KONFLIKTI

DRUTVENI KONFLIKTI
Pojam drutvenog konflikta
Konflikt kao kategorija ima svoje filozofsko, nauno i vjersko znaenje (konflikt - udarati to
od to, sukobiti se, spor, borba, itd.)
Drutveni konflikt je proizaao iz ovjeka kao drutvenog bia (zoon politikon aristotel).
ovjek jedini raspolae sa razumom i ima sposobnost promiljanja. Na osnovu toga ovjek
odreuje svoje interese, kojima slijedi volja za njihovo ostvarenje, pa upotreba moi da bi se
dolo do postavljenog cilja.

CILJ
(SUKOB)

Struktura konflikta
-

Uesnici u konfliktu (pojedinci, grupe, drutva)

Ciljevi uesnika konflikta
Sredstva i nain konflikta
Potencijali moi (sile) koje se sukobe
Prostor konflikta
Nivo konflikta
Duljina trajanja
Ishod
Posljedice

Vrste konflikata
Uvaavanjem filozofije, teologije, historije, itd. u pokuaju objanjavanja pojma konflikta i
fenomena, sprjeava se shvatanje njegova nastanka biologizmom. Ljudska svakodnevnica je
obiljeena konfliktima, unutar drutva, izmeu drutava, od djeije igre, preko borbe za vlast,
pa do najteeg oblika tj. rata! Zbog lakeg razumjevanja razvrstavamo konflikte na:
a) Sfera drutvenog djelovanja, u kojoj je konflikt neizbjean (ekonomija, zapoljavanje,
nauka, obrazovanje, sport, itd.) i javlja se pojedinano ili istovremeno u vie
drutvenih sfera
b) Sfera drutvenog ivota, u kojoj se ovjek kao drutveno bie udruuje, u porodici,
obrazovnoj instituciji, u institucijama rada, u vjerskim zajednicama, u politikim
zajednicama, itd. do same drave. Saradnja, konkurencija, itd. Konflikti su oblici
komuniciranja i interakcije unutar tih udruenja i grupa, kroz razne sfere drutvenog
djelovanja.

c) Oblast interesa i ciljeva, oznaava nastojanje pojedinaca ili grupa da udruivanjem, i

drugim oblicima drutvenog djelovanja, nastoje ostvariti svoje ciljeve i interese.
d) Ravni drutvenih konflikata, su ravni unutar nekog socijalnog sistema sa nosiocima
interesa i ciljeva. One mogu biti, paralelne, suprotne ili se ukrtati. Te linije
presjecanja predstavljaju oznake sudara, tj. sukoba drutvenih moi, sa razliitim
ishodom u odnosu na sferu drutvenog djelovanja.
e) Drutveni karakter konflikta, predstavlja norme i naine komuniciranja koje svako
drutvo unutar sebe formira. U nadmetanju potreba, interesa i ciljeva u drutvu,
postoje i granice u ispoljavanju upotrebe sile spram drugih lanova drutva ili drugih
drutvenih grupa. Tek nakon toga moemo odreiti koja su drutva hamonina, a koja
ne, u momentu promatranja. Drutvo odreuje sankcije za drutveno neprihvatljivo
ponaanje tj. naine i metode ostvarivanja ciljeva, sve do te mjere u kojoj se unitava
tua imovina ili neki lan drutva. Razliita drutva grade raliite norme ponaanja,
to ih moe dovesti u konflikt sa drugim drutvima, sve do rata.
f) Sredstva konflikta, u djeijim igrama su npr. lutke, klikeri, sanke, itd. Rat se isto tako
vodi odreenim sredstvima (konvencionalnim ili nekonvencionalnim)
g) Posljedice konflikta, su uspostavljanje novog odnosa moi (snaga), nova stratifikacija
u okvirima u kojima se konflikt odvijao.
Razna takmienja unutar drutva mogu biti podsticaj za napredak, ali i daju mogunost
podjele na:
- Drutveno prihvatljive konflikte
- Drutveno neprihvatljive konflikte
Historijska praksa je ureivala odnose unutar drutava, davala je konfliktima imena kao:
takmienja, utakmice, slobodno trite i konkurencija, itd. Da bi bili drutveno prihvatljivi i u
kojima pobjedinci uivaju ugled i nagrade, dok se drutveno neprihvaljivi konflikti
sankcioniraju, kao pokuaj nanoenja povreda ili unitavanja nekog lana drutva. to ujedno
ukazuje na slijedeu podjelu:
- Nasilne konflikte
- Nenasilne konflikte
Nivo konflikata odreuju sredstva koja se koriste:
- Oruani konflikti
- Neoruani konflikti
A sam oruani konflikt moemo podjeliti na:
- Oruani konflikt niskog inteniziteta
- Oruani konflikt visokog intenziteta
Ova podjela se moe primjeniti u konfliktima koji ne predstavljau rat i koja jesu rat.
Dimenzije konflikta
Svaki konflikt je viedimenzionalan, i svaka njegova osobina ili karakteristika predstavlja
jednu od dimenzija, koje ga ine specifinim. Neke od tih dimenzija su ispoljeni potencijali
moi ili sile, vrsta konflikta, irina (prostor, rasprostranjenost), intenzitet, trajanje, sredstva,
drutvena opravdanost, a pogotovu njegove posljedice. Konflikti se ne odvijaju samo izmeu
dvije suprotstavljene sile, oni imaju i svoje promatrae, sauesnike, navijae, posrednike, i

pomagae. Na konflikt utie svaka estica odreene sile, slabi ga ili jaa i utie na tok i ishod
konflikta. Sile osciliraju tokom konflikta i utjeu na svaku ostalu dimenziju konflikta.

MO I SILA
DRUTVENA MO I DRUTVENA SILA
Pojam moi i sile
Mo ili sila mogu biti fizikalna, prirodna, ekonomska, itd. Mo predstavlja potencijal,
postojanje mogunosti, ili sredstva pojednica ili drutva da izvri neke promjene u prirodi i
drutvu. Mo moe biti:
- Prirodna
- Drutvena
Moe biti:
- Individualna, ona se mjeri unutar jednog kolektiva, usporeivanjem sa drugim
individualnim moima.
- Kolektivna, koja se mjeri poreenjem sa drugim kolektivima (skupom individualnih
moi)
Odnos izmeu moi moe biti dvojak, da su dvije ili vie moi kompatibilne ili
suprotstavljene. Pod silom se podrazumjeva sposobnost da se proizvedu promjene u prirodi i
drutvu, a ne samo mogunost postojanja te sposobnosti (mo). Ona je djelatna mo,
organizirani segmenti moi koji djeluju, ispoljava i manifestira se. Sila je sredstvo i izraz
moi.
Drutvena mo
Drutvenu mo predstavljaju potencijali jednog drutva, tj. drave (ekonomija, graani,
kultura, teritorija, prirodni resursi). Drutvena sila je dakle sposobnost drutva tj. drave da se
na osnovu svoje moi organizira i proizvodi materijalna dobra, mijenja drutvene odnose
unutar sebe same i u meunarodnim odnosima (kroz proizvodnju, ekonomiju, filozofiju,
kulturu, nauku, itd.).
Evidentne su kroz historiju razlike meu drutvima, koje imaju istu drutvenu mo, ali razlika
i sposobnost u organiziranju je razliita, tako da su dvije priblino sline drave na razliitim
razinama raspolaganja silom. U uem smislu, pod drutvenom silom, podrazumjevamo
upotrebu ili mogunost upotrebe fizike sile, tj. prinude.
Karl Deutsch silu dijeli na bruto-silu i neto-silu.
Pojmovi moi i sile nas vode ka pojmovima vlast i politika. Politike moemo definirati kao:
a) Politika kao umjee voenja drave
b) Politika kao izraz interesa i njihovo ostvarivanje
c) Politika kao sinonim za sve vrste ljudskog djelovanja, koje ukazuju na prevaru, lano
kazivanje, zlobu, itd., koja moe dovesti do nasilja meu pojedincima ili grupama.
Najprihvatljivija definiija se ini ona, koja politiku predstavlja kao sposobnost posredovanja u
drutvenim odnosima, tj. mo uticaja na te odnose, kao i politike procese u odreenom
drutvu i mimo njega.

Pored drava, nosioci sile mogu biti i politike partije, nacionalni pokreti, korporacije, vojni
savezi, koalicije, unije sa ekonomskim, politikim, vojnim, itd. ciljevima, sa udruivanjem na
due ili krae vrijeme.
Vojna sila je najee oblik politike sile, ali se vojna sila ne moe poistovjeavati sa
oruanim snagama jedne drave (vojska, armija).
Pod vojnom silom se podrazumjeva ukupni , materijalni i ljudski, potencijal drave ili neke
grupe, koja moe da upotrjebi silu u oruanoj borbi u cilju ostvarivanja svojih interesa.
Moemo rei da politika sila, vojnu silu, smatra jednim od sovjih vanih elemenata, a obije
su vezane za ekonomsku mo jednog drutva.
Moglo bi se vjerovati da militaristika drutva imaju puno veu vojnu mo na spram drugih,
koja svoje potencijale iskoritavaju vie u druge svrhe (ekonomske, naune, itd.). Ali se
drutva esto, branei se, angairaju relativno brzo i svoje vojne potencijale, dovode u aktivno
stanje.
Kroz historiju se moe zakljuiti da je esto odnos snaga izmeu drava odreivao i njihove
meusobne odnose.

TEORIJA O KONFLIKTIMA I RATU

Sun Cu Vu je napisao najstarijiu studiju o ratu Vjetina ratovanja 500 god. p.n.e. On je
vjetinu ratovanja smatrao po ivot vano za jednu dravu. Po njemu postoji 5 stalnih faktora:
- Moralni zakon: pod njim Sun Cu Vu podrazumjeva potpunu jednodunost vladara i
naroda, tj. da narod u potpunosti podrava vladara i svaku njegovu odluku, pa i po cijenu
ivota.
- Nebo: obuhvata vremenske prilike, dali je dan ili no, godinje doba i temparaturu koja
vlada.
- Zemlja: kao faktor podrazumjeva odstojanje, konfiguraciju terena (uma, livada, uski
prolaz, stijenovit, ravan), itd.
- Komandant je osoba na elu jedne vojske i mora biti mudar, dobar , iskren i precizan.
- Metode i disciplina podrazumjevaju izmeu ostalog podjelu vojske na jedinice redoslijed
dostojanstva meu starjeinama odravanje puteva za dotur vojsci, to podrazumjeva i
nadzor nad izdatcima.
Sun Cu Vu smatra da se samo munjeviti rat isplati, samo da se za cilj ima pobjeda, a nikako
dugotrajni pohodi, kao i dostojno postupanje prema ratnim zarobljenicima. Autor pie: Ako
pljakate jednu zemlju razdijelite plijen meu svojim ljudima, ako osvajate nove teritorije
podilite zemlju meu svojom vojskom. Neke od njegovih taktika su: mudar general predvia
snabdijevanje svoje vojske na raun neprijatelja, najvei uspjeh je savladati otpor neprijatelja
bez borbe, neopsjedati utvrene gradove ako je neophodno, pobjedit e onaj koji ima
vojnikog znanja i kojem vladar ne smeta u poslu. U greke generala, Sun Cu Vu ubraja:
bjekstvo, neposlunost, rasulo, slom, dezorganizacija i poraz. Sve ovo ukazuje na vanost
poznavanja psihologije linosti, od vojnika do generala.
Platon je sukobe dijelio na unutarnje i vanjske. Po njemu sukobi izmeu Helena
(npr.Atenjana i Spartanaca) nisu ratovi, ve nesloga meu srodnicima. Dok su sukobi izmeu
Helena i Barbara ratovi, zbog toga to su oni prirodni neprijatelji. Bolesno stanje je
odgovorno za neslogu meu Helenima smatra Platon. Zloinakim je opisao unitavanje
imovine meu Helenima, dok je oduzimanje ljetnine smatrao pravednim. Krivicu za neslogu
je pripisivao malobrojnima, koji su je izazvali. Nepravino je da se Heleni meusobno

uzimaju za robove, trebaju se boriti da ne postanu robovi Barbara. Nezdravom zemljom

smatra onu koja je premala da hrani svoje stanovnike, pa posee za proirenjem teritorije na
raun druge drave. Zbog toga smatra planiranje porodice neophodnim, potaknuto strahom od
siromatva i rata. On istie i potrebu za vojskom kao uvara drave, a vojniku vjetinu
navodi kao prirodni dar. uvari po njemu ne smiju imati privatnu imovinu, ve ih drutvo
izdrava. Prema K. Poperu, Platonova drava je kastinska i daje vladajuoj klasi superiornost.
Aristotel u svom djelu "Politika", opisuje uzroke graanskog rata, koji su za njega socijalne
prirode (tj. klasne borbe). Aristotel je dao savjet oligarsima da svoje sinove poduavaju
vjetinama lahke pjeadije, a rat smatra prirodnom vjetinom sticanja. Te vjetine se koriste u
lovu i smatrao je da su neka drutva ili ljudi stvoreni da se njima vlada (to je po prirodi
opravdani rat). Neopravdani rat je pljakaki. Za uzroke rata smatra siromatvo, pogotovu
graanskog, koje se stvara neogranienim raanjem djece. Zatim neogranieno useljavanje, ili
svae zbog ljubavi i naslijedstva. Po Aristotelu postoje dva naina sticanja vlasti SILOM ILI
OBMANOM. Za izazivae pobuna je tvrdio da ine dravu monom.
Tukidid se u svom djelu Poleponeski ratovi bavi ratom izmeu Atine i Sparte, a uzroke
ratova meu grkim polisima vidi npr. u premoi Atine i zadavanjem straha kroz tu premo
drugim polisima. Zagovara obaranje silnika. Rat je za njega nasilje jaeg nad slabijim. a za
uzroke rata smatra, izmeu ostalog, i korist od tog rata (zemlja, obale). On predlae da se
razmirice rjeavaju ugovorom.
Grku filozofiju je naslijedila latinska filozofija tj. Rimsko carstvo. Meu njima je bio
Ciceron koji je smatrao da se sporovi trebaju rjeavati ugovorom.
Apijan naglaava graanski rat, a meu uzroke ratova naovodi borbu za vlast. U Rimu su
samo slobodni graani sluili vojsku. Graanske ratove su nerijetko zapoinjali prognani i
osueni, ili oni koji su se htjeli doepati neke slube ili vojne vlasti.
Aurelije Augustin je kroz teofilozoiju opisao odnos kranstva spram rimskih ratova.
Rimsko carstvo i njegovo trajanje je odreeno od istinskog boga. Tako je po njemu i trajanje i
ishod svakog rata, odreeno od istinskog boga. O graanskim ratovima veli: Jo dok je rat
ubijao naoruane, mir je klao razoruane. On pravi usporedbu kranstva sa viebotvom:
uzima za primjer odnos Rima (starog Rima, prije kranstva) spram neprijatelja (nisu se
potovale ene i drutvene zajednice, niti vrijednosti). Iz ovog slijedi kategorizacija na
pravedene i nepravedne ratove. Pravedni su oni u ime boga, a pratano je i onima koji su
ratove vodili po boijoj vlasti za mir. irenje rimskog carstva je objanjeno voenjem rat
ova kao nudu protiv opakih, da nepravednici nebi vodili pravednike.
Konflikti su svrstani u tri grupe:
1. Po etapama u razvoju ljudskog drutva
- Robovlasnika
- Feudalna
- Kapitalistikom sistemu
- Savremeno tumaenje rata
2. Spram moguih paradigmi:
- Teoloko
- Moral-etiko
- Prirodno-pravno

Biologistiko
Socijal-darvinistiko
Rasistiko
Gopolitiki
Maltuzijansko
Marksistiko
Savremeno tumaenje rata

