GRKA HISTORIOGRAFIJA

-Grci su postavili temelje historiografije kada je njihovo drutvo bilo na granici

mitskog i razumskog poimanja svijeta
-u gradovima-dravama uoavaju se promjene: bogovi ne upravljaju ljudskim
sudbinama, stvaraju prostor za izvjea na temelju vlastitog iskustva
-opnu mitske svijesti kidaju oko 500.g.pr.Kr. stariji logografi tj. pisci koji piu o
onome to se pripovijeda
-to su uglavnom bile lokalne legende, genealogije, prie o raznim mjestima,
osnutku gradova itd.
Hekatej iz Mileta
-daje kritine primjedbe prema tradiciji
-prikupio je obavijesti o stvarnim dogaajima
-kae: Ovo opisujem onako kako se meni ini da je istinito, jer predaje su Grka
meusobno proturjene i ine mi se smjenima.
-grki logografi su prenijeli osnovna obiljeja epskog pjesnitva i umjetniko
pripovijedanje te zanimanje za ratne teme i moralni ivot
Helanik iz Mitilene
-mladi logograf
-zaetnik kronografije: sistematizacije predaje kronolokim redom
-tekstovi su preteno izgubljeni
-iz sauvanih fragmenata se uoava napor s kojim su prikupljeni tekstovi o
razliitim stranama ljudskog ivota od mitskih junaka pa sve do trojanskog doba
u 5.st.pr.Kr.
-u njemu kao sakupljau obavijesti prepoznajemo preteu humanistikih
antikvara
Herodot iz Halikarnasa
-Ciceron ga je nazvao ocem historije
-napisao prvo djelo grke historiografije
-prvi je upotrijebio pojam historia
-eli pripovijedati o grko-perzijskom ratu i uzrocima rata
-eli pruiti umjetniki doivljaj i udovoljiti zanimanju suvremenika za velika
djela i nepoznate zemlje

-u prva 4 djela pie o Negrcima, njihovim zemljama i nainu ivota

-u ostalih 5 pie o ratu (ne zna traiti uzroke dogaajima, ali nastoji dokuiti istinu
u sudbini, ljubomori bogova, junacima i demonima)
-obavjetava o svom vremenu
-u traenju istine razlikuje 3 vrste obavijesti: to je uo od ljudi koji znaju, to je
osobno vidio, to je doznao ispitivanjem
-ugled mu raste u doba humanizma i prosvjetiteljstva
-arheoloka iskapanja potvruju vjerodostojnost obavijesti o istoku
-natpisi i topografska istraivanja uglavnom potvruju njegovo izvjee o grkoperzijskom ratu
Tukidid
-uvodi naela stroge kritike obavijesti
-podruja ispitivanja svodi na ono to je sam vidio i doivio
-u Peleponeskom ratu pie o dogaajima kojima je osobno prisustvovao
-tue informacije strogo provjerava
-vjeruje u kruno kretanja dogaaja i eli da djelo bude trajno postignue
-misli da vlastitim ispitivanjem ne moe spoznati istinu o zbivanjima iz prolosti
-zauzimao je visok poloaj atenskog stratega i zapovjednika mornarice, nije
sprijeio jedan vaan uspjeh Sparte, protjeran je u progonstvo i od tamo prati
tijek rata
-panja u djelu usmjerena je na potanko pripovijedanje o ratnim zbivanjima
-pokuava dati razumno objanjenje: ispituje odnose politikih snaga, dravne
interese, politike struje, namjere pojedinaca i sl.
-bitnu ulogu u spletu uzronosti ima ljudska narav
-pisac je pragmatine historije
-njegova racionalizacija nije dosljedna jer je historiografija grana govornitva
-unose se izmiljeni sveani politiki govori za koje kae da su izmiljeni, ali da ih
je pokuao rekonstruirati to vjernije
-zna suprotstaviti govornike s razliitim stavovima o istom pitanju

