BALADA Rije balada je latinskog porijekla srednjolatinsko; ballare-plesati; ital.

balata ; provans. balade- plesna pjesma; francuski ballade. Balada je kao anr,
odnosno dio lirskonarativnog anra postoji I u pisanoj I u usmen oj knji evnosti.
I u pisanoj I usmenoj knji evnosti balada je tokom stoljea oznaavala razliite anro
ve. Prouavaoci su naje e isticali trostruke izra ajne osobenosti balade, lirsku, ep
sku I dr amsku.A baladu, ustvari, karakteri e naracija specifinog izra aja I obli
ka, kojom je iskazan model ivota.
Izra aj jeste lirski, ali ne uvijek u smislu osjeanja, ve je to ne to neodreeno, na
govi je teno, iz dubine ovjekove egzistencije. To je ono to je kao karakteristino
za balad u naveo Goethe- tajnovito. Lirsko-emotivno u baladi utie na specifinost n
aracije, potencirajui je ali I omeujui je misterijom I nedoreeno u. Dakle, pripovjeda,
umjetni osti e tajnovitost u baladi, vlastitom sposobno u da je prenese, rekreir
a iz tradicij e (kada je rije o usmenim baladama). Epska dimenzija u baladi je sp
oradina-iskazuje se kroz kompoziciju da bi se izraz ila neka povjesna slika, esto
kao rezultat slabije kreacije. Dramsko u baladi je veoma, bitno utie na stvaranje
problema, njegov razvoj I uspo n. Balada se u usmenoj knji evnosti razlikuje od
naroda do naroda. Sam termin balada uveo je u literaturu I nauku Englez Thomas
Percy 1761. godine a usvojen je od kraja 19.vijeka.U baladama se esto pjeva o suk
obu iz kojeg proizi lazi njihova tu na I ponekad sumorna sadr ina.U mnogim od nj
ih problem je samo naznae n, gotovo do nepostojanja. Odnosno uzrok sukoba je esto
toliko u pozadini da je I nevidljiv. Baladom dominiraju linosti I njihova tiha tu
ga. Junaci balade su indi vidue iz tradicionalnog ivota I njihove su boli nekaka
o posebne jer nastaju iz ne razumijevanja na koje nailaze kod svojih najbli ih i
li njihove okoline(sluaj histor ijskih balada) Najljep e balade obrauju sukob juna
ka koji proizilazi iz suprotnosti tradicionalnih I individualnih normi(Hasanagin
ica, Hasan-aga, Omer I Merima, Bi sernaza). Samo 14.godina nakon to je T.Percy u
veo termin balada u knji evnost, u la je u svjets ku knji evnost bo njaka balada
o Hasanaginici. Ko je zabilje io ovu pjesmu jo uvijek je u nauci nepoznato, pa s
e ime njenog zapisivaa zapravo samo nagaa. Pouzdano se zna da ju je talijanski opa
t, bilolog I putopisac Alberto Fortis predoio u javnosti, jo 1774. godine u origi
nalu I talijanskom prevodu, u prvom tomu svog uvenog djela Viaggio in Dalmazia. Z
natno prije Fortisa, u prvim decenijama 18. vijeka bo njake b alade I romance zab
ilje io je nepoznati zapisiva Erlangenskog rukopisa.
Kao sakuplja bo njakih usmenih baladnih pjesama s kraja 18. vijeka pojavie se jo je
dan stranac, Francuz Marc Rene Bruere Desrivaux, poznat kao dubrovaki knji evnik
Marko Bruerovi. Boravei kao konzul u gradu velikog vezira, u Travniku, Bruerevi je
ispun io uputstva svojih pretpostavljenih- da dobro shvati duh stanovnika Bosne
to najb olje potvruje njegova rukopisna zbirka koju ine usmene pjesme lirske I bal
adne, sa kupljene prete no meu Bo njacima u Travniku I njegovoj okolini(Hvalila s
e Hasanaginic a, Osman-aga na kuli sia e I dr.) Trei poznati sakuplja bo njakih usme
nih pjesama s kraja 18. vijeka je Dubrovanin uro F ri, katoliki sveenik I pjesnik lat
inista. Pjesme koje je publikovao su u prevodu na latinskom sa po dva stiha u au
tentinom jeziku. Znaajno je da je Feri prvi sakuplja usmenih pjesama Bo njaka koji s
akupljenje pjesme navodi kao muslimanske.Ferieve mus limanske pjesme se nalaze u
cjelovitom I autentinom obliku u sauvanoj rukopisnoj z birci. S kraja 18. vijeka p
otie I varijanta balade o smrti Omera I Merime, zabilje ena u B

ubukievom Po e kom zborniku iz 1798. godine pod latinskim nazivom Divortium, (div
orti um-raskr e). U baladama raspoznajemo dva pola koji nikada nisu u harmoniji i
li barem u privid noj harmoniji prouzrokuju sukob dva vremena I prostora u eg- e
nskog, ali ni ta manje I ivotnog, I onog znatno ireg mu kog, mu evljevog I junak
ovog koji karakteri u velike du sti, brze akcije, rijei, velika I nagla osjeanja,
brze I velike odluke- sve to obez bjeuje dostojnost za ulazak u historiju I sjeanj
e. U centru balada su individue u svom specifinom I vremenu I prostoru u odnosu s
pra m veeg I ireg vremena I prostora tradicije. Sukob je u brisanju individualnog
nasu prot tradicionalnom I prvobitnom. Nerazumijevanje dolazi iz tajne I nepozn
avanja pojave drugaijeg pona anja. Ljepota I ljubav su inioci koji mogu da izazovu
tajnu, misteriju I zlu kob. One su te koje alju u smrt tj. vuku prema vijenom sv
ijeta mla dosti, ljepote I savr enstva. Smrt, dakle, u baladama je data ne kao k
raj nego kao nov poetak, nada u bolji ivot , ivot izvan doma aja uskog, onog koje
ne razumije ind ividualno I lijepo. Postoji nada za dobre I zaljubljenje koji s
u patili, bili pr oganjani na ovom svijeta da e biti sretni na drugom svijeta a t
o je hurija I zalj ubljenih, ili vilinski svijeta. Tako tradicija iz religije cr
pi snagu za ivot, I umjesto pesimizma zrai optimizmom I nadom da e dobra rije pobij
editi, zlo biti nadv ladano, ako se ve na njega ukazalo. Balade a I romance su ku
nja ivota u tradiciji, jedna vrsta prolaska kroz ivot, to zn ai potisnuti indivi
dualne crte a preuzeti tradicionalne ali I znati obnoviti ono vjeno mlado zbog ega
tradicija uvijek ivi I ne gasi se.
ROMANSE su pripovijedne pjesme novelistike I vedre sadr ine. Problemi su slini oni
m u baladama, I radnja bi u romansi mogla da ima tragian zavr etak ali zaokret do
kog a dolazi navodi do sretnog. Sretnom zavr etku prethodi povoljan splet okoln
osti, p remda je osnovni sukob ljubavni I va an je za itav tok radnje. U romansam
a je naglasak na ljubavnom zapletu, na zgodi, na udvaranju, vjeridbi I zasnivanj
u braka dvoje mladih ljudi. Radi se dakle o svakodnevnom ivotu odabrano g mladog
para iz tradicionalnog dru tva, o ljubavi mlade djevojke ili mladog junak a koj
i se nalaze u procjepu u odnosu na ono to od njih zahtijeva pona anje po tradi c
ionalnim normama. Vrlo esto romansa pripovijeda o njihovoj razliitosti, o njihovi
m pripadanjima razliitim polovima u tradiciji. Zbog toga se oni u romansama vrlo e
sto I verbalno sukobljavaju. Rijei do kojih dolazi izmeu njih su samo na oko povr
in e I bez dubine, a u biti su vrlo znaajne I dotiu ivot u tradiciji I dovode u p
itanj e njen kontinuitet. Rje enje u romansama je konvncionalno jer je itav put t
akav. Oekuje se sretan zavr etak jer su zbivanja od poetka do kraja dopadljiva. Zb
og ozbil jnosti problema tradicijske prirode moglo bi se skrenuti u tragiku ali
postoji k onvencija koja diktira dogaajima I sam kraj. Jer romansa je pripovijest
o tradici onalnom ivotu I njegovom obnavljanju pa je sukob dvoje mladih ljudi t
renutana borb a dvije prirodne sile prije ujedinjenja u jedno pred neim to je star
ije od ljubavi , a to je ivot u tradiciji I potreba za jedinstvom. Jer tako treb
a da bude ako tr adicija postoji. Ujediniti se znai nadvladati I sebe I druge I p
ronai ono zajedniko to ih spaja, a to je ljubav I mladost koje su potrebne ne samo
njima nego I svijeta oko njih.Bez njih nema ivota! Balade I romance usmene knji
evnosti se prenose usmenim putem I nikada niti jedna pjesma tako prenesena nije
ista, odnosno nije na isti nain kazivana. Zato pjesme u koje su ukljueni I tipovi
varijanata o Hasan-agi I njegovoj ljubi ili kako smo mi kazali I tanije pjesme n
jima sline , varijante o brai Moriima kao I pjesme o smru rastavljenim dragim, nisu
iskazane na isti nain. Stil tradicije one ive koja nastavlja da crpi teme I motiv
e unutar sebe same bazi rajui se na svojim vrijednostima koje zadiru daleko u pro
lost I iji se kontinuitet ne prekida sve dok te vrijednosti postoje odredili su
definitivno ono to se danas

