SADRAJ

1. UVOD...........................................................................................................................3
2. GLAVNI DIO...............................................................................................................4
2.2. Openito o vou.....................................................................................................4
2.2.1. Definicija voa................................................................................................4
2.2.2. ta krije voe?.................................................................................................4
2.3. Kemijski sastav voa..............................................................................................5
2.3.1. Enzimi u vou..................................................................................................6
2.4. Energetska vrijednost.............................................................................................6
2.5. Vrste voa...............................................................................................................7
2.5.1. Kontinentalno voe..........................................................................................7
2.5.2. Juno voe.......................................................................................................7
2.6. Voe u Bosni i Hercegovini....................................................................................7
2.6.1. Jabuka..............................................................................................................7
2.6.2. Kruka.............................................................................................................9
2.6.3. Kupina...........................................................................................................10
2.6.4. Malina............................................................................................................11
2.6.5. Ljenjak.........................................................................................................12
2.6.6. Orah...............................................................................................................13
2.6.7. Jagoda............................................................................................................14
2.6.8. ljiva..............................................................................................................16
2.6.9. Pitomi kesten.................................................................................................17
2.6.10. Drijenak.......................................................................................................18
2.6.11. Dunja...........................................................................................................19
2.6.12. Trenja.........................................................................................................20
2.6.13. Vinja...........................................................................................................22
1

2.6.14. umska jagoda.............................................................................................23

2.6.15. Groe.........................................................................................................24
2.6.16. Borovnica....................................................................................................26
2.6.17. Brusnica.......................................................................................................28
2.7. Voe u prehrambenoj industriji............................................................................29
2.8. ovjekov uticaj....................................................................................................29
3. ZAKLJUAK.............................................................................................................30
4. LITERATURA............................................................................................................31

1. UVOD
Teko je zamisliti ivot bez ukusa voa. Ono predstavlja neizostavan dio nae svakodnevnice
i recept za zdrav ivot. Voe je prirodni napitak i jelo i poslastica u jednom, predstavlja dobar
ukus i vitaminski sadraj koji prija miiima, kostima, mozgu. Voe predstavlja hranu koja se
ne mijenja po svojoj svrsi od kako je poznata, sastavni je dio zdravog obroka i koristi se za
pripravu raznolikih vrsta sokova, emova. Ljekoviti efekat voa je jako interesantn mnogim
naunicima, biokemiarima, medicinarima i biolozima zbog antioksidativnog djelovanja soka
voa, a to podrazumijeva redukciju uzronika stresa ili ak i uzronika nekih bolesti,
molekula koje se ubrajaju u grupu najreaktivnijih i najtetnijih po bio okruenje u kome se
nalaze, slobodnih radikala. Ovaj rad e biti vrsta istraivanja o svojstvima voa koje je
najzastupljenije u Bosni i Hercegovini i koje se najee moe pronai na trpezi. Rad sadri
svojevrstan opis voa openito i pojedinani osvrt na najznaajnije voe naeg teritorija.

2. GLAVNI DIO
2.2. Openito o vou
Voe podrazumijeva plodove ili sjemenke najee viegodinjih stabala i grmova koji se
uglavnom mogu jesti sirovi. Voe je oduvijek bila inspiracija za umjetnike, simbol zdravlja i
zdravog ivota. Skoro da nema historijskog perioda u ijim zapisima se ne spominju vonjaci
i bitnost razvoj privrede i poljoprivrede.
Razlika izmeu voa i povra nije otra. U pravilu, voe potjee od viegodinjih, a povre
od jednogodinjih biljki. Sadraj eera je kod voa uglavnom vei. Botaniki gledano, voe
nastaje

od

oploenog cvijeta,

dok

povre

nastaje

od

drugih

dijelova

biljke. Paprike, rajica,tikvice, bundeve i krastavci su isto plodovi, ali jer nisu slatki
niti kiseli, ne smatra ih se voem, nego povrem. Paradajz je, opet, na prelazu.
2.2.1. Definicija voa
Voe su plodovi kultiviranih voaka ili samoniklih viegodinjih biljaka namijenjenih
ljudskoj prehrani u svjeem ili preraenom stanju. Uspijeva na svim kontinentima i u svim
klimatskim podrujima gdje za pojedine vrste postoji odgovarajui sastav tla i klimatski
uvjeti. Od svih namirnica biljnog podrijetla voe se, zbog svoje boje i oblika, mirisa, dobra
okusa, bioloke i prehrambene vrijednosti nalazi na jelovnicima od najstarijih vremena do
danas, a najvie se cijeni zbog svog kemijskog sastava.
2.2.2. ta krije voe?
Antioksidansi mogu biti neki enzimi u tijelu ili neenzimske prirode kao to je melatonin, tokofenol (vitamin E), askorbinska kiselina (vitamin C) and -karoten (vitamin A prekursor).
Sva etiri neenzimatska antioksidansa su neophodni u ishrani i nalaze se u vou i povru.
Kancer se u manjoj mjeri javlja kod ljudi koji konzumiraju mnogo voa i povra to sugerira
da su uzronici takvog zdravstvenog stanja antioksidansi koje sadre, a koji suzbijaju
kodljive efekte slobodnih radikala. Dakle, po ko zna koji put je dokaz na dohvat ruke, a
poruka je jasna, jednostavna ishrana zasnovana na prirodnim plodovima bez dodataka i
modifikacija je najbolja, sadri idealan balans hemikalija potrebnih za normalno i
uravnoteeno stanje naeg organizma.

Grafik 1: Antioksidativna aktivnost vonih sokova

2.3. Kemijski sastav voa
Maseni udio vode, u kojoj je otopljena veina vonih sastojaka, iznosi 70 do 90%. Voda u
vou ima vanu fizioloku ulogu jer aktivira luenje u elucu i crijevima, te povoljno djeluje
na bubrege i kou. Svi sastojci voa, osim vode, ine njegovu suhu tvar, a mogu biti topljivi i
netopljivi u vonom soku. Topivi voni sastojci su: eer, kiseline, neke obojene tvari, te
diomineralne i pektinske tvari. Netopive sastojke ini: celuloza, krob te dio pektinskih i
mineralnih tvari.
Vanost voa je i u tom to obiluje vitaminima. Osobito ima mnogo vitamina C: ruin ipak,
limun, naranda, kivi, jagoda, kupina itd. Provitamin A se nalazi u vou: ruin ipak, ananas,
marelica, breskva itd. Vitamina B-kompleksa se nalazi u vou: banana, jabuka, ljiva, jagoda
itd.
Najvie vitamina nalazi se ispod kore voa tako da se guljanjem sirovog voa gubi dosta
vitamina. Osim vitamina, vrlo vaan sastojak voa su i vone kiseline: limunska, jabuna,
vinska i dr. One daju svjeem vou ugodan kiselkast okus. U vou ih ima 3 do 4%.
Mineralnih tvari u voi ima priblino 1%, poput soli: kalcija, kalija, fosfora, natrija, eljeza i
dr.

