BEHAR

GODINA XXIII l 2014. l BROJ 120 l CIJENA 40 KN

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Richard Francis Burton

Hadi Mirza Abdullah ibn Jusuf

HODOAE
Osobni doivljaj i zapaanja
iz Medine i Mekke

Uredila: Isabel Burton

Prijevod s engleskog: Edin Urjan Kukavica

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis

za kulturu i drutvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
PREPOROD
Glavni i odgovorni urednik:
Sead BEGOVI
Izvrni urednik:
Filip Mursel BEGOVI
Urednik Ekonomskog podlistka:
Faris NANI

SADRAJ
Fotografija na naslovnici: Ka'aba, 1910.

Za svo nae znanje o Mekki mi se moramo osloniti na Arape, jer, budui da nijednom nevjerniku nije doputeno da ue u taj grad, nai putopisci su nijemi.
Gibbon
Tmina i Pustinja i Ratniki konji preda mnom, i Koplje i Viteka borba, i Papir i Pero.
al-Mutanabbi

Grafiki urednik: Selma KUKAVICA

Urednitvo: Remzija HADIEFENDI
PARI, Rusmir AGAEVI, Edin Urjan
KUKAVICA, Senad NANI, Sena KULENOVI, Azra ABADI NAVAEY, Edib
AHMETAEVI
Lektura:
Damir MUHAREMOVI
Rukopisi i fotografije se ne vraaju
Adresa:
BEHAR
KDBH Preporod
Ulica Grada Vukovara 235,
10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: casopisbehar@gmail.com
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
web: www.behar.hr

UVODNE RIJEI
3

Edin Urjan Kukavica:

HADD:
Najznaajnije putovanje sir Richarda Francisa Burtona

Raymond John Howgego:

Richard Francis Burton, istraiva, znanstvenik,
vojnik i diplomat (1821-1890)

Richard Francis Burton:

Predgovor treem izdanju

Cijena po primjerku 40 kn, godinja pretplata 200 kn

Cijena u BiH: 10 KM, godinja pretplata 60 KM.

Kunski iro-raun:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tom I. Egipat

Tisak: Grafomark d.o.o.

Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog
prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta za
nacionalne manjine Republike Hrvatske

Poglavlje I

Prema i u Aleksandriji

16

Poglavlje XIV

Od Bir Abbasa do Medine

ISSN 1330-5182

Tom II. Medina

Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu

nuno i stavovi urednitva.

23

Poglavlje XVI

Posjeta (zijaret) Poslanikovog mezara

37

Poglavlje XVII

Ogled (esej) o historiji Poslanikove damije

48

Poglavlje XVIII

Medina

54

Poglavlje XXI

Ljudi (narod) u Medini

62

Poglavlje XXV

Beduini Hidaza

Tom III Mekka

Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900.,
a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg
Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i
pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen
najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti
nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik dr.
Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu
slubu obnaao do ljeta 2006. godine.

BEHAR120

77

Poglavlje XXVII

Prva posjeta Allahove Kue

84

Poglavlje XXVIII

Obredi Jeumul-Tervijje ili "Prvog dana"

89

Poglavlje XXIX

Obredi Jeumul-Arefe ili "Drugog dana"

92

Poglavlje XXX

Obredi Jeumun-Nahra ili "Treeg dana"

98

Poglavlje XXXI

Tri dana suenja mesa

100

Poglavlje XXXII

ivot u Mekki i umra ili malo hodoae

107

Poglavlje XXXIII

Mjesta pobone posjete (zijareta) u Mekki

110

Poglavlje XXXIV

Prema Deddi

UVODNE RIJEI

Edin Urjan Kukavica

HADD: Najznaajnije putovanje

sir Richarda Francisa Burtona

Hrabar i kontroverzan, dva su atributa koja izravno opisuju Burtona kao ovjeka, putopisca i avanturistu. Njegovo Hodoae oslikava oba, vjerovatno, konkretnije i tanije nego bilo koje njegovo prethodno i naknadno putovanje i djelo. Pisana perom pronicljivog posmatraa, kvalificiranog antropologa, strastvenog putopisca, zaljubljenika u kulturu i civilizaciju, ovo njegovo djelo predstavlja ne
samo jedinstven uradak putopisnog anra, nego i osobit dokument jednog podneblja, vremena,
naroda pa i historijskih dogaanja u pozadini koja e, neto kasnije, a i u nae vrijeme, znakovito utjecati na tok savremene historije i percepciju islama u svijetu.

ada je, u proljee 1853. godine, tada ve znameniti jezikoslovac i istraiva Richard Francis Burton krenuo na jo
jedno od svojih putovanja, nije znao da e ono postati vjerovatno najuvenije i najznaajnije u njegovom burnom ivotu, ali
je, svakako, znao da mu moe biti posljednje. Odlukom da obavi
hadd, posjeti muslimanske svete gradove i mjesta Mekku i
Medinu Burton ne samo da se upustio u putovanje za koje je
jedva nekolicina Europljana uope ula, a jo manje ih se usudilo
to uiniti, niti zato to e kao nemusliman stupiti na mjesta na
kojima je pristup doputen iskljuivo muslimanima, nego prije
svega zbog opasnosti na putu, kojih je bilo vie nego na njegovim
prethodnim putovanjima. U svakom sluaju, Burton e obaviti
had, zijaretiti sveta mjesta u Mekki i Medini, napisati prirunik za
obavljanje hadda i jedan od najzanimljivijih i najznaajnijih
ikada napisanih sa ovog podruja: Personal Narrative of a Pilgrimage to El-Medinah and Meccah (185556). Osim toga, ostavit e nam
jedinstven dokument o vremenu i prostoru sa mnotvom detalja
za koje, u trenutku dok ih je pisao, nije mogao znati koliko e znaiti godinama kasnije kad e ogromnoj veini mjesta koja je
posjetio vie biti zatrt svaki trag, a ostatku biti zabranjen pristup.
Burtonovo putovanje skrbi sve znaajke avanture bez presedana. Govorei o tome, on kae da je, podvrgavajui se svim
kunjama takvog putovanja, elio dokazati, da ono to bi za
druge istraivae moglo biti opasno po ivot, za mene potpuno
sigurno. Je li Burton mogao posjetiti Mekku i Medinu kao Europljanin koji je prihvatio islam, umjesto da se preruava i predstavlja kao neko drugi? Vjerovatno jeste, ali jednostavno nije elio;
elio je sveta mjesta obii i obaviti obrede kao autentian musliman, jedan od mnotva, s ciljem to je mogue vjerodostojnijeg
doivljaja i izrade autentinog i nepatvorenog dokumenta.

Richard Francis Burton

BEHAR120

UVODNE RIJEI

Putovanje je poeo kao perzijski princ, ali je ubrzo odluio

nastaviti ga kao dervi, duhovni ovjek posveen asketskom ivotu, putu izvanjskog i unutarnjeg (pro)ienja. Bila je prikladna
maska: kao dervi, mogao je potjecati iz bilo koje socijalne skupine, biti bilo koje dobi, iz bilo koje muslimanske zemlje i, vjerovatno najvanije od svega, ii gdje god eli bez potrebe da bilo
kome polae raun i odgovara na brojna sumnjiava i, u njegovom sluaju, suvina pitanja. Konano, nastupio je sa detaljno razraenom priom o Afghanistancu roenom u Indiji, a obrazovanom u Burmi (da bi prikrio sve mogue i izvjesne greke u arapskom, perzijskom ili hindi jeziku koje je govorio).
Osim toga, Burton je na ovo putovanje krenuo godinama
nakon to je posljednji put due boravio u muslimanskoj zemlji;
veinu stvari o muslimanskim obiajima ve je zaboravio, te je najprije due od mjesec proveo u Egiptu, u Aleksandriji, da bi se podsjetio na ovo to je zaboravio i nauio ono to nije znao: kako ispravno i pravilno sjediti, jesti, piti, spavati..., ali, prije svega, kako klanjati. Bio je svjestan da ga i najmanja pogreka doslovno moe kotati
ivota. Prema Burtonovom izvjetaju, veina muslimana sa kojima
je doao u kontakt smatrali su ga pravim muslimanom, dodue ne
tako dobrim kao to su oni, ali bolje ikakvim nego nemuslimanom.
Jedan od velikih problema na koje je Burton tokom putovanja
naiao bilo je pravljenje zabiljeki za knjigu koju je, dakako, planirao napisati po zavretku. Ljudi oko njega su bilo kakvo biljeenje
smatrali franakim obiajem, tako da bi otvoreno, javno pravljenje biljeki na njega, svakako, privuklo neeljenu panju. Stoga je
Burton kupio koni etui (u kojem se obino nosio mali primjerak
Kur'ana asnog) i u njemu skrivao svoju biljenicu.
Burton je najprije posjetio Medinu, grad Allahovog Poslanika i
mjesto njegove mubarek i mehur Revde. U Burtonovo vrijeme

Richard Francis Burton

BEHAR120

veina Europljana je o islamu znala tako malo da su uglavnom vjerovali da je Allahov Poslanik Muhammed (mir neka je s njim i njegovima) ukopan u Mekki. Iz osobnog iskustva znam da i danas,
ak i meu muslimanima, ima takvih sluajeva. Kako god, posjetom Medini Burton postaje zair, hodoasnik koji je obavio zijaret;
posjeta Mekke i obavljanje predvienih obreda, uinit e ga
hadijom.
Iako je Burtona posjeta Medini pomalo razoarala, Mekka i
Ka'aba (najsvetija mjesta islama) u potpunosti e ispuniti sva njegova oekivanja. Pravila i obrede hadda obavit e dosljedno i
precizno, tu i tamo nailazei na smetnje; posjetit e mjesta koja
danas nije mogue vidjeti jer dijelom vie ne postoje u tom obliku, a nekima je pristup onemoguen. Konano, stekao je pravo da
nosi zeleni, hadijski turban. Bio je spreman za povratak kui.
Obreo se pred vratima britanskog konzulata u Deddi vratar
odbija pustiti ga da ue jer je, jo uvijek, bio obuen kao Arapin,
ali se Burton predstavlja kao oficir indijske vojske, to izaziva
kolektivno iznenaenje, ali i poluuje toplu dobrodolicu. Njegov
povratak u London popraen je pomijeanim emocijama i reakcijama. Englesi su se, nesumnjivo, ponosili podvigom hrabrog britanskog putopisca. Meutim, kada je vijest o Burtonovom uspjenom putu stigla do muslimana, mnogi su ga spremno proglasili
bogohulnikom i svetogrdnikom. Zanimljivo je da je Burton nastavio nositi ne samo arapsku nego i distinktivnu hadijsku nonju te
se do kraja svoga ivota pridravao, za Europljane, kontroverznih
muslimanskih obiaja i praksi.
Hrabar i kontroverzan dva su atributa koja izravno opisuju
Burtona kao ovjeka, putopisca i avanturistu. Njegovo Hodoae
oslikava oba, vjerovatno, konkretnije i tanije nego bilo koje njegovo prethodno i naknadno putovanje i djelo. Pisano perom pronicljivog posmatraa, kvalificiranog antropologa, strastvenog
putopisca, zaljubljenika u kulturu i civilizaciju, ovo njegovo djelo
predstavlja ne samo jedinstven uradak putopisnog anra nego i
osobit dokument jednog podneblja, vremena, naroda, pa i historijskih dogaanja u pozadini, koja e, neto kasnije, a i u nae vrijeme, znakovito utjecati na tok savremene historije i percepciju
islama u svijetu.
Dio Burtonovog putopisa sa hadda koji ovdje predstavljamo samo je izvod iz, inae, sadrajnog, zanimljivog i iznimno obimnog djela (3 toma sa preko 1.500 stranica). injenica
da je Burton hadd obavio prije pojave velikih orijentalista i
njihovih djela, u vrijeme kada se u Europi, objektivno, veoma
malo znalo te je, stoga, bilo i malo predrasuda, govori u prilog
tvrdnji da bi Burtonovo djelo moglo biti dokumentaristiki
tano te, zato i historiografski znaajno. Isto tako, nije bez znaaj ni injenica da je Burton, prema svjedoenju svojih bliskih
prijatelja, doista prihvatio islam, premda je, po elji i zapovijesti njegove supruge Isabel, koja se s tom injenicom nikada
nije mogla pomiriti, ukopan kao kranin, ali opet pod (mermernim) arapskim atorom.
Cijenimo bitnim spomenuti da je ovo prvi put da se dijelovi ovog djela pojavljuju na bosanskom jeziku te se, stoga, moe govoriti o ekskluzivnosti ovog materijala.

UVODNE RIJEI

Raymond John Howgego

RICHARD FRANCIS BURTON

engleski istraiva, znanstvenik, vojnik i diplomat (18211890)
ichard Francis Burton roen je u Torquayu,
BURTONOVA PUTOVANJA
kao sin potpukovnika Josepha NettervilU INDIJI
le Burtona i Marthe, roene Baker, i
Burton je u Bombaj, to jest Mumbai,
prvih nekoliko mjeseci svoga ivota prostigao 28. oktobra 1842. godine i
veo je u (mjestu po imenu) Barham
dobio je namjetenje u gradu BaroHouse, u okolini Elstri (Elstree) u (pokrada, oko 400 kilometara sjeverno
jini) Hertfordshire prebivalitu nje(od Bombaja), gdje je veinu vregovog djeda sa majkine strane. (Namena proveo usavravajui svoje
pomena: Burton je tvrdio da je
poznavanje indijskog i arapskog
roen u (mjestu) Barham House, ali
jezika. Prvog januara 1844.
u podacima o krtenju iz Elstrija kao
godine sa svojom regimentom
mjesto roenja navodi se Torki (Torrasporeen je u novoosvojenu
quay). Prije Burtonovog prvog roeoblast u Sindu, gdje je naredndana porodica se preselila u Tur
nog decembra postavljen za
(Tours) u Francuskoj, da bi se godine
jednog od etverice pomonika
1830. ponovo vratili u Englesku i nau Nadzoru Sinda (Sind Survey)
stanili u Rimondu (Richmond), gdje je
pod neposrednim zapovjedniBurton pohaao nepoznatu i nikada
tvom kapetana (kasnije generala)
detaljnije pojanjenu pripremnu kolu,
Waltera Scotta (neaka uvenog kotkoju je vodio asni (sveenik) Charles Delaskog romanopisca i pjesnika Sir Waltera
fosse. Meutim, ve za nekoliko mjeseci njeScotta). Nakon samo nekoliko dana provegov otac odluio je ponovo preseliti svoju poroRichard Francis Burton
denih u uenju i usavravanju obavljanja dudicu i vratiti se na kontinent, nastanjujui se najprije u
nosti u okviru nadzora 10. decembra 1844. godiBluau (Blois) u Francuskoj, a potom u Pizi u Italiji. U ljeto
ne, sa est kamila i skupinom ljudi, obavlja nadzor rijeke
godine 1832. preselili su u Sienu, a narednih nekoliko godina pro- Guni i nekolicine njenih pritoka i kanala. U novembru 1845. godiveli su stalno selei se iz jednog mjesta u Italiji u drugo, najprije ne pridruio se kapetanu Scottu na putovanju koje je za namjeru
ivei u Napulju, potom u Sorentu, Firenci i konano u Kapui. imalo dugi obilazak sjevernog Sinda, ali tek nakon to su stigli u
Godine 1838. porodica je, slijedei Burtonovog oca, preselila u Larkanu, pozvan je da se vrati u svoju regimentu, tada smjetenu
Marsej zakratko se zadravajui u gradiu Po i to nedugo prije u Rohriju na Indu radi uea u pohodu na Multan, koji je tada bio
nego e nemir njegovoga oca podstai porodicu da se ponovo pod kontrolom Sika. Regimenta je na taj pohod pokrenuta 23.
nastane u Pizi. Godine 1840. Richard Burton je otputovao u februara 1846. godine, ali nakon dvije nedjelje, stigavi do BahaEnglesku u cilju stjecanja univerzitetskog obrazovanja i diplome, valpura, saznali su da njihovo uee u toj operaciji nee biti
te je u oktobru iste godine upisao Trinity College, Oxford, navo- potrebno. Dana 18. marta 1846. godine, nakon nekoliko dana prodno pripremajui se za sveeniku karijeru. Prilino neprilagoen vedenih sa svojom jedinicom u Rohriju, Burton je regimentu vrai loe pripremljen za ivot na Oxfordu, ali uivajui u drutvenom tio u sjedite zapovjednitva u mjestu po imenu Muhammed Kan
ivotu, godine 1842. privremeno se udaljio od fakulteta kako bi Ka Tanda na rijeci Fulajli. U julu 1846. obolio je od kolere i dobio je
prisustvovao konjskim trkama. Nedugo po povratku u kuu svoje dvogodinji otpust radi lijeenja i oporavka u Nilgiri brdima Jutetke u Hempstedu (Hampstead), London, prijavio se i bio prim- nog Madrasa.
ljen u vojsku Istono-indijske kompanije (East India Company)
Dvadesetog februara 1847. Burton se ukrcao na mali indijski
kao potporunik u 18. regimenti bombajske domorodake pjea- brod s namjerom da proputuje junu Indiju te je, nakon dueg
dije (Bombay Native Infantry). Nakon kratkog uenja indijskog zaustavljanja u Goi, gdje je prouavao stare portugalske spomenijezika, usput samostalno uei i malo arapskog, dana 18. juna ke, stigao na svoje odredite, sanatorij u Nilgiri brdima. Tu je ostao
1842. godine brodom John Knox otplovio je iz Gravesenda prema etiri mjeseca, uei i prouavajui dravidianske jezike i naporedo
Indiji preko Rta dobre nade.
radei na svom arapskom i perzijskom. Sanatorij je napustio 1.

BEHAR120

UVODNE RIJEI

septembra 1847. godine i nakon nekoliko dana provedenih u Kalkuti vratio se u Bombaj, gdje je 15. oktobra 1847. godine poloio
zvanini ispit iz poznavanja perzijskog jezika. Ponovo se prijavio
na slubu u Nadzoru Sinda, plovio je i do Karaija, ali kada je ona
bolest onemoguila njegovo dalje uee u obavezama koje je
operacija nadzora podrazumijevala, svoju panju usmjerio je na
produbljivanje znanja iz domena jezika i prouavanje vjere. Nauio je neto sindi, jatki i pandabi jezika, poboljao svoj arapski i
poeo prouavati islam uei napamet 50,000 kuranskih rijei.
Njegovu panju zaokupio je sufizam te je dosegao zvanje kamila,
odnosno sufijskog uitelja; nakon toga se posvetio prouavanju
religijske tradicije Sika, u koju ga je uveo jedan stari sveenik.
esto je manje-vie nasumice putovao zemljom maskiran te
se jednom prilikom smrtno zaljubio u prelijepu Perzijanku plemenitog porijekla. Do maja 1848. godine s uspjehom je poloio ispite za est jezika koji su se govorili u Indiji i postao prvi britanski
asnik u Indiji koji je teno govorio pandabi. Njegovo prvo objavljeno djelo, Pilpay's Fables, prijevod sa indijskog jezika, pojavilo se
godine 1847., a naredne godine pokuao je objaviti svoja zapaanja o pederastiji u Karaiju. Naalost, njegovim pretpostavljenim
se taj izvjetaj uinio pornografskim i vrlo uvredljivim, te zasigurno ne neim to bi se moglo oekivati od jednog asnika britanske vojske. Iako su mu dopustili da ostane u vojsci, svako njegovo
dalje napredovanje u vojnoj karijeri zauvijek je onemogueno. Jo
uvijek iscrpljen od kolere, izmuen onim oboljenjem, te slomljenog srca zbog naglog prekida vojnike karijere, Burton je iz Bombaja otplovio prema Engleskoj.
Nastanio se u Engleskoj s namjerom da pone svoju karijeru
pisca, objavljujui u prvoj godini (1851) tri popularna izvjetaja sa
svojih putovanja. Velika studija o sokolarstvu u dolini rijeke Ind,
objavljena naredne godine, pokazala se neomiljenom te je za 25
godina prodato samo 243 od 500 tampanih primjeraka. Njegova
knjiica (pamflet) A Complete System of Bayonet Exercise (1853) priskrbila mu je prijekor od strane vojnih struktura, ali je kasnije, uz
jedan iling na ime autorskih prava, djelo prihvaeno kao zvanini
i vaei tekst. Godine 1851. Burton se sa svojom porodicom preselio u Bulonj (Boulogne) te je upravo tu prvi put sreo svoju buduu suprugu, dvadesetogodinju Isabell Arundell. Uskoro Burton
se zamara od ivota u Europi i u jesen godine 1852. nudi svoje
usluge Kraljevskom geografskom drutvu s namjerom da za njih
istrai nekartografirana podruja istone i sredinje Arabije. Njegov prijedlog bio je da, maskiran kao muslimanski hodoasnik,
proputuje Arabijom, bilo poprijeko (najkraom rutom) ili, pak,
dijagonalno, posjeti svete gradove te pribavi podatke o Rubu'lKhali, golemom podruju pjeane pustinje na jugoistoku Arapskog poluotoka. Meutim, gajei jako malo stvarnog zanimanja
za geografiju, njegova prava namjera bila je da ue u Mekku i
Medinu, te je s tim ciljem prouio sva djela i izvjetaje svojih prethodnika koji su imali istu nakanu. Nakon razgovora u Kraljevskom
geografskom drutvu s predsjedavajuim Istonoindijske kompanije Burton je dobio jednogodinji dopust radi uenja arapskog
jezika "u zemljama u kojima je taj jezik mogue najbolje nauiti".
Ulazak i prelazak preko Arapskog poluotoka odbijen je pod izlikom da je to isuvie opasan poduhvat.

BEHAR120

HODOAE U MEKKU I MEDINU

Treeg aprila 1853. godine, maskiran kao Patan (Pathan, savremeni Pashtun) kako bi prikrio sve eventualne nepravilnosti u govoru, uzimajui ime Mirza Abdullah, Burton se ukrcao na parobrod
Bengal i krenuo prema Aleksandriji vodei sa sobom svog prevodioca za engleski jezik kapetana Bengalskih kopljanika po imenu Henry Grindlay. Po dolasku u Aleksandriju magarcem je otiao do
svog prijatelja Johna Thurburna, punca jednog njegovog starog
prijatelja, kod kojega se pripremio za hodoae u Mekku. Odatle
se rijekom Nil parobrodom uputio prema Kairu, a kamilom do Sueca; estog jula 1853. godine je na brodici sa trouglastim jedrom
po imenu Silku'l-Zeheb otputovao prema Jenbou skupa sa 97 drugih hodoasnika. Pristajui u meuvremenu i usput u Muvejlihu i
Vedhu (14. jula 1853), te nekon nekolicine pustolovina na samom
brodu, Burton je u Jenbo stigao 18. jula 1853. godine i sa svojim
saputnicima-hodoasnicima pogaao se za kamile kojima bi trebao krenuti prema Medini. Uveer, karavanom od 12 kamila, uao
je u pustinju, zaustavljajui se u Hamri gdje su se prikljuili veem
karavanu na putu iz Mekke u Medinu. Po dolasku u Medinu, 24.
jula 1853. godine, pozvan je u kuu svoga saputnika Hamida, koji
e postati njegov vodi po Svetim mjestima.
Burton je cijelu nedjelju proveo u Medini, a 31. augusta 1853.
godine sa karavanom iz Damaska kree prema Mekki. Nadomak
Svetoga grada, 9. septembra 1853. godine Burton i njegovi saputnici obavili su obred oblaenja ihrama, naime, obrijali su glave, okupali se i zaogrnuli hodoasnikom odjeom, i ve sljedeeg jutra prvi put u svome ivotu vidio je Ka'abu konani cilj njegovog poduhvata i simbol uspjeha njegove misije. U Mekki je proveo est dana,
obavljajui sve obrede koji su dunost svakog hodoasnika, ali mu
je poelo ponestajati novca i, uprkos upozorenjima o opasnostima
od aktualnih plemenskih razmirica, rijeio je preko Dedde vratiti se
u Egipat.
Stigavi u Deddu nakon sedamnaestosatnog galopa na kamiljim leima, uspostavio je kontakt sa britanskim vicekonzulom po
imenu Charles Cole, te nakon povjerljivog razotkrivanja svoga pravog identiteta doputeno mu je da zatrai novac od Kraljevskog
geografskog drutva. Dvadesetestog septembra 1853. godine kupio je kartu za mjesto u prvoj klasi na engleskom brodu Dwarka i
uputio se prema Suecu, a odatle prema Kairu. Nakon nekoliko nedjelja provedenih u Kairu odluuje ne vraati se u Englesku, nego
se radije prikljuiti svojoj regimenti u Indiji, smjetenoj u Bombaju.
U kui Jamesa Granta Lumsdena, starijeg lana Bombajskog vijea
(Bombay Council), proveo je nekoliko dana i upravo tu je napisao
trotomno izdanje Pilgrimage to el-Madinah and Makkahh, koje je
objavljeno godine 18551856. Takoer je poeo i rad na djelu El-Islam, obuhvatnoj raspravi o istoimenoj temi, ali ovo djelo nikada nije dovrio te su od njega sauvani samo fragmenti. Nemajui namjeru vratiti se svakodnevnoj rutini vojnikog ivota, uputio je
zamolbu direktorima Istonoindijske kompanije za doputenje da
posjeti sjeverozapadnu Afriku, da otputuje u somalijske zemlje te
da posjeti uveni utvreni grad Harar. Pod utjecajem Lumsdena,
ova pustolovina je istoga trena dobila odobrenje, te je Burton,
opskrbljen svim potrebnim materijalima i namirnicama, na svoj
vlastiti rizik i bez mogunosti da rauna na vladinu zatitu, krenuo
na ovo opasno putovanje.

UVODNE RIJEI

Sir Francis Burton

Predgovor treem izdanju

N

zumijeva namjerno i svojevoljno negiraakon pauze od 25 godina trenje svega za to ovjek dri da je istina u
e izdanje moga Hodoaa
stvarima tako svetim kao to je to pitanje
konano je stiglo do svoga ivjere i religije. Takvo naruavanje savjesti
talatva, kojemu, koristim se ovom
nemogue je opravdati bilo kojim ciljem
prilikom, uzvraam svoju ogromnu
koji je otpadnik(!) mogao imati na umu,
zahvalnost. Gospodin Mullan iskoriskako god se on drao vrijednim i stratio je vjerovatno najbolju priliku. Dvihopotovanja dostojnim; pa ak i prije moje publikacije koje se tiu ekspehvatajui da njegovu pogreku treba
dicije u Medjen (Midian, The Gold Mimjeriti koliinom informacija o tome ta
nes of Midian i The Land of Midian Reje istina a ta ne, zakljuak je naizbjean,
visited) u vrijeme khedive (turski namda nita, ne ukljuujui krajnje neznanje
jesnici koji su Egiptom vladali u razo pravilima vlastite vjere ili svjesnog nedoblju od 18671914. kao potkraljevi
vjerovanja u njih, ne moe opravdati i ososmanskog sultana) jesu, ustvari, kao
loboditi kranina, koji se povinuje i prito sam i naveo u Predgovoru, nastalagodi islamizmu bez odgovarajue
vci i dodaci Hodoau, jer pustoloviuvjerenosti u njegovu istinitost, od zaslune koje predstavljaju njihovu srediene odvratnosti svih estitih ljudi u vezi
nju temu i vremenski se nastavljaju
sa posvemanjom apostazijom i hipokrina sadraj ove knjige.
zijom.
Tekst je jo jednom paljivo preOdgovor na ovu tiradu je sasvim
gledan i doraen, a veliki broj napoRichard Francis Burton
jednostavan: Ne sudite; osobito kada
mena koje su optereivale prethodna
izdanja sveden na prihvatljivu i razumnu mjeru. Iz Dodatka I uklo- ne znate nita o sluaju o kojemu sudite. Vjerovatno bi se i autor
nio sam stvari koje, iako znakovito korisne prouavateljima teme, mogao zapitati: Imaju li pravo oni koji ive u krhkoj i oronuloj kui
ne moraju zanimati iru italaku publiku. Nema vie potrebe baciti kamen? Drugi napad doao je sa mjesta sa kojeg ga nijedan
izvorno itati staromodna (i dopadljiva) Narrative and Voyages of razuman ovjek ne bi ni na koji nain i ni u kojem sluaju oekivao.
Ludovicus Vertomannus, Gentleman of Rome, kada ih je u cijelosti Autor djela Narrative of a Year's Journey through Central and Easteobjavilo Drutvo Hakluyt. S druge strane, nakon Dodatka, uz odo- rn Arabia tako izlae svoje miljenje: Pretvarajui se i predstavljajubrenje autora, ubacio sam dvije iznimno zanimljive prepiske sa dr. i za dervia-putnika, kao to su to neki europski istraivai pokuali
Aloysom Sprengerom, uvenim orijentalistom i arabistom, a koje uiniti na Istoku, iz mnogo razloga je veoma lo plan. Nije neophose tiu rute Velikih karavana. Moj prijatelj ponavlja i potvruje svoje dno drati pridike o moralnom aspektu postupaka koji e uvijek ostaranije sumnje da je nainjena pogreka pri utvrivanju ovog prav- viti utisak na nesofisticiran um. Hiniti vjerovanje (vjeru) u koju pustoca, te e geografi uivati koristei se rezultatima njegovih savjesnih lov ne vjeruje, obavljati najsitnije pojedinosti i preciznosti, najvieg i
najsvetijeg reda vrijednosti, obrede koje u dubini svoga uma i srca
prouavanja, kako topografskih tako i jezikih.
Svirepi napadi na hodoasnike i dervie potrebuju nekoliko (potajno) ismijava, ismijavanjem koje, po svome povratku ima
rijei pojanjenja. ak i tako uen i omiljen filantrop, pokojni dr. namjeru dijeliti sa drugima, nedjelje i mjesece posveene najsvetijim
John Wilson iz Bombaja (Lands of the Bible) ukazuje da se u sluaju i strahopotovanja vrijednim odnosima ovjeka prema svome Stvopanca Badie, alias Ali-bega el-Abbasija, radi o 'neopravdano pre- ritelju u namjernu i izvjetaenu glumu, da ne spominjemo druge i
tjeranom preruavanju u muhamedanskog hodoasnika. Autor mranije veze sve to ini se teko spojivim sa karakterom europskog
Ruddy Goose Theory (Voice of Israel from Mount Sinai) i sastavlja gospodina, da ne spominjemo kranina.
Ovo su rijei putnika koji se, roen kao protestant, jevrejskog
djela Historical Geography of Arabia znakovito je uzdrmao uspomenu na Burckhardta, energinog i neuvredljivog vajcarskog putopi- porijekla, stavio u vezu sa, drugim rijeima dao zavjet redu
sca, ije se ime oduvijek spominjalo sa najviim uvaavanjem. I Jezuita, redu uvenom po ovjekoljublju; popularnog proposada Vladin kapelan iznosi sljedee uvredljive rijei koje se tiu vjednika koji se u Bejrutu i drugdje javno izjanjavao protiv svoga
putovanja Ludovica di Varthemaa vir Deo carus, da ne bude da vlastitog naroda, dok postupci izvjesnog oca Michaela Cohena
nismo rekli, uenog i laikog Juliusa Caesara Scaligera: Ovo nije nisu postali temom zvaninog izvjetaja gospodina Generalnog
mjesto na kojem bi trebalo raspravljati o moralnosti djela koje podra- konzula Moorea (Bejrut, 11. novembar 1857), Engleza roenjem,

BEHAR120

UVODNE RIJEI

koji je prihvatio francusku zatitu, tajnu

misiju i slobodu predstavljanja francuskog Imperatora; vojnog asnika koji je
putovao u odori, onoga to on naziva
lokalnim (sirijskim) arlatanom sa drugom koji je malom ali neophodnom
izmiljotinom postao njegov ura;1 gospodina koji je povratkom protestantizmu
prekrio svoj zavjet i putopisca koji je u
svojim zapisima o vlastitim pustolovinama i opasnostima kojima se izloio malim
eksperimentom pukovnika (sada sir
Lewisa) Pellya, pokazao doista malo toga
vrijednog vjerovanja. Doista, takav napad
i sa te strane dokazuje veliku hrabrost. U
naelu, to je vieille coquette, nouvelle
devote, sotona koji propovijeda protiv
grijeha. Obojici pisaca zasigurno nedostaje dara da vide sebe oima drugih.
Spominjui ove stvari, moja namjera
nipoto nije odbrana u bilo kojem smislu
te rijei: ne priznajem nijednom ovjeku
pravo da se uplie i posreduje izmeu
ljudskog bia i njegove svijesti (savjesti).
Ali, ta je to, pitam vas, toliko uvredljivo za
krane u muslimanskom hodoau
ta ga to ini predmetom potajnog ismijavanja? Zar oni ne potuju Abrahama,
oca vjernika? Ne dre li Locke i neka druga, zvunija imena muhamedance heterodoksnim kranima, ustvari arijevcima
koji su do kraja etvrtog stoljea inili veinu sjevernoeuropskog kranstva? Zar
se gospodin Lane nikada nije nonkonformistiki molio u damiji u Kairu? Je li ga
ikada bilo strah priznati to? Da li su ga
zbog toga proglasili otpadnikom? Zar se
otac Michael Cohen nije pokazao i dokazao izvanrednim muslimanom u zemlji
vehabija?
injenica je da postoje estiti ljudi
koji vjeruju da je islam u svojim temeljnim, osnovnim i glavnim
naelima i postavkama puno blii Isusovoj izvornoj vjeri nego to
su to pavlikanske i atanasijanske modifikacije koje su, danas,
indoeuropski um podijelile na katolike i rimokatolike, grku i rusku,
luteransku i anglikansku vjersku misao. Uenici kole dr. Daniela
Schenkela (A Sketch of the Character of Jesus, Longmans, 1869) nai
e, doista, malo ozbiljnih razloga da bez dvoumljenja priznaju gore
navedene tvrdnje. Praktino, nakon arapske Mekke posjetiti
Anglo-indijski Aden, sa njegovim sveenicima reda Malkizadeka
1

ura Barakat J'rayj'ray od tada je obrazovan na jezuitskom koledu Mu'allakah (Liban), dobio namjetenje kao grkokatoliki sveenik u oblinjem
gradu Zahleh.

BEHAR120

(Melchisedeck) navodi me na pomisao da

su muslimani mnogo tolerantniji, prosvjetljeniji i dareljiviji nego to su to mnoga drutva samoproklamiranih krana. I
emu toliko bijesa i ogorenja protiv
preuavanja u putujueg dervia? Po
emu su to dervii osjetljivija tema? Zar su
dervii bilo ta drugo nego orijentalni
(istonjaki) slobodni zidari i jesu li slobodni zidari manje krani jer oni klanjaju sa
muslimanima i ispovijedaju svoje vjerovanje na jednostavan unitaristiki nain?
Rekao sam to sam imao rei. Da
zakljuim.
Nakon mog povratka u Europu mnogi su pokuali dokuiti jesam li ja jedini ivi Europljanin koji je pronaao put do sredita muslimanske vjere. Mogao bih, s
puno prava, odgovoriti potvrdno, do sada, u najmanjem, nakon stupanja u sutinu muslimanskog ivota moje istonjako porijeklo nikada nije bilo upitno, a moja pozicija nikada nije bila ono to bi neki
zeloti opisali rijeima in loco apostatae.
S druge strane, bilo koji jevrejin, kranin ili ak paganin koji pred kadijom i policijskim slubenicima u Kairu ili ak Damasku izjavi da prihvata islam moe obaviti, bez ikakvog straha od takozvane mozaine institucije El-Sunnah, svoje hodoae u potpunoj sigurnosti. Mogue da
je putovanje kroz pustinju bilo rizino, pa
ak i opasno put prema Mekki i Medini u
vrijeme narodnog uzbuenja, ali obalski
putevi su uvijek bili sigurni. Prema 'novom
muslimanu, meutim, stari musliman
rijeko je kad naklonjen ili makar osjea
simpatije; prvi se, po pravilu, kui vraa
nosei cijelo breme nepovoljnih i neugodnih utisaka i iskustava.
Istoni svijet kree se polahko
eppur si muove. Pola generacije ranije parobrodi su stizali u Deddu: sada ujemo da se od te luke do Mekke planira izgradnja
eljeznike pruge, iji su svi akcionari muslimani. A primjer Jeruzalema ohrabruje nas da se ponadamo da prije kraja ovog stoljea
posjeta Mekki nee biti nita tea od posjete Hebronu.
Ziyadeh hadd-i-adab!
RICHARD F. BURTON.
London, 31. mart 1879.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Tom I

Egipat
p
q
Tmina i Pustinja i Ratniki konji preda mnom,
i Koplje i Viteka borba, i Papir i Pero.
al-Mutanabbi
Poglavlje I

Prema i u Aleksandriji
Nekoliko rijei o stvarima koje su
me potakle da obavim ovo hodoae.
U jesen 1852. posredstvom moga
izvanrednog prijatelja, pokojnog generala Monteitha, ponudio sam svoje
usluge Kraljevskom geografskom drutvu u Londonu (Royal Geographical
Society of London) s namjerom otklanjanja sramote sa savremene pustolovine, goleme bijele mrlje koja na naim (geografskim) kartama jo uvijek
predstavlja istone i sredinje oblasti
Arabije. Sir Roderick I. Murchison,
pukovnik P. Yorke i dr. Shaw, izaslanstvo ove istaknute institucije, s njihovom poslovinom gorljivou prema
novim otkriima i spremnou da
ohrabre i podstaknu preduzimanje i
uputanje u takve poduhvate, toplom
potporom poastili su, u osobnom razgovoru sa tada predsjedavajuim
Odbora direktora (Court of Directors),
tadanje asne Istonoindijske kompanije (Honourable East India Company) moju zamolbu da na tri godine
napustim moju osobitu dunost u
Indiji i da se uputim u Meskat. Ali,
1

Richard Francis Burton

oni nisu bili u stanju niti u prilici

na(d)govoriti reenog predsjedavajueg, pokojnog sir James Hogga, koji je,
imajui na umu ljudske rtve koje su
podnijeli brojni i razni vojnici/putnici
prema Istoku, odbio dati svoje doputenje, navodei kao razlog1 da zamiljeno putovanje u sebi skrbi previe

Odjeljak koji obuhvataju rijei imajui na umu . . . razlog kasnije je autor osobno promijenio u izraavajui svoje posvemanje negodovanje, ustvari, treba rei, prema mojoj nepristojnoj navadi da uvijek govorim politike istine (godine 1851. uputio sam Odboru direktora
[Court of Directors] odreene primjedbe o temi Anglo-indijske loe vladavine: mora se rei da
je odbijanje objavljivanja propraeno brojnim prijetnjama), te nikako bez namjere da se obeshrabre moje potencijalne pristalice i oslonci [njegov kolega, pukovnik W. Sykes], odbijajui
dati svoje doputenje, bez ikakvog objanjenja i ne navoenja razloga, et seq.

opasnosti. U zamjenu ili kao nadoknadu za razoarenje omogueno

mi je dodatno odsustvovanje u trajanju od jedne godine kako bih dovrio
svoje nauavanje arapskog jezika u
zemljama gdje je taj jezik ponajbolje
mogue nauiti.
ta mi je drugo preostalo nego dokazati, osobnim pokusom, da je ono to
je mogue bilo rizino i opasno za druge putnike za mene sasvim sigurno?
Experimentum crucis bila je posjeta
Hidazu, istovremeno najproblematinijem i najopasnijem mjestu na kojem
Europljanin moe stupiti na tlo Arabije. Namjerio sam, raunajui s tim da
BEHAR120

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

mi je odsustvo svakako doputeno, iskrcati se u Maskat, koji sam smatrao

najpovoljnijim ishoditem, te odatle,
polahko i sigurno, krenuti na izvrenje
zadatka premjeravanja pustinja. Ali,
sada sam ve bio u urbi, bila je sredina ljeta, nakon etverogodinjeg boravka u Europi, tokom kojih su mnoge
orijentalne (istonjake) stvari izblijedile i gotovo nestale iz moga sjeanja,
te nakon tekih iskuenja u Egiptu,
zemlji u kojoj je policija radoznala kao
u Rimu ili Milanu, zakoraiti u muslimansku Svetu zemlju, ljubomorno uvanu i iznimno iskljuivu Haram.
Meutim, Kraljevsko geografsko drutvo snadbjelo me je sredstvima za putovanje: istinskim umorom od progresa i civilizacije, radoznalou da svojim oima vidim sve ono to su ostali
sasvim zadovoljni tek uti uima, naime, stvarnost muslimanskog ivota u
pravoj muhamedanskoj zemlji, te istini za volju, doista udei zakoraiti u

10

BEHAR120

tu tajanstvenu zemlju koju nikada nijedan turista nije opisao, premjerio,

skicirao i fotografirao, odluio sam ponovo (pre)uzeti svoju staru ulogu perzijskog lutajueg dervia2 i pokuati.
Osnovni cilj koji sam imao na umu
ostvariti bio je sljedei: prei nepoznati Arapski poluotok najkraim putem
ili od Medine do Maskata ili, pak, dijagonalno od Mekke do Makallaha na
obali Indijskog okeana. Kojim i kakvim su sloenim i nevjerovatnim okolnostima moji planovi ostali neostvareni, itatelj e biti u prilici otkriti itajui ovu knjigu. Drugoredni ciljevi bili
su brojni. elio sam ispitati da li je
mogue uspostaviti trgovinu konjima
izmeu sredinje Arabije i Indije, gdje
su pastusi poeli izazivati ope nezadovoljstvo, prikupiti informacije u vezi
velike istone divljine, ogromnog praz2

Putnik, trgovac i filozof kod Istonjaka esto su objedinjeni u jednoj (istoj) osobi.

nog prostora koje se na naim kartama nazivalo Rub'au'l-Khali, Pusto

obitavalite, koliko god je bilo mogue
istraiti hidrografiju Hidaza, njegove
vodotokove, sporne zemljine nagibe i
postojanje, odnosno nepostojanje trajnih vodotoka, i, konano, pokuati,
neposrednom opservacijom, provjeriti
teoriju koju je ponudio pukovnik W.
Sykes, naime da, ukoliko je predaja
istinita, kod stanovnitva ogromnog
poluotoka moraju postojati odreene
psiholoke razliitosti dostatne da
opunomoe i zajame nae (pre)ispitivanje zajednikog porijekla arapske
porodice. to se tie konja, drao sam
da na istonoj obali neto, svakako,
treba uiniti nita na zapadnoj, gdje
su ivotinje, iako istokrvne, ipak prilino zaputene, smijenih cijena i gdje
ih je jedva i sluajno mogue nabaviti.
O Rub'a'l-Khali ve sam dovoljno uo,
iz pouzdanih izvora, to mi je omoguilo da zakljuim da njena uasna nutri-

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

na grca od prenapuenosti uglavnom

poluizgladnjelim stanovnitvom, da
ono (stanovnitvo) prebiva po vadijima
(wady, doline isuenih rijeka), dolinama, klisurama i gudurama, djelimino
oploavanjim povremenim i rijetkim
potocima, te je, stoga, zemlja irom
otvorena putnicima i namjernicima
sklonim pustolovinama. tavie, uo
sam da, uprkos svim geografima, od
Ptolemeja do Jomarda, Arabija, koja
obiluje fiumarama,3 nema niti jednog
jedinog stalnog vodotoka vrijednog da
se nazove rijekom,4 a svjedoenja
domorodaca navela su me da pomislim, slaui se sa Wallinom, nasuprot Ritteru i drugima, da poluotok
pada, a ne da se uzdie prema jugu.
Konano, pronaao sam pokazatelje i
dokaze, koje u staviti na uvid u nastavku ove knjige, za vjerovanje u postojanje tri meusobno (i uope) razliite rase.
1. Uroenici (domorodci) ove zemlje, satjerani poput Bhila i drugih
autohtonih Indijaca, u istone i jugoistone divljine uz samu obalu okeana;
2. Stanovnitvo sirijskog, odnosno
mesopotamskog porijekla, koje su tipifizirali em i Joktan, koje potjee iz
najodabranijih oblasti zemlje; ti osvajai jo uvijek uivaju u rezultatima
svoga osvajanja, predstavljajui veliki
arapski narod;
3. neisti sirijsko-egipatski klan
ije porijeklo povezujemo sa Isma'ilom
preko njegovog sina Nabajotha i Edomom (Esau, sinom Ishakovim) koje
je naseljavalo i jo uvijek naseljava
Sinajski poluotok. U veini mjesta, pa
3

ak i u samom srcu Mekke, vidio sam

ruevine paganske kulture, koja je,
uprkos izriitoj osobnoj Muhammedovoj zabrani, ipak jo bila popularna, kojoj su neupueni posmatrai i
poznavaoci drevnih obiaja pripisivali
savremenije i racionalnije porijeklo.
Ovaj sam izvjetaj o mome ljetnom
proputovanju kroz Hidaz naslovio
kao Osobni doivljaj i zapaanja
(Personal Narrative), te sam uinio sve
to je u mojoj moi da njegovu prirodu
uskladim sa njegovim naslovom, jednostavno zbog toga to je osobno ono
to, ustvari, zanima ljude. Mnogi moda nee slijediti moj primjer,5 ali neki
e, moe biti, biti zainteresirani da
uvide i saznaju koja sam mjerila usvojio kako bih se prikazao Istonjakom
na prizoritu orijentalnog (istonjakog) ivljenja, te, mislei i nadajui se
da e ovaj pregled biti od koristi budu-

U prepisci sa Kraljevskim geografskim drutvom (Royal Geographical Society), objavljenoj u 24. broju Journala, obznanio sam svoje
razloge, pokazatelje i dokaze potrebne za prihvatanje ove rijei i
pojma u ovom obliku. Na narednim stranicama koristit emo je za
oznaavanje brdskih vodotoka, koji nastaju kao bujice nakon obilnih kia, a ranije su, tokom sunih perioda, djelimino ili, pak, potpuno suhi. To je, ustvari, indijska nullah ili nala.
In provinciis Arabum, ait Ibn Haukal, nullus dignoscitur fluvius,
aut mare quod navigia ferat. Ova istinitost esto je smatrana upitnom i o njoj se, kao o takvoj, nerijetko raspravljalo, ali je sada opepriznata.
Francuski putopisac vikont Escayrac de Lanture ivio je u Kairu
kao istonjaki domorodac, gotovo na istovjetan nain pripremajui se za obavljanje istog hodoaa na koje sam se i ja uputio. Naalost, on je otiao u Damask, gdje su ga neke uznemirujue okolnosti nagnale da prizna svoju stvarnu nacionalnost. Jedini Europljanin sa kojim sam se ja sreo, a da je posjetio Mekku, bez da je i zai-

im pustolovima, neu se dalje izvinjavati zbog osobne naklonjenosti i perspektive izvjetaja. Oni koji osjete potrebu za nekim i nekakvim tihim prijateljem koji bi im mogao pomoi korisnim savjetom, ak i kada ga ne trae,
cijenit e ono to se nezainteresiranim
kritiarima moe initi tek pukim izljevom uma punog sebe.6
Uveer 3. aprila 1853. krenuo sam
iz Londona prema Southamptonu. Slijedei upute i savjete brata/asnika,
kapetana (sada pukovnika) Henryja
Grindlaya iz Bengalske konjice ah,
kako su u to vrijeme nepromiljeno i
savjetnik i savjetovani malo cijenili
ovaj vrijedni prijedlog! svoju sam
istonjaku odjeu sebi uinio obaveznom (i jedinom) jo prije naputanja grada, tako da sam i sve ostale
moje smetnje i poremeaje uinio i
prilagodio potrebi da izgledaju pretje-

sta promijenio vjeru, jeste M. Bertolucci, vedski konzul u Kairu.

