korištenje slobodnog vremena.Nedovoljno trajanje i
nedostatna dubina sna,kasno odlaženje na spavanje i kasno buđenje može znatno poremetiti
čitav niz biokemijskih procesa koji se u sportaševu tijelu odvijaju nakon treninga i u pripremi
za idući trening.

Za kvalitetnu sportsku pripremu je jako važno usklađivanje ritma cjelodnevnih obaveza

sportaša s vremenom održavanja treninga ili natjecanja

Socijalni status stvara odgovarajuće uvjete za emocionalno zadovoljstvo sportaša,pod

predpostavkom da je riješeno,primjerice,pitanje stipendije,plaćanja stana i prehrane te
odgovarajućih stimulacija za postignuta vrhunska sportska ostvarenja.

Oduvijek je pitanje prehrane sportaša pripadalo jednom od logičnih,ali delikatnih dopunskih

sadržaja njihove pripreme.Proteini se često nazivaju opekama za izgradnju tkiva i
organa,ugljikohidrati su nezamjenjivi i najbrži izvor energije.U dnevnoj kalorijskoj potrošnji
treba ih biti i više od 65%.Iako su najbogatiji izvor energije,sportaši trebaju biti oprezni s
unosom masti u organizam.Treba ih isključivo gledati kao izvor kalorija i po mogućnosti
kontrolirati njihovo konzumiranje.
Primjerena i ciljana prehrana uz korištenje dopuštenih farmakoloških i nutritivnih pripravaka i
napitaka,uz primjereno planiran proces treninga i oporavka,pridonosi učinkovitosti
adaptacijskih procesa,s jedne strane,a s druge prevenciji ili odgađanju pojave sindroma
preopterećenosti i pretreniranosti.

Za različite sportove,ovisno o dominantnim funkcionalnim i motoričkim faktorima

uspješnosti,mogu se preporučiti različite vrste prehrane.

Biokemijske metode oporavka

U sustavu biokemijskih metoda oporavka vrlo su učinkovita fizikalna sredstva koja ubrzavaju
proces oporavka pri izraženom lokalnom i općem umoru lokomotornog sustava.Pri tome su
važna sredstva masaže i samomasaže,sauna,hidroterapija,balneoterapija(blatne kupke) i
krioterapija(hlađenje)

Mnogobrojni postupci na području fizioterapije i klimatologije,prema određenim načelima

primjenjeni u fizioprofilaktičke svrhe,dopunski su sadržaj sportske pripreme.

U uporabi fizikalnih sredstava oporavka,najčešće se primjenjuje jedan oblik masaže,jedna od

metoda hidroterapije,a nerijetko i jedan od oblika elektrostimulacije.Elektrostimulacija mišića
je postupak koji poboljšava cirkulaciju i izmjenu tvari u mišićima,a doprinosi i povećanju
aktivne mišićne mase.Pomaže ubrzanju procesa oporavka nakon naročito napornog
treninga,ali i,što je osobito važno,može doprinijeti povećanju jakosti/snage i radne
sposobnosti mišića.Ova metoda se izvodi pomoću specijalnih uređaja u razdoblju primjene
velikih opterećenja,prema određenim pravilima koje predlaže liječnik.

U suvremenoj sportskoj pripremi vidljiv je jak utjecaj orijentacije na farmakološka

sredstva.Dopuštene farmakološke supstancije inače značajno utječu na skraćivanje vremena
potrebnog za oporavak nakon trenažnog ili natjecateljskog opterećenja i omogućuju brži
povrat snage i povećanje količine mišićne mase.

U farmakološka se sredstva ubrajaju različite energetske i gradivne supstancije,zatim

katalizatori i regulatori metabolizma(metaboliti,enzimi,minerali)

Posebnu opasnost u sportu predstavljaju nedopuštena farmakološka sredstva,odnosno prirodni

ili sintetski preparati koji,doduše,sportske rezultate pojedinca o grupe mogu podići na najvišu
razinu,ali isto tako mogu narušiti i ugroziti zdravlje sportaša.