2.3.1. Enzimi u vou

Enzimi u vou imaju ulogu organskih katalizatora u biokemijskim procesima. Oni su
uzronici promjena boje i mirisa pojedinih vrsta voa. Njihova uloga je neupitna, reakcije bez
njih bi bile jako spore, toliko spore da voe ni bi bilo u stanju da sazrije za jednu godinu, ve
za zrenje bi trebalo deset i vie godina. Taj fenomen je jako izuavan u hemiji i objanjena je
uloga enzima u smanjenju aktivacijske energije neke reakcije, u ovom sluaju, ta reakcija se
odnosi na zrenje. Grafiki se ta pojava objanjava kao promjena energije, E.

Grafik 2: Tok reakcije sa i bez enzima

2.4. Energetska vrijednost
Energetska vrijednost voa nije velika jer manji udio otpada na energijske sastojke.
Najhranjiviji i najvredniji sastojci voa su eeri. Ljudski ih organizam najlake apsorbira pa
voe ne samo to osvjeava, ve je i lako probavljivo. Vie eera od prosjeka imaju sve vrste
suenog voa, a osobito datulje. U vou ima i celuloze. Iako je neprobavljiva, ona vrlo dobro
djeluje na rad crijeva. Celuloza zajedno s pektinskim tvarima ini osnovnu strukturu
biljnog tkiva. Pektin je takoer polisaharid. On gusto ukuhanom vou daje sposobnost
eliranja. U vou ima otprilike 1% bjelanevina, neto manje masti.
Saharoza je nama poznati eer kojeg najvie koristimo u ishrani, a on se sastoji od glukoze i
fruktoze, te u naem ogranizmu, tokom probave, on se u izvjesnoj mjeri razlae na glukozu i
fruktozu, a ta dva oblika su , definitvno, najbolji izvor energije za miie ako gledamo brzinu
oporavka miia. eer glukozu najee preferiraju sportisti kao najbri nain oporavka
miia nakon napornog treninga.
2.5. Vrste voa
Voe se razlikuje prema vremenu sazrijevanja, stupnju sazrijevanja, namjeni i prema
podrijetlu proizvodnje.
6

Prema vremenu sazrijevanja razlikuje se: rano ili proljetno voe, ljetno voe, kasno ili
jesensko voe.
Prema stupnju sazrijevanja voe moe biti: zrelo za branje, zrelo za jelo, zrelo za preradu.
Prema stanju u kojem je dopremljeno na trite razlikuje se: svjee voe, sueno voe,
preraevine od voa, duboko zamrznuto voe.
Prema namjeni voe moe biti: stolno i voe za preradu.
Prema podrijetlu proizvodnje razlikuju se: kontinentalno voe (koje uspijeva na podruju
kontinentalne i umjerene klime) i juno voe (koje uspijeva na podruju sredozemne i
suptropske klime). Voe iz tropskih krajeva naziva se jo i egzotino voe (mango, papaja...)
2.5.1. Kontinentalno voe
U kontinentalno voe ubrajaju se: jabuasto voe (jabuke, kruka, dunja,mumule),
kotunjiavo voe (ljive, vinje, trenje, breskve, marelice...), jagodasto voe (vrtne
i umske jagode, kupine, maline, dud), bobiasto voe (groe, ribiz, ogrozd, borovnice,
brusnice, ruin ipak), jezgrasto voe (orah, ljenjak, badem, kesten, mak, kikiriki),
dinje i lubenice.
2.5.2. Juno voe
U juno voe ubrajaju se: agrumi: limun, naranda, mandarina, grejp, smokva, roga, ipak,
kaki, iula, oskorua, planika, pinjol, kivi; voe s podruja sutropske klime: ananas, banana,
datulja, kokosov orah, avokado, pistacija, kiwano.
2.6. Voe u Bosni i Hercegovini
2.6.1. Jabuka
Ona je najrasprostranjenija voka, a Karlo Veliki je naredio sadnju jabuka u njemakim
zemljama oko 800. godine, a oko 1600. godine bilo je poznato gotovo 200 sorti jabuka. Iz
vremena Starog Rima potjee uzreica ab ovo usque ad mala, to znai od jajeta sve do
jabuke. Tada je bilo uobiajeno obrok zapoeti jajetom, a zavriti jabukom. Bila je vrlo
cijenjena, zbog svoje arome, slatkoe, ali i ljepote. Jabuka sadri i do 90% vode, u kojoj su
otopljene razliite tvari te prolazi kroz eludac u roku od 15-20 minuta. Zato ju treba jesti
prije obroka ili nekoliko sati poslije. Ako se jede s drugom hranom onda boravi u elucu i
nekoliko sati.

Tabela 1: Sistematika jabuke

Carstvo:
Divizija:
Razred:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:

Plantae
Magnoliophyta
Magnoliopsida
Rosales
Rosaceae
Maloideae
Malus
M. domestica

Vaniji sastojci u plodu: pektini (vrsta vlakna, najvie u vonoj kori, s vanim mnogostrukim
djelovanjem, naroito jer veu i odstranjuju iz crijeva razne otrove te smanjuju tetni
kolesterol, upijaju tetna zraenja, fagocitiraju, tj. zarobljuju patogene bakterije), karotenoidi
(od onih vrsta koje djeluju kao antioksidansi, ali nisu provitamin A, tj. ne pretvaraju se u
vitamin A), jabuna i druge organske kiseline, meu kojima i elagina, klorogenina i
kafeina; sadri i brojne mineralne tvari, meu kojima kalij, brom. Jabuke imaju cijeli niz
svojstava, koje ni jedna druga voka nema, a njen blagotvorni uinak je vie puta znanstveno
dokazan. Jabuka je korisna za dobar san, protiv kroninog umora, visokog tlaka, vrtoglavice,
pretilosti, glavobolje, migrene, proljeva, povraanja, bolesti grla, opeklina, proirenih vena,
opstipacije, iijasa i jo mnogo drugih bolesti i stanja.

Slika 1: Zlatni Delies

Eureka! Pronaao sam je! To su bile rijei Paula Starka iz Rasadnika brae Stark, kada je
zagrizao ovu jabuku u vonjaku Andersona Mullinsa 1914. godine. I stvarno, pravo je zlato
pronaao na breuljcima Zapadne Virginije tog posebnog dana. S ovom jabukom u ruci ne
moete biti sigurni pijete li ampanjac ili jedete jabuku!, oduevljeno je izjavio Stark. Od
tada pa sve do danas, ova je jabuka stekla zavidnu popularnost meu potroaima te se uzgaja
u svim glavnim, toplim uzgojnim podrujima svijeta.

2.6.2. Kruka
Tabela 2: Sistematika kruke
Carstvo
Divizija
Klasa
Red
Porodica
Rod

Plantae
Magnoliophyta
Rosopsida
Rosales
Rosaceae
Pyrus

Kruka (Pyrus) je biljka iz porodice Rosaceae, koja ima plodove istog imena. Gaji se ve vie
od 4000 godina, zbog svojih jestivih plodova. Porijeklom je iz Azije.

Slika 2: Kruka viljamovka

To je listopadno drvo koje moe narasti i preko 20 m. Listovi su joj jajasti i jednostavni,
obino s blagim rubom. Plodovi su joj uti ili zeleni, sazrijevaju od poetka jeseni do poetka
zime, zavisno od vrste. Plodovi su bogati mineralima: kalijem, fosforom, kalcijem,
magnezijem, eljezom, hlorom, sumporom te brojnim mikroelementima. Ima izuzetno mnogo
vitamina, posebno vitamina A, C, E, veina vitamina iz grupe B, H i D.

