1

Sadraj
1.0 Uvod
1.1 Brojevni sustavi
1.1.1 Pozicijski zapis broja
1.1.2 Polinomni zapis broja
1.1.3 Binarni brojevni sustav
1.1.4 Oktalni brojevni sustav
1.1.5 Heksadecimalni brojevni sustav
1.1.6 Binarno kodirani decimalni brojevi
1.2 Aritmetike operacije u binarnom brojevnom sustavu
1.2.1 Binarno zbrajanje
1.2.2 Binarno oduzimanje
1.2.3 Binarno mnoenje
1.2.4 Binarno dijeljenje
1.2.5 Komplementi
1.2.5.1 r-ti komplement broja
1.2.5.2 r - 1 komplement broja
1.2.6 Binarni brojevi s predznakom
1.2.6.1 Prikaz binarnog broja u formatu predznak-vrijednost
1.2.6.2 Format prvog komplementa
1.2.6.3 Format drugog komplementa
1.2.7 Aritmetike operacije s binarnim brojevima s predznakom
1.2.7.1 Aritmetike operacije s brojevima zapisanim u formatu drugog komplementa
1.2.7.2 Pretok
1.3 Slovnobrojani znakovi
1

2
1.4 Boole-ova algebra
1.4.1 Logika operacija I
1.4.2 Logika operacija ILI
1.4.3 Logika operacija NE
1.4.4 Boole-ove jednakosti
1.5 Pojednostavljenje boole-ovih funkcija
1.5.1 Pojednostavljenje boole-ovih funkcija primjenom temeljnih jednakosti
1.5.2 Primjena Karnaughovih tablica
Booleovi izrazi u obliku sume produkata
Booleovi izrazi u obliku umnoka zbroja
Karnaughove tablice
Nepotpuno zadane funkcije
1.6 Temeljna logika vrata
1.6.1 Logika ILI vrata
1.6.2 Logika I vrata
1.6.3 Logika NE vrata
1.7 Logika vrata
1.7.1 Logika NI vrata
1.7.2 Logika NILI vrata
1.7.3 Iskljuivo ILI vrata
1.7.4 Iskljuivo NILI vrata
1.8 Integrirani krugovi
1.9 Oblikovanje kombinacionih mrea
1.9.1. Potpuno zbrajalo
1.9.2 Usporeiva vrijednosti
1.10 Dekoderi, koderi i multipleksori
2

3
1.10.1 Dekoderi
1.10.2 Koderi
1.10.3 Multipleksori

1. Uvod
Najpoznatiji sustav digitalne elektronike predstavlja digitalno elektroniko raunalo - kompjutor. Matematika
predstavlja temeljni jezik za modeliranje odnosa i zakonitosti meu veliinama u mnogim poslovnim,
proizvodnim i znanstvenim disciplinama. Izraavajui odnose i zakonitosti u obliku algoritama, tj. pravila
postupka rijeavanja postavljenog zadatka koji u konanom broju koraka dovode do rjeenja, digitalno
elektroniko raunalo rijeava postavljeni zadatak vrlo brzo i tono. Postoji itav niz ureaja koji su sastavljeni
od digitalnih sklopova u vidu digitalnih elemenata ili kompjutorskih sustava, kao npr. procesorski upravljane
prespojne sredinjice, digitalni voltmetri, mjerai brzine, ABS sustavi, brojila frekvencije i mnogi drugi.
Znaajku digitalnih sustava predstavlja mogunost obrade podataka izraenih konanim brojem znamenaka. U
digitalnim sustavima podaci se prikazuju signalima (naponima ili strujama) konanih vrijednosti, a obrada
podataka se izvodi sklopovima i ureajima koji pravilno rade s ogranienim brojem konanih stanja.
Nepostojanje praktino izvedivih elemenata koji bi pouzdano radili s vie od dva konana stanja dovelo je do
najire primjene binarnih elemenata, tj. elemenata koji prikazuju signale i stanja pomou dvije vrijednosti.
Relativno jednostavno izvedive binarne elementa radi svoje visoke pouzdanosti u radu predstavljaju
tranzistorski elementi izvedeni kao sklopke s dva konana stanja (zapiranje, zasienje).
Veina postojeih digitalnih elektronikih raunala slui se u svom radu binarnim brojevnim sustavom
sastavljenim od dviju znamenki (bita), 0 i 1. Unutarnji prikaz informacija u digitalnom raunalu ine nizovi
binarnih znamenaka. Primjenom tehnika kodiranja, nizovi binarnih znamenaka slue za prikaz brojeva i simbola
te na taj nain raunala slue za prikupljanje, obradu, pohranu i razdiobu brojanih i znakovnih podataka.
Slika 1.0-1 prikazuje pojednostavljeni prikaz jedinica digitalnog elektronikog raunala. Sredinja procesna
jedinica (SPJ) sastavljena od aritmetiko-logike i upravljake jedinice predstavlja jedinicu neposredne obrade
podataka. Zadatak sredinje procesne jedinice je nadzor toka informacija i slijeda operacija te neposredno
izvoenje aritmetikih i logikih operacija nad podacima. Memorijska jedinica slui za pohranu programskog
koda, ulazno izlaznih podataka i meurezultata obrade.

Slika 1.0-1 Digitalno elektroniko raunalo

1.1 Brojevni sustavi

Brojevni sustav je ureeni skup simbola (znamenaka) s pravilima za izvoenje matematikih operacija
(zbrajanje, oduzimanje, mnoenje i dijeljenje). Osnovica ili baza brojevnog sustava jednaka je ukupnom broju
znamenaka koje ine sustav. Npr., u dekadskom brojevnom sustavu skup znamenaka ine znamenke {0, 1, 2, 3,
4, 5, 6, 7, 8, 9} te je osnovica 10; u binarnom brojevnom sustavu skup ine znamenke (bitovi) {0, 1}, osnovica
je 2; u oktalnom brojevnom sustavu skup ine znamenke {0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7} te je osnovica 8; dok u
heksadecimalnom brojevnom sustavu skup ine znamenke {0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, A, B, C, D, E, F} te je
osnovica 16.
U zadanom brojevnom sustavu postoje dva naina zapisa broja: pozicijski zapis i polinomni zapis.

1.1.1 Pozicijski zapis broja

Broj N se u pozicijskom zapisu pie na slijedei nain:

pri emu je:

1.1.2 Polinomni zapis broja

Broj N se u polinomnom zapisu pie na slijedei nain:

pri emu su

definirani na prethodni nain.

U okviru digitalne elektronike najee upotrebljavane brojevne sustave ine binarni, oktalni i heksadecimalni
brojevni sustav.

1.1.3 Binarni brojevni sustav

Osnovica binarnog brojevnog sustava je broj 2, binarne znamenke su {0, 1}, a broj se prikazuje nizom binarnih
znamenki, te ako postoji decimalni dio broja i decimalnom tokom.
Kod pretvorbe broja zapisanog u binarnom brojevnom sustavu u broj zapisan u dekadskom brojevnom sustavu
mogue je koristiti sljedei postupak: 1) binarni broj izraziti u polinomnom obliku, 2) razviti polinom prema
pravilima za zbrajanje i mnoenje brojeva u dekadskom brojevnom sustavu.

Postupak pretvorbe cijelog dijela broja zapisanog u dekadskom brojevnom sustavu u broj zapisan u binarnom
brojevnom sustavu glasi: cijelobrojni dio decimalnog broja dijeliti s brojem 2; ostatak poslije svakog dijeljenja
se koristi za tvorbu binarnog broja. Postupak se ponavlja sve dok je kolinik razliit od broja 0. Binarni broj se
tvori koritenjem ostataka dijeljenja. Prvi ostatak je znamenka najmanje teine binarnog broja.

Postupak pretvorbe decimalnog dijela broja zapisanog u dekadskom brojevnom sustavu u broj zapisan u
binarnom brojevnom sustavu glasi: decimalni dio decimalnog broja mnoiti s brojem 2; rezultat mnoenja je
iskljuivo broj 0 ili 1 s lijeve strane decimalne toke i taj broj tvori decimalni dio binarnog broja. Postupak
ponavljati sve dok je decimalni dio umnoka razliit od nule ili dok nije dostignut eljeni broj binarnih
znamenaka.

1.1.4 Oktalni brojevni sustav

Premda veina digitalnih raunala i digitalnih sustava u svom radu koristi binarni sustav, brojevi zapisani u
oktalnom brojevnom sustavu su prikladno pomagalo za prikaz binarnih brojeva. Osnovica oktalnog brojevnog
sustava je broj 8 i sustav ine znamenke {0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7}. Broj se izraava kao niz navedenih znamenaka.
Brojevi (6105)8, (1010)8, (347.6)8 predstavljaju valjane oktalne brojeve. Meutim broj (648.2) 8 nije valjani
oktalni broj. Za pretvorbu brojeva iz oktalnog u dekadski brojevni sustav vrijede isti postupci kao kod pretvorbe
binarnih u decimalne brojeve, tj. oktalni broj se izrazi u polinomnom obliku i razvija po pravilima zbrajanja u
dekadskom brojevnom sustavu.

Pri pretvorbi iz dekadskog brojnog sustava u oktalni primjenjuju se postupci kao i kod pretvorbe decimalnog
broja u binarni. Meutim se kod raunanja cijelog dijela broja ne dijeli s 2 ve s 8, a kod raunanja decimalng
dijela broja se mnoi takoer s 8, a ne s 2.
U digitalnoj tehnici je esto puta potrebno izvriti pretvorbu binarnog broja u oktalni i obratno. Pretvorba iz
binarnog u oktalni broj se odvija grupiranjem binarnih brojeva u grupe od po 3 znamenke i to poevi od
binarne toke na desnu i na lijevu stranu, a zatim se pojedina grupa zamijeni s odgovarajuom oktalnom
znamenkom.

Pretvorba iz oktalnog u binarni broj se izvodi zamjenom oktalnih znamenaka odgovarajuim binarnim
nizom duljine tri bita.

1.1.5 Heksadecimalni brojevni sustav

Osnovica heksadecimalnog brojevnog sustava je broj 16, a znamenke su {0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, A, B, C, D,
E, F}, pri emu znak A odgovara decimalnom broju 10, , a F decimalnom broju 15. Heksadecimalni broj se
izraava kao niz prethodno navedenih znamenaka. Brojevi (9A3.0B)16, (1101.1)16 i (0ABC.DEF)16 predstavljaju
valjane heksadecimalne brojeve. Pretvorba broja iz heksadecimalnog u decimalni broj i obratno slijedi pravila
za pretvorbu izmeu decimalnog i oktalnog broja, osim to se kod pretvorbe umjesto broja 8 koristi broj16.

Pretvorba iz binarnog broja u heksadecimalni se izvodi grupiranjem binarnih brojeva u grupe od 4 znamenke
poevi od binarne toke na desnu i lijevu stranu, te zatim zamjenom pojedine grupe odgovarajuom
heksadecimalnom znamenkom.

Pretvorba iz heksadecimalnog broja u binarni slijedi promjenom smjera postupka.

1.1.6 Binarno kodirani decimalni brojevi

Budui je ovjeku kao krajnjem korisniku digitalnih sustava koji koriste binarne brojeve za prikaz i obradu
podataka blii prikaz brojeva u dekadskom brojnom sustavu, pri ulazu u digitalni sklop potrebno je izvriti
pretvorbu iz decimalnog u binarni broj, a pri izlazu iz digitalnog sklopa pretvorbu binarog broja u decimalni. Za
pretvorbu se koristi binarno kodirani decimalni (BCD - Binary Coded Decimal) kod. U binarno kodiranom
decimalnom kodu pojedini znak dekadskog brojevnog sustava je kodiran nizom od 4 binarne znamenke.

10
Prvih 20 brojeva izraenih u dekadskom, binarnom, oktalnom, heksadecimalnom i BCD sustavu prikazuje tablica 1.1-1.

Tablica 1.1-1 Prikaz brojeva

u razliitim sustavima

1.2 Aritmetike operacije u binarnom brojevnom sustavu

Aritmetike operacije s brojevima zapisanim u binarnom brojevnom sustavu slijede pravila koja vrijede za
aritmetike operacije s brojevima zapisanim u dekadskom brojevnom sustavu, s time da se za sva raunanja
koriste samo dvije znamenke (0 i 1), a baza je 2.

1.2.1 Binarno zbrajanje

Temeljna pravila zbrajanja binarnih brojeva glase:

U rezultatu pravila 1 + 1 = 10, zbroj je 0, a znamenka 1 rezultata predstavlja znamenku koja se prenosi na
sljedee vie brojno mjesto i zbraja sa znamenkama vieg brojnog mjesta.

10

11

1.2.2 Binarno oduzimanje

Temeljna pravila oduzimanja binarnih brojeva glase:

Budui je u rezultatu pravila 0 - 1 = 11, umanjenik vei od umanitelja prva znamenka 1 oznaava znamenku
manjka koju treba oduzeti od umanjitelja sljedeeg vieg brojnog mjesta.

11

12

ee koriteni postupak oduzimanja kod digitalnih sklopova predstavlja oduzimanje binarnih brojeva pomou
metode drugog komplementa.

1.2.4 Binarno dijeljenje

Temeljna pravila dijeljenja binarnih brojeva glase:

Dijeljenje s nulom nije dozvoljeno.

1.2.5 Komplementi
Do sada su promatrane aritmetike operacije s pozitivnim brojevima, tj. brojevima s pozitivnim predznakom.
Jasno je da se u raunanju susreu i negativni brojevi, tj. brojevi s negativnim predznakom. Budui se predznaci
12

13
pozitivnih i negativnih brojeva u binarnom sustavu ne mogu prikazati znakovima predznaka + i -, za njihov
prikaz se koriste binarne znamenke 0 i 1. Kod prikaza brojeva s predznakom, predznak broja pokazuje
najlijevija binarna znamenka. Brojeve je u digitalnom sustavu mogue prikazati na tri naina. Prikladan nain
prikaza pozitivnih i negativnih brojeva predstavlja zapis brojeva u njihovom komplementarnom obliku.
Oduzimanje brojeva u digitalnim sustavima je mogue pojednostaviti koritenjem komplementa broja, tj.
umanjitelj se zapisuje kao negativni broj (suprotni broj), a razlika se dobiva zbrajanjem umanjenika i suprotnog
broja umanjitelja. Na taj nain se za operaciju oduzimanja A - B ne koristi digitalni sklop za oduzimanje, ve se
pomou sklopa za zbrajanje izvodi operacija A + (-B). Oduzimanje brojeva zbrajanjem s komplementom
olakava izvedbu digitalnog raunala, jer se istim sklopom (za zbrajanje) izvode dvije aritmetike operacije
ime se postie uteda u sklopovlju i smanjuje sloenost sredinje upravljake jedinice.
U svakom brojevnom sustavu baze r, zadani broj ima dva svoja suprotna broja: r-ti komplement (komplement
baze), i r - 1 komplement (umanjeni komplement baze).

1.2.5.1 r-ti komplement broja

r-ti komplement [N]r broja (N)r s n znamenaka i bazom r je zadan na slijedei nain:

Jedno od pravila za dobivanje drugog komplement binarnog broja glasi: poevi od znamenke najmanje teine i
kreui se prema znamenki najvee teine prepisivati znamenke dok se ne prepie i prva znamenka 1; nakon
prepisivanja prve znamenke 1, prepisujui i dalje u smjeru prema znamenki najvee teine, zamijeniti preostale
znamenke 0 sa znamenkama 1, a znamenke 1 sa znamenkama 0.

13

14

1.2.5.2 r - 1 komplement broja

(r - 1) komplement [N]r-1 broja (N)r s n znamenaka i bazom r je zadan na sljedei nain:

14

15

1.2.6 Binarni brojevi s predznakom

Pozitivni odnosno negativni predznak binarnog broja se u binarnom brojevnom sustavu prikazuje pomou
znamenke 0, odnosno 1, na najlijevijem mjestu binarnog niza, a koje se razlikuje od mjesta znamenke najvee
teine. Najlijevija znamenka binarnog broja se naziva znamenka ili bit predznaka broja. Ako je broj s
predznakom duljine n znamenaka prikazan kao binarni niz (bn -1 bn - 2 bn - 3 b2 b1 b0), onda znamenka bn - 1
predstavlja predznak broja, a za prikaz stvarne vrijednosti broja preostaje (n - 1) znamenka.
Slijedi opis tri naina prikaza binarnih brojeva s predznakom. U raunalu se brojevi bez predznaka i brojevi s
predznakom zapisuju kao nizovi binarnih znamenaka. Najlijevija znamenka zavisno o tumaenju koje mora biti
jednoznano i dosljedno, moe oznaavati predznak broja ili dio njegove vrijednosti.

1.2.6.1 Prikaz binarnog broja u formatu predznak-vrijednost

Format predznak-vrijednost, binarnog broja s n znamenaka prikazuje slika 1.2-1.

Slika 1.2-1 Prikaz binarnih brojeva s predznakom u formatu

predznak-vrijednost

15

16

1.2.6.2 Format prvog komplementa

Format prvog komplementa, binarnog broja s n znamenaka prikazuje slika 1.2.-2.

Slika 1.2-2 Prikaz binarnih brojeva s predznakom u formatu

prvog komplementa

16

17

1.2.6.3 Format drugog komplementa

Format drugog komplementa, binarnog broja s n znamenaka prikazuje slika 1.2-3.

Slika 1.2-3 Prikaz binarnih brojeva s predznakom u formatu

drugog komplementa

Prvih pet pozitivnih i negativnih brojeva prikazanih u tri razliita oblika, koristei za prikaz binarni niz od est
znamenaka, prikazuje tablica 1.2-1.

17

18

Tablica 1.2-1 Prikaz prvih pet brojeva u raznim formatima

zapisa

1.2.7 Aritmetike operacije s binarnim brojevima s predznakom

Aritmetike operacije s binarnim brojevima u formatu predznak-vrijednost slijede ista pravila i postupke
aritmetike u dekadskom brojevnom sustavu. Budui je za utvrivanje predznaka rezultata potrebno usporediti
predznake obadva operanda to predstavlja dodatne operacije, format predznak-vrijednost se ne koristi u
aritmetici digitalnih raunala. Zato formati prvog komplementa i drugog komplementa predstavljaju
prikladne naine prikaza i izvoenja osnovnih raunskih operacija. Veina suvremenih digitalnih raunala za
raunanje koristi format drugog komplementa.

1.2.7.1 Aritmetike operacije s brojevima zapisanim u formatu drugog komplementa

Zbrajanje. Zbrajanje dva n znamenkasta binarna broja zapisana u formatu drugog komplementa se izvodi
njihovim zbrajanjem, ukljuujui i bit predznaka, prema pravilima zbrajanja binarnih brojeva. Ako postoji
prijenos znamenke jedinice s mjesta najlijevijeg bita, prijenos se zanemaruje. Najlijeviji bit rezultata predstavlja
predznak zbroja.

18

19

Oduzimanje. Oduzimanje binarnih brojeva prikazanih u formatu drugog komplementa izvodi se postupkom
zbrajanja, tj. A - B = A + (-B). Dakle, razlika oduzimanja dva broja jednaka je zbroju drugog komplementa
umanjitelja i umanjenika. Ako postoji znamenka prijenosa ona se u rezultatu zanemaruje. Predznak razlike je
prikazan vrijednou najlijevijeg bita razlike.

