REDAKCIONI ODBOR

Mehmed

Mujezinovi,

Mahmut

Tralji.

Dr Jusuf

Rami

i Abdurahman

Huki

GLAVNI I ODGOVORNI UREONIK:

Abdurahman

Tehniki

Mehmed

Huki

urednik

Mujezinovi

Naslovna strana: Ismet Rizvi

Kaligrafska dekoracija na naslovnoj strani kopija je natpisa
Osman ~hdine biblioteke u Sarajevu (sada na zidu Gazi
Husrev-begove biblioteke I

IZDAVA : Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Obala Pari!ke komune 8

Ovaj

asopis ~tampan

Republike

je uz finansijsku

zajednice za

nauni

pomo

rad SRBiH.

tamoa: NIP "Osloboenje" Sarajevo_ Za hampariju: graf . int. Petar Skert

ti

D.mal

C.haji

GAZI HUSREVBEGOV HANEKAH U SARAJEVU

Ijln.~ih 11 k.o sutje.ntar za izuavanje tesavvufa - islamskog misticizma, odnosno IUfi - hostel u kojem su se dervii i teoretski obrazovali i tu fivjeli, ili kao
asocijacija dervila spremnih da ive zajedno podvrgavajui -se izvjesnim regularna i
disciplini, razvija $t ve od XI-og vijeka u Horasanu (Iran) , da bi zatim kao ustanova
bio prihvlen u Iraku, Siriji , Maloj Aziji j RumeIlji. od jednostavne ustanove i grupacije dervila, lJ~ne~lh se razvio u(organizovan i, u izvjesnom smislu, spec i fian odgojno-obrazovni zavod 21 , koji 'je irnao 'zlK:latak da udomi posveene dervi!e j da ih uz".
digne i oplemeni.
U vrijeme kada je prihvaten klo asocijacija sufija i kada je imao razvijen oblik,
hanekah se pojavio j u nalim zemljama. Ka(1 organizaclja sufija i kao urbanograe
vinski kompleks, ako tako moemo rei, on je varirao od jednostavne tendirajui ka
razvijenijoj i kom-pleksnijoj formi sutr.institucije s obzirom ne samo na organizaciju
nego i na teoretsko i praktino-soiritualno usavriavanje i uzgoi dervia, tlo su bili
specifikum i i kvalifikativi bane~aha :tao dervi~ke institucije koja se razvijala, takoer,
i u na~im zemljama .
Posebna karakteristika lJanel:dtha kao organizacije dervib i kao sufi-centar, koji
se razvijao i njeQovao u Bosni i Hercegovini, jest njegov kongregacioni karakter, budu
i da je on lJ svom djelovanju i praksi, zacijelo. bio vezan la izvjesnu mistiku varijan
tu, odnosno dervi~ki red . Otl~( I " mi imamo, na primjer, "MevlevibAne!:c.Ah Ishakbega
Ishakovia J1 , utemeljen oko 1462 . g'Odine u Sarajevu , "Nak!ibendi-bineI$Ah Koski
rijei "~ane " kuta, dom, i ri jII i "ph" - mjesto, borav itte ~jhova i dervita, Kod nas .. ob ino Izgovara
" hiniki h".

11 I;II,..ete-lh je arlbizir,,..1 izrn persijske sloten/ee " banegih", koj, .. sastoji od

2) J. Spencer Trim i..,ham. The Sufi Orden in tslam. Oxford Univttrs/tv Press. 1971 . str, 172J;
Ibn Kna ldun , T"'nf, 195' str. 121, 279; Al lrbili, Madaris OimishQ, ed. Oehman, Damascus,
1366/ 1947, Itr. 15-16; Maqriz i, Kni,a" ed, lJ24/ 6 .IV., str, 27' 306; J . Asiat. I8r. IX. V
118951, khantQahs (str. 269-9.71, ribati Istr. J77-8l1, zaw /vlS htr. 3874OJ).
J ) MoUlI je tano dl.je takav postojao samo u prvo vrijeme.

Mehmedpa~", osnovan prije 1612. godine na Maloj Tepi u Mostaru 41 , "tlane~ah

medresa ~ejhlsmail. Opijaa" . podignuta 1668. godine u Podhumu kod Dervi! pa~i
ne damije u Mostaru 51 "H~lvetl-banekah Ibrahimefendije Bistrigije", podignut u
Sarajevu 1599. godine.61
Me<!utim, Gazi Husrevbegov bane~ah z;auzima jedinstvenu poziciju me<!u nji
ma, koji je 5 njegovom damijom i Kurklmlijom - medresom sainjavao arhitektonskourbanu .i estetsku ci.linu i centar starog Sarajeva, Sagraen je do kraja 1591.
godine na sjevernoj strani, odnosno preko puta njegove damije, koja je podignuta u
centru najstarije sarajevske ariije 71 . Naime, damiju, hine~ah, imaret (javnu kuhi
nju) i musafirhanu (gostinjacl Gtlzi Husrevbeg je podigao do kraja 938/ 1531.godine,
budui da se sve one spominju u njegovoj vakutnami iz te godine, dok je medresa,
koja se zvala prvo "seldukija", cf zatim; "Kurumlija", podignuta 943 / 1537. godine,
kada je izdata druga Gazi Husrevbegova vakufnama81 ,
l:Iane~ah Gazi Husrevbegu sastojao se od centralnog uskog dvoriUa sa ~drva
nom u sredini, oko koga se, du obje strane, nizala 14 elija za dervi!e, a ispred njih
je jedan dio dvori!ta bio natkriv.en krovom koji je drhla kolonada vitkih kamenih
stubova. Lijeva strana od ulaza zavrIvala se semahanom (salom za zajednike der
viike obrede) , Trijem se nalazio ispred soba desnog i lijevog krita poluetvorine , U
dnu peristila t;lllne~aha bile su smjeitene nuzgredne prostorije.91 U svakoj sobi bime
~iha stanovala su po dvojica derviI, koji su se hranili iz Gazi Husrev-begovog imareta. 1O)
Proelnik Gazi Husrevbegova baneJ:<,iiha, kako vidimo iz njegove vakufname,
trebalo je da bude ~jh Halvetijske mistine ikole. Tu se izriito trai da !ejhovi njegova hanekaha budu ljudi, poznati svojim iskrenim vladanjem, kojima je krijepost
vlastito svojstvo, koji su zaodjenuti odjeom Bojeg strahopoitovanja i pobonosti,
koji su istrajni na putu uzvilenog eriata <islamskog vjerozakona), koji idu stopama
ejhova i pobofnih ljudi, koji slijede ponalanje evlija, koji se vrsto dr!e islulaju teriatske zapovijedi, obavljaju namaz u dematu, poste, ine zikr, ue Kur'an, savladava
ju strasti i ostalo ito dolikuje vladanju oi)brih derviI (saHkl i ho obiljefava uene
ljude, koji napuuju na pravi PUL"I

41 Vidi: vakufnama Koski Mehmed'pMe, knjiga I. Sir. 179-181 u GH biblioteci; Hlvzijl H. . ndedit. Turbeta u Mostaru, "OSVIf', br. 29 od 8. prosin(JI 1943tr. ID; H, HIsandedI,
Kulturnoistorijskl spomenici u Mostaru. iz turskog doba, "Preporod", bf". 16 od 15. luguuI
1973. godine, str. 13.
51 Vid. H. Has&ndedl , Islamske kulturnoprosvjetne ustanove u Mostaru, GI nik VIS,
XXXIII . br. ' 2 i 7-8, 1970, Sir. 341; H. Hasandedi, Kulturnoistorlj.ki lpomenici u Mortlfu
Iz turskog doba, "PreporOd", br. 17 od 1. septembra 1973. godine. str. 13.
6) Pogledell: Satir Sikiri, Sarajevske tekije, "Narodna stafINI", sv. 14. knl. I, Z-slreb l-XII
1927 . god ine, SIr. 79. U vile dokumenata se tekija Ibrahim efen(hje BIsIrigije navodi izrazom
"b5ne~Ah" .

71 Vid. Hazlm Sabanovu~. Teritorijalno lIfenje i graevni r3.tVoj Sarajeva u XVI stoljeu, .. Radovi" ,
knj. XXVI , Odjeljenje IStorijsko-fllolmkih nauka knj. 9. Sarajevo, 1965. Sir. 32.
81 Vid. H. SabanovI, Teritorijalno lirenie i graevni razvoj Sarajeva, Str. 32; Hamdija Kretevljakovit. Spomenica Gazi Husrevbegove etiristogodISnjlce,Sar8jevo, 1932. 'U. 57, FetlOm Spahe,
Spomenica, Sir. XI I XXXI; Alija Nametak, Islamski kulturni spomenici turskog perioda u
Bosni i HercegOVin i, Sar.jevo, 1939. Sir. 18 i 19.
91 Vidi optima: iro Truh!llka. GazI Husrevbeg. niegov ivot I nlegovo dOba, GZM. januar.juni,
1912,11r. 176-178
IDI Vid Sat" Slkln. Sar.,evske tekije "Narodna st.nna - 14", nr. 78.
III Spaho Fehim, Prevod Gazi Hu.revbegove vakufname IZ 1531 . godine, "Spomenie1l", Saf/tjevo, 1932, str. XVIII i XIX.

Svojom zakladnicom, Husrev-beg je odredio da u njegovu bane~ahu slui jedan

od najboljih i savr~nih halvetijskih asketa i halifa, kojemu e se iz prihoda spomenutog vakufa davati 20 dirhema (srebreni novac) dnevno, to e se isplativati u mjese
nim obrocima, a derviima, koji stanuju u njemu, davate se 10 dirhema mjeseno. 121
Motive i razloge, kojima se rukovodio Gazi Husrev-beg da je svojom vakufnamom traio da u njegovu hanekahu bude proelnik ~jh Halvetijskog dervikog reda,
a ne pripadnik nekog drugog tarikata. svakako treba traiti u injenici to je ova mistika ~kola, kojoj je i Gazi Husrev-beg pripadao, bila veoma popularna i rairena u
Anadoliji i Rumeliji u njegovo v,ijeme i !to je ovaj red bio veoma dosljedan istriktan
u odgoju dervib, a i uveliko je. bar tada, respektirao lidere na vlasti. Meutim. kasnije, zbog snanih pobo2no-asketskih tendencija imelameti bekgraunda i nasljea ovog
reda. znaajni predstavnici Halveti tarikata u naim zemljama do~li su u sukob s nosiocima osmanske vlasti i feudalnog drutvenog poretka, ho je bio svakako jedan od
motiva i razloga, ma;da ne glavni. da je polovinom XI X-og stoljea na elo Husrevbegova hanekaha dobo ejh Nakibendijskog tarikata, kojem su, naravno, pripadali i
njegovi nasljednici. 13 1 Osim toga. moemo pretpostaviti i to da tada ili nije bilo spo
sobnog ~jha Halvetitarikata, kako se trailo, pa iz nude se pribjeglo odstupanju od
spomenute odredbe vakufname. iti je stoga ~to su Nakibendije u to vrijeme zadobile
odluujui utjecaj u Bosni i Hercegovini.
Druga tendencija. a svakako i promjena. koja se veoma snano osjetila u X I Xom
i naroito u prvoj polovini XX.og stoljea. jest postepeno prerastanje Husrevbegova
1J1Inekaha od institucije gdje se izuavao ta$3vvuf i vrili derviki obredi u ustanovu
prosvjetnog karaktera - medresu. Naime. postojala je tendencija objedinjavanja bane
kAha i medrese. Tako je nestalo u njemu stalnih dervib. a uenici medrese su obavlja14
dervike obrede dok oni nisu postali sporedni. )

li

Meutim , i pored toga to su prevladavale ulemanskointelektualistike tenden

cije u Gazi Husrlj!vbegovu biine~lIhu, to zakljuujemo na osnovu izvjesnih dokumenata u GaZi Husrevbegovoj biblioteci,lS) smatramo da je ova institucija ostala da
slui svojoj svrsi - da se u njoj izuavao tasavvuf i vrili dervi!ki obredi i da je takva
ostala sve do u XIXti vijek, dok je samostalno postojala. Istina, i kasnije, kada je
do!lo do stapanja i ujedinjavanja 1J1Ine~lIha i medrese, on je, do izvjesne mjere, i dalje
figurirao kao sufiinstitucija, ako ne .sutinski a ono formalno, da bi se udovoljilo
zahtjevu vakufname i vakifa. I dalje se u medresi obavljala mukabela uoi petka i ponedjeljka i predavala se djela ta~avvufskog karaktera, kao !to su: Ihyil al 'ulum aldin
od Gazalije i Al-!ari~at alMul:'ldmmadiyah od Sirgivije.' 61

Gazi Husrev-begov b3ne~ah je vie puta stradao od poara. Izgorio je 1697 . i

1755. godine, a obnovljen je 1769., zatim je stradao 1831. i 1B52. godine. Poslije po
ara od 1831. godine utroena je svota od 10.860 grob, odreena budetom od
121 Spaho FehIm, Prevod Gazi Husrevbegove vakufname il: 1531 ., "SpomenIca", str. XIX.
13) Sjetimo se samo duela halvetijskog l ejha Muhameda iz UJ:lca i njegove korespondencije i pisama uputenih beogradskom namjl5niku MuhamedpMi. VIdI: Omer MU~lt. PolJanIca lejha
Muhameda UJ:lanma beogradskom \la/iji Muhamedpatl. PQF, II, 1951 . SarajllYO 1952,
SIr. 184194.
14) Vid, o lome lot I HamdIja Kreievliakovi, Spomenica, SIr. 58.
15) Vidjeti o~irno Mehmed HandJ:i, Povodom Cllirislagociitnjice GUI Husrevbegove medrese u
Sarajevu. "Narodne uzdanIce". kalendar za , 937 / 13551356, V. Sarajevo 1936, str 40.
161 M HandJ: .t, ISIO, 'sIr. 40.

23. safera 1248 (22. VII 1832) i fermanom od 19. rebi"ul-evvela 1249. godine, da bi
se podiglo novo zdanje b~nelsaha.171 Nakon pofara od 1163 (1749/50) godine podignuta je nova zgrada 1j3ne~Jha, koja je imala 12 soba za dervi~, simahanu, sobu
za ~jha, odnosno mudcrisa inuzgradne prostorije. 1Sl
Ijinelslh Gazi Husrev-bega je tokom svoga opstojanja i djelovanja, kako smo to
naprijed istakli, bio institucija specifinbg 'karaktera u kojoj su se smjenjivali iejhovi
postavljani dekretom direktno od strane imperijalne osmanske administracije, !to mu
je davalo vi~ oficijelan karakter, zavod gdje su se odgajale generacije vjerske uleme i
!ejhova. Iako su se tu izuavala ta$avufska djela, Ij~ne~ah se nikada nije razvio u is
to sufi-koledl, kako je to vakIijom predvieno. injenica je, koju ne treba gubiti iz
vida kad se raspravlja o ovim stvarima, da ~jhovi l:Ialveti mistike Jkole su se regrutirati iz reda uleme, te da $u se po nekoj tradiciji u t;jalveti tekijama predavali tehir
(komentar Kur'ana), hadis (tradicija poslanika Muhameda) i isto tesavufska djela.
To je bio stil rada ~alveti tekije Jejh - Muslihuddina Uianina i njegovih sinova u
Ulicu j Eli Ibrahim-paJinog lJane~aha u Travniku . Ali, i pored svega ho smo rekli,
istina je da je u Gazi Husrevbegovu ~anelsahu ortodoksna ulema imala glavnu rije i
u duhu Husrev -begove vakutname, ipak, odrfavala i gajila, koliko toliko, tesavuhku
t.-adiciju, vr~i obrede zikra (mukabelul etvrtkom iza ikindije namaza, odnosno
uoi petka i ponedjeljka uveer.

I profili kadrova, koji su slulili kao Jejhovi Husrev-begova bine~lha, prulaju

nam do izvjesne mjere sliku,njegov smjer i orijentaciju u vrijeme dok je aktivno i neovisno djelovao, negdje do 1934. godine. Nabiost, taj pregled e biti nepotpun, jer
pored svih nastojanja i tr~da, koji smo uloili, nismo mogli saznati ko su bili prvi !ejhovi Hanekaha . Mi raspolaemo izvorima koji se odnose na poetak XVII-og stoljea.
Dakle, proelnici Husrev-begova oane~Jha smjenjivali . $u se slijedeim redom :
Bonjak Alija, sin Mustafin (um.1050/ 16401.
Cjh Muhamed (do 2. zilhidleta 115H126. decembra 17451,
Sojh Ahmed (u. - l.
Sabit-efendija (wm. 1178/ 1765).
Hadi Ahmed-efendija, sin Mustafin (um. 1227/ 1812),
Had!i Mehmed-efendija Velihod!i, "Razi" (um. 1200/ 17661,
Muhamed-efendija, zvani "Kuuk Muhamed" (um. 1269/ 18521.
17) Vidi : Sidtll, br. 73 o GH-bibl.
lSI M. Kadi, Kronika, VI, Itr. 167 1,1 GH-bi~l.; H. Kr~ellljakovi, Spomenica, str. 58 ISg. Prvo-.
bill'O, kako smo rekli, l;:Iinel!.ih je imao 14 soba za dervi!e, simahantJ I nuzgredne prostorije.
proelnicim. Gazi HUlrevhegova h.nikah. mogu se n.
tl II sliiedetim redovima: Safvet-beg Balagi . Bolniaci I Hercegcwc l u islam.koj knli!evnosti.
Sarajevo 1912; lit i, Znameniti Hrvati, Bo~nj8Ci i Heragovci o tu'lkoj carevini, Zagreb 1931;
Mehmed Handti, Knjitevni red bosansko-hercegovakih Muslim,ma, Sarajevo 1933; Hazim
Sabll'Ovi, KnJ,!evno.t Muslimana BiH na orijent.lnim jezicima Ibioblbllografljll, "Svjetlost" ,
Sarajevo, 1973; S. Kemura - V. orovi, Serbokroetif(:he Oic htungen bo.nieher MolIirni,
Sarajevo 1912; Mula Mustaf. Ba!eskij., Ljetopis (1748-1S04I, prevod. turskog, uvod i komentar napiS*) Mehmed Mujezinovi, "VH8lin MHtell", Sar.jevo 1968; SIr. 86, OO, 24S,
246. Radovi H'mdije Krlt!evljakovia II Spomenici Gazi Husrevbegove t.tlfinogodilnjice,
Sarajevo. 1932; SIr. 144-165; Tridesetogoditn ji izvjHtaj ~ria"ke sudake Ikoll u Sarajevu,
"Sarajevski lill". 9 april 1915, IIr. 49. 51 - Nekrologe napisao Muh.med Emin D izdar;
M. Kadi, Kronik . SV. IV, str. 234, I sv, VI , su. 106 u GHbibl.; Sid!iIi br. 25, SIr. 94, 107,
Sid!lI bc 2S, iH. 247. Sidtil br_ 47, IH. 63, 64 ; Hamd ija Kreievljekovi. Novi behar. Vill i
11934- 1935, br. 3- 4, str. 67 ; iSl i, Glasnik VIS-a, V1/19S5. br. 11 -12, SIr. 348-353.

191 Blogr.fski I drugi podaci o navedenim

~jh Mustafa (um. 1864).

~jh Muharnedefendija Hadfijamakovi (um . 1294/ 1878).
~jh Arifefendija Kurt (um. 1890).

Hadfi Hasanefendija Spaho (um. 1915).

Hadi Omer-efendija Kr!lakovi (um. 1912) ,
~jh Abdullah'efendija Bajri (um. 1923),
Hadfi Ahmed-efendija Hadijamakovi, sin Muharnedef. Hadijamakovia,
(um. 1931),
Hafiz Hamdi-efendija Berberovi (um. jula 1934),
Hadi hafiz O1emaludin efendija Hadijahi (um. 1955).MSS 19) MSS 19)


~.

,. ,

SUMMARY

GAZI HUSREVBEYS HANIKAH IN SARAJEVO

On the basis of historical sources and literature the author exposes all available
data about this institution (its foundation, development and mission) and discu$ses
its importance in terms of history. religion and culture. He also mentions other Hanikahs in Bosnia and Herzegovina.

After the general explanations about the institution of hanikah the author presents some of its historical phenomena and especially its congregational characteris-

tics as a suH-center that developped in Bosnia and Herzegovina after the 16th centu ry . Gazi Husrev-bey's Hanikah, founded before the end of 938/ 1531 as can be seen
from the Waqfnama then issued. together with the mosque and Kuriumli-Medres
(also founded by Gaz i Husrevbey) was the urban center Qf the old part of Sarajevo.
As an educational and sufi-centre the Hanikah was an institution where, during the
five centuries, many sheiks and scholars were educated. Some of them were very
prominent people in the political and cultural life of Bosnia and Herzegovina.

It's interest ing to note that. although it had been regulated by Waqfnama that
the chiefs of Hanikah would be sheiks of Halvetian dervish order, in the middle of
19 th century the chiefs were sheiks of Nakshibendian myst ic school.

Kasim

Dobraa

KASIDEI BURDEI BOSNEVI

(Kasidei Burda na "bosanskom" jeziku)

Meu orijentalnim rukopisi.ma knjinog fonda u Gazi Husrevbegovoj biblioteci

pronalli smo jedan rukopis pod gornjim naslovom (v. br. 4563 ). To je doslovan pre
vod s arapskog na nal jezik poznate kaside (ode) koju je spjevao el Busiri u slavu
Muhameda alejhisselama . Prevod je dat takoer u stihovima .
Da bismo u jednom kratkom prikazu istaknuli smisao i znaaj dotinog prevoda, osjea mo da se treba osvrnuti na originalni spjev i ukazati na njegov znaaj i ulogu u vjerskom ivotu muslimana .

Kasiderul-burde, ili prema turskom nainu izgovora Kasidei-burda. popularni

je naslov originalnog spjeva na arapskom jeziku , o ijem se prevodu ovdje radi. Djelo
je spjevao poznati arapski pjesnik ~refuddin Abu Abdullah Muhamed b. Seid, zvani
al Busiri, koji je ivio i radio u Egiptu, u sedmom stoljeu po Hidr i, odnosno u trinaestom stoljeu polsau. Dovr~io ga je u 72. godini ivota (680 / 1281) , a umro je u
Aleksandriji 694 / 1294 . Po zanimanju bio je pisar (katib) divana, a neko vrijeme bio
je visoki upravni slubenik. Kasnije se odao pobonom ivotu i mistici. Narod i danas
posjeuje njegov grob . Podaci o njegovom ivotu su oskudni, a mi~ljenja biografa o
datumu i mjestu njegove smrti su razliita. Prema nekima on je umro u Ka iru 6961
11296. i sahranjen u blizini turbeta Imama !;afiije.

Naslov, koj i je on dao svom spjevu, glasi: al-Kellakib ad-durriyye fi medhi

hayril-beriyye (Vijenac bisernih zvijezda u slavu najveeg ovjeka). To nije obini
hvalospjev, nastao iz pjesnike malte i navike. ili elje pjesnika da pjeva i slavi.
iz njegove potrebe da iskazuje svoja osjeanja i svoje sposobnosti. To je spjev, koji je
nastao pod utjecajem izvanredno telkih historijskih okolnosti, koje su pjesnika potresle j potakle da ga spje'la .
Na ime, vrijem~ u kojemu je nastao spjev, bilo je doba kada je islamski svijet,
posebno onaj na prostoru 81iskog istoka, dakle u kulturnom centru islamskih naroda,
jo! tdko bolovao i podrhtavao od velikih udara, koje su mu nanijeli Mongoli s Istoka,

(pad i ru~nje Bagdada 1258), i prije toga krstaki ratovi sa Zapada. Koliko su to bili
strahoviti udarci i ha su znaili za ivot i opstanak islamskog svijeta i njegove kulture, malda nam najbolje ukazuju rijei poznatog orijentaliste Brockelmanna, koji kae da se islamski svijet, ni do danas nije oporavio od tih udaraca. (V . Geschichte der
arabischen Litteratur, 11-3). Uz to su, u tim vremenima, esto vladale kuge i glad .
(Sam pjesnik alBusiri bio je teko bolestan od uzetosti) . Tada je islamski sv ijet, po.sebno arapski narod, bio slomljen ne samo materijalno i politiki, nego isto tako i
duhovno i moralno. inilo se da taj svijet ide u susret sv6joj neumitnoj propasti.
U takvom stanju i prilikama, kad teki udarci zbunjuju i najjae umove, kad
pojedinci i zaiednice ~be snagu i posru, kad je u ovjeku i u drutvu sve uzdrmano
i pokolebano, k.,d $u drutveni poredak, red i moral razbijeni, a duhovna slabost i
pad sve vi~ prijete, - osjetljiva dua pjesnika Busirije bolno je zacvilila i krvave suze
prolila nad svim ~to se toda zbivola u is.amskom svijetu, nakon nekadanje moi , slove
i reda koji su u tom svijetu vladali. U tim prilikama, kad oajanje hvata najjae duhove, pjesnik, kroz bol i suze, gaji nadu i trai oivljenje i preporod duhovnih snaga na
pajanjem na vrelu islama u Medini, sjeanjem na Bojeg poslanika Muhammeda, obnavljanjem njegova duha u razbijenim i zamrlim srcima vjernika, kako bi se, ugleda
njem na njega, oteli bolesti i propasti. Zato on, odmah na poetku spjeva, u svom
bolnom gru, priziva dah iz Medine 'i trai osvjeenje na povjetarcu, koji dolazi od
njene strane i od strane velikog Medinelije Muhammeda, koji u njoj poiva. Njemu u
slavu, a svojoj bolnoj dui kao lijek, on nie ovaj spjev kao nisku bisera, u koju je elio da nanie zvijezde s neba.
Autor spjeva bio je vrstan poznavalac arapskog jezika i knjievnosti i veliki
pjesnik . Po svom pjesnikom daru i ljepoti svojih kasida, on se uzdie u prvi red pjes
nika svoga vremena, a ponekad ih nadmauje i dostie najvee arapske klasike. Posebno mjesto u njegovu obilnom pjesnikom opusu pripada ovoj kasidi, kako po ljepoti
pjesnikog izraza tako i po dubini psiholoko-filozofskog osjeanja, razmiljanja i do
ivljavanja. Kroz sve to je data idejno-moralna pouka i duhovno ohrabrenje i buenje
na jedan vjeh pedagoki nain.
Busirija je bio due vremena pjesnik vladara i drugih velikodostojnika, kojima
je, po starom obiaju i za dobru nagradu, kitio hvalospjeve. Ali svoj pravi pjesniki
osjeaj i pjesniko stvaranje ispoljavao je i dao u slobodno odabranim temama i spjevovima, - kao h~ je ova kasida. iji je sadraj naroito karakteristian . Iako je ovo
hvalospjev posveen osobi Bojeg poslanika. sadraj mu je ~irok i raznolik.
Spjev broji 161 dvostih (bejt). Na poetku (prvih 12 stihova) je uvod u pjeva
nje (matia'). Tu pjesnik, po ugledu na stare arapske klasike, govori o svojoj ljubavi,
koja ga je sada ponijela, a to je ovdje ljubav prema velikom biu, kojem on eli da
pristupi i da mu podnese svoj hvalospjev. Velika ljubav i sjeanje, vezani za to bie,
prouzrokovali $u da poteku suze iz njegovih oiju. ("Da nije velike ljubavi i tuge, ne
bi ti prolio suze nad starim uspomenama ... "). To je sve plemenita Ijub.av, ljubav prema velikoj osobi, prema velikom ljudskom liku, prema uzoru morala, ljudskog dostojanstva i asti, prema velikom uitelju i njegovoj nauci. Takvu ljubav pjesnik hoe i
zagovara kao ljubav, koja je vrijedna da jO} se ovjek preda . To je ljubav, koja ovje
ka duhovno uzdie i odrava u svim prilikama, koja mu ne da da se izgubi ili padne, ljubav, koja se protivi onom drugom niskom osjeanju tjelesne poude, prema moralnoj slabosti i koja treba da ovjeka ogradi od njih. Upuujui prijekorna pitanja sam
sebi, on svoj spjev poinje rijeima:
10

"Zaho proljeva~ krvave suze iz oiju? Je li zbog sjeanja na mile susjede u

mjestu Zi Selem, izmeu Meke i Medine? lli zato !to je puhnuo povjetarac od Medine, i ~to je sinula svjetlica u tamnoj i ledenoj noi, iza brda Idam, u blizini Medine? "
Njegove "krvave suze" su suze bola i 'tuge, i suze radosti i nade u isto vrijeme,
jer je, u svoj svojoj tegobi j mahu, na~o vrelo snage i tivota, koje ga napaja jakom
nadom u spas. To je pla djeteta, koje se na~lo na majinim rukama i majinom krilu, nakon ho je bilo palo u triku' opasnost i oajan strah : pla od straha, koji jo~ traje, j od radosti, ho se na~la utjeha j spas.
Potom pjesnik vje~to uplie u pletivo ove kaside razne motive o mnogim pitanjima duhovnog tivota i preporoda, ho je sve profeto dubokim 05jeanjem i razmi~
ljanjem, - posveujui svakom pitanju ~ nekoliko stihova . Sve je to ipak vjeho povezano u jednu skladnu cjelinu, jedan grozd ili vijenac "bisernih zvijezda" ..
Poslije uvoda. sadraj njegove kaside

ine slijedea

pitanja:

Svakojake strasti i prohtjevi u ovjeku, koje ga vuku na stramputnicu, daleko

od Muhamedova puta (16 stihova) .
Slava i hvala Bofjem poslaniku i njegovoj moralnoj istoi (30).
Roenje i roendan Poslanika (19),
O sretnoj molitvi (dovi) pomou njegova imena (10).
Veliina i znaaj Kur'ana (171.
Poslanikov poseban doivljaj pribliavanja Bogu (Mi'radt - 13) .
Borba (dfihad) Bojeg poslanika (22),
Pokajanje i traenje oprosta od Boga iistigraf. 14).
Memoriranje i tiha molitva (mu nad fat, 9) ,
Kasida je uz to protkana elementima tesavvufskog osjeanja i razmi~ljanja, ta
ko da je neki smatraju kasidom sufijskog srnjera. Neka mjesta u njoj podvrgnuta su
ozbiljnoj kritici od strane ortodoksnih islamskih uenjaka, sljedbenika sunnijskog
pravca. To su ona mjesta, gdje pjesnik dopuha sebi ne samo umjerene pjesnike hiperbole, nego i dublja presezanja i pretjeranosti. U takva kritikovana mjesta spadaju,
na primjer, stihovi, u kojima on. veliajui Muhammeda, kae:
"Sva uda ranijih Bojih poslanika samo su dio (zraka) njegova svjetlal" - lli:
"O ti najplemenitiji stvore! Ja nemam nikog, pod iju bih se zahitu sklonio,
osim tebe, kad nastupi veti ki dogaaj Sudnjeg dana", - ili:
"Ov8j i Onaj drugi svijet samo je dio tvoje dareljivosti; a znanje, napisano na
Bojoj ploi (Levh), i ho ga je Boje pero Zapisalo (Kalem), samo je dio tvoga znanja".
Neki njegovi po~tivaoci, takve pretjeranosti, koje nisu u skladu ni svjerodostoj
nom tradicijom Muhammedova uenja, nastoje opravdati njegovim tesavvufskim shvatanjima. No, pored svega toga, njegova kasida, u svim slojevima muslimanskog dru~t
va, imala je veliki odjek i nai~la je na vanredan prijem. Knjievni i pjesniki krugovi
primili su je kao briljantno knjievno i pjesniko djelo; uitelji i pedagozi kao vanred
no lijepo nainjen pouni spjev; a oni svi, i ~iroki slojevi s njima zajedno, kao pjesmu
duboke i do zanosa prefinjene pobonosti - pjesmu koja zdrave duhove jo~ vj~e uzdie i prua im posebno duhovno uivanje, a slabe j bolesne lijei kao kakav udotvor
ni melem. Tako je ona uskoro postala himna svih, himna ljepote i lijepog izraavanja,
himna pobofnosti, himna duhovnog j moralnog preporoda. uzviJenog sadraia. Mnogi se grijao toplinom njenih izraza i misli, mnogi se lijeio njenim blagotvornim pou-

. 11

kama i savjetima. Kao takva, tako shvaena i primljena, - ho je i sam pjesnik elio,ona je imala svoju ulogu i vr~ila svoj pravi utjecaj. Ubrzo se pronijela i stekla sebi
mjesto u cijelom islamskom svijetu, arapskom i nearapskom. Nije vie bilo vjerske
sveanosti, naroito proslave Mevluda (Muhamedova roendana). a da se i nieni odreeni stihovi nisu citirali i pjevali. To citiranje izvodili su pojedini izvoai (solo) lIJepog glasa, ili vi~ njih zajedno, u skladnom horu. Ona je postala sastavni dio odree
nih vjerskih priredaba i mani festacija u Cijelom islamskom svijetu. Tako je, preko
Turaka, dola i do nas.
Uskoro su se, u irokim slojevima islamskog svijeta, pojavile, i vremenom sve
vie poele plesti, oko ove kaside, mnoge legende. Njoj openito, a njenim pojedinim dijelovima i stihovima posebno, pripisivala sei udotvorna mo, ijim se taianst\oenim djelovanjem postitu i ostvaruju ciljevi i elje, koje na drugi nain ne mogu biti
postignute, pa je ta 'kasida, u neku ruku, postala talisman i hamajlija za ouvanje i
obranu od raznih nevolja, bolesti i drugog. Time je, razumije se, sve vie gubila od
svog pravog religiozno-moralnog utjecaja i svrhe.
Oko samog gore navedenog popularnog naziva (KasideiBurda) isplela se pria,
koja je mogla biti i istinita. Naime, pria se, da je bolesni pjesnik, kad je dovrio spjev,
usnio MUhammeda da mu je ovaj stavio na pieta svoj ogrta, kao nagradu za spjev, a
oglta se arapski kae "burda" (dakle: Spjev - kasida ogrtaa, tj . koji je dobio za na
gradu ogrta - burdu). Isto tako pria se, da je pjesnik te noi sanjao, da ga je
Muhammed dodirnuo rukom i da je na to ozdravio od svoje bolesti. Ozdravljenje, ka,~ se arapski "bur'a", pa su neki ovu kasidu prozvali i Kasidei - bur'a, - "kasida
oztJravljenja", U nekim krajevima poeli su je recitirati prilikom sahrana (pred de
nazoml. pred damijama i u damijama, na pobonim skupovima, kao i pojedinci sa
mi , prilikom svoje intimne pobonosti i pobonog memoriranja. Ona je postala izraz
i ogledalo naina vjerovanja i pobotnosti irokih slojeva. Otuda je postala interesantna za nauenjake i istraivae religioznog tivota islamskih naroda u srednjem vijeku,
pa je ve poodavno postala predmet iZuavanja i obrade od strane mnogih nemusIimanskih uenjaka . Tako nalazimo njene prevode i na mnogim evropskim jezicima:
latinskom, njemakom, engleskom i francuskom.
Prevodi i komentari ove kaside na arapskom jeziku i jezicima drugih islamskih
naroda mnogobrojni su. Hadi Halifa (Kai' azzunun II, 1331 j 1332) navodi preko
etrdeset njenih komentara samo na arapskom jeziku. Poznati su komentari i prevodi
na perzijskom i turskom jeziku . Razni prepisi i dopune ove kaside takoer su mnogobrojni .

NA$ PREVOD

Razumljivo je onda, to se i kod nas ova kasida mnogo proirila, prouavala i

recitirala u raznim pobonim prilikama. Ona se i po mnogim naim medresama, bar
djelomino, prouavala i tumaila uenicima. Svi kolovani ljudi i kod nas, koji su
se u svoje vrijeme kolovali u medresama, znali su napamet bar neke njene dijelove i
pojedine stihove, koje su esto citirali, pjevali ili pjevuiti sami za sebe ili za svoju djecu, radi pouke i poune zabave. Tomu svjedoe i stihovi Safvet-bega Baagia, u kojima on, u svojim starim danima,obnavljasjetanje i uspomene na svoje djetinjstvo i na
svoga dobrog i uenog oca Ibrahim-bega, postavljajui sam sebi ovako pitanje:

12

Sjeta! /i se jolte, Mirza,

Kad si bio d'iete malo,
Kako bi ti mirno srce
Od miline zaigra/o,
Kad s' iz usta svoga oca
Kasidei - Burde sluo?

Isto tako. na to ukazuje i injenica, ho se nalaze mnogobrojni rukopisni pri

mjerci ove kaside u Gazi Husrevbegovoj biblioteci i drugim centrima islamskih ruko
pisa kod nas, kao ~to su se nalazili i u posjedu mnogih pojedinaca. Pogotovo su je kod
nas usvojili i njom se sluili sljedbenici \esavvufa (dervii) svih redova.
No. njen cjelovit prevod na ndem jeziku, i to jo u stihovima, medu starijim
radovima na~ih ljudi nije nam poznat, osim ovog, koji se pred nama nalaz1. '1
Ko je od na~ih ljudi, i kada, obavio ovaj prevod nije nam potpuno izvjesno, jer
o tome nemamo sigurnih podataka. Sve Mo nam moe posluiti kao osnova i poda
tak za razmgljanje i zakljuivanje u tom pogledu jesu dvije kratke i prilino nejasne
biljeke na kraju rukopisa, napisane - da tako kaemo - na turskoarapskom jeziku .
U prvoj se kae : "Hvala Allahu na uspjenom zavr!etku ove "bosanske" kasidei8urde ..... , a u drugoj: "Sastav Kasidei-Burde. Hali! sin Alijin Stoanin, mjeseca
safera, godine 1285". (1868).
Uobiajeno

je, da se, u ovakim bilje~kama naved.e, pored naslova djela. ime au

tora, datum prepisa i ime prepisivaa . Ovdje ni~ta od toga nije jasno ni izriito ree
no. Na osnovu slabog sastava ovih biljeaka, u jezinom; stilskom pogledu, moe se
rei , da je ovo prepis nekog ovjeka, koji nije autor prevoda, jer drimo da je prevo
dilac mnogo bolje poznavao i turski i arapski jezik . Sa sigurnoM;u se moe reti samo
to, da je prevod postojao 1868. godine. No, nije iskljueno, da je on izvren j prije
tog datuma, a da je ovaj prepis iz te godine. Iz biljeke se moe razumjeti, i mi stoji
mo na tom stanovi hu, da je prevodilac neki Halil , sin Alijin iz Stoca, ija nam je biografija, naialou, nepoznata; a prepisiva, koji nam je to zabiljeio, kao i datum svog
prepisa, nije u biljeki naveo svoje ime. No, prema nejasnom stilu biljeke, moglo bi
se razumjeti, da je .avedeno ime (Haiii b. Ali) ime prepisivaa, a da ime prevodiQC4
nije zabiljeeno. Ovako isto ime (Hali! b. Ali) nalazimo na jednom drugom rukopisu
(v. br. 4523) ranijeg datuma, iz godine 1212/ 1797. Ono je tu navedeno jasno kao
ime prepisivaa. Istina, ako se radi u oba rukopisa o istoj osobi, i to kao prepisivau.
onda zbunjuje dosta velika razlika u datumima (1797 i 1868). Ali, ako je dotini
Hali l b. Ali autor ovog ndeg prevoda, onda navedeni datum (1868) oznaava datum
prepisa ovog rUkopisa, a to onda znai da je prevod obavljen prije toga datuma, tj.
negdje krajem XVIII ili poetkom XIX stoljea, - ~to drimo najvjerojatnijim . Oa se
ovdje radi o istoj osobi, ukazuje okolnost. ho je i ovaj drugi rukopis (gdje je jasno az
naena ime prepis ivaa). iz Hercegovine (Mostar ili njegova okolina, jer je sauvan i
naden u priv. biblio(eci mostarske porodice Rianovia) .
Cinjenica le, da je ovaj prevod, koji je izvr~en najmanje prlje 107 godina, bio
dosad nepoznat . Iako prevod, ipak je ovaj rad knjievni doprinos na~ ovjeka na~j
kulturnoj baJtini, i obzirom na njegov datum, on pobuuje nak! panju i zasluuje
da mu se sauva spomen, bar u jednom kraem prikazu . Ovo t im prije, to je ovo pre
11

Pr~od I kOml!n~lr ,?ve kas.de izradiO. je i izdao Hifzlja Suljki imlm IZ Zvornika, 1973.god.
Mjerod3llna kr-Ilka joi o lom r.c:tu nije dira $\loju rije.

13

vod, jer su ba~ prevodi rijetkost u ranijim radovima na~ih ljudi. Naime, mnogi na~i
ljudi, koji su jo~ poodavno pisali na~im jezikom, od. XV pa preko XVII i XVIII stol jea kao ~to su Ajvaz-dedo (kasida), Hadi Jusuf, sin Muhamedov iz Livna, Hevaija,
Kaimija, Aazija, Sirrija i dr., - davali su veinom svoje originalne radove, mada esto
po uzoru drugih pisaca, ali, doslovnim prevoenjem manje su se bavili.
Prevodilac, kao ho vidimo, svome prevodu daje naslov; Kasidei-Burdei-bosnevi
(Kasidei Burda na bosanskom jeziku) ne kazujui izriito da je to prevod,
Prevod je napisan arapskim pismom, koje je, unekoliko , prilagoeno na~em izgovoru. Abeceda pisma je, velikim dijelom, slina onoj, !to ju je prilagodio naem jeziku i ~to ju je upotrebljavao Omer-efendija Huma, poznati na~ prosvjetni radnik iz
XI X stoljea (1820-1880). To je arapska abeceda, ne ba~ tako praktino prilagoena
naem jeziku, - koja se kasnije usavr~vala, dok je dobila onaj oblik i znakove, ~to su
se upotrebljav~1i poetkom XX vijeka (u pisanju Demaluddina auevia, Muhameda Seida Serdarevia i dr). Na~ prevodilac bi, bar jednim dijelom svog ivota, mogao
biti Humin suvremenik.
Istina, u pisanju ima dosta odstupanja od Humine grafije, samo nije jasno, da li
je to namjerno i svjesno injeno, na osnovu toga, to je, moda, prevodilac imao svo
ju grafiju, ili je ta razlika nastala grdkom prepisivaa. U svakom sluaju, u pisanju
ima dosta nedosljednosti i neujednaenosti , ak i u J:lisanju jedne te iste rijei. Tako,
primjerice, rijei: molim i ne molim (
~ r L.:. - ~ r
l, jedna do
druge na istom mjestu, napisane su razliito; prva sa uobiajenim dugim vokalima
oi
J), ho je pravilnije, a druga bez tih vokala. Takvih primjera redom
(
ima dosta. Ta mnoga kolebanja i nedosljednosti u pisanju, svakako ukazuju j na to,
da ova abeceda, zvana arebiC8 (arapska pismena prilagoena na!im glasovima), nije
jo bila ustaljena. Isto tako, u pisanju su esto dvije rijei spojene i napisa ne kao jedna rije. Cijeli tekst prevoda je vokaliziran kratkim arapskim vokalima (hareke),kao
i arapski originalni tekst.

..s -

Vrsta pisma je neshi (nesh), pisan vjetom rukom. U pisanju osnovnog teksta
(originala) ima neto greaka, ho ukazuje da prepisiva nije prevodilac.
Ispod naslova su navedene stope metra (vezn), po kome je prevodilac sroio
svoj prevod. To je metar (vezn ili bahr) i stopa, koji su uzeti iz arapske metri ke
(ilmularud), i jim se pravilima i okvirima na~ prevodilac sluio pri gradnji svojih stihova prevoda. No, on se pri tom dosta slobodno ponaao, pa bi se moglo rei, da je
sam sebi uzeo ili izgradio metar, po uzoru arapskih metrova, ali se nije strogo pridravao ni jednog poznatog metra od esnaest klasinih metara arapske metrike . Nave
dene stope su mu : Fsilarun (etiri puta) , faifun (jedamput), !to izraeno znakovima
za zatvorene i otvorene slogove izgleda ovako:

' -u- ( --u- ( --u- ( --u- ( --uTo bi onda bio devetnaesterac, a takav metar, kao i navedene stope tako ponovljene,
arapska metrika ne poznaje. Po svojoj kompoziciji pak, stihovi prevoda su oito iz
graeni po uzoru kompozicije originala.Metar,po kome je original spjevan, je elbesit.
Stope ovog metra su: mustef'ilun fai/un (etiri puta). Zaha je prevodilac ili prepisi.
va uzeo gornje stope, a ne ove, prema kojima je izgraden original, nije nam jasno,
kad je po svom komponiranju prevod blizak originalu ili izvorniku. Prevodilac je, po
svoj priliCi, najprije sklopio svoje stihove u okvirima koji mu odgovaraju, a onda ih je

14

rastavio na slogove i od sebe dao potrebni broj stopa, kako bi naJao i oznaio metar
svojih stihova, koji su ve skovani. Upravo kao kad bi ovjek odrezao struku platna,
pa onda upotrijebio metar, da mu izmjeri duinu i ~irinu.
Jezik, kojim se prevodilac ,lui, karakteristian je za ono vrijeme, u kome on
radi. Tu ima dosta arhaizama, ali i turcizama i arabizama. Turske, a naroito arapske
rijei (dosta puta one iz originala koje prevodi) upotrebljava, ne iz elje ili potrebe
da njima izrazi n:'ku m isao, za koju ne nalaz i svoju rije, - nego samo s namjerom da
ispuni, dovr~i formu (metar) nlha, iju je misao ve izrazio na~im rijeima. Moda,
je najbolji primler, za to njegov stih odmah u poetku prevoda:
"Krvi suze pomitane

onijem

teku zenicama bi demi"

(bi demi, prijedlOQ i imenica, !to znai: krvlju, a to je prevodilac. ve rekao svojim rio
jeima; samo mu je ovdje ta arapska rije iz originala trebala da njom izgradi metar
stiha). Nekada opet takvom r ijei postie formu stiha i izraz odreene misli I pojma.
Mnogi stihovi su te~ko razumljivi, zbog arhaizama i stranih rijei. Za pojam musliman
- muslimam, on skoro redovno upotrebljava izraze: turin - turci, kako je to i bio u
narodu ope uobiajen i usvojen naziv, a ~to zapravo svjedoi da pojam "turin" nije
u narodu uope imao etniko, nego vjersko znaenje.
Pada u oi podvostrua . . anje (jae izgovaranje) nekih konsonanata u mnogim
upravo onako, kako se izgovaraju u arapskom jeziku kon $Onan ti, jz
nad kojih se stavi znak tedid .... . Taj isti znak f"'tl s.tavlja prepisiva iznad nekih
kon~onanata u na~im rijeima, npr.
na~im rijeima;

nikkome,
naUe,
takko,
missec,
daUD,

- pollo,

nikom
nale

tako
mjesec
dotao
poJao itd .

Sjeam se da se je tako govorilo u Istonoj Bosni (okolina Rogatice) u naro

du prije pedeset godina, a .... jerovatno se i danas govori. Karakteristino da je vokal
pred teklidom, u rukopisu, kratak.
Narjeje

u prevodu je, uglavnom, ikavsko.

Prije poetka pre ....oda prevodilac je dao u ....od na naem jeziku, takoer ustiho
vima i u istom metru . Na poetku uvoda on izraava zah ....alnost Bogu na mnogim
Njegovim blagodatima, ~to ih je podario ljudima. U te ubraja s....aki na~ udisaj i izdisaj
zraka, to ini na~e dihanje pomou koga ivimo. "Prohesabi" (izraunaj) - kae on,
koliko puta dahne samo u jednom danu i jednoj noi , pa da vidi~ koliki to ini broj
blagodati.
Zatim kae da se on moli samo Bogu, a drugom nikom, jer je On jedan, vjean
uvijek uzvi~n . Bog je stvoritelj. a mi smo stvoreni . On nas je uinio de jesmo. Ovaj
cijeli svijet nije postojao, i kroz kratko vrijeme nee ga opet biti, kao i nas .
j

Poslije velianja Bojeg bia, on Mu se obraa molbom za pomo, ili, kako on

kae, "pomo!enje", a od Muhameda eli zagovor (fefa'at) Sudnjeg dana . Bog je, kae
dalje, Muhameda uinio najveim na ovom svijetu, pa mu i on, u znak poltovanja,

15

priziva Boji blagoslov (salavat). ~to muslimani uvijek treba da ine . Tako on preporuuje prizivanje Bojeg blagoslova i Muhamedovu rodu , drutvu i svima onima koji
slijede njegov put.
Mi smo ljudi, koji smo zaboravni, ne kajemo se, nego kaemo da smo mi net9 .
Na kraju uvoda kae, da poinje ovu "Burdu " (naziv spjeva) Boj im imenom i
imenom naleg Muhameda . Rad daje na " Bosanskom jeziku" da bi ga bilo lako itati i
da bi na~ italac, razu~iievajui znaenje, osjeao zadovoljstvo i ushienje . j " Ja jezikom bosnev.jem , neka im je lasno uit, veselo").
Vjerovatno da je tako i bilo za slu~oce ; itaoce ovog prevoda, u vrijeme nje.
gova nasta,lka. prije viJe od stot inu godina. No, za savremenog ovjeka , i tanje ili
sluanje ovog prevoda nije viJe ni "lasno" ni "veselo". Da bi ga ovjek na~eg vremena
mogao uope razumjeti, treba da mu se ovaj prevod prevede na cuvremeni jezik. Ako
neko bude obraivao i izdavao cijeli ovai prevod, monte i to uiniti.
Mi pak ovdje donosimo u cijelosti samo uvod i mali, poetni dio prevoda, s.
kratkim tumaem arapskih i turskih izraza u njima:

Bogu ~ukkur l) i pofala, robovati Njemu valja bi nami

N ije kada( 2 ) od robova Bogu Jukkur ko no biva niami3~
Salte4 ) jednom kad pot~ne~ i iz sebe kad povrne~ dihnuti
No i danak prohesabi 5 ) kad vidiJ ti koliko bi niami. 6 )
Ja se Bogu mome molim, ne molim se ja drugome nikome.
Jer je jedan od vavijek do vavijek bie vazda golemi.
Bog je halik7) , mi smo mahluk,81 mi ne bivli nas Uin i, bismo mi.
Nije ov i bio dun'ja,g) do malo bit nee dun'ja, ko i mi .

TUMA RIJEi U UVODU I DATOM PREVODU

16

zah~alnost

11lukkur

2) kadar

- u

3J niami

- blagodati

4) sa1te (tur.)

- samo, tek

5) prohesabi

6111 , 15, 28, nlam l

- blagodati

7) halik

- stvoritelj

8) mahlu k

- stvoreni

9) dun'ja

- ovaj svijet

na dobru, hvala

mogunosti, moan

i zraunaj

Nek je nama pomoen~e od natega jakog Boga jednoga,

11
Od Muhameda ~fa'at O) kad bude nam, natema mi niami. )
Bog Muhameda uini , na svitovim najvi!i bi od svega
Ja donijeh nat salavat 121 .azda turci m donosit valja nami
Ko je njemu bio tabi,131 u koga je virovanje njegovo
Na Muhameda donosi ti $&18'18t. 14 ) jer e! nai nlam i, 15)
Na njegov 81 16 ) i na ashabe 17) donosit nami valja vavijek
I na one koji su im uisali.'SI donosit valja nami
Kako nam je na srdahcu ko no zena 19) u sunahcu malka bi.
Mi smo lnsan,20) bismo nisjan,2l) nismo pi!man. 22 ) vet velimo da smo m i,
Mi molimo BO!ll nateg, i t.ko ti sveca na~eg Mustafe,
I tako ti Arb,23) KjurS3,241 pokloni nam grijehe na!e T i nami.
Ja imenom Boga mOg poinanj e Burde ove bi nami
I na!ega Muhameda koji no je najhajirni 25 ) keremi. 2S )
Ja jezikom bosnevijem, 271 neka im je lasno uit veselo,
28
Koj i ue da mi ree du'i misto da ufatim niami. )
Poslije gornjeg uvoda, prevodilac daje neposredno svoj prevod originala, navo-

dei po jedan stih istog, a ispod toga daje njegov doslovan prevod u dva stiha. U svom
pokuaju doslovnog prevoda ne uspijeva uvijek, pa onda dosta slobodnim postupkom
daje samo smisao teksta .
Da navedemo koj i primjer i njegova prevoda :
E min teukkuri df: iranin bi Zi Selemi ...
31l
" Je l' ti do~ na hatoru 29 ) naJ Muhamed golem sahib30 ) Selemi
zagovor

101 Jefa'at
121 na' t salavat

blagoslov, poasna r i je blagoslova

131 tabi'

sljedbenik

141 salavat

blagoslOV

161 .1

rod , rodbina

171 ashab;
181 nisali

druJtvo

191 zerra

trunka

201 insan

ovjek.

211 nisjan

zaborav, zaboravni

221

pi~man

231

slijedili ih

(tur)

Ad, Kjurs

241

ljudi

pokajnik

mo, vlast, carstvo (Boje)' najvea stvorenja

nama poznatog Kosmosa

251 najhajirn i

najbolji

261 kerem i

plemenitost (po plemenitosti)

271 bosnevijem

bosanskim

291 hatar

sjeanje ,

301 sahib

drug, prijatelj, stanovnik

311 Selem (Zi Selem)

mjesto blizu Medine

iznad

Anali

misao

17

Krvi suze pomi!ane

(A

na~

onijem !eku zenicama, bi-demi".32)

prevod , po njegoyom uzoru, je :

Je li ti dobo u sjeanje na~ Muhamed, veliki stanovnik mjesta

Zi Selem kod Medine,
Pa ti zato teku krvave SU1P iz oiiu?) .
Em hebbetirrihu min tilka'i Kjazimetin ...
"Iz Mekka al puhnu vitar prve na~ na svitov im 3fala
Crne no i ali sinu od Medine brda onog Idami? .. 3)
(Ili je iz Mekke - zapravo iz Medine - puhnuo vjetar slave
na~ prvaka
lli je mrkle noi sinula svjetlica iza onog brda Idam kod Medine? ).
Na naslovnoj stranici rukopisa nalazi se kratka bilje~ka na arapskom jeziku , u
kojoj je raniji vlasnik zabiljeio svoje ime : "Vlasnik ove knjige Hromizade (Hromi )
Salih Sidki, sin Ibrahimefendije, Stoanin" .

SUMMAR'
KASIDEI BURDEI BOSNEVI .

is a literal translation from Arabic language to SerboCroatian (Bosnian) of famous

Kasida (ode) composed in praise of Mohammed. The or iginal poem in Arabic language was composed by renowned Arabic poet ~refuddin Ebu Abdullah Muhammed
b. Seid called EI-Busiri, who lived and worked in Egypt (died in Alexandria in 1294
or according to some data in Kairo, 1296)_ His verse is full of deep and pure religious
feeling and adorned with beautiful expressions_ For this reason in early became wide~orearl and accepted by all Islamic people (Arabs and Non-Arabs as well). The poem
soon became an everybody's hymn of piety and of spiritual and moraJ renaissanee.
lt wass partly studied and interpreted in many of our religious schools (Medressas).
There isn't any entire translation in Serbo-Croatian ()f 'fTIentioned Kasida except this
one that was found (under the upper title) among the ()rienta' manuscripts in Gazi
Husrevbey's Library (number 4563). There are not any available data about the author of this translation . According to some vague records, at the end of the manusc-'
ript, it is possible to say only that the translation dal(tS from 1868. However it is
possible. that there were other transl<'tions before that year. JudairlJ) bv thp same no
tes, it can be said. and in our point of view, the translator was a cena in Halil,son of
Ah from Stolac, wkose biography is unfortunately unknown to us. The transcriber nf

lB

32) bideml

krvlju

33) Idam

brdo u okolini Medine

the poem did not sign himself. It is a fact. however that this translation was unknown'
tili now, though it is a contribution of a native man to our cultural inheritance. and
for this reason it is worth mention ing, at least in a shorter essay . The translator titi ed
the translation : "Kasidei Burdei Bosnevi" i. e. Kasidei Burda in Bosnian language, as
all Bosnian and Herzegov inian Muslim writers (and also people of Bosnia) always in
the past called their language: "Bosnian". The translator uses Arabic alphabet adapt~ in II cenain degree to SerboCroatian pronunciation. Conseouently, this is also a
contribution to the Alhamiado literature in our country. Language which is used by
translator is a characteristic of that time. There are some beautiful old Slavonic
expressions, but there are also some archa isms, Arabian and Turkish words. The
introductory part was written in Serbo-Croatian yerse. This introduction is presented
and analysed in this article. Afterwards the translator gives his translation of original
text. citing one verse followed by exact translations of .two verses.

2'

19

Oo

" o

20

Mehmed M u j ezi l1 0 vi

NEKOLIKO RUKOPISA
PREPISANIH U GAZI HUSREV-BEGOVOJ MEDRESI U SARAJEVU
U vrijeme dok se knjiga umnoavala i irila prepisivanjem, u islamskom svijetu ,
centri prepisivake djelatnosti bijahu i medrese. Pojedini osnivai medresa
izdvajali su i posebna sredstva za nabavku knjiga koje e se koristiti u tim kolama, a
ujedno e se iz njih vriti prepisivanje . Tako se, na primjer, u Gazi Husrev-begovoj
vakufnam i od B. januara 1537. godine, o podizanju njegove poznate Kurumlije medrese u Sarajevu, izmeu ostalog, izriito kae i slijedee:
znaajni

..... to pretee od tro~kova za gradnju med rese, neka se za to kupi vrijednih

knjiga, koje e se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koristi, ko ih bude itao i da iz njih prepisuju oni, koji se bave naukom".
Na pojedinim rukopisima nailazimo i na biljeke prepisivaa da su dotina djela prepisana u medresama. Tako ima podataka da su knjige prepisivane u slijedeim
sarajevskim medresama: Gazi Husrev-begovoi. Firuzbegovoj. Kemal-begovoj i Almeidan medresi, zat im u Husrev-begovu hanikahu kao i hanikah u u Bistriku. Nadal je,
ima sauvanih rukopisa, prepisanih u Karadoz-begovoj med resi u Mostaru. P oite l j
skoj medresi, Eli - Ibrahimpainoj medresi u Travni ku i dr .
Prepisivali knjiga skoro redovno biljele i datume kada su knjigu prepisali. Meu rukopisima koje ovdje obraujemo najstariji rukopis je iz 16 17. godine. Karak teristilno je da su skoro sve biljeke prepisivala stilizirane na arapskom jeziku. Neke
od njih su sasvim kratke. sadriavajui samo ime prepisivala i datum prepisa. dok ima
biljelaka sa dulim tekstovima, a ovi. tekstovi nam opet pokazuju da su ulenici ove
medrese jo u toku svog naukovanja bili sposobni da piu, a prema tome evenruaIno i
da govore arapskim jezikom. Izvjesni prepisivali oznalili su i mjesto odakle su doIli
/J Gazi Husrevbegovu medresu, odnosno odakle su rodom. Tako se u naznatenim biIjelkama spominju mjesta: Kostajnica, Konjic, Fojnica, Trebinje, Fala, Ljubinje,
Uskopje, Taslidla (P/evIja), Onogol (Niki) i Sarajevo. Dakle, u Gazi Husrevbegovu
medresu dolazili su ul enici iz raznih mjesra Bosne i Hercegovine. Kako su, opet u

21

mnogim od spomenutih mjesta postojale i mjesne medrese, tO pretpostavljamo da su

ovi u~enici prerhodno pohaali medrese u svojim mjesrima, a poslije nastavljali naukovanje u Husrev-begovoj medresi kao medresi vileg ranga. Ovi podaci o mjestu roenja pojedinih ulenilai ukazuju na to da sll to domBti. nali ljudi iz raznih krajeva
Bosne i Hercegovine. Prema romu rukopis; nastali na na/em podrutju imaju za nas
vilestruki znataj.

Slijedetih dvadeset rukopisa, prepisanih u Gazi Husrev-begovoj med resi. a koje.

ovde prezentiramo, pokazuju nam da su knjige prepisivali kako uenici tako i pojedi
ni muderisi. Nadalje, vidimo da se djela, prepisivana u medresama, uglavnom odnose
na knjige koje su sluile kao udbenici i prirunici. Meu nabrojanim rukopisima nailazimo na djela iz slijedeih disciplina: eriatskog prava, islamske tradicije, gramatike,
sintakse i stilistike arapskog jezika, islamske moralke, logike i tesavufa.
Spomenute rukopise, prepisane u Gazi Husrev-begovoj med resi, donosimo kronolo~ki, to jest po datumu njihova nastanka, jer izmeu tih dvadeset manuskripata
njih sedamnaest imaju datume kada su prepisani. Dva nedatirana rukopisa dali smo
na kraju . evo tih rukopisa:

1.
- Djelo E~~A FIJE, s podruja sintakse arapskog jezika, od Ebu Amr Osman
ibn Omera, poznatog pod imenom Ibn Hidib (umr. 646 / 1248.g.).
Ovaj manuskript ima 66 lista, veliine 14 x 20 cm. Prvih nekoliko strana obrubljene su crvenom linijom, a i naslovi poglavlja ispisani crvenom tintom . Povez kartonski s konim hrptom. Pismo obini nesh .
Iza teksta rukopisa nalazi se

slijedea

biljeka

prepisivaa

na arapskom jeziku:

"Prepisivanje ovog djela dovreno je u medresi Husrev-begovoj, neka je na njeg

obilna Boja milosti Prepisao slabani rob Bot ji, kojemu je potrebna Njegova milost,
Musli, sin Memije, neka im Alah oprosti grijehe i pokrije nedostatke, kao i onima koji
budu itati ovu knjigu i prepisivaa budu obradovali uenjem Fatihe. Godine hiljadu
dvadeset i este" (1617).
Na prvom praznom tistu je zabiljeka o uvakufljenju rukopisa od strane Had!i
Abdul -Kadir-efendije, za umi~ia medresu, godine 1206. (1791). Rukopis se danas
natazi u Hu srev-begovoj biblioteci (inv . broj 2377).

2.
_ Komentar diela VIKA.JE (Vikaietur-riv!je fj mesliilil-hidaje, od autora
Mahmuda ibn SadruHeriaI. a odnosi se na eriatsko pravo.
Rukopis ima 227 lista, formata 14 x 20 cm, pisan dosta sitnim neshom, povez
koni. Prepisao Mustafa, sin Muhameda, 1026. (1617) godine.
Intere$8ntno je napomenuti da je ovaj rukopis uvakufio Hafiz Hasanefendija,
poznat u Sarajevu kao Sari Hafiz (tuti Hafiz) , a o kojem Baeskija u svom Ljetopisu
iznosi nekoliko zanimljivih podataka (Vid . Ljetopis u prijevodu M. Mujezinovia,
Sarajevo 1968. str. 226-227). Na rukooisu se nalazi i otisak Sari Hafizova peata u

22

~~------------------~.~ ---,

.~

,...
~

." I'

Posljednja stranica prepisa djela "EA FJJE" sa zabiljeIkom prepisivaa Musli, sina
Memije, da je njegovo prepisivanje dovrio 76 17. godine u Gazi Husrell-begolloj medresi.

23

kojem piJe: "Rabbi igfir li ve limen semman; hasenen, sene 1182". (1768). Rukopis
u GHb biblioteci pod inv. br. 2381 .

3.
- Poznato djelo s podruja gramatike arapskog jezika pod naslovom EL
EMSI LETUL-M UHTE LI FE .
Ovaj primjerak prepisao je softa Husrevbegove medrese Musli, sin Alije, iz
Kostajnice (Kostaevi) 1043. (1633) godine. Rukopis se danas uva u Dvorskoj biblioteci u Beu . Vid . Dr Gustav FlOgel, Die arabischen, persischen und tCrkischen
Handschriften der kaiserlichkniglichen Hofbibliothek zu Wien, sv. l, str. 182 i
F. Spaho, Gazi Husrevbegova knjinica, Spomenica Gazi Husrev-begove etiristo
godiJnjice, Sarajevo 1932., str. 74.

4.
- Poznato leriatskopravno djelo MULTEKALEBHUR od autora Ibrahima
Halebije (umr. 956 / 15491.
Rukopis je prepisao Ju ,uf Vidadi i dovdio ga poetkom mjeseca rebiulevela
1069/ 1658. godine.
Na listu l . nalazi se bilje~ka iz koje se vidi da je knjiga bila u vlasnitvu nekog
Saliha Nurije. kadijskog naiba u Konjicu . Rukopis u GHbbiblioteci,inv br. 2838.

5.
- Djelo EJJUHELVELED, moralno didaktinog sadraja od poznatog
ka Ebu-HamidMuhamed Gazalije (umr. 505/ 1l II l.

uenja

Rukopis dovr~n u Husrev-begovu hanikahu u Sarajevu 1136. (1723) godine.

Vid . Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke,
sv . I, str. 401, rkp. br. 610/2 (R333a).

6.
- EL EsAHU VEN NEZAlR FIL FURU' od Delaludin Abdurahmana ibn
Ebu Bekr Sujutije (umr. 911 / 1505).
Ovaj primjerak je prepisao Muhamed, sin Ahmedov, poznat pod imenom .Kai
garib, koji je stanovao u Gazi Husrevbegovoj medres;' Prepisivanje dovdeno 27 .
ramazana 1137 . (lO. juni 1725) g. GHb biblioteka, inv . br 32.

7.
- Djelo pod naslovom DEZZABUL-KULUB ILA TARJKILMAHBUB, etiko
tesavufskog sadraja, od ~ejha Abdulhak Dihlevi, umro 1051 . (1641) .

24

Rukopis prepisan rukom Osmana elFoevi (iz Foe) i dovrlen mjeseca red e
ba 1141. (izmeu 31.1 I 1.111 1729) godine. Vid. Katalog GHb biblioteke, sv. I, str.
6768, rukop. br. 115. Ovaj primjerak je u zajednikom povezu s jol nekoliko drugih
manjih rukopisnih djela.

B.
ELV ESILETULAHMEDIJJE ALAT-TARIKATIL MUHAMMEDIJJE, ko
mentar na poznato djelo Tarikatul-muhammedijje. Osnovno djelo napisao Berg ivi
(um. 1573. god l. a ovaj komentar, iji puni naslov glasi: ELVESILETUL-A HMEDI JJE VEZZERIATUSSERMEDIJJE FI ERHI TARIKATlL-M UHAMMEDIJJE, potjee od Me\lla Redeba, bin Ahmeda, kojeg je dovrlio 10S7. (1676) godine.
Prepis ovog komentara dovrlen je od strane Ahmeda Fojnianina, za vrijeme
njegova naukovanja u grauu Sarajevu, u medresi Husreviji, godine 1156 (1743) . Ru
kopis u konom povezu, ve l iine 12 x 20 cm, ima 473 lista, pisan lijepim neshom .
Djelo se danas nalazi u GHb biblioteci i zaveden je pod br. R4694 .

9.
- Zbirka vjerodostojnih had isa pod naslovom MEARIKUL.ENVAR, od
Redijjudin Hasan ibn Muhameda Saganije (umr. 650 / 12521Djelo prepisao Husejin, sin Ibrahimov, ti dOlnlio ga mjeseca redeba 1162.
(1748). Vid . Katalog rukopisa GHb biblioteke, sv. I, str. 314, rukop. br. 512.
IR '972 1.

'O.
Komentar Nevevijine zbirke hadisa pod naslovom ELMUsiNULMUiN LI
FEHMI L ERBEIN .
Primjerak je prepisao Ahmedefendija elAkhisari (Pru~ak) 1163. (1749) godine. Vid . Katalog GHb biblioteke sv. I, str . 337 338, ruk. br. 550.

11 .
ETTARIKATULMUHAMMEOIJJE, djelo o propovijedi, a napisao ga je
Bergivi (um. 1573).
Prepis, formata 21 x 15 cm, danas se uva u GHb biblioteci pod br. R-4698.
Na L 169-a nalazi se slijedea biljeka prepisi\laa, iji tekst na arapskom jeziku
glasi:

25

~I -,""JI...H.,b~1 .Lcl "-'\.S';JI .JJ.J->...ll

J----..J."":,,,l..:-5-1 11 ..J.,.AJ....,..~r ~I~.>.>

... r .... J I <Li..,.,....J I ~-,J I 0-t I .r'J I t ......
t J~JI0- b .,......JI ;;... ~JI """'.,J....,
.....
I L........:: -"cl..) ~ d-Ll1 w..Y"-1 c..u........J I
01...
'..rcclL,~-;.JI ~ .............. ~.>
u-' t..........:, d...J..J r ..)..... ~ L.r"-' d ~ ~sl.SJ....=-...1
r'J.
J I .. ';l.oJ I .a..,...l< -'-"-'u...l< l 14 ...
o J---> 1 6....:..- ~r L-:)' I .J...H.,.,.:-:..JI t ..... .>..)....I.>
0- V - l...J I rr ...... -i..J I .. d.! L..>:ft-' W ..

-JJ......JI~ l5'..r d.....:.....",.l.... ~ LJ lA- ..) J-t~

.J Jo..r-\.r..J.> ~ JJ I ..rl.> d.J d.J.J I ;-ll- d....". .> ~
,-I
'~.r< ..r--=-:;"'Jlt.~ I..... JI .,b.~I ~JI~) l"
ho u prevodu

znai:

" Hvala Alahu koji nas je uputio na pravi put i omoguio mi dovr~nie prepisivanja ovog djela. Prepisivanje ovog asnog primjerka djela TarikatulMuhamedijje, koje djelo uva od iskrivljenja i novotarija (u vjeri). pot jee bojom pomoi iz pera
Saliha, $in" Osman-efendije, iz tvrave Trebinje. Neka je hvala Alahu i blagoslov na
vjerovjesnika Muhameda. Djelo je dovr~no 5. ramadana 11 Bl . (25. I 1766) godine. u
gradu Sarajevu, u medresi Husreviji. Neka Alah oprosti grijehe prepisivau, njegovim
roditeljima i onima koji budu itali . ovo djelo kao i svim vjernicima. Molimo Tvoju
milost onajmilostiviji".

12.
-

MULTEKALEBHUR od Ibrahimibn MuhamedHalebi lum. 956/ 1549).

Rukopis ima 201 list, veliine 21,5 x 13,5 cm . Pismo: lijep nesh. Na
unvan u bojama. Stranice obrubljene crvenim linijama.

poetku

Iz biljdke na kraju rukopisa vidi se da je djelo prepisao Jahja,sin Had!i Ahmed

efendije, iz Ljubinja. Prepisivanje zapoeo u Sarajevu u Husrevbegovoj medresi. a
prepis dovr!io u kasabi Novo Brdo u Rumeliji (na Kosovu). 6. rebiu l-evela 1183. (10.
jula 1769) god . GHb biblioteka, inv. br. 732.

13.
- Djelo TELHisUL.MIFTAH, s podruja arapske stilistike, od D!eliludi
na KalYinije (umr. 739/ 1338).
Prepisivanje ovog primjerka dovdeno je 4. d!umaclelevela 1186. (3. VIII
1772) godine od strane Osmana, sina Nezirov8. GHb biblioteka. inv. br. 511.

26

Prva l posljednja stranica manusk.rlpra MUL TEKA LEBHUR. od kojih je prva ukraIena unvanom, a na posljednjoj je biljelka prepisivala Jahja, sina hadli Ahmedefemilje
iz Ljubinia. iz ' 1769. godine kada je prepisivanje djela dovrlio u kasabi Novo Brdo,
dok je prepisivanJe njegovo poleo u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu.

14.
-

MULTEKAl-E 8HUR .

Rukopis sadri 146 lista, a prepisao ga je Ibrahim. sin Ibrahima Skopjevi (iz
Uskopija) u medresi Hanikah u Sarajevu godine 1194. (1780), Vid. GHb biblioteka
inv. br. 1094.

27

15.
- Glosa na Ibn Hader el-Askalanijino djelo NUHBETUL-FIKER, o teoriji hadisa, koje je napisao Muhamed.Herev[ (u mr. 1014/ 1605) a ova glosa nosi naslov

HASIJE ALA TEVoiHI NUHBETULFIKER.

Posljednja stranica rukop isa ,.(ASIJE ALA TEVoiHI NUHBETULFIKR, Ito ga je

1782. godine prepisao muderis i Iejh Husrevbegova hanikaha Hac/Ji Muhamed Velihodiit.

28

Ovaj primjerak je prepisao muder is Had i Muhamed. sin Velijudina. i pisanje

dovr~io 10. safera 1196. (25. II 1782) godine. Ovdje se radi o muderisu i ~ejhu

Husrevbegova hanikaha. o kojem nam vi~e podataka prua Baeskija u svom Ljetop i
su. On. izmeu ostalog. kae da je Hadi Mehmed Razi Velihodi imao sasvim lijep
i dopadljiv rukopis i da je svojom rukom prepisao Vankulin rjenik. l I Vid. Katalog
rukopisa GHb biblioteke sv. I. str. 243, i Baeskija, Lj etopis, str . 246 .

16.
- Djelo pod naslovom FETHUL.ESRAR, s podruja logike. koje je napisao
muftija i muderis umi~ia medrese u Sarajevu hadi Muhamed ef . ajnianin (umr.