2.6.3. Kupina
Tabela 3: Sistematizacija kupine
Carstvo:
Divizija:
Razred:

Biljke
Magnoliophyta
Magnoliopsida
9

Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Podrod:

Rosales
Rosaceae
Rosoideae
Rubus
Rubus (prije: Eubatus)

Slika 3: Kupina u razliitim stadijima zrelosti

Kupina je biljka penjaica iz porodice rua (Rosaceae) te naraste od 50-300 cm. Stabljika joj
je, manje-vie bodljikava zavisno od sorte te mjestimino odrvenjela. Nakon cvjetanja iz
svakog pojedinog cvijeta razvija se sitni jagodiasti plod, crvene boje, koji kasnije potamni
do tamnoplave i gotovo crne boje. Kupina najbolje uspijeva u podrujima s prohladnim i
vlanim ljetom, a blagim zimama. Voda je kritini imbenik ne samo za razvoj ploda ve i za
rast jednogodinjih izbojaka. Kupina ima plitak korijen (15 cm) i zato tijekom ljeta zahtijeva
oko 3 cm vode svakih 7-10 dana. Ova se koliina moe smanjiti postavljanjem sistema za
navodnjavanje kapanjem. Za bolje ouvanje vlanosti tla mogue je i zatravljenje
meurednog prostora travama iz porodice Graminae ili leguminozama. Plodovi kupine ne
sazrijevaju istovremeno, to znai da je potrebno vie berbi da bi se osigurali maksimalni
prinosi. Berba se obavlja svaki drugi dan ili ee, ukoliko su temperature visoke. Najvii
prinosi ostvaruju se ako se berba obavlja ujutro, nakon to se se rosa povue i prije nego to
nastupe visoke temperature.
2.6.4. Malina
Tabela 4: Sistematizacija maline
Carstvo:
Divizija:
Razred:
Podrazred:

Plantae
Magnoliophyta
Magnoliopsida
Rosidae
10

Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:

Rosales
Rosaceae
Rosoideae
Rubus
Rubus idaeus

Malina je zeljasta biljka niskog rasta iz porodice rua (Rosaceae). Rodi odmah poslije sadnje,
a punu rodnost dosee u treoj godini. Rodi jednom ili vie puta u godini, ivi u prosjeku 814 godina, a moe postii starost i do 20 godina. Raste u obliku grma visine i do 3,5 m. Ime
idaeus potjee od imena planine Ida na Kreti. Postoji grki mit prema kojem je Zeusu malina
spasila ivot kad je bio dijete jer ga je njegova majka sakrila iza grmlja maline zbog toga to
ga je tadanji vrhovni bog Kron, njegov otac, htio ubiti. Rimljani su proirili uzgoj malina po
Europi. U srednjem vijeku se malina poinje koristiti u medicinske svrhe i kao boja, a samo
bogati ljudi su je mogli koristiti. U Sjevernoj Americi prije nego to su Europljani doli,
Indijanci su odavno koristili maline. U 18. st. se iri uzgoj malina, jer nisu samo bogati mogli
kupiti sadnice. Do danas je poznato oko 195 vrsta malina, meu kojima su najvanije:
europska malina (Rubus idaeobatus idaeus L.), crvena malina (Rubus idaeus strigosus Michx.
- Michx.), crna malina (Rubus idaeus occidentalis L.)

Slika 4: Malina
Ako zemlja nije dovoljno vlana smanjuje se urod, plod bude smeuran i sasui se na
izdanku, a korijenov sistem slabo raste i daje mali broj nedovoljno razvijenih izbojaka.
Najbolje rezlutate daje u brdsko planinskim podrujima. Za uzgoj maline najbolja su
propusna, rastresita, slabo kisela (pH oko 6) tla, bogata humusom iznad 3 %. Korijenov
sistem razvija se do 1 m dubine, glavni dio ila je izmeu 15 i 40 cm, pa podzemna voda ne
smije biti blia povrini od 0,90 do 1 m. Malina dozrijeva krajem lipnja ili 25-30 dana od
poetka cvjetanja. Razlika u sazrijevanju ranih i kasnih sorti je 8-10 dana, a sazrijevanje i
berba traju 15-30 dana. Maline se beru kada plod dobije karakteristinu boju sorte, kada se
lako odvaja od loe i ne gnjei se. Ako je plod namijenjen duem transportu do trita, tada se
bere s peteljkama. Berba se obavlja svakoga drugoga ili treega dana i pakira u posebnu
11

ambalau. Za uvanje, najprikladnije su hladnjae u kojima je temperatura -1 C do 0 C, a

relativna vlanost zraka od 80-95 %.
2.6.5. Ljenjak
Tabela 5: Sistematizacija ljenjaka
Carstvo

Plantae

Koljeno

Magnoliophyta

Klasa

Magnoliopsida

Red

Fagales

Porodica

Betulaceae

Rod

Corylus

Vrsta

C. avellana

Lijeska je obino grm visine od 3-8m, a moe narasti i do 15m. Listovi su zaobljeni 6-12 cm
dugi i iroki, sa mekahnim dlaicama s obje strane. Cvijeta veoma rano u proljee, prije
listanja. Cvjetovi su jednodomni, grupisani u karakteristinu resu, a oploavaju se putem
vjetra. Muki cvjetovi su tamno uti, dugi od 5-12 cm, dok su enski veoma mali. Plod lijeske
je ljenjak. Plodovi se formiraju u grupama od 1-5, a svaki plod ima male listove u koje je
obavijeno 3/4 ploda. Ljenjak je sferinog do ovalnog oblika, 15-20 mm dug i 12-20 mm
irok. Neke kultivisane sorte mogu dati i vee plodove. Smee-ute su boje sa tamnijom
bazom. Kada sazriju, ispadaju iz ovoja, oko 7 do 8 mjeseci nakon opraivanja.

Slika 5: Obina lijeska, Corylus avellana

Najee se koristi u prehrambenoj industriji, za proizvodnju raznih poslastica, okolada,
krema i slino. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Italiji, kada je kakao bio rijetkost,
ljenjaci su se upotrebljavali za proizvodnju, danas veoma poznate, Nutelle (engl. nut ljenjak), koju je proizvodila italijanska kompanija Ferrero. Ljenjaci su veoma bogati
bjelanevinama i nezasienim masnoama. Takoer, znaajni su izvor vitamina B6 i tiamina,
12

kao i manjih koliina drugih vitamina B grupe. Ljenjaci sadre i oko 17% ugljikohidrata od
ega je najvie celuloze.
2.6.6. Orah
Orah (oras) se moe saditi u jesen ili u proljee, no za veinu naih agroklimatskih podruja
preporua se jesenska sadnja jer se tako bolje primaju sadnice te je bolji rast u prvoj godini
od sadnje. Ubraja se meu iznimno prilagodljive voke jer jednako dobro uspijeva kako u
primorskom, tako i u kontinentalnim dijelovim nae zemlje.
Tabela 6: Sistematizacija oraha
Carstvo