u nauci naziva poetika usmene knji evnosti. Te vrijednosti koje su odredile usme
n u knji evnost izviru iz ivota a njeni nosioci stvaraoci I prenosioci nose ih u
sebi . One su ive sve dok nadahnute jedinke jedne zajednice pomou njih obja njav
aju svije ta oko sebe I preko njih dose u do samih prapoetaka svoje historije I p
rvih vjerova nja. Balade I romanse kroz poruke nose ostatke iz prvobitnog ureenja
svijeta, dak le onoga kako bi trebalo da bude. One su odraz strahova, elja I ra
dosti odreene na rodonosne grupe.
Nosioci tradicionalnih vrijednosti u pjesmama, priama I uope u usmenoj knji evnost
i su junaci. Oni su sto eri tradicije I obja njavaju njeno postojanje. Oni su nj
en mod el, tj. obian svijeta se u njima ogleda I iz njih crpi snagu za svoj dalji
opstan ak. Njeni junaci nisu obini ljudi nego imaju kraljevsko ili bo ansko pori
jeklo I pr ema tome ne kreu se u obinom vremenu I prostoru shvatljivom prosjenom ovj
eku. Njihov o je vrijeme grandiozno I zadire do poetka stvaranja tradicije I zbog
toga oni su mudri I sposobni da vode I savjetuju ostale. Meutim pote koa nastaje
a tradicija je to dobro primijetila kada se ti sjajni epski junaci prebace u sva
kida nji ivot, u granice ardaka, sokaka, avlije, u odaje I kada se nasuprot njima
nau one ene koje oliavaju taj svakida nji dru tveni ivot koji se odvi a u u em vr
emenu I prostoru. Pol majki, supruga I sestara, nosioca takvog ivota sto ji nasu
prot polu junaka. Nasuprot njima I njihovim dru tvenim I praktinim normama k oje
se zasnivaju na drugim shvatanjima, junak-model ireg vremena I prostora dolaz i
u dileme vezane za njegovo postojanje. Njihove prirodne vrijednosti bivaju pol j
uljane jer u pitanju je njegov nain shvatanja I poimanja, zasnovan na brzim I pl
ahovitim reakcijama, pogubnim za enski svijeta. Razliito od junaka kakvog sreemo u
epskim pjesmama, gdje je on prikazan kao modeljunak, junak u baladi je problem
sam za sebe I za druge. To odreuje baladu kao anr , njen svijeta I junake u njoj.
Naime to nisu prvenstveno pjesme o enama nego pje sme o junacima. Oni su ti koj
i trebaju biti model po prirodnom odabiru I stoga i h je dru tvo kao takve prihv
atilo. Pjesme kao to su balade I romanse pjevaju o te koam a I nastojanjima junak
a da odr e svoj status u svakida njem ivotu I o njihovim napori ma da se odr e u
onom za to su preodreeni. Balade I romanse pjevaju prete no ene I one ensko vienj
e junaka, daleko od bitaka s l jutim neprijateljima, od borbi za vlast I junakov
og kodeksa asti u znaajnim histor ijskim trenucima. Pjesme, a naroito balade priaju
o junakovom hvatanju u ko tac sa d rugim vremenom I prostorom, tj. enskim, mada
svakida nji, ni ta manje znaajan za tradi ciju. U ravnote i junakovog vremena I p
rostora s jedne strane I enskog, eninog s dru ge, le i dobrobit zajednice I njen
ih vrijednosti. Tu su temelji porodice. Balade p jevaju o junakovoj nemoi da u sv
akom trenutku bude model za sebe I druge I da se pona a po pravilima tradicije,
kao jedan od glavnih oslonaca. U tom je su tina balad e, ,iz toga proizilaze nje
ne sumornosti I ilavost. Tu le i klju razumijevanja balade alosna pjesanca plemen
ite Hasanaginice I mnogih drugih balada: etao se aga Hasanaga, Kad se o eni Hasa
n-aga Tu je iskazana nemo junaka da shvati drugi pol, enski I nj egovu vrijednost
, a mislei da mo e vladati mje ajui dvije razliite norme I vrijednosti. Istovremeno
je iskazana njegova nemo da ostavi eni slobodu da vlada u svom svijet a ardaka I
sokaka I da ne namee svoj iroki historijski vrijeme I prostor.
Njegova nemo takoe da shvati enu ne kao slabo bie ve kao jaku linost sa voljom kao t
e njegova, koja je podreena tradicionalnom dru tvu I vlastitim odnosima I on bi t
re bao stoga da prizna da su poslovi koje ona radi kao I brige koje je prate ist
o t oliko va ni jer ona kroz njih stvara I u njih utkiva svoju sudbinu kao I sud
binu b li njih. To su saasvim obini poslovi jedne ene iji ivot se prije svega odvi
ja u kui: v z, tkanje, odr avanje reda u kui, pa ak I gledanje kroz prozor. Uz sve
to u njoj se bude razliita osjeanja, predosjeaji, ona razmi lja o svojoj porodici,
porodici iz koj e je do la, o srei koju je stekla ili o drami koju nasluuje. A u c
entru su tih drama koje su najsna niji poticaji baladnih iskaza, mu , brat, vjer
enik, djever. Zato pro blem nastaje im junak shvati prirodu svoje saputnice I pre
stane joj nametati svoj u volju koja izvire iz drugog ivota I drugih prilika koj
e ne poznaju kompromis. A

enina je uloga u tradicionalnom dru tvu opstale tradicionalne norme.

biti spremna na izmirenjei kompromis da bi
Hasaan-aga, u najljep oj baladi alosna pjesanca plemenite Hasanaginice je pokret
a ra dnje iz ijeg poimanja svijeta nastaju nesree za sve. On je postao problem jer
je h tio ratniki I junaki da potini sve, pa I ono to ne shvata. Hasanaginicin stid
on je protumaio pogre no na svoj plahovit nain I ne razumijevajui ga elio je, nju,
savoju su prugu koja ga nije posjetila u gori a koju je tako arko oekivao potiniti
, prisiliti da prihvati njegovu vlast I okvire njegovog vremena I prostora. On n
ije tjeran vlastitim emocijama I stanjem koje su prouzrokovale gorke rane, mogao
da shvati svoju ljubu kao enu-linost I kao sebi ravnu. Mogli bismo rei da ju je h
tio podvesti pod svoje norme I vrijednosti junaka ratnika. Tako je Hasan aga pos
tao problem za sebe I svoju okolinu, ne pona ajui se u skladu sa onim modelom kak
o ga tradicija vidi I od njega oekuje. Sam poetak pjesme: ta bijeli u gori zelenoj
? Al su sn-jezi al su labudovi? Da su sn-jezive bi okopnili, labudovi ve bi poletj
eli. Nisu sn-jezi, nit su labudovi, nego ator age Hasan-age. upuuje na ranjeno os
jeanje junaka, prirodnog, plahovitog, ije je I srce ranjeno, ta ko da on nosi ranu
na sebi I u sebi. Njegova rana je kako da spoji prirodno I ve liko sa onim dru
tvenim, prirodom junaka-ratnika I supruga I oca to je alegorija j unakove poveza
nosti sa prirodom, njegovo uklapanje u procesu poticanja vremena. Njegovo osjeanj
e se pokazuje ak jaim I razornijim od prirode kojom treba da vlada, jer pjesma ka
e: Da su sn-jezi ve bi okopnili labudovi ve bi poletjeli.
Ranjeni Hasan-aga u atoru, koji ne iskazuje I skriva svoju stvarnu ranu, svoj pr
o blem, lii na jednog drugog junaka, Ahila, isto ranjenog I isto vrlo ljutog na d
ru ge to su dirnuli u njegovo bo ansko porijeklo. Stid plemenite Hasanaginice je
njena priroda. Nije sluajno to je iskazan nakon opisa njegovih rana. Dva svijeta
su sta vljenja uporedo u dva paralelna stiha. To su, svijeta prirode u kome se
nalazi H asan-aga, ranjen u atoru I tradicionalno dru tvo majke, sestre, I ljube
. Ti ina Hasan aginice I njena rije koja nema odjeka ni kod brata ni kod mu a ti
ina je svijeta koji ne probija individualnost drugih I to je razlog to ne postoj
i niko ko e nadvladat i situaciju I znati rijeju, a onda djelom podstaknuti druge
da djeluju onako kako je tradicija ve odredila ono najbolje za sve njih I za ivot
same tradicije. Junak koji se vraa iz rata I koji ka njava majku to se oglu ila
o njegovu rije kako da postupi prema mladoj eni, junak postaje plahovit I ubija m
ajku premda nije smio t o uiniti jer su njoj dovoljna kazna da je tjera iz doma I
rijei koje joj upuuje. ena je ta koja treba da miri, da tradicijski moral, a pred
junacima su vei zadaci. A li I ona mo e biti ranjena I svojoj ranjenoj individua
lnosti prei okvire koje joj j e tradicija nametnula. I tada nastaje problem, dram
a nekada fatalnih razmjera u njegovom sukobljavanju sa junakom I drugima iz okol
ine. Takve su junakinje u pjesmama San usnila Hasanaginica I etao se aga Hasan-a
ga I u nekim drugim u kojima one, u svojoj individualnosti, zaboravljaju svoju u
logu m irnog oslonca na tradicionalne norme I plahovito prekorauju na drugu priro
dnu str anu, u drugi prirodni tok nesputavanih strasti koje ne i ezavaju nip red i
m u njegov om ranjenom biu. Nerotkinja Kada u pjesmi etao se aga Hasan-aga, u svo
m ranjenom s rcu nosi toliku bol I razoarenje da u ljutnji izrie stra nu kletvu pr
otiv svog roenog