1206/ 17911.
Rukopis je prepisan rukom Visoaka Ibrahima, sina Mehmedova, uen i ka
Husrevbegove medrese i prepis dovr~en 1197. (1782) godine . I ljetopisac Ba~eskija,
spominjui sarajevskog muftiju i muderisa ajnianina. kae za njeg da je bio dobar
poznavalac logike i lijepe knjievnosti. Vid. Ljetopi s, str. 247.
Ovaj rukopis naen je

uostavini umrlog Safveta Zeevia u Visokom .

17.

- E'IFA BI TARIFI HUKUKIL MUSTAFA (Zbirka had isa o ivotu Bojeg

vjerovjesnika Muhameda i dunostima muslimana da ga potuju), koje djelo je napi
sao Ebu Ijad esSebti {umro 544/11491.
Ovai primjerak je prepisao Mustafa, sin Mustafe Skopl jaka, godine 121 1.
(1796). Vid. Katalog GHb biblioteke sv. I, str. 299. rukop. br. 488 (R 1231).

18.
- MURIDUL-MUTEEHHl ~ (Uputa za oenjenog o valjanom ivotu i postup
ku u braku). Djelo je napisao, na arapskom jeziku, ejh Muhamed Kutbuddin , iz
Iznika (um. 821 / 1418) .
Na manuskript ovog djela pripisan je u Gazi Husrevbegovoj med resi 1823.
godine od stra ne Alije. sina Sulejmana, rodom iz sela Vui .

11

U Gazi Husrev-begovoJ biblioteci ralaz; se jedan primjerak Vankulijina rjetn ika u rukopi.
su i tO je jedini primjerak manuskrpta ovog djela koji 58 tuva u ovoj bibliotecI. a kojem,
na alost. nedostaje nekoliko zaclnjh strar"uca, gdje je, moda, biJo zabiljeeno Ime prepisivaa i datum prepIsa. Meutim, otzirom na spomenutu 8a'eski jinu zabiljriku smatramo
da jo upravo ovaj primior~k VanIoIijin .. rjenika prepisao Velihod.ti, jer jo cpomonutl
pnmjerak zaista prepisan lijepim idopaclljivim rukopIsom. OSim toga, prepisivanje ovog
ogromnog rjenika iZIskivalo je m lOgo vremena i truda. PB njegovo prepisivanje i Baleski.
ja spominje kao kuriozitet . I z popna ostavine Ve l ihodIa vidimo da je on Iza sebe ostavio
biblioteku sa fondom od 188 knj i!3. meu kojima se spominje i Vankulijin rjen i k . U tome popisu je na prvom mjestu upi5l'l upravo rjenik Vankuli (Iugat VankuiiI i tom prlli .
kom procijenjen na visoku SVOtu od 16.806 aki. Vid, SId!11 25. str. 100102 u GHb biblio.
teci.

29

Jedna stranica manuskripta Vankuhjina rjetnika koji se nalazI u (jazi Husrev-begovoj

biblioteci, a za kojeg se pretpostavlja da ga je prepisao Hadii Mehmed Razi Velihodlk!.
Rukopis se danas uva u Orijentalnom institutu u Sarajevu gdje je zaveden pod
br, 556. 2 )

19.
- Djelo EL.UNMOZED FIN-NAHV, od Ebul -K asim-Mahmud-ibn Omera
(um. 538/1 143)
2)

U pro"oJ svesci ovog

asopisa J"Ana!!", knj.

II-III 1974, str. 163-1581 objavljen je

lanak

pod naslovom "O jednom seksolotkom djelu u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu",

u kojem su autOri tlanka dr Atif Abu Salija I dr AiSe SmailbegovlHad.tihalUovl dali krao
tak prikaz sadr.taja dJela "MurSidulmuteehll" NjllT1a je kao podloga ZI p,sanle rada slu .tIO upr....o ovaj primjerak "Muriidul-muteehhila" prepisanog u Gazi HUlrel/-begovoj medresi. kOJI sa lIa nelazi u Onjenlalnom Inslitulu,
O,elo "Murildul-muleehhll", kako je spomenulo, napiuno je na arapskom jeZiku. Meu
tim. ned....no smo u Pruscu pron~li jeden primjerak ovog dJela prevedenog na turski iezlk.
Vlasn,k ja ovaj rukopIS pokloniO Gazi Husrev-begovoj biblioteci, gdje se sada nalaz,

30

~aj man~skrjpt j.e prepisao Salih,sin Sejfije, iz Taslide (Pljevlja) u Mir Husrev.
begov~J medresI u Sarajevu kao uenik muderisa Lugavije fLugavi.za:de). Kod ovog
rukopisa nema datuma prepi sa. Djelo se nalazi u GHb biblioteci

- ..

--

'...

4"

Manuskript djela EIUNMUZEOI FINNAHV. ~iji prepisiv~ je Salih, sin Sejfije, 8

prepisao ga je u Mir Husrevbegovoj medresi u Sarajevu kao ulenik muderisa Lugavije.

31

20.
_ MULTEKALEBHUR.
Rukopis prepisao Husejin.efendija OnogoHevj (iz

Niklia).

Ni ovaj rukopis ne -

ma datuma prepisa, a nalazi se u GHb biblioteci jR1677).

I na kraju napominjemo da na temu,

naznaenu

u naslovu ovog

kraeg

priloga,

nisu vrena posebna istraivanja. jer smatramo da ima jo! rukopisa sa labitje!kama o
njihovom nastanku u Gazi Husrev-begovoj medresi, pa zato ovo treba i tretirati samo
kao prilog

naznaenoj

temi.

II
SUMMARY

ln this paper, as iu title indicates. 20 manuseripts transcribed in Gazi Husrevbeys Medressa in Sarajevo are presented. The manuscripts are given in chronological
order i. e. according to the date of their transcription. The author points aut that in
the times when the transcription was the only mean of myltiplying and spreading of
books the important centres of this activity in the Islamic world were Medressas.
That was the reason why the founders of Mcdressas formed special funds for the
purchase of books which would be used astextbooksand handbooks and whichwould
be also transcribed.

32

Zejnil

Faji

FRAGMENTI IZ KRONIKE
HA021 HUSEJNEFENDIJE MUZAFERIJE
Najpoznatiji

lan

jedne od malobrojnih sarajevskih porodica iz XVI

stoljea ,

iji potomci jot uv ijek ive, bio je hadi Husejn-efendija Muzaferija. On je rodonaelnik kasnijih Muzaferija

i dana~njih Sabrihafizovia u Sarajevu, koj i su oko tri stotine godina inili uslugu Gazi Husrev-begovu vakufu i islamu . Sin je Muzafera. unuk
spahije Oru a. a praunuk spahije Kurd-Alije .
Rodio se u Sarajevu 1056 / 1646 godine . gdje je stekao osnovno obrazovanje, a
zatim je nastavio i zavrtio vise,,"e tkole u istanbulU, odakle se vratio u rodno mjesto.
Poznato je da je prije 1681 . godine imenovan muderisom Gazi Husrev-begove medrese i veli se da je on bio prvi Sarajlija koji je zasjeo na ovo asno mjesto. Na tom polo!aju nalazio se preko etrdeset godina, sve do smrti. Godine 1683. stanovao je u
Sejh.Ferruh mahali (danas Abdesthana i Zije Dizdarevia) i tamo postao mutevelija
jednog vakufa za esmu u toj mahali. Bio je propovjednik u raznim sarajevskim damijama, a u jednom popisu vaiza, koji je izvr!en poslije pofara Sarajeva 1697. godine,
upisan je kao vaiz dfamije BuzadiHadi-Hasana na Logavinu sokaku . Javlja se meu prvim graanima Sarajeva u oktobru 1697 . godine kao supotpisnik znaajnog
mahzara u kojem prvi graani i funkcioneri Sarajeva i Bosne obavje!tavaju Portu da
su, kada je austrijska soldateska provalila dolinom Bosne prema Sarajevu, a ve<: je
bio umro bosanski valija Mehmed-paa, ostali bez glave, te na svoju ruku izvadili
vezira Mustafa - pa~u Daltabana iz tvrave u Poitelju , gdje je bio zato en, i odredili
ga da preuzme zapovjednihvo u obrani zemlje, pa mole cara da oprosti i njemu i
Daltabanpa~i i predlau da se taj paa postavi bosanskim valijom . Hadi Husejnefendija Muzaferija jaVlja se I poslije, nekoliko puta, takoer kao supotpisnik memorijala
porti. 1I
Godine 1121 / 1709. postavljen je beratom deni amom u Carevoj damiji, s
petnaest aki dnevno (5.400 ~i~njeL koja se je svota ispla ivala iz ciganske dizje.
11

Ahi_ BejtH!; Pjesnik Sabit Alauddln

Ufianin

kw laraj.vski kadija i bolanski mu lla. AnalI

GIZ I HUlrwbegOVtt b iblioteka, knjiga U-III , Sarajevo, 1974.

33

Godine 1128/1716. zastupao je, pred sarajevskim sudom, Bo~njaka Hadi Ismailagu,
sina Husejnova. osnivaa medre;;e na Atmejdanu u Sarajevu, koji je bio nastanjen u
Misiru. i u njegovo ime za tu medresu uvakufio hiljadu esedi"!lroa. odnosno

240.000 urukaki. 21

Umro je 15. dumadelahira 1133. 113. IV 1721) godine i sahranjen je u haremu BuzadiHadiHasanove damije na Logavinu sokaku (danas ulica Svetozara
Markovia). Na nianima mu nema natpisa, ali je u zidu harema, naprama njegovu
grobu, bila uzidana kamena ploa, na kojoj se nalazio epitaf s kronogramom njegove
smrti. Sada se ta ploa (veliine 80 )( 50 cm) nalazi u zidu trijema, lijevo od ulaza u
dtamiju. Epitaf je napisan arapskim jezikom, u dva stiha, a navodi se da je reenicu,
ija brojana vrijednost slova izraava godinu njegove smrti, izrekao sam hadi Husejn
efendija, ~to se da zakljuiti iz samog kronograma koji glasi:

L.. ~J r0-' ru---> l..:.'i .>-

~ Lo

r~.JJ J .J.,...:..J~ ~ .J~ '":"'.J

r.;--J r ..,.~'i

r~ ~~rJ-,..iJL..

~,-,l;.JI .s...J~.Jl.:;~l.:.....- .w

\ \ rr

c. \ o

Umro je Mwlana Husejn, sin MuzaferB, izgovarajui:

"Bole, oSlI/j'etll moj grob svjer/om i smiluj se mojoj
starostil"
Ovo je rekao pr ije smrti, kao radosnu vijest onima, koji ga fale. uli smo kao
kronogram poziv: "Ui u rajJ"
15. dumadelahira 1133. (13. IV 1721) 3)
Sam hadi Huseinefendija Muzaferija imao je sedam sinova: Ebu Jahja Muha
med Seid, Ahmed Rdid. AbQullah, Omer, Salih, Ismail i Sulejman i sve ih spominje
i hvali autor jedne anonimne pjesme o Sarajevu . Najstariji, Muhamed Seid, bio je
imam i hatib Gazi Husrevbegove damije. Umro je u Jabanu 1155 (1742) godine.
Kronogram njegove smrti, napisan na arapskom jeziku, Zabiljeio je M. E. Kadi u
svom Zborniku . Spomenuti Muhamed Seid bio je uen ovjek, a imao je i dobru na
rav.
Muzaferija je bio vrlo obrazovan; posjedovao je veliku biblioteku, jer se i danas
nae pokoji rukopis koji je pripadao toj biblioteci. Pored muderiske i vaiske dunosti,
bavio se, izmeu ostalog, i astronomijom. On je takoer biljeio vanije dogaaje svoga vremena. Meutim , nije poznato gdje se nalazi njegova kronika (medmual. Nekoliko biljeaka iz te kronike zabiljeio je M. E. Kadi u svoj Zbornik.Tako je. na pri
mjer, zabiljeio tri pisma Gaibije Mustafe (IV, 29-31/2) i nekoliko kronograma smrti
uglednih graana Sarajeva (IV, 5812 i 5912).
21

Or HaZlm Sabanovi : Knjievnost muslimana BOlne I HarCBgovine na orijentalnim jezici .

ma, Sarajevo, 1973.

31

Mehmed Mujez,novl : Islamska ep.graf'ka u BiH. knjiga I. Sarajevo, 1974

':4

Kadi, medutim, prenosi iz te kronike

i neke dogaaje, koji su se dogodili pos

lije smrti Husejna Muzaferije. Npr. poare u Sarajevu iz 1143/1730. i 1145/ 1732
(V, 8612 i 92/21. dakle, deset odnosno dvanaest godina poslije Husejnove smrti.
Znai, da je neko njegove bilje~ke nastavio, a moda je itava kronika djelo
nekog drugog Muzaferije, ~to je malo vjerovatno. O tome nam nije ostavio bilo kakve
napomene. M. E. Kadi je, prilikom prepisa ovih biljeaka, jamano bio u mogunos.
ti to ustanoviti.
U jednom rukopisu (medmui) Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu (br.
b
a
j 73 .74 ) nalaze se dva pisma hadi.Husejnefendije Muzaferije na
arapskom jeziku, upuena nekom Demaluddinu u Medinu. Nakon ho iznesemo sa.
draj ovih pisama, donijeemo kronolo~kim redom prijevod njegovih biljeaka koje
su sauvane u Kadievu Zborniku .

2649, L. 5062

U prvom pismu, koje je poslao 1111 / 1699. godine spomenutom Demaluddi

nu u Medinu, a koje je pisao u izbjeglitvu, Husejnefendija izraava osobito poHova
nje adresatu, nazivajui ga svojim uiteljem, j obavjdtava ga da je primio njegov
pozdrav j vijesti, poslate po nekom prijatelju hadiHasanu. Zatim se ispriava ~to mu
kasno odgovara i kae da je bio sprijeen te~kim preprekama j opim poremeajem
prilika koje su sliile propasti svijeta. "jer smo napadnuti (1109 i 1110'" 1697. i
1698) od nevjernika, zvanih "Benuasfer", tj. Austrijanaca, koje je predvodio princ
Evgen Savojski, a kojeg zb-:>g njihova neprijateljstva i ru~ilakog djelovanja naziva
"Benuasfer" - ljudi bijele, odnosno blijedobijele boje - kako su Arapi u poetku
islama nazivali Bizantince, neprijatelje islama. Poslije se taj naziv upotrebljavao za
sve inovjerce, koji su bili bijele koe, pa tako j za pojedine evropske narode. Opisuju
i djelovanje napadaa, u pismu se kae da su "kao skakavci ~irili po zemlji nered :
ru~ili gradove, palili kue i naselja, pobili starije osobe, a mlae odveli u ropstvo".
Zatim kae da je on s nekim izbjegao iz Sarajeva nekud "na jug" i opisuje svoje te~ke
rane na srcu zbog svega ~to se je dogodilo . Po zakljuenju mira s neprijateljem
(Karlovaki mir 1699. godine), povratili su se u poru~eno i spaljeno Sarajevo i poeli
ga obnavljati . U prvi mah, kako kae, obnovili su i popravili oko dvije hiljade kua,
etrdeset i etiri damije i mesdida i oko hiljadu duana j prodavaonica. Na kraju
Husejnefendija kae da i njegovi sinovi Muhamed Seid, Ahmed Reid i Abdullah ~Iiu
selam i ljube ruke adresatu.
Godine 1123/ 1711. poslao je po hadijama u Medinu drugo pismo spomenu
tom Demaluddinu . I u ovom p.smu, adresant izraava veliko potovanje prema adre
satu, pozdravlja njegovu djecu, uenike i prijatelje. izvje~tava ga da je od njega primio
dar (hurrne) i pismo (magalla), puno oinskih savjeta, mudrosti i znanja .. Husejn
efendija se i u ovom pismu ispriava, to je zakasnio s odgovorom na tu poslanicu,
jer je, kae, bio po potrebi na selu izvan Sarajeva, kada su hadije odlazile. Izvje~tava
ga da mu ~Ije tri madarije, a njegovi sinovi: Ebu Jahja, Muhamed Seid, Ahmed
Rdid, Abdullah, Omer, Salih, Ismail i Sulejman "~alj u mu izraze pohovanja" ("ljube
mu skute i ruke"), S molbom da ih blagosivlj~ . U ovom pismu Husejnefendija se ne
ali na stanje, nego kae "da su on i njegovi Sinovi dobro" . Na kraju dodaje da su te
godine, zbog otvorenog neprijateljstva Rusa, otj~li na Rusiju iz Bosne: pa~e, vojska.
zaim; i age. Ispod toga pisma nalazi se tekst pisma, koje je, kako se iz sadraja razumj
je, poslao isti alim iz Medine hadiHusejnu Muzaferiji .41
4)

3*

Dobraa

Kasim : Katalog 8repskih, turskih i perZIIskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke uSara,evu. $Vez8k II tu rukopISU)

35

Zav(~vaiui izno!enje sadraja ovih dvaju pisama, prelazimo na fragmente iz

Kronike. Tu su prvo navedena tri pisma Mustafa-efendije Ge;bije, e onda slijede zapi
si o dogaajima.
Prvo Gaibijino pismo u prijevodu glasi:

PREPIS PISMA KOJE JE NAPISAO GAIBI MUSTAFAEFENDIJA, NASTANJEN U BANJOJ LUCI. BANJALUKOM KADIJI DAVUDEFENDIJI 51
Ja sam neuk tovjek, nita ne znam. Jedan tovjek je rekao u poglavlju o abdestu
(kada se tovjek konfrontira sa lenom), tada nema ni sabiranja, ni dijeljenja, ni kvadri
ranja. Ako se to odnosi na dijeljenje, ja to ne znam, niti (znam) Jta on govori. Ne
poznajem ni to ni to. Znate li vi? Ja niSJm utio feraiz, osim poglavlja Avli.
to se pak tite slavljenja lenskog svijeta, izuzimajuti brigu O brojnoj porodici,
ja ni o tome niJta ne znam. ta mogu, zar ne?
Primio sam tvoj "Multekal-ebhur" koji je u dobrom stanju i tvoja pisma. ta
tefI OrliJ li se Beograda ili banjolui!kog saraja to je isto. Ako tamo nelto ne mole,
Beograd i Banja Luka nisu podesni za neki posao. Istanbul je nelto drugo, Ali on i vaJi nevaljalci narediJe ubojstvo nekih sultana. ta ut/niJe sa sultanom Ibrahimom?
lli, pak, Ita utiniJe od sultana Osmana? Jli kakve ljude pobie poput Abdurrahima ili
Mahmuda. Oni su ta djela potimh' SIlajim rijetima. (ta li te biti) kada livo zakopano lensko dijete bude upitana, zbog kojeg je grijeha ubijeno.
Jedno vrijeme su govorili, da si ri poharao Ulice. I dobro si utinio. Da re vidim
(pokali se), Jta tef SIle utiniti Banjoj Luci. Moja je briga to. Na titavom svijetu ne
mogu da naem neto lime bih se oduevio. Mnogo tota sam htio, a mnogo (oga je
bilo potrebno (odgovaralo je). Ne znam, ta bih. Znate li vi?
Svima ponaosob, i tebi posebno, od nas vama svima, bezbroj iskrenih dova
(molitvi). Ali, koja je (O dova, koju bi Bog usliao od jednog odmetnika. Meutim,
ako baI insistirate, neka bude tako. Nemoj nas odaCl~ sakrij pismo, a mi smo (tvoji)
dobrolelitelji pred Bogom. A dove upuujemo Bogu za vas, DavuiJefencilja, i za
na/ba Mustafa-efeMliju_ Ne Mam ime vaJeg zastupnika ovdje. Mi Mamo vat, i to je
dovoljno. Iskalite Mehmedelebiji ljubav i pa/nju.

Drugo Gaibijino pismo u prijevodu glas;:

I OVO JE PREPIS PISMA GAIBI MUSTAFA-EFENDIJE KOJE JE UPUTIO
VELIKOM VEZIRU SULEJMAN-PAI U BEOGRAD.
Poshi'e toga (a zatim), u ovom varljivom livatu mi'e
nije imao svoga druga.

vien

nijedan sumrak, koji

Usjekao sam 197 kola drva, poslao ih na pazar, niko nije kupio ni za jednu aktu. Ako bi to bilo natovareno (tovarima), poveala bi se cijenII.
Veoma se radujem, da su pokloni uputeni na svoje mjesto, i da se nisu pojavile
nikakve zapreke.
Za pojavu ovoga stanja ja sam veoma veseo, a zato nisu vesela ostala stvorenja
(narod) svijeta, rekoh.
Ima vremena, a kad postavih pitanje: "Zar nije doJIo? .. - odgovorio je: "DoJIo je!" Ako nagovorim drugog da pitB, on lleli: "Uredu!"
5)

36

Kako :se yldl, ovo I slijedeea dva pisma su Galbl.MuslafaefendIJe. ()Ya su pl5ma pinna na
nama udnovat, nerazumljIV j mlstlan nlltm. Ona yrve 5 laj nama , rijeeima prenesenog
znllten,8. Kao !IO M Handi kae, pisma je laiko do)lovno preYe5Ir, pa Ih unekoliko,
predoavamo bar po ImlSlu

A kada se rekne, da i mi napravimo jedan park za pojavu ovog stanja.

Vrijeme te pobijediti. Sadi' je Ila Kuprekoj visoravni podignut hajduki bajrak.
Mi smo putnici. Pod ovom obavezom naiJo nas je ovjek koji je poslao pismo. Dvopeei su pripremljeni, konji su energini, maevi isukani, strijela jedna, luk dugaak,
ne zna ko pita. Dok ne doe neko ko sve zna i ko niIta ne zna, nema niUa. Toga je
mnogo, nema nita. Ti zna, sve zna, a ipak ne zna. Oni nilta ne znaju. Izvoli se nasloniti na asni znak, godine 1097/ 1685.
SiromaIni Gaibi,
hajduki lIoa na Kupresu
Prijevod

treeg

Gaibijina pisma glasi:

I OVO JE TAKOER PREPIS PISMA GAIBI-MUSTAFA-EFENIJE, KOJE

JE POSLA TO VELIKOM VEZIRU SULEJMAN-PA~/_

Potovani moj sine Sulejmanbele, molio si na blagoslov. Ne znam. Kod mene

je tako, da te atiti neko s ovoga svijeta bez vjere, ko moli jednog silnika za svoje ciljeve. U histoniama koje ja ne znam zabiljelena je pria o 8auru. Naroito u Osmanskom carstvu nema ni jedne vjere a da nije puna nasilja. U pogledu mita, to ste uinili
toliko javnim, da se samo pomou njega svrava posao.
Kada je Svevinji naredio, da iz blagoslovenog Nila bude iZllaeno hazreti.Jusufova asno tije/o, i kada je putu/uti u mramornom sanduku, kada je, smatrajuti
da je to sanduk,njegovo prelijepo tlielo ukrasila mjesto gdje je pristalo, kada je prosuta mrlnja na hazreti Musa-a i one koji su ga domieli, ule su se asne flitXi da je to u
to sretno vrijeme iedna lena prolila anak kiselog mliieka, ali niegovo uho nije ulo
lenino pomaganje, da to ne bi ostalo od ovoga svijeta za onaj svijet. U ovoj blagoslovenoi godini, poto u BudImskom poljU Ima veoma mnogo krla, obeano le tetrdeset
vesala i tri kobile. Moj sine Sulejman-bele, dugo mi livio i neka je ullliek sreta uza te/
Nap isano 19. zu/-hidleta 1097/ 1685. godine.
KRONOLO$KI
KRONIKE GLASE :

ZAPISI KOJE JE PRENIO KADI IZ MUZAFERljiNE

26. labana 1100/ 1688. godine u Saraievu je umro Evrenizade Salih-aga. Isto
tako u spomenutom gradu umro je muezin ejh Ferruhove dlamlj'e Mehmed elebi,
14. dlumadel-ahira Vudlulazade Mustafa, a 26. zu/-kadeta 1101/1689. godine umro je Kucub Husejnefemili'a.
... Strievit spomenutog H. Muzafera, Hadli Dervi, sin umrlog Abdurrahmana, sin spahije Kurd-Alije, umro je 1101/1689. godine i ostao njegov sin Mustafa
elebi, a 6. muharrema 1102(1690. godine umro je, u spomenutom gradu, Isbe'i
Husejnefendija.
U srijedu 25. safera 1109/1691. godine sultan Mustafa-han dolivio je veliki
poraz islamske vojske u Senti, na rijeci Tisi, koja se nalazi u blizini Temivara. Oni,
koji su tamo herojski izginuli, su ovi: Veliki vezir A/mas Mehmed-paia, vallia utahije
Misir-oglu Ibrahim-paa, gradonaelnik Temivara, stariji Dlafer-paa, valtj'a Adane
Fazli-pala, zapovjednik jeniara Mahmudpaa. Ovo je prst vezira.

37

Miri-miran Dijari-Bekra Ibrahim-paa, miri-miran Rumelije mlai D/afer-pala,

miri-miran Zul.kaderije Junus-paa, miri-miran Alonlfe mutesarrif Kap/anpaIa, miri-miran Janjanm Bekra-paa, mutesaffif Hodavendi Kara Mevlud-paa, mutesarrif
Tekije HaS<1npaJa, valija biveg Sokola Sulejman-paJa,mutesarrif Amasije Mahmudpaa, Kocuroglu Mehmed-paa, miri-miran Husejn-paa.Fo~anin Dlaferpala, Sto~a
nin Murtez-paa. Ovi su $8 dva tuga (znak painog dostojanstva, a dobivali su ga
begler-bezi). Spomenutih je bilo trinaest.
Aga pandurske grupe Sarajlija Fadlullah-aga, tehaja odreda Aba.s-aga, lef lovatkog odreda Ahmed-aga, starjelina pomotne sudske slu/be Mustafaaga, glavn; oru/ar
Mahmud-aga, glavni tobdllfa Alijaga. Ovo su age sejmena (pandura), a njih je bilo
est.
Iz AnadolIJe dvanaest pukOVnika, IZ Rumelije tetmaest, IZ Adane tetIri, iz
DljariBekra ,edan, trideset i tetiri torbadlife, a vile od dvadeset hiljada jeni~ara, sejmena i juruka herojski je izginulo.
Poslije ove biljelke, Kadit navodi da je bosanski pjesnik Fidaija spjevao pjesmu
rugalicu za bosanske spahije i vojsku, koji su se spasill i pobjegli $8 ovog bojnog polja
i donosi tu pjesmu, a onda se, na drugom mjestu. opet nastavljaju citat; iz Muzsferiji
ne kronike, i to:
U mjesecu zilkaderu 11431 1730_ godine u Sarajevu se pojavila vatra iz dutana pulkara i za jedan sat izgorjele su sve kute u kazandlijskoj i bojadlijskoj tarIiji i
njihovoj okolini. Vatra se pojavila u poslijepodnevna m/eme.
U mjesecu ramazanu 17451 1732_ godine. poslije akama, u Sarajevu se pojavila vatra iz jednoga dutana u kazandll/skoj ~ariji i izgorjele su kute u spomenutoj
~ariji, atlarima isaratima.

38

SUMMARY
ln this article the author presents some fragments from the ehronicle of Haji
Husein-effendi Muzaferija (in translation from Turkish) and the contents of tvo letters written inArabic . These fragments are preserved in the Codex of M. E. Kad i.
Unfortunately. it is still unknoun where the ehron;cle is kept although it IS certain
that it existed . The fragments preserved in Kadi's Chronicle deal with the following
themes : three letters of Gajbi Mustafa-effendi, some chronograms regarding the
death of distinguished citizens of Sarajevo, the heroie death of vizien, pashas, valis,

"mutesarrifs" (governers) and others who were under the command of suhan Mustafa -khan in Senta at the river Tisa (near Temi!varl and the fires in Sarajevo in 1730.
and 1732.

39

I
'I
'I
"

Kasim

Dobraa

VAKUFNAME U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI

Pored mnogobrojnih kulturnih i historijskih vrijednosti i dokumenata koji se
uvaju u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, posebno mjesto i znaaj imaju 'Iakufname
vakfiJie. To su isprave ili dokument; o zavjetanju nekog dobra, njegovu darovanju na
naroiti nain , od strane vlasnika, II odreene plemenite, ute ili opedrutvene svrhe.
Govorei o ovim dokumentima, koji se uvaju u nawj Biblioteci, drimo da

treba,

ne~to openito rei

O vakufu i vakufskim ispravama.

Naziv vakufnama, koj i je poznat u turskoj i naoj upotrebi, dolazi od arapske

rijei - infinitiva vakf i perzijskog nastavka name. Rije vakf, ili kako mi izgovaramo
vakuf, znai ovdje p~enstveno zavjdtanje i zavjdtati . Otuda se u ovom smislu, kao
arabizam, u nas upotrebljavaju rijei : vakuf ljenje, vakufiti, uvakufljenje, uvakufi ti. Vakuf se isto t a ~ n naziva i dobro, imetak, koji je zavjdtan, kao i sama zadubma.
U arapskom jeziku Infinitiv ponekad ima znaenje pasivnog participa.
Vakf ili vakuf je zavjdtanje i zadubina, zasnovani po propisima islamskog pra
va, kome je izvor Kur'an i Muhamedova tradicija (sunnet, hadisl .
U Kur'anu je osnov vakuf sadr1an u
njegovu izriitom propisu .

opim

principima o

dobroinstvu ,

a ne u

"Neete postii dobroinstvo dok ne podijelite dio imetka ho ga sami volite"

(Ali Imran, 92) .

"inite dobro da budete sretni i spaseni" (el-Had, 77) .

"Ko uini kOliko trunku dobra, vidjee ga" (ezZilzal, 7) itd.

U tradiciji (sunnetu) vakuf je jasno odreen i ustanovljen, a oznaen je nazivom
"trajnO dobroinstvo" lsadakatun d1arije. - Kad ovjek umre , njegova djelatnost
prestaje, osim iz tri izvora : trajnog dobroinstva , nauk'e kojom se ljud i koriste i dobrog djeteta koje se za njega moli - hadis) . Zna se i to, da su najugledniji Muhamedo
vi uenici , ashabi, meu kojima i prve halife, osnivali vakufe (zadubine) za njegova
ivota i po njegovim uputama.
Kakva je bila svrha j ciljevi, radi kojih su ljudi vakufili i kojima je vakuf slui07
Ti ciljevi bijahu mnogobrojni i veoma razliiti, od i sto vjersk ih, do krajnje druhve

41

nosocijalnih. Zavjehati se, dakle, moe u razne korisne svrhe, a vakuf je uvijek bio
jedan oblik posebno dobrotvorne djelatnosti. Tako su se 'laku ti osnivali za podizanje
i odravanje damija. mekteba i medresa, za podizanje i odravanje biblioteka, banja,
esama. svratilta i kuhinja za putnike, siroma~ne ljude i siroma~ne uenike, za izgrad
nju i odravanje mostova i puteva itd . Onaj koji osnuje v'kuf i uvakufi neko dobro,
zove se vaki' - dobrotvor.
Budui da ova djelatnost ima kao cilj trajnost i stalnost dobrotvornog djela i
kako je ona ja'-ll1og i dru~tllenog znaaja. to joj je potrebna zakonska i pravna podlo
ga i forma. Zato je vakutljenje vr~no po naro i toj proceduri i o njemu se izdavala
naro i ta isprava . Ta isprava je imala odreenu formu i sadrinu i nju je legatizirao i
potvrivao, poslije odreenog postupka, ~riatski sud - kadija. Takva punovana isprava o uvakufljenju naziva se vakufnama. !to je i u nas usvojeno, ili arapski vakfijja.
Na~ vakutnSme pisane su veinom na turskom, iti u manjem broju na arapskom jezi
ku .
Ovakav oblik dobrotvorne djelatnosti. vakufom, ili uvakufljavanjem bio je uo
biajen i mnogo ra!iren u cijelom islamskom svijetu, pa i kod nas, Prvi vakuf! kod nas
osnivaju se u XV vijeku . Zavjehati se moglo samo ono dobro koje vlasnik ima u svom
punom vlasniUvu (muikI.

Da navedemo samo neke vakufname i krae izvode iz njih. kao primjer njihova
sastava i forme.
Isabeg Ishakovi bio je turski vojvoda, takozvanih zapadnih strana i drugi bo
sanski sandakbeg, koji je u malom mjestu , naselju Vrhbosna, odnosno uz to mjesto,
udario temelje dana~njeg Sarajeva . U periodu od trideset godina, od 1440. do 1470.
godine. Isabeg je podigao u Vrhbosni, odnosno u Sarajevu, itav niz graevina , 'leti
nom u dobrotvorne svrhe. On je podigao damiju 1457. god. u ast Mehmeda
Osvajaa. kojoj je dao naziv Careva (Hunkarijja). koji ona i danas nosi . Podigao je u
njez inoj blizini i banju, upriju preko Miljacke, han Kolobaru , bezistan, musafirhanu,
tekiju na Bendbali. devet vodenica na Miljacki i najzad dvor. saraj - konak . O svojim
zadudbinama sastavio je vakufnamu na arapskom jE!ziku . u kojoj se izmeu ostalog
kae :
" Neka je svaka hvala Allahu na obilju Njegovih blagodati.. . Veliki vojvoda, za
povjednik i dobrotvor Isabeg, sin umrlog Jshakbegal izjavljuje da je u selu Brodac, u
podruju Sarajeva, sagradio jedan dom u stilu tekije, koja se sastoji iz tri kue, jedne
staje, jednog ograenog dvorilta i ostalog !to treba. i za ivota uvakufio, s tim da slu
i kao tekija i konaihe . U njoj e se kuhati meso, pirina i hljeb. koliko bude dovolj
no, a trolie se masnoe koliko bude potrebno. Gosti imaju pravo na besplatno jelo i
boravak tri dana, i ne mogu vie tu stanol/ati od tri dana ... Na orbu imaju prav'o i
slubenici tekije, a vibk hrane koji preostane kad se podmire gosti i slubenici. dava
e se nejakoj siroadi . koja stanuje u ovoj kasabi.
Dobrotvor je takoer podigao most na rijeci Miljacki i uvakufio ga za one, koji
preko njega prelaZiti, kao pravovoljan, na ~riatu zasnovan vakuf, koji e dovijeka
trajati.
Za odraavanje svojih zadubina uvakufio je od svojih pravih mul kovnih posjeda slijedee : sve mlinove koji se nalaze pod jednim krovom, jednu njivu koja se nalazi
iza navedenih mlinova u spomenutom selu, banju i vodu za njene potrebe i han i du
ane ...
e

42

!
I
I

hto tako je uvakufio mlinove na rijeci eljeznici, u nahiji Visoko. i jednu njivu
ubltzini ljubogohe, koja se zove luka. i onu njivu koju je kupio od Balabana. sina
Boginova. a koja se zove Brus. zajedno sa njenim gajem.
Vakufnama se zavr$ava rtJelma: "Ovo se dogodi I zapisa mjeseca dumadelula
866 . po Hidri" !februar ili mart 1462. godine).
Original ove vakufname bio je u rukama Mustajbega Fadilpa!;ia On ga je posudio Kosti Hermanu. i sada mu se, natalost, ne zna za sudbinu. Vakutnama je sauva
na u prepisi ma. od kojih je najvaniji onaj u zapisniku sidilla !;eriatskog suda. ito se
uva u na!;oj Biblioteci.
Ova je vakufnama veoma vaan izvor za poznavanje teritorijalnih i drugih prili
ka prvobitnog Sarajeva.

Ajasbeg, sin AbdulHajjev. treti bosanski sandakbeg, ostavio je zadubine- u

Sarajevu i Visokom i o njima vakufnamu iz 1477. godine.
"Neka je slava Allahu ... Kad je zapovjednik plemenitih zapovjednika i ugledni
upravitelj Bosanskog sandtaka Ajasbeg. sin AbdulHajjev, spoznao da je ovaj niltavni
svijet prolazan ... i isto tako da nijedan silnik. i pored sve svoje sile. nije vjeno ostao ....
on je uvakufio svoja slijedea dobra. koja su njegovo puno vlasniltvo. od tih dobara
on je na prvom mjestu uvakufio kupatilo u varoli Sarajevu. i svoju donju kuu, i du
ane ito su pred njom. i svoje duane u mahali koja nosi njegovo ime, kao uope sve
nekretnine i duane spomenutog vaki ta. koji se nalaze u varo~j Sarajevu. a koje nije
potrebno blie oznaavati. Dalje je uvakufio kupatilo. duane j vrt, koji se nalazi u
selu Visokom".
I ova vakufnama je sauvana samo u prepisima, a veoma je vatna za upoznava
nje prvih dana nastanka i razvitka Sarajeva i Visokog.

Kad je Gazi Husrevbeg do~o u Sarajevo (152)). ono je moglo tada imati oko
sedam do osam hiljada stanovnika. Njegovim dolaskom otpoinje drugi period izgrad
nje i razvitka Sarajeva. ime je ono od kasabe postalo grad - ~her. O svojim mnogobrojnim ustanovama i graevinama on je napravio tri vakufname. koie su sauvane u
prepisima.
U vakufnami damije kae se:
"Za umna i razborita ovjeka nije nikakva tajna da je ovaj svijet prolazan. Konstl pak i plodove vakufa ne prestaju dok je svijeta i vijeka. i njegovo djelovanje je
trajno. Budui da je shvatio sadrtaj ovih naela, vrstan po znanju i razumijevanju. ko
ga je Bog odlikovao istom duiom. ljudskim savdenstv;ma, aneoskim svojstvima, velikim i dobrim djelima. velmoa, putokaz junacima. sunce emira. emir Husrevbeg
elGazi. sadanji ....alija u Bosni. podie damiju u lijepom Sarajevu. koja je po ljepoti
najbolja graevina" .
U ....akufnami medrese. Gazi Husrevbeg izjavljuje i zavje!ta gradnju medrese i
osnivanje biblioteke .
"Da se sagradi velianstvena i vrsta medresa. koja e biti uvaena. i to na zem
Ijiitu prema vratima df:amije, ito ju je ovaj vakif sagradio. Medresa neka obuhvata
dvanaest soba. u kojima e stanovati dobri uenici , a ne nevaljale neznalice.

43
7

~to pretee od tro~kova za gradnju, neka se za to kupi dobrih knjiga, koje e

se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koriste koji lele I da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom".

Vakufnama je datirana 1537. godine.

Uloga vakufa u privrednom i kulturnom ivotu i razvitku pojedinih na~ih mjesta
u pro~lostl bila je velika. Vakufname, kao historijski dokumenti, daju nam dragocjene
podatke za izuavanje raznih pitanja iz mnogih grana nauke. One sadre mnogo po
dataka za historiografiju gradova, za migraciju stanovni~tva , za topografiju, za ekonomsku i kulturnu historiju uope. Pruaju nam mogunost da se upozna nastajanje
naselja, varo~i, kvartova i mahala, kao i problemi koncentracije raznih zanatskih I
trgovakih djelatnosti. Vakufname nas dalje upoznaju s unutarnjom strukturom
druhva u na~im krajevima, s ekonomskim uvjetima dru~tvenih klasa, s pravnim i soci
jalnim odnosima unutar klasa i izmedu klasa, zatim vrijednou novca, prirodom
razliitih poreza i s visinom zakupa i kirija . U vakufnamama i vakufskim obraunima
nalazimo dosta podataka iz kojih se moemo obavijestiti i saznati kako su ivjeli obi
ni ljudi. zanatlije, mali trgovci i naroito seljaci, o emu inae ne nalazimo mnogo
podataka na drugim mjestima (npr. u kronikama).
Ali, vakufname nam, pored svega navedenog, kazuju o posebnoj i veoma va
noj strani jednog vremena i njegovih ljudi, ~to mnogi zanemaruju istaknuti. To je ka
zivanje o visokoj duhovnoj kulturi, o prefinjenoj produhovljenosti, onajplemenitijim
i naiuzvi~enijim osjeajima humanosti, o jednom duboko ljudskom i duboko filozof
skom gledanju na ivot i svijet, na ljude i ljudsku zajednicu - po kome se moe pronai postojana vrijednost, plemenita i uzvi~ena datost, za koje se moe vezati ovje
kova misao i njegova aktivnost . Vakufname su dokumenti i svega toga. Kad se istrau
je j izuava historija ljudske kulture i kulturnih djelatnosti, onda se takve injenice
ne mogu zaobii.
Ima vakuf nama. koje su , pored svega navedenog, o njihovom znaaju kao isto
rijskih dokumenata, bogato isrunjene lijepim sadrajem, sastavljene lijepim i biranim
knjievnim stilom, ukra~ne umjetniki vanrednom kaligrafijom i ornamentikom.
Takve su, naprimjer, Sinanbegova vakufnama iz ajnia. Karaoz-begova iz Mostara
i Dervi!pa~ina vakufnama . O njima i drugim pojedinim znaajnim vakufnamama
ovom prilikom ne moemo posebno govoriti, jer nam to ne dopuha prostor, a to nije
ni svrha ovog lanka. Da jo~ samo ovdje napomenemo, da su, dakle, mnoge od njih
dokumenti, koji nose pravu poruku lijepe misli i lijepog osjeanja, poruku o umjetnikom stvarala~tvu (estetici). plemenitom ljudskom ivotu (etici) i dobrim djelima.
Svoj procvat i najvei zamah vakuf i su u nas doivjeli u periodu od XVI do
XVIII stoljeCa. U proteklom periodu u Bosni i Hercegovini osnovano je oko dvije hi
Ijade vakufa. Brojne vakufname ostale su veinom u samim mjestima ili kod samih
dobrotvora, pa su tako u najvi~ sluajeva izgubljene.
Krajem XIX stoljea zapoelo se s voenjem popisa vakufa, pa su na taj nain
sauvani najvaniji podaci o njima. Jedan manji broj vakufnama sauvan je u na~im
arhivama Najveta kolekcija, ndto preko hiljadu i dvjesta vakufnama, nalazi se i uva
u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Ove vakufname ouvane su, uglavnom, u ovjerov.
ljenom prepisu, dok se originalnih nalazi vrlo mali broj . Sve one, i originalne i prepi
sane, Imaju veliki istorijski znaaj. Rasporeene su u tri velike zbirke (sidIlla) Naj
starije od njih. koje imaju vanost originala, uvaju se na posebnom mjestu.

44

Sav taj ogromni i vani historijski materijal jo~ nije praktino katalo~ki obra
Obrada vakufnama je dunost i potreba koja eka svoje rjdenje , U toj obradi,
pored najvanijih podataka o zavje~tau i njegovu vakufu, treba dati bar skraene iz
vatke ;z njihova sadraja. To bi bio poseban katalog vakufnama. Takav katalog oma
guio bi nam uvid u vakufname kao historijske dokumente i u sve one raznovrsne kulo
turne ciljeve i poduhvate na kojima su naii preci radili i u koje su svoja imanja ulagali.
A tO bi sve olakalo pristup do vane historijske grae.
Pored toga, valja uzeti u obzir da vakufi imaju i svoj savremeni znaaj . Naime,
iako su vakufski posjedi (zgrade i zemljita koji donose prihode) kod nas, poslije os
loboenja nacionalizirani, na~ vakuf tim ipak nije prestao postojati. On je i danas i
va ustanova,jer se odrava u damijskim i nekim drugim najnunijim vjerskim objekti
ma, koji su u posjedu islamske zajednice da joj slue za odreene vjerske potrebe.
Osim toga ima slu~jeva, da se i danas zasnivaju novi vakufi, ia"l<o skromni, obino
zavjdtanjcm parcele zemlji!ta za gradl:lju damije, i davanjem izvjesnih koliina nov'
ea za damijske potrebe ili za potrebe Medrese, odnosno Islamskog fakulteta - jer je
podizanje i odravanje vjerskih ustanova i objekata te!ko i zamisliti bez mogunosti
zasnivanja novih vakufa, koje uglavnom ine prilozi vjernika .
eno

Zato poznavanje i prouavanje ove ustanove ima za nas kako naunoistorijski

tako i praktini znaaj; naroito za Muslimane i Islamsku zajednicu. No, ne samo za
njih nego i za sudove i druge dravne organe, koji se ponekad mogu nai u situaciji
da budu pozvani (nadleni) da raspravljaju neka pitanja u vezi s ustanovom va ku fa.
Na kraju bih napomenuo, da ovaj skromni lanak ima kao cilj ~amo da istakne
i zabiljei postojanje znatnog broja vakufnama u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, da
napomene njihov znaai, da u vezi s tim Objasni neke pojmove, iznese neka mi!ljenja
j podatke na najjednostavniji nain, da bi sve to posluilo kao' podsjetnik, naporne
na i podstrek za pristupanje temeljitom prouavanju i studioznoj obradi tako vane
ustanove iz na!eg kulturnog nasljea, kao ~to je ustanova vakufa i sve ono ~to je kroz
nju ostvareno,
Znaajan korak i vaan doprinos u tom poqlf>du moe se svakako smatrati
poduhvat Orijentalnog instituta u Sarajevu, da u svoJoJ obradi izda ho vei broj va
kufnama . Tu je, uglavnom, rije o obradi zbirke vakulnama iz ove Biblioteke. Taj posao, na kome radi ekipa vrijednih orijentalista iz Instituta, uvelikoje u toku. Njihova
obrada e obuhvatiti izdavanje teksta sa prevodom po naunim ulusima takvog pos
la, u ~to svakako spada davanje potrebnih biljeaka i tumaa pojmova. Prva knjiga,
koja obuhvaa obradu nalih vakufnama iz XV I stoljea, ve je spremljena, a poduze
te su i daljnje pripreme za davanje vakufnama ij[ XVII i XVI II stoljea.

Radi olak!ice onima koji nisu upueni u probleme vakufa, a eljeli bi da se s

tom materijom dublje i svestranije upoznaju usudu jem se ovdje na zavr~etku lanka
dati jol neke napomene i podatke.
U islamskoj pravnoj naucI razvila se posebna nauna disciplina ili posebna gra
na islamskog prava o vakufu .Ona ima i svoju strunu literaturu,naroito na arapskom
i turskom jeziku . Svako pravno djelo (kutub al fiQh) sadri posebno poglavlje ili knji
gu o vakufu . Ima dosta i posebnih strunih djela samo o toj temi .
Na na!em jeziku imamo takoder lijep broj vanih radova o vakufu . Mi emo
ovdje navesti nekoliko najvanijih izmeu njih (od kojih su nam etiri prva i pod
broj 12 posluili kao literatura za ovaj lanak):

45

1) Mehmed Ati erimovi: O vakufu (eriatska vakufsko pravo),prdtampano iz

Glasnika tVZ - Sarajevo 1935. - Vakuf (nekoliko vanih napomena prehampano iz
Glasnika IVZ) Sarajevo 1941 .
2) Mehmed Begovi : Vakufi u Jugoslavij i (posebna izdanja, Srpska akademija
nauka!. Beograd 1963.
3) Dr. Hasan Kale~i: Najstariji vakufski dokumenti u Jugoslaviji na arapskom
jeziku, Pri!tina 1972.
4) Hazim !i:abanovi: Dvije najstarije vakufname u Bosni, Sarajevo 1952.
na~ih

5) Abdusselam Batagija : Uloga vakufa u vjerskom

muslimana , Beograd 1935.
6) Hasan

Bajraktarevi :

svjetovnom

O vakufu, Glasnik IVZ, IX

godi~e

prosvjeivanju

1941 , str. 18l.

7) A. L. oki: O vakufu i upravi sa njim, Hikjmet , god. I, 1929, str. 12.

8) Dr. Haz im Mufti: O ulozi na~eg vakufa, Narodna uzdanica, kalendar. 1944,
str. 19.
9) Alija Bejti : Uloga vakufa u izgradnji i razvitku na~ih gradova, Narodna uz
danica, kalendar, 1944, str. 153.
10) Dr. Jusuf Tanovi : Vakuf kao institucija, Spomenica Gazi Husrevbegove
etiristogodi~njice, Sarajevo. 1932, str. 85.
11) Dr . iro Truhelka: Gazi Husrev-lieg (Vakuf nama damije i medrese), Sara
jeva 1912, str, 114.
12) Spomenica Gazi Husrev-begove
knjige). I-X LV

etiristogodi~njice,

Vakufname (na kraju

13) Hamdija Kr~vljakovi: Damija ivakufnama Muslihuddina ekrekije,

(prdtampano iz Glasnika IVZ), Sarajevo 1938.
14) Hamdija

KreJevliakovi:

Turalibegov vakuf u Tuzli, Sarajevo 1941

SUMMARY
WAQFNAMAS IN GAZI HUSREVBEY'S LIBRARAY
They are documents about the bequeathai 01 some property by its owner to a
certain noble and religious purposes. Bosnian and Herzegovinian Muslims were often
bequeathing for such purposes in the past. The act of bequeathaI is called Waqf (Ara
bic word) and thus is also called the deposilt property as well as the endowment.
The term Waqf is usually pronounced Vakuf in Bosnia. The basis of this institution
in Islam is Our'an and Muhammad's tradition (hadis) . Purposes which inspired people to invest a property were various and numerous, from the very religious to social
anes. Waql has always been a form of a special charitable activity. The man who
in'lests a property i. 8_ founds OJ Waqf is called Waqif-benefactor. The act 01 bequeathat was legalized by Sheriyat law-qadi. The first Waqf institutions in Bosnia were
founded in the 15th century. $everal oldest Waqfnamas from the 15th and 16lh
century together with the ~orter. extracts from them are here presented. Those are
Waqfnamas of: Isabey Ishakovi, the founder of present-day Sarajevo, from 1462;
Ayasbey, son of Abdulha,ii the third Bosnian Sandhk-bey), from 1477; and Waqfna

46
l'

mas of Gazi HUSfev-bey. the greats benefactor of Bosnia. from 1537. The role of
Waqfs in the economic and cultural life. then in development of some QUr places was
great in the past. As a historical documents these Waqfnamas offer a valuable data
about this. In addition, they point to high spiritual culture, sublime feelings of humanity of a large number of our men in the past. The greates number of Waqfs in Bosnia
is founded during the 16th century and 19th c. Approximately two thousand (major
and minor) Wakf institutions were founded in that period The documents about them
are partly preserved, but in copies. The greatest collection, however, which counts
over 1200 waqfnamas is kept in G. H_ bey's Library. In closing, some works in
Serbocroatian regarding these Waqfs are cited, too

47

,I:

li
II
III

II

II
I,

Darko

Tanaskovi

ONOMASTICON ARABICUM
PROJEKAT BUOUCNOSTI ARABISTIKE
Informatika, sa svojim savremenim metodima i sredstvima za prikupljanje, sreo
odabiranje i obradu podataka, nametnula se kao neminovnost u vreme brzog
napretka nauke i nezaustavljivog umnoavanja broja relevantnih li irelevantnihl infor
macija koje prete da dovedu do zagu~nja komunikacionih kanala i do haosa u svim
oblastima saznanja i sistemima vrednosti. Potreba za pronalaenjem adekvatnog odgovora na izazov "informacione inflacije" osetila se naroito snano i brzo u tzv.
"prirodnim naukama", gdje je dinamika napredovanja i smenjivanja novih otkria
izu7f!Inn 'iva, " ~am" rmrocia nhla!ioli i7u{:avanja oo vitalnog maaja 7a $vakortnpvni
ivot i opstanak nvell-a. U svetu su ve stvorene brojne, dobro opremljene instltUCI'
je iji Je osnovni zadatak re~vanje niza teorijskih i praktinih pitanja i postavljanje
baze za stvaranje univerzalnih informacionih sistema za pojedine oblasti ljudskog
znanja i delatnosti. U tom procesu zapaenu ulogu imaju velike meunarodne organi.
zacije, pre svega OUN i UNESCO. Nauna komunikacija u dananjem svetu ne moe
se odvijati bez razvijene i sveobuhvatne mree centara za obradu podataka, koji, rao
dei na osnovu izvesnog broja univerzalno prihvaenih principa, slue kao neka vrsta
transformatora u kolu jedinstvenog istraivakog i stvaralakog napora oveanstva.
ivanje,

U prvo vreme, moderni metodi i tehnike bili su privilegija "prirodnih" i "eg

zaktnih" znanosti, ali su postepeno i "drutvene" nauke, pre svih ekonomija, poele
da se koriste prednostima savremenih dostignua, da bi ona ubrzo na!la punu primenu i u bibliotekarstvu, upravnim poslovima i u drugim oblastima gde se operi~ sa ye
likim koliinama podataka koji treba da budu OPtimalno sredeni i upotrebljivi.
Lingvistika je ve odavno "kompjuterizovana", a da pri tome nije dehumanizovana,
to je ohrabrujui primer za ostale, tradicionalno nepoverljive i donekle konzervativ
ne lu ovom pogledu) tzv. iste "humanistike" discipline. One takode kreu putem
osavremeniivanja svoje metodologije, oprezno, ali moda ba zato temeljnije I bez za
letanja, bez zastranjivanja i naputanja svojih osnovnih, proverenih metoda u korist
zaslepljenog predavanja varljivim obeeanjima svemoguih "tehnika", ega je pri prvim

Anali

49

spoznajama moi kibernetike bilo u prilinoj meri. Srazmerno siroma~ne u odnosu

na prirodne nauke, u koje se po pravilu znatno , vi~e ulae, humanistike discipline
naje~e nemaju ni materijalnu bazu koja bi ih dovela u poloaj izloenosti izazovima
raznih tehnolo~klh (evolucija,'l
Orijentalisti ka je donedavno bila tako rei zatvorena za sva pomona sredstva
koja u kvalitetnom smislu prevazilaze vet tradicionalne reprografske tehnike i zadiru
u sam proces naunog rada, mada se ne moe reti da nije osocala potrebu za njima.
Ogromne naune poduhvate, koje su nekada mogli da preduzimaju izuzetno sposobni i samopregorni pojedinci ili manje grupe naunika, na savremenom stepenu razvoja nauke, u uslovima stalne trke sa vremenom, ne mogu uspj~no ostvariti ni itave
ekipe strunjaka, bez odgovarajue pomoi tehnike, Nauni zahtevi su danas znatno
stroi, a obim ljudskih znanja vi~estruko uvetan, tako da se moe reti da je u ndel
nom smislu vreme Brockelmann-a, Flugel-a , Storeya, Ceatani-ja, Grohmann-a,
Wensinck-a, Creswella i drugih usamljenih velikana pro~lo, ime se ne iskljuuju izvanredni doprinosi pojedinaca i u daljem razvoju orijentalistiki h pisci plina,
Nije nimalo sluajno da je ba~ jedan od pomenutih naunika, italijanski isla
mist Leone Caetani (1869,1935), ija su magistralna dela s poetka na~eg veka
(Annali dell'lslam, Chronographia is/amica, Studi di stada orientale) s mnogo razloga
mogla da obeshrabre svakog budueg istraivaa,2) shvatio potrebu da se u arapskoislamsku istoriografiju unese vie reda, stvaranjem prirunika koji bi u vidu alfabet
skog registra obuhvatao "sve antroponime i toponime sadrane u glavnim ~tampanim
i rukopisnim istorijskim, biografskim i geografskim delima koja imaju veze sa isla
mom". Tom "imeniku", dao je naziv ONOMASTICON ARABICUM, ali sticajem
okolnosti nije mu bilo sueno da zajedno sa svojim vrednim saradnikom, poznatim
orijentatinom i bibliografom Giuseppe-om Gabrielijem 11872-19421. objavi viJe od
uvodnog toma I prve sveske koja je obraivala samo jedan deo slova AI 3 1 Caetani i
Gabrieli sa saradnicima ostavili su iza sebe oko 250000 kartica sa biografskim poda-

11 L.teraturll u oblasti k.bernetlke. ookume!'ltaeije i mformlltlkll Izuzetno Je obimna. SVllkim d.

nom 18 obogatuji Iznotenjem noVih iskustllVa i njegovim teorijskim uop!t8Yenjem, U filozof
ikom pogledu idenas j. veoma aktualn,uvene knjiga Norben. Viner., tvorca moderne ki_
bernet.ke, KIbernetIk' I drU'lvo - Ljudska upotreba ljudskih bi. !p!'IIV. s enilI. Beograd,
1964). Odelovanju me'h.. narodnlh organizacija na ovom polju cf, UNESCO: Guidelines for
the Est8blishment Ind D~elopment of MonolingulIl Scientific and Technical Thesauri for
InformasIon Retrieval, Paris, 1970; UNISIST: Study Report on the Feasibility of. World
Scl8nce Information System, Paris, 1971, O informacionim sisIain ima cf. B. C. Vickery,
Info rmation Systems, London, 197J (daje obimnu b.bliografiju). Veoma iII kOrisna i knjiga
R, S. Giljarovskog Informatikll i bibliotekovedenie, Moskv., 1974. a podaci o primem savremenih informatikih meloda u r8lliitim dominima mogu I I nIi u zborniku Revolutions
Inlormallques, Peris, 1971 .
2) Vid. M, Aodinson, Bilan des &tudes mohemmadiennes. Revue Historique, B7, 229, 1963,
169; osilIVnom 118lljanskom orijenlalisti cf. J. Fuck, 018 ar8b.sche Stud.en in Europi!, Leipzig, 1955, 297299; L, Bouvet, LI PrinclI Caetanl et son OIuvre, Revue du monde musu Iman,
27, 1914, 5384; C, A. N.tlino, Leone Cael8n; - islamista, Oriente Moderno, 16, 1936,
4852; F, Gabr ..li, Leone Cael8n! in Storia e civilli mu:wlmana, Napoli, 1947, 301 305;
Nag.b IIt.'Aqiqt AImustMriqUn l, Kairo. 1964. J72J73; G Levi Dilila Vide, F.nlasmi
fItrovIlIi. VeneZia, 1966. 21-72.
JI ONOMASTICON ARABICUM ossie Reperiorio elfebelico dili noml dl persone e dl 11.1090
comenuti niIIII prtncipilli Operi stonehe, biografiche e geograliche. stampa" e mlInoscnIte,
relatlv, all'liJam. vo . I: IntrodUlione, vol. II' A'abil- 'Abdallah, Roma. 1914-1915; u OkVI'
ru predgovor. G. G.brlell j. objavIO r.spravu o .rapsklm linim imenima III nome proprIO
arabo mUS4.1lmanol, koja je do danas neprevaziena u Oblasti arapske onomastlk. (.zd.1I je i
lasebno, iSle godinel. O pokretanju QNQMASTICQN. cf U Rinitllno, Gli studl di SIorIII
ilraba in Gli studi S4.11 VICiflO O,.ente in IlIlia dal 1921 .1 1970 II, AOmll, 1971 , 32; kao i i.

50

cima. to nikako nije malo. Radi sticanja jasnije slike o obimu prikupljene grae, recimo samo da je prvi i jedini objavljeni tom ONOMASTICONA sadr2ao svega 15000
odrednica . Inae. istorija nastanka tog onomastikog fonda nee biti u svim pojedinostima poznata sve dok se ne proui Caetani-jeva pismena zaostavtina. posebno
njegova prepiska sa saradnicima, pohranjena danas u biblioteci italijanske Akademije
"Dei Lineei" u Rimu. 41
Razvoj orijentalistike, pronalaenje novih istorijskih izvora, kntiko izdavanje
brojnih stranih dela, uinili su da projekat italijanskih orijentalista ponovo postane
aktualan, zapravo on aktualnost nije ni bio izgubio, ali je napredak nauke tek danas
stvorio mogunost njegove zadovoljavajue realizacije, kroz meunarodnu naunu saradnju i kori~enje moderne tehnike za obradu podataka, elektronskih raunara. i
tavu stvar je s mrtve take pokrenuo uvaeni francuski orijentalist Georges Vajda koji je na arabist~kom i islamistikom Kongresu u Ravellu 1966. godine pozvao kolege
da razmisle o vaskrsavanju ONOMASTICONA, izvanredne zamisli koja je u vreme
svog raanja ~irinom nadilazila konkretne materijalne i vremenske ogranienosti.
G. Vajda je svoju inicijativu neho kasnije razradio i uobli io kao temeljno obrazloeni nauni projekat,SI ime je zapoeta jedna korisna akcija sjedinjavanja nau nih
snaga i potencijala na ostvarivanju kontinuiteta ljudske misli i dela, akcija koja se uspe~no razvija i kojoj pripada izgledna budunost.
Zapoeti

obimne poslove na oivljavanju ONOMASTICONA nije bilo jedno

stavno. Trebalo je pre svega zainteresovati naunu javnost za projekat i stvoriti jezgro
ekipe, oko koga vremenom treba da se okupi ho vie saradnika iz itavog sveta.
Accademia dei Lince; iz Rima i Institut za istraivanje i istoriju tekstova (Institut de
Recherche et
des Textes) iz Pariza preuzeli su na sebe organizaciju posla,
a sredi~te je ustanovljeno u glavnom gradu Francuske, gdje je j obrazovan tim stru
njaka - orijentalista pod vodstvom G. Vajda-e. Ovaj tim su sainjavali preteno Francuzi, a kasnije su se u veem broju prikljuili ita1ijanski nauni radnici. Uskoro je,
1971 . godine objavljena prva publikacija koja je imala za cilj da objasni itav projekat
i pozove na ho liru meunarodnu saradnju. 61 U uvodu je istaknuto da "svako istraivanje istorije arapsko islamskih zemalja podrazumeva dug rad na identifikaciji li
nosti - naunika, vladara, inovnika, vojskovoa itd., ija se imena pominju u izvoriNk B. Scarcla-Amoreni, L'Onoma5ticon Arabicum: Un esempio dl coll&bora:[lone interna
zionale u istoj knjizi. 291 -306. na koji emo se eSte osvrtati.
Sam naziv ONOMASTICON je grkog porekla i znai doslovno '~menik", tj. pop.s Imena ,Ii
rei. Iz klasine slarine naroilo ja poznal Onomastikon grkog relora i leksikografa Julija
Poluk51 III v. n. e.l vatan izvor za poznavanje grke klasine iltorije, naroito pozoriita. To
kom srednjeg veka i u novija vremena izraeni su brojni prozopograhki zbornici tipa onomastikona. naroito za antiku iSlol'iju. Onomastikoni lU sastavljani i za druge oblaIti izua
vanja, npr. za staru rusku knji!evllOst IVeseloV1kil, biblijska studija i sl. J . N6meth saopIlava
da je prof. G. MoravCSlk pripremio Onomastikon "koji vet godinama stoil spreman za Itampu,
a sadr!1 turska lina imena iz vizantijskih Izvors", cf. J. N., Die Orientalistik in Ungarn 1938,
ln The Muslim Ealt - Stud IH in Honour of JuliUS GermanUl, Budapest, 1974. t8.
4) VICI. B. SearCla - Amoretti. op. cit . 297.
S ) VICI. G. Vajda, Une entrepnse fr.nco-italienne de prosopogr.phi. musuimane: l'Onom.tlcon
Arabicum. Ac:adem18 dH Inscrlptionl et BellesLettres, comptH-renduel dH seances de I'annee
51 VICI. G. Vajda. Une entreprise franco-italienne de prosopographie musulmane: ,'OnomIStIcOn
Arablcum,Academie des I nscriptions et Belles-LettrH.comptH-rendues des SP'lCes de l'annee
1967 . 223-227.
S ) Documents sur la mIse en ordlnateur dH donnees btOgraph.ques. S4rle Onornasticon Arabicum l , IAHT, CNRS, Paris, 1971.

4'

51

ma. Taj rad je esto prepreka za redigovanje teza i dela fundametalnog znaaja . Obim,
gotovo nepreglednost izvora koji prubju biografske podatke nalae stvaranje jedinstvenog onomastikog registra, koji bi "istovremeno bio centrahzovan i dostupan svakom istraivau i koji bi mu uinio pristupanim biografske podatke o linostima
koje su ivele pre XI veka po hidri, tj . XVII veka po Hristu". Posle odreene etape
pripremnih radova, stvoren je sistem pogodan za elektronsku obradu biografskih po.
dataka koji je ve do 1971. god. dao prve rezultate. To je ujedno bio i najznaajni
ji uspeh mlade ekipe, posle snimanja iznova sreene kartoteke Caetanija i Gabrieli ja
i preno~enja fotokopija u pariski centar, ~to je uraeno na samom poetku . Tokom ra
da na izvorima i u plodnim diskusijama, metod obrade podataka je stalno usavrbvan,
tako da je danas ve veoma blizu konanog oblika . 71 Suhina je bila u tome da se pronae najpogodniji kod prihvatljiv za raunar, koji bi istovremeno na adekvatan nain
iskazivao realije arapsko-islamske prozopografije. Usvojen je posebno prilagoeni sis
tem transkripcije i skraenica (za pojedine delove imena, npr. ISM - ar. 'ism, IBN ..
ar. 'ism al-'ab, GAD - ar. 'ism al~add, KUN '" ar. kunVa, LAQ "" ar. laqab itd., zatim
vie rubrika za razliite vrste "nisbi", prema poreklu, zanimanju, mestu roenja i sl l,
kao i konvencionalne sigle za ostale podatke, datum rodenja i smrti, uzrok smrti, pro
fesiju, pu~ovanja tokom ivota i dr. Na taj nain je obiikolIan ulazni formular Ifr.
bordereu) za raunar, koji pored navedenih rubrika ima i polje za bibliografske naznake, tj. za podatke o tome gde se odnosna linost pominje u izvorima i literaturi.
Na ovakav formular upisuju se krajnje formalizovanim jezikom prilagoene naune
transkripcije Sili relellantni podaci o linosti, kao i bibliografska saznanja, i u tom obliku se "stokiraju" u memoriji maine, kao svojevrsna "banka podataka" o ljudima
koji su stvarali arapsko-islamsku istoriju, a samim tim i o toj istoriji. Na odgovarajue
formulisana pitanja u skladu sa odreenim brojem programa, raunar- moe da prui
najraznovrsnije odgovore, od nepogreive identifikacije neke linosti do toga koliko
je npr. ljudi umrlo od kuge u Meki traene godine ili pak koliko je naunika boravilo
u Bagdadu u jedno odreeno vreme. Za takve podatke bile bi potrebne decenije indi
vidualnog istraivakog rada, sa velikom verOIIatnoom da oni opet budu manje iscrp'
ni i pouzdani. NaralIno, ni ONOMASTICON za sada ne moe pretendallati na potpunost niti e to ikada moi, jer za nju bi bili potrebni idealni uslovi obraenosti svih
sauvanih fondova istorijskih izvora u lIezi sa arapsko-islamskim svetom kod ega
uvek treba imati na umu da su mnogi od njih nepollratno izgubljeni, pa i nepoznati .
Brzo ulleavanje znanja o pojedinim linostima i epohama arapskoilamske istorije
zallisie prvenstveno od toga u kolikoj se meri orijentalisti zainteresuju za ONOMAS
TICON i integri~u svoja lina istraivanja u taj jedinstlIeni sistem prozopografskih
izuallanja. I u tom pogledu postoji idealna situacija, a ona se sastoji u tome da, rade
i i itajui izvore (biografije, istorijska dela, knjievna ostvarenja, gramatike, antolo
gije i dr), slIaki pojedini orijentalist ne upisuje vi~e podatke o linostima iskljuivo
na sopstvene "fi~e, ve simultano i na jedan ulazni formular ONOMASTICONA. Na
ravno, i taj je cilj daleko od stvarnosti, ak j lIi~e nego prethodni, ~10 saradnike
ONOMASnCONA ne obeshrabruje, jer i svako relativno prOirenje kruga saradnika

71 Vid . Nouveaux documents sur la mIse en ordinateu r des donnees btOgraptuqu85, Sane OnomastICon ArabIcum 4, IRHT, CNRS, Pans, 1973. Detaljne stru ne podatke o automatskoj
obradi u raun aru prua publikacija P 8Ichard 8 reaud. Tra tl emen t llutomatlque des donnees
blograptllques, analvse et programmation, Sene Onomast.eon ArabIcum 5, tRHT, CNRS.
Paro s. 1973

52

za njih je, i za orijentalistiku apsolutno korisno. Oanas ve, pored francuske i italijan
ske ekipe, na projektu fade i belgijski, portugalski i libanski orijentalisti, a nedavno je
znaajan doprinos do~ao I od mladog poljskog arabiste, strunjaka za onomastiku i
toponomastiku, Boguslaw-a Zagorskog, ije je izlaganje ukazalo na dotle neuoene
slabosti formalizovanog jezika ONOMASTICONA (neopravdano izostavljanje odree
nog lana "al"). Broj zainteresovanih se ~iri, pa bi trebalo oekivati da ovaj tako
8
zanimljiv i kOristan projekat naie na odjek i meu jugoslovenskim orijentalistima. )
lako se iz perspektive krajnjeg cilja itav dosada~nji "novi ivot" ONOMASTI
CONA moe initi samo kao peema faza, valja istai da je ve i tokom proteklih nekoliko godina obavljen zama~an nauni posao, pored organizacionog i propagand
nog . Saradnici su vet obradili prilian broj izvora, a objaviti su i vi!e samostalnih naunih radova koji stoje u vezi sa akcijom ONOMASTICON ARABICUM i islamskom
prozopegrafijom u celini. 91 Tako je jo~ 1971. god. Arlette OOU)( u okviru serije
ONOMASTICON ARABICUM objavila indeks za delo AnnOr as-safir ' an ab-bar
alqarn al"a~ir ' Aydarusj-ja (XVI I v.), zbornik biografija jemenskih velikodostojnika
i uenjaka, koji u bagdadskom izdanju nije snabde'len alfabetskim kazalom (izd. M.
Aa~jd as-Saffar, 19341. tako da ga je te~ko konsultovati. 10 ) Jean-Paul Pescual je, sa
svoje strane, pripremio indeks za poznatu IB0riju Bagdada al-l::!atTba al.Bagdadi-ja
(XI '1.1, ime je olakano kori~enje tim znaajnim izvorom, jer originalan autorov
indeks je sastavljen prema pritino komplikovanom trostrukom principu klasifikacije
(kairsko izdanje, 1931).11) Poseban znaaj ima pubhkovanje prvih obimnijih rezulta
ta kompjuterske obrade biografskih podataka iz dela ~adarat &d=s!ahab fi aObar man
dahab Ibn al-flmada (prema kairskom jzrlanju 19311933). Ovo obimna delo (osam
tomoval ie odabrano zbog toga !to sadr!, 7000 biografija vanih linosti islamske IS-

8) Podatke o saradniCima dUle publikacija Nouveaux documenu $Uf la mise en ordlOuteur oe5
donnees blOgraptuque5, VII VIII. Pored G. VaJda-e. pokretaa I rukovodiOca ONOMASTICONa. zapa2ene rezultale i veliki doprinos prOjektu dala je Jacqueline Sublet koja izmeu
oJIalog u okVirU IV SekCije ('Slonjske I foIolo~ke nauke) na pariskoj Ecoll PrauquI dH HaulK
Elucies Vodi poseban kurs Uvoenje u arapsku onomasliku (lnll.allon a I'onomesllque arabe),
koji je u l85noj vez. NI ONOMASTICONom (d. EXI, .. its des rapports sur les conferences InilIation I'onomastlque .rabe. Annuaire 1973/ 1974, EPHE, Pans. 1974,199203) Pored
nje, od poetka na ONOMASTICONu 5&radUJe francuski arabllt Lakhdar Souami. Francuski
deo ekipe obrauje wnilske biografije Bliskog Istoka. od ilaJij&nsklh Onj8nlaJiS!a. najstariji
tian ekipe. takoe od prvih koraka, ,e Biancamaria Seareia-Amorettl kojasa grupom sarad
mka obrau le Iranske '''Iske biografije, a odnedavn') I Renato Traiani, znal9C jemenskih
lekstOva. kao I Aoalgl5& de Simone koja sa profes.oroll Un!llerZllela u Palermu. Umberlom
RllZllenom radi na ponovnom izdavanju tuvene Amadjeve kolekCije tekSlova BIblioteca
AraboSicula ILips,a, 18571, u kOJOJ le sadrian ogroman matenjal za uspostavljanj, p,ozopo
grafije ,slamske Sicilije. Profesor Univerzilela u Gandu (Belglia) Merc Plancke obrauje sa
saradnICima Izvore za oblast Magreba, a ponugalski naunlcltakode nalll\l!iulu svoj doprinos
kao I Llbanct t TumIani Navedenim ,menima IIeb8 dodell I slrutnu ekipu InformalIara
I program"a, bez iJe saradnje ONOMA$TICQN ne bl bilo mogue n. zamiSlili.
9) Blbhografske podaike o radoVIma saradnika, kao lodelIma kOla se u okvtru prOjekta Irenut
no obraUlu, dalU Documents sur Ja mise en Ordln81eur des donnees b,ographtques, 25-28;
B. Scarcl.Amorettl. op cII.29B300 Prilikom XXIX Meunarodnog kongresa Ofrj8nlallsla
u Pamu 11622 VII 1973) organizovan je poseban semtnar posveten ONOMASTICONu. a jz
vriena Je I prakllna demonstracija automatske obrade podataka pomou 'etunara
10) Vid. Arlette Doux , Index du Nur.8sSafir. Ser,e Onoma5licon Arabicum 3, IRHT. CNRS,
Parts, 1971. o autoru. fAbd alQil:ltr-u aVAydarusi.ju 11570-16281 d. El:.!. 1.781782 leno
,zd)
11) Vid J - Paul P,scual. Index schemaltque du Tirib Ba9dad, Sime Onomasllcon Arabi:ufTl 2,
IRHT, CNRS, Parti, 1971; o autoru ISlorije Bagdada. al-,:,a(.h.u al8agdidt.ju 110021071)
cf Ell , 11,981 Ur izd)

53

torije, preminulih izmeu prve i hiljadite godine po hidri, a tO je upravo period koji
ONOMASTICON treba da obuhvati. 121 Materijal je prezentiran u obliku umnoenih
(offsettehnika) izlaznih formulara (eng. listing), koji su zapravo ftampani oblik od
govora koji raunar daje na odreeno pitanje ili program. Za sada su obraene linos
t i ija Imena po I nju konsanantima "hemza" ili "ayn", vokalizovanim kratkim ili
ougim "a", it koje su umrle izmeu prve i 200. godine po hidri. Pored podataka
crpljenih iz osnovnih izvora, uz svaku jedinicu dat je i izvestan broj bibliografskih
naznaka prema drugim delima. Imena nisu svrstana iskljuivo alfabetskim redom
istro 152). ve su izvdena i grupisana prema nekim zajednikim rubrikama (str.
5386) ili drugim karakteristikama istr.87122). Takvim postupkom je oigledno
ukazano na ~iroke kombinatorne mogunosti koje prua materijal "stokiran" u memoriji raunara prema principima ONOMASTICONA, ~to je istovremeno najbolja
potvrda opravdanosti oivljavanja i ostvarivanja zamisli velikog italijanskog orijenta
liste s poetka veka, kori&enjem dostignua savremene kibernetike i informatike, uz
ouvanje pune naune svrsishodnosti pothvata sa orijentalistike take glediUa.
Biografska literatura je u arapskoislamskoj istoriografiji veoma bogato zastup
ljena i ne obuhvata samo isto biografske izvore (biografije i autobiografije), ve i
dobar deo istorijskih tekstova, naroito hronika i letopisa. Tenja da se svako tvre
nje potkrep; pozivanjem na verodostojne izvore obavdtenja, stvaranje nizova pouz
danih prenosilaca saznanja, nije osobina samo kanonske knjievnosti had isa, zasno
vane na principu "isnJda" ("lanca kazivaa"), ve i ire, moe se rei itave tradi
cionalne arapskoislamske nauke i knjievnosti. Pisci iskazuju svoju uenost uivajui
u tome da o svakoj iole znaajnijoj linosti iznesu to vie zanimljivih podataka, od
kojih se mnogi, razumljivo, moraju primati s rezervom. Arapsko ime je inae samo
po sebi vi~lano, to takoe stvara 1e~ko reive problemIl naunicima, jer ono se u
tekstovima retko kada sree u integralnom vidu, ve autori po pravilu navode onaj
deo imena pojedine linosti, koji je (openito, njihovom vremenu ili njima lino)
najpoznatiji. Stvaranje jednog doslednog metoda klasifikacije biografskih informacija,
koji omoguuju njiho\lu kompjutersku obradu, doista je jedini nain da se stvore us
lovi za brzu i tanu identifikaciju linosti pominjanih u brojnim izvorima, kao i da
se racionalno iskoristi bogata dokumentacija sadrana u starim tekstovima. '41
ONOMAST ICON ARAB ICUM, pored naunog, ima i jedan op~tiji i iri znaaj,
kao primer izvanredne meunarodne saradnje orijentalista, bez koje je u dana~nje vreo
me nemogue pokretati zamanije projekte i fundamentalna istraivanja, Takav pri
mer zasluuje univerzalnu podr~ku, jer ona je sama po sebi preduslov potpune realiza
cije ideje ONOMASTICONA, te sinteZI! kontinuiteta naune misli, internacionalnog
razumevanja i savremenih dostignua itavog niza disciplina . ONOMASTICON

2
2
121 o Ibn al'lm8du 11623-1679) cf. EI , 111,807 (engl. Izd). Autor lanka u EI , FRosenthal,
tltte da se delo veoma estO cItIra u literaturi, te da II ba! zbog toga " za veliko hljenje" 110
kairsko ildanje nije opremljeno odgovaraiuim indeksom.
131 o strukturI Islamskog imena cf. E12. S.V. Ism. IV, 179, '81 (engl. izd) ,
141 Sire o ovome vid. ExtraIts dn rapportS $Ur les confirenceslnlltattOn I'ooomasuque arabe;
H. A. R. Gibb, Islamic Biographical literalure, tn HIstorian. of the MIddle EaR, Lo ndon,

'964,5458.