Doping je upotreba zabranjenih kemijskih i drugih supstancija tijekom sportske pripreme s

ciljem neprirodnog podizanja sportske ili radne sposobnosti i poboljšanja sportskih
rezultata.Svjetska antidopinška agencija(WADA) i Hrvatska antidopinška agencija (HADA)
specijalizirane su ustanove zadužene za praćenje i provođenje međunarodnih konvencija
protiv dopinga u sportuu i propisa RH.

Metode psihološke pripreme

Jedno od najčešće primjenjivanih i ujedno najkorisnijih sredstava oporavka sportaša jesu

psihološka sredstva,odnosno metode psihološke pripreme.Utrenažnom procesu i tijekom
natjecanja mogu se zapaziti pojave intenzivnijih psihičkih reakcija koje mogu poprimiti
obilježja stresa,pa i šoka,koji posebice na mlade sportaše može utjecati negativno te sniziti
produktivnost cjelovitog procesa sportske pripreme.

Psihoregulacijski trening pripada području psiho-profilakse i u neposrednoj je vezi s

aktivnošću sportskog psihologa u radu s pojedincem i grupom.

Danas rasprostranjena metoda psihološke pripreme je ona koja pripada području

autosugestije,a odnosi se na primjenu autogenog treninga u trajanju od 20-30
minuta.Smanjuje se prevelika uzbuđenost i tonus,i postiže stanje ugode i opuštenosti.

Relaksacijske tehnike pozitivno utječu na smirivanje i popuštanje psihičke napetosti.One

također mogu uspješno smanjiti tjeskobu i pretjerano emocionalno uzbuđenje.

U mobilizacijske metode se ubrajaju motivacijske tehnike ,kojima se podiže razina spremnosti

za podnošenje visokih i najviših opterećenja treninga i natjecanja,uz istovremeno snižavanje
mobilizacijskog praga sportaša.

28. Kontinuiranost sportskog treninga: prikaz dinamike stanja organizma sportaša

kada naredni trening dolazi prerano, prekasno i u pravo vrijeme

Kontinuiranost sportskog treninga znači da se provodi sustavno,odnosno redovito i da

predstavlja dugoročan proces usavršavanja od najranije dobi,od trenutka kada se dijete počme
baviti sportom do završetka sportske karijere.Odvija se kontinuirano,bez prekida,sa stalnim
smjenjivanjem intervala rada,odnosno opterećenja,i intervala odmora,odnosno oporavka
sportaša.Trenažni stimulansi,pojedinačni treninzi i ciklusi stalno se ponavljaju.Vrhunski
sportaš trenira svakodnevno,samo je pitanje koliko i kada.Duži prekidi trenažnog procesa
mogu ugroziti sportski napredak.

slika 65. stranica 209

Radni intervali u biti predstavlja stimulacijski dio,a interval odmora,relaksacijski dio

trenažnog procesa koji osigurava regeneraciju,tj. oporavak i uspostavljanje,ne samo ranije
narušene radne sposobnosti,nego i povišene radne sposobnosti.U fazi odmora se,nizom mjera
oporavka,obnavlja stanje organizma.Biokemijska aktivnost nakon treninga omogućava
sportaša da u fazi odmora uspostavi povišenu radnu sposobnost(pojava superkompenzacije ili
natkompenzacije),kao izraz potpune spremnosti sportaša za idući trening.

slika 63. stranica 205

Ta pojava jedna je od osnovnih akutnih funkcionalnih reakcija ili odgovora organizma

sportaša u procesu treniranja na kojem se temelji kumulacija efekataa i razvoj treniranosti.

Zbog čega uopće dolazi do pojave superkompenzacije?

 to se može objasniti činjenicom da svaki trening,usmjeren na razvoj komponenata

treniranosti,sportaš doživljava kao neugodu,odnosno doživljava ga kao stres.S
obzirom na to da je organizam sportaša samoorganizirajući i samoregulirajući
 sustav,onda on,imajući u vidu spomenute reakcije,nastoji dodatnom aktivnošću svih
svojih organskih sustava povećati rezerve organizma,kako bi što spremnije dočekao
idući trening i doživio u njemu manju neugodu,odnosno nižu razinu stresa i boli.