Biljke

Divizija

Magnoliophyta

Klasa

Magnoliopsida

Red

Fagales

Porodica

Juglandaceae

Rod

Juglans

Uzgaja se uglavnom kao visokostablaica s duljinom debla iznad 2,5 m, ponajvie zbog
vrijednosti drveta; no takoer se uzgaja i radi ploda. Orasi koji se sade kao sadnice daju bolju
kvalitetu kako ploda, tako i drveta. Orah uzgajan iz sjemena (generativnim putem) donosi
puni rod izmeu 10. i 15. godine nakon sjetve/sadnje. Za uzgoj plemenitih sorti oraha
najtetnije su niske temperature zraka u poetku vegetacije. Osjetljiv je na visoke ljetne i
niske zimske temperature. esto nastrada od proljetnih mrazeva, ali se kasnije obnovi. U
toplijim krajevima orah redovitije i bolje raa. Njegov korijen u vrijeme zimskog mirovanja i
mrazeva gotovo nikada nema oteenja od mraza, a deblje ile izdre i do -10 C. Mladi
plodovi oraha mogu izdrati temperature samo do -1 C, u prvoj fazi rasta do -2 C, a
otvoreni muki cvjetovi do oko -3 C. Rauna se da je za uspjean uzgoj oraha dovoljno oko
750 mm godinjih oborina, ali dobro rasporeenih. Takav povoljan raspored oborina kod nas
je rijetkost. Za sunije podneblje u vegetaciji, kao to je nae primorje, bilo bi potrebno ljetno
natapanje oraha, i to s 40-50 mm vode mjeseno. Orah je heliofitna biljka, to znai da mu je
potrebno mnogo svjetlosti za rast i razvoj, u protivnom, rasti e samo u visinu, a plodnost e
mu biti smanjena.

13

Slika 6: Orahova ljuska i plod

2.6.7. Jagoda
Tabela 7: Sistematizacija jagode
Carstvo:
Divizija:
Razred:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:

Biljke
Magnoliophyta
Magnoliopsida
Rosales
Rosaceae
Rosoideae
Fragaria

Jagoda (Fragaria) je rod biljaka iz porodice rua s desetak vrsta, od koje su gotovo sve
rasprostranjene u sjevernom umjerenom pojasu, a samo jedna u ileu. Donji su listovi biljaka
sastavljeni od 3 liske; od bijelih se cvjetova razvija zbirni plod (jagoda) koji na mesnatom
cvjetitu nosi brojne oraie. umska jagoda (Fragaria vesca) rasprostranjena je u umjerenoj
Europi i umjerenoj Aziji, a udomaila se i izvan toga podruja. umske jagode su divlje voe
euroazijskog podrijetla koje je zbog svojih kvalitetnih osobina preneseno na sve ostale
kontinente. Rije je dakako o vrlo staroj biljci, to potvruju sjemenke koje su pronaene u
naslagama koje potjeu iz kamenog doba. Kronologija govori da je vrtni uzgoj ovog voa
poeo u 15. stoljeu, a prve sorte stvorene su u Sjevernoj Americi i ileu, odakle su u Europu
prenesene u 17. i 18. stoljea. Danas je uzgajivaima poznato vie od etiri stotine sorti, ali
najvee bogatstvo hranjivih tvari nalazi se u samoniklim vrstama. umske jagode, primjerice,
sadravaju mnogo vie vitamina i eljeza od svih kasnije stvorenih sorata. Zapravo,
poveavanjem plodova, uzgajivai su dobili jagode koje sadravaju 10 posto i vie vode, dok
je za isto toliko smanjena koliina svih ostalih vrijednih sastojaka. umske jagode cvjetaju od
proljea do sredine ljeta, a ponekad i po drugi put ujesen. Prvi plodovi mogu se nai ve u
svibnju, a mogu se ubirati sve do jeseni. Divlje jagode vole umarke i svijetla osunana
mjesta. One su prve biljne vrste koje nastanjuju krevine i umska poarita. Brojnije su i

14

bujnije u planinskim krajevima, a rastu sve do 1500 metara nadmorske visine. Mnogo istine
ima u staroj izreci da mravi najbolje znaju put koji vodi do umskih jagoda. Ovom vou prije
svega, najvie pogoduje upravo ona vrsta tla na kojem se mravi zadravaju i prave svoje
nastambe.
Fragaria vesca je latinski naziv divlje jagode. Ime potjee od latinske rijei - "grafare", koja
upozorava na ugodnu aromu ne samo plodova ve i listova. Kad se listiima ovog voa
odstrane peteljke, od njih se moe pripremiti ukusan aj koji mirie na limun. aj pripremljen
od tri grama listova divljih jagoda i 4 dl vode poboljava probavu i apetit, a u isto vrijeme
ublaava nesanicu. Zbog visokog sadraja tanina listovi se smatraju lijekom protiv svih vrsta
upala probavnog sustava.

Slika 7: Jagoda
Kao i u veini biljnih plodova, ima najvie kalija: koji dobro utjee na ivani sustav, dobar je
za bubrege i dobar protiv visokog tlaka. Jagoda takoer sadri kalcij i fosfor, koji su dobri za
kosti, magnezij, koji pomae u borbi protiv stresa, te eljezo, koje daje energiju miiima.
2.6.8. ljiva
Tabela 8: Sistematizacija ljive
Carstvo:
Divizija:
Razred:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Podrod:

Biljke
Magnoliophyta
Magnoliopsida
Rosales
Rosaceae
Prunoideae
Prunus
Prunus

ljiva (lat. prunus domestica, prunus instititia) je vrsta voa koja raste na drvetu, ima okrugli
ili ovalni plod. Plave, crvene ili ute je boje (ovisno o vrsti). Meso ploda je slatko, ukaste
15

boje s koticom u sredini. Filogenetski promatrano, ljiva pripada istom rodu (Prunus) u koji
spadaju i bjeloljiva, badem, breskva, marelica, vinja, lovorvinja, trenja i danarika koji
kao plod imaju koticu. Tokom dubokoga zimskog mirovanja ljiva podnosi apsolutne
minimalne temperature ak i do ispod -30 C. U fazi otvaranja cvjetnih pupova, cvjetovi
mogu ozepsti na temperaturi od -1 C do -5 C, a u fazi pune cvatnje pozeba se oekuje na
temperaturama od -0,5 C do -2,2 C. Kao i kod ostalih vonih vrsta, mali plodii su jo
osjetljivi, pa stradaju na temperaturi od -0,5 C do

-2 C. Kakvoa ploda ovisi o

srednjoj temperaturi tijekom lipnja, srpnja i kolovoza. Ako su srednje temperature tih mjeseci
18 - 20 C, onda su ta podruja odlina za proizvodnju ljive. ljivi odgovaraju duboka tla,
propusna, lagana, humusna te bogata fosforom i kalijem. Ona moe podnijeti i tea tla, no za
sigurnu i redovitu rodnost potrebno je poboljati njihova svojstva agromelioracijskim mjerama uz dodavanje stajskoga gnoja. Za ljivu najvie odgovara pH 6,0 - 7,5.