djeteta, I na taj nain ulazi u krug ranjenih grkih junakinja kakva je Medeja, Sune
va unuka. A bilo je prirodno, po normama tradicije da ne reaguje tako plahovito,
do neprirodnog. Trebalo je da ona kao sve ene iz tradicije na eg podneblja reag
uje kao sestra u jednoj od najranije zabilje enih pjesama u ovom izboruVino pije
aga( H)Asan-aga. U ovoj posljednjoj pjesmi junakinja pokazuje stalo enost I isk
ustvo ge neracija I njihovih sudbina. Ona smiruje brata u njegovom plahovitom po
stupku pr ema supruzi ali I prema samom sebi. Ona ga zaustavlja da oduzme ivot s
ebi obraajui mu se rijeima: I dosad su kade opravljane Al se nisu junaci morili.
Balade o rastavljenim dragim, kao to je balada Omer I Merima, voljeli se a rasta
v i e ih, jo su jedan krug pjesama iz tradicije koje se baziraju na stvarnosti I
one govore o bolnim, traginim sukobima u porodici I razdvajaju dvoje ljudi koji
se vo le I koji odlaze u smrt zbog nemogunosti ispunjenja njihove ljubavi. I u ov
oj gru pi pjesama junaci I junakinje djeluju u sklopu ukupne tradicije, ovaj put
pol se manifestira izvan, u liku majke, uvara porodinog statusa koja iz religije
I tradi cije crpi dru tveni I stvarno. Ovdje je prirodno u liku nesretnog junaka
I njegove prirodne odabranice. Njih dvoje otjelovljuju tradiciju u njenom zaetku
I prema tome u njenoj najljep oj nevinosti I dobroti. Oni se silom mogu rastavi
ti na ovom svijeta, ali prirodni t ok stvari je na njihovoj strain. U zagrobonom
ivotu ih eka vjena srea jer po tradici ji I religiji onaj drugi svijet je istinski
a potrebno je da se obnavlja mladim, lijepim, I neobinim stvorenjima, suvi e lij
epim I dobrim za ovaj obian svijeta. Tak o pjesma Kolo igra na sred Sarajeva govo
ri o nadnaravnoj, onozemaljskoj ljepoti djevojke Fate kojoj je sudbinom odreeno d
a ode rano na onaj svijeta kako bi ga os vje ila I sama bila sretnija u njemu sa
odabranim ljepoticama toga svijeta, njegov im miljenicama, hurijama koje su joj
ravne. Ovaj svijeta je za nju kako to tradicija osjea, stran kao to je I njemu s
trana nje na ljepota. Tradicija I priroda su htjele da odabrani umru mladi I ost
anu vjeno m ladi, u cvijetu djevoja tva, momkovanja I neoskrvljenosti. Tako su ov
aj svijeta na pustili Omer I Merima, a tradicija je povezala mladost I smrt , iv
ot I smrt I dal ai m novi smisao da kao ne to vrijedno sjeanja ostanu u tradiciji
ivjeti dugo vremen a, da nikada neo stare I uvijek budu prekrasni I mladi to I
jeste simbol tradicij e. Ljubav se obino povezuje sa religijom I mladi zaljubljen
i su u bliskoj vezi da na dnaravnim, ali nikada u svojoj ljubavi nisu protiv rel
igije I njenih normi. Ako se to I desi, to je znak da je ljubav iza la iz svog p
rirodnog, tradicijskog I u la u individualni I hiroviti tok stvari. Takvu pjesmu
pronalazimo u zbirci STIPE BO TICEA-Dva se draga na livadi ljube(Biserno uresje
), u kojoj djevojka kune sve po redu, od livade do d eneta I hod e jer su njenoj
majci izdali njenu tajnu ljubav. O va hercegovaka balada, sauvana u hrvatskoj sre
dini pokazuje da su baladne pjesme s poj individualnog I tradicionalno-kolektivn
og I da individualno izranja remetei r avnote u izmeu individue I tradicije kojoj
ona pripada. Vrijednost bo njake balade uveliava muslimanska historijska balada ko
ja je dala jo uv ijek neocijenjen doprinos ju noslavenskim baladama s historijsk
om pozadinom. Bo njake historijske balade su autentine I znaajno doprinose odreenju
historijske balade. O ne to ine I kada se odnose na pojedinana zbivanja o kojima s
vjedoe usamljenim zapis ima: Sunce zae a mjesec izae, Banjaluko, velika alosti, a n
emjerljivo doprinose vel ikom skupinom varijanata I usmene predaje o pogubljenju
brae Moria I sarajevskoj Mo ria buni .

Braa Morii su pogubljeni u sarajevskoj tvravi u mjesecu martu 1757. godine. Bili su
najugledniji predstavnici sarajevskog esnafa I domaih janjiara, I kao takvi su se
suprotstavili brojnim ekonomskim I drugim nametima to su ih centralna vlast I n
j eni nosioci nametnuli u petoj I estoj deceniji 18. vijeka u Bosni. Stoga si im
za stupnici centralne vlasti I dosudili brzu smrt davljenjem. Sve sauvane varija
nte zajedno I fragmenti kao I prozna predaja, predstavljaju his torijsko sjeanje,
pamenjem tvore, ine rekonstrukciju povijesti a izvorni povijesni podaci potvrdie o
vu povijest kasnije I stvarno I simbolino. Stvarno na taj nain to e potvrditi njiho
vu nasilnu smrt davljenjem, simbolino to e ih u nekim varijantama sp asiti. Takoer,
historijski dokumenti pokazuju da su stvarna zbivanja inspirisala pjevae da ovje
kovee detalj poku aja spasavanja Moria, a njihov stvarni tragini kraj ih je zauvije
k vratio u ivot balade, u narodno pamenje. Narativnost ili osobitost prianja histo
rijskih balada rezultirala je iz njihove s na ne povijesne utemeljenosti pa je o
vo karakteristika izrazitih historijskih bala da, kakva I jeste pjesma o Moriima
u krugu varijanata. Optimizam u poruci ove bal ade I pored toga to su braa Morii p
ogubljeni u trenutku kada je stigao ferman o nji hovim pomilovanju I kada su za
njih jamili brojni stanovnici Sarajeva njena je sn aga koju su pjesnici, razliiti
pjevai I prenosioci uporno uvali. Usmene pjesme dio su tradicijskog naslijea i spad
aju u one produkte duhovnog stva ranja koje je karakterisalo kroz stoljea, uvijek
na specifian nain, odreenu plemensk u, etniku, konfesionalnu ili nacionalnu grupu.
Njihova specifinost je odreena prije svega nainom nastanka i nainom preno enja, po k
ome su, danas, gotovo svugdje u svij etu, nominirane kao usmene pjesme. Ovaj tek
st baziran je na analizi primjera bo nj akih balada.* Bo njaci imaju veoma razvij
enu usmenu tradiciju i usmena lirskonarativna poezija, kao i lirika i epika, sna
no karakteri e njihovu duhovnu kulturu. Pjesme koje smo od abrali kao primjere
lirskonarativnih pjesama o kojima emo ovdje govoriti, a dovod ei ih u vezu s pojed
incem, porodicom i dru tvom kao sredinama u kojima su na le svoje osnovne potica
je predstavljaju najljep e i najtu nije usmene pjesme. To su balade. Balade kao
i romanse i druge njima sline narativne pjesme koje pripadaju krugu us menih trad
icionalnih pjesama nisu uvijek do kraja anrovski odreene. U ovom tekstu odabrali
smo pjesme koje nose bitna obilje ja svojih prenosilaca i pokretaa i svaka ko je
zanimljivo da su te pjesme upravo anrovski najdotjeranije. Imajui u vidu da govor
imo o bo njakoj usmenoj tradiciji moramo pretpostaviti da je upravo opi nivo ku lt
ure koji odreuje prisustvo pismenosti ne samo u datom trenutku bilje enja tradici
je ve i od ranije, kao i civilizacijski nivo ostvaren uticajem date religije bit
n o odredio do nivoa anra, najznaajnije grupe baladnih pjesama Bo njaka. Jednosta
vnije kazano, pjesme koje emo predstaviti kao primjere uzore nose obilje ja svoji
h bitni h prenosilaca i pokretaa a uz to su anrovski najdotjeranije. Sve nas ovo
uvodi u t eoriju ove vrste.
Ta teorija nam omoguuje da uoimo sljedee: izvanrednoj kreaciji odgovaraju s druge s
trane jasno odreeni stvaraoci prenosioci usmenih pjesama: individue, talentovani
pojedinci povezani s porodicom i dru tvom, koji im pru aju glavnu inspiraciju.
Preno sioci i sustvaraoci usmenih pjesama razlikuju se od stvaralaca umjetnike il
i pisa ne knji evnosti. Stvaralac prenosilac usmene pjesme rekreira ili ponovo s
tvara po sj eanju ono to je uo da se pjeva ili kazuje. Kao pojedinac, on je u ovoj
vrsti pjesam a esto slobodniji od pjevaa stvaraoca u epskoj pjesmi. Pjevai stvarao
ci prenosioci balada kao individue probijaju se kroz iru zajednicu kojoj pripada
ju, kroz porodi cu i dru tvo, dopiru do individua, tih regulatora vlastitih linos
ti, te do onih koj e ih inspiri u. Prenosioci prenose usmene pjesme po principu
imitacije predstavlja nja svijeta. Za pisce umjetnike knji evnosti imitacija prol
azi kroz njihove vlastit e stavove i mi ljenja i to gledanje datira jo od Aristo
tela. Pisci umjetnike knji evno sti u sebi nalaze uzor za svijet koji predstavlja
ju. Porodica kao inspiracija pj evaima je kategorija koja po tuje norme tradicije
, bez rezerve, i pjeva prenosilac k ao individua, i individua u porodici koja mu
daje poticaj za pjesmu utiu na ono to on konano ispjeva ili saopi. Dru tvo, ira zaj
ednica, religijom - bo njaka zajednica is

