Professional Documents
Culture Documents
KRONIKA POEKO-SLAVONSKA
BRANKO PETROVI
POEKI ARHITEKT I URBANIST
(Poega, 27.8.1922. - Zagreb, 22.5.1975.)
Nema sumnje da je Poega rasadnik arhitekata koji su djelovali u inozemstvu. Uz Dragana
Petrika, Ferdinanda Florschtza
tu je i skoro zaboravljen Poeanin Branko Petrovi.
no s najtalentiranijim acima,
izlagao je svoje crtee u Gradskoj vijenici koje su kupovali
graani. Za vrijeme Drugoga
svjetskog rata upisao je Arhitektonski odsjek Tehnikog fakulteta u Zagrebu, koji je diplomirao 1948. Za vrijeme rata bio
je i u domobranima, zatvoru,
bolnici i u Narodno oslobodilakoj borbi. Nakon diplome zaposlio se kao projektant i urbanist u Urbanistikom institutu u
Zagrebu. Od 1951.-1952. bio je
naelnik u Upravi generalnog
urbanistikog plana Ministarstva
komunalnih poslova Hrvatske.
Nakon specijalizacije urbanizma
1952. u Engleskoj i vedskoj,
kao stipendista UN-a, radio je na
Pripremio:
UTJECAJ MAJKE
NA GOVOR DJETETA
Mnoga su istraivanja potvrdila snaan utjecaj
majke na govor djeteta, a koji zapoinje ve tokom
njihove najranije komunikacije. Tako se spoznalo
da je dijete od roenja ili neposredno nakon njega
orijentirano prema stvaranju kontakta i emocionalne te ekspresivne interakcije s drugim ljudima, to
oznaava bioloku predodreenost djeteta za
interakciju. Razvoj djetetova govora iznimno je
vaan, jer se njime moe pratiti i napredovanje
djeteta, a da bi se govor mogao razviti, moraju biti
ispunjeni i neki osnovni bioloki, socioloki i psiholoki uvjeti. Odmah nakon roenja dijete se
vokalno sporazumijeva s okolinom, ponajprije s
majkom, a pla je prvo vokalno izraavanje neugodnih djetetovih osjeaja, ije znaenje, meu
ostalima, najbolje razumije majka. Iako vokalno
razvoj znaenja rijei, a tako je isto i s komunikacijskim gestama, koje su takoer vrlo vaan
imbenik govornog razvoja. Stoga je vano poznavati elemente i mogunosti stimulacije interakcije majka-dijete, te rano prepoznati poremeaje
tih odnosa radi unapreenja razvoja govora i
spreavanja moguega govorno-jezinog poremeaja. Vano je spomenuti da su i uvjeti za igru, i
nain na koje se dijete igra, a koje roditelji omoguuju ili doputaju djetetu, iznimno vani za
razvoj djejeg govora. Takoer je vano da roditelj
verbalno izraava svoje zadovoljstvo djetetom, da
ga hvali, te mu i neverbalno, mazei ga i ljubei,
pokazuje svoju ljubav. S druge strane, roditelji koji
kontroliraju dijete, ali mu se verbalno spontano ne
obraaju ili govore samo kada ih dijete pozove, ne