54

ARABICUM obeldava epohu u kojoj se orijentalistika sve ire i radoznalije otvara ka

modernim metodama; usavdenim tehnikama istraivanja. koristei se njima na nain
koji najbolje odgovara njenoj misiji u slubi naune istine i napretka oveanstva. l St

raunara postepeno ~ln Na to uka

lUjU npr. CI. Cahen I Ch. Pellat, pommjui posebno ONOMASnCQN ARABICUM, kao i
primenu kompjutera u )ramatlkostatislIkoj obradI tekstoya, koju sproyodi ekIpa P,olI..Roman u Bejrutu (cf. Les eludes arabe, el Islamlques, Journal Asiatlque, CCLXI, 14,
1973, Numero special' Cinquante ans d'orienlalisme en France, 19221972", 9394t Pozna,
II semitISI David Cohen dos..o Je do zanlmlj,Ylh rezuitala uvoenjem savremenIh tehnIka za
obradu podalaka u Jlngvl$tlka l$tra.2lvanja. V,d. i R D. BathurSI. AUlomatic Alphabellzallon
of ArabIC Words, A Problem of GraphIC Morphology and Comb,natafIai LogIC m The Compu
ter ln LIterary and LlnguI.tlC Research, ef. bV R. A. Wlsbey, Cambridge, 1971, 185-190. Ame
nki lingvIst Joseph Raben le u svom referalU Computers and Ihe HumanIIles for DevelopIng
Nallons (Internalional Congress of Ihe Federation Internalional Documenlal'Cln, Budapest,
september 1972) dao pregl!ld brojnIh mogunosti kOflienja raunarl! u human stiklm nau
kama, pored ostalog la programirani metod nastave arapskog p,sma, lekSIkografIjU AIIremenog turskog lezIka, gram.llku an.lizu s.rpskohrvalskog jeZIka, Iskor.nJivanje nepIsmenosti
ltd. Francuska naunlCl Andree Tretllkoff uspmno korisll najsavremenlj' lehnIka sredstva
u lurkolo~kim sludijama, cl. npr. A. T., Transcnption aUlomallque des lelllH tures et persans
ecriu en car8Cl~res arabe!;, XXIX Congrh InlernatlOnal des OrIentalISI", Resum6 des com,
mUnicatIons, SecIIons 6-7. Pans, 1973,43 Navedeno le samo nekolIko pnm8f"a Sigurno Je
da e ih ubudue bIII sve v~.

15 t U orIJentajistIci se primena najsavremenIjIh elektronskIh

55

SUMMARY
ONOMASTICON ARABICUM

Up to the recent times the Orientalism was, so to say. closed for all technical
innovations surpassing the traditional reprographicat techniques. Acting under the
time pressure the Italian Islamist Leone Caetani (1869-1935) introduced a neu and
systematic approach into Arab - Islamic historiography by the publication of handbooks which in form of atphabetic registers include all anthroponyms and toponyms

contained in the principal historical, biographical and geographical works (the prino
ted anes and the manuscripts) connected with Islam. This index was titled Onosticon
Arabicum. The article by the esteemed OrientalIst Darko Tanaskovi discusses the
fate of this important project and the scientific meetings related to it because of the
need for the processing of the data contained in their index by using a computer.

56

Hivzija

Ha sa ndedi

DJELA MUSTAFE EJUBOVICA (SEJH JUJE)

I IBRAHIM EFENDIJE OPIJACA

KOJA SE NALAZE U ARHIVU HERCEGOVINE U MOSTARU

U zbirci orijentalnih rukopisa koja se uva u Arhivu Hercegovine u Mostaru
ima vi~ djela dvojice Mosta~aca, Mustafe Ejubovica - ejh Juje i Ibrahim efendije
Opijaa, koja su ill sami napisali ili su ih oni za svoje potrebe prepisali. Uz to po rubovima rukopisa ili na praznim listovima ima viJe biljeaka samih autora ili vlasnika
rukopisa, a koje za na~u kulturnu historiju imaju velikog znaaja. Radi toga, pored
opisa svakog rukopisa, dat je i sadrhj ovih biljeaka onim redom kako su u tekstu zabiljeene

o mostarskom muftiji i muderisu Mustafa efendiji Ejuboviu (Sejh Juji) pisano

je mnogo. Najpotpuniji prikaz njegovog ivota i rada dao je Dr Hazim abanovi u
djelu Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima gdje je, uglavnom, navedena i sva literatura o ejh Juji. 1) Jedinstvena je ocjena svih pisaca da je ejh Jujo bio
najkompletnija intelektualna linost i najplodniji pisac Bosne I Hercegovine koncem
17. stoljea.
Sejh Jujo je roen u Mostaru 1061. (1651) godine i potjee iz bogate porodice
koja je, pored njega, dala jo uenih ljudi. Ocu mu je ime Jusuf, a djedu Murat. Mek
teb i med resu zavr~io je u rodnom mjestu. Po zavretku ovih ~kola otiao je na nauke
u Istambul gdje je studirao punih 15 godina. Po povratku u Mostar 1692. godine postavljen je za muftiju koju je dunost sve do smrti vdio. On je jo! bio glavnI muderis
Karaoz-begove medrese i autor vi~ znaajnih djela. Umro ie u Mostaru 15. Rebi's
tl 1119. (16. jula 1707) godine i sahranjen u haremu spram ~ria dhmije na Luci. :.'1
Or Huim ~nov't. KnjlllYnoSl MuslImana BIH na orijentalnim jezicima, SilraJlIYo,
1973. str, 390-410.
2. Isto, str. 390- 398,

57

Godine 1831 . podigao je Ali-paa Rizvanbegov i turbe nM njegovim grobom koje i

danas postoji. 31
Sejh Jujo je pisao komentare, glose i supcfglose na razna djela iz isl .. mistike:
iSlamskog prava, stilistike i sintakse arapskog jezika, nauke p pojmovima Iradl. logike, disputacije, dogmatike, islamskog nasljednog prava, leksikografije i propovjednitva. Napisao je, kako tvrdi Hazim abanovi, 27 djela. Sauvano je nekoliko djela koje
je ~jh Jujo prepisao.
Ovdje emo govoriti o djelima koje je ~jh Jujo napisao i prepisao a koja se l1alaze u orijentalnoj zbirci Arhiva Hercegovine. U nekim rukopisima ima citata iz njegovih djela koje emo takoer spomenuti ,

RUKOP IS 30. NV. BROJ 301

41

U Klltlllogu
pod gornjim brojem upisan je jedan rukopIS koji sadri tri rasprave iz islamske dogmatike lakaidI.

1 L. 2 - 57 . SARf;I Al-!$ A~iDA Al-NUNtJJA U-Al-MAVlA AL-t:tAJAli.

Komentar I$:a~rda al-NunUja, spjevu o vjerovanju. Osnovno djelo je napisao
Mevlana ~idr-bey b. GaiaIuddin. umro 863. (1458) a ovaj komentar Al;lmad b. Musa
al-ljaja", uenik autora kaside, umro oko 863. (1459) godine. bJ
Poetak: Laka alhamd ja man Jariha sudOraniI.

2. L. 58 - 101. TAL~I~ A~LAALj AR~ ALAMAL! LI ALMAVLA HU

SAIN BIN IBRAHiM.
'
. Skraena prerada halb is) Bad' al-amal i, spjeva o islamskoj dogmatici. Osnovno
djelo je napisao Siraguddln 'Ali b. 'Usman al-Oti al-Fargini, umro 575. (1179)
godine,SI a ovaj komentar t4usain b. Ibr~him b. ~amZ8 b. Ijalil tiz UVoda).
Poetak:

Inna arta a makamin va anfa' amalcalin.

3. L. 102-124. DAV' AL-MA'AlI U BAD' AL-AMALi U AL-MAVLA A.U

AL~ARr.

Komentar prethodnoj kasidi Bad ' alamalT, kojeg je napisao 'Ali b. Sultan
Muhammad al -~arT, umro 1014. 0605) godine. n
Poetak : AI-hamcl li Allah altaIJi vagaba vuguduhu
3

HII/zlja Hasandedit. KulturnO-IStorijski spomeniCI u Monaru IZ turskOil dob Preporod,

1973. broj 21 (76), m. 13.

S~lIJevo,

4. HII/zij. HasanOed.t. Katalog arapskih. turskIh I perzIjskIh' rukopIsa Arhiv. HercegovIne

lu rukopISU),
5. KaSim Dobrata, Katalog arapskih, lurlkih i perzijskih n.okopisa Hazi H1,Isrev-begovI bIbhoteke,
SMiljevo, 1963, S1r. 187 i 450.

Illo,nr.67.

7. Isto, str. 115 .

58

Ova magmu aZbirka (tako je naziva ejh Jujo) ima 128 lista veliine 20 x 13
cm, pismo tat lik nevokalizovan. Osnovni tekst je podlIuen crvenom linijom. Na marginama nekih listOlIa ima glosa (citati iz raznih djelal koje tumae tekst. Papir bijel.
povez papirni, dotrajao. Na arapskom jeziku .
Na L. 1 a: Vlasnihvo Mustafe, sina Jusufova iz Mostara,
posjed Ibrahima, sina Ismailova (Opija), peat, slabo itljiv.

peat.

Zatim dolo u

Na L. 1 b: Sultan Sulejman, sin Ibrahimov sjeo na prijesto u subotu ujutro

2. muharema 1099. (1687) godine .
Na L. 57 b: Prepisao (kitabat) Mustafa, sin Jusufov iz Mostara u
izlazak Sunca 3. muharema 1098. (1686) godine.

etvrtak

pred

Na l. 101 a: Dovdeno hamma) u petak 12. muharema 1098 (1686) godine.

Na L. 125 b: Prepisano hamma alkitab) u etvrtak uvee 17. muharema
1098. (1686) godine. Mustafa, sin Jusufov, sin Muratov, prepisiva (kiitib) ovog djeo
la umro je kao mostarski muftija 1119. (1707) godine (drugi rukopis).
Na L. 126 b: Spisak lica, drava, gradova, rijeka i drugog i prikaz u emu se oni
istiu iznad ostalih u svijetu. Po mostu (Starom) Mostar prednjai i po njemu je poznat u cijelom svijetu .

RUKOPIS 212 INV. BROJ 334

Ovaj rukopis sadri dvije rasprave iz islamske dogmatike.

l . L. 2-26. ARH AlAMAli II FAOll Al.~ARABAGj

Komentar ~asidi 8ad al-amali o islamskoj dogmatici kojeg je napisao ~arabagi,
umro 942. (1535) godine. aJ
Poetak:

AI-hamd li Allah al-kad im.

_2. l . 27-67. I;IAIJA rALA ARI;I Al-'>ASToA AL-LAMIJJA LI AL-I$ARA-

BAGI.
Glosa na komentar gornje kaside koju je sastavio (te'lit) Sejh Jujo.g)
Poetak : ~avluhu

all;lamdu li Allah.

Ovaj rukopis ima 67 + 4 lista veliine 19,5 x 14 cm, pismo ta"lik nevokalizovan.
Osnovni tekst je rx>dvuen crvenom linijom . Na marginama nekih listova ima biljeaka koje tumae tekst. Papir bijel, pOllez platneni. Na arapskom jeziku.
Na L. 1 a: Vlasnitvo Mustafe, sina Jusufova.

peat .

Na L . 26 b: Prepisano (tamma alkitab) poetkom gumada II 1100. (1689) g.

Na L. 27 a: Ovu glasu je sastavio (mu 'all if) Mustafa efem.lija, sin Jusuf efendije,
muftija. Pisac je ovo djelo zavjdtao (vakuf) sa drugim svojim djelima i odredio da se
ono nikome ne smije posuivati osim uz zalog (rahn) ili uz jamstvo svjedoka UahidL
Na L. 67 b: Sastavio ha"lif) Mustafa, sin Jusufov iz Mostara u etvrtak 21 . re
depa 1100. (1689) godine.

a.

H. Sabanoyi, n. d . ur. 408,

9. Jedan prepls oye glose nalazi se u Ofllentalnom Insthutu br. 57 / 50 fol, 30 b-74 b. ill novi
br. 237.2 koji dama iz 1100 (1688/agl godine (H. SabanovI, n. d. str. 408).

59

Na rubovima viie listova napisana je

lo zavjdtao za svoju biblioteku .

rije

"vakuf" ho

znai

da je pisac ovo djeo

RUKOPIS 298 INV. BROJ 376

$AR~ UNMUQAG LI AL.MOSTAR;

Komentar djelu Kifilb al unmu<!ag iz gramatike arapskog jezika , Osnovni tekst
je napisao Abu al Kasim arullah Mabmud b rUrnar alZamahiari, umro 538. (11431
godine,' OI a ovaj komentar Mustafa Ejubovi (ejh Jujo). Puni naslov djela Je
"alFavaid al-tabdijja iBrI) ' ala unmQC!a~ az-ZamaMari fi al-nal)v" iji se autograf nalazi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci (broj 38831. Ovo nije samo komentar na Kitab
al-unmtlQa~ nego i drugu gramatiku grau kOlu je komentator uzeo iz diela:
al-Mufanal allubb, alMift31;1 i drugih. ejh Jujo je poeo pisati ovo djelo u istambulu u drugoj dekadi rebi' a I 1094. (1683) a zavdio ga u utorak 18. redfepa 1094.
(13 , jula 1683) godine. Napisao ga je na molbu svog uenika "Abdulah-bega, sina
'Abdurahman-paie i po njemu ga nazvao al-Favaid al 'abdijja, kako kafe u uvodu djela. Opija posebno istie ovo djelo svog profesora koje spada meu najznaajnije rao
dove naJih pisaca iz ove oblasti.
Po jedan prepis ovog djela posjeduju: Orijentalni institut u Sarajevu, Univerzitetska biblioteka "Svetozar Markovi" u 8eogradu i biblioleka Provincijalata herce
govakih franjevaca u Mostaru .' 11
Primjerak koji posjeduje Arhiv Hercegovine poinje poslije besmele: AI-I)amdu
li Allahi lehu alkalimatu al1'ulja.

L. 117; 20 x 14,5. Nashi ta- ,ik nevokalizovan. Osnovni tekst je podvuen crve
nom linijom i stranice obrubljene s dvije crvene linije. Na rubovima nekih listova ima
biljeaka koje tumae tekst. Papir bijel, povez papirni. Na arapskom jeziku.

Na L. 1 a: Vlasnik djela je Mehmed, sin Saliho\!.

Na l . 115 b: Prepisao (katabahu) Mehmed, sin Salihov,
medrese uramazanu 1149. (1736) godine.

peat

(Mehmed!.

uenik Karaozbegove

Na L. 116 i 117: Nalazi se viie stihova na perzijskom jeziku .

RUKOPIS 3491NV, BROJ 718

MU~TAGAB AL ~U~UL $AR~ MUNTA~AB ALU~UL

Komentar djelu Kitab almuntal)ab f i usui almadl)ab, iz u$uli fikha. Napisao ga

je Muhammad b. Muhammad b. Um ar alAhsikati l:Iusamuddrn, umro 644. (1247)
godine, pa je djelo poznato i pod imenom "alHusami", Ovaj komentar napisao je
:ejh Jujo.'21
Poetak :

AIl)amd li Allah allaqi avc,lal)a ma'alim addin bi zavahir

alman~ul

va

alma'kOI

10

KaSim

Dobraa,

n. d . str. 144.

" . H. SalMnovi. n. d , str, 4011402.

12. AutOQflf oyog djela natui se u GazI Husrevbegovoj biblioteci !brat 38581 kot, Je ovdJe prene..n IZ Karaozbegove biblioteke u Mostaru (H. SabarlOVI. n. d . str. 4001.

60

RukopIS ima 149 + 2 lista veliine 26 x 15 cm, pismo nash! nevoka lizovan. Os
novni tekst je podvuen crvenom linijom. Na rubovima nekih listova ima bitjeaka
koje tumae tekst. Papir bijel, povez polukoni ukra~n $ vanjskih strana lijepim or
namentima. Na arapskom jeziku.
Na L. 1 a: Vlasnik djela je Mulla ef. Milavi. Moi profesor Abdurahman Fevzi
efendija Milavi umro je u Meki prije nego je had! obavio. Dervii Jusuf Faladi.
Na L. 142 a: Ovaj komentar je napisao Mustafa, sin Jusufov iz Mostara. Djelo
je poeo pisati u utorak 1 rebi'a 11109. (16971 a dovriio 98 u nedelju 13. gumada I
1110 (16981 godine
Na L. 142 b: Ovo djelo Mustafe, sina Jusufova iz Mostara prepisao je Ibrahim,
sin Sejh Hadi Ismailov (Opija) u rebi ~u II 11 l 9. (1707) godine Ovdje se nalaze I
dva kronograma o smrti ejh Juje.
RUKOPIS 634 INV. BROJ 610
Na listu 475 b do 481 b ovog rukopisa nalazi se slijedea Sejh Jujina rasprava:
AR H Di SAGAT MU IjTA~A R AL.MAtANI LI ALMAVLA A LMOSTAR!.
Ovo je komentar na uvodni dio djela alMuhtasar fi Pilm almarani iz stilistike arapskog
jezika to ga je napisao Sa"duddin MasfUd (Mahmud) b. ' Umar alTaftazani, umro
792. (1390) godine. 131
Poetak djela poslije besmele: Nahmaduka ja man ah kama bi hikmatihl ku Uu

mavgud.
Djelo je pisano sitnim ta lik pismom i osnovni tekst je podvuen crvenom lini
jom. Na marginama listova i izmeu redaka ima glosa koje tumae tekst. Na arapskom
jeziku.
H. Sabanovi spominje ovo djelo, po Opijau, pod naslovom ar~ rala dTbigat
alM ubta~r fi almatani i istie da ono do danas nije pronaeno. '41 M. H andi kae
da se ovo djelo nalazilo u Karaozbegovoj biblioteci. l 5)
Na temelju izloenog moe se zakljuiti da je prepis spomenutog Sejh Jujinog
djela, kojeg Arhiv posjeduje, jedini poznati primjerak koji nam se, naalost, samo u
neijem prijepisu sauvao.
RU KOPIS 31 INV. BROJ 240
Na listu 3 b i 4 a ovog rukopisa nalazi se jedan citat u kome se gov~r i o razmi
moilaen jima izmeu Ha nefine i E~ arine pravne kole. Ispod ovog t eksta prepis i va
je napisao: "Ovo sam naiao napisano rukom Mustafa efendi je, sina Jusufova iz Mos
tara" .
RUKOPIS 99 INV. BROJ 260
Na listu 49 b do 54 b ovog rukopisa nalazi se vie hutbi (propovjed koju dri
imam 5 minbere u damiji petkom i bajramimal poredanih po mjesecima koje je, ka
13. Dobrata, n. d . Sir. 151
14 H. Sabanovi, n. d. SIr_ 401 .
15. M.

HandJ:l,

KnjiJ:evni

rad

bo58nsko.hercegovakih

muslimana na knjlJ:evnom pottU, Sarajevo,

1934. str. 24.

61

ko kae anonimni prepisiva, sastavio ~ejh Jujo. Rukopis je dobro oteen i nedosta
ju dijelovi svih listova s obje strane uglova.

RU KOPI S 156 INV. BROJ 436

Na listu 15 b i 16 a ovog rukopisa nalazi se jedan citat u kome se govori mogu
li se skupno (dematile) obavljati namazi koji su natila (regaib, berat, kadar). Na krao
ju ovog citata prepisiva je napisao da je ovo prenio iz jedne zbirke (magmu'a) koju
je napisao Mustafa, mostarski muftija, poznat pod imenom Jujizade.
RUKOPIS 345 INV. BROJ 697.
Ne listu 4 o ovog rukopisa nalazi sc ista biljdka kao i na listu 3 b i 4 a u rukopisu 31, inv . broj 240 koju smo ranije spomenuli. Ispod teksta stoji da ju je sastavio
Mustafa, sin Jusu fov iz Mostara.

RUKOPIS 3691NV. BROJ 259

Na listu 18 a ovog rukopisa nalazi se kratak izvadak iz jedno!! dogmatskog djeo
la u kome se govori o Bogu kao nunom biu (vagib alvugudJ. Ispod teksta stoji napi
sano da je 0110 sastavio Mustafa Juji.

RUKOPIS 547 INV. BROJ 570

Na listu 201 b i 202 a ovog rukopisa nalazi se jedna kratka risala !traktat) u ko
joj se govori ta je po islamskim propisima doz'toljeno (halaU a ta zabranjeno (haram) .
Za duhan se kate da ga "veina ljudi. po gradovima i selima, upotrebljavaju (jasta'
miluhu) i po!to se nije davno pojavio niko mu se tpu!enju) od mud!tehida nije suprostavio, Kako lijenici opet kau da u njemu ima mnogo koristi, onda se moe
zakljuiti da je dozvoljeno pu!iti". Na kraju je prepiSiva napisao da je ovu risalu
sastallio Mustafa efendija, sin Jusufov, muftija u Mostaru i da ga je smrt sprijeila pa
ju nije dovr~io .

RUKOPIS 593 INV. BROJ 600

Na listu 9 a Ollog rukopisa nalazi se spisak knjiga biblioteke Abdulaha Hasan
efendia iz Mostara. U spisku je,izmeu ostalih,upisan jedan svezak zbirke (magmuca)

koju je napisao lbanile) Sej h Jujo i jedan svezak djela alFallaid al- abdijja kojeg je
sastallio (tasnif) Mustafa efendija JujO.16) Meu knjigama Olle biblioteke nalazi se
jo! jedan Sejh Juj;n mushaf i jedna risala iz apologetike (eilm al kail m) koju je zallj~
tala (lIakuf) Stjh Jujina ena.

U rukopisima 47 inll. broj 626; 51 inv. broj 603; 73 inv. broj 508 ; 279 jnll. broj
broj 741 nala7i se vie ~jh Jujinih fetvi (pravnih decizijal.

183 i 747 inv

16. Optirm,e o ovom djelu llldi : H. ~anOlli . n. d. SU. 401 .

62

II
Opijai

se ubrajaju meu starije muslimanske porodice grada Mostara. Oni su

ovdje, po svoj prilici. nekad davno doselili iz stolakog kraja i nastanili se na Luci, vi~ aria dbmije. Iz izvora 5aznajemo da se ovaj dio Mostara. sve do konca turske vladavine. zvao Opijaevina.

Porodica Opijaa dala je vile uenih ljudi i vaki la. Najstariji poznati lanov;
ove porodice su Ali-efendija i sin mu Salih. Ovaj je imao sinove hadiAhmeda i
hadi Ismaila, koji su u svoje vrijeme vaiti kao ueni ljudi i bili muderisi Karaoz
begove medrese.
Hadilsmail efendija je 1079. (1668) godine sagradio hanikah medresu u

Dervi$-paSinoj mahali u Mostaru. 1 ) Umro je 1095. (1684' gOdine i sahranjen u posebnom turbetu u groblju ehovin; v~ aria darnije. 21 Turbe i nilani su davno
uniheni. Danas se ne zna ni gdje su se nalazili. 31

Ibrahimefendija je roden 27. ramazana 1089. !l2. oktobra 16781 godine. Ocu
mu je ime had!ilsmail, djedu Salih, a pradjedu Alija. Uio je u Karaozbegovoj med
resi pred Sejh.Jujom i sve obrazovanje stekao je u Mostaru. Poslije Sejh.Jujine smrti
1707. godine postao je profesor Karaozbegove medrese na kojoj je do smrti preda
vao i pisao nauna djela. On je predavao i na drugim mostarskim medresama. Umro
41
je oko 1726.godine i sahranjen u porod inom groblju ~ehovini, vi~ ~fla dhmije.
Iz izvora dalje saznajemo d .. su nasljednici (etiri kerke1 umrlog Ibrahimbega
Opijaa, sina Mustafina, prodali 1172. (17581 godine had!iMahmudu Puziu kuu s

dvorihem i bdor.l u Qpijaevlni ' na Luci za 4.000 aki. 5 ) Od ove godine Opijai se
ovdje vi~ ne spominju, ~tO moe znaiti da su oni do 1758. godine po mu~koj lozi
izumrli ili se negdje raselili.
Sulejman'beg Opija osnovao je nepoznate godine jedan vakuf u Mosta,ru i za
njegovo izdrfavanje zavjdtao dva duana na Tepi. U godinama 1240-1242. (18241826) bio je mutevelija ovog vakufa neki Mahmud .61
Ovdje smo obradili ~st djela Ibrahima Opijaa koja se nalaze u Arhivu Herce
govine i od kojih su dva duplikati. Donosimo ih po redu kako su u Katalogu 7 } upi
sani.

11 Hlvzija

Hasandedi: Nekoliko zapi5a IZ orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru,

Prilozi Orijentalnog Instituta XVI-XVII, (1966-67), Sarajevo, 1970, SIr. 118 i 119.

2} HivZlja Hassndedl:

Kulturno"storljskl spomenici u Mostaru iz turskog doba, Preporod,

Sarajevo, 1973, broj 221771 .

3) Uspomena na

k,~nu

dovu, kalendar Meanf za 1312. 118941 godinu, etf. 1-4,

4) Omer Mulu~: Ibrahim Opija Mostarac, Pnlozl Onjentalnog insIlIula. X-XI (1960-611.
Sarajevo, 1961. Itr 31
SI Acta \Urcarum ArhIVa HercegoVine 7/ 339.
61 Acta turcarum PrlY,nc,jalata hercegovakih franjevaca AT Xll/nOO, AT A VIII/867; Orijentalni zbirka ArhIVa Hercegovine, rukopis broj lO, mv. broj 549, ltr. 116 b .
7) HlVzlja Hasandedi: Katalog arapskih, turskih I perzijskih rukopisa Arhiva HercegoVine lu ru
kopisu!.

63

RUKOPIS 143 INV. BROJ 425

U Katalogu pod gornjim brojem upisan je jedan rukopis u kome se nalaze dvi-

je rasprave i to:
1. L. 1-24. AlMUHTASAR FI ALNAHV

Repetitorij arapske sintakse Iz uvodnog teksta saznajemo da je ovu raspravu na

PisaO (fa ia~ul ai'abd al-fakir ila al-mavla al-ganijj albari) Ibrahim, sin Seih.had};Ismailov, sin Salihav, sin Alijin (OpijatI iz Mostara.
Poetak

poslije besmele: Laka al-hamd va al-minnat.

2. L. 25-37. Jedna rasprava iz hadisa - tfadicije (prijevodi hadisa na turski jezik) od nepoznatog pisc:!. Ova je rasprava pisana drugim pismom i rastavljena je od
prve sa etiri prazna lista . Ona je, ini se, kasnije dodata uz ovo Opijaevo djelo i s

njim uvezana tankim utim koncem .

Rukopis ima 37 + 15 nepaginiranih listova veliine 20 x 14 cm, na svakoj stranici po 17 redaka. Papir bijel, pismo nash ta'lik nevokaliwan, poveza nema. U Opijaevoj raspravi ima mnogo marginalnih i interlinearnih biljeaka koje tumae tekst.
Prva rasprava je na arapskom, a druga na turskom jeziku.
U djelu nema nikakve bibliografske bilje~ke pa se ne zna ko ga je kada prepisao. Djelo nije Opijaev aUlograf ~to se moe utvrditi po pismu (usporedi pismo
ovog rukopisa s pismom rukopisa 349 lnv. broj 718 koji je Opija prepisao).
Sauvala

su nam se jo~ etiri prepisa ovog Opijaevog djela: dva u Gazi Husrevbegovoj bibliotedci
--begovoj biblioteci (br :W06 i 3629) i dva u Orijentalnoj zbirci Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (1547-111 i 1184- 111). Ovi rukopisi su preneseni u ove zbirke iz Karaflzbegove biblioteke u Mostaru a prepisali su ih uenici spomenute medrese Ovo je djelo sluilo vi~ decenija poslije autorove smrti, kao udbenik u mostarskim medresama .8 )
,

RUKOPIS 239 INV . BROJ 461

U ovom rukopisu se nalaze dvije rasprave i to:

1. L. 1-121 . AHarr~at alMubammadijjah - knjiga vjerskih pouka, propovijedi koju je napisao Muhammad bin Pir Ali 8ergivi, umro 1573. godine. 91 i
2. L . 122- 130. AISALATUN FI MANA~IB A L-SAJH JUJA MUSTAFA
IBNI JUSUF A L_MOS1ART.101
Biografija Sejh-Juj e Mustafe, sina Jusufova, iz Mostara koju je napisao uenik
mu Ibrahim Opija.
8) Omir Mu!lt : n d. Sir 32-34; Hazlm ~abanovlt. KnjltevnoSt Muslimana BIH na orijentalnim
.eZlClma. Saralevo. 1973, IIr 443
91 Kasim Dobraa: Katalog aravsklh. turlk,h I perzllsklh rukopisa Gazi HuSt'l'Ybegolle biblioteke.
SatIlevo, 1963, S1r 268
IOITekS1 ove biografije u c.jelos1I Je ,den"an $ tekstom kOli Je .zvorno IZ pIleeva 8ol.llografa O~
javio Omer Mulit (nd IIr 38-491 samo II preplSlva-t: IfoI)US1I0 I'\Ml0v djela ZalO smo 0110,
biografiji 5IIIYIII n"lov kao ~ .o $toJ' u spomenutom radu O MulIa

64

.,'

Poetak poslije besmele: AI-I)amdu li Allah ga~ala al.lulama'a bi faf;tHhi ka

alarlam.
Rukopis ima 131 + 1 djelomino paginirani h listova (do 121 Hstal veliine
20 )( 13,5 cm, na svtkoj stranici po 21 redak. Papir bijel. pismo ta~lik nevokaliziran,
povez papirni. Poglavljft i neke druge rijei pisani su crvenom tintom. Na marginama
nekih listova ima glosa !:oje tumae tekst. Na arapskom jeziku.

Na L. l a: Vlasnik djela je Mehmed Bali. sin Mustafin, peat (Mehmed Emin).

Na L. 121 a: Prepisao (katabahu) Mehmed iz Mostara u zoru 18. muharema
1161 (1748) qodine.
Na L. 129 a: Djelo ji! sastavljeno (ta'1if) u etvrtak 17. ~vala 1119. (l707) godine.
Na L. 130 b i 131 a: ~est biljeaka o roenjima iz 1281. do 1284. (1864. do
18671 godine.
Sauvao

se autograf i dva prijepisa ovog Opijaeva djela. Autograf i jedan prije

pis nalaze se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci (I 3858 i I 3558) a drugi prijepis u ori
jentalnom institutu u Sarajevu Ibr. 81 / 53) .111
Muhamed Muji preveo je ovu biografiju na srpsko-hrvatski jezik.121

RUKOPIS 2831NV. BROJ 213

SAR~ ALM I ~BA~ LI AL.M UTARRIZi

Komentar djelu Mi~bal;l iz sintakse arapskog jezika. Osnovno djelo je napisao
Nasir b. "AbdusSajjid alMutarrizi, umro 610. (1213) godine 131 a ovaj komentar
Ibrahim Opija, sin Hadi hmailov iz Mostara.
Poetak poslije besmele: AI-bamd li Allah allacji la jad bulu n~amauhu tahta

alihp' i.
Rukopis ima 108 + 4 nepaginiranih listova veliine 20 )( 14.5 cm, na svakoj
stranici po 19 redaka. Papir bijel. pismo nashi nevokalizovan, povez polukofni o~te
eno Osnovni tekst je podvuen crvenom linijom. Na marginama nekih listova ima
biljeaka koje tumae tekst. Na arapskom jeziku.
Na L. 1 a: Vlasnik djela je Mustafa. sin Alijin, zatim do~lo u posjed Hadi
Halila, sina Salihova.
Na L. 107 b: Djelo je napisano u petak pred podne 12. zulhideta 11 20. 12.
marta 1709) godine.
Au tograf ovog djela nalazi se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu (I
39411 . 141

11)Om.r Mut;~ : n. d SIr 37: H ~~,nOVl; n. d I1r 445

12)Muhlimed Mujtt: BIografi"
broj 1- 3, SIr. 2-22
lJ) Oobral:a : n d . Itr

14)0.

Muli,

5 -

Anali

Mustafe Ejubovla

245; O

Mu~i~,

n d.

$u

I$eih JUJel GllSnlk VIS-" SerOJevo, 1956.

34-36: H

$abonov!:

n d. lU. 442.

n. d . str 34

65

RUKOPIS 303 INV. BROJ 384

~ARI;i AL-MI~BAI:i AL-MUTARRIZI FI ALNAI;iV

Komentar Mutarrizijeve arapske sintakse al-Mi~b3~ (v. broj 283).
Ovaj rukopis irT1a 116 nepaginiranih listova veliine 21 x 14 cm, na svakoj stranici po 19 redaka. Papir bijel, pismo tatlik nevokaliziran, povez papirni. dotrajao .
Osnovn i tekst je podvuen crvenom linijom i stranice obrubljene debelom crvenom
linijom. Na marginama ima glosa koje tumae tekst. Na arapskom jeziku.
Ova dva prijepisa spomenutog Op ijaeva djela (283 i 303) potpuno su identi
na i kompletna su.
Na L. 1 a: Vlasnihvo Huseina, sina Ahmedova.
Na L. 114 a: Pisac je dovdio pisanje djela u petak pred podne 12. zulhideta
'120. (1708), a prepisao ga je Husein, sin Ahmedov, u etvrtak pred podne 12. ramazana 1169. (1755) godine.
Na L. 115 a i b: Stihovi na arapskom, turskom i perzijskom jeziku.

RUKOPIS 371 INV. BROJ 337

U ovom rUkopisu nalaze se etiri rasprave iz disputacije . Prvu i drugu napisao je
Ahmad bin Mustafa Takopruzade, umro 968. (1560),'5) treu Ibrah im Opija i et
vrtu Sejjid Ahmad bin Hadi Hamid Kufevi. Opija eva rasprava je napisana na lislovi
ma 51 a - 69 a i nosi naslov:

~AAI:i RISALAH ALKAMALIJJAH FI AL-ADAB,

Komentar raspravi alKamaliiia o disputaciji. Osnovni tekst je napisao emsuddin Ahmad bin Sulajman bin Ken.al-pail, umro 940. (1533),'61 a ovaj komentar
Ibrahim Opija.
Poetak

poslije besmele: AI-bamd li Allah AllaIji la mani"'a lima amarah,

Rukopis ima 71 + 13 nepaginiranih listova veliine 20,5 x 14 cm, nejednak

broj redaka (kod Opijaeve rasprave 19 redaka) na stranici. Papir bijel, pismo nash i,
nevokalizirano, povez papirni, dotrajao . Stranice su obrubljene dvjema crvenim linijama a poglavlja pisana crvenom tintom. U rukopisu ima mnogo marginalnih i inter
lineainih biljeaka. Pismo je usljed vlage na vie mjesta oteeno, ali je ipak itljivo.
Na arapskom jeziku.
Na L. 2 a: Vlasnik djela je Mustafa, sin Salihov, peat (abduhu Sal ih).
Na L. 43 a: Prepisivanje djela dovreno je polovinom abana 11 69 . (1755) go
dine.

Na L. 69a: Pi sac je napisao ovo djelo u etvrtak u rebiju II 1121. (1 707)godine.

Hazim Sabanovi Istie da je Ibrahim Opija, prema vlastitom popisu, napisao
~st radova i da su sva do danas sauvana osim njegova djela o disputaciji, koji je nepoznat. '7 ) Ovai primjerak Opijaeva djela koji smo ovdje obradili i koji se nalazi u
15)K.

Dobraa :

n. d Sir. 7

IGI K.

Dobraa~

n. d Sir 55

17) H. $abanOYl : n d

66

sir 442- 444

Arhivu Hercegovine, unikat je i zato ima za nauku posebnu vrijednost. Silda istom
moemo konstatirati da su nam se sauvala sva djela koje je Ibrahim O pi ja napisao,
od kojih se unikat nalazi u Arhivu Hercegovine.

RUKOPIS 747 INV. BROJ 74 1

RISALATUN FI MANA~IB ALAJH JUJA MUSTAFA IBNI JUSUF AL
MOSTARI.
Biografija ejh Juje Mustafe. sina Jusufova, iz Mostara (v . broJ 239 21 Ovaj je
rad nepotpun i s kraja mu dio nedostaje. Tekst poetnog dijela ovog djela je potpuno
identian s tekstom koji se nalazi u rukopisu 239. 21
RukopiS ima 4 nepaginirana lista veliine 28,5 x 18 cm, na svakoj str(l nici po
19 redaka. Papir tamnobijel, pismo nash ta'lIk, nevokaliziran, poveza nema. Na dlap
skom jeziku.
Na L. 1 a: Jedan citat iz l:!jh Jujina djela.
Na L . 3 a, II I 4 a: Deset fetava (decizija) most;)(skog muftije Mustafe, sina
Jusufova (ejh Juje).

G7

SUMMARY
literary works of Mustafa Ejubovi (Sheik Yuyo) and Ibrahim
ar. kept in the Archive of Herzegovina in Mostar.

Opija

which

Mustafa Ejubovi - Sheik Yuyo (1651 -1707) was one of the mostremarkabi\!
intellectuals in Bosnia and Herzegovina in the 17 th century. Being teacher by profession, his main activity was the teac::hing at the Karac!1oz-bey's Medressa in Mostar.
He was also the mu fti of Mostar. He educated several generations of students. In addition, he also wrote numerous works. According to the information available at the
present time, he wrote 27 works some of which are preserved and others are known
only by title. His interest included different branches of science $Uch as: Islamic law
stylistics and sintax of Arabic language, logic, dogmatics, preachament and lexicography. The transcripts of his works as well as some of his autogrephs are housed in a
consider\lble number Of !)Ur arx:! forign libraries and other institutions. Thecollection
of Oriental manuscripts in the Archiveof Herzegovina contains 14 works (of diHerent
scope) the author of which is Sheik Yuyo. Some of these works are the only copies
known tili the present time.
Ibrahim-effendi Opija is also a native of Mostar (1678-17261. He was astudent of Sheik Yuyo after whose death he became lecturer, of the Karadfoz-bey's
Madressa. He is the author of a number of works among which is the monograph
about his professor Mustafa Ejubovi . This work has been translated into Serbo
Croatiang. The Archive of Herzegovina possesses 6 works of Opija, two of which
are the unique items. The author of the article also included all the notes written in
the margin of the manuscripts. These notes are important for the study of the cultural history of Muslims in Bosnia and Hercegovina. The notes can often be a useful quide to the circulation of the manuscripts because they contain the names of all
the owners of the manuscripts.

68

Dr Hasan

Suli

PLATONOVA DR2AVA
ALFARABIJEVA ALMADINA ALFADILA
Marksizam se zalagao i zalafe za stav da se svakom misliocu osigura pravo mjesto u kulturnoj historiji nezavisno kada i u kojoj sredini je stvarao. U tom pogledu
graanska misaona praksa je nekim znaajnim misliocima i teoretiari ma uinila veliku nepravdu, pa Deussen. s pravom primjeuje da u tom smislu Evropa mora da se
oduli Istoku vraajui mu veliki dug. Ova nepravda je naroito izrazita kada je rije
o arapskoislamskoj filozofiji. Nekoliko svijetlih primjera orijentalista koji su na objektivan i nepristran nain istraivali i ocjenjivali tekovine tog kulturnog podneblja
nisu uspjeli eliminirati egoistinu pogubnost eurocentrizma koji i danas (doduJe s
manje agresivnosti nego ranije) pokuiava~da pokale kako je u stvari Evropa izvor i
utoka cjelokupne kulture i civilizacije ovjeanstva, zanemarujui znaajne doprine>
se ostvarene u drugim regijama svijeta .
Nekoliko primjera izrazitog eurocentrizma sigurno e potpuno jasno izraziti
ovog fenomena koji je u pravom smislu edo graanske filozofije i ideologije.
Ni tako veliki mislioci kao ho je Hegel nisu mogli ostati po strani od ove predrasude.
Iskljuujui isto nu filozofiju iz historije filozofije Hegel je izvr~io snahn utjecaj na
dalji razvoj eurocentrizm{l. Drei se ovog stava Kirhner kae: "O filozofiji Istoka ne
mole biti ni rijei" II Karl Forlender u svojoj historiji filozofije tvrdi da narodi Afri
ke, Amerike, Australije i Azije nisu uspjeli da se razviju ~o stupnja naune spoznaje i
umjetnosti i "potpuno nemaju svoje kulture". Vamberi ide dalje pa tvrdi da "Aziji ti
mogu postati kulturni samo pod direktnim utjecajem Evrope". Slijedei Kirhnera i
$u~tinu

Hajdeger smatra filozofskim praiskonom

grku

kulturu, pa mu je Evropa tako isklju-

ivo jzvoriUe .filozofije. Ne treba gubiti iz vida da je na primjer Atari (znameniti arap"

ski klasini filozof) ustvrdio kako upravo s grkim

istinska filozofiji .

nainom

miiljenja prestaje sVlka

U nae vrijeme eurocP.ltrizam dobija nove oblike, ali jo~ uvijek live i stare ocje
ne po kojima se najznaajniji arapsko-islamski mislioci (Ibn Sina, Ibn RuJd, AIFarabi

69

i drugi) prikazuju kao

cije.

iskljuivi

sljedbenici i komentatori djela

grke

misaone tradi-

Upravo zbog toga marksizam danas insistira na zadatku istraivaa da se dublje

i ~ire upoznaju s tokovima i arapsko-islamske kulture, ne samo zato da bi se evropska
umiiljenost svela na pravu mjeru. ve da bismo postali bogatiji pa ak i da uvidimo
kako su neka rjelenja prije etiri ili pet vjekova bila "lJ1odernija" i stvaralakija od
Kontovih, Dirkemovih. Tardovih i dr. Primjera radi - da li bi evropska znanost o
dru~tvu toliko lutala da je blagovremeno upoznala Ibn ~aldana i njegovo djelo? Da
je njegova Muqaddima bila pro~irena u Evropi sredinom pro~log vijeka, sigurno bi
nauka o druhvu imala drukije, pa ak moda i plodnije tokove.
S obzirom da je savremeni svijet integriran vge nego ikad ranije on na tom ni
vou integrirQnoui morQ dQ izgrQdi i ~tav ~pram filozofija u svim dijalovima svijeta,
stav koji e omoguiti da svaki mislilac dobije svoje pravo mjesto. Za naiu dru~tvenu
i politiku znanost ovo ima izvanredno veliki znaaj s obzirom na odnose s neangaovanim svijetom i daljim razvojem politike neangaovanosti na koju se takoe reflektira eurocentrizam s obzirom da su to zemlje i narodi koji se isk l juivo nalaze izvan
Evrope.
AI-Farab1jevo djelo je takoe plat ilo i danas plaa danak curocentrizmu. Jer,
uvijek se na evropskim jr. 'icima pojavljuju djela iz oblasti metafizike, socijalne i
politike filozofije, a da se i.lIe ovog mislioca katkad ak nl ufus-noti n~ moe pri
mijetiti a kamoli da se vrle obimnije i dublje analize. astan izuzetak su orijentalisti
koji su o alFarabiju napisali nekoliko znaajnih studija. Meutim, nuno je prijei
jednu graninu taku. pa da oni rezultati do kojih su do~li orijentalisti postanu svoji
na i ostalih nauka, prvenstveno filozofije, sociologije, politike znanosti i dr. Sve
dotle bie nuna upozorenja o tome da Evropa nije joi uvijek oduila svoj veliki dug.
jo~

Sam naziv teme "Platonova Dll.dVa i al.Farabljeva AI-madina AIFaQila" na izvjestan nain odreuje put na~e analize. Takav postupak obino zahtijeva da se izna
u zajednike karakteristike, pa da se iz takvog razmatranja izvedu zakljuci o znaaju jednog ili drugog mislioca ili njihovih djela posebno. U ovoj ana lizi emo poi
obratnim putem, pa emo prvo pokuati da ukaemo na razlike iz m eu ovih dvaju
misl ilaca. Prvo istiemo razlike upravo zbog toga kako bi ono ~to im je zaj edniko i
~to ih, na izvjestan nain. vee do~ l o do pravog izraaja.
Prvo ho moramo imati na umu jesu vremenska i prostorna udaljenost. Doba u
kojemu je ivio Platon postavljalo je druga pitanja na koja je trebalo dati odgovore.
Pri svojim promj~lianiima Platon je imao sliku stvarnog stanja grkih drbva koje su
u odnosu na arapsku imperiju bile drbvice u pravom smislu te rijei.
Podsjetimo samo da je ati nska drli:ava brojala jedva etiri stotine hiljada stanov
nika, ito je neuporedivo ak s populacijom gradova na vrhuncu arapske moi. Stoga
madina o kojoj govori al-Farabi nije prostorno onako determinirana kao Platonova
drbva. Zato al.F3dib1' mora da prijee granice razmatranja grada (madine) pa da doe do onog do ega Platon nije do~o - tj. do toga da izvr!i distinkciju izmeu drave i druhva. Dodufe, to jof nije ona razlika, kako e kasnije, na primjer u Ibn Haldu

70

na doi do izraaja. ali je svakako. kada je rije o odnosu Platona i al.Farabl"ja veoma
znaajna. Polazei upravo od nunosti udruivanja i saradnje alFarabl ak prije nego

~to govori o madini razmatra karakteristikedrUlava koja je podijelio u tri grupe:

velika, srednja I mala.

.:;

L;':l1 CP 1.>-1 . -..5 1 j.,..J J

L...)' 1 ~ lc ~)' 1 L,...... ~.).>..J";' J)' 1
.:.'I-,.1..l.5.J1 J ' ;.J_l5.J1 -"".<.l,.->
lc l ...,.J ~ lL L...:...~)' I -.r"J......J L, , ...s .~~ J

. u Jr--1I"""';

...J.. l5.J 1 L;._...... ........

~b
JJ...-b-'
I \ ) ,~,}o ........! I l,.LS .:.

I.,J~ u

Najl/e i m druttvom, dakle, AIFarabi smatra cjelokupnu svjetsku populaciju;

to je za nas vrlo znaajno, jer ovdje;e rije o dru~tvu u naj~inm, tj . svjetskim razmje
rama. Pored toga zanimljiva je i skala o:pstrahiranja dru~tva i dru~tvenostj. Polis, od
nosno m(ldina u alFarabija smatra se ::amo jednim dijelom nacije i la onim najma.
njim njen im sastavnim elemenlOm:

Kao to je madina dio narodne cjel ne t<lko je i narod dio cjelokupne svjetske
populaCije:.

d.

__JI jAl ..d_!>~A~),r.J"

d....)'I-'d.-Ivi-. ~:i.........~~~1 J

I r ) ,

AljFirabi ve govori o udruivan I 'Iradova u narodnu cjelinu, a narodnih cje

lina u svjetsku zajedniCU .
Treba imati na umu da i pored ralti<- tog tr~tiranja drlave odnosno dru!tva za
obadvojicu mislilaca vai stav da njiho\>" politi! ke filozofije sainjavaju integralan
dio njihovih filozofskih sistema. NezavisI ) Kt to ' a da li je rije o dravi ili o drultvu
u cjelini i Platon i alF:trabi \u u svijetu ideja, eg istentnosti Idealnog, Optenitog, tj.
ideje Dobra koja sabire i istinu, Pravednost, Li('potu, Sreu, jer njena spoznaja za
oboJ mislioca predstal/lja vrhunac sree.
Za njih dvojicu Pravednost predstavYa ideju lobra primijenjenu na ureenje
kod Platona drave a kod alF:tra'Jija dru~tva. T OJ je uvjet da se sreta dosegne.
Nuno je pri razmatranju odnosa izmedu Platona I al.Farabija imati u vidu da
je alFarabl pred sobom imao djelo Platona u neoplatonistikoj verziji, pa ak i da
nije tako utjecaj neoplatonizma na arapske mislioce bio tako snalan - itanje i studij
Platona gotovo uvijek vr~eni su pomou neoplaton;zma . U svojoj gorljil/osti da pomi
re neoplatonizam i islam arapski misliOCI su nastojali iZl/esti. naravno svaki na svoj na
in, itav sistem kategorija. Za razliku od Platona kod koga je najl/i~e Dobro ne~to
samostalno, ovdJ! je na djelu proizlatenje i isijavanje.
Upravo razlike u polazi~tu ove dl/ojice mislilaca ukazuju na znaajne diferenci
je, prvenstveno na dru~tvene i spoznajne pretpostal/ke koje su uvjetovale ova dva na
ina mi!ljenja. Platon polazi od ideje Pravednosti, dakle od jedne ideje koja svoju

71

realizaciju nalazi u odreenom funkcionalnom struktuira nju slojeva u dravi u kojoj

e svaki sloj i svaki pojedinac unutar sloja strogo ispunjavati svoje dunosti. AIFirabl

polazi od kosmikog ustrojstva. On polazi od Tvorca !Bari) iz koga proizlazi sve ka

ko u ivoj tako i u neivoj prirodi. Otuda nas i ne iznenauje injenica ~to je najveti
dio djela posveten upravo metafizikim razmatranjima od promi~ljanja egzistencije
Prvog, do dijelova razumske du~e pa do poslanstva. Tek poslije toga on prelazi na ana
lizu uzroka ljudskog udruivanja. Zato nije udo Uo je mnogo manji dio posveen iz
razito socio'politiklm problemima. Jer, nije rije samo o idealnom gradu ve oshva
tanjima stanovnika uzornog grada. Takav je originalni naslov ovog djela o kome je
rije. Zato se s pravom moe rei da alFarab' ide od teologije filozofiji, a Platon ob

ratno.
Stvoriv~i metafiziki okvir u kome moraju i dru~tvo i drava i grad nai svoje
mjesto alFa:ribi dolazi do zakljuka da sve ~to egzistira mora imati svoju funkciju,
pa je tako i funkcija svakog pojedinca i pojedinog sloja strogo odreena unutar drut
va. Po~lo se, dakle, od teolo~ke i filozofske pozadine vet izgraene u arapskom
kulturno'poyijesnom podneblju . Iz takve teolo~kometafizike koncepcije alFlarabi
je izveo svoje socio'politiko uenje. Zato je bio i obavezan na strogu filozofsku izvedbu i vrstu strukturu djela.

Koliko je karakteristian arapsko-islamski temelj alFaribijevih gledi~ta ukazu

je i injenica da u njegovu djelu nema ni govora o bilo kakvom obliku komunizma, a
posebno o zajedniUvu ena. Ustrojstvo al.FJrabijeva grada je takvo da se ne postavlja
pitanje komunizma, pa makar to bio i aristokratski kakav razvija Platon. To nije slu
ajno, jer je alFlirab1 imao pred sobom itav sistem vrijednosti i odnosa razvijenih u
arapsko islamskom svijetu, sistem koji je na izvjestan nain cio j polaziUe al.Farab1jevih razmatranja. Zato on u svojoj kritici druhva ne polazi od konkretnih oblika via
darske vlasti kao Platon ve od oblika koji se pojavljuju unutar vet jednog definira'
nog nanja. Stoga oblici koje on razmatra nisu vezani za razmatranja o nosiocima vlas
ti ve o ponalanju svih stanovnika jednog grada.
Dublje istraivanje sigurno bi pokazalo da postoji jo~ itav niz razlika izmeu
Platonove Drave i al.Farab'jeve MadIne. ali je ipak nuno spomenuti jo~ samo jednu.
Rije je, naime, o tome da je alFarab1 za razliku od Platona pred sobom imao vet
historijski realiziranu sliku idealnog vladara. To su tzv. bulefio rii~idun. Za mnoge
arapsko islamske mislioce prva etvorica halifa predstavljali su i predstavljaju nedostian uzor. To se najbolje pokazuje upravo onda kada alFarabl govori o tome kakva
svojstva mora da ima vladar. Te karakteristike u cjelini se podudaraju s onim kakve
su naznaene u islamu. Halifa je u biti vladalac - filozof. Zato alFlIrabi nije morao
na~iroko razvijati i tragati dugo za svojom koncepcijom uzorne drfave. Jer, veliki dio
njegovih razmatranja imao je ve sna1ne pretpostavke u dotada~njem razvoju ari'ata,
islamske filozofije, teOlogije i politikog A'li~ljenja openito.
Vezano za ovu distinkciju znaajno je napomenuti da se kod al.F~rab1ja ne izdvaja tako oJtro sloj upravljaa filozofa kao kod Platona . Uz to treba istai da je pozi
cija jedinke u arapskom svijetu bila znatno drukija nego u Gr~koj Platonova doba.
U odnosu spram Grka Arapi su 'imah ve izvanredno ak i pravno regulisane slobode
i prava graana. Hatifa, koji je tJ stvari filozof - mislilac nije Boji zastupnik na zem
Iji. On je samo poslanikov zamjenik, ali mora pripadati onom krugu kome $U Dobro,
Pravinost, Ljepota, Istina i Sreta naJ(Jostupniji.

72

II
To su bile samo neke raztike ije isticanje je imalo za cilj da pokate one elemente koji nam al-FlIrllblja ocrtavaju kao autentinog mislioca koji je pripadao posebnoj duhovnoj graclieij; i osebujnom kulturnom podneblju i povijesnom sklopu.
Takvo podneblje moglo je i da porodi takav blistav intelektualni profil. Naznaene
razlike nam ujedno ukazuju na to da je al-Farab'l ral vio jedno svoje vlastito mgljenje
duboko ukorijenjeno u islamsku duhovnu tradiciju. Da je bio samo puki sljedbenik
Platona, kako se to katkad ishitreno i neodgovorno misti, ostao bi zaboravljen a njegova djela bila bi plijen "glodarske kritike m ireva".
Kada je rije o slinostima onda se mora imati u vidu da ta razmatranja ne smiju biti usmjerena ka smanjivanju znaaja bilo kojeg mislioca koji je predmet upored
nih prouavanja. Ova razmatranja, naime, treba da pokau koliko i u razlici i u sli
nosti ima veliine u svakog mislioca ponaosob.
Osnovni rezultat uporednih istraivanja Platonove Drave i alFiHlIbljeve Madine pokazuje se upravo u onom opem, univerzalnom, ~to je karakteristino za tvorce
ova dva djela. Njihovo insistiranje na opem znailo je insistiranje na bitnom za razli
ku od pojedinanog koje ima karakter sluajnosti, Poku~aemo da pokaiemo kako je
upravo to ope formirano i postavljeno u konkretnim dru~tvenim i politikim okol
nostima.
Prva zajednika karakteristika koja se kao nit provlai kroz djela svih velikih
socijalnih analitiara jest da su tra ili odgovore na gorua pitanja koja je postavljala
vlastita e-poha. I Platon i alFirabi su duboko osjeali krizu svojih dru~tava i to svaki
na svoj nain, te su nastojali da prue koncepcije koje e dati odgovore na najvei dio
pitanja, te tako ukazati ljudima koji $o to prav i naini za postizanje sree i pravednos
ti. Izlau i nove poglede na dru~tvo oni su na izvanredno dubok nain izvr~ili kritiku
postojceg stanja. Im<imo utisak da je ta kritika u al.Farabija radikalnija i porazni ja.
Ni o jednom anatiziranom obliku vlasti Platon ne govori tako kao !to alFarab'i ini
na primjer pri analizi madine dahilije. Mada je obadvojici mislilaca bilo jasno da
njihove koncepcije o dravi ne mogu biti realizirane u Zbilji, ve da imaju prvenstven
zadatak da odstrane anarhiju u du~ma ljudi, ipak je svojevrstan reformizam Oitiji u
Platonovu djelu. U nizu pol itikih oblika koje mu je prualo grko iskustvo Platon
se opredjeljuje za kraljevstvo. Taj mu se oblik ini najpogodnijim . U al-F';rablja- nema
opredjeljenja. Jer, on polazi od takvog kosmikog reda stvari u kome je nutno da na
elu drave bude vladar . Zanimljivo je da je i ovdje rije o vladaru filozofu . Obadvojica dopu!taju mogunost da funkciju vladl:lld moe vrliti vite ljudi ukoliko se u jednoj linosti nisu sabrali svi kvaliteti neophodni za tu funkciju .
Obadva mislioca detaljne- raspravljaju o pretpostavkama koje moraju biti zadovoljene da bi neko mogao pretendirati na funkciju vladara. Meutim, kod aJ.Farablja
je potpuno jasno do~la do izraaja ve ustaljena predstava o halifi kao najmudrijem,
najhrabrijem, najpravednijem itd. Kvaliteti na kojima je al-Farab1 insistirao temeljito
su ve ranije razraeni u ~ari"atu i arapskoj politikoj tradiciji. Da bi drtava mogla
imati na svom kormilu najmudrije, najpravinije i najsposobnije Platon predlae itav
jedan sistem odgoja za uvare i filozofe. O tome u al-Farab'ija nema ni govora, jer se
ini da je on bio zadovoljan postojeim sistemom, ali je smatrao da taj sistem treba
da osigura da svaki sloj u dravi mora vr~iti poslove za koje je odreen. Tako se, kae
on, postie srea i realizira pravinost_

73

Kategorija Sree je u izvjesnom smislu vea od kategorije Pravinosti . Ona pored ostalog ukljuuje u sebe Pravinost, jer Pravinost, onako kako je Platon shvaa,
ne mora uvijek da osigura i najviu SreCu. Zato nam se ini da za razliku od Platona
al-Farabl ne potinjava u potpunosti pojedinca sistemu. Oito je da al Farabl insistira
na jednom funkcionalistiki ureenom sistemu, ali isticanjem kategorije SreCe ipak
pojedincu pokuava da osigura mjesto u sistemu koje mu pripada. Dakle. al Firabi
eli maksimalno da uskladi ciljeve drave sa sreom pojedinca .
Isticanjem razlika i slinosti izmedu Platona i al -Farabija nastojali smo pokaza
ti da ono to je zajedniko ovoj dvojici mislilaca ne limanjuje znaaj al FArab1ja, jer
su zajednike njihove karakteristike upravo ono ho (jlikuje najvee mi.slioce svijeta.
Isticanje pak razlika nije ilo za tim da poto poto isf orsira nezavisnost alFlir~blja u
odnosu na grki nain mi~Ijenja; ve da pokaemo kako je arapsko-islamski svijet
zbog svojih vlastitih karakteristika, pitanja koja je postavljao i problema koje je morao rje~avati traio i posebne vrste mislilaca koje su se morale razlikovati od mislilaca
drugih kulturnih podneblja . Insistiranje na razlici, dakle, ima cilj da pokae da je upravo miljenje iz vlastite zbilje ono ho garantira njegovu veliinu i osigurava trajnost
njegovu djelu . Zato nije sluajno to je u arapskom sV 'jetu na izvanredan nain obilje
en jubilej - jedanaest vijekova od roenja alFarabija . I ne samo u arapskom svijetu,
ve i u Moskvi, Ta~kentu, Alma All i drugim kulturnim centrima nizom naunih skupova i novih izdanja al-Farab"ijevlh djela ' jO jednom je ukazano na trajnost i znaaj
onog to je stvorio ovaj mislilac.

74

SUMMARY
Basic results which we achieved in the research of relations between Platon',
"State" and AI-F5rllb1's "AI madina al fadila" cou ld be summarized in several fallo
wing items:
- temporal and surface distance imposed various questions to all thinkers so
that they had differently answer on them.
- the outstanding progress of Arabic state as well as the greatness of the territory conquered by the Arabs caused AI Farab' to establish a clear distinction between state and society while Platon stayed at the level of identification of these two, in
essence various phenomena,
- it is interesting that both thinkers develop their pollt lcalideasinaceordance
with their philosophie systems, not creating a separate scope from these contents
but ingeniously incorporating the iueas in lhe entirely uf their philosuphic cOIlceptions,
- Platon starts with the idea of justice, while AI FlIrabl's starting point is
Creator from whom, bV a method of Neoplatonism, originates all existing. Consequentlv. Platon. in contrast to AI Farabl, moves from the philosophy to theology.
- The organisation of AI Fanilbl'stown state is such that the question of Communism i5O't asked at all, even if an aristocratic Communism like Platon's one, is
discussed.
- ln addition, AI Farabi had not developed the conception of standard state
in detail because a considerable part of his discussions had alreadv strong hvpotheses
in the development of Sharriyat law, Islamic philosophy. theologv and political
opinion of that time, in general.
- These differences which occur on the occasion of comparison these two significant works clearly char'acterize AI Farabi as an authentic thinker vrho lJelonged to
a s PI'(~loIl t' a dition and outstanding cultural and historical climate. AI Fiirllb1 developed
hts very opinion deeplv rooted in Islamic spiritual tradition.
However. in addition to these differences there are also some similarities that
show the greatness of the both thinkers.

75

- Initial common characteristic which keeps recurring in the works of all

great social analysts is their seeking for an answer to urgent questions of their epoch.
Inaddition, by their expo:: ng of new views on the society they deeply critiz
existing situation. W. got an impression that the criticism of the society was more
radical and crushing in Farabi .
- Among the series of political forms which offers Greek experience Plat9n
chose the kingdom. This form seemed to be a most suitable one. In contrast, AI Fa
rab, didn't follow his example, because he proceeded from a such cosmic system of
things in which the head of state must be occupied by the ruler. It is interesting that
Farabl as well as Platon means a ruler to be a philosopher. Both of them agree that
the function of ruler can perform more men if one person has not such qualities ne
cessary for that duty.
- By stressing of diffprences and resemblences between Platon and AI Farabi
we tried to show that comm)n traits of these two thinkers don 't decrease the impor
tance of AI FArlIbi nor we wanted to stress AIFlIrab1's independence in relation with
Greek way of thinking, but to show in which way, Arab Islamic world because of
their own characteristics, questions which it asked and problems which had to solve,
seeked a special kinds of thinkers who had to differentiale from the philosophers in
other cultural climates. Therefore the investing on the differences has the aim of
showing that just an opinion from our reality guarantees the greatness of an thinker
and supply the eternity of his work. Such is, u.ndoubtedly, AIFArabi. He is a real son
of Arab Islamic culture and civilization. For this reason his contribution to world
culture and civilization is immense but insufficiently explored and adequatelyesti
mated tili now.

76

Mr Rusmir

Ma hmut ehaj i

IBRAHIM VEHBI
kad ija, pjesnik i

epigraf i3 r

Knjievno stvaralahvo bosanskih Muslimana na turskom, arapskom iperzijskom

jeziku znaajan i zanimljiv je sudionik u opem kulturno-povijesnom mozaiku Jugos
lavije . Meutim. joi uvijek je taj dio naieg kulturnog nasljea pretelno neistraen i s
dosta nejasnoa i nedoreenosti , poev od ustanovljavanja potaziinih kriterija za vred
novanje i prosuivanje pisaca i njihovih djela, odreivanje poloaja j uzajamnosti u
odnosu na druge jugoslavenske knjievnosti, pa do niza nerazjainjenih pitanja u vezi
s djelima i ivotopisima ITInogih od tih pisaca . Sadainje i budue generacije uz tu
knjievnost baltinit e i dug da se ona sistematino i uz koriitenje suvremenih znan
stvenih postupaka obrauje , i tako uini dostupnijom nawj i svjetskoj javnosti .
Namjera nam je, ovaj put, ukazati na izvjesne nejasnoe u ivotopisu nalag
pjesnika Vehbije, autora vrijednih i malo izuavanih knjievnih djela na turskom jeziku, a na osnovu podataka iz njegovih djela i dva izvorna sudska dokumenta u koji
ma se on pojavljuje kao sudski slubenik.
Dr Hazim ~b8novi, obraujui biobibliografiju pjesnika VehbiAhmeda Zekia, kae: "O ovom darovitom pjesniku, martjivom izaslunom ljetopiscu bosanskom,
jo! uvijek nema dovolj no podataka . Njegove pjesme i kronika jo~ nisu prouavani. 1)
- ukazujui tako implicitno i na m ogunost nesporazuma u d058danjem tretiranju
ove knjievne linosti.
Prema ~abanov l' u, ovaj pjesnik je roen u Stocu, a nakon zavrJetka Sludijl:l slu21
io je kao kadija u mnogim bosanskim mjestima;umro je u Travniku kao sitte-kadija
poslije hidretske godine 1216. (1801 / 18021. Uz obavljanje kad ijske dunosti pisao
je pjesme i kroniku dogaaja u Bosni od 1187 . (1773) do 1211 . (1796 / 1797). PjesHlIZim S:ltNIncwit ~ KNJiEVNOST MUSLIMANA BiH NA ORIJENTALNIM JEZICIMA
Ibiobibllogr.llj.l : "SvjIlIOIt", Slir.jevo, 1973. Itf. 51a.
2J SIII.k.cj ij. - 1,1 N.rodnoj biblioteci 80lne i Hercegovine. s.r-i~ . br. 2.
Slue-kadlla v ~i r.og !eri.ts.kog lUca,
11 Dr

71

me, natpisi i kroniku svjedoe da je bio darovit i plodan pisac, obrazovan i uen
ovjek.
Sauvana

djela Vehbijina:

1. Divani Wahbi 31 ; 2. Ljetopis Bosne i Hercegovine 41

Osim navedenih diela sauvano je vi~e Vehbijinih pjesama i kronograma na ni

~nima u Sarajevu I damijama u Stocu.

~W'~~>J t~.1

.,....

c.J~I..i

,",I~>~'-Il'

. . .
~ f l u'v ~,I.I~J"JI

r:.a:..r. r~'~~ 1.l'.1\JJ'''~

~'J !.J..I\-7~ ..I~j';.,:
~""'\..~ J..u.ajA'..I\:.,;'_1

"-'..-'..al.;" r,:.I~' ~ rj.

~~'Y ': ...

Lbn,...u,-+'.:.........:.

J-':6\:.....r.... ~' .":';;'Ut;

.; J .... J J" ~ ......-""".
.,:..J";' .........V' . .:.G ;.;to.

....,; ~~ !.1-.a~./ .~~

'~'xs:

"Prou~imo Fatihu za duu pokojnika.

Drugog bojansrva osim Boga nema, i on mi
je dostatan.
Ne prolazi prazan pored groba Isevia,
Recituj i za vrli uenje sure, Bog je jedan'.
Ova blagoslovena grobnica je osvijetljena
lj"om svjetlou se napajaju ljudi.
TraJei vjetnost preselio se na drugi mj"et.
Boje, zato neka ga opslu/uju rajske djevice i
djeaci.

Vehbija tugujui za umrlim jedan lijep

kronogram
U dievher slovima izree pokojniku:
uvar dieneta Firdevs uistinu e rei:
U vrtove Firdevsa doi, MehmedEmine
Iseviu .

Godina 1232." (18161 17)

.. 'C,.!
Faksimil I
Natpis na nib nu Mehmed Emina
Hercegovine", str. 106'07).

I sevia

!iz knjige "Islamska epigrafika Bosne i

Pored ~abanovia pjesnika Vehbiju spominju i: Mehmed Mujezinovi, Mehmed

Handi, D' 3"fvetbeg Ba~gi, Muhamed EnveriKadi i Davut Fatin.
Handzt la 16. stranici, poglavlja Pjesnici na turskom jeziku, u tabelarnom
prcglCOU - koji sadrti imcna i prezimena pjesnika, mjesta rocnja, datumc smrti I po

3) Rukoolsl : U OrIlentainoj zbirCI Jugoslavenske akademile znanosti i UmJetnOsti,

br. 10. I U Narodnoj biblioteci Bosne I HerC890lIme, Sarajevo, br. Mu 2.
4 ) Ruko!)lIl" I U OrljentalooJ zbirCI JU\JOsJovenske akarl"m',e znaoosti I umJctnostl.
br. 10

78

Zasreb,
Zagreb.

pise djela - pod rednim brojem 100 navodi slijedee: "Vehbi Kapi - kadija, roen
u Stocu, umro 1216. n802) godine u Travniku. SI Na kraju istog djela, pod naslovom
Nekoliko ispra~aka i dopuna, stoji: "7) U istom broju, pod brojem 100, spomenut
je pjesn ik Vehbi . Ime mu je Ahmed a prezime Zeki, a ne Kapi, kako sam to prije
spomenuo."S)
Pozivajui

se na Davuta Fatina, 8a8gi pi~: "Roen je u Stocu, a zvao se

Gdje je u i o , nije mi poznato, ali da je bio veoma uen svjedoe mu pjesme.
Po svdetku nauka stupio je u kadije i kao takav zbog pravednosti i nepristranosti
ostavio lijep glas posvuda .
KapI .