19

20

1.2.7.2 Pretok
Pretokom se naziva stanje kada rezultat zbrajanja dva binarna broja duljine n bita za svoj prikaz zahtjeva (n + 1)
bit. Budui memorijske jedinice digitalnog raunala, registri, mogu prikazati broj samo s konanim brojem bita,
registar duljine n bita nemoe prikazati broj duljine (n +1) bit. Postojanje pretoka se kod digitalnih raunala
signalizira postavljenjem bita pretoka u registru stanja. Pri zbrajanju binarnih brojeva bez predznaka, pojava
pretoka je izraena postavljanjem bita prijenosa na mjestu najvee teine. Pri zbrajanju binarnih brojeva s
predznakom pretoka nee biti ako su predznaci pribrojnika razliiti. Meutim do pretoka moe doi ako su
predznaci pribrojnika jednaki. Npr., zbrajanje dva negativna broja (10101111)2 i (10001010)2 prikazana u
formatu drugog komplementa koritenjem osam bita dovodi do pojave pretoka; slino e i kod zbrajanja dva
pozitivna broja (01011100)2 i (01101111)2 doi do pojave pretoka.

20

21

Pretok se pojavljuje kada su bit prijenosa i bit prijelaza najlijevijeg bita razliitih vrijednosti. Uvjet se
jednostavno ispituje koristei digitalni sklop iskljuivo ILI.

1.3 Slovnobrojani znakovi

Slovnobrojani znakovi se koriste kod obrade nebrojanih informacija. Slovnobrojani kodovi se koriste za
prikaz slova, decimalnih znamenaka i posebnih znakova. Sedam ili osam bitni kod je standardni kod koji se
koristi za prikaz velikih i malih slova engleske abecede, 10 decimalnih znamenaka (0,1,29), i vie posebnih
znakova (?,!:). Za prikaz slovnobrojanih znakova najee se koristi Ameriki standardni kod za razmjenu
informacija (ASCII - American Standard Code for Information Interchange). Tablica 1.3-1 prikazuje 128
znakova kodiranih 7-bitnim ASCII kodom. Tako npr., ASCII kod za decimalnu znameku 1 glasi 0110001, dok
ASCII kod za slovo T glasi 1010100. U tablici postoje i 34 posebna znaka koji slue za formatiranje teksta kod
ispisa te za nadzor izmjene informacija izmeu udaljenih digitalnih jedinica. Npr., kontrolni znak poetka teksta
STX (start of text) oznaava poetak teksta koji se prenosi izmeu udaljenih raunala, dok znak kraja teksta
EOT (end of text) oznaava kraj teksta koji se prenosi.

21

22

Tablica 1.3-1 Sedambitni ASCII kod (BNMT-bitovi manje

teine)

1.4 Boole-ova algebra

Prije opisa digitalnih sklopova pomou kojih se izgrauju digitalna elektronika raunala i ostali digitalni
sklopovi, izloit e se osnove boole-ove algebre nune za opis digitalnih sklopova. Boole-ova algebra je
matematiki sustav koji slui za opis povezanosti digitalnih krugova. Varijable koritene u boole-ovoj algebri su
binarne varijable i nazivaju se boole-ovim varijablama. Binarne varijable poprimaju samo dvije razliite,
meusobno iskljuive, vrijednosti (istina ili la).
Uobiajeno se binarnim varijablama pridruuju vrijednosti binarnih znamenaka 0 i 1. Varijable se oznaavaju
pojedinim slovima abecede, npr., A, B, C, itd. ili rijeima koja poblie oznaavaju zadau varijabli, npr., TEST,
IZLAZ. Boole-ova varijabla moe biti u odnosu s drugim boole-ovim varijablama. Izmeu varijabli u Booleovoj algebri utvrene su tri osnovne logike operacije: I (AND), ILI (OR) i NE (NOT).

1.4.1 Logika operacija I

Operator logike operacije I se oznaava simbolom ili se ne naznauje, npr., F = A B ili F = AB. Rezultat
operacije I je 1 ako i samo ako su vrijednosti svih ostalih operanada u izrazu jednaki 1. Mogue vrijednosti
logike operacije I glase
0 0=0

1 0=0

0 1=0

1 1=1

Kao primjer izvedbe operacije I promatra se strujni krug sastavljen od dvije sklopke, slika 1.4-1, oznaene
slovima A i B i aruljice F povezane na naponski izvor. Budui se sklopke A i B mogu nalaziti u samo jednom
od dva mogua poloaja, otvorenom ili zatvorenom, mogu posluiti kao primjeri boole-ovih varijabli. Slino i
aruljica F slui za prikaz rezultata budui moe biti u samo jednom od dva mogua stanja, aruljica svijetli,
aruljica ne svijetli. Ako se varijablama A i B pridrui vrijednost 1 kada se odgovarajue sklopke nalaze u
zatvorenom poloaju, a vrijednost 1 varijabli F kada aruljica svijetli, onda slijedi da je F = 1 (aruljica svijetli)
ako i samo ako je A = B = 1 (tj.obje sklopke se nalaze u zatvorenom poloaju). Isto tako ako je A ili B jednako 0
(bilo koja sklopka je u otvorenom poloaju), F = 0 ,aruljica ne svijetli), jer da bi aruljica svjetlila obje sklopke
moraju biti u zatvorenom poloaju.

22

23

Slika 1.4-1 Prikaz logike operacije I

Popis svih moguih vrijednosti lanova boole-ove funkcije s odgovarajuim izlaznim vrijednostima naziva se
tablicom istinitosti booleove funkcije. Tablica istinitosti funkcije F = AB glasi:

Budui svaki argument (varijabla) boole-ove funkcije moe poprimiti jednu od dvije meusobno iskljuive
vrijednosti (0 ili 1), u tablici istinitosti funkcije s n argumenata, postoji 2n moguih stanja argumenata. Popis
svih moguih vrijednosti argumenata boole-ove funkcije mogue je napisati zapisujui u prvi redak tablice za
sve argumente vrijednost 0, a zatim izmjenino 0 i 1 u najdesniji stupac argumenata. U sljedei stupac ulijevo,
izmjenino 0 i 1 svaka dva retka, zatim izmjenino svaka etiri retka u sljedei stupac, itd. Kada su ispisane sve
vrijednosti argumenata u tablici, boole-ova funkcija se razvija za svaki pojedini redak u tablici.

23

24

1.4.2 Logika operacija ILI

Operator logike operacije ILI (ukljuivo ili) se oznaava simbolom +, npr., F = A+B. Rezultat operacije ILI je
1 ako je vrijednost bilo kojeg operanda u funkciji jednaka 1. Mogue vrijednosti logike operacije ILI glase
0 + 0 = 0 ........1 + 0 = 1
0 + 1 = 1 ........1 + 1 = 1
Tablica istinitosti funkcije F = A+B glasi:

Slika 1.4-2 prikazuje izvedbu logike operacije ILI. Sluei se pri analizi izvedbe logike operacije ILI
slinou sa strujnim krugom na slici 1.4-1 moe se zakljuiti da je rezultantna vrijednost funkcije F = 1,
aruljica svijetli, ako je vrijednost bilo kojeg argumenata A ili B jednaka 1, bilo koja sklopka je zatvorena.

1.4.3 Logika operacija NE

24

25
Logika operacija NE (negacije) se oznaava crticom iznad varijable. Npr.,
nazivom operacije komplementiranja. Tablica istinitosti operacije NE glasi:

. Operacija je poznata i pod

Operaciju komplementiranja je mogue izvesti i na vie varijabli. Tako komplement od

komplement od

je

,a

je

Za razliku od operacija I i ILI koje su binarne operacije i uvijek zahtijevaju dva argumenta, operacija NE je
unarna operacija i zahtijeva samo jedan argument. Treba uoiti da je

Openito pravilo

glasi
Pri izvoenju logikih operacija, ako operacije i argumenti nisu navedeni u zagradama, operacija NE ima najvii
prioritet, iza nje slijedi operacija I, a zatim ILI. Npr., pri razvoju funkcije
kada je A = 1, B = 1 i C =
1, prvo se razvija argument
, zatim
, te konano
.
Dakle, kada su vrijednosti varijabli A = 1, B = 1 i C = 0 vrijednost funkcije F = 0.

25

26

Tablica 1.4-1 Tablica istinitosti funkcije

1.4.4 Boole-ove jednakosti

Originalna Boole-ova algebra predstavlja zatvoreni sustav sastavljen od dva elementa, 0 i 1, te operacija I, ILI i
NE. Boole-ova algebra se koristi pri razvoju digitalnih sklopova s ciljem pojednostavljenja logikih funkcija u
najjednostavniji oblik. Budui se boole-ove funkcije ostvaruju u sklopovlju, boole-ova algebra predstavlja
znaajno pomagalo za smanjenje broja veza izmeu sklopovlja.

26

27

Tablica 1.4-2 Temeljne boole-ove jednakosti

U tablici 1.4-2 je dan popis osnovnih jednakosti boole-ove algebre. Prvih devet jednakosti predstavljaju
temeljne odnose boole-ove algebre i pruaju osnovu za rukovanje s boole-ovim izrazima. Jednakosti od broja 10
do broja 14 odgovaraju osnovnim zakonima algebre, i to jednakosti 10 i 11 zakonu izmjene lanova u izrazu
(zakon komutacije), 12 i 13 zakonu pridruivanja lanova (zakon asocijacije), dok jednakost 14 predstavlja
zakon razdiobe lanova (zakon distribucije) boole-ove algebre. Jednakosti od broja 15 do broja 18 nisu
primjenljive u opoj algebri, ali su vrlo korisne u boole-ovoj algebri. Jednakost 16 je poznata kao jednakost
saimanja lanova; jednakost 18 kao jednakost dogovora lanova. Posljednje dvije jednakosti 19 i 20 su poznate
kao De Morgan-ova pravila.

27

28
Jednakosti iz tablice 1.4-2 jednostavno se provjeravaju zamijenjujui boole-ove varijable dozvoljenim
vrijednostima te razvijajui lijevu i desnu stranu pojedine jednakosti. Postupak se naziva dokazom indukcijom.
Npr., za dokaz jednakosti broj 16 potrebno je razviti lijevu i desnu stranu jednakosti za sve dozvoljene
vrijednosti varijabli x i y. Postupak je prikazan u formatu tablice istinitosti u tablici 1.4-3

Tablica 1.4-3 Dokaz jednakosti

indukcijom

Budui izraz broj 18 predstavlja temelj sustavnog pojednostavljenja (minimizacije) boole-ove funkcije, dokazat
e se njegova jednakost. Za dokazivanje slue tablice istinitosti lijeve i desne strane prikazane u tablici 1.4-4.

Tablica 1.4-4 Dokaz jednakosti

indukcijom

De Morgan-ova pravila utvruju jednakosti komplementiranja cijelog boole-ovog izraza. Jednakost broj 19 glasi
komplement zbroja (ILI) jednak je umnoku (I) komplemenata. Slino jednakost broj 20 glasi komplement
umnoka (I) jednak je zbroju (ILI) komplemenata.

28

29

1.5 Pojednostavljenje boole-ovih funkcija

Boole-ove funkcije predstavljaju matematike prikaze povezanosti logikih sklopova. Pri izvedbi logikih
funkcija, lanovima u funkciji odgovaraju logiki sklopovi pri emu je pojedinoj varijabli lana funkcije
pridruena ulazna linija logikog sklopa. Npr., izvedba lana
zahtjeva logiki sklop s tri ulaza za
varijable X, Y i Z. Pojedini lan boole-ovog izraza je sastavljen od znakova, literala. Literal predstavlja varijablu
unutar lana koja moe biti i komplement. Npr., funkcija
je sastavljena od
tri lana i est literala; njezina ekvivalentna funkcija prema pravilu 18 glasi
i sastavljena je od
dva lana i etiri literala. Jasno je da manji broj lanova i literala boole-ove funkcije u konanoj izvedbi
zahtijeva manji broj logikih sklopova. Pri izvedbi boole-ovih funkcija logikim sklopovima potrebno je prvo
pojednostaviti izraze. Meutim za postizanje najboljeg rezultata, tj. funkcije s najmanjim brojem lanova i
literala ne postoji sustavni postupak.

1.5.1 Pojednostavljenje boole-ovih funkcija primjenom temeljnih jednakosti

Metoda pokuaja i pogreaka, koritenjem temeljnih jednakosti predstavlja osnovni postupak u
pojednostavljivanju boole-ovih funkcija. Sljede primjeri pojednostavljenja boole-ovih funkcija primjenom
temeljnih jednakosti.

U prethodnom primjeru se prvo za ukinue lana

koristi lan
, a zatim se primjenom jednakost 18
na lanove
i
oni proiruju lanom
. Uz postojanje lana
za ukinue lana
primjenjuje se pravilo broj 16. Konano se za ukinue lana
jo jednom primjenjuje pravilo broj 18.
29

30

Boole-ova funkcija moe imati vie jednostavnih, minimalnih prikaza. Po definiciji, jednostavni prikaz booleove funkcije je jednak izvornoj funkciji i sastavljen je od najmanjeg broja lanova i literala u odnosu na ostale
prikaze iste funkcije.

Pri razvoju i izvedbi digitalnih elektronikih raunala i drugih digitalnih sustava, za ostvarenje lanova booleovih logikih funkcija koriste se logika vrata koja predstavljaju temeljne digitalne krugove.

30

31

1.5.2 Primjena Karnaughovih tablica

Kao to je pokazano u prethodnim poglavljima jedna te ista Booleova funkcija se moe prikazati na razliite
naine.Tako npr., za realizaciju funkcije
potrebno je osigurati est komponenti (troja
logika I vrata, dvoja logika vrata NE i jedna logika troulazna ILI vrata. Upotrebom osnovnih Boole-ovih
jednakosti funkcija se moe pojednostavniti na oblik F = A + B, to sklopovski za realizaciju zahtjeva jedna
logiki ILI vrata.
Openito cijena odreenog sklopa ovisi o broju elemenata, stoga e se za realizaciju odreene funkcije svakako
odabrati jednostavnija funkcija. Svoenje funkcije na minimalni broj elemenata zove se minimizacija. Treba
napomenuti da niti jedan postupak minimizacije na vodi do jedinstvena rjeenja. Vrlo esto je mogue dobiti
vie izraza za istu funkciju koji svi zahtijevaju isti broj elemenata. Opisati e se jedna grafika metoda
pojednostavljenja Boole-ovih funkcija koja koristi Karnaughove tablice

Booleovi izrazi u obliku sume produkata

Pri konstrukciji logikog sklopa prvo je potrebno konstruirati tablicu istinitosti koja opisuje nain rada samog
sklopa. Ukoliko promatramo tablicu istinitosti na slici 1.5-1 primjeuje se da dvije kombinacije vrijednosti
ulaznih varijabli generiraju 1 na svom izlazu. Za liniju 2 u tablici istinitosti moemo rei da not C AND not B
AND A ulaz stvaraju 1 na izlazu. Linija 8 se moe proitati kao C AND B AND A stvaraju 1 na izlazu. Te
dvije kombinacije se pri konstrukciju Boole-ovog izraza za zadanu tablicu istinitosti zbrajaju.

Slika 1.5-1 (a) tablica istinitosti; (b) Booleov izraz (c)

kombinacijski sklop

31

32
Izraz na slici 1.5-1 (b) je Booleov izraz zapisan u obliku sume produkata koji se jo naziva forma minterma.
Kombinacijski sklop prema slici 1.5-1 (c) sklopovska je realizacija funkcije.

Booleovi izrazi u obliku umnoka zbroja

Ukoliko razmotrimo tablicu istinitosti za ILI sklop koja je prikazana slikom 1.5.-2, izrazi za funkciju mogu se
napisati na dva naina. Minterma se dobiva iz jedininih izlaznih vrijednosti tablice istinitosti i glasi

Slika 1.5-2 ILI sklop a) tablica istinitosti b) minterm c)

maksterm

Tablica istinitosti prema slici 1.5-2 moe se opisati i pomou umnoka zbroja odnosno u obliku maksterma. Taj
tip izraza dobiva se iz vrijednosti nula na izlazu. Pri pisanju izraza potrebno je prvo varijable invertirati, a zatim
za svaku nulu razviti izraz u obliku zbroja. Maksterm za tablicu istinitosti prema slici 1.5-2 glasio bi Z = A + B.
Oba izraza i minterma i maksterma opisuju tablicu istinosti, s tim da je u ovom sluaju forma maksterma
jednostavnija.

32

33

Karnaughove tablice
Booleova algebra predstavlja bazu za pojednostavljenje logikih krugova. Jedna od metoda pojednostavljenja
Boole-ovih funkcija koristi Karnaughove tablice. Metoda se ubraja u grafike metode.
Prvi korak u primjeni Karnaughovih tablica predstavlja konstrukcija mintermi iz tablice istinitosti. Slijedei
korak je upisivanje vrijednosti u Karnaughovu tablicu (tzv.K tablica) u kojoj se susjedne kombinacije
meusobno razlikuju za jedan to je kljuno za postupak minimizacije. Trei korak u postupku minimizacije je
grupiranje dviju, etiri, osam jedinica zajedno. etvrti korak je eliminacija varijabli. Zadnji korak je zbrajanje
varijabli koje su ostale.

33

34

Slika 1.5-3 a) tablica istinitosti; (b) minterma; (c) d) K tablica

za dvije varijable

34

35
K tablice za tri odnosno etiri varijable prikazane su slikom 1.5-4.

Slika 1.5-4 K tablica za (a) tri varijable; (b) etiri varijable

35

36

Nepotpuno zadane funkcije

Kod pojedinih logikih sklopova neke ulazne kombinacije se ne pojavljuju kao npr. kod 4-bitnog dekadskog
brojila. U tablici kombinacija moe se vrijednost funkcije za takve kombinacije oznaiti s X, to znai da ne
trebamo voditi rauna je li vrijednost 0 ili 1 jer se takva kombinacija ne moe nikada pojaviti.

36

37

1.6 Temeljna logika vrata

Sklopovlje koje izvodi temeljne boole-ove operacije naziva se logikim vratima. To su elektroniki krugovi
koji pretvaraju jedan ili vie ulaznih signala u izlazni signal. Ulazni i izlazni signali su naponi ili struje ije
vrijednosti odgovaraju logikim vrijednostima boole-ovih varijabli koje predstavljaju. Npr., boole-ovu
vrijednost 1 je mogue pridruiti pozitivnoj naponskoj razini, najee +5 V, dok je boole-ovu vrijednost 0
mogue pridruiti naponskoj razini od 0 V.

1.6.1 Logika ILI vrata

ILI vrata predstavljaju elektroniki sklop koji slui za ostvarenje logike operacije ILI. Grafiki prikaz ILI
vratiju s dva ulaza i odgovarajuu tablicu istinitosti prikazuje slika 1.6-1. ILI vrata mogu imati vie od dva
ulaza, ali sva imaju samo jedan izlaz. Izlaz iz ILI vratiju moe biti ulaz u neka druga logika vrata. Slika 1.6-2
prikazuje povezanost ILI vratiju s dva ulaza pri tvorbi ILI vratiju s tri ulaza.
37

38

Slika 1.6-1 ILI vrata s dva ulaza: (a) simboliki prikaz; (b)
tablica istinitosti

Slika 1.6-2 ILI vrata s tri ulaza ostvarena koritenjem dvaju

ILI vratiju s dva ulaza

1.6.2 Logika I vrata

I vrata predstavljaju elektroniki sklop koji slui za ostvarenje logike operacije I. Grafiki prikaz I vratiju s
dva ulaza i odgovarajuu tablicu istinitosti prikazuje slika 1.6-3. I vrata mogu imati vie od dva ulaza, ali sva
imaju samo jedan izlaz.
Izlaz iz I vratiju moe biti ulaz u neka druga logika vrata. Slika 1.6-4 prikazuje povezanost I vrata s dva ulaza i
ILI vrata s dva ulaza pri tvorbi boole-ovog izraza F = A B +C D. Slika 1.6-5 prikazuje izvedbu boole-ovog
izraza F = (W + X) (Y +Z) pomou logikih vratiju.