Znači,u ponovljenom treningu s velikim opterećenjem,sportašev organizam pokušava smanjiti

opterećenje,odnosno doživljaj neugode koji mu je nametnut u prethodnom treningu i koje
sportaš svjesno prihvaća,čime se prilagođava na novi stimulans.

U skaldu s time,reakcije organizma tijekom treninga i oporavka treba promatrati na cjelovit

način tako da se posebno analiziraju one reakcije organizma sportaša koje se
povećavaju(FS,koncentracija laktata,koncentracija hormona kortizola,koncentracija ureje u
krvi dr.),kao i one koje se snižavaju,odnosno koje se na određeni način troše(težina
tijela,količina glikogena,aktiviranje inzulina)

S aspekta kontinuiranosti treninga,bitno je poznavati dinamiku i intenzitet

dekompenzacijskih(iscrpljenje,umaranje),kompenzacijskih(oporavak,obnavljanje),superkomp
enzacijskih(nadoporavak,povišena radna sposobnost) i rekompenzacijskih(ponovno vraćanje
stanja organizma na početni nivo) procesa,odnosno reakcija organizma za svakog sportaša
posebice,jer je u kontinuitetu trenažnog procesa najpovoljnije da sljedeći trening dođe upravo
u vrijeme vrha superkompenzacijskog vala.

Za trenere je važno pitanje koliko je vremena potrebno za uspostavljanje povišene radne

sposobnosti(superkompenzacija) nakon različito usmjerenih treninga.Oporavak nakon
treninga brzinske izdržljivost traje i 60 do 72 sata,nakon treninga opće aerobne izdržljivosti i
snažne izdržljivosti 48 do 60 sati;nakon treninga snage 36 do 48 sati,a nakon treninga brzine
za potpuni oporavak potrebna su 24 do 36 sati.

No važno je da trener zna kako se u praksi sljedeći trening može provoditi različitim
stupnjevima oporavka sportaša i to:

1. PREKASNO,nakon što se izgube efekti prethodnog treninga

2. PRERANO,prije nego li se ponovno uspostavi prethodno narušena radna sposobnost
3. U NAJBOLJE VRIJEME nakon uspostavljanja povišene radne sposobnosti u odnosu
na stanje prije početka prethodnog pojedinačnog treninga

Je li uopće moguće provesti nekoliko treninga u vrijeme nepotpune kompenzacije odnosno

nedovoljnog oporavka sportaša?

 U konstrukciji treninga u mikrociklusu,nakon nekoliko takvih treninga u vrijeme

nepotpune odnosno superkompenzacije,potrebno je planirati produženi odmor s
adekvatnim mjerama oporavka ne bi li se omogućila superkompenzacija za prvi
trening u idućem mikrociklusu.

29. Progresivnost opterećenja treninga i natjecanja

Ovaj princip definira potrebu stalnog povećanja opterećenja od početka sportske karijere do
zrele sportske dobi.U dugoročnom procesu sportske pripreme opterećenja rastu i povećavaju
se sve do maksimalnih vrijednosti.U jednoj razvojnoj etapi dugoročne sportske pripreme,na
prijelazu iz juniorske u seniorsku dobnu kategoriju,opterećenja treninga i natjecanja nalaze se
na najvišoj granici apsolutnog volumena opterećenja i na gornjoj granici sportaševih
bioloških i psihičkih mogućnosti.

Apsolutna razina opterećenja stalno se povećava od 30% u univerzalnoj sportskoj školi do

100% na početku ,seniorske sportske dobi.To znači da dijete-sportaš u dobi između 6. i
10.godine trenira s puno manjim apsolutnim opterećenjem (30%-40%),a sportaš,primjerice u
dobi od 15 godina sa 65% tog kasnijeg apsolutnog maksimuma kojim će to isto
dijete,odnosno mladi sportaš trenirati kada odraste.