Kao sine kadija umro u Travniku 1216. (1801) . Iza njega je ostalo dosta pjesa
ma. U mojoj zbirci rukopisa imade nekoliko njegovih kasida, pisanih talikom - po
svoj prilici njegovom vlastitom rukom.,,7)

8a!agievo pozivanje na DavutFatin Tezkiresi 81 ne odnosi se na prezime

Kapi; kod Fatina je zabiljeeno samo
koje daje 8a~agi a poslije i Handi.

pjesniko

ime Vehbi, bez prezimena

Kapi

U Zborniku Muhameda Enveriie Kadia takoer postoji zapis o Vehbiji: "Sto

Ahmed Vehbi Zeki ivio je u Travniku gdje je i umro. Spomenuti Vehbiefen
dija roen je u kasabi Stolac u hercegovakom ajalelu . Sluio je kao kadija i naib u
vi~ mjesta, dok konano nije umro 1216. hidretske godine u Travniku. Iza sebe je
ostavio izvjestan broj pjesama . Spominju ga knjievni kroniari, kao Davut Fatin u
svojoj Tezkiresi Hatimat ala'ar .,,9 1
anin

Iz gornjih navoda je vidljiva njihova izvorna vezanost za podatke !to ih daje

Davut Fatin. Vidljive su i razlike u imenu: Vehbi, Vehbi Kapi i Ahmed Vehbi Zeki .
U svim navodima susreemo istu godinu pjesnikove smrti 1216. n 801 / 1802) .
Od spomenutog podatka o godini Vehbijine smrti raZlikuje se onaj koji iznosi
Mehmed Mujezinovi u lancima Stari Alifakovac u Sarajevu, 10) Epigrafika i kalj
grafija pjesnika Mejlije 11) Nt'I.. "ll ko kronograma pjesnika epigrafiara AhmedVehbi

Zekia Stoanina 121 i u knjizi Islamska epigrafika 80sne i Hercegovine 131 . On nil os

51 Mehmed Hand i : RAO BOSANSKOHERCEGOVAtKIH MUSLIMANA NA KNJIZEV

NOM POLJU; "GlaSnik Vrh. slarjlttinstva I.V.Z .... Beograd, novembar 1933. orOI II SIr 16.

61 ISlo. juni 1934 br 6.

SIr

345

Ba~l : BOSNJACI I HERCEGOVCI U ISLAMSKOJ KNJI~EVNOSTI {pISmena radnja za doktoral IZ filozofije I; "GlasnIk Zemaljskog muzeja u Bosn. i HercegoVini".
Sarajevo 1912. str. 359.

71 Or SafYelbeg

81 Oavul Falln Tezklfeti. HATIMAT AL-A$'AR {dopuna I nastavak I8zk"a od Salima ISafaile),
litografIJa. 1271 . Sir . 446.
9) Muhamed Enver! Kadi : ZBORNIK. knjIga XV (rukopIS u Gaz. HusrevbegovOJ knjin'CI .
str.

370371

101 Mehmed
1962. bl

MUJez.novi :

VIII , Sir .

STARI ALIFAKOVAC U SA.RAJEVU .

"N8~C

s:ar.1\6". Sarajevo.

134

MujezInovI . EPIGRAFIKA I KALIGRAFIJA PJESNIKA MEJLIJE " NMe slanne".

Sarajevo. 1957 , br . IV . str . 135

111 Mehmed

121 Mehmed MUJezinovi : NEKOLIKO KRONOGRAMA PJESNIKA EPIGRAFltARA AHMED

VEHBI ZEKIA STOANINA ; rukop.s neobJavlJimog rada

13) Mehmed

MUjez,nov! :

lria" Saral .....O.

ISLAMSKA EPIGRAFIKA BOSNE

I HERCEGOVINE ; "Veselin M.s-

1974. m . 541.

79

novu natpisa na nianu epig~afiara Mehmeda Emina Isevia'4) u groblju na Alifa

kovcu ustvruje da je Vehbija mogao umrijeti najprije 1232. (1816/1817) godine,
kada je spjevao spomenuti nianski kronogram. U neobjavljenom radu, navedenom u
biljeki 12, Mujezinovi dalje pripominje: "Ako imamo u vidu da je prvi datirani
Vehbijin kronogram, koliko nam je danas poznato, iz 1189. (1779) godine, tada mo
temo zakljuiti da je Vehbija roden negdje sredinom XVIII stoljea . "
Razlike u ovdje danim navodima jasno
ime? Koji su izvori ovih razlika?

istiu

pitanja: koje je pravo pjesnikovo

Djela Vehbijina - Divani Wahbi i Ljetopis Bosne i Hercegovine 15) - i dva sud
ska dokumenta iz StOC&!, ~iji je potpisnik, a vjerojatno i sastavlja Vehbija, koji dosa da nisu izuavan i, daju nam no\l'e podatke o pjesnikovu imenu i vremenu njegova ro
enja.

1. U Divanj Wahbi. koji ima 83 stranice, izmeu ostalih nalaze se slijedee pjesme: Pjesma o Sesmei;, Hvalospjev' vjerovjesniku , Miradti ja , Pjesma Otelaluddinu
Rumiji, Hvalospjev 8jh Bali-efe'ndiji iz Sofije, Hvalospjev Ferhad-begu i Tarih ejhIsau. Meu ovim datiranim pjesmama nema ni jedne od onih dvadeset i dvije koliko
ih je pronaao Mujezinovi s potpisom Vehbi. (Popis pjesama Vehbijinih izvan Divana dajemo na kraju ovog lanka. a prema spomenutom neobjavljenom radu Mehmeda
Mujezinovia).

Sve pjesme u Divanu imaju u potpisu samo autorovo pjesniko ime _ VehbL 16)
2. U " Ljetopisu" Vehbijinu ne motemo nati potvrdu i opravdanje ni za ime '
Vehbi Kapi ni za ime AhmedVehbi Zeki. Na prvoj stranici " Ljetopisa " nalazimo
da je ime autora IBRAH IM VEHBI Bonjak. '7 ) (Naziv " Ljetopis " treba prihvatiti
uvjetno, jer i nepotpuni uvid u ovo djelo Vehbijino pokazuje da se ne radi o ljetopisu
u klasinom smislu; to je ustvari filozofskopoetsko razmatranje u prozi O pjesnikovoj suvremenosti, dijalektici povijesnih Zbivanja. Kroz djelo su dati i mnogi dogaaji
kojima je pjesnik bio suvremenik, pa odatle j naziv " Ljetopis" koji prvi put susretemo kod ~banovia).
3.1. Prvi dokument iz Stoca lB) - ugovor o kupoprodaji timara u selu Bat ja (7 )
koji kupuju braa Ibrahim -ehaja. Mahmut i Omer iz mahale Uzunovii - nosi datum iz hidtretske godine 1237 . .11724/1725) i potpis Ibrahim Vehbije kao sudskog
slubenika.
3.2. Drugi dokument iz Stoca 19) takoer je sudske naravi;to je sudski ovjeren zapisnik o zaostavtini i dugovima Ahmed-bega Rizvanbegovia, sina Mustafe-kapetana,
koji je poginuo u Dubikoj vojni, a iza kojeg su kao nasljednici ostali supruga Alijja
hanuma, sinovi Rizvanaga, Mula-Abdulfetah Alija i Sulejman i kerka Safija. Na dokumentu je upisan 1. d!umadel'ula 1203. (28. januara 1789) kao datum sastavljanja.
Dokument je potpisao, a vjerovatno i sastavio Ibrahim Vehbi - kadija u kadituku Stolac i Gabela.
14) Isto. str. 106107, faksimil prepiSi kronograma i prijevod dati su na kraju rada - f.ksimil I
15) Prve i posljednje stranice Divana ' ''LjetOpiSi'' kao fakSImili dati lU na kraju reda.
lS) FakSImili II.

III, IV I V

17) FakSimil VI.

lB) FakSimil VIII

19) Faksimil IX

80

Kako izvorni dokumenti iz Stoca i rukopisi djela Vehbijinih glede oznake autora sadre samo IBRAHI M VEHBI, prednji podaci nam s dostatnom izvjesnou daju pra
vo da ime AHMED VEHBI, koje susreemo kod Mujezinovia, ~abanovia, Handia
i Kadia, smatramo netanim, odnosno nepripadajuim glede navedenog Divana i
"Ljetopisa".
Vehbiju moemo pratiti u

slijedeim

godinama:

a) Prema kronogramima i datiranim pjesmama izvan Divana;

1189. (1775/ 1776) - dva puta, 1198. (1783 / 1784) - jednom, 1199.
(1784 / 1785) - jednom, 1202. (178711786) - jednom, 1203. (1788/89)pet puta, 1204. (1789/1790) - jednom, 1206 (1791 / 1792) - jednom,
1212. (1797 11798) - dva puta, 1213. (1798 / 1799) - tri puta, 1214.
(1799/1800) - dva puta, 1227. (1812) - jednom, 1232. (1816/1817)jednom;
b) Prema dokumentima iz Stoca;

1137 (1724/1727)

1. demadel'ul 1203. (28. januar 1789);

c) Prema Divanu;
Prva datirana pjesma je iz godine 1187. (1773 / 1774), a zadnja iz godine

1211. 117961;
d) Prema "Ljetopisu";
Prvi datum u ovome djelu je iz godine 1187. (1773 / 1774) a zabiljeen je u
povodu ustolienja sultana Mustafe; djelo je zavdeno 1. ramazana 1212. (17. februa
ra 1797), a ista godina jedana u ebdedu GARIS,20) gdje zbrajanjem dijakritikih
vrIjednostI slova dobivamo istu hidretsku godinu.
Izmeu datuma na prvom dokumentu iz Stoca s pjesnikovim imenom i datuma
na ni~nu u Alifakovakom groblju, od 1232. su devedeset i jedna suneva godina.
Ukoliko se prvi dokument iz Stoca pouzdano odnosi na pjesnika Ibrahim Vehbiju,
onda je oigledno da je ivio preko sto godina. odnosno da je roen ne sredinom
XVIII stoljea, kako to pretpostavlja Mujezinovi, nego poetkom XVII I stoljea.

Izvedeni zak l juci o pjesnikovu imenu i vremenu roenja ostaju otvoreni za nove injenice i dalju objektivizaciju. Moda e nova otkria to bi ih dalo Sludioznije
izuavanje i prevoenje pjesnikovih djela doprinijeti razjanjenju i zagonetke o prezimenu pjesnikovom: Zeki ili Kapi, o emu sada nita pouzdanije ne moemo
tvrditi. Takoer za sada ne moemo nita rei ni o izvoru ove zagonetke.

I povran uvid u knjievnu ostavtinu Vehbije ukazuje na potrebu da se ona izu

i priredi za iru jugoslavensku javnost.

201 FakSimil VII

6 -

Anal,

81

-')'

.,'

WH~~:YJ~U~J.i1, ,
. .

~~1.k::. . .b::.;.1)":'}J\

4-t~~...\I.~~\;op
.. I '
'I'
w!~tJ~~..r'
.}~

"

UJ~)..)~~(f..~~; .

~~"I,.~.:l:\:,,:,,""';' .~
.

.-

~ .

~\'"""! u\~ ~~lJ \..1.';)

..

I,;..\U\;.,,\..I;'J.AJ.): i...

J "" .

....{C...
..'

L-'~~J-I,;.;:...\1J.uj.:.u

0\:\.
,'-=.~~
Ila
. ..;Jl
..r::' 'JJ.r

"':

..

.)'WI~"~MIf~~\.r}l ...

..

i . : ,~ .:

._

~
:=----~Faksimil II

Prva straf'lrr:1 Divan-i Wahbi (rukopis u Orijentalnoj zbirci JAZu Zagreb, br. 10).

82

trl~';"'~YpJ'J.I.

.c.:r~J.'-!.;\t!J.:r(ollJr

~L.;"
U, ~.",,";"
' ::J l.
. ""-"
, ,t.! .... ....,.,...

01-"':~u'i~!~~r

/r.!;,i.k .J;,;;J)!G~(.

- ;.- / .

&

"'"..,~..:- ,""J'~v.
.~

../Ifl ".~Ir..h?;.~j

~.&.I: ,_. ' J&.:,;~f,.;1

~./'~I#".JJ,_

./4..w~ tJ~~t;""

..;." .....;l~r-'~~

/.ijl~(AJ: JI;]r..1

( ;i~I~;:.~~1

,,/p/.;~/.:4~,

.. y ...l'(AJ.J'~;;t,.

..

-/.~j..I~.. ';t,.,JJ!;;.jv.:.(,.'
..
...
, ~" . _".r-..
4...,J'N.,.-"t.:r
;;."-.
.
-'-~
...

---"'"

,.'.',:,: .. , -Y..~.!"'.J~,
,

_ ... :.,

:...

..

"o ....

oo

Faksimil lit

Posljednja stranica Divan-j Wahbi (rukopis u Orijentalnoj zbIrci JAZU - Zagreb, br, 101

G'

83

.Va~~':';l;.{~.~
."'~..)\j~!I-r~"';~)v~\9\

.\J>,H.:}~).~ '!>~?.J"
.UI~ :,>\l,V\;-~j"":.F
~ ~I,,\.:.. :'~'':''':>~.kl
~,

,,~~',.,~J'~;"';iJW;

,\

~~,:>r".;1~;J~ -U--';j~'
,

~I ,."
~-~\~r.

.I

...---1

:'7J ~J~;Jv~

, -S~~j.\...~91~;:-~;),
~ 1\.', \ ~
,
-'-"'.-:-~8J . .... or.,>y.) ,
.\ll' . \ . . ,\.;.s-(.
I
..~.. ~.;,.>",,-, ""~",, ) gl.' l.
C_

Al>~~~\ \,...~JA,'.W)
.u.~~...u:.\ ...~).>
~

..u.~e~~~?Vw

! AlI~Ll\:;.....)lt-)o~)~-"
....,,1>

Faksimil IV
Prva stranica Divan j Wahbi (rukopis u Narodnoj biblioteci Bosne i HercegovinI:.

br. 21

84

".

.,!?") "'J'''j

.~

"'v

I
b

= __"".........

"'~.u.~~

.- __
Faksimil V

Posljednja stranica Divan-i Wahbi (rukopis u Narodnoj biblioteci Bosne iHercegovi.

ne, br. 2)

85

I,

I
I

f ......... '1

\II

,..,ico .. Lio.""'.. (rulo._ u O... j4ntalnoj .1I"ei JAZU. Z.IIII.I>r. 101

P..... do,jo ..

F.kllm,1 YU

Paoljo<lnie d,it- ot,""," "lI.'OS>""

.~.::.

"',,

,"

,.

wr, ) ~ "JI. ,-'cc

,

... . ".
,
, .

'"

..,

..

, , , .

..'.

, ,

.. ,
,

"

"

." ,

, -
/ , ..
,

"

,~.

.'

..,

Faksimil VIII
Sudski dokument

90

potpisom IBR A HI M VE HBI iz godine 1137. (1724 / 1725)

'"'"
,
~

'"'"
~

'.I~~~.I :":';"1/
~:''';'''

oi
o

"~-~'''~
.. ...~!;.;. '"

"o

'"

"

>

I,

,l

"'

:c
w

>

E :;;

'"-,

, l

''"a:"

"
oo

'o.
~

o
"o

Eo

'o

:;;
o

"v>,

91

NATPISI VEHBIJINIIZVAN DIVANA DANI KRDNOLO$KIM REDOM

1. Dobrodoilica Halilpa~i povodom njegova dolaska za namjesnika u Bosnu

1189. (1775/76J godine u 108 polustihova. KYonogram u prijepisu nalazi se u Zbor
niku Kadia sv. IX. str . 38-41 u Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
2. Kronogram u 8 polustihova to ga je spjevao Mehmedu Mejliji 1195. (1781)
godine. a koji se nalazi na nadgrobnom spomeniku Mejlije u Docu kod Travnika.
Faksimil, prijepis i prijevod natpisa u na~im starinama IV (1957), str, 135,

3. estitka Bdliji Hadi Mustafi. iz Sarajeva, povodom roenja njegova sina

Hasana 1198 (1783/84) u 22 polustiha. Prepis kronograma u Zborniku Kadia sv.
XI, str, 285.
4. Pjesma u kojoj Vehbija kritikuje bosanskog namjesnika Defterdar Abdulah
pa!u u 48 polustihova. iz 1199. (1784/85) godine, a nalazi se u Zborniku Kadia sv.
XI, str. 298.

5. estitka povodom roenja nekog Smail. Ismeta godine 1202. (1787/88) u

10 polustihova. Prepi s u Kadia Zborniku sv. XII, st r. 280.
6, Dobrodolica senurnad!iji Jusufu pril1k'-' m njegova dolaska u Sarajevo
1203. (1788/891. ima 54 polustiha, a prepis u Kiidia Zborniku sv. XII, str. 376,

37B.
7. Dobrodolica nekom emsibegu prilikom njegova dolaska u Sarajevo 1203,
(1788/89) u 42 stiha. Prepis u Kadia Zborni.ku sv. XII, str. 381 382.

8. Natpis o opravci Careve damije u Stocu godine 1203. (1788/891. Natpis

ima 16 polustihova, a i danas se nalazi nad ulazom u ovu damiju.

9. estitka MehmedDudiji Ohadiu povodom njegova postavljanja za ka

diju u Mostaru 1203. (1788/89) godine, ima 20 polustihova, a nalazi se u
Zborn iku sv. XII, str. 377.

Kactievu

10, Kronogram O gradnji tophane u Travniku 1203. (1788/89) u 32 polustiha,

nalazi se u Kadievu Zborniku sv. XII, str. 379380.
11 . Pjesma uz pohvalu Salihpa~ iz 1204. (1789 / 90)
sv. XIII, str. 119-121.

tj

Kadievom

Zborniku

12. Kronogram o opravci Smailkapetanove damije u Stocu iz 1206. (1791 / 92)

u 8 polustihova, koji je obinim tuem napisan nad ulazom u ovu damiju gdje se i
danas nalazi .
13. Natpis na ni~nu Nefise, umrle 1212. (1797/98) j sahranjene u groblju uz
Carevu dhmiju u Sarajevu, gdje joj se i danas nalazi spomenik s ovim natpisom.
14. Natpis o opravci eme na Atmejdanu u Sarajevu godine 1212. (1797198)
u 16 polustihova . Prepis natpisa i prijevod objavio je Hamdija Kreevijakovi, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu (1939), str. 35-36.
lS. Natpis na dmi "Pod Lipom" u Travniku iz 1213. (1798/99) godine u
osam polustihova, koji se i danas nalazi na spomenutoj dmi.
16. Natpis na nadgrobnom spomeniku Fatime Haimovi,umrla 1.213. (1798/99)
sahranjene u groblju na Alifakovcu u Sarajevu. Natpis se i danas nalazi na dotinom
spomeniku, a ima 8 polustihova,

92

17. Natpis na nibnu Muhameda, sina Abdulahova, umro 1213. (1798/ 99) , sahranjen u groblju Careve damije u Sarajevu, u 6 polustihova . Prijepis natpisa u Kadi
a Zborniku sv. XV , str. 146.
18. Natpis na nadgrobnom spomeniku Murada, sina Abdulahova, umro 1213.
( 1798/ 99). sahranjenog u haremu Careve damije u Sarajevu . Prijepis natpisa u Kadievu Zborn iku sv . XV, str. 93 .
19. Natpis na nadgrobnom spomen iku Atije, keri Abdulahove, umrla 1214 .
(1799 / 18001. sahranjene u groblju Careve damije u Sarajevu u 6 polustihova, gdje
se i danas spomenik nalazi.
20. estitka Kemali -zade (emaloviu) Rdidu prilikom njegova postavljanja
za kadiju u Travniku 1214. (1799 / 1800) , u 14 polustihova . Prepis u Kadievu Zborniku sv . XV, str . 118.
21 . Natpis o opravei R izvanbegov ia damije u Stocu godine 1227. (1812) u 12
polustiholIa, koj i se i danas nalazi nad ulazom u ovu damiju.
22 . Natpis na nadgrobnom spomeniku Muhamed Emina Isevia, umro 1232.
(1816 / 17 ). sahranjenog u groblju na Alifakovcu, gdje mu se i danas nalazi spomenik
s ovim natpisom .

93

SUMMARY
IBRAHIM VEHBI -

QADI, POET AND EPIGRAPHIST

The author gives new data about the birthtime and the proper name of a
Bosnian vriter who wrote in Turkish . S. Baag i assumes that his name was Vehbi
Kapi and M. E. Kadi. M. Handi , H. abanovi and M. Mujezinovi suppose it was
Ahmed Vehbi Zeki. Their views are confirmed by two Vehbija's manuscripts from
the oriental collection of Yugoslav Academy of Sciences and Arts in Zagreb and two
courteous documents from Stolac.
The real name of the author of 22 chronograms, given at the end of the work,
Divan and philosophie-poetica I discussion in prose was Ibrahim Vehbi. He was born
at Stolac. at the beginning of the 18th century as can be concluded on the basis of an
alder document of the court in Stolac. He was qadi ni many Bosnian towns and died
in TralJnik after 1232 (18161. Althongh his works present him as an important poet,
they are not sufficiently explored.

94

Fejzulah

Had ilJajri

RISALA SEJHMUSTAFE GAl BIJE

Prije pet-est godina doba je u Sarajevo hadi Alief. Kapidi, vajni imam u
penziji iz Banja luke, i donio sa sobom knjiicu (risalul na turskom jeziku koju je
uzeo sebi na uvanje iz Gaibinog turbeta u Staroj Gradilkoi. kad je turbe ekshamira
no I p;eneseno u Bosansku Gradiku . Kapidi je odsjeo kod prof. Mustafe Ajanovi
a, svog zeta, a pozvao je na razgovor mene i svog bratia prof. dr. Hamdiju Kapidi
a . elio je da ja ri$alu prevedem a Hamdija objavi. Naslov knjiice je "Risalei
~rife ejh Mustafa efendi Gaibi". Na margini prve stranice bile su dvije biljdke na
turskom jeziku, jedna o uvakufljenju, a druga, da se knjiga sauva kao vakuf, ako bi
se pojavila opasnost da propadne. Imam Kapidi je bio prisutan ekshumaciji turbeta
i Galbina tijelo nije naeno, a on je proitao biljeke i zadrao knjigu za prvo vrijeme
kod sebe. sa eljom da se prevede. Za hater obadvojici Kapidia, koji su Sada rahmet
lije, i iz tarikatske obaveze prema ejhu Gaibi primiO sam se zadatka da knjiicu s
turskog prevedem na srpskohrvatski jezik .
O ejh.Mustafi Gaibi pisali su : Ili Oriovanin, Lovorike, Zagreb, 1874., Mita
u Narodnoj Starini, Zagreb, i Rad. Raki, Kroz Ujeve polje, Politika (1.
septembra 1936) vie informativno, te istraivai knjievnosti MUslimana BiH na ori
jentall'\im jezicima: Baagi , Handi i abanovI, studiozno. Rodio se negdje u
Kli~kom Sandaku, Ivio je vie u XVII stoljeu i turbe mu je bilo u Staroj Gradiki .
U narodu ivi jo i danas kao zaudan dervi~ j evlija.
Kosti

Risalu je uvakufio naib kadiluka Gradike Sulejman Nedati, sin Hamdibega.

10. muharrema 1312. hidretske godine (15. jula 18941.
Naslov "Risalei erife" tj. poasna broura, ni po rasporedu a ni po sadraju ne
odgovara imenu . To je prije Medmua Zbirka nego Risala Bro~ura. Uope nema nikak
ve invokacije. Mislim. da se naslovom ellela ukazati poast sastavljau (autorul
Sejh.Gaibiji.
PodnaslOVI su:
1. Topuz-Babino pismo,
2. Pismo Sulejman-begzade Mehmed-elebiji Jajaninu,
3. Pjesma alopojka za sudbinu Bosne,

95

4.
5.
6.
7.

Broura (risala otarikatu),

Pismo sinu u stihovima,
Pismo SUltanu Mehmedu III i
Posmrtna opOruka sinu.

Prije nego donesemo prijevode potrebno je dati ovo objanjenje:

U dervi~kim govorima i pismima ima vrlo esto aluzija i alegorija. Iarat,

Rumuzat, Zahir i Batin, Hakikat i Medaz. to su sve vrste alegorija, kojima se slue
dervi~i . Taj metod primjenjuje i ejh Gaibija . Nakis.<fervi (manjkavi dervii vrlo es
to oponaa govor kamildervia (potpunog dervia). Isti je sluaj i kod ejhova . Ima
sluajeva kad se dervi ili ~jh pokazuje kao naivna osoba. To zavisi od sugovornika.
Postoje i derviki signali i znakovi. koji se saznaju tokom sohbeta (tarikatskog razga
vora).
udni

U tekijskoj kniievnosti postoji i nain izrafavanja zvani "~thjjjat" . To su

izrazi sufija u ekstazi. Ponegdje je athijjat kao skok u stranu ili izlazak iz nor

malnog stanja. Vidjeeemo, da i u Risalu ~ejh.Mustafa Gaibije ima athijjata. Topuz.

Babino pismo. Pismo Jajaninu, alopojka za Bosnom i Pismo Sultanu Mehmedu,
pripadaju grupi athijjat, dok Tarikatnama, Savjeti sinu i Oporuka sinu spadaju u
iriad (tarikatsku metodiku) . I u imenu TopuzBaba krije se !athijjat, Iz savjeta i oporuke sinu nasluuje se da otac i sin nisu ivjeli zajedno.
Prijevod Topuz-Babina pisma:

UKRASU SVJETOVA, EJH.ZADI DEDESULEJMAN IZ SARAJEVA

Cijenjeni, moj olni vidu, moj care, nek Te sluli srea i nek dugo i sretno livil .
Nek Ti u livo tu ne bude greki. Amin!
Ako pital za me, hodam po zemlji a dajem svjetlo zvijezdama. Na treem sam
stepenu (derviiki stadij zvani "FENAFILLAW', kada se baca svjetlo na okolinu. Ali,
svjetlo pada i na rulu i na brabonjke. Meni to nijedno ne treba.
U vrijeme kad sam priseban, sa suncem zalazim a s mjeseCom se pojavljujem, a
kad nisam priseban, lijepim se za zemlju kao kolpica lu te Iljive, Uz priziv 8oga, kad
se osjetim kao sultan, s oblacima krulim oko sVijeta. Nekad sam na konju a nekad na
magarcu. Nekad sam samo jedna kapljica izvorske vode a nekad sam svih sedam mora. Nekad sam toliko ledan da bih popio svih sedam oceana. Kad pomislim na pra
msjku (Evu, Havvu) veselim se, a kad pomislim na praoca (Adem. Adam) ronim
krvave suze. Evliji se ponekad pokale isjelak slike budu~nosti, sli ga nazovu luakom.
OV8 godine imam mnogo posla. Tralim jednog vezira da mu predam svoje pos
love, ali ga nema. U naleg imama neliste su gae a djemat je pijan. Mnogo vole IndiiI
(Evanelje). Svijet misli: u~e se tekbiri a to samo brbljanje. Svae su date Istanbulu,
cifranje Moskvi a zlato njema~koj kraljici. Kod vjen~anja sa kraljicom na mene se za
boravilo. Kad se stavi jedna noga na Franke (Evropa) a druga na Moskvu, nslupljinu
tog raskoraka treba zaklati 53.{)()() ovnova - kurbana.

Na Moha~kom polju postavljena su letiri stola i na njih postavljena letiri ~ita

ba. Tamo e biti velika borba. Dobio sam od Feniks-sultana zapo VI/ed, od zmIjskog
cara potvrdu I od Emrullah~elebiie fetvu. Sultan Ismail je !ehid (poginuo). Popeo
sam se na !Ijivu da berem i jedem groide. U Mostar ~e doi djevojka prekrasno odjevena i sVijet ~e dolaziti da je gleda. Selam.
Alsuddin Topuz- 8aba

96

Prijevod pisma Mehmed-elebiji

Pos/ije

k i~enog

uvoda i iskazivanja palnje i priznanja, kale:

"Primio sam pismo i razumio ta se dogodilo. Po pitanju da li je stariji horoz

(pijevac) ili koko temelj je koko. Ako je jarac lo, jare e biti oravo. Sramota je da
gradski vaiz (propovjednik) ne govori gramati~ki. Dananji dervii zabacili su propisana pravila a prihvatili nazovi-pobolnost. Pokvarili su jedinstvo u vjerovanju i sebe su
spriiIi. Ribolovac mi'e isto to i lovac. Nismo ispili leter iz lerbeta pa ne znamo /ta
je stvarnost (hakikBt). Treba poznavati perzIjsku knjigu i zasititi se spletki i varki.
TurCin se zaljubio u TaIl/anku. Vjerske obaveze nisi izvrfavao, raspodjelu nisi znao,
Kale da je pijevac sada 300 a koko 150 akti (turski srebreni novac). Iz ovog izvuci
primjer - pouku). Nisi svima valjano slulio. Gaibi."

Prijevod Pjesne alopojke

talosti moja Ito sam mislio da se u ovozemaljskom livo tu ispunjavaju data
obetanja. Neprijatelj je sa svih strana nahrlio na granice Bosne i Hercegovine. Kad
doe do borbi, nek je dragi Bog na pomoci i Sarajevu. Muslimani se meusobno jf!"
dan drugom osveuju a neprijatelj navalio k-ao oblak. Neprijateljska vojska je na Du
navu. Evlije su se sakrile, a dovama se ne mole prisiliti. Kad u okolici Edrene nasta
ne borba, Islamu je Bajram a nevjerniku teka briga. Kad se pojavi prvi, drugi i treti
min (f) nastaju osvajanja. I kad stupe Olim i Kjef (t i.,}j) Islamu e biti dobro. Pla~i moje oko, shvati moje srce, u doba Mima i Olima bie lijeka za srca.
Na svim stranama bie osvajanja. ZloCinac, varalica i pokvarenjak poste ogoreni. Stare zakone 'je pokvarila grupica prezrenih prokletnika, neka ih prati UVijek
prokletstvo.

Prijevod Gai!Jijine broIure otarikatu (Tarikat-name)

Poslije uobitajene invokacije preporuuje (nareuje) se: UVli'ek U sebi sjetati
.se Boga, preko dan postiti, osim toga jo postiti u danima: ponedjeljak, tetvrtak,
{Mtak i subota, 13, 14 i '5ti dan u svakom hidlretskom mjesecu, mjesece redleb,
laban i ramazan, 10 dana zilhidldleta i 10 dana muharrema. Mole se postiti i SIIaki
dan (savmi dehr). Spavati ljeti tri a zimi pet sati, pred zoru moliti oprost grijeha
(isti graf) a iza sabaha prouili stotinu salavata. Prije podne na dva sata klanjati
tehedldlud namaz (4 reka ta) a poslije aUama klanjati po I~t rekata, svakog dana
iza svakog od pet namaza naklanjati po jedan namaz. Pet vakiIta klanjati u diematu
(zajednitki u dlamljij, zapostiti /to blile zori a omrsit; se (if tar) prije ntfgO e klanjati. istiti zube misvakom, petkom se obavezno kupati, pravovrerMnO doluit; u diamiju i klanjati u prvom safu (redu). Raditi svaki dobar posao, ne biti MSPOlJ~, ns
poslu biti ustrajan, izbjegavati svirku. uvati se sumnji i sumnjit!enja, S8vlad.-v.ti_,
malo govoriti. Uvijek biti okupan (nikad ne biti dlunup) I Ito vi/e biti s abcintom.
Ne biti poh/epan, ne gledati tue lene. Biti oprezan da ne padne! u haram. U hodu
gledati preda se. O hadb/ama a i o svakom lijepo misliti. Budi iskren i svakom" prij.
relji Prisustvovati ispraaju i doeku hadJija da ti dovu u~ine. Voljeti sirotinju i borce (gazije) a jo vie uenjake. Druliti se s dobrim ljudima. Voljeti u ime Boga i mrz;7 -

Anali

97

ti u ime Boga (ono Ito je zabranjeno). initi dobro i uzvratati dobrim. Human postu
pak i prema liva,rinjama. Ne prepriavati rue mane. Opralraj a nemoj se osvt!tivati.
Ne prevari, ne budi ohol i umilIjen, ne sluJi se sihirom (magijom), ne budi Ikrr, udovolii svaljoi lelji, voli Meku i Medinu, ui mnogo Kuranl Prema mlaim budi blag
i poltuj stariie! Budi od pomoi bolesnom i slljepcul Budi pravedan i pravianI Ne
budi nikome na teretul U susretu budi nasmijan/Izbjegavaj da ti nekome kald nepolefjnu viiest. Budi stidan, uskladi livoi sa leriatom i Cuvaj se vjerskih novotarijal Orli
~ Pejgamberova (Muhame<iova) pravca i sve Ito inil nek je u ime Boga.
Sadrlaj Gaibljina pisma sinu u stihovima
Niz moralno.cJidaktlkih preporuka, a, izmeu ostalog, da ui arapski i perzij
ski jezik, da razmiilja o onome Ito ub i naub, da ie najbolji drug nauka i posao i sl.

Prijevod Gaibijina pisma Sultanu Mehmedu III

PoCetak iz ovog sastava nije Gaibljin, nego, vjerojatno, nekog prepisivaa, ili
malda, onog lica. Ito je odgonetnuo pismo. Taj tui poe tak glasi:
"Kada ie turski car Mehmed //I (1595-1603) godine stigao u Beograd, saznao
ie da se u narodu mnogo prila o Gaibiji koji livi u Banjoj Luci. Uputio mu ie carsko
pismo preko svoga posebnog dvorjanika i pozvao ga u Beograd. Gaiblja mje dolao,
ali je poslao caru pismo ludnog sadrIaja. Ima 12 taaka, i to:
l . Na poljani ljudskog livora mje se vidjela nO koja mje imala svoj dan.
2, Usjekao sam 197 kola drva i do tjerao na prodaju. Niko nije uzeo ni jednu
aklu (srebreni novac).
3. Skupocjeni darovi su stigli do mjesta, ali se nisu pojavili na svom mjestu.
4. Vrlo sam zadovoljan pojavom ovog imetka.
5. Na putu su hajduci digli bajrak.
6. Poslati lovjek je stigao i u ovoj vjeri nas nalao.
7. Svega do.~ ta (dovoljno), ali jednog nema.
8. Ima mnogo kola ali jedne nema.
9. Ako ti znal, svak e znati.
10. Ti kad ne znal niko ne zna.
11 . Na znakove treba paziti.
12. I niko ne zna, samo Svemoni sve zna.
Car i carevi ljudi nisu razumjeli smisao pisma pa je traleno ko
nuti. Nalao se iedan ulenjak i pismo odgonetnuo ovako:

ga odgonet-

l. Poslije svake tegobe ima last. Stoga kod neuspjeha ne treba pasti u olajanje.
2. Raja je bila pokorna, ali vltKIaiui sloj nije odrlaa zadatu T/j'el, pa su palalaji izgubljeni i pretrpljen veliki mateT/jalni gubitak. Izgubljeno je nekoliko puta po
197 kola vojnog mateT/jala.
3. Sve ima svoje vT/jeme. Srva'; su zalolene za svoje vTljeme. Treba se truditi
i paziti da Ji je neem dollo njegovo vrijeme, jer ako nije, trud je izgubljen.
4. od srnne istinitog 80ga kad se ukale odreeni znak to je veselje i sreta, ali
liroke mase ne mogu to da predosjere i predvide.
5. Grupa nevaljalaca na granici nanosi ftetu jer napada i otima. To ugrolavi)
i remeti sigurnost.

98

6. Ratnici te se pokajati od svojih grijeha i dozvati. Ukazate im se srea i pruliti prilika za pobjedu, konji te im biri brzi, sablje onre a strllele te daleko plKiati.
7. Tirule i nazivi. sastanci; ulirci. nakir i s/ilno, svega ima u izobilju ali feriata
i pravde nema.

8. Na podrulju careve zemlje obiluje nasilje, lal, raska/atenost, pokvarenost i

druge opaline. To je sve krivi put. Ne drJe se pravog puta, njega nema.
9. Ako se car drl; propisa nareenog i zabranjenog j do toga drli, tO!J8 te se dr
lati i narod. Releno je, da je narod na stazi svojih vladara. Narod u njih gleda i u njih
se ugleda.
10. Ako se ti care u svom livalU ne drtif zakona, onda se zakona nee drlati
ni narod. Za fro ti nee! da znaf. nee ni rl8ro.:1.
71. Ovih savjeta; alUZIja fifareta) treba sc drlat;.

12. Dok lovjek u neIto ne bude umijean ili nelim pogoen to i ne zna. Stoga,
kad kasnije sazna, dozna mu i vrijednosti ili nedostatke.

Gaibijina posmrtna oporuka sinu

U lasu kad budem umro nek moj sin AAehmed stupi na mjesto fejha. Kako je
vidio da ja postupam nek i on rako postupa Nek obule moj fejhovski tadl i hrku
(ejhovsku kapu; ogrtal). Nek UVijek prati nauku i brine se o odgojul Nek se luva
ravih djela; loeg drutva. Nek voli ulenjake i pobotnjake i druli se s njima. Nek je
u svemu dobronamjeran! Nek se luva umiljenosti i oholosti! Nek se luva strasti,
ejtana i prohtjeva! Nek svoj Iivot uskladi sa sunnetom a luva se bkt'8ta (novotarija
u vjeri). Nek umrle ne zaboravi hajrom, sadakom i ulenjem Kur-ana! Neka obilazi
grobove umrlih! Neka mene ne zaboravil Nek dovu lini za zdravlje, mir i spas ostalim
svojim i svima sljedbenicima Muhameda a.s.1 Neka ga Allah uputuje i luva na pravom
purul
Neka striktno i redovno obavlja Stloja dnevna zadu/enja i ulenja (vird) i pazi
na 12 tarikatskih zikrova, kako mi ih je predao uskudari Mahmud-efendi.
Na zavrtetku ove "Risa/ei-erife" nema imena prepisivala a ni datuma. Knjilicu i dva primjerka prijevoda predao sam prof. dr. Hamdiji Kapidlitu. a trei primjerak zadr/aa za sebe, najvie radi Tarikatname.
U Oporuci sinu, izmeu ostalog. Gajbija nareuje nofenje fejhovskog tadla i
hrke, da pazi na 12 tarikarskih Zikrova, i navodi ime svoga eiha Mahmud-efendi
uskudari. TadI i hrka su spoljanji znaci zvanja "ejhut- Tarikati" - vodil i poznavalac tarikata. Dozvolu za nofenje ovih znakova mole izdati samo fejh.
12 tarikatskih zikrova je karakteristika Dlilvetiiskog tarika ta. To su: 7. La
ilahe illellah (Ke/imei Tevhid), 2. Allah (lsmi DIelaJ), 3. Huu (lsm; Hu), 4. Ja-Hakk
(lsmi HakkJ, 5. Ja-Haji (lsm; Hajj), 6. JaKaJj"um (lsmi KaJj"um), 7. Ja-Kahhar (lsmi
Kahhar). Ovih 7 zikrova i ovim redom zove se "UsuliEsma" (temelji Imena). Njima
se dodaje iaI 5 zik rova, kao "Furu-i-Esma" (stubovi Imena) i to: B. JlJ- VMhMu,
9. JaFettllhu, 10. Ja-Vlhidu, 11. Ja-Ehadu, 72. Ja-Sameciu. Ovo w LIielM Bolj.
imena (atributi) koja se izgovaraju (opewju) po uputi lejha. H. Mehmed Handlit
preveo je svih 99 Lijepih Boljih imena fEsmaul-Husna) ; ovdje tema uzeti njegove
prijevode: Allah je onaj osim koga drugog boga nema (Nema boga osim Allaha, Allah,

7'

99

On-Allah}, (lJ. 4. Vrhovna Istina (52), 5. koji livi (63). 6. koji sve obdr/ava (64),
7. koji savladava (16). 8. koji mnogo poklanja (17). 9. koji rjeIava i otvara (79),
70. JedIn! (67), 12. na kog se svak obrata (68). Prva tri zikra i jedanaesti, od dvanaest.
na koje misli Gaibl/B, nisu u sastavu EI-Esmaul-Husna, ali su spomenuta na drugim
mjestima. (H. M. Handlit, Zbirka izabranih dova iz Kur-ana j Hadisa, Sarajevo, 1944).
Gaibi kale da mu je 72 zikrova predao Uskudari Mahmud efendi.
on njegov lejh i da je Gaibija bio u Carigradu_

Znai da

je

Uskudari Mahmud-efendi, ije je pjesniko ime (mahlas) Hudaji, pripada visokom sloju turske tekijske knjilevnosti, a u tarika tu se smatra kao obnav/jat tarikata
(Piri-sani) kod Dlilvetlja. Dlilvetije su ogranak Bajramijskog tarikata. Nosi poasni
naslov "Kutbul-arifin" - Prvak gnostika. Roen je u Sivri-Hisaru u Anadofu
950 1 1543. godine. U 28. godini livo ta postavljen je la muderisa (profesora) SultanSelimove medrese u Edreni. Dvije godine kasnije unaprijeen je i postavljen za muderisa i kadiju u Bursi. Kao kadija bio je suoen s jednim vrlo kompliciranim pitanjem
iz leriatskog branog prava (munakehat). To pitanje dovelo ga je do $ejh-Mehmeda
Muhiddina Uftade. Preko ovog je dolao u vezu sa Eskidli Mehmed-Dedom_ Napustio
je slulbe i primio tarikat od lejha Uftade. Tada je Mahmud efendiji bilo 36 godina.
Poslije tri godine postao je lejh Bajramljskog tarikata. Preselio se u Istanbul i nastanio
u Uskudaru, pa je prozvan Uskudari. Postavljen je za vaiza petkom u Sultan-Fatihovoj diarniji, a onda za muzekkira (Iejh) i muderrisa u istoj dlamiji. Cetvrtkom je bio
vail i muzekkir u Mihrimah diamlji u Uskudaru. U Uskudaru mu je sagraena i tekija
gdje je bio lejh. Umro je 10381 1628 godine u 88. godini livota i ukopan je u svojoj
mkiji u Uskudaru. (KuttJ.ul-arifin, Seyyid Aziz Mahmud Hudayi, Hayetl - Menakibi
Eurlflri. Kemaleddin $enocak. Istanbul NeIriyati. Istanbul, 1970).
$ejh Selim Sami efem1i iz Vuitrna (Kosovo) u "Tuh!ei-SlJm!" (rukopis) kale,
da u Dlilvetijskom tarikatu ima 12 mekama (duhovnih faza). dok kod svih
drugih
t.rikatll imll 7 mekamll_Svaki zikir ima svoju dlilvu ti. dar i otkrovenje. Kurbi feraizObavezno priblilavanje ima 7 mekama, a Kurbi nevaIiI - Neobavezno priblilavanje
imll 5 mekama. Po dlilvama oni su nazvani Dlilveti. Ovo su finese osjeta djelovanja
svakog Lijepog Boljeg Imena, posebno i u zajednitvu, u svemiru i u nama samim.
Zikir ree po redu od l do 12, a rako se pojavljuju i dlilve.

O tajanstvenosti $ejh-Mustale Gaiblje pojavila nam se jal jedna tajna, kada je

Gaibija bio u Uskudaru kod Mahmud Hudaji efendije. 2)

100

SUMMARY
Sheik Mustafa Gaibi belongs to the group of Muslim writers who wrote in
Odental languages and whose works were not a subject to the thorough research. He
was born at Klgki Sandak (Dalmatia) in the second half of the 16 th century . He
died (was killed) at Stara Gradiika (near Sava) where his turbeh (burial chamber),
was later buih. The collection of 7 essays called' the Risaliah' was kept in this turbeh.
ln some of the essays (letters) he uses an ocid language. Words are intelligible but they
are allegorical and have a mysterious meaning. In general this is very unsensible way
of writing. Different from 'the RisalIah' the Brochure on Dervish Seen (Tarikatnama)
and the Advices to the Son are written very clearly and concisely and that shows that
their author is an expen for the problems of Islamic mysticism (tesavvuf) and dervish
saets (tarikat) . In the Advices he referes to his sheik Mahmud Hudaji effendi Uskudari, the remarkable character of dervish literature in Ottoman Empire. In his Letters
Gaibi criticizes the rule of his time. Among common people in Bosnia Gaibi still
"lives" ,as "the saint".

101

,
I

I
'I

"
I

102

Fehim Nametak
DOPRINOS OMERA MUSICA
IZUCAVANJU NASEG KULTURNOG NASLJEA
Radom o Hadi Mustafi MuhHsiju - Bo~njaku na kome je posljednje biljdke IS'
pisao posljednje noi u svom ivotu prof. Omer Muii zavrJio je svoj ne toliko obi
man koliko koristan rad na izuavanju na~g kulturnog nasljea.
Omer Mu~i je roden u Sarajevu 23. jltna 1903. godine. Zavr~io je osnovnu ~ko
lu, etiri razreda okru!ne medrese i Seriatsku sudaku ~kolu u Sarajevu. Po odslue
nju vojnog roka postavljen je privremenim predmetnim uiteljem na eriatskoj gim
naziji 16.XI 1926. godine, a od 26. oktobra 1929. rjdenjem Ministarstva prosvjete
postavljen je za stalnog predmetnog Uitelja. Mu~i je predavao na toj ~koli sve dok
nije ukinuta 1945. godine. Poslije rata radio je na II mu~koj realnoj gimnaziji u Sara
jevu. Po osnivanju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i osnivanju katedre za orijentalis
tiku Mu~i upisuje studij na grupi arapskiturskiperzijski jezik i prvi je diplomirani
student na toj katedri. Odmah le primljen za asistenta na toj katedri na kojoj je diplomirao, gdje je kao honorarn~ saradnik ostao do smrt i. Godine 1950. osnovan je i
Orijenta lni institut u Sarajevu, a jedan od prvih njegovih su rad nika bio je i Omer
M u ~i. Oko 15 godina proveo je u ovoj ustanovi i ostavio iza sebe vid ne plodove svo
ga rada. Niz godi na radio je na katalo~koj obradi arapskih, turskih i perzijskih rukopi.
sa Or ijental nog instituta u Sarajevu i svojim strunim radom na tom polju, za ho je
bio preduvjet od l ino vladanje .arapskim, turskim i perzijskim jezikom zaduio je
ml ae saradni ke Instituta koji se koriste plodovima njegova rada. U toku svoga rada u
Institutu obradio je 2950 rukopisnih kodeksa.
I svoje glavne radove, a oni naalost nisu toliko brojni koliko su znaajni,
je objavio u Prilozima za orijentalnu fi lologiju. u asopisu Orijentalnog institu
ta. Koliko nam je poznato, saraivao je j~ u Iri asopisa: prije rata u EIHidaji i po.
slije rala u Radovima Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Glasniku VIS.
M u ~i

Mu~i

je prilino kasno poeo da pi~, njegova aktivnost na tom polju poinje

dolaskom u Orijentalni institut. Za to je imao razloge prije svega u tome tlo je kao
profesor i pedagog r,adio itav svoj radni vijek i ~to mu je pripremanje metodskih je

103

dinica oduzimalo dragocjeno vrijeme koje bi posvetio znanstvenim istraivanjima.

To se pogotovu moe shvatiti kad se zna kakav je bio kao profesor i pedagog, koliko
je unosio sebe cijelog u posao kojim se bavio i kako je nesebi no pomagao ac i ma i
studentima j u svoje slobodno vrijeme. Omer Mui je umro 10. aprila 1972. godine u
Sarajevu .
Ovdje emo pokuati ukazati na znaaj Mu ieva rada na Prouavanju kultur
nog blaga kod nas, p ionirskom poslu kome je Mu i prilazio vrlo ozb iljno i predano
i na kom polju je dao znaajne rezultate . Mui je objavio nekoliko vrlo zna ajnih
Izvora za nakJ kulturnu historiju, a svi ti izvori popraeni su studioznim komentari
ma i nov su doprinos upoznavanju or1Jentalne kulturne bahine . No prije "ego to
pristupimo prikazu njegova rada na izdavanju izvora i p isanju studija na osnovu te
izvorne grae moramo spomenuti "njegov rad na korektur i prijevoda Kur'ana. Zamo
ljen od Izdavake kue " Stvarnost" iz Zagreba da Izvri redakciju CauSevl-Pandma
prijevoda Kur'ana, Mui se tog posla prihvatio vrlo iskreno i stvarno napravio goto
vo nov prijevod i to s arapskog originala, sluei se rasporedom sura ranijeg prijevo
da i zadrlav!i vei dio biljeaka i komentara koji su nainili aurevi i Panda 11
1. Minhau nni:f:am fidinilislam od Muhameda Prozorca .21 Meu onima ko
ji su se bavili prouavanjem druhvenih prilika u XVIII st . i uzroka koji su doprinijeli
opadanju moi Osmanske imperije MUhamed Prozorae i njegovo djelo ostali su goto
vo nepoznati do objavljivanja ovog rada Omera Muia . "Temelje mudrosti o uree
nju svijeta" Hasana Kafi Pruaka ve je ranije proveo S. Baagi . Prozorevo djelo
nastalo je mnogo kasnije nego Kafijevo i odraava stanje u Osmanskoj carevini goto
vo dva stoljea kasnije. Napisano je 1802. godine, zauzima 86 strana rukopisnog ko-deksa. 31 Autor, Muhamed Prozorae bio je kadija i muftija. Svoje djelo napisao je na
arapskom jeziku , a predao ga je Selimu III i ~jhulislamu Omeru Hulusiju . Djelo je
sastavljeno od predgovora koji je Mui preveo u Cijelosti, zatim, uvoda o funkciji
ljudske volje (a) , prvog poglavlja o islamskom vjerovanju podijeljenog na est odsjeka
(bl. drugog poglavlja o islamskom moralu podijeljenog na devet dijelova (cl. treeg
poglavlja o pravednosti s tri odsjeka (d) i pogovora o ureenju drave (e).
Mada bi vrijedilo ovo djelo prevesti in extenso, kratak sadraj svakog od ovih
poglavlja, Popraen citatima iz originalnog djela koje nam daje Muli, ine ovaj rad
zanimljivim i vrijednim. Posebno je vrijedan panje zakljuak rada gdje je q. Mu~i
uporedio uenja Muhameda Prozorea sa Hasanom Kafi Pruakom, prethodnikom
Prozorca. na koga se on, kao na poznatog autoriteta u toj oblasti, poziva .
~rou8vajui

prilike koje su dovele do opadanja moi Osmanskog carstva i

i Prozorac nalaze da su uzroci slabosti drutva nepravda j slaba graanska
uprava, ho je posljedica povjeravanja dravnih poslova onima koji za to nisu sprem
ni, ignoriranje savjeta i dogovaranja, slaba vojna organizacija, a ovome je opet uzrok
korupcija i naklonost prema enama . I Pruak i Prozorae ukazuju na nain kojim
e se najbre i najsigurnije doi do poboljanja prilika u dravi. Obojica su svoja djeo
Pruak

11
21
31

104

Mada je rok koj i Je Mull dobIO od izdavlla da ranije Caulev l - Pancl fl n prijevod Ku r'ana
korigira bio \Irio krIlIk, on je tlj posao obavio savjesno sluleti se isk lju ivo . rapskim o ri

ginalom Kur 'ana i novijIm le,.inma prvenstveno na a rapskom jez ikU.

Prilozi za orijantalnu filologiju i I5toriju jugosllWenskih I\IrOOa pod tu rskom \I ladIVInom
V, IPOF) Sarajevo, 1955. Itl. 181 198.
Kodeks 18 nalaz. u Onjentalnom insthutu u Sarajevu, br. 402 / 51.

la namijenila dravnicima i uputili ih sultanima, a Prazarac jo~ i Jejhulislamu, najvi

Jem vjerskom predstavniku. Obojica su svoja djela napisala na arapskom jeziku. jezi
ku kojim su se naje~e i pisala nauna djela, a Pru~ak je svoje djelo preveo i na tur
ski kako bi bilo pristupano i onima koji su znali samo turski. a ne i arapski jezik.
Mada je Prozorevo djelo dobrim dijelom svoj uzor imalo u Pru~akovu. Prozo
rac ima i nekih originalnih stavova kao i zakljuaka koji su proizvod drugaijih prili
ka obzirom da su se mnoge stvari uveliko izmijenile u dva stoljea koja razdvajaju
stvaralahvo ovih dvaju autora. Mu~itev doprinos u upoznavanju Prozorca je u prvom
redu u njegovu realnom sagledavanju Prozoreva djela. smjeltena u odreene socijal
nohistorijske okvire, a zatim u odlinom prijevodu uvoda njegova djela te u komparaciji s Pru akovim istorodnim djelom koje je uzor svim kasnijim uenjacima osman
skog perioda koji su se bavili prouavanjem drutvenih i politikih prilika Osmanske
imperije, pa je poslufilo kao uzor i Muhamed~ Prozorcu.
2. Muieva glavna fivotna preokupacija bila je predavanje arapskog jezika i to
je inio sa toliko volje i ljubavi da uspjeh njegova rada nije izostajao. Zato je njegovu
pafnju privuklo djelo jednog drugog Bqnjaka. Ismaila AbdulKemala, sin Hadfi Veli
4
je iz Travnika, En.nemiliyye fi izharilqawaidi 'ssarfiyye we n.nahwiyye ) ~to je
ustvari gramatika arapskog jezikA pisana arapskim jezikom i zavrJena 1642. godine.
Rad je uraen na osnovu tri rukopisa od kojih su dva sada u rukopisnoj zbirci
Orijentalnog instituta. a jedan se nalazi u Gazi Husrevbegovo j biblioteci (1/3441).
Ovaj rukopis iz Gazi Husrevbegove bibliote.ke dobijen je iz Eli Ibrahimpa~ine med
rese u Travniku i po svemu izgleda da je najstariji. pa Mu~i pretpostavlja da bi taj ru
kopis mogao biti i autograf. Stoga je ovaj Muiev rad baziran na rukopisu iz Gazi
Husrevbegove biblioteke. Mu~i je u uvodnoj studiji o ovom radu Travnjaka podije
lio materiju onako kako je to uinio i sam Ismail AbdulKemal, a to je na in kojim
su se slulili klasini arapski gramatiari. Ta podjela je: poglavlje o imenima (al. poglavlje o glagolima (bl. poglavlje o esticama (e).
U poglavlju o imenima obraene su. kako nas upoznaje O. Mui. imenice.
upotreba i znaenje glagolske imenice, pridjevi, glagolski pridjevi, deminutiv. upotreba komparativa i superlativa, imenice mjesta, vremena i orua. zatim su data upozorenja na grdke koje autor ispravlja padajui esto u nova pogrena izlaganja.
U poglavlju o glagolima navedeni su: nepravilni glagoli s najnufnijim primjeri
ma, osnovna vremena u arapskom jeziku - perfekat i prezent, funkcija linih. pokaz
nih, upitnih i odnosnih zamjenica kao subjekta i objekta u glagol skoj reenici; posebno je obraen konjunktiv ijusiv.
O. Mu~i zakljuuje da je rad pisan oslanjajui se na pouzdane izvore. ali da su
se autoru potkrale brojne grdke. Ipak, Mu~i dodaje, da se Travnjaku ne moe odre
i uenost jer se vidi da je. vjerojatno kao nastavnik arapskog jezika, dobro poznavao
svoj predmet. Mui posebno istie da je uz materiju koja je obraena. u predgovoru
dato nekoliko pedago~kih savjeta i uputa kojima se upozorava uenik na upotrebu
shvatanja i pamtenja, na duhovnu pripremu za uenje. korist od konsuttiranja uenih
ljudi i uvjeti uspjdnog radil. Mu~i na kraju zakljuuje da je djelo potrebno sauvati
od zaborava jer je ono "plod na~ obrazovanog ovjeka ( ... ) tim prije ~to je vrlo ma

4)

POF VI/VU, 1958

105

len broj ljudi koji su se bavili ovakvim naunim radom kao ho je rad Isma ila Abdul
Kemala".
3. Interes za prouavanje djela orijentalnih knjievnika kod nas Mu!it je poseb
no ispaljio prouavajui pjesnike i pisce dvaju gradova: Sarajeva i Mostara. Objavio je
i nekoliko pjesama anonimnih pjesnika o Mostaru i Sarajevu, ali je obradio i nekoliko
znaajnih knjievnih imena iz ovih dvaju gradova. Prvi kome je posvetio paniu je
Ibrahim Opija Mostarac. 5 ) Do objavljivanja ovog Mu!ieva rada znalo se o ov'm pis
cu samo toliko da je napisao biografiju svoga profesora Mustafe Ejubovia - ~ejh
.Juje iz Mostara. Ovaj, nakon Mufieva rada ve poznati pisac, obraen 'je solidno i
kod Sabanovia,61 ali uglavnom prema rezultatima do kojih je do!ao u svome radu
Omer Mu!i. Opija je ivio u Mostaru koncem XVII i poetkom XVIII stoljea.
Svoje obrazovanje je otpoeo i zavr~io pred ~ejh.Jujom, koga je i naslijedio kao pro
fesor Karaozbegove medrese u Mostaru. Predavao je arapski jezik i islamske znanosti. Bio je takoer profesor i u medresi koju je osnovao njegov otac Hadi Ismail.
Ibrahim Opija je napisao slijedea djela: al AImubta$ar fi nnal:lV (djelo se nalazi u
Gazi Husrevbegovoj biblioteci, I 2006). Mufi nam daje prijevod prvih desetak reda
ka, a onda ukratko prepriava sadrhj preostalog teksta. Ovaj rukopis koji se nalazi u
GaziHusrevbegovoj biblioteci pr.epis je iz autografa. U orijentalnoj zbirci JAZU u
Zagrebu ~ostoje dva rukopisa ovog djela (1547111 i 1184111). Mu!i istie Opijaev
sud o nauci i uenjacima koji kae da "nauka ini estite ljude korisnim svojoj za
jednici, anevaljalee !tetnim u tolikoj mjeri da im se ude i izbjegavaju ih ne samo
ueni ljudi nego i neznalice".
b) Drugo Opijaevo djelo s kojim nas je upoznao Mu~i je ~erhu.lmisbahj Iii
Mutarrizi. Rukopis i ovog djela pronaen je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci (I 3941) .
Ovo djelo je komentar Mutarrizijeve arapske sintakse Misbah . Ono je u radu O. Mu!i
a prezentirano samo sa dvadesetak redaka i to u arapskom originalu.
cl ~rhu dibagati-lBeidawi je komentar Kur'ana. I ovai rukopis. se uva u
Gazi Husrevbegovoj biblioteci (1, 4006). Mu!i nam donosi poetak ovog djela u
arapskom originalu.
d) Lugaz zawiyati Blagay. Ovaj Opijaev rad;e jeZini traktat ,u kome razrjeia
va zagonetku ispisanu na tekiji u Blagaju. Ovaj trakat se nalazi u jednoj medmui u
.
GaziHusrevbegovoj biblioteci II, 3342).
e) Jedino od Opijaevih djela za koje se znalo i prije ov.og Mu~ieva rada je
RIsaietun fi manaQibiBaih Yuya Mustafa ibn Yusuf al Mostari. To je poznata bio
grafija ~ejhJuje koja se nalazi na kraju prepisa jednog ~ejh.Yuyina djela . Osim ovog,
postoje jo~ dva rukopisa SejhJujine biografije u GaziHusrevbegovoj biblioteci
(I 3558 i I 3858) i jeCfan u Orijentalnom institutu u Sarajevu . Mu~i donosi komple
tan kritiki izdat tekst b10grafije $ejh.Juje na arapskom jeziku prema Opijaevu au
tografu. Kako se iz Mu~jeva rada vidi, Ibrahim Opija Mostarac, bio je uen ovjek
svoga vremena koji smatra da je u njegovu vremenu "malo asnih ljudi, da je vrlina
gotovo i~ezla i da je nestalo pohol/anja prema nauci, uenom ovjeku i knjizi".
Govorei O ~ejhJuji, Opija istie da je malo uen ika koji ele naobrazbu kod tak
5)
61

POF X XI, 1960-61. Sarajevo, 1961. str. 31 53.

Sabanoyu~, Hazlm KnJlJ:evnoS1 Muslimana BiH na orlientalnim jezicima, Sarajevo, 1973.

Str. 439-446

106

vog uenjaka kao !to je SejhJujo. Vrlo je kritian prema ljudima svog vremena,
smatrajui da je moral opao i da ljudi vi!e vole d3 uivaju nego da ue i rade .
Moemo za ovaj Mu!iev rad rei da je koristan mada je graa, kojom se koris
tio i u kojoj se sU'lremeno kretao, pruala dosta materijala za vi!e zakljuaka o ovoj
interesantnoj linosti kulturnog ivota Mostara s prelaza XVII na XVIII stoljee.
hti ovakav zakljuak mogao bi se donijeti j za njegov neho kasniji rad o
Huseinefendiji atrnji (takoer Mostarcu) koji je objavio u Glasniku VISa (XlV I

11963, str. 445314. Anonimni pjesnik Sarajlija o stanju u Bosni 1057 / 1647 . godine?1 U mnogobrojnim rukopIsnim zbirkama (medmuama) raznolikog sadraja sauvane su i broj
ne pjesme - destani koje opisuju pojedine dogaaje, linosti, krajeve i tako pruaju
dragocjen historijski materijal. esto im ne znamo autora, ali ima i takvih odje je au
tor utkao svoj mahlas (pjesniki pseudonim) u stih pjesme, a ponegdje ostavio jo!
poneki dragocjen podatak o sebi. Ovoj pjesmi koju je prof. O. Mu!i obradio ne zna
mo autora, ho ne umanjuje potrebu da se obradi. Zabiljeena je u Kronici Muhamed
Enverief. Kadia (G HB, Kronika M. E. Kadia, knjiga IVll, str. 119), a govori o
prilikama u Bosni 1647. godine. Poseban kuriozitet ove pjesme sastoji se u tome da
je pored interesantnog sadraja i s formalne strane pjesma zadovoljavala sve metrike
zahtjeve, a sastavljena je na etiri jezika i to na nain da je prvi stih svake strofe na
arapskom, drugi na perzijskom, trei na turskom, a etvrti na natem jeziku.
Mu~i nam prezentira original i prijevod ove pjesme sa svim potrebnim bilje!ka
ma i komentarima za bolje razumijevanje pjesme. Mada je ovaj rad vrlo kratak smatra
mo ga jednim od najuspjelijih Mutievih radova.
5. I sljedei rad 81 je posveen dvjema pjesmama u kojima je opisano Sarajevo i

njegovi "divni, prijazhi i prostodutni" stanovnici. Autor jedne od ovih pjesama je

Sulejman Sarajlija, a druge Medazi Mostarac. Oba ova pjesnika manirom Evlije ele
bije hvale Sarajevo i njegove ljepote. Pjesme su izdate u turskom originalu i prijevodu
s bilje~kama i komentarima, a u uvodnoj studiji Mu~i nas upoznaje sa slinim radovima te vrste meu kojima po na~em mi~ljenju posebno mjesto zauzimaju upravo nje
govi radovi o Sarajevu i Mostaru u turskoj pjesmi.
N~to op!irniji rad sa slinom tematikom, s tom razlikom ~to je ovaj put pred
mel Mu~ieve panje bio Mostar, objavljen je u POFu XIV XV (str. 73100). I ovaj
rad zasluuje sve epitete ozbiljne naune obrade materije koju je sakupio i s ljubavlju
obradio profesor Omer Mu~i.

6. Tri rada profesora Muia govore o Uikom !ejhu Muhamedu, jednoj inte
g
resantnoj linosti kulturnog i politikog ;tivota XVI II stOljea. ) U prvom je izdan
traktat Uikog !ajha Muhameda beogradskom valiji Mehmedpa~i u kome kritikuje
valiju zbog nametanja protuzakonitih poreza i postupaka koji su suprotni islamskom
uenju. a valija ih je ili inio ili odobravao. Kako je ~eih poslije ovoga bio proganjan,
on je uputio Jo dvije poslanice objatnjavajui svoje uenje i ponovo osuujui pos
tupke beogradskog valije. Posljednji rad o Ulikom !ejhu tretira ranije dokumente o
ovoj linosti do kojih je Mu!i naknadno do~o. Uz nekoliko radova drugih orijenta
71
8)
91

Radovi Filozofskog fakulte11 u Sarajevu I, Sarajevo, 1963. str. 349-355

Dv'jl turske pjesme o Sarajevu, Glasnik VIS XIII, 1962 Str 362368.
Poslanica ~eih Muhammeda Ulianina Beogradskom valiji Muh8medpaii PQF II, Sarajevo,
1952,str . 185-194.

10)

lista i
j~dnu

historiara

o I4!jhu Muhamedu iz Uica ovi

monografiju o ovoj linosti.

Mulievi

radovi su dobra

graa

za

7. Posljednji objavljeni rad profesora Mu~ia je Had i Mustafa Bo~njak

Muhlisi. 10 ) Rad o ovom pjesnikuputopiscu autor je zavr~io neposredno pred smrt.
Mustafa MuhUsi roen je u Gornjem Vakufu, ivio je u XVII) stoljeu, obavljao dunost kadije u Foi , Agribozu (Grka)' nakon obavljenog hada vratio se u rodno
mjesto, Gornji Vakuf i tu umro. Svoj put na had opisao je u pjesmi od 880 stihova
na turskom jeziku . Pored ovoga poznat je njegov hvalospjev Hekimoglu Alipa~i po.
vodom njegove pobjede nad Austrijancima 1737. Ovaj hvalospjev je spjevan na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Zatim, pronaena je jedna njegova ljubavna pjas
ma, satirika pjesma okadijama, kronogram djevojci Fatimi i pjesma o duhanu. Sve
ove pjesme, Muli je u ovom radu izdao u originalu i prijevodu s potrebnim biIjeJka
ma i komentarima. dok je putopis na had dao samo u prijevodu .
Posebno je interesantna ljubavna pjesma od 19 bejtova (distiha) koju je uvrstio
i dr Muhamed Hadijahi u antologiju starije knjievnosti.' 1) Na2:alost Hadijahi je
objavio "prvu verziju" Mu~ieva prijevoda koju mu je Mui dao u rukopisu, a u ko
joj su se potkrale neke greke koje su kasnije, prilikom hampanja u POFu, ispravljene.
Meu rukopisima koji su pronaeni u ostavhini profesora Mu~ia nalazi se i
zavrlen rad koji se objavljuje u ovoj svesci Anala. Rad pod naslovom Medmua knji
evnika Mula Muhameda Mestvice s posebnim osvrtom na popis hadija prezentira
uz popis hadija iz godina 1281 (186465) -1287118701871) i njihova zanimanja
i socijalno porijeklo.

Na kraju uz konstataciju da je Omer Muli relativno kasno poeo pisati, u svojim zrelijim godinama, slobodni smo ustvrditi da je ono lto je uradio na prouavanju
naeg kulturnog blaga krupan doprinos naloj nauci.

SUMMARY
The author of the article writes about the Omer Mui's contribution to the
study of Oriental manuscripts from the Oriental Institute and Gazi Husrevbey's
library in Sarajevo. Omer Mu!i has written a few very important and interesting
articles. Especially interesting are his works about the Turkish poems about Sarajevo and Mostar,Sheik Mohammed from Uice and Mustafa Muhlisija Bolnjak, the poet
and writer of travels, Muli's work on editorial of aul4!vi-Pand1a's translation of
Our'an, the work on the catalogue of Arabic, Turkish and Penian manuscripts in the
Odenul Institute in Sarajevo and his pedagog ic work in the secondary schools and
the faculty are mentioned too.
101
11)

POF XVIIIXIX, Sarajevo, 1913. str. 89-119.

Bosanskohercegovaka knjl8\lna hrestomatija. Starija knjii:8\loolt. llYod za Izd8Vanje

udbenika, Sarajevo, 1914. str 262263

108

Omer

Mu~it

MED2MUA MULA MUHAMEDA MESTVICE

S POSEBNIM OSVRTOM NA POPIS HAD21JA
Orijentalni institut u Sarajevu posjeduje medfmu u
br. M. T. 1248/ 8211.
koja je autograf MulaMuhameda Mestvice, zvanogVrcanija. lI Rukopis medfmue ima
126 nepaginiranih listova, veliine je 29,5 x 14 cm, papir bijel j plavkast, pismo naiz
mjenino nesh, tslik j rika, povez od mekog papira. Na listu 1 je biljdka: Proitao
sam od poetka do kraja ja siromah MulaMuhamed, sin hadiAhmeda Sumbul, ima
ma u Sarajevu, katib u mehkemi u Zvorniku , 1245. godine u ramazanu (februar
1830). Ispod ovog teksta je biljeika: sluga asnog leriata Muhamed Naziv Vrcani, sin
hadliAhmeda Sumbulimama, sina Mustafe, sina Orua, sina Nezira; sina Hal ila, sina
Osmana. Kapudije. rodom Budimlija.
Sadraj med!mue je kao i obino raznolik: na listovima 159 rjenik arapskoturski od Firi~teogli Abdullatifa , rjenik perzijsko-turski i arapskoturski od nenazo
naen ih autora. Na listovima 60 do kraja 126 je uputstvo za sastavljanje slubenih i
privatnih pisama (inla'a mergub) s uzorcima pojedinih vrsta pisama. Posebno na po.
jedinim listovima se nalazi : na 66. listu je spisak bosanskih valija od 1067. do 1207.
(1656-17921. na 88. listu je prepis potvrde o primitku plata pjeladije i konjanika u
zvorninoj tvravi za 1228. mali godinu (18 13). na 98. listu je popis hacUija iz Sara
jeva za 1287. hid!ri-godinu (1870-187 1). Na 99. i 100. listu je prepis dviju potvrda
{ternessuki o sakupljenoj dizji u zvornikoj livi za 1201. 11786-871 godinu a koja
je iznosila 2100 grob i za 1212. (1797-98) godinu 380 grota . Na listu 106-107 je
prepis dviju izjava o osloboenju robinje Mahbube i roba Omera (datum 1227. H. 1812). Na listovima 112. do 115. su popisi hadija iz godina 1281 . do 1286. (1865
do 1870) . Iz bilje!ke na prvom listu i sadraja ovog rukopisa. vidi se da je ovo autograf Muhameda Nazifefendije Mestvice, zvanoQ Vrca nija iz Sarajeva.

1)

Rize ef. MuderizOvl, 8 iografija Mula MestviCi! i korespondencija Mur.d-Kapetan.

Gr.taJt:evit. iz 1818-1819. god. Seperatni otisak jz "Glasnika ZemaliskOG muzeja u
Bosni i HercegovIni", XLIV, 1932,2, str. 69-84.

109

U medmui, kako je ve reeno, nalazi se popis hadija iz Sarajeva od 1281 .

do 1287. hid1retske godine. 21 Popis je napisao nepoznati pisar nevje~tim rukopisom
po praznim listovima Mestviine medmue iza njegove smrti. Popis je interesantan
po podacima koje nam prub o broju hadija, imen ima hadija i onih koj i su jedamput
il i vi~e puta obavljali tu islamsku dunost . Nekoliko imena hadija je ne i tko napisa
no. 2a l Podaci su u poreenju s podacima Mula-Mustafe Bareskije oskudn1. 31 Prez imena su raznoliko pisana , neka su pisana s turskim sufiksom " ude" ili "ogli,,41. druga
su pisana s nastavkom "i" il i "ovi" a neka nemaju nikakva nastavka. Uz imena je
stavljao JX)negdje rije "aga" a veinom bez te oznake . Pred ime ili iza imena svakog
hadije stavljena je rije: arapski "b lnnefs,,51 ili turski "kendi malHe,,61 ~to znai da
je dotini hadija obavio had kao svoju osobnu dunost . Kod ostalih hadija stavljen je turski izraz "bedel-ile" ili arapski "bedelen,,7) ho znai da je had obavljen
za drugu osobu, ali njenim imetkom . Mjestimino je napisano i ime osobe za koju se
obavlja had!; veinom nema te oznake. Uz ime nekoliko hadija iz 1281. i 1282. godine stavljena je rije "fevt,,8 1 ho znai da je taj hadija umro, uz tu rije stavljeno
je i ime mjesta gdje je umro. Za ostale godine (1283-1287) nema podataka o umrlima, ~to upuuje da tih godina nije niko umro. Smrt 9 hadija u Mekki godine 1281.
upuuje na mogunost zarazne bolesti te godine.
Odnos hadija " binnefs" i hadija "bedel" po pojedinim godinama prikazan je
ovako :
Godina

21

2.1
31

41
51

61
71
81

110

Hadije
8edet
8""oefs

Svega

Umrli

1281. 11864- 651

1282. 11865-661
1283. 11866-671
1284. 11867-681
1285. 11868-691
1286. 11869-701
1287. 11870- 711

17
12
19
8
4
15
10

8
6
11
15
5
14
4

25
18
30
23
9
29
14

Ukupno :

85

63

148

10

Godina '281. H. Iraje od 6.VI ,864. do 26.V 1865., Bajram je 6.V

1282. H. traje od 27.V lB6S. do lS.V 1866.. Bajram le 26.IV
1283. H. traje od 16.V 1866. do 4.V 1867., Bajram je 15.IV
1284. H. traje od S.V 1867. do 23.IV 1868., Bajram je 3.IV
1285. H. traje od 24.IV 1868. do 12.IV 1869., 8ajram je 24.111
1286. H. traje od ,b,IV '869. do 2.IV 1870., Bajram Je 13.111
1287. H. traje od J.IV 1870. do 22.111 1871.. Bajram je 3.111
NeIllJlva imena su ozoaenllakicama LJ
Mula MUllafa Brieskija, sar.jevsk i kronIar , dao je u svojoj Kronici zanimljive i dragocjeoe podaike o sarajevskim hadlijama za period od 50 god ina lod 1757. do 1803. god)
Mehmed Mujezino\llc, Sarajevske hadlije druge poJovlOe XVIII vijeka, Glasnik VIS-a.
godina XXVII / I964., broj 1- 9 str.
"Zade" zna i roen , particip pasivoI od perzijskog glagol. zaden. ogul znai sin,
"8 innll5" znaI osobno, lino
" Kendl mahle" znai Illojim Imetkom
" Bedetile-bedelen" zna i zamjenom - zamjenjujui
" Fevt" znaI umnjell, neslatl

Svih 10 umrlih su hadije-binnefs_ U Mekki je umrlo 9 a u Medini 1 hadija.

