Sveuilite u Zadru

Tomislav Janovi

Citiranje, parafraziranje i upuivanje

na izvore u akademskim tekstovima
nastavni materijal za kolegij Akademsko pisanje

Zadar, 2009.

Sadraj

0. Uvodne napomene ................................................................ 2

1. Osnovni pojmovi .................................................................. 3
2. Izravno navoenje (citiranje)................................................ 4
3. Neizravno navoenje (parafraziranje) .................................. 7
4. Pisanje bibliografskih jedinica
(sastavljanje popisa literature)............................................ 10
5. Korisna literatura ................................................................ 22

0. Uvodne napomene
Izravno i neizravno navoenje (citiranje), upuivanje (referiranje) na izvore te
pisanje bibliografije (literature) standardni su postupci bez kojih je nezamislivo
pisanje, ali i itanje i razumijevanje akademskih radova od seminarskih i
zavrnih radova do strunih i znanstvenih. Stoga je za svakog lana akademske
zajednice vano da to bre i to uspjenije ovlada tim vjetinama.
Kada je rije o citiranju i parafraziranju, dva su kljuna zahtjeva koja se
postavljaju pred pisca akademskog rada: da vjerodostojno prenese sadraj koji
citira ili parafrazira te da na to jasniji nain uputi itatelja na izvore s kojih je te
sadraje preuzeo.
Naalost, u akademskom svijetu jo uvijek ne postoji jedinstveni nain
upuivanja na izvore odnosno njihova biljeenja. Ipak, u posljednja dva desetljea
kao najraireniji nain nametnuo se tzv. Harvardski bibliografski stil (Harvard
Bibliographic Style). Osnovu te metode ini postupak umetanja upute na
bibliografski izvor u sam tekst, to je mogue blie mjestu izravnog ili neizravnog
navoda. Uputa na izvor slui kao poveznica s cjelovitim bibliografskim zapisom
koji se navodi u literaturi na kraju teksta. Ova se metoda pokazala jednostavnijom i
praktinijom od alternativnih metoda upuivanja na izvore. Ono to je zajedniko
veini tih alternativnih, danas uglavnom zastarjelih metoda je navoenje
bibliografske upute (reference) u biljeci na kraju stranice (fusnoti) ili na kraju
teksta.
Ovaj nastavni materijal temelji se na Harvardskom sustavu referiranja i
biljeenja bibliografskih izvora. No, valja napomenuti da ni taj sustav nije potpuno
ujednaen, to znai da postoje njegove razliite inaice (varijacije), ovisno o
instituciji odnosno autoru/-ici koja ga primjenjuje. Detaljni podatci o Harvardskom
bibliografskom sustavu mogu se nai na nekoj od mnogobrojnih internetskih
stranica posveenim tom sustavi ili znanstvenim bibliografijama openito. 1
Naputci koji slijede sastoje se od definicije osnovnih pojmova, naputaka za
izravno navoenje (citiranje), naputaka za neizravno navoenje te naputaka za
pisanje bibliografske jedinice (sastavljanje popisa literature). Svi postupci, pravila i
preporuke ilustrirani su primjerima koji se bojom razlikuju od ostatka teksta.

Vidi posljednju stranicu ovog nastavnog materijala.