3. U skladu sa pogledima na svijet:

- Liberalizam
- Socijalizam
- Racionalizam
- Idealizam
- Realizam
- Bihejviorizam
- Republikanizam
- Internacinalizam
- Itd.
Ibn Haldun je u svom djelu Muqaddima razmatrao znaenje rata za jedno drutvo, a
posebno vaan odjeljak u tom djelu je: Ratovi i naini ratovanja kod raznih naroda.
Prirodnim injenicama je oznaio postojanje nomada i sjedilaca. Nomadi imaju surov nain
ivljenja i zbog toga su hrabriji, sami brinu za svoju odbranu, nemaju zidina i tvrava koje ih
tite i uvijek nose oruje. Zbog izostanka drave i njenih zakona, nomadi sprjeavanje
unutarnjih sukoba zahvaljuju starjeini i njegovom autoritetu, dok od spoljnjeg neprijatelja
odbranu sprovodi plemenska milicija, koju ine svi sposobni mukarci. Po Haldunu je
osnovna povezica meu nomadima asabiyya, koja oznaava vrstinu njihove veze, koja slabi
jaanjem drave. Tako je znalo nomadsko drutvo poraziti sjedilako, jer je njihova asabiyya
bila jaa, i izgraditi svoju dravu na temeljima poraenih sjedilaca, i tako sama prerasti u
sjedilako drutvo.
Sjedioci su gradska drutva, koja sigurnost linosti, imetka i bogatstva povjeravaju
upravljaima i miliciji, koja rijeava i meugraanske sporove unutar zidina. Dok izvan zidina
to rjeava vojska i milicija. Odbacili su oruje, a njihovo oslanjanje na zakone i dravu
umrtvljuje njihovu hrabrost.
U osvajanju teritorija i izgradnje drave, vlast se osigurava kroz oruje, a ma i pero vladar
koristi u obavljanju svojih poslova. Procvat jednog drutva zavisi od njegovog truda i
inicijative ljudi. Haldun smatra centralnom kategorijom, sjedilakog drutva, dravu. Po
njemu jedna dinastija moe vladati kroz tri generacije, po etrdeset godina, nakon ega
propada, i postaje plijen nomadskog drutva koje gradi svoju dravu na njihovim temeljima i
zbog, u poetnim fazama, jake asabiyye uspjeva poraziti svoje neprijatlje i odbraniti mladu
dravu. Uzroke rata vidi u ogranienim materijalnim dobrima i njihovoj raspodjeli, zlobi,
zavisti, borbi za vlast, itd. izmeu ostalog dijeli ratove na osvajake (nomadi) i odbrambene
(sjedioci).
Navodi sljedee vrste ratova:
1. Ratovi izazvani zlobom, zaviu i neprijateljstvom (nepravedni)
2. Pljakaki ratovi (nepravedni)
3. Sveti rat (pravedni)
4. Rat protiv otcjepljenja (pravedni)

Vanjski faktori koji determiniraju ratove su:

1. Brojana snaga armija
2. Koliinu i kvalitet oruja
3. Broj hrabrih
4. Taktiku, itd.
Unutarnji faktori su:
1. Lukavstvo
2. Trikovi
3. Propaganda
4. Zauzimanje isturenih taaka
5. Skrivanje i maskiranje
6. Nebeske pojave (boija naklonost)
7. Asabiyya je faktor koji nadilazi sve ostale (osim boije naklonosti)
Meu autorima postoje oni koji brane ratove i nagalavaju njegove pozitivne strane i
doprinose narodu i oni koji ga osuuju kao neta najgore i najnii nivo na koji se ovjek moe
spustiti.
Nikola Makijaveli se smatra predstavnikom apolgeta rata. Makijaveli smatra da e ljudi
uvijek biti zli, osim ako ih neka nuda ne natjera da budu dobri. Rat smatra posljedicom
ovjekove prirode. Savjetovao je vladarima da zakonima i ratom, ne birajui sredstva, za sebe
i dravu stie korist. Do danas su takvi stavovi proglaeni makijavelizmom. U svom djelu
"Vladalac" savjetuje vladarima da se za borbu koriste, zakonima (svojstveno ljudima), a drugi
nain je putem sile (svojstveno zvjerima). Da se osvojena drava zadri, savjetuje prvo njeno
upropatavanje, drugo odlazak vladara u osvojenu dravu da ivi, a trei savjet je, ne remetei
njene zakone, nametnuti plaanje danka i postavljanje prijateljske vlade. U opisu tipova
drave daje prednost onima sa crkvenim ureenjem, jer se dobijaju hrabrou i sreom, a
odravaju se poivajui na drevnim vjerskim ustanovama. U oblike vojske nabraja:
1. Najamljenu (plaenika)
2. Pomonu (unajmljena od druge drave) smatra je opasnom kao i najamljenu, jer
vladar, u sluaju da pobjede bitku, zavisi od njihove milosti
3. Mjeovitu
4. Svoju (koju je vladalac stvorio od svog naroda i smatra je najboljom)

Hasan Kafija Pruak je jedan od najznaajnijih bonjakih i svjetskih mislilaca u 17.

vijeku. Tvorac je djela Temelji mudrosti o ureenju svijeta, koje je nastalo nakon prvih
kriza u Osmanskom carstvu. Poelio je da djelo bude pomo vladarima, uputa vezirima,
uzor mudracima i potpora siromsima. Ono predstavlja teorijsku i praktinu misao o politici,
dravi, vojnoj sili i ratu, kao i savjete i formule za uspostavu pravednije drave. Uzroke
slabljenja Osmanske drave Pruak vidi u:
- Zanemarivanju pravde i voenja valjane politike, kao i povjeravanje dravnih
poslova nestrunim ljudima
- Nemaran odnos velikaa prema savjetovanju od strane uenjaka i mudraca
- Indolentnost pri rukovoenju vojskom, upotrebom oruja i ratne opreme na
bojitu, a uzrok tome je nepotivanje starjeina.
- Sklonost na mito i ene

On vri podjelu ljudi na etiri stalea:

- Ratnici (vladari, carevi, veziri i ostali vojnici oni nadziru ostale stalee i tite
ih pravednou i valjanom politikom. Pravednost i valjanu politiku je Pruak
proglasio stubom dravnog poretka)
- Administracija
- Poljuprivrednici
- Zanatlije
Prema njemu vladar ne treba da krtari, jer tako gubi naklonost vojske. Koristio je se i
izrekama drugih mudraca od kojih je jedna: pametnom idejom itavoj vojsci moe slomiti
kimu, ime je htio ukazati na premo lukavstva i pameti u borbi i ratu. U treem temelju se
dotakao nunosti upotrebe ratnih sredstava, rata, organizacije vojske i podizanja morala.
Nepotivanje vojnog opreza vidi npr. u neprisutnosti starjeina vojnoj smotri, neusavravanja
ratne tehnike, i neupotrebe oruja. Zapovjeda nagraivanje vojske od strane vladara za
pobjedu u boju, kao i kanjavanje u sluaju bjekstva sa bojita, jer odobrava povlaenje samo
iz taktikih razloga. O potivanju mira i sklopljenog mira se poziva na Allahove rijei;
mir je bolji, rat je tegoban i gorak, a mir sigurnost i srea, najvea pogreka je zaratiti
protiv onoga ko trai mir.
Dante Aligijeri smatra da djelatnost cjelokupnog inteligenta je mogue ostvariti samo u tiini
mira.
Roterdamski pie kako je raspravljanje silom svojstveno ivotinjama i da je rat nepravda
koju samo mogu voditi najgori razbojnici.
Hugo Grotius je esto proglaavan zaetnikom teorije meunarodnog prava. Po njemo je
prvo prirodno pravo, kojem se podreuje i ratno, jer ni u ratu ne smije nedostajati prava. Rat
je samo opravdavao kao sredstvo uspostave mira tj. pravnoga stanja, a smisao drave je da
titi ljudska prava.
Tomas Mor u svom djelu Utopija razmatra idealan tip drave. Dotiui se rata, navodi da
Utopljani preziru rat, kao neto zvjersko. Dijeli ratove na opravdane i neopravdane. Meutim,
odjelak u vezi sa opravdanim ratovima, otvara kontraverze. Npr. pie da utopljani ratuju samo
kada treba da brane svoje granice, da priteknu u pomo prijateljskom narodu, iz osvete
neprijatelju, za, njima ili njihovim susjedima, naneenu nepravdu. Kao pravedne navodi i rat u
sluaju prenaseljenosti Utopije, da bi se dio stanovnitva naselio na druga podruja, koja bi se
silom osvojila u sluaju protivljenja uroenika. Zalae se za vojno odgajanje graana oba
spola, dok za ratovanje van Utopije smatra najamnike trupe prikladnim na bojitu, ali u
sluaju nude i vlastitih trupa. Ne treba tediti u cilju pobjede (plaanje atentata, pijunaa,
itd.). Pokuava takoer humanizaciju rata, to se moe smatrati kao pokuaj uvoenja ratnog
prava.
Volter je rat proglasio uzronikom gladi i kuge, lijepom umjetnou koja unitava sve to je
ovjek stvorio i samog ovjeka, kao i da je rat mata, 300 ili 400 ljudi (vladaoca) rasutih
irom svijeta.
Kant u svom djelu Vjeni mir, iako idealista mira i pacifizma, uzroke rata vidi u prirodnom
neprijateljstvu tj. prirodnom stanju meu ljudima (stanje rata). On smatra da mirno stanje
treba stvarati pravnim ureenjem. U obimu vlasti lei uzrok graanskog rata, iji je utjecaj
vei od utjecaja zakona. Dok elju za mirom, drava eli tako ostvariti, to e po mogunosti

zavladati cijelim svijetom. Instance preko kojih bi po Kantu bio ostvaren svjetski mir,
predstavljaju ujedno i gradaciju prava:
- Ustavno pravo
- Meunarodno pravo
- Svjetsko graansko pravo
Rat vidi samo kao sredstvo za odravanje vlastitog prava i njegove zatite. U stajaoj vojsci je
vidio veliku prepreku za vjeiti mir, jer uvijek prijete ratom, zbog toga to stvaraju trku u
naoruanju i poveavaju sam broj naoruanih lica. Sasvim suprotan pogled ima na
dobrovoljno javljanje graana u vojsku, s vremena na vrijeme, kao sistem odbrane drave.
Uzrokom rata vidi i borbu za bolje teritorije, pa tako navodi primjer Eskima, koje je samo
nuda (rat) mogla natjerati da se nasele u takva surova podruja, i da ne vode ratove jer se
dovoljno bore sa prirodom za preivljavanje.
U literaturi nailazimo i na autore i teoretiare koji opravdavaju rat, i koji mu pripisuju vanost
u razvoju pojedinih naroda i drava. Jedan od esto citiranih je gen. Mihnjevi, koji kae:
rat budi vrline i um... rat osvjeava ovjeanstvo, kao i navodi ruskog oficira Bajkova po
kojem su ratovi najsjajniji period u mnoga razvia Grke, a da su ratovi Rimskog carstva,
kroz koje se irila i rimska kultura, doprinjeli razvoju mnogih naroda. Lajbnic kae da je
vjeiti mir mogu samo na groblju, a tajnmec tvrdi da bi dug i vjeni mir stvarao od ojeka
iskljuivo sebino bie bez mukosti, smjelosti, altruizma i hrabrosti. De Mestra istie da
narodi dostiu vrhunac svoje veliine samo poslije dugih i krvavih ratova.
Hegela mnogi smatraju vodeim apolgetom rata, esto citirajui njegovo djelo Osnove
filozofije prava. Izmeu ostalog smatra da rat ouva zdravlje naroda, da ih ujedinjuje ili ak
jaa! Pripisuje mu se i to da je neke neopravdane ratove podravao, kao one koje je vodila
nacistika Njemaka.
Neki autori su tumaili rat kroz bioloku teoriju, meu koje se ubraja i Tomas Hobs. On je
ini se nepravedno uvren u grupu autora koji rat smatra prirodnim stanjem, zbog svoje izreke
ovjek je ovjeku vuk. Po Hobsu su svi ljudi prirodno jednaki, to je ujedno i glavni uzrok
njegovog shvatanja prirodnog neprijateljstva meu ljudima. Ljudi ele posjedovati istu stvar,
koju samo jedan moe imati. Time dolazi do sukoba, a ako se taj sukob ne moe prevazii
dolazi do rata. Meu uzroke rata navodi i elju zatite granica jednog naroda, tako to e prvi
napasti, a jedan od uzroka je po njemu i njihova elja za uivanjem i potvrdom vlastite moi.
Toj svaalakoj prirodi ovjeka Hobs vidi tri uzroka:
- Takmienje (dobit)
- Podozrivost (vlastito osiguranje)
- Slava (ugled)
Neizbjean je rat protiv onih izvan ureenih drava istie Hobs, ime se dotie i graanskih
ratova u drutvima u kojima ne vlada pravo. ovjek tei ka miru zbog straha od smrti, zbog
stvari koje ine ivot udobnim. Tako da navodi da mir i odravanje mira treba braniti svim
moguim sredstvima, zbog toga, to mir predstavlja zakon prirode. Meutim Ruso nasuprot
Hobsu smatra da je rat posljedica naruavanja ljudske prirode, a ne priroda ovjeka.
Bioloko organskim shvatanjem se, drutvene zakonitosti tumae kao bioloke zakonitosti,
u ije predstanike se ubraja Spenser koji govori o dva tipa drutva:
1. Vojnom (niem)
2. Industrijskom (viem)

Po njemu e industrijsko drutvo dovesti do razvoja demokratije i preko svojih ustanova do

nestanka rata. Tako se i Darvinovo tumaenje prirodnog odabira prenosi i na ljudsku prirodu:
a) Soijal-darvinistiko shvatanje rata
b) Teorijom borbe za opstanak
Meu najekstremnije predstavnike socijalnog darvinizma, kojima se pripisuje i da su
mehaniki primjenili darvinovo uenje na dinamiku drutva, ubrajaju se Gumplovi (navodi
da se borba za opstanak oituje kroz elju za poveanjem sredstava za opstanak) i tajnmec
(u borbi za samoodravanje ovjek se prvo borio protiv prirode, zatim protiv ivotinja i na
kraju protiv samih ljudi).
Rasistiko uenje o ratu je najgrublja bioloka teorija o ratu, koja se oslanja na ideju vieg i
nieg ovjeka (rasna teorija). Ta teorija je najvie koritena od faistikih ideologija, koja
djele ovjeanstvo na:
1. Rase koje utemeljuju kulturu (arijevci-nijemci)
2. Rase koje nose kulturu (japanci i kinezi)
3. Rase koje razaraju kulturu (idovi i ostali narodi)
Karl Valentin Miler uveo je kategoriju podovjeka i savrenog ovjeka. On tvrdi da se ljudi
po roenju svrstaju u jednu od tih kategorija.
Nie se smatra ideologom rasistikog shvatanja rata. Meutim postoje i autori koji poriu
povezanost Nieove filozofije sa onim to su upotrijeblili nacional-socijalisti poslije njegove
smrti. U djelima Tako je govorio Zaratustra i Volja za mo nailazimo na kontraverzne
stavove. S jedne strane velianje rata, kao npr. "svoga neprijatelja treba potraiti,.... svoj rat
voditi,..... treba da volite mir kao sredstvo za nove ratove,... kratak mir vie nego dug,... itd".
On proglaava svaki rat dobrim, koji opravdava svaku stvar. Veina ljudi nema, po njemu,
pravo na ivot, jer predstavljaju nesreu za vie ljudi. Radovao se takoer, oekivanom,
militaristikom razvitku Europe, u kojoj lina muevna valjanost i tjelesna sposobnost opet
stiu vrijednost. I Zaratustra se ovako obrati narodu: ja vas uim nadovjeku. ovjek je
neto to valja prevazii... je jedan od citata iz njegovih djela, koji ukazuje na velianje
nadovjeka u faizmu. Nie tvrdi da zla ovjekova priroda njemu garantira snagu, kao i to da
plemstvo postoji samo po roenju, tj. po krvi. Kroz tumaenje ljudske volje za mo, negira
pojedine filozofije koje smatraju osnovni nagon, nagon za samoodravanjem. Po njemu ivo
bie trai oduak za svoju snagu. Volja za mo se iskristalizira kao volja za ishranom, za
svojinom, za oruima, za slugama i gospodarima... jaa volja upravlja slabijom. Izrekom
naoruavanje naroda znai naoruavanje gomile, se pretpostavlja kao protest Marksistikom
idealizmu o naoruanom narodu. Jo za njegova ivota je naiao na otre osude njegove
filozofije, i kao odbranu od potpuno pogrenog shvatanja svoje filozofije pokuava
kontraverze otkloniti kazavi: Moji neprijatelji su postali moni i mojem su uenju dali tako
nakazan lik, da se i moji najdrai moraju stidjeti darova koje im dadoh.
Maltus je razvio populacionu teoriju, kao i maltuzijansko shvaanje rata. Po njegovoj teoriji
ovjeanstvo raste po geometrijskoj progresiji (1,2,4,8,16,...) dok sredstva za ivot rastu po
artimetrikoj progresiji (1,2,3,4,5,...). Da bi se ujednaili porast stanovnitva i sredstva za
ivot, potrebne su odreene mjere. Neke od tih mjera su preventivne prepreke koje se ondose
na brani ivot i moralno obuzdavanje (vanbrani seksualni odnosi, prostitucija, itd.) to bi
trebalo prerasti u kontrolirano raanje djece. Pozitivnim preprekama je smatrao ratove, glad,
kuge, itd. S druge strane navodi Norveku u kojoj nije bilo ratova cijeli vijek, a klimatski
uvjeti spreavaju epidemije, no stanovnitvo ipak nije rapidno raslo i pored izostanka ratova i
epidemija.