Ovaj gospodin ubijedio je beduinskog gonia kamila da mu se pridrui na putu prema i do Taifa, ali i da osigura njegovu krinku: on
je naivno ustvrdio da ga je strah od raskrivanja sprijeio da naini
bilo kakva pisana zapaanja. Dr. George A. Wallin, Finac, obavio je
hadd, 1845. godine, ali njegova unekoliko opasna pozicija i neisto drutvo Perzijanaca i njemu su predstavljali prepreku da naini iskoristive zabiljeke.
Niko nikada vie nije osjeao potrebu za ovim i ovakvim tihim prijateljem, od mene, jer, iako mi istona Arabija nije predstavljala
nepoznanicu, zapadne oblasti bile su potpuna terra incognita.
Preko dr. Nortona Shawa, sekretara Kraljevskog geografskog drutva (Royal Geographical Society), poslao sam pismo puno pitanja
dr. Wallinu, profesoru arapskog jezika na Univerzitetu u Helsingforsu. Ali, pustolovni putopisac i putnik, kao ni marljivi orijentalist
tada, kao to emo kasnije sa aljenjem utvrditi, vie nije bio tu,
tako da su nai upiti ostali neodgovoreni.

BEHAR120

11

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

rano orijentalnim. Rano izjutra narednog dana perzijski princ, u drutvu

kapetana Grindlaya, ukrcao se na palubu kripavog parobroda Poluotoke i
orijentalne kompanije (Peninsular &
Oriental Company) Bengal.
Dvije nedjelje korisno sam utroio
na prisjeanje i ponovno privikavanje
na sve orijentalne (istonjake) osobenosti. Ono to pristojni Chesterfield
ree o razlici izmeu gospodina i njegove suprotnosti naime, obojica obavljaju istu ivotnu slubu, ali svako
respektivno na nekoliko razliitih naina znakovito je primjenjivo na obiaje istonih i zapadnih naroda i ljudi.
Pogledajno, naprimjer, kako indijski
musliman pije au vode. Za nas je ta
operacija prilino jednostavna, ali za
njega ona podrazumijeva ni manje ni
vie nego pet etapa. On, najprije, au
dohvata cijelom unutranjou ake,
kao da je to vrat njegovog neprijatelja,
potom izgovara: U Ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog! prije nego li
e pokvasiti svoje usne; kao tree, ispija sadraj ae, gutajui gutljaje, ne
srkue ih kao da je na to primoran, a
pijenje zavrava glasnim zvukom iz
svoje nutrine; kao etvrto, prije nego li
e spustiti au, on uzdie: Hvala
Allahu puno znaenje ega je
mogue dokuiti samo u pustinji; i,
kao peto, uzvraa sa: Neka je Allah
zadovoljan tobom!, kao odgovor prijatelju koji mu je poelio pristojno i ljubazno: Sa zadovoljstvom i uzdravlje!
Istovremeno on vodi rauna i oprezno
izbjegava sve mogue vjerske prekraje koje bi in pijenja vode mogao
podrazumijevati, poput pijenja istog
7

10

12

elementa u stojeem poloaju, svjestan, meutim, tri prihvatljiva i doputena izuzetka: tenosti iz svetog
vrela Zemzem, vode koja se dijeli kao
milostinja i vode koja preostane nakon
uzimanja abdesta, odnosno malog
obrednog pranja. tavie, u Europi,
gdje se obje krajnosti primjenjuju bez
ikakve razlike, zaboravlja se iskljuivost pravila upotrebe desne ruke,
manipulacija tesbihom, koritenje stolice izvorni Orijentalac (Istonjak)
najee skuplja i/ili podvija svoje
noge, na stolici sjedei udobno gotovo
kao mornar u sedlu (konja) kasaa
peta isturenih to je mogue dalje
prema naprijed, sveano izgledajui i
spreman za svakovrsne pobone izriaje.
Nae putovanje preko ljetnog mora bilo je monotono, gotovo dosadno,
bez ikakvih dogaanja. Na parobrodu
od dvije ili tri hiljade tona dokuite i
shvatite da neko uasavajue, sada
prezrive, olujne vode tek su vrpca
(po)stojea neprilika koju treba imati
na umu izvodei There we lay All the
day, In the Bay of Biscay, O!
Pogled na uveni Trafalgar7 ne
izaziva nita vie osjeaja koji bi
pomogli razbijanju dosade putovanja.
Gib ti je, vjerovatno, poznatiji, zahvaljujui Theophileu Gautieru i Eliotu
Warburtonu, nego oblasti oko Cornhilla, oko kojega bi se, pod Stijenom,
usidrio tano toliko koliko ti je potrebno da se iskrca i dorukuje. Malta,
isto tako, pokazuje se starim i poznatim licem, koje te prisiljava da narui
veeru i zalije je flaom rashlaenog
clareta (poetak istonjakog barbar-

Potom se ukaza Trafalgar: da li je mogue da Nelson nije znao znaenje toga imena! to bi (saznanje) zasigurno nasmijalo njegove umirue usne!, kae jaha kroz Nubijsku pustinju, omoguavajui nam
da zabiljeimo zanimljivi podatak da je trafalgar arapska rije u
znaenju Rt lovorika. Trafalgar, dakle nije nita drugo doli iskvareni arapski pojam terfu'l-gharb, skut ili suknja Zapada; to je
najzapadnija taka do koje su Arapi stigli tokom svoga osvajanja
poznatoga svijeta.
Na arapskom Rasu'l-Tin, rt ili ispupenje na kojemu je neko stajao besmrtni Faros. Nazvan je tako zbog ilovae koja se neko tamo
iskopavala i koja je sluila za izradu uvene grnarije.
Hvala Allahu, Gospodaru (tri) svijeta!, poboni izraaj koji se uje
sa usana istinskog vjernika u svakoj prilici i po okonanju bilo
kakvog djela.
Baki je, kae savremeni pisac, napojnica ili poklon koji Arapi

BEHAR120

11

izma), umjesto da je prejezdi na leima svoje mule kroz ognjeni zrak u

znak sjeanja na Sv. Pavla (St. Paul) i
vitezove bijelog kria (White-Cross
Knights). Ali, iako bi se nae putovanje moglo smatrati monotonim i unekoliko dosadnim, nije bilo gotovo niega na to bi se ovjek mogao ozbiljno
poaliti. Brod je u svakom smislu te
rijei bio udoban i komforan; kuhar,
zaudno je ak i za rei, bio je iznenaujue dobar, a putovanje je potrajalo
tamam dovoljno dugo, nikako predugo. Uveer, trinaestog dana nakon
kretanja na put, pilot (ogromnih pantalona), oku Zapadnjaka toliko ugodan, konano se pojavio pred naim
oima i dobri stari parobrod Bengal
usidrio se u Rtu od ilovae.8
Pozvan da krenem iz kue ljubaznog prijatelja Johna W. Larkinga, s
njim sam se i iskrcao, te bio silno obradovan da sam uz pomo brade i obrijane glave uspio, poput Lorda Geesha, u obmanjivanju radoznalog i ljubopitljivog duha prostog naroda. Uskomeana i pomijeana gomila posmatraa pred kojom smo u povorci
proli pristanitem, gromoglasno i gotovo jednoglasno je uzviknula: Elhamdulillah! (Hvala Allahu!)9, pratei
uzvik apatom: Musliman! Mlai
stanovnici grada potedjeli su me prezrivih komentara i komplimenata kojim su obino astili sve koji im se ne
bi svidjeli, a kada me jedan djearac,
pretpostavljajui i oekujui da bi prilika mogla otvoriti dareljivu ruku,
pogledao u lice i rekao: Baki,10 kao
odgovor dobio je: Mafi;11 to je ostale
posmatrae definitivno uvjerilo da

(ovdje on podrazumijeva Egipane, koji su ovu rije primili iz perzijskog preko turskog jezika) daju u svakoj prilici kao nadoknadu
za usluge koje im uinite, ali i primaju kao nadoknadu za usluge
koje su oni vama uinili. Ljekar pacijenta, obino, posjeuje bez
nadoknade ali e ljekar osobno ili njegov sluga od pacijentovog
okruenja traiti baki; uposlenik, osoba koja uva, oblai i hrani
dijete trait e baki; moda spasite ivot nekom Arapinu, pritom rizikujui svoj vlastiti. U tom sluaju, zasigurno, imate pravo
traiti baki. Osim spomenutih sluajeva i primjera, baki je,
ustvari, neka vrst milostinje, milodara ili priznanja, na koju siromani Arapi raunaju i polau pravo kod svake imunije ili uglednije osobe.
Mafi, nema, jednak je izriaju, ostavio sam novanik kod kue.
Nita u umu orijentalnog ovjeka nije vrijedno tolikog zaprepatenja i strahopotovanja kao brz odgovor, aliteracijski ili srimovan.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

ovija koa u stvari skriva pravu ovcu.

Potom smo se popeli u koije, probijajui se izmeu magaraca i nakon pola
sata nali se, s ibukom u ustima i findanom kahve u ruci, sjedei na divanu u gostoljubivom domu moga prijatelja Larkinga.
Zaudan i predivan bio je kontrast
izmeu parobroda i te vile na Mahmudijja kanalu! Upeatljiva i znaajna
promjena iz ivota u presto tempu u
adagio ivot! U samo 13 dana zamijenili smo hladnu i vlanu sivu maglu,
industrijsko ozraje koje nas je ispratilo sa sidrita luke na otoku Wight,
preko draesnog zraka Unutarnjeg
mora, ija je iskriavo plaviasta i purpurna izmaglica svojim inima privlanim inila ak otune sjevernoafrike
osobenosti, za ovo u emu trenutno
uivamo, mirno i spokojno uivanje u

12

13

jednolinoj melodiji mehkog istonog

nonog povjetarca, koji je skitao zvijezdama osvijetljenim nebom i
bunastim drveem, zavijajui obzor
tonom melanholinog sazvuja.
Ovo je arapski kejf. Dra pukog postojanja, pasivno uivanje u najosnovnijem smislu, samozadovoljna klonulost, sanjivi spokoj, prozrani dvorac
mira koji, u Aziji, stoji nasuprot razigranom, intenzivnom, strastvenom
ivotu Europe. To je rezultat ivahne,
upeatljive, uzbudljive prirode i izvrsne nervne osjetljivosti, time se dokazuje lahkoa strastvenosti nepoznata
sjevernijim podrujima, gdje je srea
proizvod naprezanja mentalnih i fizikih snaga, gdje Ernst ist das Leben,
gdje krta zemlja zahtijeva neprestalni znoj lica njenog trudbenika, a suhi,
hladni zrak nalae neprestalno uzbu-

Jedan asnik u Bombaju (pukovnik Hamerton) jednom prilikom

spasio je sebe i svoju jedinicu od napada obavjetavajui razjarenu
gomilu domaih stanovnika da pod britanskom vlasti harakat na
hui, barakat hui, blagoslov je bio tu, a propasti nije bilo.
U najgrubljem prijevodu i tumaenju kejf je pojam koji se odnosi na
svako zamislivo stanje opijenosti; Sonnini ne grijei kada kae:
Arapi kejfom nazivaju potpunu oputenost, ugodnu uspavanost
kojom rezultira puenje konoplje.
Kleopatrina igla ili, kako je lokalni stanovnici zovu Masallat
Firaun, faraonova kopa. Ono to su Sulejman, a.s., i dinni, te
Iskender Zu'l-Karnejn (Sikandar zu'l Karnain, Aleksandar Makedonski) za ostale muslimane u drugim zemljama, to je Faraon za
Egipat i Egipane, Caesar aut Diabolus Nila. Ichneumon (mitski
[ili nemitski] neprijatelj zmajeva i kobri naoarki, koji se esto identificira sa mungosom ili vidrom) postao je Faraonov pacov ak su
i Francuzi zagrizli i nazvali ga le rat de Pharaon; bodljikava kruka, Faraonova smokva gvinejski crv, Faraonov crv; neka nepri-

14

enje, vjebanje, ili izazov, ili pustolovinu, ili raskalanost, u tenji za neim boljim. Na Istoku ovjeku ne treba i on ne eli nita drugo doli poinak, odmor i hlad: na obali uspjenuanog potoka, ili pod hladom kronje
mirisnog drveta, on je potpuno i idealno sretan, puei lulu, ili srkuui oljicu kahve, ili pijuckajui au erbeta, ali ponad svega, svoj um i tijelo
zamarajui to je mogue manje; uznemiravajui razgovor, neugodnost
(pri)sjeanja i ispraznost misli vjerovatno su najvei i najneugodniji naruitelji njegovoga kejfa. Ne udi stoga
da je rije kejf gotovo neprevodiva na
bilo koji jezik na svijetu!12
Laudabunt alii claram Rhodon
aut Mytelenen.
Dopustite mi da vam opiem neko
uvenu prijestolnicu Egipta, Grad pogrenih imena, ija su suha pristanita uvijek vlana, a mermerni vodoskoci i esme vjeito suhi, ija Kleopatrina igla13 niti je igla niti Kleopatrina, iji Pompejev stup nikada nije
imao nikakve veze sa Pompejem (niti
sa Pompejima), i ija Kleopatrina
kupatila, prema brojnim putopiscima,
uope nisu kupatila. Uprkos svemu, to
je predivno mjesto, ovo libijsko predgrae naih dana, najudaljenija i najisturenija predstraa civilizacije postavljena na samoj granici barbarizma,
gdje Osiris sjedi, rame uz rame sa
Typhonom, svojim starim i najvjernijim neprijateljem. Za njega je jo uvijek mogue rei: On uvijek (do)nosi
neto novo.14 A Aleksandrija, pohabana tema Bruceovog vremena je, ak

stupana vrela (izvori) sumpora, Faraonova kupatila; mauzolej u

Petri je Faraonova palata; mjeovitu rasu koja sada nastanjuje
dolinu Nila Turci i Arapi su prezrivo nazvali Faraonovim dinima
ili Faraonovim sojem (rasom); jedna vrsta strvinara (vultur percnopterus, turski ak baba, u Sindu ukab) slovi kao Faraonova koko.
Ovo gnuanje prema faraonu je, meutim, vulgarno. Filozofi i
mistici islama, u svome divljenju njegovoj nepobonoj hrabrosti,
izjednaavaju ga, pa ak i pretpostavljaju Musau. Sahil, uveni
sufija, tvrdi da je tajna due (to jest, njena emanacija) najprije
otkrivena (obznanjena ili objavljena) faraonu, nakon ega se faraon
proglasio boanstvom. U faraonovoj znamenitoj prenagljenosti elGazali vidi najiu i najplemenitiju tenju ka boanskom, uroenom u ljudskom duhu. (Dabistan, tom III).
Quid novi fert Africa? kau Rimljani. Iste godine Fayoles, tetrarh
Numidije, posla iz zemlje Afrike Grangousieru, najljepu kobilu
koju je svijet ikada vidio; dobro vam je poznato da se kae da Afrika uvijek ima neto novo za pokazati.

BEHAR120

13

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

uprkos neprestalnim promjenama, jo

pogodnije tlo za savremene opise.15
Kako bi me unekoliko sklonio ili
makar zaklonio od radoznalih oiju
sluga i posjetitelja, moj prijatelj Larking, ponudio mi je smjetaj u izdvojenoj gostinjskoj kuici, u kojoj sam se
mogao opustiti uivajui potpunu slobodu, u ivotu uope, kao i u navikama
kojih se nisam elio rijeiti. I, iako je
neki armenski dragoman (tuma),
rastreseni pijun poput svih ljudi njegove rase, povremeno dobacivao: Voila un Persan diablement degage, niko,
osim onih koji su bili upueni u moju
tajnu, nije znao niti je mogao dokuiti
koju i kakvu ulogu ja igram. Domai,
poboni muslimani proglasili su me i
prozvali ademi,16 nekom vrstom muhamedanca, svakako ne jednako dobrog poput njih, ali ipak boljeg nego nikakvog. Nisam gubio vrijeme na priskrbljivanje pomoi ejhova17 te sam
se jo jedanput na svoju ruku zadubio
u kompliciranosti vjere; podsjetio sam
se pojedinosti naina i obaveza obrednih pranja, uenja Kur'ana i ponovo
postao strunjak u svim vjetinama
umjenosti injenja sedde (klanjanja
u cjelini). Svoje slobodno vrijeme ispunio sam posjetama javnim kupatilima
i kahvanama, obilascima bazara i
trgovita, te kupovini djelatnosti koja se ovdje sastoji od sjedenja na susretitima i okupljalitima trgovaca, puenja, srkutanja kahve i, u meuvremenu, neprestalnog premetanja zrna
tespiha kako bi pokazao da nisi jedan
od robova za koje je vrijeme stvoreno,
ustvari, suprotstavljanju svoga strpljenja nasuprot strpljenja tvoga suparnika, prodavca. Naao sam vremena i za
kratak izlet u selo na obali kanala.
15

16
17

18

14

Nije bilo prilike da ponovo vidim ples

pela (al-nahl), zanemario sam ga i
propustio, jer bih mjesece mogao provesti posmatrajui taj nevjerovatni i
velianstveni spektakl.
Delicias videam, Nile jocose, tuas!
Vodei rauna o najosjetljivijim
stvarima, posjetio sam i damiju, te potovana mjesta kojima moderna Aleksandrija obiluje. Muslimanskim hodoasnicima ovdje se najee pokazuje
mezar poslanika Danijala, otkrivenog
na mjestu za koje je rahmetli sultan
Mahmud usnio da je tu vidio nekog ovjeka iz davne prolosti kako klanja.18
Iskender Rumi muslimanski Aleksandar Veliki, naravno, ostavio je svoje
kosti na mjestu koje je po njemu i dobilo ime ili, ako je on ipak zaboravio to
uiniti, pronaene su kosti koje su
njemu pripisane. Aleksandrija se hvalisavo razmee i dvojicom velikih valija
(evlija, sveti ljudi). Jedan je Muhammed Busiri, autor poeme poznate pod
naslovom El-Burdah, koja je opepoznata u cijelom islamskom svijetu, a
koja se ovdje ita/ui na sahranama i u
drugim sveanim, manje tunim prilikama. Drugi je Ebu Abbas Endalusi,
izvorni i autentini mudrac i sveti ovjek, na ijem mezaru namaz i dova
nikada nisu uzaludni.
Ne treba ak ni pretpostaviti da
stanovnici Aleksandrije nisu posmatrali moje boice i kutije sa tabletama
bez udne elje da zavire u njihovu
unutranjost i doznaju sadrinu. I
indijski doktor je, takoer, za njih bio
novost. Potom, bilo je neega neodoljivo zavodljivog u karakteru maioniara, iscjelitelja i fakira svaki
napose vrijedan divljenja iskombinirani da upredstave velikog lije-

Aleksandrija je, tavie, mjesto koje je svim muslimanima znakovito zanimljivo, prije svega zbog predvianja da e po asti naslijediti Mekku, kada ovaj sveti grad padne u ruke nevjernika. Za Aleksandrijom e slijediti Kairawan (u Tunisu), a za njim Raid ili
Rosetta, to e potrajati do kraja vremena.
Perzijanac, nasuprot Arapima.
Starjeina, starac, prvak, poglavar, uitelj u raznim znanostima i
vjetinama, itd.
Perzijanci za posljednje prebivalite ovog poslanika dre mezar u
Susanu ili Susu, gdje ga prepoznaje i opisuje i Ibn Haukal. itatelji Ibn Batutinog putopisa mogu se zauditi kako uen i poboan
ovjek i putopisac u svome opisu Aleksandrije uope ne spominje
ovog svetog ovjeka i Boijeg poslanika koji je svojim prisustvom
uzvisio ovaj grad. Svi sveti ljudi su sada gotovo zaboravljeni, jer dio

BEHAR120

19

20

nika. Mukarci, ene i djeca opsjedali su moja vrata, pod ime mislim da
sam mogao vidjeti ljude, lice po lice, te
osobito njihov pravi spol, od kojih
Europljani, openito govorei, poznaju
samo najgore primjerke. ak su i ugledni stanovnici grada, nakon to su
se osvjedoili u mo mandala i maginog ogledala,19 bili miljenja da je zaudni stranac, ustvari, sveti ovjek,
obdaren nadnaravnim moima i znanjem o svemu i svaemu. Jedna starija osoba poslala mi je ak i ponudu da
mi za suprugu d svoju kerku; nije
rekao nita o mirazu ali inilo mi se
ispravnim postupkom da pristojno odbijem ponuenu ast. Jedna sredovjena gospoa ponudila mi je dar u iznosu od 100 piastera, gotovo cijelu funtu
sterlinga, ako odluim ostati u Aleksandriji da nadgledam lijeenje njenog slijepog lijevog oka.
Ali, pri svemu ovome, itatelj ne
smije pomisliti da sam glumio Carabina ili Sangradoa bez bilo kakvog predznanja o zanatu s kojim sam se odluio predstavljati. Od najranije mladosti uvijek sam se zanimao za medicinu
i prouavanje lijekova i lijeenja. tavie, prilino je lahko prakticirati primjenu lijekova za ienje meu stanovnicima toplijih geografskih irina,
neciviliziranim ljudima, meu kojima
nema komplikacija bolesti od kojih
pate pripadnici mnogo uglaenijih
naroda. Te nadalje, ono to znakovito
pojednostavljuje lijeenje oboljelih u
ovim dijelovima svijeta je, svakako, i
periodina uestalost i pojava bolesti,
svodei sve simptome na samo jedan
groznicu.20 Mnogi od onih koji su se
razbolijevali u tropskim uvjetima, a
to je strunjacima medicinske stru-

je sudbine svetaca, poput istaknutih grjenika, da umiru dvaput.

Mandala je oblik orijentalnog proricanja koje svoju popularnost u
Europi duguje gospodinu Laneu. Oboje, mandala i magino ogledalo, su prilino banalni predmeti i teme, ali nisam odolio iskuenju
da kaem nekoliko rijei o njima u jednom od kasnijih poglavlja ove
knjige. U meuvremenu oekujem od itatelja da me ne smjeta
meu puke arlatane; medicina na Istoku toliko je sutinski proeta sa praznovjernim postupcima i obiajima da onaj koji eli proi
kao strunjak u jednoj oblasti (medicini) neophodno se mora predstaviti i kao strunjak u drugoj.
Odatle, vjerujem, porijeklo kronotermalnog sistema, otkria koje
znanost o lijekovima za ienje duguje mome dobrom prijatelju
pokojnom dr. Samuelu Dicksonu.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

ke, zasigurno, dobro poznato, pokazuju osjetno naizmjenine simptome koji

su malo poznati stanovnicima hladnijih oblasti. A govorei iz osobnog iskustva, mogao bih sa znakovitim stepenom sigurnosti i pouzdanja rei da u
gotovo svim sluajevima razliitih
oboljenja, od rana do onih bolesti, ova
pojava se dokazuje u svome najintenzivnijem izdanju. Toliko o izvinjenju i opravdanju mojih
medicinskih aktivnosti; dakle,
smatrao sam se dovoljno kvalificiranim da djelujem kao da
sam dobio a buono per lestero
diplomu u Padovi i nita vie u
prilici da ljudima uinim tetu
ili ih povrijedim od veine mladih diplomiranih hirurga koji
zapoinju svoje dovravanje
na tijelu britanskog vojnika.
Poslije jednomjesenog napornog truda u Aleksandriji bio
sam potpuno spreman preuzeti
ulogu putujueg dervia; nakon
promjene moga nadimka i titule iz Mirza21 u ejh Abdullah.22
asni ovjek, ije ime ovdje ne
bih spominjao, neto kasnije
uveo me je u svoj red kadirijje
pod zvunim imenom Bismillah-ah,23 te, nakon pripravnikog staa i perioda obuke,
milostivo uzdigao i promovirao
na asnu poziciju murida24 ili
majstora mistike vjetine (zanata). Bio sam, stoga, dovoljno
dobro upuen u osnove i praksu
ovih orijentalnih slobodnih zidara. Niti
jedna uloga ili karakter u muslimanskom svijetu ne prua toliko pogodnosti za preruavanje i zakrivanje od dervia; odgovara svim staleima, starosnim dobima i vjerovanjima, plemenitaima osramoenim na sudu i seljaci21

22

ma preponosnim (ili prelijenim) da oru

zemlju, Divesu, umornom od ivota, i
Lazarusu, koji prosi svoj hljeb od vrata
do vrata. Nadalje, derviu je doputeno, naime tolerira mu se nepotivanje
obiaja i pristojnosti, kao onome koji
odbija da se pojavi na prizoritu ivota;
on moe klanjati, ali i ne mora, oeniti
se ili ostati neenja, kako god mu se

svia, biti poaen i potovan u obinoj odjei kao i u onoj zlatom ukraenoj
i njega potvrenog putnika i lutalicu
niko ne pita: Zato si doao ovdje?
ili Gdje ide nakon to napusti ovo
mjesto? On moe ii svojim putem pjeice ili, pak, na svome arapskom pastu-

Perzijski gospodin. U narednim poglavljima itatelj e imati priliku uoiti neugodne posljedice moje pojave u Egiptu kao Perzijanca.
Iako sam pogreku uoio na vrijeme i uloio puno napora da je prikrijem, ako je ve ne mogu ispraviti, lo glas me je oinuo poput
munje; na bazarima i trgovitima se vijesti ire bre i pogaaju tee
nego novinski lanci.
Arapski krani ponekad uzimaju ime Abdullah, u znaenju rob
Allahov koje, kako primjeuje i zakljuuje savremeni putopisac, sa jednakom lahkoom i ponosom mogu preuzeti i usvojiti sve
sljedbe i religijske tradicije. Poslanik islama i muslimana kae:
Ljudska imena koja su Allahu najdraa su Abdullah, Abdu'r-Rah-

23

24

25

hu u pratnji desetina slugu; on je jednako prestraen nenaoruan, kao i razmeui se ulicama naoruan do zuba.
to je nadmeniji i sa vie nipodatavanja se odnosi prema ostalim ljudima,
oni ga sve vie potuju; odluujua
prednost putnika kolerine naravi. U
trenucima neposredne opasnosti on je
jedini koji postaje manijakom i on je
siguran i spaen; luaku je na
Istoku, poput znakovito ekscentrinog lika na Zapadu, doputeno da kae ili uini ta god
mu njegov nemirni duh u tom
trenutku naloi. Dodajte ovom
liku (ili ulozi) malo poznavanja
medicinske znanosti i lijekova,
umjereno poznavanje maioniarske vjetine, te ugled i uvenje za nebrigu prema bilo emu drugom osim uenja i knjiga, uz imovinu dostatnu da vas
spasi od tek umiranja od gladi,
i na Istoku se pojavljujete sa jedinstvenom i naroitom prednou. Jedina opasnost mistikog puta25 je da derviki iznoeni i dronjavi ogrta nerijetko
zakriva i koljae, te, ako dopadnete drutva takvog brata,
moete i nehotice i nevoljko
postati njegov sudrug, kako u
nedjelu tako i u ivotnoj opasnosti. Jer, neka se zna i to, dervia su dvije vrste, arai ili oni
koji ive u skladu i pokoravaju
se pravilima i zakonima vjere i
bi-arai ili luti, ija je pripadnost tarikatu hinjena i predstavlja im
tek krinku za njihovu vlastitu sklonost
da se u ime ve daurna, nekada prikljue pravim derviima na sedmicu, ali
potkraj isteka tog vremenskog perioda
uasnuti naputaju tarikat i vraaju se
onome i tamo iz ega i odakle su i doli.

man (rob Svemilosnog) i slina.

Kralj, u ime Allaha, neka vrsta orijentalnog Praise-God-Barebones.
Kada ovjek postane fakir ili dervi, on, u procesu regeneracije,
odbacuje, zajedno sa ostalim ovosjetovnim stvarima i svoje ovosvjetovno ili laiko ime i mijenja ga nekim sjajnim nadimkom (titom)
bogatim vjerskim nabojem.
Murid je osoba kojoj je doputeno da prima i uzima muride ili
poetnike (uenike) u tarikat. Ovom prilikom se dodjeljuje svojevrsna diploma, to bi kao pojava europskim orijentalistima moglo biti
novo i zanimljivo.
Tarikat ili put, koji vodi ili bi trebao voditi, ka nebesima (Bogu).

BEHAR120

15

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Poglavlje XIV

Od Bir Abbasa do Medine

Dvadesetdrugi juli bio je dan velikog iskuenja za nau malu skupinu.
Poloaj Bir Abbasa gotovo je identian
poloaju Hamre; osim tog ispupenog
brda, fiumara na ovom mjestu je gotovo dvije milje iroka. Tu su i uobiajene kamene utvrde i straare prekrivene palmovim liem za vojsku stacioniranu ovdje da titi mjesto i da doekuju i ispraaju putnike i hodoasnike; kahvana, naime upa u kojoj se
pravila i posluivala kahva, i jedna ili
dvije kolibice su se tendenciozno zvale
bazarom ili prodavnicom, ali bez sela.
Nae taborite bilo je jedno korito sitnog pijeska, kojim je siloviti samum
ispunjavao zrak; drveta ili makar
buna nije bilo ni na vidiku; primjerci
nevjerovatno izdrljivih skakavaca i
rojevi muha bili su jedini predstavnici
ivotinjskog ivota: prizor je posvemu
nalikovao na karikaturu Sinda. Iako
smo bili nekih 100 stopa, sudei po
vododerini, iznad razine mora, podnevno sunce prilo je ak i kroz atorska
krila; naa krhka kuica nekoliko
puta se ruila i bivala otpuhana, a
vrelina pjeska je posao njenog ponovnog postavljanja inila neizdrivo bolnim. Moji drugovi su ponovo, odmah
nakon doruka, pohitali u kahvanu i
vraali se jedan za drugim sa obeshrabrujuim vijestima. Potom bi se oajniki svaali ni oko ega ili bi se bacili na svoje prostirke, pretvarajui se
da spavaju durei se od puke mrzovolje. Gospoa Merjem glasno je pouri26

16

vala svoga nabusitog sina da joj, dvadeseti put od jutros, napuni ibuk
uobiajenom reenicom kojom se pozivala na svoja vjerska prava i njegove
obaveze: Allah te uputio na Pravi put,
o moj sine!, to je imalo znaiti da on
ini neto loe, ili O nesreo moja,
tvoja majka je usamljena ena, o Allahu!, to se nimalo nije razlikovalo od
jadikovanja bilo kojeg sjedokosog
europskog roditelja oaloenog na
smrt. Prije podneva mali karavan koji
je iao za nama stigao je nosei dva
lea vojnika kojeg su upucali beduini i jednog Albanca koji je umro od
posljedica sunanice ili toplotnog
udara ili, pak, vrelog vjetra.26 Ubrzo
nakon podneva karavan, putujui u
suprotnom pravcu, proao je pored
nas; putnici su bili uglavnom indijski
hodoasnici, ve potpuno odjeveni po
svim pravilima, hitajui prema Mekki
u velikoj urbi. Doputeno im je da
prou bez zaustavljanja i maltretiranja, vjerovatno i zbog toga to se iz
stotine njihovih depova ne bi mogla
skupiti niti jedna jedina funta, a Sa'ad
razbojnik ponekad je znao uiniti i
poneko jeftino dobro djelo. Ali, naa
skupina, nosei neto vrijednosti sa
sobom, ini se da se nije mogla okoristiti omekalim srcem povodom ovog
dogaaja. Uveer smo svi izali napolje da vidimo neke arapske eike koji
su putovali prema Bir Abbasu kako bi
primili svoje plae. Bez tog dara, tj.
plae, govorilo se i vjerovalo, ni kameni zidovi ne bi omoguili Turcima
da odbrane i zadre Hidaz sigurnim
od ruku gortaka. Takav je bio i na
sistem u Afganistanu uglavnom

Stanovnici Hidaza ubjeivali su me da u njihovoj zemlji koju je

Allah posebno odabrao i poastio samum nikada nije ubio ovjeka.
Posumnjao sam u tu injenicu. Arnautovo tijelo bilo je naduto i gotovo da se naoigled raspadalo, to je napose ukazivalo na smrt usljed
udisanja otrovnog vjetra. (vidi: Ibn Batutino putovanje, Kabul)
Meutim, budui da vojnici puno piju, jo uvijek je postojala ansa
da su Arapi bili upravu, te da je samum odradio samo pola posla, a
rakija drugu polovinu. Putovao sam u julu, augustu i septembru i
jo nisam doivio nelagodnosti uzrokovane otrovnim vjetrom,
dovoljno je da moju pokrivku za glavu (kufiyah) obmotam na
beduinski nain, preko usta. U isto vrijeme inilo mi se vjerovatnijim da je za invalida ovo podruje predstavljalo pravu muku, te da
je ovjek gotovo na izmaku snaga usljed gladi i bolesti, ustvari, primio coup de grace. Niebuhr vanrednu smrtnost svojih drugova pripisuje, meu ostalim razlozima, potrebi za stimulativima. Iako ovi
medikamenti mogu bili iznimno korisni u hladnijim predjelima ili u

BEHAR120

nepametan, od samog poetka uei

podanike da mrze svoje vladare koji
su vladali ucjenom. Osim toga, ovi
preplaeni eici nisu bili ni za ta.
Kada bi poela borba ili kada bi put
bio presjeen, oni bi se vadili na svoju
nemogunost da se bore protiv svojih
saplemenika, a to su postajali bogatiji, naravno, bivali su i sve opasniji.
Skupina je izgledala prilino dobro:
bili su to Harbi, dostojanstveni stariji
ljudi odjeveni u slikovitu arapsku na-

jemenskim planinama, kao i za ljude koji su na njih navikli od najranije mladosti, ipak nita, vjerujem, nije smrtonosnije od estokog
pia tokom putovanja pustinjom po ljetnoj vrelini. Uobiajeno pie
trebalo bi biti voda ili limunada, ili jai stimulativi kahva ili aj. To
je ono to domoroci ovih podruja piju, te je, nesumnjivo, mudro slijediti njihov primjer. Nema potrebe ovdje navoditi ili ponavljati
poslovicu koju je Vojvoda od Wellingtona izrekao o zdravlju Indije
jednom tedljivom ovjeku. Da smo se pridravali njegovih rijei,
imali bismo manje toplotnih udara i sunanica, te, svakako, manje
iznenadnih smrti meu naim vojnicima u Indiji, kada su vojnici,
hranjeni govedinom i napajani brendijem, bili u prilici suoiti se i
podnositi grozne vruine. U isto vrijeme treba imati na umu da stajaa voda ovdje, kao i drugdje, obilujui organskim materijama,
jeste osnovni uzrok pojave dijareje i dizenterije koje su, opet, glavni
uzrok smrtnosti putnika u ovim oblastima. Da bi se pila lokalna
voda, a druge nema, neophodan je depni preista za vodu.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

rodnu nonju, uspravnog dranja,

ilavi i estoki, sijedih brada, dobro
naoruani, jaui na visokim i lijepo
opremljenim jednogrbim kamilama iz
erka.27 Pred njima je iao polunagi
plemenski ovjek, nosei 12 ili 13 stopa dugo koplje, ukraeno sa jednim ili
dva uperka crnih nojevih pera i teku
(puku) fitiljau, iz kojih su ispalili po
jedan metak pribliavajui se utvrdi.
Ne bi se moglo rei da su bili bez
nekog barbarskog glamura.
27

28

29

Neposredno nakon prolaska onih

eika uslijedila je parada aranutske
paravojne konjice. Njih oko 500 izjahalo je na zvuk nakusa ili malog doboa,
iji je slabani zvuk predstavljao upeatljiv kontrast sa ovim doista zastraujuim prizorom. Ljudi, su istina, jahali mravu arapsku i egipatsku kljusad, odrpanu kao i njihova odjea; svaki vojnik bio je naoruan po svome
vlastitom nahoenju, iako su svi imali
maeve, pitolje i fitiljae ili neku dru-

erk, Istok je u Hidazu popularni naziv za zapadne oblasti i

zemlje poput Bagdada i Basre, a osobito Nedd; iz ovog podruja
cijela Sveta zemlja snadbijeva se najodabranijim pasminama i primjercima kamila i konja. Velike vruine koje vladaju u podrujima
oko Crvenog mora ine se presudnim u uzgoju ivotinja; s druge
strane, plodne ravnice i bogati panjaci Nedda, uz panju koju
ljudi tamo posveuju istoti krvi i pasmine, utjecali su na injenicu
da ivotinje iz tog podruja budu na izuzetnoj cijeni.
Mislim na kolonu u regularnoj vojsci. Herse je stari vojniki naziv
za kolonu nasuprot haye u znaenju red. Tako itamo da su se
Francuzi u bitkama borili en battaille a haye, dok su Englezi nastupali en herse. ini se da takva svojevrsna nacionalna sklonost razliitim pristupima potjee iz tih dana. Kasnije smo i mi, kao i nai
susjedi, promijenili stil, pri emu su Francuzi odabrali velike kolone, dok su se Englezi prerasporedili u redove.
Albanci, zbog toga to su doista uivali u buci muketa, zasijecali su

gu vrstu vatrenog naoruanja. Jahali

su vjeto i smiono poput Galwayevih
kicoa, a zraili su dojmom galantne
nesmotrenosti, to me je znakovito privuklo njima. I njihove su ivotinje, iako
oigledno drtine, bile dobro izdresirane i uvjebane, a njihova je oprema bila
namijenjena za upotrebu, a ne za pokazivanje. S radoznalou sam posmatrao njihovo kretanje i manevre. Svoje
su naselje naputali jedan po jedan i
jedan za drugim, uz zvuke tam-tama,
te se njihova puna ili herse kolona,28
formirana po hijerarhiji, nikako ne bi
mogla, uprkos prividnoj gunguli, nazvati meteom. Uto je mali dobo promijenio zvuk, a promenada svoj izvorni
izgled. Cijela se skupina najednom
rasprila poput lahke konjice, as
nastavljajui napredovanje, as povlaei se, potom galopirajui, a sve vrijeme drei neprijatelja pod jakom
vatrom. Na drugi znak naglo potjerae
konje u pun trk i, sastajui se u sredini,
nastavie napredovanje u zgusnutoj
skupini. Nakon parade, koja je potrajala tri etvrtine sata, sad napadajui
pojedinano, sad u skupini, nadesno,
nalijevo, pravo naprijed, zaustavljajui
se zajedno i u istom trenu, povremeno i
pomalo se povlaei, poput Parana,
Arnauti u skupini krenue prema svojim poloajima. Kako su im se pribliavali, rasprie se, jo uvijek galopirajui, ispraznie svoje oruje krajnje nemarno prema stvarima kao prema
zamiljenim neprijateljima. ini se da
je ovdje metaka bilo u izobilju; tokom
cijelog ovog i narednog dana primijetio
sam da se puca, sudei po buci, iz puke
zabave i dokolice.29

zrna kako bi pucnjevi bili jo glasniji. U borbi su estou primjenjivali izvanredan plan izvanredan u vrijeme kada vatreno oruje nije
mogue lahko nabaviti provlaei dugu elinu iglu kroz zrno, tako
da glava igle ue u patronu. Tako se punjenje ojaavalo, zrno inilo
ubojitijim, a rana koju bi takvo zrno nanijelo bila je zasigurno smrtonosna. Okrugla zrna zgodna su u smislu da su lahko ulazila i izlazila, a bez da su ubijala, te su stoga mnogi Afganistanci, iako upucani i ranjeni, bili u stanju na smrt raniti svoga engleskog protivnika
prije nego bi pali od iscrpljenosti. Lano je ovjekoljublje, takoer,
pretpostaviti da je u bitki, osobito na samom poetku, sasvim dovoljno osakatiti, ne i ubiti, neprijatelja. Nita ne podstie ovjeka-vojnika da se bori koliko velika mogunost da i ranjen preivi osobito
sa ranama u mesu (ne u kost). Usuujem se ponadati da itatelj ovo
i slina objanjenja nee pripisati mojoj surovosti. Onaj koji uspije
ratovanje dovesti do razine da bude podjednako opasno za sve ukljuene strane zasluuje titulu najveeg dobroinitelja ovjeanstva.

BEHAR120

17

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Koliko god se, u usporedbi sa marinetskom konjicom stare dobre kole,

ovi manevri mogu uiniti barbarskim
takvoj taktici ovog roda vojske, po
mome skromnom miljenju, sve e se
vratiti kada idealna upotreba oruja,
revolvera i poljske artiljerije uini trenutni sistem smrtonosnim. Isto tako,
ako prihvatimo zdravorazumski zakljuak savremenog autora (pokojnog
kapetana Nolina) i sloimo se da individualno junatvo, vjetina u borbi
jedan-na-jedan, dobro konjanitvo i
otri maevi konjicu ine opasnom, ovi
polubarbari mudriji su od stratega i
taktiara civiliziranih zemalja i vojski,
koji nikada ne vjebaju s orujem, koje
obuka u jahanju nikada nije uinila
dobrim jahaima, iji su konji predebeli i iji su maevi bezvrijedni. Ovi ljudi
imaju jo jedno veliko preimustvo nad
nama: oni insistiraju na individualnosti vojnika, dok se mi svim silama trudimo da od vojnika nainimo automate. U vrijeme europske konjice pobjeda
u bitkama bila je pitanje dobro odraenih dvoboja. Zatim je uslijedilo doba
discipline, u kojem, da se posluimo
Rabelaisovim jezikom, ljudi vie podsjeaju na orkestar gajdaa ili cijevi
orgulja ili, pak, na zupanike dobro
podmazanog sata nego na pjeatvo i
konjicu ili na vojnike openito. Na cilj
sada trebao bi biti kombiniranje prednosti oba sistema: obuiti ljude da
pojedinano budu izvanredni majstori
svoga oruja, a i dalje ih trenirati da
prirodno i normalno djeluju kao dijelovi jednog organizma. Francuzi su
Europi osigurali primjer u Chasseurs
de Vincennesu zajednici sposobnoj za
najidealnije kombinacije, a ipak nikada toliko izvanrednoj kao kada se
svaki ovjek bori napose. Mi bismo ih,
pretpostavljam, trebali oponaati u
neko dogledno vrijeme.30
Zvuci pucnjeva iz daljine uveer
naeg prvog melanholinog dana u Bir
Abbasu. To je, ree jedan od mojih saputnika, znak da se negdje odvija bo30

18

rba izmeu vojske i brana. Razmjenjivali su obavjetajne podatke, kao da

su provodili uinkovitu provjeru moga
nestrpljenja da produim dalje; djelovalo je, meutim, na potpuno suprotan nain. Pretpostavio sam da e
beduini, nakon cjelonone borbe, izjutra i tokom dana bili manje ratoborni.
Ostali se, meutim, ni na koji nain ne
sloie sa mnom. U Jambu'u cijela skupina vikala je u sav glas da su stanovnici Medine u stanju svoje beduine
drati pod kontrolom i zadirkivali su
djeaka Muhammeda ovom vrstom
nadmoi svojih u odnosu na njegove
sugraane Mekance. Ali sada, kada je
kunja bila nadohvat ruke i kada je
smrt bila jedini vjerovatan ishod, nisam vidio nijednog toliko neustraivog. Promjenu u stavu i miljenju bilo
je lahko objasniti prisustvom njihovih
dragocjenosti; sehare su, poput savjesti, od svih napravile kukavice. Ali,
mladi Mekanac, koji je svoje kutije
poslao morskim putem iz Jambu'a do
Dedde, bio je prilino raspoloen, te
tako, kao stari, iskusan i neoptereen
putnik, nije kanio propustiti priliku da
naplati stare dugove. Rugao se Medinjanima dok ovi nisu, u bijesu, poeli
lupati nogama o tlo. Na koncu, strahu-

Prvi pokazatelj znakovitog napretka bit e opa obuka u borbi sa bajonetom. Britanska vojska je, ve godinama, jedina vojska u Europi koja se ne obuava u upotrebi ovog oruja: koliko dugo imaju namjeru biti jedini autoritet u neznanju? Ismijavali smo se kalabreskim
regrutima koji su u francuskom ratu pobacali svoje puke (mukete) i izvukli svoje bodee,
i nikada nismo razumjeli zato su Indijci uvijek davali prednost sablji nad pukom.