Slika 1.6-3 I vrata s dva ulaza: (a) simboliki prikaz; (b)

tablica istinitosti

38

39

Slika 1.6-4 Simboliki prikaz boole-ove funkcije F = A B + C

D

Slika 1.6-5 Simboliki prikaz boole-ove funkcije F = (W + X)

(Y +Z)

1.6.3 Logika NE vrata

NE vrata predstavljaju elektroniki sklop koji slui za ostvarenje logike operacije NE. Budui logika
operacija NE predstavlja unarnu operaciju, NE vrata imaju samo jednu ulaznu te jednu izlaznu stezaljku.
Grafiki prikaz NE vratiju i odgovarajuu tablicu istinitosti prikazuje slika 1.6-6. NE vrata se nazivaju i
invertorom.

Slika 1.6-6 NE vrata: (a) simboliki prikaz; (b) tablica

istinitosti

Meusobno povezana temeljna logika vrata (ILI, I i NE), tvore logiku mreu. Drugi naziv za logiku mreu je
kombinaciona mrea. Pod pojmom kombinacione mree se podrazumijeva logika mrea koja ne sadri
memorijske elemente. Boole-ova funkcija koja opisuje kombinacionu mreu se izvodi iz sustavnog
napredovanja od ulaza prema izlazu logikih vratiju.

39

40

S druge strane, bilo koju boole-ovu funkciju je mogue koritenjem temeljnih logikih vratiju, pretvoriti
iz algebarskog izraza u kombinacionu mreu. Npr., kombinaciona mrea boole-ove funkcije
prikazana je na slici 1.6-7.

Slika 1.6-7 Kombinaciona mrea za

1.6.3 Logika NE vrata

40

41
NE vrata predstavljaju elektroniki sklop koji slui za ostvarenje logike operacije NE. Budui logika
operacija NE predstavlja unarnu operaciju, NE vrata imaju samo jednu ulaznu te jednu izlaznu stezaljku.
Grafiki prikaz NE vratiju i odgovarajuu tablicu istinitosti prikazuje slika 1.6-6. NE vrata se nazivaju i
invertorom.

Slika 1.6-6 NE vrata: (a) simboliki prikaz; (b) tablica

istinitosti

Meusobno povezana temeljna logika vrata (ILI, I i NE), tvore logiku mreu. Drugi naziv za logiku mreu je
kombinaciona mrea. Pod pojmom kombinacione mree se podrazumijeva logika mrea koja ne sadri
memorijske elemente. Boole-ova funkcija koja opisuje kombinacionu mreu se izvodi iz sustavnog
napredovanja od ulaza prema izlazu logikih vratiju.

41

42
S druge strane, bilo koju boole-ovu funkciju je mogue koritenjem temeljnih logikih vratiju, pretvoriti iz
algebarskog izraza u kombinacionu mreu. Npr., kombinaciona mrea boole-ove funkcije
prikazana je na slici 1.6-7.

Slika 1.6-7 Kombinaciona mrea za

1.7 Logika vrata

Premda je boole-ove izraze praktino mogue izvesti pomou temeljnih logikih vratiju, esto puta se u
oblikovanju digitalnih sklopova koriste NI, NILI, iskljuivo-ILI i iskljuivo-NILI vrata. Isto tako se digitalni
krugovi najee izvode koritenjem samo jednog tipa logikih vratiju. U takvim krugovima se koriste jedna od
sljedee opisanih vratiju.

1.7.1 Logika NI vrata

Grafiki prikaz NI vrata s dva ulaza i odgovarajuu tablicu istinitosti prikazuju slike 1.7-1(a) i 1.7-1(b). Slika
1.7-1(c) predstavlja nadomjesni krug NI vrata ako se koriste I vrata na iji izlaz je vezan invertor. NI vrata su
uporabno potpuna vrata, tj. sve temeljne operacije koje slijede primjenom I, ILI i NE vrata mogue je ostvariti
koritenjem NI vratiju, kao to pokazuje slika 1.7-2. Koritenjem NI vratiju mogue je ostvariti bilo koju booleovu funkciju.

Slika 1.7-1 NI vrata s dva ulaza: (a) grafiki prikaz, (b) tablica
istinitosti i (c) nadomjesni I-NE krug

42

43

Slika 1.7-2 NE, I i ILI vrata izvedena pomou NI vratiju

1.7.2 Logika NILI vrata

Grafiki prikaz NILI vrata s dva ulaza i odgovarajuu tablicu istinitosti prikazuju slike 1.7-3(a) i 1.7-3(b). Slika
1.7-3(c) predstavlja nadomjesni krug NILI vrata ako se koriste ILI vrata na iji izlaz je vezan invertor. NILI
vrata su uporabno potpuna vrata, tj. sve temeljne operacije koje slijede primjenom I, ILI i NE vrata mogue je
ostvariti koritenjem NILI vratiju, kao to pokazuje slika 1.7-4. Koritenjem NILI vratiju mogue je osvariti
bilo koju boole-ovu funkciju.

Slika 1.7-3 NILI vrata s dva ulaza: (a) grafiki prikaz, (b)
tablica istinitosti i (c) nadomjesni ILI-NE krug

43

44

Slika 1.7-4 NE, I i ILI vrata izvedena pomou NILI vratiju

1.7.3 Iskljuivo ILI vrata

Grafiki prikaz iskljuivo-ILI vrata s dva ulaza i odgovarajuu tablicu istinitosti prikazuju slike 1.7-5(a) i 1.75(b). Logika operacija iskljuivo-ILI se oznauje simbolom . Iskljuivo-ILI vrata predstavljaju binarni
komparator. Izlaz iskljuivo ILI-vratiju je logika jedinica ako i samo ako postoji neparan broj logikih jedinica
na ulazima.

Slika 1.7-5 Iskljuivo ILI vrata s dva ulaza: (a) grafiki prikaz;
(b) tablica istinitosti

1.7.4 Iskljuivo NILI vrata

Grafiki prikaz iskljuivo-NILI vrata s dva ulaza i odgovarajuu tablicu istinitosti prikazuju slike 1.7-6(a) i 1.76(b). Logika operacija iskljuivo-NILI se oznauje simbolom . Operacija iskljuivo-NILI se naziva i
operacijom ekvivalencije. Iskljuivo-NILI vrata predstavljaju komplement iskljuivo-ILI vratiju, tj. izlaz je
logika jedinica ako i samo ako postoji paran broj logikih jedinica na njezinom ulazu.

44

45

Slika 1.7-6 Iskljuivo NILI vrata s dva ulaza: (a) grafiki

prikaz; (b) tablica istinitosti

1.8 Integrirani krugovi

Logika vrata i ostale digitalne komponente izvedene su u obliku integriranih krugova-ipova. Integrirani krug
je poluvodiki materijal u kojem su upisane elektronike komponente. Integrirani krug je smjeten u plastino
ili keramiko kuite. Na kuitu se izvode stezaljke preko kojih su ulazi i izlazi elektronikih krugova unutar
ipa povezani s ostalim sklopovima. Svakoj stezaljki je pridruen broj koji oznaava njezin smjetaj na ipu.
Brojevi obino nisu tiskani na ipu, ali su uvijek postavljeni u standardnom ureenju. Broj 1 je uvijek posebno
oznaen. Broj stezaljki je od 14 kod integriranih krugova s manjim brojem digitalnih komponenata do 250 i vie
kod integriranih krugova s velikim brojem digitalnih komponenti.
Integrirani krug ima oznaku za prepoznavanje komponenti tiskanu na povrini kuita. Integrirani krugovi su
dostupni u razliitim logikim porodicama. Najee je u upotrebi porodica tranzistorsko-tranzistorske logike
(TTL). Integrirani krugovi iz TTL porodice imaju standardnu oznaku za prepoznavanje koja glasi 74YYYXXX,
pri emu posljednje dvije ili tri znamenke (XXX) poblie oznaavaju djelovanje komponente. Npr., 00
oznaava integrirani krug s etiri NI vrata; 86 oznaava integrirani krug s etiri iskljuivo-ILI vratiju. Srednje
jedno, dva ili tri slova (YYY) poblie oznaavaju potronju i brzinu rada komponenti.
Tablica 1.8-1 daje pregled potronje i brzine rada kod razliitih TTL porodica. Npr., 74LS00 i 74ALS00
predstavljaju izvedbe NI vratiju Schottky porodice niske i napredno niske potronje. Svaki proizvoa
integriranih krugova tiska katalog koji sadri tono logiko djelovanje, potronju i brzinu rada integriranih
krugova.

Tablica 1.8-1 Znaajke potronje i brzine rada TTL porodice

45

46

Slika 1.8-1 prikazuje integrirani krug 74LS08 s rasporedom vratiju i odgovarajuim brojevima stezaljki, te
urezom koji naznauje poloaj stezaljke broj 1.

Slika 1.8-1 Integrirani krug 74LS08. GND = prikljuak mase,

Vcc = prikljuak napajanja

Budui su logika djelovanja unutar svake TTL porodice jednaka, kod oznaavanja e se umjesto oznaka L, LS,
S, AS ili ALS YYY koristiti apostrof. Npr.,integrirani krugovi 74L00, 74LS00, 74AS00 ili 74ALS00 e se
oznaiti kao 7400.
Integrirani krugovi se zavisno o broju tranzistora po ipu dijele na:

Integrirane krugove niskog stupnja integracije (SSI Small-Scale Integration) koji sadre manje od 100
tranzistora.
Integrirane krugove srednjeg stupnja integracije (MSI Medium-Scale Integration) koji sadre od 100 do
1000 tranzistora.
Integrirane krugove visokog stupnja integracije (LSI Large-Scale Integration) koji sadre od 1000 do
10000 tranzistora.
Integrirane krugove vrlo visokog stupnja integracije (VLSI Very Large-Scale Integration) koji sadre
vie od 10000 tranzistora.

46

47

1.9 Oblikovanje kombinacionih mrea

Kod oblikovanja kombinacionih mrea potrebno je izvriti slijedee poslove:
1. Na temelju zahtjeva postavljenih na digitalni sklop utvrditi broj ulaznih i izlaznih stezaljki sklopa te
svakom sklopu pridruiti simboliko ime.
2. Sastaviti tablicu istinitosti koja opisuje odnose izmeu ulaza i izlaza.
3. Za svaku izlaznu funkciju izvesti najmanji boole-ov izraz.
4. Nacrtati kombinacionu mreu.
Postupak e biti ilustriran nizom primjera oblikovanja temeljnih kombinacionih mrea.

1.9.1. Potpuno zbrajalo

Popuno zbrajalo prikazano na slici 1.9-1(a), ima tri ulaza i dva izlaza. Predstavlja kombinacionu mreu koja
zbraja vrijednosti postavljene na njezinim ulazima.
Ulazi Ai i Bi predstavljaju dva znaajna bita koja treba zbrojiti, dok CUL i predstavlja bit prijenosa koji slijedi
zbrajanjem binarnih vrijednosti s mjesta manje znaajnog bita. Izlazi Zi i CIZi predstavljaju bitove zbroja
odnosno prijelaza. Npr., ako je Ai = 1, Bi = 0 i CULi = 1, onda je Zi = 0, a CIZi = 1; tj. zbroj Ai, Bi i CULi (1 + 0
+1) jednak je binarnom broju (10)2, odnosno Zi = 0, a CIZi = 1. Slika 1.9-1(b) prikazuje tablicu istinitosti za
sklop potpunog zbrajala.

47

48
Slika 1.9-1 Oblikovanje sklopa potpunog zbrajala: (a) blok
dijagram, (b) tablica istinitosti i (c) logiki dijagram

Primjenom postupka pojednostavljenja na funkcije Zi i CIZi slijede izrazi:

Navedene izraze mogue je izvesti koritenjem bilo kojeg tipa logikih vratiju. Meutim, vidljivo je da funkcija
Zi predstavlja operaciju iskljuivo-ILI nad varijablama Ai , Bi i CULi. Pojednostavljeni prikaz logikog kruga
potpunog zbrajala prikazan je na slici 1.9-1(c).
Za zbrajanje binarnih brojeva duljine n bita, potrebno je meusobno povezati n stupnjeva potpunog zbrajala, pri
emu se bit prijenosa (CULi) stupnja potpunog zbrajala povezuje s bitom prijelaza (CIZi) prethodnog stupnja
potpunog zbrajala. Nain povezivanja stupnjeva potpunih zbrajala kod zbrajanja 4 bitnih binarnih brojeva
prikazuje slika 1.9-2.

Slika 1.9-2 4-bitno binarno zbrajalo

Za praktinu izvedbu digitalnog kruga potpunog zbrajala na raspolaganju su integrirani krugovi srednjeg
stupnja integracije (MSI) koji ukljuuju 4 bitna i 8 bitna binarna zbrajala. Integrirani krug 74LS283, prikazan na
slici 1.9-3 predstavlja primjer MSI kruga 4 bitnog zbrajala.

Slika 1.9-3 Funkcionalni blok dijagram binarnog zbrajala

74LS283
48

49

1.9.2 Usporeiva vrijednosti

Na slici 1.9-4(a) prikazan je digitalni krug dvobitnog usporeivaa vrijednosti. Na ulaze se dovode dva dvobitna
binarna broja, dok se zavisno o ulaznim vrijednostima jedan od tri izlaza postavlja u stanje 1. Usporeiva
vrijednosti je kombinaciona mrea koja oznaava da li je binarni broj (A1A0)2 jednak, manji od ili vei od
binarnog broja (B1B0)2. Neka je izlaz koji odgovara relaciji (A1A0)2 = (B1B0)2 oznaen kao FJ, izlaz koji odgovara
relaciji (A1A0)2 > (B1B0)2 kao FV, a izlaz koji odgovara relaciji (A1A0)2 < (B1B0)2 kao FM.
Funkcionalni opis digitalnog kruga za usporeivanje u obliku tablice istinitosti prikazuje slika 1.9-4(b). Moe se
uoiti da je FJ = 1 ako i samo ako je (A1A0)2 = (B1B0)2, FV = 1 ako i samo ako je (A1A0)2 > (B1B0)2, a FM = 1 ako i
samo ako je (A1A0)2 < (B1B0)2, to je prikazano na slici 1.9-4(b).

Slika 1.9-4 2-bitni usporeiva veliina: (a) funkcionalni blok

dijagram, (b) tablica istinitosti

49

50

Slika 1.9-4 2-bitni usporeiva veliina: (c) logiki dijagram

Na temelju tablice istinitosti i poslije izvedenog postupka pojednostavljenja boole-ovi izrazi za izlazne funkcije
glase

Funkcija FJ je izvedena pomou tri iskljuivo NILI vrata s dva ulaza. Neposredno su izvedene samo dvije
izlazne funkcije FJ i FV dok je trea izlazna funkcija FM , koritenjem injenice da kada su FJ = 0 i FV = 0 slijedi
FJ = 1, izvedena kao
. Dakle, FM je mogue izraziti kao
vratima koja imaju dva ulaza, kao to pokazuje slika 1.9-4(c).

i ostvariti s jednim NILI

Integrirani krug 74LS85 predstavlja krug 4 bitnog usporeivaa vrijednosti i prikazan je na slici 1.9-5. Uz
prethodno opisane ulaze i izlaze krug 74LS85 ima jo tri ulaza za povezivanje kruga u usporeiva 4n binarnih
vrijednosti, pri emu je n = 1, 2, 3

Slika 1.9-5 Funkcionalni blok dijagram usporeivaa

vrijednosti 74LS85
50

51

1.10 Dekoderi, koderi i multipleksori

1.10.1 Dekoderi
U digitalnoj tehnici, n bitnim binarnim kodom mogue je kodirati do 2 n razliitih simbola. Npr., trobitnim
kodom mogue je kodirati 8, a osambitnim kodom 256 razliitih elemenata. Dekoder je kombinaciona mrea
koja dekodira (pretvara) n bitni kodirani ulazni niz binarnih znamenaka u m izlaznih bita, pri emu je
.

Slika 1.10-1 Dekoder 3-u-8: (a) funkcionalni blok dijagram, (b)

tablica istinitosti

Slika 1.10-1 Dekoder 3-u-8: (c) logiki dijagram

51

52

Blok dijagram dekodera koji pretvara trobitni binarni niz u osam izlaznih bita prikazuje slika 1.10-1(a).
Funkcionalni opis dekodera 3-u-8 u obliku tablice istinitosti prikazuje slika 1.10-1(b). Za svaku ulaznu binarnu
kombinaciju postoji samo jedan izlaz ija je vrijednost jednaka jedinici, tj. pojedina ulazna kombinacija odabire
samo jedan od osam izlaza. Logiki dijagram dekodera 2-u-8 prikazuje slika 1.10-1(c)
Dekoderi se izvode u obliku integriranih krugova srednjeg stupnja integracije kao dekoderi 2-u-4, 3-u-8 i 4-u10. Npr., integrirani krug 74LS42 je dekoder 4-u-10, dok je integrirani krug 74LS138 dekoder 3-u-8.

1.10.2 Koderi
Kodiranje je suprotna operaciju od dekodiranja i oznaava postupak dogovornog jednoznanog pridruivanja
skupa ulaznih binarnih znamenaka odgovarajuem binarnom nizu - kodu. Koder je kombinaciona mrea koja na
izlazu daje n bitni binarni kod zavisno od m aktiviranih ulaza,
.Blok dijagram kodera koji pretvara
simbol prikazan pomou osambitnog niza u trobitni izlazni kod prikazuje slika 1.10-2(a). osam ulaza od I0 do I7
su kodirani koritenjem trobitnog binarnog koda, n2n1n0. Funkcionalni opis kodera 8-u-3, u obliku tablice
istinitosti, prikazuje slika 1.10-2(b). U ovoj definiciji kodera u pojedinom trenutku samo jedan od ulaza smije
biti u stanju jedinice. Logiki dijagram kodera 8-u-3 prikazuje slika 1.10-2(c).

Slika 1.10-2 Koder 8-u-3: (a) funkcionalni blok dijagram, (b)

tablica istinitosti (c) logiki dijagram

1.10.3 Multipleksori
52

53
Multipleksor je kombinaciona mrea koja odabire jedan od vie moguih ulaznih signala i usmjerava ga na
jedanu izlaznu stezaljku. Izborom ulazne linije upravlja skup varijabli odabira. Najee, multipleksor s n
varijabli odabire jedan od 2n ulaznih signala.
Blok dijagram multipleksora 4-u-1 prikazuje slika 1.10-3(a). Funkcionalni opis multipleksora 4-u-1 u obliku
tablice istinitosti prikazuje slika 1.10-3(b). Pojedini od etiri ulaza od na izlaz Q. Logiki I0 do I3 se odabire
varijablama S1 do S0 i usmjerava dijagram multipleksora 4-u-1 prikazuje slika 1.10-3(c). Za prikaz rada sklopa
promatra se sluaj kada je (S1S0) = (10)2, emu u dekadskom brojevnom sustavu odgovara broj 2. Pratei tijek
ulaznih signala U2, tj. na izlaz se U0 do U3 slijedi Q = usmjeravaju samo ulazi ija je adresa jednaka dva.
Openito se na izlaz prosljeuju samo oni ulazi iju adresu odreuju varijable odabira. Multipleksori se izvode
kao integrirani krugovi srednjeg stupnja integracije i to 2-u-1, 4-u-1, 8-u-1 i 16-u-1. Npr., multipleksor 8-u-1 je
izveden kao integrirani krug 74LS151, dok integrirani krug 74LS352 predstavlja dvostruki 4-u-1
multipleksor.Ako se pak eli poslati samo jedan ulazni signal na neku od demultipleksor. Demultipleksor
predaje n izlaznih linija, koristi se podatke iz jednog izvora u jedno od nekoliko odredita. Demultipleksor slui
kao digitalni krug za razdiobu podataka, dok multipleksor slui za odabir podataka.