1. Osnovni pojmovi
Informacijski sadraj: informacije utjelovljene u bilo kojem fizikom
sustavu od najjednostavnijeg (kao to je zraka svjetlosti) do najsloenijih (kao to
je Internet ili ljudski mozak).
Informacijski izvor: bilo koji sustav s kojega je mogue preuzeti (pokupiti)
neki informacijski sadraj.
Medij: bilo koji sustav koji moe posluiti za pohranu, preuzimanje i
prijenos (reprodukciju) informacijskih sadraja.
Tekst: informacijski sadraj, izraen u nekom jeziku (prirodnom, umjetnom,
glazbenom, slikovnom itd.) i pohranjen na nekom trajnijem mediju (rukopisnom,
tiskanom, elektromagnetskom, elektronikom itd.), i koji ini znaenjsku i
prostorno-vremensku cjelinu.
Zatieni informacijski sadraj: ideja, otkrie, teorija, objanjenje,
hipoteza, argument, dokaz, interpretacija, metoda, ali i bilo koje drugo originalano
postignue znanstvene, ali i uope intelektualne aktivnosti, koje najee (ali ne
uvijek!) postoji u formi teksta, a ije izravno ili neizravno navoenje u
akademskom tekstu povlai za sobom dvostruku obvezu: (a) obvezu vjernosti
izvoru odakle se preuzima i (b) obvezu upuivanja (referiranja) na taj izvor (osim
u sluaju ako je rije o opepoznatom postignuu).
Bibliografski izvor: knjiga, asopis, novina, baza podataka, internetska
stranica, radijska ili televizijska emisija, javno predavanje, privatni razgovor,
natpis na zidu nepoznatog autora, i svaki drugi drugi medij s kojega je u akademski
tekt preuzet neki drugi tekst odnosno neki zatieni informacijski sadraj.
Izravno navoenje ili citiranje: standardizirani postupak u akademskom
pisanju kojim se u matini tekst umee neki drugi tekst, pri emu se navodi uputa
(referenca) na bibliografski izvor odakle je preuzet.
Neizravno navoenje (parafraziranje): standardizirani postupak u
akademskom pisanju kojim se (prepriavanjem, saimanjem, tumaenjem i sl.) u
matini tekst unosi zatieni informacijski sadraj preuzet s nekog bibliografskog
izvora, pri emu se (osim ako je rije o opepoznatom sadraju) navodi uputa
(referenca) na taj izvor.
Upuivanje ili referiranje na izvor: standardizirani postupak u
akademskom pisanju kojim se itatelj upuuje na izvor s kojega je preuzet neki
tekst ili neki zatieni informacijski sadraj.
Bibliografska jedinica: pojedinana biljeka u literaturi na kraju
akademskog teksta na koju se odnosi uputa ili referenca u tekstu, i koja sadri sve
relevantne podatke za tonu identifikaciju bibliografskog izvora s kojega je preuzet
citirani tekst odnosno zatieni informacijski sadraj.

2. Izravno navoenje (citiranje)

Izravno navoenje ili citiranje umetanje drugog teksta (tueg ili vlastitog) u
akademski tekst jedan je od najuobiajenijih i najvanijih postupaka u
akademskom pisanju. Tekst koji se umee, a koji se naziva navod ili citat, mora
biti istaknut kako bi se jasno razlikovao od matinog teksta. Isticanje se postie na
dva naina: (a) stavljanjem citiranog teksta u navodnike 2 , ili (b) izdvajanjem
citiranog teksta u zaseban odlomak, zatim uvlaenjem tog odlomka prema desnoj
margini (u pravilu 1 do 2 cm u odnosu na matini tekst) te smanjivanjem veliine
slovnog znaka (fonta).
Prvi postupak isticanja primjenjuje se ako je citirani tekst krai od tri do pet
redaka. Ako je dui od tri do pet redaka, primjenjuje se drugi postupak. U oba se
sluaja obavezno navodi uputa (referenca) na izvor citata.
Uputa ili referenca na izvor citata navodi se u samom tekstu, neposredno
ispred ili neposredno iza citiranog teksta, ovisno o vrsti citata, ali i strukturi teksta,
tj. ovisno o tome gdje je autoru najprikladnije spomenuti prezime citiranog autora.
Uputa ili referenca sadri tri elementa: (a) prezime citiranog autora ili citirane
autorice odnosno prezimena citiranih autora ili autorica 3 , zatim (b) godinu
izdavanja publikacije iz koje je preuzet citat (odnosno, za netiskani izvor, godina
ili neka druga identifikacijska oznaka), te (c) broj stranice ili stranica 4 s koje (ili s
kojih) je citat preuzet (ako je rije o tiskanom izvoru). Element (a) i (b) su odvojeni
zagradom ili zarezom, a elementi (b) i (c) dvotokom. Budui da se prezime (a
ponekad i ime) citiranog autora obino spominje u tekstu koji prethodi citatu,
godina izdavanja (objave) i broj stranice se navode u zagradi uz njegovo prezime.
Ponekad se, ovisno o nainu citiranja, sva tri navedena elementa navode u
zagradi. 5
U sluaju da se u akademskom tekstu citiraju dva teksta (ili vie njih) istog
autora i iste godine izdavanja (to znai da su prva dva elementa upute na izvor
identina), uputi se uz godinu izdavanja dodaje jo i malo slovo abecede, i to
prema abecednom redu za svaki novocitirani tekst (npr. za prvocitirani tekst:
2006a, za drugocitirani tekst: 2006b, itd.).
U sluaju da se citira tekst dvoje ili troje autora, u uputi (referenci) na izvor
tog teksta navode se prezimena svih autora, i to redoslijedom kojim su navedeni u
izvoru. U sluaju da je rije o vie od troje autora, u uputi se navodi samo prezime