Nedostatak popisa je tO !to nije oznaen dan polaska i povratka hadija, iako je to
uvijek bio, kao i danas, poseban dogaaj meu muslimanima svakog mjesta . Ni put
odlaska i povratka nije oznaen, smrt dvojice hadija u Sjenici i Solunu uputuje da
je put bio preko Sredozemnog mora . Iznad popisa hadija za svaku godinu stoji naslov, da je to "spisak hadija koji su krenuli na put u Hid!az".
Popis po godinama s naslovom glasi:

~Ld)l?".># . ,
J_

J""! .

l>6J":"';""'.JL.:. A\

b.>~ t..T.

0.
l

Il.A.1 d.....:.-r, !".SI.;-

.t:.~ 0..\...t1..::-..t.r)l~.rS.J

I) "Hadije-muslimani, stanovnici Sarajeva, koji su "binnefs" ili "bedelen",

krenuli prema Hid!azu (12) 81. godine su navedeni kako slijedi": 9)

1. Binnefs, Kestendi hadi Husejn, umro u Sjenici,

2. Rami hadi Muhamedaga, umro u Mekki ,
3. Gacko hadi Hasan, sand2aktar, umro u Mekki,
4. Arnaut hadi Halil , umro uSelaniku,
5 . Tutundi.kethodasi 9a ) hadi Abdullah,
6 . Biakdi hadi Ibrahim ,
7. Kujumdi hadi Hamid, umro u Mekki ,
8. Binnefs, Dinov i hadi Abdi,
9. Zvonar hadi Ibrahim,
10. Kabadagi hadi Muhammed, umro u Mekki,
11 . Samsari hadi ~kir, umro u blizini Medine,
12. Samsari hadi Ibrahim,
13. Turbi hadi Avdi,
14. Gra hadi Ahmed,
15. Tutundi ... hadi Mustafa.
16.... hadi Hasan, umro u Mekki.
17. Semiz-zade hadi Muhammed, umro u Mekki
lB. Bedelen. Salata hadi Salih
19. Trampa hadi Hafiz.
20. Parali hadI Mulo,
21. Lojo hadI Salih 101
22. Pita hadi Ja~r,
23. Kanaz hadi Abdi,
24. Hadi-Fettah-og li hadi Sadullah,
25. Hallad hadi Abdi
S v ega:25
91

Muh.mmed Enver' Kldot u IYOJOJ Kronoci - knjiga XXVI SI . 63 - n~od, poimen,no

'P,nk hadlij. "bonne!," z. 1281 . H. godinu' kate da su hadlije la godona potle na hlt
prija ramaz.o . Imen. bedelhed.tlja nije spomenuo nego je reklO da Ih Je bilo a .

9.)
10)

teh.j. - SIarjelin. "nlf. duhlndlljl.

Lojo hadli-S.llh IVII_jelavil roen u Sarajevu 1834. godone, sudJelOY~ je u dizanju
ullank. pr01N S" ..1Je 1878. godine. N.kon okupacije Bosne uh"lIen j., osuen na 5 godina zatllor., mtkon izdrline klzne odselio s porodIcom uH,d!u gdje j. um.o 2887.godl ne tHamd'JI KreieYljako"ot, SerljIVO u doba okupacIje 1878. godIne. SaraJevo, 1937 ., Itr
104- 1131

'"

d';

4-->

. . J - .,J

o..;-.:.
d;- J

4-

LJ,),-... r LA I

..J"""1

..JJ.:.......J J~

A.....:.- j-I'

LS I y -

'i.)......,o

d J":'-!......t..J

l:.. A l

d..,s J u--i-:..J ~

II) "Stanovnici Sarajeva koji su "binnefs" ili "bederen" krenuli prema Hid!azu
1282. godine su navedeni kako slijedi": 111
l. Binnefs Hamamdizade hadi Nuri.
2. Hadizade hadi Muhammed,
3. Kislakzade hadi Salih,
4. Ekmizacte hadi Salih,
5. Bedelen. S!!:limAtemdarzade hadi Muhammed,
6. Sari hadi Mustafa,
7. BaHat hadi Adem.
8. Binnefs Kazandi hadi Raid,
9. Tojsuz-ogli hadi ....
10. Binnefs Sara Prelo hadi Abdi, umro u Mekki,
11. Kolar {tekrar} Hadi Ibrahim,
12. Bedelen, Lojo Hadi Salih,
13. ~ejh Lutfultah ~ejh.Hafiz Vejsilefendi. za Fadilpainu sestru Aji!e hanumu
je krenuo,
14. Bedeten, Stupar hadi-Abdullah 12) za ... Mulagu je otputovao
15. Binnefs. Lazogli hadilbrahimaga,
16. Galovi hadiAli, b.akkal,
17. Krpo-ogli hadi Mustafa,
18. Bakkal ... hadi Agan
Svega: 18

.,..., ~ '-4-J l-

CS ~

III) "Hadije stanovnici Sarajeva koji su svojim imetkom krenuli prema Hida
zu (12)83. godine":
1. Binnefs. Tutundi hadiMuharem,
2. Kesri zade hadi.Edhem,lJ)
3. Puhalo-zade hadiAbdiaga,
4. Puhalo-zade hadfiSalih-aga,
5. Hasekizade hadi Mustafaaga,
ll)

M, E. Kadi, Kronika XXVI/66. donosi Imena h.dlija "biMeh" koji su pnJe ramazana
1282. godine krenuli na hadt preko Selanika. Ni u ovom popisu nema imena btdeJhadtija.

12)

~jh hadliAbduJJah efendija Stupar, muaJlim i murlid u Naklibenchjskom tarikalu. umro

13)

Wija hadl,Edhemaga poglnuo .na 8akijama u bor~1 prolIV ~v.t>e 1878. godine i ondje
poltopan. (H . Krdevljakovi. Sarajevo u doba okupacije 1878. g., Str. 115).

112

je lJl1 / 1893. godine. Ukopan je u Sarajevu na p.jama uz dbmiju Hitri Sulejman. Pred
njim j. uio marhum Iajh.Sejfuddin.Fehml Kemura, koji mu je napis.o kronogram smrti
u slIhu. (Mehmed Mujel:il'lO'll, Sejh.SejfuddmFehmiefendije Kemura kao ep!grafiar,
Glasnik VISa IX/ 19SS, broj 6-8 std.

6. Gaanin hadi-Arifaga,
7. Tomrukdi hadiAli,
B. Murzade hadAgija,14)
9. Bedeten, Salata hadiSalih za ker Jenipazartije,
10. Pita hadi Bekir za Vo~ara Salihagu,
11. Nakka~ hadiMuhammed,
12. Kazaz hadi-Abdi,za enu Talir-zadea,
13. Tuzlozade hadiAhmed za Saburu,
14. Binnefs, Kujumdi hadiAbdi,
15. Agi hadiAhmedaga,
16. ~ejh hadi ... za hadiBekirogli Saliha,
17. 8innefs, Hadiabdagi hadiMuhammedaga,
lB. Bedelen. Kumbar hadi.Mustafa. za Topal .Hasana.
19. Binnefs, Sloboda hadiSalih
20 .... hadiAhmed, mulazim,

21. Bedelen, Setim Alemdarogli hadiMuhammed, za Hadi E min Abdiagu,

22. Stupar .hadiAbdullah,
23. Binnefs, Hamzi hadiMuhammed,
24. oranbegi hadiMuhammed,
25. KreevIjakovi hadiSalihaga,
26. Spaho hadi Mustafa,
27. Bedelen, Krear hadiSalih za hadiHamida,
2B. Binnefs. Prepoljac hadiSulejman,
29. Bedelen. Tiro hadiAbdi,
30. Sejh.hadiAti

JJ.,.,..J- .J..r--'

~r L.-r-

IVI "(12184. godine krenuli

$U

'>

I. "c:.~

J,;L_~

~.Jd"':"'" At

u Hidaz hadije-muslimani". 15)

1. Binnefs, Abadiogli hadiSalih,

2 .... hadiMustafa,
3. Arnaut hadiJusuf Pejdi,lS)
4. Jakro hadiAhmed,17)
5. Bedeten, 'oso hadi Mustafa za Mad!arevia Muhammed-agu,
6. Hadi Fettahogli hadiSadullah za Uzuni zade HafizReda;efendiju,
8. Stupar hadi Abdi za Uzunizade Abdullahefendiju,
9. izmedi Pita hadiBekir,
10. Kazzaz hadiAbdi,
11. Lojo hadiSalih za Biogradliju Aliagu,
12. Binnefs, Suduka hadiAbdi,
13. Kovazade hadiSalih,

15)

MravOlll had.tiHas&n (Hadtagij81. poginuo u kui na BudakovIIma u borbi prOlIVSIlabe

1878 god. IH. Krrievljakollit, Sarajevo u doba okupacije 1878. god., str. 119).
M. E. Kadi. Kronika XXVI/l13 daje nepotpune podatke za 1284. godinu.

16)

M. E.

141

17)

8 -

Kadi

prle 8e;dit.
M. E. Kadit prle Pakro.

Anali

113

14. Mando HadiMustafa,

15. Binnefs, Mufti-ogli hadiMuharem-efendi,

16. Bedelen, Tuzlo hadi-Hafiz za Merhemiogli Muhammed-agu,
Zulfi

17,

hadi-Hafiz za hadiJunu5 Ibrahim-agu,

18. Halia hadiAbdi za uvi Salih-bega,

19. Halla hadi-Hafiz za ker Muzaferije
20. Kumbar hadiMustafa za ~ahbegovia Mustafu,
Krear

21.

hadiSalih za Prepoli Osman-agu,

22. hadiSelim Brikini za svoju majku,

23. Slino hadiBajram za enu Hrasnice Hadi. ..

J..L-.5

.rL- _, ~ ..;..........,..;.c

c:.~
J -'-'

d....i4-> ~~ jJ~ )..0

l"....,

.u.. I J ~...,

.J

"-.".-ll.

V) "Spisak (hadija) koji su svojim imetkom i kao bedel krenuli prema Hidazu
(12)85. godine".18)

1. Binnefs, Zildi hadi-Muhammed-aga,

2. Kurevi hadiNuman,
3. Bedelen, Salata hadi-Salih za Bakariju Muhammedagu,
4.

Zulfi

hadiHafiz za enu Imaretlije,

5. Stupar hadiAbdl za Skopljaka Osman-pa~,19 )

6. Binnefs. Tumruki hadiMustafa,
7. Bedelen. Hadi Fettahogli hadiSadi za Denneti-zade Ali-bega,
8. Selim-Alemdar-ogli hadiMuhammed za Kajmakabdi hadi -Muhammeda.
9. Binne's, Samsari-ogli hadi-Jamak,

...s)

tl..)~.......:.~

LJ .l---.1LAI..;'..r-

J -' -,...L..

J .J- ~ "---

d .J-_':--

A1

r )' -'--' .J ......LrJ l.

VI) "Sarajlije koji su svojim imetkom i kao bedel krenuli prema Hidazu (12)86.
godine" ;
1. Binnefs, MutevelIi hadi Asim-beg,2)
2 . &:eta hadiMuhammedaga,

18)
19)

20)

114

M. E. Kadt ne daje ntkakve podatke o hadIjama ugodinam. 1285, 1286. 11287.

Osm.n Mahral-pab Skopljak. sin v81ira Sulejman~e Ibrahim~ia , roen je u Veseloj
kod BugOJna, 1275. (1858) godtne do~&O je za vellra u Bosnu . Umro je u red2epu 1277.
!janu.r 1661 . god.1 na 5IIOm imanju pokraj Skoplja. \Salvetbeg 8a'ag! . znamen tt t Hrvatt .
BolnjK' i Hercegovci u turskoj carevint, Zagreb 1931 , Itr 601 .
Mutevellt hacl2tAhmed A5imbeg roen Je uSaraJellu lB24 god. Imenovan je mutevellijom
1856. godtne. JzgrMi.o je ono 'tO ntJe btlo sagraeno I poprDIIIJeno tza pobra 1852
godine. ZI njegove uprDlle osnOVIno je stalno mjesto mud.tevvida, osnovana muvekktth&na, sagraena zgrada za boln.cu i btblloteku, dozldana munara I lIhllkuJa, prebojena
d2amtJI, u Trinlu kupljen jedan bostanluk I u Sarajevu Vite duan .. i magUD Za ,unMtvo
u borbi protiV Crne Gore odlikovan je ordenom Medtd'll V i IV stepena U danima oku
pacije bio le lan Narodne vlade. Nakon velikog po2ara Sarajeva 1879. god . gd,. 11.1 strad3ti neki vakufski objekti, hacl2iA"mbeg se baVIO istim poslom oko obnavl janja vakuhklh
objekata kao i pro nastupu SIIoje muteveltjske slube. Umro je 130211885 godme I poko
pan na Hemzanjtnu grebiju u Sarajevu. (Hamd'Ja KrdevJ,akovl , SpomenICa GlztHusrev
Begove etlrostogodt~nllce. MuteveliJe Husrevbeqova vakufa. Sarajevo, 1932, str. 135.

3. Tellal hadi.Muhammed,
4. Binnefs, Burek hadilbrahim-aga.
5. Dokara hadi-Mustafa.
6. Pinjo hadi-Muhammedaga.
7. Sedelen. Trampa hadi-Hafiz za Halilba~ia enu.
B. 8innefs. Andelib hadi.Mustafa ...
9. Kre!talica hadi-Mustafa.
10. Oebbagija hadi.Mustafa,
11 . 8edelen. Salata hadi-Salih za Hadi-Kapetana,
12. Kanaz hadiAbdi za Uzunizade Mehmed-efendiju.
13. Kujumdi hadiHafiz za Talia Ahmed-agu,
14. 8a!arW ... imam hadi Mustafa za majku Merhemi-zae ...
15. Debbag-damije hadi-muezzin za sestru Merhemizadeta
16. Stupar hadi-Abdi za sestru Merhemi-zadeta
17. Binnefs. Mutevelii hadf:iAsimbega sluga ...
18. Sedelen. Ekmi hadiSalih za Suzadi Jamaklbrahima.
19. Gojadi Hadi za majstora,
20. Binnefs. Mandra hadilbrahim.
21. Pinjo terzija hadilbrahim.
22. Bakalovi hadiMuhammed.
23. Mumdi hadi Mustafa.
24. Bedelen. Sohta hadiOsman za Travi Ahmedagu.
25. Hadi-Sadi za ker Ramia Salihage.
26. Selim Alemdar-ogli hadiMuhammed za enu HadiKapetana,
27. Dubokovi hadiMustafa za Dubokovia ...
28. 8innefs, Tutundi Oertlija hadiMuhammed,
29. Bulbulovi hadiMustafa

~/ if- e I .C~ d..J~ ..........:l.:.oi

o.; .:JL:. AY

rl- -,.,-'
VII) U( 12)87 . krenuli su prema Hidazu hadije muslimani":
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11 .
12.
13.
14.

Binnefs. Hasib-zade hadi-Salihaga

hadf:iAbdi.
Potogi hadiSalih.
Tutundi Zildo hadi-Muhammed.
Tuzlo hadiHafiz.
Mumdi hadi Mustafa,
Kajmak hadiAhmedaga.
Bakali hadiSalih.
Hadi Memi~ogti hadi Hasan,
Oervi~ hadiZulfo.
Bedelen. Stupar hadi-Abdi za enu Telegrafije.
Iz bolnice HadiSohta za Javerim-ogli,
Krear hadiSalih za Kajmak MulaSaliha.
Ekmi hadi-Salih za ... Salihagu
Pu~ka

Meu

85 "binnefs" hadija bilo je: 15 aga (trgovci ili posjednici), 1 beg, 1 vojnik (mulazim) i 1 sluga ; ostalo su zanatlije ili manji posjednici. Meu 63 "bedel-ile"
hadija bilo je po zanimanju: Jejhova 4, hafiza 3 i sohta (uenika medresa) , _
Ostali su zanatlije ili siroma~niji posjednici. Nekoliko "bedel -ile" hadija obavili su
had! viJe puta. Stupar hadi-Abdullah je obavio had 6 puta, Salata hadi-Salih 5 pu
ta, Kazzaz hadiAbdi 4 puta, Hadi-Fenah-ogli hadi-Sadullah 4 puta, Selim Alem
darzade hadiMuhammed 4 puta, Lojo hadiSalih 3 puta, Krear hadiSalih 3 pu
ta; po dva puta obavili su had : Trampa hadi Hafiz, Pita hadi8ekir, Hallad hadiAbdi, Ekmi hadi-Salih, Kumbar hadi-Mustafa i Zulft hadi-Hafiz.
Nekoliko prezimena su slavenskog podrijetla i pokazuju zanimanje dotinog
hadije ili porodino zanimanje. Ta prezimena i ona kod ijih imena nema rije
"aga" daju naslutiti da su to bili zanatlije, a imena s rijeju "aga" da su bili trgovci,
ili jeniarske age . Prezimena koja pokazuju zanimanje su: Abadi, Bakkal, Biaki,
Bojadi, izmadi, DebbagcW, Hallad, Hamamdi. Kazzaz, Kestendi, Kujundi,
Krear, Kolar, Nakka~, Sara, Tellal, Tomruki, Tutundi, Stupar, Zvonar, Vo~ar.
Veina ovih prezimena su kasnije dobila nastavak "i" ili "evi - ovi" odbacujui
turski nastavak "zade" ili "ogli" ukoliko su ranije imala npr. Biaki. izmedi,
Kazandi, Kestendi, Kujundi. Hamamdi, Hasei, Halaevi, Mutti, Tuzli,

Saraevi. Hadimemi~evi, Hadifetahovi, Lazovi.

na~

nastavak

"i"

npr.

Neka prezimena su imala i tada

Agi, Bakali. Dinovi, Galovi, Bakalovi. Hamzi, Kre~evlja

kovi, Zildi, ZuUi . Prezimena: Zvonar, Vo~ar, Kolar, Stupar, Krear, Salata,
Trampa, Lojo, Pita, Sloboda, eta. Mandra. Kajmak. Pu~ka, Pinjo, Krehalica.
Andelib, Dokara, Burek, Slino, Mando, Oso, Tiro, Krpo, Puhalo. Tujsuz, Kumbar,
Kislak, Gro, Suduka, Jakro. pokazuju posebna zanimanja ili specifine osobine
pojedinaca, Uo im je vjerovatno, kasnije zbog este upotrebe zamijenilo ili postalo pre
zime. Mnoga od ovih prezimena danas se ne uju zbog izumiranja porodica ili tih zanimanja npr. Tutundi, Lojo, Tomruki. Jakro. Dokara. Andelib, Kurev, Tojsuz,
Kumbar, Zvonar, Voar.

SUMMARY
MULA MOHAMMED MESTVICA'S MEDMUA WITH A SPECIAL REVIEW
TO ITS REGISTER OF PllGRIMS

Mula Mohammed Mestvica (died in 1864), poet and ca1tigrapher from SarajelIo,
left among other of his works one Medmua (notebook) of various contents. The
Medmua is kept in Oriental Institute in Sarajevo. At some blank pages of it somebo
dy recorded later the names of pilgrims from Sarajevo in the years 1281-1287
(1865-1871 l. The author of this article presented this reginer of pilgrims, separately of those who had gone to pilgrimage for themselves, then of those ones who had
gone for somebody else (and apart for evely indicated year) . The index is interesting
for more reasons: number of pilgrims from Sarajevo in the indicated years is presen
ted, their social structure and profession is cited too. It is especially interesting that
many of them are cited by their surnames which poinu. among other things. to the
families which died out tili now .

116

Hivzija

Hasandedi

DJELA I KRACI LITERARNI SASTAVI

MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE
KOJI SU NAPISANI NA ORIJENTALNIM JEZICIMA
KOJI SE NALAZE U ARHIVU HERCEGOVINE U MOSTARU
Ovdje smo detaljno, s formalne i aadrlajne strane, obradili osam rukopisa
(manuscripta) na orijentalnim jezicima koje $U napisali Muslimani BiH i koji se nalaze u orijentalnoj zbirci Arhiva Hercegovine. itaoca dalje upuuje~o na vi~ kraih
literarnih sastava na orijentalnim jezicima koji potjeu iz pera Muslimana BiH i koji
se nalaze u rukopisima (15) ovog Arhiva. Ovim prezentiramo naunoj javnosti niz
podataka o nekim dosada nepoznatim knjievnicima i njihovim opusima ili pruamo
podatke o novim i dosada nepoznatim djelima nekih na~ih poznatih pisaca.
Ranije smo posebno obradili djela Mustafe Ejubovia (~jh Juje), mostarskog
muftije i muderisa, i djela Ibrahima Opijaa, mostarskog muderisa, koja se nalaze u
ovom arhivu . ' ) Djela i krae literarne sastave donosimo onim redom kojim su rukopisi, u kojima se oni nalaze, upisani u Katalogu arapskih, turskih i perzijskih rukopisa
Arhiva Hercegovine.2 )
RUKOPIS 1.INV. BROJ 138

KITAB FAT~ ALASRAR AR~

IsMOili

Komentar djelu Ts~9u9i (Eisagoge) iz logike (mantik) . Osnovni tekst je napisao

A~iruddrn Mufa<;iQal, b. "Umar al-Abharl, umro 663. (1265) godine,JI a ovaj kamen
1) Hlvzl,' Hasandedt , 0,11. Mustafe E j ubovla Uejh JUlel ko,l se fllllZe u ArhIVU Hef"CegOVloe,
l$ti, oj.11 Ibrih,m .fendlll Opijati koji se nalaze u ArhIVU Hllf"cegovloe. Anah Gall HuSl"lV'
begov. bIblioteke, knjl9lllV lu ~lampil .
2) HlVzija Hasandedi , Katalog .rapskih. IUrlkih i perzijskih rukop,sa Arhiva H,rcegov,ne (u ru koplsul

JI Kesim Dobrat., KlIllog arapskih, tUflk.h i perzijSkih rukopIsa GazI Hun.... begov. bibllo,.
ke,

1'1.

I, Saralevo, 196J. godine, str. 244.

117

tar Muhammad, b. Mustafa al.al'naVi (ajnianin), umro 25. redeba 1206.

(prvi dan proljeta 1792) godine. 4
Poetak poslije Besmele: AI~amdu li Allahi allag! abda'a ni~am altalami va

al-yuOud."
Rukopis ima 86 + 1 nepaginiranih lista veliine 17 x 11 cm, na svakoj stranici po 15 redaka. Pismo nashi. nevokaliziran. Osnovni tekst je. s gornje strane, podvuen crvenom linijom. Papir bijel. povez papirni. Na arapskom jeziku.
Na listu S6b: Pisac (muallif) Muhammad b. Mustafa al.ajnavj (ajnienin)
doyr~io je pisanje ovog djela 23. rebi'a II 1196. (1782) godine. Prepisao g8 je Jusuf,
uenik medrese, na Bendbali u Sarajevu .126. godine. Mi smo ovu godinu deSifrirali
sa , 260. (1844) jer, ako bi je proitali sa 1126, kao to bi bilo pravilno, izalo bi da
je djelo prepisano 1714 godine, dakle 68 godina prije nego je napisano, a to je nemo
gue.

Dr Hazim ~banovi, koji se koristio svim poznatim izvorima i literaturom, ne

daje u svom djelu nikakvih podataka o ivotu i radu ovog na~ knji2:evnika. S ) O autoru ovog djela znamo samo da je roden u ajniu, da je bio dobar poznavalac filo
zofske prepedeutike i logike uope i da je umro 25. redeba 1206. (5.111 1792) godi.
ne. Rukopis je otkupljen od nasljednika Ahmed ef. Dfabia iz Mostara.

RUKOPIS 29, INV. BROJ 375

MANA~IB
Monografija (mana~ib) Hadi Mustafa-Sidki efendije Karabega, sina Hadi
Ahmedova, a ovaj sin Ibrahimov, mostarskog muftije od 1274. (1857) do 1295.
(1878) godine. Napisao ju je uenik mu Hadi Abdullah ef. Rianovi, sin Hadi
AhmedDervi~v, mostarski muftija od 1..318. (1900) do smrti 1336. (1917) godine.
Poetak poslije Besmele: AI-I:-amdu li Allahi alla~1 amarana bi a!!ukri 'ala
-ala ih ...
Rukopis ima 37 + 1 nepaginiranih lista veliine 201 lC 16 cm, na svakoj stranici
po 25 redaka. Na marginama nekih listova ima biljeaka koje obja~njavaju idopunju
ju tekst. Papir sVijetlout, povez papirni. Na arapskom jezik~.
Na listu 35b: Pisanje (te'lif) ovog djela dovr!eno je u nedj.'ju 3. safera 1296.
(1879) godine.
Na listovima 35b do 37b: Elegija (martJja) od 54 stiha koju je, povodom tragine smrti muftije Karabega, spjevao na turskom jeziku Hamu Sulejman ef. Puzi

(Hiimijal. mostarski muderis i posljednji epigrafiar Mostara (umro 1941. godine).61

4) Ibrahimbeg 8a!agi. Muhamed efendija ajnianin, Salnama 19odl'njakl. Saraievo. 1303.

(18861 godine, diO II, su. 9; Smail Bah, Kultura Bo!njak., Wien. 1973 , Sir. 74: Mehmed
Mujezlnov.t, Islamska epigrahka, knj. I, Sarajevo 1973. s. 522-523.
5) Or Hazlm Sabanov!. KnJi!evnolt Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973.
godme; M. Hend!! u IVom radu "Knji!evni rad bosanskohercegovaklh MusJlmana" Istr.
105) spominje da se u njegovoj biblioteci (sada u Gazi HU$fevbegovoj biblioteci) nalazi jedan
lijep primjerak "Felhulesrara" od ajnianina. O ajnieaninu su Plillti: Sejfu'ah Kemur.: Sara.evlke muhije. SaralWO 1916, BMeskija: LjelOptl, SIr. 247 i 391. Mehmed MujezInovI:
Islamlkl."tgraflka. knj. I, Sarajevo 1973.
6) H. Mehmed Hand!I, Nekoliko fetvi ~ih muftija iz turske dobe, Kalendar Galrll za 1939.
godmu. Sarajevo, 1938, Sir. 206-217. Ovdje je doneseno u originalu; prijevodu 15 stihova
iz ove elegije, osam I poteIka (etv"; suh je 15pU!tenJI sedam S kraja.

11 B

Vrijednost ove monografije je posebno u tome to nam ona prua podatke o

svim djelima koje je Karabeg napisao. Njegov biograf dao je na listovima 6b i 7a kratke podatke o slijedeim Karabegovim djelima:
1. Risala koju je napisao povodom jednog apokrifnog had isa koji su mostarski
imami poeli uiti u hutbama petkom u podne. Opirnije o sadraju ove rasprave vidi
kasnije, rukopis broj 340, inv. broj 726 koja je napisana na listovima lb do 4a.
2. Glosa (haija) na ovu raspravu koju je napisao kao odgovor mostarskoj ulemi koja mu se bila suprostavila. Karabeg je u ovoj glosi detaljno obradio svrhu i znaaj hutbe i ponovo dokazao apokrifnost hadisa. Rukopis nepoznat.

3. Risala od oko etiri lista u kojoj je sa eriatskog stanovita detaljno objasnio

ulogu obiaja u rjeavanju nekih eriatsko-pravnih pitanja. Ovo je napisao kao odgo
vor mostar:lkoj ulemi koji su od njeg traili fetvu, da li je valjan ugovor sklopljen s
kiridijom da dotjera pri nu za gradnju kuce i on ju dotjera iz oblinjeg potoka.
Karabeg je, na temelju obiaja koji odavnina u gradu postoji, dokazao da je taj ugovor valjan. Rukopis nepoznat.
4. Povijest Neretve (Tarl!}i Neretva). U ovoj kratkoj raspravi pisac je obradio
nekoliko interesantnih dogaaja koji su se u Mostaru zbi li 1287. (l87U) godine.
U vremenu od pet dana dogodilo se pomraenje Sunca, padanje velikih koliina snijega u toplim krajevima, naglo topljenje snijega. padanje velikih koliina kie i porast
temperature u zimsko doba. Svi ovi dogaaji dosegli su kulminacije u svojim Zbivanjima pa je zbog toga Neretva u Mostaru nabujala kako se ne pamti posljednjih .godina.
U nekim zbirkama (magmura) spominje se da je Neretva bila tako nabujala jo 1125.
(1713) godine i da je te godine prvi dan Bajrama bio u Mostaru na 3. evala. Rukopis
nepoznat.
5. Karabeg je dalje napisao neke biljeke (ta"likatl na poglavlje opramateriji
(hejulal u djelu $arh Hidajat al-hikmat od I$ad'i MTra, umro 910. (15041 godine. Ovo
djelo autor je predavao uenicima Karaozbegove medrese. Rukopis nije sauvan.

6. I:\idad an-nu~i"il haija Mir'at alu~U1 ar!:l Mirkat al-vu~al. Opirnije o sadraju
ovog djela vidi kasnije, rukopis broj 340, inv. broj 726 koji je napisan na listovima
4b do 224a.
Ako se ovome jo doda da je Karabeg napisao pohvalu (ta~rTz) uz limihai koji
je napisao Omer Hazim e. Huma, onda je prvi put nabrojeno sve to je on napisao. 7l
Ovu monografiju prepisao je iz pieva autografa hadi Ali-Riza ef. Karabeg,
mostarski muderis, umro 1944. godine. Rukopis je otkupljen od njegovih nasljednika. SI

RUKOPIS 32, INV . BROJ 268

U ovom rukopisu nalazi se prepis jedne krae rasprave bez naslova koju je napisao (fa ja~ul al.fa~ir .. .) Mustafa Sidki al-Mostari (Mostarac). Iz uvoda saznajemo da
71 Ibrahim Kemura, Prva hampana knjiga arebicom na na~em jeziku ~Omer ef. Humo i njegov
prosvjetni rad). Glasnik Vrhovnog islamskog starjclinstva u SFRJ (GV1S1. Sarajevo. 1969_
IXXXlll,JJroj 5-6. str. 211.
-

8)

Op~irnije o sadraju ove monografije vidi: Hivzija Hasandedi. Muslafa-Sidki efendija Karabeg, mostarski muftija od 1857. do 1878. godine i okupacija Mostara. Sarajevo. 1944. ~eparal
ni otisak iz EIHidaje, strana 30.

11 9

je on ovu raspravu napisao po nalogu Abdurrahim

aja"

(fr ~a~~ alva~ira al.ma~hurl9)

pa~

a "povodom poznatog doga

Rasprava je podijeljena na !est poglavlja (bab) i zaglavak (~atima) i to: o nauci

i njenoj koristi; o upravljanju dravom, dunostima voe, vladara (imam, sultan) i pokornosti podanika; o borbi za vjeru (dihad) i njenim vrlinama; o dunosti upotrebe
oruja u sluaju rata, uenju ratnih vje~ina i poduavanju drugih; O postupku s bun
tovnicima (ahli bagi) i njihovim pomagaima; o rekviziciji (g8"l) imetka (mal) od mus
limana za koji e se, ako se isprazni dravna blagajna, kupiti hrana i potrebno oruje
za VOjsku i o blagosti, oprostu i milosti Ihilmtafv va marhamat). Svi navodi u raspravi
potkrijepljeni su citatima iz Kur'ana, hadisa i citatima iz djela islamskih pravnika.
Poetak poslije Sesmele: AI~amdu li Allahi alla~i hadana a~~ira~a almusta

kIm ...
Rukopis ima 15 + 2 nepaginiranih lista veliine 20 x 13 cm, na svakoj stranici
po 17 redaka. Pismo nash i , nevokalizirano. Na rubu lista lOb nalazi se jedna bilj~ka
koja obja~niava tekst. Papir bijel, poveza nema . Na arapskom jeziku .
Na listu 1a: Vlasnik djela je Hasan, sin Mehmedov iz Mostara .
Na listu 1b: Pisac ovog djela bio je mostarski muftija. Umro je u Gnojnicama u
rebi'u I 1263. (1847) godine. Njegov ponizni uenik Hasan, sin Mehmedov .
Na listu 15a: Ovo je prepisano iz pi~eva autografa (min a,1 annus~a).
Pisac ove rasprave je Hadi MustafaSidki, efendija Sarajli, sin Huseinov, koji
je roen u Stocu u drugoj polovini 1S. stoljea. Nakon zavr!etka mekteba i medrese
otiao je na nauke u Istambul, gdje je studirao nekoliko godina. Po povratku sa studio
ja bio je najprije kadija u POitelju a kasnije muftija i muderis u Mostaru. Umro je
na svom imanju u Gnojnicama Iselo 6 km jugoistono od Mostara) u februaru 1847.
godine i sahranjen u malom haremu prema Karaoz begovoj damiji, gdje mu se grob
s ni~nima i sada nalazi.
Muhija Sarajli bio je u en ovjek,to dokazuje rasprava koju smo ovdje detalj
no opisali. To potvruje i injenica da mu je Abdurrahimpda naredio da "povodom
poznatog dogaaja" obradi gornje teme s islamskog stanovita. t OI Nije poznato daje
muftija, pored ove rasprave, jo~ ne~to napisao. Djelo ja otkupljeno od dra Boidara
Soia, advokata iz Mostara ,
RUKOPIS 69, INV. BROJ 510
Na listu 53b i 54a ovog rukopisa nalazi se kopija jedne fetve, sastavljena u obli
ku krae rasprave, koju je napisao Bistrigi Ibrahimefendija Sarajlija povodom pojave
velike kuge u kasabi Modun 1059. (1649) godine i bjeanja njenih stanovnika koje su
~bog toga nazvali nevjernicima (kafir).") Ovo saznajemo iz jedne bilje~ke na tur
skom jeziku koja je napisana iznad teksta fetve.
9) Ovdj, H, po svoj prilici, misl i na beogradskog valiju AbdurahmanpMu koji le bio !)osanski
valija od 1826.-do 1828. godine. On je i:rvriio velike persekucije nad buntQvnim jeniarima i
"isjekao bate"
101HIVllja Hasandedit, Mostarske muftije, prilog kulturnoj povlJHti Mostarl, GVISI, SlIraJevo.
1975. broj 9-10, stn 442.
11)Ovaj Biltrigi"ih Ibrahim efendija bio je muftija u Sarajevu gdje je i umro 1075 11664) !lOdi
ne ISejfuddin Kemura, Sarajevske 'muft ije od 926. 11519) do 1334. (1916). godIne, $arajevo,
1916. !lod. str. 9 .

120

Fetva poinje rijeima: I:<ala Allahu ta'ala ieJa gaa agaluhum la jasta'~iruna
safatan va la jastal:<dimlln ...
Fetva je napisana na arapskom jeziku nashi nevokaliziranim pismom I Ima
teksta 41 redak (dvije stranice). Raena je na temelju ajeta iz Kur'ana u kojima se g0vori o smrtnom asu (edte!), hadisa i citata iz djela istaknutih imama.
Na listu 77b nalazi se jedan gazelodpet stihova na turskom jeziku koji je spje
vao mostarski pjesnik Zijai. '2 )
RUKOPIS 74, INV. BROJ 495

ovoj zbirci (ma~mufa), koja je oJteena i nekompletna, nalazi se nekoliko

rasprava, vi~ citata iz raznih djela, hutbi, pjesama klasinih i na~ih pjesnika,
kronograma, dova, zapisa, fetvi i uzoraka kako treba sastavljati razne pravne akte. Iznijeemo ovdje sve detalje iz ove zbirke za koje mislimo da su im autori ljudi iz na~ih
krajeva.
Na listu 3ab nalazi se jedan kronogram od tri stiha, sastavljen povodom smrti
mostarskog legatora ejvan ehaje 977. (1569170) godine; 131 jedan kronogram od
tri stiha, sastavljen povodom izgradnje Sejh.efendijine damije u Mostaru 1023.
(1614) godine i kronogram od sedam stihova, sastavljen povodom izgradnje Koski
Mehmedpaina karavansaraja u Mostaru 1017. (1608) godine.
Ne znamo ko su
autori ovih triju kronograma ali su, sigurno, oni bili roeni Mostarci.
kraih

'4)

Na listu 47b nalazi se fetva sarajevskog muftije i kadije Ibrahima. I 5)

Na listu 4ab nalazi $e citat u kome se govori O Muhamedovoj majci Amini i njenim roditeljima. Ispod teksta stoji napisano da je ovaj citat uzet iz "Risalat al-Vardarijjat". 16 1
Na li$tu 58a: Jedan stih mostarskog pjesnika Zijaije i dva sina mu "Ubatdiie. '71
Na listu 64a: Jedan stih mostarskog pjesnika Zijaije.
Na listu 66a: Gazel od pet stihova Dervi~pa~ (Bajezidagia) iz Mostara.'8)
Na listu 70 a: Deset stihova mostarskog pjesnika Zijaije.
121Zij .. je pjesniko ime Hasan ef. M051arca koji je bIO muderis u Mon8ru. gdje je i umro od
kUlle 992. tl584/851 ~lne tHlUlm Sabanovtt, n d. 5Ir. 72-761. Gazel je pjesma od pel
Slihova tSemwddin Sami, Kamusi lurski, Istambul, 1317 . (18991 god ,"e. str. 966
131HIVzija HaS8nded i. Dva kronograma o smrt, moslarskog legalora ejVana kethode, Priloz,
Orijentalnog InstItuta, !POFI, Sarajevo, 1958. tVI-VIII. str. 279-280. Ovdje le donesen
izvorni !IkI! i prijevod kronograma.
141 Ing. arch. Olemal eli I Muhamed MUji. Jedn" nOVOOtkrIVena gr.cfev,"a stanJeg doba u
Mostaru. Nate Slar,"e. sv. III . Sarajevo. 1956, str 261-264. Ovdje je donesen izvorni lekst I
prijevod kronograma !UUI IZ drugog rukop,,,\.
151 Vidi bllje!ku broj l 1.
1610 ovoj nsali I njenom aulOru

n~ta

ne znamo.

171 Ubejdi je SIn naprijed spomenutog mostarskog pjesnika Zija,je od kojeg se $8uvalo vite pjesama u raznIm rlmk8m8. Dr S. Babgl tvrdi da je umro Izmeu 1602. I 1612. godine
lDr. S. BMagi, Znamenili Hrval i Bolnjaci I HercegoVCI u turskol carev,"i, Zagreb, 1935.
str. 17.
IBIOptlrn,je o .t!VOIU i radu DIIfV!tpaie VI(:I1: H. SabanovI, n. d. str 116-129, gdje je ~tdena
I sva hteralura o n,emu.

121

Na listu 71b: Pet stihova mostarskog pjesnika Zijaije.

Na listu 72b: Gazelodsedam stihova 'Abdi efendije Beograanina (Belgradi) . 19)
Na listu 73a: Sedam stihova HacUi Dervi! efendije i jedan Zija i elebije iz
Mostara. 201
Na listu 76a: Dva gazela od ukupno dvadeset stihova od Dervi! pa!e i dva stiha
(~Wa) nekog Ahmedage iz Orahovice (Orahovialu)21)
Na listu 76b: Gazelodsedam stihova od Dervi!-pa!e iz Mostara.
Na listu 77a: Dva stiha Zija ije iz Mostara.
Na listu 80a : Gazelodsedam stihova mostarskog pjesnika Medazije. 221
Na listu 82a: Jedan stih hadi Dervi!-efendije iz Mostara.
Na listu 82b: Pet stihova pjesnika Mirije. 231
Na listu 85a: Devet stihova Mevlevi Dervi Sulejman efendije iz Mostara. 241
Na listu 85b: Deset stihova Dervia iz Mostara.
Na listu 86a: Pet stihova Dervi~ Sulejmana iz Mostara.
Na listu 86b: Devet stihova Mevlevi Deryi~ Sulejmana iz Mostara.
Na listu 8Ba : Jedan stih Zijaije iz Mostara.
Na listu 88b : Dva stiha kronogn!l''':''!a o izgradnji Starog mosta u Mostaru. 251
Na listu 92a: Jedna Zija ina kasida

od 32

stiha.

Na listu 95a : Deset stihova Zija ije jz Mostara.

Na listu 95b: Tri gazela od ukupno 22 stiha od Dervi!-pa!e iz Mostara.
Na listu 97b: Pojedinan i (mufred) stihoyi 'Ubejdije i Dervi~ iz Mostara.
Na listu l00a : Tri kronograma: o smrti mostarskog legatora ejvan ehaje
977. (1570) godine, o smrti sultana Murata 1003, (1594 / 5) godine a koji je sastayio
pjesnik Muniri i jedan kronogram od Hukmije Mostarca. 261
Na Ilnu lOla: Gazel od pet stihova od Hukmlje Manarca.
19)0 ovom pjesniku nilta ne znamo jer mu neme spomena upoznalim izvorime.
2010 ovom hodli Oervil-efendlji, koji se preziv80
gdje je navedeni i tItIritura o njemu.

agri,

vidi : H. Sebenovi, n. d. str. 260- 262

21)0 ovom Ahmedagi iz OrahOVIce takoer ni!ta ne znamo. Na podruju BOlne i Mercegovlne
nalazi le 12 Orahovica, jedna Donji i dvije Gornje Orehovice Umenik neseljenih mjesta NR
BiM, Sarajevo, 1955, tir. 376 i 377.
22)0 pjesniku MedtuiJi iz MOlIera vidi: M.

SabenovI,

n. d. str. 152.

231Pod ovim pseudonimom imamo dve pjesnika: Husein el.

njeki, (H, SebanovI. n. d. str. 337 i 379-3821-

AlajbegoviI

i Mehmedbege Bol

241 Mevtevl Derv Sulejmen efendije, muderis i pjesnik, liVIO le u Mostaru u prvoj potovini
17. stotjea gdje je i umro 1064. t 1653) godine. Ovo saznajemo iz kronogr&ml koji je povodom njegove smrt; sastavio uenik mu Satih-age (Feh.m Spaho, Nerodni n&zlvi mjeseci, Katendar Napredak, 1935, Str, 43). ovog pjesnika ne 5pOminju J, Memmer ni BrusaU Mehmed
Tah ir u IVojim historijeme osmanske knjllevno5ti.
2S)Ovaj kronogrem je sastavio naprijed spomenuti mo5terski pjesmk Zljaljl tM.
str. 76) .

Sablnovi,

n. d.

261 Munlfl je knjilevno ime Ibrahima, SIna Iskenderova, IZ Bosne tM, ~abanOYi. n. d . Str.
193- 2011 . Hukmi M a5ln Mostarac lIVio je u prvoj polovini 17. stoljea tH . Se' anovi n. d.
ltr. 206).

122

Na listu 101b: Dva stiha Munirije Mostarca .

Na listu 108b: Kronogram gradnje uprije na Bendba~i u Sarajevu koju je sagradio Alija Hafizovi. Godina gradnje sadrana je ukronostihu : kudret memerri, pa
kad se ovo prerauna po "ebde-J sistemu" izlazi da je ova uprije sagraena 994.
(1568) godine. Autor ovog kronograma je, sigurno, na~ ovjek, roeni Sarajlija.
Na listovima 127b do 195a nalazi se vi~ fetvi mostarskih muftija Ahmeda i
Hasana, sarajevskih muftija Fadlullaha i Sinana, beogradskog muftije Mahmuda i
skopskog muftije Piri Muhamed efendije.
RUKOPIS 95. INV. BROJ 260
Na listu 30b ovog rukopisa nalaze se dvije pjesme o Mostaru ; prvu je spjevao
Dervi-pa!! Bajezidagi, a drugu po uzoru na njega (nazira - paralela) hadi Dervi
efendija Mostarac. Obje imaju po devet stihova. Dr S. Baagi, a po njemu i Mehmed
Handi, kae da se ovaj hadi Dervi~ efendija prezivao agri, Ove dvije pjesme preveo je s turskog na na~ jezik Omer Mu~i.271
Na listu 31a nalaze se dvije pjesme na turskom jeziku od ukupno 14 stihova koje je, povodom zauzimanja tvrave Kandije (najvei grad otoka Krete) po Turcima
1080. (1669) godine spjevao Koski Ali-aga.

U Mostaru je ranije ivila porodica Koskija koja je izumrla pred vie od sto g0.dina. Koski Mehmed pa!!, sin Mustafin, kroniar (roznamedija) velikog vezira Lala
Mehmed-pa~ Sokolovia (1604-1606)281 sagradio je 1617, godine u Mostaru jednu
damiju pod kupolom i uz nju medresu. Braa mu ejh Mahmud i Ahmed efendija biIi su ueni ljudi i za ivota su vrili razne vjerske funkcije u Mostaru. 29 )
Pjesnik Koski Aliaga je, sigurno, potomak ili blii roak Koski Md1med-pae.
On u spomenute dvije pjesme slikovito opisuje zauzimanje kandije, na temelju ega
se moe zakljuiti da je u ovim borbama osobno uestvovao . Vrijednost ovih pjesama Je posebno u tome ~to smo na temelju njih otkrili jednog novog i do sada nepoz
natog pjesnika iz Mostara koji je ivio u 17. stoljeu i pjevao na turskom jeziku .
RUKOPIS 135. INV. BROJ 448
Na listovima 89a, 90a, 95a i 97b ovog rukopisa nalaze se etiri pjesme sarajevskog pjesnika Mejlije sa ukupno 21 stihom. 30 ) Pjesme su na turskom jeziku,
RUKOPIS 200. INV. BROJ 369
Na listu 23a ovog rukopisa nalaze se etiri pjesme: dvije od ukupno osam stihova Mailije Mostarca, 311 jedna od dva stiha Zijaije Mostarca, jedna od pet stihova
27)Omer MuSil!, Mostar u turskoj pjesmi iz
74-78.

28)Dr S .

Bdagi.

18. vijeka, POF,

$V,

XIV-XV, Sarajevo, 1969.

str.

n. d. Str. 46.

29) Hivzija Hasandedi, Kulturno-istorijski spomenici u Mostaru IZ turskog doba, Preporod, Sarajevo, 1973. godine, broj 8 (S3), str. 13.
3O)Potpuno mu Je Ime OeNit Mehmed Gurani Mejli. Roen je u Sarajevu '125, {,7131a umro u
Travniku 1195. 117811 godine. (H. Sabanovi, n. d . str. 496-4991 i M. Mujezinovi, epigrafika i kaligrafija pjesnika Mehmeda Mejtije; Na~ starine IV. 1957, str. 131 - 168.
311Potpuno Ime ovog Plesnlka)e Mustafa Krpo koji Je tlVIO u Mostaru u drugoj polOVini 17. i
prvoj polOVini 18 stoljea (H. SabanovI, n. d. str. 415- 416).

123

sarajevskog pjesnika Mejlije koju je spjevao povodom zauzimanja

Crnoj Gori 1182. t 17681 godine.

tvrave

Ostrog u

Na listu 27b nalazi se pjesma od pet stihova koju je spjevao Merami iz Mostara. 321
Na zadnjoj korici rukopisa nalazi se kronogram od tri stiha koji je nepoznati
pjesnik, a svakako, roeni Mostarac, sastavio povodom izgradnje ~jh Ismail efendiji.
na hanikaha u Mostaru 1079. {16681 godine. JJI Sve pjesme u ovom rukopisu su na
turskom jeziku.
RUKOPIS 215, INV, BROJ 340
Zbirka predavanja (mava-izl, savjeta (na~ai~I, zabrana (zayairJ i pitanja
(masa'iI) koju je sabrao (gamarahaI. rasporedio po poglavljima (ya rattabaha va
bayvabahai i napisao i tanmI~1 Ibrahim Spahi, sin hadi Muhamedoy Iz Mostara
(list 2b i 146bl.
Djelo je podijeljeno na osam odsjeka (bab) i to: o upuivanju da se ini ono ~to
je dobro i nareeno i spreavanju onog ~to je runo i zabranjeno; o pokajanju ttevbe);
o molitvi (~Iiitl; o naud ('ilm); komentari vi~e hadisa i drugih vijesti (abbar); o kugi
Iti'un) i strpljyosti; o vrlinama (fadail) mjeseca redepa i o posjeivanju grobova
umrlih. Svi ovi odsjeci podijeljeni su opet na vi~ poglavlja (fasl).
Poetak poslije Besmele i Hamdele: Amma ba'd fa h!kjihi

mavS'izun va

nai3ihun va zavagirun va masailun ...

Rukopis ima 147 + 2 paginiranih lista velieine 19)( 14 cm, na svakoj stranici
po 17 redaka. Pismo nashi neyokalizirano. Stranice su obrubljene crvenom linijom a
poglavlja I svi citati pisani su crvenom tintom. Na rubovima nekih listaya ima biljefaka koje tumae tekst. Papir bijel, povez poluko!ni na sredini ukra~n ornamentom . Na arapskom jeziku.
Na listu 2a: Djelo je vlasni~tvo Muhameda Spahia, sina Omerova, a ovaj je sin
Muhamedov. Vrijednost djela je 2.000 (nije napisana vrsta novca).
Porodica Spahia iz Mostara dala je vire uenih ljudi i ubraja se meu starije
muslimanske porodice u Mostaru. Najstariji, nama poznati, Spahi je Ibrahim, sin
hadi Muhamedov, koji je 1210. (1795) godine prepisao jedno djelo iz had isa (Orijen.
talna zbirka Arhiya Hercegovine, rukopis 185 inv. broj 365). On je jo~ prepisao i jed
no djelo iz islamskog prava ali ne stoji koje godine (Orijentalna zbirka Arhiva Herce.
govine 68 iny. broj 485). Arhiv dalje posjeduje 33 rukopisa iji su vlasnici bili Spahii
hadi Muhamed, sin hadi Omera Nurije, a ovaj sin hadi Muhameda Bosnevije, Salih,
sin Ibrahimov, a ovaj sin Hasanov i hadi Salih Sabri, sin hadi Muhamedov. Ti ruko.
pisi upisani su u Katalogu i Inventaru pod slijedeim brojevima: 6(609), 76(497),

173
209
228
316

15051. 182 13501. 183 13361. 191 12961. 195 16281. 197 13261. 203 13671.
14631. 21513401. 218 15091. 222 15461. 225 13971. 226 16531. 227 15251.
15211. 229 15521. 230 16311. 282 12241. 297 14121. 299 13831. 315 11821.
11571.351 13221.38711371.46511421.4821861.499 (7031. 511 17241.582

J210 ovom mo5tar$kom PJesntku ndta ne znamo ,er mu nema spomena u poln.lOm ,zvorIma.
JJ)HlVlIJa

HasandedI,

Nekoliko zap,sa

'l

onjenlalnth rukop,sa ArhIVI Hefcego.",ne u Moslalu,

POF. XVI-XVII, Salajevo. 1970, Sir. 118. Ovdje je donesan ,zvarn, leksl 'P'"'Je-..od krono-

grama

124

(4 10) , 589 (557) i 6 14 (58). Posljednji alim iz ove porodice je hadi Muhamed ef.
koji je bio imam Karaozbegove damije i koji je umro u Mostaru 1934. godine.
RUKOPIS 269, INV. BROJ 627

MUHADARAT
AlAVA' l l VA MUSAMARAT AlAVAHIR
.
Predavanja o prvim dogaajima i kazivanja o posljednjim Zbivanjima. U ovom
djelu obraeni su dogaaji koji su se prvi put (ava'iI) zbili u historiji i dogaaji koji
su se posljednji (av3I]ir) dogodili na svijetu. Pisac ovog djela je ~ejh tAl i dede, b.
Mustafa alBosnav; alMostari (Mostaracl. umro 1007. (15981 godine.
Djelo je podijeljeno na dva dijela (kisml. Prvi dio raen je na temelju brojne li
terature iz historije, posebno Abdurahmana Sujutijevog djela Kitab ala\laril. Ovaj
dio je podijeljen na 37 poglavlja (fasl). Drugi dio ima etiri poglavlja t autor ga je
samostalno i bez kori.h enja izvora napisao. 341
Poetak

poslije 8esmela: Ja avvalu bila bidajat va ja al)iru bila nihRjat...

Rukopis ima 70 + 3 nepagini ranih l ista veliine 22 x 16,5 cm, na svakoj strani
ci po 27 redaka. Pismo sitan ta lik. nevokaliziran. Poglavlja i ri j ei "ava' i!" pisani su
crvenom timom. Na marginama nekih listova ima glosa koje tumae tekst. Papir bi
jel, povez papirni. Na arapskom jeziku.
Na listovima l b do 3b: ViJe kratkih citata iz djela "Ihj'" al.tulum", ho ga je
napisao Abu HNmid Muhammad alGazali, umro 505. (1111) godine. 351
Na listu 4a: Jedna pjesma od pet stihova na turskom jeziku koju je nepoznati
autor spjevao u pohvalu brijaa (dar madhi berberlini.
Na listu 67b

68a: Jedna dova, koju je

lij~po uitl

kad se kuga pojavi.

Na listu 69b: Jedna pjesma od 20 stihova na turskom jeziku koju je nepoznati

autor spjevao u slavu Bojeg poslanika Muhameda (na'ti rasOl).
Na listu 7Da: Izreke mudraca i citati iz raznih tefsirskih i hadiskih djela.
Jedan prijepis ovog djela nalazi se u Gazi HusrevbegovoJ biblioteci koji je ovdje
prenesen iz Karaozbegove biblioteke u Mostaru. Ovo djelo Jtampano je dva puta u
Kairu: 1882. i 1893. godine, lto ukazuje na njegovu vrijednost i uenost i visoko ob
razovanje njegova autora.
U rukopisu nema nikakve bibliografske bil jeJke, pa se ne zna, ko ga je i kad ..
prepisao.
RUKOPIS 296. INV. BROJ 394
Na listu 2b ovog rukopisa nalazi se kratka biljeJka o Izrae l ianima (beni
Israil) koju je sastavio mostarski muftija Ahmed efendija. Bi ljeJka je napisana na tur
skom jeziku sitnim nashi pismom i ima teksta osam redaka. Ispod teksta stoji napisa
no: Ahmed, mostarski muftija.
Iz bibliografske biljeke na kraju rukopisa saznajemo da je ovo djelo prepisano
zulhidfeta 1021. (1613) godine kada je u Mostaru bio muftija i muderis

poetkom

34)H SabaoOlll, o d Sir

96-101. M. Handit. Knpevno rlld boSllnskohercegov81uh musli

mana. SaraJevo, 1934. SIr. 46-47. 'Sl,. Nekoliko odlomakelz djele

35) K Dobraea. n. d.

$If

68

125

Ahmed efendija, sin 90fi Velijin ije se ime nalazi meu POtpisnicima Koski Mehmed
zakladnice. Mi~ljenja smo da je autor ove bilje~ke spomenuti mostarski mufti
ja Ahmed efendija, sin Sofi Vel ijin.

pa~ine

RUKOPIS 311.INV. BROJ 706

FATAVA AHMAOIJJE IALMOSTARIJJE}
Zbirka tetvi (pravnih deeizijal koju je sastavio mostarski muftija hadi Ahmed,
b. Muhammad, b. Salim, b. Mustafa Bonjak (Bosnavii alMostari, umro oko 1184.
(1770)361 godine. Djelo je podijeljeno na 97 poglavlja i tretira pitanje iz Cjelokupnog
islamskog prava.
Poetak

poslije Besmele: AIhamdu ... va al'akibatu li almuttakin ...

Rukopis ima 262 + 4 paginirana lista veliine 24 x 15 cm, na svakoj stranici po

23 redka . Pismo lijep ta'lik nevokaliziran. Stranice su obrubljene sa dvije crvene linije . Poglavlja i rijei "mes"ete" i "~evab" pisane su crvenom tintom. Unvan je ukra~n
i prva stranica obrubljena s dvije debele pozlaene linije. Na marginama nekih listova
ima fetvi mostarskih, sarajevskih i btagaiskih muftija i citata iz raznih pravnih djela_
Papir bijel, povez papirni. Na turskom jeziku.
Na listu 262b: Prepisao Itahrir) Ahmed, sin hadi RecUepov, Mostarac (al-Mostaril 1200. '785/ 86) godine.
Ovu zbirku fetvi preveo je na na jezik Muhamed Muji, koji je u raznim bibliotekama prona~o oko 20 prepisa ovog djela IMujiev rad u rukopisu).

RUKOPIS 340. INV. BROJ 726

U ovom rukopisu nalaze se dvije rasprave koje je napisao hadi Mustafa-Sidki
efendija Karabeg, mostarski mu)tija od 1857. do 1878. godine.

1. L. lb - 4a . MIN MUSTAFA BIN AHMAD AL-MUFTi BI MOSTAR MIN

INKIRADI

AHL AL-'ILMI VA ALIKTIDAR ILA FEJDULLAH BIN MUSTAFA

BI MOSTAR MIN INKIDA' I QAvl AL-FAOL VA AL-I'TIBAR.

AL~MUDARRIS

Odgovor Mustafa-efendije Karabega, mostarskog muftije, Fejzullahefendiji

mostarskom muderisu. Karabeg je uvjerljivim argumentima dokazao apokrifnost jednog had isa koji su mostarski imami poeli uiti u hutbama Retkom u pod
ne i u kome se govori da su meleki: Debrail, Mikaji, Azrail i Israfil, i sva stvorenja u
kosmosu, stvoreni od svjetla Inurl Muhameda. Iz uvoda saznajemo da je muftija bio
zabranio imamima da ue ovaj apokrifni hadis, emu se suprotstavio mostarski
muderis Fejzullah ef. Milavi. 37 )
Milaviu,

Poetak poslije Besmele: Nahmaduka ja man halaka al-halka bi kudratihi. ..

2. L. 4b - 224" HAOAD AN.NUSUL

HA$IJAT MIR AT'ALUSUL
.'
.$ARH
'

MIR~AT ALVU~OL.

36)Op!lrnlle o tiVOlU' radu ovog pisca v.d.: H SabanovI, n. d. str. 481-485

37)Ova rasprava Ima la Islam.Sllku posebnu VrijednosI Jer je ona jedin' poznal. pnmJerak ovog

KarabegoV09 djela koji se samo u prepisu

126

S3uvao.

Glosa na Munla Husrefovo djelo iz uvoda u pravo Mirkat alvusu!. Rukopis je

manjkav u sredini. Ovo djelo je ~tampano u Sarajevu 1316. (1898) godine tro~kom
Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. JBI
Poetak poslije Sesmele: AIhamdu ... Muhammadin va ' ala alihi agma'in ...

RukopIs Ima 224 nepaginirana lista veliine 24 x 18 cm, na svakoj stranici po

23 retka. Pismo nashl nevokalizjran. Rijei "kaviuhu" pisane su krupnim slovima. Na
rubovima nekih listova ima glosa koje tumae tekst. Papir svijetlout, poveza nema.
Na arapskom jeziku.
Na listu 4a: Pisanje (prve rasprave)

dovr~no

je 5. ramazana 1281. (1865) god.

Na listu 224a: Napisao hadi Mustafa Karabeg, sin Ahmedov, mostarski muftija.
RUKOPIS 361, INV. 8ROJ 288
Na listu 152a i lS2b ovog rukopisa nalazi se fetva Ibrahimefendije Sarajlije, io
ji je tekst u cijelosti identian s tekstom fetve koju smo ranije spomenuli a koja je na
pisana na listovima S3b i 54a u rukopisu 69, inv. broj 510. Fetva je napisana na arap'
skom jeziku sitnim nashi pismom i ima teksta 35 redaka.
Ispod teksta prepisiva je napisao: Napisao ponizni Ibrahim Sarajlija (katabahu
al~a~ir Ibrahim as.Saraji).

RUKOPIS 441,INV. BROJ 21

Na listu S3a ovog rukopisa nalazi se jedna ~rkija39) od ~st stihova koju je t;la
turskom jeziku spjevao ~jh Fevzi Mostarac, mostarski muftija i muderis, umro oko
1160. (1747) godine.40 1

RUKOPIS 501 , INV. BROJ 700

Na listu 196b ovog rukopisa napisana je pjesma od pet stihova u kojoj nepozna'
tl pjesnik. sigurno roeni Mostar ..c. pjeva o ljepoti neke Fate (u tekstu stoji Fatal.
sestre Mustafabega, iz Mostara.
RUKOPIS 522, INV. BROJ 646
Na listovima 56b i S7b nalaze se dvije pjesme na turskom jeziku (prva ima 14 a
druga 7 stihova) koje je spjevao Muhamed efendija i~i, mostarski muftija, povo
dom velike poplave koja je pogodila Mostar 1206. ( 179 1) god ine.41 )
RUKOPIS 547, INV. BROJ 570
Na listu 177b ovog rukopisa nalaze se dva kronograma o gradnji Starog mosta
u Mostaru, koji je sagraen 974. (15~6) godine. H. ~abanovi tvrdi da je autor prvog
kronograma mostarski pjesnik Zijai. Kronogrami su sastavljeni na turskom jeziku.
J8)Optirnlie o Sl!drJ:lIU diela ... !di~ H SabanoviC n. d. su. 587
39)Sarklla le iansone od 6-B

StIhovi

koja se pjevala u;{ pratnju ml.wke

4010J:emel ehajit, PJesme Fevzlje Mostaru tUI turskom, POF . XVIII-XIX, Sarajevo, 1973.
ur. 294- 304. Ovdje Je donesen izvornI tek$t I prlll\lod brk lJ!

41 I H,vzljl Hasandecht. n. d.

SH.

120, 121 . Ovdje je donesen Izvorn, Ilkst, pnJevod druge PIH-

me kOla Ima sedam stihova

127

RUKOPIS 593, INV. BROJ 600

Na listu 7a ovog rukopisa nalaze se dl/ije rubaije koje je spjevao Dervi!'paa
Bajezidagi. 421 Rubaije su na turskom jeziku.
RUKOPIS 667, INV. BROJ 31
Na listovima 77a do 78a ovog rukopisa nalazi se gazel od pet stihova i jedna
arkija od !est stihova koje je na turskom jeziku spjevao !ejh Fevzi Mostarac, mostar
ski muftija i muderis, umro oko 1160. (1747) godine. 431
RUKOPIS 715,INV . BROJ 657
Na listu 7b nalazi se jedan stih (mufred) u kome se spominje Mostar, od ne
poznatog pjesnika ali sigurno roenog Mostarca.
RUKOPIS 749, INV. BROJ 695
Fragmenat monografije (manakib) hadi Mustafa Sidkiefendije Karabega, mos
tarskog muftije od 1857. do 1878. godine, !to ju je napisao uenik mu hadi Abdu
lah efendija Ridanol/i.
Poetka

oVdje: ...... fa na~ara bi na~ari alfibrati. ..

Rukopis ima 25 nepaginiranih listova veliine 25 x 17 cm, na cijelim stranica

ma po 21 redak. Pismo nash i nevokaliziran. Papir svijetlout, poveza nema. Na arap
skom jeziku.
Rukopis je o!teen i neki listovi djelomino nedostaju. Tekst ovog rukopisa je
potpuno identian s dijelom teksta rukopisa 29, inv. broj 375, koji smo ranije obra
dili.
RUKOPIS 751 , INV. BROJ 685
Na listu 30b ovog rukopisa nalaze se dva kratka citata iz djela ~rh !ir4'at
al islam koji je napisao !ejh Ali efendija, blagajski, a prije mostarski muftija. Osnov
no djelo ;ir' at al islam (ustanol/e islama) napisao je Rukn al islam Muhammad b. Abu
Bakr Imamzade a!.;ergi alHanafi, umro 573. (1 177) godine. 441 Djelo obrauje pi.
tanja iz vjeronauke i moralke, a raeno je na temelju tradicije (sunnet).
Prvi citat poinje rijeima: Hu km ali mani itnani, a drugi citat rijeima:
IClam anna sababa aljmani ilnani ... Ispod oba teksta stoji napisano: Fi !arh !irfat
alislam li mavlana aHajh almuhl bi Mostar sabikan va bi Blagaj hal a afa "anhu.
Na temelju ova dva citata moe se utvrditi da je !ejh Ati efendija b la gajs~i, pri
je mostarski muftija, napisao komentar djelu Si""at alislam koji nam se, po svoj pri
lici, nije ni u prepisu sauvao. Dalje se moe, kao sigurno, zakljUiti da je spomenuti
!ejh Ali efendija bio uen ovjek i da je roen u Mostaru ili u Blagaju.
421 Rubalja Je pjesma od

el!n

polusllha odnosno dva stIha kOil se nmUIU aa ba.

4310fernal ehaJI. n. d. str 293-295.

OVIh ~eJhFevlli,"lh pjesama

303-305. Ovdje je donesen IzvornI takst I pnjevod

441 FehIm Spahe, Arapski, perzIjskI I turski rukopISi hrvatskih zemaljskIh muzeja u Sar81evU.
Sarljevo. 1942. Slr_ 41

128

OI/aj ~jh Ali efendija je, mislimo, Identian s Ali efendijom Dabiem, sinom
~it'Huseinovim, koji je bio mostarski i blagaj ski muftija i koji je umro u Mostaru

1225. (1810) godine. On je 1803. godine prepisao prvi svezak pravnog djela Gami '
an-nu~ul va lam le aP'u~OI, komentar djela Multak.a alahbur) i 1806. godme drugi
svezak istog djela (Arhiv Hercegol/ine SS, 101/, broj 572 I 60. inv. br. 564).

9 -

Anali

129

SUMMARY

THE WARKS AND SOME SHORTER LITERARY ESSAYS WRITTEN IN

ORIENTAL LANGUAGES BY BOSNIAN AND HERZEGOVINIAN MUSLIMS
WHICH ARE KEPT IN HERZEGOVINA ARCHIVE IN MOSTAR
The writer of the article has analysed eight manuscripts which are written by
authors born in Bosnia and HerzegolIina and which are a part of the collection of
Oriental manuscripts of Herzegollina Archive in Mostar. The article also deals with 15
shorter essays written by Bosnian and Herzegovinian authors, many of whom were
unknown for the science until now. The date revaled are very helpful in making
complete our knowledge about some writers, rather forgonen in the recent past. This
work cOllers also all the notes found in the Herzegovina Archive which are supplying
us with new details about cultural and scientific history of Muslims in Bosnia and
Herzegovina.
While analysing the works of Sheik Yuyo and Ibrahim Opija the author of the
article also dealt completely with the literary works of our national writers found
in the library of mIs instItution.

130

Salih Trako

DURARU'L-I;tUKKAM SA MARGINALIJAMA
BEOGRADSKOG MUFTIJE ALI EFENDIJE
U zbirci manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu srazmjerno najvei broj
djela je iz podruja !eriatskog pozitIvnog prava i pravne filozofije. Radei na kataloikoj obradi ovih manuskripata naiu panju je privuklo djelo pod br. 3989. Rije je o
ieriatskopravnom djelu Duraru'J.I;1Ukkam
arl)i Gurari'/-ahkam ("8iseri sudaca",
komentar djela "Uzorci zakonskih propisa"). Oboje, i osnovno djelo i komentar, na-

fr

pisao je na arapskom Mulla Husraw,poznati pravnik, trei po redu !ejhulislam osmanski iz doba vladavine sultana Mehmeda 11 Osvajaa (vladao 1451 -1481 " izmeu godine 877 i 883/1472 i 1478, kako je to ve poznato, a utvreno je i na kraju ov09, II i
ostalih primjeraka ovog djela koji se u Inst itutu uvaju. 1 I
Puno ime autora je Mulla Muhammad b. Feramerz b. 'Ali, poznatiji kao Mulla
Hu sraw ili, kako navodi Mehmed Tahir, Husraw Muhammad efendi Siwasi-Mulla
Husraw. Prema jednoj verziji, on potjee iz lurkmenskog plemena Varsak, a ro
en je u selu Kargin izmeu Sivasa i Tokata u Anadoliji . Prema drugoj verziji,on je sin
jednog francuskog oficira koji je primio islam. Trea verzija (Hoda Saduddina, pozna
tog osmanskog historiografa iz 16. stoljea) kae da je sin jednog ob r aenika u islam.
Neko vrijeme bio je muderris medrese ah Melik u Edreni. Godine 832 / 14 29. postao
je kazasker (vojni kadija) Rumelije. Poslije smrti Hidr.beya,21 glavnog kadije Istanbu11 U osmanskoj carevini "!eyhulislam" je bio visoki carski funkc ioner. drugi po rangu umlOlS '
larskom koru, odmah IZB "sad rl-a zama" (miniSIra predsjednikal, N8dlelnolt teyhulil8leme
bila je izdavanle pravnih mitljenj. (fIIVI, decizijal o najva2nijim pIIanjime u vj.rlkom i poli
ukom !IVOIU zemlje. e uz 10 I vrhovni nadzor nad sudstvom i prOS\ljetom, dakle rHO' mi
nlstra pr~e I prosvJele u Osmanskoj carevini. IV Id. ~msuddin Sami, a.mu.. i lunu,
Istanbul 1317 110991, SH. 792.
21 1j iqrbev 11407-14591 je poznati urnjak i pjesnik osmanski. Potomak je u svijelu poznalog
duhOvIlog ~Ijivine Nuruddinhod!e (Nasruddln-hod!a je tlvio u 13, sloljtu u doba v'lIdav,
ne seldtuklh Tureka u Maloj Aziji, a umro je 1284. g. Na groblju u Akhhiru se nalezi nlego'
vo ureeno lurbe, a na kep'il se nalazi I jedna manja prostorija,
spomen-muzej Nesruddi
nu na ,jlm ZIdovime se nalaze eksponall slika i Nasruddlnovlh anegdotal. ~ IQr-bev je po
naret'lenju sullana Mehmeda Fallhl doveden iz Slvrih.sara I poslavijen za prvog kadiju lslan

9'

131

la, Multa Husraw ga je zamijenio (863/1458), a uz to postao i muderris Aya Sofiya

medrese. Prilikom jedne proslave postavljen je MuHa Kuran; Ahmad ~emsuddin ef.3J
da sjedi caru s desne, a Mulla Husraw s lijeve strane, pa se na to Mulla Husraw uvrijedi
i povue se u Bursu. Fatth za to saznade i, da bi ga udobrovoljio, pozva ga u Istan
bul i nakon smrti ejhulislama Mulla Fahruddina 'Agami, postavi ga na njegovo mjes
to 865/1460. g.41 Umro je 885/ 1480. g, u Istanbulu. Prenesen je u Bursu i sahranjen
u dvoritu medrese koju je sam podigao. Izaao je na glas kao vrstan uenjak. Na njegovu nadgrobnom nianu zapisane su ove rijei :
..r--,.J ,

J-:'l'>

.J/.J 1

~~

'-' J

I .>

.> ..J.J J..J I 1..-.0>- ~

.;-" -,.--ls
.r' I

c.~

J~":' .; 7" J~ Lo

"Izvor znanja i umijea ; nasljednik znanja najboljeg ovjeka (Poslanika Muhammeda) ;

kao sunce blagotvoran; pisac djela Durar i Gurar; na multa, ueni kadija
Muhammad Husraw" .

uenjak

Koliko je njegovu u enost cijenio i sultan Mehmed Fatih govori i ovaj sud koji
je o njemu izrekao: "Zamanimizin Abu Hanifesidir". - On je Abu Hanifa naeg vremena. SI U spomen na njega u Istanbulu je podignuta jedna damija. 61
Mulla Husraw je napisao mnogo djela. Postoji verzija da je pisao po dva lista na
dan, pa su iza njeqa ostala mnoga i vrijedna djela, a najpoznatija su:

1. Mlrqar wa Mir'Ar - djelo i komentar toga djela iz podruja eriatskopravne

filozofije, napisano 875/ 14707 1. Posvetio ga je Mehmedu Fatihu. Autograf tog djeo

bula . Zbog mskog rasta prOZVin Je '''ilim tagarel(ll"

torbica znanla. Njemu se pnplsuje Izum,
da se pomo<:u brojane vrijednosti "ebded" slova obilleavaju znaajnljl datumi - tantu kod
IslamskIh naroda, a tO se smatra posebnom knjl2evnom vrstom za koju eutor, pored uen05ti,
mora posiedovali poseban dar i smisao za komb,nator,ku l;Iiqrbey je umro 863 / 1459. g.
Istanbulska etvr! Kadi.koy Je nazvana po njemu. IVI~e o I;il11rbeyu Vid : Mehmed Tahir,
Osmanil muellifleri, I, 290 i Islam An siklopechsi. V. 471 . O Nasruddlnhod2i op~ifllije vid .
Enzyklopaedle des Islam, 111,9469481.
3) Ahmad Semluddm b. Ismail b.'U\.lTlan alKGriilll 1813893/ 1416 1488) Je Jedan od najveih
ueniaka iz doba vladavine osmanskih sullana Murata II Ivi. 14211451), Mehmeda II Fatiha
(vl. 1451148111 BajazIda lj IVi . 1481.1512) . Izmedu mnogih Visokih poloaja o"mgodina
Je bIO na dunosti ~ejhulislama, od 14801488. g., kao etvr!1 po redu ~ejhul lslam osmanski,
koji Je na taj pol02aj do'ao Iza smrt. Mulla Husrawa. Kada Je Fatih, prti' dolaska na prijesto,
boraVIO kao namjesnIk (vaIljaj uManisi. Kuranl mu Je bIO uItelj . Napisao je vi~e diela iz
podruja !Umaenja Kur'ana Itefslr), Islamske !radicIje (had,S), ~eriatskog preva Hlkh), Umro
Je u Istanbulu 983/1488. g I pokopan u haremu dlmlje kOlU Je dao sagradIti u Yuksek
kaldlnm, sa lijeve strane stare tramvajske hnlje AksaraJTopkapl. O MuHa Kurani.ju v.djell
lanak Ahmeda AIHa u Islam. anslklopedlsI VIII, 406408.
~elhullsJamu Mulla FatJruddlnu ~A(l8mi vICe vIdleti' dr A. AI
tunsu, OsmanIl wyhullslamlan, Ankara 1972. str. 4-5

4J O drugom po redu osmanskom

5) Nu"min b . Sabit Iro.