Slika 1.10-3 Multipleksor 4-u-1: (a) funkcionalni blok

dijagram, (b) tablica istinitosti

Slika 1.10-4 Multipleksor 4-u-1: (c) logiki dijagram

53

54

2.0 Uvod
2.1 Bistabili
2.1.0 Razinom okidani bistabili
2.1.1 Bridom okidani bistabili
2.2 Registri
2.2.0 Posmani registar sa serijskim ulazom
2.2.1 Posmani registar s paralelnim ulazom
2.3 Brojila
2.3.0 Asinhrona brojila
2.3.1 Sinhrona brojila
2.3.2 Prstenasto brojilo
2.4 Memorije
2.4.0 Ispisno-upisna memorija
2.4.1 Ispisna memorija
2.4.2 Magnetski disk
2.4.3 Fleksibilni disk
2.4.4 Magnetske vrpce
2.4.5 Optiki diskovi
2.5 Pokazivai
2.5.0 LED dioda
54

55
2.5.1 LCD pokaziva
2.5.2 Sedam segmentni pokaziva
2.5.3 Katodna cijev
2.6 Digitalno-analogni (D/A) pretvarai
2.6.0 D/A pretvara s otpornicima
2.6.1 D/A pretvara s ljestvicom otpora R-2R
2.6.2 D/A pretvara s ljestvicom otpora 2nR
2.7 Analogno digitalni (A/D) pretvarai
2.7.0 Brojilom upravljani A/D pretvara
2.7.1 A/D pretvara sa sukcesivnom aproksimacijom
2.7.2 A/D pretvara s dvostrukom rampom

55

56

2.0 Uvod
Prethodno poglavlje se odnosilo na analizu i sintezu kombinacionih logikih mrea. Vrijednost izlaza
kombinacionih mrea u promatranom trenutku zavisi samo o trenutnim vrijednostima na ulazu, odnosno izlazi
kombinacionih mrea predstavljaju funkcije ulaza. Kombinacione mree nemaju mogunost memoriranja
prethodnih stanja. Premda je svaki digitalni sustav sastavljen od kombinacionih mrea, veina praktinih
sustava sadri i memorijske elemente. Za izgradnju memorijskih elemenata mogu posluiti i temeljna logika
vrata. Temeljni memorijski sklopovi koriteni u digitalnim sustavima jesu bistabili.

2.1 Bistabili
Bistabil predstavlja temeljni memorijski sklop digitalnih sustava. Ima dva izlaza, pri emu jedan uvijek
pokazuje komplementarnu vrijednost od drugoga. Bistabil ima dva stabilna stanja i sve dok je prikljuen na
izvor napajanja ne mijenja stanja na svojim izlazima.
Bistabil koji daje odziv na svojim izlazima kod promjene ulazne razine naziva se razinom okidani bistabil
(latch). Bridom okidani bistabil (flip-flop) daje odziv na ulazne promjene samo u vremenskim trenucima
promjene ulaznog signala, signala takta.

2.1.0 Razinom okidani bistabili

Slika 2.1-1(a) prikazuje blok dijagram SR bistabila. Ima dva ulaza, oznaena sa S i R, i dva izlaza, oznaena s Q
i . Slika 2.1-1(b) prikazuje izvedbu SR bistabila koritenjem NILI vratiju. Funkcionalna tablica istinitosti SR
bistabila je prikazana na slici 2.1-1(c). Moe se uoiti da su za ulaznu kombinaciju S = 0 i R = 0, izlazi Q = Q p i
=

, pri emu indeks p oznauje prethodna stanja od Q i

. To znai da se za navedenu ulaznu kombinaciju

stanja izlaza ne mijenjaju. Ako su trenutna stanja na izlazu Q = 1 i

stanja na izlazima Q i

= 0, pojava stanja 0 na S i R ulazu znai da

ostaju nepromjenjena. Ako su pak stanja ulaza S = 0 i R = 1, onda se nezavisno od

prethodnih vrijednosti na izlazu, stanje izlaza Q postavlja u 0, a stanje izlaza u 1. Ako su pak stanja na
ulazima S = 1 i R = 0, onda su odgovarajua stanja izlaza nezavisno od prethodnim vrijednostima ulaza Q = 1, a
56

57
= 0. Ulazna kombinacija S = 1 i R = 1 nije dozvoljena jer postavlja Q i
injenici da stanja izlaza uvijek moraju biti komplementarna.

u stanje nule to je suprotno

Slika 2.1 -1 SR bistabil: (a) blok dijagram, (b) logika izvedba i (c) tablica istinitosti

Slika 2.1-2 D bistabil: (a) logika izvedba i (b) tablica istinitosti

Nepoeljno stanje Q = = 0 izbjegava se zabranom istovremenog postavljanja ulaza u stanje 1. To se postie D
bistabilom, modificiranim SR bistabilom, prikazanim na slici 2.1-2(a). Funkcionalna tablica istinitosti D
bistabila je prikazana na slici 2.1-2(b). Kod D bistabila stanje izlaza Q uvijek slijedi stanje ulaza D bistabila te
se taj element naziva elementom za kanjenje.

Slika 2.1-3 D bistabil s E ulazom : (a) blok dijagram i (b) tablica istinitosti (x = 0 ili 1)

57

58
Slika 2.1-3(a) prikazuje blok dijagram D bistabila s dodatnom upravljakom ulaznom linijom E koja dozvoljava
ili zabranjuje promjene stanja bistabila, odnosno odreuje trenutak promjene stanja na izlazu. Kada je stanje na
ulazu E = 1 bistabil e se ponaati kao element za kanjenje, dok se u sluaju kada je E = 0 stanje izlaza nee
mijenjati, to je prikazano funkcionalnom tablicom istinitosti na slici 2.1-3(b). Integrirani krug 74100
predstavlja primjer D bistabila.
Kod analize digitalnih mrea koje sadre memorijske elemente prikladno je grafiki prikazati ulazne i izlazne
signale u vremenu pomou vremenskog dijagrama. Dogovorno se pozitivne vrijednosti napona, +V, pridruuju
vrijednosti logike 1, a vrijednost 0 V vijednosti logike 0. Na slici 2.1-4 prikazani su vremenski dijagrami za
SR i D bistabil. Iz vremenskog dijagrama SR bistabila je vidljivo da se stanja na izlazima Q i mijenjaju kada
na ulazima S i R postoji stanje koje dovodi do njihove promjene. Iz vremenskog dijagrama za D bistabil s
ulazom E je vidljivo da e stanje na izlazu Q slijediti stanje na ulazu D samo kada je signal E = 1.

Slika 2.1-4 Primjer vremenskog dijagrama: (a) za SR bistabil; (b) za D bistabil

58

59

2.1.1 Bridom okidani bistabili

esto puta se kod digitalnih sklopova pojavljuje potreba za duljim zadravanjem stalnog logikog stanja na
izlazu nezavisno o promjenama stanja na ulazima. Bridom okidani bistabili su sastavljeni od osnovnih razinom
upravljanih bistabila, a upravljani su signalom takta kao ulaznim signalom. Takt, CK, je signal pravokutnog
valnog oblika prikazan na slici 2.1-5(a). Bistabili mijenjaju stanja izlaza na rastuem, pozitivnom bridu takt
imbulsa, slika 2.1-5(b) ili na padajuem, negativnom bridu takt impulsa, slika 2.1-5(c).

Slika 2.1-5 (a) Signal takta, (b) pozitivni brid i (c) negativni brid

Kako bistabil daje odziv na promjene ulaznih stanja samo na aktivnom bridu takta, naziva se bistabil s
okidanjem na bridu. Bridom okinuti bistabil uzima uzorke signala s ulaza samo na bridovima signala takta i
izlazi se mijenjaju samo kao rezultat pojave brida signala takta. Slika 2.1-6(a) prikazuje grafiki prikaz D
bistabila s okidanjem na pozitivnom bridu, dok je grafiki prikaz D bistabila s okidanjem na negativnom bridu
prikazan na slici 2.1-6(b). Grafiki prikaz i tablicu istinitosti u praksi naee upotrebljavanih JK i T bridom
okidanih bistabila prikazuje slika 2.1-7.

59

60

Slika 2.1-6 D bistabil: (a) okidan pozitivnim bridom; (b) okidan negativnim bridom

Slika 2.1-7 Bridom okidani bistabili: (a) JK bistabil i (b) T bistabil

Veina izvedenih bistabila, kao npr., 74109, ima dva dodatna ulaza za upravljake signale. To su ulazni
upravljaki signali postavi i izbrii. Kada su navedeni upravljaki signali u stanju logike jedinice postavljaju ili
briu stanje izlaza (Q = 1 odnosno Q = 0) nezavisno o stanju ostalih ulaznih signala. Slika 2.1-8(a) prikazuje
blok dijagram D bistabila s upravljaim signalima za postavljanje i brisanje, a koji se okida pozitivnim bridom
ulaznog signala.
Funkcionalna tablica istinitosti elementa je prikazana na slici 2.1-8(b), a vremenski dijagram uz proizvoljno
izabrane ulazne signale na slici 2.1-8(c).

60

61

Slika 2.1-8 Bridom okidani D bistabil: (a) blok dijagram, (b) funkcionalna
tablica istinitosti I (c) vremenski dijagram (x = 0 ili 1)
Iz vremenskog dijagrama sa slike 2.1-8(c) vidljivo je da signal takta vremenski usklauje, sinhronizira,
elemente u digitalnom sustavu. Ako postoji promjena signala na ulazu uz signal takta dolazi do promjene na
izlazu u strogo utvrenim vremenskim trenucima. Digitalni sustavi se izgrauju slaganjem temeljnih
kombinacionih vratiju sa bistabilima koji se okidaju na bridu signala uz prisustvo takt impulsa. Za razliku od
kombinacionih sustava, navedeni digitalni sustavi sadre memorijske elemente, pa je stanje na njihovom izlazu
zavisno o njihovom trenutnom stanju i stanjima na ulazima. Takvi sustavi se nazivaju sekvencijalnim sustavima.

61

62

2.2 Registri
Registar predstavlja niz meusobno povezanih bistabila, pri emu svaki bistabil pohranjuje jedan bit
informacije. Za izvoenje aritmetikih i logikih operacija registar uz bistabile moe biti sastavljen i od
temeljnih logikih vrata. Slika 2.2-1 prikazuje jednostavan registar, sastavljen od etiri bistabila, koji kod
pojave okidnog signala s pozitivnim bridom prenosi podatake s ulaza D 3, D2, D1 i D0 na izlaze Q3, Q2, Q1, i Q0.
Registar slui za uzimanje binarnih podataka i njihovo zadravanje (sample and hold). Registri se openito
izvode kao integrirani krugovi srednjeg stupnja integracije. Primjer takvog registra je krug 74LS174, koji sadri
estbitni registar s ulazom za upravljaki takt signal.

Slika 2.2-1 4-bitni registar

62

63

2.2.0 Posmani registar sa serijskim ulazom

Posmani registar sa serijskim ulazom je sastavljen od niza bistabila povezanih tako da omoguavaju pomicanje
binarnih podataka u lijevu ili desnu stranu. Binarni podatak se prenosi bit po bit sa izlaza tekueg bistabila na
ulaz sljedeeg bistabila. Slika 2.2-2(a) prikazuje etiribitni serijski posmani registar za izvoenje operacije
posmaka binarnih podataka u lijevu stranu, izveden koritenjem D bistabila. Krajnji bistabil na desnoj strani
registra prima stanje izlaza krajnjeg bistabila na lijevoj strani registra, u ritmu takt impulsa na svom ulazu
istovremeno kada predaje bit sa svoga izlaza bistabilu D 1. Slino tome, drugi bistabil s desne strane registra
prima stanje izlaza od Q0 dok sam predaje stanje svoga izlaza bistabilu D 2. Tijek operacije je prikazan na
vremenskom dijagramu, na slici 2.2-2(b).

Slika 2.2-2 4-bitni posmani registar sa serijskim ulazom i posmakom

podataka u lijevo: (a) blok dijagram

63

64

Slika 2.2-2 4-bitni posmani registar sa serijskim ulazom i posmakom podataka u lijevo: (b) vremenski
dijagram

Uz jednostavne izmjene u nainu povezivanja flip-flopova prethodno opisani posmani registar moe sluiti za
izvoenje operacije posmaka u desnu stranu, a uz dodatna temeljna logika vrata moe sluiti za izvoenje
operacija posmaka binarnih podataka u lijevu ili u desnu stranu.
esti sluaj primjene posmanog registra sa serijskim ulazom predstavlja potreba serijsko paralelne pretvorbe
podataka kod razmjene podataka izmeu raunala.

2.2.1 Posmani registar s paralelnim ulazom

Posmani registar s paralelnim ulazom omoguava paralelno serijsku pretvorbu podataka. Slika 2.2-3 prikazuje
blok dijagram etiribitnog posmanog registra s paralelnim ulazom koji izvodi operaciju posmaka podataka u
desnu stranu. Kada se upravljaki signal
nalazi u stanju logike jedinice, aktivna je operacija
puni, vrijednosti na ulazima od U0 do U3 biti e prenesena na izlaze od Q0 do Q3, u skladu sa signalom takta.
Meutim, kada se upravljaki signal
nalazi u stanju logike nule, aktivna je operacija
posmakni, pri svakoj pojavi signala takta, izvodi se operacija posmaka podataka u desnu stranu; vrijednost
sljedeeg bita najvee teine se prenosi na izlaz Q 3, vrijednost sa izlaza Q3 se prenosi na Q2, vrijednost s Q2 na
Q1, a vrijednost Q1 na Q0.

64

65

Slika 2.2-3 4-bitni posmani registar s paralelnim ulazom i posmakom podataka u desno

Najee operacije koje se izvode posmanim registrima su operacije posmaka u lijevu stranu, posmaka u desnu
stranu, paralelnog ulaza i operacije zadravanja postojeeg stanja izlaza. Registri navedenih svojstava se
nazivaju univerzalnim registrima. Primjer univerzalnog registra predstavlja integrirani krug 74LS178.

2.3 Brojila
Vremenski sklopovi, mjerai frekvencije, digitalna raunala i brojni drugi digitalni sklopovi za brojanje koriste
digitalna brojila. Brojilo je registar koji prijemom impulsa prolazi kroz slijed prethodno utvrenih stanja.
Postoje dvije vrste brojila, asinhrona brojila i sinhrona brojila. Kod asinhronih brojila, izlaz pojedinog bistabila
pokree slijedei bistabil kroz potpuni slijed stanja brojila. Kod sinhronih brojila, budui su takt ulazi svih
bistabila povezani na glavni takt pokreu se (okidaju) istovremeno.

2.3.0 Asinhrona brojila

Slika 2.3-1(a) prikazuje logiki dijagram trobitnog asinhronog brojila s JK bistabilima. Iz vremenskog
dijagrama, slika 2.3-1(b), vidljivo je da kada je signal brisanja jednak stanju logike nule, izlaz najlijevijeg
bistabila e mijenjati stanje kod svakog takt impulsa. Izlaz drugog bistabila Q 1, je upravljan stanjem izlaza Q0 te
65

66
mijenja stanje svaki puta kada Q0 prelazi iz stanja logike nule u stanje logike jedinice. Slino, izlaz drugog
bistabila upravlja izlazom najdesnijeg bistabila.

Slika 2.3-1 Trobitno asinhrono brojilo: (a) logiki dijagram

Slika 2.3-1 Trobitno asinhrono brojilo: (b) vremenski dijagram

Tablica 2.3-1 prikazuje izlaze Q0, Q1 i Q2 za prvih osam takt impulsa. Brojilo broji od 000 do 111. Nakon to
brojilo dostigne 111, brojanje zapoinje od 000. Dakle, trobitno brojilo prolazi kroz ciklus od 8 stanja. Slino
tome, etverobitno brojilo prolazi kroz ciklus od 16 stanja, od 0000 do 1111. Openito, n-bitno asinhrono brojilo
prolazi kroz 2n stanja, od 0 do 2n-1.

66

67

Tablica 2.1-1 Izlaz 3-bitnog asinhronog brojila

Brojila koja prolaze kroz 2n stanja, od 0 do 2n-1 su brojila s brojanjem na vie. Brojila koja prolaze kroz 2 n
stanja, od 2n-1 do 0 su brojila s brojanjem na nie. Brojilo na slici 2.3-1(a) predstavlja brojilo s brojanjem na
vie ako se stanja uzimaju sa izlaza Q2 Q1 Q0, a brojilo s brojanjem na nie ako se stanja uzimaju s
komplementarnih izlaza

n-bitno asinhrono brojilo koje prolazi kroz 2n stanja poznato je kao brojilo koje dijeli s 2n. Poznato je i kao
binarno brojilo s modulom 2n.
Izvedba asinhronog brojila je u vidu integriranog kruga srednjeg stupnja integracije, npr. integrirani krug
74LS93 je etverobitno asinhrono brojilo.

2.3.1 Sinhrona brojila

Sporost u radu radi dugog vremena potrebnog za promjenu stanja prilikom prolaska kroz bistabile predstavlja
nedostatak asinhronih brojila. Problem se rjeava upotrebom brojila kod kojih takt impulsi slue za istovremeno
okidanje svih bistabila, tzv. sinhronih brojila. Radi istovremenog okidanja svih bistabila, za odreivanje koji
bistabil treba promijeniti stanje, potrebna je dodatna upravljaka logika.
Slika 2.3-2 prikazuje logiki dijagram trobitnog binarnog brojila koje za svoj rad koristi JK bistabile.

Slika 2.3-2 Izvedba 3-bitnog sinhronog brojila s JK bistabilima

67

68
Sinhrona brojila je mogue projektirati tako da prolaze kroz prethodno proizvoljno zadani slijed stanja.
Izvedbe sinhronih brojila su u vidu integriranih krugova srednjeg stupnja integracije. Npr., 74163 je
univerzalno etiribitno sinhrono brojilo, tj. brojilo prolazi kroz 16 stanja od 0000 do 1111. Brojilo 74163
ima glavni ulaz za sinhrono brisanje, CLR, koji kada je aktiviran u sljedeem takt impulsu postavlja
brojilo u nulu. Brojilo ima i ulaz za sinhrono punjenje, LD, koji kod aktiviranja postavlja brojilo na
vrijednost etiribitnog podatka koji se nalazi na ulaznim linijama brojila. Ovo brojilo predstavlja
programabilno brojilo.
Primjer 2.3-1
Realizirajte 4-bitno sinhrono binarno brojilo uporabom T bistabila.

Tablica 2.3-1 Tablica uzbude 4-bitnog binarnog brojila

Iz tablice je vidljivo da do promjene stanja nakog bistabila dolazi tek onda kada su svi prethodni u stanju
jedan. Za prvi je bistabil vidljivo da on mijenja stanje sa svakim dolaznim impulsom stoga njegov ulaz
treba stalno biti u stanju 1. Bistabil B1 e promijeniti stanje na svaki parni impuls kada je B0 u stanju 1
stoga je T1=B0. Bistabil B2 mijenja stanje na 4, 8, 12 i 16 impulsu, prije kojih su bistabili B1 i B0 ve u
stanju 1. Bistabil B3 mijenja stanje na 8 i 16 impulsu, prije kojih su svi bistabili u jedinici.
Slijedi:
68

69
Isti rezultat moe se dobiti upotrebom K-tablica.
etribitno sinhrono brojilo izvedeno T bistabilima prikazuje slika 2.3-3.

Slika 2.3-3 Sinhrono binarno brojilo izvedeno T bistabilima

2.3.2 Prstenasto brojilo

Slika 2.3-4(a) prikazuje etiribitno prstenasto brojilo koje za svoj rad koristi D bistabile. Kao i kod
sinhronog brojila, svi bistabili prstenastog brojila se istovremeno okidaju, meutim izlaz svakog bistabila
pokree samo susjedni bistabil. Kod prstenastog brojila samo se jedan impuls iri prstenom, dok su svi
ostali bistabili u stanju logike nule.