BEHAR120

jui od nasilja, a osjeajui se i odgovornim djeakovoj porodici za njegovu

sigurnost, dohvatih ga za vrat i okovratnik i uvukoh ga u moj ator.
Kada se gungula stiala i nakon to
su svi, nakon veere, posjedali da zapale svoje lule u miru hladnog nonog
zraka, ponovo se pridruih mojim saputnicima i zatekoh ih kako razgovaraju, kao i obino, o starom eiku Sa'adu.
Prizor je potpuno odgovarao situaciji i
temi. U daljini se uzdizao plaviasti
vrh za koji su tvrdili da je njegovo orlovsko gnijezdo, mjesto o kojem se govorilo sa znakovitim strahom. Kako mu se
nijedan stranac nikada nije ni pribliio, prie o tom mjestu pretvorile su ga
u jo jednu Iramovu bau. Jedan
pogled na poloaj toga mjesta i njegov
prirodni sastav, uvjerili su me da su
uborei izvori, duboke ume i vonjaci
prepuni jabukovih stabala, dunja i narova, kojima su moji saputnici ukraavali skrovite ovog razbojnika, bili
samo mit, dok mi je izvjesno iskustvo o
arapskom nepoznavanju umjenosti
odbrane budilo snane sumnje o postojanju neosvojive utvrde na vrhu njegovog brda. Planine su, meutim, na mjeseini izgledale prelijepo i oaravajue,
a daljina im je osiguravala peat tajnovitosti potpuno u skladu sa priama
koje su izazivale i poticale.
Te noi spavao sam u mome agdafu jer bi bilo ravno ludilu spavati na
otvorenom prostoru na mjestu koje su
pustoili banditi. Biti naoruan tek je

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

jedna mjera predostronosti u ovoj razbojnikoj jazbini. Ako samo ranite ovjeka dok vas ovaj pljaka, na ime
krvarine morat ete platiti nezamisliv
iznos. Ako ga, pak, ubijete, ak i u samoodbrani, onda slobodno recite zbogom bilo kakvoj prilici da izbjegnete
propast. Uznemirenje, tri ili etiri puta tokom noi, koje su izazvali zavijajui akali i podivljali psi, koji su se
unjali kroz na mali tabor, bio mi je
dovoljan dokaz da su moji saputnici,
koji su se dogovorili da na smjenu
straare cijelu no, utonuli u zdrav i
dubok san. Meutim, kada se razbudismo izjutra, uobiajeni pregled imovine i stvari pokaza da nita nije nestalo.
Naredni dan (23. jula) bio je dan
prisilnog odmora, bolan poticaj putnikom loem raspoloenju, a sunce,
pijesak, praina, obijesni samum i potreba za nekim malim stvarima dodatno su opteretili nae negodovanje.
Moje izranjavano stopalo upalilo se od
obloga od kore luka, koje je gospoa
Merjem insistirala da privijem.31 Jo
uvijek rijeen da produim dalje bilo
kojim prijevoznim sredstvom koje mi
se ponudi, ponudih 10 dolara za
odmornu kamilu koja e me odnijeti u
Medinu. ejh Hamid takoer ree da
e svoju kutiju ostaviti na brigu svome
prijatelju i pridruiti mi se. Sa'ad Demon pao je u zanos i na samu pomisao
da e neki lan nae skupine izbjei
opu lou sudbinu; u povjerenju je zaprijetio djeaku Muhammedu da mora posjei noge svih kamila koje se
usude ui u tabor. Ovo mi djeak
koji, kao svjetski djeak, to je i bio,
nikada nije proputao priliku da uini
nevaljaltinu saopi istog trena, te
to izazva glasnu raspravu. Sa'ad je
zbog svoje namjere ukoren od strane
svih lanova nae skupine, a potom se
i on primirio; naelno, vjerovao sam,
prema podacima koje sam imao, da u
Bir Abbasu nee biti mogue iznajmiti kamilu. Jedan od Arnauta iz oblinjeg garnizona, koji je dobio dopute31

nje da krene prema Medini, doao je

da pita da li bi nam se ikako mogao
pridruiti i uzjahati na jednu od naih
kamila, jer bi u protivnom morao pjeaiti. S njim smo porazgovarali o
mogunostima prolaska kroz brda jednim od brojnih puteva koji su vodili
kroz njih: projekat je nairoko raspravljen i na koncu odbaen.
Cijeli dan smo proveli na uobiajeni nain, svi zajedno pod jednim atorom. ak nam se i Merjem pridruila,
glasno obavjetavajui 'Alija, svoga
sina, da njegova majka vie nije ena
nego mukarac. Uglavnom, dok smo
se sve vrijeme sakrivali i zakrivali od
estokih sunevih zraka, povremeno
smo jeli ili puili ili, pak, vrijeme skraivali hlaenjem i pijenjem vode. Oko
sumraka doe vijest da emo te noi
krenuti. Niko nije mogao vjerovati da
su nam stigle tako dobre vijesti. Prije
spavanja, meutim, razdvojili smo i
pripremili tovare svake kamile napose
da bismo bili spremni za brzi utovar, a
poveli smo rauna i da nai beduini ne
odvedu ivotinje predaleko od tabora.
Konano, oko 11 uveer, dok je mjesec
izvirivao iznad istonog zida od stijena, zauo se zvuk malog doboa kojim
su se albanski vojnici pozivali da uzjau svoje jahalice i da krenu. U najkraem moguem vremenu svi su bili
spremni i, pojurivi preko pjeane zaravni, naosmo se u drutvu tri ili etiri karavana, skupljenih u jednu
masivnu formaciju radi lake odbrane
od uasnih Hamidija.32 Uz mnogo
manevriranja, s orujem u rukama,
ejh Hamid i Demon zauzee istaknute i vodee pozicije, a mi, budui da
smo stigli posljednji, obradovasmo se
kad smo uspjeli pronai mjesto u sredini kolone. U takvim prilikama svi
se, ne vodei rauna o ostalima, guraju prema naprijed, kao Englezi kad se
guraju da bi zauzeli to bolji poloaj za
gledanje; pozadina, budui da je
ostavljena bez odbrane, opasno je mjesto, za koje se niko nije otimao.
Tu no smo putovali uz fiumaru u

Ranu sam poeo lijeiti vodom, hladnim oblozima, ali su moji

saputnici rekli da e ova voda zatrovati ranu i, uistinu, inilo se
da je svakog dana sve gora. Ideja koja vlada cijelim Hidazom,
ak i meu beduinima, jeste da nakon to jednom oistite posjekotinu ili ranu, ne treba dopustiti da zrak ili voda ikada vie

32
33

pravcu istoka, te se pred samo svitanje (24. jula) naosmo u zloglasnom

klancu poznatom pod nazivom uabu'l-Hadd (Hodoasniki prolaz).33
I najglasnije prialice utiae se kako
smo se pribliavali ovom mjestu, a na
licima im se, gotovo itljivim znakovima, ispisa zebnja. Uto se sa visokih
strmina s nae lijeve strane tanki plaviasti oblaii dima nekako ih svi
istovremeno ugledae izvie u zrak.
Gotovo istovremeno litice s nae desne
strane odjeknue prodornim zvucima
zapinjanja oroza branskih puaka.
Moj agdaf bio je potrgan otkako je
kamila te noi na neto zapela i pala,
te Mensuru rekoh da bi bilo bolje da
dodatno upletemo koare nekim komadom konopca: on pogleda navie,
vidje da se smijem i uz nedvojben
zvuk muklog gnuanja nestade. Nekoliko beduina mogli su se vidjeti kako
se, poput strljenova, motaju po vrhu
brda: mlai, gotovo djeaci, kao i stariji, gotovo starci, svi sa golemim pukama u rukama penjali su se uz stijene maijom vjetinom. Zauzee udobna mjesta na uzvisinama i poee potpuno samouvjereno pucati na nas. Visina brda i bljetavilo izlazeeg sunca
nije olakavalo jasno razaznavanje
predmeta na obzoru, ali mi moji saputnici pokazae prema nekoj padini
gdje je postojala mogunost pronalaska jednostavnog kamenog grudobrana afganistanski sangaha u cilju
samoodbrane, zaklona, ali i naslona
za dugaku cijev puke. Nemogue je i
beskorisno pozivati beduine da siu s
brda i da se bore kao mukarci; tako
bi vjerovatno postupili oni sa istone
obale Arabije, ali rijetko, ako ikada, u
Hidazu. Svejednako nekorisno bilo je
i otvaranje vatre nae pratnje prema
zaklonjenim i utvrenim neprijateljima. Osim toga, ako bi i jedan pljaka
poginuo, cijela zemlja bi se digla zbog
tog ovjeka. Sa 3.000 ili 4.000 ljudi bili
su u stanju savladati odbranu bilo
kojeg karavana, a u tom sluaju nikoga ne bi pustili da ode iv. Kao to smo

dou u kontakt s njom.

Havamid je mnoina od Hamidah, imena eik Sa'adovog plemena.
uab doslovno znai planinski prolaz ili vodotok kroz brda. U
Arabiji se ponekad koristi umjesto pojma nakb ili turskog bughaz,
u istom znaenju prolaza.

BEHAR120

19

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

i oekivali, beduini su svu svoju vatru

usmjerili samo protiv Albanaca. Neki
od njih pozvali su u pomo eike koji
su nam se pridruili u Bir Abbasu, ali
ugledni starci su sjahali i, zapalivi
lule, unuli da se posavjetuju, na koncu izlazei sa zakljukom da je bolje
da se i ne trude govoriti budui da e
se pljakai vjerovatno ogluiti na njihove rijei.
Stoga, nije nam preostalo nita
drugo nego da spalimo to je mogue
vie baruta, odnosno da se to vie
obavijemo dimom. Rezultat dogaanja bio je da smo izgubili 12 ljudi,
osim kamila i drugih tovarnih ivotinja. Iako razbojnici nisu pokazali hrabrost ni u kojem smislu, oslonivi se
na ubijanje svojih neprijatelja iz
sigurnosti brda, moji saputnici, inilo
se, smatrali su ovaj sumnjivi i upitni
posao junakim podvigom.
Nakon jo jednog sata lude jurnjave kroz Vadi Sejjeleh, koja je bila poznatija pod nazivom Vadi uheda, kroz
koju smo napredovali kao pastir po
noi sred samotnog puta, dok blizu
negdje avolak stupa. uheda je svoje
ime dobila po ehidima jer se pretpostavljalo da je na ovom mjestu ukopano 40 hrabrih drugova (ashaba) koji
su izginuli u jednom od vojnih pohoda
Poslanika islama. Neki autoriteti
smatrali su da je to mjesto ukopa,
ustvari, mezarje nekadanjih stanovnika Vadi Sejjeleha.34 Neko naseljena dolina sada je bila prazna i bilo bi
lahko proi pokraj svetog mjesta ne
opazivi nekoliko sruenih zidova i
skupinu grubih i jednostavnih
beduinskih mezara, samo humki od
neotesanog kamenja pod trnovim bunovima s lijeve strane i malo podalje
34

35

20

od puta. Jo pola sata jahanja dovelo

nas je do omiljenog odmorita Biru'lHindi,35 nazvanog tako po nekom
davno zaboravljenom Indijcu koji je tu
kopao bunar. Ali, ostavismo ga za
sobom, elei nae atore postaviti to
je mogue dalje od gnijezda plemena
Hamide. Potom, naputajui fiumaru,
okrenusmo prema sjeverozapadu ugaenim putem preko stjenovite uzvisine. Vruina je postala neizdriva;
ovdje, ustvari na Istoku openito, sunce ni u jedno doba dana nije opasnije i
ubitanije nego izmeu osam i devet
izjutra. No, jo uvijek smo jurili. Prije
11 sati nismo stigli do naeg odredita, naborane ravnice prekrivene razbacanim kamenjem, krupnim ljunkom i trnovim stablima i bunovima,
okruene negostoljubivim stijenama,
picastim, granitnim u podnoju, a
krenjakim po vrhu. Bunar (vrelo) je
bio najmanje dvije milje daleko, a na
vidiku nije bilo ni huderice; beduinska djeca iz nekog odbaenog plemena
napasala su svoje izgladnjele koze po
brdima. Ovo mjesto zove se Suvejeka,
rekli su mi da je njegov znaaj u historiji Arapa golem.36 Ipak, njegova slava
nije bio razlog zato su moji saputnici
sa radou posmatrali uas kojim je
odisalo: njihove kutije bile su sigurne
i mogli su s veim optimizmom matati o svojim domovima. Te noi mora da
smo proputovali oko 22 milje, put je
vodio uglavnom prema istoku, a jedina uoljiva osobenost krajolika bila je
stjenovita uzvisina.
Nae atore podigosmo ispod jedne
krte mimoze, drveta iji je hlad jedan
beduinski pjesnik uporedio sa lanim
prijateljem koji vas ostavlja kada vam
je najpotrebniji. Oivio sam vreo su-

Drugi ovo mezarje pripisuju plemenu Beni Salim ili Selmeh, jo

jednoj istaknutoj porodici hidaskih beduina. U blizini uhada je
Debel Varkan, jedna od dennetskih planina, poznata i kao Irku'lZebjet ili Nit izvijene bujice. Poslanik ga je nazvao Hamt (zapara), kada je ovim krajem prolazio prema Bedru. On je i dolinu imenovao Sajasaj (mnoina od sajsaj, umjereno stanje), proglaavajui
je jednom od dennetskih dolina, u kojoj je 70 poslanika klanjalo
prije njega, kojom je Musa/Mojsije sa 70.000 Izraelita proao na
putu prema Mekki, te kojom e, prije Dana velikog suda, Isa sin
Merjemin, proi da bi obavio hadd i umru. To su neke naznake iz
prolosti i budunosti slave ovog mjesta.
Indijci u Arabiji kopaju bunare iz istog razloga zbog kojega u svojoj
zemlji kopaju rezervoare nam ke waste (zbog imena); tako ozna-

BEHAR120

36

moran dan posljednjim poslom sa

Sa'adom Demonom. Njegova ilost i ivahnost u Jambu'u osigurala mu je
nekoliko dolara: kupio je ito u Hamri,
a sada smo ve bili nadomak Medine.
Jo uvijek nije progovarao o vraanju
duga. Znajui da istonjaci dunici
dugove vraaju kao to plaaju stanarinu, naime, sa najveom zamislivom
neradou te da, s druge strane, da
e istonjaki povjerilac (pozajmitelj)
posvetiti godinu dana ivota i rada da
bi utjerao svojih est penija, odluio
sam djelovati po ugledu na domae
stanovnitvo, koji bi, u mojoj situaciji,
na svaki nain, podsjeanjima i zahtjevima uinili sve da povrate svoju imovinu. Oko podneva Sa'ad Demon,
nakon furizne jurnjave, gologlav, iako
je sunce neumoljivo prilo, baci dva
dolara na moj ilim. Meutim, uto mu
se vrati i njegova narav, te kao to e
dogaaji koji e zatim uslijediti pokazati, odabrao sam pravi trenutak i
nain. Da ga nisam prisilio da mi vrati
dug, prezirao bi me kao novajliju, te
bi nastojao izmamiti jo. Kako je djeak Muhammed nosio najvei teret
nepopularnih osjeaja, moj izvorni
liberalizam u vezi sa imovinom bio je
predmetom njegovih najtajnijih i najpodmuklijih prijekora. Svoj je stav
uokvirio u filozofski ogrta, jer, kako je
ispravno izraunao, svaki dolar koji se
utedi u Medini mogao bi pod njegovim nadzorom biti potroen u Mekki.
U etiri sata poslijepodne (24. jula)
napustili smo Suvejku, svi iznimno
mrzovoljni, i krenuli prema sjeveroistoku. Moji su saputnici bili toliko
neraspoloeni da je, po zalasku sunca,
od cijele skupine jedino Omer-efendi
bio raspoloen za veeru. Ostali su

avajui hvalevrijednu elju za posthumnom slavom, ali i znakovit

manjak pameti da tu slavu osiguraju. Zbog toga se dogaa da ve
sa drugom generacijom imena bunara i rezervoara padaju u zaborav ili bivaju zamijenjena novijim ili poznatijim.
Suvejka je poznata po dogaaju iz druge ili tree godine po hidri,
kada je ovdje Poslanik Muhammed na prepad napao i porazio Ebu
Sufjana i njegovih 200 ljudi. Nevjernici su, bjeei glavom bez obzira, svoje jahalice olakavali bacajui sawik, jelo od zelenog ita
(koje se pri, zgnjei, pomijea sa hurmama i eerom i jede na
putovanjima, kada nije mogue kuhati). To je pravo znaenje ovog
pojma: M.C. de Perceval nudi drugo i potpuno nepoznato objanjenje. Nai popularni autori cijeli dogaaj pogreno nazivaju Ratom
za vree s jelom.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

posjedali po tlu, durei se, gunajui i

budui da im je bilo doputeno da
potroe moju zalihu Latakie puei
sirijski duhan kao da su oaloeni.
Takvo ponaanje i oponaanje zloeste
djece esto sam viao kod svih istonjaka/mukaraca. Djeak Muhammed u povjerenju mi je apnuo da
sada kamilare imamo u ruci mislei
pod tim da smo sada izvan domaaja
njihovih saplemenika i rodbine, pripadnika plemena Harb. Ubrzo je pronaao razlog i priliku da se s njima
zavadi te, zbog toga to mu na jedno
njegovo pitanje nije odgovoreno u najkraem moguem vremenu dakle,
odmah poeo ih je vrijeati jezikom
koji je nagnao kamilareve ruke da
polete prema maevima. Uprkos tome,
zahvaljujui svome ozbiljno prijeteem ponaanju, mladosti i svijeu o
tome da sada moe slobodno otii gdje
i kada eli nastavio je palacati svojim otrovnim jezikom, a Mensurovo
lice iskrivilo se u tako smijeno bije37

38

39

snu grimasu da mi je bilo isuvie

zabavno da bih se umijeao. Na koncu
kamilar se udaljio, time nas najuinkovite kanjavajui zbog nae zabave
nad njegovom nevoljom. Put je vodio
uz stjenovito brdo i potom nanie u
kamenitu dolinu. Inae klimajue i
gegajue kamile natjerane su u mnogo
uobiajeniji hod: posljedino, teturajui padali smo makar jedanput na
svaku milju tu cijelu dugu no. Uzalud je sada bijesni Muhammed iz
punih plua zazivao i traio pomo
kamilara: Gdje su te buljine, volovi
nad volovima, ti prosjaci, ti otpadnici,
ti stranci, ti sinovi bijega?37 Uvehle im
ruke! Oduzeli im se prsti! Mukarci sa
lanim brkovima, najnii Arapi koji
su ikada zakucali koi za ator,
unjajue make, koze Akfaa!38 Doista, muit u ih uljem,39 rudokopi zloglasa! Hladna lica!40 Beduinsko
bratstvo kamilara gledalo ga je podlo,
povremeno mrmljajui: Tako mi Allaha! Tako mi Allaha! Tako mi Allaha!

Popularna ali runa igra rijei. Harb, rat, borba, izbacivanjem

slova H, postaje bijeg.
Stara arapska poslovica kae: Vei mudrac od koza Akfaa. Teko
da je zamislivo ita uvredljvije.
Drugim rijeima, Spalit u ih (metaforiki) kao to upaljen fitilj

40

O djeae, iibat emo te kad te uhvatimo kao to se ibaju psi uhvaeni u

pustinji! Cijela naa skupina pozivala ga je da se smiri i popusti, ali njegova narav je potpuno nadvladala oprez,
te se izraavao takvim klasinim i
idiomatskim hidaskim da nisam
imao srca prekidati ga. Nekoliko dana
nakon naeg dolaska u Medinu ejh
Hamid ga je ozbiljno upozorio da vie
nikada nogom ne stupi u one opasne
krajeve, jer Beni Harb hvale i slave
ubistvo ovjeka koji se usudi nazvati
ih i najumjerenijim O magare! U
tiini i miru grada djeak Muhammed, poput otrijenjenog ovjeka
jeei se na vlastitu hrabrost u piu, s
uznemirenjem i strpljenjem je sasluao rijei svoga prijatelja. Jedina
neposredna posljedica njegovih uvreda bila je da je moj ionako oteeni
agdaf postao gotovo kr i no provedosmo sjedei kao dvije ptice na jedinoj sauvanoj preagi okvira koare.
Sunce je gotovo izalo (25. jula)

prodire ulje najidiomatskija hidaska prijetnja.

Hladno lice je budala. Arapi koriste izraz hladno na osobit nain.
Neka ti Allah zamrzne lice!, to jest, neka ti na vidjelo izae bijeda
i potreba. Tako mi Allaha, hladan govor! odnosno, glupa i uvredljiva tirada.

BEHAR120

21

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

prije nego sam se otresao letarginih uinaka takve noi.

Posvuda naokolo, oko mene, pourivali su svoje kamile i
tjerali ih u trk ne obraajui panju na tvrdo tlo i otro
kamenje i niko nije progovarao ni rije sa svojim susjedima.
Zar su razbojnici negdje blizu? bilo je sasvim normalno
pitanje. Ne! odgovorio je Muhammed, oni idu za svojim
oima,41 uskoro e vidjeti svoje kue i domove! Hitro smo
promakli kroz Vadiu'l-Akik,42 o kojoj je reeno,
O moj prijatelju, Akik je to, pa zastani,
Nastoj da te ljubav zbuni, makar, ako nisi zaista zaljubljen,43
i hiljade drugih jednako lijepih stvari koje su izrekli
arapski pjesnici. Bila je suha kao ljetna praina, a njeno
prekrasno drvee vie je nalikovalo na biljne mumije.
Pola sata nakon naputanja blagoslovljene doline stigli
smo do golemog stepenita grubo isklesanog u dugaakoj i
irokoj prugi ljakastocrnog bazalta. Ovo se mjesto zove
mudarrad ili stepenite preko zapadnog grebena takozvane Harresejn.44 To je sveta zemlja, jer je Poslanik o njoj lijepo govorio. Stigavi na vrh, preosmo preko staze od crne
lave, strmih obala sa obje strane, te nakon nekoliko minuta pred nama pue pogled na cijeli Sveti grad.45
Zaustavili smo nae ivotinje kao po zapovijesti. Sjahasmo, oponaajui pobone ljude iz davnina, posjedasmo,
iznureni i gladni, da nahranimo oi pogledom na Sveti grad.
O Allahu! Ovo je harem (harim, svetilite) Tvoga
Poslanika; uini ga za nas titom od dehennemske vatre i
utoitem od vjeite kazne! O, otvori kapije Tvoje milosti i
omogui nam da proemo kroz njih u Zemlju radosti! i O

41

42

43

44

45

22

Rei emo, oni e, ako je potrebno, upotrijebiti i iskoristiti najdrae

dijelove svojih tijela (oi) kako bi obavili dunost najniih dijelova
tijela (to jest, nogu).
Pisci spominju dvije akike. Vea podrazumijeva cijelo mjesto Medina, koje se protee od spomenutog Zapadnog grebena do mezarja
Bekija. A ovdje se misli na malu, unutranjost fiumare, koja se
nalazi na putu prema Mekki, oko pet milja jugozapadno od Medine, a njene vode se ulijevaju u hamranski vodotok. Blagoslovljenom dolinom se naziva jer je Poslanik, po uputi koju je prenio
melek, ovdje klanjao i inio dovu.
Ezoteriko znaenje ovog stiha je: "ovjee! Ovo je draesni dio
Boijeg stvaranja, pa zastani i ovdje naui da voli savrenosti tvog
Uzvienog Prijatelja."
El-Harretejn i el-Harratani, sluaj koji pokazuje kako se dvojina i
mnoina imenice u kolokvijalnom arapskom jeziku mogu upotrebljavati kao nominativ. Drugi od Dva grebena bit e spomenut i
opisan u nastavku knjige.
Grad se najprije vidi sa vrha doline po imenu Nakb ili uab 'Ali, u
blizini Vadiu'l-Akik, dugakog, uskog prolaza, oko pet milja daleko
od Medine. Ovdje je, prema nekim, bila damija Zu'l-Hulejfa, gdje
je Poslanik obukao hodoasniku odjeu kada je obavljao hadd.
Poznata je i kao Damija drveta, jer u blizini raste voka pod
kojom je Poslanik dvaput sjedio. Ibn Dubejr smatra da je Harem

BEHAR120

Allahu, blagoslovi Svoga posljednjeg Poslanika, Peata

poslanstva, blagoslovima brojnim kao zvijezde na nebesima
i talasi mora i zrna pijeska u pustinji blagoslovi ga, o
Gospodaru moi i velianstva, dokle god kukuruzita i palmici hrane ljude!46 I ponovo, ivi vjeno, o odabrani
Poslanie! ivi u sjeni sree u nonim satima i kada dan
svane, dok ptica Tamariska (grlica) alobno gugue kao
dijete bez svoje majke, dok zapadni vjetar njeno pue
ponad brda Nedda, a i dok munje jasno bljeskaju nebeskim svodom nad Hidazom!
Isti poetini uzdasi uli su se sa svih strana, dokazujui koliko je doista dubok i matom protkan jezik Arapa pod
utjecajem snanog osjeaja ili vjerskog zanosa. Tek sada u
potpunosti razumijem vrijednost i znaaj rijei: A kada
njegove (hodoasnikove) oi ugledaju drveta Medine, neka
digne glas i donese blagoslov (salavat) na Poslanika od najodabranijih blagoslova najbiranijim rijeima. Od svih lijepih stvari koje se pred nama ukazae, nita nije uoljivije,
nakon pustoi kroz koju smo proli, od gradskih bai i
vonjaka. Nemogue je prodrijeti i doarati duh mojih
saputnika i doista vjerujem da je u tom trenutku moj zanos
bio gotovo jednak njihovom. Ali, kada ponovo uzjahasmo,47
jedan od putnika mi se strogo obrati: crtao sam, ugrubo,
obrise grada, postavljao pitanja o glavnim zgradama i,
ustvari, prikupljao materijal za naredno poglavlje.
Te noi smo prevalili oko 22 milje u pravcu istok-sjeveroistok. U Medinu smo stigli 25. jula, to znai da nam je
za putovanje od neto malo vie od 130 milja trebalo osam
dana. Putnicima na (dvogrbim) kamilama za isto putovanje trebalo bi etiri dana, a onima koji bi putovali dromedrima (jednogrbim kamilama) trebalo bi upola manje.48

46

47

48

(Harim ili sveto predgrae Medine) prostor omeen trima takama: Zu'l-Hulejfa, brdo Uhud i damija Kuba. I danas hodoasnici
ovdje oblae svoju hodoasniku odjeu.
Drugim rijeima u svim dobima i u svim narodima. Arapi svijet
dijele na dva velika dijela: prvi, oni, a drugi, ademi, to jest, neArapi. Ova podjela podsjea na Hinduse i Mlenchhase, Jevreje i neJevreje, Grke i barbare...
Ljudi iznimne snage vjerskog uvjerenja, osobito oni koji pripadaju
malikijskoj pravnoj koli, u Medinu ulaze pjeice, slijedei 'Alijev
primjer, s potovanjem, kao to hodoasnici ulaze u Mekku.
Barbosa je od Jambu'a do Medine putovao tri dana, DHerbelot
osam, a Ovington est. Obino je potrebno izmeu etiri i pet dana.
Najznaajniji izvor svih pogreaka domaih geografa, koji su se
bavili izraunavanjem udaljenosti u Arabiji, je njihovo neuzimanje
u obzir razlike izmeu putovanja sporim kamiljim hodom i brzim
trkom dromedara. Slijedi saet pregled naih postaja: 1. od Jambu'a, 18. jula, do Musahhale, SI. 16 milja; 2. od Musahhale, 19.
jula, do Bir Sa'ida, J i I 34,64 milje; 3. od Bir Sa'ida, 20. jula, do
Hamre, SI 14 milja; 4. od Hamre, 21. jula, do Bir Abbasa, I 24
milje; 5. od Bir Abbasa, 23. jula, do Suvejke, I 22,68 milja; 6. od
Suvejke, 24. jula, do Medine, S i I 22 milje; ukupno u engleskim
miljama 132.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Tom II

Medina
p
q
Poglavlje XVI

Posjeta (zijaret)
Poslanikovog mezara
Uzevi veliki abdest (okupavi se),
oistivi zube tapiem od posebnog
drveta, obukavi bijelu odjeu, boje
koju je Poslanik naroito volio, bili
smo konano spremni krenuti u izvrenje nae svete obaveze. Kako mi je
stopalo jo uvijek predstavljalo izvor
velikog bola, ejh Hamid poslao je da
mi se dovede magarac. Doveli su
jadnu ivotinju, zguljenih lea, hromu
u jednu nogu i bez jednog uha, s opremom koja joj nije odgovarala, sa
samarom bez uzengija i sa povocem

umjesto uzde. Takvog kakav je, kako

god bilo, morao sam uzjahati i na njemu otii do Misri-kapije, na uenje
sluajnih prolaznika beduina, koji su,
poput Indijaca, prezirali magarce.
ast je za jahaa jahati konja, mulu
(jahati) sramota je, a magarca bruka,
kae jedna njihova pjesma. Turski
hodoasnici, meutim, koji se, izgleda,
ponose i uivaju u ignoriranju svih
arapskih predrasuda, ako su onemogueni da hodaju, obino jau magarca. Stoga su beduini meu sobom
raspravljali i zakljuili, dovoljno glasno da i ja ujem, da sam Osmanlija
koji, naravno, ne razumije arapski, te
su se, bez potrebe za bilo kakvim
odgovorom, pitali: Kakvim su ih pro-

kletstvom Allahovim pokorili jahai

magaraca?
U meuvremenu, ejh Hamid mi
je drao predavanje o Damiji. Mesdidu'l-Nebevi ili Poslanikova damija
jedna je od Haramayna ili dva svetilita islama i druga je od tri (neki
dodaju i etvrto, Mesdidu'l-Takva u
Kubi) najsvetija i najpotovanija mjesta u cijelom svijetu; druga dva su
Mesdidu'l-Haram u Mekki (koje se
izvorno vezuje za poslanika Ibrahima)
i Mesdidu'l-Aksa u Jeruzalemu (mjesto koje se naroito vezuje za poslanika Sulejmana). Hadis ili tradicija,
odnosno predaja koja se prenosi od
Poslanika Muhammeda, kae: Jedan
namaz u ovoj mojoj damiji vredniji je

BEHAR120

23

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

od hiljadu namaza obavljenih na drugim mjestima, osim u Mesdidu'l-Haram1. Stoga je posjetioeva obaveza,
dokle god boravi u Medini, da upravo
u toj damiji klanja pet puta dnevno,
da dane provodi uei Kur'an, a noi,
ako je mogue, u bdijenju i obavljanju
dobrovoljnih namaza.
Posjeta Poslanikovoj damiji i svetim mjestima u i oko nje tehnikim
rjenikom naziva se zijaret ili posjeta.2 Sutinski, postoji razlika izmeu ovog obiaja i obreda hadda ili
hodoaa; hadd je obaveza koja je
naloena kur'anskim ajetima i svakom muslimanu jedanput u ivotu,
zijaret se smatra pohvaljenim djelom.
Tavaf ili osobiti obilazak oko Kue
Allahove u Mekki nikada se ne obavlja oko Poslanikovog mezara; za zijaret nije potrebno obui ihram ili hodoasniku odjeu, Poslanikov mezar se
ne ljubi, ne dodiruje se rukom, niti se
uza nj prislanjaju grudi, kao to se to
ini pri susretu sa Ka'abom; nije pohvaljeno ni potrljati lice prainom i
zemljom sakupljenom oko mezara, a
oni koji uine seddu pred mezarom
(ili, mezaru), kao to to ine neke
indijske neznalice, smatraju se velikim grjenicima. S druge strane, pljunuti u bilo kojem dijelu Poslanikove
damije ili se prema bilo kojem njenom dijelu odnositi sa prezirom smatra se inom bezvjerja.
Stoga su ueni i vjerski obrazovani
ljudi ustanovili, kao to se moe i
pomisliti, tano duhovno hijerarhijsko
mjesto i ugled Poslanikove damije.
Ali ljudi, osobito na Istoku, uvijek moraju ii u krajnosti. Ortodoksna, malikijska (pravna) kola dri da je zbog
svetosti i vjerskih benificija koje isho-

24

de iz mezara Poslanika Muhammeda

ona asnija od Mekke. Neki tvrde da
je Poslanik, vie volei mjesto koje mu
je pruilo utoite, blagoslovio ovaj
grad na isti nain na koji je Ibrahim
blagoslovio Mekku. tavie, kako se u
predaji spominje, zemlja je za tijelo
svakog ovjeka uzeta sa mjesta na
koje e biti ukopan, i stoga uiva ast
osiguranja materijala za Poslanikovo
ovosvjetovno tijelo. Drugi, poput
Omera nikada nisu bili do kraja sigurni koje mjesto (grad) da vole vie.
Vehabije odbacuju mogunost Poslanikovog zagovora na Dan velikog
suda, te mezar smatraju pukim mjestom poivanja posmrtnih ostataka
nedostojnim spomena, te se znakovito
gade i preziru idolopokloniko potovanje koje neki glupi muslimani pokazuju prema tom mjestu, pljakaju
svete graevine sa potpuno svetogrdnim nasiljem, te posjetiocima iz dalekih zemalja zabranjuju da uope
stupe na tlo Medine.
Opim suglasjem u islamu priznaje se prednost Bejtullaha (Kue Boije) u Mekki u odnosu na bilo koji
drugi dio Zemlje, a Medina asnijom
od bilo kojeg drugog mjesta osim Mekke, odnosno osim Bejtullaha, te, posljedino, cijele Zemlje. Ovo juste milieu miljenje nije ni na koji nain povezivo sa stanovnicima bilo kojeg od spomenutih mjesta, iako, zbog ovoga, Mekanci pritvruju svoju nadmo nad
Medinjanima, a Medinjani nad Mekancima.
Prolazei blatnim ulicama netom
to su pred sami akam poprskane i
zalivene vodom naglo izbismo pred
Damiju. Poput onoga u Mekki, prilaz
je zakren i zapuen niskim graevi-

Muslimanski mudraci naivno podsjeaju svoje itatelje da nipoto

ne smiju jednom klanjati u Poslanikovoj damiji i zanemariti
ostalih 999 namaza, jer ih taj jedan namaz ne oslobaa obaveze.
Vrijednost namaza koja se ovdje spominje odnosi se prije svega
na 1.000 blagoslova na ovjeka koji obavi namaz u ovoj damiji.
Posjetitelj koji dolazi u posjetu svetilitu, u smislu ina vjerskog
obreda, zove se zair, njegov vodi i uputitelj muzawwir, dok se
hodoasnik u Mekki postaje hadija. Imam Malik zabranjuje da
se kae: Posjetio sam Poslanikov mezar, nalaui ispravnije
Posjetio sam Poslanika. Drugi, obrnuto, zabranjuju potonju formulaciju, proglaavajui Poslanika isuvie svetim i potovanim
da bi ga posjetili Amr i Zejd (obini ljudi).

BEHAR120

nama, nekim gotovo naslonjenim na

svete starine, drugim odijeljenim uliicama, naime jedva prolazima uporedivim sa uliicom oko bazilike Sv. Petra
u Vatikanu. Nema pogleda prema
vanjskoj fasadi, niti je Poslanikovu
damiju mogue sagledati u cjelini;
posljedino, kao tek graevinu, nemogue ju je sagledati u svoj njenoj ljepoti i dostojanstvu.
Ulazei kroz Babu'r-Rahmet (Vrata milosti),3 malim koracima, bio sam
zapanjen dojmom nakinurenosti kojim je odisalo mjesto koje se u islamskom svijetu tako bezuvjetno potuje.
Nije, poput mekanskog Harema, veliko i jednostavno, izraz jedne uzviene
ideje: to sam je due posmatrao, sve
mi je vie liila na muzej drugorazredne umjetnosti, staru prodavnicu zanimljivosti, punoj bezvrijednih i nedekorativnih ukrasa koji su doprinosili
ukupnom dojmu sirotinjskog sjaja.
Poslanikova damija je paralelogram duine 420 i irine 340 stopa,
pri emu su due strane gotovo idealno odgovarale pravcu sjever - jug. Kao
to je uobiajeno u islamu, to je djelimino ili potpuno nenatkriven prostor, sa golemom sredinjom prostorijom, zvano el-Sehn, el-Ho, el-Hesveh
ili el-Remleh,4 okruenom trijemom
sa brojnim nizovima stupova, poput
kolonada italijanskih samostana.
Arkade ili trijemi natkriveni su ravnom oplatom, sa kupolom ponad u
vidu male (panske) Media Naranja
(pola narane) i izdijeljeni na etiri
dijela uskim prolazima, tri ili etiri
stepenika ispod razine plonika. Du
cijelog sjevernog zida protee se
Medidi Rivak, nazvan po tada vladajuem sultanu.5 Zapadni zid zauzima

Zijaret uglavnom poinje sa kapije Bab el-Salam. Na ovu drugu

kapiju uli smo da bismo izbjegli sunce.
Hasveh je mjesto prekriveno ljunkom, a Ramlah pijeskom. Obje
prekrivke jednako su zastupljene u cijeloj damiji. El-Sahn je
opa rije; el-Ho se rijetko koristi i to najee za dvorita kua u
kojima se stanuje.
Gradnju ovog riwaka zapoeo je prije pet ili est godina sultan
Abdu'l-Medid. Cijenei prema veliini stupova i drugim pripremnim radovima, ovaj dio graevine e biti neuporedivo vei od ostalih. Ali, ljudi u Medini su me uvjerili da nee skoro biti gotov to
je proroanstvo koje potvruje trenutno stanje turske blagajne.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

rivak kapije Rahmeh; istoni, kapije

Nisa (Babu'n-Nisa), enskog ulaza.6
Obuhvatajui cijelu duinu junog
zida, te gotovo trostruko toliku dubinu
prostora sa srazmjerno toliko vie stupova u ostalim prolazima, nalazi se
sredinja kolonada zvana Revda (baa),7 adytum u kojem se nalazi sve to
je u ovoj graevini sveto. Ova etiri
rivaka, s lukovima izvana, s unutranje strane podupiru stupovi razliitog oblika i materijala, od porfira do
maltera. Juni, u kojem se nalazi Poslanikov mezar, poploan je lijepim i
paljivo biranim ploama bijelog mermera, tu i tamo pokrivenim grubom
rogozinom, a ponad nje ilimima, ugaenim nogama brojnih posjetitelja.8
Ali, jo nije bilo vrijeme teferruda
ili ibadeta. ejh Hamid me gurkanjem
6

10

11

upozorio da se od zaira (posjetitelja)

oekuju druge stvari. Poveo me do
Babu's-Selama probijajui se kroz
skupine prosjaka i bez ustezanja me
upitao imam li abdest.9 Potom, sputajui ruke malo ispod i slijeva od
pojasa, s dlanom desne preko nadlanice lijeve ruke, u poloaju u kojem se
obavlja dio namaza, desnom nogom
polahko krenusmo niz Muvedihatu'lerifeh ili asni prolaz, koji vodi du
junog zida damije. S moje desne
strane bio je ejh, koji je naglas uio
sljedeu dovu, dajui mi znak da ponavljam za njim. Prijevod je doslovan, jer
se, doista radi o izriajima koje je
nemogue drukije prevesti, a itatelje unaprijed molim za oprost zbog
barbarizma doslovnosti prijevoda: U
ime Allaha i u vjeri Allahovog Poslani-

Ova kapija (vrata) svoje osobito ime duguje blizini mezara asne
Fatime; ene koje posjeuju damiju ulaze na njih, ali i kroz sva
ostala vrata.
Nazvana je tako zbog onoga to se u njoj nalazi: Revda (Revzah)
ili Poslanikova baa, emu cijeli portiko duguje svoje asno ime.
Ove ilime steru evnusi, koji svoju dunost obavljaju uz malu
nadoknadu koju im daju hodoasnici, svakog jutra, neposredno
nakon svitanja.
Jer, ko nema, abdest moe uzeti na bunaru u sredini nenatkrivenog dijela. Zairima se nalae da zijaret obavljaju namirisani i u
najboljoj odjei, a samo hanefijska kola ovom prilikom mukarcima doputa odjeu od iste svile.
Stranci ovo mjesto zovu Masalla afi'i ili mjesto za namaz afijske kole. Poslao ju je iz Istanbula prije oko 100 godina sultan
Sulejman Zakonodavac. On je izgradio i minaret Sulejmanijja i
ovjekovjeio svoje ime u Medini, kao i u Mekki, brojnim darovima
haremima.
Pretpostavlja se da je ovdje bilo jedno od omiljenih Poslanikovih
mjesta za obavljanje namaza. Obino se zove Musalla Hanefi, jer

12

ka! O Gospodaru, omogui mi da

uem na ulaz istine, omogui mi da
kaem rijei istine, dopusti mi da se
pribliim Tebi i uini me Sultanom
Pobjedonosnim (nad svijetom, tijelom
i ejtanom)! Potom slijedi blagoslov
na Poslanika, a zatim: O Allahu!
otvori mi vrata Tvoje milosti i omogui mi da uem kroz njih i zatiti me od
kamenovanog ejtana!
Izgovarajui ove rijei, proli smo
dvije treine Muvedihatu'l-erifeh. S
nae lijeve strane stajao je zid, otprilike visine prosjenog ovjeka, oslikan
arabeskama i sa etvera mala vrata
koja su vodila u Muvedihat. U tom
zidiu nalazi se nekoliko malih izdignutih mjesta, nia zvana Mihrab
Sulejmani,10 minber i Mihrabu'n-Nebevi.11 Dvije nie ukraene su prelijepim mozaicima, bogato izraenim od
raznobojnog mermera, a minber oznaavaju dva mala graciozna vitka
stupa, elegantno ukraena i sa zadivljujue lijepo i paljivo uklesanim natpisima. Stigavi pred zapadna vrata u
malom zidu, stupili smo u prostor
zvani Revda proslavljen Poslanikovim
rijeima: Izmeu moga mezara i minbera baa je od dennetskih bai.12
Sa sjeverne i zapadne strane Revda
nije odijeljena od ostatka trijema, s
june strane nalazi se zid, a na istonoj strani omeena je zapadnom stranom reetkastog runog rada, iza
kojega se nalazi asni mezar.
U drutvu moga muzawwira uao

sada tu klanjaju sljedbenici ove pravne kole.

Ova predaja, poput brojnih drugih, a odnosi se na vrijeme poslije
Poslanikovog preseljenja, razliito se prenosi, a razlike su takve
da se ja ne mogu nauditi kako cijeli islam ne slijedi vehabijski
primjer i sve skupa ih ne prepusti zaboravu. Neki kau izmeu
moje kue (u damiji) i moga mihraba (u Barru'l-Menekheh);
drugi, izmeu moje kue i moga minbera; trea predaja, izmeu
moga mezara i moga minbera je baa od bai dennetskih, a moj
minber je izvor ili na jednom od dennetskih izvora. Naime
tara, prema nekim komentatorima, ukazuje osobito na izvor elKausar; slijedi da je Revda, poput Crnog kamena u Mekki, bona
fide, komadi denneta i na Danu velikog suda i tjelesno e se vratiti na mjesto sa kojeg su doli. Kako god, muslimani vjeruju da
je Revda jedno od najsvetijih mjesta. Niko osim Poslanika i njegovog zeta 'Alija nikada u nju nije uao bez abdesta, a da nije uinio smrtni grijeh. Osim toga, muslimani se osobito upozoravaju
da ovdje nipoto ne lau, niti se krivo zaklinju. Revda se mora
potovati i prema njoj se odnositi jednako kao prema unutranjosti Bejtullaha u Mekki.

BEHAR120

25

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

sam u Revdu te me on, sa mukebberijjom13 iza mene, okrenuo prema Mekki; moje desno rame nalazilo se
nekih 20 stopa daleko i tano nasuprot desnog stupa Poslanikovog minbera. Tu sam, nakon to smo klanjali
ikindiju-namaz, obavio uobiajena
dva rekata dobrovoljnog namaza u
ast Damije,14 a potom prouio 109. i
112. kur'ansku suru, Kul ja ejjuhe'lKafirun i el-Ihlas, koja se zove i Kul
Huv'Allah ili Objava Jedinstva. Ona
u prijevodu glasi: Reci, On je jedan
Bog! Vjeiti Bog! Rodio nije, niti je
roen! I Njemu nema ravnog (slinog)! Nakon toga sam uinio jednu
seddu zahvalnosti,15 u znak zahvalnosti Allahu to je dijelom moje sudbine uinio i posjetu ovom mjestu. Kako
je to bilo uobiajeno vrijeme dijeljenja
milodara i milostinje, doslovno nas je
opsjela skupina prosjaka, koji su na
tlo pred nama prostrli svoje mahrame,
a na njih bacili po nekoliko bakrenjaka kako bi podstakli nau dareljivost. Ne elei da me oni ni na koji
nain ometaju, prije nego smo napustili Hamidovu kuu, razmijenio sam
dva dolara i sitninu dao mladom
Muhammedu, koji je u zijaret krenuo
sa mnom, strogo mu zapovijedivi da
mu taj iznos ima potrajati sve dok ne
iziemo iz Damije. Moj odgovor prosjacima bio je njihovo upuivanje na
moga pomonika jednostavnim izvrtanjem depova, te, dok se on borio sa
prosjacima ja sam krenuo u moj prvi
coup-d'oeil Revde.
Baa je najsloeniji dio Damije.
Malo se o njoj i njenoj ljepoti i slavi
moe rei tokom dana, kada je gotovo
nita ne razlikuje od rimskih crkava
ili kapelica Vesminsterske opatije
(Westminster Abbey). To je prostor
duine nekih 80 stopa, kitnjasto ukraen da, to je mogue vie, podsjea na
bau. ilimi su cvjetnog dezena a po13

14

26

dnoja stupova optoena su jarko zelenom keramikom, ukraenom, do visine ovjeka, arabesknim formama upadljivo neprirodne vegetacije. Stupovi
su dodatno dokieni lijepim kristalnim svijenjacima, pretpostavljam
engleski rad, koje je Damiji poklonio
egipatski Abbas-paa (iz Kaira). Jedina osobenost vrijedna divljenja u cijelom ovom prizoru bila je svjetlost sa
prozora od bojenog stakla (poklon
Kaid-bega, mamelukog sultana Egipta), na junom zidu. Njeno osobito
zalee, ograda (priruje) mezara, divan primjer filgranskog rada u zelenoj
i ulatenoj mjesi, pozlaenoj ili makar
uinjenoj da izgleda zlatno, neuporedivo je slikovitije izbliza nego izdaleka, odakle umnogome podsjea na
ogroman ptiiji kafez.
Ali, nou, oi zaslijepljene svjetlou uljanica (sultanov poklon), koje
vise sa plafona, golemih votanih svijea te malih svjetiljki koje svoju svjetlost razasipaju po skupinama vjernika obuenih u najljepu odjeu, sa najbogatijim i najuglednijim stanovnici-

To je kameni sto na etiri stupa sa kojeg muballigh (ili slubenik)

ui ikamet, drugi poziv na namaz. Damiji ga je poklonio Kaidbeg, mameluki sultan Egipta.
Ovaj dvorekatni namaz se obino obavlja iz poasti prema damiji, a ovdje, kau ueni, klanja se u ime Poslanikovog zagovora.
Jedino pravedno bilo bi zakljuiti da su muslimani uinili sve to
je u ljudskoj moi, ovdje kao i drugdje, da potvrde doktrinu vjeite razlike izmeu stvorenja i Stvoritelja. Mnogi sljedbenici mali-

BEHAR120

15

16

ma grada koji su u svojim skupinama

i kada se obavlja namaz, okruenje
postaje dopadljivo. Istina, prizorite je
jo uvijek potrebno posmatrati oima
muslimana, a prije nego to ovjek
postane istinski i duboko proet duhom Istoka, Revda je posljednje mjesto koje e ga podsjeati upravo na ono
na to je graditelj najvie elio da podsjea bau.
Tada sam sa profesionalno ozbiljnim Hamidom ponovo zauzeo onaj poloaj za namaz i vratio se natrag. Nakon to smo proli kroz jo jedna mala
vrata u zidiu koji povezuje Muwajihah, nismo krenuli desno putem kojim
bismo stigli do kapije Babu's-Selam,
nego upravo suprotno, prema istonom
zidu Harema. Usput smo ponavljali:
Doista Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Poslanika! O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i pozdravljajte ga s
(osobitom) poau!16 Potkraj ove dove
stigli smo pred asni mezar, koji napose zahtijeva opis kako bi itatelj mogao
razumjeti i shvatiti prirodu daljeg
postupanja na ovom mjestu.

kijske kole, meutim, obavljaju zijaret prije ovog namaza.