80 / 699 ; umro 150/769. g.l, veliki prevnl uenlak, osnlva hanefljske

pravne Skole. optenitO poznaj kao Imam Ar zam - najvei uenjak u vjerskim pltanjlma.Opilrnlje o njemu vIdielI' Enzyklopead.e des Islam 1.96.

61 V,dleti Islam anSlklOpOOISI V, 605; Or A. Altunw . Osmanh tayhullllamlan, Ankara 1972.s.

6'
132

la se uva u biblioteci Yen i Camii u Istanbulu. O ovom djelu napisao je glosu

71
(haiyahl izmedu ostalih uenjaka i Mustafa Ejubi - ejh Jujo iz Mostara.
2. Duraru ' lhukkl!lm fi arhi Gurari' l.al)kam
I ovo djelo je posveeno Mehmedu Fatihu. Autograf djela uva se u biblioteci
Koprulu u Istanbulu.SI Ovo djelo spada medu najpoznatija djela iz oblasti eriatskopravne prakse i imalo je vrlo iroku primjenu u sudovanju u osmanskoj carevini, dak
le i u naim krajevima. Podijeljeno je na glave (kitab - knjiga), koje se dalje dijele na
poglavlja (babI. a poglavlja na odsjeke (fasl). Sadrhjem ono pokriva sve oblasti fikha
(e'riatskog prava). Da bismo dobili kakavtakav uvid u sadraj djela. ovdje donosimo
naslov glava:
Knjiga o

istoi

i~enju

Knjiga o islamskoj molitvi - namazu

,-,~I
d

.J~..J I ..... l:...."

.: .,s. .;~! r ..... l..:..s

Knjiga o vjerskom porezu

Knjiga o postu
Knjiga o

hodoa~u

'-'""'..1 k. l.:.5
~ I ~ l.:..5

Kabe u Meki

Knjiga o vjerskom prinoenju ~rtve (kurbana)

J....,.>-J"j I ..,.. I...;.~

Knjiga o lovu

>-,. ...J I ~

Knjiga o klanju livotinja

Knjiga o

voenju

rata

Knjiga o pokudenim djelima

Knjiga o braku
Knjiga o dojenju i srodstvu po mlijeku

oslobaanju

Knjiga o

skrbni~tvu

robova

Knjiga o zakletvama
Knj iga o kaznama

piima

Knjiga oprestupima
Knjiga okrvarinama
Knjiga o globama
71

l..~r

~I

'-:-' l...:...5

...5..11 ~ l.:.5

e '..50..,-_11 ~ l.- .5
t

l.., .. J I "

l.:.5

3J..b..! I "

l.:..5

<.J l.:~J I ~

l.:.s

.)' )..11" l.:.s

L....,.)' I " l.:.s

o ) o.o.J I ~ L-...5
:w _.-..1 I ~ l.::.5

krai

Knjiga o opojnim

L.-...J I ~ l.:_~

.;...1 ,.,.....J1

Knjiga o razvodu braka

Knjiga o

l.:.5

c-' L..>-I I ~ 1..:.5

o

Knjiga o obradi zapuhenih zemljita

Kn j iga o

~L5

d.... ..r-"j r .....

LS

~L~I~l.:..5

L~JI ~

l.:.s

J...ol~.JI"l.:S,

o SelhJull kod nas je pisano u v~e navr,,, ... Najiscrpn'le o njemu vIdIelI' dr H'ulm Sabaoovo<.

Mustali b. Ylisuf A,vub', alMoslirl. PriloZi za Orijentalnu Idolog'luVIJI IX. $aralevo 1960.
lt. 293S; I KnjitevnoSl MusiimanIl BIH nil oriJenlallllm jezICima. S",etlo5t, Sara,evo 197:1
$If 390410.

8) Bursah Mehmed T.h,r, Osmanh miiellillen I, 292293.

133

Knjiga

o odbjeglom robu

Knjiga o nestaloj osobi

Knjiga

onahodetu

Knjiga o

naenom

J ...;;; I _e loS
y:;...;...J I '"' L::S
.h...-..9
.. ..J.J I '-'
. L.5

predmetu

Knjiga o zavjetanju imovine - vakufljenju

Knjiga o kupoprodaji
Knjiga o pravu prvokupa

.'bJJJI

.,..l:.5

l.:..S
t -".~JI ~ L::.5
...i..i J..J I '-:-'

d ~ I ,-,t....:..5

Knjiga o poklonima

;;""""_1I '"' l:.5

Knjiga o zakupnini

..J ~').Ir,-:-,L-..5

Knjiga o pozajmljivanju i

posuivanju

Knjiga o pohranjivanju stvari

Knjiga o davanju u zalog

;;..,..~ L, J I .,.. loS

d~..1

LJ .... .r1!

Knjiga o uzurpiranju imovine

Knjiga o upotrebi sile
Knjiga o

ograniavanju

Knjiga o davanju
Knjiga o

punomoi

iamenju

tuim

kapitalom

Knjiga o udruivanju u poslovanju

Knjiga o davanju zemlje u zakup
Knjiga o davanju
Knjiga

vonjaka

i vinograda u zakup

oparnienju

svjedoenju

Knjiga o nagodbi i izmirivanju

Knjiga o SUdovanju i
Knjiga o diobi
Knjiga ooprukama

l...:..5

..r.~ I '-'

1._:..5

"

LJ').i L-JI '-:-' G.5

:u l5 JJI .c L::.5
:Ul .........JI '_." loS
4.~ ..J lA.-J I '-:-' 1......:..5

,S

.rJ I '"' l:.5

~..JI ~.JI

"" L;

suenju

.J

'J

'-:-' L...:..S

L._..J I .,.. l:.5

cl..>"

Knjiga o priznavanju i dokazivanju

Knjiga o

~ I ..J5."':J I ~

U li.5J I '"' L::.5

Knjiga o prenoenju prava na drugoga

Knjiga o trgovanju

":-' W

~.J I '-' l....:..5

i lisvanju prava

Knjiga o davanju poslovne sposobnosti

.J.J I ":-' l..:...5

J...J I .,..loS

.r1"':J I '-:-' l.:...5

L,-".J I '"' l: S

c:.J,.J I .,.. l:.5

, l.i....:iJ I '"' l:.5

d...-U r y L.::...5

l" la rl I .,.. 1--=.5

OVdje su navedeni samo naslovi glava iz ovog djela. Ukupan broj tema koje se
tretiraju, imajui u vidu dalju podjelu na poglavlja i odsjeke, iznosi 212. Njegovo
djelo je bilo vrlo cijenjeno i imalo iroku primjenu i u naim krajevima. To moemo
zakljuiti iz ovih injenica: U Orijentalnom institutu u Sarajevu nalazi se 27 primjeraka manuskripata ovoga djela. Svi ovi primjerci su vrlo briljivo prepisani, a 12 ovih
manuskripata predstavljaju krasne primjerke islamske kaligrafije i umjetnike izrade
poveza. ukraeni naslovnim vinjetama i drugim ukrasima visoke umjetnike vrijed134

nosti. 91 Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu ima takoer 21 primjerak ovoga

djela. Vjerovatno je da i u drugim zbirkama orijentalnih manuskripata u nawj zemlji
ima prilian broj primjeraka ovoga djela. U vezi sa gore ,pomenutim lijepim kaligraf.
skim primjercima (djela Durar) napominjemo slijedee:
Poznato je da se u islamskom svijetu knjiga i poslije izuma !;tampe, dobrim dijelom
prepisivanjem. Knjigu je prepisivao "hattat" - ovjek ije je zanimanje bilo
to. Likovnu opremu knjige je izvodio "rassam" - minijaturist, a uvezivao ju je knji
govezac - "mu!fa1lid" . Ovdje se podrazumIJeva umjetniki opremana knjiga. I, ako
je naruilac elio da ima estetski lijepo opremljenu knjigu, u radu na njoj su uzimala
uda tri umjetnika: kaligraf. minijaturist i knjigovezac. Razumije se da je u tom slu
aju papir,tinta. kofa i sav drugi mnogobrojni pribor morao biti izvanredne kvalitete.
Cijena je morala biti najmanje vana. a bila je, razumije se, vrlo visoka . Naravno da su
takvu knjigu mogli imati samo bogati. Jeftinija knjiga, ona koja je prepisivana bez
umjetnikih pretenzija svakako je brojnija. injenica da se u naJoj zemlji, uz sva stra
danja knjiga u ratnim prilikama. poarima i drugim potresima vremena. sauvalo,
cijenimo, oko 50.000 manuskripata. rjeito govori da je i u pro~Iosti knjiga bila kul
turna potreba na~a ovjeka. Pri tome treba imati u vidu osmanski sistem ~kolova
nja koji je omoguavao opismenjavanje u arapskom pismu j obrazovanje u smislu islamske obrazovanosti i kulture, u emu je uzimao uea muslimanski dio stanovni~t
va ovih krajeva . Ostalo 5tanovniitvo. kransko i jevrejsko. ~kolovalo se u svojim
konfesionainim lkolama . 10 )
Nakon kratkih podataka o Mulla Husrawu i njegovu djelu Duraru'l-t)ukklm
prelazimo na opis manuskripta tog djela koji se nalazi u Orijentalnom institutu (br.
~irila

39891.
Manuskript je u konom originalnom povezu sa "~msama" utisnutim na sredini korica i preklopca (otrgnutog od korice), prilino ouvan. Papir potanak. gladak
dobrog kvaliteta. Naslovna strana rukopisa ukra~na vinjetom izraenom u zlatnoj
boji sa upisanom "bismillom". Listova 351, veliine 20,5 x 14 cm. sa originalnom
folijacijom. Na stranici 27 redaka, vel. 16,5 x 8,2 cm. Pismo "nestali k". positan, i
tak. Tinta crna, II u naslovima crvena. Tekst uokviren tankim crvenim linijama. Tekst
osnovnog djela (Guraru-I-a~kiiml nadvuen crvenim crtama. Na poetku manuskripta nalazi se pet nenumeriranih listova na kojima je ispisan kronogram od nepoznatog
autora (tarih) o smrti MulJa Husrawa, koji glas;:

9) Pored arhlleklure kao osnolIne IIrSle umjetnosti kod Islamskih naroda SI nj99ollalo i zidno
slikarstvo, rezbarstva, reljefnI umjetnost. umjetn;ka obrada kamenI i druge vrsta StO se tl'
. k.parstva i IIIkarSIva. poznato ie da le Islam. IZ razloga oullanja lSlog monol8ll1lkog
poimanja Booa. pr.jek.m okom gledao n3 "ajanje shkanje O"jeka I ilVOlinja (dok Je d.ka_
nje biljnog $\lIjeta mnogo njegc""lno). U pogledu slikarstVI vremlnom je tl Mtnea otupila. dok
je Io:..parstvo u IslamskOj umletl'lOstl ostala po stram sue do danas. SlIkarsk. I kiparski 9IIrl.je
Iliamskih naroda pored gore navedemh grana umjetnoslI skazlvao Mt i "praznio" u kallgr.
fiji - posebnoj vrsti umjetnosti tj. u dekorativnom pisanju arapskog pisma; zatim u izradi
arabe$lka - mlmjllura $I floralnim motivima u naslovima kni'9a - manusknpata I poglavlja u
njima te u mud.tehukom umiJKu _ umletnlt:koj izradi poveza I uveztvanja knjtg.l. I u ovoj
Vrsti um/etnosli om SU dostlgh vrlo Visok domet, a posebno u kahgrafskom obilkO\lanJu arap Ikog pisma (,dm-, han ili fann-t han) $Ivorili su desetak osoovmn vrstI i VI" desetina pod .
vrsta. U Vezi s tlm rastao je I smisao i ielja ZI posjedovanjem Mtetskl opremljene knltge. ko,1
. Iluiiii i kao knj'9l , i kao um,etnlkl predmet i ukras.
10) ZI rlnlji dugi peflod !.kolovan/I I prOSIIJKIVanja u ~Im kra,evlma le pon~tO pisano. Ih nema

ni jedne monografiji

toj te"" kOjI bl SVIkOIkO bill zammljlVa

135

t..5J.r- .!.l.~J
..JJI

u . . . J ...s.J-.J ..... ~-;I

uJ

~ JJ

...s'

~ . . .....I ...s~-:rS

e- I
.S .) J - - > I

..:u.....

J-,~

l> ...sJ..J"""" J ..,J L........::

,..s-

.l....,;.

vJ L......J l>

OJ:>-

......... -' r - - .!L:...> l. -->

JAl

Tarih (kronogram) o smrti Husrawa, pisca Ourara:

O alosti, car carstva vjere,
Ode s ovog svijeta, razori se kua vjere.
Kakva je fuga ako je odvojen od asti ovoga svijeta? !
Uzvi~ena Istina mu je podarila tast drugoga svijeta .
Za dokument o postavljanju na poloaju dostojanstvenika u raju.
Napisali su "tarih" : Carski poloaj!

.-=--

Brojana vrijednost slOViD,

II~... (carski poloaj) iznosi 885 tj. hidret
ska godina odgovara 1480. g. nove ere, tj. godini smrti Mulla Husrawa. 11' lza tariha
slijedi nekoliko fetava ejhulislama Abu'ssu"uda 12 te upozorenje na pogrdna mjesta
u djelu od uenjaka ivi.zade. 131
111 OvaJ ISII " tanh" na laZI se na kralU drugog lenog prlm Je.ka ovoga djela (Orijent. inst . br.
39601, a UlIO na ISlom mt~IU lap,san le I sllJedK t " Ianh" na iIf~kom '

\J li ..s~\rl j \J~
V\",:' lo' :u '" li

\J~~\S":,..Jlj~j
~\~ -...J. s Wl~_)

..... ~I j cJ\S.Ai J~
\- ... j-OJ " r'--" I..... ~

W.l(Jo!O~ ..j.:..~
' I M .t

~)"""(Y.r,...J

U woje doba Husrev biia~e

Uenjak kojt Je 13ffiOStaJno Izdavao "felve"
POSjedovao je t lnanJe i sposobnosI za "fetve"
Obno Je klanjao, a danlU POSl tO.
UmriJe jednog pelka U mjesecu !abillnu,
Zaspa u posIeiji tasli t ugleda,
On je "merhum" koji trna svol "!ann",
"Neka je !Iajna Bot ja mtiost na nlegll"
Ni na jednom ovom "tarihU" autor $.II mje kazao, il vrlo je vjerovalno da oba "lar tha" POlJKU
od tstog nepoznatog autora, Osu]" toga nalaztmo t druge "tarlhe" ne u PJesmi, nego u obltku
jedne retenice kao :
.. vt.u10"""'-,~1.. "Umro je prvak utenjaka", th u obliku jedne njei 911011111nll konJtrukC'l1I kao :
.JJ~ ('I.;
;!:l\Irwlak Ourar . Zbir broj.ne vr.,ednoJIt svakog
ovoga lartha -

(.);::>(\;0- .. \..Wlu-!-J..:..'--U\.,)~~I~"'.J)
tlOosi 885, lj . hidtreuku godinU smrtI Mulla Hurawa 11480 g. nove erel.
121 M~h medAbu s' su'ud elendi 1149015711lv, ljodfa Celebl, poznali .e.utenlak , teunaesll lJQ
.edu wlhu ltslam osmanskt, Tu Je dutnoSl vrttO 29 godiNi, u dob.." vladaVine osmanSkth $0 118 -

136

Nadalje je ispisan iscrpan sadraj djela tj. sa navodom naslova i glava (knjiga
Kitab).poglavlja (bab) i odsjeka (fasl). sa oznakom broja lista na kome izlaganje odre
ene materije poinje, a uz tO i slijedea zanimljiva bilje~ka:

.o~'~~_u!

v-'.--"

..s,J-_ ___ ~1

~-'

..... _

( I )

L.....: ....J...JI

J"-'~ .rl -,I

L..J~I

... y..r..J1

....... ,.00 I.

.."...~...JI

,_> -' -' r-1'.>

. "I
.>.;...,

>--

".L. .....--JI

.......

""--...JI

~1.)J>""....r-

I -, 0 l.

o'

L:.5 "- ~ .......

.>t

.r"-'-...JI

-,-,.0 L ~ L.-....JI

.~ I

...

d~l...

..

~I

IJ~-~

13-'

;"".>,I.r- ~u. .>

~ l5...J I

"One biljeke u ovom asnom rukopisu na ijem se zavretku nalaze kratice

r tr! potjeu

iz pera naeg u.itelja pre~inulog Ali ..efe~dije iz ~.tipa, muf.tij~ u

Beogradu, a prepisane su mOjom rukom IZ njegova vnJednog pnmJerka djela Ourar i Gurar - neka mu Uzvi~eni podari svoju obilnu milost, neka mu je
zemlja laka i neka mu raj uini boravitem.
bogOmhienom

A prepisiva je dervi Ali. sekretar na slubi kod nj~a, koji moli nj~ove prija'
141
telje da mu pogre~ke prekriju skutom svoga oprosta.
Ovaj primjerak djela Durar nema biljeke o prepisu pa ostaje sada otvoreno pi
tanje gdje je, kada i od koga je prepisan.
Na zatitnom listu na kraju stoji biljeka koja moe biti od pomoi i u rjeava
nju pitanja prepisa ovog primjerka. Biljeka glasi:

~J...... l- .>.ic l5 "-~....

tJ......
H

A,...-I.>

d~

d~

.J";':-> J

d-::-~ .> J:"""

...sJ

" Iznos 2BO. Cijena papira i iznos zajedno 300.

Poklon katiba preminulog Mustafa-efendije iz kasabe Grgurevci, umro u Mitra
vici - neka je na njega obilna milost Nj~ova".
naSuleimana Kanuni (Zakonodavca, vl. 1520-1566 9.1 i Selima 11 t\l1. 1566-1574 g.), Napisao
Je mnoga prozna diela, a I pjesme na arapskom, turskom i perZIJskom. Poznata je narOlto
nlegova zbirka fetvl (pravnih decizIjal. O~irnije vid, Dr Abdulkadir Altun5U. Osmanji &eVhul
',slamlarl. Ankara 1972., Str. 28-34

13) Koda Civjzada 'evh Mehmed Mutlyddin efendl Iro. 1476, umro 1547) poznali Je pr8llnl
uenjak, jedanaesti po redu !ejhulislam osmanski. Izmeu oSlalth djela n8pIIlO je i zbirku
'etvi (felwa med!mu8$I).
Vi~e o njemu vid. Or. Abdulkadlr Allun5U. Osmanit 'eyhul'lslamlan, Ankara 1972, str.

2223
rt jelko se susreu lulce u
nlU ,. kao po pravilu, UpotrijebIO stranac -

14) Predzadnja njet u 0\10, btljHki Je perlIJska - dmenskut, Vrlo

lltO

arapskom tekstu,
Nearap

il

ako se koja gdje I

nae,

137

Iz ovih bilje!aka doznajemo nekoliko injenica vanih za naJu kulturnu povi

jest, Jto nas je potaklo da se osvrnemo na ova; primjerak djela :
1. O)laj primjerak djela Durar je prepisan iz drugog primjerka bo ga je posjedovao beogradski muftija Ali ef . tipljanin, na kome je on lino prav io biljeJke i davao svoja tumaenja odredenih mjesta.
2. Prepisiva ovog primjerka je Dervg Ali,sekretar beogradskog muftiie Ali ef.
Stipljenina, koji je prepisao i marginalne biljeJke, i citate iz mnogih drugih pravnih
djela koji su se nalazili u primjerku Durara ho ga je posjedovao beogradski muftija
Ali ef. kao ho je prenio i biljeJke koje je na tom svom primjerku ispisivao spomenuti
beogradski muftija osobno, kao svoje vlastito miljenje i tumaenje odreenih mjesta
u djelu Durar.
3. Iz druge gore navedene biIieJke, koja je bez datuma, ati je takoer pisana istom rukom kao i cio ovaj manuskript, moe se izvesti slijedei zakljuak : BiljeJku je
bez sumnje zapisao prepisiva djela, spomenuti dervi Ah 'a. budui smo utvrdili da je
on prepisao ovaj primjerak DUrara, iz biljeJke dalje poznajemo i zakljuujemo: Cijena usluge prepisivanja je iznosila 280 (aki); cijena papira i usluge prepisivanja zajedno je 300 (aki)_ Cijenu je platio izvjesni katib Mustafa ef, iz kasabe Grgurevci (danas
selo kraj Sremske Mitrovice) koji je umro u Mitrovici. Budui se u biljeJci za njega
kae da je preminuli, vjerovatno je da je naruilac prepisa umro u toku prepisivanja
ovog primjerka.
Da sada vidimo ha u djelu ima od onoga Jto je u gornjim bilj~kama navijeJteno.
Prvo Jto udara u oi je to da je rukopis u cijelom djelu, to jest u tekst djela, i
marginalne biljeke, pisan istom rukom kojom su pisane i bilje~ke koje smo gore citirali, a to znai da je prepisiva ovoga manuskripta zaista gore spominjani dervi! Ali,
sekretar beogradskog muftije Ali ef. tipljanina . Nadalje na marginama se nalaze
citati iz raznih pravnih djela i zbirki decizija, citati iz poznatih rjenika arapskog je
zika u vezi s tekstom ovoga djela, a uz to i biljeJke koje je beogradski muftija Ali ef.
tipljanin, kao uen pravnik pisao u svom primjerku Durara . (Od poznatih autora ejtiraju se Mubammed alWanl (umro 1000/ 1591), Ahi elebi (umro 1013/ 1604. g.);
'Azmi zade (umro 1040/ 1630) ; UrumbiliilT (umro 1069/ 1659) i mnogi drugi) . Prepisiva ovog manuskripta derviJ tAil je to sve prenio iz rukopisnog primjerka bo ga je
posjedovao njegov Uitelj beogradski muftija 'Ali ef.
Dobar dio marginalnih biljeaka, kako je ve istaknuto,Su upravo glose beograd
skog muftije 'AlT ef. na pojedina mjesta u djelu Durar. Njih ima vire od sto, a nalaze
se na listovima: 24, 26, 27, 28, 38, 57, 67, 68, 74, 76, 89, 90. 100. l 01, 102, 103,
106,112,114,118,119,126,131,134,144,146,142,150,166, 167, 176, 177,

183. 195.197.198.199.222.224.225.226.228.231.238.239. 246. 255. 260.

269. 273.282.283.284.285.287.288.296.298.301.303.305.306. 318. 319.
308.316.318.319.320.321.322.324.325.328.330.333. 334. 335. 337. 338.
340,345,346, 347, 348, 349, 350, 351.
Prepisiva DerviJ 'Ali, iza citata, biljeaka svoga Uitelja Ali ef . naj e~e njegovo ime potpisuje skraenicama, Qnako kako je u bilje~i naznaeno, tj . sa "t .J i
{~to najvjerovatnije znai:
<SAJ.\},s('.f..}J l. Meutim, na desetak mjesta kae
sasvim decidno, bez skraivanja, kao na kraju biljdke f1.27al ovako :

138

(Ovo sam na~o u primjerku Ourara Ali ef. muftije u Beogradu) ili (1. 102b):

dk. 0- ~ ...-:-......J I

...-J.<

L. J l.:....)'

Mi~ljenje na~eg uitelja Ali ef., preneseno iz njegova rukopisa, ili (1. l03b):

(Prenio sam ovo iz primjerka naeg uitelja Ali ef. muftije u Beogradu) ; ili (1. 344a):

:.. ~':J I ";J,...;....JI

u...L:

LJ L:-I

d.>~ ~

cI...=.J-::--.> 1.i.5

JI ~.l;..,)' L. .:,-,J L.JI

(Ovako sam na!ao u primjerku na~eg uitelja Ali ef. tipljanina, nadlenog za dava
nje fetvi u Beogradu).
Odluka prepisivaa (dervi~ Ali) da napire gore spomenutu biljdku i ukae na
kratice kako e oznaavati citate svoga uitelja, lasno govori da ga je mnogo uvaa
vao; a njegov sud se mora poitovati jer sekretar muftije je morao takoder biti uen
ovjek.

Ponavlja se sada pitanje ko je beogradski muftija Ali ef. tipljanin? Ni jedan

od autora koji su se bavili pitanjima kulturne historije ovih krajeva ne spominju ga
ni po imenu. Ovaj primjerak djela Ourar koji je prepisao njegov sekretar ~ejh Ali (ka
ko smo to iznijeli) jedini je izvor koji nas izriito obavjritava, makar j nepotpuno, o
ovoj linosti. Sada znamo njegovo ime, porijeklo, struku i zvanje, te da je i on uz os
tale uene pravnike davao interpretacije na pojedina mjesta u djelu Ourar. Kako ovaj
manuskript Durara nema podataka o tome kada ga je dervii Ali prepisao, to po njemu ne moemo odrediti vrijeme kada je ovaj beogradski muftija ivio.
Brusali Mehmed Tahir u svom djelu Osmanli muellifleri, u pasusu o Beograda
ninu Muniri (ci ld II, str. 26). kae pri kraju tog pasusa i ovo:
0JJ1 ~

dJJ,)..;...,i1

.i~I..r.i J ~d.-::-_l::..

~s LJ J....! I .:.:.. L.;J

d..)....:J l.-.~J

~~-d...".>I...I~ e..J":' d..:. I j

j-I

J';":";""~

l.:.: , . '{'

~J""'.)~ ....t-a

~.J..JI .>

"

...r-:- J....&..:-

" I Ali efendi, koji je umro u Carigradu 1029 (1620) je u enjak koji potjee jz Beo
grada. Ima zasebno djelo o leriatskom nasljednom pravu i glosu na komentar djela
Sira4iyyah od Mulle" .151
Brusali Mehmed Tahir slino je postupio u pasusu o Mostari Mahmud efendi,
koji je bio kadija u Halepu. Pri kraju tog pasusa on veli:

15) Cjelo o !enaukom lllsljednom prlrYu AIfariM;1u'$-sir8?!lvyah lli kratko AI,slrag1Vyah napisao
j. SlriQuddln Mutlamm.:! b. 'Abdurra!id as-SBiiwandl U:1V10 oko 600/ 1203 g.). Komentar
toga djela napisao Je Slhlbuddin as-Siwkr ili Mawlana Sihibuddin K.:!, Mel:lmed TahIr kate

da je i Ali ef. iz Beograda uenjak koii je napisao glosu I}I komentar As,slr:r4,yveh odMuUe,

svIkako j. mislio na kom.ntar Mu", SIhabuddina Siw3Si. (Op!lrnije vid.: W Ahlwardl. Ole
Hand5Chnftenverzelchntsse der Konigllchen B.bliothek zu Berhn. vlerl8f Band. Berlin 1892,
str. 196 197 .

'39

 ..JJ->j~

"I Ahmed ef., pisac djela Fatawayi Ahmadiyyah je uenjak porijeklom iz Mostara".
Poesto a slino postupa i na drugim mjestima u svom djelu. ini se u sluajevima
kada nema dovoljno podataka o linosti, pa je onda uzgred spominje.

Ako Mehmed Tahir govori upravo o linosti beogradskog muftije Ali ef., a
nama se ini da je o njemu rije, onda se podaci koje nam on prub ctopunj:lvaj u sa
ovim iz manuskripta koje smo iznijeli i donekle upotpunjavaju biografiju ove linosti.
Prema onom ho nam ova dva izvora pruaju znamo sada slijedee:
Ali ef. je roden u Stipu mtibil.vjerovatno polovinom 16. stoljea, s pretpostavkom da je ivio oko 70 godina. BIO je na poloaju muftije u Beogradu, to jest muftija
znaajnog grada u sa ndaku, a to znai da je morao biti vrlo obrazovan i sposoban
pravnik. Napisao je, koliko se zasada zna dva jela iz podruja ~eriatskog nasljednog
prava, i to jedno samostalno kome zasada ne znamo naziva i glosu na komentar djela
Siragiyyah. Tome sada treba takoer dodati marginalne glose na djelo Durar (o emu
je gore bilo rijei). Umro je u Carigradu 1620. godine.
Osim ovih oskudnih podataka o ivotu beogradskog muftije Ali ef. $tipljanina
svi ostali podaci o njegovu ivotu, ~kolovanju i kretanju u slubi, zasada ostaju nepoznati.
Namjera nam je bila da prikazom manuskripta Durar, Mulla Husrawa, koje je
dugi niz godina bilo koriiteno u naiim krajevima. otrgnemo od zaborava io~ jednog
uenog ovjeka s ovoga tla. Namjera nam je takoer da ovim primjerom pokaemo da
na~i rukopisni fondovi orijentalnih djela sigurno kriju joi dosta imena naiih ljudi i
njihovih pisanih djela. Ne bi se smjelo dopustiti da trajno ostanu u zaboravu naii zasluni ljudi.

140

SUMMARY

Some cultural centres of Yugoslavia (such as Sarajevo, Belgrade, Zagreb. Skopje.

PriJtina and others) possess a considerable number of manuscripts written in Odenlel

languages.
The richest collections of Mss are kept in Sarajevo (Gazi Husrev-bey's Library
and Oriantal Institute). These works include almost all branches of science but the
major part of them deals with Islamic law and judical philosophy. A number of ma-

nuscripts are written by renowned jurists whose works were often used as basis for
life practice in the Balkans. The collection of manuscripts in OTiental Institute contains 27 copies of an large juristic work: "Duraru'lhukkam", the author of which is the
famous lawver named Mulla Mohammad b. Faramerz. well-known by his other name Mulla Husraw the third of Sheik el-Islam Ottoman, from the reign of sultan Mehmed tl Fatih (he ruled from 1451-1480,

Among these copies of "Duraru"hukkam" the most interesting one is that

with marginal notes (registered in the Institute's Library under the number 39891The notes were put down by the mufti of Belgrade Ali,eHendi, an earlier native of
Stip, This essay deals with that copy of "Durar", ln addition, short blographical da
ta about their author Mulla Husraw are given, tOO The most important fact avail
able in this copy is the possibility of completing the biography of Alieffendi, about
whom was known only (from the work Osmanli muelilleri Brusali 01 Mehmed Tahir
that he was "scholar from Belgrade who died in Carigrad in 1029 (1620),"
This article presents to us, somewhat, a completed biography of another scho
lar from this country as well as some new data regarding the history of these lands -

141

Azi z

Kadri beg ov i

NEKE OPASKE O NASEM ALHAMIJADO PJESNISTVU

Jo~

je, prije vie od etiri decenije, Mehmed Handi izrekao svoju umjetniku
i ljudsku nadu da e se alhamijado knjievnosti Bosne i Hercegovine posvetiti duna
panja koju ova knjievnost bosanskih Musl imana nedvojbeno zasluuje: "Teko bi
bilo sada tano ustanoviti, kada poinju muslimani Bosne i Hercegovine pisati svojim
jezikom. Teko bi to, velim, bilo, jer to trai da se svojski j kako treba pregledaju sve

pisane stvari koie se danas nalaze. To jo nije niko kako treba izvriio, a valjda e Ul
1
neko nai, ko e uz sposobnost utroiti na istraivanju ovog pitanja dovoljno truda. J
(Podvukao A.K.l. Naalost, proteklo vrijeme nije opravdalo Handievu nadu. jer
osim sporadinih tekstova objavljenih po nekim strunim, i ~irem italakom krugu
uglavnom rijetko dostupnim, asopisima u kojima se javnosti saopava da je prona'
ena jo neka pjesma na naem jeziku pisana arebicom, sa eventualnim osnovnim po.
dacima o njezinu autoru ili prepisivau, te mjestu ili nainu na koji je pronaena i ne
kim drugim manje vanim naznakama (uglavnom s\le okolo pjesme, kao da se boje
da se ne opre na njenim stihovimal!. nije se uini l o nita, ili goto\lo nita poduzetnije i sistematskije, pa je, paradoksalno, zajedniko djelo Sejfudina Kemure i Vladi mira
orovia Serbokr08rische Dichrungen bosnischer Moslims aus dem 17., 78., und 19.
Jahrunderr. objavljeno 1912. godine ostalo i do danas, pored svih svoj ih nedostataka
najkompletnije djelo o ovoj svojevrsnoj gra n i junoslovenskog knjievnog stvaranjal
Ukoliko se, i pored toga, izvri upored na analiza dosada objavljenih tekstova na na
em jeziku o alhamijado knjievnosti Bosanskih Muslimana zapazie se stanovita skepsa i neka udna rezerviranost kada je u pi tanj u pokuaj njezina um je t nikog, knjievnoestetskog ili idejnog valoriziranja, naravno ako se apstrahiraju ture i niim argumentirane postavke o njenoj knjievnoj nevrijednosti, kao ho je ona Stojana Novakovia: "Sve su to travke bez soka i sa suhe zemlje koje su se odmah s poetka pri
samome klicanju suile izgledajui ute i popijene",21 ili jo neke sline postavke iz11

Mehmed HandI : KnJltevni rad bosanskohercegovaklh muslimana, Sarajevo,

Str. 81 .

21

Slojan Novakovi : PnlOll k ISlonJI srpske knptevnostl . IV _ Srbi MuhamedOVCI I turska pismenost. - Glasnik Srpskog uenog dru~l\Ia. knjiga IX. sveska XVI (XXIVI
staroga
reda. Beograd, 1869, str. 220-225.

1933.,

143

reene od muslimanskih autora. 31 Autori ovih napisa O bosanskohercegovakoj

alhamijado-literaturi, kae Muhsin Rlzvi. 41 bave se uglavnom viJe biografskobibliografskom problematikom i utvrivanjem identiteta pisaca i njihovih djela. O
sadrini ovih pjesama i spisa oni se izraavaju ~turo, sum arno i uopeno, i ne pokuavajui da poblie utvrde njene pojedinane oblike i njihove derivate, dok preko stilsko-izraajne i poetske strane ovih tekstova prelaze bez zadravanja, ne daju ak ni
obrazloenja pri njihovu osporavanju i odricanju, zadravajui se po izuzetku samo
na lingvistikim i pravopisnim osobenostima ovih spisa. (astan izuzetak je spomenuto djelo Muhsind Rizvia , zapravo poglavlje toga djela o alhamijado knjievnosti,
meutim kako je ono pisano u sklopu jedne ~ire teme, to mu autor nije mogao posvetiti dOVOljno vremena I prostora, ali je barem inicirao jedan novi stav i novo gledanje
na idejno-umjetniku' komponentu alhamijado tekstova).
U takvoj konstelaciji odnosa i prilika preostaje, ini se, jedino konstatacija koja
ishodi~te
mnogo ne ohrabruje, a koja je, po na~em skromnom mi~ljenju, objektivno
takvog stanja i koja glasi: o ovoj specifinoj grani knjievnog stvaranja ne moe se
donositi neko utvreno i konano mi~ljenje, tim prije ~to je njena oblast veoma maIo, ili ak nikako, istraena. Dokaz tome je injE>nica da se u na~e vrijeme otkrivaju
mnoge pjesme, ili dijelovi pjesama, kao i neki drugi tekstovi pisani arebicom, i to naje!e onako uzgredno, prigodom,nekog drugog posla, a da .se time niko sistematskije
ne bavi, ~to jednostavno znai da je pitanje alhamijado knjievnosti na na~em tlu
konstantno otvoreno i varirajue, te da su neki zaokrueni i konani sudovi uzaludan posao, jer je mogunost demantovanja i revaloriziranja uvijek prisutna takorei
sa svakom novopronadenom pjesmom ili nekim drugim tekstom. Jedino o lemu se
sa sigurnou mole govoriti jesu dosad otkrivene; poznate pjesme i tekstovi. ak je
i o njihovim autonma veoma te~ko i hipotetino govoriti u smislu njihova umjetni
kog identiteta, jer su mnogi od njih poznati samo sa po jednom ili dvije pjesme, koje,
ma koliko bile umjetniki idejno dosljedno izvedene i zaokruene, ne mogu pretendirati na to da definiJu umjetniku fizionomiju autora I ukau na njegovu ideju vodilju, na njegov umjetniki kredo, poto je posve sigurno da one nisu i jedini proizvod
dotinog autora, jer je i laiku poznato da se iole vrednija pjesma ne moe napisati
tek tako, odjednom, iz hira, nego da ona obavezno podrazumijeva i jedno due bavljenje pjesnikim zanatom, kao to gledano sa druge strane, ni pjesnik nee prestati $
pisanjem poslije jedne ili dvije uspjele pjesme, razumije se ukoliko ga ne pretekne neki iznenadni druhveni ili lini dogaai, koji e ga u tome onemoguiti. Uzme li se u
obzir injenica da se pojava alhamijado knjii:evnosti bosanskih Muslimana vee za poetak 17.stoljea i traje jo~ i u 19. stoljeu, to ipak znai neposredniju proJIost, normalno je oekivati da u arhivama na~jh biblioteka i muzeja. kao i na drugim mjestima, postoji izvjestan broj alhamijado tekstova koji ekaju da budu otkriveni i pre3)

U svoJoJ knllnlCl Hrvatska mUSlimanska knpevnost pn,e 1878 godine, Sarajevo, 1938,
str " Muhemed Hadl:ijahi kae: "Sva je ova poUlja bez mnogo knjievne vrijednosti;
sa malo oSJeaja, ah mmalo ne zaostaje ako se.us.pore(h sa PIMniitvom InovJernih musI;
manskih sunarodnjaka u Bosm" . To svoje m'HIJenje M Hadllahl e n~tQ malo ublatit,
kasnile, Isko da u bosanskohercegovakoj knj.evnoj /'\restomaltl' STARIJE KNJiEV
NOSTI, knj I. na SIr. 226 nalaZimo nlegovo ovakvo mllljen,e "Ovdje le bosanska mUl"
manska knjievnost najblia kn,,!evnostlma drugih nallh naroda, all odma" trebu napomenulO, da pisan. spomenICi na narodnom jeziku predS13VIJsju sa literarnog gledl~ls man/e-Y"Jedan dIO nJ.hova knllfevnog slvarsnJa".

41

144

MuhsIn R'lYI: Kn"fevno It... sranle muslimanskih pisaca U Bosni i HercegOYIn. U doba
ilUsTrougarske yladavlne, knj I. Sir 29, Sarajevo 1973

zentirani javnosti, te. tako postanu i dio na~e tradicije, dio duhovnog blaga koje tako
mnogo znai i zrai u svim dimenzijama i svim dru~tvenim i ljudskim okvirima.
Sloimo li se, i pored svega, da se na osnovu dosad poznatih tekstova alhamija
do knjievnosti na naem tlu moe govoriti o njenom neito inferiornijem polohju
kada je u pitanju umjetn iko njeno valoriziranje i kompariranje s knjievnosti bosanskih Muslimana, koji su pisali na orijentalnim jezicima, moraemo demantovati mnoge postavke koje navode razloge njezina takvog konstituiranja i umjetni kog osa
mostaljivanja. U gotovo svim dosada~njim tekstovima kojima je predmet bavljenja
alhamijado literatura navodi se gotovo identian stav koji, recimo, Muhsin Rizvi
eksplicira ovako: "Tome je uzrok u prvom redu ~to su se pjesnikim radom i pisa
njem na narodnom jeziku bavili samo ljudi srednje naobrazbe i manje stvaralake
sposobnosti, koji nisu poznavali klasinih orijentalnih literatura da bi mogli stvara
laki prenijeti i asimilirati njihove knjievne vrijednosti u stvaranju na narodnom jeziku. Nedostatak vlastite originalne knjievne tradicije na narodnom jeziku, nepoz
navanje knjievnog stvaranja svojih slovenskih susjeda u Bosni i Hercegovini, koje je
po svome duhu i prirodi i inae bilo religijski zatvoreno, uinili su da se alhamijadoliteratura. s jedne strane, po svojim idejama, motivima i sadrini osloni na pobonodidaktiki vid naslijeene orijentalne knjievnosti, a s druge ~tr8ne. na muslimansku.
narodnu poeziju po obliku i knjievnom izrazu, uprotavajui ih do suhog, egzaktnog
inepoetskog izriaja".SI Prihvatimo li ak uvjetno da su ovi elementi koje navodi
Muhsin Rizvi mogli i utjecati na stvaranje i razvoj alhamijado knjievnosti, oni svakako nisu bili osnovni ni presudni.Jer, kako onda objasniti injenicu koju zapaa i
Muhamed Hadijahi : "Bilo ih je koji su pisali u isti mah jo~ i na turskom. arapskom
i perzijskom jeziku, pa su im tekstovi na stranim jezicima redovno vi~e uspijevali negoli oni na bosanskom (srpskohrvatskom) jeziku. Karakteristian je npr. u ovom
pogledu sluaj pjesnika ~jh Abdurahmana Sirrije (umro 30.111 1847), koji je pjevao
na naem, ali i na turskom jeziku. Njegovi knjievni sastavi na turskom odlikuju se
m isaono~u I lijepim pjesnikim figurama, dok su mu stihovi na na~em jeziku usiljeni, idejno rastrgani i na jednom nemoguem srpskohrvatskom jeziku".61 ~ta je to,
dakle, ho je uvjetovalo da jedan isti pjesnik razliito stvara na srpskohrvatskom i
orijentalnim jezicima. jer je u pitanju jedna pjesnika svijest. jedna misao, jedan
umjetniki izraz? Oito. nije u pitanju nepoznavanje klasinih orijentalnih literatura niti ostalih elemenata koje navodi Rizvi , ve ndto sasma drugo, odnosno tree.
Po naem skromnom mi~ljenju sredina, narod, italaka publika kojoj su te pjesme
bile namijenjene su glavni i osnovni uzronik tog i takvog stvaranja. Jer u jednoj takvoj sredini kakva je bila nda u vrijeme procvata ove vrste knjievnosti pjevati duboko
misaono i filozofski, simboliki ili metaforiki, teiti za artificijelnou stiha i meta
jezikom pjesme, bilo bi isto ~to i govoriti na kineskom iti nekom nemutom jeZiku iz
narodnih pria. ili. eventualno u to doba spominjati televiziju! Pjesnici su osjeali
~ta tom narodu nedostaje i to su mu pokuali pruiti: zato nije ni udo ho u pjesmama ima toliko didaktikoutititarnih elemenata, vi~e poruka i pouka nego iste poezije, moralnih savjeta i pobonih ilahija vi!e nego istinskog umjetnikog nadahnua,
pa sve to govori ako ne o sasvim umjetnikoj , a ono sasvim sigurno o kulturnoj
znaenjskoj komponenti koja je, ipak, neodvojiva od pojma knjievnosti. odnosno
51

Ib.d. Sir 26

61

M Had2:'iahlt; : STAnja kn,,2:evn05t. SarajINo. 1974. Str. 226.

10 -

Anali

145

umjetnosti. Uz to, treba primijetiti da je prilagoavanje arapskog pisma naem fonetskom izgovoru ilo dosta teko i muno, da je bilo dugo tumaranja i lutanja, sve do
poetka davanja izvjesnih pravila (poev od rada Omera Hume) i kasnijih reformi od
kojih je trajnijeg uspjeha imala samo ona posljednja ostvarena zalaganjem H. M.
Oemaluddina auevia poetkom dvadesetog stoljea . Tek u skora vremena, kae
M. Hand i,n nastojanjem vrijednih mualima bijae se "arebica" dosta popravila i
usavrila ba kao bolesnik, koji se pred smrt rastrijezni i osjeti da mu je bolje. Izvjesno je da je i taj elemenat imao utjecaja na formiranje umjetnikih tvorevina toga perioda, ho, drugim rijeima, znai da, u veini sluajeva, nije u pitanju bila nemo
pjesnikova da se iskae i njegovo nedovoljno obrazovanje, nego svijest o zajednikom
ivljenju i moralno-patriotska ili vjerska dunost i ljubav prema svome blinjem, bratu, komJ;ji, narodu uope. te da mu kroz stihove saOPi tu svoju ljubav, brigu, zajedniku misao i strepnju koja ih je jo vie vezala i uvrivala, razumljivo jezikom i
mi~liu koju e on moi shvatiti i razumjeti, te tako i usvojiti. U tom kontekstu zanimljivo je zabiljeiti tada~nja mi~ljenja o, kako su ga oni tada nazivali, bosanskom jezi
ku, mi~ljenja iji se raspo", kree od njegove afirmiranosti pa sve do gloroficiranja nje
gove snage, ljepote i njegovog izraza. Tako Omer HumoS ) kae: "Dobro znadi, svakom iksanu svoj jezik od sviju jezika odvee laki je,Nama Bo~njac.ma na~ jezik vorna
je lagahan, da se opi~e arapskim resmi-hattom (tj. arapskim nainom pisanja) i ;azijom
(tj. pismom) kao to je u Musafu", dok, recimo, Baeskija tvrdi da je na jezik obilniji
rije i ma i od arapskog i od turskog, navodei kako na~ jezik ima etrdeset i pet izraza
za glagol "otii", a arapski tri, dok turski jezik ima samo jedan izraz. 9 ) U ovakvim i
slinim, iako u sutini naivnim, mi~ljenjima zrcali se jedan odnos kao svjedoanstvo
spoznaje vrijednosti i vanosti jezika u kulturnom i uope drutvenom konstituiranju
svijesti o sebi, o svome nacionalnom biu i identitetu, naravno u onim tek naznae
nim povijesnim tragovima i osjenenjima. U tome, moemo slobodno rei, prelomnom dobu kada raste spoznaja o potrebi svojega jezikog osmi~ljavanja i konstituiranja jezine supstance u bie umjetnikog tkiva, deavaju se svi oni pionirski poduhvati koji oznaavaju svijetle poetke nae umjetnike knjievne batine, nae prosvjetiteljsko-kulturne misije, pa se zato o njima mora i treba govoriti i iz te pozicije, iz te
i takve vremenske dimenzije.

II
Kada smo prethodno ustanovili da se u dosadanjim l ancima i studijama o
alhamijado knjievnosti bosanskohercegovakih Muslimana vie govorilo O spoljnim
karakteristikama i formalno jezinim elementima nego o njenim sutinskim kulturno
-umjetnikim pretpostavkama, imali smo na umu i jedan sasma nesvakida!nji put tu
maenja jedne pjesme koja i nema neki osobiti umjetniki znaaj, ab zato posjeduje
misao, sigurno jedinstvenu ne samo na naim prostorima toga vremena, nego i izvan
njih. Rije je o pjesmi Muhameda Hevajie Uskufije "Poziv na vjeru na srpskom jeziku
(naslov pjesme nije Hevaiin, ve nekog kasnijeg prepisivaa). Jo su Kemura i orovi
7)

M HandI: Knjievni rad bos.anskohercegovak.h muslimana, Sarajevo, 1931, SIr 83

SI

Ib.d, str. B3.

9)

Prema knj'l' M.

146

Had'lahla

"Hrvatska musl.manska knjievn05l.

istakli da je to prvi put od jednog Muslimana izraeno jedinstvo svih Bo~njaka bez
razlike na vjeru i vjersku sno~ljivost. Ovo mi~ljenie prihvatio je kasnije i Hamu Humo
pa e u "Gajretovoj spomenici" zapisati ovako: "Naroito kod njega treba spomenuti vjersku toleranciju, na ~to u njegovo doba niko nije ni pomi~ljao, i izriitu svijest o
njegovu nacionalnom porijeklu i nacionalnoj zajednici svih triju vjera". Navodei nekoliko strofa spomenute pjesme, kao ilustraciju svoga stava, Humo dalje nastavlja :
"Oakle jo~ prije dvjestasedamdesetisedam godina, postojao je jedan duhovni radnik
meu muslimanima u Bosni i Hercegovini, koji je bio svjestan svog nacionalnog porijekla, koji je uvidio svu na~u onda~nju tragediju i, razumije se u duhu svog vremena,
znao je jedini izlaz iz nje: " Hod ite nami vi na viru". Zato je upravo j znaajan ovaj
na~ pjesnik koji kao svjetlo iz tame proroanski prua svoje zrakove sve do dana~njih
dana .. _101 Meutim, neho kasnije pojavila su se suprotna tumaenja,11' od kojih je,
najeklatantnije ono Alije Nametka objavljeno u knj izi "Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rjenici", Zagreb 1968. str. 238, gdje se kae: "Gornji stihovi kao I svi drugi u
ovoj pjesmi ne pokaZUJU nimalo tolerancije, nego naprotiv nakon svaka tri stiha, u kojima bi Heva;i htio pokazati da je sve ludost ~to nije islam, veli: "HocIte nami vi na
viru'" "Hodi na viru" nije 6no emu mi sada kaemo na vjeru, na pohenu ili as
nu rije . To je poziv u vjeru, a ta vjera, u koju Havaji poziva, jeste iSlam. I akvo miSljenje usvaja i Muhsin Rizvi: "Hevajijin Poziv na vjeru, iz kojeg su dugo vremena na
voeni stihovi kao primjer isticanja nadreligioznog narodnog jedinstva , istog bosanskog zaviajnog porijekla, pruanja ruke-pomirnice hri~anskim saplemenicima. te
vjerske sno~ljivosti, predstavlja u stvari pjesmu u kojoj Hevaji poziva nemuslimane da
prime islam, elei tom zaslugom za ~irenje vjere da spase svoju du~u, a isto porijeklo
koje Hevaji istie polazi od uenja monoteistikih religija da su svi ljudi postali od
Adama i Eve. Pjesma, dakle, ne pokazuje vjersku toleranciju, nego misionarsko privlaenje na svoju vjeru, vjersku prediku i agitaciju, u atmosferi srednjeg vijeka, iznesenih
u negativnom znaenju".121 No, takvo tumaenje je ponovo doivjelo svoju negaciju
u djelu S. Balia "Kultura Bo~njaka" . Uporeujui dosada!nja obja~njenja i argumente s kojima su nastupali dosada~nii brojni interpretatori" j tumai ove Hevaj ine pjesme, dolazi se do saznanja da je ovo posljednje, iz Balieve knjige, najargumentovanije
i najpotpunije dosada~nje tumaenje. S. Bali kae: "Hevaijeva poznata pjesma od
100 stihova upuena hri~anima Srbije se do sada shvaala kao poziv na islam. Pod
tim uglom gledana, osuda meusobnih progona i ubijanja je, kako Lehfeldt ispravno
primjeuje, nedosljedna pjeSnikovu osnovnom dranju. Zakljuujui, meutim, po
jezinom sastavu refraina "Hod'te nami vi na viru!", Hevaji ovu pjesmu nije namijenio vjerskoj propagandi, ve stvaranju povjerenja izmedu muslimana i kr~ana. Da je
pozivao na mijenjanje religije, morao bi rei : "Hod'te nami vi u viru!" Prema tome
prevod spomenutog stiha na njemaki treba da glasi: ... Tu Bali govori o prevodu na
njemaki pomenutog spornog stiha, ali nas to ne zanima, i nastavlja: "Navedena
Hevaiijeva pjesma redovno se tuma. kao misionarski poziv kr~ana ili kri~ana, da
predu na .slam. I A. Nametak , koji je do sada najbolje proitao neka prvotno nelasna
mjesta ovog aljamijado-teksta, izvlai iz nje laj smisao. On ~ta viJe, bez pravog obja~
njenja tvrdi, da je pjesnik daleko od sn011jivostl i da oVim spjevom leli upravo poka

10'

lOJ

SpomenIca

111

VId,; M

121

M.

dvadesetlpetogodl~njlce

Hed lJahl:

Ru!vl:

Gajreta. Sarajevo, 1928, str IS

Hrvatska muslImanska knjievnOSt

KnjIevno stvaranje muslimanskih pisaca

Str 4

Itr 3132

'41

zati, kako je "sve ludost, ho nije islam". Nametka na ovaj zakljuak navodi prije sve
ga stih "Hod'te nami vi na viru!", koji se ponavlja na kraju svake kitice. On ga shvaa
u znaenju: "Preite na nau vjeru", a ne kako je pravilno "Doite nam na vjeru,

na asnu rijei" On s pravom primjeuje, da ovaj stih mora imati isti smisao kao i
refrain korespondirajue Hevajieve pjesme na turskom jeziku "Gel imana, gel imanal"
za koji kale,da znai " Doi u vjeru!"Ovdje, meutim, leli njegova osnovna pogreka.
Vjera u smislu asne rijei prevodila se i u doba Hevajievo s iman. Zato nam pru!a
uvjerij;v primjer Evlija elebi, koji je nekoliko godina po nastanku Hevajieva glavnog
djela, Maqbuli ,arif, putovao Bosnom. Drugim rijeima, iman ne znai samo vjeru u
religioznom smislu, nego i uvjeravanje, osiguranje. zaitita. povjerenje. To je upravo
znaenje herojskog pojma zadane vjere.

Uostalom u popratnoj molitvi (dovil, koja slijedi iza pjesme " Poz iv na vjeru".
Hevaj i je sam autoritativno objasnio smisao pjesme. U toj molitvi nema ni jedne ree
nice, iz koje bi se moglo razumjeti, da je autoru stalo do obraanja u vjeru. Isto kao
u pjesmi, on i u ovom tekstu nastupa kao zagovornik ljudstva i snoljivosti:

"Bote jedinil ... Ukaii da ne hodi meu nami apatina ni lal ni nevira. Ti nas
saluvaj od omraze i od muke i crna pakla i od zla svakog tina j neprilike i osvin Tebe
drugoga robstva. lIto se do sada po neviri rabilo i od roda j od plemena po nemilosti
vodilo, Ti mir i prost utim' svaku. Kano si od jednog kolina stvoriO, onako na brastvo
utvruj.' ne po viri, od istoka i zapada, sa svije strana svojoj milosti i rodu i prijateljem po putu sastav'l Boie milostivi! Tebi se molimo, Teb' se klanjamo. Ti meu
nami opatice ispravi, da ne line zamec, da uzmu viru i pameti Amin".
Ni u turskoj verziji ove pjesme nema traga vjerskoj nesnoljivosti. Naprotiv,
ovdje se radi upravo O jednoj proklamaciji tolerancije, to jasno proizilazi iz slijedeih stihov~-

Cemu nam neprijateljstvo?

Zar nismo svi jedna braa?
Treba poslulati pamet.'
Doi na vjeru, doi na vjeru I
Ovo je svjedolanstvo bratstva,
Ovo je darovnica ljubavi,
Ovo je proklamacija plemenitosti,
Doi na vjeru, doi na vjeru!
Hevajijeva pjesma. o kajat je rije. je prema tome jedinstvena u julnoslavenskoj i koliko znam - turskoj literaturi". 1J)
S, Bali dalje kafe kako bi se mogao dobiti dojam da je Hevaija za sastavljanje
ove pjesme mogao biti ponukan od vlasti, te da je ova pjesma mogla biti neka vrsta
garantnog pisma za kritane koji su se bili odmetnuli od vlasti, i koje je, uz davanje
asne rijei, trebalo vratiti u normalan livot. ito je, navodno, radio Hevaija sa svojom
pjesmom, odlazei medu ponosne i silovite hitane, da bi meu njima obavio misiju
smirivanja, za koju se po glasu svoje savjesti smatrao pozvanim,
lJI

148

S Bah : Kl.llIl.lra BoinjakII, Be, 197J, str lQ4.10B

1
I

Meutim,

kao ho to obino biva, istina je, po svemu sudei, negdje na sredini,

Jto znai da su svi dosadaJnji stavovi jednodimenzionalno ekstremni, proizaJli vi~
nekim emocionalnim emaniranjem jednog stiha i pristranosti koja se raa iz takvog
pristupa. a manje rukovoeni razlonim, objektivno-kritikim analiziranjem cijele
pjesme, a Jto opet ne znai da u svakom od njih ne postoji i dio pjesnike istine ndto
subjektivnije shvatene, sa onim idejnim naznakama koje, ipak. omoguuju jedno.
sada ve smirenije i argumentiranije miJljenje unutar tih dosadaJnjih tumaenja. Rek
li smo ve. da se S. Balit do sada najvi~ pribliio obiektivnom tumaenju (ukoliko
tako uope postoji. jer je svako tumaenje pjesme na neki nain subjektivni doivIjaj!J time Jto je njegov dijapazon naj~iri i najobuhvatniji, ali je i on, ini se, dosta is
kljuiv jer odbija svaku vjersku dimenziju pjesme, i itavu Heva ijevu pjesniku ideju
stal/lja samo na injenicu 5t~aranja po~ierenja izmeu muslimana i kr~na. Oito je,
meftutim, da je vjerska dimenzija pjesme itekako prisutna i moemo slobodno rei
centralna komponenta alle pjesme, jer se na njoj i oko nje sile dogaa. ali Jto je znaajno i po emu se olia pjesma izdvaja i uznosi jeste vjerska tolerancija. odnosno tenja i enja pjesnika za pravom vjerom. za istinskim lIjerovanjem. Pjesnik nigdje ne
kae da je ta lijera islam (kako tvrdi A. Nametak), on ne konkretizuje. lIet samo naznaava, on ne preobra ve samo sugerira, teei za tim da Sili u istoj vjeri nau
jedinstIlo i slogu a ne razdor i neslogu:

Ne dajte se hali lutit,

Zaboraviv jedin mutir.
Cistu viru valja utitl
Ho(ite nami vi na virul
Prava vjera se je iskrivila. deformisala, pa:

Valja viru opraviti,

od pakla se izbaviti,
Due raju sve zaviti.
Ho(ite nami vi na virul
Hevai je svjestan koliko su vjerska trvenja i sukobi, inicirani vjerskim razlozima, na
pravili zla ovjeanstvu i ljudima, pa zato kae:

Dosta se je z/a tinila.

Paski klalo i svinjilo,
I bez uma jo kinjila.
Hodte nami vi na viru!
itava ova pjesma. meutim, najbolje se moe shvatiti i obrazlOiti u svijetlU ovog
kur'anskog ajeta: "Reci: O sljedbenici Knjige doite da se okupimo oko jedne "jeti
koja je jedfUJka i nama i vama - da slulimo samo Bogu. da jedni druge ne Wfatramo
bogovimo osim AllahD.14 1 Vjera. dakle, ta Boja rije je zajedniko jednima i dqJgi
ma, i odatle tolerancija i ispravno Hevaijevo shvatanje, PIJ je ova pjesma ustvari briga
i svojevrsnsljutMv pjesnikova prema svim ljudima, a nikako netolerantno i egoistlko
vjersko samoljublje. Stihovi:

141

Kuran, suri Ah Imrln.IJe 64. prevod H M Pand!a I Df Cauievit. 1969

149

Zovemo vas, jer se pile,

Boga sveta uznat vile,
Paka vjera teko tilre.
Hodte nami vi na viruJ
upravo oznaavaju interpretaciju navedenog kur'anskog ajeta : zovemo vas, jer tako
pl~e u Kur'anu. da Boga svetog uznamo vi~e. tj . da sluimo samo jednom Bogu. jedi
nom Allahu. jer naopaka vjera bolno ; te~ko tihi i raa neslogu, sukobe. krvoprolita.
ratove. a:

Pamet nije bit se. klati,

V na viri biti brati:
Vrlo pravo. virno stati.
Hodte nami vi na viru!
U tom i takvom stavu i saznanju je veliina Hevaijeve pjesnike misli. Uzme li se u ob
zir i mogunost da Heva; potjee iz kdanske islamizirane porodice,15) onda e to
njegovo poetsko saobraanje meu ljudima biti i shvatljivije j revolucionarnije
tim prije ho se javlja u vremenu priline vjerske izolacije i zatvorenosti. Drugaije in
terpretirati Hevaijeve stihove bilo bi zaista naivno i pretenciozno. govoriti o svjesnosti
njegova nacionalnog porijekla i njegovom vizionarskom pruanju ruke u budunost
na~eg zajednihva u najmanju ruku nesuvislo. ako ne i banalizirano .. U vremenu kada
je ivio i pisao vjera je bila jedina ivotna ideja i ideologija, poetak i svretak svega,
krug iz koga se nije izlazilo, pa je Hevai znaajan ho je uspio sagledati njenu suhi nu
proniknuti u njene Istinske Jjlodotvorne razloge j izvui stav o jednakosti svih ljudi
i potrebi stvaranja uzajamnog povjerenja i saradnje, koja je, opet naglabvamo, ta
da bila jedino mogua na tim vjerskim osnovama, osnovama koje su bile u vetini slu
ajeva po9re~no upotrebljavane. mistificirane j iskrivljivane. A to je u prostorima
kakvi su bili na~;, u sloenosti vjerskih pravaca i odnosa, u njihovoj zategnutosti i ne
tolerantnosti znai lo radikalnorevolucionarni zamah kakav ne susretemo ni stotine
godina kasnije ne samo kod nas. nego ni u drugim prostorima i drugim knjievnost i'
ma . To je bio i razlog da smo se upustili u ko zna koju do sada interpretaciju i tuma
enje ove Hevaijine pjesme, nadajui se svakako da smo time napravili jedan objekt;
van rezime dosada~niih stavova i tumaenja i izna~li onaj najsreniji j najpotpuniji.
Odatle i n e nadanje da se o ovoj pjesmi viie nee raspravljati na taj nain, nego da
anje posvetiti onim komponentama alhamijado knjievnosti koje su dale
ije i znaajnije a kOie su do sada zap05tavljene.

III

Pomalo je zauujui podatak da s. o alhamijado pjesmama sa ljubavnom te

matikom nije do sada uope govorilo, izuzev jedne pjesme. 'S ) mada se sa sigurnolu
moe tvrditi da su one u umjetnikom pogledu najvrednije, stilski najproiienije i
literarno najsugestivnije, da je u njima pje.nik mogao, bez ograda i konvencija, dati
zamaha svome kazivanju, svojoj emociji. svome pjesnikom umijeu . Interesantno je
15)

M HadJ:llah.c Hrvatska mU5hman5k. k"llt Sir 4

16)

Mislim na PiHmU PogIblji Muje tamdJ:fobalrakt.ra od Umlh. n. tUI/Ide

L. HadJ:'O$ITI.novlt

o kOIOI le pI,.la

150

da su kod vetine ovih pjesama autori ostali nepoznati, to se da objasniti vremenom

i moralnim normama koje so tada vladale, pa su i ljubavna osjeanja bila samo vlasnBtva ljubavnih partnera, bez obzira u kom obliku bila Iskazivana.
Ljubavna poezija alhamijado literature nije, meutim, nl u kom obliku odree
na vremenom ili podredena vremenu u kojem je nastajala. ona je univerzalna po
svom karakteru, tivotna po svojim emocijama i sugestijama, slobodna po svojim na
zorima i pjesnikom kazivanju, umjetniki dosljedno i uvjerljivo pretoena u stih, u
izraz. u nain svoga specifinog govora i govorenja. Pa iako se u nekim od tih pjesama OSJeti snaan utjecaj narodne poezije u graenju stiha, rimi. metrici ili nekim
drugim njenim elementima, ipak one ne ostaju samo u toj sferi podraavanja, ve na
najboljim rjeenjima narodne poezije nadograuju svoj vlastiti poetski govor i nude
samosvojan doivljaj koji nerijetko iznenadi uspjelo~u slike, metafore, poreenja I
zaokrufenosti osjeanja, uope jednim vrstim emocionalno organizacionim okvirom
koji govori o nesumnjivim vrijednosnim dosezima ove poezije.
Kao ilustraciju ollog do sada reenog govoriu o dvjema pjesmama: jednOj kojoj se ne zna autor. i drugoj iji je autor Fejzo Soha. mada bi se. sasvim sigurno. i o
drugim pjesmama ove IIrste moglo ovakd i slino 90lloriti.
Pjesma nepoznatog autora nosi naslov "Otkad tebe nisam. gospo. vidio" koju
je objavio Osman Asaf Sokolovi u kalendaru "Narodna uzdanica" . 1935. godine
(str. 105-107) i za koju A. Nametak kae da je to najljep~a od svega ho je iz ovoga
podruja objavljeno. I ?) U njoj se iznosi ljubavni bol za djevojkom i sve ono ho pro
istie iz jedne neusliJane ljubavi. iz tog bola koji se doivljava kao istinska ovjekova
drama. i nade. te vjene ljudske nade koja i ....ot ini smislenijim time ~tO ga ini moguim i u .... ijek nano.... o prepoznatljivim. Pjesma je veoma skladno i harmonino uobliena. te se posebno doima svojom vrstom arhitektonikom, ~to neobino pospjeuje
i muzikalnost stihova. koji gotovo neosjetno klize jedan preko drugog. gradirajui os
jeanja i naprosto izvirui i uvirui jedan u drugi. tako da pjesma postaje isto ~to i
muzika kompozicija iji akordi. ako se i ponavljaju u s.... ojim .... arijacijama. grade jednu ivotno prepoznatljivu atmosferu. na nain blizak i neposredan. I kada pjesnik ka
fe: "Od alosti hou da se zakolju". mi smo skloni da mu .... jerujemo. da prihvatimo
.... eliinu njegovih osjeanja i alost zbog nemogunosti realiZiranja uh osjeanja. ma
koliko ti stihOVI, na prvi pogled. zvuali neuvjerljivo i patetino . Posljednji stih svake
strofe refrenski potcrtava najprisutniji osjeaj: "Otkad tebe nisam. du~o. vidio". mijenjajui samo epitete: du oo. zlato. srce. gospo. i time iznosei jednu skalu osjeanja:
.... oljena osoba je za pjesnika sve to i sve drugo ~to nije izrekao. To se najbolje vidi iz
stihova:
Ja se molim svim anelim i Bogu

Da pokloni tebe meni nebogu,

Pa se nikad nasmijati ne mogu,
Otkad tebe nisam. dulo, vidio.
Volio bih se svojom dulom rastati
Neg bez tebe, gospoice, ostari,
Mislio sam: hou li te zastati,
Otkad tebe nisam, Zlato, vidio.
171

A. Nametak: NOli prilog bosanskoj aljamljado kllli.t:evllostl.

fttologlju 196263. Sarajevo 1965. str. 238

asop's;

proloz. za oujelllal,..u

151

Gospodarice, razberi mi nevolju,

Da se drugom ja kod tcbe ne malju.
Od la/osti hotu da se zakolju,
Otkad tebe nisam, gospo vidio.
Svudi li tu ja nevoljan plakati,
A ti netel nigda na me gledati.
Od la/osti srce hoe puknuti,
OtkINi tebe nisam, dulo, .vidio.
Posljednja strofa zatvara poetsko-dramatski krug: poslije uzaludnog lutanja i
preklinjanja, molbe i poziva, pjesnik postaje svjestan bolne injenice: draga nee na
njega gledati i zato e on nevoljan i nevoljen plakati a srce e od !alosti gotovo puk.
nuti. Zavr~ava se drama pjesnika i drama pjesme, i pjesma se zatvara u svome bolu, u
traginosti svojih ljubavnih osjeanja koji ne mogu dosei ono to ele. Slika je pot
puna, doivljaj je potpun i stvaran, ostaje samo njen eho u itaocu, tom njenom na
st8vljau izagovarau.
Meu

poznatim pjesmama alhamijado knjievnosti osobito se istie i po mnogo

i izdvaja pjesma Fejze Softe "Aiklijski elifba". Pjesma je prvenstveno ljubav'
na, mada ona uspjdno spaja i izvjestan didaktiki momenat: Fejzo Soha ui svoju
dragu arapskim harfovima (slovima) iskazujui joj kroz to svoje poduavanje i svoje
vrsni ljubavni tar i s takvom virtuoznou spaja ta dva, na prvi pogled nespojiva, elementa da se u toj sintezi i sudaru dobivaju poetski elementi koji naprosto destruiraju
jednu opepoznatu patetino intoniranu situaciju dotada~njih pjesama i pjesnika i u
toj svojoj ruila koj najezdi uspostavljaju jedan sasvim novi odnos i novo znaenjsko
ustrojstvo prema eni, ljubavi, erosu uopte, razbijajui onaj baladinomelanholini
i ef:njivi obol pjesme koji je postao kanon . Fejzo Softa to novo ustrojstvo majstorski
uspostavlja monim orujem: humorom ije fosforescentno isijavanje osvjetljuje go.
tova svaki stih ove pjesme, a koji nije dat sa pretencioznou i znaenjem koje je
dostatno samo sebi, nego koje je stil Fejzina pjevanja, njegov poetski manir, a koji
znai neposrednost iskaza, razbaruenost govora, razmahnutost i nekonvencionalnost
poreenja, metafore neuobiajenost spretno i sretno pronaene rijei, pojma, koji
organizira i novo znaenje, novi odnos prema drugim rijeima, i tako uspostavlja no
vu atmosferu, koja je konstantno iva, dinamina, sva u vrtlozima i iznenadnim nale
tima, a koja se, opet, nekom maginom poetskom formulom preobraava i supstitui
ra u konkretnost, u znak, u harf, tako da to slovo postaje oivotvoreno, egzistencijal
no promiljeno a da jo nije dovedeno u rije, u pojam, u znaenje . Ta dihotomija
poetskog iskaza. ta minuciozna pjesnika igra i svjesno humorno razbijanje poetskog
tkiva, gotovo da se identificira s dananjim obrascem moderne poezije, poezije koja
gotQvo pa sva poiva na udnim, dinaminim obrtima, na iznenadnim slikama koje
izbijaju iz $Udara rijei, na metaforama koje istovremeno i razvijaju i uspostavljaju
smisao pjesnike slike, smisao pjesme. Dovoljno je navest i bilo koji od stihova ili stro
fa ove pjesme koji e to potvrditi:
emu

152

LAM

Lam je kao teljig vola;

potratimo sada kola,
pa bjeiima lJi1 livade
gdje sa/amom cv'jete sade!

Ti ef cv'jetak prvi biri

i tim solru zakititi.

Hi :
MIM

Mim je slitafl punog/aveu,

a ~emu je Fata s/itna?

U kosi joj sadimakovi,

viI' dulova crne oli.

Tamo dragi kamenovl~
iz kojih biju plamenovi,

kuda selu - sve isprele.

Ova pjesma Fejz8 Softe (iji stihovi, naalost, nisu u cjelini sauvanO uspostav

Ija itavu skalu ovjekovih osjeanja: od mirnog, 5tal01en09 pristupa (Ti si tanka elif
motka, tu je osnov. tu je potka), do zanosnih, ustreptalih izliva ljubavi (Ha hasta sam
kad te vidim a budalim kad ne vidim) ne imajui namjeru da u jednom dramatskom
slijedu stvara osobenu tenziju; naprotiv, ona je otl/orena SI/om svojom pjesnikom duiem i isto tako otvorena SI/akim svojim stihom . ZatO se i o stihovima (svaki stih je
ilustracija jednog harta) moe govoriti kao o cjelovitim pjesnikim medaljonima, koji
kao sjajno biserje ine jednu doista nesvakida~nju pjesniku ogrlicu, tvorevinu od nesumnjivog umjetnikog znaenja,

IV
Iz svega ovog dosada reenog namete se nedvojben zakljuak: alhamijado knjievnost nije dovoljno prouena, nije dovoljno istraena, njnj se, oito, ne posvetuje
ni ona minimalna panja kOja bi morala uslijediti. Pa iako bi nedovoljna umjetnika
artikulacija ovih pjesama (naravno, gledano u cjelini) moda mogla biti donekle i
opravdanje, svakako bi to opravdanje moglo biti tee nadeno kad se alhamijado knjifevnost sagleda u kontekstu sociolo~kom i psiholo~kom, te kad se iz segmenata vremena ponu luiti njene bitne pretpostavke koje su u jednom takvom dobu imale i
te kakvog znaaja za formiranje nacionalne svijesti Muslimana, na njihovo p.osvjetivanje i uspostavljanje jednog novog odnosa spram umjetnine j umjetnikog, koji je
duhovni proizvod njihov, koji, dakle, govori iznutra, iz sredi~ta njihova bia koje se
konstantno homogenizira j dobija svijest o sebi i svojim bivstvenim pretpostavkama.
Usprkos brojnih zatoenosti i zatvorenosti. vjerskih i drugih, ova knji.evnost je neosporno svjedoanstvo o jednoj ~irokoj platformi muslimanskog pjesnika koji uvida
vrijednosti i znaaj svoga narodnog jezika i uspostavlja neke bitne koordinate u liremenu i odnosima, te kao takva zaslu.uje i dunu panju i dulno po~tovanje .