amskom religijom - posti e stabilan odnos prema tradiciji, a pojedinca vezuje za

s ebe kroz edukovanu porodicu. U sluaju kada govorimo o bo njakoj porodici koja j
e edu kovana, mislimo na porodicu koja je vrsto povezana i pridr ava se tradicion
alnih no rmi pona anja i ivljenja koliko i islamskih propisa. Tradicija i religi
ja vrsto pove zane utiu na identitet i odreuju ga kroz dugi povijesni tok. Pri tome
ne treba zan emariti transformacije tradicije i varijacije odnosa pojedinca pre
ma religiji. I onda kada se tradicija znaajno mijenja, transformi e, kada odnos p
rema religiji po staje distanciran, svijest o tradiciji i religiji mo e biti, uv
jetno reeno, veoma p ostojana i tradicija nastavlja da igra svoju ulogu. U tome j
e znaaj duhovne kultu re koja ostavlja poruke. Drugim rijeima mo emo kazati da je
religija u odreenim sred inama i odreenim periodima bila vidljiva i nevidljiva, to
jeste njeno prisustvo j e bilo vidljivo i nevidljivo Duhovna kultura je svjedoan
stvo o vrijednostima, o razvojnom putu i duhovnog i ma terijalnog ivota jedne na
rodnosne grupe, o njenoj pro losti i njenoj budunosti.
Putanja bo njakih pjevaa stvaralaca, junaka i junakinja u baladama koje su nam pje
vai i pjevaice prenijeli, povijesne i intimne putanje bo njakih porodica i bo njakog
dru tv koje su ovi pjevai opjevali, pru aju izvanredne umjetnike do ivljaje i pou
ke o putu k oji je pro ao jedan mali balkanski narod, a nagovje tavaju i onaj ko
jim kree.
Balada kao dio lirskonarativnog anra postoji i u pisanoj i u usmenoj knji evnost
i. Tokom stoljea oznaavala je razliite anrove, odnosno razliite forme baladnog anra.
Pro vaoci su naje e isticali njen lirsku, epsku i dramsku osobenost. Baladu zapra
vo kara kteri e naracija specifinog izra aja i oblika. Mo emo kazati da je tom na
racijom iskaza no isku avanje modela ivota kroz primjere koji se fokusiraju. U b
aladi postoji domi nantan lirski izra aj, ali ne uvijek u smislu osjeanja, ve je t
o ne to neodreeno, nagov ije teno, iz dubine ovjekove egzistencije. To je ono tajn
ovito to je kao karakterist ino za baladu naveo Goethe. Lirsko emotivno u baladi
utie na jezgrovitost naracije ali je istovremeno omeuje misterijom i nedoreeno u. Na
taj nain prenosilac usmenih ba lada sposobno u da prenese, da rekreira iz tradici
je, unosi i vlastiti odnos prema naslijeenom. Taj smisao za tajnovitost individua
lna je oznaka prenosioca tradicio nalne balade i tu je veliki raspon udjela tale
ntovanih prenosilaca. Epsko u citi ranom smislu imitacije predstavljanja svijeta
(mimezis) u baladi vi e je prisutno u kompoziciji i prenosioci balada pose u za
epskim shemama naje e kada ele da iska u nek povijesne slike. Ali dogaa se i da je
vidna epska dimenzija u baladi kod slabiji h prenosilaca. Dramsko u smislu stva
ranja konflikta meu individuama u baladi veom a je bitno, utie na stvaranje proble
ma, na njegov razvoj i uspon. Balada u usmeno j knji evnosti razlikuje se od nar
oda do naroda. Sam termin balada u literaturu i nauku uveo je Englez Thomas Perc
y 1761. godine, a usvojen je, od kraja 19. vijek a. Samo etrnaest godina nakon to
je Percy uveo termin balada u knji evnost, bo njaka ba lada o Hasanaginici ulazi
u svjetsku knji evnost. Bo njaku individuu, porodicu i dru tvo izrazito prepozna
jemo u nekoliko krugova najpo znatijih bo njakih balada. To su: 1. alosna pjesanc
a plemenite Hasanaginice i pjesme koje su njoj blizu; 2. Balada o Moriima i jo ne
ke druge historijske balade;
3. Balade o nasilno rastavljenim dragim ili Smrt Omera i Merime u krugu varijana
ta. Primjeri odabrani kao reprezentanti ovih grupa ukazuju istovremeno na bitne
ozna ke balade kao vrste. Upravo u odabranim primjerima zapa amo teoretske prob
leme bal ade. Problem koji se u baladi tretira samo je naznaen, gotovo do neposto
janja, a uzrok sukoba kao jedna od bitnih oznaka balade esto je toliko umotan u t
ajnovito ili toliko u pozadini da je i nevidljiv. Mada je u teoriji balade prisu
tno mi ljen je da su baladne linosti u pozadini, a dogaaji, zbivanja u centru, pri
mjeri koje p redstavljamo pokazuju balade u kojima dominiraju linosti i njihova t
iha tuga. Jun

aci balade su individue iz tradicionalnog ivota i njihove su boli nekako posebne

jer nastaju iz nerazumijevanja na koje nailaze kod najbli ih ili kod njihove ok
oli ne (sluaj posebno karakteristian za bo njake historijske balade). Najljep e bal
ade obra ju sukob u junacima proiza ao iz suprotnosti tradicionalnih i individual
nih normi (Hasanaginica, Hasan-aga, Omer i Merima, Bisernaza). Primjere pjesama
koje smo odabrali za ovu priliku odabrali smo iz razloga svjedoe o varijantama, a
varijante su dokaz njihove usmenosti. to oni
Bilo da je rije o tzv. varijantama o Jasan-agi i njegovoj ljubi, odnosno pjesmama
njima slinim, o varijantama o brai Moriima, kao i pjesmama o smru rastavljenim drag
im, svaki iskaz pjesme je razliit odnosno drugaiji. Ovo sve kazano vodi nas u sti
l tradicije, one ive koja nastavlja da crpi teme i motive unutar sebe same, bazi
ra jui se na svojim vrijednostima koje zadiru daleko u pro lost i iji se kontinuit
et ne prekida sve dok te vrijednosti postoje. Vrijednosti koje odreuju usmenu knj
i evnos t izviru iz ivota, a njeni nosioci, stvaraoci i prenosioci nose ih u seb
i. One su ive sve dok nadahnute jedinke jedne zajednice (ovdje se opet pojavljuj
e bitan ut icaj individue) pomou njih obja njavaju svijet oko sebe, i preko njih
dose u do samih prapoetaka svoje historije i prvih vjerovanja. Kada na takav nain
prihvatimo bala de i kada ih tako itamo onda mo emo kroz njihove poruke da naslut
imo ostatke ak i pr vobitnog ureenja svijeta, dakle onoga kakav bi trebalo da bude
. Balade su odraz s trahova, elja i radosti odreene narodnosne grupe.
Islam kao religija i direktno i indirektno, preko duhovne i materijalne kulture,
unosio je posebnosti u usmenu baladu na eg prostora. Materijalno bogatstvo, koj
e je rezultat duha odreenog etnosa, stvaralo je predispozicije za ljepotu koja je
b ila prostor ali i vrijeme za ljubav, koja je, iskazana kroz maginu rije, znaila
raan je i ponovno raanje. Tako poetsko znai i bo ansko. To dugo povijesno doba rato
vanja donosilo je mnogo tuge i boli. Rastavljalo je one koji su se voljeli, odvo
dilo u nepoznatim pravcima mu eve, oeve, brau. Kada su se vraali, ne tako rijetko,
dolazili su promijenjeni. I naravno: nerazumijevanje dolazi iz tajne i nepoznava
nja poja ve drugaijeg pona anja. Tako su se rodile mnoge balade, balade bo njake s
redine. Ovdje je i odnos prema smrti specifian, ona je data ne kao kraj nego kao
nov poetak, na da u bolji ivot, ivot izvan doma aja uskog, onog koje ne razumije
individualno i lij epo. U mnogim od ovih balada istaknuta je nada za dobre i zal
jubljene, koji su p atili, koji su bili proganjani na ovom svijetu, za njih je o
stao otvoren put sree na drugom svijetu, u svijetu hurija i zaljubljenih, ili vil
inskom svijetu. Ovo su oni segmenti poruka balada koji svjedoe o povezanosti trad
icije i religije u t radicionalnom dru tvu u kome su povezane individua, porodic
a i dru tvo i u kojima Tr adicija iz religije crpi snagu za ivot i umjesto pesim
izma zrai optimizmom i nadom da e dobra rije pobijediti a zlo biti nadvladano, to j
e takoer u osnovi mita. Tako se i dogaa da su nosioci tradicionalnih vrijednosti u
usmenim baladama kao i u os talim vrstama usmene knji evnosti junaci. Premda je
dosta ra ireno mi ljenje da usmena knji evnost insistira na dogaanju, zbivanju,
njeni junaci su sto eri tradicije, njen model. To poja njava i tendenciju varija
nata. Tako junaci balada pripadaju vremen u i prostoru koje zadire do poetaka stv
aranja tradicije i zbog toga su oni esto mu dri, sposobni da vode i savjetuju, il
i toliko izuzetni, toliko drugaiji od svih o stalih nekakvom svojom unutra njom l
jepotom i snagom da za njih i nije ovaj obini iv ot. Tradicija i jeste primijetil
a da nastaju te koe u sluajevima kada se sjajni epsk i junaci prebace u svakida nj
i ivot, u granice ardaka, sokaka, avlije, u odaje, i ka da se nasuprot njima nau e
ne, koje vi e oliavaju taj svakida nji dru tveni ivot koji se vija u u em vremenu
i prostoru. Pol majki, supruga i sestara nosilaca takvog ivota stoji nasuprot p
olu junaka. Nasuprot enama i njihovim dru tvenim i praktinim normama , koje se za
snivaju na drugim shvatanjima, junak-model ireg vremena i prostora do lazi u dil
eme vezane za njegovo postojanje. To se zapravo dogaa kada junak-model npr. Hasan
-aga dugo biva odsutan iz kue, ratuje po razliitim boji tima i lijei se, na jzad, o
d te kih rana u atoru, daleko od porodice. Naravno, on tada iz puno razloga drug
aije razmi lja i osjea. Njegove prirodne vrijednosti bivaju poljuljane jer u pitan
ju je njegov nain shvatanja i poimanja, ali sada i podstaknut drugim brojnim mom
e ntima, novim vremenom i prostorom, i reakcije su tako plahovite da bivaju pogu