Ova sedda je jedno padanje niice elom dodirujui tlo. Obavlja se iz sjedeeg poloaja, nakon zamolbe ili dove (dua) kojom
okonava dvorekatni namaz. Neki 'Alimi, osobito sljedbenici afijske kole, doputaju da se sedda zahvalnosti uini prije namaza ako posjetitelj ima neki osobit razlog za zahvalnost.
U muslimanskoj teologiji Allahov blagoslov (salat) podrazumijeva
milost, melekanski blagoslov zauzimanje za oprost, a od ljudi

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Hudera ili Soba, kako se ovo

mjesto zove zahvaljujui injenici da
je to bila soba Poslanikove asne
supruge Aie, nepravilan je kvadrat
od otprilike 50 do 55 stopa u jugoistonom uglu Damije, sa svih strana
odvojen od damijskih zidova prolazom irine oko 26 stopa sa june strane, a 20 sa istone. Razlog ove odvojenosti ranije smo pojasnili, a postoji i
izriaj Allahovog Poslanika: O Allahu, ne uini moj mezar predmetom
idolopoklonikog oboavanja! Neka se
Allahov gnjev srui na ljude (narod)
koji mezare svojih poslanika uinie
predmetom oboavanja!17
Unutar prostorije su bila ili bi trebala biti tri mezara okrenuta prema
jugu, okruena kamenim zidom bez
bilo kakvog otvora ili, kako neki kau,
drvenih oplata. O kakvom god materijalu da se radi, nalazi se sa unutarnje
strane iza zastora, unekoliko nalik na
ogromni krevet sa baldahinom.
Izvanjska reetka odvojena je od unutarnje tamnim uskim prolazom, koji
okruuje; nainjena je od elika obojenog ivozelenom bojom u smislu
bae. Ovdje su, paljivo utisnuto u
zelenilo i dvostruko sjajnije, pozlatom
ili uglaanom mjedi ispisano, elegantnim sulus pismom, posvjedoenje
vjere, potvrda Boijeg jedinstva i slini vjerski iskazi.
S june strane, zbog najvee poasti, reetka je posrebrena, a u nju su
utisnuta srebrena slova. Ova ograda,
koja povezuje stupove i spreava pristup, moe se uporediti sa baldahinom rimskih crkava. Ima etvera
vrata: prema jugu su Babu'l-Muvedi-

heh, istono su vrata asne Fatime,

zapadno su Babu't-Tevbeh (Vrata
pokajanja), okrenuta prema Revdi ili
bai, a prema sjeveru Babu'-ami ili
Sirijska vrata. Troja su uvijek zatvorena, a etvrta, vode u mrani uski
prolaz, u kojem se nalazi riznica i kroz
koja slubenici zadueni za nju prolaze; kroz njih ponekad prolete i evnusi koji metu pod, pale svjetiljke i nose
darove, kada ih gurnu vjernici.
Na junoj strani ograde nalaze se
tri prozora, otvori promjera pola etvorne stope, etiri do pet stopa iznad
tla; kau da su oni tri ili etiri lakta od
Poslanikove glave. Pretpostavlja se da
je najzapadniji od njih, tano nasuprot
Poslanikovog mezara, te se stoga i
naziva ubaku'l-Nebij ili Poslanikov
prozor. Naredni, s desne strane kako
stojite, je Ebu Bekrov, a najistoniji
Omerov.
Ponad Hudere je Zelena kupola,
nad kojom se, s vanjske strane, uzdie
veliki zlatni polumjesec. Mata muslimana okrunila je ovaj dragulj od graevine stupom nebeskog svjetla, koje
se vidi sa udaljenosti od tri dana putovanja i kojim se hodoasnici navode
prema Medini. Ali, avaj! niko osim
svetih ljudi, ija su materijalna osjetila izotrena duhovnim uvidom, ne
moe vidjeti sjaj tog bljetavog stupa.
Stigavi pred ubaku'l-Nebij,
Hamid je zauzeo svoje mjesto, otprilike nekih est stopa od reetke i na
dostojanstvenoj udaljenosti od nje,
licem okrenut18 prema haziretu ili prisustvu, s rukama podignutim kao u
dovi, tihim glasom prouio sljedee,
savjetujui mi, apatom kao na pozor-

blagosiljanje. in blagosiljanja Poslanika ima osobito mjesto sa

vjerskog stajalita. Navode se sluajevi u kojima su velike grenike od dehennema spaavale velianstvene prilike, personifikacije blagoslova koje su oni donosili i zazivali na Poslanika. Ova, najpoetinija ideja podsjea na, ini mi se, stare Guebree, koji su priali da ovjekova dobra djela dobivaju oblije prelijepe enske
osobe, koja doekuje duu na putu prema Sudu. Isto tako, kada
musliman blagosilja Poslanika u Medini, njegovi grijesi se ne
piu puna tri dana omoguavajui mu dovoljno vremena za
pokajanje. El-Melekejn, dva meleka ili Kirame'l-Katibin, asni
pisari, personifikacije su dobrog i loeg naela ljudske prirode; za
njih se kae da sjede na ramenima i da skrbe za spisak rijei i
djela. Ovo podsjea na najstarija vjerovanja. U Hermasu II. (zapovijest 6) kae se da svaki ovjek ima dva anela, jednoga za
dobro, a drugoga za grijeh, koji se trude da osiguraju njegovu

17

18

nici, da ponavljam za njim, sa strahopotovanjem, strahom i ljubavlju:

Mir neka je na tebe, o Allahov Poslanie i Milost Allahova i Njegovi blagoslovi! Mir neka je na tebe, o Allahov
Poslanie! Mir neka je na tebe, o Allahov Prijatelju! Mir neka je na tebe, o
najbolje od svih Allahovih stvorenja!
Mir neka je na tebe, o isto stvorenje
Allahovo! Mir neka je na tebe, o prvi
meu poslanicima! Mir neka je na
tebe, o Peatu poslanstva! Mir neka je
na tebe, o Vladaru pobonih! Mir neka
je na tebe, o Poslanie Gospodara (tri)
svijeta! Mir neka je na tebe i na tvoju
asnu porodicu i na tvoje asne
supruge! Mir neka je na tebe i na sve
tvoje Drugove! Mir neka je na tebe i na
sve Allahove poslanike i na one kojima
si poslan da prenese Allahovu rije!
Mir neka je na tebe i na sve pravovjerne vjernike! Mir neka je na tebe, o
donosioe dobrih vijesti! Mir neka je
na tebe, o donosioe opomene! Mir
neka je na tebe, o svijetla svjetiljko!
Mir neka je na tebe, o Poslanie Milosti! Mir neka je na tebe, o Vladaru
tvoje vjere! Mir neka je na tebe, o odagnatelju tuge! Mir neka je na tebe! I
neka te Allah blagoslovi! I neka ti
Allah nadoknadi za nas, O ti, Allahov
Poslanie! najodabranijim blagoslovima sa kojima je On ikada blagoslovio
poslanike! Allahov blagoslov tebi onoliko puta koliko te puta spominjatelji
spomenu, a zaboravitelji te zaborave! I
neka te Allah blagoslovi meu prvima
i posljednjima, najboljim, najuzvienijim i najpotpunijim blagoslovima kojima je ikada ovjek blagoslovljen; ak i
kada izbjegnemo pogreke zahvaljuju-

vjernost to je predrasuda utemeljena na dualizmu starih Perzijanaca. Srednjovjekovna Europa, koja je toliko posudila od Istoka u vrijeme kriarskih pohoda, degradirala je ove anele u dobre
i zle vile iz djeijih pria.
Ipak, Poslanik je podsticao svoje sljedbenike da posjeuju mezarja. Posjeujte mezarja; doista, podstai e vas da razmiljate o svojoj budunosti! Te, Ko god petkom obie mezare svojih roditelja,
bit e ubrojan meu pobone potomke, ak i ako je u ovome svijetu, prije toga, bio grjean.
U islamu se tokom uenja spomenutog blagoslova obino licem
okree prema Mekki, a leima mezaru, misli se usredsreuju na
Poslanika, zamiljajui ga da stoji pred vama. El-Kirmani i drugi
pravnici skloniji su ovom nainu iskazivanja poasti, ali i to je
ovih dana prilino opasno, a istunci bi i za ovo dobili dobre batine od evnuha.

BEHAR120

27

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

i tebi i kada progledamo nakon sljepila i kada iz neznanja budemo izvedeni

na Pravi put. Svjedoim da nema
boanstva osim Boga (Allaha) i svjetoim da si ti Njegov rob i Njegov Poslanik i Njegov odani sluga i najbolji od
svih stvorenja. I svjedoim, o Allahov
Poslanie, da si ti prenio Poruku i da
si izvrio povjereno i poduio tvojoj
vjeri i otklonio tugu i obznanio Dokaze
i da si se svesrdno borio za svoga Gospodara i oboavao svoga Gospodara
dok nisi primio poziv za Vjenost (to
jest, do asa preseljenja). A mi, tvoji
prijatelji, o Allahov Poslanie, dolazimo pred tebe, putnici iz dalekih zemalja i krajeva, kroz opasnosti i tekoe, u
vremenim mraka, u asovima dnevnog svjetla, udei da ti odamo tvoje
pravo (to jest, da te slavimo blagoslovima i posjetama) i da zasluimo ast
tvoga zagovora, jer nai grijesi slomie
nam lea, a ti si zagovornik kod Iscjelitelja. Rekao je Allah, Uzvieni: Iako
su prema sebi zgrijeili, tebi dolaze i
tebe mole da se zauzme za oprost
njima i Boga nalaze kao Prihvatitelja
pokajanja, punog Samilosti. O Allahov Poslanie, zagovor! zagovor! zagovor!19 O Allahu, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovo potomstvo i
podari mu premo i uzvieni poloaj,
kao to si mu Ti obeao i skrueno Te
molimo da ovu posjetu privedemo
kraju. Nudim ti i povjeravam sa ovoga
mjesta, blizu tebe, O Boiji Poslanie,
moje vjeno posvjedoenje (vjere) od
ovoga naeg dana, do Dana velikog
suda, da nema boanstva osim Allaha
i da je na gospodar Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Amin! O
Gospodaru (tri) svijeta!20
Nakon toga smo, obavivi zijaret21
za sebe, prouili Fatihu ili prvu
Kkur'ansku suru. U ime Allaha,
19

20

21

28

Svemilosnog, Samilosnog! Hvala Allahu, Koji je (tri) svijeta stvorio. Milostivom, Samilosnom. Kralju Dana vjere.
Tebe (Jedinog) oboavamo i Tebe (Jedinog) molimo za pomo. Uputi nas
putem pravim putem onih prema
kojima je Tvoja ljubav prevelika, a ne
onih koje Ti mrzi, niti onih koji su
skrenuli. Amin! O Gospodaru meleka,
dinna i ljudi!
Nakon to smo u sebi prouili, dignutih ruku, kaiprsta desne ruke ispruenog koliko god je to mogue, prevukli smo dlanove niz lica i podijelili
milodare, kljuni dio obreda. Time okonava prvi dio obreda posjete Poslanikovom mezaru.
Hamid potom iskorai stopu i po
udesno, ja sam slijedio njegov primjer,
tako da smo se postavili tako nasuprot
drugog otvora u reetki, zvanog Ebu
Bekrov prozor. Tu smo se, najprije uinivi gestu prema mjestu za koje smo
pretpostavljali da je mezar, obratili stanovniku, na sljedei nain: Mir neka je
na tebe, o Ebu Bekre, o ti iskreni! Mir
neka je na tebe, o halifo Allahovog Poslanika nada svim ljudima (narodima)! Mir neka je na tebe, o drue iz peine, prijatelju na putovanju (saputnie)! Mir neka je na tebe, o ti zastavo izbjeglica i pomagatelja! Svjedoim da si
uvijek stajao vrsto na Pravom putu, da
si bio ometatelj bezvjerja i dobroinitelj
svome narodu. Allah ti je zajamio,
preko Svoga Poslanika, blagostanje!
Molimo Svemogueg Boga da nas
usmrti u tvome prijateljstvu i da nas
proivi u drutvu Njegovoga Poslanika
i tvome, onako kako nas je udostojio
ovog zijareta.
Nakon toga smo napravili jo
jedan korak u desnu stranu i stojei
nasuprot Omerovog prozora, najistonijeg od tri, nakon geste rukama, ob-

Lahko je zamisliti koliko vehabije, koji blasfemijom smatraju tvrdnju da e bilo koji ovjek stajati izmeu Stvoritelja i stvorenja na
Danu velikog suda, ovo smatraju uvredljivim i bezbonim.
Burckhardt spominje da je u njegovo vrijeme jedna od omiljenih
dova bila. Uniti nae neprijatelje i neka vatra dehennemska
bude njihovo obitavalite! Ja to nisam uo na Poslanikovom
mezaru. Kako je spomenuti blagoslov podugaak, zairu je doputeno skratiti ga, ali ne smije izostaviti. Mir neka je na tebe, o
Allahov Poslanie jer to je sutina obreda.
Iako sam zijaret obavljao za sebe, obeao sam mome starom ejhu

BEHAR120

22

ratili smo se drugom halifi sljedeim

rijeima: Mir neka je na tebe, o Omere! O ti pravedni! Ti, prvae pravovjernih! Mir neka je na tebe, koji si govorio
istinu i koji si svoje rijei uskladio sa
Knjigom Jasnom! (Kur'anom). O ti,
Faruk! (Odvojitelju). O ti, odani, koji
si se svezao uz Poslanika i uz prve vjernike i uz njih bio etrdeseti,22 i tako
postao ispunjenje Poslanikove dove, i
koji si se svome Gospodaru vratio kao
ehid ostavljajui za sobom svijet u
hvali! Allah ti je zajamio, preko Svoga Poslanika i njegovog halife i njegovih sljedbenika, najbolje od dobra i neka Allah bude tobom zadovoljan potpunim zadovoljstvom!

u Kairu da u kraj Poslanikovog mezara prouiti jednu Fatihu i u

njegovo ime; ako se zijaret obavlja za drugu osobu (uobiajena
praksa, poznato nam je, ak i u vrijeme Velida, halife iz Damaska), obavezni ste spomenuti ime onoga za kojega obavljate zijaret, naprimjer: Mir neka je na tebe, o Allahov Poslanie, od togai-toga, sina toga-i-toga, koji moli za tvoj zagovor i preklinje za
oprost i milost. Veina zaira ue Fatihe za sve svoje prijatelje i
rodbinu.
Kada je broj drugova dosegao brojku od 39, pridruio im se i
Omer, koji je postao etrdeseti.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

ejh Hamid, nakon to je skinuo

jednog ili dvojicu prosjaka sa mojih
ramena, pustio me da priem blizu
prozoriu, zvanom Poslanikov prozor,
te da pogledam unutra. U ovoj situaciji moji su se postupci posmatrali sa
najpodozrivijim oima. Perzijanci su
ponekad znali oneistiti dijelove unutranjosti blizu Ebu Bekrovog i Omerovog mezara, ubacujui unutra neto
to je izvana izgledalo kao prelijep al
ili mahrama, namijenjena kao dar
mezarima. Nakon kratkotrajnog nap23

rezanja oiju vidio sam zastor23 ili radije neto objeeno, sa tri natpisa izduenim zlatnim slovima, kojima se
itatelj obavjetavao da iza zastora lee Allahov Poslanik i prva dvojica
halifa.
Tano mjesto Poslanikovog mezara
dodatno je obiljeeno dugakim bisernim tespihom i osobitim ukrasom, uvenim Keukabu'l-Durri ili bisernim
sazvijeem, okaenim na zastor u visini prsa.24 Taj je ukras opisivan kao
sjajna zvijezda meu dijamantima i

Burckhardt, uobiajenom tanou, tvrdi da se novi zastor alje

kada stari propadne ili kada novi sultan preuzme prijestolje, a
grijee oni autori koji, poput Maundrella, tvrde da se zastor mijenja svake godine. Karavan iz Damaska donosi, zajedno sa mahmilom ili kraljevskim grbom, kisvu (odjeu) za mezar, kada je to
potrebno. Postavljaju je evnusi, koji u Huderu ulaze nou, na sjeverni ulaz, a ljudi priaju da oni pokrivaju i tite oi od svjetla koje
izbija iz mezara kada se pokrivka skine. Kisva je nainjena od
crnog, purpurnog ili zelenog brokata, izvezenog bijelim ili srebrenim slovima. Konad koji je u mome posjedu, dar Omer-efendije, je
prelijep primjerak svileno-pamunog damaanskog brokata, sa
bijelo izvezenim slovima oigledno runi rad, nipoto mainski.
Na njemu je ispisana formula posvjedoenja, kurzivnim, sulus
pismom, koje, prema veini kaligrafa, ima sedamdesetdvije varijacije. Nikada nisam vidio nita elegantnije i ljepe. Stara kisva

24

25

biserima, namjerno ostavljena u mraku kako bi ovjeije oko moglo uivati u

sjaju: prosti narod vjeruje da je to dragulj dragulja dennetskih. Meutim,
nikada ga nisam vidio poblie ili dovoljno izbliza da bih ga mogao pravedno
procijeniti, a nisam imao namjeru platiti ogromnu sumu za privilegiju ulaska u prostor izmeu dvije reetke.25
Sve skupa, coup-d'oeil nije izgledao
isuvie sjajno danju. Nou, kada su
lampe i svjetiljke, okaene u prolazima,
bacale pomalo mutnog svjetla po mo-

obino se dijeli meu slubenicima damije, a komadii se prodaju i hodoasnicima; u nekim dalekim muslimanskim zemljama
posjednik takve relikvije smatra se svetim ovjekom. Kada budemo govorili o historiji damije, rei emo i nekoliko rijei o kisvi.
Mjesto na kojem poiva Poslanikova glava, rekli su mi, obiljeeno
je Kur'anom koji visi sa zastora. Taj primjerak Kur'ana vjerovatno je nasljednik relikvije koja je neko visila na istom mjestu,
Osmanovog Kur'ana ispisanog kufi pismom, za kojega Burckhardt pretpostavlja da je nestao u poarima koji su unitavali
damiju.
Evnusi mezara imaju ast primati strance. U ovom prolazu nalazi se i uva riznica, naime Bejtu'l-Malu'l-Muslimin ili javna riznica muslimana, koju halifa (odnosno, sultan) moe koristiti po
potrebi. Kau da je basnoslovna, ali sumnjam.

BEHAR120

29

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

zaikom radu na mermernom podu, na

bljetave natpise i masivne visee stvari, prizor je bio neuporedivo dojmljiviji.
Nikada nisam vidio mezar, te ga
stoga moram opisati temeljem prethodnih opisa to nipoto nije lahak
zadatak. Veina historiara svoje opise zavrava opisom unutarnjih zidova
Hudere. El-Kaandi slae se sa
mojim perzijskim prijateljima, koji
tvrde da je mezar mermerna ploa.
Ibn Dubejr, koji je ovdje bio godine
(A.H.) 580., prenosi da je sanduk u Poslanikovom mezaru nainjen od ebanovine prekrivene sandalovinom i
preko svega srebrenim ploama; smjeten je, kae on, iza zastora i okruen
elinim reetkama. El-Samanhudi,
navodi Burckhardt, tvrdi da zastor
prekriva etvrtastu graevinu od crnog kamena, u kojoj se nalaze mezari
Allahovog Poslanika i dvojice njegovih
prvih nasljednika. Dodaje da su mezari duboke rupe, te da je sanduk u kojem je Poslanikovo tijelo presvuen
srebrom, a da se ponad svega nalazi

26

27

28

30

Burckhardt, meutim, grijei kada kae:

Mezari su prekriveni dragocjenim stvarima, te su u obliku odra (catafalque),
poput Ibrahimovog u Velikoj damiji u
Mekki. Evnusi tvrde da nikada niko nije
priao mezaru i da bi onaj ko bi se to i
usudio zasigurno oslijepio od svjetla iz
mezara. tavie, svi medinski historiari
navode prie o vizijama Poslanika u kojima on zapovijeda da se njegov mezar oisti od praine, u kojim sluajevima su
neki iznimno poboni i isti ljudi uputeni kroz otvor na plafonu, konopcima
sputeni do mezara, sa uputstvom da ga
obriu svojom bradom.
Oko ovoga se autori ne slau; Ibn Dubejr,
naprimjer, kae da je Ebu Bekrova glava
nasuprot Poslanikovih nogu, a Omerovo
lice u ravni sa Ebu Bekrovim ramenima.
Neki muslimani zavravaju svoj zijaret
pred Poslanikovim mezarom; drugi,
umjesto kretanja dalje, kao to sam ja
uinio, vraaju se do Poslanikovog prozora, ine dove i trae oprost za svoje roditelje i sebe, te ispunjenje elja, zakljuno
sa dovama Svemoguem. Potom se vraaju u Revdu ili bau, staju kraj stupa zvanom Ebu Lubabeov i tu klanjaju dva
rekata; zakljuno sa dovom ili blagoslovima na Poslanika, te tu ponavljaju sljedee rijei: O Allahu, Ti si rekao, a Tvoje su

BEHAR120

mermerna ploa sa natpisom, Bismillah! Allahumma salli alayh! (U ime

Allaha! Allahu, blagoslovi ga!)26
Poslanikovo tijelo, treba imati na
umu, lei ili bi trebalo leati isprueno cijelom duinom na desnoj strani, s
dlanom desne ruke pod svojim desnim
obrazom, licem prema Mekki, kako se
muslimani uvijek ukopavaju, te tako
glavom gotovo potpuno ka zapadu, a
nogama prema istoku. Blizu njega
nalazi se Ebu Bekr, ije lice je u ravnini sa Poslanikovim ramenima,27 i
konano, Omer je u istom odnosu prema svome asnom prethodniku.
Mjesta za koja se pretpostavlja da
zauzimaju, dakle, bila bi tako rasporeena. Ali, muslimanski historiari se
ne slau ak ni oko ove jednostavne
stvari. Mnogi preferiraju ovaj raspored, u liniji, neki drugi neki drugi, a
trei raspored pod pravim uglom.
Narod a i uenjaci tvrde da u
Huderi postoji sauvano mjesto za
samo jo jedan mezar, rezerviran za
Isaa sina Merjeminog nakon njegovog

drugog dolaska. Historije islama pune

su pria kojima se dokazuje da, iako
su brojni sveti ljudi, poput Osmana,
halife, i Hasana, Imama, eljeli biti
ukopani tu, te iako je Aia, kojoj je ta
soba pripadala, spremno izlazila u
susret njihovim eljama, sin ovjeka
jo uvijek nije zauzeo to mjesto.
Nakon Fatihe prouene na Omerom mezaru i kratkog pogleda u
Huderu ejh Hamid me poveo oko
jugoistonog ugla baldahina.28
Okreui se prema sjeveru, stadosmo
na mjestu koje se obino naziva Mehbet Debrail, Mjesto silaska meleka
Debraila sa Objavom ili, jednostavnije, Melaiki (meleki). To je prozor u
istonom zidu Damije; okrenuli smo
se leima njemu a licem prema
Huderi, te izgovorili sljedeu dovu:
Mir neka je na vas, o Allahovi meleki,
mukarrabin (kerubimi) i musharrifin
(serafimi), isti, sveti, hvaljeni od stanovnika Nebesa i onih koji ive na
Zemlji. O blagotvorni Gospodaru! O
Ti Koji dugo podnosi! O Svemogui!

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

O Saaljivi! O Svemilosni! Upotpuni

nae svjetlo, oprosti nae grijehe i
prihvati pokajanje za nae pogreke i
uini da umremo meu svetima! Mir
neka je na vas, meleki Milostivoga,
jednoga i na sve! I milost Boija i Njegovi blagoslovi neka su na vas!
Nakon toga mi je pokazao mjesto u
Huderi na kojem e Sejjidina Isa biti
ukopan,29 kraj Allahovog Poslanika.
Potom smo se okrenuli prema
zapadu, pravcu ili mjestu na kojem se
simetrija Hudere prekida, i stigli smo
na estu taku zijareta, pred mezar
asne Fatime, djevice.30 Njen mezar
nalazi se izvan ograde i zastora kojim
je zakriven mezar njenog oca. Nalazi
se u istonom dijelu Hudere, malo
prema zapadu, izvan okvira izvornog
etverougla, kako bi se time doarao
dojam da ovo mjesto ne predstavlja dio
graevine. Mezar, kojega smo vidjeli
kroz kvadratni otvor, potpuno nalik
prethodno opisanim, je dugaak odar,
prekriven crnim pokrovom. Iako postoje miljenja da je asna ukopana uz

svoga sina Imama Hasana na mezarju

Bekija, ovo je mjesto koje poboni
muslimani najee posjeuju kao njen
mezar. Slijedi dova koja se ui kraj
mezara voljene Fatime: Mir neka je
na tebe, keri Allahovog Poslanika!
Mir neka je na tebe, keri Allahovog
Poslanika! Mir neka je na tebe, keri
Mustafina! Mir neka je na tebe, majko
erifa (Poslanikovih potomaka)! Mir
neka je na tebe, o ista i estita meu
enama! Mir neka je na tebe, o jedna
od onih pod ogrtaem (Ehlu'l-Kisa)!31
Mir neka je na tebe, o Zehra (ista) i
Betul (Djevice)!32 Mir neka je na tebe, o
keri Poslanikova! Mir neka je na tebe,
o asna suprugo naeg gospodara 'Alija Murteze! Mir neka je na tebe, o
majko Hasana i Husejna, dva mjeseca,
dva svjetla, dva bisera, dva prvaka
mladosti dennetske i hladovine za oi
(to jest, radosti i dragosti oima) iskrenih vjernika! Mir neka je na tebe i na
tvoga oca Mustafu i tvoga supruga,
naeg gospodara 'Alija! Allah neka
osvijetli njegovo lice i tvoje lice i lice

29

30

31

32

33

tvoga oca u dennetu i tvoja dva sina,

dva Hasana! I milost Allahova i Njegovi blagoslovi!
Potom smo se na najbezbolniji
nain probili kroz skupine posjetiteljica i moliteljica, koje su svoje dove i
zamolbe upuivale preko asne Fatime, predajui ih njoj na skrb, te,
napredujui tek nekoliko koraka,
okrenusmo se prema sjeveru i izgovorismo dovu u ast Hamze i ehida koji
lee ukopani u podnoju brda Uhud.
Potom se zakrenusmo desno, prema
istonom zidu, uinismo dovu pred i
za due blagoslovljenih i ukopanih u
mezarju Bekija.33
Nakon toga okrenuli smo se prema
junom zidu Damije, u pravcu Mekke
i izgovorili sljedeu dovu: O Allahu! O
Allahu! O Allahu! O Samilosni! O
Dobrohotni! O Uzvratitelju (dobra i
zla)! O Vladaru! O Gospodaru! O Poelu i Vrelu svega dobrog! O Sveznajui! O Ti Koji ispunjava elje koje Ti se
upuuju i Koji pomae kada se od Tebe
pomo trai, primi ovu nau posjetu i

rijei istina, Reci, o Gospodaru, oprosti i smiluj se; jer Ti si najmilostiviji Milosnik, (sura
23) O Boe, odista smo uli Tvoje rijei i molimo Te za zagovor Tvoga Poslanika za nae grijehe, kajemo se zbog svojih pogreaka i priznajemo svoje mahane i prestupe! O Allahu, smiluj nam se i ugledom Tvoga Poslanika uzvisi na poloaj (u nebeskom kraljevstvu)! O Allahu, oprosti naoj brai koji su nam prethodili u vjeri! Potom zair moli za sebe, svoje roditelje i za one koje voli. Treba rei: Neka te Allah obaspe obiljem milosti, o Allahov Poslanie, sedamdeset puta, nakon ega e melek odgovoriti: Neka te Allah blagoslovi, o ti koji
blagosilja. Potom treba sjesti pred minber i zamisliti Poslanika okruenog izbjeglicama i
pomagateljima. Neki sputaju desnu ruku na minber, kao to je to Poslanik obiavao initi. Zair se potom vraa do Ebu Lubabeovog stupa i iskazuje kajanje za svoje grijehe. Nadalje, stane i obavi namaz kraj 'Alijevog stupa. I, konano, vraa se do Ustuvenetu'l-Ashab,
stupa Drugova, etvrtog s desne strane od minbera, a treeg slijeva od Hudere; tu klanja, ini dove i razmilja i trai Allahov blagoslov na Poslanika. Nakon toga kree u obilazak ostalih svetih mjesta.
Gotovo da nije potrebno spominjati da svi muslimani poriu i odbijaju Kristovu osobnu
patnju i muku, pripisujui to krivovjerju kranskih doceta. Takoer, vjeruju da e se
drugi dolazak dogoditi tjelesno, kao prethodnik Muhammedu, koji e se pojaviti kratko
prije Dana velikog suda. Bartema prenosi priu o Spasiteljevom buduem mezaru.
Ovaj epitet emo objasniti naknadno. itatelj treba znati da je ovaj dio harema neko bio
kua 'Alija i Fatime; od Hudere Aiine sobe odvojena je samo tankim zidom od cigala, sa prozorom, koji se nikada nije zatvarao. Omar bin Abdu'l-Aziz je uklopio u damiju,
na zapovijest Velida, A.H. 90.
Ljudi pod ogrtaem, nazvani tako jer je jednom prilikom Poslanik ogrnuo istim ogrtaem sebe, svoju ker, svoga zeta i dva njihova sina, tako ih dostojanstvom i ugledom izdvajajui od ostalih muslimana.
Burckhardt Zahra prevodi kao svijetla asna Fatima, to je, vjerujem, doslovan prijevod
epiteta. Ovako upotrijebljen, meutim, oznaava virginem nescientem stanje istote u
kojem je ivjela Poslanikova kerka. Iz istog razloga zovu je jo i el-Betul, Djevica.
Dove koje se ovdje ine ine se osobito zbog i u ast Abbasa, Hasana, 'Alija zvanog Zejnu'l-Abidin, Osmana, asne Halime, ehida i majki muslimana, to jest Poslanikovih supruga, ukopanih u ovom svetom mezarju. Kada budem pisao o posjeti ovom mezarju, donijet u ih u cjelini.

BEHAR120

31

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

sauvaj nas od opasnoti i nevolja i olakaj nae poslove i proiri naa prsa
(obraduj naa srca) i primi nae sedde
i uzvrati nam u skladu s naim dobrim
djelima i ne okreni protiv nas naa loa
djela i ne uzveliaj nad nama one koji
se Tebe ne boje i one koji za nas samilosti nemaju i namijeni sigurnost i zdravlje nama i svim Tvojim robovima, hadijama (hodoasnicima) i gazijama
(ratnicima) i zairima (posjetiteljima
mezara) i svim muslimanima ukuanima i putnicima kopnom i morem i
oprosti sljedbenicima vjere naeg gospodara Muhammeda, jednom i svima!
Odatle smo se okrenuli prema Poslanikovom prozoru, prema kojemu smo
izgovorili sljedei stih i dovu: O Mustafa! Doista stojim pred tvojim vratima,
ovjek, slab i uplaen zbog svojih grijeha: ako mi ti ne pomogne, o Allahov
Poslanie, umrijet u (grjean) u svijetu
ovome nema niko dareljiviji od tebe!
Uistinu, Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Poslanika! O vi koji vjerujete,
blagosiljajte ga i vi i budite mu pokorni! O Allahu, doista preklinjem za Tvoj
oprost i molim za Tvoju pomo na
ovome svijetu i na buduem! O Allahu!
O Allahu, ne dopusti da napustimo ovo
sveto mjesto s naim grijesima a da ih
Ti ne oprosti i sa naim alostima a da
nam Ti ne osigura utjehu i sa naim
strahovima, o Allahu, a da ih Ti ne
otkloni. I blagoslovi i selami neka su
na tebe, o prvae svih poslanika i vjerovjesnika, poslanom (da prenese Rije) i hvala Allahu, Gospodaru (triju)
svjetova!
Okrenuli smo se od Hudere te,
nakon darovanja krotkog ali nevjerovatno dosadnog prosjaka Indijca, koji
se po svaku cijenu trudio zadiviti me
svojim uenjem sure Ja Sin, okrenuli
smo se prema jugu, te vodei rauna
da naa lea nipoto ne budu u pravcu Poslanikovog lica, stali smo nasuprot mihraba zvanog Osmanov mihrab. Tu je Hamid prouio jo jednu
dovu. O Allahu! O Allahu! O Allahu!
O Zatitnie uplaenih i Branitelju
onih koji se samo na Tebe oslanjaju i
Utjeitelju slabih, siromanih i uskraenih! Primi nas i prihvati, o Svemilosni! I oprosti nam, o Oprostitelju! I

32

BEHAR120

primi nae pokajanje, o Samilosni! I

smiluj nam se, o Milostivi! jer uistinu niko, osim Tebe, ne oprata grijehe!
Uistinu, Ti si Jedini, Koji zna skriveno i nevidljivo i najskrivenije ovjekove
prestupe: zakrij, onda, nae grijehe i
oprosti nam nae pogreke i proiri naa prsa i neka nae posljednje rijei u
uzvienom trenutku povratka Tebi
budu: Nema boanstva osim Allaha,
a na gospodar Muhammed, Allahov
je Poslanik! O Allahu! Uini da ivimo u skladu sa Tvojim Rrijeima, o Ti
Davatelju ivota; i uini da umremo u
Tvojoj vjeri, o Ti Gospodaru smrti! I
najbolji od blagoslova i najpotpuniji
od selama neka su na jedinog gospodara zagovora, naeg gospodara Muhammeda i njegovu asnu porodicu i
Potomstvo i njegove Drugove, jednog i
na sve!
Konano, okrenusmo se prema Bai, i klanjasmo dva rekata namaza,
zavravajui, kao to smo i poeli, velianjem i ibadetom Stvoritelju. Na
kraju obreda damijske age ili evnusi,
ljudi koji se potuju zbog njihove slube, okupljeni u Revdi estitae mi na
obavljenom zijaretu (zijaretek mubarek) Blagoslovljen neka ti je posjet
i zatraie naknadu. Potom doe
sakki ili damijski vodonoa sa Zemzemom, nudei nam tanjirie napunjene vodom sa Svetog izvora. Na kraju svega, opsjedoe nas prosjaci.

Neki su bili blagi i pitomi, slikoviti, sjedili su na zemlji, zagledani u svoje rupie i mahrame, utonuli u razmiljanje; drugi, ljuti i napasni prosjaci koji su proklinjali ako im se ne bi
ukazala dostatna panja i ako ne bi
bili zadovoljni; a ostali, glasni i mrzovoljni, osobito njihovo ensko krilo u
blizini mezara asne Fatime, koji (i
koje) su se dohvatale skuta moje odjee, prisiljavajui me, ne da udijelim
milostinju, nego da se otkupim, naime
da platim ucjenu da bi me pustili.
Osim spomenutih, bili su tu i lijepi
prosjaci, koji su podizali svoju desnu
ruku oekujui milodar na raun svoje
ljepote, runi prosjaci, mrave bitange
koje su smatrale da na raun svoje duge kose, neistoe i iscrpljenog izgleda
imaju pravo na milostinju, i konano,
slijepci, mentalno uskraeni i bolesni,
koji su, kao sinovi Svetog grada, od
vjernika oekivali ono to sami sebi
nisu mogli priskrbiti. Kako su me moji saputnici, znakovito protiv moje volje, prisilili da budem ovjek od ugleda, imao sam obavezu taj ugled i platiti, a moj djelitelj milostinje u skupocjenom ogrtau, kao i obino, bio je
sretan i zadovoljan, ponosno i izdano
dijelei ono to sam mu stavio na raspolaganje. Zahvaljujui njemu, ova
me je prva posjeta kotala dvostruko
vie nego to sam imao namjeru i mogao sebi priutiti etiri dolara goto-

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

vo cijelu srebrenu funtu, te poslije toga, posljedino, nikada nisam mogao

sebi dopustiti da podijelim ni pola od
toga iznosa.34
Obavivi sve obaveze i dunosti dobrog zaira, ejh Hamid mi je dopustio
da proetam naokolo i da pogledam
sve to se imalo vidjeti. Nau smo ophodnju poeli kod Babu's-Selam
(Babu's-Selam, neko poznata kao
Babu'l-Atakeh), Vrata (kapija) spasa
(izbavljenja), jugozapadnog ulaza u
Damiju u jednom od dugakih damijskih zidova. To je jedan lijepi luk
zgodno i paljivo obraen mermerom i
zastakljenim (glaziranim) ploicama;
brojni pozlaeni natpisi sa strana daju
mu, osobito nou, dojam znakovitog
bljetavila i bogatstva. Teke reetke
koje se sputaju pred vratima nainjene su od drveta, ojaanog mjedenim
ploama privrenim ekserima od
istog materijala. Pred tim vratima
nalazi se sebilj ili javna esma, gdje
oni koji nisu bili u mogunosti kupiti
vodu stoje u dugakom redu dok ih je
damijski sakki (sakka) posluivao iz
golemog zemljanog vra, kako bi uzeli
abdest i napili se vode besplatno. Ovdje se okuplja glavnina prosjakih
snaga, sjedei na izvanjskim stepenicama i pred samim ulazom u Damiju, uz koje i kroz koji posjetitelji
Damije moraju proi.
Otprilike na sredini zapadnog zida
nalazi se Babu'r-Rahmeh, Vrata (kapija) milosti, kroz koja se pronose
mrtvi hodoasnici i stanovnici grada
da bi im se klanjala denaza-namaz.
Nema niiega istaknutog u njihovom
izgledu to bi zasluivalo naroitu
panju i zaseban opis; potpuno slina
svim ostalim vratima sa velikim krilima, opkovanim elikom, izvanjskim
stepenicama i nekoliko natpisa skorijeg datuma.
Babu'l-Medidi ili Vrata (kapija)
sultana Abdu'l-Medida nalaze se u
34

sredini zapadnog zida; poput svoga

prolaza, nedovrena su, ali njihov sadanji izgled obeava da e sjajem
zasjeniti Babu's-Selam.
Babu'n-Nisa ili enska vrata (kapija), na istonom zidu nasuprot
Babu'r-Rahmeha, sa kojima su povezana sa Faru'l-Hader, irokom
kamenom stazom, dvije ili tri stope
ispod razine prolaza i malo izdignutom iznad sahna ili nenatkrivenog
dijela unutranjosti Damije. I konano, na junom dijelu istog istonog
zida nalaze se Babu Debrail, Vrata
(kapija) meleka Debraila.35 Svim
ovim vratima pristupa se kratkim
izvanjskim stepenicama sa ulica, kao
temelja Harema, koji su, za razliku od
Mekke, neto vii od temelja okolnih
graevina. Evnusi-posluitelji sva
vrata zatvaraju neposredno nakon
jacije-namaza, osim tokom blagoslovljenog mjeseca ramazana i u vrijeme
hadda, kada im poboni posjetitelji
plaaju znakovite iznose da bi u Damiji proveli no u namazu i promiljanju.

Kao to bi se moglo i oekivati, to ovjek vie daje, njegov se osobni ugled procjenjuje viim. Neki Indijci potroe i do 500 dolara
samo tokom prve posjete. Drugi prireuju mevlude, to jest aste
sve siromahe u i oko damije riom, mesom i slinim jelima, dok
trei kupuju rijetke i skupe darove slubenicima damije. Takva
dareljivost, meutim, u posljednje vrijeme obezvreenja svega
znakovito je urijedila.

35

Minareta ima pet, ali jedan, akejlijeh, na sjeverozapadnom uglu Damije, je sruen, te je u toku njegova
ponovna izgradnja. Minaret Babu'sSelam stoji uz istoimena vrata (kapiju): to je visoka, lijepa kula, natkrivena golemom loptom ili unjem od
pozlaene ili uglaane mjedi. Minaret
Babu'r-Rahmeh, otprilike na sredini
zapadnog zida, jednostavnije je izrade
i forme od ostalih: ima dvije galerije,
sa cilindrinim gornjim dijelom, a
natkrivena je koninim gasilom za
svijee krovom tako uobiajenim u
Turskoj i Egiptu. Na sjeveroistonom
uglu Damije nalazi se Sulejmanov
minaret, nazvan po svome darovatelju
sultanu Sulejmanu Zakonodavcu. To
je lijepo i vrsto graena i uglavnom
kamena kula, podijeljena na tri dijela:
dva donja su vieugaona, a najgornji
cilindrian, i svaki se zavrava platformom sa ograenom galerijom podignutom s namjerom zatite onih koji
se gore ispenju.
Konano, na jugoistonom uglu
Damije, pretpostavlja se na mjestu sa

Veina ovih ulaza imenovana je i reimenovana. Babu Debrail,

naprimjer, koji svoje sadanje ime duguje opem vjerovanju da je
melek upravo kroz ta vrata prolazio, poznatija su pod nazivom
Babu'l-Debr, Vrata za popravke (prekinute sree u ljubavi ili
braku). Ova vrata ne smiju se pomijeati sa Mehbet Debrail ili
prozorom u njihovoj neposrednoj blizini na istom istonom zidu,
na koji se melek sputao snosei vahj ili Objavu.

BEHAR120

33

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

kojeg je Bilal, Poslanikov mujezin, muslimane pozivao na namaz,36 uzdie se

minaret Rejsijja, nazvan tako jer pripada ruasau ili prvacima mu'ezzina.
Poput Sulejmanovog minareta, sastoji
se od tri dijela: prvi i drugi su vieugaoni, a trei, cilindrini, ukraen je poput
donja dva ograenom galerijom. Oba
potonja spomenuta minareta zavravaju ovalima od vrstog materijala, sa
kojih tre brojni drveni trougli. Sa njih
i sa galerija u dane osobitih sveanosti
i proslava, poput dolaska karavana iz
Damaska, vise uljanice pokuaj
osvjetljenja, koje su, po mom racionalistikom razmiljanju i zakljuku, poelo i porijeklo uvjerenja Medinjana u
vezi sa stupom svjetlosti kojim je okrunjen Poslanikov mezar. to se tie oblika ili veliine ova etiri minareta,
nema nikakve uniformnosti i na prvi
pogled, uprkos ljepoti i velianstvenosti, ine se pomalo bizarnim i neumjesnim. Ali, nakon nekoliko dana provedenih u Medini primijetio sam da su
mi se oi navikle na njihov izgled i mjesto, te nisam imao nikakvih problema
doista iskreno se diviti njihovim masivnim dimenzijama i proporcijama i
uzvienim formama, svakoga napose i
svih zajedno.
Svejednako nepravilni su i rivaci ili
natkrivene terase, koje okruuju
nenatkriveni dio unutranjosti Poslanikove damije. Du sjevernog zida
stajat e, kad se zavri, lijepa kolonada, niz stupova od granita, poploanim
mermerom. Istoni rivak ima tri reda
stupova, zapadni etiri, a juni, pod
kojim se nalazi i mezar, normalno i
oekivano, dublji je od ostala tri. Ovi
oslonci graevine nainjeni su od razliitog materijala: neki su od finog mermera, drugi od grubog i jednostavnog
kamena, omalterisani ili poploani, te
iscrtani najjednostavnijim bojenim
arabeskama cinober crvenom i crnom u nepravilnim zakrpama i linijama nejednake debljine. Oni se, tavie,
razlikuju i veliinom, junu kolonadu
ine stupovi oevidno vei od svih osta36

34

lih u drugim dijelovima Damije.

Teko je pronai makar dva sa
istim ili makar slinim kapitelima; mnogi nemaju podnoja, a
neki su isklesani i izraeni sa potpunim manjkom ili nepostojanjem
bilo kakvog osjeaja za lijepo.
Svoje divljenje minaretima nikako
nisam mogao prenijeti na stupove
u njihovom arhitektonskom
bezakonju nema nita vrijedno
divljenja.
Od svih spomenutih stupova
tri imaju svoje posebno mjesto u
historiji islama, zbog ega imaju i
vlastita imena koja su ispisana na
njima, a pet drugih uivaju ast
posjedovanja zasebnog naziva.
Prvi se zove el-Mukhallak, jer je,
u nekim prilikama oneien,
ien i pomazan mirisom zvanim khaluk. Nalazi se blizu Poslanikovog mihraba (Mihrabu'lNebevi), s desne strane mjesta na
koje staje imam; oznaava mjesto
odakle je, prije izuma minbera,
Poslanik, naslanjajui se na Ustuvenetu'l-Hannaneh Uplakani
stup ili Stup plaa37 obiavao
govoriti hutbu ili obraanje vjernicima petkom.
Drugi je, ustvari, trei od minbera i trei od Hudere. Zove se
Aiin stup, te svejednako Ustuvenetu'l-Kureh, Stup rijeba, jer je
Poslanik, prema svjedoenju
jedne od njegovih supruga, upravo
Aie, rekao da, kad bi ljudi znali
vrijednost ovog mjesta, rijebom
bi izvlaili red da klanjaju tu: u
nekim knjigama ovaj stup spominje se i kao muhadirski, izbjegliki stup, a drugi ga spominju i
kao el-Mukhallak, to jest namirisani.
Dvadeset lakata od Aiinog
stupa, a drugi od Hudere i etvrti od
minbera, je Stup pokajanja ili Ebu
Lubabeov stup. Ime je dobio pod sljedeim okolnostima. Ebu Lubabe je bio
stanovnik Medine, jedan od pomaga-

Bilal, mujezin, stajao je, kau muslimanski historiari, na dijelu

damijskog krova, naime na zidu. Minaret je, kao to emo objasniti u narednom poglavlju, izum skorijeg datuma.