Ksenofont
-Tukididov nastavlja
-djelo Helenska historija, pie o zbivanjima od 411.pr.Kr. gdje je Tukidid stao
-prikaz je povran, sustavnoj kritinosti nema ni traga
-poznat je po memoarima Anabaza o tome kako je vodio grke najamnike u
vojsci perzijskog vladara Kira Mlaeg iz Azije u Grku i prodao ih Spartancima
-bio je tovatelj aristokratske Sparte pa nije mogao kritino pisati o dogaajima
-napisao je i djelo Kirupedija- zbirku pria u kojoj velika perzijskog cara Kira
Starijeg
Polibije
-napisao je historiju Sredozemlja, tj. uvrenje rimske vlasti nad Grkom
-kao talac putuje i upoznaje injenice o irenju rimske drave pa Grcima pokuava
objasniti uzroke rimskih pobjeda
-eli pisati ekumensku, univerzalnu historiju i ali to nema nitko tko pie takvu
historiju
-tei za jedinstvenim izvjetajem o razliitim geografskim prostorima i za
povezivanjem pojedinih historija pripovijesti u jednu cjelinu
-razmjerno sustavno pristupa historijskom ispitivanju
-smatra da ako spisatelji ne obrate panju na uzroke, sredstva i ciljeve te na
sretne i nesretne posljedice, njihova djela nisu pouna niti pripremaju za
budunost
-zakljuke stvara na temelju vlastite moralne ocjene pojedinih autora obavijesti
-uzroke uspona Rima vidi u vrlinama o ustavu
-razmjerno nepristrano pripovijeda o zbivanjima kao sudionik i otrouman
promatra
-historija ostaje pouka za praktine politiare i vojskovoe, pogotovo zbog
uvjerenja o krunom kretanju politikog sustava
-smatra da se tiranija, oligarhija i demokracija stalno izmjenjuju

-historiografije se do 18. st. razvija na dva kolosijeka:

1) prikupljanje izvora i kritiko utvrivanje njhovih iskonskih tekstova, ali bez
interpretacije povijesnih injenica o kojima svjedoe

2) historia rerum gestarum koja je pripovijedala o pojedinim povijesnim

injenicama

RIMSKA HISTORIOGRAFIJA
-Grka historiografija slui rimskim piscima kao obrazac.
-Visoki dunosnici sustavno zapisuju vane politike dogaaje, imena vrhovnih
magistrata, znamenja, i tako stvaraju rimsku analistiku.
-Uzor srednjevjekovnim ljetopisima su bili Annales maxim i Tabulae pontificum.
MARKO PORCIJE KATON
-podigao je na vii stupanj rimsku analistiku
-pisac je prvog historiografskog djela na latinskom Origines koji zapoinje s
postankom
Rima a zavrava godinom njegove smrti
-usmjeruje interes na zbivanja koja dri bitnim u prolosti rimskog naroda i ne
bavi se mitskim junacima
GAJ SALUSTIJE KRISP
-na temelju vlastitog aktivnog politikog iskustva opisuje Katalininu urotu i rat s
Jugurtom, a izvjee podreuje vlastitim politikim ciljevima.
-smatra historiju granom etike koja je sastavni dio govornitva
-prati propadanje rimske republike uvjeren da su moralni initelji glavni pokreta
zbivanja
-zato govori kako primjeri dobra i zla nalaze u srednjem vijeku mnogo
oponaatelja.
GAJ JULIJE CEZAR
-Komentari o Galskom ratu nastali su iz izvjetaja senatu kojima je
opravdavao svoje postupke
-kasnije pie o graanskom ratu
-saeto i pregledno pripovijeda o svojim ratnim podvizima i daje uvid u svoju
djelatnost dravnika i vojskovoe
-Napoleon ga proglaava udbenikom ratnog umijea.
TIT LIVIJE
-treina opusa Ab urbe condita sauvala se uz fragmente

-istie vrline i postignua rimske republike, bira verzije koje mu odgovaraju i

koristi se
dokumentacijom
-njegove pripovijesti su zbirke primjera za pouku suvremenika
-potanko opisuje dogaaje iz tamnog doba rimskih poetaka o kojima ne zna
nita
-pokuava Rimu dati dostojnu prolost pa dovodi na povijesnu pozornicu i likove
iz pukih bajki
-pie na prijelazu izmeu republike i principata
-potvruje historiju kao granu govornitva
-historiografija u doba rimskog carstva je raznolika, a osrednje je vrijednosti
-prevladavaju kompilatori koji se slue djelima drugih autora, ipak, govore i o
svom vlastitom vremenu