Temeljem navedenog može se zaključiti da dijete,primjerice u desetoj godini života,trenira

pod apsolutnim opterećenjem od 45 do 50% svojega kasnijeg maksimuma,ali da to dijete
istodobno trenira pod najvećim mogućim relativnim opterećenjem koje odgovara njegovim
razvojnim biološkim i psihičkim kapacitetima.

tablica 28. strana 213

Vidljivo je kako se zahtjevi odnosno opterećenja u trenažnom procesu kontinuirano

povećavaju,a svaka stagnacija opterećenja uvjetuje stagnaciju treniranosti i vrhunskih
sportskih postignuća.

Pravilno doziranjeopterećenje omogućava optimalnu razinu treniranosti i postizanje

očekivanih rezultata u odgovarajućim dobnim granicama.Najvažnije je znati kako u pripremi
potencijalnih vrhunskih sportaša mlađe dobi forsirano korištenje specifičnih trenažnih
opterećenja i sredstva za brzi oporavak dovodi,u pravilu do ubrzanog sportskog napretka,ali i
do relativno brzog iscrpljivanja fizičkog i psihičkog potencijala organizma mladih sportaša.To
može negativno utjecati na njihovu kasnije sportsku aktualizaciju.O tome u pripremi
potencijalnih vrhunskih sportaša mlađe dobi moraju osobito skrbiti treneri,roditelji i sami
sportaši.

30. Valovitost opterećenja treninga i natjecanja

Opterećenje treninga i natjecanja stalno se povećavaju i smanjuju,što znači da nisu uvijek

jednaka i da se može uočiti njihov valoviti oblik.Postoje jasno definirani intervali većeg i
manjeg opterećenja koji se stalno izmjenjuju,kako u malim,tako u srednjim i velikim
ciklusima sportske pripreme.

U osnovi ovog principa je potreba da se nakon razdoblja forsiranog rada,koji izaziva veliki
umor,pa i iscrpljenje organizma,obavezno planira razdoblje rada nižih razina opterećenja koje
će omogućiti potrebnu regeneraciju sportaša.To praktički znači da proces treninga
karakterizira valovita dinamika opterećenja i rasterećenja.

Valovitost opterećenja nazočna je u svakom ciklusu trenažnog procesa,pri čemu su valovi

opterećenja i rasterećenja najjasnije izraženi u godišnjim i polugodišnjem ciklusu,a definirani
su kao veliki ili makrovalovi opterećenja i rasterećenja.
slika 68. stranica 215

Mezocikluse opisuje srednji ili mezovalovi opterećenja i rasterećenja,a mali ili mikrovalovi
nalaze se u mikorciklusima kao i u pojedinačnim treninzima.To upućuje na potrebu da se
nakon razdoblja povećanog opterećenja ono,u jednom trenutku,smanji ne bi li se tako
aktualizirali efekti ranije provedenog treninga.

Distribucija opterećenja i rasterećenja je važan dio planiranja i programiranja treninga.Slijedi

krivulju progresivno-diskontinuiranoga karaktera.Izraz 3:1 znači da se nakon 3 treninga
povećanog opterećenja,u četvrtom treningu opterećenje smanjuje.

Veliki valovi intenziteta i ekstenziteta opterećenja nalaze se u periodima,srednji u mjesečnim

ciklusima,a mali valovi se nalaze u mikrociklusima.

31. Usmjerenost sportskog treninga

Ciljna usmjerenost procesa sportske pripreme u sportu podrazumijeva objektivno definiranje

realnih ciljeva koji se mogu ostvariti u zadanom vremenu.Označava tendenciju razvoja i
usavršavanja,sportaševih kapaciteta iznimno važnih za postizanje maksimalnog sportskog
učinka.Princip se temelji na specifičnim relacijama između ciljeva,koji se u konkretnoj
sportskoj disciplini žele postići,i procesa treninga,primjerenog utvrđenim karakteristikama
dobi i spola sportaša i uvjetima u kojima se trenažni proces provodi.