2
U sluaju da se i unutar samog citiranog teksta pojavljuju navodnici, ti navodnici moraju biti drugaiji od
navodnika koji oznaavaju citat.
3
U daljnjem tekstu izraz autor upotrebljava se tako kao da se odnosi na oba roda (muki i enski) i na oba broja
(jedninu i mnoinu). Dakle, rije autor treba itati kao da pie autor ili autorica odnosno autori ili autorice.
4
U daljnjem tekstu izraz broj stranice upotrebljava se tako kao da se odnosi i na jedninu i na mnoinu, tj. kao
da pie broj stranice ili brojevi stranica.
5
Nekada su se ti podatci navodili u tzv. pozivnoj biljeci (fusnoti) koja se umetala na dno stranice ili na kraj
teksta. U Harvardskom bibliografskom sustavu ta se metoda izbjegava zbog njezine nepraktinosti za itatelja.

prvog autora iza ega slijedi oznaka et al. 6 , dok se prezimena svih autora
navode u odgovarajuoj bibliografskoj jedinici na kraju akademskog teksta.
Referenci (uputi) uz svaki pojedinani citat, u popisu literature na kraju
teksta pridruuje se odgovarajua bibliografska jedinica koja sadri cjelovite
podatke o izvoru citata. Naravno, ako se vie puta pozivamo na isti izvor (tj.
navodimo vie referenci na isti izvor), u literaturi za taj izvor navodimo jednu
bibliografsku jedinicu.
U sluaju da se citirani tekst citira prema nematinom izvoru, tj. ako se
preuzima od autora koji nije autor dotinog teksta (nego ga je i sam citirao), tada se
u zagradi navode prezimena obaju autora: i prezime citiranog autora i prezime
autora publikacije prema kojoj je tekst citiran, s time da se ispred prezimena
potonjeg autora dodaje oznaka prema s dvotokom (a iza prezimena opet
godina objave i broj stranice). Sukladno tome, u popisu literature navode se dvije
bibliografske jedinice (biljeke): jedna za publikaciju citiranog autora, a druga za
publikaciju autora prema kojoj je tekst citiran. Slijede primjeri.
Primjer 1: oznaavanje citata navodnicima
Prema Dennettovom shvaanju (1991: 207), sam je ljudski um artefakt koji
nastaje kada memi preustroje ljudski mozak kako bi od njega uinili bolje stanite
za meme.
Primjer 2: oznaavanje citata izdvajanjem u zaseban odlomak
Vea privlanost gradskih ivotnih navika i ideja (gradskih mema) od onih
seoskih moe se ovako objasniti:
Kada gradski ljudi odu na selo, zbog manje gustoe naseljenosti oni sreu manje
seoskih ljudi, te preuzimaju manje ruralnih mema zato to ih manje i postoji; no kada
seoski ljudi odu u grad, oni susreu mnogo gradskih ljudi i mnogo novih ideja.
Posljedica je memetiki pritisak za ivotom u gradu. (Blackmore, 2005: 264)

Primjer 3: citiranje navodnicima prema nematinoj publikaciji

Definicija etike koju daje Albert Schweitzer (1929.), vicarski lijenik i jedan od
najveih dobrotvora prolog stoljea, glasi: Etika [] se sastoji u tome da ja
spoznajem nunost [] jednakog strahopotovanja pred svakom voljom za
ivotom kao i pred svojom vlastitom. Time ve imam potrebno temeljno naelo
moralnosti. Dobro je odravati i njegovati ivot; zlo je unitavati i sprjeavati
ivot. (prema: Singer, 2002: 212).
Citirani tekst ne mora biti kontinuirano (neprekinuto) citiran. Prema potrebi
ga se moe prekidati: bilo umetanjem jedne ili nekoliko rijei u citat (ak i unutar
iste reenice) bilo isputanjem dijela citranog teksta (jedne ili vie rijei, itave
reenice ili vie njih). Umjesto isputenog dijela teksta umeu se tri toke u
zagradama (...), a dijelovi necitiranog (dodanog) teksta unutar citata stavljaju se u
6

Skreenica za et alia, to na latinskom znai i drugi.