BEHAR120

37

telja i Poslanikov drug, kau da je

prije prihvatanja islama bio Jevrej, a
prema drugima pripadnik familije
Beni Amr bin Auf plemena Aus. Njegovi srodnici ili saveznici Benu Kurej-

Pria o Uplakanom stupu je uvena. Neki prepostavljaju da je

taj stup ukopan ispod minbera; drugi njih nekolicina tvrde da
je ugraen u minber.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

38

Ovo je ime koje je plamiku dao obini

narod, koji vrsto vjeruje da su ove palme
podmlaci palmi koje je svojom rukom
sadila Poslanikova kerka. Koliko sam ja
mogao otkriti, predaja nije utemeljena, a
u starim vremenima nije bilo nikakvog
palmika unutar damije. Narod u damiji obino jede osobitu vrstu hurmi, zvanu
el-Sejhani, i kotice razbacuju naokolo;
ovu je praksu ulema otro osudila.

zeh, u vrijeme predaje Poslaniku,

uplaeni mukarci, uznemirene
ene i djeca, bacajui se i plaui
oko i po njegovim nogama, zamolili su ga da ode Poslaniku i da ga
zamoli, odnosno da se zauzme za
njih. Ebu Lubabe je obeao da e
to uiniti: u isto vrijeme, prevukao
je rukom preko svoga grla, gestom
govorei: Branite se do posljednjeg, jer ako se predate, unaprijed ste osueni. Nakon to se
pokajao zbog svojih rijei i djela,
golemim i debelim lancem svezao
se za palmino stablo na mjestu
kojega sada stoji stup, zavjetujui
se da e tu ostati svezan dok Allah
i Njegov Poslanik ne prihvate njegovo kajanje i izvinjenje to se
nije dogodilo do desetog dana njegovog samoodabranog zatoenitva, kada je izgubio glas i gotovo
oslijepio.
Manje slavan stup je Ustuvenetu's-Sarir ili Stup poljskog kreveta, na mjestu gdje je Poslanik
volio sjediti na svome jednostavnom i skromnom leaju od palminih tapova i razmiljati. Ustuvenut-i 'Ali oznaava mjesto gdje je
etvrti halifa i prvi Imam obiavao
klanjati i provoditi noi budan uz
svoga punca Allahovog Poslanika.
Ustuvenetu'l-Vufud, kao to mu
ime kae, oznaava mjesto na
kojem je Poslanik obiavao primati
izaslanike, vjesnike i emisare iz
udaljenih mjesta. Ustuvenetu'tTeheddud sada stoji na mjestu
na kojem je Poslanik, sjedei na
svojoj hasuri, provodio noi u
namazu. I konano Mekam-i Debrail, za ije drugo ime, Mirbaatu'lBair ili Stup tovarnih ivotinja,
nisam mogao pronai odgovarajue
objanjenje.
etiri rivaka ili trijema medinske
damije otvoreni su prema nenatkrivenom unutarnjem prostoru, koji je u obliku paralelograma (pravougaonika).
Jedini uoljiv i istaknut objekat u
njemu je kvadratna drvena ograda
unutar koje se nalazi komad pristojno
zalivene zemlje, zvani Baa asne
Fatime.38 Sada u njoj raste desetak

palmi, a u Ibn Dubejrovo vrijeme

bilo ih je 15. Voe sa ovih stabala
evnusi alju kao dar sultanu i islamskim velikanima; ovo voe, kao i
palme na kojima raste, obini narod
znakovito cijeni, ali ulema nema
nikakvo miljenje o njegovom znaaju. Meu palmama je i potovani i
cijenjeni ostatak sidre ili lotosovog
cvijeta (stabla), iji se rod prodaje po
nezamislivo visokim cijenama. Kroz
ogradu se prolazi malim vratima na
jugoistonoj strani, blizu zida i unutar palmika se esto ili gotovo stalno
moe vidjeti jedan evnuh: za palmik
je zaduen mudir ili glavni rizniar.
Takve bae nisu neuobiajene u
mnogim damijama, kao to se putnik koji proputuje kroz Kairo i sam
moe uvjeriti. One predstavljaju lijepu i odgovarajuu, ak poeljnu osobenost u graevinama podignutim u
svrhu oboavanja Jedinog Boga, Koji
je zastro Zemlju cvijetnim ilimima i
uinio da iz mrtvog tla iznikne drvee
koje sjenu baca. Predajama koje se
prenose od Poslanika odobrava se ibadet u baama i vonjacima.
Na jugoistonom uglu ovog ograenog prostora, pod drvenim krovom poduprtim stupovima od istog materijala, stoji Zemzem, naime Biru'n-Nebij
ili Poslanikov bunar. Moj prethodnik
tvrdi da slani ukus vode iz ovog bunara stoji na putu svetoj reputaciji. Ipak,
upueniji i ueniji ljudi rekli su mi da
je voda iz ovog bunara lagahna (zdrava, dobra) voda kao i sva ostala u
Medini injenica koja se pripisuje
njegovoj pretpostavljenoj podzemnoj
vezi sa Svetim vrelom Zemzem u
Mekki. Ostali, opet, vjeruju da se ovaj
bunar puni vodom koja izvire (ili protie) tano ispod Poslanikovog mezara:
openito, meutim, ulema ovaj bunar
ne cijeni nita vie od Bae (palmika)
asne Fatime, te ga ak ni u knjigama
ne spominju kao jedan od svetih bunara u i oko Medine.
Izmeu ovog Zemzema i istonog
rivaka smjetena je stoa ili akademija
Poslanikovog grada. U hladna jutra i
veeri cijela podruja zauzimaju predavai koji poduavaju mlade da, to
bi ugledni orijentalisti rekli, radije

BEHAR120

35

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

viu nego da pucaju.39 Nekoliko stopa

juno od palmika je pomina, drvena,
obojena platforma, oko tri stope visoka; slui za odvajanje skupa vjernika
od imama u namazu, a na sjeveroistonom uglu ograenog palmika je
eder Kanadil, veliki mjedeni svijenjak, koji upotpunjuje, naime koji je
posljednje to emo spomenuti od
unutranjosti Damije.
Nakon ovog pregleda sjenke veeri
poee se navlaiti ponad nas. Napustismo Damiju, s punim potovanjem
vodei rauna da izaemo lijevom
nogom i ne unazad jer je to sunnet ili
Poslanikova praksa, odnosno nain na
koji je on izlazio iz mekanskog Harema.
Da zakljuimo ovo dugako
poglavlje. Iako svaki musliman, uen
i prost, vrsto vjeruje da je Poslanikovo tijelo ukopano u Huderi u Medini, ne mogu se oteti sumnji da je mjesto jednako uvjerljivo kao i Crkva
svetog groba u Jeruzalemu. Treba
imati na umu da je nered uslijedio
neposredno nakon objave Poslanikovog preseljenja, jer su ljudi, kao to
se to esto dogaa, vjerovali u njegovu besmrtnost, odbili prihvatiti
vijest, pa je ak Omer zaprijetio
39

40

41

36

smru svakom ko se usudi to izjaviti.

tavie, Poslanikovo tijelo jedva da
se ohladilo kada je izmeu izbjeglica iz
Mekke i pomagatelja iz Medine izbila
prepirka u vezi naslijea: u aru koje,
prema ijaima, 'Alijevoj i Fatiminoj
kui samo nekoliko stopa dalje od
mjesta na kojem se sada nalazi Poslanikov mezar zaprijeeno vatrom, a
Ebu Bekr izabran za halifu iste veeri.
Ako iko nae razlog da se zaudi zato
mjesto posljednjeg poinka tako znaajnih osoba nisu definitivno utvrena
i utvrdiva, razloge za slino uenje
nai e i u Medini. Navest emo samo
tri razliita mjesta kojima se pritvruje ast da skrbe posmrtne ostatke
asne Fatime, iako svako moe pretpostaviti da kerka Allahovog Poslanika i
majka Imama ne bi bila poloena u
nepoznat mezar. Razlozi za moju
nevjericu su sljedei: od najranijih
dana oblik Poslanikovog mezara u
islamu nije bio poznat. Zbog toga se u
nekim islamskim zemljama mezari
prave u vidu ispupenja, a u drugim se
poravnavaju za povrinom tla. Da za to
postoji sunnet, to se ne bi dogaalo.
Izvjetaji uenih se meusobno
razlikuju. El-Samanhudi, vjerovatno
najistaknutiji autoritet, protivi se i

Damijska biblioteka uva se u velikim ormarima blizu kapije

Babu's-Selam, jedini vrijedan rukopis tu je Kur'an, etiri stope
dugaak, uvezan u drveni povez, zakatanen, kao da trai i potrebuje srebreni klju.
U muslimanskom vjerozakonu poslanici, muenici i sveti ljudi ne
umiru, nego zadravaju sve osobenosti ivih. Ulema se jo uvijek
spori u vezi sa Poslanikovim stanjem nakon preseljenja. Mnogi
tvrde da poslanici ive i ibadete u svojim mezarima jo etrdeset
dana nakon smrti; po isteku tog vremena odnose se u blizinu
svoga Stvoritelja, gdje ostaju do zvuka Israfilovog roga. Ope vjerovanje, ipak, ostavlja tijela u mezarima, ali niko se ne usuuje
rei da su sveta tijela podlona bilo kakvom propadanju. Naprotiv,
njihova lica se rumene, oi su im sjajne, a krv tee iz povreda ako
se njihova tijela na bilo koji nain otete. Islam, kao to e se kasnije pokazati, obiluje predajama i priama o starim mezarima svetih
ljudi i ehida, koji su sluajno otvoreni, u kojima su se nalazila tijela kao netom ukopana. Sada se vjeruje da je svetost nepogreiv
razlog i uvjet za to. Znakovit je sluaj erifa Ghaliba, oca trenutnog mekanskog princa. Za vrijeme svoga ivota bio je zao tiranin.
Ali, nekoliko godina poslije njegove smrti njegovo tijelo je otkopano netaknuto. Stoga je opeprihvaeno da je bio sveti ovjek i sada
se na njegovom mezaru ine dove. Vjerovatno njegova tiranija nije
utjecala na njegovu svetost. La Brinvilliers je proglaena svetom
nakon pogubljenja od strane njenog ispovjednika i naroda u cjelini; prosto, pretpostavljam, zbog obilja njenih zloina.
Nastojao sam nainiti tlocrt Poslanikove damije, jer je Burckhardta u tom naumu sprijeila teka bolest. Taj bi crte pomogao ita-

BEHAR120

pobija sam sebe. Na jednom mjestu

opisuje sanduk; na drugom izriito
kae da je ulazio u Huderu u vrijeme
kada je obnavljao Kaid-beg i da je
unutra vidio tri ukopna mjesta ali
nijedan istaknut mezar. Poslanikovo
je tijelo, uprkos vjerovanju muslimana,40 pomijeano sa prainom (najvjerovatnija opcija nakon gotovo 900
godina boravka u zemlji) ili su ga, to
je jo vjerovatnije, premjestili ijski
izmatici koji su stoljeima vodili
brigu o mezaru i Huderi. Konano,
nemam drugog rjeenja nego se osloniti na zasljepljujuu priu o Poslanikovom mezaru, aktualnu stoljeima
unazad, u koju se jo uvijek vjeruje
meu slugama i uvarima evnusima
koji su morali znati za njenu pozadinu, kao sveenikom sjaju namijenjenom da sakrije nedostatak.
Ovim zakljuujem temu, preputajui dalje istraivanje budunosti i
istraitelju sa vie sree i umjenosti.
Gore navedenim rijeima nije mi bila
namjera da izazovem sumnju na ustanovljene historijske injenice. Ali, gdje
sumnja u priu ishodi iz popularnih
injenica, ovjekovo znanje o vlastitim manirima ui nas da sve posmatramo blagonaklonjenijim oima.41

telju dajui mu jasniju zamisao o glavnim spomenutim mjestima,

iako joj se, u odreenim pojedinostima i sitnicama, ne bi trebalo
potpuno vjerovati. Neki od mojih papira i skica koje sam, iz predostronosti drao meu lijekovima, nakon to sam ih prethodno iscijepao na etvrtaste komade, obiljeavajui ih brojevima i paljivo ih
smotavi potom, oteeni su nakon to se jedna boica razbila i izlila. Tlocrt Medine unekoliko se razlikuje od Burckhardtovog. Za nas
koji smo bili tamo nita nije smjenije i besmislenije od vienja Svetog grada koja su objavljena u tampanim izdanjima nekih popularnih djela, iako iz ptiije perspektive predstavljaju zanimljivo
vienje i ugao gledanja. Preziru bilo kakve odnose i udaljenosti,
poput kineskih crtea slikarski su iznimno drski i bezobrazni;
Harreh ili greben u prvom planu izgleda da je 200 jardi, umjesto tri
ili etiri milje, daleko od grada. Grad liavaju njegovoga predgraa
el-Menekheh kako bi prikazali gradske zidine, izostavljaju utvrdu i
palmovike i bae sjeverno i juno od grada, uveavaju damiju,
gotovo dvadeset puta, naglaavajui time njen ugled i predstavljaju
je kao da zauzima cijelo sredite grada, umjesto malog ugla u jugoistonoj etvrti. Prikazuju, simetrije radi, kule samo na uglovima
zidina, umjesto njihovom cijelom duinom, a u jedno polje smjetaju sve istaknute osobenosti reljefa, kako one iza umjetnikovih lea
tako i one sa njegovih strana te i ono to stoji ispred njega. To je sluaj, naprimjer, kod turskih litografa. U Mekki, neki Indijci izdravaju se slikanjem Svetih harema; njihova djela su prava istonjaka mjeavina tlocrta i perspektive, nacrtane perom i mastilom i
oslikane najivljim bojama groteskno ali znakovito bolje nego svi
pokuaji europskih umjetnika zajedno.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Poglavlje XVII

Ogled (esej) o historiji

Poslanikove damije
Ibn Abbas prenosi svijetu da, kada
se 80 osoba iz Nuhove porodice i familije iskrcalo sa lae, nastanili su se na
mjestu udaljenom 10 (dana) hoda i 12
parasanga42 (36 do 40 milja) od Babela
ili Babilona. Tu su se uveali i umnoili i proirili u mono carstvo. Kasnije,
pod vladavinom Nemruda, sina Kanaana, sina Hema, zanemarili su oboavanje istinitog Boga: udom su raspreni u udaljene dijelove svijeta, te
nadalje jezikom kojim su neko govorili podijeljeni na 72 razliita jezika.
Pleme po imenu Evlad em bin
Nuh (potomci emovi) ili Amalikah i
Amalik, po svome pretku Amlaku bin
Erfakhad bin em bin Nuhu, nadah42

nuto je znanjem arapskog jezika:

naselili su se u Medini i bili su prvi
koji su obraivali zemlju i sadili palme. Protokom vremena ovaj narod
proirio se du cijelog pojasa izmeu
hidaskog mora (Crvenog mora) i
Omana (sjeverozapadnog dijela Indijskog okeana) i postali su preci Debebire (tirana ili divova, koji su se borili protiv Izraelaca u Palestini) iz Sirije, kao i egipatskih faraona. Kod tih
Amalika, kao pravih predstavnika naroda svoga vremena, u periodu od 400
godina nisu se vidjela posmrtna nosila, niti se u njihovim gradovima uo
pla oaloenih ena.
Posljednjeg kralja Amalika Arkam
bin el-Arkama, prema veini autora,
ubila je vojska potomaka Izraelovih
koju je poslao Musa nakon izlaska, sa
izriitom zapovijeu da oiste Mekku
i Medinu od nevjernika. Sva plemena

U istonjakoj geografiji parasang jo uvijek, kao i u Plinijevo vrijeme, uveliko varira, od

1.500 do 6.000 jardi. Kapetan Francklin, ije se miljenje prihvata kao pouzdano, usvaja
ga (tokom svoga proputovanja kroz Perziju) kao mjeru u iznosu od oko etiri milje (Preface, Ibn Haukal, Sir Gore Ouseley).

su unitena, uz izuzetak ena, djece i

mlaih ljudi kraljevske familije, ija je
izvanredna ljepota navela osvajae da
ih potede do dolaska poslanika
(Musaa) i njegove presude. Kada se
vojska vratila, Musa je ve preselio
(umro), a narod im je zamjerio i prigovarao to su prekrili njegovu izriitu
zapovijest. Vojnici, neradi ivjeti sa
svojim narodom nakon prijekora koje
su im uputili, vratili su se u Hidaz i
tu se nastanili.
Muslimanski autori se slau da je
nakon Amalika Benu Izrael vladao
Svetom zemljom Arabije, ali se historiari ne slau oko razloga i uzroka
njihove emigracije. Prema nekima,
kada se Musa vraao sa hodoaa u
Mekku, mnotvo njegovih sljedbenika, vidjevi u Medini obiljeja grada
koji e, prema Tevratu ili Petoknjiju
uti rijei posljednjeg Poslanika, naselili su se tu, a pridruili su im se
beduini iz susjedstva koji su se pokoravali Musaovom vjerozakonu. Ibn
ejba takoer tvrdi da, kada su Musa
i Harun krenuli iz Mekke prema sje-

BEHAR120

37

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

veru, u strahu od nekih Jevreja koji su

ivjeli u Medini, nisu se usudili ui u
grad, nego su svoje atore postavili na
brdu Uhud. Harun je bio na samrti, te
je Musa iskopao mezar i rekao: Brate,
tvoj as je doao! Okreni svoje lice
prema buduem svijetu! Harun je
uao u mezar, ispruio se u njemu i
istoga trena preselio. Nakon toga ga je
jevrejski poslanik i vjerovjesnik prekrio zemljom i krenuo prema Obeanoj zemlji.43
Ebu Hurejre tvrdi da su se Benu
Izrael nakon dugog lutanja nastanili
u Medini jer su, protjerani iz Palestine upadom Bukhtu'n-Nesra (Nebuchadnezzar) u svojim knjigama nali
da e se posljednji Poslanik pojaviti u
gradu nada svim gradovima u Arabiji,44 zvanom Zat-i Nahl ili mjesto palmika. Neki od potomaka Harunovih
zauzeli su ovaj grad, drugi su se
naselili u Hajberu i njegovoj okolini,
gradei Utum ili kvadratnu, kamenu
utvrdu ravnog krova za ivot i odbranu. Svojim su potomcima ostavili
zapovijest da Poslanika Muhammeda
prime na najljepi nain, ali je Allah
otvrdnuo njihova srca na njihovu
tetu. Poput magaraca, okrenuli su
svoja lea Allahovoj milosti, i posljedino, iskorijenjeni su iz ove zemlje.
Tarikh Tabari tvrdi da, kada je
Bukhtu'n-Nesr, nakon to je razorio
Jeruzalem, napao i porazio kralja
Egipta, koji je pruio utoite ostacima kue Izraelove, progonjeni bjegunci krenuli su prema Hidazu,
naselili se u okolini Jesriba, gdje su
osnovali nekoliko gradova: Hajber,
Fadak, Vadiu'l-Subu, Vadiu'l-Kura,
Kurejzeh i brojne druge. ini se da
su, prema tvrdnjama veine historiara, Jevreji u to rano doba kolonizirali ili istisnuli, naime zamijenili
43

44

45

38

Amalike u Medini.
Na koncu, Izraeliti su zanemarili
oboavanje samo jednog Boga, Koji je
protiv njih podigao arapska plemena
Aus i Hazred, pretke savremenih
Ensarija. Oba ta plemena pritvrivala su uzajamno srodstvo, a Jemen kao
zemlju svoga porijekla. Okolnosti njihove migracije (iz Jemena) opisuju se
na sljedei nain. Potomci Jereba bin
Kahtan bin alik bin Erkfakhed bin
em bin Nuha, roaka Amalika, u
blagostanju su naselili zemlju u junoj
Arabiji. Njihov utjecaj, odnosno vlast,
protezala se na dva mjeseca putovanja
od nasipa Mareb,45 u blizini savremene prijestolnice Jemena sve do Sirije,
a o njihovoj gostoljubivosti i gostoprimljivosti, te o plodnosti i izdanosti
njihove zemlje priaju se gotovo nevjerovatne prie. Kao i obino, blagostanje je izmijenilo njihova srca. Molili su
Gospodara da ih oslobodi problema
golemog carstva i dunosti gostoprimlja umanjenjem njihove imovine. Kao
posljedica njihove bezbone i nezahvalne zamolbe dola je uvena Iramska poplava.
Glavni potomci Kahtan bin Saba,
jedna od vladajuih familija u Jemenu
bila je Emru bin Emin Ma'l-ema,
zvana el-Muzejkejh, zbog toga to je
na komadie isjekao svu odjeu koju je
neko nosio. Njegova supruga Tarikah
Himyariah, vjeta u proricanju, predvidjela je fatalni dogaaj i upozorila
svoga supruga, koji se, nerad da napusti svoje pleme bez objanjenja, dosjetio sljedeeg lukavstva. Zapovijedio je
svome usvojenom sinu, siroetu, da se
posvaa s njim, te da ga i udari u lice
na gozbi na kojoj su bile prisutne najuglednije osobe cijelog carstva. Sramota zbog tog prizora osigurala mu je
izgovor za prodaju sve svoje imovine, u

Opisujui Uhud, imao sam priliku ukazati na Harunovu kupolu,

koja se nalazi na najviem dijelu. Neki uenjaci vjeruju da je
Harun ukopan na tom mjestu; meutim, njegov mezar, pod
malom kamenom kupolom, nalazi se na planini Hor na Sinajskom poluotoku i mjesto je brojnih zijareta hodoasnika.
Treba imati na umu da muslimanski geografi naziv Arabija izvode iz naziva zemlje u okolini Medine.
Podizanje ovog nasipa pripisuje se Lukmanu Starijem (iz plemena Ad) i Sabi bin Jeddebu. Popustio je, prema nekim, pod teinom poplave; prema drugima, udesno su ga potkopali pacovi.

BEHAR120

pratnji svojih 13 sinova sve mu je

rodila jedna supruga Tarikah i drugih pripadnika plemena, Amru iselio
prema sjeveru. Mala skupina, na taj
nain spaena od jemenskog potopa
predodreena je za praroditeljstvo
pomagatelja Allahovog odabranog
Poslanika.
Amruova djeca razila su se po
razliitim dijelovima Arabije. Njegov
najstariji sin Salabeh bin Amru odabrao je Hidaz, nastanio se u Medini,
tada u rukama bezbonih Benu Izraela, a njegovo su potomstvo plemena
Aus i Hazred. Vremenom, nove prido-

Ueni indijski ejh zamijenio je arapsku rije jurad (veliki mi ili

pacov) za dered, skakavac, te je po njemu zid popustio pod bar i
Malakh, teinom skakavaca! Nijedan dogaaj iz historije paganske Arabije nije poznatiji ili pouzdaniji od ovoga, uprkos pretjerivanju u detaljima nasip (brana) bila je, kau, etiri milje duga i
etiri iroka a u vezi sa njenim poputanjem priaju se udesne prie. Njene ruevine nedavno je obiao M. Arnaud, francuski
putopisac, koji je o svome otkriu, godine 1845., obavijestio
French Asiatic Society.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

lice Allah je uinio sredstvom kazne

neposlunim Jevrejima. Od potonjeg
naroda, plemena Kurejzeh i Nazir pritvrivala su odreena zemljina
prava (uvena u Europi) prilikom svakog vjenanja Arapa. Aus i Hazred,
nakon to su neko vrijeme trpili uvrede i ponienja, na koncu su se obratili
jednom od svojih roaka koji se,
nakon to se izvorna familija rasula,
naselio u Siriji. Ebu Dubejlah je, na
poziv svojih srodnika, podigao vojsku i
krenuo prema Medini, branei i svetei ast svoje krvi, te unitavajui jevrejsku silu, koji su od toga trenutka
postali Mawali ili arapski podanici.
Jedno vrijeme su plemena Aus i
Hazred, slobodni od neprijatelja, ivjela u miru i skladu. Na koncu su se
ipak smrtno zavadili i meusobno se
borili u bratoubilakim sukobima, sve
do vremena dolaska Allahovog Poslanika, koji je izdejstvovao i uspostavio
mir meu njima. To se ipak nije dogodilo prije nego je pleme Hazred u

bitki kod Buasa (oko 615. godine)

odluno poraeno od strane Ausa.
Isto tako, prenosi se, u skladu sa
tvrdnjama o predodreenosti Medine,
da je, gotovo tri stoljea prije Ebu Dubejlahove opsade grada, Tobbau'l-Esgher na zahtjev plemena Aus i Hazred
krenuo prema sjeveru, s namjerom da
kazni Jevreje; ili, prema drugima, na
zahtjev Jevreja da se osvete Ausu i Hazredu. Nakon zauzimanja grada ostavio je jednog od svojih sinova kao upravitelja, a osobno krenuo dalje s namjerom da osvoji Siriju i Irak.
Obavijeten da su stanovnici Medine izdajniki ubili svoga novog namjesnika, a njegovog sina, ogoreni Tobba se vratio i napao grad; kada je njegov konj ubijen pod njim, zakleo se da
nikada nee napustiti tabor prije nego
ga sravni sa zemljom. Na to su mu prila dva jevrejska sveenika Ka'ab i
Essejd i obavijestili ga da nije u moi
niti jednog ovjeka da uniti ovaj grad,
jer ga uva Allah, navlastito, kao to

njihove knjige dokazuju, kao i za utoite Svoga Poslanika, Isma'ilovog potomka.

Tobba je primio judaizam. Vodei
sa sobom 400 sveenika napustio je
Medinu, hodoastio Ka'abu u Mekki
koju je prekrio sjajnim pokrovom; nakon to je sagradio kuu za oekivanog Poslanika, vratio se u svoju prijestolnicu u Jemenu gdje je ukinuo idolopoklonstvo iskuenjem vatrom. Prema svojim gostima, sveenicima, odnosi se sa osobitom panjom, a na svojoj samrtnikoj postelji napisao je sljedei etverostih:
Svjedoim za Ahmeda da on je
uistinu Poslanik Allaha, Stvoritelja
dua.
Da se moje vrijeme protegne do njegovog vremena, bio bih mu vezir i
roak.
Potom, peatei komad papira na
kojem je ovo ispisao, predao ga je visokom sveeniku, sa najozbiljnijim nalogom da pismo, ako bude u prilici,
preda u ruke Velikog Poslanika, te da
se, ako se on ne pojavi u njegovo vrijeme, ovaj zadatak ima prenositi sa
generacija na generaciju dok ne stigne
do osobe kojoj je pismo namijenjeno.
Kua koju je on sagradio u Medini predata je na upotrebu sveeniku iji su
potomci Ebu Ejjub Ensari, prva osoba
preko ijeg praga je Poslanik zakoraio
po okonanju hidre. Ebu Ejjub je
takoer bio zaduen i za Tobbino pismo, tako da je nakon tri ili etiri stoljea ono stiglo na svoje odredite.
Medina je uvijek bila naklonjena
Poslaniku.46 U poetku svoje misije
izaslanici plemena Benu Abdu'l-Ehel
iz ovoga grada doli su u Mekku kako
bi sklopili ugovor sa plemenom Kurej, a Poslanik je njihovu posjetu
iskoristio da ih upozna sa islamom.
46

Zanimljivo je da je Abdullah, otac Allahovog Poslanika, preselio i ukopan u Medini, te da je mezar njegove majke Amine u
mjestu Abva, na putu prema Medini.
Ovdje je, takoer, Poslanikov pradjed Haim oenio Selmu el-Mutadallijeh, a prije
toga je bio oenjen Uhejhom iz plemena
Aus. ejba, opepoznat kao Abdu'l-Muttalib, Poslanikov djed, bio je Selmin sin i
odrastao je u Medini.

BEHAR120

39

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Njegove rijei podraao je Ajjas bin

Ma'az, mladi iz plemena, a usprotivio im se predvodnik izaslanstva, te
su se kuama vratili ne priklanjajui
se nijednoj strani. Ubrzo potom veliki
broj pripadnika plemena Aus i Hazred doli su na hodoae u Mekku.
Nakon to je Poslanik progovorio, u
njegovim rijeima prepoznali su osobu
koju su Jevreji tako dugo oekivali, te
su mu se zavjetovali na vjernost u
dogaaju islamskoj historiji poznatom
kao prvi zavjet na vjernost.47
Nakon to se est osoba koje su se
tu i tako zavjetovale na vjernost vratile u svoj grad, o dogaaju se poelo
nairoko priati, te su dogaaj napose
i pria o njemu bili uzrok da naredne
sezone hodoaa 12 ili, prema drugima, 40 osoba, koje je predvodio Es'ad
bin Zara(r)eh, u drutvu prvih medinskih muslimana, na istom mjestu da
drugi zavjet na vjernost. Poslanik je
sa njima poslao Musaba bin Umejra,
Mekanca, sa zaduenjem da ih poduava Kur'anu i vjerskim obavezama,
koje su u to vrijeme podrazumijevale
samo potvrivanje Boijeg jedinstva i
namaz. U Medinu su stigli u petak,
kada je taj grad prvi put svjedoio javnom ispoljavanju islama.
Nakon izvjesnih protivljenja Musab je imao sreu da je islam prihvatio
neak Asada bin Zararaha, prvaka
plemena Aus, Sa'ad bin Ma'az, ije je
protivljenje islamu bilo jedno od najeih zabiljeenih. On je uspio uvjeriti
svoje pleme Benu Abdu'l-Ehel da
prekine sa oboavanjem kipova te da
se javno i svesrdno prikloni islamu.
Naredne hodoasnike sezone Musab
je sa novim muslimanima, neki kau
njih 70, drugi opet 100, krenuo iz
Medine prema Mekki da obave hodoae; tu je svoje drugove predstavio
Allahovom Poslaniku, u pono, na
mjestu u blizini Mine. Poslanik Muhammed im je govorio o njihovim du47

48

40

nostima prema Allahu i prema njemu

kao Njegovom Poslaniku, osobito insistirajui na potrebi borbe protiv bezvjerja. Oni su se branili starim ugovorima o miru i nenapadanju sa Jevrejima Medine, a izrazili su i zebnju da bi
ih Poslanik mogao osramotiti pred njihovim saplemenicima i prijateljima,
odbaciti ih i okrenuti se vjeri svojih
saplemenika Kureja. Poslanik ih je,
smijeei se, utjeio uvjeranjem da je
on uz njih, tijelom i duom, zauvijek.
Potom su ga upitali kakvu nagradu
mogu oekivati u sluaju da poginu.
Odgovorio je: Bae pod kojima rijeke
teku odnosno dennet.
Potom, uprkos savjetu Abbasa,
Muhammedovog amide, koji je bio
jedan od najglasnijih zagovornika
odbacivanja ugovora, oni su zatraili
od Poslanika da prui svoju ruku, na
koju su se zavjetovali na vjernost, to
je ostalo upameno kao veliki zavjet
na vjernost. Nakon to ih je dodatno
utjeio kur'anskim ajetom kojim im se
jami dennet, Poslanik je svoje sljedbenike podijelio u 12 skupina, imenujui svakoj skupini predvodnika,
poslao ih je njihovim kuama. Odbacio je ponudu jedne od strana naime, da pobije sve idolopoklonike koji
su doli na hodoae govorei da od
Allaha nije primio takvu zapovijest. Iz
istog razloga odbio je i poziv da posjeti Medinu, koja je bila sredinji cilj njihove misije, a potom se s ljubavlju
oprostio od njih.
Dva i po mjeseca nakon netom opisanih dogaaja Muhammed je primio
objavu da je Medina u Hidazu predodreeno utoite. U oekivanju konane zapovijesti, jer osim mjesta vrijeme mu nije bilo objavljeno, poslao je
svoje prijatelje, meu kojima Omera,
Talhu i Hamzu, ostavljajui uza se
Ebu Bekra i 'Alija. Pojedinosti preseljenja, tog sudbonosnog dogaaja za
islam, isuvie su dobro poznate da bi

Bejatu'l-Akabat el-'ula, nazvan tako jer se ovaj dogaaj zbio na

mjestu zvanom el-Akabeh, planinski put, blizu Mine. Na tom
mjestu je kasnije podignuta damija kako bi se dogaaj i mjesto
dostojno obiljeili.
Ime ove ivotinje, prema nekima, bilo je el-Kesva, ona iji su
vrhovi uiju podsjeeni; prema drugima el-Deda'a, sakata po
uhu, u ruku, po nosu ili usni. Poslanik je kupio za 800 dirhema

BEHAR120

ih na bilo koji nain ovdje trebalo dalje

obrazlagati; osim toga, ti dogaaji prije spadaju u domen ope hostorije islama, nego Medine napose.
Poslanika Muhammeda je u Medinu dopratio Burejdet el-Eslemi i 80
ljudi iz njegovog plemena, kojima su
Kurejije ponudile 100 kamila za hvatanje i predaju bjegunaca. Ali Burejdet, nakon to je sasluao njihove
uvjete, sluajno je poeo razgovor sa
Muhammedom; im je uo ime svoga
sagovornika, potvrdio je svoju pripadnost islamu. Potom je za Poslanika
nainio zastavu zakaivi svoj razmotani turban za vrh koplja i nestrpljivo
upitao koja e kua biti poaena prisustvom Allahovog odabranog roba.
Pred kojom, odgovorio je Poslanik,
ova kamila stane,48 njoj je zapovijeeno da me tamo odvede. Na posljednjem mjestu na kojem je kamila
stala Poslanik je ugledao i sreo se sa
nekim od svojih sljedbenika koji su se
vraali sa trgovakog putovanja u Siriju; obukli su njega i njegovog saputnika Ebu Bekra u bijelu odjeu,
zbog ega su, kae se, neki ljudi u Kubi pomijeali njih dvojicu, iskazujui
znake potovanja rezervirane samo za
Allahovog Poslanika potonjem. Muslimani Medine imali su obiaj da svakoga jutra odlaze na oblinje uzvisine,
iekujui Allahovog Poslanika, a kada bi sunce postalo prejako, vraali su
se svojim kuama. Jednoga dana, oko
podneva, Jevrejin koji je izdaleka uoio pratnju upozorio je na to najbliu
skupinu Ensarija ili pomagatelja iz
Medine da se Poslanik pribliava gradu. Oni su dograbili svoje oruje iz
kua i pohitali mu u susret.
Poslanikova kamila je stigla do
sredita tada cvjetajueg grada Kube.
Potom je iznenada kleknula, i od tada
se to tlo smatra posveenim; u to vrijeme bio je to otvoren prostor, koji je
pripadao, kau, Ebu Ejjubu Ensariju

dan prije preseljenja iz Mekke u Medinu od Ebu Bekra, koji je

gajio dvije ivotinje iz svoga vlastitog stada. Kamila mu je ponuena kao poklon, ali je on to odbio insistirajui da plati njenu cijenu, jer je, kau muslimanski pravnici, bio u Allahovoj misiji, te
stoga nije mogao prihvatiti pomo od ljudi. Prema M.C. de Percevalu, Poslanik je sa lea el-Kese odrao svoj uveni govor na Arefatu 8. marta 632. godine.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

koji je imao kuu u neposrednoj blizini zemlje plemena Benu Amr bin Auf.
Taj dogaaj zbio se prvog dana u
nedjelji, 12. rebiu'l-evvela (28. juna
622. godine),49 prve godine po hidri
(A.H.): zbog ega se ponedjeljak, svejednako dan Poslanikovog roenja,
poetka objave i preseljenja na budui
svijet Allahovog Poslanika, u islamu
smatra osobito poaenim danom.
Nakon zadravanja u trajanju od
dva dana u kui Kulsum bin Hadmeh
u Kubi i poetka gradnje prve damije
na mjestu gdje je njegova kamila kleknula, Poslaniku se pridruio i 'Ali, koji
je ostao u Mekki s namjerom da vrati
49

Openito se pretpostavlja da je Poslanik

iz Mekke krenuo prvog dana istog mjeseca, u petak ili ponedjeljak. Ovo neslaganje pojavilo se iz injenice da je Poslanik
svoju kuu u Mekki napustio u petak,
proveo tri dana u peini na brdu Sevr i
konano krenuo prema Medini u ponedjeljak, to je, prema muslimanskim uenjacima, prvi dan hidre. Ali, muslimanska era poinje 1. muharrema, prema
dogovoru nainjenom 17 godina nakon
preseljenja, u vrijeme halife Omera, uz
slaganje i odobrenje Imama 'Alija.

odreene stvari i dragocjenosti povjerene Poslaniku na uvanje. Saekali su

jo tri dana; u petak, izjutra (16.
rebiu'l-evvela 1. godine po hidri, naime 2. jula 622. po Isau), u svitanje,
Poslanik je uzjahao svoju kamilu Kesvu i u drutvu velikog broja naoruanih Ensarija, koji su ili pjeice i na konjima, krenuo prema gradu. U vrijeme
namaza zaustavio se u vadiju ili dolini
u blizini Kube, na mjestu na kojem se
danas nalazi Mesdidu'l-Dumu'eh,
obavio namaz i odrao rjeit govor. Potom je ponovo uzjahao. Brojni ljudi su
se okupili da bi mu ponudili svoje gostoprimstvo, blagoslovio ih je, molei ih
da stanu kraj puta, objavljujui da e se
el-Kesva zaustaviti na njoj obznanjenom mjestu. Potom je krenuo prema
mjestu na kojem sada stoji Poslanikov
minber. Tu je kamila kleknula, a jaha
objavio: Ovo je nae mjesto, ako je Svemogui Allah zadovoljan!
Sjahujui sa el-Kesve, rekao je: O
Gospodaru, dopusti mi da sjaem
dobrim sjahivanjem, a Ti si najbolji
od svih (koji uzrokuju sjahivanje)!
Uto je kamila ustala bez iije zapovijesti, uinila nekoliko koraka, a potom

se, prema nekima, vratila i sjela na

mjesto na kojem je prethodno sjedila;
a prema drugima, kleknula je pred
vratima Ebu Ejjuba Ensarija, ija je
kua tada bila najblia mjestu na
kojem se kamila zaustavila. Potomci
jevrejskog visokog sveenika iz vremena Tobba, uz Poslanikovo doputenje,
skinuli su prtljag sa kamile i unijeli
ga u kuu. Potom je nastupilo veliko
slavlje. Abesinci su istupili naprijed i
plesali sa kopljima. Djevojke plemena
Benu Neddar zapjevale su i udarile
u svoje kudume. A i sve ostale ene
Ensarija slavile su prodornim kricima
sretni dogaaj; u meuvremenu,
mukarci, mladi i stari, slobodni ljudi
i robovi, uzvikivali: Allahov Poslanik
je doao! Allahov Poslanik je s nama!
Allahov Poslanik je zamolio Ebu
Ejjuba i njegovu suprugu da se presele u gornji sprat kue, zadovoljavajui
se skromnijim prizemljem. Uinio je
to radi pogodnosti primanja posjeta
bez uznemiravanja porodice kod koje
se uselio, ali gospodar kue bio je vie
nego uznemiren. Njegova brojna sjeanja o Poslanikovom nainu ishrane i
kunim navikama, osobito njegovom
BEHAR120

41

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

izbjegavanju praziluka, crnog i bijelog

luka,50 detaljno su zabiljeili muslimanski autori.
Nakon sedam mjeseci, vie ili manje, provedenih u Ebu Ejjubovoj kui,
Poslanik, sada sa svojim enama i porodicom, sagradio je, uz Damiju, kue ili radije sobe za njihov smjetaj.
Zemljite su mu prodali Sahal i Suhejl, dvoje siroadi iz plemena Benu
Neddar, plemenite familije plemena
Hazred. Nedugo potom neki Hariset
bin el-Nu'uman poklonio je Poslaniku
sve svoje kue u okolini Damije. U to
vrijeme kue Arapa bile su nainjene
od okvira od jarida ili palmovih tapova, prekrivene tkaninom od kamilje
dlake, a zastor od slinog materijala
postavljan je umjesto vrata. Bogatije
su imale zidove od nepeene cigle, a
krovove od plaminog lia preko kojih
je nanoen malter od blata ili ilovae.
Takve su bile i kue Poslanikove obitelji. Veina kua podignuta je sa sjeverne i istone strane Damije, prema
zapadu je ostao otvoren prostor, a
vrata su vodila u prostor za obavljanje
namaza. Vremenom svima je, osim
Ebu Bekru51 i 'Aliju, zapovijeeno da
zatvore vrata, pa je ak i Omeru
uskraena mogunost da zadri prozor prema unutranjosti Damije.
Tada su Jevreji Medine, uvrijeeni
ponaanjem Abdullaha bin Seleme,
njihovog najuenijeg sveenika i potomka patrijarha Jusufa koji je prihvatio muslimanski vjerozakon, poeli
kovati plan protiv Allahovog Poslanika.52 Predvodili su ih Hadd bin
Akhteh i njegov brat Jesir bin Akhteh,
a pridruili su im se mnogi pripadnici
plemena Aus i Hazred. Dogaaji koji
e uslijediti pripadaju domenu arapske historije.
Allahov Poslanik je posljednjih 10
godina svoga ivota proveo u Medini.
Preselio je u ponedjeljak, neki kau u
devet prijepodne, drugi u podne, trei
malo kasnije, 12. rebiu'l-evvela 11.
50

51

42

godine po hidri. Dok su njegova porodica i drugovi raspravljali gdje bi trebao biti ukopan, 'Ali je rekao u Medini, a Ebu Bekr u Aiinoj sobi, navodei rijei Allahovog Poslanika da se
poslanici i ehidi uvijek ukopavaju na
mjestu na kojem presele. Poslanik je,
kau, poloen pored kreveta na kojem
je pustio duu, a 'Ali i dvojica sinova
Abbasovih iskopali su mezar. Sa okonanjem ovozemaljskog ivota Allahovog Poslanika prestaje i zanimanje za
Medinu ili radije usredsreuje se na
historiju Damije napose. Od tada je
grad prelazio iz ruke u ruku halifa,
mekanskih erifa, istanbulskih sultana, vehabija i Egipana. Sada je povjeren sultanu, ija vlada poinje da vjeruje da, u vrijeme kada je vjerski presti na maloj cijeni, titula velikih
hanova, sluga Svetih harema, kota
isuvie. Kako smo ve primijetili,
Turci se sada trude ostvariti i osigurati uvjete za svoj ostanak u Hidazu
stalnim vojnim prisustvom u svim
oblastima, te prisustvom starjeina,
nedoraslih zadatku upravljanja
nemirnog i neposlunog naroda. Novana sljedovanja plaaju se samo djelimino, a nema nikakvih izgleda da
se situacija popravi u dogledno vrijeme. Vjerovatno je samo briga za vlastite interese ono to spreava narod
od masovnog ustanka, te preuzimanja
sudbine u svoje ruke i oslobaanja
zemlje. uo sam, iz pouzdanih izvora,
da vehabije jedva ekaju taj dan kada
e biti u prilici ponovo uzeti oruje i
oistiti zemlju od neistoe u vidu srebra i zlata.
Mesdidu'n-Nebij ili Poslanikova
damija druga je po znaaju u islamu,
te druga, a prema nekima, prva po
ugledu i dostojanstvu, u istoj ravni sa
Ka'abom napose. Podignuta je oko
mjesta na kojemu je kamila el-Kesva
po nebeskoj zapovijesti kleknula. U to
vrijeme ovo podruje bilo je palmovik i
mirbad, odnosno mjesto na kojem se

Poslanik nikada nije jeo ovo povre iznimno jakog mirisa zbog
razgovora sa melekima; svojim je sljedbenicima dopustio da ga
jedu, osim kada izlaze pred njega, ulaze u damiju ili u drutvo.
Poboni muslimani jedu luk, ali u malim koliinama. Neke sljedbe, poput vehabija, smatraju ga gadnim i potpuno ga odbijaju.
Neki kau da Ebu Bekr nije imao kuu blizu damije, ali da je,

BEHAR120

52

hurme sue. Poslanik je navlastito zapovijedio da se ovdje podigne ibadethana, poslavi po mladie kojima je
zemlja pripadala i neke Ensarije ili
pomagatelje, koji su bili njihovi staratelji; oni su mu zemlju ponudili na
dar, bez ikakve nadoknade, ali je on
insistirao da je otkupi, plaajui znakovito vie nego to je bila njena stvarna vrijednost. Nakon poravnavanja
tla i sjee palmi osobno je postavio
temelje za Damiju.
U to vrijeme jednostavnosti damijski zidovi bili su nainjeni od grubog kamena i nepeene cigle: grede od
palmi koje su tu rasle podupirale su
krov od palmovih grana, za koji je
melek Debrail donio zapovijest da ne
smije biti vii od sedam lakata, to je
bila izvorna visina Musaovog hrama.
Svi ukrasi bili su strogo zabranjeni.

ope je miljenje, imao nekoliko kua, jednu u etvrti el-Bakia,

drugu u viim dijelovima Medine, te kuicu izmeu sadanjih
damijskih vrata Selam i Rahmeh.
Jasno je iz navednog da su tih dana Jevreji Arabije bili uzbueni,
oekujui pojavu njihovoga Mesije, te da je Poslanik islama osoba
koja je dola da upotpuni Musaov vjerozakon.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Ensarije ili stanovnici Medine i muhadiri ili izbjeglice iz Mekke nosili su

graevinski materijal na rukama iz
okoline mezarja Bekija, blizu Ejjubovog bunara, sjeverno od mjesta gdje
sada stoji Ibrahimova damija, a
Poslanik im je osobno pomagao u
radu, podstiui ih rijeima: O Allahu! Nema dobra osim dobra budunosti, pa, smiluj se na moje pomagatelje
i moje izbjeglice!
Duina Damije od sjevera prema
jugu je 54 lakta, a irina 63, i bila je sa
svih strana, osim sa zapada, opkoljena kuama. Sedamnaest mjeseci
nakon preseljenja iz Mekke u Medinu
53

54

ljudi su se u namazu okretali prema

sjevernom zidu. Nakon toga, novom
objavom, okrenuli su se u pravcu Mekke, prema jugu: tom prilikom je melek Debrail osigurao vienje Ka'abe
kroz zidove i preko daljine kako muslimani ne bi imali problema u orijentaciji prema tom svetom mjestu.
Nakon zauzimanja Hajbera 7. godine (A.H.), Poslanik i prva trojica njegovih nasljednika obnovili su Damiju,
ali muslimanski historiari to ne smatraju drugim utemeljenjem ili osnivanjem. Poslanik je osobno postavio prvu
ciglu, a Ebu Hurejre tvrdi da ga je osobno vidio kako nosi gomile graevin-

Mihrab i minaret svoje postojanje duguju vremenu vladavine Velida, graditelja tree damije. U to doba muslimani su putovali irom
svijeta upoznajui se sa lokalnim umjetnostima svih podruja; stoga nije bez pameti injenica da ih Hindusi krive za pozajmicu njihova dva najznaajnija simbola i njihovo pretvaranje u luk i kulu.
Kao i obino, postoje odreene sumnje u vezi sa ovim mjestom. Tkaninom ga je natkrio halifa Osman ili, prema drugima, el-Mu'avija,
koji ga je, uplaen pomraenjem sunca na svoju zamisao da ga prenese u Damask, postavio na novi okvir, uzvisio jo est stepenika
iznad zemlje. Halifa el-Mehdi elio je minber podii za jo est stepenika, ali mu je to zabranio Imam Malik. Abbasidi su zamijenili
minber, a od Poslanikove stolice napravili eljeve, koji su se uvali

skog materijala na svojim prsima. Halife su, naizmjenino, postavljali cigle

to je mogue blie cigli koju je postavio Poslanik i pomagali mu u zidanju
damijskih zidova. El-Tabrani prenosi
da je jedan od Ensarija imao kuu na
mjestu koje je Poslanik elio ukljuiti
u damijski prostor, vlasniku je zauzvrat obeano mjesto u dennetu, to je
on ljubazno odbio, izgovarajui se svojim siromatvom. Njegova isprika je
prihvaena, te je Osman, nakon to je
kuicu otkupio za 10.000 dirhema,
predao Poslaniku u zamjenu za nagradu obeanu prethodnom vlasniku.
Damija je sada kvadrat od 100
lakata. Poput prethodne graevine,
imala je troja vrata (kapije): jedna na
junom zidu, na mjestu na kojem se
sada nalazi Mihrabu'l-Nebevi, Poslanikov mihrab; jedna na mjestu sadanje Babu'r-Rahmet; i trea na nekadanjem mjestu kapije Babu'l-Osman,
koja se sada zovu Debrailova kapija. Umjesto mihraba,53 stajao je veliki kamen koji je oznaavao kiblu; u
poetku je ovaj kamen stajao na sjevernoj strani, a potom je, nakon to je
Mekka uinjena kiblom premjeten
na junu.
U poetku se Poslanik, drei hutbe petkom ili govorei u Damiji drugim danima, naslanjao na mjesto sada poznato kao Ustevenetu'l-Hannaneh ili Mjesto plaa. Minber napose54 izum je Medinjana iz plemena
Benu Neddar. Bilo je to drveno postolje, dva puta jedan lakat, sa tri stepenika, svaki pedalj visine; na najviem bi Poslanik sjedio kada bi mu zatrebao odmor. Minber je svoju sadanju formu dobio godine 90. (A.H.), tokom vladavine Velida, halife sa umjetnikim sklonostima i pretenzijama.

kao relikvije. Neki historiari tvrde da je pravi minber spaljen zajedno sa damijom godine 654 (A.H.) . U Ibn Dubejrovo doba (A.H.
580) bio je obiaj da posjetioci dodiruju rukom komad starog drveta,
ugraen u jedan od stupova minbera; pretpostavlja se da je to ostatak od izvornog mjesta plaa. Svaki sultan dodavao je neki ukras
na minber, te je tako jednom bio izraen od bijelog mermera, natkriven kupolom od osam metala. Sada je to lijepa struktura, oigledno nainjena od drveta, elegantno obojena i pozlaena. Bio sam prilino detaljan u vezi ovog minbera, nadajui se da, sljedei put kada
iskrsne pitanje Poslanikove stolice, nai autori nee pomijeati
Curule stolicu sa muslimanskim minberom. Lane (Mod. Egyptians,
poglavlje III) daje skicu unutranjosti damije.