Slika 2.3-4 etiribitno prstenasto brojilo: (a) logiki dijagram s D bistabilima

69

70
Slika 2.3-4 etiribitno prstenasto brojilo: (b) vremenski dijagram
Prstenasto brojilo modula N zahtijeva samo N bistabila. Slika 2.3-4(b) prikazuje vremenski dijagram
prstenastog brojila modula 4. Premda asinhrona brojila modula N i sinhrona brojila zahtijevaju samo
log2 N bistabila, zahtijevaju vie ostalih komponenata negoli prstenasto brojilo.

2.4 Memorije
U digitalnim raunalima memorija slui za pohranu naredbi programa i podataka. Memorije koje koristi
digitalno raunalo dijele se u: memorije s neposrednim pristupom, masovne memorije, memorije za
arhiviranje podataka.
Kod memorija s neposrednim pristupom vrijeme pristupa svim memorijskim lokacijama je jednako.
Memorije s neposrednim pristupom su ispisno-upisne (RAM) memorije, ispisne (ROM) memorije,
programabilne ispisne (PROM) memorije i izbrisive programabilne ispisne (EPROM) memorije.
Masovne memorije su memorije na koje se pohranjuju velike koliine podataka. Vrijeme pristupa
podacima je u odgovarajuem odnosu sa njihovim mjestom u memoriji. Masovne memorije imaju veliki
kapacitet pohrane podataka i cijena pohrane bita informacije je u njima nia od cijene pohrane bita
informacije kod memorija s neposrednim pristupom, ali je zato pristup podacima dui. Primjer masovne
memorije je magnetski disk. Memorija za arhiviranje podataka slui za dugotrajnu pohranu i esto za
pristup podacima zahtjeva pomo od korisnika. Vrijeme pristupa je dugo, ali zato takva memorija ima
vrlo veliki kapacitet pohrane podataka. Primjer memorije za arhiviranje je magnetska vrpca.

2.4.0 Ispisno-upisna memorija

Kod ispisno-upisne (RAM) memorije, raunalo u memoriju moe upisivati (spremati, pohraniti) podatke
i kasnije ih iz memorije ispisivati (itati, dohvaati). RAM memorija je nepostojana memorija jer
zadrava pohranjene podatke samo dok je ukljueno napajanje.

Slika 2.4-1 Blok dijagram RAM elementa

70

71
Slika 2.4-1 prikazuje blok dijagram elementa RAM memorije. RAM element je skup od 2n adresibilnih
memorijskih lokacija, pri emu pojedina lokacija moe pohraniti k bita. Tako je RAM element na slici
2.4-1 sastavljen od matrice
memorijskih mjesta. Pojedino memorijsko mjesto se izvodi kao bistabil
ili kondenzator. Adresa pristupa pojedinoj memorijskoj lokaciji se utvruje na temelju dekodiranja
adrese zapisane na n adresnih linija. Za ispis podataka, pohranjenih u adresiranu memorijsku lokaciju s
k memorijskih mjesta, moraju biti aktivirani upravljaki signali dozvole i ispisa. Za upis podataka, u
adresiranu memorijsku lokaciju s k memorijskih mjesta, moraju biti aktivirani upravljaki signali
dozvole i pisanja.
Postoje dvije vrste RAM memorije, statika i dinamika. Statika RAM memorija je ispisno-upisna
memorija koja zadrava podatke bez dodatne aktivnosti raunala sve dok postoji napajanje. Memorijsko
mjesto statike RAM memorije izvedeno je pomou bistabila. Dinamika RAM memorija je ispisnoupisna memorija koja zahtjeva stalnu aktivnost raunala na obnavljanju njezinog sadraja. Memorijsko
mjesto dinamike RAM memorije izvedeno je pomou kondenzatora koji vremenom gubi naboj, te
zahtjeva stalno obnavljanje svog sadraja. Statike RAM memorije se upotrebljavaju kod
mikroprocesorskih sustava koji zahtijevaju male memorije, dok se dinamike RAM memorije radi manje
cijene i vee gustoe koriste kod velikih memorijskih sustava.
RAM memorije se izvode s razliitim kapacitetima. Najei kapaciteti statikih RAM memorija 2nKx8
su 2Kx8, 8Kx8 i 32Kx8 (K = 1024). Premda razliiti proizvoai koriste razliite oznake, veina ih za
navedene kapacitete koriste oznake 6116, 6264 i 62256. Izvedbe dinamikih RAM memorija imaju
kapacitete od 16K bita, 64K bita, 256K bita i 1M bit (M = 220).

2.4.1 Ispisna memorija

Ispisna (ROM) memorija dozvoljava raunalu samo ispis podataka iz memorije. Ispisna memorija je
neizbrisiva memorija, jer zadrava pohranjene podatke i nakon iskljuenja napajanja. Upotrebljava se
za pohranu podataka i programa koji se ne mijenjaju za vrijeme rada raunala.
Postoje tri temeljne vrste ispisne memorije: maskom programirana, programabilna i izbrisivo
programabilna memorija.
Maskom programirana ispisna ROM memorija je programirana memorija iji je sadraj napunjen za
vrijeme proizvodnje integriranog kruga. Primjer primjene maskom programirane ispisne memorije je
memorija koja slui za pohranu vrsta i oblika slova kod laserskog tiskala.
Programabilna ispisna (PROM) memorija je memorija koja se puni sadrajem prema potrebi primjene
digitalnog sustava, tj. korisnik samostalno programira PROM memoriju elektriki mijenjajui od
proizvoaa postavljena memorijska mjesta iz stanja logike nule u stanje logike jedinice. Postupak
programiranja je nepovratan, tj. jednom zapisane programe i podatke vie nije mogue mijenjati.
Izbrisiva programabilna ispisna (EPROM) memorija predstavlja vrstu postojane memorije iji sadraj
korisnik prema potrebi moe izbrisati i ponovno programirati. Primjena im je u postupku razvoja
ureaja, jer je pojavom nove verzije programa sadraj memorije potrebno reprogramirati. EPROM
memorije se programiraju pomou PROM programatora. Sadraj EPROM memorije se brie
osvijetljavanjem memorije ultraljubiastom svjetlou. EPROM memoriju je poslije brisanja sadraja
mogue ponovno programirati i taj se postupak moe ponoviti vie puta. U sluajevima kada, npr., radi
udaljenosti ureaja, pristup EPROM memoriji za reprogramiranje nije praktian, koriste se elektriki
izbrisive programabilne ispisne (EEPROM) memorije. Sadraj EEPROM memorije je mogue
promijeniti bez pomicanja memorije iz ureaja u kojem se koristi. EEPROM memorija ima posebne
stezaljke putem kojih se elektrikim putem prepisuju sadraji izabranih memorijskih lokacija. Izvedbe
71

72
EPROM i EEPROM memorija su najee s osam memorijskih mjesta razliitog broja lokacija. Npr.,
kapacitet EPROM memorije Intel 2716 je 2K x 8 bita, a 27512 64K x 8 bita. EEPROM memorija Intel
2816 ima kapacitet 2K x 8 bita.

2.4.2 Magnetski disk

Magnetski disk je vrsta postojane memorije s velikim kapacitetom i relativno kratkim vremenom
pristupa pohranjenim podacima. Na magnetskim diskovima podaci se pohranjuju na jednu ili vie
krutih, aluminijskih krunih ploa prekrivenih eljeznim oksidom. Krune ploe se nazivaju diskovima.
Diskovi, esto puta grupirani u paket diskova, su meusobno odvojeni zranim razmakom da bi dozvolili
pristup glavi za itanje/pisanje podataka. Slika 2.4-2 prikazuje primjer paketa diskova. Logika
organizacija diska je podijeljena na koncentrine staze. Premda je povrina vanjskih staza vea od
povrine unutarnjih staza diska, u praksi se na sve staze rasporeuje ista koliina podataka. U primjeni
su najee diskovi promjera 11 inch-a (1 inch = 2.54 cm) s 200 staza po jednoj povrini diska. Staze se
poevi od ruba diska prema sreditu oznaavaju brojevima od 0 do 199.

Slika 2.4-2 Magnetski disk a) paket diskova; b) logika organizacija diska

Pojedina staza se promatra kao polje tokastih pozicija, pri emu pojedina pozicija predstavlja jedan bit.
Logiko stanje bita odreuje stanje usmjerenosti, polarizacije elementarnog magneta tokaste pozicije.
Gustoa staze obino iznosi 4000 bita po inch-u.
Diskovi se postavljaju na zajedniku osovinu i svi se okreu istom brzinom. Uobiajena brzina vrtnje
iznosi 3600 okreta u minuti. Uz tu brzinu potrebna je najvie 1/60 sekunde za puni okret pojedine
tokaste pozicije. Staze istog broja na svim susjednim diskovima se nazivaju cilindrom diska. Kao to je
povrina diska podijeljena na staze, tako je i staza podijeljena na podruja nazvana sektorima. Broj
sektora je odreen vrstom i formatom diska. Svi sektori na jednom disku su jednake veliine. Tipini
disk ima po stazi 17 sektora i 512 bajta podataka po sektoru. Radijalnim pomicanjem iznad povrine
rotirajueg diska glava za magnetsko snimanje (pisanje) i reprodukciju (itanje) brzo prisupa pojedinom
sektoru. Zato se magnetski diskovi nazivaju memorijama s neposrednim pristupom. Za razliku od
neposrednog pristupa podacima na disku, kod pristupa podacima na magnetskoj vrpci potrebno je
slijedno proi sve prethodne podatke.

72

73
Podaci se itaju s diska i zapisuju na disk u blokovima. Veliina bloka odgovara veliini sektora. Premda
podaci mogu biti razliitih veliina, njihovo stvarno zapisivanje ili itanje se izvodi samo u punim i
potpunim sektorima.

2.4.3 Fleksibilni disk

Fleksibilni, floppy, disk, disketa predstavlja postojanu memoriju srednjeg kapaciteta. Nainjen je od
mekog savitljivog materijala, mylar plastike, prekrivene magnetski osjetljivim eljeznim oksidom. Disk je
smjeten u zatitnu omotnicu, slika 2.4-3.

Slika 2.4-3 Minidisketa

Disk je mogue nai u tri standardizirane veliine: mikro fleksibilni disk od 3 inch-a, mini fleksibilni disk
od 5 1/4 inch-a i originalni fleksibilni disk od 8 inch-a. Plastina omotnica zatiuje magnetski medij.
Glava za itanje i pisanje podataka pristupa disku preko prozora na omotnici. U sreditu omotnice se
nalazi kruni otvor kroz koji je vidljiv unutarnji prsten diska. Prsten omoguava pogonskom mehanizmu
disk jedinice da zavrti disk. Disk se vrti brzinom od 360 okreta u minuti.
Mali otvor do sredinjeg otvora slui za pozicioniranje poetka podataka pojedinih sektora.
Urez za dozvolu/zabranu upisa podataka na omotnici slui za zatitu podataka na disku. Ako je urez
vidljiv, nepokriven, upis podataka na disk nije dozvoljen, ako je pak urez nevidljiv, pokriven, upis je
mogu.

73

74
Mini fleksibilni diskovi su diskovi kod kojih se podaci zapisuju na gornjoj i donjoj povrini diska,
dvostrani zapis. Mogu bit dvostrani/dvostruke gustoe zapisa (DS/DD) s 9 sektora po stazi i ukupno 40
staza po jednoj strani ili dvostrani/etverostruke gustoe (DS/QD) s 9 ili 15 sektora po stazi i ukupno 80
staza po stranici. DS/DD disketa moe pohraniti koliinu informacija od 720 Kbajta, dok DS/QD disk
moe pohraniti 1.2 Mbajta. Mikro fleksibilni disk, mikrodisketa je zatvorena u kruto zatitno kuite
koje prua dodatnu zatitu, slika 2.4-4.

Slika 2.4-4 Mikrodisketa

Unutar kuita, smjetena je disketa od mekog plastinog materijala prekrivenog magnetski osjetljivim
eljeznim oksidom. Disketa je u sreditu pojaana metalnim diskom kojim se povezuje s mehanizmom
disk jedinice. Unutar metalnog diska nalazi se dodatni utor za povezivanje na rotirajui mehanizam disk
jedinice. Kliua vrataca na kuitu pokrivaju i zatiuju povrinu diska od vanjskih utjecaja. Zatita
pisanja je ostvarena plastinim gumbom s dva poloaja, zabranjeno i dozvoljeno pisanje na disk. Podaci
su na mikrodisketi pohranjeni u formatu etverostruke gustoe te je mogue pohraniti koliinu podataka
od 2 Mbajta, dok standardni kapacitet iznosi 1.44MB. U razvoju su mikrodiskete promjera 3 1/2 inch-a
kapaciteta 4 i 16 Mbajta, dok se diskete promjera 2 inch-a koriste u prijenosnim raunalima.

2.4.4 Magnetske vrpce

Magnetske vrpce predstavljaju vrlo jeftine masovne memorije te slue za pohranu velike koliine
podataka koji se rijee koriste.
Magnetska vrpca je savitljiva plastina vrpca prekrivena tankim filmom feromagnetskog materijala.
irina vrpce je od 1/4 do 3 inch-a. Meutim najee koritene vrpce su iroke 1/2 inch-a, duge 2400 ili
3600 ft (1ft=30cm) i namotane na kolut promjera 10 1/2 inch-a. Standardne gustoe zapisa iznose 200,
556, 800, 1600, 6250 i 12500 bita po inch-u (BPI).
Premda se na magnetskim vrpcama mogu pohraniti vrlo velike koliine podataka vrijeme pristupa
podacima je dugo. Kod dohvata podataka s vrpce ili pohrane podataka na vrpcu, za pristup mjestu
dohvata ili upisa potrebno je slijedno proi sve prethodno zapisane podatke, ime se produljuje vrijeme
pristupa.

2.4.5 Optiki diskovi

74

75
Optiki diskovi su takoer memorije s elektromehanikim pristupom informacijama, a razlika u odnosu
na magnetske je u optikom principu itanja i pisanja. Postoje dvije vrste: izbrisivi i neizbrisivi. Diskovi
bez mogunosti brisanja predstavljaju zapravo ispisnu odnosno permanentnu memoriju. Prednost
optikih diskova u odnosu na magnetske je to tragovi mogu biti vrlo blizu, a to omoguuje vei kapacitet
zapisa. Neizbrisivi optiki diskovi obrauju se toplinom laserskog snopa kojim se formiraju
nereflektirajue udubine na sjajnoj povrini ploe.Povrina diska se nakon upisivanja zatiuje
prozirnim slojem. Kapacitet optikog diska je 600MB. Postoje dva tipa neizbrisivih diskova:
magnetooptiki i promjenjive faze.Kod magnetooptikog diska informacija se zapisuje pomou laserskog
snopa koji podie temperaturu magnetskog medija tako da se moe izvriti upisivanje pomou vanjskog
magnetskog polja. itanje se obavlja pomou laserskog snopa slabijeg intenziteta koji kada se odbija od
materijala mijenja polarizaciju ovisno o orijentaciji magnetskog polja. Kod diskova promjenjive faze
informacija se zapisuje laserskim snopom koji mijenja kristalnu strukturu tako da on vie ili manje
reflektira laserski snop pri itanju.

2.5 Pokazivai
Pokazivae je mogue prema vrsti i koliini podataka koje pokazuju podijeliti na indikatore stanja
ukljueno/iskljueno te brojane, slovnobrojane i grafike pokazivae. Uz navedenu podjelu pokazivae
je mogue razvrstati u aktivne i pasivne pokazivae. Aktivni pokazivai za prikaz podataka koriste
odailjanje svjetlosti, npr., dioda s odailjanjem svjetlosti (LED - light emitting diode); pasivni pokazivai
odbijaju ili upijaju svjetlost, npr., zaslon s tekuim kristalima (LCD - liquid-crystal display).

2.5.0 LED dioda

LED dioda je pokaziva izveden u tehnologiji poluvodia. Budui ne postoji arna nit koja bi izgorila ili
staklo koje bi puklo, LED diode su vrlo pouzdane, jednostavno se povezuju s digitalnom sklopovima i za
svoj rad ne zahtijevaju visoke napone, slika 2.5.1.

Slika 2.5-1 LED dioda

Za potpunu svjetlost veina LED dioda zahtjeva struju od otprilike 10 mA. Budui pad napona na LED
diodi iznosi otprilike 1.7 V, vrijednost otpornika za ogranienje struje R, na slici 2.5-1 iznosi 330 W .
LED diode svjetle crvenom, utom i zelenom bojom. Postoje i dvobojne LED diode koje u kuitu sa tri
stezaljke spajaju diode crvene i zelene boje te svjetle u crvenoj, zelenoj i utoj boji.
75

76

2.5.1 LCD pokaziva

Tekui kristal je materijal koji struji kao tekuina, a ije se molekule usmjeravaju kao kristali.
Primjenom elektrinog polja na materijal molekule se izravnavaju te pokaziva upija svjetlost i pokazuje
se crnim. Kada na materijal nije primjenjeno elektrino polje svjetlost se odbija i pokaziva slii na
srebrno staklo. Potronja LCD pokazivaa je manja od potronje LED diode i iznosi otprilike 1 m W. Pri
konstrukciji digitalnih sklopova koritenje i povezivanje LCD pokazivaa na ostale digitalne sklopove je
dosta sloeno.

2.5.2 Sedam segmentni pokaziva

Sedam segmentni pokaziva je najee koriteni brojani pokaziva. Slika 2.5-2(a) prikazuje sedam
segmentni LED pokaziva s zajednikom katodom, kod kojeg je svaki segment jedna LED dioda 2.5-2(c).
Znamenke se dobivaju odgovarajuim spajanjem pojedinih segmenata, slika 2.5-2(b).

76

77
Slika 2.5-2 Segmenti pokaziva: (a) 7-segmentni pokaziva, (b) prikaz znamenaka, (c) unutarnja
struktura pokazivaa, (d) 12-segmentni pokaziva i (e) 16-segmentni pokaziva

Izvedba 12-segmentnog pokazivaa omoguava uz prikaz znamenaka prikazati i predznak znamenke te

znamenku jedinice prikazati u sredini, slika 2.5-2(d) Za prikaz slovnobrojanih znakova koristi se 16segmentni pokaziva, slika 2.5-2(e).

2.5.3 Katodna cijev

Katodna cijev (CRT - Cathode Ray Tube) predstavlja jedan od najstarijih i najire primjenjivanih
pokazivaa. U primjeni se nalazi u vidu matrinog, rasterskog ili grafikog, vektorskog pokazivaa. Rad
katodne cijevi kao rasterskog pokazivaa je slian radu katodne cijevi televizora. Rad katodne cijevi kao
grafikog pokazivaa je drugaiji od rasterskog i na svom zaslonu prua puno veu razluivost podataka.
Slika 2.5-3(a) prikazuje najvanije sastavne dijelove pokazivaa s katodnom cijevi. Zagrijavanjem vlakna
iz katode se oslobaaju elektroni. Visoki pozitivni napon na zaslonu katodne cijevi privlai osloboene
elektrone. Reetka oblikuje elektrone u uski snop koji pogaa tokasto mjesto, element slike (pel - picture
element) na zaslonu ime se sa fosforiziranog premaza unutarnje strane zaslona odailju fotoni svjetlosti.
Kod jednobojnih cijevi vrsta fosfora odreuje boju svjetlosti koju zrai zaslon. Viebojna cijev se sastoji
od tri niti s odgovarajuim katodama i tri razliita fosforizirana premaza. Fosforizirani premazi odailju
tri razliite boje svjetlosti, crvenu, zelenu i plavu ijim se mijeanjem dobivaju sve ostale boje.