bn

e za enski svijet. Primjeri pokazuju da su ne samo junaci ogledalo stvarnih zbiv

a nja ve su to i situacije koje se ostvaruju njihovim djelovanjem, stoga su ti i
od abrani u baladama u stvari modeli po prirodnom odabiru i tu je razlog da ih j
e dru t vo kao takve prihvatilo. Na a Hasanaginica kao linost i njen suprug Hasan
-aga kao l inost i primjeri supru nika koje je promatrao prvi koautor tokom poslj
ednjih deset godina omoguuju nam upravo komparacijom da saznamo kako je to funkci
onisalo bo njako dru tvo preko individue i porodice. /Kulturno- antropolo ki pogl
ed na savremenu bo njaku porodicu i dru tvo i individuu u p orodici i dru tvu nei
zbje an je u modernom pristupu tradicijskom i njegovom produ etku u savremenosti
. Prvi koautor razrauje op irnije ovu tezu u predavanjima studentima u kojima raz
rauje ovu temu/. Svakako je zanimljivo da mo emo porediti porodicu, individuu i d
ru tvo oslikane u ba ladama sa porodicom, individuom i dru tvom ne samo u njihov
oj savremenosti, njihov oj stvarnosti nego i sa individuom, porodicom i dru tvom
u na e vrijeme. Balade pjev aju prete no ene i one u njih unose vlastito kreati
vno, stvaralako, one su ensko vienj e junaka, daleko od bitaka s ljutim neprijatel
jima, od borbi za vlast i junakovo g kodeksa asti u znaajnim historijskim trenucim
a. Tu nekada prepoznajemo junakovo hvatanje u ko tac sa drugim vremenom i prosto
rom, tj. enskim, mada svakida njim, ni ta manje znaajnim za tradiciju. U ravnote
i junakovog vremena i prostora, s jedne stra ne, i enskog, eninog, s druge, le i
dobrobit zajednice i njenih vrijednosti. Tu su t emelji porodice. / Tu opet uka
zujemo na primjere iz osobnog posmatranja dvije po rodice mladih supru nika u to
ku 1992. do danas/. Balade pjevaju o junakovoj nemoi d a u svakom trenutku bude m
odel za sebe i za druge i da se pona a po pravilima trad icije, kao jedan od nje
nih glavnih oslonaca. U tome je su tina balade, i iz toga p roizlaze njene - sum
ornost i alovitost. Tu le i klju razumijevanja alosne pjesance o plemenitoj Hasan
aginici i mnogih drugih balada. Tu le i klju razumijevanja alosne pj esance i mno
gih drugih balada u kojima je iskazana nemo junaka da shvati drugi po l, enski i
njegovu vrijednost, kao i njegov stav da mo e vladati mije ajui dvije razlii te no
rme i vrijednosti. Istovremeno je iskazana njegova nemo da ostavi eni slobodu da
vlada u svom svijetu ardaka i sokaka i da ne namee svoje iroko historijsko vrij em
e i prostor. Balada takoer izra ava junakovu nemo da shvati enu ne kao slabo bie ve
ao jaku linost, sa voljom kao to je i njegova, koja je podreena tradicionalnom dru
tv u i vlastitom odnosu prema drugima, kao i njegovu nemo da prizna da su poslov
i ko je ona radi kao i brige koje je prate isto toliko va ni jer ona kroz njih s
tvara i u njih utkiva svoju sudbinu kao i sudbinu bli njih. U centru tih baladni
h drama, koje su najsna niji poticaj za samoiskaze su: mu , brat, vjerenik, djev
er. Zato prob lem nestaje im junak shvati prirodu svoje saputnice i prestane joj
nametati svoju induvidualnu volju koja izvire iz drugaijeg ivota i drugaijih prili
ka koje ne pozn aju onaj nevjerovatni, fascinirajui, samo tradiciji poznati kompr
omis koji sve us klauje. Pri tome je enina uloga u tradicionalnom dru tvu biti sp
remna na izmirenje i kompromis da bi opstale tradicionalne norme. Hasan-aga je u
baladi pokreta radnje, ali u trenutku kada se nalazi izvan porodic e iz njegovog
poimanja svijeta nastaju nesree za sve. On je postao problem jer je htio ratniki
i junaki da potini sve pa i ono to ne shvata. Hasanaginicin stid on je protumaio po
gre no, u tom svom novom stanju, a inae plahovit, tek sada nije mogao d a ga razu
mije. On je elio nju, svoju suprugu koja ga nije posjetila u gori a koju j e on
tako arko oekivao potiniti, prisiliti da prihvati njegovu vlast i okvire njego vog
vremena i prostora. On nije gonjen vlastitim emocijama, stanjem koje su prou zr
okovale gorke rane, boji ta preko kojih je pre ao i krv koju je gledao i osjeao n
a vlastitom tijelu on vi e nije bio isti ovjek i nije mogao da shvati svoju ljubu
kao enu linost i kao sebi ravnu. Mogli bismo kazati da ju je htio podvesti pod n
orme i vrijednosti junaka ratnika. Eto tako je Hasan-aga postao problem za sebe
i za svoju okolinu, ne pona ajui se u skladu sa onim modelom kako ga tradicija vi
di i od njeg oekuje. Ve sam poetak pjesme, tom nenadma nom antitezom: to se b jeli
u gori zelenoj?

Al
su sn jezi al
su labudovi?
Da su sn jezi ve bi okopnili, labudovi ve bi poletjeli. Nisu sn jezi, nit su labud
ovi, nego ator age Hasan-age. upuuje na ranjeno osjeanje junaka, prirodnog, plahov
itog, ije je i srce ranjeno, ta ko da on nosi ranu na sebi i u sebi. Njegova rana
je: kako da spoji prirodno i v eliko sa onim dru tvenim, prirodom junaka-ratnik
a i supruga i oca to je alegorija junakove povezanosti sa prirodom, njegovo ukla
panje u procesu proticanja vremena . Njegovo osjeanje se pokazuje ak jaim i razorni
jim od prirode kojom treba da vlada , jer pjesma ka e: Da su sn jezi ve bi okopni
li
labudovi ve bi poletjeli.
Ve poetni stihovi ove antiteze nagovje tavaju veliku tragediju koja e proistei naru
ava jem ustaljene harmonije u tradicionalnom svijetu porodice kroz sukob njenih
polo va. Ranjeni Hasan-aga u atoru, koji ne iskazuje nego skriva svoju stvarnu r
anu, s voj problem - lii na jednog drugog junaka - na Ahila, isto ranjenog i isto
vrlo l jutog na druge to su dirnuli njegovo bo ansko porijeklo. Stid plemenite
Hasanaginic e je njena priroda. Nije sluajno da je iskazan nakon opisa Hasan-agin
ih rana. Dva svijeta su stavljena uporedo u dva paralelna stiha. To su, svijet p
rirode u koj em se nalazi Hasan-aga ranjen, u atoru i tradicionalno dru tvo majk
e, sestre i ljub e. Ti ina Hasanaginice ili njena rije, koja nema odjeka ni kod b
rata ni kod mu a ti ina je svijeta koji ne probija individualnost drugih i to je
razlog to ne postoji ni ko ko e nadvladati situaciju i znati rijeju, a onda i dje
lom nadvladati druge da d jeluju onako kako je ve to tradicija odredila ono najbo
lje za sve njih i za ivot s ame tradicije. ena je jaka jer je ona na drugom polu
nasuprot mu karcu, a jednako b itna za ravnote u prirodnih i dru tvenih zakona.
Ona bdije da se prirodni model ne u ru i, ako prirodni zakon popusti, popusti i
dru tveni. To su dvije suprotnosti na ko jima tradicija zasniva svoj ivot i na
kojima nastaje balada. U nekim varijantama koje su blizu alosnoj pjesanci ena je
ta koja treba da miri, d a dr i pod kontrolom one norme pona anja u porodici ko
je se vezuju za tradicijski mo ral, a pred junacima su vei zadaci. Ali i ona mo e
biti ranjena i u svojoj ranjenoj induvidualnosti prei okvire koje joj je tradici
ja nametnula. Upravo se to dogaa s a Hasanaginom ljubom. Premda pod duvakom, pokr
ivena, ispro ena, na putu ka dvorima novog supruga ona kr i pravila erijata i mu
slimanskih svatovskih obiaja, zaustavlja se pred dvorima biv eg supruga i dariva
vlastitu djecu. I tada nastaje problem, drama fatalnih razmjera u njenom sukoblj
avanju sa junakom i drugima iz njene okoline. Takve su junakinje i u nekim drugi
m pjesmama, koje su blizu alosnoj pjesanici, u kojima one u svojoj induvidualnos
ti zaboravljaju svoju ulogu mirnog oslonca na tradicionalne norme i plahovito pr
ekorauju na drugu prirodnu stranu, u drugi, pri rodni tok nesputavanih strasti, k
oje ne i ezavaju ni pred im u njihovom ranjenom biu. Nerotkinja Kada u pjesmi etao
se aga Hasan-aga u svom ranjenom srcu nosi toliku bol i razoarenje da u ljutnji i
zrie stra nu kletvu protiv svog tek roenog djeteta, i na taj nain ulazi u krug ranj
enih grkih junakinja kakva je Medeja, Suneva unuka. Da kle, i ovdje imamo junakinj
u koja je iza la iz bosanskomuslimanske tradicije. A u pjesmi Vino pije aga /H/A
san-aga susreemo junakinju koja nosi stalo enost i iskustv o generacija bo njakih
ena i njihovih sudbina. Ona smiruje brata u njegovom plahovit om postupku prema
supruzi, ali i prema samom sebi. Ona ga zaustavlja da oduzme iv ot sebi obraajui m
u se rijeima: i dosad su kade opravljane