BEHAR120

43

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

U Damiji je Poslanik provodio

veliki dio dana druei se sa svojim
drugovima, razgovarajui, upuujui i
tjeei siromane. Nedaleko odatle
bile su kue u kojima su ivjele njegove supruge, njegova porodica i njegovi
prvi prijatelji. Tu je klanjao, kad bi se
oglasio ezan sa krova. Tu je primao
izaslanike i emisare, ali i Objavu, koju
je isporuivao melek Debrail. Samo
nekoliko jardi od tog svetog mjesta je i
preselio i ukopan.
Slijed dogaaja znaajnih za historiju islama nije mogao dopustiti osobito s obzirom na injenicu da nije bilo
Boije zapovijesti po kojoj se nije smjelo mijenjati da Damija ostane u
svojim skromnim okvirima. Prvi halifa zadovoljio se restauracijom samo
nekih palmovih stupova i greda, koje
vie nisu mogle nositi svoj teret;
Omer, drugi nasljednik, ogradio je
Huderu ili Aiinu sobu, u kojoj je Poslanik ukopan, zidom od nepeenih
cigli, a 17. godine (A.H.) on je i proirio Damiju na 140 sa 120 lakata, uzimajui za te potrebe zemljite sa svih
strana osim sa istone, na kojoj su bile
kue Poslanikovih supruga, odnosno
Majki vjernika, kako one u Kur'anu
slove. Izvan sjevernog zida podigao je
sofu zvanu el-Batha izdignutu klupu
od drveta, zemlje i kamena, na koju su
ljudi mogli sjesti, opustiti se, uivati u
razgovorima i itanju pobone poezije,
jer je u to vrijeme Damija postajala
mjesto koje su ljudi poeli osobito
potovati i prema njoj se odnositi na
naroit nain.55
Drugu Damiju podigao je 29. godine (A.H.) trei halifa Osman, koji je, ne
obraajui panju na glasno negodovanje ljudi, sruio stare zidove i graevinu proirio, znakovito prema sjeveru, a
55

56

57

44

neto manje prema zapadu, ali nije

pomjerao istone granice zbog privatnih kua koje su tamo stajale. Krov je
napravio od indijske tikovine (moj prijevod arapske rijei saj), a zidove od
tesanog i klesanog kamena. Ove inovacije izazvale su izvjesno uzbuenje, koje je uvijek smirivao navoenjem Poslanikovih rijei, naime jedne predaje
(hadis) koju je, ini se, uvijek imao spremnu. Predmetna predaja, prema nekim, glasi: I da se ova moja Damija
proiri do Safe brda u Mekki to bi
jo uvijek bila moja Damija, a prema
drugima: I da se Poslanikova damija
proiri do Zu'l-Hulejfe (oko pet milja
izvan Medine na putu prema Mekki),
to bi jo uvijek bila njegova Damija.
Ali, Osmanova vjetina u pronalaenju
prigodnih i odgovarajuih hadisa nije
utjecala na injenicu da su njegovi graevinski poduhvati dijelom bili razlog i
uzrok za njegovo ubistvo. Zavrena je
prvog muharrema 30. godine (A.H.)
Dakle, islam je rastao i irio se, sjajan i moan, odluan nadmaiti sve ostale narode velianstvenou svojih javnih graevina. 88. godine (A.H.) Velid
Prvi, 12. halifa Benu Umejje, nakon izgradnje, odnosno restauracije, Damiu'l-Emmevi, Emevijske damije
(sredita dinastije Emevijja) u Damasku, rijeio je pokazati i dokazati svoje
slobodoumlje u Medini. Upravitelj mjesta Omer ibn Abdu'l-Aziz dobio je
nalog da za 7.000 dinara (zlatnih dukata) kupi sve kuice od nepeene cigle
koje su se nalazile uz i sa istone strane Damije. U njima su ivjeli iskljuivo potomci Allahovog Poslanika i prvih halifa, te je u velikom broju sluajeva preseljenje potovanih stanara izvoeno uz znakovite tekoe. Neke od ena po pravilu najtvrdoglavije u sli-

Autori spominju mjesto s vanjske strane zapadnog zida zvano elSuffah, namijenjeno najsiromanijim vjernicima; toj okolnosti
duguju u svoje zajedniko ime Ashabu'l-Suffah, drugovi sa sofe.
itatelj e se sjetiti da su este godini po hidri, nakon Poslanikove enidbe sa Zejneb, njegove supruge zakrivene iza hidaba,
perde ili zastora. Kur'anskim ajetom se muslimanima nalae da
s njima razgovaraju iza zastora. Odatle opa praksa u cijelom
islamu: smatra se krajnje sramotnim da muslimanka pokazuje
svoje lice, a esto e je smatrati otvorenom prijetnjom predrasudi.
Time su spreavane bitke, a povremeno je to izazivalo i pobune.
Izvanjski zid kojega je izgradio halifa Velid stajao je do 550.
(A.H.), kada je Demalu'ddin iz Isfahana, vezir Nuru'ddina ehi-

BEHAR120

58

nim situacijama odbile su uzeti novac, te je Omer primijenio krajnje mjere, doslovno ih istjerujui na ulicu, otkrivene56 usred dana. Grki imperator,
kojemu se halifa obratio, poslao je nevjerovatno bogat dar, naime darove,
srebrene lance za svjetiljke, vrijedne zanimljivosti i rijetkosti meu koje neki
autori ubrajaju pehar i ogledalo iz Kisre
40 tovara malih klesanih kamenova
za tvrdozid te 80.000 dinara ili, prema
drugima, 40.000 miskala zlata. Poslao
je i 40 koptskih i grkih umjetnika da
iskleu i izrezbare mermerne stupove i
zidne obloge, te da nadziru pozlaivanje
i izradu mozaika. Jednom od tih krana odsjeena je glava zbog toga to se
usudio uklesati svinju na kibla-zidu, a
drugi je, u drukijem pokuaju oneienja krova, pao na zemlju i mozak mu
se prosuo po tlu. Ostali su prihvatili
islam, ali to nije sprijeilo starije Arape
da negodujui amore da je ovaj halifa
Damiju pretvorio u kanisu, kuu
kranskih kipova.
Hudera ili soba u kojoj je Poslanik
dopustio meleku Azrailu, meleku
smrti, da odvoji njegovu duu od tijela
prvi put je uvrtena u Damiju. Zid od
nepeene cigle57 kojim su bila ograena tri (odnosno etiri) mezara zamijenjen je zidom od klesanog kamena, a
zatim jo jednim izvanjskim, izmeu
kojih je ostavljen uzak prolaz.58 Ovi
dvostruki zidovi bili su bez vrata ili su
imali samo jedna mala vrataca na
sjevernoj strani, a od toga vremena
(A.H. 90) nikome, kae el-Samanhudi,
nije bilo doputeno da ue u svetu
odaju.59 Na svakom uglu Damije
podignut je po jedan minaret. Graevina je proirena na 200 sa 167 lakata, a zavrena je 91. godine (A.H.).
Kada ju je Velid, halifa, posjetio nakon

da, za ovo mjesto osigurao reetku od sandalovine ili, prema drugima, od elika. Otprilike u isto vrijeme, Sejjid Abu'l-Hajda iz
Egipta je poslao bijeli brokat, sa crvenom svilom izvezenom
surom Ja Sin, za pokrivanje unutranjosti zida. Postavljena je pri
imenovanju el-Mustazi bi'llaha halifom, nakon ega su svi sultani usvojili obiaj da obnavljaju ovaj dar. Godine 688. A.H. Kalaun
iz Egipta nainio je unutarnju mreu od mjedi, kakva je i sad, i
natkrio je zelenom kupolom.
Unutarnji zid kojega je podigao halifa Velid, ini se, odupro se
poaru iz 654. A.H., u kojemu je damija izgorjela do temelja, te
i onom iz 886. A.H., kada je damiju zapalila munja, Hudera je
poteena.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

dovrenja, njegovi pobonici su ga pitali zato nije uloeno vie velianstvenosti u njenoj izgradnji, nato ih je
Omer, upravitelj, obavijestio, na ope
zaprepatenje, da su samo zidovi kotali 45.000 dukata dinara, zlatnog
novca (sekvin).
etvrta Damija podignuta je 191.
godine (A.H.), a izgradio ju je Mehdi,
trei halifa iz plemena Benu Abbas ili
bagdadskih halifa u historiji proslavljen zbog troenja nevjerovatnih iznosa na hodoau. On je proirio zgradu
dodajui 10 prelijepih stupova od klesanog mermera, sa zlatnim kapitelima sa sjeverne strane. Godine 202.
(A.H.) Me'mun je dalje proirio Damiju. Iz Mehdijevog Mesdida Hakim
bi'Emr-i'Llah, trei fatimidski halifa iz
Egipta (i boanstvo, prema vjerovanju
sekte Druza), odluio je ukrasti tijela
Poslanika i njegove dvojice drugova.
Oko 412. godine (A.H.), s tom namjerom poslao je izaslanike i emisare u
Medinu: pokuaj je, meutim, propao,
a nesueni svetogrdnici su izgubili
svoje ivote. Openito se pretpostavlja
da je Hakimova namjera bila da premjesti zijaret u svoju prijestolnicu, ali
nekome toliko ludom teko je utvrditi
stvarni poriv i namjeru. Dvojica krana, maskirani kao hodoasnici iz
Magreba, godine 550. (A.H.) iskopali
59

60

su tunel iz oblinje kue do Damije.

Otkriveni su, odsjeene su im glave, a
ostaci spaljeni. Govorei o ovim dogaajima, muslimanski historiari znakovito mijeaju natprirodno sa onim
to se dogaalo u ovom svijetu. Na
koncu, kako bi sprijeio dalje pokuaje
takvog i slinog svetogra, Malik Adil
Nuru'd-Din, jedan od mamelukih sultana ili, prema drugima, sultan
Nuru'd-Din ehid Mahmud ibn Zengi,
koji je, upozoren vienjem Poslanika u
snu, u Medinu stigao tano na vrijeme
da otkrije dvojicu krana, te zatitio
sveto mjesto dubokim opkopom napunjenim topljenim olovom. Na taj nain
su Ebu Bekr i Omer, jer i njima je prijetila znakovita opasnost, zadrali
svoja posljednja poivalita do Dana
velikog suda.
Godine (A.H.) 654. peta Damija
izgraena je zbog injenice da je etvrta izgorjela u poaru, iji uzrok neki
autori pripisuju vulkanu koji je eruptirao blizu grada, drugi, fanatiniji i
manje pouzdani, izmatinim Benu
Husejn i uvarima mezara. Ovom prilikom spaena je Hudera, zajedno sa
starim i neprocjenjivim primjercima
Kur'ana koji su tamo stajali, osobito
oni ispisani kufskim pismom, u vrijeme Osmana, treeg halife. Pobonou
trojice vladara: Mustesima (poslje-

Nakon Poslanikovog preseljenja i ukopa Aia je nastavila ivjeti u

istoj sobi, ak i bez zastora izmeu nje i mezara. Uznemiravana
od strane brojnih posjetitelja, odijelila se od svetog mjesta zidom.
Na mezar je dolazila nezakrivenog lica i nakon to je njen otac
Ebu Bekr ukopan pored Poslanika; nakon Omerovog ukopa,
pokrila je lice velom.
Ovom prilikom, kae el-Samanhudi, a navodi Burckhardt,

61

dnjeg bagdadskog halife), Muzafera

emsu'd-Dina Jusufa, vladara Jemena
te Zahira Bejbera, egipatskog sultana,
djelo je zavreno godine (A.H.) 688.
Graevina je proirena i uljepana prilozima egipatskih prineva i vladara,
te je potrajala narednih 200 godina.
esta Damija, gotovo dananja,
izgraena je zaslugom Kaid-bega, 19.
sultana erkeskih mamelukih kraljeva Egipta, 888. godine (A.H.): Damija je tada ve bila stara gotovo 400
godina. Mustesimovu damiju pogodio je grom, 13 ljudi je poginulo na
namazu, a vatra nije potedjela nita
osim Hudere.60 Reetka i kupola su
restaurirane, mihrab i minber poslati
iz Kaira, a kapije i minareti rasporeeni su onako kako sada stoje. Ne potpuno zadovoljan uinjenim, Kaid-beg
je ustanovio i uspostavio vakuf i prinadlenosti, te uveo red meu slubenicima oko mezara. U 10. stoljeu sultan Sulejman Zakonodavac poploao
je lijepim bijelim mermerom Revdu ili
Bau, koje je Kaid-beg, ne usuujui
se ita mijenjati, ostavio sa zemljanim
podom, te je podigao lijepi minaret koji nosi njegovo ime.
Tokom vladavine kasnijih sultana
i Muhammeda 'Alija nekoliko sitnijih
darova u vidu svjetiljki, ilima, votanih svijea i svijenjaka dodati su postojeim, a uinjeno je i nekoliko nematerijalnih izmjena. Trenutni prvak
islama, kao to sam ve rekao, ponovo
gradi jedan od minareta i sjevernu kolonadu Harema.
To je historija Damije i njenog irenja.
Tokom vehabijske opsade Medine61 njihovi prvaci i naugledniji pripadnici doepali su se damijske riznice,
koja mora da je bila znakovita, i podijelili je meu sobom. Kada se grad
predao, Sa'ud, u drutvu svojih najodanijih sljedbenika, uao je u Huderu, ali, prestravljen snom, nikada nije

Hudera je otvorena i u njoj su naena tri mezara, puni svega,

ali autor ovog izvjetaja, koji je osobno uao u Huderu, nije vidio
mezar u pravom smislu te rijei. Ipak, na drugom mjestu, oevidac tvrdi da je vidio sanduk pod kojim je bio Poslanikov mezar
opkovan srebrom. Ja samo prenosim.
Burckhardt nudi cijeli izvjetaj o ovom dogaaju u historiji vehabija.

BEHAR120

45

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

zaao iza zastora ili makar pokuao

vidjeti mezar. Opljakao je, naravno,
riznicu u prolazu, ukrao Kavkebu'lDurri (ili bisernu zvijezdu) te ukrase
poslane na dar iz svih krajeva islama.
Dio je prodao, kau, za 150.000 rijala
(dolara) Ghalibu, mekanskom erifu,
a ostalo je odnio sa sobom u Daraijeah, svoju prijestolnicu.62 Sluaj je
sprijeio dalju desakralizaciju Damije. Pohlepni vehabije, zaslijepljeni i
prvueni sjajem zlatnih ili pozlaenih
kugli i polumjeseca ponad zelene
kupole, pokuali su ih oboriti. Dvojica
su, kau, poginuli nakon pada sa skliskog krova, a ostali, prestravljeni do
ludila, odustali su od daljeg unitavanja. Natetili su, dakako, i napretku
grada propisivanjem poreza stanovnicima, prekidajui dotok godinjeg
izdravanja te zabranjujui posjetiteljima da se priblie mezaru. O njima
narod govori sa gnuanjem, spominju
poganu naviku u njihovoj naravi,
naime, da su za svaku sitnu pomo u
vjerskim pitanjima, namazu ili uenju
Kur'ana davali nekoliko zrna baruta
ili neto jednako vrijedno, umjesto
kamenih dolara. Beduini zdrave
dolare zovu kir hader ili rijal
hader, kameni dolar ili kameni rijal.
Kada je Abdullah, Sa'udov sin,
1815. godine (A.D.), zakljuio mirovni
ugovor sa Tussun-paom, egipatski
general je za 10.000 rijala, otkupio sve
zlatne posude koje u meuvremenu
nisu pretopljene i riznicu Damije
vratio na svoje mjesto. uo sam i da
ovo nije istina,a znam da je utemeljeno na vrstim i pouzdanim dokazima.
Meu Istonjacima dogaaji tokom
posljednje generacije, openito govore-

62

46

Moj prethodnik procjenjuje riznicu toga

doba na 300.000 rijala, ako imamo na
umu vremenski period u kojem se punila.
Gradski prvaci prisvojili su zlatne posude
u vrijednosti od 50.000 dolara, a Sa'ud je
prodao dio plijena Ghalibu za 100.000
(rekli su mi za treinu vie), ostavljajui
sebi gotovo jednaku koliinu bisera i
koralja. Burckhardt pretpostavlja da su i
upravitelji Medine, neovisni prvaci, a
povremeno i uvari mezara, povremeno
zavlaili ruku u rezultate dareljivosti
vjernika.

BEHAR120

i, slabo se pamte, a ulema dobro poznaje historiju dogaaja od prije 1.200

godina, dok potpuno zanemaruju i
nemaju pojma o onome emu su njihovi djedovi svjedoili. uo sam brojne
nevjerovatne prie o trenutnom bogatstvu koje se uva u Poslanikovoj damiji u Medini; to je i za oekivati
tamo, gdje i kada pretjerivanje doprinosi ugledu onoga koji pretjeruje.
Osoblje Poslanikove damije u
Medini uveliko se promijenilo od vremena Burckhardtove posjete, to je
posljedica narastajueg turskog utjecaja. Jo uvijek je brojno, jer naelo
podjele rada prvo je i omiljeno naelo
na Istoku, a drugo jer sinovi svetih
gradova prirodno ele iscijediti to je
mogue vie od sinova ostalih gradova sa to je mogue manje truda.
Sutinski dio pregleda koji slijedi dao
mi je Omer-efendija, a ja sam njegove
informacije potom uporedio sa ostalima koje sam smatrao pouzdanim.
Upravitelj Damije ili ejhu'l-Harem vie nije ukopljenik. Trenutno, to
je turski paa Osman, kojega je postavio uz mjesenu platu od oko 30.000
pijastera. Njegov naib ili zamjenik je
crni evnuh, ef agavata, uz platu od
5.000 pijastera. Trenutni upravitelj
ovog kolegija je neki Tajfur-aga, rob Esma-sultanije, sestre preminulog sultana Mahmuda. Glavni rizniar Mudiru'l-Harim vodi rauna o haznedaru ili
rizniaru, ija plata je oko 2.000 pijastera. Muteselim je ef katiba ili pisara
koji se brinu o raunovodstvu Damije;
njegova plata je 1.500, a ispod njega je
nakib ili pomagatelj, uz platu od 1.000
pijastera. Tu su trojica eika evnuha
koji primaju izmeu 700 i 1.000 pijastera mjeseno svaki. Evnusi, njih oko
100 do 120, podijeljeni su u tri skupine
ili reda. Bevvabin ili vratari, otvaraju
damijska vrata. Habzijje se brinu o
istoi iih dijelova Damije i Harema, a najnii red, koji se narodski zovu
battalima, iste sve ostale vrste neistoa, tjeraju i tuku one koje zateknu
na spavanju u Damiji, te slue i za sve
ostale potrebe, to ovdje podrazumijeva
i znakovitu upotrebu tapa. Ti ljudi primaju napojnice, naime darove od posjetitelja pri ispraaju iz Damije i estita-

nju na obavljenom zijaretu, kao i za

ostale sitne usluge poput doputanja i
omoguavanja strancima da upale
svjetiljke i svijee u Damiji, ili da
pometu pod. Njihova plata varira od
250 do 500 pijastera mjeseno: oni se
smatraju asnim i uglednim ljudima i
uglavnom su oenjeni, neki od njih sa
tri ili etiri ene. Karakter i narav aga
zanimljiv je i izuzetan koliko i njihova
izvanjska pojava. Odvojen od ostalih
ljudi, on je surov, grub, hrabar i sposoban za svaku okrutnost. Njegov tjelesni sklop je neprirodno visok (dugaak!) i mrav, osobito ruke i noge, iroka i podignuta ramena, izboeni zglobovi, a lice neuobiajeno izdueno;
neobino je vjet u upotrebi oruja, a
dubok glas njegovu zapovijest ini izvrnom.
Osim evnuha, tu je i veliki broj slobodnih (nezvaninih) slubenika, zvanih farrain; gotovo svi stanovnici
grada, pripadnici nie i srednje klase

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

pripadaju ili spadaju u ovaj red. Podijeljeni su u skupine po 30 i mijenjaju

se svake nedjelje na dunosti doeka i
prijema gazije ili 22 pijastera. Njihov
posao podrazumijeva brisanje praine, prostiranje ilima, dolijevanje ulja
u uljanice, koje samo evnusi sputaju
sa plafona, te, openito govorei, da
marljivo ne rade nita.
Konano, sluge u Damiji, najnia
klasa slubenika, sastoje se od ehju'sSakki (ejha vodonoe) pod kojim je 45
do 50 ljudi koji prskaju pod, zalijevaju
bau i donose vodu posjetiteljima.
Pismeno osoblje je jo brojnije od
izvrnog osoblja i posluge. Tu je kadija
ili vrhovni sudac, koji se svake godine
mijenja, a dolazi iz Istanbula. Nakon
12 mjeseci u Medini prelazi u Mekku,
a potom se vraa kui, nakon gotovo
isto toliko mjeseci na slubi u drugom
Svetom gradu. Pod njim su trojica
muftija hanefijske, afijske te malikijske pravne kole; etvrta ili hanbelij-

ska nema svoga predstavnika ni ovdje

ni u Kairu. Svaki od ovih slubenika
prima kao platu 250 pijastera mjeseno. Reisa, kako se mujezini ovdje
zovu, imaju koliko god treba; 48 ili 49
najnieg reda, kojima predsjedava est
kubara ili gospodara (uitelja), a nad
njima je ejhu'l-Ruasa, koji jedini ima
privilegiju uenja ezana sa rejsijja
minareta. ejh prima 150 pijastera,
efovi oko 100, a obini mujezini oko
60; tu je i 45 hatiba koji dre predavanja i predvode duma-namaze petkom
za 120 pijastera mjeseno; nad njima
je ejhu'l-Hutaba. Otprilike isti iznos
izdvaja se i za 75 imama, koji predvode redovne namaze u Damiji, a njihov
nadreeni je ejhu'l-Aimma.
Gotovo svi stanovnici Medine koji
nemaju nikakvo zvanino zaduenje u
vezi sa Damijom kandidiraju se za
muzavvire. Poinju kao djeaci, uenjem osnovnih dijelova potrebnih za
obavljanje obreda, te voenjem posjeti-

telja, dijelom traenjem, a dijelom

samopouzdanjem, esto se dogaa da
ve u ranoj mladosti, da ne kaemo djetinjstvu, uspijevaju ostvariti prihod
dovoljan za pristojan ivot. Muzavvir
esto ugouje strance u svojoj vlastitoj
kui, kao to je i sa mnom bio sluaj, te
rukovodi njihovim obredima sve vrijeme njihovog boravka u Medini. Za tu
vrstu usluge plaa mu se sukladno
ugledu i poloaju gosta, ali tom nadnicom veza se ne prekida. Ako muzavvir
posjeti dom svoga zaira, oekuje da se
prema njemu odnosi sa krajnjom gostoprimljivou, te da kuu napusti sa lijepim poklonom. Poboan posjetitelj
esto e svojim ciceronima u Mekki i
Medini slati godinje poklone kako bi
sebi osigurao namaz kraj Ka'abe i kraj
Poslanikovog mezara. Doznake se esto
umotavaju u papir, a potom u zapeaenu konu torbicu, neto nalik na portfelj na kojem se ispisuje ime osobe kojoj
je upuena. Potom se predaje na povjerenje ili zaduenje pouzdanom hodoasniku ili javnom rizniaru, koji putuje
glavnim karavanom.
Nisam bio u prilici osigurati tanu
informaciju o iznosu novca koji se
svake godine alje iz Istanbula i Kaira
u Medinu. Jedina stvar oko koje se svi
slau, ini se, da su oni lieni polovine
svojih namijenjenih primanja. Kada
sadaka i aukaf (milodari i zavjetanja)
stignu u grad, surreh ili finansijer
karavana ih predaje muftiji, efu hatiba i kadijinom inovniku. Ovi slubenici formiraju komisiju, te nakon obraunavanja ukupnog broja porodica kojima pripadaju ove prinadlenosti, dijele
novac na pojedinane iznose, sukladno
broju lanova svakog domainstva i
osobnoj razini prinadlenika, koji su
podijeljeni u pet kategorija: ulema ili
ueni, profesori, tj. predavai i uitelji
odraslih u Haremu, imami i hatibi,
Poslanikovi potomci, fukaha, siromani mudraci, odgojitelji, oni koji djecu
poduavaju Kur'anu, avam ili nobile
vulgus Svetog grada, ukljuujui ahale
ili gradske trgovce (buruje) te mudeverine ili doseljenike. Omer-efendija je
pripadao ili spadao u drugu skupinu i
on mi je rekao da njegov dio varira od
tri do 15 rijala godinje.

BEHAR120

47

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Poglavlje XVIII

Medina
Svejednako je teko odrediti, politiki i geografski, granice Hidaza.
Dok neki autori, poput Abu'l-Fedaa,63
sjevernu granicu uspostavljaju u Ejli
(utvrdi el-'Akabeh) te nadalje pustinjom, pri emu je Jemen njegova
juna granica, ostali pod ovim pojmom podrazumijevaju traku zemlje
kopneni pojas izmeu Mekke i
Medine. Ova zemlja nema prirodnih
granica, a politiki interesi se mijenjaju sa svakom generacijom; mogue je,
stoga, da je najbolje odreenje njenih
granica sve to podrazumijeva sveta
zemlja, pri emu je Jambu' sjeverna,
Dedda juna krajnja taka, dok linija
povuena od (ili kroz) Medinu, Suvjerkijju i Debelu'l-Kora planinski pojas kod Taifa moe predstavljati istonu granicu. Tako bi Hidaz bio nepravilan paralelogram, oko 250 milja
duine, sa maksimalnom irinom od
150 milja.
Dva znaenja priskrbljuju se imenu potovane zemlje. Veina znalaca
tvrde da znai odvojitelj, barijera
izmeu Nedda i morske obale ili izmeu Jemena i Sirije. Prema drugima, ovaj naziv znai, povezano planinama. Treba primijetiti da narod
ove zemlje, osobito beduini, razlikuju
donje krajeve, naime doline, od
gornjih krajeva to jest planina,
63

64

65

48

respektivnim imenima; prve nazivaju tahamatu'l-Hidaz morska obala

Hidaza, a potonji jednostavno kao
Hidaz.64
Medinetu'l-Nebij, Poslanikov grad
ili, skraeno Medina, Grad, smjeten
je na granici sa Neddom u prostranoj
visoravni koja ini sredinju Arabiju.
Granice svetilita, Hududu'l-Harim,
onako kako ih je odredio Poslanik navlastito, mogu posluiti kao oznaka
gradskog podruja.
Sa sjevera, na udaljenosti od oko
etiri milje, nalazi se Debelu'l-Uhud
ili prema drugima, Debelu's-Saur,
malo brdo iza Uhuda; to su najisturenija rebra golemog tercijarnog i primitivnog masiva koji se protee od Taurusa do blizu Adena i od Adena do
Maskata, oiviavajui trapez Arabije.
Na jugozapadu visoravan je omeena
grebenima ljakastog bazalta, te potpornom stijenom zvanom Debelu'lEjr, poput Uhuda, oko tri milje od grada. Na zapadu, prema nekima, granicu
predstavlja damija Zu'l-Hulejfa. Na
istoku nema prirodnih orijentira, ak
ni vjetakog, poput Alemejna u Mekki. Povuena zamiljena linija, dakle,
opcrtava nepravilan krug u kojemu je
grad sredite, sa prenikom 10 do 12
milja. To je Harem.65 Sa geografskog
aspekta, visoravan je ograniena, na
istoku, tankom crtom niskih, tamnih
brda, presjeenim sa Derbu'l-erki ili
Istonom rutom kroz Nedd do

Prema istoku on Hidaz ograniava Jememehom (poneki ukljuno), Neddom i Sirijskom pustinjom, a prema zapadu Crvenim
morem. Grci, ne bez razloga, ukljuuju i Arabiu Petraeau. Niebuhr junu granicu vidi u Haliu, malom gradu juno od Kunfudaha). Kapetan Head (Journey from India to Europe) selom el-Kasr,
nasuprot otoku Kotambul, ograniava Hidaz sa june strane.
Ako beduina iz okoline Mekke pitate odakle potjee, odgovorit e
mine'l-Hidaz, iz Hidaza, mislei pritom na planinsko podruje zemlje oko Taifa. Ovo je dokaz u prilog tvrdnjama onih koji
tvrde da ime napose znai mjesto povezano (planinama). Poznato je da su beduini narod koji ponajbolje uva stare i sporne rijei, to je razlog zbog kojega su ih ueni konsultirali u poecima
muslimanske filologije. El-Hidaz, takoer, ovim znaenjem,
ponajbolje opisuje zemlju, niz za nizom grebena i planinskih lanaca, dok ime poput barijera vie lii na zakljuak nekog geografa. Odatle je Nedd nazvan po svojim visokim i otvorenim visoravnima i ukratko, u ovom dijelu svijeta, imena esto ishode iz
nekih fizikih i materijalnih osobenosti tla ili klime.
U haremu svi grijesi su najstroije zabranjeni, ali razliite kole
zagovaraju razliite razine strogosti u ovom pogledu. Imam Malik,
naprimjer, ne doputa obavljanje nude u Medini blie od Debelu'l

BEHAR120

Mekke, prema jugu plato je otvoren i

gotovo idealno ravan, makar koliko se
okom moe procijeniti.
Medina bez sumnje potjee iz pradavnih vremena, a razlozi njenog napretka vidljivi su i u obilju izvora slatke
vode, to je u Arabiji, openito, prava
rijetkost. Zemlja (tlo) je na nekim mjestima platoa slani pijesak, ali uglavnom bijela kreda i ilovaa, od koje je i
na najjednostavniji nain mogue na-

Ejr, oko tri milje daleko od grada. On takoer zabranjuje ubijanje

divljih ivotinja, ali ne precizira kazne za injenje ovih zabranjenih
stvari. Neki zabranjuju sjeenje drvea, tvrdei da ih je Poslanik
sadio kao ukras grada na zadovoljstvo posjetiteljima. Svi autori jednoglasno zabranjuju ubijanje ljudi (osim osvajaa, nevjernika i svetogrdnika), pijenje opojnih pia i nemoralan ivot. to se tie harema napose, miljenja su nedvojbena; brojnim predajama (hadis)
potvruje se njegov ugled, hvale stanovnici i prijeti onima koji
povrijede grad i graane. Pouzdano se zna da e se posljednjeg
dana Poslanik zauzimati i pomagati onima koji umru u i budu
ukopani u Medini. Stoga, Imam Malik obavio je samo jedan
hadd, bojei se da e umrijeti i biti ukopan na drugom mezarju,
a ne u Bekiji. Vode se rasprave u vezi komparativne svetosti Medine i Mekke. Neki tvrde da je Poslanik vie volio Medinu, blagosiljajui je na isti nain na koji je Ibrahim blagoslovio Mekku. tavie,
kako je prema predaji zemlja za tijelo svakog ovjeka uzeta sa mjesta na kojem e biti ukopan, oigledno, poaena je osiguranjem
tvari za Poslanikovo ovosvjetovno tijelo. Ostali, poput Omera, nikada nisu bili potpuno sigurni za koji grad da se opredijele. Trei
zagovaraju prednosti Mekke, a opim suglasjem muslimanskih
uenjaka ima prednost u odnosu na Mekku, osim Bejtullaha.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

praviti prihvatljive cigle. Krea, isto

tako, ima u izobilju. Grad je smjeten
na uzvienom dijelu platoa, iji je najnii dio, sudei po nagibu, juno podnoje brda Uhud, odakle i naziv elSafileh, najvia u Eveli ili dolini oko
Kube i na istoku.
June i jugoistone zidove predgraa povremeno su ruile i raspuhivale estoke bujice koje se, nakon kia, slijevaju sa zapadnih i istonih
visoravni. Voda otie prema el-Ghabbehu, nizini pod sjevernim i zapadnim
brdima, malo iz brda Uhud. Ovaj bazen prima vodu koja se slijeva i cijedi
s planina i iz dolina: prema nekima
upija je, a prema drugima sakuplja do
koliine dovoljne da otee prema moru. Voda, iako je ima u izobilju, rijetko
je dobrog kvaliteta. U Poslanikovo vrijeme Medinjani su pili vodu iz bunara
od kojih se sedam meu ljudima jo
uvijek smatraju svetim. Historiari
prenose da je Omer, drugi halifa, akvaduktom gradu osigurao pijau vodu
sa sjevernih dijelova visoravni. Savremeni grad snadbijeva se iz izvora zvanog Ajnu'l-Zerka ili Azurnog (plavog)
vrela, koje izbija u podnoju brda Ejr,
te iz drugog, iz palmika u Kubi. Vodu

je u grad prvi doveo Mervan, gradski

upravitelj iz Mu'avijinog vremena.
Sada tee podzemnim kanalom, oko
30 stopa ispod povrine zemlje; na nekim mjestima voda dolazi u dodir sa
zrakom, u smislu da se voda priblii
svim stanovnicima grada i podruja:
to je djelo sultana Sulejmana Zakonodavca. Nakon prolaska kroz grad okree prema sjeverozapadu, njen tok
obiljeen je linijom krunih zidina
visine do ovjeijih prsa, poput kariza
u Afganistanu, razmjetenih na meusobno nepravilnim udaljenostima,
a koji podsjeaju na bunare, potom se
gubi u Nakhilu ili palmicima. Tokom
moga boravka u Medini uvijek sam
pio ovu vodu, koja mi se inila, kao to
stanovnici grada tvrde, slatkom i
zdravom, naime dobrom. U gradu postoji nekolicina bunara, jer je vodu
mogue nai na tek dvadesetak stopa
ispod povrine tla: tek njih nekoliko
ima pitku vodu, dok je u ostalima slana ili gorka. Kao to je uobiajeno u
brdovitim zemljama Istoka, iroka
korita i fiumare, ak i tokom sune
sezone, osigurat e putniku za dan ili
dva obilje vode, filtrirane kroz, a u
nekim sluajevima i tekui ispod

samog pijeska.
Klima visoravni poznata je po dugim i, uporedivo govorei, otrim zimama; u narodskoj izreci kriju se Poslanikove rijei da onaj ko strpljivo
podnese medinsku zimu i mekansko
ljeto, zasluuje dennet. Snijeg u gradu
nikada nije vien, ali se esto moe
vidjeti, kau, na Debelu'l-Uhudu;
tokom zime u kuama se loi, a paraliza je esta kod onih koji se neoprezno
kupaju nezagrijanom vodom. Lijep ten
ljudi dokazuje da prie o otrini zima
nisu pretjerane. Hladni i jaki vjetrovi
iz Istone pustinje mnogo su straniji,
te iako Uhud zakriljuje grad sa sjevera i sjeveroistoka, pukotina u planinskom lancu na sjeverozapadu povremeno ispunjava zrak surovim i
neugodnim udarima vjetra. Kie poinju padati u oktobru i traju, uz znakovite prekide, est mjeseci; oblaci, okupljeni oko vrhova planina i drvea u
okolini grada, prazne se nasilno i snano, a oko ravnodnevica uobiajene su
i oluje s grmljavinom. U to vrijeme
mjesta poput Barru'l-Menekheh, tj.
otvorenih prostora izmeu grada i
predgraa, preplavljeni su vodom, a
zemlja uz juni i jugoistoni zid predgraa postaje bazen. Kia se, meutim, ovdje ne smatra nezdravom; a ljudi, za razliku od Mekanaca i stanovnika Kaira, iekuju je sa zadovoljstvom
i radou, jer zalijeva njihove palmike
i nasade drugog voa. Zimi obino kia
pada nou, u proljee izjutra, ljeti
predveer. Tako je u cijelom Hidazu,
kako kae i pjesnik Labid svojim stihovima, kojim opisuje naputeno mjesto
starog taborita:
Ono (mjesto) je oploeno prvim
proljetnim pljuskovima i zalijevano
neprestalnim bujicama iz olujnih
oblaka, sputenim tekom i njenom
kiom; iz svakog nonog oblaka i
teko optereenog jutarnjeg, pa ak i
veernjeg, iji sudari odjekuju iz
daleka.
itatelj Europljanin primijetit e
da Arapi razlikuju tri godinja doba,
pritom nau jesen ukljuujui u svoje
ljeto. Toplo vrijeme u Medini ini mi
se svejednako estokim kao i opisana
zima, ali zrak je suh, a otvoren prostor

BEHAR120

49

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

spreava nastanak zaguljivih i stajaih omorina, kao u Mekki. tavie,

iako su poslijepodnevi topli, noi i jutra su hladni i rosni. U ovo doba godine stanovnici grada spavaju na krovovima svojih kua ili na zemlji u svojim dvoritima. Stranci moraju slijediti njihov primjer uz odreene predostronosti, vanjski zrak je zdrav u pustinji, ali u gradovima, nesviknutima,
uzrokuje katare i disajne tegobe.
Prikupio sam sljedee podatke o
bolestima i medicinskim tretmanima
u sjevernom Hidazu. Medinu je etiri
puta posjetio Rihu'l-Asfar (uti vjetar)
ili azijska kolera, za koje su priali da
su uzele veliki danak, ponekad i cijele
familije. U ovoj velikoj milosti (Rahmetu'l-Kebireh), kako se najei napad
pobono naziva, im bi ovjek povratio,
bivao bi preputen svojoj sudbini; prije
toga, lijeio se mentom, limunovim
sokom i velikim gutljajima kahve.
Medinjani se uvijek hvaliu da taun ili
kuga nikada nije prila gradu.66 Duderi ili male boginje, ini se, da su
domae u zemljama oko Crvenog
mora; o njima itamo u najranijim djelima arapskih historiara i hroniara,
pa ak i u skorije vrijeme epidemije
ove bolesti prou kroz Arabiju i Somaliju i opustoe te zemlje. U gradu
Medini ova bolest smrtonosna je za
djecu, od kojih su mnoga u posljednje
vrijeme vakcinisana:67 meu beduinima, stariji ljudi umiru od ove bolesti ali odrasli i snaniji rijetko postaju njenom rtvom, bez obzira da li se
radi o pustinji ili gradovima. Medicinske sestre zatvaraju sobe kada je sunce u zenitu i paljivo vode rauna da
u sobu ne ulazi hladni, noni zrak, vjerujui da e, budui da je bolest vrela, daak hladnog vjetra ubiti pacijenta. Tokom nonih sati uz krevet uvijek
ostavljaju upaljenu svjetiljku ili e pacijent umrijeti od ludila, koje donose
zli duhovi ili strah. U sobama oboljelih
pali se ovija vuna, jer e smrt uslijediti nakon udisanja bilo kakvog prijat66

67

50

nog mirisa. Jedini lijek za koji sam uo

da koriste je drobljena kna rastopljena
u vodi, a istim rastvorom se trljaju i oi
kako bi se sprijeilo sljepilo. Ishrana se
svodi na adas (leu) i osobitu vrstu
hurme, zvanu Tamru'l-Birni. Dvadeset i prvog dana pacijent se kupa mlakom vodom u kojoj je rastopljena so.
One bolesti su rijetke. Ljeti, groznice quotidian i tertian nisu nita neuobiajeno, ali ako se uz njih pojavi i
povraanje, esto su smrtonosne.
Napad obino poinje sa drhtavicom za kojom slijedi visoka tjelesna
temperatura. Osnovni lijekovi su osvjeavajua i rashlaujua pia, poput
sikanjabina (mjeavine meda, vode,
sireta i zaina, te skuhano do gustine
sirupa) i drugih sirupa. Nakon groznice lice i tijelo esto pomodri, a na nogama i po stomaku pojave se tvrde
gromuljice. Postoje takoer i nie (iako jo uvijek visoke) tjelesne temperature, koje se nazivaju jednostavno hummah; one se obino lijee paljenjem
zapisa u pacijentovoj sobi. utica i une tegobe openito su uobiajene, a
osobito utica lijei se na zanimljiv nain. Bolestan ovjek gleda u posudu
punu vode, dok iscjelitelj, uei odreene formule, provlai glave dvije igle
od pacijentovih uiju preko oiju, niz
lice, konano umaui ih u vodu, koja
istoga trena postaje uta. Drugi imaju
mirajet, magina ogledala, u koja pacijent gleda i gubi utu boju.
Dizenterija se esto pojavljuje u
vrijeme zrijenja voa, kada Arapi pohlepno jedu goleme koliine nedozrelih
bresaka, groa i narova. Popularan
nain lijeenja ove bolesti je prava
kauterizacija; oni naklonjeniji znanosti insistiraju na primjeni drastinih i
jetkijih mjera, pijenju bizru'l-kutn
(sjemena pamuka), prenog, mljevenog i pomijeanog u vodi. Gotovo svi
ovdje, kao i u Egiptu, manje-vie pate
od hemoroida; lijee ih dijetom jajima i prazilukom te razliitim drugim lijekovima, mirobalan, lisanu'l-

Burckhardt (Travels in Arabia, vol. II) kae da je 1815. godine

(A.D.), kada su Mekka, Jambu' i Dedda bili teko pogoeni
kugom, je, kao otvoren prostor izmeu dvije luke, bila poteena.
U Jemenu, kae Niebuhr, primitivni oblik vakcine majka bi