Slika 8: Zrela ljiva

Plodovi ljive upotrebljavaju se za potronju u svjeem stanju i za preradu, pa se prema tome
razlikuje vrijeme i nain berbe. Sve rane sorte upotrebljavaju se kao stolno voe, dok se
jesenske sorte uglavnom upotrebljavaju za preradu. Za potronju u svjeem stanju berba se
obavlja neto prije potpune zrelosti i bere se runo, s peteljkom, s tim da na koici ostane
neobrisana votana prevlaka. Pakira se u sanduke, plitke, duboke, kose letvarice i u koarice.
Pri temperaturi od -1 do 1C i relativnoj vlanosti zraka od 85 % moe se uvati u hladnjai i
do etiri mjeseca. Berba plodova za preradu obavlja se mehanizirano kada su plodovi
potpuno zreli, jer plodovi jedino na grani mogu dobiti sve potrebne sadraje (eer, mirisne i
druge suhe tvari).
2.6.9. Pitomi kesten
Tabela 9: Sistematizacija kestena
16

Carstvo:
Divizija:
Razred:
Red:
Porodica:
Rod:

Plantae
Magnoliophyta
Magnoliopsida
Fagales
Fagaceae
Castanea

Drvo kestena je u srodstvu s bukvom i hrastom, dugovjeno, moe narasti do 25 m uvis s

bujnom, velikom kronjom i godinje dati preko 200 kg plodova i moe dosei i starost preko
500 godina.

Slika 9: Pitomi kesten

Plod kestena spada u nutritivno visokovrijedne namirnice: 53 % ini voda, 2,9 grama su
bjelanevine, 44 grama su ugljikohidrati, a glavni sastojak je krob oko 44% u sirovoj
sjemenci, po ijoj je koliini usporediv s krumpirom. Iz tog se razloga od njegovih plodova
proizvodi i brano, koje pomijeano s branom itarica daje punovrijedna peciva i kruh.
Uporaba brana je osobito rasprostranjena u Francuskoj, Italiji i panjolskoj. Brano
karakterizira znatna koliina eera koji se stvara u osuenom plodu. Plod kestena je jo
bogat kalcijem, kalijem, a sadri i fosfor, eljezo, veinu vitamina B skupine. Kesten je lako
probavljiv, a bjelanevine (4%) koje sadri po vrijednosti su s onima iz jaja. S obzirom da
drvo kestena kasno cvjeta, odlina je ispaa za pele i tada jedini izvor peluda i nektara.
Kestenov med je vrlo ljekovit i pomae kod gastritisa, titi jetru, pridonosi boljoj cirkulaciji.
Plodovi koji se skuhaju ili ispeku vrlo su ukusni i omiljeno samostalno jelo ili se pripremaju
kao pire, u juhama, kao dodatak raznim slasticama i jelima.
2.6.10. Drijenak
Tabela 10: Sistematizacija drijenka
Carstvo:

Biljke
17

Divizija:
Razred:
Red:
Porodica:
Rod:
Podrod:
Vrsta:

Magnoliophyta
Magnoliopsida
Cornales
Cornaceae
Cornus
Cornus
C. mas

Drijen je grmoliko, oko est metara visoko drvo. Grane su mu poneto dlakave, zelenkaste ili
sivkaste. Listovi su nasuprotni, jajoliki, jako zailjeni i nazubljeni, odozdo su svjetliji. uti
cvjetii drijena izrastaju na dugim peteljkama, inei jednostavne titce, pravilni su i
etverolani. Javljaju se prije listanja, ve u oujku, naroito kad je toplije vrijeme. Plod je
crvena, duguljasta kotunica, kiselkastog, ugodnog okusa. Raste gotovo svuda, ali ponajvie
po suhim, sunanim, kamenitim stranama svijetlih listopadnih uma, u zajednici s drugim
grmljem i ibljem.

Slika 10: Plod drijenka

U ljekarnike svrhe, kao pomono ljekovito sredstvo, od drijena se koriste samo plodovi i,
rjee, kora. Cvjetovi i listovi drijena ne koriste se ni u kakvom obliku kao pomono ljekovito
sredstvo.
Iako cvijet drijena cvate ve u oujku, njegovi plodovi sazrijevaju tek u jesen. Obino se beru
kad su posve sazreli, od rujna do studenoga. Meutim, i nezreli plodovi drijena ljekoviti su.
Kiselkasta, jo nesazrela bobica drijena (lako emo je prepoznati po tome to skuplja usta kad
je pregrizemo) upotrebljava se protiv proljeva, odljeva krvi, katara crijeva i grozniavih
stanja zbog bolesti probavnog sustava. Plod drijena i kora, prireeni kao aj, lijee bolesti
crijeva. Naroito dobro pomau kod proljeva i groznice. Od posve zrelih plodova drijena
pripremaju se pekmez, slatko, voni sok i vino.

18

2.6.11. Dunja
Tabela 11: Sistematizacija dunje
Carstvo

Plantae

Divizija

Magnoliophyta

Klasa

Magnoliopsida

Red

Rosales

Porodica

Rosaceae

Potporodica

Maloideae

Rod

Cydonia

Dunja kasno cvate (krajem travnja ili poetkom svibnja) i zato vrlo rijetko strada od kasnih
proljetnih mrazeva, pa gotovo svake godine obilno i redovito raa (to nije sluaj s veinom
voarskih kultura).

Slika 11: Dunja

Osim izvanredno zdravoga, hranjivoga i ukusnog soka, od dunje se moe pripremiti velik
broj slatkih preraevina, poevi od demova, marmelada, kompota, elea, sira od dunja,
ukusnog likera, dunja u vinu ili rumu do rakije dunjovae.
Dunji su potrebna vrlo topla ljeta, suhi zrak tijekom ljeta te zime bez veega kolebanja
izmeu visokih i niskih temperatura. Tijekom zimskog mirovanja dunja moe podnijeti krae
vrijeme temperature do -30 C, a ljeti ak 52 C. S obzirom na to da je dunja voka toplijeg
podneblja, najbolje raste i donosi plodove u uvjetima sredozemne i umjereno kontinentalne
klime, sa srednjom godinjom temperaturom izmeu 10 i 15 C. Za razliku od kruke i jabuke, dunja slabije podnosi zimske temperature, pogotovo pred zavretak vegetacije u jesen i
na poetku vegetacije u proljee, pa se moe dogoditi da poslije toplog sijenja, a pogotovo
19

ako se toplo vrijeme zadri i tijekom veljae, smrzne u oujku na temperaturi -20 C. Mladi
plodovi smrzavaju na -2 C.
Dunja zahtijeva dobro tlo, slinih svojstava kao za jabuke i kruke, tj. tlo dobre strukture, po
mogunosti omjera gline i pijeska 50:50 do 60:40. Sadraj humusa oko 3 %, a sadraj
fizioloki aktivnog vapna ne bi smio prelaziti 2,5 %. Ako se eli uzgojiti dunja koja nije
osjetljiva na sadraj vapna u tlu, onda se ona cijepi na podlogu kruke. Najpovoljnija pH
vrijednost tla za dunju u rasponu je od 5 - 6,2.
Dunja je sezonsko voe dostupno od rane jeseni sve do sijenja. Berba zapoinje kada
plodovi ponu mijenjati boju iz jarko zelene u intenzivno utu. Kod berbe je potrebno dosta
panje jer su plodovi osjetljivi na pritisak zbog kojeg su oteena i nagnjeena mjesta sklonija
brem propadanju. Ako se dunja bere za preradu bolje ju je brati dok nije poprimila potpuno
utu boju jer e na taj nain zadrati veu koliinu pektina.
2.6.12. Trenja
Tabela 12: Sistematizacija trenje
Carstvo:
Divizija:
Razred:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:

Plantae
Magnoliophyta
Magnoliopsida
Rosales
Rosaceae
Prunoideae
Prunus
P. avium

Trenja se uzgaja za potronju u svjeem stanju, manji broj uzgaja se samo radi preraevina
(kompoti, demovi, marmelade, sirovina za konditorsku industriju), a najmanje se uzgajaju
iskljuivo za proizvodnju likera ili rakija. Jednom ubrane trenje vie ne dozrijevaju, pa se
moraju brati zrele. Svjee su trenje sjajne, pune i sa arko zelenim peteljkama. Jako su
praktine jer im osim pranja ne treba gotovo nikakva priprema i najbolje su svjee. Za
davanje ploda potrebno im je 6 - 8 godina. Razlikujemo trenje s mekanim mesom ploda i
trenje s vrstim mesom ploda (hrustavke).
Trenja je izrazit heliofit (trai mnogo svjetla i topline). Cvatnja joj poinje kad prosjene
dnevne temperature dosegnu 10 - 11 C, a najbolje se oplouju pri prosjenoj dnevnoj
temperaturi izmeu 15 i 20 C. Trenja dobro podnosi vrlo niske temperature u doba dubokog
20

mirovanja. Stablo moe izdrati do -30 C, a rodni pupovi do -25 C. Ako je stablo ulo u
zimu sa slabijom kondicijom (sua u protekloj vegetaciji, prevlana godina bez tople jeseni,
preobilan urod, iscrpljenost od napada biljnih nametnika i si.), onda se mogu smrznuti i na
-24 C. U jesen, u studenom, kada nema zimskog mirovanja, uz temperaturu -15 C do -17
C stradavaju debla i ravita grana. Trenje ute ili svijetlocrvene boje ploda otpornije su od
sorata tamnocrvene i crvene boje ploda, jer im je kora svih vegetativnih organa svjetlija. Pri
kretanju vegetacije cvjetni pupovi izdre od -2,8 C (ute sorte), otvoreni cvjetovi izdre od
-2 do -3 C (ute sorte) odnosno samo -1 C (tamne sorte), zametnuti plodii izdre -1,2 C
(ute sorte), a na toj temperaturi plodii tamnih sorata najvjerojatnije e se smrznuti.
Dovoljna joj je mala koliina vlage u tlu jer njezin korijen ima golemu apsorpcijsku mo.
Trenji je dovoljno oko 500 mm oborina godinje, osobito ako su te oborine dobro
rasporeene. Ne podnosi visoku relativnu vlagu zraka, a pogoduje joj suh zrak. Poveana
relativna vlaga zraka potie na trenji znatnu pojavu biljnih bolesti, a poveane oborine
ometaju diferencijaciju (zametanje) cvjetnih pupova, te izazivaju slabu oplodnju, opadanje
plodia i pucanje plodova.
Trenji najbolje odgovaraju duboka i rahla, blago kisele, neutralne ili blago alkalne reakcije
(pH 5,0 7,0), aluvijalna tla, pjeskovite ilovae, posmeene crvenice, propusni vapnenci i si.

Slika 12: Plod trenje

Trenja se bere kada su plodovi posve zreli. Ako se plodovi ele iskoristiti svjei ne smiju biti
prezreli (moraju biti vrsti i ubrani s peteljkom). To je obino dva do tri dana prije pune
zrelosti. Za kvalitetu plodova vana je veliina, boja i postotak crvljivosti plodova. Plodovi se
mogu uvati u hladnjaama i do 30 dana na temperaturi od 0 do 1C uz relativnu vlanost
zraka od 85 %.

21

2.6.13. Vinja
Tabela 13: Sistematizacija vinje
Carstvo

Plantae

Divizija

Magnoliophyta

Klasa

Magnoliopsida

Red

Rosales

Porodica

Rosaceae

Potporodica

Prunoideae

Rod

Prunus

Vrsta

Prunus cerasus

Vinja ima manju kronju od trenje te veinom rastu kao grmolika stabla, pa ih je lake
ukomponirati u vrt. Najbolje uspijeva na obroncima i blagim padinama okrenutim jugu,
jugoistoku i istoku. Plod vinje je svijetlo ili tamnocrvene boje, slatkog ili kiselkastog okusa.
Spada u rano voe, koje se manje jede u svjeem stanju, a vie se industrijski prerauje
(sokovi, demovi, rakija, vino, nadjevi za konditorske proizvode, kompot itd.). U vrijeme
dubokog zimskog mirovanja vinja moe podnijeti i -35 C. U fazi poetka vegetacije ona je
posebno osjetljiva na niske temperature. U toj fenofazi, uz niske none temperature dolazi do
pozebe debla (zbog nagloga jutarnjeg zagrijavanja kore) u obliku pucanja kore. Najosjetljivija
je 3 - 4 tjedna prije cvatnje i u cvatnji. U toj fenofazi nastaju znatne tete ako temperature
padnu na -2,2 C do -2,7 C. Za razliku od drugih vonih vrsta, vinja je otpornija prema
visokim temperaturama, pa nema teta kad temperature prelaze i 30 C. Donja granica za
uzgoj vinje je 650 mm oborina godinje. Tamo gdje nema dovoljno oborina pristupa se
navodnjavanju. Vinji najvie odgovaraju propusna, topla i duboka tla (pjeskovite ilovae te
ilovasta i ilovasto glinasta tla). Tea tla vinja tee podnosi, pa je na takvim tlima obvezatna
drenaa.

Slika 13: Vinja

22

2.6.14. umska jagoda

Tabela 14: Sistematizacija umske jagode
Carstvo:
Divizija:
Razred:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:

Biljke
Magnoliophyta
Magnoliopsida
Rosales
Rosaceae
Rosoideae
Fragaria
F. vesca

Donji su listovi biljaka sastavljeni od 3 liske; od bijelih se cvjetova razvija zbirni plod
(jagoda) koji na mesnatom cvjetitu nosi brojne oraie. umska jagoda (Fragaria vesca)
rasprostranjena je u umjerenoj Europi i umjerenoj Aziji, a udomaila se i izvan toga podruja.
umske jagode su divlje voe euroazijskog podrijetla koje je zbog svojih kvalitetnih osobina
preneseno na sve ostale kontinente. Rije je dakako o vrlo staroj biljci, to potvruju
sjemenke koje su pronaene u naslagama koje potjeu iz kamenog doba. Danas je
uzgajivaima poznato vie od etiri stotine sorti, ali najvee bogatstvo hranjivih tvari nalazi
se u samoniklim vrstama. umske jagode, primjerice, sadravaju mnogo vie vitamina i
eljeza od svih kasnije stvorenih sorata. umske jagode cvjetaju od proljea do sredine ljeta,
a ponekad i po drugi put ujesen. Prvi plodovi mogu se nai ve u svibnju, a mogu se ubirati
sve do jeseni.

