Kapljica

Anamarija Tudi Dokman

ivi u sudoperu kad peremo posue, u kadi kad se kupamo, u kupaonici kad
peremo zube. Tee i tee u nepoznato. Susreemo je svakog dana, divimo joj
se, pijemo je, koristimo je kad peremo zube i ruke, kad zalijevamo cvijee,
drvee i biljke, kad peremo automobil.
Kap, snana, blistava, profinjena i ugodna. Obilazi razna odredita. Nitko je
ne tedi, nitko o njoj ne vodi rauna. Samo je troe, ne vodei brigu moe li
sve to izdrati. Kapljica katkad biva oneiena raznim uljima i opasnim
tvarima. Iznenaena i preplaena kapljica poinje razmiljati kako da se
spasi.
Jednog dana kapljica nestane u nepoznato. Odlazi iz sudopera, kupaonica,
kantica za zalijevanje cvijea. Otila je , a nitko ne zna kamo. Otila je na
sigurno mjesto, mjesto gdje nema opasnih tvari i gdje se znaju brinuti o njoj
ne troei je uzaludno. Djeca putaju suze, elei da se kapljica vrati, a
kapljica ostaje skrivena i uplaena i ne eli se vratiti. Svi zabrinuti razmiljaju
zato je otila i gdje je nestala ta mala blistava kap to ivot znai. Prisjeaju
se koliko su je esto nepotrebno troili i zagaivali. Dogovaraju pravila o
njezinu koritenju: Opasne tvari odlagat emo u odgovarajue spremnike.
Vodu emo zatvarati kada je prestanemo koristiti.
Kapljica i tisue njezinih brae i sestara uli su razgovor djece i odraslih.
Odlue se vratiti vjerujui u njihova obeanja. Sputajui se na tlo iz oblaka
kie, pomalo uplaena kapljica doziva brau i sestre, u vjeri da e je ljudi
znati pravilno troiti i brinuti se o njoj.
Ako budemo tako radili, kapljica ne e biti u opasnosti, bit e sigurna i
zatiena. Zauvijek e ostati s nama, vesela to svima moe pruiti svoja
bogatstva.