al
se nisu junaci morili.
Balade o rastavljenim dragim, pjesme iz grupe Omer i Merima, jo su jedan krug pj
e sama iz tradicije koje se baziraju na stvarnosti i one govore o bolnim, tragini
m sukobima u porodici i razdvajanju dvoje ljudi koji se vole i koji odlaze u smr
t zbog nemogunosti ispunjenja njihove ljubavi. I u ovoj grupi pjesama junaci i ju
na kinje djeluju u sklopu ukupne tradicije, ovaj put pol se manifestira izvana,
u l iku majke, uvara porodinog statusa, koja iz religije i tradicije crpi dru tven
o i st varno. Ovdje je prirodno (spontano) u liku nesretnog junaka i njegove pri
rodne odab ranice . Njih dvoje otjelovljuju tradiciju u njenom zaetku i, prema to
me, u njenoj najljep oj nevinosti i dobroti. Oni se silom mogu rastaviti na ovom
svijetu, ali pr irodni tok stvari je na njihovoj strani. U zagrobnom ivotu eka i
h vjena srea skupa, j er, po tradiciji i religiji onaj drugi svijet je istinski, a
potrebno je da se o bnavlja mladim, lijepim i neobinim stvorenjima, suvi e lijep
im i dobrim za ovaj obin i svijet. Tradicija i priroda nekada ele da odabrani umr
u mladi i ostanu vjeno mla di, u cvijetu djevoja tva, momkovanja i neoskrvnjenost
i. Tako su ovaj svijet napus tili i Omer i Merima, a tradicija je povezala mlado
st i smrt, ivot i smrt (parado ksizam drag tradiciji) i dala im nov smisao da ka
o ne to vrijedno sjeanja ostanu u tradiciji ivjeti dugo vremena, da nikada ne ost
are i uvijek budu prekrasni i mlad i, to jeste simbol tradicije. Mladi i zaljubl
jeni nikada nisu u svojoj ljubavi protiv religije i njenih normi. To karakteri e
bo njaku baladu. Ako se i desi da je ljubav iza la iz svog prirodnog, tr adicijs
kog i u la u individualni i hiroviti tok stvari, sklad tradicionalnog i rel igij
skog je poremeen. Kao primjer ove pojave mo e da poslu i pjesma Dva se draga na l
ivadi ljube, u kojoj djevojka sve kune po redu, od livade do d eneta i hod e je
r su njenoj majci izdali njenu tajnu ljubav. Ova bosanska balada, sauvana u hrvat
skoj sredini u Ravnom u Hercegovini, objavlje na u antologiji Stipe Botice (Bise
rno uresje, Zagreb, 1990. Izbor iz hrvatske us mene ljubavne poezije, str. 262,
pjesma 211) pokazuje koliko su balade spoj indi vidualnog i tradicionalnog kolek
tivnog i da individulano izranja, ovdje, remetei ravnote u izmeu individue i tradi
cije kojoj ona pripada. Balade dovode u pitanje tr adicijske norme i njihovo obn
avljanje i stalno te e vjeitom povratku. Vrijednost bo njake balade uveliava muslim
anska historijska balada koja je dala jo uv ijek neocijenjen doprinos ju noslave
nskim baladama s historijskom pozadinom. Bo njake historijske balade su autentine
i znaajno doprinose odreenju historijske balade. O ne to ine i kada se odnose na po
jedinana zbivanja o kojima svjedoe usamljenim zapis ima, a nemjerljivo doprinose v
elikom skupinom varijanata i usmene predaje o pogu bljenju brae Moria i sarajevsko
j Moria buni . Balada o Moriima u krugu varijanata povezuje sna no individuu, poro
dicu i dru tvo. Prilazei baladi kao razliitim varijantskim iskazima zapa amo da on
a oslikava posebno individuu, nizom primjera porodicu, i najzad, svom svojom uku
pno u dru tvo. Braa Morii su pogubljeni u Sarajevskoj tvravi u mjesecu martu 1757. g
odine. Bili su najugle dniji predstavnici sarajevskog esnafa i domaih janjiara, i
kao takvi se suprotstav ili brojnim ekonomskim i drugim nametima to su ih centra
lna vlast i njeni nosioci nametnuli u petoj i estoj deceniji 18. vijeka u Bosni.
Stoga su im zastupnici ce ntralne vlasti i dosudili brzu smrt davljenjem. Sve s
auvane varijante zajedno (28 ) i fragmenti (9), kao i prozna predaja, predstavlja
ju historijsko sjeanje, pamenj em tvore, ine rekonstrukciju povijesti, a izvorni po
vijesni podaci potvrdie ovu po vijest kasnije i stvarno i simbolino. Stvarno na ta
j nain to e potvrditi njihovu nas ilnu smrt davljenjem, simbolino to e ih u nekim va
rijantama spasiti. Takoer, histori jski dokumenti pokazuju da su stvarna zbivanja
inspirisala pjevae da ovjekovjee de talj poku aja spa avanja Moria, a njihov stvar
ni tragini kraj ih je zauvijek vratio u i

vot balade, u narodno pamenje. Narativnost ili osobitost prianja historijskih bala
da rezultirala je iz njihove sna ne povijesne utemeljenosti pa je ovo karakteri
sti ka izrazitih historijskih balada, kakva i jeste pjesma o Moriima u krugu vari
jana ta. Optimizam u poruci ove balade, i pored toga to su braa Morii pogubljeni u
trenu tku kada je stigao ferman o njhovom pomilovanju i kada su za njih jamili b
rojni s tanovnici Sarajeva njena je snaga, koju su pjesnici, razliiti pjevai i pre
nosioci uporno uvali. Ovu baladu, vi e od Hasanaginice i svih drugih balada, uvao
je individualni prenosilac , uvale su sarajevske i druge porodice, uvalo je nostal
gino bo njako dru tvo.
U baladi o Moriima u krugu njenih varijanata izrastao je lik majke, koja je, izla
zei pred javnost kao mona linost porodice, sukobljujui se sa ar ijom i predstavnicim
tralne vlasti, postala heroina i tragina linost. Tako se pribli ila Hasanaginici
i s vojim sinovima, mrtvim herojima, koji su drugi pol balade. Ona pokazuje da j
unac i balade mono probijaju svijet u kome ive likovi jednostavnih narativnih pria
nja. Sinovi imaju prirodnu funkciju, oni su junaci - borci. Majka ima prirodnu i
dru tvenu funkciju. Ona titi sinove i poredak. Pria o suprotnim polovima u balad
ama mimezis je su tine ljudske egzistencije, a pot vrujui mitsko porijeklo vlastit
og ishodi ta ona nosi jakost raanja i smrti. Suprotni polovi balada u trenutku ka
da zatvore ivotni krug potvruju vlastitu jednakost u moi da raaju, da pronalaze pro
laze, vremena i prostora. Sli?an popis "formula smrti" mogao bi da se napravi i
za druge pesni?ke vrste i potom me?usobno uporede. U ovoj prilici ukazuje se na
opise smrti na osnovu manj eg broja narodnih balada. Za razliku od juna?kih pesa
ma u kojima je smrt predvi?eni rizik i neminovni kraj manje ve?tog junaka, u bal
adama se smrt spaja sa sudbinom - okon?anje ?ivota pr edstavlja kaznu za u?injen
e grehe, stradanje nevinog zbog karakternih slabosti d rugih, ili neizbe?nu kob
kojom vi?e sile naru?avaju prirodni poredak i donose sm rt ljudima kojima jo? ni
je vreme za umiranje. U baladama su opisi smrti "ubla?en iji" nego u epici, ne s
amo zbog manje surovosti stvarnog umiranja, ve? i zbog sl o?enije prirode ?anra
koji je otvoren za suptilnije prelive ljudskih ose?anja. U baladama se re?e no u
epskim pesmama opisuje sahrana. Sam ?in smrti dovoljno je iskazan kao zavr?nica
baladnih pesama. Smrt krivo nastradalih ili rastavljenih u pesmi mo?e da se pro
du?i prikazivanjem onostrane pravde - bo?anskom ?udu ili ? udesnim preplitanjem
bilja nad grobovima. Postoji nekoliko tipova formula u opisivanju smrti koje su
zasnovane na razli?it im idejama: ispu?tanje, predavanje du?e/razdeljivanje s du
?om, padanje (naj?e??e na crnu zemlju ili zelenu travu) ili neustajanje, prepukl
o srce. Relativno retk o se pojavljuju stihovi sa re?ima: po?inu (po?inu Jane ra
njena, Krnjevi? Antolog ija narodnih balada: 85), umre, umori (pak je ?ur?a umor
ila, Verkovi?, 6), pogin u. U nekim mitolo?kim baladama se sre?u epske formule k
ada se opisuje smrt od ju da i (samo)vila (ustreli i sl.). U drugim mitolo?kim b
aladama se ne opisuje sam ?in umiranja, ali se u kontekstu postupaka demona - gr
abljenje, uzimanje, (h)fat anje, ispijanje krvi ili jedenje srca - podrazumeva u
pravo to zna?enje. Smrti ut apanjem, ve?anjem, (samo)ubistvo ubojnim predmetima
mogu biti opisane kao radnje i bez dodatnog potvr?ivanja samo prestanka ?ivota.
Predstave masovnih smrti sre?u se u pesmama o epidemijama, kao i pesmama o vili
koja zida grad od kostiju, ?umi, moriji, vihoru i drugim demonima. U pesmama o e
pidemijama isti?e se brzina i broj ?rtava. U mitolo?kim baladama naj?e??e ?rtve
su neudate devojke, ne?enjeni momci i deca kao bi?a grani?nih uzrasnih i socija
l nih funkcija.