zagradu. Isputeni tekst moe se nalaziti na bilo kojem mjestu u citiranoj reenici.
Ako se nalazi na samom kraju reenice, onda nakon tri toke u zagradama opet
slijedi toka (za kraj reenice).
U sluaju da se u citiranom tekstu eli istaknuti neka rije ili vie njih, ta se
rije odnosno te se rijei piu kurzivom (ukoenim slovima), a na kraju citata se u
zagradi, iza godine i broja stranice, dodaje napomena moje isticanje ili kurziv
dodan, ime se itatelju daje na znanje da istaknute dijelove citata nije istaknuo
njihov autor, ve autor koji ih je citirao. Slijede primjeri.
Primjer 4: isprekidani citat s umetanjem vlastitog teksta
Jedan od najveih teoretiara bioloke evolucije u 20. stoljeu, Ernst Mayr (1983a:
326), smatra da se istraivai koji pokuava[ju] utvrditi je li [neko obiljeje]
proizvod prirodnog odabiranja ili sluaja [...] suoavaju s epistemolokom
dvojbom. Dvojba proizlazi iz injenice to bi [s]koro bilo koja promjena tijekom
evolucije mogla biti proizvod sluaja. Moe li se to ikada dokazati?, pita se
Mayr, te pokazuje da ne moe. Ono to se, prema njemu, moe pokazati je kako
bi posjedovanje [...] osobine moglo imati selekcijski povoljan uinak.
Primjer 5: isprekidani citat s vlastitim isticanjem (dodavanjem kurziva)
Navedimo jo jedan citat koji je po miljenju mnogih povjesniara znanosti
najblii principu inercije:
Salviati: Ne izgleda mi da je ovo pravo vrijeme za ispitivanje uzroka ubrzanja
prirodnog gibanja o kome su razni filozofi davali razna miljenja. [] Sve ove
fantazije, a i neke druge, trebalo bi razmotriti, ali na to zaista ne vrijedi troiti vrijeme.
U ovom trenutku je cilj naeg autora samo da ispituje i dokae neke osobine ubrzanog
gibanja [ma kakav bio uzrok ubrzanja) []. (citirano pema: Mlaenovi, 1986: 135,
kurziv dodan).

Kao to se vidi iz svih pet primjera, navod (citat) ne umee se u matini tekst
bez prethodne najave. itatelja je na citat potrebno pripremiti. To se postie tako
da navodu prethodi jedna ili vie reenica, ili barem nekoliko rijei, koje imaju za
cilj uspostaviti smislenu vezu izmeu citata i matinog teksta, ime se postie
retoriki efekt, ali i olakava razumijevanje citata.

3. Neizravno navoenje (parafraziranje)

Za razliku od izravnog navoenja ili citiranja doslovnog preuzimanja nekog
teksta neizravnim navoenjem ili parafraziranjem se vlastitim rijeima prenosi
ideja, otkrie, teorija, objanjenje, hipoteza, argument, dokaz, interpretacija nekog
drugog autora, primjenjuje neka tua metoda, ili se openito u akademskom tekstu
na relevantan nain koristi tui informacijski sadraj. Budui da je taj sadraj u
pravilu zatien, njegova reprodukcija ne podlijee samo obvezi upuivanja
(referiranja) na izvor, nego i obvezi vjerodostojnog prenoenja njegova
informacijskog sadraja. Meutim, za razliku od prenoenja teksta (reenica i
dijelova reenica), prenoenje informacijskog sadraja teksta, tako da se na jasan
nain zadovolji zahtjev vjerodostojnosti, nije uvijek lak zadatak. Autori se esto
suoavaju s optubama da su pogreno prikazali neije stajalite, neiji argument
ili neiju teoriju, da su iskrivili neije rijei, da su neije tvrdnje protumaili na
subjektivan nain i sl.
Tui akademski tekst je najtipiniji i najei izvor zatienog
informacijskog sadraja u akademskom pisanju. Kada prepriavamo tui tekst nije
presudno hoemo li potpuno vjerno reproducirati strukturu samog teksta, od
reenice do reenice, nego je vano to hoemo li vjerno prenijeti logiki sadraj
utjelovljen u tekstu. Isto se odnosi i na bilo koji drugi izvor kojim se sluimo pri
parafraziranju. Logiki sadraj tuih misli potrebno je prenijeti jasno i
vjerodostojno, ali vlastitim rijeima i vlastitim stilistikim sredstvima, u skladu s
ciljem vlastitog teksta.
Tipian je sluaj da se misli nekog autora parafraziraju kako bi se njima
pojasnilo stajalite tog autora o nekom pitanju ili kako bi se to stajalite kritiziralo.
Imajui to u vidu, jasno ja da parafrazirani tekst ne mora biti jednake duine kao
izvorni tekst; njegova e duina ovisiti o cilju parafraziranja. Ako je cilj detaljno
komentirati ili kritizirati izvorni tekst, onda parafraza moe biti i dua od izvornog
teksta. Ako je cilj saeto prikazati neije stajalite ili neiji argument, onda e ona
u pravilu biti kraa od izvornog teksta.
est je sluaj da se izravno i neizravno navoenje kombiniraju: jedan dio
preuzetog teksta se izravno citira, a drugi dio tog teksta se parafrazira.
Kao i kod izravnog citiranja, pri svakom neizravnom citiranju
(parafraziranju) navodi se uputa (referenca) na izvor iji se sadraj parafrazira. To
se ini na potpuno isti nain kao i pri izravnom citiranju: pri prvom spominjanju
prezimena autora iji se misaoni sadraj prenosi u vlastiti tekst, navodi se godina
objave publikacije (ili bilo kojeg drugog izvora kojim smo se sluili), a iza broja
godine, odvojen dvotokom, broj stranice u izvoru (ako postoji). Ti se podatci u
pravilu navode u zagradama uz ime autora, ali se mogu navesti i u biljeci na dnu
stranice (fusnoti). Ako se parafrazira misaoni sadraj nekog autora prema izvoru
koji ne potjee od tog istog autora, tada se u uputi (referenci), navodi i prezime
autora ijim izvorom smo se sluili, a ispred prezimena naznaka vidi ili
7