Racel je razvio teorijski pravac geopolitike teorije, koja uzroke rata vidi u nedovoljnom
ivotnom prostoru i borbom za isti. Kao uzroke za dva svjetska rata, zastupnici ove teorije,
smatraju borbu za ivotni prostor.
Klauzevic u svom djelu O ratu, koje se sastoji iz dva osnovna djela, se dotie prirodom i
teorijom o ratu (prvi dio), kao i strategijom i taktikom tj. borbom (drugi dio). On u pokuaju
svoje definicije rata dovodi tri pojma u vezu (rat, silu i politiku). Rat smatra aktom sile da
protivnika prinudimo na potinjavanje naoj volji, to silu oznaava sredstvom, a nametanje
neprijatelju svoje volje ciljem. Autor je tvrdio da je rat politiki akt, kojeg dakle izaziva samo
politki uzrok. I do danas je prihvaena njegova definicija da je rat samo produenje politike
drugim sredstvima. Klauzevic dovodi rat i politiku u meusobno nerazdvojivu vezu, u kojoj
politika utie na rat, ali i sam rat na politiku. Jedna od njegovih teza je i da je pravo znaenje
rata, borba, in drutvenih odnosa i sukob velikih interesa koji se krvlju rjeavaju.
Karl Marks je utemeljiva marksistike teorije o drutvu, koja je dubok trag ostavila na
pojedine drave (SSSR, SFRJ, Kuba, itd.). Rat je za Marksa proizvod drutvenih
proturjenosti i sredstvo njihovog rjeavanja. Kada su interesi pojedinih grupa izraeni do te
mjere da se posee za orujem u njihom rjeavanju, dolazi do rata. To ukazuje na stajalite o
klasnoj sutini rata. Jedno od marksistikog tumaenja rata i vojne sile, je teorija o
naoruanom narodu, koji bi predstavljalo zatitu socijalistikog drutva. Zatita drutva bi se
postigla tako to bi svaki graanin sluio krae vrijeme u prethodno obrazovanoj stajaoj
vojsci, koja bi bila ujendo nova vojna sila i izraz diktature priletarijata u dravi. Na taj nain
bi se odrao posjed sredstava za prizvodnju u izgradnji komunizma, i dolo bi do
revolucionarnog ukidanja kapitalizma.
Fridrih Engels, jedan od zastupnika marksizma, historiju rata vidi kao historiju klasnih
drutava. Ratovi su po Engelsu, izraz klasnih antagonizama izmeu eksploatatora i
eksploatiranih klasa. Prema tome nestankom eksploatacije, nestaju i sukobi, izmeu klasa,
grupa, naroda, nacija, drava. On je vojsku proglasio organiziranom zajednicom ljudi koju
drava izdrava u cilju napadnog ili odbrambenog rata. U narodne ratove je ubrajao
dobrovoljake ustanke i partizanske pokrete, a buroaziju je optuio da velikom stajaom
vojskom militarizira drave, i kroz nju nastoji da odrava postojee stanja u drutvu tj.dravi.
U prvim fazama borbe za vlast je proletarijatu preporuio formiranje milicija, a kasnije za
odravanje socijalistike zajednice, kombinaciju milicije i stajae vojske. Po njemu je
milicijski oblik vojske zastarjeo, zbog razvitka ratne tehnologije i potrebnog vremena za
obuku u novim tehnikama i tehnologiji.
V. I. Lenjin sljedbenik marksizma i voa komunistike partije Rusije, koja je prva, 1917.
god. oruanom silom dola na vlast, proglasivi SSSR prvom socijalistikom dravom. On je
graanske ratove proglasio takoer ratovima, a svako njihovo poricanje, odricanjem od
socijalistike revolucije. Graanski ratovi su prirodni i neizbjeni nastavak i zaotravanje
klasnih borbi. Socijalizam ne moe pobjediti u svim zemljama istovremeno, ali pobjeda u
jednoj zemlji, e izazvati domino efekt, a time i borbu za socijalizam u drugim dravama
svijeta. Konana pobjeda podrazumjeva vladanje socijalizma cijelim svijetom, tako da bi tek
okonanjem tog procesa dolo do stepena da ratovi postanu nemogui. Na temelju ovih teza
SSSR je pod vodstvom KP SSSR-a poveavao svoju povrinu, to je dovelo i do formiranja
novih socijalistikih drava, nakon drugog svjetskog rata (Poljska, ehoslovaka, Maarska,
itd., neto kasnije Kina i Kuba). Lenjin je ratove dijelio na napadake (nepravene, 1. Svjetski

rat jer je imperijalistiki) i odbrambene (pravedne, revolucionarni nacionalni ustanci). Po

njemu je svaki rat, povezan sa politikom iz koje proistie.
Bebler kritikuje marksistiko stajalite, zbog toga to pridodaju preveliku vanost klasnim
inioima, a ne uzimaju dovoljno u obzir nacionalne inioce, kao jedne od najznaajnijih
uzroka rata, vojnog ustrojstva i organizacija.
Pitirim Sorokin je nainio kritiku pojedninih stajalita o ratu.
Prema prvom od dva oprena stajalita, je rat glavni inioc ljudskog napretka, a meu te
mislioce ubraja Spensera, Darvina, Novikova, Dordana, Kelera, itd. Po njemu se za moderne
ratove moda moe tvrditi da imaju negativan uinak (zbog napretka u tehnologiji, kao to su
artiljerija, bojni otrovi, atomska bomba, itd.) ali ne i za ratove u prolosti, u kojima je samo
mogao da opstane jak ovjek. To je ujedno za one preivjele u borbi znailo da imaju vee
anse uspjeha kod ena, kroz poligamiju, to je s druge strane doprinosilo pozitivnom odabiru
i selekciji. Jo jedna od injenica koje govore o pozitivnom uinku rata govori o oskudici
mukaraca, to dovodi do pozitivne selekcije ena (ani i Savarinjan). Upotrjebivi miljenja
nekih autora (Plutarh, Polibije, Aristotel) autor je tvrdio, kako je na specifian nain
negativno i mirnodopsko odabiranje, koje moe biti regresivno.
Prema drugom stajalitu rat je pakao i razorno djeluje na sve dimenzije socijalnog ivota. Kao
dokazi za te tvrdjnje, navodi se da se u vojsku regrutuju samo:
- najzdraviji lanovi drutva (a ne bolesni, jer su vojno nesposobni),
- ljudi u najboljim godinama (jer se starci i djeca ne regrutiraju),
- najpoteniji (jer se lopovi i prevaranti ne primaju u vojsku),
- umno najzdraviji (jer se mentalno zaostali ne mogu regrutirati).
Sasvim je logini da najmoniji dio stanovnitva predstavlja vojsku, ime u borbama dolazi
do istrebljenja najboljeg dijela stanovnitva i potpomae se umnoavanje slabokrvnih.
Naravno osim smrti prijete i druga negativna djelovanja, kao to su ranjavanja, epidemije,
seksualne bolesti, itd. Kao negativna posljedica se navodi i smanjeno uee u raanju zbog
dugotrajnih ratova. Po nekim teorijama je negativno odabiranje dovelo do propasti Rima i
Grke, kao posljedica gubitka najbolje krvi (najzdravijeg dijela stanovnitva u ratovima).
Analizu ove Sorokinove teorije o ratu sam autor je priveo kraju zakljukom, da istina lei
negdje izmeu negativnih i pozitivnih uinaka rata.
Raanje na samom poetku rata pada, ali rapidno raste devet mjeseci nakon zavretka rata.
Sorokin ujedno smatra da dugotrajni ratovi svakako imaju negativan utjecaj na stanovnitvo
jedne zemlje, samim epidemijama i spreavanjem umnoavanja.
to se tie ekonomskog stajalita, Sorokin smatra rat rasipanjem bogatstva (kapitala i ljudskih
rtava). Drugo ekonomsko shvaanje se ogleda u novoj raspodjeli bogatstva meu drutvenim
grupama i pojedincima u drutvu. Sorokin navodi i dva pozitivna stajalita o ekonomskim,
djelovanjima rata:
- Poticaj pronalazake snage u proizvodnji bogatstva
- Obnova poruenih prostora, za neobino kratko vrijeme.
Razmatrajui stajalita moralnih djelovanja rata, nailazimo na jaku apolgetu rata kao i na
njegovu najotriju osudu. Prema braniocima rata vjeiti mir bi bio degeneracija, slabost,
lijenost, korupcija meu ljudima, iji je najizrazitiji predstavnik tajnmec. Nasuprot
apolgetima rata imamo osudu od strane Novikova po kojem je rat pribjegavanje gruboj sili,
ponienje tj. degradacija i sputanje ka ivotinjstvu. Oba ova stajalita je Sorokin proglasio
pretjeranim i smatra da istinu treba opet traiti negdje izmeu. Takoer je interpretirao
Spenserovu teoriju o vojnikom i industrijskom drutvu, i podrao njegove tvrdnje, da rat i

militarizam vode irenju vladine kontrole, despotizmu, opadanju autonomije, porastu

socijalne stratifikacije, itd. Neki od tipova militarizma, po njemu su; despotizmi vojnikih
efova, kraljeva i aristokratskih diktatora. Drugi tip militarizma se nekad izraava u
socijalizmu, komunizmu, diktaturi proletarijata ili nacionalizmu. Ciljevi ovih militarizama, su
totalna kontrola i apsolutna vlast u svim oblastima drutva. Ti militarizmi narod pretvaraju u
vojsku. Za uticaj rata na nauku i umjetnost, Sorokin je naveo dva stava. Prvi stav predstavljaju
antimilitaristiki pisci poput Dantea (puna djelatnost intelekta je mogua samo u tiini mira),
Novikova (...rat je odabiranje najgorih,.... rat rui najkulturnije, a podie najbrutalnije...).
Sorokin je ovaj nain miljenja proglasio savremenim. Suprotan stav predstavljaju pisci poput
De Mestra (najbolji plodovi ljudske prirode, umjetnosti, nauka, velika poduzea, visoka
shvatanja i muke vrline, uspjevaju naroito u doba rata). Pobijajui oba ova stava navodi
primjer Holandije, Norveke i vedske, koje cijelo stoljee nisu ratovali, a ipak su imali
znaajne doprinose u umjetnosti i nauci. Navodi i primjere po kojima rat napree do krajnjih
granica intelekt i kada dolazi do znaajnih izuma, a koji doprinose napretku drutva ili
ovjeanstva uope.
From je pisao da je apsurdna teza, po kojoj je rat uzrokovan ljudskom destruktivnou. Po
njemu je rat moderan izum, koji je doao sa nastankom kraljevstva i birokracije prije 3000
god. Tako da ni tada ni danas nije prouzrokovan psiholokim faktorima, ve eljom kraljeva i
vladara za vlau i slavom.
Kenet Valc je u svom djelu ovjek, drava i rat analizirao meunarodne odnose i
uzronike rata u tri nivo. Prvi nivo je ovjek, drugi odreena drava, trei meunarodni sistem
drava. Ove tri predodbe su istovremeno tri teorijske paradigme. ovjek kao uzrok ratova je
temeljen na spisama Augustina, Makijavelija, Luter, itd. koji kau da uzrok rata treba potraiti
u ljudskoj prirodi i ljudskom ponaanju, njegovoj krivo usmjerenoj agresiji, gluposti i
sebinosti. U okviru ovih pretpostavki Valc je uoio dva temelja. Prvi vidi uzroke rata u
ljudskoj zlobi, a drugi aludira na mogunost prestanka ratova, jer se i ljudi mijenjaju. Tako
zastupnici ove teorije smatraju da bi reformom pojedinca bilo mogue doi do trajnoga mira.
Druga predodba kao uzrok rata vidi dravu i njenu strukturu, tako Valc postavlja
pretpostavku da bi se reformom drave smanjili uzroci rata ili ak eliminirali. U potrazi za
podobnom dravom koristi definicije Marksa, Kanta, Vilsona, Hobsa,.... u sarkazmu
navodi:....da bi svijet voen demokratijom bio svijet u miru,.... autokratske vlasti su
ratoborne... Monarhije su miroljubive,.... demokratije neodgovorne i impulsivne, ali iz toga
proizlazi da potiu na rat,....kapitalistike demokratije aktivno podupiru rat,....socijalistike su
demokratije miroljubive...itd. Ovim sarkazmom Valc ukazuje na apsurd svake generalizacije
dravnih sistema. U treoj predodbi, koja se odnosi na meunarodni sistem drava, autor je
raspravljao pod sledeom pretpostavkom: da sa tolikim brojem suverenih drava, gdje svaka
od njih ima zahtjeve i elje u skladu sa diktatom svog vlastitog razuma i bez sistema
nametanja prava, moe jedino izbiti sukob ili ak rat. Analizirajui djela mnogih teoretiara je
zakljuio da je mir primaran cilj samo malog broja ljudi i drava, jer da je cilj i jedne drave,
mogla bi ga imati, jednostavnom pristankom na predaju tj. kapitulaciju. Ovu treu predodbu
je oznaio kao nepotpunom, ako ne uzme u obzir ovjeka kao individu i dravu pojedinano u
analizi nastanka ratova.
Rajt Mils je pisao, da su veina nacija nastale ratom. Po njemu mir postoji samo zato to je
sila nacionalno centralizirana, iako su s druge strane nacionalne drave glavni krivac nastanka
savremenih ratova (meudravnih). Mislei na savremene ratove (pa i nuklearne) proglaava
ih totalnim, ime ideja pobjede u ratu postaje apsurdna. On itavu svjetsku realnost vidi
definiranu vojnim izrazom (mislei na hladni rat izmeu SSSR-a i SAD-a)

Majkl W. Dojl je tvorac djela Naini rata i mira, u kojem je uveo dvije skupine varijabli. S
jedne strane su to teorijski pravci:
- realizam
- liberalizam
- socijalizam
(jer su ovo tri mogue kombinacije normativnih i kognitivnih gledita na svijet).
Na drugoj strani varijable: ovjek, drava i rat. Za drugi nivo analize Dojl je koristio sljedee
varijable: ljudska priroda, drutvo, meunarodni sistem. Za gledite realizma kaze, pod
uticajem spisa, Tukidida, Makijavelija, Hobsa, Rusoa, itd. da je politika ograniena stanjem
rata i da priroda ljudi, drava, i meunarodni poredci dozvoljavaju da nastanu ratovi, to od
drava iziskuje voenje realne politike. Stajalitu realizma o politici kao dungli suprotstavlja
se liberalizam, koji kombinira stanje rata sa mogunou stanja mira. Dojl je oznaio Kanta
nosiocem ideje liberalnog internacionalizma koji je povezao trite i republikanske institucije.
Socijalizam je Dojl oznaio najbolje definiranom modernom tradicijom (uporedivi ih sa
realizmom i liberalizmom). U dijalozima glavnih socijalista prepoznao je ideju da je svjetska
politika i meuklasna solidarnost, povezana i kombinirana sa meuklasnim ratom, unutar i
izvan drave. Sa liberalima, socijalisti imaju zajedniko, to da domai interesi odreuju
spoljnu politiku i politiki karakter drave. Razlike se javljaju jer liberali smatraju da je
politika drave izgraena na osnovu konsenzusa domaeg politikog reima, koji onda
odreuje vanjsku politiku. Socijalisti smaraju da se rat izmeu klasa odvija unutar i izvan
dravnih granica. U svojim istraivanjima, Dojl se poziva na tri dinstinkcije; interese, identite
i institucije. Prva dinstinkcija oznaava potrebu za znaenjem takmiarskih strana (unutar i
izmeu pojedinaca i drava) ukazujui na kompleksnost motivacije lidera i drugih pojedinaca
koji odreuju vrijednosti i interese, koji izraavaju mo, profit i presti, a preko kojih se
testiraju takmienje i saradnja sa drugim zemljama. Druga dinstinkcija, zbog koje nedostaje
globalni svjetski poredak, je razlika izmeu nacija, graana i klasa, a te razlike su izraene
naim identitetom (ko smo, ono to jesmo). Dojl je naglasio razliku izmeu idealistikih i
realistikih teorija, preuzevi stav Dona Herca, o dilemi sigurnosti svih drava i citirajui
njegovu klasinu kritiku idealizma. Rije je o nepovjerenju meu dravama (sumnja,
protusumnja, trka u naoruanju i na kraju rat), koje se manifestira kroz suprotstavljena
idealistika stajalita (slobodna nacija, osloboenje radnike klase ili trini kapitalizam).
Herc govori i o mogunosti transformacije realizma u ideoloku politiku (nacizam), uz
razlikovanje vie varijanti realizma. Neki idealizmi se isto tako zasnivaju na materijalnim
promiljanjima, koja su zasnovana na vrlo realistinim argumentima. Oslanjajui se na Valca,
Dojl je prihvatio gledite prema kojem je meunarodna anarhija osnovni uzrok konflikta i
rata.
Samuel P. Huntington je tvorac djela Sukob civilizacija, koje predstavlja jedno od
najzaajnijih savremenih teorija o svjetskoj politici. Po ovom naslovu se da naslutiti da se
sadraj knjige, fokusira na budue sukobe, koji bi se mogli odigravati izmeu skupina iz
razliitih civilizacija i postati centrom svjetske politike. Oslanajui se na izjave nekih autora,
zakljuio je da su najopasniji kulturni sukobi, pozivajui se i na anitka iskustva, po kojima je
krv, jezik, vjera (najvanija) i nain ivota ono to je Grke razlikovalo od Barbara.
Uvaavajui vjeru kao najvaniji element, ustanovio je da su se velike civilizacije
identificirale sa glavnim religijama. Kao primjer je naveo SFRJ u kojoj su se narodi
meusobno poklali, bez obzira na isti jezik ili nain ivota, a presudna je bila razliita vjera za
nastanak sukoba. Svijet je podijelio nakon 1990, (jer period od 1914 1991 smatra vremenom
ideologija) na devet civilizacija:
- Zapadna
- Latino-amerika

Afrika
Islamska
Kineska
Hinduistika
Pravoslavna
Budistika
Japanska

Mnogi su kritizirali njegovu teoriju od budunosti politike, kao sirovom, jer je uska definicija
civilizacija oslonjena samo na religiju kao jedinim argumentom i oznakom civilizacije koja
prekoraava autoritet i suverenitet, pa i teritorijalni integritet drava u sukobu civilizacija,
zanemarivajui kulturno-civilizacijska dostignua drave.
Jai Vjatr u pokuaju da u sociologiji definira rat, proglasio ga je posebnim oblikom
drutvenog konflikta izmeu politkih drutava, u kojima se spoljni i unutranji konflikti
rjeavaju sredstvima nasilja. Po njemu je rat stanje cijeloga drutva.
Ante Fiamengo je u knjizi "Osnove ope sociologije", poao od osnovnih vidova procesa
rastavljanja grupne interakcije, koje imaju karakteristike takmienja i sukoba. Ovi procesi
mogu biti u svim sferama drutvenog ivota. On oznaava rat produenjem politike drugim
sredstvima, izazvan i voen u osnovi ekonomskim razlozima.
Pulievi je rat definirao kao produenje politike i vanjske dravne politike, sredstvima
organiziranog oruanog nasilja, da se suprotstavljena strana prisili na odreene ekonomske
ustupke.
Uvaavajui definicije Fiamenga i Pulievia, Mensur Ibrahimpai je rat oznaio kao
produenje politike oruanom borbom drava, ili neposredno klasa ili etniko-nacionalnih
zajednica, kao krajnjim sredstvom radi ostvarivanja odreenih ciljeva.
to se tie sociologije, udi da se temeljitije nije bavila posljijedicama rata, jer se zna da su
upravo ratovi dovodili do najkrupnijih drutvenih promjena.