BEHAR120

hamal i slino. Pacijenti sa uasom

posmatraju makaze i no, tako da su
sluajevi potpunog izlijeenja iznimno
rijetki. Filaria Medinensis, koja se
ovdje zove farantit, vie nije uobiajena u mjestu po kojemu je dobila svoje
europsko ime. U Jambu'u, meutim,
ljudi pate od vena na nogama. Oboljeli se ovdje lijee kao i u Indiji i Abesiniji: kada tumor naraste i crv se pokae, odstranjuje se postepeno i izokola otrim drvetom. Bjesnilo je rijetko,
a ljudi u vezi s njim imaju cijelu skupinu predrasuda. Oni vjeruju da
komad mesa padne sa neba i, kada ga
pas pojede, poludi, naime pobjesni.
Neke ugledne osobe su me uvjeravale
da je najbolji lijek ujedenog ovjeka
zatvoriti u praznu prostoriju, unijeti
mu dovoljno hrane za etiri dana, te
ako na kraju tretmana jo uvijek zavija kao pas, onda iz njega istjeruju
ghul (demona), polijevajui ga vrelom
vodom pomijeanom sa drvenim pepelom. Jedini poznat opis lepre u Hidazu onaj je kojeg zovu el-Baras: pojavljuje se u vidu bijelih fleka na koi,
rijetko napada bilo koga osim krajnje
siromanih i smatra se neizljeivom
boleu. Rane lijee marhamom ili
mastima, osobito balesanom, tj.
mekanskim balzamom; komad tkanine povezuje se oko uda i ne skida se
dok rana ne proe, to kod ovih jednostavnih ljudi znai prvom prilikom.
irevi su u Hidazu uobiajena stvar,
kao uostalom i u cijeloj Arabiji. O
njima itamo jo od drevnih vremena.
Godine (A.D.) 504, pjesnik i ratnik
Emr el-Kejs umro je od ove uasne
bolesti, a prenosi se da, kada je
Muhammed Ebu Si Muhammed godine 132. (A.H.), sa vojskom iz Hidaza
osvojio Jemen, vidio je da narod pati
od tako strane i uasavajue kone
bolesti, tako groznog izgleda da je
zapovijedio da se oboljeli ivi spale.
Nasreu za oboljele, osvaja je iznenada umro neposredno prije nego je njegova neljudska zapovijest izvrena. Te

trnom ubadala svoje dijete poznat je od davnina. Moj medinski

prijatelj uvjerio me da su tek u posljednjoj generaciji ovu praksu
uveli i hidaski beduini.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

bolesti su ovdje, kao i Jemenu, najgore u podruju potkoljenica; projedaju

meso sve do kosti, a pacijent umire od
groznice i gangrene. im se pojavi,
lijee je kauterizacijom, a kada je prikladno i odsjecanjem uda; popularni
lijekovi su tutija i bazni acetat bakra.
Nema lijeka osim odmora, ope dijete
i promjene zraka.
Iz gore navedenog pregleda jasno je
da Arapi vie nisu najbolji i najvjetiji
lijenici i iscjelitelji na svijetu. Imaju,
meutim, jednu veliku prednost u svojoj praksi, a dovoljno su razumni da je
primjenjuju gdje god je to mogue. Kako se djeca gotovo svih uglednih graana odgajaju u pustinji, tabori im postaju kao rodna sela. U sluajevima ozbiljnih rana i hroninih bolesti, pacijentima se nalae da podignu crni ator,
gdje ive sa beduinima, piju kamilje
mlijeko (to u prvih tri ili etiri dana
izaziva ozbiljan proliv) te da ne rade

nita. Ovo je praksa koja se u Arabiji

primjenjuje od pamtivijeka, dok je u
Europi tek u zaetku primjena promjene zraka, vjebanja i jednostavnog
ivota. ak i sada smo u prilici da ovu
praksu skrivamo kao arlatanizam
nazivamo je mlijenom kurom u vicarskoj, vodenim lijeenjem u Silesiji, lijeenjem groem u Francuskoj,
lijeenjem postom u Njemakoj i drugim prihvatljivim imenima kojima se
javnosti baca praina u oi.
Medina se sastoji od tri dijela
grada, utvrde i predgraa znakovito
manjeg od grada. Grad napose otprilike je za treinu vei od Sueca te je
gotovo dosegao polovinu veliine Mekke. To je zidom ograeno zemljite u
obliku nepravilnog ovala sa etiri kapije. Babu'-ami ili Sirijska kapija,
na sjeverozapadnoj strani gradskih
zidina, vodi prema Debelu'l-Uhudu,
Hamzinom mezaru i planinama. Na

istonom zidu nalazi se Babu'l-Dumu'eh ili Dumanska kapija, koja

vodi prema Neddu i mezarju Bekija.
Izmeu kapija ami i Dumu'eh, prema sjeveru, stoji Babu'l-Zijafe, Kapija gostoprimstva; a prema zapadu
Babu'l-Misri, Egipatska kapija, vodi
prema ravnici zvanoj Barru'l-Meneha.
Istona i Egipatska kapija su lijepe masivne graevine, sa dvostrukim,
spojenim kulama, obojenim irokim
trakama crvene, ute i drugih boja,
pomalo nalik na stare kapije kairske
citadele koje vode prema ravnici Remelijja. Mogu se uporediti sa kapijskim kulama starih normanskih dvoraca arkama, naprimjer. U svojim
sjenovitim i vodom dobro opskrbljenim unutranjostima vojnici uvaju
strau, kamilari raspravljaju i drijemaju, a brojni dokoliari i besposliari
se samo okupljaju kako bi uivali u
ugodi hladovine i drutva. Iza ove
BEHAR120

51

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

kapije, na ulici koja vodi prema Damiji, nalazi se veliki bazar. S vanjske
strane su Suku'l-Huzerijja ili zelena
pijaca, te Suku'l-Habbabe ili itna
pijaca, sa lijepim malim kahvanama.
Te pijace su dugaki nizovi koliba od
palmovog lia, pocrnjelog od sunca i
vjetra, neuglednih i bijednog izgleda,
znakovito se razlikujui od izgleda
kapija. Meu njima je i mala potkupolna i u bijelo okreena graevina, za
koju su mi rekli da je sebilj ili javna
esma. U Poslanikovo vrijeme grad
nije imao zidine. U Idrisijevo (15. stoljee) vrijeme, sve do Bartemaovog
vremena (18. stoljee), gradska utvrda bila je tek zemljani nasip, podignut
po zapovijesti Kasima el-Devletu'lGhorija, koji je ponovo naselio grad i
osigurao mu stanovnike. Sada utvrda
je u izvanrednom stanju; zidine su
vrsto graene od granita i blokova
lave, u pravilnim redovima, vementirani kreom; imaju mazghale ili matrase, dugake vuije jame i ererife
ili trolisne grudobrane: kako bi se
osigurali od bone vatre, polucilindrine kule, takoer sa vuijim jamama i grudobranima, postavljene su
kao zastor na kratkom i nepravilnom
meusobnom odstojanju. Unutra ulice
su kao i u svim zemljama sa arkom
klimom, duboke, mrane i uske, ponegdje poploane, ali uglavnom prekri-

52

BEHAR120

vene crnom zemljom, dobro nakvaenom i tvrdo nabijenom. Veina ulica

vodi prema Damiji. Tu je i nekoliko
javnih zgrada. etiri su glavne vakale: Vakalat Babu's-Selam, gotovo
neposredno uz Harem, Vakalat Deberti i dvije s unutranje strane Misri
kapije; sve su u vlasnitvu Arapa. Ovi
karavan-saraji uglavnom slue kao
skladita, rijetko kao stambeni objekti, poput onih u Kairu; putnici stoga
moraju iznajmljivati kue po znakovito visokim cijenama ili, pak, ivjeti u
atorima nautrb svoga zdravlja i uz
krajnju neudobnost. Ostale javne graevine, nekoliko kahvana i izvanredno kupatilo u Harat Zaravanu unutar grada, neuporedivo su bolje od
slinih mjesta u Kairu, kao da posjeduju neto od istanbulske ugode. Kue
su, za Istok, dobro graene, ravnih
krovova i sa dva sprata; materijali koji
se najee koriste su bazaltni ljunak, peene cigle i palmovo drvo. Najbolje podrazumijevaju prostrano dvorite i malu bau sa bunarom, u kojima bazeni vode i palmino drvee
raduju vlasnikove oi. Reetkasti balkoni, koje su europski putnici najprije
vidjeli na Malti, ovdje su normalna
stvar, dok su prozori tek otvori u zidu,
ukraeni, kao i u svim arapskim gradovima, drvenim kapcima. Medinu su
vehabije brzo osvojili, ali nakon to su

se povukli, vrlo brzo je ponovo procvjetala, te je to sada zasigurno najugodniji grad u zamahu na cijelom Istoku.
Ima izmeu 50 i 60 ulica, ukljuujui
aleje i orsokake. Ima priblino isti
broj harata ili gradskih etvrti, ali o
njima gotovo da nemam ta rei osim
njihovih naziva. U gradu napose,
nekoliko je kua koje su u tronom
stanju. Najbolji poznavaoci stanja i
situacije gradsko stanovnitvo procjenjuju na 1.500 unutar zidina, te na
oko 1.000 u predgraima. Smatram
da su obje brojke preuveliane; prema
mojim zapaanjima, prva bi trebala
iznositi oko 800, a Menekheh otprilike
500; istovremeno, moram priznati da
ih nisam brojao, a kapetan Sadlier
(A.D. 1819) tvrdi da su Turci, koji su
upravo proveli neku vrstu popisa stanovnitva, nabrojali 6.000 kua i
18.000 dua. Procjenjujui stanovnitvo na 16.000 (Burckhardt tvrdi do
20.000) od kojih 9.000 ivi u gradu, a
7.000 u predgraima i tvravi, znailo
bi da ima neto vie od 12 stanovnika
po kui, to je prosjena procjena za
jedan arapski grad, gdje su kue prostrane, a robova ima u izobilju.
Tvrava se naslanja na sjeverozapadni dio gradskih zidina, a zid njegovog istonog krila probijen je radi
lake komunikacije naoruanih vojnika i vojne opreme izmeu predgraa

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Menekheh i Babu'-ami ili Sirijske

kapije. Kako mi je uskraena posjeta
unutranjosti tvrave, mogu je opisati
samo izvana. Vanjski zid podsjea na
gradski, samo to su kule vre, a
zavjesa izgleda bolje rasporeenom.
Unutar, kula, podignuta na vrstoj stijeni, ponosno vihori zastavom sa polumjesecom i zvijezdom; njeni bijelo okreeni zidovi ine je upadljivim objektom, a puke uperene u svim pravcima i smjerovima, naroito prema
gradu, stre iz svih njenih otvora.
Kau da tvrava ima vlastiti bunar,
baruthanu, opskrbu i municiju za rat;
ako je tako, mora da predstavlja neku
vrstu Gibraltara za beduine i vehabije. Garnizon ini nisf urtah ili pola
bataljona (400 ljudi) redovne pjeadije, kojom zapovijeda paa; njegove
ovlasti proteu se na sandak ili oko
500 kurdskih i albanskih bai-bozuka,
u iju nadlenost spada pratnja karavana i osiguranje riznice. Medinjani
koji se, kao i svi Istonjaci, osobno
ponose svojom tvravom, o njoj govore
uz puno pretjerivanja. Postavljena na
visoku stijenu na sjeverozapadu, a
izgraena kao i na drugim mjestima
bez opkopa, nasipa ili spoljanjeg
utvrenja, nekoliko granata i jedna
baterija opsadnih topova vrlo brzo bi
je uinila nebranjivom i beskorisnom.
U stara vremena nekoliko puta je
mijenjala vlasnike i branitelje tokom
sukoba u gradu, kojima je Barru'lMenekheh bila bojno polje. Sjeverno
od tvrave, na putu prema Uhudu, ali
jo uvijek u dometu, nalazi se dugaka
zgrada sa velikim brojem prozora,
nekadanja palata Da'ud-pae. U moje vrijeme kupio ju je Abbas-paa iz
Egipta.
Gradska predgraa smjetena su
juno i zapadno od grada. Juna su od
gradskih zidina odijeljena irokim
drumom zvanim Derbu'l-Denaze,
Put denaza, nazvanim tako jer se
tijela preminulih izmatika, kojima
nije doputeno ui u grad, ovim putem
nose do njihovog mezarja u blizini
Babu'l-Dumu'a ili Istone kapije.
Prema zapadu, izmeu Medine i predgraa, nalazi se Meneha, duga gotovo
tri etvrtine milje, a 300 jardi iroka.

Razasuta predgraa zauzimaju vie

prostora nego grad napose: nasuprot
gradskim zidinama, ona su bez zidova; na zapadu, budui da se u tom
smjeru prostire otvoren prostor, ograena su malim bedemom od blata ili
nepeenih cigli, sa jednako malim
kulama, uglavnom u stanju raspada.
Veliki broj malih vrata (kapija) vodi iz
predgraa prema otvorenom prostoru. Jedina velika, sirotinjska kopija
Babu'n-Nasra u Kairu je Ambari ili
Zapadni ulaz, kroz koji se ulazi u
Medinu. Predgraa nemaju nikakvih
znaajnih graevina, osim kaskijje ili
zvanine rezidencije muhafiza (upravitelja), jednostavne graevine blizu
Barru'l-Menehe i Hamse mesadid ili
Pet damija, koje posjeuju gotovo
svi zairi. To su: Poslanikova damija u
Menekhehu, Ebu Bekrova blizu
Ajnu'l-Zerke, 'Alijeva damija u Zukaku'l-Tajjar Menekheha, koju neki
autori zvou i Musalletu'l-Id jer je
Poslanik ovdje klanjao bajram-namaze, Omerova damija, blizu Babu'lKuba Menekheha, u blizini malog
korita zvanog el-Sejh, te Bilalova damija, proslavljena i u knjigama; ja je
nisam vidio, a neki Medinjani su me
uvjeravali da vie i ne postoji.
Bit e dovoljno opisati samo jednu
od ovih graevina, jer su sve susjedne
drugoj nalik. Poslanikova damija u
predgrau Menekheh stoji na mjestu
na kojem se neko nalazila, kau, damija Ghamameh. Drugi, pak, vjeruju
da je izgraena na Poslanikovoj musali, mjestu na kojem je Poslanik klanjao prvi bajram-namaz nakon dolaska u Medinu te esto obiavao tu klanjati i govoriti svojim sljedbenicima
koji su ivjeli daleko od Harema.68 To
je uredna moderna graevina od sjeenog kamena i krea u pravilnim
nizovima, pravougaonog oblika, nad
kojom su podignute jedna velika i etiri male kupole. Sve su kupole obojene
bijelom bojom; a na najveoj stoji gole-

68

Jedna od predaja, Izmeu moje kue i

moga mjesta za namaz jedna je od bai
dennetskih, navela je mudrace da tano
izmjere razdaljinu: kau da iznosi 1,000
lakata od Babu's-Selama do musale.

mi polumjesec ili radije mladi mjesec,

ponad niza pozlaenih kugli: ostale
kupole okrunjene su nekolicinom
uglova. Minaret je uobiajenog turskog tipa, sa koninim krovom i jednom galerijom za mujezina. Akacijino
drvo ili dva sa istone strane, a iza
njega, poput zida, niz kuica od blata,
dovravaju coup-d'oeil; unutranjost
damije jednostavna je kao i njena
spoljanjost. I ovdje mogu primijetiti
da Arapi imaju nerazvijen osjeaj za
sjaj i glamur, kako u smislu javne tako
i privatne arhitekture. Ono to privlai pogled putnika u Hidazu gotovo po
pravilu je neto to je uvezeno ili, pak,
djelo stranih umjetnika. To pokazuje
jednostavnost ukusa naroda, kombiniranog sa, bez sumnje, njihovom znakovitom tedljivou, da ne kaemo
krtou. Kad ve stranci grade za
njih, vajkaju se, zato bi se oni trudili
graditi za sebe? tavie, ne osjeaju
nikakvu potrebu da razbacuju novac
na velike graevine. Gdje god se dogode nemiri, bilo koje vrste, bez obzira
da li se radi o internim ili, pak, izvana
nametnutim, glavne i najvee graevine prve stradaju. A ni klima nije naklo-njena njihovom dugom trajanju. Zemlja i zrak u Medini, kao i u Mekki,
suhi su i azotasti zimi, a ljeti suhi i arki: kre je suh; graa od palmovog drveta brzo propada, ak i drvenarija od
uvoznog drveta truhne, te je dovoljno
samo nekoliko godina nemara da se i
najvea graevina pretvori u prainu.
Predgraa juno od Medine zbirka
su zidom ograenih sela, sa nasadima
i baama izmeu. Seoske kue ovdje,
kao i u Egiptu, izgraene su u stilu
ho-dvorita, naime jednospratnica
otvorenih prema dvoritu. U tim ograenim prostorima uva se i stoka;
imaju debela i vrsta drvena vrata
koja se nou zatvaraju kako bi se sprijeile krae, a mogu dobro posluiti i
za odbranu. Stanovnici predgraa
uglavnom su beduini koji su odustali
od nomadskog naina ivota, te izvjesni izmatici o kojima e biti vie rijei u narednom poglavlju. Iza tih predgraa, prema Jugu, kao i prema sjeveru i sjeveroistoku, lee bae i prostrani nasadi palmi.

BEHAR120

53

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Poglavlje XXI

Ljudi (narod) u Medini

Glavninu stanovnitva Medine
ine potomci tek nekolicine familija
Poslanikovih pomagatelja. uo sam
da je samo za etiri od svih koje se
time hvaliu genealogija nesporno
utvrdiva. To su:
1. Bejtu'l-Ensari ili potomci Ebu
Ejjuba, najplemenitija porodina skupina ije se familijarno stablo razgranava ve 1.500 godina. Oni su uvari
kljueva damije Kuba i imami Harema, ali porodica napose vie niti je
imuna ni utjecajna;
2. Bejtu'l-Ebu Dud; oni Haremu
osiguravaju imame i mujezine.69 Rekli
su mi da je od cijele familije ivi samo
jedna djevojica i jedan djeak;
3. Bejtu'-e'ab je iznimno brojna
familija. Neki od pripadnika ove familije su profesionalni putnici, drugi
trgovci, a ostali imaju namjetenja u
Haremu.
4. Bejtu'l-Karrani koji se uglavnom bave trgovinom.
Tu je, takoer, i familijarna skupina koja se naziva Nahavilla, koji su,
prema nekim, potomci Ensarija, dok
drugi tvrde da dijele isto familijarno
stablo sa Jezidom, Mu'avijinim sinom:
drugo miljenje je manje vjerovatno jer
je neodrivo; naime predmetni halifa je
bio zakleti neprijatelj 'Alijeve familije,
a ovi ljudi je beskrajno potuju. Koliko
sam ja bio u prilici utvrditi, oni vrijeaju i grde Dva ejha svi su se moji
informanti sloili po ovom pitanju ali
mi nijedan nije mogao rei zato u
omraenu skupinu nisu uvrstili i
Osmana, treu linost koju sljedbenici

69

70

54

ijskog uvjerenja ne vole. Brojni su i

ratoborni, gradski ljudi ih preziru, jer
otvoreno zagovaraju herezu, a i skromnog su imovinskog i svakog drugog stanja. Imaju svoje vlastite imame i odgojitelje, iako se naelno povinuju odlukama i zapovijestima odgovornog kadije, ene se i udaju unutar vlastite sljedbe, a povjeravaju im se nii poslovi,
poput klanja ivotinja, metenja i batovanstva, a pristup Haremu im je doivotno zabranjen, kao i da u nj budu
uneeni poslije smrti. Njihova tijela se
nose vanjskom ulicom zvanom Derbu'lDenazeh ili Put denaza do njihovoga mezarja u blizini Bekije. Oblae se
kao Arapi i govore arapskim jezikom,
poput gradskih ljudi, ali su Arapi navikli prepoznavati ih po osobitom izgledu
temeljem kojega im pritvruju i njihovu degradiranost: bez sumnje radi se o
pogrenom poimanju tih ljudi plemena
lutajuih nogu i iznurenih prsa, zahvaljujui prije svega brojnim izvjetajima
o stranim obiajima tih ljudi i enskog
dijela njihove zajednice sa perzijskim
hodoasnicima koji prolaze kroz grad.
Jedva da je i potrebno rei da takve
rijei dolaze iskljuivo iz usta njihovih
fanatinih neprijatelja, kojima, naravno, ne treba vjerovati. ao mi je to
nisam imao priliku zbliiti se sa jednim od njih od kojega bih bio u prilici
dobiti zanimljive podatke i informacije.
Ortodoksni muslimani ne vole da im se
postavljaju pitanja o temema o kojima
nisu spremni razgovarati; kada sam
prvi put pokuao doi do nekih informacija od jednog od mojih poznanika
ejha Ulau'd-Dina, Kurda koji je ivio u
Medini, ovjeka koji je proputovao cijeli Istok i koji je govorio pet jezika, hladno mi je odgovorio da se nikada nije

Ibn Dubejr prenosi da je u njegovo vrijeme potomak Bilala,

Poslanikovog mujezina, ivio u Medini nastavljajui tradiciju
svoga pretka.
U Arabiji erif je potomak Imama Hasana, preko dvojice njegovih
sinova, Zejda i Hasana el-Musanna: sejjid je potomak Imama
Husejna preko Zejnu'l-Abidina, jedinog od dvanaestero njegove
djece koji je preivio pokolj na Kerbeli. Prvi su se posvetili upravljanju i ratu, potonji, uenju i vjeri. U Perziji i Indiji erif je sin
ene sejjida i obinog muslimana; Sejjid '"Nedib el-Teref (plemenit s jedne strane) sin je oca sejjida i majke obine muslimanke.
Sejjid "Nedib el-Terefejn (plemenit sa obje strane) je onaj ija su
oba roditelja sejjidi.

BEHAR120

71

72

druio sa tim hereticima.

Sejjida i erifa,70 Poslanikovih potomaka, ovdje ima koliko god hoete.
Medinski Benu Husejn imaju svoje
etvrti u Suvjerkiji: u Medini ima est
ili sedam familija, u Suvjerkiji 93 ili
94. Ranije su bili neuporedivo brojniji,
te je s tim u skladu i njihova mo bila
vea, tako da su stoljeima vodili rauna i brinuli se o Poslanikovom mezaru.
Izdravaju se uglavnom od svoga
amlaka, zemlje, na koju polau pravo
jo od Poslanikovog vremena, te vakufa, vjerskih zadubina; narodske glasine optuuju ih za esta meusobna
ubistva zarad nasljednog prava. U
Medini ive uglavnom u Ho Ibn
Sa'ad, naselju izvan grada, juno od
Darbu'l-Danazeh. Nema, naravno,
prepreka njihovom nastanjivanju unutar gradskih zidina; njih nose u
Harem da bi im se tu klanjala denaza-namaz, te ni protiv jednog od njih
niko ne moe nita pouzdano loe rei.
Njihovo ukopno mjesto je mezarje
Bekija. Razloga za ovakvu popustljivost je tvrdnja da su neki od njih ipak
sunije ili ortodoksni muslimani, a ak
i najheretiniji meu njima svoj rafz
(herezu)71 uvaju kao najveu tajnu.
Veina uenih Arapa vjeruje da oni
pripadaju, kao i Perzijanci, 'Alijevoj
sljedbi: istinu, meutim, gotovo niko
osim njih ne zna, a ja nisam bio u
prilici pronai nikoga ko bi znao bilo
to o osobenostima njihovog vjerovanja
i uvjerenja, dok nisam sreo jednog
ovjeka iz iraza u Bombaju. Benu
Husejn su mravi ljudi beduinskog
izgleda, oblae se na stari arapski
nain koji erifi jo uvijek vole, kufijja
(mahrama) na glavi,72 beni, dugaka
odora dugakih i irokih rukava, pre-

Odbijati, odbacivati, odakle porijeklo naziva rafizi, odmetnik,

heretik. Inna rafaznahum, zaista smo ih se odrekli (Ebu Bekra,
Omera i Osmana) izgovaraju Perzijanci, uivajui u svome
nadimku.
Sejjidi u Hidazu openito ne oznaavaju svoje potomke zelenim
turbanom. Ustvari, veina njih nose crvene kamirske alove oko
glave, kada su u mogunosti da sebi priute taj troak. Zeleni turban je novina u islamu, u nekim zemljama ga povezuju sa sejjidima; u drugim se nosi kao oznaka hodoasnitva. Khudabakh,
Indijac, u Kairu je obino nosio mehko i njeno dugako zeleno
odijelo.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

baena preko bijele pamune koulje:

u javnosti uvijek nose maeve, ak i
kada ostali svoje ostavljaju kod kua.
Postoji oko 200 familija sejjida alevijja,
'Alijevih potomaka od neke od njegovih
supruga, osim asne Fatime; nemaju
nikakvih izvanjskih obiljeja, bilo
odjeom ili osobitim izgledom, a rade
ili kao namjetenici u Haremu ili, pak,
kao trgovci. Od halifijja ili
Abbasovih potomaka, ovdje
je, rekli su mi, samo jedno
domainstvo, Bejtu-l-Khalifeh, koji rade kao imami u
Haremu, a brinu se i za Hamzin mezar. Neki tvrde da u
Medini ivi i nekoliko siddikijja, Ebu Bekrovih potomaka; drugi ne znaju za njih, a
niko mi nije mogao nita rei
o plemenu Benu Neddar.
Ostatak stanovnitva Medine je mjetovita skupina
ljudi koju sainjavaju potomci
gotovo svih naroda islama.
Svetost grada privlai strance, koji, s namjerom kratkog
zadravanja ovdje, postaju
stanovnici; nakon pronalaska
zaposlenja ene se, stjeu porodice i familije, umiru i bivaju ukopani tu, okoristivi se
duhovnim prednostima ovog
grada i njegovog sredinjeg
mezarja. Imao sam mnogo
prilika i ponuda da ostanem
u Medini. Jedini poznat lijenik bio je neki ejh Abdullah
Sahib, Indijac, uen ovjek,
ali tako melanholine prirode i tako
asketskih navika da je njegovo znanje
potpuno nekorisno za svu javnost.
Zato ti, rekao mi je jedan poznanik,
ne iznajmi prostor duan negdje
u blizini Poslanikove damije? Tu e
se najesti hljeba zahvaljujui svome
znanju i vjetini, a i tvoja e se dua
okoristiti blagoslovom boravka na svetoj zemlji. eik Nur je takoer, nakon
kratkog boravka u Medini zakljuio
da je to bara denneti ehr (veoma
73

74

nebeski grad) i malo mu je trebalo da

ga pone smatrati svojim domom. Trenutno vladajua skupina u Medini,
zahvaljujui politikim promjenama, su Sufat, sinovi turskih oeva i
arapskih majki. Pripadnici ove polukaste sada su jako brojni, a uspjeli su
osigurati najvie i najunosnije slube i
poslove. Osim Turaka, tu su i familije

porijeklom sa Magreba, Takrurisa,

Egipana takoer ima znakovit broj,
stanovnika iz Jemena i drugih dijelova Arabije, Sirijaca, Kurda, Afganistanaca, Dagestanaca sa Kavkaza te
nekoliko Javanaca, muslimana sa
Jave. Sindija, rekli su mi, ima oko 100
familija, ali ih svi ostali Medinjani
preziru zbog njihovog kukaviluka i
manjka muevnosti, dok su Baluci i
Afganistanci potovani. Indijaca
nema tako mnogo u Medini, za razli-

Mnoina od Zejdi. Ovih uvenih izmatika ijskog uvjerenja, ima

puno u junoj Arabiji.
Bajazi sekta iz okoline Maskata, a njihov imam ili princ, kau da

ku od Mekke; ipak, na ulici nije tako

rijetko uti ist hindustani. Oni zadravaju svoju osobitu odjeu, ene
ustrajavaju u pokazivanju svojih lica i
uskim, preuskim pantalonama. Ovo
im je, uz brojne druge razloge, priskrbilo prezir, pa i mrnju Arapa. U
Medini oni su vlasnici malih duana,
trgovina, osobito ljekarni i prodavnica
kumaa (tkanina) i imaju
neku vrstu zatvorenog drutva. Uasavajui sluajevi
bijede i umiranja od gladi,
tako uobiajeni u indijskim
zajednicama u Deddi i
Mekki, ovdje su iznimno rijetki.
Hanefijska kola je najprisutnija i najpriznatija u Medini kao i u najveem dijelu islama, iako su mnogi stanovnici,
te gotovo svi beduini afije.
itatelj e sa zaprepatenjem
primijetiti da u jednom od
osnovnih vrela vjere postoji
nekoliko skupina izmatika:
Benu Husejn, Benu 'Ali te
Nakhavileh. U gradu Safra,
kau, ima znakovita skupina
zejidskih izmatika,73 koji
Medinu posjeuju, a naselili
su se i u Mekki te, na koncu,
neki tvrde da i Bejazi sljedba74 takoer ima svoje predstavnike.
Stanovnici Medine su mili
i omiljeni ljudi, iako grad nije,
za razliku od Mekke, veliko
trgovite muslimanskog svijeta ili susretite naroda. Ne plaaju
poreze, a ideju miri, dakle odvajanja
od zemlje, odbacuju sa krajnjim prezirom. Jesmo li mi, Poslanikova djeca,
kau, da pruamo ili da primamo potporu? Vehabije, ne razumijevajui ta
im govore, naplauju im poreze u
onome to im je trenutno potrebno, u
novcu i robi, to je jedan od osnovnih
razloga to se i ime tih puritanaca
spominje s gnuanjem. Kao to smo
ranije kazali, brojne pomagatelje u

je heretikog uvjerenja; odbacuju Osmana i zagovaraju preimustvo Omera nad drugom dvojicom halifa.

BEHAR120

55

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Poslanikovoj damiji plaa dijelom sultan, a dijelom avkaf (zadubine) od

novca za najam kua i zemlje zavjetane Haremu irom muslimanskog svijeta. Kada Medinjanin eli putovati,
obraa se uredu Mudiru'l-Harim i od
njega dobiva papir kojim mu se jami
znakovit iznos u Istanbulu. Ikram,
kako se to zove, varira u skladu sa rangom primatelja, budui da su stanovnici grada podijeljeni na est kasti
(klasa) i to (viz): prva i najvia skupina
su Sadat (sejjidi) i imami, koji primaju
12 kesa ili oko 60 funti. Kau da ovoj
skupini pripadaju samo tri familije.
Hanedan koji dre otvorene kue i
besplatno ugoavaju siromane strance. Njihov ikram iznosi osam kesa,
a ova skupina broji izmeu 100 i 150
familija. Ahali (pripadnici trgovake
klase) ili pravi Medinjani, koji u tom
gradu imaju kue i porodice, a i roeni
su u Medini. Oni pritvruju pravo na
est kesa. Mudeverin, stranci,
Egipani ili Indijci naprimjer, koji ive
ali nisu roeni u Medini, primaju etiri kese.
Medinski putnik po dolasku prijavljuje svoj dolazak konzulu ili Vekilu'l-Haramejn; ovaj namjesnik dva
Sveta Mjesta obraa se nadzorniku
zadubine (Naziru'l-Avkaf); potonji,
nakon prosljeivanja zahtjeva razliitim uredima riznice, alje novac vekilu, koji ga uruuje podnositelju molbe.
Ovaj dar se ponekad troi na zadovoljavanje prohtjeva, ee ulae u unosne poslove, trgovaku robu ili predmete za kunu upotrebu, darove za
ene u odjei i nakitu, lijepo izraeno
oruje, osobito pitolje i bale, svilene
kianke, ibuke i lule od ilibara,
papue i vezene novarke, koji se
pakuju u jednu ili dvije velike sehare
te pristupa iznalaenju nain povratka kui gratis. Osim ikrama, veina
Medinjana na ovakvim prosjakim
putovanjima, ive kao gosti kod uglednika u Istanbulu. Stanovnici na koje
nije doao red da putuju ekaju avkaf
75

56

i sadaku koju svake godine donosi

damaanski karavan; osim toga,
ranije smo rekli, Harem ak i onima
koji nisu zvanino zaposleni osigurava
odreene prinadlenosti.
Bez ovoga, Medina bi vrlo brzo
pala pod utjecaj i vlast beduina. Iako
je trgovina ovdje na visokoj razini, kao
uostalom irom Istoka, posao je u
zastoju,75 jer vie klase ele pomalo
upravljati svojim zemljinim posjedima i jednako pomalo sluiti u Damiji. uo sam za samo etiri kue koje
svi spominju s punim potovanjem, elIsevi, el-a'ab, Abdu'l-Devvad i familju iz erka (istonih oblasti). Svi se
bave itom, tkaninom i namirnicama,
a najbogatiji vjerovatno imaju kapital
u iznosu oko 20.000 dolara. U hladnijem periodu godine karavani neprestalno saobraaju izmeu Medine i
Egipta, ali njima u najveoj mjeri
putuju posjetitelji Istanbula, a u
mnogo manjoj trgovci koji razmiljaju
o dobiti. Kukuruz se iz Dedde prevozi kopnenim rutama, a uvozi ili preko
Jambu'a ili preko Reise, luke na Crvenom moru, dan i po putovanja daleko
od Safre. Postoji i stalna trgovina
namirnicama sa lokalnim beduinima,
a sirijske hadije graane snadbijevaju odjeom i skupljim robama, duhanom, suenim voem, slatkiima,
noevima i svim stvarima koje se
mogu podvesti pod pojam skupo. Tu
je i nekoliko ozbiljnih skladitara, ali
njihovi poslovi su sitni, jer se svakojaki proizvodi dovoze iz Egipta, Sirije i
Istanbula. Openito, radna snaga je
iznimno skupa, a u sezoni zijareta od
posjetitelja e se zahtijevati od 15 do
20 pijastera i za najjednostavnije
poslove poput popravke suncobrana.
Zanatlije i umjetnici, ilimari, graditelji, bravari, grnari i ostali ili su
robovi ili stranci, uglavnom Egipani
(koji prodaju samo mlijeko, tvrdi sir
i/ili puter), to je dijelom i posljedica
pojedinanog i skupnog ponosa ljudi.
Oni se od djetinjstva ue da su Medi-

Omer-efendijina braa, unuci glavnog medinskog muftije, bili su

trgovci sa vlastitim duanima, koji su ga uvijek zadirkivali da
pone sa nekim korisnim poslom, bolje nego da iscrpljuje mozak i
gubi vrijeme nad knjigama.

BEHAR120

76

njani povlatena bia, koji se imaju

potovati bez obzira kako siromani,
ak pokvareni ili, pak, izmatini bili,
te da e se Allahov gnjev sruiti na sve
koji se usude uvrijediti, da i ne spominjemo, udariti nekog od njih.76 Strance na duanskim prozorima primaju s
painskom oholou i silno se trude da
im rijeima i pogledima, dakako, i djelima, pokau da sebe smatraju finom
gospodom kraljevskog ugleda, samo
to nisu tako bogati. Ovom posvemanjem ponosu treba dodati i nezainteresiranost i lijenost, te prave arapske
predrasude, koje, ak i danas, spreavaju beduine da oene kerku zanatlije. Poput Kastiljanaca, rad smatraju
poniavajuim za bilo koga osim robova, a to nije, kako razborito primjeuje jedan francuski autor, uope nerazumna zamisao, jer nebesa ovjeka za
njegovu neposlunost i nepokornost
kanjavaju jedenjem hljeba zaraenog
u znoju svoga ela. Osim toga, primjetno je izvjesno omalovaavanje,
moralno i fiziko, rukotvorina, u usporedbi sa slobodom pustinje. Tkalaki
stan (razboj) i turpija ne osiguravaju
uljudnost i vitetvo kao to to ine
ma i koplje; ovjek prua svoj jezik
i da se okoristimo arapskom poslovicom, kada mu za izgovorene uvrede
prijeti amar, a ne ubod bodeom. ak
i kalifornijski pljakai postaju uljudni kada brat-pljaka takoer nosi
revolver, a meu Europljanima najuglaeniji su oni narodi kod kojih
svaki gospodin nosi ma (rapier), a isti
su postali najnepristojniji i najprimitivniji otkako ih je civilizacija razoruala.
Iz cijena koje smo dolje naveli
postat e unekoliko jasnije da Medina
nipoto nije jeftino mjesto. Ipak, graani, uglavnom zadueni, nekako
uspijevaju ivjeti pristojno, pa ak i
dobro. U njihovoj kuhinji, kao i u
mekanskoj, ima poneto od egipatske,
turske, sirijske, perzijske i indijske:
ali, kao i svi Istonjaci, preko svake

Historija potvruje da svetost rodnog mjesta narod, odnosno ljude

Medine, nije uvijek spaavala nevolje. Ali, uspomene na nesree
ubrzo bi blijedile sveobuhvatnim ponosom koji ishodi iz pripadnosti.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

mjere troe preieni puter.77

Viao sam mladog Muhammeda
kako naiskap ispija punu au, iako
su ga njegovi prijatelji upozoravali da
e mu to pomoi da izgleda debeo
kao slon. U ovim zemljama, kada
ovjek ne moe jesti preieni puter,
smatra se da mu stomak nije uredu, a
svi moji izgovori melanholinom prirodom, bili su prije svega namijenjeni
izbjegavanju ranjavanja peenim
mesom koje je plivalo u masnoi ili
gostinjskim jelom, riom prelivenom
rastopljenim, rekao bih, ueglim puterom. Hidaski samn, meutim, najee je svje, budui da ga donose
beduini, stoga i nije prepun ukusa starih i neimpregniranih mjeina, poput
indijskog ghia. Kue bolje stojeih
Medinjana su prostrane i udobne, jer
su graene od vrstog materijala, a
77

Lijenici tvrde da mast i masna hrana

koja sadri vie ugljika predstavlja osobitost hladnih zemalja, dok stanovnici
tropskih oblasti uivaju u vou, povru i
hrani koja ne deblja. Ovo se mora uzeti
cum grano. U Italiji, paniji i Grkoj,
koristi se maslinovo ulje, u Africi i Aziji,
osobito u najtoplijim predjelima, ljudi
jedu gotovo iskljuivo preieni puter.

doek i prijem gostiju svake hvale i

potovanja vrijedan. Crne ropkinje
ovdje obavljaju sloene dunosti
engleskih slukinja; nauene su da
iju, kuhaju, osim uobiajenih poslova
metenja i donoenja vode za kunu
upotrebu. Hasineh (privlana ena,
nedvojbeno potpuno pogrean naziv)
kota izmeu 40 i 50 dolara, ako je
trudna, onda znakovito manje, ali vjete ruke, maniri, te osposobljenost u
enskim poslovima die njihovu cijenu i do 100 dolara = 25 funti. Crni djeaci, po svemu idealni i prihvatljivo
pametni, kotaju oko 1.000 pijastera;
djevojice su skuplje, a evnusi doseu
dvostruko toliku cijenu. to su djeca
starija, cijena im je nia, a niko nije
spreman kupiti, osim u iznimnim
okolnostima, odraslog roba, jer oni
nisu ni za kakav posao, osim za smiljanje podlosti. Abesinijke, uglavnom
Galla, djevojke, naravno, na cijeni su
jer je njihova koa, ak i najtoplijim
danima, uvijek hladna, a i rijetke su;
rijetko kotaju manje od 20 funti, a
esto doseu ak i 60. Nikada nisam
uo da se Jariyah Bayza, bijela ropkinja, ikada prodavala na medinskoj
pijaci: u erkeziji one kotaju od 100

do 400 funti, te je samo nekolicina

ljudi u cijelom Hidazu u stanju sebi
priutiti takvu rasko. Medinski
bazar je oskudan, te gotovo sve robove
iz Mekke dovoze dellabi ili gonii,
nakon to najbolje izvezu u Egipat, u
grad stiu samo oni koje niko nije htio.
Osobni izgled Medinjana iznenadit
e svakog stranca, ako je ta mjeovita
skupina doseljenika poprimila sve osobitosti, te gotovo i fizionomiju Arapa.
To su iznimno lijepi ljudi, to bi se
moglo pripisati hladnoj, naime hladnijoj klimi; ponekim se obrazi rumene, a
kose su im guste i kestenjaste. U
Medini u mene kao bijelca niko nije
zurio. Obrazi i neki dijelovi tijela kod
djece obiljeeni su maalijima ili terihima, tri dugake crte kao kod Mekanaca, te malim oiljcima, uglavnom
tri. Nekim osobinama i osobenostima
primiu se pravim Arapima, da tako
kaemo, beduinima starog i plemenitog porijekla. Jagodice su visoke i jedre, oi male, okrugle, a ne izduene,
prodorne, lahovite, duboke te smee,
prije nego crne. Glave su im male, ui
lijepe, lica duguljasta i ovalna, iako ne
nerijetko sa onim to se narodski zove
vilicom u obliku svjetiljke (izbaenom

BEHAR120

57

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

donjom vilicom); ela su im visoka,

koata, iroka i malo uvuena, a
brade i brkovi rijetki, tek dva busenia na bradi, sa, uglavnom, malim ili
potpuno bez brkova. U tome gradski i
seoski Arapi slie jedni drugima. Razlike su, pak, znakovito upeatljivije.
Temperament Medinjana nije nervozan, poput beduinskog, ali je ipak
neka vrsta mjeavine unog i rijetko
limfatinog. Obrazi su puniji, vilice
isturenije nego kod ie rase, usne
mesnatije, senzualnije i napadnije,
ramena su ira, a udovi snaniji i
koatiji. Brada im je neto gua, a
mladi gradski Arapi pomalo poinju
oponaati Turke, prezirui pritom
navike svojih predaka u oblikovanju
brade. Osobna tatina, uvijek preovlaujua strast meu svim Istonjacima,
i beznadena elja da se bradama
nadmeu sa Turcima i Perzijancima,
vjerovatno jedinim narodima na svijetu koji ne briju bradu, nadjaala je ak
i vjerske zamjerke toj inovaciji. U
Medini su mi se ee nego igdje drugo
na svijetu obraali sa kusah ili bezbradi. Bradu boje knom (henna) ili
nekim drugim preparatom, osobito
egipatskim mjeavinama razmuenim
u vodi, to je jako loa boja. Odjea u
Medini postala je neuporedivo rafiniranija, budui da Pariz Istoka snadbijeva ovaj grad najnovijom modom.
Ugledni ljudi nose beni ili dubbe;
potonji komad, kao i u Mekki, uglavnom je svjetlije i jasnije boje, ute, svijetlo zelene ili ak svijetlo ljubiaste.
Taj odjevni predmet znak je obuenog ovjeka; ako, pak, nosite samo
jedan ogrta, onda on treba biti neke
umjerenije boje, naprimjer tamnoljubiaste; pojavljivati se uvijek u istoj
svijetlo zelenoj ili svijetlo ljubiastoj
pobudilo bi izvjesnu porugu. Ali,
Hidaziji, siromani i bogati, uvijek su
naklonjeniji bojama lala. Pravi bedan
ili dugaki ogrta bez rukava, koji se
jo uvijek nosi u pravim arapskim
zemljama, ovdje nosi samo najnia
klasa. Najrunije od svih pokrivala za
glavu su crvene tuniske kape, zvane
tarbu, koje gotovo svi nose, samo to
Arapi imaju previe na svojim licima i
u oima da bi ih nosili, poput Turaka,

58

BEHAR120

bez turbana. Sa aljenjem mogu konstatirati da je prava teta da su vjerovatno najljepa i najelegantnija pokrivala za glavu, kufijja i aakal, zabranjeni svima osim erifima i beduinima. enska je odjea, poput muke,
lijepa. U kuama one nose, rekli su
mi, sudejrijje ili prsluke (grudnjake)
od pamunog platna i drugih tkanina,
nalik indijskim olijima, koji podupiru
grudi bez loih uinaka europskih
steznika. Preko toga ide saub ili bijela
koulja od materijala zvanog halaili
ili burunduk, sa ogromnim rukavima
i dugake do poda; sarwal ili pantalone nisu iroke poput egipatskih,
naprotiv, prilino su uske, gotovo uske
kao indijske, bez njihovih znamenitih
pretjerivanja. Van kue, preko glava
prebacuju svilene ili pamune milejeh, uglavnom bijele ili plave. Burka
(pokrivalo za lice, koprena) u cijelom
Hidazu je bijela, to za razliku od
Egipta umnogome doprinosi dojmu
istote. ene svih stalea boje tabane i
dlanove u crno, s unutranje strane
izvlae samo tanke linije, najprije lijepei flaster od kne, a potom mjeavinu
koja se naziva adar. Kose dijele na
sredini glave, a potom ih upliu u dvadesetak malih pletenica zvanih dedileh. to se ukrasa (nakita) tie, kao
to je i uobiajeno kod Istonjakinja,
raspolau nezamislivim mnotvom,
od mjedenih i neke druge blistave
kovine, do zlatnih ukraenih dragim
kamenjem; uivaju u jakim parfemima, misku (musk), civetu, ambri, ruinom ulju, jasminovom ulju, aloa-drvetu i ekstraktima cimeta. Oba spola

nose istanbulske papue. ene nose

khuff, unutarnje papue od sjajne,
ute koe, koje slue umjesto arapa,
a prekrivaju i lanak, sa papuama od
istog materijala, ponekad postavljenim barunom ili izvezene zlatnim
granicama po udolini na stopalu. U
alosti mukarci ne mijenjaju izgled
ni boju odjee, poput svih dobrih
muslimana, kojima je takvo pokazivanje tuge zabranjeno. Ali, ene, koje
teko razdvajaju srce i odjeu, svoju
tugu pokazuju noenjem bijele odjee
i skidanjem ukrasa, odnosno nakita.
To je prilino savremen obiaj: precizni Burckhardt obavjetava nas da u
njegovo vrijeme oaloene medinske
ene nisu mijenjale odjeu.
Medinjani se na ulici pojavljuju
hodajui pjeice, dakle na svojim
nogama. Tek nekoliko ivotinja uva
se u gradu, pretpostavljam, zbog
iznimno skupe ishrane i odravanja.
Konjica jae bijedne egipatske mrave
i slabe konje. Konji koje uglavnom
jau uglednici i bogatai su neddski,
koji kotaju od 200 do 300 dolara.
Kamila ima teko nabrojivo mnotvo,
ali hidaske su male, slabe, te posljedino i malo cijenjene. Jednogrbe
kamile dobre pasmine, zvane ahrar
(plemenite) Namani, iz istoimenog
mjesta, mogu se nai po bilo kojoj cijeni od 10 do 400 dolara; one su male,
ali inimno brze, na nogama sigurne,
pametne, istokrvne, oiju poput antilopinih, sa ustima u koje moe stati
cijela aa. Mula nema u Medini, iako
narodne predrasude ne brane ljudima
da ih jau. Magarci dolaze iz Egipta i

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Mekke: rekli su mi da se neke iznimno dobre ivotinje mogu nai u gradu,

te da neka beduinska plemena uzgajaju dobre pasmine, ali ja nikada
nisam vidio nijednog. Od ivotinja
koje se uzgajaju za ishranu, ovca je
jedina koju je mogue nai u ovom
dijelu Hidaza i to tri razliite vrste.
Vea ivotinja dolazi iz Nedda i to od
beduina plemena Anizah, koji rukovode ovom vrstom trgovine, a manja je
ivotinja domae pasmine; ustvari,
obje vrste su uobiajene arapske
pasmine, utomrke boje, sa dugakim
i debelim repom. Povremeno je mogue sresti pasminu koju u Adenu zovu
berberskom ovcom, potpuno drukiju
ivotinju, bijela je, irokog crnog lica,
sa podvoljkom, kratkog debelog repa,
koji izgleda kao da je svezan u vor:
nesumnjivo su je ovdje uvezli Perzijanci. Krave su rijetke u Medini, govedina se na cijelom Istoku smatra
nezdravim mesom, a beduini ak i ne
piju kravlje mlijeko, vie cijenei
kamilje, ovije i kozije; stoga se meso
ove ivotinje u gradu rijetko moe
nai, jer ga niko ne jede, naravno osim
najnieg stalea.
Maniri Medinjana su tei i ozbiljniji, te unekoliko pompezniji nego kod
Arapa sa kojima sam se ja ikada druio. ini se da su ih posudili od svojih vladara Turaka. Ali, njihova strogost i ozbiljnost, te ceremonijalnost su
tek povrni. Privatno ili u ljutnji odora
uljudnosti i ljubaznosti spada i kretavi arapski glasovi, rjeite, govorljive i
nedvosmislene uvrede, te manija za
gestikulacijom izlaze na povrinu u

svoj svojoj nakaznosti. Velike su prialice kao to mala pria koja slijedi
pokazuje. Kada se ovjek susretne i
suprotstavi nekome ko je oigledno jai od njega u raspravljanju ili pogaanju (oko cijene), Arapin svoga protivnika prekida rijeima: Salli ala Muhammed (Blagoslovi neka su na Poslanika). Svaki dobar musliman obavezan je pokoriti se takvom zahtjevu
rijeima: Allahumma salli alejh (O
Allahu, blagoslovi ga!) Ali, Medinjani
skrauju frazu na: A'n, pretpostavljajui da je to dovoljno i nastavljaju sa
svojim govorom. Potom e zbunjeni
protivnik povikati: Vahhid!, to jest:
Potvrdi jedinstvo Boije!, nato e on,
umjesto uobiajenih rijei kojima se
potvruje vjerovanje, samo kratko
izgovoriti Al i pouriti da razgovor
vrati u prethodni tok. Kao to se moe
i pretpostaviti, taj rat rijeima nerijetko se zavrava estokim i silovitim raspravama, jer, istini za volju, Medinjani su uvijek spremni na svau. Oajniki stari sukob izmeu Duvva i Barra, grada i predgraa, s velikom je
mukom zaustavljen i zatakan. Djeaci, doista, jo uvijek istrajavaju, sukobljavajui se u tuama, ali i ozbiljnijim
sredstvima, tapovima i kamenjem.78
Teko je povjerovati da su u gradu
punom turskih vojnika, putnika-trgovaca i koji se izdrava od otimanja od
hodoasnika sauvane stare arapske
vrline. Mekanci, tamnoputi ljudi, za
Medinjane kau da su im srca crna
koliko god da su im lica bijela.79 To je,
naravno, pretjerano, ali ne treba puno
da bi se zakljuilo da su ponos i oho78

79

80

lost, borbenost, osobita pitanja asti, te

osvetoljubivost zauujue snage i strpljivosti jedine osobite crte arapskog
karaktera koje stanovnici Medine
pokazuju. Ovdje ete rijetko sresti tipino pustinjsko vitetvo. ovjek e uvrijediti svoga gosta, svejednako kao to
nee objedovati bez njega i kao to e
ga hrabro zatititi i braniti od neprijatelja. A ljudi preesto i prelahko razmjenjuju rijei koje su dovoljne da izazovu dugotrajne i krvave obraune
meu beduinima. Izvanjska pristojnost upadljiva je osobenost ponaanja
Medinjana. Nema mjesta na kojem
Korinani mogu ostati, poput Mekke,
Kaira i Dedde; preljuba i brakolomstvo, ako se otkriju i utvrde, bit e kanjeni kamenovanjem prema strogom
kur'anskom nalogu80, a najmanji nemoral ili ponovljen prekraj bit e kanjeni izgonom iz grada. Ali, skandali
se esto dogaaju, iako ene, rekli su
mi, ogromnu panju posveuju pristojnom ponaanju u skladu sa normama
drutvenih odnosa. Izvan kue uivaju
u tipino muslimanskim zadovoljstvima, enidbama i udajama, babinama,
proslavama obrezivanja i denazama.
U kui bave se kuanskim poslovima,
osobito grdei hasine i za'afarane. U
ovim aktivnostima one prevazilaze ak
i uvene engleske kuanice srednje
klase, koje raspolau ogranienim
sredstvima, dok Arapkinjama na
raspolaganju stoji bogat rjenik. U
ejh Hamidovoj kui, meutim, nikada
nisam uo da bih mogao optuiti ene
za upotrebu bilo kakvih, napominjem,
bilo kakvih tekih rijei.

ini se da ovo jeste i bilo je omiljeno arapsko oruje. U bitki na Uhudu itamo kako su se
borci meusobno prebacivali kamenjem. Na putu prema Mekki beduini su napali skupinu
gradskih Arapa, a bitka je okonana ovim neopasnim i nekodljivim orujem. U Mekki,
mukarci, kao i djeaci, koriste ih sa istom vjetinom kao i Somalijci u Adenu. to se tie
okraja izmeu dvije susjedne etvrti u arapskim gradovima, itatelji e se sjetiti da ovakve stvari mogu postojati naporedo za znakovitim stepenom civiliziranosti. U moje vrijeme
razliita sela u sorentinskoj dolini bila su u neprestalnom ratu. Irci se jo uvijek osobno
bore u Birkenheadu. U vrijeme naih oeva londonski besposliari su se svake nedjelje
zabavljali ratujui na Primrose Hillu, te na poljima oko Marylebonea i St. Pancrasa.
Ukazujui prije svega na njihovu osvetoljubivost te njihov obiaj da pamte rane i povrede,
te da zaboravljaju stara prijateljstva i meusobne usluge, kada iskrsne sukob, bez obzira
na beznaajnost uzroka i razloga.
Presudu donosi kadija: u sluaju ubistva, on sudi poinitelju, te, ako utvrdi krivicu, alje
ga pai, koji zapovijeda kavvasima (policajcima) da poinitelju glavu odsjeku sabljom.
Lopovi se kanjavaju odsjecanjem ruke. Ustvari, pravda se u Medini provodi strogo u skladu sa erijatom ili vjerozakonom.