'53

SUMMARY

SOME REMARKS ABOUT BOSNIAN ALHAMIADO POETRY

The socalled alhamiado literature of the Muslims in Bosnia and Herzegovina

hasn't been explored enough though it represents a considerable part of the literatu
re in this country. Created during two centuries, today it is still a topic worthy of
investigation. Four decades ago Mehmed Hani expressed his hope that the investi
gators would pay more attention to it, but there was little change tili now. So the
most complete study about the Alhamiado literature is the book written by Sejfudin
Kemura and Vladimir orovi (edited 1912). In the second part of the article the
author discusses two opinions about the intention of the poem "Poziv na viru"
(Call for Faith) written by Mohammed Hevaje. Some authors consider that the poem
represents call to the Christians to accept Islam and the others pre fer the view, that
it points to the need of collaboration between Muslims and Christians. The author
thinks, that both opinions are extreme to some extent. He also expresses the view,
The third part of the text is the analysis of two Iyric love poems "Otkad tebe
nisam, gospo vidio" (Since I haven't seen you, lady) written by the unknown author.
and "Aliklijski elifba" (The Lover's A. B,) by Fejzo SoJta. The author underlines the
fact that the literature reached its best in love poetry. The two above mentioned
poems have the unquestionable value and the quality of being modern even now.
that it's exaggerative to talk about the collaboration not founded one religion in the
time when the religion was the essential part of the life.

154

AJija

Bejti

KASIDA IBRAHIMA BIOCAKA

Spomenik aljamiado litefature sandakih Muslimana
1.

U V O D

Veliku i jo~ uvijek nedovoljno istraenu granu historije na~ zemlje i naroda
pod osmanskom vladavinom predstavlja rad Muslimana srpskoh'rvatskog jezikog podruja u oblasti knjievnosti. pod kojom ovdje treba razumijevati ne samo teolo~ke,
nego i profane radove kao to su poezija, historiografija, putopisi, ljetopisi i slino .
Dva su puta na kojim su nai ljudi radili i stvarali na tome polju.po sadraju ista. a po
izra!ajnoj, jezikoj formi potpuno razliita: prvi, i dug i ~irok na turskom . arapskom
i perzijskom jeziku, a drugi na materinskom, koji sc naJ c e~e oznaava bosanskim i,
koliko se dosad zna, po jednom srpskim i hrvatskim. Mnogi radovi na tome prvome
putu na~ih ljudi iz Bosne, Hercegovine, Sandaka i Crne Gore tako su znaajni da su
njihovi autori u!li i u enciklopedijska djela ~to su izlazila ili jo~ uvijek izlaze u Njemakoj, Turskoj, Egiptu, Iranu i dr.'1 Radovi pak one druge, srpskohrvatske verzije
u svojoj ukupnosti, barem prema sadanjem saznanju, po koliini i veliini su manji,
a i mlai. Za udo, nisu ni istraeni, a niti oni poznati dovoljno analizirani i osvijetljeni u nauci, a predstavljaju jednaka svjedoanstva duha kao i djela u trianglu vode
ih islamskih jezika: 21 kazuju da je narod koji je znao misliti orijentalno-islamski, a
11 OCI djela 18 vrSle na srpskohNal5kom znaajna su naroIto : Safelbeg 8aiagu~, Bo~njacl I
HercegOVCI \I .slamskoi knj .tevnostl, GI8snik Zem8ljskog muzeja, XXIV / 1912, 1- 88 I
295- 390; Ist. pisac, Znamen.tI HNal1 Bo~ni8Ci i Hercegove. u Turskoj CarevI n!, Zagreb
1931 ; Mehmed HancU,, Knji.tevm rad bosansko hercegovaklh MUSlImana, Sarajevo 1934
lseparat iz Glasnika Islamske Vjerske zajednoce, 111 - 3. 6 - 12; ,,! 1- 61 ; Hallm Sabanovo,
KnJIevnosI Muslimana BiH na orijenialnIm jez.cima, Sarajevo 1973 od die la le ISle vrste nl
strln.m jezIcIma navodIm. zbog najnovIjeg vremeniIzdanja, rad Aleksandra Popov.a (AlexIn,
dre PopovII Le huerllure Ollomane des Musulmans Yougosl8ves ESNU de blbliographle
rll50nnee. Pan, 1971 , separal IZ asop.sa Journill as,atlque, annee 1971 , 309- 376. U lome
rldu dita je Iscrpna blbhograflJa !328 jedin.ca' rldoV8 u srpskohrvaiSkoJ i SVjelskol llleraluri
o loj temilIe.
2) O aljamlado Illeriiuri bosar'llkohercegovak.h MusIImanIl p.sal. su lsmlld BalI , Aljami8do
knjlevnoSt u Bosn. za vrIjeme Osmanlija, Musl.manska b,blioleke, WIen 1957. 4. 20- 33.

155

jeziki

se izraavao na svoj, slavenski nain poprimio odreene vidove kulture Istoka,

a u isto doba ostao svoj na svome i u teritorijalnom i u etnikom, i eto, u jezinom
pogledu . Radovi te vrste su i zanimljivi kako po izrazu vitalnosti njihovih nosilaca,
tako i po samoj formi: pismo arapsko, a jezik koji nije ni arapski, ni perzijski, ni
turski. 3 )
Pored Hevaije, Kairnije, Karahode. Ilhamije epaka, Abdurahmana Sirrije i
drugih znanih i neznanih pisaca iz same Bosne i Hercegovine ovu vrstu pismenost i i
knjievnosti na srpskohrvatskom gajiti su nasi ljudi i u Crnoj Gori i Sandaku .Spome nici te vrste iz Crne Gore i Sandaka, poznati su nam, naalost, samo iz novijeg vre o
mena, jer istrafivanja literature starijeg doba u tim krajevima uope na orijentalnim
jezicima, pa tako ni u podruju aljamiado knjievnosti, nisu do danas posebno vre
na. Dosad su poznata svega dva pisca aljamiado literature iz tih krajeva ali takva koji
su po svojim prinosima na takvoj visini da po tematici i popularnosti natkriljuju pisce
te vrste na itavom srpskohrvatskom jezikom podruju. To su hafiz Salih GaJevi,
rodom iz Nikfia, mudir (upravnik) Kolafinske kaze (sreza). umro i pokopan u
Bijelom POlju 1B98/99. god. 4 ) te Arif Sarajlija u Novom Pazaru, rodom iz Sarajeva,
iz porodice Brkania, ivio i radio do uz prvi svjetski rat. 5 ) Obojica su, neovisno je

82; Ono Blau, BosnilCh!urkllCh. Spr8Chdenkmater, Leipzig 1868 (Abhandlungen fur die
Ku'" del Morvenlandft, VI'l - tekltovi aljamlado radova: ScheIch Selfuddm Ef. Kemura
und Dr Vl.ctimw orovlt. 5bokrolttsche Oichtungen bosnischer Mosllms aus dem XVII ,
XVIII und XIX Jehrhundert. Mit 6 Abbildungen lm Texl , Sarajevo 1912 (Zur Kunde der
BalhnhalblnMl, II, OuI>tten"und FOl'IChungen, Heft 2 - tekstovi aljamiado radova sa uvodom
na V-XXVII ttrank:i; Muhamed Hadtijahit. Aljamiaclo literatura, Hrvatska enciklopedija. S'II.
l, Zagreb 1941,300-301; ist j piuc, Hrvatsh muslimanska knji2evnost prije 1878, Napredak
kalendar z. 1938, Sarajevo, 93-104; iSli pisac, Knjitevnost na arabici laljamlado). EnClklo
pedija Jugo.lavijl, Zagreb, sv. I, 1955, 144-45, s.V. Arabica; AeSad Ktdit, Pobo!ne pjesme
bosansko-htlt"cegovatkih Muslimana, Sarajevo 1966, str . 224, tekstovi: Mehmed Kapelanovit
Ljubotak, Narodno blago. Sarajevo 1887, meu ostalim iaijamiado lekllOvl lOuvanjsk i IrzU!ah I dt) ; Hustin Klr.begovi, Pj"",,1 o olYojenju Klndijl gOdIl\l 1080 po hld!rltu (1669),
Glasnik Zemaljskog muzeja, 1/ 1889, 3, 92-96 i Wissenschaftliche MItthillungen aus
BolOien u. der Hercegovrna. 1/ 1893,496-500; Ibrahim Kemura. Prva ttamp.nl knjiga arlbicom na neSem jeziku (Omer efendIja Humo i njegov ptOS'IIJetnl rad), Glasmk VIS-.,
XXXII/1964, 5-6, 208; Werner Lehfeldl, Das serbokroatlsche Aljamiadoschrifttum dfll'
bosnisch.hercegovinischen Moslims. Transkriptionsprobleme, Munchen. 1969, str. 193 ; Alija
Nametak, OVIje stare hrvatske pjesme iz Bosne arapskim pismom napISIna, Obzor, Zagreb
LXXVI / 1936, br. 86 (11.4) ; Alija Nametak, Nov prilog bosanskojaliamiado literaturi, Prilozi
za orijenialnu filologiju I IstorijU,Sarajevo, XIIXIII / 1962- 63, 237-47; Osman A. SokolOVI,
Ovije nail pjesma pluna arabicom. Narodna uldamca, kalendar, 1936, 105- 107.
3) Bilo bl neltll~no kaci bi takvu vrstu rada u Okviru orijentalno-ISlamske knjitevnoSlI pripisivali
samo Muslimanima srpskohrvatskog jezinog podrUja, jer su na laj nain PllBli i nekI drugI
narodi. Po dosta starim, ako' ne i prvim radovima te IIrste umIh Spanjolaca koji su prim ih islam I pIsali arapskim pISmOm, a na tpanjolskom jeZIku, Arapi kao nosioci vla.ti nuvali lU takva djela, lako su po 5U~tinl bila islamska, alad2emlvVa, !to znai .Irana (pIsmo arapsko, a jezik nearapskil, a onda su po tome I islami!lranr Spanjolei napravili za tu vrstu knJi2evnog rada
svoj arabizam alhamiado (pile sa na Jpanjolskom aljamladoL Taj izraz poslije je kao termin odreene vrsle islamske knjitevnost:i uiao i u S'IIjetsku literaturu pa je, tako, ve odevno u upot rebi I u nMoj, Jugoslavenskoj n&uci, posebno u orijentalinici kao oznaka djela arapskim pismom. a f'I8 srpskohrvat.kom jeZiku.
4) O GMevIU I njegovu mevludu Ima ova lileratura: FehIm BajraktarevI , Srp. ka pesma o
Muhamedovu roenju. Glasn ik Skopskog naunog dru!:tva. 111 / 1927 ; Alija Namelak, Galev ...
ev bosanski mevlud, Narodna uzdanica . kalendar. god. 1936. 66- 83; IbrahIm Kemura.
Hafiz Salih GaSevI u S'IIljallu hterarnog djela jednog crnogorskog pISCI, GI85n ik VIS-a,
XXXII / 1969. 3-4, 120. MehmacI Mujezinovi. Natpis na nitanu hafIZ S.llha GMevla u
Bijelom Polju, TakVIm za 1973. godrnu: Sarajevo, 13-4- 141 .
5) O Anfu Sarajliji I njegovu mevludu $3uvao je u zacInji as spomen Vehbija Hodtl (IZ Novog
Pazara) Uianku Merhum Arif ef. Sarajlija, vaiikI alim I pjesnik, GlasnIk Vrh , III , stafJ~rnstv.,

156

dan od drugoga, napisali mev/ude, cjelovite poeme o roenju vjerovjesnika Muhameda (ustvari prepjevi na srpskohrvatski poznatog Sulejman-elebijina Mevluda na turskom); djela su objavljena, Gaevievo ak i vie puta.
Krug domaih aljamiado pisaca danas se poveava jednom posve novom Ijno~
u. To je Ibrahim 8ioCak iz Sandaka, imam u Bioi i lan porodice Paariza, ivio u
drugoj polovini 19. i u prvim decenijama 20. vijeka. Samo djelo, po kojem se kvalificira kao pisac aljamiado literature jest u prvom redu njegova poema Kasida, kako ju
je i sam nazvao, zaseban rad u 16 dijelova, te nekoliko drugih spjevova i jedan manji
prozni rad.
Bioak je pisao na maternjem jeziku, a arapskim pismom, uglavnom, u prvom
deceniju dvadesetog vijeka, dakle u vrijeme kad je u Bosni i Hercegovini bilo potpu
no ovladalo evropsko pismo (doba austrougarske uprave) i kad je ovdje pisanje na
Bioakov nain izgubilo znaaj i potrebu, ali uza sve to Bioakovi tekstovi imaju
puni karakter aljamijado literature, jer su u doba, kad je pisao, u Sandaku vladale
druge prilike: bila jo uvijek osmanska uprava, a u sklopu te uprave dominirala
orijentalno-islamska kultura i arapsko pismo.

Predmet mojih razmatranja u ovome radu je Bioakova Kasida kao vee i znanjegovo djelo. Ona se sauvala, koliko dosad znam, u dva rukopisa, jedan je u
Sarajevu u posjedu geometra Bedrudina Mezildia, rodom iz Prijepolja,6) a druga u
Prijepolju u posjedu Erefa Paarizil. Tekstovi Kaside se u ta dva rukopisa (oznaa
vam ih sarajevski i prlj'epoljski) neto razlikuju i, po tome, ine paralele odnosno pri.
jepoljski rukopis, koji je i mlai dvije godine od sarajevskog, predstavlja doradu rani
jeg, u ovom sluaju sarajevskog teksta. U oba manuskripta rukopis je isti, samoga
Ibrahima Bioaka,a to znai da je lino pisac pravio prepise i pri tome, vidi se, dotje
rivao (mijenjao, kratio, nadopunjavao) dijelove Kaside. 71
ajn ije

Ogranien prostor ne doputa da se objave obje paralele, pa ovdje donosim

tekst Kaside prema onom starijem, sarajevskom manuskriptu. To je dovoljno za sti-

XXXVII / 1974, 1- 2,109-112. sa fotoportretom. koji. greikom, niJe Anfe Sarajlije. Prema
podacima u tome lanku , Arif Sarajlije' je svoj mevlud pod nasJovom Terd2uman mevludskl
na jezik bosanski ~tampao !litografija) u Istanbu lu god. 1329 . 1911, a ostavio je jo~ jedno
djelo na "bosanskom" pod naslovom Nasihati, koje je po obImu dva puta vee od njegova
mevluda (936 stihovaI t koje je sauvano, navodi pisac, u nekoliko prepiSI u novopazarskim
kuama . PUlCU le, meutim. Ostao nepoznat podatak da se Arif Sarajlija prezIvao Brkani, ~tO
je inae, utvrdiO i iznio O. A Sokolovi, Pregled Itampanih djela na srpskohrvatskom jeziku
Muslimana Bosne I Hercegovine od 1B78-1948 godine, Sarajevo. 1957 (separat IZ Glasnika
VIS-a 7, 1955- 57)' 72.
6) Imalac rukopisa ne zna ~ta djelo sadr2i, niti mu Je poznat Ibrahim Sioak. Kada sam dobio
na posudbu rukopis, za ~tO mu i na ovom mjestu zahvaljujem, ubo sam u sadrinU teklta i
prepisao ga te mu saoptio da se radi oKasidl hod2e Ibrahima iz Sioe. S Melnldli je, meu
tim, ustao s tvrdnjom da to mora biti rad njegOVih bh21h pred8ka, prijepoljskih Mezlldl.ta, I
niiji drugi, jer je rukopIS naen u porodici koja je, navodi Imalac, pisala arapski i znala turski.
MeutIm. ti navodi i razlOZI su Jedno, a sami ZapiSI u oba rukopisa O autoru 5asvim nrito dru

'o.
71 U domaim dervl~kim medmuama sretaju se. kako je poznato, knide I ilahije na srpskohrvatskom u dva pa i vl!e varijantmh oblika (lIhamija epak. Abdurahman SInja I drl _ Cin.lo se
da su tu radi
da se tu radi O promjenama koje su unosili kasniji prepisivai, i nikad nimlo biti Sigurn. !Ia Je
Original. a !ta kasmji, tui dometak Sad na osnovu jedinstvenog primjera vanjanata 8ioako
ve KasIde. pisanih rukom samoga autora, moemo biii SigurnI da vanjanIm obltcl kasida i
Ilahija I drugih pisaca predstavljaju. barem u vetini sluajeva. originalni rad jednog le istog
autora Ta spoznaja je od Val-nosti, jer nam omoguava sasvIm drugaiji pogled na poezIJu domae aljamlado literature l, posebno, na tekstove kasida I iJah.ja koje su se dosta, u pravilu,
smatrale tuim vanjantnim ooliClma

157

canje osnovnog znanja o autoru i njegovu djelu.BJ Tekst dajem onako, ka.ko je zapi san i, dakako, kako sam ga mogao i umio proitati i transliterirati . Ljudima od stru
ke poznato je da ovjek nije nikad siguran da je u ovoj vrsti tekstova dobro proitao
svaku rije (s obzirom na karakter arapskog pisma), pa dopuham da je i meni ostalo,
moda, po koje takvo mjesto, iako je Bioakov rukopis razgovijetan. Jedini moj
zahvat u tekstu ali samo kao cjelinu, jesu redni brojevi dijelova Kaside.
Na kraju za shvaanje a i ocjenjivanje Bioakove Kaside i uope njegova pisa
nog rada treba imati na umu vrijeme i kraj u kojem je 8ioak ivio i radio i da se, u
vezi s tim, njegova Kasida ovdje pojavljuje i analizira iskljuivo kao spomenik histo
rijske pismenosti. U takvom pristupu djelu postaju razumljiva neka mjesta u Kasidi
koja, gledajui ih sa dana~njeg stanovi~ta, pripadaju pro~losti : upotreba onovreme
nog izraza "turin" u znaenju muslimana kao sljedbenika islama (za to tu rije i pi
Jem malim slovom), zatim kurtoazna egzaltacija sultana te njegovi podaci o Crnoj
Gori, koja se u ono vrijeme borila protiv Turske, a Bioa bila sastavni dio teritorija
Turske carevine.

2. RUKOPISI
Sarajevski manuskript je uobiajna kolska sveska vel. 21 )( 15 cm, koja se na
bavlja u trgovini. Ima ukupno la lista, nema korica, tekst je u cijelosti arapskim pis
mom, a mastilo ljubiasto. Sveska sadri samo tekst spjeva. Kasida poinjena listu
2a sa Bi ismi Allah alrahman alrahim. Na kraju 14. pjesme je zapis o autoru i vreme'
nu nastanka djela, pisano istom rukom: Kaside-i muellif B'ilte karveslnan Ibrahim
bin Salih, 8. mart sene (1)322 ... Autor Kaside Ibrahim, sin Salihov, iz sela Bioe,
8. mart godine (1)322 - 1904. Iza toga su jo~ dvije pjesme, 15. i 16, Oito dodatak
osnovnom tekstu i tematici Kaside; u petnaestoj pisac govori o svojoj brati i O potre
bi panje prema brai uope, a ~esnaesta je kurtoazni hvalospjev ondaJnjem sultanu
Abdulhamidu, forma koja se u turskoj literaturi prakticirala .
Naslov djela je ispisan i zasebno, olovkom i neijom drugom rukom, naknadno,
a dat je na llanjskoj (prvoj) strani prilog lista, i tu glasi u stilizaciji iz koje saznajemo i
zanimanje Bioakalla: Kasidei erif 8ijala karyeli havadie Ibrahim - asna kasida
hode Ibrahima iz sela Bjoe.
Propitujui se neJto kasnije o piscu Kaside posrerlstllom aira Samilovia, ima
ma u Bijelom Polju, naao sam u Prijepolju iva piJeva sina Brefa Paariza, damij
skog slubenika u penziji, i kod njega kao oevu zaostalIJtinu drugi, bogat iji rukopis,
u kojem se nalazi ne samo Kasida, nego j drugi tekstoIIi Ibrahima Bioaka. Eref m. je
najpriorallnije ustupio,donio ak I na noge u Sarajevo tu bilje!nicu, a sa rukopisom i
oev fotaportret, napravljen na nekoliko godina pred smrt.

I taj drugi manuskript je kupovna biljenica iste veliine kao i ona prethodna.
samo sa litografisanim rubovima, ima ukupno 85 ispisanih strana. Sadri na prllome
81 Oba rukop.sa originala K85.de nalaze se kod navedeni n dana~niin posjednika. ali j ovaj drugI,
prIjepoilski danas prrStupaan nauCI, Jer sam dao IzradIlI dvIje kwroks-koplje loga dJela, led
nu UStupIO GazI HU5revbegovoj b,bliotec" a druga je u orljentelrlOj ZblfCI moje vlastIte b,bhoteke. Prrmjerak u Gaz, Husrevbegovoj biblioteci imasmje~laJnu srQI'I8Iu,U R4/10.

158

'\/, "
~'I.'

,;:'"%"

/.
/,

/.

"",-,.

.} .:~
,,
,/
I

"'j.-

,,

/
I

,/

'
/'

,
I'

l'

{e,

":.;-.-

,
I

//

/"

"

'/

/,.:
'fl

Potret Ibrahima Bioaka iz vremena pri kraju ivota

159

mjestu Kasidu, ali i druge radove Ibrahima Bioaka. Bilje.f:nica je, ini se, prvobitno
bila namijenjena slubenim potrebama. jer je prva strana prazna, a na drugoj je sasvim drugom rukom pisan tekst o inspekciji mekteba u selu Bioi, obavljenoj, datira
no je, 25. teirinj evvela 1326 - 25. oktobra 1906.
Prilino su brojne razlike u tekstu u dva naena rukopisa Kaside. Najznaajnija
je u tome ho prijepoljski manuskript ima poseban prigodni uvod, takoer u rimi, a
nema spjeva o brai, niti hvalospjeva sultanu Abdulhamidu . Vana je i pojava drugaijeg naslova KIJSide, koji ovdje glasi : Haza Kaside-i 8iol81i Ibr8him Alki - Ovo je
Kasida Bioaka Ibrahima A!kije. Iz toga imamo podatak da je pisac imao i dodatno,
knji!evno ime A:lki. To ime ponovljeno je i na kraju teksta (str. 28) : Muel/ifi Blj'ol8N
Ibrahim Alki - Pisac (ove Kaside) Bioak Ibrahim A:lki, i jo! jednom na kraju dru
gog spjeva (str 43)

Vidljiva je jo! jedna vana razlika: U sarajevskom rukopisu stoji zapis da je

Kasids zavr:iena B. marta 1322 - 8. marta 1904, a u prijepoljskom je samo godina
1323 - 1905/ 06. Znai da su tekstovi nastali u razliito doba, u razmaku od oko go
dinu dana. Jedan drugi tekst na iduim stranama ima datum zavr:letka laban 1323 ~
oktobar 1905.
Drugi radovi u

Bioakovoj

1. Kasida bez naslova,

biljenici prijepoljskog manuskripta jesu :

poinje :

art se vama dobro uvat,

a u/emu dobro s/ular.
Ima 9 refrena

2. Kasida

J8 Allah ukupno 9 strana (29-37) .

slinog

sadraja, bez naslova,

poinje :

Ej ;nsanu ramaheru,
zemlju nose vale dule.
Ukupno 4 strane (39-311.
Slijede st ihov i, koji se mogu smatrati zavdetkom te kaside, ali i samostalnim
tekstom, u kojem Bioak saopuje da je to sve pisao sa hodinskom hajr.cJovom i ka
zuje o svojim hodama. Na kraju rijei: Tammat tamlm bi Iabani larif $Snata 1323
Siol ali Ibrahim Alki - Dovr:leno asnog !abana (mjeseca) god ine 1323 - oktobra
1905, B ioak Ibrahim A:lki.

3. Kasida istoga sadraja,

takoer poinje

stihovima, kao i ovdje navedene pod

br . l ,

art se vama vrlo luvar,

a u/emu dobro sluat.
al i je daljnji tekst drugaiji. Ukupno 3 strane (4450). nedostaju strane 45-48.
4 . Kasida sa po etnim slovima
ko da prva dva st iha (retka) glase:

reenica

redanim prema arapskom alfabetu ta-

a Allaha sve moli,

b bez sbdesta ne mo/i...

160

Ukupno 2 nepune strane (51-521 . Ispod kaside, koja je ispunila cio arapski alfa
bet, tekst: Muallifu kitabi Beleli Ibrahim Alki bi lisani al bosnevi nutuk Pisac knji
ge je Bioak Ibrahim Aki, saopeno na bosanskom jeziku Potom ponavljanje tekSla
stihova da je 10 sve pisao sa hod!inskom hajrdovom i teksla u rimi o pi~evim ho
dama.
Risala u prozi, samo djelomino rimovanoj, pod naslovom Haza k i rabu
ahvali kiyamet, od Muhammedpejgambera rivajer, qelina. 10 strana (55641, sa az
naenim krajem izrazom lammat. Tematika o. 15 "frka " \vrsla) ljudi, ije e se pona
~nie na "dunjaluku" objelodaniti na "kijametu"; 14 frka su grdnici, a petnaesta fr
ka je "nurli obraza". Poinje ovako:
"Ka'e doi maher dan, ustanue frke na mejdan. Prva frka iz mezara ka'e do
trbusi him ka' planine napunjeni akrepima. Pitae maherski halk "ko su oni7 ..
Rici e melci : "Ovi nisu davali zekat na mal pa su jo bez tobe umirali ... ..

i,

6. Kasida na albanskom (osim zadnjeg stiha koji glasi : "Sauvaj nam, Bo!e ti,
iman"). sa puno turcizma, pOetna slova stihova redana po redu slova arapskog alfa
beta (str . 65).

7. Zapis u rimi u kojem

Bioak

govori o tri svoja

"~erika"

(drugal. str. 67.

8. Dova (molitva) "Pomozi nam, ti Allahu, na umoru", dvije sHane (91 -921 .
Sve su tO originalni radovi Ibrahima Bioaka, ak je njegova i ona kasida na
albanskom Proizlazi da je Ibrahim Bioak ostavio iza sebe, koliko sc zna, K;'Sidll,
kOJa se ovdje saopava, kao najvee svoje djelo i jo devet radova razll lte veli ine.
Na strani 68. ima i tekst slubene potvrde (ehadetnama) na turskom neimenovanog
imama u Gostunu od 6. ubata 1333 " 6. februara 1915. da nema zapreke za sklapa
nje braka izmeu Nurke Klahurca, sina Hajdareva. iz sela Slatine, i Dule, keri
Mustafine, iz "na~ sela" (Gostun); rehadatnama se upuuJe kadiji u Prijepolju radi
sklapanja braka. I to je tekst, upravo sastav Ibrahima Bioak~ , jer se zna (saopenje
sina Brefa) da je navedenog datuma upravo on IIdio imamsku dunost u Gostunu .
Preostali dio biljenice (str. 7090 i 9396) jesu razni drugi tekstovi na arapskom
turskom. meu ostalim ilahije "Ahbab ahbaba" '''Prijatelj prijatelJu"), zatim neke
uobiajene i poznate molitve (dove) I 51. Dakako, to nisu sastavi Bioakovi, nego ih
je on tu registrirao kao tekstove i tivo koje je trebao da zna svaki spremniji imam.
j

Na str , 66' su i tri zapisa ljetopisne prirode, koja takoder nisu Bloakova, a ov
dje ih donosim zbog njihove odredene historike vrijednosti.

- 31 . ajiula 1329 31 . seplembra 1912. Crno!}Orci osvojili Berane;

- 27 . sjlula 1329 - 27 . septembra 1912 osvojeno Bijelo Polje (Akova);
_ 30. ajIula - 30 septembra 1912. u ponedjeljak, osvojena Bioa i Lozna.
Te tri bilJdke unesene su naknadno, drugom rukom, i potjeu po svoj prilici
iz ruke Bioakova sina Sulejmana.
Vana osobitost uprijepoljskom manuskriptu je tekst uvoda Kos/riu, kOjeg u
prvoj verziji (sarajevsk i manuskript) nema, a u kOjem nam sam pisac daje obavjete
nje o povodu za pisanje djela i o samom sebi. Dat je dva puta, ali u dvije razliite du
lne: najprije ispred naslova i poetka Kasirie. ukupno 12 poetnih stihova, a po.
tom; zasebno, na dvije strane biljenice, interpolirane u tekstu Kaside (izrpeu str.
1920) Na tom drugom mjestu tekst je znatno dui, najprije ve navedeni uvod od

II

A nali

161

12 stihova (s malim izmjenama). a potom novih

drugog, veeg oblika:

la stihova.

Evo u cjelini teksta toga

Bogu dragom uur inim na is/am,

sve sa/avar pejgamberu donosim.
Molim se za su/tana i njegova askera,
da je njemu Allah dragi pomotnik.
Bogu uur kad smo turci u iman,
da je galib din-dumanu ba sulran.
Kad sam bio u Bioli ja imam,
kusur im'o u svalemu, dobro znam,
imadoe diernarIlie svi merak,
da him piem pod bosanski ,a itab:
"itab, govor na svoj jezik volimo,
da se vie svom Allahu mo/ima".
Dulan ostah promulit se za sevab,
da ne bidem tamo posve u azab.
Kada poteh ovaj itab pisati,
onda mjesec eval bjee deseti,
dok sam dot 'o, napuni se trides'ti,
da mi Allah moj hatalik oprosti.
Ko e relif Boi'i irab tiniti,
tu ne treba nikom mlogo hita t;.
Vatan mi je asli bio uBioti,
odvazda je Crnoj Gori u ati.
D/amiju nam po dva puta gorili,
kuu, kulu i moj d/emat sru/iIi.
Sad se jesam po svlieru poskit'o,
za dunja/uk nisam mlogo ja hito.
Molim Boga da ne bidem ja rezi/,
za nafaku svakom je Bog kefi/o
Ko se boji da ne gori u azab,
nek poslua ta govori ta' itab.

3. O AUTORU KASIDE

autoru Kaside i drugih navedenih tekstova na srpskohrvatskom postoje, sretnom okolnoM:u, relativno dobri podaci . Jednim dijelom sadrani su u tekstovima,
koje je ostavio sam pisac, a drugim dijelom je lino znanje njegova sina Erefa (ro.
1909. u BiOi) u Prijepolju, koje sam zabiljeio neposredno.
Prema tim podacima hoda Ibrahim Bioak je rodom iz sela Bioe (nom.
mjestanca na istoimenoj rjeici (desnoj pritoci Lima) izmedu Bijelog Polja I

Bioa),

162

91
Berane Ovangradal.
Roen je, mote se uzeti, 1852, a tako proizlazi iz kazivanja si.
na o oevim godinama na dan smrti.

lan je porodice Paariza koja je iviela u Bioi otkako se pamti: ranije su se

prezivali Hod/ii, a jo~ prije estovii. 1Ol Osnovno obrazovanje stekao je u mektebu
u rodnom selu, a potom oti~o na nauke u med resu u akovicu. Uzeo je tu idazet
(diplomirao) i vratio se uBiou . akovica je mnogo znaila u njegovoj izobrazbi, jer
le u medresi u tome mjestu, pored ostalog, savladao tursku i albansku pismenost i
konverzaciju Imamo podatke i o njegovim uiteljima i profesorima: u Bioi je uio
pred hodom mulla Nezirom Muratoviem, a u akovici su mu bili profesori (mude
risi) akovati Seidefendija i Ismailefendlia. O njima Ibrahim Bioak ima i zasebnu
pjesmu uprijepoljskom manuskriptu (str. 5253):
inio sam re'lif ja ovo sve
sa hod/anskom hajr.cfovom.
Hodla jesam nekoliko ja ima
i vlIzda hi dobro ja srim'o.
Prvi mi je bio Muratovi mula Nezir,
hak je im'o da je vezir.
Drugi mi je akovali Seidefendi'a,
nije se boro muftl/h,
Hala nije mene nikad zahmee,
peke uiei, njima rahmet.
U Bioi je bila damija s kamenim minaretom nepoznatog osnivaa, vjerojatno
kolektivna zadubina predaka mje!\ana. Postojao je i mekteb, ali samo kao institucija, jer nije bilo zasebne zgrade, nego se nastava odvijala u dbmiji. 11) Eto, u tim
institucijama godinama je sluio Ibrahim Bioak kao imam i mualtim. Bio je veoma
po!tovana linost u selu i itavu kraju, znalo ga i Bijelo Polje i Berane i odavalo mu
na svoj nain po~tu .
Tu, u Bioi odrasla su i ivjela i tri Ibrahimova brata: Medo, koji je bio stariji,
te Dervi! i Hrusto, mlai od Ibrahima. Od te etvorice brae elvojica su umrli na postelji, a dvojica poginuli. Ibrahimovu brau navodim ovdje SlOga ~to o njima govori i
sam PIsaC u pred zadnjoj pjesmi Kaside sarajevske varijante.
ivei i sluei u Bioi Ibrahim Bioak se tri puta enio (prva ena iz porodice
Beganovia u Podgrau, druga Muhra iz porodice Sijaria u Godijevu; trea je Zejna
9) B.oale do 1912. godlOe bIla u $asla... u Sandtaka(punije Ime: Novopuarskll8ndtakl, I to kao
selo u Bjelopoljikom (Ako .... ) kadituku odnosno kllmjoj kazi (srezu). To se VIdi ne samo.z
lurskIh slu~benih godlinj.ka Minama onog. vremen., nego i po podac,m. u Bio.kovoj bIlJe!
nIc. (projepoljski m.nuskroptl koji su ovdje saopeni Izepis oturlkoj inspekc.jl n.st ....e u meklebu uBIoI. dalUm kaci $u CrnogorCI u~11 u BlOu i, nlrolto, Blo.kovi tItnoVI "VItIn mi
J' acio b,o u e.o . odvuda l" Crnoj Goro u ob'"
101 Dok $u bIII UB,OI, PI.nzl SU boJI n. glasu porod.ca. Pored kue [m.Io lU i kamenu kulu na
u. boj. IprlZemlle dva kili) koju :;,lOmlnle I sam Ibrahim B.o.k u uvodu Kaslde. U mirnim
godonama I danIma u toi kulo 58 stanovalo, I najrie su se njom korllt,lo putnICI nam,ern,clmUAf'rL U nem.rnom danIma, kOjI $u bih HlI, jef je granoca S Crnom Gorom bila bhzu, u
podrUIU SUSIedne roJeke LImI. kula je slu!ila kao sklonoll. ot .... u 58lu. Ako bi se bIlo Ito j .... ,.
lo wmnl'vo na g'lnlC., Mm IbrahIm Bloak, kOjeg su lu znalo I pod .menom MulI IbrahIm,
Ispaho bl pulku, a na pucOIn, Je llavo 5810 hrlilO u kulu, da se sklonI' Z.tlt . Ispod sela, NI
putu z. Ber.ne, Pa'flzI su lmeh han, povelIku zgradu u kojOj je, pored prostor. ZI smjrilaj
puln.kl , kont'. bIla, kahvlna (klfan.1 i jedan dUln..
IllO lome mektlbu u B,o. govori i n.laz on5pekcije iz 1908, naveden u prethodnom poglavlju.

ll'

163

Hadlibuli, nadivjela je muh i doivjela 120 godina ; umrla je oko 1968. i tom le

prilikom o njenim godinama kao kuriozitetu pisao i prijepoljski asopis : "Polimlje"),

i izrodio sinove Sulejmana (ro . oko 1887) te ve spomenutog EIrefa uPrijepo
Iju
U Bioi je Ibrahim imao i odabrane drugove, ~rie, o kojima kazuje u jednoj
zasebnoj pjesmi izvan Kaside. ovako :
eria sam nekoliko ja im'o
j s njima se sve stim 'o.
Prvi mi je Koritali Alihodla,
po alima je bio.
Evo, ne da se kua,
na kui je lehid bio.
Drugi mi je Kolalinac mula Hasko,
dobrom znade njega svako.
Trei mi je iz Boraka mula Ferhad.
fali njega ovaj serhad.

8alkanski i potom prvi svjetski rat donijeli su nedae i Bioti i Ibrahimu Bio
selo je jo~ u balkanskom ratu spaljeno (tada je propala i damija). a musliman
sko stanovni~t ....o dalo se u izbjegli~tvo. Tako se u Bijelom Polju na~lo oko trideset
porodica, a meu njima j Ibrahim Bioak s eljadima . Uskoro potom Ibrahim je ati
~o s porodicom u Pe i bio u tome mjestu tek oko dva mjeseca pa se vratio u Bijelo
Polje i odatle pre~o u selo Gostun izmedu Bijelog Polja i Brodareva . Tu. uGostunu,
"malom M.slru", kako su to selo zvali, Ibrahim je ivio do pred kraj rata, a onda se
stalno nastanio u samome Brodarevu prihvativ~i se slube imama u mjesnoj damiji.
Tu je doekao i kraj ivota. Obijedili su ga etnici Koste pcanca. koji su krstarili
Sandakom poslije ujedinjenja 1918., da je bio jata k onda~njim voama komita
Jusufu Mehaniu i Husejnu Bo~koviu. te su ga. zajedno s njegovim prvim kom~ija
ma u Brodarevu Ramom Mujezinavicem, hadi Abatom Balievcem, Sutejmanom i
Scirom Krije~tarcem, god . 1922. "taman uoi dana kad se dralo blagodarenje krao
Iju Aleksandru za njegov roendan" (bilo je to 16. decembra) odveli put Bijelog
Polja na Jasen i tu sve pomorili. Ibrahim Sioak, starac s bremenom od sedamdeset
godina, bio se otrgao I nagnao bjeati, pa je ubijen u bijegu . Sahranjeni su na oranici
na putu iz eli~ta na Jasen. Grobove oznaavaju kameni niani.
aku :

4. PR I LI KE I POVODI
Bioakov rad kao knjievna pojava nije nastao ni sluajno, ni izuzetno; ima svo
je razloge, a i neposredan povod . Njegovo stvaranje pada u vrijeme, kad se ba~ u obro
nutoj proporciji Turska carevina bliila svome kraju u svima oblicima, a raslo budenje
ideje o nacionalnom sazrijevanju ili potvrivanju pa tako i jak pokret balkanskih na
roda za pisanjem i radom na vlastitim jezicima. Tome buenju u jezinom pogledu
jednim dijelom doprinosile su i onovremene turske reforme, koje su omogu avale

164

rad na vlastitom. neturskom jeziku,a dovele ak i do uspostave dvojezine i vi!ejezi

ne ~tampe (listovil. 121 Od sedmog decenija devetnaestog vijeka na srpskohrvatskom
jezinom podruju javlja se zaista niZ Muslimana pisaca na materinskom jeziku u
Bosni i Hercegovini: Mehmed Sakir Kurtehaji 11844-18721. Omer Hazim Humo
(oko 1820- 18801 i Muhamed Rukli Dizdarevi (1822123-1905). u Crnoj Gori ha
fiz Salih GaJevi,te Sandaku Arif BrkaniSarajlija l, eto, Ibrahim Bioak. To $u pis'
ci samo oni za koje se zna Njihova pOJava, uzev~i ih u vezi s karakteristinim radovi
ma, koji nisu maleni, i s vremenom, u kOjem su nastali, ne moe se objasniti na drugi
nain nego kao najneposredniji rezultat vlastitog nacionalnog i knjievnog buenja,
koje se u ovome sluaju moe oznaiti bliim izrazom knjievnim preporodom. Ima
li se na umu da je Ibrahim Bioak ne samo pisac na materinskom jeziku toga vreme
na, nego da se njegova pisana rije na srpskohrvatskom, zna se pouzdano. !irila i u
narodu itanjem njegovih radova, onda proizlazi i to, da u linosti Ibrahima Bioaka
imamo i jednog od zaetnika knjievnog preporoda Muslimana srpskohrvatskog jezi
kog podruja . U tome je, drim, posebna i velika znaajka linosti Ibrahima Bioa
ka bez obzira na sadraj i onu uu, unutra~niu knjievnu vrijednost onoga ~to saop
ava.

Tako i toliko o pojavi i znaaju Bioakova djela u vremenu odnosno u druhve

nom razvoju njegova vremena. Moe se, meutim. oznaiti i pisac koji je neposredno
utjecao na Ibrahima Bioaka u ideji da piJe na materinskom odnosno "bosanskom"
jeziku. To je, utvrdio sam, njegov prvi $Usjed i neno nariji suvremenik hafiz Salih
Ga(!vi. Njegov mevlud, ~tampan ba u ono vrijeme (l311 .. 1893/941, Ibrahim
Bioak je, bez dvojbe, i poznavao i ~irio u narodu itajui ga dematlijama u odree
noj i poznatoj prigodi po profesionalnoj dunosti. Tako i u tome smislu govore one
vanjske injenice. Ali postoje i neposredniji dokazi o Ga!evievu utjecaju na rad
Ibrahima Bioaka Nalaze se u samom Bioakovu djelu. U njegovu uvodu u Ka$idu
ima dovoljno ne samo misli, nego ak i jezinih konstrukcija identinih onim u uvodu Gdevieva mevluda. Evo tih paralela. Prvi stihovi kod Ga!evia glase:
Bogu dragom vazda fuur na islam,
nafem svecu essalatu vesselam,

a kod

B ioaka:

Bogu dragom finim fuur na islam

sve salavat pejgambem donosim.

l, naroito, stihovi o povodima nastanka i jednog i drugog dijela Ga~vi to

ovako opisuje :
Kad se naoh u Kolalin kOImekam,
znadem e sam puno nakis u e/am,
12)NI ,..riem podrU(:JU stguroo su mnogo z,.. ..(:II, u lome pogledu 00110 hSIOVI parileino NI tUf'
skom I srpskohrvltskom Gutten,' Safaj - SaraJt'V$k1 t'VJelnlk I Bo,na, kOJI su ,zIIZ,1I u Sarajevu, prvI 1868-1B72, I drug, 1866-1B78, te NeretvI u Mostiru, 1876-1877 TakVI !tampa
,zlazlll je , na KolOvu. u nepoSfednoj bllz,nl Sandfaka Tuuer," - PrIzren u Ptlzrenu,
1878-74, le KOSOVI u Prl'!tnl, 1876-1888 Na pokret z.. Izra!avlnJem 08 vll",tOm Jezlku
u SandJ:aku I dllelu Crne Gore vjerovatno nIle ostalo bez utleclJa nl I,(:oosl Muhameda Sak "a,
Kurt(:ellJla, prvog novinara I publlC"le m~u bos.anskohercegova(:klm Muslomanoma lurednok GulSen'l SarlJa - Sarllevskog cvjetntkl o Bosnel. kOJI je rodom briiz t09l krlja. IZ BOJelog POlj811844-18721

165

malie me kofainski prYm,

nami mevfud daj bosanski napili!
IbrahIm

Bloak

pjeva gotovO u dlaku jednako:

Kad sam bio u Bioti ja imam,

kusur im 'o u svatcmu, dobro znam,
imadoe cliematflie svi merak,
da him piem pod bosanski ja ~itab.
I dalje stIhovi kod

Ga~via:

Dragi Bole ja aliim za sevab,

Molim ti se da ne gorim u azab,
a kod

Bloaka:

Du/an ostah promut!it se za sevab,

da ne bidem tamo posve tl azab.
I jo! viie drugih zajednikih rijei i mjesta u oba uvoda. Istina, Ibrahim Bioak
je svoj uvod, barem onaj dueg oblika, pisao posteriorno, poito je u Balkanskom ratu
(1912) napustio Biou, a njegova prva verzija Kaside napisana je 1904, ali nam to ne
smeta da utvrdimo utjecaj Ga~via na njegovo stvaranje, jer se jedna paralela nalazi
I u samom tekstu Kaside iz 1904. godine. Tu stoji stih "Ko posluia ito (u) vama
kazivati", a u Gaievia: "Ko poslu!a sada ita u besidet" .
Ima indicija da Ibrahim Bioak svoje djelo nije radio onako za sebe, nego za
iiru javnost, odnosno s namjerom da svoje djelo ~tampa, upravo kao j njegov prethodnik Ga!evi, ili barem da se djelo ~iri i ita u narodu . U tome IlO:Jledu !)Ovori, po.
najprije. sam navod 8ioakov o njegovu djelu Ho ga Je dao na krajU Kaside:

Dojte vskat ; vrijeme,

se ovo i bez mene.
Svakom bih se ja molio,
koji bi ovo prouio,
da bi I' mene rahmet izuio.
uti~e

Drugi dokaz jeste odjeljak koil se nalazi samo u onome starijem. sarajevskom ru
kopisu. a u kojem se daje hvalospjev vladaru, onda~njem sultanu Abdulhamidu : izra
zita kurtoazna forma, koja se i inaee prakticirala u djelima iji je autor imao nakanu da djelo ~tampa ili barem da se djelo bito kako ~iri u javnosti . Pogotovo je to bila
forma u konkretno doba, u vrijeme Abdulhamidova apsolutizma, bez koje se nije
moglo raunati da e se dobiti inae obavezna dozvola drave za !tampanje diela;
takvu je dozvolu pribavio i sam Ga!evi i izriito je oznaio uz hampani tekst svoga
mevluda.

166

5. B lO CAKOVO DJELO
Vidjeli S(JlO, Ibrahim Bioak napisao je. pored Kas/de kao glavnog djela jo!
osam radova, sedam na srpskohrvatskom, a jedan na albanskom. Po tome se Bioak
predstavlja sigurno kao dosada znani najplodniji pisac u srpskohrvatskoj aljamiado ti
teralun Najvea su mu dva rada Kasida i Nasihari, od kojih je taj prvi u stihu, a drugi
u istoj prozi. Kasida je. uporeujui je s ostalim tekstovima, pi~ev najvei domet,
ne podrazumijevajui pod tim, naravno, i apsolutno umjetniko-izraajno dostignue, jer se ona ne moe ni traiti od generacije Biaako..,e, koja je tek utirala put knjievnosti na srpskohrvatskom.
Blaakova

Kas/da}e kompozlcionoureena knji!evna forma Jednog spjeva (ima

predgovor ili uvod, glavni sadr!aj. poruku. te naglaen i logi an zaVretak).

Kasida i Nosihati kao teme nisu, u biti, originalni, jer se radi o naukovanju osnovnih naela moralke u teologiji, a djela te vrste pojavljivala su se i na Istoku i na
Zapadu li u krocanstvul. ali je novo to ho Sioak, pravei takvo djelo, pie na svom,
narodnom jeziku i time uspostavlja kontakt sa sredinom u kojoj se rodio i ivio i koja nije bila vina, kao to i Bioak sam istie na kraju prvoga spjeva. ni turskom, ni
arapskom jeziku

U nekoliko oblika Bioak je izravno slijedio utrti orijentalno'lslamski nain pi

sanja knjige, iako je djelo saolleno na jednom drugom jeziku. Na to ukazuje u prvom
redu njegov uvodni zazIv Allaha bismilom, to se sreta kao prvo pravilo svake knjige
koju je pisao sljedbenik Islama, bez obzira na sadraj djela. Tu je. potom, kolofonska
oznaka (da je djelo zavreno) tammat tamam, to se takoer sreta gotovo u svima djeo
lima orijentalnoislamske knjievnosti. Tree, proveden je imperativni nain izlaganja
koji se piscu inio kao najpogodniji za ho neposredniji kontakt sa itaocem, odnos
no slu8ocem, a to predstavlja, u stvari, gotovo strogi slijed forme u kasidama istoga
ili slinog sadraja na turskom jeziku i turskih pisaca. Ta trea znaajka nije usamljena pojava, nalazimo je i kod drugih domaih autora kaside (Ilhamija, Sirrija i dr), I
ona samo pokazuje koliko su i Bioak i ti drugi autori bili pod utjecajem orijentalne
forme u nainu saopavanja teksta odreene vrste.
Ima, medutim, kod Bioaka jedna druga, njemu svojstvena osobina. Nalazi se u
samoj formi, arhitektonici teksta. S vanjske strane gledajui Kasida je saopenje u stihu, kao to le njezin tekst ovdje I pnopcen, a taj stih narOito akcentuira rima, koju
autor dosljedno trai i nalazi. On ak voli da se izraava stihom, bolje rei reenicom
i to u osmercu. To je, meutim, samo prvi, spoljnji utisak. Kad se faktura teksta poblie promotri, vidi se da Bioak ima reenice odnosno stihove nejednakog broja slo'
gova, redaju se reenice koje imaju oblik stiha samo po tome to se zavravaju rimom.
To je suta odstupanje od orijentalnoishmskog stiha, koji ima strogu, uvijek ujedna'
enu slogovnu veliinu. Odstupa se i od metra stiha u srpskohrvatskoj poeziji kaO
knjievnom radu onda~jeg vremena. Uz" sve to Biol!!k nije bio gluh Zl!! stih j njegovu harmoniju, ne moe biti da nije poznavao stih na turskom i arapskom, a jo manje
je vjerovatno da nije sluiao barem domau narodnu pjesmu, uvijek izraenu u stihovi
ma jednake veliine. O emu SE! onda radi? Jednostavno o tome da Bioak nije ni
htio da ide za metrom, jer bi ga to odvelo u istu poeziju kao posebnu izraaj nu gra
nu, nego se izraavao u prozi, i to onoj rimovanoi, koja kao knjievna forma, inae,
nije nepoznata. A da je tO tako Vidi se i po nainu pisanja teksta: rimovane reenice

167

Sioak uope ne slae jednu ISpod druge, nego ih izlae u kontinuiranom redu, kao i
svaku drugu prozu Kad tako promatramo Bioakov rad, onda on ne samo da ne gubi
vrijednost u formalno-izraajnom smislu, nego ima svoje i sasvim odreeno mjesto u
knjievnom stvaranju i izraavanju.

su jo~ dvije pojave uBioakovoj Kasidi :

i turetzmi pod kojima ovdje treba razumijevati i
arabizme. Turcizama je ovdje relativno velik broj, ali ne tako visok kao kod nekih
drugih, starijih autora aljamiado teksto'la, ali bez obzira na to moe se konstatirati
da je Sioak SU'lremeno vladao takvim izrazima i svugdje ih tako dobro odabrao i
postavljao da reenice imaju ne samo puni smisao, nego teinu u znaenju, i, naravno, zaseban jezini kolorit. U svakome sluaju Bioakovi turcizmi predstavljaju vri
jednost i sami za sebe kao grada za prouavanje govora i, posebno, turcizama crnogorskih Muslimana poetkom 20. vijeka. Dakako, pri tome treba imati na umu i jed
nu vanu ogradu: Bioakovi turetzmi nisu svi odreda standardne rijei te vrste koje
se sretajU u narodnom govoru, pa i samih Muslimana. Sioak je bio i ovjek iz naroda i teolog, a i njegova Kasida je iz podruja islamske teologije, barem u irem smislu .
Upravo otuda u tome djelu i izrazi u o~liku turcizama koji su knjikog prorijekla i
koji Imaju formu strunih izraza ili barem orijentalnih rijei koje je razumio skuen
broj Muslimana iz naroda. Te~ko bi bito napreac izdvojiti Ho je knii~ko, a ~to je vet
u~lo u narod i postalo sastavni dio narodnog govora, ali, svakako, u tu prvu, knji~ku
skupinu idu, npr. izrazi fakir, erif, hakikat, kurta/mak, tama', hijanet, sehavet, irza,
1
gadab I dr. Na sreu, takvih, osebujnih rijei i nema ba~ mnogo. J)
U

jezinom

pogledu

karakteristine

Jezini oblicI crnogorskog gO'lora

Ima

jo~

jedna posebna

znaajka Bioakova

djela, a time i same

linosti

autora.

Kasida je rad koji je namijenjen narodu u njegovu naj~irem smislu, dakako unutar
odreene, islamske konfeSije 14) U djelu se ureuju odnosi jedinke ovjeka-vjernika

prema Allahu i prema druHvu kao skupnom socioto~kom kvalitetu . Taj, da tako ka
emo, druhveni smjer ovdje je ak i prenagta~n: djelo je namijenjeno odgoju i lije
pom ponaanju u dru~tvu, govori O principima koje, ustvari, usvaja i svaka druga reli
gija, samo !to je to sve ovdje zaodjenu to ruhom konkretne religije. Tim nainom rao
da i saopavanja autor Kaside iskae iz teolo~kih okvira i tretira pitanje opeljudske
vrijednosti; dapae, itava Kasida i podijeljena je na odjeljke u odnosu na pojedine
oblike lijepog ponaanja.

IJIMel,l Bioakov,m

lurc,zm"YUIZapataju se,

lermln.llpInl

nflS upolrehljavflh. I .. ih derv.t. ("trok. ZIk . ani.

llk

ima.

za IslamskI mlstlclzam,kOje su kod

itav,h

mIsi, izrliltenoh udervilkom

duhu. Iz toga bl se dalo pretpostevljalI da je Bloak prIpadao nekom derv,tkom redu, tto bl
bolo od znaaja za upotpunienje bloakove biografije. a i za ocjenu sadr.taja samog njegova
djela B,oakov Sin E'ref. medvllm. kategorlkl le odbIO takvu pretpostevku; dapae zna I tO,
da n'le n. voliO dervl~e
141 Brel Paar,z, Bloakov Sin. Ilno ml je saoPIO da je KasIda itana po kuama na skupoVima
I da le ulogu takvog itaoca pred skupom vrIlO owbno Ion. Elref, nekki na tratenje Iskupljenih komIlja, a nekad I po oevom uhtjevu_

168

6. TEKST KASIDE ISRAlllr1A BIOCAKA

KASIOEI JERIF BIOyA KARYELI HAVACE IBRAHIM

Bismillah al-rahman al-rahim

Pos/ula/te vi fakira
iz Bio{e Ibrahima

Ko pos/ula ta (tuJ vama kazivati,

dobro te vam prisrsnuti.
Ako tere vi zapazit
sad Ito u vam nasihotit,
lalnje tete hesab dati,
unah. mizan olakati,
kolaj sirer prolaziti,
u dienet se nalaziri,

po d/eneru poletati,
hunJama olenit;,
nikad niIta ne leljeti,
2.
Ej vi moja mila

brao,

lin 'te Boga zik;r slatko.

Ej d/ahili, divlji haIku,
ne radite naopako.
~uu,

lin 'te ka'ste vi ins/mi,

ne umrite ka' ha;vani.
Tri se puta dofarite.

sebe tare vi

naite.

$eriatom eref budite.

hakikatom hakli zborite.

TarikBtom sve da Boga mi/ujete.
jezikom zik;r linile.
Svom Af/ahu muti' budite.

lJ

sa Allahom dost/uk velite.

Nejma dosta ka' Allaha,

a ni sIka ka' zikira,

a ni mala ka' namazal

3.

Ej vi maia mila brata,

u tamau neima mala,
u hasedu selamera,
u haramu berieta,
169

u jeminu kurta/maka,
n; u lali kazanmaka.
Ko gOO lae, Bog mu ne po(ma)ie,
a hijanet nikad na selamee,
hem te biri azab na kijamee.
To je jedan be alamet.

4.
Ej vi moja mila brata,
vi maskaru ni s kim ne tinite,
od hile se vi proite,
svoja srca poturlitc,
a nikoga ne mutite,
ni fuhu!a ne zborite,
$va/to zborit tini vi se to je kolaj,
a to bee jedan belaj.
Jezik tlIvaj, svato ne zbori,
pitateI se na umorII,
teglit azab i u grobu.

5.
Ej vi moja mila bro,
tin 'te vamo sehaveta,
nati tete ramo selameta.
Ko je vama behil,
bite ramo rezil.

6.
Ej vi moja mila brata,
m/e lasno tinjer svaro,
svemu valja dievab davar,
ne dadu nam tamo spavat
Hesab davat za mali lijek,
ko/ik'vamo vas vijek .
uvajte se 'vamo grehote.
nati ete tamo ljepote.
Vazda turke iram tin 'te has/etom,
ne umrite hasretarr..
Za komlije znadite
i dobro ih pazite,

170

i mal njihan ne ;zite.

zeherom se ne otrujte,
IZIlera ne in;le.
Jedno drugog ne ubite.

Jedno drugom zemlju ne otmite,

a duIom je ne nosite.
I z dobrim se vi pazite.
za malo se ne mraz/te.
Ko go neCe za komfiju znati,
mkad nee dobro biti,
i Oogu e mutno dieo;sb dori.

7.
Ej vi moja mila brato,

ne tit 'te se tue ;rze,

dotekatete na se brzo,
potlje te vi biti mrzno.
Sakan vino i rakiju ne pite,

bez imens ne i'te.

Nemojte ici na zma,

ot/cete bez dina.

Dun'ja lezer za malo.

tamo zeher zam/oga.

Kad hotele vi haram,
ne vibre "Na! evladr
S haramom su kopilad,
sa mukom hi fZnijviti
i snage se dofarice,

harama se maiti,
roditelje mlatiti,
na sokak hi baciti
i u halu te umnjeti.
Ne d.evam're vi haram,

da ste tamo vi rusvai.

Ne tralite vi miras,
mje dobro ba za vas.
Haram nije. tek beriket nejma.
u f9sadu S9 dOSfovima spr9ma

8.
Ej vi moja mila brao.
kad fenete da se Jenite.
vi ljepote ne gledajte.
171

Sve turkinje tfalite,

8 pravo hi sudite,
za malo hi ne udrite,
a homo hi ne drlite,
ni fursad hi ne dajite.
Dobro nikah vi pazite,
u dlehenem ne gorite.
to govorim, posluajte,
vi za pravo sve radite.
erluk nikom ne linite,
za alima ne zborite,
tue meso ne jedite.
boli gadab ne poslujte.

9.

Ej vi dobri turci,
svakom se na'te vi na muci,
ne budite ba ka' vuci.
to vi doe ba na ruci,
svaki SJ!be sve povuci,
pomislite na ruoj muci,
Tu hak volja platari,
nemojte s pura svraati.
Ko je god duian,
on je bal ka' $Ulanj.
Bolje ti je biti sulani,
nego svakom da si duian.
Ta' je poso mlogo rulan,
uj, nemoj biti du/an.

10.

Ei vi moja mila brao,

ej zengili, vi ahmaci,
naite se vi na mud.
Srt je vama za fukaru dobro znati.
hel morete i vi obnemati.
Nemojte visoko gledati,
nete dugo terati.
Nemojte skupo prodavati,
valja dlevab davati.
U pazaru se nemojte kleti,
sutra ete umnieli.
U malu se ne uzdajte,
172

i mal proe, dobro znajte.

Hakom zekar podajire,
za jetime znadite,
i dobro hi pazire,
i mal niihan ne izite,
zeherom se ne otmite.
Ako hoe da si pravi musliman,
u halk fitnu ne ruraj,
bie munafilki bajraktar.
8ajrak e hi nositi,
u diehenem goretl~
fejran c se SImjari,
nP.t':p. wb!.' valjati
Za sevab se sve mutite,
na hajir se pol1artire.
U/emi se prerutire,
a mrtVIjem se llarutite,
Kur'anom /Ii pomenite,
mahrum mrtve tlam ne vraajte.
Mt/safire sve svraajte.
svaki hajir vi radite.
Ser/ukom se tle mutire,
za sel.lmet t.l/ifitl,

77.
Ej diahili, jedne inadilje,
kad ve pane, vi ste fursadbje.
Kad ste zdravo, hode svi mrzni,
kad ste boni, vi ste za njih brzi.
Kad ste mUhtadl. hoete hi pomoi.
kad ste zdravo, kail ste hi odmoi.
Nemojte hi hilom drla ti,
sutra e ve kopati.
Nemojte hi psovati,
na talkim e ve pozvati.

72.
Ei vi moja mila brata,
svoju brau dobro driite,
jedno drugom hatar pazite,
za malo se ne mrazite.
Ka'sam bratu ja imo,
svak me dobro postimo,

173

! njima io ka' Iju'sko,

svak me drio visoko.
Ka'sam bratu ukopo,
otada sam zaplaka
i svakom se pomako.
Dok sam bei (nji)ja osto,
nikud nisam sam pristo.
Na me bila braska la/os i misa,
ad jada sam ovo upisa.

13.
Mulni smo i mi hadie,
daj nam insa'. Boiel
Vaz prilamo, mi ga ne primamo,
i/um znamo, ameI ne linima,
za gunah psujemo,
mi ga pos/ujemo.
ffkar nam je uzimati,
mane rukom d/jeliti,
a ta emo svijet bijediti)
Mi velimo pravo da sudimo,
na sabah se ne budimo.
Bell; e Mehdija izii,
m/age e hodie sjei.
I kad bi nas zateko,
m/age bi nas poseko.
Ko je aik sevab Slei,
halis srcem hajte ka Mei,
s imanom ete u grob lei,
bez uMera dlener stei.

14.
Ej vi moja mila brata,
ehli tarik hil ne misli za sebe,
ta e turit na sebe.
Odkako nas dade Halik,
mi smo Bogu vazda aik.
U ak boli ko god stall,
on se nikog ne boji.
Ko ta leSlo pominje,
ono vie miluje.
Ko e Boga, pomenite ga,
ko e dun 'ja, eto mu gaf

'74

esto Boga ko pominje,

on se a!ik i rodio.
Mlogo dun 'ja ko miluje,
on je sarhol vazda bio.
ta e nama dunjaluki mal,
miluj Boga i djemal,
pomozi nam, ja Gaffar!
Ehli dun 'ja ka'e umirat;,
dun'jaluk e pom;n/a(tij,
njemu nete fajda biti,
hasretom e dulu dati,
on e znati Ira e parir.
Ehli ukba ka'e hidlret injeti,
u dJene t e gledati,
mesto svoje vidjeti,
veselo e du!u da l i,
!ehadetanu res/im biti.
oti svoje zaklopiti,
to e nama dun'jalulk; (7).
Miluj Boga i djemal,
pomozi nam. ja Gaffar!

15.
Ej vi moja mila brBto,
tko e alkom zikir linjeti,
on e boii djemal vidjeti.
Ko e Boga misliti.
nee hesab tegliti,
sve e u h/ad sedeti,
iz hlada e gledati
Ita e svijet tegliti.
Ne pomale dunjalulk; mal,
miluj Boga i diema/,
pomozi nam, ja Gaffarl

16.
EJ vi mila brato,
ka 'sam vamB ovo ispisa,
ja sam mlogo uzdiSa,
Sve vam gunah kalivo,
najvie ga ja ima.
Doje vakal i vrijeme.
IIlle se ovo i bez mene.
175

Svakom bih se ja molio,

ko bi ovo peke ulio.
da bi
mene rahmer izutio.
Nafem milom pejgamberu salavare donosite,
hel e nama od pomoi vazda biri.
Sal/allahu reala alejhi ve seI/em,
ve ala alihi ve sahbihi ed/mein.

Kaside-i mueJJif Bijte karyesindan

Ibrahim bin Salih, 8. mart sene 322.

SUMMARY

IBRAHIM BIOCAK'S KAS IDA, THE MEMORIAL OF ALHAMIADO

LITERATURE OF SANDAK MUSLIMS
On the basis of two found original manuscripts; another important writer of
Alhamiado literature is discovered . It is Ibrahim Paariz born at a village Bioi in
Sandak (Socialist ic Republic of Monten .. gro) 1852. He was killed in Srodarevo
{Sand tak) 1922. Sy profession he was a teacher and Imam. Among the writers
of Alhamiado literature he occupies an ouUtanding position. Using the Arabic alpha
bet he wrote the major part of his works in SerboCroatian . He wrote eight (both
major and minor) works, seven in verse and one 10 prose. One poem written in
Albanian language, is full of Turkish words. All his works are from the scope of morality and social ethics. They deal w ith human relations in society. His most impor
tant work is Kasida ; a poom 10 rhymed prose which consIsts of 16 parts (270) verses .
The text of this work is here presented. It was written in 1906. However, both of
them are written by Bio .. k. That points to a fact that also other revised Kasidas of
native authors are the works of the same author. Otherwise Bioak's Kasidq has all
Qualities of Oriental. Islamic work (introduction. main contents and the end with
colophon and biographical datal. The appearance of Bioak's work is neither isola'
ted nor unexpected . He lived and worked in the time of acute national renaissanee of
Balkan people and their aspiration for writing in native languages. So, the numerous
writers of Alhamiado literature emerged. Tooether With them Ibrahim Pa ariz represents tl protagonist of a literary renaissanee of the Muslims from SerboCroatian
speaking territory . A man who made a direct influence to Bioak ' s work was hafiz
Salih Gaevi , born in Niki (SR Montenegro) .
ln the introductory part of Bioak's Kasida and Ga~i s Mevlud (poem on birth
of Mohammed) ; first edited in 1893/ 94 numerous identical terms, thoughts and even
entire language constructions were presented. The original Bioak' s work s are now a
private property of some people in Sarajevo and Prijepolje. The copy of the manusc
ript is deposited in Gazi Husrevbey's Library.

176

Alija

Bejti

IZ DRNISLlJINA ZBORNIKA BOSANSKIH MEMORIJALA

1672-1719.

o sarajevskom muderisu i ordijskom kadiji Abdulahu Drni~liji, koji je ivio u

drugoj polovini 17. stoljea i prvim decenijIma 18. vijeka, a izgubio mu se svaki trag
1719. godine. te o njegovu zborniku bosanskih memorijala (arzuhala, arzova i ilama).
prvorazrednom izvoru za histor iju Bosne i Hercegovine. nedavno sam upoznao nau
nu javnost u dva rada : u kraem osvrtu {o A . DrniJtiji kao lanu intelektualnog kruga
knjievnika Sabita Alaudina Uianinal u Analima Gazi Husrevbegove biblioteke,
III-IV. 1974. te u zasebnom radu O njemu i njegovu djelu koji je zaprimila na izdava
nje Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Drni~lijin zbornik, zama~no djelo na turskom, iji se autograf danas nalazi u
biblioteci Turskog historijskog dru~tva (Turk Tarih Kurumu) u Ankari. po sadraju
je dvojake prirode: glavnina korpusa sadri tekstove 282 cjelovita javna akta oprili
kama u Bosna ajaletu, uglavnom. u vremenu od 1672. do 1719. godine (period od
pola vijeka). a preostali. znatno manji dio predstavlja Drni~lijine line zapise, koje je
on, ispisujui tekstove samih dokumenata. interpolirao kroz cio zbornik. I ti lini
Drni~ lij ini zapisi imaju takoer veliku vrijednost za izuavanje historije Bosne i Her
cegovine, sadre podatke koji su najveim dijelom sasvim novi i neponovljivi u bilo
kojim drugim iZVOrima. Po kodeksu javnih akata. iji su tekstovi besprijekorno i u cijelosti saopeni onako kako su naeni, Drni~lija se kvalificira kao skriptor i veoma
zasluna linost u kompletiranju izvora za historiju Bosne i Hercegovine. a po samim
osobnim zapisima predstavlja se i kao pisac, iji rad ima karakter autorskog djela.

Drni~lijini

vlastiti zapIsI u njegovu zborniku, gledajui ih u cjelini, mogu se

svrstati u ove tematske naslove :
1.
2.
3.
4.

12 -

Marginalije uz priopene tekstove javnih akata

Ljetopisne bilj~ke
Imze i sentence u imzama kadija. muftija. muderisa
Katalog beglerbega Bosanskih aja leta

Anah

rejhova

171

5.
6.
7.
8.

Katalog osmanskih sultana

Katalog !ejhul-islama
Pregled svjetskih znamenitosti
Druge bilje~ke

Ovom prilikom saopujem sadraj onih Drnilijinih osobnih zapisa koji 5u od

i Hercegovine. Pri korihenju ovih podataka treba imati na
umu podatak, da su svi ti zapisi nastali u vremenu izmeu 1695. i 1719. godine. To
je od vanosti naroito za one dijelove Drni~lijinih zapisa, koje ne nose pobliu oznaku kad su nastali .
znaaja za historiju 80sne

l. HISTORIJSKE MARGINALIJE

Piui dopiske uz tekstove dokumenata Drnilija je razja~njavao i dopunjavao

detaljnijim pojedinostima sadraj isprava, najeU:e po osobnom znanju, ali je asocijacijom na predmet tih dokumenata pisao i nove, samostalne zapise historikog sadrao
ja. Takve biljdke pravio je, medutim, tu i tamo i odvojeno, bez misaonog povezivanja
za bilo koji tekst dokumenata, Evo sadraja i jedne druge vrste tih zapisa:

Provala Nijemaca u Sarajevo 1697. Poetkom reb. ahara 1109. - oktobra

njemaki tabor je s potpuno opremljenim topnihvom i opremom iznenada
izvdio napad na tvravu Doboi. muslimansko stanovnihvo nagnao u paniku i zauzeo
grad. U to vrijeme Ahmedaga, ehaja preminulog bosanskog valije Mehmed-pa!e, nalazio se na planini Rado!tva (7 ) s neho zaima, s ljudima od uprave (defterhalki) i
bosanskim alajbegom Hasanbegom. Bio je utuen smru pa~e, ali kad je dobio glas
o neprijatelju, digao se sa svima spomenutim i izvr!io pokret prema vrandukom
klancu . I tih dana je Ahmedaga petnaest puta po skoroteama slao izvijee medlisu
sarajevskog mulle Edrenevi Bali-zade Mehmedefendije, ajani ma j drafu i traio pomo u sejmenima,u opoj vojsci,a i samoj ratnoj opremi (debhani). Ali ono nekoliko
odgovornih ajana grada bili su u to vrijeme izvan toka dogaaja i izvan mjesta, a ne!to
neodgovornih probisvijeta, ustvari slugana pravilo se ajanima i brzo su se sjedinili i
okupiti , priali s brda s dola i izbacili ~arolu kako je ehajabeg Ahmed-aga sada u situaciji da iskoristi priliku da ih opljaka. I dok su se oni tako bavili tim neumjesnim
i neodgovornim klevetama po duanima i izbama, neprijatelj. drei se naela da je
ovo pravi as, potisnuo je ehaju iz vrandukog klanca i do~o pravo u ~her Sarajevo
7. reb. ahara - 23. oktobra, u srijedu, u podne, sa itavim taborom i zauzeo grad.
A 5Utradan, u etvrtak oko i indije poturio je vatru u damije, mesdide i ostale zgrade pa i masivne objekte i sve je ognjem spalio. Poslije toga sluaja uz saglasnost ita
va ajaleta u terebi Pazaru (Aogatici) je napisan mah zar Porti o stepenu stradanja, koji se ovdje prenosi s originala. Godine 1109. = 1698. ' )

1697.

Mletaka mornarica. Mletaka Republika i njeni saveznici papa, duka grandu

ka, Livorno, Majorka, Kortez, Bogaz i Debel-i ~ilj imaju galije, meune, endere i
fregate (navode se i pojedinani brojevi) u ukupnom broju 122 lae. 2 )

11

Drniihjin zbornik, Itr. 45- .

21

Ibidem, foto,v. 131 . Tu stoji i Drnijhjin zapis, da je le podaike dobio od MuSlaf. elebije
Moralije koj i 22 godine u okOVima robuje kao lIesl3 na mlll8klm laama .

178

Izgubljeni gradovi. Asocijacijom na sadraj arzuhala Porti ~jhOsman8 $uglije

od po. muharema 1114 - kraj maja 1702, u kojem se iznose stradanja Bosne i Her
cegovine u pro~lom (a(u i potrcoo gradnje novoga grada (tvrave u Sarajevu). Drnil
lija daje 'POPis gradova na podruju Hercegovalkog, K/i/kog i Krtkog sandJBkB. koje
je Turska izgubila u ratu (16841699): Risan, Novi (HercegNoviI,Gabela, VrhGorlca

(Vrgorac) Zadvarje. Nut jak (Nojak). Sinj, Knin, Zvonigrad. Drni!. Ostrovica, Nadin.
(ili Vukii? I. Riksi (1 l. Karin, Vrana, Zemunik, Skradin, Seddj

Peruii. Dekti

Islam, Gornji Obrovac i Klis, Ukupno 23 grada ..jJ

Zadarska skela. Zaduenje mukale Zadra i okoline, koje se odnosi na sada!n;i
promet imovine dobavljaa stoke u vidu malikane, iznosi 1,453.210 aki. Od toga
se daje za plae ocU:akluknefera i drugih slubenika 991.000, a ostalo, 462,21 O alje
41
se svake godine u Istanbul. Zakupnik ove mukale je hadi Mustafa.