VIDOVI SILE U MEUNARODNIM ODNOSIMA

Primjena sile u meunarodnim odnosima proizvodi mnoge drutvene procese. Zbog
kompleksnosti pojma i odnosa ovog fenomena, podijelit emo je na: politiku, vojnu,
ekonomsku i druge vidove sile.
Politiki aspekt sile
Politika sila sa stajalita svog unutarnjeg i vanjskog djelovanja, osigurava sebi mjesto u
odnosima snaga u meunarodnoj zajendici tj. kroz svoju politiku odreuje odnos drugih
drava i meunarodne zajednice prema samoj sebi. Ona je u direktnom odnosu sa ostalim
oblicima sile (ekonomska, vojna, itd.). Osobito vojna sila djeluje povratno na politiku i
obrnuto.
Prvi vid politike sile se odreuje terminima velesila, sila ili mala drava, i tako se oznaava
mjesto neke drave na ljestvicama u meunarodnim odnosima, koji se postie velikim djelom
potencijalima neke drave i njenom politikom silom.

Drugi vid utjecja politke sile je njeno oblikovanje odnosa sa drugim dravama ili pol.
pokretima unutar jedne drave. Velesile, esto pokrenute svojim interesima, i samom
mogunou uticaja, upliu se u unutranje odnose suverenih drava.
Trei nivo razluivanja politike sile je njen utjecaj u odnosima snaga meu dravama unutar
nekog vojno-politikog saveza (NATO, Varavski ugovor). U NATO-u jouvijek glavnu rije
vodi SAD, kao najmonija drava, a u VU je najvei utjecaj imao SSSR. Te dvije drave su
kroz te saveze, u velikoj mjeri, odreivale svjetsku politiku i meunarodne odnose, te
prolazile kroz razne faze odnosa.
etvrti aspekt politike sile se odnosi na savremene meunardne odnose i budua zbivanja u
stvaranju meunarodnog poretka. Nestankom VU i disolucijom SSSR-a, ali i ostatkom
NATO-a kao jedinog velikog vojno-politikog saveza, stvorio je se vakuum u odnosima sila,
iji e poredak zavisti uveliko od odnosa i polarizacije snaga na najviem svjetskom nivou.
Peto polazite politike sile i posljedice njene primjene su njene velike drutveno-politike
promjene odnosa u svakoj, bivoj, komunistiko-socijalistikoj dravi.
Meunarodni i meudravni odnosi se odreuju na osnovu nacionlnih i dravno-nacionalnih
interesa i ostvaruju politikom silom, koja dravi osigurava mjesto meu dravama na
meunarodnom nivou.
Vojna sila
Ova sila je kroz cijelu historiju, znaajno utjecala na odnose meu ljudskim drutvima,
narodima, dravama i na meunarodne odnose u cjelini. Sprega vojne i politike sile je
neizbjena, jer tek vojna sila politikoj osigurava autoritet i mogunost ostvarivanja politikih
ciljeva, unutarnjih ili vanjskih. Neki autori navode dva osnovna oblika vlasti: civilokratiju i
militokratiju. U svjetskim razmjerima je nemogue prepoznati isti oblik i jednog i drugog
oblika, npr. po Bebleru su svi postojei sistemi mjeoviti. Moemo zakljuiti da vojna sfera
djelovanja utjee i na oblik vlasti i na oblik politikog ureenja u dravi. Dananja
kulturoloka raznovrsnost u velikoj je mjeri proizvod sile, pogotovu vojne i njene upotrebe.
Vojna sila je bila preduvjet za kolonijalno osvajanje svijeta, povod za Prvi i Drugi svjetski rat,
a i nastanak, NATO-a i VU-a, koji su doveli do dugotrajnog hladnog rata (NATO-VU), u
kojem je periodu dolo i do trke u naoruanju kako nekonvecijonalnog, tako i
konvencionalnog oruja, kao i njegovog razvoja i usavravanja. Karakteristika svih sukoba,
poslje Drugog svjetskog rata je, da se ni jednom nisu otvoreno sukobili ovi politiko-vojni
savezi, boljereeno SAD i SSSR, ali su u svaki od tih ratova bili upleteni, najee
specijalnim operacijama (korejski, vijetnam, afganistan). Funkcionalnost oruanih snaga i
njihovo naoruanje razvija se iz dana u dan. Formiraju se specijalne vojne, policijske, ili
vojno-policijske snage, za djelovanje u raznim, novonastalim, uvjetima ratovanja (elektronika,
informatika, itd.). U sistem odbrane se ukljuuje cjelokupno stanovnitvo, tako da se brie
razlika izmeu fronta i pozadine. Razvoj oruanih snaga u mnogim zemljama utjee na
socijalnu i obrazovnu strukturu oficirskog i vojnikog sastava. Oficirski i vojniki kadar
predstavljaju znaajnu drutvenu strukturu, od ijeg odnosa u drutvu, zavisi i masnovnost
opredjeljenja stanovnitva za profesionalnu vojnu ili policijsku karjeru. Samo kratkorone i
usmjerene politike ili vojne procjene vojnog potencijala dijelom za nas imaju smisla.
Nabrajanje broja bojevih glava, raketnih sistema, avijacije, ili sastav flote za udbenike bi bilo
besmisleno, iz razloga, to su kratkoronog karaktera i stalono se mijenja. Primjena sile u
meunarodnim odnosima prouzrokuje sve vie pogibije i ruenja. Posebnu opasnost za
dravu, kao i meunarodnu zajednicu, predstavljaju ogromne koliine nuklearnog naoruanja,
pogotovo ako su u posjedu, politiki, neodgovorne vlasti.
Ekonosmi vidovi sile

Bez adekvatne ekonomske osnovice se ne moe stvoriti ni ozbiljna politika i vojna sila.
Samo u odreenim odbrambenim sukobima se i bez znatne ekonomske sile, uz velike napore
angairanja ljudskih faktora, moe nadoknaditi ista. Veliki trokovi vojnog razvoja,
optereuju dravni budet nekih drava do te mjere, da se i pola sredstava izdvaja za
odravanje i opremanje vojske, koju je nemogue izdravati bez znatnog ekonomskog razvoja
tj. ekonomske sile. Naravno da se velika sredstva izdvajaju i za vojnu industriju i njen razvoj,
jer svaka, ekonomski jaka, drava u sluaju rata ne eli zavisiti od uvoza oruja. U nekim
dravama je vojna industrija pod direktnim nadzorom vojnih struktura, a u nekim je izgraena
po principima usmjerene trine ekonomije, u koju su ukljuena mnoga privatna i dravna
preduzea, kao i meunarodne korporacije. To nije zauujue, s obzirom da je industrija
naoruanja jedan od najprofitabilnijih industrijskih sektora. U razvoj oruja su ukljueni i
mnogi laboratoriji, instituti, itd. to ukljuuje ogroman broj struniog i naunog kadra.
Odbrambeni sistemi u veini drava utjeu na sve grane ekonomije, komuniciranja,
informacije, saobraaj, graevinarstvo, izvor energije, itd. Teko je predvidjeti posljedice na
ekonomskom planu, nastale upotrebom vojne sile u meunarodnim odnosima, ali je esto
posmatrano da se drutva, u ratu, puno bre razvijaju na intelektualnom i fizikom planu, a
time i ekonomski razvitak bude izazvan. Meutim i dalje je najtea posljedica upotrebe vojne
sile, razaranje materijalnih, kao i ljudskih potencijala.
Ostali aspekti sile
Postoje i drugi aspekti sile, osim onih pomenutih. Kao npr. kultuni tj. socijalno-psiholoki.
Kultura jednog naroda se sastoji i od historijskog odnosa prema pojedinim aspektima sile,
pogotovu vojne tj. rata. Mnogi narodi su svoju kulturu ratovima irili ili su bili potaknuti u
svom razvoju. Ali su mnoga drutva i njihove kulture nestale ili bili sprijeeni u svom razvoju
zbog ratova.
Psiholoko-socijalni aspekti i njihovo djelovanje utjeu znaajno na unutarnjem kao i na
spoljnom planu, u svakoj dravi. Psihologija jednog drutva je u velikoj ovisnosti od nivoa
njegove politike, vojne i ekonomske sile. Ona se formira u politikom procesu drutva i prati
najee drutvene uspone i padove po svim osnovama, pa i ekonomskom i vojnom.

OBLICI UPOTREBE I ISPOLJAVANJA SILE U MEUNARODNIM

ODNOSIMA
Odnosi snaga i primjena sile, posebno u 20. vijeku, tj. u Drugom svjetskom ratu i posle njega,
bila je odluujui faktor u ureivanju meunarodnih odnosa. Interesi zemalja su ispreplitani,
tako da se rjeavaju primjenom sile. Iako su svi vidovi sile i prijetnja silom zabranjeni
Poveljom UN-a. Najgrublji oblici upotrebe sile su:
a) Rat
b) Agresija
c) Oruana intervenicija
d) Specijalne operacije
Konflikti u meunarodnim odnosima se dijele na:
- Konflikte visokoga intenziteta (rat, agresija, oruana intervencija)
- Konflikte niskoga intenziteta (specijalne operacije, trka u naoruanju, vojnopolitiko svrstavanje, oruani incidenti, ekonomske blokade, stacioniranje
trupa u drugim zemljama, vojno-tehnika pomo stranim oruanim silama,
atentanti, otmice, dravni udari, itd)

Konflikti niskoga intenziteta, uvijek prethode oblicima konflikata visokog intenziteta.

Rat
Pojam rata
Zbog ostvarivanja boljeg uvida u doktrine o ratu, spomenute su pojedine teorije o ratu
(nauna, filozofska, politika, itd.), da bi se rat odredio i sa vie aspekata. To je uraeno, jer
mnoge definicije samo dotiu neke aspekte rata, ili zbog toga to neki autori koriste izraze kao
to su sukob, sila, itd., kao sinonim za rat. Konflikt moe biti nenaoruani ili naoruani i imati
tendenciju da preraste u rat. Prema mnogim teoretiarima je rat produenje politike drugim,
nasilnim, sredstvima. Rat je dogaanje, on je drutveni, meunarodni proces, ali je
istovremeno pravna, tj.protupravna radnja. Ratno stanje oznaava pojavu na prostoru na
kojem se u konfliktu upotrebljava oruje, ali je proglaavanje rata u nadlenosti dravnih
organa, kojim se na zakonskoj osnovi nastoje regulirati drutveni odnosi u vrijeme oruanih
konflikata. Meutim na drugoj strani, oruani konflikt koji eventualno jo nije rat, moe biti
proglaen ratom, iz politikih tj. meunarodno-politikih razloga. Oruanim sukobom se
oznaava obostrana upotreba oruja izmeu drava, ili razliitih grupa unutar jedne drave.
RAT JE SVEOBUHVATAN I INTENZIVAN SUKOB DRAVA, VOJNIH SAVEZA, ILI
RAZLIITIH DRTVENIH SNAGA UNUTAR JEDNE DRAVE, U KOJEM SE
OBOSTRANO, MASOVNO I ORGANIZIRANO PRIMJENJUJE NASILJE I VODI ORUANA
BORBA, RADI OSTVARIVANJA ODREENIH POLITIKIH, EKONOMSKIH, VOJNIH I
DRUGIH CILJEVA.
Iz ove definicije moemo zakljuiti da postoje meudravni i meunarodni ratovi. Ako ga
vode razliite drutvene grupe unutar jedne drave, onda je to graanski rat. Rat je najgrublji,
najmanje dvostruki oblik ispoljavanja politike, kroz intenzivno i masovno oruano nasilje. Iz
ovoga zakljuujemo da konflikt, moe biti, ali ne mora biti rat, ali da rat jeste konflikt tj.
oruani konflikt. Oruani sukob moe jednako tako biti, ali ne mora biti rat, dok i ovdje rat
znai i oruani sukob, preciznije sveobuhvatan, masovan i intenzivan. Oruani sukob je iri
pojam od rata, jer ne podrazumjeva neizbjeno masovnost, sveobuhvatnost i intenzitet. On se
moe dogoditi na granicama dviju drava i krae trajati, oruani sukob u zranom prostoru,
povredom zranog prostora jedne od drava. Oruano se mogu sukobiti i vojne snage
ubacivanjem, ili pokuajem ubacivanja, teroristikih jedinica na teritoriji suprotstavljene
drave. Oruani sukob prerasta u rat, kada traje due vrijeme i zahvati iri teritoriji jedne
drave, tj. kada postane intenzivan, sveobuhvatan i masovan. Historijski se pokazalo da se
oruani sukobi mogu dogaanti povremeno, kratko trajati i ponavljati, prerastati ili ne
prerastati u rat (bliski istok).
Sveobuhvatnost (kompleksnost) podrazumjeva da rat obuhvata cijeli prostor na kojem se
odvija, ukljuujui sve strukture ratujuih drutava, pogotovu onih na ijoj se teritoriji odvija
(naseljena podruja, privreda, ekonomija i dr.).
Masovnost se karakterizira kroz, obostrano, brojno i organizirano uee u oruanoj borbi,
ljudi, naorouanja i materijalnih sredstava.
Intenzitet oruane borbe obiljeava neprekidnost, silinu i stalnu napregnutost sukobljenih
strana. Zatije se moe dogoditi povremeno i djelimino zbog toga to se operacije odvijaju na
drugim bojitima, ali se to vrijeme koristi za promatranje i izuavanje neprijatelja. To nam
ukazuje na to da u ratu snage nikad ne miruju.
Iz definicije rata se izdie pojam "oruana borba", koja jeste obostrano masovna, planirana i
organizirana primjena oruanog nasilja, radi ostvarivanja odreenih ciljeva. Ona je osnovni
sadraj rata, a njen osnovni cilj je da fizikom, oruanom silom, uniti ivu silu i materijalna

sredstva neprijatelja, pokuavajui ga potiniti svojoj volji. Usagalenjem mnogih teoretiara,