KORNELIJE TACIT
-napisao je biografiju Agrikole (njegovog tasta),
-izrauje etnografski opis Germanije da bi Rimljane upoznao sa barbarima
-idealizira priprost ivot barbara, i suprotstavlja ga pokvarenosti rimskoga carstva
-napisao je Annales i Historiae
-pojam historia u mnoini se pojavljuje u smislu pripovijesti o nepovezanim
dogaajima kojima je autor prisustvovao ili o njima doznaje iz pouzdanih izvora
-pojam anali pokazuje da je rije o prolosti
-povijesna zbivanja usmjerava sudbina, a pojedinani dogaaji ovise o ljudskim
strastima
-svoju znamenitu izjavu da eli pisati bez ljutnje i pristranosti (sine ira et studio)
ne provodi u praksi
-po dramatinoj snazi i umjetnikom oblikovanju spada u najvee knjievnike
antike
JOSIP FLAVIJE
-pie o idovskom, grkom i rimskom svijetu
-dogaaje poznaje iz vlastitog iskustva

-izvjetava o dramatinim dogaajima idovskog rata protiv Rimljana (75

79.g.)Pie idovske starine u kojima pripovijeda o povijesti idovskog
naroda. Slijedi Bibliju, ali moemo nai racionalne i ive pripovijesti prema
obrascu na koji
su racionalizirali legende. Koristi se djelima drugih pisaca, pukim priama,
usmenom
predajom i pisanim svjedoanstvima. U dodatku starinama brani svoje dranje
u
galilejskom ratu. Nastoji spojiti grku sa idovskom tradicijom.
U tenji da bude pouna, antika je knjievnost vano mjesto davala biografijama
istaknutih
pojedinaca, od dravnika i vojskovoa do pjesnika.

Najstariji poznati spisatelj, ije su se biografije o znamenitim muevima

sauvale jest
KORNELIJE NEPOT ( 99 24 pr.Kr). Bio je uvjeren da znaaj ovjeka odreuje
njegovu
sudbinu i da se prava narav ovjeka vidi u njegovim djelima.

PLUTARH (45 125) u Usporednim ivotopisima standardnom

retorikom tehnikom pripovijeda o vrlinama dvojice plemenitih
pojedinaca, jednog Grka i jednog Rimljanina. eli pruiti itateljima
ogledalo pomou kojeg bi mogli usporediti sebe s vrlinama
najpoznatijih ljudi, tj. sa vrhovnim etikim dometom grke i rimske
kulture. Dri da su biografija i historija dvije knjievne vrste jednake
oblikom, razliite sadrajem, jer historija daje podroban opis dogaaja,
a biografija pripovijeda o znaaju uzornih pojedinaca. injenice o
njegovim junacima nisu vane, jer slue kao primjeri za etika naela
koje izlae u tekstovima u etikom zborniku Moralia.

GAJ SVETONIJE TRANKVIL ( 70-122 po.Kr.) njegovi ivotopisi careva od Cezara do

Domicijana imaju osrednju knjievnu vrijednost. Pripovijeda o javnom i osobnom
ivotu,
fizikom izgledu i znaaju careva, sitnicama iz svakodnevnice, intrigama. Stvara
obrazac
kojega se dre srednjovjekovne, a i kasnije biografije.
APIJAN ( 90 165 po.Kr.) na temelju djela prijanjih autora sastavlja prikaz od
osnutka
Rima do svog vremena u 24 knjige. Divi se rimskom carstvu, dobar je kompilator
iz politike
i vojne povijesti. Citira izgubljena djela pojedinih pisaca.
KASIJE DION ( 164 229 po.Kr.) autor je posljednje historije od poetka do svojih
vremena. Dobro pripovijeda, ali se dri predloaka prijanjih autora. Djelo je
sastavljeno
odgovornikih egzibicija i komentara.
AMIJAN MARCELIN ( 330- 395) sauvani su uglavnom memoari temeljem
autorovog
poznavanja vojnih i pol. zbivanja ili iskaza svjedoka. To je jedno od najboljih djela
latinske
historiografije.
LUKIJAN ( 120 180) ostavio je djelo sustavnog razmiljanja o historiji. Kako se
pie
historija razrauje Tukididova shvaanja o smislu historije kao pouke za buduu
politiku
akciju, a i Ciceronovu teoriju govornitva. Glavne norme klasine historiografije .
vjerojatnost, uvjerljivost i nepristranost drale su se temeljnim obiljejima
idealnog
historiografa, ali nitko ne dosee taj ideal. Lukijan je rekao da povjesniar mora
biti
nepodmitljiv, neustraiv, slobodan, prijatelj istine i otvorene rijei, ovjek koji
nee popustiti
ili nijekati, nekoga aliti i omalovaavati ; on mora biti sudac, dobar sa svima,
nikada
spreman da popusti jednoj strani, ovjek koji izlae ono to se dogodilo.