To znači da trener mora poznavati kriterije za eksplicitno definiranje ciljeva sportskog

treninga kao transformacijskog procesa.

Prvi kriterij za određivanje ciljeva trenažnog procesa povezan je s poboljšanjem glavnih

sastavnica treniranosti od kojih ovisi uspiješnost u sportu.To obuhvaća:razvoj i održavanje
odgovarajućih funkcionalnih i motoričkih sposobnosti,TE-TA veština,teorijskih zanja te
morfoloških obilježja i psihičke stabilnosti.

Trening je prije svega usmjeren na transformaciju najvažnijih sposobnosti i obilježja sportaša

te na usvajanje,usavršavanje i stabilizaciju TE-TA znanja.

Drugi kriterij za određivanje ciljne usmjerenosti pripreme sportaša jesu njegove

sposobnosti,osobine,TE-TA znanja jer se svaki pojedinac nalazi u drugačijem imicijalnom
stanju koje uvelike određuje njegove kapacitete u finalnom stanju,a prema kojima se
usmjerava trenažni proces.Iz toga slijedi da se pri određivanju ciljeva treninga mora voditi
računa o unapređivanju slabih strana treniranosti pojedinog sportaša,a da se
sposobnost,osobine i znanja koje je sportaš već razvio do određene razine,održavaju na
željenoj razini ili dalje unapređuju ako postoji genetski potencijal za njihov razvoj.Trening se
u pravilu mora individualizirati.

Treći kriterij za određivanje ciljeva trenažnog procesa povezan je s informacijama o

kronološkoj i biološkoj dobi,jer je poznato kako zbog bioloških i psihičkih determinanata
djetetova razvoja,trening u prvim fazama dugoročne sportske pripreme valja usmjeriti
drugačije od treninga u kasnijim fazama.
Za razvoj svake motoričke sposobnosti iz skupa koordinacijskih,kondicijskih i drugih
dimenzija poznata je najpovoljnija ili kritična dob djeteta sportaša,u kojoj je ono naročito
osjetljivo na podražaje određene ciljne usmjerenosti(radi se o senzitivnim fazama)

Četvrti kriterij koji utječe na ciljanu usmjerenost treninga su spolne razlike jer se,osobito u
nekim dobnim kategorijama,moraju uvažavati razlike između djevojčica i dječaka,a kasnije i
mladih sportaša i sportašica.

32. Povezanost programa sportske pripreme

Ovaj princip definira povezanost,bolje rečeno sinergijski odnos svih vrsta programa sportske
pripreme kojima se žele ostvariti različiti kratkoročni i dugoročni ciljevi.Zato proporcionalna
zastupljenost pojedinih programa u svakom ciklusu mora biti jasno definirana.Programi se
međusobno prožimaju i nadopunjuju,efekti postignuti njihovom primjenom stalno se
nadograđuju tako da se svaki idući program temelji na učincima prethodnoga.

Globalni programi koji čine proces treninga,sustav natjecanja i mjere oporavka u svim
razdobljima dugoročne i kratkoročne periodizacije,čvrsto su povezani,umreženi.Visoki
sportski rezultati danas se javljaju kao posljedica dobro planiranog,programiranog i
kontroliranog procesa treninga,optimalnog rasporeda natjecanja i kvalitetnih mjera oporavka

Zaključno,uspjeh na natjecanjima i pripremljenost sportaša za najviša postignuća ovise o

ponajprije o kvaliteti treninga,ali isto tako i o primjeni mjera oporavka i ostalih dopunskih
faktora o čemu se brinu treneri i članovi stručnih timova.

Potrebno je definirati propoorcionalne odnose treninga,natjecanja i mjera oporavka u

pojedinim ciklusima sportske pripreme.tako se u svakoj dobnoj kategoriji mora uspostaviti
ravnoteža broja i trajanja treninga s brojem natjecanja i,potrebnih,dopunskih sadržaja sportske
pripreme

Na drugoj razini principa povezanosti postoje jasno definirana povezanost temeljnih programa
sportske pripreme koje čine:kondicijska priprema,informacijska priprema i psihička priprema

Temelji programi sportske pripreme moraju biti umreženi tako da kondicijska priprema
predstavlja osnovu za provedbu programa tehničke pripreme,a oni pak zajedno omogućuju
uspješnu provedbu taktičke pripreme.Pritom svi ti programi snažno djeluju u interakciji s
psihičkom pripremom.