usporedi 7 . (Nakon prezimena autora slijede uobiajeni podatci: godina

izdavanja i broj stranice naravno, ako je rije o izvoru za koji ti podatci postoje.)
Kao i u sluaju izravnog citiranja, potpuni podatci o izvoru kojim smo se sluili u
parafraziranju nalaze se u literaturi na kraju akademskog teksta, tako da svakoj
uputi (referenci) danoj u tekstu ili u biljeci odgovara neka bibliografska jedinica
u literaturi. (Razliitim uputama na isti izvor odgovara uvijek ista bibliografska
jedinica.)
Prilikom prenoenja tueg sadraja potrebno je osobitu panju obratiti na to
da itatelju u svakom trenutku bude jasno je li odlomak akademskog teksta koji
trenutno ita napisan sa stajalita autora matinog teksta ili se u tom odlomku
prepriava tui tekst odnosno tui misaoni sadraj. To je vano zato jer, za razliku
od izravnog citiranog teksta koji je (navodnicima ili uvlaenjem) grafiki odvojen
od matinog teksta, neizravno citirani (parafrazirani) tekst nije mogue vizualno
odvojiti od ostatka teksta. Stoga, gdje god postoji opasnost da doe do zabune oko
perspektive iz koje je neki dio akademskog teksta napisan, potrebno je tu
perspektivu jasno naznaiti. Drugim rijeima, kao i izravan navod, i neizravan
navod je potrebno pripremiti odnosno najaviti: parafraziranom tekstu treba
prethoditi jedna ili vie reenica, ili barem nekoliko rijei, koje imaju za cilj
uspostaviti logiku i retoriku vezu izmeu dijela teksta u kojem se prepriava tui
misaoni sadraj i dijela teksta koji ovome prethodi. Postoji razliiti naini da se to
postigne, a najjednostavniji je nain da se u jednoj reenici, koja slui kao najava
parafraze, itatelja upozori da e u tekstu koji slijedi biti preprian neki tui
misaoni sadraj. U toj e reenici tipino stajati ime autora tog sadraja te naznaka
o kojem se sadraju radi spomenut e se teorija koja se kani izloiti, navest e se
tvrdnja koja se kani kritizirati (ili braniti), kratko e se opisati argument koji se eli
analizirati, dat e se izvor podataka koji se kane komentirati i sl. U pravilu, ta
reenica e sadravati (u zagradi ili u biljeci na dnu stranice) uputu na
bibliografski izvor teksta ili sadraja koji se parafrazira. Slijede dva primjera
parafraziranja u akademskom tekstu
Primjer 6: saetak knjige drugog autora u jednom odlomku
Kako sukladno svom zakonski definiranom cilju svaka korporacija mora
nepopustljivo i bez izuzetka djelovati u vlastitu korist, Joel Bakan (2006.) tvrdi da
je svaka korporacija patoloka institucija. Njegova knjiga Korporacija: Patoloka
tenja za profitom i moi u svrhu razlaganja te teze dijeli se u pet poglavlja u
kojima Bakan nastoji odgovoriti na pitanja kako je korporacija postala ono to je
danas, kakva je priroda i koje su implikacije njezina patolokog karaktera i njezine
vlasti nad drutvom i, na kraju, to bi trebalo i to se moe uiniti kako bi se
smanjio njezin tetni potencijal? 8

Umjesto usporedi moe stajati skreenica usp..