oruana borba zavisi od sledeih meusobno povezanih faktora:
- Ljudstvo
- Materijalna sredstva
- Prostor
- Vrijeme
Kvalitet i kvantitet su osnovne odlike faktora oruane borbe, pogotovu ljudskog i
materijalnog. to znai da je oruana borba osnovni, ali ne i jedini sadraj rata.
Vrste ratova
Radi lakeg prouavanja, postoji potreba klasifikacije savremenih ratova (Drugi svjetski i svi
posle njega voeni). Najee se polazi od vojnih i politikih ciljeva rata, od snaga i sredstava
koja su u njemu upotrebljena, prostora na kojem se vodi, te od broja zemalja uesnica u ratu.
Prema drutvenoj i politikoj sutini se dijele na pravedne (odbrambene) i nepravedne
(napadake). Teko se moe desiti da su obije zaraene strane upravu, to jest da obije vode
pravedan rat. Proglaenjem nekog rata nepravednim znai staviti i onoga ko se brani u
politiku, pravnu i svaku drugu situaciju u kojoj je agresor, znai obije strane proglasiti
krivima. Sud o svakom ratu donose drave pojedinano, vojni ili politiki savezi, a sa
stajalita meunarodnog prava mjerodavnu ocjeno o tome ko vodi pravedan a ko nepravedan
rat, daju Ujedinjene Nacije. Konaan sud o tome ipak donosi vrijeme tj. histografija.
Nepravednim e se rat proglasiti ako se ustanovi da se ciljevi obiju zaraenih strana smatraju
neopravdanim tj. da su suprotni meunarodnom pravu. Pravo na rat se ispoljava kao pravo na
odbranu protiv nasilja, kao nepravdu tj. nepravde. Sadraj koji u sebi nosi pravo i nepravdu
treba tretirati dvostruko, sukob pravednog i nepravednog oruanog djelovanja.
a) sa politikog stajalita ratovi se dijele na meunarodne (ratovi izmeu drava) i
unutarnje tj. graanske (ratovi meu grupama unutar jedne drave)
b) prema veliini zahvaenog prostora i broju drava, dijelimo se na:
- lokalne (borba se vodi na relativno malom prostoru, najee izmeu dvije
drave, svaki lokalni rat ima potencijala da se proiri i zahvati vei teritoriji)
- regionalne (smatra se da u njemu uestvuje vie zemalja, na veem
geografskom prostoru. Npr. ratovi u Indokini i Bliskom istoku, polovinom 20.
vijek, se smatraju regionalnim)
- svjetske ( to su oruani sukobi koji su zahvatili vie od polovine zemljine kugle
i u kojem su direktni uesnici velesile. Do sada su voena dva svjetska rata)
c) prema cilju ratovi se dijele na one sa ogranienim i one sa radikalnim ciljem. Ratni
ciljevi su odreeni interesima (vojni, politiki, kulturni, ekonomski i dr.). Kod
zaraenih strana preovladavaju suprotini interesi, u nastojanju da ostvare svoje ciljeve.
U toku rata politika esto mijenja interese, ime se mjenjaju i ciljevi u ratu.
- Rat sa ogranienim ciljem je onaj u kojem se napada ograniava na samo
neke ciljeve (zauzimanje dijela zemlje, promjene politikog reima te zemlje,
ekonomski ustupci, i dr.). Svaki rat sa ogranienim ciljem, moe biti uvod u
dugotrajan rat irih razmjera
- Rat sa radikalnim ciljem je onaj u kojem sukobljene strane ele promjeniti
postojee odnose i stanje u jednoj ili vie drava (temeljita promjena politikih,
ekonomskih odnosa, likvidacija neke drave, stvaranje novih drava). Ovi
ciljevi nagone zaraene strane na maksimalno angairanje vojnih, politikih,
ekonomskih sredstava.
esto se upotrebljava termin vjerski rat, ali ciljevi u ratu su definirani politikama
zaraenih strana, tako da je vjerski aspekt sekundarnog karakter, to dovodi u upitnost

upotrebu ovog pojma, u polemolokom smislu. On moe jedino biti propagandnog

djelovanja za neku od zaraenih strana. ak i oni u historiji oznaeni kao vjerski, su
ustvari imali karakter ostvarivanja ekonomskih, geopolitikih i drugih ciljeva.
d) Prema sredstvima koja mogu biti u ratu upotrebljena:
- Konvenicionalni rat podrazumjeva upotrebu klasinog oruja tj. uobijanih
borbenih sredstava.
- Nekonvencionalni rat bi znaio upotrebu neuobiajnih borbenih sredstava, a to
su sredstva za masovno unitenje (nuklearna, bioloka i hemijska)
e) Ogranieni rat, ponekad smatramo rat u kojem bi se vrila ogranienja u pogledu
upotrebe borbenih sredstava, ili rat u kojem zaraene strane ne angairaju sve
raspoloive snage i sredstva, ali i rat koji je ogranien prostorno.
f) Nakon Drugog svjetskog rata se upotrebljavaju pojmovi kao: hladni, psiholoki,
specijalni, gerilski i drugi ratovi. Oni predstavljaju jedan od oblika upotrebe sile i
obino ga koriste obije zaraene strane, a prethodi otvorenom ratu. U hladnom ratu su
se suprotstavnljene strane esto koristile pijunaom i sabotaom, a hladni rat je
nazvan zbog toga to nije dolo do otvorenog sukoba iako su obije strane bile u stalnoj
pripravnosti i napregnutosti. Sam naziv rat je pridodat pojmu hladni, da bi se oznaila
njegova ozbiljnost i ozbiljnost stanja.
Osnovne karakteristike savremenih ratova
Pripreme za rat su vani procesi rata. Mirnodopske pripreme obuhvataju ekonomske, politike
i vojne djelatnosti. Od ovih priprema u velikoj mjeri zavisi i ishod rata. Savremene ratove
karakterizira visok stepen upotrebe ratne tehnike i upotrebu svih vidova oruanih snaga, zbog
breg postizanja postavljenih ciljeva. Svi savremeni ratovi zrae opasnou da iz regionalih
prerastu u svjetski, zbog injenice da se ovi ratovi u velikoj mjeri tiu i drugih drava svijeta.
Zbog toga to je svaki rat od znaaja za cijeli svijet postoji opastnost uplitanja nukelarnih sila
i upotreba nuklearnog oruzja i drugih sredstava za masovno unitenje. Bez obzira o kojem
obliku rata se radi, za teritoriju na kojoj se vodi, on je totalan, jer obuhvata sve segmente
drutva (vojni, civilno drutvo, ekonomiju, itd.) U savremenim ratovima se brie granica
izmeu fronta i pozadine, to dovodi do poveanja civilnih rtava. Svakom ratu prethodi
period politike krize i specijalnih operacija i priprema, zbog toga to se nastoji postavljene
ciljeve ostvariti bez upotrebe masovne oruane sile, a drugi razlog je da se suprotstavljena
strana iznutra pokrene i pripremi na rat u psiholokom, politikom i svakom drugom smislu tj.
da se suprotstavljena strana zastrai i pristane na postavljene zahtjeve. Napadnuta strana
najee svoju odbranu gradi tako da to prije prekine agresiju ili metodom iscrpljivanja
zapone dugotrajan otpor protiv agresora. Zato ni jedna sukobljena strana, trajanje savremenih
ratova ne zna odrediti. Svaki rat se vodi uz iskustva prethodnih ratova, ali je svejedno svaki
od njih, jedno novo iskustvo za cijeli svijet.
Agresija
U pojanjenju prava drava u meunarodnim odnosima, veina strunjaka se poziva na
prirodna i apsulutna prava ovjeka. Nekim slijedom, po kojem se ta prava sa pojedinca
prenose na kolektiv, izraen kroz dravu, sasvim je razumljivo, da i drava postaje nosioc
nekih svojih neotuivih i neprenosivih prava. Strahote prvog svjetskog rata su dovele do
utemeljenja sistema kolektivne sigurnosti i definiran je Paktom lige naroda, s namjerom
spreavanja buduih ratova. Naalost nisu bili dovoljno utjecajni niti snani da sprijee jo
krvaviji Drugi svjetski rat. Poveljom UN-a, proklamirano je naelo ravnopravnosti drava u
meunarodnim odnosima. Naredna zbivanja su proizvela potrebu, da se reguliraju

meunarodni odnosi koji su bili u sjeni hladnoga rata, pa je 1970. god. usvojena deklaracija o
naelima meunarodnoga prva i prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava, u skladu sa
Poveljim UN-a. Postoji sedam naela deklaracije, a na prvom mjestu je naelo zabrane sile.
Ovom deklaracijom su zabranjeni neki oblici indirektne agresije, npr. svaka drava je duna
uzdraavati se od orginiziranja ili poticanja na organiziranje dobrovoljakih snaga ili oruanih
skupina, ukljuujui plaenike, radi njiova ubacivanja na podruje neke druge drave.
Agresija (lat. navala, napad, nasrtaj), tako da onaj koji napada postaje agresor, a napadnuti
rtva agresije. Osim opeg postoji i znaenje koje se odnosi na oruani vojni napad. Da bi se
rat sprijeio, valjalo je tano definirati ta je napad, to bi ujedno definiralo ko je agresor, a ko
je njegova rtva i time stie pravo na samoodbranu. Po definiciji UN-a agresija je: upotreba
oruane sile, od strane neke drave protiv suvereniteta, teritorijalnog integriteta ili politike
nezavisnosti druge drave, ili koja je na bilo koji nain nespojiva sa poveljom Ujedinjenih
Nacija, kao to to proizilazi iz ove definicije.
U rezoluciji su nabrojani akti koji su u skladu sa definicijom:
a. Upad ili navala oruanih snaga neke drave na podruje druge drave (svaki oblik
vojne okupacije, aneksija teritorije druge drave)
b. Bombardiranje podruja druge drave
c. Blokada luka ili obala neke drave pomou oruanih snaga neke druge drave
d. Navala dravnih oruanih snaga na kopnene, pomorske ili zrane snage druge drave,
na njihovu trgovaku mornaricu ili zrakoplovstvo.
e. Upotreba oruanih snaga, to ih neka drava dri na podruju druge drave na osnovu
sporazuma s tom dravom, krenje sporazuma ili prekoraenje roka dranja oruanih
snaga na pomenutoj teritoriji
f. Doputanje, dravi koja na osnovu ugovora dri svoje snage u toj drave, da upotrijebi
tu teritoiju za izvrenje napada na neku treu dravu.
g. Slanje od strane neke drave ili u njezino ime, oruanih eta, grupa neredovnih ili
plaenika, da protiv druge drave ine oruanu silu, koja bi bila in napada, kao i
znaajno uplitanje u takvo stanje.
U objanjenju prethodnih stavova se moe zakljuiti da se napad ne moe niim opravdati i da
povlai meunarodnu odgovornost za sobom. Osnovne su dvije poruke rezolucije o agresiji:
1. Nedopustiv je svaki neodobren prelazak ili boravak dijelova vojnih snaga jedne drave
na teritoriji druge drave
2. Vojne snage jedne drave ne moraju direktno ispoljiti silu, a da njihovo injenje
predstavlja agresiju
Ciljevi agresije mogu biti radikalni (aneksija ili okupacija teritorije neke drave) i ogranieni
(pomaganje vojnom silom u graanskom ratu jedne od strana, obaranje vojnog reima u nekoj
dravi, dominacija, hegemonija, itd.). Rijetko je koja agresija provedena bez otpora, a dobro
organiziran i masovan otpor osigurava dobre uvjete za odbranu, ime dolazi do formiranja
druge oruane sile u oruanom sukobu, tako da zapoeta agresija prerasta u rat. Dunost je
organa UN-a, da procjenjuju neke akte drava i rtvi agresije omogue samoodbranu, radi
uspostavljanja meunarodnoga mira. Za preduzimanje potrebnih mjera, neophodno je
blagovremeno provesti proceduru u Vijeu sigurnosti. Meutim zbog razliitih stajalita i
interesa velesila u Vijeu sigurnosti i njihovog prava veta, izostaju esto mjere spreavanja
agresije ili rata. Jedini primjer ispotovanja kolektivne samodbrane je bio u sluaju Kuvajta,
koji je bio napadnut od Iraka 1991. god.
Oruana (vojna) intervencija

Pod oruanom ili vojnom intervencijom se smatra akt nasilnog i gruboga mijeanja jedne ili
vie drava u unutanje poslove druge drave, upotrebom oruane sile, radi ostvarivanja
odreenih ciljeva. Ova intervencija podrazumjeva brz upad oruanih snaga na teritoriju jedne
zemlje, bombardiranje teritoije, u koju svrhu se koriste razne jedinice, koje su specijalizirane i
pripremljene za vojnu intervenciju. Iako povelja UN-a zabranjuje svaki oblik upotrebe sile,
pokazalo se da je pristup, raznim oblicima upotrebe sile, poslje Drugog svjetskog rata, razliit.
Neke vojne intervenicje se sankcioniraju, osude, a neke se i preute (SSSR na Maarsku 56-te
god. i ehoslovaku 68. god). Uporeivanjem pojma oruana intervencija i agresija dolazimo
do zakljuka, da oba znae upotrebu vojne sile jedne drave na drugu, svaki in agresije
ujedno pretpostavlja vojnu intervenciju. Meutim, ako se neka agresija na neku dravu
preuti, ili se ne proglasi agresijom od Vijea sigurnosti UN-a, onda se taj in moe samo
nazvati oranom intervencijom, a ne agresijom. Po Povelji Ujedinjenih nacija postoji
opravdanje, jedino za upotrebu vojne sile koja ima za cilj uspostavu meunarondog mira, i to,
ako su prethodno poduzete preventivne mjere, za mirno rjeavanje spora, zakazale. U
represivne mjere o kojima odluuje Vijee sigurnosti ubrajaju se: zaotravanje i prijetnja
silom, blokade silom, upotreba oruane sile. Ove mjere se u meunarodnoj paksi nazivaju
vojnim intervencijama pod okriljem UN-a. Neophodno je oruane intervencije makar uvjetno
razluiti na dvije skupine:
- Opravdane vojne intervencije (koje su odobrene ili traene od UN-a i od
drave rtve agresije)
- Neopravdane vojne intervencije (niim izazvane vojne intervencije)
Specijalne operacija
Ratovi su stari koilko je stara i ljudska historija i nastanak prvih drava. Uporedo sa ratom
drave su se koristile tajnim i drugim metodama da bi na raun drugih ostvarile svoje ciljeve.
Sun Cu Vu je p.n.e. pisao o upotrebi pijuna zbog prouavanja susjedne drave, a sposobnost
vladara da izgradi tajne mree, proglasio je najdragocjenijom osobinom. Tomas Mor je
graanima svoje zamiljene drave "Utopija", savjetovao da skupljaju blago, kako bi plaali
najamnike da se bore u njihovo ime za Utopiju, ali i da bi se kupili neprijatelji, koji bi se
meusobno izdali ili ak otvoreno zaratili. Ibn Haldun je meu osobine koje mogu doprinjeti
pobjedi ubrajao lukavstvo i domiljatost (npr. irenje alarmantnih vijesti da bi se neprijatelj
onesposobio). Razdoblje izmeu dva svjetska rata, i period u toku Drugog svjetskog rata, su
posebno doprinjeli razvoju metoda postizanja ciljeva drava, bez iroke upotrebe oruane sile,
razliitim oblicima prevara i obmana. Njemaka je tokom Drugog svjetskog rata, npr. imala
prepoznatljivu formulu propagandnog djelovanja, kako na svoje graane tako i na svjetsku
javnost principom vie puta izgovorena la, nakon odreenog ponavljanja postaje istina.
Trka u naoruanju je posebno bila ispoljena tokom Drugog svjetskog rata. Npr. Njemaka je
prva razvila rakete, Engleska, u cilju otkrivanja njemakih podmornica i avijacije je razvila
radarski sistem. Najznaajnija istraivanja, ona koja su oznaila prekretnicu, su ona u vezi
razvoja nuklearne bombe, uz pomo pijunae, SAD-a, SSSR-a i Njemake. Njemaka je bila
na domak uspjeha. Specijalne saveznike snage su ak dva puta uspjele da otrkiju baze za
proizvodnju stratekih elemenata za nuklearno oruje i onesposobile ih. Na kraju su dvije
atomske bombe baene, koje su okonale Drugi svjetski rat. Pored toga i danas se otkrivaju
tajne u vezi sa pijunima, dvojnim piunima, atentatima, itd. Iskustva Drugog svjetskog rata
su okupila drave oko ideje o usaglaavanju pravnog akta, kojim bi se regulirali meunarodni
odnosi, to je rezultiralo potpisivanjem Povelje UN-a 1945. god. Ovom poveljom je

zabranjena upotreba sile i agresije u meunarodnim odnosima, a navodimo i dvije injenice