Slika 2.5-3 Katodna cijev: (a) graa i (b) rasterske crte

Ako poloaj snopa elektrona na zaslonu ostaje nepromjenjen samo jedno tokasto mjesto odailje
svjetlost, ali ako se snop otklanja, svjetliti e i susjedna tokasta mjesta. Uz vodoravni otklon svjetli
vodoravna crta preko zaslona. Uz otklon snopa gore dole, svjetli uspravna crta. Otklon snopa se postie
pomou sklopa za otklanjanja snopa smjetenog na vratu cijevi. Sklop se sastoji od zavojnica za uspravni
i zavojnica za vodoravni otklon snopa. Porastom napona na zavojnici za vodoravni otklon, nastaje
77

78
magnetsko polje, koje pomie snop elektrona s lijeve na desnu stranu zaslona. Kada snop doe do desnog
ruba, smanjenjem napona snop se vraa na lijevu stranu. Pri povratku na lijevu stranu jakost snopa
elektrona je zanemariva te povratak snopa nije vidljiv na zaslonu. Za vrijeme povratka snopa, smanjeni
napon uspravnog otklona pomie snop ispod povratne putanje. Napon vodoravnog i uspravnog otklona
se mijenja u navedenom smislu sve dok snop ne pokrije cijeli zaslon. Vodoravne crte se nazivaju crtama
rastera. Slika 2.5-3(b) prikazuje raster na zaslonu katodne cijevi. Jakost snopa elektrona se mijenja
promjenom vodoravnog i uspravnog otklonskog polja. Promjenom jakosti snopa mijenja se jakost svjetla
koju odailje fosforni premaz zaslona to pak na zaslonu stvara sliku. Video signal katodne cijevi ima
dvije razine: razina nule prikazuje crno, a razina jedinice bijelo tokasto mjesto na zaslonu. Podaci se
prikazuju na zaslonu odgovarajuim spojem jedinica i nula. Znak na zaslonu se dobiva pomou tokaste
matrice elemenata slike. Slika 2.5-4 prikazuje tokastu matricu. Znakovi dobiveni pomou matrice 5x7
nalaze se u matrici 7x8, dok se znakovi dobiveni matricom 7x9 nalaze u matrici 9x10, ime se dobiva
jedan prazan redak izmeu dva reda i dvije bjeline izmeu znakova u redu.Grafiki pokazivai za
generiranje crta na zaslonu katodne cijevi ne koristi sklopove za otklanjanje snopa, ve se snop elektrona
usmjerava u bilo koju toku zaslona pomou signala za vodoravno i uspravno pozicioniranje. Na taj
nain je na zaslonu grafikog pokazivaa mogue nacrtati slike proizvoljnog oblika.

Slika 2.5-4 Prikaz znakova pomou matrice elemenata slike 5x7

2.6 Digitalno-analogni (D/A) pretvarai

Digitalno analogni (D/A) pretvara predstavlja suelje izmeu digitalnih i analognih sustava. Digitalno
analogni pretvara prihvaa na svom ulazu n bitni paralelni digitalni kod, a na izlazu daje odgovarajuu
analognu vrijednost napona ili struje. Sklop digitalno analognog pretvaraa sastavljen je od ljestviaste
mree otpornika ije grane se ukljuuju i iskljuuju zavisno o digitalnim vrijednostima koje se
pretvaraju te operacionog pojaala koje slui kao zbrajalo dolaznih struja. D/A pretvara se izvodi
koritenjem operacionog pojaala kao zbrajala i ljestviaste mree otpora.
78

79

Slika 2.6-1 Blok dijagram D/A pretvaraa

Slika 2.6-1 prikazuje blok dijagram D/A pretvaraa. Iznos analognog izlaznog napona n bitnog ulaznog
binarnog koda slijedi iz izraza

pri emu je
Viz = analogni izlazni napon
Vref = referentni analogni ulazni napon
b0 = bit najvee teine ulaznog binarnog koda
bn-1 = bit najmanje teine ulaznog binarnog koda
Operaciono pojaalo se koristi na izlazu sklopa radi strujno naponske pretvorbe. Kod primjena koje
zahtjevaju brze D/A pretvorbe uz ogranieno podruje izlaznog napona, strujno naponska pretvorba se
ostvaruje pomou otpornika, ime se uklanja kanjenje u radu operacionog pojaala.

2.6.0 D/A pretvara s otpornicima

etiribitni D/A pretvara s otpornicima, prikazan na slici 2.6-2, sastavljen je od referentnog naponskog
izvora, etiri elektroniki upravljane sklopke, etiri precizna otpornika otpora iznosa 2 n, n=0..3 i
operacionog pojaala. Radom pojedine sklopke upravlja odgovarajui bit ulaznog koda. Ako je bit u
stanju logike jedinice, sklopka se zatvara. Ako je bit u stanju logike nule sklopka ostaje otvorena.
Otpornik spojen na liniju bita najvee teine, b0, ima vrijednost R. Svaki bit nie teinske vrijednosti je
spojen na otpornik dvostruko veeg otpora, tj. b1 je spojen na otpornik otpora 2R, b2 na 4R, a b3 na 8R.

79

80

Slika 2.6-2 D/A pretvara s otpornicima

Binarno ulazno podruje etiribitnog D/A pretvaraa je u rasponu od 0000 do 1111. Najvii analogni
izlazni napon -1.875 Vref odgovara ulaznoj binarnoj vrijednosti 1111. Niim ulaznim binarnim
vrijednostima odgovaraju nie vrijednosti izlaznog napona.

Znaajni parametar D/A pretvaraa predstavlja

, najmanja promjena izlaznog napona. Parametar je
poznat kao razluivost D/A pretvaraa. Za n bitni D/A pretvara

Glavni nedostatak D/A pretvaraa s optereenim otpornicima je da poveanjem broja bita, poveanje
vrijednosti otpornika smanjuje tonost njihove integrirane izvedbe.
80

81

2.6.1 D/A pretvara s ljestvicom otpora R-2R

etverobitni D/A pretvara s ljestvicom otpora R-2R, prikazan na slici 2.6-3 sastavljen je od referentnog
naponskog izvora, Vref, etiri sklopke, operacionog pojaala i ljestviaste mree otpornika. Jedan
otpornik (2R) u seriji sa sklopkom i drugi (R) polovine vrijednosti prvoga nalaze se u liniji za zbrajanja.

Slika 2.6-3 etribitni D/A pretvara s ljestvicom otpora R-2R (BNVT = bit najvee teine, BNMT = bit
najmanje teine)

Svaka sklopka doprinosi svojom teinskom komponentom vrijednosti izlaznog napona, to dovodi do
izlaznog napona koji je proporcionalan ulaznom binarnom kodu. Npr., u sluaju kada je samo b 0 = 1,
serijski otpornik bita najvee teine, 2R, je spojen u paralelu s nadomjesnim ulaznim otporom od vora
X ljestviaste mree do nule. Nadomjesni otpor, izraunat iz kombinacije paralelno i serijski povezanih
otpornika poevi od bita najnie teine, iznosi 2R. Dakle, ulazna struja, Iul, je jednaka Vref/2R, a izlazni
napon, Viz, je jednak -Vref /2. Iz navedenog sljedi izraz za izlazni napon

Budui se koriste samo dvije vrijednosti otpora R i 2R izvedba D/A pretvaraa s ljestvicom optora R-2R
je jednostavna. Pretvara je praktian za izvedbu, brz i pouzdan u radu. Primjer osambitnog R-2R D/A
pretvaraa predstavlja integrirani krug AD558.

2.6.2 D/A pretvara s ljestvicom otpora 2nR

D/A pretvara s ljestvicom otpora 2nR za prevorbu digitalnog podatka duljine n bita sastavljen je od 2n
otpornika jednakih vrijednosti R i 2n+1-2 analognih sklopki. Na slici 2.6-4 prikazan je pretvara duljine
tri bita. Osam (23) otpornika spojenih u seriju tvore naponski djelitelj, koji proizvodi osam analognih
naponskih razina. Analogne sklopke su upravljane ulaznim digitalnim kodom na nain da svaki kod tvori
jedinstveni put od naponskog djelitelja do izlaza pretvaraa. Radi spreavanja optereenja naponskog
djelitelja, na izlaz pretvaraa je spojeno pojaalo jedininog pojaanja. Premda sklop zahtjeva veliki broj
komponenti jednostavno se izvodi kao integrirani krug visokog stupnja integracije.
81

82

Slika 2.6-4 D/A pretvara s ljestvicom otpora 2nR

2.7 Analogno digitalni (A/D) pretvarai

82

83

Analogno digitalni (A/D) pretvara predstavlja suelje izmeu analognih i digitalnih sustava. A/D
pretvara pretvara analogni ulazni signal u digitalni izlazni signal. Najee koritene izvedbe A/D
pretvaraa su brojilom upravljani A/D pretvara, A/D pretvara sa sukcesivnom aproksimacijom i A/D
pretvara s dvostrukom rampom.
Temeljni sklop A/D pretvaraa je analogni usporeiva, komparator. Blok dijagram analognog
usporeivaa prikazuje slika 2.7-1. Ulazni signali u usporeiva su naponi U 1 i U2 dok je izlaz digitalni
napon U0. Kada je
usporeiva na svom izlazu daje naponski signal visoke razine (logika
jedinica), dok u sluaju kada je U1<U2 izlazni napon je niske razine (logika nula). esto koritenu
izvedbu analognog usporeivaa predstavlja sklop LM311.

Slika 2.7-1 Analogni usporeiva

2.7.0 Brojilom upravljani A/D pretvara

Blok dijagram brojilom upravljanog A/D pretvaraa prikazuje slika 2.7-2. Analogno digitalna pretvorba
zapoinje postavljanjem binarnog brojila u nulu, to rezultira izlaznim naponom U2 = 0. Ako je ulazni
analogni napon V1 vei od izlaznog napona, izlazni napon iz usporeivaa je visok, ime se otvaraju I
vrata i vrijednost brojila poveava za jedan. Inkrementiranjem brojila, poveava se vrijednost napona
U2. Kada je U2 malo vei od ulaznog analognog signala, izlazni signal iz usporeivaa je nizak, ime se
zatvaraju I vrata i zaustavlja rad brojila. Stanje brojila u tom trenutku predstavlja digitalni prikaz
vrijednosti ulaznog analognog napona.

83

84

Slika 2.7-2 Blok dijagram brojilom upravljanog A/D pretvaraa

Glavni nedostatak navedene metode pretvorbe je relativno dugo vrijeme pretvorbe potrebno za
kodiranje ulaznog analognog signala. U najloijem sluaju, potrebno je izvesti 2n taktova da bi se izvela
A/D pretvorba, pri emu je n broj bita potreban za kodiranje analognog signala.

2.7.1 A/D pretvara sa sukcesivnom aproksimacijom

A/D pretvara sa sukcesivnom aproksimacijom je bri u radu. Takoer koristi D/A pretvara, ali je
binarno brojilo zamijenjeno registrom sukcesivne aproksimacije (RSA), kao to je prikazano na slici 2.73.

84

85

Slika 2.7-3 A/D pretvara sa sukcesivnom aproksimacijom (BNVT-bit najvee teine, BNMT-bit
najmanje teine)

Poslije pokretanja pretvorbe impulsom poetka pretvorbe, RSA postavlja bit najvee teine u stanje
logike jedinice, a sve ostale bitove u stanje logike nule. Ako usporeiva utvrdi da je izlaz iz D/A
pretvaraa vei od signala kojeg treba pretvoriti, onda se bit najvee teine postavlja u stanje nule, te se
sljedei bit postavlja kao bit najvee teine, tj postavlja u stanje logike jedinice. Meutim, ako je signal
koji se pretvara vei od izlaza iz D/A pretvaraa, bit najvee teine ostaje u stanju logike jedinice.
Postupak se ponavlja za svaki bit sve dok se ne postigne binarni ekvivalent ulaznog analognog signala.
Postupak zahtjeva samo n taktova.
Primjer izvedbe A/D pretvaraa sa sukcesivnom aproksimacijom predstavlja osambitni integrirani krug
National ADC0844.

2.7.2 A/D pretvara s dvostrukom rampom

Blok dijagram A/D pretvaraa s dvostrukom rampom prikazan je na slici 2.7-4(a). Poslije pokretanja
pretvorbe impulsom poetka pretvorbe, brojilo se postavlja u nulu i analogni ulazni napon U ul se odabire
kao ulaz u sklop integratora. Kada izlaz iz integratora, Uiz, dostigne vrijednost nula, brojilo poinje
brojati. Poslije utvrenog vremena T, brojilo ima pretok. Izlaz iz sklopa integratora na kraju utvrenog
vremena T je proporcionalan analognom ulaznom signalu, to prikazuje slika 2.7-4(b).

85

86

Slika 2.7-4 A/D pretvara s dvostrukom rampom: (a) blok

dijagram

86

87
Slika 2.7-5 A/D pretvara s dvostrukom rampom: (b)
vremenski slijed

Na kraju vremena T, tj. kada doe do pretoka brojila, referentni napon, Uref, je odabran i sklop
integratora generira rampu pozitivnog nagiba. Porastom napona U0, brojilo se inkrementira sve dok Uiz
ne dostigne napon praga usporeivaa (0 V), kada se brojilo zaustavlja. Vrijednost brojila je binarni kod
analognog napona Uul. A/D pretvara s dvostrukom rampom prua jeftinu pretvorbu visoke tonosti.

87

88

3.1 Organizacija sustava digitalnog raunala

3.1.1 Sklopovlje
3.1.2 Programska podrka
3.2 Arhitektura mikroraunalnog sustava
3.3 Arhitektura mikroprocesora
3.3.1 Arhitektura sredinje procesne jedinice
3.3.2 Operacije unutar mikroprocesora
3.4 Naredbe strojnog jezika
3.4.1 Format naredbe
3.4.2 Naini adresiranja
3.4.3 Skup naredbi
3.5 Mikroprocesor Intel 8085
3.5.1 Programski model mikroprocesora Intel 8085
3.5.2 Skup naredbi mikroprocesora 8085
3.5.2.2 Naredbe izvoenja aritmetikih operacija
3.5.2.3 Naredbe izvoenja logikih operacija
3.5.2.4 Naredbe grananja tijeka programa
3.5.2.5 Ulazno/izlazne naredbe
3.5.2.6 Naredbe za rad sa slonikom i nadzor rada mikroprocesora
3.5.3.1 Naredbe prijenosa podataka
88

89
3.6 Rad sa slonikom i posluivanje zahtjeva za prekidom

3.1 Organizacija sustava digitalnog raunala

Digitalni raunalni sustavi sastavljeni su od dva osnovna sastavna dijela, sklopovlja (hardware) i
programske podrke (software). Sklopovlje digitalnog raunala ine sklopovi i ureaji kao to su
npr., memorijska jedinica, aritmetika i logika jedinica, upravljaka jedinica, ulazno/izlazne
jedinice. Programsku podrku ini skup naredbi (programa) koji usmjeravaju djelovanje sklopovlja
digitalnog raunala.

3.1.1 Sklopovlje
Blok dijagram digitalnog raunala prikazuje slika 3.1-1. Izvedba pojedinih komponenti koje ine etiri
osnovna sklopovska dijela digitalnog raunala se razlikuje, kao to se i pojedini dijelovi mogu
preklapati i dijeliti komponente. Meutim, etiri osnovne funkcije pridruene pojedinom dijelovima
jasno se prepoznaju.

89

90
Slika 3.1-1 Blok dijagram digitalnog raunala

Memorijska jedinica (MJ) slui za skladitenje podataka i programa koji se trenutno obrauju, odnosno
izvode. Aritmetika i logika jedinica (ALJ) izvode aritmetike i logike operacije s podacima
dohvaene iz memorijskih i/ili ulaznih jedinica i obraene podatke vraaju u memorijsku i/ili ih
predaju izlaznim jedinicama. Ulazno/izlazni (UI) sustav se sastoji od ureaja za razmjenu podataka
sa sustavima izvan digitalnog raunala, te za trajniju pohranu veih koliina podataka. Primjere
ulaznih jedinica ine tipkovnica, ita optikog diska i analogno digitalni pretvara, dok primjere
izlaznih jedinica ine tiskalo, crtalo i digitalno analogni pretvara. Neke ulazno/izlazne jedinice slue
i kao ulazne i kao izlazne jedinice, npr., terminal sastavljen od tipkovnice i zaslona, jedinica
magnetskog diska. Upravljaka jedinica (UJ) usklauje rad memorijske jedinice, aritmetiko logike
jedinice i ulazno/izlaznih jedinica. Dohvaa programe smjetene u memorijskoj jedinici, dekodira
naredbe programa i usmjerava aritmetiko logiku jedinicu na izvoenje odgovarajuih koraka
obrade. Uz to upravljaka jedinica nadgleda odvijanje ulazno/izlaznih operacija.

3.1.2 Programska podrka

Programska podrka se uglavnom dijeli na sistemsku programsku podrku i korisniku programsku
podrku. Sistemsku programsku podrku ini skup programa pripravljenih za prihvaanje i
izvrenje korisnikih programa. Korisniku programsku podrku ine programi za rjeavanje
odreenog zadatka sastavljeni od korisnika raunalnog sustava.
Program ini skup naredbi i podataka koji poblie oznaavaju postupak rijeavanja odreenog zadatka.
Kako temeljnu jedinicu za prikaz informacija digitalnog sustava predstavljaju binarne znamenke
ije su vrijednosti 0 ili 1, programi i podaci se izraavaju znamenkama binarnog sustava. Programi
pisani pomou binarnih znamenaka 0 i 1 nazivaju se programima pisanim strojnim jezikom. Na toj
razini programiranja naredbe, npr., za zbrajanje (ADD - zbroji) ili oduzimanje (SUB - oduzmi), su
zapisane jedinstvenim uzorkom binarnih znamenaka koji sklopovlje digitalnog raunala prepoznaje
i neposredno izvodi. Pisanje programa naredbama strojnog jezika pomou odgovarajueg niza
binarnih znamenaka je zamorno i sklono pravljenju pogreaka. Uz to programer mora dobro
poznavati grau digitalnog raunala, budui su naredbe strojnog jezika prilagoene njihovom
izvoenju na odreenoj arhitekturi raunala.
Tekoe programiranja strojnim jezikom se umanjuju kada se umjesto binarnih znamenaka 0 i 1 za
pisanje programa koriste nazivi, simboli koji se lako pamte, mnemonici, kao ADD za zbrajanje ili
SUB za oduzimanje. Programiranje na simbolikoj razini se naziva programiranje mnemonikim
jezikom ili asemblerskim jezikom. Naredbe pisane mnemonikim jezikom jednoznano su zdruene s
naredbama pisanim strojnim jezikom. I kod pisanja programa mnemonikim jezikom programer
mora dobro poznavati grau digitalnog raunala. Za prevoenje programa pisanih mnemonikim
jezikom u programe izraene strojnim jezikom slui program za prevoenje asembler. Kada se
asembler izvodi na raunalu za kojeg stvara strojni kod, asembler se naziva rezidentnim
asemblerom. Kada se asembler izvodi za stvaranje strojnog koda na drugom raunalu, asembler se
naziva krinim (cross) asemblerom.
Premda pisanje programa mnemonikim jezikom predstavlja napredak u odnosu na pisanje programa
strojnim jezikom, jo uvijek predstavlja raunalu usmjereni nain programiranja, tj. program
napisan mnemonikim jezikom za jedno raunalo ne moe se izvoditi na drugom raunalu. Strojni i
90

91
mnemoniki jezici se nazivaju niim programskim jezicima. Za razliku od programa pisanih u niim
programskim jezicima, programi pisani u viim programskim jezicima, npr., C, C++, Pascal,
Fortran, BASIC, LISP, Prolog, mogu se izvoditi na praktiki bilo kojem raunalu. Vii programski
jezici su problemski usmjereni jezici koji dozvoljavaju pisanje programa nainom bliskim
izraavanju problema prirodnim jezikom. Pojedina naredba pisana u viem programskom jeziku
prilikom prevoenja ralanjuje se na vie neposredno izvedivih strojnih naredbi.
Postoje dva naina prevoenja programa pisanog viim programskim jezikom u program izraen
strojnim jezikom. Kada se pojedina naredba programa pisanog viim jezikom izvodi neposredno
poslije prevoenja u odgovarajui skup naredbi strojnog jezika, sustav se ponaa kao jezini tuma
(interpreter). Primjeri jezinih tumaa su programi za tumaenje upravljakih naredbi sistemskih
programa digitalnog raunala. Kada se sve naredbe programa pisanog viim jezikom prevode u
odgovarajui skup naredbi strojnog jezika, a tek potom pokree njihovo izvoenje sustav se ponaa
kao jezini prevoditelj (compiler). Nakon uspjenog prevoenja, program se moe izvoditi koliko se
puta eli bez potrebe ponovnog prevoenja. Suvremene vie programske jezike mogue je prevoditi
primjenom jezinog prevoditelja, npr. C, Pascal, Fortran.
Poslove odabira jezinog prevoditelja ili asemblera za prevoenje danog programa u strojni jezik,
pokretanje i zaustavljanje izvoenja programa te gospodarenja razliitim sredstvima raunala izvodi
skup sistemskih programa nazvan operacijskim sustavom digitalnog raunala. Operacijski sustav
gospodari sklopovljem, programskom podrkom i izmjenom podataka izmeu raunala i korisnika.
Operacijski sustav ini niz programskih slojeva nad sklopovljem koji oslobaaju programera i
korisnika od poslova neposrednog podravanja i rukovanja sklopovljem, te se oni mogu posvetiti
programima i podacima. Operacijski sustav se projektira za odreenu raunalnu arhitekturu, to
znai da se svaki operacijski sustav ne moe koristiti na svakom mikro, mini ili velikom raunalu.
Primjer operacijskog sustava raspoloivog i na mikro, mini i velikim raunalima jest UNIX.