Povezivanje dve smrti proizilazi iz predstavljanja sudbinske vezanosti momka i d

evojke, zaru?nika i zaru?nice, ili dva brata. Smrt drage ili dragog ne mo?e da
p re?ali osoba koja je izgubila predmet svoje ljubavi. U pesmi ?enidba Mili?a ba
rj aktara ure?ena mlada se spusti na zemlju, a posle smrti LJeposave u gori, umi
re i Mili? u svome domu. U varijantama pesme Smrt Omera i Merime o majci koja ?e
ni sina nevoljenom devojkom, narodni pesnik prikazuje prvo smrt mladi?a, a potom
i smrt voljene devojke: To izusti, pa i du?u pusti; Mrtva Mera crnoj zemlji pal
a ( Vuk I, 343, stih 44, 89). Formula To izusti, pa i du?u pusti javlja se i u d
rugi m prilikama kada umiru?i ostavlja poruku - ?elju o na?inu sahrane, ispoved
gre?n ika ili iskaz nevino stradalog, opro?taj, zavet i dr. Nehoti?na i namerna
ljudska sagre?enja u odnosu prema drugima, bezdu?nost i pako st koja se?e do zlo
?ina, dovode do smrti nevinih i odve? osetljivih i posve?enih . U narodnim balad
ama to su u najve?em broju slu?ajeva ?ene. Usmeni pesnik uvodi formulu kojom opi
suje smrt uokviravaju?i je psiholo?kim detaljima prili?nim za konkretnu radnju i
predstavljene likove. Majka ne mo?e da izdr?i ?alost za ?erko m od koje je nasi
lno odvojena (od jada joj srce prepuknulo, mrtva pala na zemlji cu crnu, Krnjevi
?: 101). Prekost age u baladi Hasanaginica poja?ava emocionalni pritisak oterane
?ene, te posle grube i nezasnovane zamerke, izre?ene pred decom - da nije dobra
majka, Hasanaginica umire: Bjelim licem u zemlju udrila Uput se je s du?om rast
avila Od ?alosti gledaju?i sirote. U pesmama o nepomirljivom nastojanju majke i
?erke da sebi zadr?e svatovski dar dolazi do kobne sudbine u kojoj ?erka strada.
U pesmi Zaru?nica Laze Radanovi?a mladu sti?e maj?ina kletva, ona svatovima daj
e po kitu bosiljka, zaru?niku ko?ul ju i posle opra?taja izdahne: To izusti, pa
du?icu pusti (Vuk II, 7, stih 140). U baladnim pesmama o smrti nepravedno okleve
tanih zaova njihovu pravednost potvr ?uje crkva koja se ?udesno pojavi na mestu
pogibije. Kr?enje tabua izaziva kaznu vi?ih sila - demona, Boga, sudbine, svetac
a. U mitol o?kim baladama ljudi izazivaju smrt kr?e?i neka magijska pravila: kre
?u se u pro storu demona u zabranjeno vreme (npr. no?u, na vilinskim mestima, mu
?enje vilins kog izvora), izgovaraju zabranjene re?i, neodgovaraju?i postupci pr
ema samrtniku ili pokojniku, i sl. (Koceva BF 1975, 2: 50-62.) U narativnoj stru
kturi narodnih pesama u kojima se motiv smrti javlja samo u rea lnom svetu, smrt
naj?e??e predstavlja i kraj si?ea. U epici se radnja okon?ava s tradanjem junak
a na megdanu, dok u baladama i baladnim pesmama smrt donose sudbi na, ljudska ne
pravda ili vi?e sile. U motivaciji radnje peva? psiholo?ki, mitski ili magijski
opravdava razvoj radnje, postupke junaka i ishod narativnog toka. Kletva kao na?
in spre?avanja greha ili Bo?ja kazna za kr?enje osnovnih moralnih zakona ?esto j
e vezana za ?udo - okamenjivanje, pretvaranje u jezero, trnje, nek i neljudski l
ik. Sam preobra?aj gre?nika u ?ivotinjsko obli?je predstavlja metaf oru smrti, p
restanak ljudskog postojanja. Postoji bitna razlika izme?u mesta i z na?enja mot
iva smrti u pesmama u kojima postoje onostrana zbivanja (nemogu?nost da gre?nik
umre, prelazak ?ivih u svet mrtvih ili dolazak mrtvih preko granice u svet ?ivih
). Smrt kao spas predstavlja se u pesmama o velikom gre?niku koji je kudio devoj
ke, razbijao crkve, obljubljivao kume, poni?avao roditelje, ubijao ka lu?ere. Nj
emu kroz kosti ni?e trava, meso mu otpada od kostiju, ne primaju ga ni zemlja ni
voda. Duka Senkovi? umre posle ispovesti starcu igumanu Duka o svojim te?kim gr
esima, ali se formuli o ispu?tanju du?e dodaje pridev koji odre?uje od nos narod
nog peva?a i celog kolektiva prema njegovim nedelima: to izusti pasku d u?u pust
i (Erlangenski rukopis, 190). Smrt se gre?niku ukazuje kao spas od vi?egodi?njeg
mu?enja u nemogu?nosti da se po?ine i stupi u svet mrtvih. ?esto se u ovim pesm
ama kao trenutak smrti kao spa

sa odre?uje trenutak ostvarenja ne?eg nemogu?eg, ali gre?nik, na kraju krajeva u

mre. Tek ocrtani motivski krugovi i navedene formule u opisu smrti u narodnim b
aladam a upu?uju na sistemati?no ispitivanje ?anrovsko-poeti?kih, formulativnih,
folklo risti?kih i etnolingvisti?kih problema. Relevantnost zaklju?aka bila bi
u jednom takvom istra?ivanju ve?a ukoliko bi se korpus tekstova pro?irio i na fo
lklornu gra?u drugih naroda, a opisi smrti u baladama uporedili sa opisima u dru
gim ?anr ovima. Vukova epsko-lirska pjesma @enidba Mili}a barjaktara ima sva svo
jstva balade. Po nekim nau~nicima ovo je na{a najlirskija epska pjesma. Iako je
u osnovi motiv prastarog shvatawa o stradawu zbog neobi~ne qepote, pjesma ima i
svoju realnu istorijsku osnovu. Istorijske su, prije svega, li~nosti u pjesmi: V
uk Mandu{i}, Mili} Vujadinovi}, Bajo Pivqann, Stojan Jankovi}. Opisom djevoja~ke
qepote i tu`balicom Mili}eve majke za sinom ova pjesma zaslu`uje posebnu pa`wu
u na{oj cijeloj usmenoj i pisanoj kwi`evnoj ba{tini. Ako uporedimo neke pjesni~k
e slike sa drugim usmenopisanim kw i`evnim djelom, vidje}emo da }emo ovakve i sl
i~ne opise mo}i na}i kod Wego{a u Gorskom vijencu i u Bibliji - Pjesma nad pjesm
ama. Da poku{amo objasniti: Naime, natprirodnu qepotu posjeduju i Mili} barjakta
r i lijepa nevjesta Qeposava. Oni su prepuni dara, poleta i `ivota. Pjesnik bala
de je u Qeposavi vidio nenadma{nu qepotu zbog koje umire i zbog koje ju je prati
la zla kob. Nave{}emodio pjesnikovog opisa wene qepote: Tanka struka, a visoka s
tasa, Kosa joj je kita ibri{ima. O~i su joj dva draga kamena Obrvice s mora pija
vice Sred obraza rumena ru~ica Zubi su joj dva niza bisera Usta su joj kutija {e
}era... Ovakav sjaj djevoja~ke qepote jedino mo`emo sresti kod Wego{a, koji za s
voju dilber Fatimu ka`e: O~i su joj dvije zvijezde lice joj je jutro rumeno usne
su joj ru~om u`dene. Solomun u svojoj Pjesmi nad pjesmama daje pune slike djevo
ja~ke qepote sli~ne ovima. Mitska qepota mlade Qeposave u na{oj baladi izaziva u
~itaocu istinsko ~u ewe i divqewe, a malo kasnije duboki rez u du{i svakog ~ovj
eka jer dolaze kobni trenuci. Naime, Mili} prosi djevojku Qeposavu u Vidu 98 Vuk
a{ in Ba}ovi} Mari~i}a, krasna prijateqa, ali su roda urokqiva, {to }e biti fata
lno i za jedno i za drugo. U duboko sjetnom tonu, u praznini ~itao~eve du{e sret
amo `alosno tugovawe Mili}a barjaktara za svojom nevjestom - qepoticom, koja je
preminula u planini - na putu ka wegovom domu. Wegovo jadikovawe je istovremeno
i jedinstvena mu{ka tu`balica, ispuwena jadom i porazom. Wu Mili} izgovara i kao
molbu i kao molitvu da u grobu bude {to lak{e wegovoj najdra`oj i nesre}noj nev
jesti. Evo te tu`balice: ^arna goro, ne budi joj stra{na, Crna zemqo, ne budi jo
j te{ka Vita jelo, pusti {irom grane Na~ini mi zaru~nici lada, Kukavico, rano je
ne budi Neka s mirom u zemqi po~iva. Kada raspravqamo o baladai~nim komponentam
a, zar nije umjesno se pitati: Ima li u na{oj cjlokupnoj epici tu`nijih i lirski
zapa`enijih i