zbog kojih to stalno naglaavamo:
1. Do dana dananjeg nisu prestali ratovi i agresije
2. Meunarodna zajednica je iz Drugog svjetskog rata izala razdjeljena (u pogledu
ideologije, ekonomije, vojno, itd)
Ovom teretu (ideoloke razdjeljenosti) su podlegle velesile, kao stalne lanice Savjeta
sigurnosti UN-a, koje sa pravom veta imaju najveu odgovornost u odravanju mira u svijetu.
Potenciranje odgovornosti po povelji UN-a, je posebno vano za nau temu. Razlog tome su
aktivnosti pojedinih velesila, koje su djelovale protiv drugih drava, u smjeru ostvarivanja
svojih ciljeva. One nisu djelovale tako, da se upotrjebi masovno oruana sila, koja je
zabranjena po Povelji UN-a, nego dobro isplaniranim specijalnim operacijama. Trka u
naoruanju, posebno nuklearnom, i njegovom razvoju, razvile su posebne metode osmatranja
suprotnog bloka; spijunaom, spijunskim satelitima, elektroinformatika pijunaa, itd.
Mnoge krize i ratovi su izazvani blokovskom suprotnou, a trka u naoruanju je istovremeno
i prijetnja silom. Niti u jednom ratu se velesile ili blokovi nisu otvoreno sukobili, ali su u
mnogima uestvovali, posredno ili tajno (Korejski rat, Vijetnamski rat, Afganistan, itd).
Posebna panja specijalnim operacijama i metodama je pridodata u bivoj SFRJ, zbog
pretjeranog opreza od stvarnih i zamiljenih neprijatelja. Na kraju je ta zemlja sama sebe
uniti iznutra, a da ne bude napadnuta niti sa istoka niti sa zapada, kao to je to tadanji reim
SFRJ prognozirao. Kritiki posmatranao specijalni rat, sa strunog stajalita, ne moe u sebi
nositi izraz rat, jer nema karakteristike masnovnosti (masovne upotrebe oruja), tako da ih
openito kazano moemo nazvati operacijama tj. specijalne operacije. Specijalne su zbog toga
to su specifine po ciljevima, metodama i sredstvima, vremenu, snagama i prostoru, a izvode
se tajno. Iz prethodno naznaenog moemo sainiti sledeu definiciju :
Specijalne operacije, predstavljaju, skup organiziranih aktivnosti i djelovanja koje
odreena drava ili vie njih poduzimaju u miru, u politikom, ekonomskom, vojnom,
medijskom, ideolokom, naunom, kulturnom i svakom drugom pogledu, radi slabljenja
stabilnosti neke drave, naroito njene sposobnosti za otpor, a u ratu slabljenje njene
sposobnosti za odbranu i dovenje te drave u odreeni stepen zavisnosti i potinjenosti.
Specijalne operacije bi spadale u skupinu sukoba niskog intenziteta, stim da se izvode i u
sukobima visokog intenziteta, kao dodatne metode djelovanja. Iako su utemeljene u doba
hladnog rata, specijalne operacije su ostale i danas metode u meunarodnom djelovanju, koje
se izvode prije, u toku i poslije ratnih djelovanja. Raspadom SSSR-a je dolo i do nestanka
Varavskog ugovora, ime je suprtstavljeni NATO pakt izgubio svog suparnika u bipolarnim
meunarodnim odnosima. Ovo nama ukazuje na to, da su specijalne operacije esto obostrani
in. Meutim, ta injenica ne znai da se izmeu SAD-a i Rusije i danas ne izvode specijalne
operacije, ili da ih ne izvode prema drugim dravama. Naprotiv, danas ih intenzivno izvode i
druge drave, koje su postale velesile i koje su u posjedu nuklearnog oruja.
Ciljevi specijalnih operacija
Osnovni cilj specijalnih operacija je slabljenje odreene zemlje, njene unutarnje i
spoljnje politike, slabljenje njenog otpora neprijateljskoj politici i njeno dovoenje u ovisan i
potinjeni poloaj
To znai da je cilj svake specijalne operacija jedinstven i specifian u odnosu na dravu protiv
koje se vodi, kao i u odnosu na sposobnost njene odbrane. U okviru opega cilja, pojedinani
ciljevi su razliiti i uslovno se mogu svrstati u nekoliko skupina:
1. Odrati vlastite politike, vojne, ekonomske i druge pozicije na razliitim
geostrategijskim vanim prostorima i u meunarodnim odnosima
2. Osigurati i zadobiti znaajne nove pozicije

3.
4.
5.
6.

Onemoguiti ometanje ostvarivanja svojih interesa, a umjeati se u interese drugih

Umanjivati sposobnosti objekta napada za odbranu
Iznalaziti metode i organizirati snage za borbu protiv specijalnih operacija
Pripremiti vojne i druge snage za njihovo otvoreno djelovanje, u sluaju da druge
mjere ne daju rezultate
7. Potiniti objekat napada u politikom, ekonomskom, vojnom i svakom drugom
pogledu.
Oblici i metode specijalnih operacija
Prouavanje specijalnih operacija je zahtjevan posao, pogotovo jer njihova tajnovitost to
oteava. Teko ih je dokazati i nakon samog dogaanja i djeliminog razotkrivanja. Razliiti
timovi strunjaka se brinu za planiranje specijalnih operacija, i nakon njihovog izvoenja, a
dok se analiziraju razotkriveni ciljevi, oni su sami ve dali informacije o novim potencijalnim
ciljevima. Ciljeve je teko generalizirati i elaborirati cijelu tematiku, zbog toga to se
specijalne operacije odvijaju svakog trena, a njihovi ciljevi su veinom razliiti. Oblike
specijalnih operacije mogue je razluiti na slijedee:
- Politike, vojne, ekonomske i druge djelatnosi protiv jedne ili grupe zemalja
- Psiholoko propagandna djelovanja
- Obavjetajne aktivnosti
- Subverzivna djelovanja
- Odbrambeno-sigurnosna djelovanja
Svi oblici specijalnih operacija su neodvojivi jedan od drugog, planiraju se i pripremaju
istovremeno i tee istom cilju. Kontinuitet specijalnih operacija znai postizanje odreenog
cilja bez masovne upotrebe vojne sile. Ako rat postane neizbjean, tada oblici i metode
specijalnih operacija postaju vaan faktor u njegovoj pripremi, a nastavljaju se ak i nakon
promjene stanja (primirja, mira, okupacije, itd.). Ne smijemo izostaviti da se u nae vrijeme
specijalne operacije u svijetu izvode transparentno i nose pridjev legalnih (priprema, tok i
rezultati se javno objavljuju). Tu su i SO koje se provode u skladu sa meunarodnim pravom,
ali tek vrijeme moe da pokae njihovu opravdanost, mada je i to teko, jer transparentnost
nekih SO samo je kamuflaa za postizanje stvarnih ciljeva odreene drave. Valja
pojedinano i svestrano prouiti svaku specijalnu operaciju i nakon toga prosuivanja odluiti
o njenoj opravdanosti. Ciljevi nekih drava se ne podudaraju uvijek sa meunardonim
pravom, ime ove priteknu specijalnim operacijama u ostavrivanju svojih ciljeva,
neopravdano, nepravedno, tajno ili transparentno (a ustvari kamuflirano).
a) Politike, vojne, ekonomske i druge djelatnosti se provode kroz;
politike pritiske i druge politke djelatnosti. To su postupci kojima se slue drave, koristei
svoje pozicije na meunarodnoj sceni, tako to utjeu na politika zbivanja u nekoj zemlji ili
grupi zemalja. Politika polarizacija u nekoj dravi moe biti cilj politikih pritisaka, tako to
daje podrku jednoj od strana. Mogu izazvati i nerede ili rat u nekoj dravi, pa ak i pritei u
pomo jednoj od strana. Politiki pritisci esto uvlae i druge drave u taj proces, tako da se
preko drave na koju se vri pritisak zadovoljavaju raliiti interesi mnogih drava.
Vojne djelatnosti jesu one kojima se nastoji ostvariti interes, a da se ne upotrjebi vojna sila u
veoj mjeri i ne zapone rat. U sluaju rata, specijalne vojne operacije podrazumjevaju
upotrebu vojne sile u neborbene svrhe.
Metode vojnih djelatnosti, pritisaka i prijetnji silom su metode specijalnih operacija, npr.
demonstracija vojne sile, vojne vjebe u blizini granica, mobilizacija oruanih snaga,
izgradnja vojnih baza, itd. U ovaj proces se esto ukljuuje i pronalaenje saveznika, a
mogue pripreme za agresiju podrazumjevaju istraivanje vojnih potencijala protivnika,
ubacivanje naoruanih grupa i naoruavanje kolaboracionistikih snaga, povreda zranog

prostora, itd. One operacije koje u ratu znae upotrebu vojne sile u neborbene svrhe su
najee one, koje se izvode protiv civilnog stanovnitva, materijalnih dobara, zarobljenika,
logoraa, itd. U tom pogledu je genocid najotriji zloin, a kanjiva su djela; udruivanje u
injenju genocida, podsticanje, pokuaj izvrenja i sauesnitvo u genicidu.
Ekonomske djelatnosti protiv neke drave su metode i aktivnosti koje e izazvati na razne
naine privredne poremeaje i ekonomsku krizu u nekoj zemlji. Te aktivnosti se poduzimaju
zbog iznuivanja odreenih politikih ustupaka. Ekonomska kriza u jednoj privrednoj grani,
prouzrokuje lananu reakciju i djeluje negativno na ostale privredne grane, ime se slabi
cjelokupna ekonomska mo neke zemlje. A vojno-ekonomoska osnova vrenja pritiska se
izraava npr. time to se prekinu kupoprodajni ugovori za borbena sredstva, ime se utjee na
odbrambenu mo neke zemlje. U specijalne operacije na ekonomskoj osnovi se mogu ubrajati
i (tajna) ekonomska pomo jende drave prema drugoj, kojoj je Savjet sigurnosti UN-a
nametnuo embargo ili blokadu ekonomske prirode.
b) Psiholoko propagandna djelovanja, su znaajne specijalne operacije, jer u doba
savremenih sredstava masovnog komuniciranja, otvaraju se velike mogunosti propagandnog
djelovanja, kojim se u oblasti duhovnog, domenu svijesti, utjee na ponaanje, miljenje i
osjeanje pojedinaca ili kolektiva, radi postizanja prvenstveno politikih ciljeva. Time se da
naslutiti da je propaganda usko povezana sa informativnim aktivnostima i mogunostima
plasiranja informacija posebne vrste, one vrste kojima se eli postii odreni rezlutat i cilj.
Propagandu moemo razluiti na onu koja predstavlja pozitivnu tenju, koja ima za cilj
dobrobit drutva i njegov razvoj, i onu koja je usmjerena protiv interesa neke drave, naroda,
ili nacije. Razvoj propagande je pogotovo pratio razvoj elektronskih i drugih medija
masovnog komuniciranja i informiranja. U propagandi se najee vjeto koriste neistine,
poluistine i lai, tako to se zloupotrebljavaju dostignua u oblasti psihologije pojedinca i
masa. Propaganda se iri u ime politike neke drave, nerjetko to planiraju strunjaci u toj
oblasti, obuhvatajui svaku sferu drutvenog ivota (politika, nauka, kultura, filozofija, sport,
ekonomija, itd.). Koliko je vano iriti propagandu meu suparniku, toliko je vano i meu
svojim graanima iriti propagandu, i pridobiti ih za svoju politiku, kao i sve politike i druge
strukture u dravi (porazi se pretvaraju u pobjede, zloinci u heroje, nesposobni oficiri u
vrhunske strunjake i vojskovoe, itd.). Ali u doba globalizacije, i opteg iranja i pristupa
informacijama, bilo gdje na svijetu, bitno je da se pridobije i naklonost svjetske javnosti i
meunarodne zajednice.
c) Obavjetajne aktivnosti su poslovi obavjetajnih slubi i drugih organa
(vojne obavjetajne slube, diplomatska, trgovinska i druga predstavnitva, nauni centri,
pojedinci, itd.) neke drave u oblasti prikupljanja, distribuciji i obradi podataka (politike,
vojne, ekonomske, i druge prirode). Vanost tih aktivnosti je u tome, to se prikupljeni
podatci korste u planiranju djelovanja protiv neke drave, pa i planiranju specijalnih
operacije. Svakodnevno se poveava mogunost obavjetajnih djelatnosti, kroz nauku i
napredak u tehnologiji, koja je dostigla kozmike razmjere. Npr. se podatci prikupljaju ve
odavno pomou satelita, prislukivanje iz velikih razdaljina razgovora, itd. zbog toga su
nemjerljive prednosti pojedinih drava u oblasti raspolaganjem informacijama.
d) Subverzivne djelatnosti su iroka lepeza podrivakih i prevratnikih djelatnosti, koje
se
poduzimaju od strane neke drave ili grupe drava, u cilju slabljenja i ruenja institucija
politikoga sistema i ustavnoga poretka druge drave. One podrazumjevaju psiholokopropagandno djelovanje, potpomaganje i organiziaciju dravnih prevrata, oruanih pobuna,
teroristikih aktivnosti, atentata, diverzija, itd. Iza mnogih diverzija stoje drave, politike

skupine, partije, itd. koje izazivaju ogroman broj rtava, koje na taj nain ele skrenuti panju
na sebe i da bi ostvarile svoje interese. Subverzivne djelatnsti se svakodnevno deavaju,
svugdje na svijetu, javnost mnogo kasnije sazna za njih i za to da su neke drave umejane u
te djelatnosti, a nekada se i ne moe sa sigurnou rei da je neka drava umjeana. Od
ovakvih teroristikih djelatnosti i drugih subverzija nisu ni najrazvijenije drave sigurne.
Potpomaganje npr. neke drave jedne politike snage u borbi za vlast, u drugoj dravi, obino
dovodi do oruanog sukoba ili graanskog rata.
e) Odbrambeno sigurnosna djelovanja protiv specijalnih operacija jesu i same specijalne
operacije, koje podrazumjevaju otkrivanje ciljeva, metoda, snaga koje vode operacije, itd. kao
i iznalaenje metoda i sredstava za djelotvornu borbu protiv njih. Nekada je i djelotvorno
razotkrivanje i obavjetavanje domae kao i svjetske javnosti u vezi sa poduzetim specijalnim
operacijama protiv drave. Ali se i najee specijalne odbrambene operacije vode tajno
(pijuni protiv pijuna, propaganda protiv propagande, prijetnja na prijetnju, itd.). Takva
situacia moe prerasti u dugotrajan proces, konflikt i na kraju rat na teritoriju jedne od drava.
Tek smanjen broj izvoenja specijalnih operacija, moe dovesti do primirja i detanta.
Snage specijalnih operacija
Specijalne operacije su operacije najniega intenziteta, koje se najee zapoinju
prikupljanjem podataka tj.pijunaom, a kada se razrade i razgranaju spram svojih ciljeva,
obuhvataju sve sfere drutvenog ivota. Drave, njihovi reimi i vlade, kao nosioci sile u
meunarodnim odnosima, planiraju, organiziraju i izvode specijalne operacije u cilju
zadovoljavanja svojih interesa. Da bi se osigurali uvjeti voenja specijalnih operacija i
odbrane, veina drava formira javne organe (uprave, agencije, komiteti, itd.). Sline slube
se fromiraju u vojnim strukturama, komandama, ministarstvima, policiji, itd. usklaeno prema
jednom u dravi upravljakom centru. Da bi to lake izvrile postavljene zadatke drava
esto formira specijalizirane jedinice, vojne kao i policijske i civilne, za izvrenje specijalnih
operacija. Ali sveobuhvatnost specijalnih operacija esto, primora dravu, da za odrene
aktivnosti, zaduuje, plaa, angaira skoro sve dravne organe (diplomatiju, ekonomiju,
nauku, informatiku, turistike agencije, trgovinske agencije, itd.), kao i njihovo materijalno
opremanje neborbenim i borbenim sredstvima, finansiranje ilegalnim i legalnim izvorima.
Teror i terorizam vieznanost pojmova
Pod terorom se po enciklopedijama podrazumjeva strah, uas, nasilje, zastraivanje izazvano
nasiljem itd. Etimoloki se upotrebljava terorizam u politikoj praksi i ostavlja prostora za
manipulacije tim pojmom. Ali pod terorizmom je neophodno i podrazumjevati nasilje,
organizirano i sistematsko izazivanje straha kod politikih i drugih protivnika, unitavanje
protivnika okrutnim sredstvima i metodama. Izraz je prvi put upotrebljen u vrijeme Francuske
revolucije, Bijeli teror je nazvan masakar u Francuskoj 1815. god. nad napoleonovim
pristalicama nakon njegovih izgubljenih pohoda. U Rusiji je nasilje, upotrebljeno od strane
boljevika, za vrijeme okrobarske revolucije, nazvano crvenim terorom, a bijelim terorom
nasilje od strane menjevika. Iskustva iz dva svjetska rata su dovela do toga da se zabrani
teror meunarodnim pravom. Nakon Drugog svjetskog rata, meunarodna zajednica je
enevskim i drugim konvencijama o zatiti rtava rata i Rezolucijom o sprjeavanju i
kanjavanju genocida, precizirala odgovornost za nasilje. I danas se terorom oznaavaju
aktivnosti pojedinih grupa, koje kroz diverzije, otmice, ucjene, ubistva, itd. ele ostvariti svoje
ciljeve. Aktuelna dogaanja u meunarodnim odnosima nameu potrebu za bolje

razumjevanje pojmova teror i terorizam, prvenstveno sa pravnog aspekta, te njihovu

ispravniju upotrebu u naunom, strunom i politikom kontekstu.
Za provoenje terora, neophodna je sila. Po Harmonu terorizam je u vezi sa moi... teror nije
samo sebi cilj, nego sredstvo politike moi i nain da se zadri politika mo. Priroda pojma
teror razotkriva njegova dva osnovna obiljeja:
a) Politiki ciljevi
b) Upotreba sile, radi ostvarivanja tih ciljeva (kao i svaka upotreba sile i ova izaziva kod
protivnika strah, zastraivanje, uas, itd.)
Harmon je proglasio najboljom definicijom terora:
namjerno i sustavno ubijanje, sakaenje i ugroavanje nevinih kako bi se u njih
utjerao strah radi neke politike svrhe