Slika 14: umska jagoda

Divlje jagode vole umarke i svijetla osunana mjesta. One su prve biljne vrste koje
nastanjuju krevine i umska poarita. Brojnije su i bujnije u planinskim krajevima, a rastu
sve do 1500 metara nadmorske visine. Fragaria vesca je latinski naziv divlje jagode. Ime
23

potjee od latinske rijei - "grafare", koja upozorava na ugodnu aromu ne samo plodova ve i
listova. Kad se listiima ovog voa odstrane peteljke, od njih se moe pripremiti ukusan aj
koji mirie na limun. aj pripremljen od tri grama listova divljih jagoda i 4 dl vode
poboljava probavu i apetit, a u isto vrijeme ublaava nesanicu. Zbog visokog sadraja tanina
listovi se smatraju lijekom protiv svih vrsta upala probavnog sustava. Kao i u veini biljnih
plodova, ima najvie kalija: koji dobro utjee na ivani sustav, dobar je za bubrege i dobar
protiv visokog tlaka. Jagoda takoer sadri kalcij i fosfor, koji su dobri za kosti, magnezij,
koji pomae u borbi protiv stresa, te eljezo, koje daje energiju miiima.
2.6.15. Groe
Tabela 15: Sistematizacija groa
Carstvo:
Divizija:
Razred:
Red:
Porodica:
Rod:

Plantae
Magnoliophyta
Magnoliopsida
Vitales
Vitaceae
Vitis

Groe je plod vinove loze. Postoji 12 osnovnih i najpoznatijih vrsta groa od kojih se pravi
veina svjetskih vina. Ranije su se vina oznaavala prema podruju na kome se groe
uzgaja, ali kasnije je broj proizvoaa i podruja sa vinogradima toliko porastao da je
uvedeno oznaavanje prema vrsti groa.
Crno grode:
cabernet sauvignon - Ovo je najpopularnije groe na svijetu kad je proizvodnja crnog vina
u pitanju. Ima mala plavo-crna zrna sa debelom koom, kasno olista i kasno sazrijeva.
merlot - Od ovog groa se pravi najskuplje crno vino na svijetu - Chateay Petrus. Ima
velika zrna sa tankom koom, okus ima tragove borovnice i metvice.
nebbiolo - Daje vrlo kompleksna crna vina, na veim visinama. Vrlo tamne je boje i kasno
sazrijeva. Nebbia na italijanskom znai magla.
crni pinot - Od ovog groa se pravi uveni burgundac. Uspjeva na vapnenakom zemljitu
istone Francuske. Ovo je "sveti gral" proizvoaa u mnogim zemljama. Ima tanku kou crne
boje i guste grozdove. Pored Francuske, uzgaja se i u Australiji, na Novom Zelandu, u Junoj
Africi, Italiji, Rumunjskoj, SAD-u.
24

 syrah ili shiraz - Drevno crno groe sa Srednjeg istoka. Uzgaja se na granitu, vapnencu i
pijesku u dolini Rone (Francuska), u Kaliforniji i Australiji. Plavo-crne boje, ima mala zrna i
debelu kou. Relativno rano sazrijeva i daje visoke prinose.
sangiovese - Ovo groe se uzgaja po cijeloj Italiji, kao i u Argentini i Kaliforniji. Raste na
vapnencu, ali i na glini, sporo i kasno sazrijeva, podlono je oksidaciji. Najbolji iz vrste je
Sangiovese piccolo.
Bijelo groe:
chardonnay - Bijeli chardonnay je vjerojatno najtraenije groe na svijetu. Bolje uspjeva
na siromanijem zemljitu, ali se prilagoava i drugim tipovima. Daje male grozdove tanke
koe. Rano cvjeta i zrije. Danas se uzgaja u svakoj zemlji u kojoj se pravi vino.
crni chenin - Koristi se za najraznovrsnija vina, daje obina i pjenuava, suha i slatka.
Uzgaja se najvie u dolini Loare - jugozapadna Francuska, sve do Atlantika. Ima tanku kou,
kasno sazrijeva. Raste i u Junoj Africi, Kaliforniji, Australiji i Novom Zelandu. Daje
dugotrajna vina, ali i vina koja se odmah piju.
traminac - Groe ruiaste boje, daje suha i slatka bijela vina, karakteristinog
aromatinog, nekako zainjenog okusa. Podrijetlom je iz Aldo Adiga. Uzgaja se u
Francuskoj, Austriji, Njemakoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Maarskoj, ekoj, Slovakoj,
Rumunjskoj, u Australiji i na Novom Zelandu.
rizling - Voli hladniju klimu. Blijeda zrna sa mrljama, u malim grozdima. Kasno cvjeta i
zrije. Daje vrhunska suha, poluslatka i slatka vina. Uzgaja se u Njemakoj, Francuskoj, Italiji,
Australiji i SAD-u.
crni sauvignon - Grode doline Loare, raste na vapnencu, pijesku, ljunku. Kompaktni mali
grozdovi tanke koe. Rano zrije.
semillon - Daje sjajna slatka vina i visoko kvalitetna suha vina. Ima velika zrna i tanku
kou. Trai specifine klimatske uvjete. Raste u Bordeauxu u Francuskoj, ileu, Australiji,
SAD, Junoj Africi.

25

Slika 15: Crno i bijelo groe

2.6.16. Borovnica
Tabela 16: Sistematizacija borovnica
Carstvo:
Divizija:
Razred:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:

Plantae
Magnoliophyta
Magnoliopsida
Ericales
Ericaceae
Vaccinium
V. myrtillus

Borovnica je listopadni grm iz porodice Erika; Vrijesovki (Ericaceae), prosjene visine od 20

- 50 cm. Cvjeta u sviblju i lipnju, a sazrijeva od lipnja do kolovoza. Plod je okrugla bobica,
promjera 5 - 10 mm, tamno plave boje, koastog ovoja i kiselkasto-slatkog je okusa. Sadri
organske kiseline, mineralne tvari, tanin i boje.

Slika 16: Borovnica

Borovnica je otporna na zimu i moe podnijeti temperature od -20 C do -25 C bez ikakvih
teta, a ako je prekrivena snijegom moe izdrati i puno nie temperature.