qep{e iznijansiranih mjesta? Da bi, na `alost, tragedija bila upe~atqivija, ona

se nagovje{tava u najsve~anijem trenutku veseqa u ku}i Vida Mari~i}a. Da li }e s
naga wihove nere}ne qubavi spojiti wihove du{e u novom `ivotu /jer svaki po~etak
ima svoj kraj, a svaki kraj se ostavqa na slobodu ~itaocu da sam procijeni/. Sv
i oni koji vjeruju u Boga, pravdu i qubav vjerova}e u to, jer je qubav najve}i d
ar {to nam ga Bog poklawa. Pokloniti je drugome nesebi~no, to je savr{enstvo.Svj
estan svoje nesre}e i i tuge zbog, sada ve}, besmislenog trajawa u `ivotu, Mili}
predosje}a svoju skoru smrt i doziva staru majku ovim rije~ima: No starice, moj
a slatka majko! Brzo tr~i dvoru bijelome Pa mi steri mekanu postequ, Ni duga~ku
ni vrlo {iroku, Jer ti dugo bolovati ne}u. Poslije iznenadne smrt nevjeste i mla
do`ewe, ponovo se javqa pjesma, ali potpuno druga~ija: /Naopako kolo povedo{e /@
alosnu pjesmu zapjeva{e./ Djevojku su sahranili otkuda se sunce ne ra a, mlado`e
wu, kuda jarko smiruje se sunce. Balada se time ne zavr{ava. Slijedi u`asna kukw
ava majke za sinom. Majka ostaje sama, bez snahe i bez sina, bez zamjenice i bez
sunca svoga. Ostaje da `ivi u tuzi i nesre}i do kraja `ivota kukaju}i kako kuka
vica. Pjesnik kome je dato da ma{tom i talentom pretvori realnost u jezik simbol
a, da istori~nost ne zamuti imaginacijom, zavr{ava pjesmu tu`balicom Mili}eve ma
jke za sinom i snahom. U svojim jadima majci se pri~iwava da joj ide sin iz lova
, da joj nosi lova svakojaka, da joj snaha ide i da joj nosi hladne vode: Ne bi
sina, ni od sina glasa, . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ne bi snahe,
ni od snahe glasa, Baladi~ni elementi u srpskoj narodnoj poeziji 99 Ve}e majka
kuka od `alosti, Kuka tu`na kako kukavica A prevr}e kako lastavica I kuka}e do s
u ena dana. Ove emocije izviru iz one neugasive qepote, na kraju se slivaju na j
ednom mjestu. To savr{enstvo dugujemo samom pjesniku, koji je oslu{kivao srpske
tragedije sa svih strana i stvorio najqe{e baladi~ne stihove. Ako se i mi danas
unesemo malo boqe ~ini }e nam se kao da Isus Hristos pla~e iz utroba srpskih maj
ki i da ga stalno prati Jeremijin pla~. Balada @enidba Mili}a barjaktara, zajedn
o sa Hasanaginicom, Ropstvom Jankovi} Stojana, Smrti majke Jugovi}a i Kosovkom d
jevojkom spada u najqep{a poetska ostvarewa u cjelokupnoj srpskoj epici Baladi~n
e elemente }emo sresti o ogromnoj ve}ini na{ih pjesama. Malo je wih koje ne sadr
`e baladi~ne tonove, ogromne izlive tuge, ili pak, tragi~ni zavr{etak. Razlike p
ostoje u samim motivima, strukturi likova i kompoziciji pjesama. Imamo primjera
gdje se jedna porodi~na nesre}a u pjesnikovoj ma{ti tako sna`no probudila i komp
oziciono razvila do vrhunskih umjetni~kih dostignu}a. Najqep{i primjer za ovo je
mlada Hasanaginica. U samom naslivu @alosna pjesnica plemenite Asanaginice nasl
u}uje se zla kob koja }e zadesiti mladu, plemenitu majku koja ni kriva ni du`na
zbog ustaqene grubosti i surovosti samoga vaspitawa u odre enom vremenu u muslim
anskoj porodici. Ispa{ta plemenita du{a koja na pravdi Boga strada od svoga mu`a
Asan-age. O ovoj izvanredno lijepoj baladi dosta je napisano i raspravqano u po
sledwa dva vijeka. Znamo da je italijanski putopisac Alberto Fortis pjesmu objav
io u svom putopisu Put u Dalmaciju i da je ova

`alosna pjesanca bila od tada do danas bila predmet ~e{}ih rasprava, posebno kad
a je u pitawu kompozicioni si`e pjesme. Baladi~ni tonovi su jaki i emocionalno s
na`ni, po~iwu ~u ewem i rekli bismo zavr{avaju ~u ewem. Na jednoj strani su ohol
ost i drskost Asan-age, a na drugoj we`no maj~insko osje}awe i uzvi{ena plemenit
ost majke Asanaginice. Wena pravednost je progovorila kroz topla maj~inska osje}
awa. Strada zato {to je pravedna. Wena qubav prema svojoj djeci je stoi~ka, samo
`rtvena. Ni mnogostruka isku{ewa nijesu joj pomutila qubav prema ro enoj djeci.
Ona sve muke i poni`ewa Do`ivqava i pre`ivqava do jednog trenutka. Bol i qubav p
rema djeci ja~i su od svega. Takva qubav je iskonska, univerzalana i potresna. P
jesma je sva u qepoti i gradacijskom sjaju, snaga joj je u mogu}em, u smrti od k
oje ne preza, jer je qubav ja~a, `rtvena,samoubila~ka. Qubav prema djeci je pobi
jedila sve i nametnula mno{tvo novih saznawa i istina o `ivotu. Istina, moramo r
e}i da je motiv `rtvene qubavi prvenstve no biblijski motiv, ali je raznim putev
ima u{ao u na{u kwi`evnost, a time i kolektivnu svijest samog naroda. Majku pros
to lomi i rasta~e tuga za svojom djecom na jednoj strani, a na drugoj je strah o
d velike sramote: Da, moj brate, velike sramote Gdi me {aqe od petoro dice! 100
Vuka{in Ba}ovi} Materinska tuga je intonirana u vi{e mahova, a kulminirala je u
pozdravqawu sa malim u be{ici sinom. Baladi~ne slike u sjajnom pjesnikovom uzlet
u: zakliwawe brata sestrinskom qubavqu daje ne udaje, molbene rije~i imotskom ka
diji da ponese dug pokriva~, darivawe djece i napokon smrt. Weno dostojanstveno
dr`awe i podno{ewe patwe zavr{ava se kona~nim krahom nevino stradalog srca ovim
stihovima: Bijelim licem u zemqu udrila, Usput se je s du{om rastavila Od `alost
i gledaju} sirota. O poznatoj pjesmi Starca Ra{ka Zidawe Skadra mnogo je pisano.
Upu}ivane su gre{ne osobine i stvaraocu i pjesmi zbog, kako su neki navodili, v
arvarskog ~ina. Nas je upravo taj nesre}ni motiv, satkan na narodnom vjerovawu o
odr`avwu temeqa grada, naveo da skrenemo pa`wu na lirske zamahe, koji su puni ~
emera i jada. Opet je rije~ o nesre}noj majci, nevino stradaloj mladoj Gojkovici
, za koga su ostavqeni prozori na dojkama. Znamo da je ovo motiv o uzi ivawu qud
ske `rtve. Tako e znamo da vu~e korijen iz davnih vremena, a da je pro`et duhom
poznatog starozavjetnog motiva. Mlada Gojkovica je postala `rtva nevjernih jetrv
a i djevera i naj~estitija majka ~ije je mlijeko othranilo osirotjelog sina Jova
. Ponovimo i ovdje te baladi~ne slike: Ostavi mi prozor na dojkama, Isturi mi mo
je b'jele dojke, Baladi~ni elementi u srpskoj narodnoj poeziji 101 Kada do e moj
nejaki Jovo Kada do e da podoji dojke... Najpotresniji momenat u pjesmi je zaht
jev mlade nevjeste da joj se ostavi prozor na o~ima kroz kojega }e pratiti svoga
nejakog Jova: Bogom brate, Rade neimare! Ostavi mi prozor na o~ima, Da ja gleda
m ka bijelu dvoru, Kad }e mene Jova donositi I ka dvoru opet odnositi. I ovdje j
e Gojkovica, sli~no mladoj Hasanaginici, bespomo}na, upravo zato {to se nalazi u
ropskom polo`aju. Ona je neza{ti}ena, neiskusna i nevina, predodre ena je patri
jarhalnim `ivotnim normama da bude izvr{ilac uloge koja joj je unaprijed namijew
ena.Ona je uzidana u onaj temeq na kome }e mo}i da se odr`i grad. Ako bismo za~a
s pravili pore ewe ove

pjesme sa Hasanaginicom, odmah }emo se suo~iti sa suprotnostima eti~kih na~ela m

ladog Gojka, koji vjeru nije htio da pogazi, a u drugoj pjesmi oholost i krajwa
bezdu{nost Hasanage. U Fortisovoj pjesmi je krivac iskqu~ivi Hasanaga, a u ovoj
su svi krivi, osim mlade Gojkovice. Zato je i postala `rtva - kao Bo`ije jagwe T
ipi~an primjer balade koja govori o porodi~nim nevoqama, dubokim okovima kojih n
e mo`e da se rije{i, je Smrt Omera i Merime. Ustaqeni porodi~ni kodeksi stvorili
su zamr{ene ~vorove i neizbje`nu nesre}u. Vole se dvoje mladih, ali majka presu
uje. Ho}e sina da o`eni drugom djevojkom, koja je i od roda boqega i prepuna sr
ebra i zlata. Uzalud su mlado`ewina upozorewa /Nije blago ni srebro ni zlato, ve
} je blago {to je srcu drago/. Pjesma je sva u poetskom sjaju, iskonska qubav ku
lminirala je u umirawu dvoje mladih. Kulminacija tuge i bola izra`ena je stihovi
ma: Spustite ga pred moje dvorove da ja jadna mrtvoga celivam. U osnovi balade j
e poznatu sukob koji se zasniva izme u sina i majke u samo poimawu `ivota, namet
awe djeci shvatawa i obaveze koje presudi roditeq na osnovu drugih vi ewa. I u o
vom slu~aju stradaju nevini, jer je majka gre{na. Wenu krivicu je pjesnik ubla`i
o poznatim stihovima: Tu se tuku do dve stare majke i prokliwu i staro i mlado k
o rastavi i milo i drago.