3.2 Arhitektura mikroraunalnog sustava

Mikroprocesor predstavlja digitalni integrirani krug visokog stupnja integracije. Mikroprocesor je sklop
sredinje procesne jedinice mikroraunalnog sustava izveden u ipu, a koji izvrava operacije
aritmetiko-logike i upravljake jedinice.
Budui su programi i podaci mikroraunalnog sustava pohranjeni u istoj memoriji sustav se naziva i
raunalom s pohranjenim programom.
Glavne komponente mikroraunalnog sustava meusobno su povezane pomou sabirnice (bus-a).
Sabirnicu ini skup vodova po kojima se prenose adrese, podaci i upravljaki signali. Adresnom
sabirnicom se prenose signali koji oznaavaju adresu memorijske lokacije ili ulazno/izlazne jedinice
koja treba izmjenjivati podatke s mikroprocesorom i to jednosmjerno od mikroprocesora prema
memoriji ili ulazno/izlaznoj jedinici. Broj adresnih vodova je razliit za pojedine mikroprocesore, a
obino je to od 16 do 32. Tako npr., uz 24 bitnu sabirnicu, mikroprocesor moe pristupiti do 224
memorijskih lokacija. Memorije su sastavljene od memorijskih lokacija duljine od 8, 16, 32 ili 64
bita. Sabirnicom podataka se prenose podaci izmeu mikroprocesora, memorije i ulazno/izlaznih
jedinica. Sabirnica podataka omoguava dvosmjerni tok podataka. irina sabirnice je od 8 do 64
bita. Signali koji se prenose preko upravljake sabirnice slue za vremensko usklaivanje djelovanja
memorijske i ulazno/izlaznih jedinica, odabir rada s podacima iz memorijske ili ulazno/izlazne
jedinice te prijenos zahtijeva za pisanjem u ili itanjem iz odabrane jedinice.
91

92

3.3 Arhitektura mikroprocesora

3.3.1 Arhitektura sredinje procesne jedinice
Mikroprocesor (m P) je sastavljen od namjenskih registara, skupa registara ope namjene, aritmetiko
logike jedinice, upravljake jedinice, adresne, podatkovne i upravljake sabirnice, prikazanih na
slici 3.3-1. Komponente mikroprocesora su povezane preko unutarnje sabirnice.

92

93

Slika 3.3-1 Arhitektura mikroprocesora

Skup namjenskih registara ine programsko brojilo (PC - program counter), kazalo slonika (SP - stack
pointer) i registar stanja programa (PSW - program status word).
Programsko brojilo sadri adresu memorijske lokacije iz koje se dohvaa sljedea naredba. Poslije
svakog dohvata (itanja) naredbe iz memorije, sadraj programskog brojila se automatski puni
adresom memorijske lokacije iz koje se treba dohvatiti sljedea naredba.
Ponekad, mikroprocesor privremeno prekida izvoenje glavnog zadatka i prihvaa se drugih poslova,
kao to su posluivanje prekida ili poziva potprograma. U tom sluaju, mikroprocesor pohranjuje
sadraje svojih registara, svoje stanje, i podatke vezane uz izvoenje tekueg zadatka u odreeno
podruje ispisno/upisne memorije nazvano slonikom, stogom (stack). Kazalo slonika pokazuje na
posljednje pohranjene podatke ili slijedeu raspoloivu lokaciju u sloniku. Kazalo slonika slui za
pohranu ili dohvat podataka bez izriitog navoenja adrese podataka.
Registar stanja programa sastavljen je od niza bitova, zastavica (flag), postavljenih u stanje logike
jedinice ili nule, zavisno o rezultatu izvoenja prethodne naredbe. Npr., ako operacija zbrajanja dva
osambitna broja proizvede prijenos s bita najvee teine, onda se postavi zastavica prijenosa (CF carry flag) registra stanja. Naredbe uvjetnog skoka, grananja, koriste zastavice registra stanja za
donoenje odluka o usmjeravanju toka programa.
U mikroprocesoru postoje dva namjenska registra kojima programer odnosno korisnik nemoe
pristupiti, to su registar instrukcija (IR - instruction register) i privremeni registar. Kada
mikroprocesor dohvaa naredbu iz memorijske lokacije oznaene programskim brojilom,
pohranjuje je u registar instrukcija, gdje se u postupku utvrivanja operacije koju naredbom treba
uzvriti izvodi njezino dekodiranje. Privremeni registar slui aritmetiko/logikoj jedinici za
privremenu pohranu pomonih podataka u postupku izvoenja aritmetikih i/ili logikih operacija
93

94
Registri ope namjene slue za privremenu pohranu podataka koji se nalaze u toku obrade. Isto tako
registri ope namjene pohranjuju kazala koja upuuju na pojedine memorijske lokacije vanjske
memorije. Temeljni zadatak mikroprocesora je dohvat naredbe iz memorije, njezino dekodiranje te
generiranje upravljakih signala potrebnih za njezino izvoenje. Zadatak izvodi upravljaka
jedinica mikroprocesora. Upravljaka jedinica je sastavljena od krugova za vremensko usklaenje
rada i usmjeravanje podataka, kao to su multipleksori i dekoderi. Upravljaka jedinica dekodira
naredbu koja se obrauje i izmeu razliitih komponenata mikroprocesora uspostavlja staze za
podatke.

3.3.2 Operacije unutar mikroprocesora

Operacije unutar mikroprocesora mogu se saeti u sljedea etiri koraka:

1.

Naredba koju treba izvesti se dohvaa iz memorijske lokacije adresirane sadrajem

programskog brojila, i pohranjuje u registru instrukcija.

2.

Naredba se dekodira, a sadraj programskog brojila obnavlja na nain da pokazuje na

memorijsku lokaciju gdje je smjetena sljedea naredba koja se treba izvesti.

3.

Tekua naredba se izvodi.

4. Prethodna tri koraka se ponavljaju.

Temeljni ciklus rada mikroprocesora prikazuje slika 3.3-2.
U ciklusu dohvata naredbe, mikroprocesor postavlja adresu raspoloivu u programskom brojilu na
adresnu sabirnicu i izdaje upravljaki signal kojim se zahtjeva da memorija naredbu postavi na
sabirnicu podataka. Zatim mikroprocesor ita naredbu sa sabirnice podataka i stavlja je u registar
instrukcija za dekodiranje. Poslije dekodiranja naredbe, upravljaka jedinica generira signale nune
za izvoenje operacija zapisanih u naredbi. Kada je izvoenje naredbe zavreno, u programsko
brojilo se upisuje adresa naredbe koja se sljedea treba izvesti i ciklus se ponavlja.
Meutim, ako se pri dekodiranju utvrdi da je naredba koju treba izvesti naredba uvjetnog grananja,
prije izvoenja naredbe ispituje se registar stanja programa. Ako je postavljeni uvjet u naredbi
grananja ispunjen, programsko brojilo se postavlja na adresu iz naredbe grananja. Ako postavljeni
uvjet nije ispunjen, u programsko brojilo se upisuje adresa naredbe koja neposredno slijedi iza
upravo dohvaene naredbe. U sluaju naredbe bezuvjetnog grananja, u programsko brojilo se
upisuje adresa naredbe na koju upuuje naredba bezuvjetnog grananja.

94

95

Slika 3.3-2 Temeljni ciklus rada mikroprocesora

95

96

Primjer 3.3-1
Neka je sadraj programskog brojila sa slike 3.3-1 jednak (0000 0000
0110 0100)2, registra R1 = (1101 0011)2, a registra R2 = (0011 1100)2. (a)
Kako glasi adresa sljedee naredbe koja e se dohvatiti i izvesti? (b)
Ako se u lokaciji na adresi navedenoj u programskom brojilu nalazi
dvobajtni kod koji odgovara naredbi pomakni sadraj R1 u R2, koji
e sadraji biti zapisani u registrima R1 i R2 te programskom brojilu?
Rjeenje 3.3-1

a.

Budui je u programskom brojilu zapisana adresa sljedee

naredbe kojoj se pristupa i koja e se izvriti, ta naredba e biti
dohvaena iz memorijske lokacije s adrese (0000 0000 0110 0100)2,
tj. (100)10.

b.

Poslije izvoenja dvobajtne naredbe iz memorijske lokacije

(100)10, programsko brojilo e pokazivati na sljedeu naredbu
pohranjenu u memoriji. Dakle, programsko brojilo sadri adresu
(000 000 0110 0110)2, koja predstavlja poetno pohranjenu
vrijednost uveanu za duljinu upravo dohvaene naredbe.
Naredba za pomicanje sadraja ne mijenja sadraj izvornog
registra, u primjeru je to R1, te registri R1 i R2 sadre istu
vrijednost (1101 0011)2

3.4 Naredbe strojnog jezika

Naredba strojnog jezika je neposredno izvediva uputa mikroprocesoru, a niz takvih naredbi tvori
program u strojnom jeziku.

3.4.1 Format naredbe

Openito, naredba strojnog jezika ima dvije komponente ili polja:
1. Polje operacijskog koda.
2. Polje ili polja operanda.
Polje operacijskog koda ini niz binarnih znamenaka koje oznauju vrstu operacije koju mikroprocesor
treba izvesti. Polje ili polja operanda oznauju informacije potrebne kod izvoenja naredbe. Slika
3.4-1 prikazuje opi format naredbe strojnog jezika.

96

97
Slika 3.4-1 Opi format naredbe strojnog jezika

Dok svaka naredba mora imati polje operacijskog koda, naredba moe biti bez polja operanda ili imati
jedno, dva ili vie takvih polja. U polju operanda mogu se nalaziti stvarni podaci, vrijednosti adrese
stvarnih podataka ili kazalo na adresu stvarnog podatka. Sljedee tri naredbe predstavljaju primjere
naredbi bez, te s jednim i dva polja operanda:
Naredba bez polja operanda ..............HLT
Naredba s jednim poljem operanda .....................CLR.............R1
Naredba s dva polja operanda .....................................ADD............... R1, R2
HLT je mnemoniki kod za naredbu zaustavljanja, stop (HALT), rada mikroprocesora i nakon izvoenja
koje mikroprocesor prelazi i ostaje u stanju praznog hoda, mirovanja. CLR je mnemoniki kod za
naredbu brisanja (CLEAR) sadraja registra R1. Pretpostavljajui da mikroprocesor koristi registar
R2 kao izvorni, predajni, a registar R1 kao odredini, prijemni registar, mnemoniki kod ADD R1, R2
upuuje mikroprocesor da zbroji (ADD) sadraje registara R1 i R2, a rezultat prohrani u registar R1,
tj. R1 = R1 + R2.
Format i duljina naredbi strojnog jezika se razlikuje od jednog do drugog mikroprocesora. Duljina polja
operacijskog koda odreuje broj zasebnih operacija koje se mogu navesti. Npr., polja operacijskog
koda duljine 4 i 8 bita odreuju 16 odnosno 256 zasebnih operacija.Premda mikroprocesor izvodi
programe zapisane strojnim jezikom, kod programiranja se radi jednostavnosti pisanja i tumaenja
programa koristi mnemoniki jezik. Programi u mnemonikom jeziku se prije izvoenja moraju
prevesti, pomou programa za prevoenje mnemonikog jezika, u strojni kod. Openito naredba
zapisana u mnemonikom jeziku obuhvaa etiri polja sljedeeg formata:
OZNAKA: OPERACIJSKI_KOD OPERAND ; KOMENTAR
Polje OZNAKA je neobavezno polje koje memorijskoj lokaciji u kojoj je naredba smjetena pridruuje
naziv. Polje OPERACIJSKI_KOD sadri mnemonik naredbe za operaciju koju treba izvesti. Ako
postoji, polje OPERAND oznaava podatak koji je potreban naredbi u postupku njezinog izvoenja.
Operandi se mogu izraziti kao binarni, oktalni, heksadecimalni ili decimalni brojevi, te kao
simboliki nazivi s pridruenim vrijednostima. Polje KOMENTAR je neobavezno polje opisa odnosa
naredbe prema programu. Polje komentara slui za razjanjavanje i dokumentiranje programa.

3.4.1 Format naredbe

Openito, naredba strojnog jezika ima dvije komponente ili polja:
1. Polje operacijskog koda.
2. Polje ili polja operanda.
Polje operacijskog koda ini niz binarnih znamenaka koje oznauju vrstu operacije koju mikroprocesor
treba izvesti. Polje ili polja operanda oznauju informacije potrebne kod izvoenja naredbe. Slika
3.4-1 prikazuje opi format naredbe strojnog jezika.

97

98

Slika 3.4-1 Opi format naredbe strojnog jezika

Dok svaka naredba mora imati polje operacijskog koda, naredba moe biti bez polja operanda ili imati
jedno, dva ili vie takvih polja. U polju operanda mogu se nalaziti stvarni podaci, vrijednosti adrese
stvarnih podataka ili kazalo na adresu stvarnog podatka. Sljedee tri naredbe predstavljaju primjere
naredbi bez, te s jednim i dva polja operanda:
Naredba bez polja operanda ..............HLT
Naredba s jednim poljem operanda .....................CLR.............R1
Naredba s dva polja operanda .....................................ADD............... R1, R2
HLT je mnemoniki kod za naredbu zaustavljanja, stop (HALT), rada mikroprocesora i nakon izvoenja
koje mikroprocesor prelazi i ostaje u stanju praznog hoda, mirovanja. CLR je mnemoniki kod za
naredbu brisanja (CLEAR) sadraja registra R1. Pretpostavljajui da mikroprocesor koristi registar
R2 kao izvorni, predajni, a registar R1 kao odredini, prijemni registar, mnemoniki kod ADD R1, R2
upuuje mikroprocesor da zbroji (ADD) sadraje registara R1 i R2, a rezultat prohrani u registar R1,
tj. R1 = R1 + R2.
Format i duljina naredbi strojnog jezika se razlikuje od jednog do drugog mikroprocesora. Duljina polja
operacijskog koda odreuje broj zasebnih operacija koje se mogu navesti. Npr., polja operacijskog
koda duljine 4 i 8 bita odreuju 16 odnosno 256 zasebnih operacija.
Premda mikroprocesor izvodi programe zapisane strojnim jezikom, kod programiranja se radi
jednostavnosti pisanja i tumaenja programa koristi mnemoniki jezik. Programi u mnemonikom
jeziku se prije izvoenja moraju prevesti, pomou programa za prevoenje mnemonikog jezika, u
strojni kod. Openito naredba zapisana u mnemonikom jeziku obuhvaa etiri polja sljedeeg
formata:
OZNAKA: OPERACIJSKI_KOD OPERAND ; KOMENTAR
Polje OZNAKA je neobavezno polje koje memorijskoj lokaciji u kojoj je naredba smjetena pridruuje
naziv. Polje OPERACIJSKI_KOD sadri mnemonik naredbe za operaciju koju treba izvesti. Ako
postoji, polje OPERAND oznaava podatak koji je potreban naredbi u postupku njezinog izvoenja.
Operandi se mogu izraziti kao binarni, oktalni, heksadecimalni ili decimalni brojevi, te kao
simboliki nazivi s pridruenim vrijednostima. Polje KOMENTAR je neobavezno polje opisa odnosa
naredbe prema programu. Polje komentara slui za razjanjavanje i dokumentiranje programa.

3.4.2 Naini adresiranja

Naini adresiranja predstavljaju naine oznaavanja operanada u naredbama strojnog jezika. Nain
adresiranja oznaava korake koje mikroprocesor mora poduzeti da dobije pravog operanda, tj.
nain adresiranja operanda oznaava nain obrade stvarnog podatka. Razliiti mikroprocesori
podravaju razliite naine adresiranja. etiri tipina nain adresiranja jesu:
98

99

1.

Neposredno adresiranje. U tom nainu adresiranja podaci s kojima se manipulira

predstavljaju dio naredbe. Npr., naredba MVI A, 195 neposredno prenosi naznaeni cijeli broj 195
u registar A. U tom sluaju, operand 195 predstavlja stvarni podatak, jasno naznaen u naredbi,
kojim se puni registar A.

2.

Izravno adresiranje. Takvim nainom adresiranja naznauje se adresa lokacije stvarnog

operanda. Npr., naredba LDA A, 195 puni registar A s sadrajem memorijske lokacije s adrese
195. Operand 195 je adresa na kojoj se nalazi podatak kojim se puni registar A.

3.

Registarsko adresiranje. Stvarni podaci koji se obrauju su smjeteni u unutarnjim

registrima mikroprocesora, a operand oznauje koje registre treba koristiti pri obradi. Npr.,
naredba MOV A, B prenosi sadraj registra B u registar A.

4.

Registarsko neizravno adresiranje . U registru navedenom u polju operanda naredbe nalazi

se adresa memorijske lokacije stvarnog podatka koji se obrauje. Npr., naredba MOV M, 195
prenosi broj 195 u memorijsku lokaciju M. Ako je adresa memorijske lokacije M zapisana u paru
registara H i L, naredba e puniti brojem 195 memorijsku lokaciju ija je adresa zadana
sadrajem registra H i L.

99

100

3.4.3 Skup naredbi

Skup naredbi ine svi operacijski kodovi koje mikroprocesor prepoznaje i moe neposredno izvoditi u
svom sklopovlju. Za djelotvorno koritenje mikroprocesora nuno je poznavati skup instrukcija i
naine adresiranja dotinog mikroprocesora.
Duljinu rijei predstavlja broj bita kojima naredbe mikroprocesora mogu rukovati. Duljinu rijei
odreuje irina sabirnice podataka. Najee duljine su 8, 16, 32 i 64 bita. Predstavnici 8-bitnih
mikroprocesora su Intel 8085, Zilog Z80 i Motorola 6800; 16-bitnih mikroprocesora su Intel 8086 i
80286, Motorola MC68000 i Zilog Z8000; 32-bitnih mikroprocesora su Intel 80486, Motorola
MC68030 i National NS32032; 64-bitnih mikroprocesora Intel Pentium.