Politiki ciljevi ------> sila i njena upotreba -------> strah

Teror je pojam najirega opsega, iri od svih ostalih koji opisuju koritenje sile u politike
svrhe. Materijalne i ljudske rtve su mjerljive. Meutim nije mjerljiv opseg straha i njegove
posljedice na neko drutvo ili pojedinca, i emocionalni efekti koje je to nasilje izazvalo i
ostavilo. Postavljaju se pitanja; ko moe provoditi teror obojen terorizmom, i ko su najvei
legitimni nosioci sile. Da bi saznali odgovor, put nas vodi ka dravama, iju silu je
legitimiralo meunarodno pravo. Nerijetko ilegalne organizacije poine teroristike napade,
pa zbog efekta iznenaenja, ne samo da nanose ogromnu materijalnu tetu i izazovu velike
ljudske rtve, ve i rasipaju upravo zbog iznenadnog i neoekivanog napada, strah. Due
vrijeme to mogu initi pojedinici, ili pojedine, obino, ilegalne grupacije i paravojne
formacije. Ali s obzirom da su drave osnovni legitimni nosioci sile, za akcije koje su one
jedna protiv druge poduzimale, i poduzimaju, i ono to su kroz historiju jedna drugoj inile,
moemo koristiti naziv dravni teror. Teror se moe podijeliti na:
- Unutarnji tj. unutardravni npr. rasizam u junoj africi, graanski ratovi,
diskriminacija, se moe organizirati od strane diktatora ili vladajue partije u obliku zabrane
politikog organiziranja, slobode govora, tape, politika suenja, itd. Dakle masovna
upotreba vojnih i policijskih snaga koje provode teror u ime drave. Oruanom silom upravlja
politika jedne drave, bio to unutarnji ili vanjski teror koji oni izvode, a to se moe i
preciznije oznaiti kao politiki teror.
- Vanjski tj. meudravni, meunarodni. Dvoznano je tumaenje
meunarodnog terora i terorizma. Prvo tumaenje se odnosi na nasilje koje ine razne
organizirane grupe iz razliitih zemalja, uvezano djelujui ka istom cilju u razliitim
zemljama. Drugo znaenje je upotreba oblika sile jedne ili vie drava protiv neke druge
drave, kao npr. agresija, rat, graanski rat, oruana intervencija, specijalne operacije. Oni
podrazumjevaju oblike nasilja najirih razmjera, i najgrublje krenje meunarodnog prava,
prava drava, njihovih naroda, ljudi pojedinano, civilnog stanovnitva. Mnogi oblici se mogu
navesti, od obinih prijetnji, pa sve do genocida. Meutim postoji i teror nad ekonomijom i
ostalim materijalnim i kulturnim dobrima. Rat je teror sa najmanje dvoznanim predznakom.
Najee nastaje kao odgovor sile na silu, odbranu drave od napada. Kojim metodama i
terorom e se drave u napadu i odbrani koristiti, zavisi ponajprije od njihove doktrine i
strategije na kojim osnovama djeluju. Naroito nakon Drugog svjetskog rata, teror poprima
katastrofine razmjere, te ga meunarodna zajednica pokuava pravom zabraniti i sprjeiti, u
tom smjeru utvruje osnovna ljudska prava koja se ni u mir ni u ratu ne smiju kriti. Nakon
11. Septembra 2001. god. vidljivo je da je neophodno da meunarodno pravo aktima precizira
ono to je teror i ono nasilje koje se izvodi pod vodstvom UN-a. Potrebno je razlikovati

terorizma i insureksciju, ali i onaj koji je dio ratne strategije. Wilkinson kae: tvrdim da je
uvelike pogreno terorizam tretirati kao sinonim za insurekciju, gerilsko ratovanje,.... kao
to je mogue djelovati teroristikim akcijama bez sveope mibilizacije, mogue je voditi
uinkovitu insurekciju, oslanjajui se na kombinaciju gerilskog i konvencionalnog ratovanja.
teroristikim su kampanjama svojstveni namjerni napadi na civilne ciljeve i stoga su
analogne ratnim zloinima.
Obino javnost o zahtjevima i ciljevima grupa koje su poinile teroristike akte, sazna nakon
izvrenog teroristikog napada, da ne stoji ni jedna drava iza toga, ali vrijeme pokae da su
izvrioci, obino bili potpomognuti od strane nekih dravnih reima. To je takoer jedna od
metoda dravnog terora.

MIROVNI PROCESI
PUTEVI MIRA I SIGURNOSTI
U politikom smislu mir oznaava stanje, koje je suprotno ratu, ono podrazumjeva ustaljeno
funkcioniranje dravnog ili javnog poretka, stanje javne i privatne sigurnosti graana unutar
jedne drave, kao i meu dravama. Mir je dakle stanje bez rata, prethodi ratu, i nastaje poslje
rata. Degan navodi tri vrste odnosa izmeu dvije ili vie drava:
a) Normalni odnosi lieni sukoba
b) Meunarodni sporovi
c) Oruani sukobi
d) Meudravni odnosi koji znae rat
Po Deganu je dovoljno da jedna drava postavi neki zahtjev, a druga da ga odbije, da bi dolo
do spora. U procesima mirnoga rjeavanja sporova znanost, i praksa prepoznaju naine,
institucije, mjere, postupke, itd. koje je Degan podjelio u tri skupine:
a) Diplomatska sredstva:
- Izravni pregovori
- Dobre usluge
- Posredovanje nekoga treeg
b) Institucionalizirana sredstva:
- Istrage (anketa)
- Mirenje (koncilijacija)
c) Sredstva koja dovode do obavezujue presude
- Arbitraa
- Rjeavanje spora pred nekim stalnim meunarodnim sudskim tjelom
1. Meu vanim institucijama za mirno rjeavanje sporova, pravna znanost ubraja
Meunarodni sud u Haagu i ostale sudske organe meunarodnoga karaktera. Sudovi sa
specijaliziranom nadlenou su:
a) Evropski sud za ljudska prava (Strasbourg)
b) Meunarodni sud za ljudska prava (Jose)
c) Sud evropskih zajednica (Luxemburg)
d) Meunarodni tribunal za pravo mora (Hamburg)
e) Tri kaznena tribunala formirana u skorije vrijeme su:
- Meunarodni kaznani tribunal za bivu Jugoslaviju
- Meunarodni kazneni tribunal za Ruandu

Stalni meunarodni tribunal

2. Rjeavanje sporova u krilu meunarodnih organizacija, kojem je procesu posveena i

glava VI Povelje UN-a. U lanu 33, insistira se da drave u sporu;
treba da trae rjeenje prije svega putem pregovora, istrane komisije, posredovanja,
izmirenja, arbitrae, sudskog rjeavanja, pribjegavanja regionalnim ustanovama ili
sporazumima. U daljem tekstu se govori o ulozi savjeta sigurnosti, kao organu ija funkcija
se svodi na davanje dobrih usluga u rjeavanju sporova, a ne nametanje mirnog rjeenja.
Povelja meutim predvia i represivna sredstva u cilju ouvanja meunarodnoga mira i
sigurnosti. Npr. u glavi VII govori se o ovlastima Savjeta sigurnosti, da u sluaju: prijetnje
miru, naruavanja mira ili u sluaju agresije, moe donjeti obavezujue odluke za sve lanice
UN-a. lan 44 Povelje, Savjetu sigurnosti daje u nadlenost donoenje odluke o upotrebi sile,
radi nametanja mira u meunarodnim odnosima, iju primjenu radi uz pomo Komiteta
vojnog taba. Nivo potrebne sile, za uspostavu mira, procjenjuje Savjet sigurnosti. Sila se
moe koristiti u svrhu zastraivanja, prijetnje, blokade, sve do vojnih operacija. Pri izvoenju
mjera sigurnosti, Savjet sigurnosti se moe, u skladu sa lanom 53, posluiti regionalnim
sporazumima, ali pod uvjetom da se sve djelatnosti izvode u skladu sa odlukama Savjeta
sigurnosti
3. Kolektivne mjere i mirovne operacije, kao i sistem kolektivne sigurnosti UN, trebao bi
biti u prioritetu svih njenih lanica. U lanu 103 stoji: u sluaju sukoba, izmeu obaveza
neke drave prema UN-a, po Povelji, i njhovih obaveza po nekom drugom meunarodnom
sporazumu, prevagu e imati njihove obaveze po Povelji. Odgovornost za mir u svijetu je
prvenstveno na Vijeu sigunrosti, koje od svake lanice UN-a, moe biti obavjeteno o
prijetnji miru ili njegovom krenju. Ocjena stanja zavisi od okolnosti sluaja, ali i od politike
procjene i odnosa meu stalnim lanicama Vijea sigurnosti. Ocjene mogu biti: prijetnja miru,
naruavanje mira, agresija. Nakon procjene mogu uslijediti naredne mjere: privremene mjere,
preporuke, odluke Vijea, mjere koje ne ukljuuju upotrebu orane sile i oruana operacija.
Mogu se takoer slati i misije promatraa, humanitarne misije, misije za nadzor, nadgledanje
mira i posredovanje, koje mogu imati civilni kao i vojni karakter. Promatrake misije su
obino malobrojne i imaju zadatak promatranja i obavjetavanja, ali mogu prerasti i u
mirovne misije. Humanitarne operacije mogu obuhvatiti i djelovanje vojnih snaga, radi zatite
humanitarnih organizacija i dostave pomoi. Mirovne misije se najee sastoje od oruanih
sastava, koji imaju za zadatak razdvajanje sukobljenih strana. Zadaa im se moe proiriti, sve
do privremenih upravnih funkcija, nadgledanje povratka izbjeglica, potivanja ljudskih prava,
provoenje izbora, itd. Mirovne operacije predstavljaju skup mjera i aktivnosti koje UN
odobre, organiziraju i poduzimaju u cilju odravanja meunarodnog mira i sigurnosti, ijim je
zadatkom u skladu sa lanom 24 ovlateno Vijee sigurnosti. Savremeni ratovi pokazuju u
kojoj se mjeri ne potuje meunarodno pravo, kroz upotrebu sile ili prijetnju silom. Mirovne
operacije se poduzimaju u cilju osiguranja preventivnih mjera u sluajevima:
- Kada Vijee sigurnosti naloi prekid oruanog sukoba i sklapanje sporazuma o
obustavi vatre
- Kada sukobljene strane svojim odlukama obustave prekid vatre
- Kada doe do sklapanja mirovnog ugovora uz i bez posredovanja Vijea
sigurnosti ili neke druge strane
Mirovne operacije spadaju u skup kolektivnih mjera. Osnovna su etiri uvjeta da bi jedna
mirovna operacija mogla biti zapoeta:
- Sporazum o miru sklopljen izmeu sukobljenih strana
- Trajan prekid borbenih djelovanja (osnovni predmet sporazuma)

Odluka Vijea sigurnosti o uvoenju mirovne operacije

Odobrenje nadlene drave da na njen teritoriji uu mironve snage

Osnovna odlika mirovnih operacija je dakle, uspostavljanje, odravanje, te sprjeavanje

naruavanja mira, a da se pri tome, ni protiv koje strane u sukobu ne upotrjebi oruana sila.
Npr. kada se oruane snage u sukobu povlae, mirovne snage ulaze u ta podruja i zauzimaju
take u osiguranju podruja, da nekada sukobljene strane nebi opet zapoele borbena dejstva.
S obzirom na zadatak oruanih snaga u mirovnim misijama, za njih se koristi i izraz
interpozicione snage. One se sastavljaju od kontigenta oruanih snaga, koje neke drave
dobrovoljno ponude, ali se mogu poslati u neko podruje tek nakon pristanka drave koja je
stavila svoje vojne formacije na raspolaganje. Mirovne snage su upuivane na Sinaj, Kongo,
Iran, Jemen, Cipar, BiH, Hrvatsku, itd. Provoenje odreenih mjera u sklopu mirovnih
operacija, Vijee sigurnosti, moe povjeriti regionalnim organizacijama, koje mjere sprovodi
pod rukovodstvom Vijea sigrunosti. Npr. u humanitarnim misijama u bivoj Jugoslaviji je
uestvovao NATO, dopunjen nekim lanicama UN-a. Te mirovne operacije su ukljuivale i
mjere i snage za njihovo provoenje: vojne promatrake snage, snage za ouvanje mira,
razdvajanje i povlaenje snaga na dogovorene pozicije, policijske snage za nadzor, civilne
promatrae, verifikacijske organe, ... sve do visokog predstavnika. Mirovne operacije se
poduzimaju od prilike do prilike, esto uz velike potekoe. Recimo da je meunarodno pravo
jouvijek nepotpuno, jer nema u potpunosti uspostavljen sistem represivnih organa, ne postoje
stalne vojne, niti druge, snage. Treba razlikovati mirovne operacije od oruanih intervencija, i
naglasti da ni za jedne ni za druge ne postoje stalni izvori finansiranja. Osjetljivost i
kompliciranost mirovnih operacija ima svoje uzroke u velikom broju ne razrjeenih pitanja
(pristanak drava za upuivanje snaga, pravo veta stalnih lanica, kao i samo usaglaavanja u
Vijeu sigurnosti, finansiranje i trajanje operacija, upravljanje i komandovanje snagama u
operaciji, itd.)
4. Kontrola naoruanja i razoruanje po Deganu podrazumjeva: Ogranienje naoruanja,
(to moe znaiti i uveavanje naoruanja do zadate granice), smanjenje naoruanja (obiju
strana u sukobu na isti nivo) i ukidanje naoruanja. Posebnu opasnost za ovjeansto
predstavlja nekonvencionalno oruje, koje se nagomilalo tokom trke u naoruanju prolog
stoljea. To je potaklo potpisivanje odreenog broja sporazuma o mjerama kontrole
naoruanju i razoruanju. Pravno utemeljenje za ovu vrstu mjera se nalazi u lanu 11 Povelje
UN-a. Ugovori o razoruanju, smanjenju i kontroli naoruanja mogu biti: univerzalne ili
regionalne naravi i dvostrani ugovori. Sve mjere o razoruanju, na alost nisu dale oekivane
rezultate, a razvoj konvencionalnog, kao i nekonvencionalnog oruja, predstavlja do danas
veliku opasnost za svjetski mir i sigurnost.
5. Samopomo retorzija i represalije, kao princip prava ima svoju tradiciju u
meunarodnom pravu. U pravnom smislu su to mjere to ih jedna drava poduzima... kao
odgovor na protupravni in druge drave, a sa svrhom samopomoi, tj. da drugu dravu
skloni na odustajanje od protupravnih ina.... U oblike samopomoi pravna znanost ubraja:
jednostrane mjere odgovora na krenje vlastitih prava, doputenu, pravno utemeljenu
samoodbranu, retorziju i represalije. Pod retorzijom se u meunarodnim odnosima
podrazumjeva: uzvraanje neke meunarodnim pravom doputene, ali neprijatne mjere, koje
ne ine povredu meunarodnoga prava. One mogu biti: uskraivanje priznanja nekoj novoj
dravi, uskraivanje sklapanja novih ili obnova ranijih meudravnih ugovora, prekid
diplomatskih odnosa, uskraivanje ranijih povlastica, itd. Represalije su djela koja
predstavljaju povredu meunarodnog prava, ali se smatraju doputenim, ukoliko su
protumjera na protupravna djela. One se obino dijele na one u doba mira i one u doba

oruanih sukoba, a opravdane su jedino, ako su primjerene interesu koji se eli zatiti. U
mirno doba ne smiju prei granice onoga to je u ratu doputeno, a u ratu ne smiju vrijeati
zakone ovjenosti. Kao primjer se moe navesti: pljenidba imetka druge drave ili njenih
graana, demonstracija sile, zatvaranje vlastitih luka, embargo, povreda diplomatskih
predstavnitva, itd. Prije nego pribjegne represalijama, jedna drava mora iscrpiti sva druga
pravna i diplomatska sredstva, a na zloin uzvratiti zloinom, ne smije ni u kojem sluaju.