Odlomak preuzet iz: Horvat, Sreko: Korporacija dominantna svjetska institucija, Zarez, br. 206, str. 8, 17.
svibnja 2007.
8

Primjer 7: parafraziranje (prepriavanje) tueg teksta s uputom na izvor u

biljeci na dnu teksta
U drugoj reenici svog metodolokog uvoda u spis O dui Aristotel kae da je
poznavanje due korisno za spoznaju openito, a ponajvema za spoznaju prirode,
ime jasno smjeta spis O dui u okvir filozofije prirode.1 Nakon toga slijedi
glavno metodoloko pitanje: kako sustavno obraditi duu? Aristotel odgovara da
duu treba obraditi tako da se objasni njena bit ba kao i njene glavne znaajke.
Drugim rijeima, potrebno je objasniti ne samo to dua jest, nego i to sve ona
omoguuje ivome biu.
1 Vidi takoer De partibus animalium I.1 641a 19b10. U oba spisa Aristotel napominje da filozofu
prirode kao takvom moda nije zadaa istraivati sve vidove due, budui da jedan vid ljudske due um
nije princip nikakve promjene. Iznimna kratkoa i skicoznost poglavlja posveenih umu u spisu O dui
moda je jedna od naznaka da je taj spis zamiljen prvenstveno kao doprinos istraivanju prirode. 9

Odlomak preuzet iz: Gregori, Pavel: Aristotel o diobi due, Prolegomena, sv. 7 (2), 2008: 133-151.

4. Pisanje bibliografskih jedinica (sastavljanje popisa

literature)
Popis literature navodi se na kraju teksta i sadri bibliografske jedinice na koje
prethodno upuuju reference u tekstu. Jedinice se navode abecednim redom, prema
prezimenu prvog autora, a za izvore bez autora prema prvom slovu naslova. Za
izvore istog autora najprije se navode bibliografske jedinice ranije godine
izdavanja (objavljivanja), a u sluaju da je rije o izvorima istog autora i iste
godine izdavanja (objavljivanja), najprije se navode oni koji su ranije citirani, tj.
oni ijoj godini izdanja (objavljivanja) je pridrueno slovo blie poetku abecede.
U nastavku slijedi popis elemenata bibliografske jedinice (biljeke) za
najee vrste izvora koji se pojavljuju u akademskim tekstovima. Za svaki od tih
izvora dan je po jedan primjer. U primjerima treba obratiti panu na: (1)
standardan nain navoenja elemenata u bibliografskoj jedinici, (2) redoslijed tih
elemenata unutar bibliografske jedinice, (3) nain grafikog isticanja pojedinih
elemenata (kurziv, navodnici), (4) inerpunkcijske znakove kojima su elementi
odvojeni jedan od drugoga (toka, zarez, dvotoka, toka-zarez itd.).
esto se dogaa da poneki element ne postoji (ili nije naveden) u izvoru
kojim se autor sluio pri pisanju rada, tako da se ne moe navesti ni u
bibliografskoj jedinici u popisu literature. Ipak, kada su u pitanju kljuni elementi
bibliografske jedinice (prezime autora, naslov rada odnosno knjige, godina i mjesto
objave, svezak asopisa), to se dogaa relativno rijetko. Ako se ipak dogodi, u
bibliografskoj jedinici se navode postojei elementi, i to propisanim redoslijedom.
Na kraju, valja naglasiti da tiskani izvori (knjige, asopisi i dr.) slue kao
bibliografski predloak za elektronike izvore. To znai da bibliografska jedinica
za knjigu ili asopis u elektronikom obliku uglavnom sadri iste kljune elemente
kao i bibliografska jedinica za knjigu ili asopis u tiskanom obliku. Jedina
specifinost elektronikog izvora je adresa internetske stranice kao kljuan element
identifikacije takvog izvora.

10

Bibliografska jedinica za knjigu sadri sljedee elemente:

prezime i prvo slovo imena autora ili urednika (ur.) 10
godina izdavanja knjige
naslov i podnaslov knjige (kurziv!)
naslov serije ili pojedinanog sveska
broj izdanja (ako nije prvo)
mjesto izdavanja
izdava (nakladnik)
Primjer 8: Pisanje bibliografske jedinice za knjigu

PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORA
NASLOV KNJIGE
(KURZIV)
GODINA OBJAVE

Silobri, V. (2003.) Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti

znanstveno djelo, 5. izdanje, Zagreb: Medicinska naklada.

BROJ IZDANJA

IZDAVA
MJESTO IZDAVANJA

10

U daljnjem tekstu izraz urednik upotrebljava se tako kao da se odnosi na oba roda (muki i enski) i na oba
broja (jedninu i mnoinu). Dakle, rije urednik treba itati kao da pie urednik ili urednica odnosno urednici ili
urednice.