Obaveza Salihage, emina mukate Zadra, iznosi za 1123 nl l (12. godinu

1.410.114 aki; to je visina mukale Zadra, i to dumruk Zadra (skela u Zadru!. ~ibe
nika i podrunih skela. SI

2. LJETOPISNE BllJESKE
God. 857 1453. osvojen istanbul.
God. 922 1517. osvojen Misir (Egipat).
God. 927 1521. osvojen Beograd .
(Po. 18. st!. dizdar Graanice
Mehmedaga ,aga novih farisana ugra
61
du (Kal'a) Gradacu.
- God. 1114. po. redeba "" 2130. 11. 1702. uao u Sarajevo vezir Halilpaa
kad je skinut s Bosne.
- God. 1116. po. redeba - 30. 10. - 8. 11 . 1704. mevlana Mustafa, razrije~ni muderis Abdulahefendijine medrese u Uskudaru, postavljen za muderisa Ni~n
81
di'paJine medrese u Istanbulu sa plaom dnevno 30 aki po rjdenju Iejhul.i5Iama.
- God. 1119. 10. ~vala 15. 1. 1707. bosanski mulla (Bosna muUasi) Ahmed
efendija, zvani zet U!akizadetov, sakupi narod iz !ehera (Sarajevo) u Ferhadbegovu
gl
d1amiju, i tu su ljudi napravili mahzar i na njegovoj poleini udarili muhurove i imze.
- God. 1125. mjeseca reb. ahara,; 27. 4. - 25.5.1713. mevlana Salih, sin
Zulfikarov, Bo~njak, mulazim (pomonik Imuderisa Hamamizade Mehmedefendije
u okadi medresi u Edreni, postavljen za muderisa HamzaauJeve medrese II
Istanbulu sa rangom Sahna uz dnevnu plau od 20 aki, a po rjdenju (lta~~ I ~eJhut
islama. 1O)
31

41

Ibidem. Sir. 53- .

Ibidem, fOIOSlr . 161 . Zap" se odnosi, svakako,

51

Ibidem, fOlo.tr. 161 . Vrijedi napomena u prelhodnoJ moJoJ biIiMe.

6)

IbIdem, fOlo.tr . 4 Tlj zapis, takO stihZlrln, mote soll ShVllltl dvojiko: da le grata"Ik, dlz,
dar zaprimIO soll dU.tnosll age fl"sanl u Grildal:cu. a i Obrnuto,

71

Ibidem, ,Ir, sab

8)

Ib,dem, fOtOSH. 161

9)

Ib.dem. fotostt. 2

101

Ibidem, fot05lr, 161

I'WI

vrijeme posliie Karlovatkog mlraI16991 .

- God. 1126. po . evala = 10. 10. 1714. Zlataru (Zergerrl hoda -efendiji 6 dana od toga datuma . 1 1)(Tako doslovno!.
- God . 1127. 15. muharema .. 21. januara 1715. umro Suglij&.12)
- God. 1128. po. safera = 21. 1. - 4. 2. 1716. Magribija Abdulmelik u toku
sohbeta u kui Ejubije muta Ahmedefendije prilikom prie o serhatu i ostalom rekao
ovo: "Kroz iduih sedam godina od ove, 1128. dii e se s porodicom i krenuti prema Istanbulu i ovim krajevima". Ovo mi je kazao iz velikog prijateljstva. Zapisuje se,
na ovome mjestu, da se ne zaboravi- 13 )

3. IMZE I SENTENCE

lmz.a je turski oblik arap. imenice imda, leksiki znai potpis na aktu, a kao
termin obuhvata i sentencu ispred imena u potpisu, koju, po obiaju u osmanskoj
diplomatici, piu obino ueni ljudi. Izrazita je pojava takmienja ko e dati bolju,
sadrajniju i prigodniju misao u imzi, a otud i veoma razvijen obiaj ispiSivanja imzi
odnosno sentenei u imzama raznih lica. Upravo otud i Drnilijin interes za sentence u
imzama pa ih je on na deset mjesta ispisao ukupno 123. Imze, koje je zapisao Drni!li
ja, imaju i historiku vrijednost, jer su u dobrom broju sluajeva zabilje!ena i imena
onih koji su ih dali. Tako se ovdje na raznim stranama navode i slijedea lica kao au
tori pojedinih imzi, jamano svi iz Bosne i Hercegovine, a prvenstveno iz Sarajeva:
-

180

~jh

Ahmed-efendija Kerim-zade,
~jh Osman Suglija,
~ih hadi Hasan.
!ejh Hasib,
ejh Abdulfetah, mevlevija,
Abdulah Kerim-zade, muderis,
Abdurahman, muderis u Taslidi,
Jusuf, razrijeeni banjoluki kadija,
Ibrahim, mostarski kadija,
Mehmed, uiHi kadija,
Mehmed, vi!egradski kadija,
Mustafa, kadija kadiluka Ljubinje sa Stocem,
Mehmed ehri, uiki kadija,
Sejid Mustafa. bivi banjoluki kadija,
Alija, muderis.
Mustafa, muderis.
Mustafa, prijepoljski kadija,
Hadi Husein Muzaferija. muderis,
Sejd Mensur Husna, imam u mesdidu Hadi Bali Sahtijani (u Sarajevu),

11)

IbIdem. lOlostr. 4.

121
13)

IblClem, lOlOSU. 135.

Ibid.m. fOloSlr. 4

- Jusuf Asim, muderis,

Ima nekoliko imzi i samoga Abdulaha Drnglije,14)
Evo nekoliko primjera samih tekstova imzi:
Imza razrijerenog banjolukog kadije Jusufa: Ni'ma al'ildatu /ial insani allutlu
ovjeka obiaj dobrota, plemenitost I do

wa alkaramu wa alihsanu ::: Divan li je za

broinstvo,'S)

Muderis Jusuf Asim stavio je slijedeu prigodnu imzu na mahzar, napravljen

posredstvom hadi Abdije i Dine Abdutahage u povodu muhafeze (uvanja) Broda i
palanki u okolini: Sec/d ulsugOr min ehemm iIumu, '" uvanje tvrdava spada u naj
vafnije poslove.1 61
Od pocebnog cu znaaja imu domaih ljudi lejh.Ocmana ~u9lije i muderisa
(Husrevbegove medrese) hadi Husejnefendije Muzaferije: pokazuju da su te dvije
osobe bili i pjesnici, jer su imze pravili i u vlastitim stihovima. Tako je !ejhQsman
Uglija u slogu imze dao itav jedan dvostih, koji se odnosi, zanimljivo je, na samo
Sarajevo:

Bosna Sarathakka durup yuz duiJde dir,

Camileri mesllcidi eytam s3de dir
to znai: Sarajevo je u molitvi okrenulo lice Bogu, njegove damije i mesdidi
(postale) su prave sirote. 171
Oito je da tu $uglija slika posljedice velike katastrofe Sarajeva

1697.

Na istom mjestu su jo! dvije Uglijine stihovane imze, ali su one openitog
znaenja. Kao sentenca vrijedna je panje ova: BuIra' Ji man laala afhayrat wa al
hasan6r .. Blago onom ko ini karitativna i lijepa djela 1'8)
Drni~lija je registrirao i jednu zasebnu prigodnu imzu na arapskom, koju je

$og1ija kanio staviti na mahzar bos. valiji Eli Ibrahim'pai: Lem ere gavre lutlihtbi
$aray " Vidio sam u Sarajevu samo njegovu dobrotu. '9}
Dvije rimovane imze hadiHusejna Muzaferije glase: Mi huva almastur fi il
kirtas, nbfiun li al-di"ni wa al-dawlati wa alnJs, to znai: to je izloeno u ovome
listu od koristi je za vjeru, dravu

narod,201

Druga im za je njegov dvostih na perzijskom:

Ker be haht tObu m5ned mem/ekat. merhamet kun merhamet kun merhamer-

Ako feli~ da ti zemlja (drava) Opstoji budi milostiv, budi milostiV, budi milostiv.2 1)

141
151
161

IbIdem, IqlOltr. 123.

Ibidem, Itr. S8a
Ibdem,ltr. 124

17)

Ib.dem, SIr 50a.

18)
19)
20)
21\

IbIdem, str. 5().a

Ib.dem, lOt05lr. 124
IbKlem, str. SBb.
Ib.dem, lot05u. 123 Pr.jevod toga dvostiha na perZIiskom u.n.o m. je za ovu priliku Fej
zulah HadllbaJrlt:, kojem I mil ovom mjestu h\lala

1a1

4. KATALOG BOSANSKIH BEGLERBEGA

Orniilijin popis bos. valija je najstariji dosada poznati katalog te vrste. 221 I pered toga u samim datumima ne istie se sigurno~u i preciznolu iznad drugih. Ima,
meutim, niz velikih prednosti i kvaliteta. To so: vea potpunost i preciznost u redoslijedu valija tOrniiliju je dijelilo tek 130 godina od prvog bos. beglerbegal, detalj
nost u samim imenima i priimencima, podaci o bliem porijeklu mnogih pala tudara
u oi Orni!lijina panja prema valijama domae krvi) i niz drugih, sasvim novih
obavjeitenja, pa. najposlije, sigurnost i detaljnost i u pogledu samih datuma za period
17121718, kad je Orni!lija poblie lino pratio smjenu bosanskih valija. Oznaeni
datumi, uz koje sam dao i predraun po gregorijanskom kalendaru. predstavljaju vri
jeme samog dolaska i nastupa na dunost u Banjoj Luci, Sarajevu i Travniku.
Najprije Ferhadpala, 992 = 1584/85.
Ali'pala, 995 1586 /87.
ehsuvarpala, 996 .: 1587 /88.
Ferhadpala panOI/O, 997 = 1588/89.
Halilpala, 998 '" 1589/90.
Sofi Mehmedpala, 999 "" 1590/91.
Gazi Hasanpala, 1001 '" 1592/93.
Sarhai Mustafapala, 1002 = 1593/94.
Smailpa!a, 1004 .. 1595/96.
Apardi-paia. 1005 '" 1596/97.
Drugi Hasanpab, 1005 - 1596/97.
ld riz-pab. 1006 "" 1597198.
Tiro Hasan-pab, 1007 1598/99.
Dugalija Ahmedpab, 1007 := 1598/99.
Derl/ii-pda, 1007 .. 1598/99.
Sofi Sinanpab, 1009 ~ 16oo/0l.
Tatar Mehmedpab, 1010 ". 1601 /02.
Delali Hasanpab, 1013 .. 1604/05.
Dugalija Ahmed-pab, ponovo. 1013 '"' 1604/05.
Hadum Husrel/-pab, 1014 '" 1605/06.
Hadum Mehmedpaa. 1015 '" 1606 /07.
Sinanpab, 1016 1607 / 08.
Mustafa-paa, 1018 .. 1609/ 10.
Ibrahim-pab. 1018 1609110.
Mustafapab. ponol/o, 1019 '" 1610/ 11 .
Karaka! Mustafapaa. 1021 z 1612/13.
Gazi Skenderpaa, 1022 .. 1613/14.
Abdulbaki'paa, 1023 - 1614/ 15.
Skender-paia, ponovo, 1024 = 1615/ 17 .
Mustafapaa, ponol/o. 1026 :. 1617/18.
Ibrahimpaia. ponOI/O, 1028 = 1618/19.
K.manke! Mehmedpaa, 1030 = 1620121.

._ - 221

'82

POPIS se nltlzi

na fOIO.lr. 159-160 zbornik.

Vezir Bajram-pab. 1032 o; 1622/ 23.

Sarho Ibrahim-paa, 1032 .. 1622123.
Bajram-pab, ponovo, 1033 :. 1623/24.
_ Vezir Murteda-pa!a. 1034 '" 1624/25.

- AIipa!a. 1036 1626/27.

- Travnikli Ebu Bekir-pab, 1036 '" 1626127 .
Jajaoglu Mehmed-paa, 1037 '" 1627128.
Ebu Bekir-paa, ponovo, 1037 = 1627/ 28.
- Abaza Mehmed pa~a. 1038 '" 1628/29.

MUlit-paa, 1041
Sovi

= 1631 / 32.

(tako doslovno) Hasan -paa, 1041 '" 1631 / 32.

Sulejman-paa, 1041 '" 1631 / 32.

Ibrahim -paa, 1042 .. 1632133.
Sulejman-paa, ponovo, 1043 .. 1633/ 34.
Salih pa ~a

Bosnevi, 1044 '" 1634/35.

Bosnevi Vua Mehmed-pa!a. 1046 :. 1636/ 37.

Bosnevi ahinpaa. 1049 .. 1639/ 40.

Bostandi Mehmed paa, 1050 = 1640/ 41.

Vezir gazi Husejn-paa, 1052

1642/ 43.

Vojnu k Ahmed-paa, 1053 .. 1643/ 44 .

Varvar Ali-pab, 1054 - 1644 / 45.

Arnaut Omer-pab, 1055 .. 1645/ 46.
Ibrahimpab, 1056 .. 1646/ 47 .
Vezir Tekel i Mustafapaa, 1057 ,. 1647/ 48. U doba paJQvanj a Tekelije Mustafe-pare zbio se poraz bos. vojske od strane Hrvata. Tako je prenio kazandfija Halil -paJ<! .
Vez ir Derv i~ Mehmed pa~, 1058 .. 1648/ 49.
akovali (akovaninl Hasan-pafa, 1059 :II 1649/ 50.
Vezir Deferdar-zade Mehmed paia. zvani _.. (ne i tko). 1060 - 1650.
Vezir Fazli -pata, 1061 '" 1651.
Veliki vezir Sijavu~-paJa , 1062 '" 1651 / 52_
Fazli-paia ponovo, 1063 ;; 1652/53 _
Dellak Mustafa-pa!a, 1064 = 1653/ 54_
Topal Mehmed-pa!a, 1066 '" 1655/ 56.
Veliki vezir Sulejman-pa~a, 1066 '" 1655 / 56.
Fazli -paia, ponovo, 1067 ;; 1656/ 57 .
Gaz i Sejdi Ahmed -pa~a, 1067 '" 1656/ 57 .
- Melek Ahmed - pa~a . 1069 -= 1658/ 59_
Serdar Ali - pa~a, 1071 - 1660/ 61.
Smail pab. 1074 1663 / 64.
Kara Mustafapa!a, 1075 = 1664 / 65_
Muharem pa~ , koji je umro na GlasIneu I pokopan u Seheru (SaraJevu)

1076 - 1665/ 66.

;,

Suhrab Mehmed-pab, 1076 - 1665/ 66 .

Ermeni Ali-paa. 1077 .. 1666/ 67 _
Vezir Bo~njak (Bosnevil Kadirullah Ibrah i m - pa~, roen u samoj Modri

1079 - 1668/ 69.

183

Mufeti~ vezir Mehmed-pa~, 1081 ,. 1670171Vezir Hududdi Mahmud-pa~, 1082 ::: 1671172.
Danapc!ad-oglu vezir Husejnpa~, 1083 '" 1672173.
Arnaut Ibrahlm-pa~a, 1084 "" 1673/74.
Sulejman-paia, 1084 " 1673174.
Vezir Kara Mehmed-pa~, 1085 = 1674175.
Ebu Bekir-pa~, 1087 ,. 1676177 .
Sarho~ Ahmedpa~, 1088 "" 1677178 .
Vezir Defterdar Ahmed-pab. 1088 "" 1677/78.
Vezir Halil-paia, 1091 ,. 1680/ 81.
Vezir Abdurahman-pda, 1092 = 1681 / 82.
Vezir Hidr-pa~, 1093 : 1682/83.
Osmanpaiaoglu Ahmedpaa, 1094 '" 1683.
Kazanac (kazaneli) Bo~njak Osman-paa, 1095 ... 1683 /84.
Funduk Mustafa-paa, 1096 : 1684/85.
Vezir hadi Sijavu!pda. 1097 = 168S/ 86.
- Atlagi !Atlubegzade) Mehmedpata, 1098 ,. 1686/ 87 . 'U mro u tvravi
Bre~i u kaurskim rukama.
- Pri~tinanin (Pri~tinali) vezir Topal-Husejn-paa, 1099 " 1687/BB.Osnovao
u Bosni kovnicu mangura (mangur darbhanesi).
- Vezir Arap Girli Obfer-paa, 1102 1690/9 1.
- Koralija Mehmedpa~a, ehaja Topal Husejn-pa~e, 1103 " 1691 /92. Umro
40 dana prije provale Nijemaca.
- Sari Ahmed-paa, njegov (Mehmedpa~inl ehaja, 1109" 1697/98. To je
apanin (Bugurdelenli) Ahmedpaa.
- Vezir Da1taban Mustafapaa, 1109 - 1697 /98. On je iz okoline Strumice.
Kad je bio veliki vezir, smaknuo ga sultan Mustafa.
- Vezir Hududdi Halil-pa~a . 1110 :JO 1698/99. Roen u Istanbulu, gherlija
(~hlr oglani) je.
- Glasnianin (Glasinali) Sejfulahpaa, 1114 ,. 1702/03.
- Hasanpala, 1115 ,. 1703/ 04 .
- Vezir Eli hadi Ibrahimpala, 1115'" 1703 /04. Poslije toga oti~ao za valiju
na Agriboz !Eubejal.
- Vezir Sire Osman-pa~a, , 117 = 1705/ 06 .
- Banjoluanin (Banjalukali) kapetan Mustafapaa, 1120 oo 1708/ 09 . Umro

napreac.

- Glasinanin Sejfulahpaa ponovo, 1120 ,. 1708/09. Umro je na poloaju

bosanskog valije. Sahranjen u Crnoj Rijeci.
- Vezir Kuprulu-zade NumanpaSa, 1121 = 1709/ 10, ali nije doao.
- Karajilan-oglu vezir Ali-paa, 1122 1710/ 11 . Na Bosnu imenovan kad je
razbijen tabor Moskovljana na obali rijeke Prut .
- Sari Ahmedpaa ponovo, krajem zilkade 1123 ,. 31. 12. 1711 - 9. 1. 1712.
- Bidi janiaraga hadi Ebu Bekir-paa, nosilac dva tuga, 28. Jevala 1125 ..
17 .11. 1713, upravljao 18 dana.
- Kuuk Daterpaa-aglu Ali-paa, bjv~j ohridski mutesarif, nosilac dva tuga,
16, zilkade 1125 ,. 4. 12. 1713. Datum imenovanja 26. !eval 112S - lS. 11 .17 13.
- Kaprulu-zade Numan-pa8 ponovo, 28. muharema 1126 '" 13. 2. 1714.

184

- Mostarac i hounski serasker Defterdar Mustafapa~. Do~o nama po. mu

harema 1127 - 7 - 16. 1. 1715. Konfiniran (mahbus) u Biha.
- Uzu n Jusufpa~, biv~i au~bal, u reb. I 1128 - 24. 2. - 24. 3.1716. Taj
Jusufpab ubijen je u Livnu, a glava mu bi odnesena i predata AIipa5i pod grad
Varadin na dva dana prije poraza.
- Ibrahimpa5a, biv~i beogradski defterdar te Numanpa~in ehaja Ibrahim
efendija, u bbanu 1128'" 21. 7-18. 8. 1716.
- Kara Mustafapab, bjv~j serasker u Korfezu, u ~valu 1l 28'" 18. 9. - 16. lO.

1716.
- Vezir Kupruluzade Numanpa!a ponovo, u red2:ebu 1129 - 11 . 6 - lO. 7.
1717.
Vozir

Osm3np3~, biv~t

ba-dcftcrdar, krajem ramazana 1130 ... 18 - 27. 8.

1718.

185

SUMMARY
FROM DRNISUJA'S ANTHOLOGY OF BOSNIAN MEMORIALS

11672-17191
ln the library of the scientific institution Turk Tarih Kurumu in Ankara there
is a valuable anthology of Turkish documents about Bosnia and Herzegovina in the
17 th and lB th century . There was a widely held opinion that this anthology had
been a protocol of the court in Sarajevo. On the basis of the photocopies of the
anthology from the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina the
author of the article concludes that the mentioned anthology hasn't been any "Sidil",
(court record) but a private anthology (authographl of documents, notes and unit
memorials that were sent, from the territory of Bosnia and Herzegovina to the Porte
and Bosnian regents. The collector and the scriptor of the anthology was a professor
("muderris") Abdullah Drni&lija. He was graduated from Musilei Sahn in Istanbul and
later he worked in Sarajevo. He lived there in the last decades of the 17 th century,
and the beginning of the 18 th century. After the year 1719 there is no mention
about him. The author has already published his findings twice . Beside purely political acts Drni~lija 's anthology also contains his notes. They include marginal notes
about the reported texts of public acts, chronical notes, signatures of the educated,
people, the catalogue of Ottoman SUltans, the catalogue of Sheik - el. Islam . Revien
of world's sights and other notes.
The author presents in the article the Serbo-Croatian translation of the Orni~
lija's notes which are important for the history of Bosnia and Herzegovina: historical.
marginal notes, chronical notes, signatures and sentences of the educated people and
the Catalogue of Bosn ian " beglerbegs". They reveal to us many unknovn facts and
the most important of these facts are the ones about the origin and the serving time
in Bosnia of the "beglerbegs" (contained in their signature).

lB6

Alija Nametak

MARGINALIJE O ZIVOTU I RADU

MUFTIJE ALIFEHMEEFENDIJE DZABICA
Iz mnogo razloga naw patnju privlai linost i djelovanje AIiFehmiefendije
muftije, voe bosansko-hercegovakih muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju i jednog od na!ih istaknutih pisaca na arapskom jeziku.
Dabia, hercegovakog

Porodica mostarskih D!abia je veocna stara, oko trista godina, u Mostaru, pa

su iz te loze bila i etvorica hercegovakih muftija . Kako se vidi po prezimenu, lano
vi ove porodice bili su df.abije, tj. pobirai prihoda pojedinih vakufa. konkretno u
ovom sluaju najbogatijeg hercegovakog vakufa, Karaozbegova. Porodica je i po
bogat5tvu i po uenosti njenih mu~kih lanova bila meu prvima u Mostaru, a u dosad sauvanim dokumentin:'8, spominje se prvi Dabi, Ahmedelebija, sin Huseinov,
godine 1683. No najznamenitiji je Ali-Fehmi-efendija (drugi), a posljednji muftija u
Hercegovini bio je Hafiz Omer-ef. Oabi .

I nekoliko na~ih enciklopedija i enciklopedijskih rjenika osvrnulo se na Ali-Fehmi-efendiju Oabia, dok ga ni Turska enciklopedija ni Islam ansiklopedisi ne
spominje. Tako je u Stanojevievoj Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovena
koj, IV. knjiga, Zagreb 1929 . str. 972, Osman Nuri Hadi pisao:
D/abi Ali-Fehmi, muft/ia i polititar (1853, Mostar - 5/8 1918, Carigrad).
Osnovne i teoloke nauke svrlio je u Mostaru, gde je 1884. imenovan za muftiju za
Hercegovinu. Poto se stavio na telo pokreta za muslimansku versko-prosvernu autonomiju Bosne i Hercegovine, austr/iska vlada ga je 1900. liila zvanja. 1902. otiao je
u Carigrad, a zemaljska vlada u Sarajevu proglasila ga je neovlsenim iseljenikom i
zabranila mu povratak u domovinu, U Carigradu je D/abi pOSlilO tIan Velikog pro$Vetnog saveta, a 1903. imenovan je za profesora arapskog jezika i literature na carigradskoj Velikoj Ikoli, Dar-el -funun, i za inspektora viih kofa. 1908. Itampao je na
turskom jeziku brouru protiv aneksije Bosne od strane Austro-Ugarske. Zbog toga je
morilO napustiti Veliku Ikolu. Pored manjih literarnih radova u raznim carigradskim
listovima, glavno delo Dlabia je Zbirka pesama Muhamedovih savremenih i drugova,

187

koju je strulna kritika proglasila remek-delom ulenosti i poznavanja arapskog jezika

i arapske proflosti. To je uopfte prvo i jedino delo ove vrste u islamskoj knji/evnosti.
Hrvatska enciklopedija, sv. V, Zagreb 1945. str. 515, donijela je o
pera hadi-Mehmedefendije

Dfabiu

iz

Handia slijedee:

D/abi, Ali Fehmi efendlj"a, Mostar 1853, umro Carigrad 5. VIII 7978. Od 7884.
mostarski mufllj"a. Kad se stavio na lelo borbi bosansko-hercegovalkih muslimana za
vjersko-prosvjetnu autonomiju, bio je 7900. godine svrgnut. Godine 1902. odselio se
u Carigrad, gdje je bio llan akademlj"e i profesor na sveuli/isru, predavao vjerske nauke, arapski jezik i knji/evnost. U Carigradu pie arapskim jezikom djela, koja su zapaiena i meu Arapima. Godine 1909. izdaje komentar poznate Ebu Talibove pjesme
LamlHe, 1908. je izaao prvi svezak njegova opimog djela Husnussahabe, u kojem je
sabrao pjesme Muhamedov;h (a. s.) ashaba (drugova), koje je poredao abecednim re-

dom prema rimi, a onda ih popratio iscrpnim tumalem i biografskim podacima o sva
kom pjesniku. Nakon anekSije Bosne i Hercegovine izdao je 1908. bra/uricu na arapskom jeziku, u kojoj je prosvjedovao protiv aneksije i iznio razlilne podatke o Bosni
i Hercegovini.
Lit.: H. M.
vo 1933 /34.

Handi,

Knjievni rad

bosansko-hercegovakih

muslimana, Saraje

M(ehmed)

evo

H(andi)

Enciklopedija Jugoslavije, 3. svezak, Zagreb 1958., str. 193, uvrstila je DabiIme, objavivi tekst Ilije Kecmanovia koji glasi:

Otabi, Ali Fehmi, vod autonomnog pokreta bosansko-hercegovalkih muslima

na (Mostar, 1853) - Carigrad, 5. VIJI 1918). Od 1884. muftija u Mostaru, gde esta
ti na lelo pokreta hercegovalkih muslimana za verskoprosvetnu autonomiju. Na
konferenciji u Sarajevu 1893. Diabi je insistirao na maksimalnim zahtevima i ostao,

sa svojom hercegovakom grupom, u manjini. Ovu su grupu tada progonile okupacione vlasti, a D/abi je smenjen sa polo/aja mostarskog muftije (1900). Kad je dve go.
dine docnije (1902), sa petoricom drugova, poao u Carigrad radi konsultovanja, praglaen je neovlatenim iseljenikom i zabranjen mu je povratak u domovinu. U Carigradu, gde ostaje do smrti, Diabi je bio profesor arapskog jezika i knjilevnosti i saradnik vie carigradskih listova. Povodom aneksije (1908), u jednoj bra/uri na arapskom
jeziku, napao je ausrrouganku upravu u Bosni i Hercegovim: Objavio je i jedan izbor
pesama Muhamedovih savremenika.
Lit.: Srpski narod u XIX veku, u delu Bosna i Hercegovina pod austro-ugarskom
upravom, Beograd 1938. str. 56101.
I (lija)

K(ecmanovi)

Enciklopedijski leksikon SVEZNANJE u jednoj knjizi, Beograd (bez oznake

godine) stupac 2649, registriralo je Dabia ovim rijeima:
Dabi

AliFehmi (1853-19181. naunik i politiar, vod pokreta za bosanskomuslimansko verskoprosvetnu autonomiju; bio u Carigradu prof. arap
skog jezika; objavio zbirku pesama Muhamedavih savremenika, remek delo uenosti
i poznavanja arapskog jezika.
-hercegovaku

O Dabievu javnom djelovanju iz prvog perioda kada je naslijedio na poloaju

hercegovakog muftije svoga oca 8irefendiju izala je jedna notica u "Sarajevskom

'BB

listu" god. VII, br. 142. od petka, 12. decembra 1884, na 3. mani, gdje stoji:
- Iz Mostara. "Bos. Herc. .. pile: U/jed imenovanja vis(ake} zemaljske vlade
Ali ef. Dlabia mufeijom mostarskim, u prolu subotu (6. VIJ) srupio je isti na taj stepen dostojanstva i u prisustvu mnogobrojnih prvaka i dostojansrvenika grada Mostara.
pristupio je no ovomiestnu okru/nu oblast Ali ef. Olabi. te je pred okru/nim pred-

stojnikom s kratkom ali jezgrovitom besjedom izrazio svoja

~uvstva

prema drlavi,

zahvaljujui

vladi, koja je znala proc/j"eniti zasluge njegovog (ahmetli babe, te polak

tih i njemu je isto dostojanstvo povjereno tu tiri/skom tekstu: povjerila). Ali ef.
Dlabit istom Je novlfia svoju 2728. godinu starosti, ipak nada je da e retlnu izvrlavati svoju zadu, a tim vile, Ito je dosta iskustva iscrpio kroz fest godina uz svojega
oca, koji je obavljao istu vlast. Iza smrti 8ira ef. Diabia bilo je vile Mostarana,
koji e zfJati uzdr/ari njeke duhove u svojem mejalu i odstraniti svaku zlu posljedicu.
Ali ef, O/abia kao muftije mostarskoga vlast dosti/e toliko koliko se rasprostire po
litika okru/na oblast hercegovaka.

Po ovoj vijesti bi se moglo rei da su Mostarci (mostarska ulema) birali izmeu

sebe i odabrali AliFehmiju Dabia za muftiju, a Zemaljska vlada da je potvrdila izbor. Nejasno je ta se htjelo rei rijeima da e muftija znati "uzdrhti neke dubove u
svojem mejau i odstraniti svaku zlu IX)sljedicu".
"Sarajevski list" donosio je svaku vijest i latinicom i irilicom. Uvijeni umpanoj latinicom u rijei dubove slovo b je "'edirano" pa bi se moglo itati duhove, ali
u vijesti tampanoj irilicom ova rije je tampana jasno dubove (to bi znailo hrastovel. kako se u jednom dijelu Hercegovine i govoril. Znai li to: ograditi se od nekoga ili neega? Takoer ni rije mejo nije jasna, jer la moe biti turcizam meal
(plata, dohodakJ. a moe biti i mejnik ili meaI.
Od ove biljeke u "Sarajevskom listu" do maja mjeseca 1899. nema niIta znaajnije u ivotu i radu muftije AliFehmi-efendije Dabia. Nema barem nilla zabilje-

eno u ondasnjim sarajevskim novinama, a kako muftije u Bosni i Hercegovini nisu

imale svojih kancelarija, tajnika, djelovodnih protokola ni arhive, to se i ne zna ta su
radili. Obino je muftija bio muderis u jednoj mjesnoj med resi i muderiska soba mu
je bila i "kancelarija", tj. tu se mogao nai ako je nekome trebala fetva. Na Bajrame
je doekivao goste u sI/ajoj kui, a interesantno je da nisu imali rezidencije kao sto su
imali biskupi j episkopi. Po usmenom kazivanju znam da je Zemaljska vlada, pod
austrijskom okupacijom, nudila da se muftijama podignu dostojne rezidencije u okrunim mjestima, ali da su oni odbili . Konkretno, u Mostaru su podignute reprezenta
tivne (za ono vrijeme) za katoliku biskupiju i srpsko-pravoslavnu episkopiju, a muftija (da li Oabi ili Rianovi? ) odbio je ponudu jer da ima svoju kuu. Do godine
1914. nisu postojali Muftijski uredi u Bosni i Hercegovini.
Bez ureda i uredovnog vremena Oabi je sjedio u svome oku i doekivao
goste, a ljeto provodio u kuli u zaseoku Suhom Dolu kod Vrapia, nadomak Mostara. Starinsku prostranu kulu s oskom i avlijom opasivao je visok kameni zid. koji se
nije zavrSavao zamalterisanim "povorom", mjesto koga su na ravnOJ povrIni zida, vi
sokog i preko etiri metra, bili poredani obuljci kao suhozid; ako bi se tko htio s iz
vana popeti na zid da uje tko i ha govori u kui i osku, da se kamenje pone obarati i da bude otkriven potencijalni prisluskiva. Ovo je osobito vrijedilo u vrijeme kad
je AliFehmi-efendija poveo opoziciju protiv reima na prijelazu XIX u XX stoljee .

189

tt

Iz ranijeg vremena se mogla nai u "Sarajevskom listu" bilje!ka kako su lano

vi UlemaMed!lisa u Sarajevu, s Mehmedbegom KapetanoviemLjubu~kom i jo! nekim sarajevskim prvacima dolazili mostarskom e!rafu i muftiji u "petrovae".
Nema nikakva traga ni u usmenoj tradiciji da je muftija obilazio barem kotar
ska mjesta u Hercegovini. Osman Nuri Hadi u knjizi Muslimansko pitanje u Bosni i
Hercegovini, opisuje prilike u Hercegov ini i prije Okupacije 1878. i nakon toga, sve
do poetka XX stoljea, najcrnjim bojama. Ako je i deseti dio toga istina, onda je
pravo udo ho se islam ikako odrao u tom vremenu i na tom prostoru.
Muftije je od vremena turskog sultana Sulejmana Kanunije postavljao Me!ihat
(~jhul-islam) na kojega je sultan prenio svoja halifska ovla!tenja.
Kako su postavljan; muftije u onim zemljama koje su potpale pod vlast kr!an
skih vladara? Kako je to bilo u zemljama Sjeverne Afrike (Maroko, Alfir, Tunis,
Libija i Egipat), Azije (Indija, Indonezija, Hiva, Buhara, Turkmenski i Tatarski ha
nati)? Kako je, napokon, bilo i u nas, u Bosni i Hercegovini, kad je pala pod austro
ugarsku okupaciju? Kako je postavljen prvi muftija u Mostaru, nakon ho je ubijen
posljednji muftija turskog perioda, Mustafa Sidki ef. Karabeg? Malo ima vjerojatno'
e da se austrijska okupaciona vlast obraala Me~ihatu radi postavljanja hadi Ahmed
Sairefendije ofabia, koji je umro 2B.IX 1884. a koga je naslijedio sin mu Ali
Fehmiefendija? Je li za nj traena saglasnost Me!ihata?
Sve su ovo pitanja na koja bi se mogao dati odgovor tek nakon studioznog provjenke politike koju su vodili okupatori u zemljama pod ranijom islamskom

uavanja
vla!u.

Inae,

kao !to je openito poznato, glavna funkcija muftije je izdavanje fetava

Idecizija) u !eriatskopravnim pitanjima. Ali se svijet obraao muftiji za fetvu i kad
se radilo o nedunim stvarima. Tako su se obraali i Aliefendiji Dabiu. kad su mos
tarski Srbi prireivali 11 , maja 1898. dru!tvenu zabavu, na koju su pozvali I velik
broj Muslimana.Ovi su na!li za shodno da se upita muftija,je li im daiz (dozvoljeno)
ili nije da odu na zabavu. Izmeu sebe izaberu jednog omladinca koji ode pitati muf
tiju. Muftija odgovori: ''To je kao otii i!iji u smokve", !to je znailo da nema za
preke s vjerske strane da se ta zabava posjeti. Eto. i za takve stvari se pitao muftija.
Diabievo ime proulo se nakon jednog naoko neznatnog dogaaja, a to je bio
nestanak Fate Omanovi iz sela KutiLiva u Bijelom Polju kraj Mostara. Dana 3. ma
ja 1899. pro!irio se u Mostaru glas kako je te noi nestalo keri seljaka Osmana
Omanovia. 1 )
Opisujui taj dogaaj Anonimus, iza koga se krije Osman Nuri Hadi, u bro!u
ri pod naslovom "Muslimansko pitanje u B. i H ... ", objavljenoj godine 1900. u
"Obzoru" zagrebakom, godine 1902. posebno, navodi se da je isti dan, tj . "na 3.
maja godine 1899. prosuo se glas u Mostaru, da je te noi Fata, ker seljaka Osmana
Omanovia iz Kuti pobjegla sa nekakvim inovjercem u Dalmaciju. To je, priznati se
mora, sviet usupnulo i malko uzrujalo. a mnogi su nehajno rekli: "ta vazda je takva i
bila, nek je vrag nosi", A ovi su kasnije postali naih!i i najgorljiviji potra!ivaocil

l.

11 Prigodom F.lm. bijeg. pogmuo je jed.n moSlarski policajac musliman, koji je poku~ da
ustevi Fltu I njelinom pr'lniom. O tome je 05111Vio llbiljgku u J\/ojoj blljdmei Hasan ef .
NamIlak, u kOjoj Sloji: "Kad 'e F.1a OmanovIt il Bijelog polja preko MUllle I uprije kod
hollll Neretve n'li1. neslllo je slf.far. Kar.medovca SB r.jon. kOJI mu le bio od hot II. do
U:eljelnike' It.nlU I nikad od njll9l ni strvi nl krvi .....

190

Muslimansko pitanje)
u Bosni i He~cegovini.

I~;tu

I .

\~

n::

I.

fl;:'

~il'
I,.'

j'';'

~(.'
.

001,

.~ l

l :.

Dio

tProe t

-:::

1r.t:J:'

It Uri,

>e
I

.r_

~-

C~

Rou. suu.

!,rvl

II " o .

Ut:>zcra',

U lA6REBU
1AI')",

19 1

Isti dan je si~o i Fatin otac. te stvar prijavio vlasti. Pro~la su dva dana. nitko se
u gradu i ne mie. kao da se nije ni~ta ni dogodilo. a Fata. ako je putovala. mogla je
doi i u Rim .
5. maja se sastala masa svijeta u mostarskoj Kiraethani, na koju je pozvat i muf
tija sa svojim istomiljenicima . Skuptina je zakljuila da hoe braniti islam i izabere
odbor od dvanaest lica koji e kod vlasti posredovati da se nae i dobavi Fata. 2 )
Tko su bila dvanaestorica, koju su protivnici nazvali "havarijjunima". Nisam
nigdje nai~o na zabiljeena njihova imena. a mora da su zabiljeena na nekim aktima koji se nalaze u nekom arhivu. a moda i u neijem sjetanju. Ja ih znam. po kazivanju. osam: Ali Fehmi ef. Dabi, Hamza ef. Puzi, Hasanbeg Lakii Veliki. Salih
ef. Alajbegovi, hadi Hafiz Muhamed ef. Kurt. hadi Abdullah ef. i hadi Hafiz
Muhamed ef. Rianovi, Ahmed ef. Karabeg i hadi Ahmed ef. Debi . Tko su ostala
trojica. zasad mi nije poznato. 3 )
Zanimljivo je da se podsjetimo kako je u ovo doba. neposredno poslije afere s
Fatom Omanovi gledao na Dabia sam zajedniki ministar finansija Austro-Ugarske
i glavar Zemlje. Benjanim Katlav: U knjizi koja je takoder anonimna 4t Kattay pile:

Ova gospoda u Hercegovini su velikim dije/om muhamedanci i oni simpatiziraju

s nastojanjima vlade (austrougarske uprave u okupiranoj BiH). Svi ostali Jute. Na telu ovih koji Iute srajao je AJi-ef. DIabi, od potetb osamdesetih godina zemaljski
(Ilercegovatki) muftija. On je glava porodice Olabi. On je u srodstvu sa svim vieni
jim porodicama u Hercegovini. S Huseinom i Muhamed-efendlj'om posjeduje 40 do
50 kmetskih seliIta. On je vrlo zgodan. Mole se rei lijep tovjek, tipitni muftija. Izigrava kao da je podreen, ispod koje maske se krije njegovo pravo lice koje je u suprornosri sa stavom podreenosti. Ima tealaika obrazovanje, ali nije znatajno, tako
da njegova kompetenclia na tom sektoru nije spomena vrijedna. On se uvijek prikazivao kao korektan musliman i uVlj'ek je vrlo spretno sa Stambolom koketirao. Zato je
i dobio titulu "mulla od Izmira". Njegove simpaClie u tom pogledu su poznate ali.
kao korektan musliman, nije mogao biti pozvan na odgovornost. Kad su ga npr. pozivali u svojstvu poglavice muslimana na banket u last imendana Njegova velitanstva.
on bi se uvijek ispritao, s izgovorom da njegova vjera ne dopuJta sudjelovanje na
imendanu, fCo ne znati da ne bi bio uVflle9n da ga nisu pozvali.
Dobar je poznavalac ljudi i tatno zna kako im treba pristupiti. Tim svojim mud
rim sravom on je postao srup vjere. Niko ga nlie napadao i postao je branilac muhamedanske vjere, koju nije nitko dirao.
2) Anon.mus. O. c. s. 75-77
3) Prema saopenju Husage tiiite. gradOnaelnika. narodnog poslan.ka senalora u \Iremenu
od 1936. do 1941 gochne IkOje je dao Muhamedu Hac:U.jahlu godine 1952) Odbor dva.naestonce sastojao se od lest Janova. delegiramh u o!abitevu otku. I lest lanova il itao
n.ce "otemljjeuhajr.jj8l.slamljjelklraethanesl". Mostarski graani muslimani okupljali lU se
mllme u 10 doba. jedni sastajut. se uolmlta totku na Musall. a drUOI u muslimanskoj IIIlO-
mc osnovanoj poetkom 1898 godine. Il grupe onih kOJI su se okupljali oko o!abla deleg,ranl su u Odbor dvanaestorica: Hamu ef. PUli . had:h Ahmedef. Olablt, Salihef. AlaJbegovi, Hasanbeg Lak~I, hadli Husaga Kajtal j Muhamed el. emalovl, dok su od strane
Kiraethane uill u Odbor: MUjaga Komadina. hadll Ahmed-el Karabeg. Hafll-aga Orae.
Muhamed'lgI Arpad.tl, A I . Pekuti i ~erif ArnautOVIZuban 10lK mu le II okoline
8.tol,11
41 o.e Lage der Mohammedaner .... Itr. 98-105.

192

OItrim okom uoio je one crte evropskih ideja koje se ine smije!nim Orijentu.
ZlJao je odlino karakterizirati ovog ili onog "~vabu". Postao je vremenom "crkveni"
(itaj: v/erski) i politiki gospodar u Mostaru. Nalalost, ledinstvo Hercegovaca nije
dugo trajalo. Dio njegovih partijskih vjernika mje podnosilo njegovu nadmo. Ali'efendlja je osjetio da le njegov autoritet u opadanju, jer su se mnogi elementi ujedi
nili protiv n/ega i nastojao je muslimane ko;i su bili odani vladi pridObiti za sebe. Tu
mu je pomogao jedan slua;. (Dalje govori Kalaj O otmici IesnaesrogodiInje djevojke
Fate Omanovi, keri seljaka Osmana, iz sela KutiLlval. U cIleloj toj aferi on je isko
ristio priliku ; uspio je da jedan dio svojih bivIih protivnika pridobile za sebe).
Poslije etirimjesenog rada j prikupljanja materijala, odbor (dvanaestorica) je
izradio dvije predstavke: jednu na ministra Kalaja, koju mu je predao 14. oktobra
1899. u Beu, a drugu na cara Franju Josipa 19. oktobra u dvoru u BudimpeHi, u ko
jima su ocrtali sve nepravde i progonstva koje muslimani podnose sa strane okupacione vlade ... Odbor je traio da se hercegovaki vakufi odvoje od bosanskih na taj na
in "da cjelokupni pokretni i nepokretni imetak svakovrsnih islamskih vakula sai
njava zajedniki jednu vakufskomearifsku zakladu, kojom u smislu odnosnih vakuf
nama i po ustanovama nacrta Statuta upravlja Vakufskomearifski sabor. Pored
Vakufskomearifskog sabora Statut je predviao i Islamski duhovni odbor za urede
nje I nadziranje predavanja nauke u med resama, mektebima i onim vakufsltomearifskim zavodima, koji se izdravaju iz vakufskih sredstava, te vjeronauka u svim
oravnim $kolama, kao i nadziranje sveope islamske religiozne stvari u Hercegovini". SI
Prlje nego ih je car primio poueni su da e car, kad unie u dvoranu, skinuti
s glave klobuk i spustitI ga na sto. Za itavo vrijeme svi e stajati na nogama. Kad car
uzme sa stola klobuk I stavi ga na glavu, znak je da je audijencija dovr~na
Car je ve ranije primio njihovu predstavku o sadraju koje ga je Kalaj obavijes
tio, dav~i mu instrukCije ~ta e rei. Povod itavoj akciji muslimana u Mostaru I Hel'
cegovini bio Je nestanak malodobne Fate Omanovi, 1><1 je car rekao deputaCiJi, tl ko
joj je bio i hadi Ahmed ef Karal>eg, otprilike ovako: (po kazlvanlu rahmetl! Kara
!lega) "Uzetu stvar u razmatranje, ali sam j ja vezan zakonima zemlje koji tIte slo
bodnu volju graana, Ta je djevojka svojom slobodnom vollom priJIa kr~anskoj za
jednici, ~to se mora uzeti u obzir".
eim su careve rijei bile prevedene delegaciji, lXImah ISlupi haMi Ahmed efen
dija Karabeg: "Va~e velianstvo. U ovom sluaju ne moe hitI /}Ovora o slobodnoj vo
Iji osobe, jer jc dotina osoha malodobna".
Na to car uze klolJUk S;I stola I slaVI ga na a1avu jer jc shvatio da jc 10 (il rekinI
napad na njegove rijei, ime je lJila zavdena audijencija. GI
Pored malo zabiljeenih podataka o muftiji AhFehmi efendiji Dabiu iz vreo
mena njegova djelovanja oo nestanka Fate OmanOVI, moda se moglo neto zabiljeiti od onih ljudI kOJi su ga ljJpamtili, odnosno od onih koji su od prvih muftijinih
drugova neJto uli i zabiljeIli.
Tako sam i ja uo od Muhamedage emalovilt, tr90vca manufakturom u Mostaru, Ja je sluJao muftilU AliFehmiefendiju, koji je valio pred Bajram-namaz u dhSI Fehim SI)aho SO godina vakulske uprave u Bosni I HercegOVini, s 78
6) Ovako ,e Karabeg kUlvao KaSim ef Dobrai g 1936, a nei;IO malo
pISnIku "Jugoslavenskog hSIa" 18 VIII 1940

13 _ Ana"

drukI,1

Isputao

,I

do-

193

miji (valjda Karadozbegovoj) da "nam je osvanuo crni Bajram. Ii e ljudi jedan drugome na zijaret, ali ako gost i ne zatee domaina u kui, unii e u kuu, makar mu
domainova ne bila nikakav rod".
Pitao sam HafizOmer efendiju Dabia pred kim je uio hafiz, a on mi ree:
"Pred amid~om Alefendijom". "Pa zar je on bio Hafiz"? "Nije, a i jest" (tj. nije for
malno polagao hafiski ispit, ali je znao cio Kur'an napamet).
Neke pojedinosti o prvom periodu rada mostarske dvanaestorice ispriao mi je
Hamza efendija PUZI, mostarski alim, muderis Koski Mehmedpa~ine medrese, pjesnik,nalno birani lan Hodinske kurije za Hercegovinu od poetka do prestanka njezina djelovanja i drugi kandidat za reisululemu Bosne i Hercegovine, kad je kao prvi izabran hadi Mehmed Demaluddin ef. au~evi g. 1913 (umro u Mostaru 19411 , inae
sudionik u Pokretu. Govorio mi je kako je do~lo do sastanka u mostarskoj Kiraethani
i ta je rekao AliFehmiefendija Dabi. Rekao je, otprilike, ovako: da e biti od stra
ne vlasti progona, otpu~tanja iz slube, ali da se nitko od njih ne smije prihvatiti slu
be i stupiti na upranjeno mjesto onoga koji bude otputen. Tu se mislilo, u prvom re
du, na muftiju Dabia i direktora Rudije hadiSalihefendiju Alajbegovia. A bu
dui da su meu dvanaestoricom bili najelitniji alimi Mostara i da su bili uvjereni da
austrijska vlast nete bito koga postaviti za muftiju, slobodno su zaplivali protiv struje.
Oekivanja

hadi Salih ef.

su se ispunila. Sv.rgnut je s poloaja muftije Ali-Fehmief.

s poloaja direktora Rudije.

D abi

Alajbegovi

Nije bilo dugo upranjeno mjesto muftije, na koje je postavljen hadi Abdullah
efendija Rianovi, a njegov brat hadi-Hafiz Muhamed ef. je zamijenio h. Salih-ef.
Atajbegovia. Iako su i oni bili zavjerenici u grupi dvanaestorice, oni su tvrdili da su
se zavjerili da e se do kraja boriti za pronalaenje i ~vratak roditeljima Fate Oma
novia, a ne za kakav protivdravni politiki pokret. Glavnu ulogu u tom aranmanu
odigrao je Mehmedef. Oiki kod okrunog predstojnika u Mostaru barona Pitt nera.
Kako mi je kazivao Omer ef. Kalajdi, iki je bio vrlo bogato nagraen.
Dabi

je, kao ~to je poznato, proglaen "neovla~tenim politikim iseljenikom"

pa je sve do smrti ostao u Istanbulu. 71 Nije bez interesa da ovdje zabiljeim neke uspomene na muftiju Dabia, koje mi je u pismu, datiranom 6.VI1966. saopio Riza
Ilova (engi). On je pisao doslovce:
Sada mato o (mufti ji Ali-Fehmi efendijil

Dabiu:

Muftija je dajdia moje majke, pa sam tako kao dijete proveo mnogo dana kod
njega. Ne znam o njegovim politikim nazor/ma nita, ali, meni se ini, da on i nije
bio nikakav politiar. Podigao se protiv vabe, to krade Fatu Omanovit(a) i kliznuo
se niz klizavu politiku strminu i nije se mogao zaustaviti sve do progonstva i nita vje. Inae je bio joko duhovit i zabavan u drutvu, dobar poznovalac arapskog jezika i
Iiter.1ture. Nekoliko kraih primjedaba o tome:

ui

O"
clolazio u Inegol u banje (Oy/at) i u posjeti svojoj sestri,
Du/si, udaraj Zil Muhamedbega Laki!ita. Tu mu je stanovao i bliii

mojoj nani
i poli-

roak

7) "PolicaJni list" od 5 maria 1902 donIO je pod brojem 10 tllJede<:i "Oglas'" "OtabiC AliefendlJa II Mostara kOJt je koncem Januara 1902 u mOlemStvO Otputoveo progIoJen je neOVIMten,m Iseljenikom prMUdom Zemaljske vlade la Bosnu i Hercegovinu od 4 mana 1902
na temeliU naredbe od 30 oktobra 1901 broj 96. Zbornik zakona I naredbI Sve oblost; POZI'
vaju se oko se pomenutt Ah ef. Otabu~ neovlaSteno povratiO I zateen bIO, da se prOli "Jemu
po paragrafu 9 navedene naredbe postupa"

194

lItki pomotnik hadli Ahmed-ef. Olabit, otac Mustafin. Svi bi se Bosanci okupili oko
njega i pritaJi su mi poslije svoje utiske. Pisao je dvije knjige na arapskom jeziku, pa u
jednoj ima i predgovor nekog velikog utenjaka iz Tunisa. Kalu, da bi ovaj utenjak
govorio o Muf tiji ovako: "Kad govorim s Ali Fehmi-efendijom i vidim njegovo poznavanje mog jezika, sridim se pred njim kao Arap".
Memilaga emalovit iz Inegola mi ispria ovo: "Sjedimo jednom n8 sijelo kod
had/i ef. Dlabia. Otvori se rijet o imenu deve (kamile). Hadli Ahmed efendija broji
imena, a Ali Fehmija potvruje. MuIko ilensko deve ima posebno ime. Onda godiI
njak molki i lenski, pa dvogodinji mukarac i lenka. Stara deva, steona deva itd. On
da Aji Fehm!ja zapita imena z,globova. Ahmed ef. priznade da sve nezna,a Ali Fehmi
ja ih poe brojati. Na palcu dva, na ehadetprstu tri, na srednjem tri, i na ostala dva
prsta po tri su imali posebna imena"...
Sjeam se da bi se moj otac kao i ostali gosti grol/otolll sll1ljali njegovim nekim

priama, primjedbama

i vicevima, to inae ne bi mill, Jer je u ono doba i prev;i

smijeh smatran sramotnim.

Ja ga se sjeam kako mene i Ekrema Semiza etveronoke gOIll oko kahvene

mangale sa hav-hav, a mi se topimo od miline... I brat mu, rahmetli Sulejman ef. iz
Mostara, UIO je u svojim najstaTIjim godinama veliki aljivdilj'a; co se je moglo vidjeti i
kod Hfz. Omera u ulem intimnijem drutvu.

O njemu sam

uo

od Dervibega Miralema ovo: "Kada bi nefto zarrebalo da se

objavi ili poduzme u naem pokretu, sastali bi se ja i Muftija, zdogovorili se, zakljui
li i ja bih napisao potrebnu deklaraciju, ali kad je rije o objavljivanju, onda je trebalo
to jo odnijeti Mahmudbegu FOOilpaiu i uzeti njegovu privolu i potpis. Bez njega
nije moglo biri. Mahmudbeg mje nikad bio protiv niti se ikad opro ni na jednu rijet, a
mislim da on mje nikad u livaw, ni u drugim prilikama, rekao nekom Ne. Ovdje moram objasniti stvar, jer smo mi s Dervibegom govorili O Mahmudbegu, pa je ovaj razgovor ispao kao neka uspomena na MufIIju. Dakle, Dervibeg pria i dalje: "Svaka
stvar u pokretu se svrIavala ovako. Bosna i Hercegovina pita: "Sta veli S,1rajcvo"1 a
Sarajevo pita: "ta veli Mahmudbeg'? a Mahmudbeg nita ne veli nego se osmjehne
i potpie.
Jednom se sastadosmo s Muftijom i bilo je opel neta da se pita Mahmudbeg.
Muftija me pira: "Boga ti, Dervibeg, la ti misli o naem Mahmudbegu'? Ja mu ka
lem: "On je kao ebdled u arapskom jeziku. Dolazi na prvom mjestu, a manasuz (bez
znaenja)", Muftija se, veli Dervibeg, zakocenu od smijeha i kale: "E blJI si potrefio".
Diabit je ukopan u Carigradu u groblju Edirnekapi. Bio je oleIJjen Facom
Dizdar iz Mostara. Nije imao djece, a stanovao je na zajednikom posjedu sa svojim
Iurom Salihef. D/z(/arom tJ Ac/apazam, / 1 selu Akjazl kao i u Carigradu na Fatihu u
svojoj kui po je i sinove svoga urjlJklJ kolovao ipoduavao ena mu je umrla prije
dvije-cri godine u devedesetoj godini. Zasad ovoliko. Svima selam. Dolazi! Tvoj
Riza !lova, v. r.81
81 (';engl (Ilova) Alzabeg roden Je u BU~I u Turskoj kao praunuk Smallage tengu!a ljunaka nale narodne epske pjesme) gdje je I umro 2S.XII 1966. u 63oj god.n. I:.vota od god.ne 1920.
do 1935 I:IV.O Je u Sarajevu, gdje sam se s njim upoznao. ObnOVili smo poznanIIvo u Vllt
mjesecu 1965, kacla sam ga pohodio u Bursi, i otada pa do pred njegovu smrt dobiO sam od
njega 21 pismo. pisano na stroju. a jedno od nJih Ima 20 sirana. Pisma se odnose naJvl!e na
folklor, etnograf.ju. "bosanski" jeZIk I uopte na l:ivOt nMih Iseljenika u TurskOj Sva su pisma
\Irio Interesantna I vrijedno b. fh brlo obj8'o'It .

13

195

U "Memorandumu islamskog naroda Bosne i Hercegovine gospodi t!lanovima

deleg.'J(;ija i austr/j'skog i ugarskog parlamema, izdan 28. maja 1902. godine u Budim
peti'" pie: " Prije svega llam je duinosr izv(i}jesriti gospodu delegate i poslamke o
vjerskom pokretu islamskog naroda u posjednu tim zemljama, koji je do toga doveo,
cl') su 136.000 mukih i punoljetnih llanova islamskog naroda opunomociJi svoga Lju
bimca Ali Fehmi efendiju Diabia, biveg muftiju mostarskoga i njegove po narodu
izabrane drugove, da im bni kao predstavnici i .zastupnici Islamskog naroda nae
otadlbine isposluju obezbjeenje vjerskog i prosvjetnog opstanka putem narodne
vjersko.prosvjetne samouprave ..... 9 )
Broj od 136.000 muslimana koji su opunomoili AliFehmiefendiju Dabia i
njegove drugove iznosi tano jednu etvrtinu tada~njeg cjelokupnog islamskog itelj
stva u Bosni i Hercegovini . Kako su oni opunomoivali svoje voe? Sigurno svi se ni
su izjasnili svojim potpisima, jer ~kolske 1900/ 1901 godine bilo je muslimanskih
daka:
1.
2.
3.
4.

u
u
u
u
5. u
6. u
7. u
8. u

sve 3 gimnazije u Bosni i Hercegovini

Nadbiskupskoj gimnaziji u Travniku
Realci u Banjoj LUCI
Srednjoj tehnikoj ~koli u Sarajevu
Darulmualliminu
Uiteljskoj ~koli u Sarajevu
svih 9 trgovakih ~kola u Bosni
Hercegovini
svim osnovnim ~kolama u Bosni
Hercegovini

U k u p n o :

133
4
18
5

35
38
61

3965
4259

Treba uzeti u obzir da su uglavnom svi ovi daci bili maloljetni i bez prava
u javnim poslovima. jer je granica punoljetnosti bila mnogo vi!a nego
danas, ali da je u svim godinama od 1878. do 1900. bilo trostruko vi~e punoljetnih
pIsmenjaka u evropskom ill arapskom pismu, opet bi znailo da je na jedan potpis na
peticiji dolazilo devet otisaka kaiprstom (ili palcem).
ueslvovanja

Ako gledamo iz sada~nje perspektive na sluaj" AIiFehmief. Dabia, nikako

se ne moe opravdati odlazak Dabiev u Tursku. On je naivno mislio da e zatalasati
sve Turke, parlamenat, vladu i samog sultana da dignu glas protiv kr~anske otmi~
(ukoliko je to bila otmica) jedne muslimanske djevojke i da e austrougarska vlast
pasti na koljena pred sultanom, turskim narodom i AliFehmiefendijom Dabiem i
dovesti mu Fatu Omanovia. Da je Turska iole bila neka snana drava, da nije bila
stalno napadana s iZvana i podrivana iznutra, ne bi pristala na 8erlinskom kongresu
godine 1878. da prepusti Bosnu i Hercegovinu AustroUgarskoj motl.lriliji. Muftiji
kao vrhovnom vjerskom poglavaru jednog regiona (sandaka? ) mjesto Je i dunost
da ostane sa svojim narodom i u zlu kao i u dobru, i po cijenu ivota. Ako je Ali
.Fehmiefendija bio i otpu~ten iz slube, a stolicu hercegovakog muftije preuzeo
hadi Abdullahefendlja RianovJ , i u tom sluaju mu je bilo mjesto u domovinI. da
se tu bori za svoju makar i blvSu pastvu.
Razmatrajui ove dogaaje danas, moe se konstatirati da su bile naivne isprike
austrijskih vlasti da nisu znale gdje se nalazila Fata Omanovi poslije bijega iz roditelj.

91 Memorandum Islamskog narod8 Bosne 11-IercegOll,ne. NOVI Sad 1902. str 4

196

ske kue, pa da je nisu mogle vratiti ocu i maehi, Ua se angairala policija, andarmeriJa, kotarski i okruni predstojnici i pokrajine koje su graniile s Bosnom i Hercegovinom. na~la bi se Fata Omanovi.
Iz njezina kaZivanja, kad se pojavila u ljeto 1940. kao Dara Prijatelj iZ Ljubljane,
bilo je evidentno da policija nije bila poduzela energine mjere da je pronae. 1O)
Borba za vjerskoprosvjetnu autonomiju bosansko-hercegovakih muslimana nije bila cijelo vrijeme jednakog intenziteta. Bilo je zastoja i padova, pogotovu kad Je
Egzekutlvnl odbor povremeno ostavljao po strani borbu za vjersko-prosvjetnu autonomiju, a intenzivirao se u politikoj borbi muslimana za rjdenje agrarnog pitanja u
BIH, kako bi veleposjednicima najbolje odgovaralo.
Iza toga vremena imamo jedan lanak u provladinom muslimanskom tjedniku
listu za politiku, pouku i zabavu, u 8. broju 16. godi~ta od 22.11 1906, o
putu delegacije muslimana Bosne i Hercegovine u Carigrad Ali-Fehmlefendiji Ohbi u radi nastavka rada za vjerskoprosvjetnu autonomiju, koji u izvodima glasi:
"Bo~njaku",

Beogradska "Politika" donijela je vijest da su ovih dana na putu za Carigrad

pro~li kroz Biograd Dervi~ beg Miralem, Mahmud beg Dini, erif Arnautovi i
$emsi beg Zalmovi... Bie jamano poznato, da se voa i zaetnik pokreta za
vjersko-prosvjetnu autonomiju g. Ali-Fehmief. Dabi nalazi sada u Carigradu, gdje
se je stalno nastanio. Njemu Je sa strane islamskog r.aroda podijeljen u svoje vrijeme
mandat. da uredi sa Zemaljskom vladom vjerskoprosvjetne stvari, nu radi nekih uz
roka bi mu povratak u domovinu onemoguen, a naravno i njegovo djelovanje u tom
smislu prestade. Dabiu uz bok stajalo je jo pet opunomoenika narodnih ... Kako
smo s pouzdane strane obavijeteni, olgli su oni muslimani u Carigrad. da se sa gla
vom ovog pokreta - sa g. Dabiem - pc. wjetuju. Jedan nas prijatelj uvjerava. da e
oni zatra!ltl od AIi-Fehml-efendije da lm dade razia~njenie, da li je voljan povratiti se
u domovinu - naravno uz dozvolu zemaljske vlade - i zapoeti rad nastaviti. Ako
muftija ne htjedne dalje raditi. zatraie da im dade svoju pismenu izjavu o tom.
Da li e sad Diabi ovim ljudima - koji takoer nisu narodni izaslanici - ako
je istina ~to se o njihovu putu govori, odgovoriti, i hoe li se odvaiti opet na posaoto emo uti ... To ICl.hno moemo tvrditi, da je Ali.Fehmi-efendija ovjek vrlo ambiciOZan. On je imao prilike da polOi mandat kroz ovo dugo vrijeme svog boravka u
Carigradu, nu on to nije uinio.
Ali Fehmiefendija D!abi je i tragina linost i po se i po muslimanski narod
Herceg-Bosne. Uza svu uenost i poasti koje su mu odavane, on je iz nostalgije za
domovinom I mentalno obolio pa je morao biti umirovljen, a; njegovo i njegovih drugova neodmjereno agitiranje (da ne reknemo - hu~kanie) protiv Austrije negativno je
utjecalo na neuki svijet koji je poeo masovno seliti u Tursku. Po slubenim statisti
kama, u BOSni I HercegoVini )e pri prvom pOpiSU stanovni~tva za vrijeme AuStro
-ugarske monarhije. 1879. godine bilo 448.113 Muslimana.odnosno 38,73% cjelo kup10) Fala Omanov. kao Darmka Pr'lalelj umrla je uljubiIIInt 2 I 1967 O tome me le IZVIlHIlO
'''SInom od J VIII 1972. Ad" Begovi, pred$,ednlk Odbor1l Islamske la/edntCe uLlubllant
On le p(I$jellO Fallna',"1I dra Niku Pnjatella, kOJ' mu le saopio datum ma/me smrt . FOIl"
brat. Hah l umro
mlllWC dana prile Fale, dok III polubrat Ramo lada jM t'VIO u Vrapt!,ma.
Ispneo le da le Fala posiile MOSIara b.la u SP"tu I TrilU, a onda ,e, 'ZHavt, II samo5lana,
dotla u Hoe krilJ Maribora. POt kral SVJelIkog rala bIla je akt.vna u KorMevu pokretu sakupl/alu, POtpise ul UJedln,en,e lugosl8llenskih zemaIla. Zbog loga Je lmaJa nepn"kll
JlI
UIO olIIla u LJubi/anu, gdle 5e zaposli', u nekog pr .... alntka Tu se upoznala 18 svoJ,m k~snljlm
mutem

'l

pa

197

nog stanovni$tva, 1885. godine 492.710, odnosno 36 ,88%, 189S.godme548.632,

odnosno 34,99%, a 1910. godine 612.137 Muslimana, odnosno 32,25%. Ovo opadanje postotka Muslimana u Bosni i Hercegovini posljedica je iseljavanja li bjeanja I
bosanskohercegovakih Muslimana u Tursku. Ne smije se zanemariti injenica da je I
sluaj nestanka Fate Omanovi i bo(ha Muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju
pod vodstvom Ali-Fehmi-efendIJt! Oi-abia, odnosno kasnije pod vodstvom tzv.
Egzekutivnog odbora, osiroma$ila Herceg-Bosna za nekoliko desetina hiljada Muslimana_ Ve u prve tri godine ovog Iseljenikog vala, dok je jo~ muftija Dabi bio u
Mostaru,

1900.

7684

O
279

1901.

4059

755,

godine 1899. iselilo se u Tursku 1112 muslimana, pobjeglo

a slijedeih godina opada broj iseljenika i bjegunaca, da bi aneksija Bosne i Hercegov ine Austro-Ugarskoj monarhiji jo~ i pojaala iseljeniki val.
Godine 1909. iselilo se u Tursku 2740 muslimana, pobjeglo 68
1910. " 1 6 9 0 7
149
_ 11 I
1911 .
10815

Borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegovakih Muslimana

vodila se punih deset godina. Slatul za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegovakih muslimana dobiO je carevu sankciju 15. aprila 1909. godine, a stu
pio je na snagu 1. maja iste godine.
Hodinska kurija, najvire jzborno tijelo koju je sainjavalo 30 lanova (od e
ga 24 birana lana: iz rest okruja po etiri lana i ~t viriinih: ~st muftija iz ~st
okrunih mjesta) sastala se 2B.XI 1909. u Sarajevu. Za izbor reis-ul-uleme bila je jedna lista. Tri kandidata s najveim brojem glasova su bili: Hafiz Sulejman ef. ~rac
(28 glasoval, Ali-Fehmi-ef. Dabi (15 glasova) i AIiRu~i-ef. Kapi (23 glasa). Na
drugom glasanju je bio poredak malo izmijenjen. Kandidati s najveim brojem glasova bih su isti: KapI Ali-Ru~i (27 glasova), Dabi Ah-Fehmi (26 glasova) I Sarac
Hafiz Sulejman (25 glasova).
lako je Hod inska kurija vjerojatno znala da ovi kandidati (pogotovo Dabi i
ih car prihvatiti i jednoga od njih imenovati reis-ul-ulemom,
slui joj na ast to su gotovO svi njezini lanovi imali toliko gradanskih hrabrosti dD
predloe za to najvire vjersko dostojanstvo muslimana u Bosni i Hercegovini, trojicu
opozicionalaca, a dvojicu od njih: Dabia i Kapia, politikih emigranata u Turskoj,
koji su se i pisanim djelima borili protiv okupatorske Austro,U!1arske.
Kapi) nee proi, tj. nee

Na kraju da napomenemo da bi bila dunost na!ih orijentalista prevesti bro~re

i Dfabia i Kapia, koje su napisali na arapskom, odnosno turskom jeziku, povodom
anekSije Bosne i Hercegovine_

Il1lll//ril./ o up,nl B05ne I Hercegovine 'ld.,o c . I kr zajedntko mrnl5l.nll/O ftnan5,j. lOd

gochn8 1878 do 19161 Vidi t "Napredak". ~PI5. (Sarajevo. !lOd VIII. olulak-llaY.nl
1933 Str 41-421 Oydle su u pitanju Slubeni podaci dok s.e broj Slyarno 1s.eIJenlh danas Cilent n. 160 do 180 000 du~

198

UTERATURA

EIN UNGAR N (Benjamin Kallay): DIl! Lage der Mohammedaner in Bosnien Von
EINEM UNGARN. Wien, 1900.
ANONIMUS (Osman Nuri Had~i) Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini . I.
(Prdtampano IZ "Obzdra"). Zagreb, 1902.
MEMORANDUM ISLAMSKOG NARODA BOSNE I HERCEGOVINE gospodi la
novima delegacija i austrijskog i ugarskog parlamenta, izdan 2B. maja 1902.
godine u Budlmpdti.U Novom Sadu. Srpska ~tamparija dra. Sv. Miletia, 1902.
HADi OSMAN NURI: Muslimanska verskoprosvetna autonomija u Bosni i Herce
govini i pitanje Carigradskog Hamata. (Povodom 25godi~njice Dabicevog pokreta). Gajret, SarajelIo, IX / 1925, br. 7, str. 9799; br. 8, str. 115118; br. 91
lO, str. 145147 ,br. ll , str. 173-174; br. 12,str. 186-188, br. 15, str. 230-231;
br. 16, str. 244.
ISTI : pod istim naslovom. BRATSTVO, XIX, 32 knjiga DRUTVA SV. SAVE,
Beograd, ~tamparija "511. Sava". 1925, str. 217248.

SPAHO FEHIM: Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. Narodna uzdanica, kalendar za godinu 1933, Sarajevo, 1932, str. 72-B9.
JUGOSLAVENSKI UST, Sarajevo, XXIII, br. 194, 17.VIII 1940, br. 195. l8 .V III.
br. 196, 20.VIII (Dopisi iZ Mostara, koje je slao dopisnik "J.l." Omer H. Sef i)
R(~d) Kadi: Fata Omanovi - djevoje, iji je sluaj zatalasao Herceg-Bosnu,
otkriva slloju dramatsku tajnu. "J.l." br. 197, 21.VIII i br. 199, od 25.VIII
1940. GotolIa sve jugoslavenske novine donosile su tih dana vijesti o pojalli u
javnosti Fate amanovi (Darinke Prijatelj) etrdeset i jednu godinu nakon njezina nestanka iz rodnog sela, kao prvorazrednu senzaciju nl" samo te godine.
HAFIZ IBRAHIM MEHINAGI: U spomen velikom merhumu AIi-Fehmiefendlji
Dabiu . Glasnik VIS, VII / 1956, br. 13, str. 22-30.
HAFIZ IBRAHIM MEHINAGI: OSllrt na fivot i pisana djela AliFehmi-efendije
Dhbica. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga II-III, s. 8195.
HIVZIJA HASAN DEDI: Mostarske mUftije. Glasnik VIS, XXXVIII / 1975, br. 9-10,
str. 446.

SUMMARY
SOME MARGINAUA ABOUT UFE AND CAREER
OF MUFTI AU FEHMI -EF FENDI DABI
Analysing some written evidences as well as spoken tradition the writer ralleals
a few details from the life and career of Ali Fehmi-effendi Di'abi the muhi of ~J1os
tar 11884-1900). stressing especially the case of kidnappmg a Muslim 'Jiri named
Fata amanovi from a villaqe Kulti-liva near Mostar. This event, whlcl1took place
10 1899. was the signal for creating of Herzegovinian (and fater also Bosniani Musllm's
movement, which at first sought religious and educational autonomy and ended as a
political organization.

199

SADRAJ
Strana
Demal ehaji : Gazi-Husrevbegov

................. .

. . .. _..... _... .. .... _ ....... .

h dIU'I.."tl U

Kasim Dabrata: Kasidej Burdej BosnevI

Sarajevu

Mehmed Mujezlnovi: Nekoliko rukopisa prepisanih u Gazi Husrevbegovoj

medresi u Sarajevu

......

__

__

Zejnil Faji: Fragment i iz kronike hadi Husejnefendije Muzaferije ....... _.

21

33

Darko Tanaskoyi: Onomasucon Arabicum projekat budunosti arabist ike ... _

41
49

Opija a

Hifzija Hasandedi: Djela Mustafe Ejubovia (~jh Juje) j Ibrahim efendije

koja se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru . . .. _.... _....... _

57

Dr Hasan Sui: Platonova drava i AI Farabijeva A I Madina AI Fadila ...... .

69

Mr Rusmir Mahmutehaj i : Ibrahim Vehbi (kadi ja. pjesnik i epi grafi a d

77

Kasim

Dabraa :

ViJ I.u fn,une u Gazi-Husrel/begovoj biblioteci ............. .

Risala e'jh Mustafe Gaibije . . . . . . . . . . . . . . . . . .

95

Fehim Nametak : Doprinos Omera Mu~ia izu avanju kulturnog nasljea .... .

103

Omer Mu~i : Medmua Mula Muhameda Mestvice s posebnim osvrtom na

popis hadija
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . ....

109

Hifzija Hasanded i : Djela i krai sastavi Muslimana BiH koji su napisani na ori
jentalnim jezicima j koji se nalaze u arhivu HercegovIne u Mostaru ....... . .. .

ll7

Salih Trajko: Durcrul hukkam sa marginalijama beogradskog muftije Ali

4~~~
. . . . .. ... . . . . . . . . . . . . . . . . . .

131

Fejzullah

Hadibajn :

... . ....... .

143

. . ..... ... . ... .......... . .....

155

zbornika bosanskih memorijala ......... . ...... .

177

Aziz

Kadribegovi:

Alija

Bejti :

Kasida Ibrahima

Alija

Belti :

Iz

Neke opaske o naem alhamijado

Drni~lijina

Bioaka

pjesni~tvu

AlIja Nametak : Marginalije o ivotu i radu muftije Al i Fehmeefendije Dabia . ; 187

200