OSNOVNE KARAKTERISTIK SAVREMENIH MEUNARODNIH

ODNOSA
Centralno polje historije civilizacija, predstavlja historija razvoja ljudskog drutva, carstava,
kao i njihov razvoj, pa i propadanje. Taj dio historije obiljeen je raznim odnosima meu
narodima i pojednicima, od sukoba, preko rata, pa sve do saradnje u svim drutvenim
sferama. Navedeni odnosi su se odvijali na osnovu obiaja, moralnih normi i dogovoreni oblik
odnosa, kao npr. prekid sukoba, rata, ugovori o nenapadanju, o pokoravanju, okupaciji,
saradnji, itd. Nakon hiljada godina sukoba, osvajanja, kolonizacija, kapitulacija, okupacija,
itd. krajem 19. vijeka uoavamo pokuaje da se pravnim meunarodnim ugovorima
humanizira rat. Nakon prvog svjetskog rata, je uspostava Lige naroda, pokuala da se
uvede red u meunarodne odnose, ali je te iluziuje Drugi svjetski rat krvavo rastrgao. Tek
nakon okonanja Drugog svjetskog rata, i uspostave novih sila, potpomognute razvojem
nukearnog oruja, uspostavljaju se i izmjenjeni meunarodni odnosi i preraspodjela moi. S
jedne strane period druge polovice 20. vijeka je obiljeen potpisivanjem Povelje UN-a, a time
i osiguranje povoljnijih uslova za ureivanje meunarodnih odnosa, bez upotrebe vojne sile i
rata. Dok s druge strane, imamao skoro cijelu drugu polovicu, obiljeenu hladnim ratom i
bipolaritetom vojno-politikih odnosa, nakon formiranja NATO-a i VU-a.
Sjevernoatlantski pakt (NATO North Atlantic Tready Organization) je savez izmeu SAD-a,
Kanade, VB, Italije, Portugala, Belgije, Holandije, Luxemburga, Danske, Norveke i Islanda,
sklopljen 4. Aprila 1949. god. u Vaingtonu (Grka i Turska su mu pristupile 1952. god. SR
Njemaka 1955. god.) 1967 god. je Francuska formalno istupila iz saveza zbog neslaganja u
vezi sa odbrambenom koncepcijom Zapadne evrope, a 1974. god. i Grka, uz prigovor da joj
NATO nije pruio potporu u sporu sa Turskom oko Kipra, kasnije su se opet pridruile
savezu. Primarni ciljevi su prvenstveno ekonomske prirode, ali je od samog poetka upadljiva
njegova vojno-politika orjentacija. U skladu sa novim strategijama NATO-a i njegovom
irenju pristupile su mu 1999. god. i neke zemlje u tranziciji (Poljska, eka, Maarska, a
nakon njih Baltike zemlje, Sloveniji, Rumunija,...)
Vravski ugovor je bio savez o prijateljstvu, saradnji i uzajamnoj pomoi, potpisan u Varavi
1955. god. od strane SSSR-a, ehoslovake, DDR-a, Bugarske, Maarske, Poljske, Rumunije
i Albanije. Odmah po njegovom formiranju jasno se pokazao njegov vojno-politiki karakter,
sa dominantnom ulogom SSSR-a, kao najjae sile, kao i vojno prisustvo u pojedinim
zemljama lanicama, to je bilo uobiajna praksa od strane SSSR-a. Albanija od 1962. god.
nije uestvovala u radu saveza, a 1968. god. ga je zvanino napustila. Savez je trebao da traje
narednih 20 god. uz automatsko produenje za narednih 10 god. ako se zahtjev za istupanje
nekih lanica ne podnese godinu dana prije isteka. Sa potpisivanjem ugovora su se usaglasile i
sve tadanje azijske, socijalistike, drave (Kina, S.Koreja, Mongolija i Vijetnam), koje su
dobile status promatraa.
RIO-pakt (Inter-American Treaty of Regiprocal Assistane-Rio-Traty) je sporazum o sigurnosti
i vojnoj pomoi, potpisan 1947. god. (stupio na snagu 1948.) od strane SAD-a i 20
latinoamerikih zemalja (osim Kube). Predstavlja prvi multilateralni ugovor, ove vrste, poslje

Drugog svjetskog rata, a cilj mu je bio da SAD osigura svoj vojno-politiki i ekonomski
utjecaj u Latinskij Americi.
ANZUS-pakt (Pacific Treaty Organization) je potpisan 1951. god. u San Francisku izmeu
SAD-a, Novog Zelanda i Australije. Poznat je i kao pacifiki pakt, kojim su SAD nastojale
osigurati dominaciju juno od Azije i u vodama Pacifika.
SEATO-pakt (South East Asia Treaty Organization), je vojno-politiki savez potpisan 1954.
god. u Manili izmeu SAD-a, VB, Francuske, Australije, Novog Zelanda, Pakistana, Filipina i
Tajlanda. Ovim paktom su velesile osigruale svoje prisustvo u toj regiji, koje je bilo poprite
izraenih interesa zemalja potpisnica seato-pakta, ali i SSSR-a.
CENTO-pakt (Central Treaty Organization) je osnovan 1959. god. izmeu VB, Turske, Irana,
Pakistana i Iraka. Prethodio mu je Bagdadski pakt osnovan 1955. god. Sa ciljem da se na
Bliskom Istoku, naftom bogatom podruju, osigura prisustvo. SAD nisu potpisnice, ali su
lanica njegovog Vojnog i Ekonomskog komiteta, u kojem su osigurale svoj snaan utjecaj.
1979. god. Pakistan i Iran su zbog unutarnjih politikih promjena istupile iz pakta, to je
nakon njih uinila i Turska. Time je ovaj pakt faktiki prestao da postoji.
Meunarodni odnosi su bili pod sjenkom suprotstavljenih interesa, koji su bili prenjeti i na
UN, kao i na Savjet sigurnosti, pogotovo i nerijetko blokadama kroz pravo veta velesila, i to
upravo kada se odluivalo o najvanijim pitanjima svjetskoga mira. Navest emo samo neke
od primjera tih dogaanja:
a) irenjem socijalistike revolucije u toku Drugog svjetskog rata, a u postratnom
periodu njegovog nametanja istono-evropskim zemljama od strane SSSR-a, tako da
one potom postaju lanice Varavskog ugovora.
b) Oslobaanjem od kolonijalizma, Kineska komunistika partija dolazi na vlast 1949.
god. a 60-tih godina postaje nuklearnom silom.
c) S. Koreja, Kuba i Vjetnam, pod utjecajem i uz pomo SSSR-a, uspostavljaju
socijalistiko, drutveno, ureenje i time postaju poprite sukoba i interesa velesila.
d) Formiranje Izraela 1948. god. i njeno priznavanje od UN-a, a da se pri tome nije
rijeilo arapsko-palestinsko pitanje, uinilo je ovo podruje konflitima do danas.
e) Pod okriljem NATO-a, Francuska i VB postaju nuklearne sile.
f) 70-te su (pogotovo nakon okonanja Vjetnamskog rata) obiljeene detantom u
meunarodnim odnosima, izmeu vojno-politikih blokova, kao i dogovorom o
ogranienju nuklearnih proba i proizvodnje razliitih vrsta oruja.
Iako su faizam i nacizam poraeni u Drugom svjetskom ratu, njegove nuspojave, u obliku
neofaima, pratile su cijlu drugu polovicu 20. vijeka. Socijalistike drave su same sebe
iscrpile i potroile iznutra, zbog centralnog planiranja ekonomije i drugih drutvenih sfera,
nisu mogle da izdre trku u naoruanju. Primjenjeni model socijalistike revolucije ni u jednoj
dravi nije dao one rezultate koje su predviali ideolozi socijalizma. Politiki i ekonomski
potezi se nisu mogli mjeriti sa sistemom liberalne domokratije, ni u kojem pogledu, samim
time su socijalistike drave na meunarodnoj sceni dole u podreen poloaj. Drugi period
meunarodnih odnosa nakon Drugog svjetskog rata su savremeni meunarodni odnosi 90-tih
godina. Raspad SSSR-a, samim time i Varavskog pakta, simbolino je oznaen ruenjem
Berlinskog zida. DDR je pripojen Zapadnoj Njemakog, ehoslovaka se razjedinila na
eku i Slovaku, Latvija, Estonija, Letonija, Ukrajina i Bjelorusija su se osamostalile. Time
se nekada Istona i Zapadna Evropa podjelila na Zapadnu, Srednju i Istonu Evropu. Osnovne
su karakteristike novonastalih meunarodnih odnosa, nakon ovih dogaanja:
a) Bipolarnost Evrope je zamjenjena novim odnosima i interesima. Zapadna Evropa
objedinjena u NATO-u sa SAD-ma ostala je vodea megasila.
b) SAD su osigurale globalnu nadmo:

Kontrolom svih svjetskih okeana

Geopoliikom dominacijom na prostorima Sjeverne Amerike, Zapadne i
Srednje Evrope, dijlova Bliskog Istoka, Australije i Japana
- Politikim utjecajem u Junoj Americi, zemljama biveg SSSR-a u Istonoj
Evropi i irem prostoru Kaspijskog mora, Junoj Africi i Jugoistonoj Aziji
c) U sjeni intenzivne konfrontacije blokova, izrasle su neke druge drave u znaajnog
igraa na ljestvicama meunarodnih odnosa. Kina, Indija, Japan, Njemaka, Ukrajina,
Pakistan, Iran Turska, Izrael, tako da je ranija bipolarnost postala disperzija moi na
sjevernoj zemljinoj hemisferi, to je ujedno poremetilo ranije i uspostavilo nove
ravnotee snaga, tako da je i trka u naoruanju dobila novi, viesmjerni nivo, kao i
drugu dimeniziju straha.
Vukadinovi je u faktore meunarodnih odnosa ubrajajo: demografske, geografske,
ekonomske, pravne, tehnoloke, vojne i nacionalne, kao i prirodne izvore. Dok je u subjekte
meunarodnih odnosa ubrajao: drave, meunarodne organizacije, meunarodne privredne
organizacije, razliite pokrete, crkve, nacije, grupe ljudi i pojedinca. Ovi faktori pokazuju
mnogobrojnost korelacija, koje mogu utjecati na meunarodne odnose.
Savremene meunarodne odnose obiljeavaju tendencije, koje su obiljeene interesima
velesila, reginalnih sila ili skupina zemalja.
Mnogi nerazrjeeni odnosi optereuju savremene meunarodne odnose. Skorija prolost je
obiljeena masovnom upotrebom sile (Irak-Iran, SSSR-Afganista, SFRJ, SAD-Afganistan,
SAD-Irak,itd.). Rusija se jouvjek bori u eeniji, Turska sa Kurdima. Napori UN-a da
uspostave mir, je pod velikim teretom interesa velesila, npr. da se dopusti proirenje broja
stalnih lanica. Ni jedna socijalistika drava nije uhvatila korak ozbiljnog napretka, a
pogotovo Rusija, koja je prva uspostavila komunizam, pa tako i teko dolazi do promjena.
Bez obzira na to, ona je sa znaajnim nuklearnim arsenalom, i dalje velesila.
Brzezinski je u svom djelu Izvan kontrole opisao meunarodne odnose u 20. vijeku i dao
svoje tumaenje najvanijim fenomenima, koji su obiljeili ovaj vijek (faizam, socijalkomunizam i liberalna demokratija). Razvoj faizma i komunizma, njihove ideje i totalitarni
pokret, nazvao je organiziranim ludilom, koje je prouzrokovalo nevieno krvoprolie. Po
njemu su ovo bili najambiciozniji planovi za uspostavu totalnog nadzora i kontrole ovjeka.
Liberalna demokratija je dala vidan rezultat, a historija je pokazala, ko vlada Euroazijom,
vlada cijelim svijetom, kao i da su SAD megasila, zakluuje Brzezinski. Po njemu je globalni
cilj SAD-a osiguranje to vee kontrole nad Euroazijom. Ovo bi sprijeilo eventualne
pokuaje rusije da posee za zemljama u tom regionu ili za nekadanjim zemljama SSSR-a.
To znai i kontrolu nad Euroazijskim Balkanom, kao i pomo zemljama od Kaspijskog mora
pa do Kine. Glavni posrednik Amerike preko kojeg bi ostvarivala te ciljeve je Zapadna
Evropa i NATO. Drugi pomonik bi bio Japan u ovladavnju Euroazijom. Supermacija nad
Euroazijom je u velikoj mjeri ve osigurana, a amerikanizacija svijeta je ve u toku, iako se
to Vaingtonu ne svia, naziv policija svijeta, koju predstavlja SAD, objektivna dogaanja
ipak opravdavaju ovaj naziv. Nastavak jaanja prevlasti SAD-a se oituje kroz projekat
partnerstvo za mir i proirenje NATO pakta, pa i dovoenje u materijalnu ovisnost drava
istone azije, sve do samih granica Rusije, kao i nje same. Brzezinski navodi da UN ima
legitimitet, ali ne mo, dok SAD imaju mo ali ne i legitimitet u ureivanju meunarodnih
odnosa. Iz tog razloga SAD, prevenstveno putem NATO-a nudi svoje usluge UN-u u
ouvanju mira, tako da time legitimira veinu svojih postupaka. ta nas eka u budunosti,
dali e neka drava, ili savez preuzeti supermaciju ili parirati u tome SAD-u, EU su
ekonomski giganti, ali nisu u stanju u skorijoj budunosti, vojno, potisnuti SAD sa tog trona,
ili se makar pridruiti na toj stepenici SAD-u. Meutim, u toku su dva procesa, koja mogu
dovesti do potresa svjetske javnosti. Jedan je sve vei jaz izmeu siromanih i bogatih, a drugi

su demografska kretanja, koja se negativno odraavaju na zemlje sjeverozapadne hemisfere.

Zastraujue djeluju i vojni potencijali i naoruanje na svijetu. Ratovi se i dalje vode
konvencionalnim orujem, ali saznanja govore da se ozbiljno radi na razvoju antioruja (u
tenom ili gasnom obliku), koje neutralizira djelovanje konvencionalnog naoruanja (tako to
onemoguava kretanje mehanizacije, pjeadije, itd.) Ovo otvara zastraujue pitanje, ta ako
se proizvede takvo oruje, ko e da garantuje, da nee doi do daljnjeg razvoja i upotrebe
nekonvencionalnog oruja, na koje nebi djelovalo antioruje. S obzirom na SAD-ovu nadmo,
a SAD-u ozbiljne prijetnje ne dolaze s vana, nego iznutra (njegova kultura), Vukadinovi novi
svjetski poredak pretpostavlja u etiri mogua pravca:
1. Vodeu ulogu pripisuje UN-u
2. Pentagonalno djelovanje SAD-a EU-a, Japana, Kine i Rusije
3. Policentrizam sa vodeom ulogom SAD-a
4. Radikalne izmjene uloge UN-a, koja bi u ozbiljnu meuovsinost dovela sve
meunarodne subjekte.
Nije teko shvatiti tenju mnogih zemalja da se to prije prikljue NATO-u, kada posmatramo
prethodne navode npr. da se ne doe opet pod rusku izmu. Postoji i pretpostavka da e se
mnoge manje zemlje prikloniti regionalnim silama ili organizacijama, da bi se zatitile od
dominacije i hegemonije svojih neprijatelja ili manje perspektivnih zemalja. Neminovno je
pitanje u kojoj mjeri e vojna sila odluivati o meunarodnim odnosima u 21. vijeku.
Treu etapu u razvoju meunarodnih odnosa odredili su teroristiki napadi na SAD
11.09.2001. god. SAD je utvrdio da je napade izvrila Al-kaida, koja je uivala gostoprimstvo
Talibanskog reima u Afganistanu. Savjet sigurnosti UN-a, je odobrio SAD-u i njegovoj
koaliciji vojnih snaga, vojnu intervenciju, koja je bila uspjena. Meutim 2003. god. su SAD
bez saglasnosti Savjeta sigurnosti, povele zemlje koalicije u rat protiv Iraka. Ovom pohodu su
se protivile Francuska, Njemaka, Kina i Rusija. Ovaj dogaaj asocira na dvije konstatacije:
1. Gotovo 30 god. nakon okonanja vjetnamskog rata, SAD su bez saglasnosti Savjeta
sigurnosti UN, na tlo suveren zemlje, uputile svoje kolnene snage.
2. Po prvi put je dolo do snanog raskola unutar NATO-a, u kojem je uestvovala
Njemaka.
Ostavlja se veliki broj otvorenih pitanja, na koje e odgovor dati vrijeme. Ta pitanja su:
- Jeli budua hegemonija u meunarodnoj politici neizbjena perspektiva
- Koji su dometi vojne sile i njene primjene, a da se pri tome ne poremete
meunarodni odnosi
- Hoe li UN, sa dosadanjom ogranienom politikom, ili u buduoj izmjenjnoj
organizaciji i funkciji u veoj mjeri ograniiti meunarodnu anarhiju i uspjeti
titi meunarodni mir i sigurnost.
- Je li NATO u perspektivi ili raskolu
- Koji e se novi sigurnosno koaliciski sistemi stvoriti, i hoe li donjeti balans
moi, i dali e taj balans znaiti vie mira i sigurnosti na svijetu ili suprotno
- Hoe li proizvodnja neprijatelja od strane velesila, znaiti pridobijanje novih
koalicijskih prijatelja i pristalica za svjetski mir
- Kakve SAD i njena politika treba meunarodnoj zajednici i samoj sebi
Jedno je sasvim izvjesna, da svaka promjena balansa moi u meunarodnim odnosima, donosi
meunarodne konflikte. Njihov nivo i tok e odreivati stanje globalne sigurnosti.