26

U vrijeme vegetacije borovnica trai dosta vlage te se u ljetnom periodu, kada su temperature
dosta visoke, a tlo nije vlano, mora navodnjavati. Borovnica ima dosta plitak korijen i zbog
toga je jako osjetljiva na suno razdoblje, pa ukoliko joj ne osiguramo dovoljno vlage moe
doi do ozbiljnih teta u nasadu, kao to su krljav rast, slabiji urod, a u najgorem sluaju
grmovi se mogu osuiti.
Dobro uspijeva na svakom kiselom tlu (pH 4 - 5,2). Na vapnenom tlu uspijeva samo ako
postoji dovoljno dubok sloj kiselog humusa.
Odgovaraju joj topliji i osunani poloaji. Za podizanja nasada najbolja su tla s blagim
nagibom kako bi se odvijala stalna cirkulacija zraka.
Borovnica se bere u nekoliko navrata i to 3 - 7 puta u 5 - 8 dana jer bobice ne sazrijevaju
istodobno. Berba traje 6 - 8 tjedana to, naravno, ovisi o sorti i klimatskim uvjetima. Peteljke
se skidaju runo ili specijalnim ''eljevima'' u hladnim jutarnjim satima. Pri branju treba
strogo paziti da se ne otete plodovi.
Bobice borovnice uvaju se u hladnjaama 3 - 4 tjedna na temperaturi od 0 C - 2 C, uz
relativnu vlanost od 85 - 90 %. Borovnica se pakira u male plitke posudice. Plodovi slabo
podnose transport te se najee odmah zamrzavaju i tako uvaju u hladnim komorama do
trenutka prerade ili prodaje u zamrznutom stanju.
2.6.17. Brusnica
Tabela 17: Sistematizacija brusnice
Carstvo

Plantae

Divizija

Magnoliophyta

Red

Ericales

Porodica

Ericaceae

Rod

Vaccinium

Patuljasti gusti bun, naraste od 10 do 40 cm. Ima ovalne listove, koji su poredani u parovima
i naizmjenino, tamno-zelene boje. Na vrhu izdanaka vise u grozdovima bijeli, rjee
crvenkasti pojedinani cvjetovi, zvonastog oblika. Cvijetovi su etverolani, a kod drugih
vrsta iz roda Vaccinium petolani. Krajem augusta i poetkom septembra iz cvjetova nastaju
prvo bijeli plodovi, a kasnije pocrvene.

27

Slika 17: Brusnica

Poto je brusnica veoma otporna na hladnou i mraz (do -40 C), rasprostranjena je u veem
dijelu sjeverne hemisfere, od krajeva sa umjereno-kontinentalnom klimom, sve do arktikog
kruga (71 sjeverne irine). Voli sunana i suha mjesta i kisela tla sa humusom, a podnosi i
manje hranjiva pjeana tla i sjenovite dijelove ume. Brusnica sadri mnogo organskih
kiselina, provitamina A (beta karoten), vitamina B grupe (B1, B2, B3) te mnogo minerala.
Pored ovog, sadri benzolnu kiselinu, koja slui kao prirodni konzervans kao i oko 30
jedinjena fenola i polifenola. Sjemenke brusnice sadre omega-3 masnie kiseline.
2.7. Voe u prehrambenoj industriji
Voe je vana sirovina u prehrambenoj industriji za proizvodnju vonih napitaka, pekmeza,
marmelada, demova, kompota, vonih jogurta i sl.
Sirovo voe posluuje se kao desert. Marmelade i voni sokovi najee se posluuju za
doruak, za desert se posluuju razni kompoti. Voe je i sastavni dio mnogih kolaa (savijaa
od jabuka, nabujaka, pita od jabuka, pita od oraha itd.). Jabuke se, npr., mogu pei i priti, a
rabe se i za izradu krema. Sirovo ili kuhano voe posluuje se i kao dodatak nekim mesnim
jelima. Voe se takoer rabi za pripremu nekih umaka i salata.
2.8. ovjekov uticaj
Poveano koritenje herbicida - Naunici procjenjuju da e genetski modificirane biljke
otporne na herbicide znaajno poveati upotrebu herbicida. Zemljoradnici e, znajui da
njihovi usjevi mogu tolerirati herbicide, koristiti ih jo vie i liberalnije.

28

 Vie pesticida - Proizvoai modificiranih usjeva nude svoje vlastite pesticide. Ova
strategija e dovesti vie pesticida u nau hranu i polja, vie nego ikada do sada.
Ekologija moe biti unitena - Uticaj genetski modificiranih organizama moe unititi
lokalnu ekologiju. Novi organizmi mogu se uspjeno takmiiti sa divljim roacima,
uzrokujui neviene promijene u prirodi.
Zagaivani geni se ne mogu oistiti - Jednom genetski modificirani organizmi, bakterije i
virusi se oslobaaju u prirodu i nemogue ih je opozvati. Za razliku od kemijske ili nuklearne
kontaminacije, negativni efekti su ireverzibilni.

29

3. ZAKLJUAK
Voe je najbolji izvor vitamina neophodnih za normalno funkcionisanje organizma.
Nezamislivo je da je voe mogue zamijeniti tabletom vitamina, jer voe je prirodno skladite
vitamina nenadmanog okusa i po svrsi je vitaminsko skladite, siguran spremnik vitamina u
koje se nee naruiti njihova stabilnost, sadri prirodni, ovjeku nepretjerani, omjer minerala
i vitamina. Najee uzgajano voe i u isto vrijeme najtraenije na tritu Bosne i
Hercegovine, sa epitetom domaeg, je jabuka, kruka, kupina, malina, ljenjak, orah, jagoda,
ljiva, pitomi kesten, drijenak, dunja, trenja, vinja, umska jagoda, groe i borovnica.
Voe se koristi u ishrani, dobivanje sokova, pekmeza, mermelada, emova, te u dananje
vrijeme i kao izvor vitamina iz ega se spomenuti izoliraju i koncentriraju u tabletama, to
predstavlja nepotreban i neprirodan nain, nain kojem ljudi podlijeu iz neznanja ili
neupuenosti, mislei da je tableta zdravija od samog voa, to naravno, nije sluaj.
Danas su sve ee genetske modifikacije, koje nisu mimoile ni voe.
Slavni je sjevernoameriki znanstvenik dr. David Suzuki rekao: "Ako ijedan znanstvenik ili
politiar tvrdi da je GM hrana sigurna, onda je on ili vrlo glup ili lae. Te tvrdnje nisu tane."

30

4. LITERATURA
1.
2.
3.
4.

Anon. (2005). www.najbolje.info. [5.2.2015.]

Anon. (n. d.). http://www.povrcevoce.com. [7.3.2015]
Lewis (2002). CRC Dictionary of Agricultural Sciences. p. 238.
Rost, Thomas L.; Weier, T. Elliot; Weier, Thomas Elliot (1979). Botany: a brief

introduction to plant biology. New York: Wiley.

5. McGee, Harold (November 16, 2004). On Food and Cooking: The Science and Lore
of the Kitchen. Simon and Schuster. pp. 247248. ISBN 0-684-80001-2.
6. Magazin Reporter br.213, 21. maj 2002. Genetski ininjering u BiH Realnost ili
paranoja?
7. EKO-konferencija 2000. Novi sad, Mr.sci. Maja Nikoli Genetski modifikovana
hrana kao rizik po zdravlje ljudi
8. Halilovi, N., Bai, A., Vehab, A. (2012). Prednosti i mane genetski modificirane
hrane, PMF: Sarajevo
9. Halilovi, N. (2014). Tajna voa i povra. NOVO VRIJEME: Sarajevo

31

Datum predaje rada ____________________________________________________

(mentor je prihvatio izradbu)
Potpis mentora: _______________________________________________________
Ocjena pisanog rada: __________________________________________________
Datum odbrane rada: ___________________________________________________
Ocjena odbrane rada: ___________________________________________________
Konana osjena: _____________________________________________________
Provjerenstvo:
1. Mentor:

__________________________________________________

2. Profesor struke:

_
__________________________________________________

3. Profesor struke:

_
__________________________________________________
_

Prostor za izdvojeno miljenje ili eventualni komentar

32