Važan aspekt povezanosti prvo globalnih,a zatim i temeljnih programa sportske pripreme jest
usklađivanje programa treninga i natjecanja kao i svih elemenata
kondicijske,tehničke,taktičke i psihičke pripreme.

Princip povezanosti definira i interakciju usmjerenih programa sportske pripreme definiranih

kao opća ili višestrana,osnovna ili bazična,specifična i situacijska sportska priprema

U prvim etapama sportskog usavršavanja i razvoja treniranosti,uloga višestrane pripreme je

velika i prvenstveno služi unapređivanju zdravlja i povišenju razine primarnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti i biotičkih motoričkih znanja djece sportaša za najrazličitije oblike
motoričke djelatnosti u skladu sa senzitivnim fazama njihova rasta i sazrijevanja.U kasnijim
etapama dugoročne sportske pripreme počinju prevladavati prvo bazična,a kasnije specifična i
situacijska priprema,dok višestrana priprema dobiva pomoćni karakter.

Na kraju,princip povezanosti jasno određuje i suodnos,interakciju izoliranih programa

sportske pripreme u skladu sa specifičnostima pojedinog sporta i potreba svakog
sportaša.Radi se o definiranim programima za razvoj pojedinih kondicijskih sposobnosti ili
stjecanju široke lepeze TE-TA znanja.

33. Cikličnost sportskog treninga

Pod cikličnošću treninga podrazumijeva se provođenje dobro definiranih

globalnih,temeljih,usmjerenih i izoliranih programa sportske pripreme u vremenski
zaokruženim cjelinama-ciklusima koji prema određenim pravilima slijede jedan
drugoga,ponavljaju se i međusobno se nadopunjuju

Znači,proces sportske pripreme se odlikuje kao hijerarhijski usustavljen proces koji čini duži i
kraći odjelci čiji je raspored strogo određen.Tako definirani ciklusi se katkad u sadržajnom i
metodičkom smislu,kao i prema razini opterećenja znatno razlikuju.Programiranje treninga u
okviru različitih ciklusa omogućava efikasnu sistematizaciju zadataka,sredstva i metoda
trenažnog rada te funkcionalnu primjenu ostalih principa sportske pripreme.

Veći ciklus sadrži više manjih ciklusa,pa se taj ukupni niz može uspješno prikazati tako da na
njegovu početku sportska karijera sadrži više olimpiskih ciklusa,a da na kraju jedan
pojedinačni trening sadrži više dijelova,a oni pak sadrže više trenažnih operatora.

Mikrociklusi treninga traju od 2-3 do 7-10 dana,mezociklusi od 2-3 do 6-8 tjedana,periodi

treninga traju od 4-6 jedana do 4-6 mjeseci,a makrociklusi traju od 3-6 do 9-12 mjeseci

34.Podjela ciklusa sporske pripreme

VEĆI CIKLUS SADRŽI VIŠE MANJIH CIKLUSA

Sportska karijera Više dvoolimpijskih ciklusa
Dvoolimpijski ciklus Dva olimpijska ciklusa
Olimpijski ciklus 4 godišnja ciklusa
Godišnji ciklus 1 ili više makrociklusa
Makrociklus 3 mezociklusa-
perioda(PRIP,NATJ,PRIJEL)
Mezociklus-period 2-5 mezociklusa-faza
Mezociklus-faza 3-8 mikrociklusa
Mikrociklus 3-14 trenažnih dana
Trenažni dan 1-4 pojedinačna treninga
Pojedinačni trening 4 dijela
(uvodni,pripremni,glavni i
završni)
Dio pojedinačnog treninga Više trenažnih operaatora