11

Bibliografska jedinica za poglavlje ili lanak u knjizi ili za rad u zborniku sadri
sljedee elemente:
prezime i prvo slovo imena autora
godina izdavanja knjige ili zbornika
naslov i podnaslov poglavlja ili lanka u knjizi ili rada u zborniku (navodnici!)
prezime i ime urednika knjige/zbornika (ur.)
naslov knjige/zbornika (kurziv!)
broj izdanja (ako nije prvo!)
mjesto izdavanja
izdava (nakladnik)
Primjer 9: Pisanje bibliografske jedinice za poglavlje (lanak) u knjizi
PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORA

NASLOV RADA
(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

NASLOV I PODNASLOV
KNJIGE (KURZIV)

Petrovi, N. (2005.) Suvremene teorije distributivne

pravednosti, u: Krka, K. (ur.) Uvod u poslovnu etiku i
korporacijsku drutvenu odgovornost, Zagreb: Mate i
Zagrebaka kola ekonomije i menagamenta, str. 125-169
PREZIME I
INICIJAL IMENA
UREDNIKA

IZDAVA

RASPON STRANICA

MJESTO IZDAVANJA

12

Primjer 10: Pisanje bibliografske jedinice za lanak u zborniku radova

PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORA

NASLOV RADA
(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

NASLOV I PODNASLOV
ZBORNIKA (KURZIV)

anjek, F. (2005.) Hrvati i sveuilina Europa (13.-15. st.),

u: Budak, N. (ur.) Raukarov zbornik: zbornik u ast Tomislava
Raukara, Zagreb: Filozofski fakultet, 209-223.
PREZIME I
INICIJAL IMENA
UREDNIKA

IZDAVA

RASPON STRANICA
MJESTO IZDAVANJA

13

Primjer 11: Pisanje bibliografske jedinice za enciklopedijski lanak

PREZIME I INICIJALI
IMENA AUTORA

NASLOV LANKA
(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

MJESTO OBJAVE

Janovi, T., Penjak D. (2001.) Engleska filozofija, u:

Hrvatska enciklopedija, Svezak III, Zagreb: Hrvatski
leksikografski zavod, str. 156-157.
NASLOV KNJIGE
(KURZIV)

BROJ SVESKA
IZDAVA

RASPON STRANICA

14

Bibliografska jedinica za rad u asopisu sadri sljedee elemente:

prezime i prvo slovo imena autora
godina objave asopisa
naslov i podnaslov rada (navodnici!)
naslov asopisa (kurziv!)
broj sveska (volumena ili godita)
broj sveia (pojedinanog broja)
raspon stranica
Primjer 12: Pisanje bibliografske jedinice za lanak u znanstvenom asopisu
PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORA

NASLOV RADA
(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

NASLOV ASOPISA
(KURZIV)

Bracanovi, T. (2007.) Kako filozofi plagiraju: 10

primjera iz lanka Zdravka Radmana, Filozofska
istraivanja, sv. 27 (3), 685-693.
PODNASLOV

BROJ SVEIA
BROJ SVESKA

RASPON STRANICA

15

Bibliografska jedinica za novinski lanak sadri sljedee elemente:

prezime i prvo slovo imena autora
godina objavljivanja novine
naslov i podnaslov lanka (navodnici!)
naslov novine (kurziv!)
broj pojedinanog izdanja novine
datum objave pojedinanog izdanja novine
stranica
Primjer 13: Pisanje bibliografske jedinice za novinski lanak

PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORICE

NASLOV LANKA
(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

BROJ
STRANICE

Opai, N. (2008.) Savila se bijela loza vinova,

Vijenac, br. 386/387, 18. prosinca 2008., str. 8.
NASLOV NOVINE
(KURZIV)

DATUM OBJAVE
BROJ NOVINE

16

Bibliografska jedinica za kvalifikacijski rad

magistarski, doktorski) sadri sljedee elemente:

(prvostupniki,

diplomski,

prezime i prvo slovo imena autora

godina obrane rada
naslov i podnaslov rada (navodnici!)
vrsta rada (prvostupniki, diplomski, magistarski, doktorski)
institucija na kojoj je rad obranjen (sveuilite odnosno fakultet)
mjesto
Primjer 14: Pisanje bibliografske jedinice za prvostupniki rad
PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORICE

NASLOV I
PODNASLOV RADA
(NAVODNICI)