3.5 Mikroprocesor Intel 8085

100

101
Mikroprocesor 8085 je razvila tvrtka Intel iz SAD-a i predstavlja iroko prihvaeni tip 8-bitnog
mikroprocesora. Izveden je u ipu dimenzija 6 * 6 mm i smjeten u kuitu s 40 vanjskih stezaljki.
Napaja se istosmjernim naponom od +5 V.

3.5.1 Programski model mikroprocesora Intel 8085

Unutarnju arhitekturu mikroprocesora Intel 8085 prikazuje slika 3.5-1. Mikroprocesor je sastavljen od
aritmetiko-logike jedinice (ALU- Arithmetic-Logic Unit), upravljake jedinice (CU- Control Unit),
registra instrukcija (IR- Instruction Register) i slijedeih registara kojima se moe pristupiti
naredbama strojnog jezika: 16-bitnog programskog brojila (PC - program counter), 16-bitnog kazala
slonika (SP - stack pointer), 8-bitnog registra stanja programa (PSW - program status word), est 8bitnih registara ope namjene (B, C, D, E, H i L) i 8-bitnog registra akumulatora (A - accumulator).
Prethodno navedeni registri predstavljaju i programski model mikroprocesora 8085.Registri
programskog brojila PC i kazala slonika SP duljine 16 bita dozvoljavaju adresiranje u podruju od
0 do (216-1), tj. ukupno 65536 lokacija. Stoga je mogue izravno adresirati 64K (216) memorijskih
lokacija. Registar stanja programa kao zastavice stanja koristi samo 5 od 8 raspoloivih bita. To su
zastavica prijenosa binarne znamenke na teinski vie mjesto (CY - carry), zastavica pomonog
prijenosa (AC - auxiliary carry), zastavica pariteta (P - parity), zastavica predznaka (S - sign) i
zastavica nule (Z - zero), prikazanih na slici 3.5-2.

Slika 3.5-1 Unutarnja arhitektura mikroprocesora Intel 8085

101

102

Slika 3.5-2 Format registra stanja mikroprocesora 8085

Zastavice se postavljaju u stanje logike nule ili jedinice zavisno o rezultatu izvoenja aritmetikih i
logikih operacija i pomau kod donoenja odluka i izvoenja grananja pod nadzorom programa.
est registara ope namjene se koristi za pohranu podataka i adresa unutar mikroprocesora. Osim
toga pojedine naredbe prilikom izvoenje 16-bitnih operacija koriste registre ope namjene u
parovima. Registarski parovi HL, BC i DE slue i kao adresna kazala. Akumulator je registar najire
primjene. Veina aritmetikih i logikih operacija zahtjeva da se jedan od operanada prilikom
izvoenja naredbe nalazi u akumulatoru. Isto tako i rezultat operacije se privremeno pohranjuje u
akumulator. Kod izvoenja ulazno/izlaznih operacija izmeu mikroprocesora i ulazno/izlaznih
jedinica, akumulator slui za privremenu pohranu podataka u postupku njihovog prijema s ulazne
jedinice odnosno predaje izlaznoj jedinici.

102

103

103

104

3.5.2 Skup naredbi mikroprocesora 8085

Skup naredbi mikroprocesora 8085 ini 75 razliitih naredbi, koje u spoju s nainima adresiranja
pruaju 246 razliitih operacija. Duljine naredbi su od 1 do 32 bajta. Prvi bajt naredbe je operacijski
kod. Ako postoje, drugi i trei bajt su operandi. Mnemonici pridrueni naredbama odgovaraju
djelovanju naredbe. Skup naredbi je podijeljen u est vrsta. Simboli i kratice koritene u opisu
naredbi prikazuje Tablica 3.5-1.

Simbol

Znaenje

adrs

16 bitna vrijednost adrese

data8

8 bitni podatak

data16

16 bitni podatak

rp
rpB,D
r, r1 , r2

registarski par HL, DE ili BC

registarski par BC ili DE
Jedan od registara A, B, C, D, E, H, ili L

8 bitna memorijska lokacija ija adresa je u

registarskom paru HL

()

Sadraj memorije ili registara

Port

8 bitna adresa U/I jedinice

Smjer prijenosa

Tablica 3.5-1 Simboli i kratice

104

105

3.5.2.2 Naredbe izvoenja aritmetikih operacija

Naredbe za izvoenje aritmetikih operacija slue za zbrajanje, oduzimanje, inkrementiranje ili
dekrementiranje podataka pohranjenih u registrima ili memoriji. Tablica 3.5-3 prikazuje
mnemonike koritene u toj skupini naredbi.

Tablica 3.5-3 Naredbe izvoenja aritmetikih operacija

105

106

106

107

107

108

3.5.2.3 Naredbe izvoenja logikih operacija

Naredbe ove skupine koriste se za izvoenje logikih operacija s podacima u registrima, memoriji i
zastavicama stanja registra stanja programa. Tablica 3.5-4 prikazuje mnemonike koritene u toj
skupini naredbi. Naredbe izvoenja logikih opearcija I, ILI i iskljuivo ILI slue za brisanje,
postavljanje i komplementiranje pojedinih bita u akumulatoru. Naredba okretanja slui za pomak
sadraja akumulatora jedno mjesto u lijevu ili desnu stranu. Za postavljanje ili komplementiranje
zastavice prijenosa postoje dvije naredbe. Dvije naredbe usporeivanja slue za usporeivanje
sadraja akumulatora s nekim drugim 8-bitnim registrom, sadrajem 8-bitne memorijske lokacije ili
trenutnim 8-bitnim podatkom. Rezultat izvoenja naredbi usporeivanja ne utjee na sadraj
akumulatora, registara ili memorije, ali utjee na zastavice stanja. Npr., ako je sadraj akumulatora
55, onda naredba CPI 55 ostavlja sadraj akumulatora nepromjenjenim, dok se zastavica nule
postavlja u stanje logike jedinice.

108

109
Tablica 3.5-4 Naredbe izvoenja logikih operacija

Primjer 3.5-4
Koritenjem do sada opisanih naredbi, napisati slijed naredbi koji e u
registar A upisati konstantu (0000111)2, obrisati bitove b0 i b1,
komplementirati bitove b3 i b4, te postaviti bitove b6 i b7, pri emu bit
b0 predstavlja bit najmanje teine, a bit b7 bit najvee teine registra
A.
Rjeenje 3.5-4

Za punjenje registra A sa (00001111)2 koristi se naredba broj 1. Za

brisanje navedenih bitova koristi se logika operacija I (AND).
Poslije izvoenja naredbe broj 2, u akumulatoru se nalaze nule na
mjestima gdje su i u operandu bile nule. Za komplementiranje
zadanih bitova koristi se operacija iskljuivo ILI (XOR). Poslije
izvoenja naredbe broj 3, u akumulatoru se na mjestima koja
odgovaraju jedinicama operanda nalaze komplementi prethodnih
vrijednosti sadraja akumulatora, a na mjestima gdje su u operandu
bile nule nalaze se nepromjenjene prethodne vrijednosti sadraja
akumulatora. Za postavljanje vrijednosti zadanih bitova u stanje
logike jedinice koristi se logika operacija ILI (OR). Poslije
izvoenja naredbe broj 4, u akumulatoru se na mjestima gdje su u
operandu bile jedinice takoer nalaze jedinice, dok se na mjestima
gdje su u operandu bile nule nalaze nepromjenjene prethodne
vrijednosti sadraja akumulatora.

3.5.2.4 Naredbe grananja tijeka programa

Naredbe grananja tijeka programa mijenjanjem sadraja programskog brojila na adrese koje nisu
neposredno u slijedu, na uvjetan ili bezuvjetan nain mijenjaju tijek normalnog slijednog izvoenja
programa.
Postoje tri vrste naredbi bezuvjetnog grananja: naredba skoka, naredba poziva i naredba vraanja.
Naredba skoka (JMP - jump) mijenja normalni slijedni tijek programa zamijenjujui sadraj
109

110
programskog brojila adresom koja se nalazi u naredbi. Naredba skoka ima format JMP adr.
Naredba poziva (CALL) mijenja normalni slijedni tijek izvoenja programa tako da se prvo trenutni
sadraj programskog brojila pohrani u slonik, a zatim programsko brojilo napuni adresom koja se
nalazi u polju operanda naredbe. Naredba poziva slui za ulaz u potprogram, a oblik formata je
CALL adr. Naredba vraanja (RET - return) mijenja normalni slijedni tijek izvoenja programa
zamijenjujui sadraj programskog brojila sa sadrajem koji se nalazi u dvije susjedne memorijske
lokacije ija adresa predstavlja sadraj kazala slonika. Duljina naredbe vraanja je 1 bajt i nema
operanda. Slui za vraanje nadzora tijeka programa na kraju potprograma na glavni program.
Kod uvjetnog grananja tijeka programa, do preusmjeravanja nadzora programa dolazi samo u sluaju
zadovoljenja posebnih uvjeta. Posebni uvjeti se ostvaruju poslije izvoenja naredbe postavljanjem ili
brisanjem zastavica u registru stanja. Ako uvjet nije zadovoljen, izvoenje programa se nastavlja
naredbom koja slijedi iza naredbe grananja. Naredbe uvjetnog grananja mikroprocesoru pruaju
mogunost odluivanja o daljnjem tijeku izvoenja programa na temelju prethodnih rezultata.
Opi formati naredbi za uvjetni skok, poziv i vraanje jesu:
J<uvjet> adr
C<uvjet> adr
RET
pri emu <uvjet> predstavlja jedan od osam moguih uvjeta prikazanih u Tablici 3.5-5. Npr., naredba JC
adr preusmjerava tijek izvoenja programa na naredbu koja se nalazi u memorijskoj lokaciji na
adresi adr samo ako je zastavica prijenosa postavljena (CY = 1). Slino naredba CNZ adr uvjetuje
pohranu trenutne vrijednosti programskog brojila i skok na naredbu pohranjenu u memorijskoj
lokaciji na adresi adr samo ako zastavica nule nije postavljena (Z = 0). Naredbe uvjetnog i
bezuvjetnog grananja se esto koriste kao elementi odluke pri oblikovanju temeljnih logikih
zakonitosti.

Tablica 3.5-5 Uvjeti koriteni kod naredbi uvjetnog grananja

110

111

3.5.2.5 Ulazno/izlazne naredbe

Ulazno/izlazne naredbe omoguavaju povezivanje

mikroprocesora i vanjskih jedinica, prema slici 3.5-3. Skupina se sastoji od dvije naredbe i to
naredbe za izvoenje ulazne (IN - input) i izlazne (OUT - output) operacije. Naredbom IN se pokree
izvoenje ulazne operacije, tj. podatak se prenosi s ulazne jedinice u akumulator mikroprocesora.
Format naredbe glasi IN adrj, gdje operand adrj oznaava 8-bitnu adresu ulazne jedinice. Naredbom
OUT se pokree izvoenje izlazne operacije, tj. sadraj akumulatora mikroprocesora se prenosi na
izlaznu jedinicu. Format naredbe glasi OUT adrj, gdje operand adrj oznaava 8-bitnu adresu izlazne
jedinice. Budui duljina adrese adrj iznosi 8 bita, mikroprocesor moe pristupiti do 256 razliitih

111

112
ulazno-izlaznih jedinica.

Slika 3.5-3 Blok dijagram ulazno/izlaznog suelja

Primjer 3.5-6
Treba sastaviti programski odsjeak u mnemonikom jeziku kojim e se prenijeti
stanja osam sklopki povezanih na ulazna vrata adrese 100 i utvrditi da li su stanja
sklopki jednaka prethodno zadanim vrijednostima pohranjenim u registru B.
Rezultat pokazati ukljuivanjem ili iskljuivanjem LED dioda povezanih na
izlazna vrata adrese 200. Ako je stanje ulaza jednako sadraju registra B, LED
diode se ukljuuju, u protivnom LED diode se iskljuuju. Blok dijagram
ulazno/izlazne veze prikazuje slika 3.5-3

112

113

3.5.2.6 Naredbe za rad sa slonikom i nadzor rada mikroprocesora

Tablica 3.5-6 daje popis preostalih naredbi koje mikroprocesor 8085 prepoznaje i moe izvoditi. Skupina
ukljuuje naredbe za rad sa slonikom i kazalom slonika, naredbe za dozvolu i zabranu mehanizma
prekida rada mikroprocesora, te naredbu mirovanja i zaustavljanja rada mikroprocesora.
113

114

Tablica 3.5-6 Naredbe za nadzor slonika i mikroprocesora

3.5.3.1 Naredbe prijenosa podataka

Naredbe prijenosa podataka prenose podatke izmeu memorije i registara kao i izmeu samih registara.
Tablica 3.5-2 prikazuje mnemonike koritene u toj skupini naredbi. Mikroprocesor ne dozvoljava
izravni prijenos podataka izmeu memorijskih lokacija. Naredbe prijenosa podataka ne utjeu na
stanja zastavica registra stanja programa.

Mnemonik

Opis instrukcije

MOV r1, r2

Prijenos sadraja r2 u r1, (r1)=(r2)

MOV M, r

Prijenos sadraja registra r u memoriju

MOV r, M

Prijenos sadraja memorije u registar r

MVI r, data8

Prijenos trenutnog 8 bitnog podatka u r, r= data8

MVI M, data8 prijenos 8 bitnog podataka u memoriju

LDA adrs

Napuni sadraj akumulatora sa sadrajem

memorijske lokacije na adresi adrs
114

115

STA adrs

Spremi sadraj akumulatora u memorijsku lokaciju

ija adresa je adrs

LHLD adrs

Napuni sadraj H i L registara sa sadrajem

memorijskih lokacija od kojih je prva adresa
adrs

SHLD adrs

Spremi sadraj H i L registara u memorijske lokacije

od kojih je prva adresa adrs

LXI rp,
data16

Napuni registarski par rp sa 16 bitnim podatkom

LDAX rpB,D

Napuni sadraj akumulatora iz memorijske lokacije

ija adresa je u paru registara rpB,D

STAX rpB,D

Spremi sadraj akumulatora u memorijsku lokaciju

ija adresa je u registarskom paru rp

XCHG

Promijeni sadraj registara H i L sa sadrajem

registara D i E

XTHL

Promijeni vrh slonika sa registrima H i L

Tablica 3.5-2 Naredbe prijenosa podataka

115

116

Rjeenje 3.5-2
(a) Pratei tijek izvoenja prethodno navedenog programa, mogue je sastaviti tablicu
sadraja svih registara poslije izvoenja pojedine naredbe:

116

117

Bjelina na pojedinom mjestu u tablici znai da je sadraj registra nepoznat.

b.

na memoriju jedino upuuje naredba broj 5, STAX B, ijim izvoenjem se

sadraj akumulatora A, broj 123, pohranjuje u memorijsku lokaciju koja je zapisana u
registarskom paru BC. Budui je sadraj registrskog para BC jednak broju 100,
memorijska lokacija na adresi 100 sadri podatak 123.

3.6 Rad sa slonikom i posluivanje zahtjeva za prekidom

Za razumijevanje rada slonika i razloga njegovog postojanja, potrebno je razumijeti pojam
potprograma. Neka program napisan mnemonikim jezikom u svom radu zahtijeva koritenje
operacije koja se ne nalazi u skupu naredbi mikroprocesora, npr., operaciju mnoenja, te neka se ta
operacija vie puta pojavljuje u programa. Program je mogue sastaviti tako da se niz naredbi koje
opisuje zahtjevanu operaciju napie vie puta. Navedeni pristup dovodi do ponavljanja istog niza
naredbi, a time i do nepotrebnog zauzea memorije. Program je mogue sastaviti i koritenjem
potprograma. Potprogram ini niz naredbi koji se u programu pojavljuje samo jedanput, ali se moe
pozivati i izvoditi s razliitih mjesta u programu.
Opi format potprograma glasi:

pri emu Tijelo_potprograma ini niz naredbi koji se poziva i izvodi iz razliitih mjesta u programu.

117

118

Mikroprocesor u skupu naredbi raspolae naredbom poziva potprograma iz glavnog programa, kao i
naredbom koja vraa nadzor programa iz potprograma u glavni program. Kod izvoenja naredbe poziva
potprograma (CALL), adresa sljedee naredbe, tj. trenutni sadraj programskog brojila, se prenosi, gura
(PUSH) na slonik. Sadraj programskog brojila se zamjenjuje poetnom adresom pozvanog
potprograma. Kada se zavri izvoenje naredbi potprograma, naredba vraanja nadzora programa u
glavni program (RET) povlai (POP), tj. obnavlja prethodno pohranjenu adresu iz slonika i prenosi je u
programsko brojilo, te se izvoenje glavnog programa nastavlja naredbom koja neposredno slijedi iza
naredbe poziva potprograma.Slonik je podruje RAM memorije koje se adresira putem adresa
zapisanih u kazalu slonika. Poetna adresa slonika u kazalu slonika se postavlja u programu. Poetna
adresa slonika je najee pridruena najvioj raspoloivoj adresi upisno-ispisne memorije. To znai da
se umetanjem podataka u slonik, slonik iri u memorijske lokacije s niim adresama. Kada se podaci
povlae iz slonika, slonik se smanjuje, a sadraj kazala slonika se inkrementira prema poetnoj adresi.
Rad slonika odgovara operaciji posljednji unutra, prvi van (LIFO - last in first out). Memorijska
lokacija u koju je pohranjen posljednji podatak naziva se vrhom slonika. Slika 3.6-1 prikazuje
ustrojstvo te nain punjenja i pranjenja slonika.

118

119
Slika 3.6-1 Ustrojstvo slonika: (a) poetno stanje, (b) poslije
punjenja sadraja registara A, B i C te (c) poslije povlaenja
sadraja registra C.

Jedino ogranienje u broju podataka koje je mogue pohraniti u sloniku predstavlja koliina memorije
dodjeljena sloniku. Programer mora poznavati podruje memorije dodjeljeno sloniku, da prilikom
rada sa slonikom program ne bi koristio podruja memorije namijenjena za druge podatke ili
zadatke.
Kada sklopovi ili jedinice izvan mikroraunala ele trenutno skrenuti panju mikroprocesora koriste se
prekidi (interrupt). Prekidi su pozivi potprograma potaknuti signalom zahtjeva za prekidom od
strane vanjske jedinice ili naredbom unutar programa. Kad god do zahtjeva za prekid programa
doe raunalo je u stanju da takav zahtjev praktiki trenutno prihvati i obavi posao koji se takvim
zahtjevom trai. Postavljanjem zahtjeva za prekidom poziva se prethodno sastavljen potprogram za
posluivanje prekida i prekida izvoenje tekueg programa. Postoje dvije osnovne vrste prekida:
uvjetni, maskirajui prekid i bezuvjetni nemaskirajui prekid. Kod maskirajueg prekida mogue je
programski vanjskoj jedinici izdati dozvolu ili zabranu prekida izvoenja tekueg programa.
Nemaskirajui prekid se uvijek izravno posluuje, tj. kada vanjska jedinica zatrai prekid, rad
mikroprocesora se trenutno prekida. Nemaskirajui prekidi se koriste kod obrade presudnih
dogaaja, npr. prestanka napajanja. Dijagrami slijeda posluivanja signala zahtjeva za uvjetnim i
bezuvjetnim prekidom prikazani su na slikama 3.6-2 i 3.6-3.

119

120

Slika 3.6-2 Slijed posluivanja signala zahtjeva za uvjetnim

prekidom

120

121

Slika 3.6-3 Slijed posluivanja signala zahtjeva za bezuvjetnim

prekidom

121