GODINA OBRANE

Blakovi, P. (2008.) Etika u marketingu: Prikriveno

oglaavanje, prvostupniki rad, Sveuilite u Zadru,
Zadar.
MJESTO

VRSTA RADA

IME SVEUILITA

17

Bibliografska jedinica za tekst na internetskoj stranici sadri sljedee elemente:

prezime i prvo slovo imena autora
godina objave teksta (ili godina postavljanja teksta na internetsku stranicu)
naslov i podnaslov teksta (kurziv ili navodnici!)
vrsta materijala
izdava
internetska adresa
datum posjete mrenoj stranici
Primjer 15: Pisanje bibliografske jedinice za internetski izvor bez autora

NASLOV TEKSTA
(KURZIV)
GODINA OBJAVE
IZDAVA

References/Bibliography Harvard Style Based on Style Manual for

Authors, Editors and Printers (2006.), University of Queensland,
http://www.library.uq.edu.au/training/citation/harvard_6.pdf,
(stranica posjeena: 2. sijenja 2009.)
INTERNETSKA ADRESA

DATUM POSJETE
MRENOJ STRANICI

18

Primjer 16: Pisanje bibliografske jedinice za osobni materijal objavljen na

internetskoj stranici

PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORA

NASLOV I
PODNASLOV
TEKSTA (KURZIV)

VRSTA
MATERIJALA
IZDAVA

GODINA OBJAVE

Janovi, T. (2009.) Citiranje, referiranje i upuivanje na izvore u

akademskom tekstu, nastavni materijal za kolegij Akademsko
pisanje, vlastita naklada,
http://www.janusonline.org/kolegiji/akademsko_pisanje.html
(stranica posjeena: 20. sijenja 2009.)
INTERNETSKA ADRESA

DATUM POSJETE
MRENOJ STRANICI

19

Primjer 17: Pisanje bibliografske jedinice za elektroniki asopis na

engleskom jeziku

PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORA

NASLOV RADA
(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

NASLOV ASOPISA
(KURZIV)

Vakoch, D. (2003) Intention, Interaction and Communication

with Extraterrestrial Intelligence, Leonardo Electronic Almanac,
vol. 11 (7), http://leoalmanac.org/journal/Vol_11/lea v11_n07.txt
BROJ SVEIA

INTERNETSKA ADRESA

BROJ SVESKA

20

Primjer 18: Cjelovita bibliografija na kraju akademskog rada

Literatura
Frankena, W. K. (1998.) Etika. Zagreb: Kruzak.
Jurii, J.; Kaniaj, I.; Joko, I.; Jane, S; Juri, J. (2007.) Manipulacija
itateljima- prikriveno oglaavanje u hrvatskim novinama, Politika misao, 44
(1): 117-135.
Kotler, P. (1997.) Upravljanje marketingom, Zagreb: Mate.
Martinovi, Maja (2007.) Etika u marketingu s posebnim osvrtom na etiku u
oglaavanju, u: Krka, K. (ur.) Uvod u poslovnu etiku i korporacijsku
drutvenu odgovornost, Zagreb: Mate i ZEM.
Zakon o medijima (2004.) Narodne novine, br. 59, 10. svibnja 2003.
Zakon o elektronikim medijima (2003.) Narodne novine, br. 122, 30. srpnja
2003.
Grbi, Gordana (2006.) Novinarsko vijee asti: Kako krimo kodeks asti,
Novinar, br. 11/12, str. 18-19.
Prikriveno oglaavanje, Wikipedia, http://hr.wikipedia.org/wiki/
Prikriveno_oglasavanje (stranica posjeena: 9. kolovoza 2008.).
Oglaavanje, Wikipedia, http://hr.wikipedia.org/wiki/Oglaavanje
(stranica posjeena: 9. kolovoza 2008.). 11

11
Bibliografija preuzeta iz: Blakovi, Petra: Etika u marketingu: Prikriveno oglaavanje, zavrni prvostupniki
rad, Sveuilite u Zadru, Zadar, 2008.

21

5. Korisna literatura
Citing & Referencing Guide: Harvard Style (2008), University College,
London, http://www.imperial.ac.uk/Library/pdf/Harvard_referencing.pdf .
Harvard System of Referencing Guide (2008), Anglia Ruskin Universtiy,
Cambridge & Chelmsford,
http://libweb.anglia.ac.uk/referencing/harvard.htm .
References/Bibliography Harvard Style Based on Style Manual for Authors,
Editors and Printers (2006.), University of Queensland,
http://www.library.uq.edu.au/training/citation/harvard_6.pdf .
Silobri, V. (2003.) Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, 5.
izd., Zagreb: Medicinska naklada.
Zelenika, R. (2000.) Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i
strunog djela, 4. izd., Rijeka: Ekonomski fakultet / Ljubljana: Ekonomska
fakulteta Univerze.

22