BEHAR120

59

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Svoje crne ropkinje vrijeaju na fin

nain, bez ikakvih tekih psovki i
pogrda. U Mekki, meutim, starija
gospoa u ijoj sam kui ivio bi, iznervirana melanholinim temperamentom svoga starijeg sina i njegovim
neredovnim i neutvrdivim apetitom,
izgrdila ga najrunijim rijeima, nerijetko krajnje smijenim. Naprimjer,
jedna od njenih najeih tvrdnji bila
je da je njen sin potomak nemoralne
majke, ime je, pretpostavljamo, o
samoj sebi iznijela nimalo pohvalno
miljenje. Tako sam u Egiptu esto
sluao oca koji se svome sinu obraao
rijeima: O psu, sine psa! ili O nevjernikovo sjeme, jevreja, kranina! Kod
Medinjana sam primijetio jednu nimalo pohvalnu crtu licemjerja. Njihova
usta puna su vjerskih pozdrava, izjava
i odlomaka iz Kur'ana, kao i nepristojnosti i odvratnih uvreda, po emu su
umnogome podsjeali na Perzijance.
Kao to smo ranije rekli, oni uvaju
reputaciju sinova Svetog grada,
javno klanjajui. U Istanbulu ni na
koji nain ne odiu trezvenou; opojna
pia, osobito araki, prave se i u Medini, ali samo kod Turaka: stanovnici
grada se rijetko u svojim domovima
uputaju u ovu pustolovinu, jer se pijanice po mirisu prepoznaju. Medinjani
su, poput Mekanaca, zanimljiva mjeavina dareljivosti i zlobe, rasipnosti i
krtosti, pri emu bi se prve osobine
mogle pripisati njihovoj razmetljivosti,
dok su druge osobenosti semitskih
rasa, odavno u Europi poznate preko
Jevreja. Graani e se lahko upustiti u
dubok dug, oekujui da e dobra
hodoasnika sezona isplatiti njihove
obaveze ili, pak, oslanjajui se na sljedei prosjaki put u Tursku. Takvo
ponaanje, protivno obiajima cijelog
muslimanskog svijeta, javnost najstroije osuuje. Ponad svih spomenutih
osobina, osobna tatina i uobraenost
nedvojbeno su najvidljiviji i najprezriviji: pokazuju je svojim epurenjem,
prezrivim pogledima, te gotovo svakom rjeju. Ja sam taj-i-taj, sin togai-toga, uobiajene su rijei, osobito u
opasna vremena. A ni ovaj duh nije
ba za potpunu osudu, jer zasigurno
pomae i podstie na otmjeniju aktiv-

60

BEHAR120

nost. Ali, isto tako, najee ih pobuuje da se nadmeu skupim prezentiranjima i slinim ispoljavanjima tatine.
Izrazi, tako uvredljivi za europljanske
ui: Inallah Bukre (Ako Bog da,
sutra), to uvijek govore za neto to
treba uraditi danas, ovdje su, kao i u
Egiptu ili Indiji, najee rijei koje
ete uti. Takva su odugovlaenja tipina, manje-vie, za sve Istonjake. Ali,
Arabija, napose i osobito, obiluje tim
Tevekkel al' Allah, ja ejh! (Osloni se
na Allaha, o gospodine!), a da se pritom ovjek nije nimalo oslonio na svoj
vlastiti trud. U cjelini, meutim, iako
sam govorio mahom o slabostima
karaktera stanovnika Medine, ja o
njima imam sasvim povoljno i pozitivno miljenje, nalazei kod ovih ljudi
mnogo stvari vrijednih svakog potovanja, prije svega mukost, koje manjka kod svih istonih naroda sa kojima
sam bio u dodiru.
Arapi su, poput Egipana, svi oenjeni. Ipak, kao i obino, prilino su
grubi i aljivi u vezi s tom uvijek hravo spominjanom temom brakom. Na
njoj su svoje umove izotravali i najmudriji meu Arapima, humoristi i
mudraci, koji su o tome rekli znamenite stvari koje se dugo pamte. Kae
Harikaru'l-Hakim svome neaku Nadanu, kojega je pokuavao odgovoriti
od enidbe: Brak je radost mjesec dana, a tuga ostatak ivota, plaanje
kirije i savijanje lea (pod bremenom
bijede) i sluanje enskog jezika! Potom, u stihu: Kau oni: Oeni se!
Odgovaram: Neka je daleko od mene
da na svoja prsa privijem vreu punu
zmija. Slobodan sam, zato bih se prodavao u ropstvo? Neka Allah nikada
ne blagoslovi ene! Sljedei redovi
najee se navode zbog toga to omoguavaju neku vrstu ptiije perspektive na postojanje ena: Od 10. (godine ivota) do 20. odmor za oi posmatraa. Od 20. do 30. jo uvijek lijepa i
jedra. Od 30. do 40. majka brojnih djeaka i djevojica. Od 40. do 50. stara
zlobna ena. Od 50. do 60. zakolji je
noem. Od 60. do 70. prokletstvo Allahovo neka je na njih, na jednu i na
sve! Jo jednim popularnim stihom
izraava se neutemeljeno miljenje:

Oni tvrde da su ene za mukarce

dennet; ja kaem, Gospodaru, daj mi
dehennem, a ne ovaj dennet.
Ipak, uprkos svemu, ljepi spol
ima sve razloge za smijeh, jer su svi
koji su smiljali i pisali, te izgovaraju
ovakve rijei, u Medini kao i na drugim mjestima oenjeni. Brane ceremonije su dosadne i skupe. Poinju
vjeridbom: otac mladia odlazi do
roditelja ili staratelja djevojke, te tek
na kraju posjeta izjavljuje: Fatiha!
Molimo, iz vae ljubaznosti, vau kerku za naeg sina. Ako su svi zadovoljni prijedlogom, odgovor je: Dobrodoao i estitamo, ali moramo klanjati
istiharu; kada se na kraju dobije pristanak, obje strane se obavezuju na
potivanje ugovora uenjem Fatihe.
Potom poinju pregovori o mehru ili
iznosu koji se nudi za mladu. Nakon
prevladavanja ove tekoe slijedi gozba za prijatelje i rodbinu, muku i ensku. Brak napose naziva se Akdu'lNikah ili Zivad. Velima ili prijem
zvanica, naime svadbu, priprema otac
arisa (mladoenje) u svojoj kui, a
kadija obavlja svadbeni obred; djevojin pristanak dobija se preko njenog
vekila, bilo kojeg mukog srodnika
kojemu ona povjeri tu dunost. Potom,
uz veliku pompu i slavlje, aris posjeuje svoju aruseh (nevjestu) u kui njenog oca i, konano, uz zuffeh ili povorku te razne sveanosti u Haremu, nju
odvode u novi dom. Arapske denaze
su jednostavne upravo onoliko koliko
su vjenanja komplicirana. Bez naddabeha, bez ena, pa ak ni najbliih
srodnica, tokom denaze, kao i u drugim dijelovima muslimanskog svijeta,
a za mukarce je sramota plakati naglas. Poslanik, koji je nesumnjivo znao
za sve paganske obiaje pri ukopu, u
kojima su nemuevna i beskrajno
duga pokazivanja alosti prelazila sve
granice, ak i zdravog razuma, poput
kranskih mrzovoljnih i neradih bdijenja, zabranio je i najmanje pokazivanje tuge. U Medini preminuli se
ukopava nedugo po preseljenju. Mrtvaka nosila gradskim ulicama umjerenim korakom nose prijatelji i roaci.
Svaki prolaznik prihvata nosila i nosi
ih nekoliko koraka, u znak potovanja

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

prema mrtvom, a to se smatra i pobonim inom. Stigavi do Harema, preminuloga nose na zijaret do Poslanikovog prozora, denaza-namaz se klanja u Osmanovom mihrabu. Konano,
ukopava se na islamski nain u mezarju Bekija.
Medina, iako su je vehabije temeljito opljakali, jo uvijek ima pravo
obilje knjiga. Blizu Harema smjetene
su dvije medrese ili koleda: Mahmudijja, nazvana tako po sultanu Mahmudu, i Beir-agina: obje imaju goleme biblioteke vjerskih i svakojakih
drugih knjiga. uo sam i prie o
iznimno bogatim privatnim bibliotekama, osobito onoj koja je pripadala
Nedibu'l-Erafu ili Prvak erifa,
nekom Muhammedu Demalu Lejlu,
iji je otac veoma poznat u Indiji.
Osim spomenutih, postoji i veliki
vakuf zavijetanih knjiga, darovanih
Damiji ili odreenoj porodici. Slavni
Muhammed ibn Abdullah Sennusi
prenio je svoju zbirku knjiga, neki
kau, do osam hiljada primjeraka, iz
Medine u svoju kuu u Debelu'lKubejs u Mekki. Mjesto ukopa posljednjeg Allahovog Poslanika, dakle, ne
moe se vie optuivati za neznanje i
nezanimanje koje su izricali moji pret-

hodnici. Ljudi se hvale uenou svoje

uleme i hvastaju se kolektivnom
nadmoi nad Mekkom. Ipak, mnogi
studenti odlaze u Damask i Kairo,
gdje je Rivaku'l-Haramejn, Koled
dva Harema na univerzitetu damije
Azhar, uvijek prepun; iako mi se
Omer-efendija hvalio da je ovaj grad
pun znanja, ne ini mi se da je osjeao
imalo srama posjeujui predavanja
egipatskih profesora i predavaa. Ali,
niko od mojih informanata nije mi
mogao rei da je u Medini mogue
prouavati bilo ta osim vjerskih znanosti. Filozofija, medicina, aritmetika,
matematika i algebra ovdje se ne mogu studirati. Raspitivao sam se i za
okultne znanosti, sjeajui se da Paracelsus putovao u Arabiju radi stjecanja znanja, te da je grof Cagliostro
(Giuseppe Balsamo) tvrdio da je 1765.
godine (A.D.) prouavao alhemiju u
Medini. Jedini trag do kojeg sam
doao bilo je povrno znanje o maginom ogledalu. Ali, nakon poricanja
posvemanjeg znanja Medinjana, mora se priznati da su im brza mo zapaanja i nevjerovatna mo pamenja
omoguili da uskladite obilje povrnog znanja, prikupljenog iz razgovora na pijaci i u taborima. Shvatio sam

da je ovdje nemogue pokazati bilo to

od onoga to sam ja znao, to bi zasigurno, u Sindu, junoj Perziji, istonoj
Arabiji te mnogim dijelovima Indije
izgledalo kao udo. Najvjerovatnije
neko od prisutnih prisustvovao je
predstavi nekog italijanskog prizivatelja duhova u Istanbulu ili Aleksandriji te je u svojoj memoriji pohranio
sve, pa ak i kretnje. Kao lingvisti, ne
mogu se porediti sa Mekancima, koji
su tu nenadmani nad svim Istonjacima, osim Armenaca; Medinjani rijetko znaju turski, a jo rjee perzijski
ili indijski jezik. Samo oni koji su studirali u Egiptu dobro i teno ue
Kur'an. Graani govore i izgovaraju
svoj jezik sasvim dobro i isto; ne mogu se, naravno porediti sa ljudima iz
junog Hidaza, ali, za njihov arapski
moe se rei da predstavlja pravo osvjeenje nakon uasa u Kairu i Maskatu.
Klasini arapski, treba rei, kao
posljedica irenja islama, vrlo brzo se
rasplinuo na veliki broj lokalnih narjeja, poput latinskog, koji se pod slinim
okolnostima razdijeli na novorimske
mjesne govore Italije, Sicilije, Provanse
i Langdoka. Iako je Niebuhr opravdano
kritiziran zbog poreenja kur'anskog
jezika sa latinskim, a narodnog (arapskog) jezika sa italijanskim, meu njima ipak postoji golema razlika, jer je
gotovo svaka rije pretrpila odreenu
izmjenu usljed mnogostrukih mijenjanja i pojednostavljivanja gramatike i
sintakse. Putnik e u svakom dijelu
Arabije uti da je odreeno pleme sauvalo i uva jeziku istotu svojih predaka, da koristi zavrne samoglasnike na
kraju imenica te da odbacuje dodatne
zamjenice koje se izostavljanjem glasa
na kraju rijei u glagolima sada nameu kao nunost. Ali, iskreno, sumnjam
u postojanje takve rase filologa. U Hidazu meutim, smatra se gracioznim
kada stariji ljudi, osobito kada govore u
javnosti, naginju prema klasinom
arapskom. Naprotiv, kod mladih ljudi
bi se to smatralo pretjeranom pedanterijom i podrugnulo bi mu se satirinim
izriajem poput: Postoje dvije stvari
hladnije od leda, mladi starac i stari
mladi.

BEHAR120

61

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Poglavlje XXV

Beduini Hidaza
Arape je, klasifikacijom koja u potpunosti odgovara genealogiji, predajama te opaajima i primjedbama savremenih fiziologa mogue podijeliti u
tri rase. Prvu rasu, domorodaku ili
autohtonu, ine ili predstavljaju podkavkaska plemena koja naseljavaju
provinciju Mahrah, te obalu izmeu
Maskata i Hazramauta. Plemena Mahreh, Denabeh i osobito Gara pokazuju naroito nizak razvoj, za to
tekoe i domorodako porijeklo
nipoto nisu zadovoljavajue objanjenje. To su Arapi el-Aribeh, o ijoj se
inferiornosti na Istoku priaju prie.
Glavni (naime, temeljni, osnovni)
doljaci su Nuhovci, veliko kaldejsko ili mezopotamsko pleme koje je na
tlo Arabije stupilo oko 2.200. godine
p.n.e., te polagahnim i postepenim irenjem i posezanjem u teritorij pokorili stare vlasnike i zauzeli najbolje
dijelove zemlje Poluotoka. Velike familije Anzaha i Nedda tipini su predstavnici ove rase, koja je u osnovi isto
kavkaska, a najistaknutija osobina
nevjerovatno nervozan temperament uz sve znake krvi zahvaljujui kojima je mogue razlikovati i najnie ivotinje, konje i kamile, pse i koze
Arabije. Ovi doljake mogue je identificirati kao Arape Mutarribe ili arabizirane Arape, koje spominju istonjaki historiari.
Trea familija, stara, rekao bih
drevna i plemenita rasa, potjee iz
1900. godine p.n.e. (A.C.), koju historijski tipifizira Isma'il, jo uvijek zauzima takozvani Sinajski poluotok. Ti
Arapi, meutim, ne prelaze niti su
ikada prelazili granice uspostavljene
planinama, gdje, jo uvijek ivei uz
svoju brau, zadravaju svoje divljake obiaje i neukrotivi duh svojih predaka. Oni se od iste rase razlikuju
mjeavinom egipatske krvi, te ouvanjem drevnih osobenosti familije
naroda sa obala Nila. Isma'ilijanci su
pod-kavkasci i u historiji se oznaavaju imenom Arapi Mustarribi, odnosno osnovanim ili uvedenim, to jest

62

BEHAR120

polu-Arapima. Istonjaka etnografija, koja, poput veine istonjakih znanosti, obiluje nomenklativnim razlikovljima, prepoznaje i etvrtu rasu
koju naziva Arapi el-Mustajamah;
najistaknutiji predstavnici ovih barbariziranih Arapa su trenutni stanovnici Mekke.
O plemenima Aus i Hazred, himiaritskim plemenima koja su se doselila u Hidaz, njihovom mijeanju sa
Amalikahom, Jurhamom i Katirahom, takoer rasama iz Jemena te sa

Hebrejima, sjevernim ogrankom

semitske familije naroda, imamo obilje historijskih dokaza. A oni koji
znaju koliko su pustinjske rase nepromjenjive, uope nee sumnjati u tvrdnju da beduini Hidaza skrbe istotu
krvi koju su im prenijeli i zavjetali
njihovi preci. Nemam se namjeru
ispriavati to se neu uputati u pojedinosti u vezi sa osobnou beduina;81
tana i detaljna slika ove rase, kao to
je ranije spomenuto, nudi se na stra81

82

nicama Bruceovih i Burckhardtovih

djela.
Temperament, narav i priroda,
stanovnika Hidaza esto je isto nervozan, to visina njihovih ela i lijepa tekstura kose dokazuju. Povremeno je una, rijetko sangvinina; limfatinog Arapina gotovo da nikada
nisam sreo. Nervna sredita ove rase
su velika, imaju lijepo formirane kraljenice i mozak, to govori u prilog
njihovoj dugovjenosti. Bartema boju
njihovoga tena opisuje kao tamno
lavovsku; varira od najtamnije panske do gotovo okoladne nijanse, a te
varijacije ljudi pripisuju krvi. Koa im
je tvrda, suha i vrlo brzo se bora.
ukast ten je rijedak, iako ga ima
poneko, osobito u gradovima, ali blijedout ne postoji. Krinalna kosa esto
je posvijetljena izbjeljivanjem, a pilarna je tamnija od krinalne. Glas im je
snaan i jasan, bariton prije nego bas:
u ljutnji postaje brbljav i cvokotav
poput krikova divljih ivotinja. Izgled
prvaka je dostojanstven i ozbiljan
gotovo do zamiljenosti: ugledan
ovjek je samodovoljan i estok, nii
stalei izgledaju svirepo, glupavo i ljubopitljivo; ipak, pripadnici istog plemena se puno ne razlikuju, budui da
su im sklonosti definirane istim porivima. Izraavanje je definitivni kriterijalni osnov civiliziranih naroda: u
pustinji postoji nekoliko varijacija.
Beduinska lobanja je mala, izduena, visoka, uska i istaknutog zatiljka:
kruna glave uzdie se koso prema
podruju iznimne vrstine, koje je
istaknuto, dok su strane (glave) znakovito ravne. Kosa, gotovo neprestalno izloena suncu, vjetru i kii, postaje neuobiajeno i neprirodno gruba:
oblikuju je u vidu kurune82, nestanih
upavih kovrda, koje vise do prsa ili
je, pak, briju u obliku ue, krpe kose

Ovdje rije koristim u smislu u kojem se ona koristi u narodnom jeziku. Svaki orijentalist
zna da je pojam beduin, ustvari ism el-nisbah ili pridjev koji ishodi iz pojma badu, u znaenju pustinja. Neke rijei, uasno iskrivljene, kae Gibbon, prihvaene su kao takve,
te naturalizirane u narodnom jeziku. Rije beduin nije uvredljiva, poput Osmanlija za
Turina ili fellah za Egipanina, ali ete divljeg ovjeka zasigurno smrtno uvrijediti
pogrenom identifikacijom njegovog plemena za neko nieg stalea. Ja Hitejmi, upueno
Harb-beduinu, navest e ga da potegne svoj no.
Kurun doslovno znai rogovi. erifi kosu nose u stilu haffah, tako da im slobodno pada
po vratu, a briju oko prst irine iznad ela i iza vrata.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

na vrh glave, od ega, teko da sam u

ivotu vidio ita neciviliziranije.
Lica su izduena i ovalna, ali mravost ini da na prvi pogled izgledaju
znakovito nepravilnija nego to to zaista jesu. ela su visoka, iroka i povuena unazad: gornji dio je umjereno
razvijen, ali nita ne izgleda prefinjenije od dijela na kojem se nalaze obrve i
prednjih sinusa, koji su malo izboeni,
ukazujui na tjelesnu snagu i ivu prirodu. Sljeponice su duboke, kosti isturene, a podignute one jabuice u kombinaciji sa istaknutom bradom esto
licu daju izgled mrtvake glave.
Obrve su im dugake, bujne i izvijene,
razdijeljene na sredini, na mjestu gdje
i trebaju biti razdijeljene, te izvijene u
izvjesnom smislu u vidu znaka pitanja.
Najpopularniji pisci, slijedei De
Pagea, oi Arapa opisuju kao krupne,
vatrene i crne. Beduini Hidaza,
ustvari cijela rasa, imaju male oi, okrugle, nemirne, upale i borbene, koje
odaju ljubopitljivu, radoznalu i borbenu prirodu i strastven karakter. Boja
im je tamnosmea ili zelenosmea, a
zjenice, tanije mrenjae, su esto
istakane. Navika mrtenja koe ispod obrva te napola sklapanja onih
kapaka kako bi se umanjio negativni
utjecaj sunevog sjaja vanjskim uglovima oiju osigurava bore u obliku
vranine noge. Jo jedna osobitost je i
nain na koji se oi otvaraju, naroito
prilikom iznenaenja ili uzbuenja.
To, u kombinaciji s pogledom, licu daje izvjestan izraz ive i neprestalne
borbenosti, te krajnje i pretjerane surovosti, dok uski prorez izmeu obrva
ak i oputenom licu osigurava dojam
znakovite inteligencije, ne liene pritajene lukavosti. Openito, moglo bi se
zakljuiti da beduinsko lice prije zrai
dostojanstvom nego lukavou, po
emu su semitske rase uvene, a dvije
linije sa strana usta umnogome odudaraju od borbenog izgleda obrva.
Ui bi se mogle uporediti sa uima
arapskih konja, male su, lijepo oblikovane, plemenite i sloene, sa puno
nabora i udubljenja. Nos je izboen,
uglavnom kukast, ali nerijetko i potpuno ravan, kao na grkim statuama
na kojima je sluio za isticanje pravil-

nosti crta lica. U najveem broju sluajeva taj dio lica je lijepo oblikovan,
sa fino izvajanim nosnicama, ispod
kojih se uoava septum: u ljutnji se
uveavaju i ire kao kod rasnih konja.
Vidio sam, meutim, i nekoliko sluajeva ustrog i drskog prastog nosa.
Duboke brazde sputaju se od nosnica
prema ustima, ukazujui na nepouzdan karakter, ne preozbiljan, nego
preveseo.
Usta su nepravilna, nesimetrina;
usne su ili debele, ukazujui na grubost, neutivost, nedostatak ukusa, ili

su, pak, tek uske linije. U potonjem

sluaju stjee se dojam nedovrenog
razvoja gornjeg dijela lica, osobito
kada je (donja) vilica estetski uska, a
brada boleljivo uvuena. Potonja osobenost, meutim, uglavnom je lijepo i
dobro razvijena. Zubi, uobiajeno za
Istonjake, su potpuno bijeli, kratki i
iroki, to dokazuje njihovu snagu.
Neka plemena potkresuju brkove u
skladu sa sunnetom; afije ih nerijetko briju, ali ih mnogi putaju da vise
preko gornje usne, poput Perzijanaca.
Brada je predstavljena sa dva kovrdava bunia. Na mjestu brkova ili
nema nita ili je tek tanka linija jednako kovrdavih dlaica.
Beduini Hidaza su ljudi malog
rasta, otprilike visine Indijaca iz okoline Bombaja, ali su i naoigled tei.
Kao to je to uobiajeno u ovom soci-

jalnom staleu, stasom se veoma malo

razlikuju; rijekto ete sresti nekoga
iznimno visokog i moda jo rjee
nekoga izuzetno niskog. Deformiteti i
devijacije kontroliraju se spartanskim
uvjetima ivota, te je gotovo nemogue
da slabo dijete preivi beduinski nain
ivota. Skladnog su stasa te, iako su
uglavnom mravi, prilino lijepo
skrojeni; udovi su im rijetko popunjeni, osim u proljee, kada mlijeka ima
u izobilju: vidio sam tek dvojicu ili trojicu miiavih beduina, ali nikada
nijednog debelog. Jakog su vrata, irokih prsa, mravi ali ilavi, a stomak
im je uvuen; noge, uope ne miiave,
skladnog su oblika, osobito ako im
jahanje u ranoj dobi ivota nije iskrivilo koljena i lanke. Potkoljenice im
nisu izvijene sprema naprijed kao kod
Afrikanaca. Ruke su tanke, sa ilama
umjesto miia, a ake i stopala, sa
aspekta veliine i prefinjenosti, svjevrsna veza izmeu i Indije. Kao kod
Kelta, palevi kod Arapa su iznimno
dugi, gotovo do prvog zgloba kaiprsta, to ih, uz lahku mogunost rotiranja, ini idealnim sredstvom za hvatanje i dohvatanje: i dlanovi su im mravi, malih kostiju i elastini. Malog,
ivog stasa, ne udi da i najneciviliziraniji beduin hoda vrlo elegantno i
graciozno; hodanje ih ne iznuruje, ne
iskreu i ne izvru zglobove isturajui
none prste usklaujui hod sa smijenim modnim pravilima, a ramena ne
zabacuju unazad, poput narednika,
da bi svu teinu tijela prebacili na
pete. U njihovom hodu nema nikakve
aljkavosti i nemara; hodaju lagahno,
gipko, te grijee samo u jednoj stvari,
ponekad se previe razmeu i epure.
Beduini su takvi; takvi su ve stoljeima. Nacionalni tip ouvan je
sistematski sklapanim brakovima
unutar vrste. Necivilizirani ljudi ne
spreavaju svoje keri da se udaju za
strance, ali svoje zetove obavezuju na
ivot meu njima, a taj ivot, koji na
prvi pogled ima mnotvo ari, s vremenom postaje iznimno teak. Nisam
vidio, a nisam ni uo, da ovdje ima
ikakvih posljedica brakova izmeu
srodnika, a stoljetnom iskustvu i moi
nacije mora se vjerovati; naime, svaki

BEHAR120

63

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

beduin ima pravo oeniti kerku svoga

amide prije nego se ona uda za stranca. Odatle roaka, kao govorna figura,
esto moe znaiti i supruga.83 Nai
filolozi spominju primjer plave krvi
u paniji, te sluajeve niih ivotinja
kao dokaze da je degeneracija neminovna posljedica unutarfamilijarnih
brakova. Bilo da se, u njihovom sluaju, radi o pukom teoretiziranju temeljem nedostatnih injenica ili civilizaciji i povrnom proivljavanju nekih
osobitih utjecaja, ili je, pak, Arabija
usamljen izuzetak od opeg pravila,
injenica koju ovdje spominjem vie je
nego jasna svakom putniku po Istoku.
Nakon dugog opisa itatelj e sa
zadovoljstvom konstatirati da se pribliavamo zanimljivijoj temi, prvom pitanju koje muki dio ovjeanstva postavlja svakom putniku: Kako izgledaju
ene? Istina me prisiljava da kaem
da ene hidaskih beduina ni u kojem
smislu nisu lijepe. Iako se pripadnici
plemena Benu Amur hvaliu ljepotom
nekih svojih djevojaka, one se ne mogu
ni porediti sa djevojkama iz Nedda.
Upozorio bih sve mukarce koji se
zapute u Hidaz u potrazi za armantnim licem koje je u mojoj biljenici potpisano sa beduinska djevojka da e se
gorko razoarati: na tim crteima odjea je arapska, ali je nosi ljepotica u potpuno zapadnom smislu. Oi ena
Hidaza su vatrene, stas grub, a lice
mravo do ispijenosti; poput ena svih
naroda juga, ona brzo vehne, a u starosti umnogome poinje podsjeati na
zapadnjaki pojam vjetice. Taborita
su prepuna smeuranih starica, dok je
starce teko vidjeti: ma i sunce pokazali su se dovoljno pogubnim.
83

84

64

Zelena starost, nesvjesna prolaznosti.

Beduinski maniri su lieni strogih
pravila i jednostavni: vulgarnost i prenemaganje, nezgrapost i stid, korov su
civiliziranih naroda i potpuna nepoznanica narodu pustinje. Ipak, njihovi
maniri ponekad su razoaravajui i to
gotovo iskljuivo zbog zaudne pompeznosti; kada se dva prijatelja sretnu, oni ili se meusobno grle ili obojica isprue desnu ruku i pljesnu dlan o
dlan; osim toga, ili pritisnu ela jedno
od drugo, ili, pak, glave premjetaju sa
strane na stranu tako da im se obrazi
dodirnu, nakon (ili tokom) ega se
raspituju za razliite stvari iz privatnog ivota i odgovaraju. Nepristojno
je, ak i tokom jela, okrenuti lea bilo
kome, a ako i kad to beduin uini, to
moe znaiti samo uvredu. Kada
ovjek napravi kahvu, uvijek on popije prvu olju: perzijsko Kadari-erbe,
te egipatsko Sulejmani,84 uinilo je
ovu mjeru opreza neophodnom. Kada
prijatelj prilazi taboritu, to se nipoto ne ini prema strancima iz straha
da ih ne napadnu, oni koji ga vide
izgovaraju glasno njegovo ime i tre ili
galopiraju prema njemu kako bi mu
poeljeli dobrodolicu podiii svoja
koplja u zrak ili ispaljujui plotun iz
fitiljaa; ovo je uveni La'abu'l-Barut
ili barutna predstava (igra). Beduini
su openito vrlo pristojni i ljubazni, ali
u ljutnji pokazuju sve negativne strane svoje prirode, te iako time dovode
svoje ivote u opasnost, sa obje strane
se iz punih usta ispaljuju epiteti
poput psu, pijanice, laove i nevjernie, poput metaka iz zapetih
pitolja.

Lina nespremnost otkrivanja imena ene postoji u nekim dijelovima june, gdje je taj obiaj uvjetovan ili ljubomorom ili utjecajem Azijata i njihovih obiaja. Na Malti obiaj poprima doista smijene razmjere, naprimjer, dice la mia moglie, con rispetto parlando, kae moja ena, da oprostite to je spominjem, kae suprug,
spominjui uz rije ena da oprostite, kao da je rekao neto
uvredljivo.
erbet Kadari je perzijska acquetta, iji naziv potjee od imena
trenutno vladajue dinastije. Kau da je to mjeavina baznog acetata bakra sa mlijekom; ako je tako, onda je to veoma nezgodno
sredstvo dravne politike. U Egiptu i Mosulu Sulejmani (uobiajeni naziv za Afganistance) koristi se u znaenju otrov, ali nije
mi poznato radi li se o pukom eufemizmu. Obale Nila ozloglaene
su po ovoj vjetini, a Muhammed 'Ali je u svoje vrijeme, kau,

BEHAR120

85

Najbolji primjer prirode beduina je

doista plemenit spoj odlunosti, pristojnosti i dareljivosti. Uz to, tu je i
izvjesna mjeavina ovosvjetovne lukavosti i prigluposti, osjetljivosti na dodir, dobrohotnosti i irokogrudosti,
ozbiljnosti i dostojanstva, a osim toga
i izvjesna koliina jetkosti i zajedljivosti, pri emu se i najozbiljniji mentalni sklop lahko razvedrava smijehom i
lijepim rijeima, popustljivou nakon
uzavrelih strasti, premda su svi, bez
iznimke, zastraujue osvetoljubivi.
Za Benu Harb se sarkastino kae da
nema ovjeka que s'il ne violoit, voloit,
tuoit, bruloit Ne fut assez bonne personne.
itatelja e zasigurno zanimati,
kao i neke savremene kritiare, kako
je od takvog materijala mogue skrojiti drutvo. Prije svega, to je odreena vrsta lavovskog drutva u kojemu
najborbeniji, najjai i najvjetiji (najsposobniji) imaju svu vlast nad svojim
sunarodnicima, te upravo to predstavlja kamen temeljac ovog drutva. Potom, tu je i zastraujua krvna osveta,
koje se, zbog svoga potomstva, boje i
najnemirniji duhovi. I na koncu, iako
se vjerozakon objavljen u Kur'anu ne
smatra dostatnim za pustinjske uvjete te se stoga otvoreno zanemaruje,
stari obiaj Kaziu'l-'Arab (arapskog
sudije)85 cijeli drutveni sistem ini
krajnje strogim.
Hrabrost beduina je grevita i
nepouzdana. ovjek je po prirodi ptica
grabljivica, obrazovana sloenim drutvenim odnosima, ali koja se rado i
esto vraa svojim starim navikama.
Grabljivost i krvoednost se u pustinji
brzo pojavljuju, ali je to i razlog zbog

uveo profesinalne trovae iz Europe.

irom svijeta strogost pisanog zakona je u suprotnosti sa obiajima: gdje god je zakon labav, obiaj je strog i vice versa. Tako u
Engleskoj, gdje zakoni ovjeku osiguravaju prilinu slobodu, oni
su robovi satirueg despotizma konvencionalnosti, nepoznatog u
zemljama sa tiranskom vladavinom. To objanjava zato se mnogi
ljudi, navikli da ive u tiranskim sistemima, osjeaju sputanim i
neslobodnim u takozvanim slobodnim zemljama. Isto tako, to je
i razlog zato u republikama ima manje privatnosti i praktine
slobode nego u tiranijama. Kaziu'l-Arab, arapski sudija, razlikuje se od Kaziu'l-ara ili erijatskog sudije; prvi je, kao po pravilu, sjedobradi starac sa preciznim poznavanjem genealogije,
predaka i historije porodica, ovjek iznimne memorije i rjeitog
jezika.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

kojeg je civilizacijski nemar tu potpuna nepoznanica. Divljaci i polubarbari

su uvijek na oprezu, dijelom i zbog
toga to ne posjeduju nita vrijedno
osim svojih ivota i udova. Civilizirani
ljudi, s druge strane, imaju bezbroj
elja, nada i ciljeva, bez kojih ivot za
njih nema nikakve ari. Arapska
zamisao o hrabrosti nama (Zapadnjacima) nije nimalo privlana. Njihove
romanse, prepune ludo odvanih,
nezamislivih i nevjerovatnih podviga,
zakratko mogu izazvati divljenje, ali
ne mogu se usvojiti kao standard doista ratnikih naroda.86 Niti bi se doista hrabra i srana rasa divila opreznim pljakaima koji pucaju po karavanima iz sigurnosti svojih zaklona i
sklonita. Arapski ratovi, takoer, niz
su arki u kojima se 500 ljudi povlai i
bjei nakon to izgube desetak svojih
pripadnika. U ovim partizanskim ratovima prvi napad osigurava pobjedu,
a poraeni bjee sve dok im okrilje
noi ne prui najdublju sigurnost.
Potom slijede pla i kuknjava ena,
ozbiljni zavjeti, divlja i uzbudljiva poezija, uzbuenje i uzavrele strasti, te
odmazde, koje obino okonavaju bijegom preanjih pobjednika. Nakon
sklapanja mira
obje strane
prebrojavaju
svoje mrtve i

najee isplauju krvarine na obje

strane. Openito, meutim, arke
traju sve do obostrane potpune iznurenosti, kada pozivaju nekog uglednika, poput mekanskog erifa, da definira uvjete mirovnog ugovora, koji najee nije nita drugo do li tek primirje. Nakon nekoliko mjeseci mira, krivi
ili krivo protumaeni pogled ili rije
ponovo e izazvati krvoprolie, jer svi
prijepori meu Arapima imaju duboke korijene, koji esto daju izdanke u
vidu novih razmirica.
Ali, koliko god da su njihove bitke
vrijedne prezira, beduini nisu kukavice. Naviknuti na stalnu opasnost,
pobune i krvne osvete, neprestalna
nesigurnost ovozemaljskog ivljenja,
pustinja, progoni, teak ivot i izloenost atmosferalijama otupljuju nervni
sistem; stalni dodir i ivot sa orujem,
konjima, pucanjem i para-vojnike
(dobrovoljake) vjebe navikli su ih i
da smrti svakodnevno gledaju u oi
kao mukarci, a mona motivacija
nainila je od njih junake. Englezi se,
kau, rado bore za slobodu, nai susjedi u ime slave, panci ratuju ili se
radije bore za vjeru i pundonor, a Irci
iz zabave. Dobit i osveta podstiu Arape na povlaenje maa, pa i tada ga koriste samo koliko i kako je potrebno,
bez francuske elegancije ili anglosaksonske ustrajnosti. Da bi u njima pobudili oaj, morate ih motivirati najmonijim stimulansima asti ili fanatizma. Polude na uvredu nanesenu
njihovim enama ili iz straha da ne budu proglaeni
kukavicama, a to su
sluajevi u kojima
su Arapi spremni
na sve. Tvrdoglavost, kao posljedica snanih vjer86

skih osjeaja, njihovome duhu daje

ustrajnost koja se ne moe porediti sa
pukim entuzijazmom. Historija beduina o tome govori vie od bilo ega
drugog. Neki nedovoljno paljivi putnici, doista, pogrijeili su identificirajui njihov oprez sa kukavilukom;
nepodudarnost se lahko oituje im se
pojme naela beduinskog naina ratovanja; za njih, kao i za (amerike) Indijance, smrt ne podrazumijeva pobjedu. Bez obzira na posvemanje zanemarivanje opreza kada se iznerviraju
do krajnjih granica, te koliko god ne
obraaju panju na opasnost kad je
ast u pitanju, beduin nee svoj ivot
staviti na kocku zbog bilo ega. Osim
toga, oni imaju, ve smo spominjali, jo
jedan veoma moan podstrijek da
budu krajnje oprezni. Kako god da se
mir zakljui, pobjedu su duni platiti.
Postoje dvije stvari koje su znakovito ublaile beduinsku inae estoku
narav. To su, na prvom mjestu, kontakt i veza sa gradskim ljudima, koji
ih esto posjeuju i svoju djecu povjeravaju na staranje narodu pod crnim
atorima, i drugo, drutveni poloaj
ene.
Veleasni Charles Robertson, autor Lecture on Poetry, addressed to
Working Men, tvrdi da je strast, pod
utjecajem kranstva, postala ljubav,
te da je ideja o Djevici Majci ovom
spolu priskrbila svetost nepoznatu
poeziji i filozofiji starih Grka i Rimljana. Nadvladavajui ogranienja deificiranog erosa i besmrtnost due, Djevica Majka je simbol moralne istote
zajedniki svim starim i materijalnim
vjerama, koji kao naelo skrbe i potuju sva divljaka plemena; stoga smo u
prilici uvidjeti, bez obzira na svu
snagu fantazije, mate i idealiteta,
izvjesne tragove sentimenta uroene

Tako se Arapi, budui da su neuporedivo krti i tedljivi ljudi, preputaju pretjeranom troenju i irokogrudosti. Hatim Tai, ija je
dareljivost Europljanima nezamisliva, postao je arapski uzor
otvorene ruke. Openito, kicoki ideal nije dokaz praktine
nadmoi jednog naroda, a kada se u to umijea pretjerivanje i povlaivanje javnom ukusu, lahko je posumnjati u nizak standard
stvarnosti tvrdnji. Ali, da biste um prosjenog Istonjaka uvjerili u
bilo ta, morate ga zaslijepiti. Odatle Antarova nadljudska hrabrost, Hatimova dareljivost, Omerova pravednost, istota Lejle i
Mednuna u nezamislivo tekim i sloenim okolnostima.

BEHAR120

65

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

u samoj sri ljudske organizacije. To

postoji, kae gospodin Catlin, meu
sjevernoamerikim Indijancima, pa
ak i meu Gallaima i Somalijcima u
Africi. Ali, kada barbari postanu polubarbari, poput veine uglaenih Istonjaka, ili kakvi su bili klasini autori
Grke i Rima, onda ena spada sa
svoga drutvenog trona, postaje predmet ugode i raskoi, te moralno tone u
neprihvatljive dubine. Na sljedeem
stepenu civilizacije ponovo se uzdiu
na visoki pijedestal, ne bez znakovite frivolnosti. Gospoica Martineau,
putujui irom Egipta, imala je priliku posjetiti harem i tu je zatekla,
meu brojnim drugim stvarima,
dovoljno materijala za srceparajui
al nad degradacijom njenog spola.
Uena gospoica tako sebi doputa
slobodu da neukusno uporedi harem
sa odreenim kuama poroka u
Europi. S druge strane, muki putopisci openito o haremima imaju pozitivno i prihvatljivo miljenje. Sonnini,
naprimjer, koji Egipat nije zavolio ni
po kojem osnovu, za nj kae da je,
iznimno dareljiv, primjer velikodunosti i privrenosti, toplih osjeaja,
ljubazan, to ga potpuno usaglaava
da zamamnim armom mamelukih
harema.
Kao i obino, istina je negdje izmeu dvije krajnosti. Ljudska priroda,
irom cijelog svijeta, razlikuje se samo
u nijansama. ene su svugdje kapriciozne, rezervirane i teko ih je zadovoljiti u uobiajenim okolnostima: pritijenjene ili u oaju u stanju su pokazati zadivljujue junatvo. Svi hroniari Afganistanskog rata svjedoci su
tim toplim srcima, plemenitim osjeajima i proimajuom ljubaznou
prema siromanim i potrebitim, slabim i unesreenim, ak i u haremima.
Europljani sada znaju da je muslimanski suprug duan osigurati odvojene odaje te sve ostalo zasebno za
svaku od svojih ena, osim ako je, kao
to se ponekad dogaa, jedna iznimno
stara, a druga znakovito mlaa. Priznajui zavist, mrnju i zlobu koja se
esto raa u poligamnim zajednicama,
muslimani s punim pravom pitaju:
Da li je monogamija liena bilo

66

BEHAR120

kakvih zamjerki? Onoliko koliko seu

moje ograniene primjedbe, mnogomutvo je jedini drutveni sistem u
kojemu su ljubomora i spolne razmirice izuzeci, a ne ivotno pravilo.
ak i kao ljekar, vidio sam malo, a
uo puno o haremima. Uprkos svim
predrasudama, ini se ipak da najee slie potpuno europskim domovima koje ine mu, njegova supruga i
njegova majka. Na Zapadu sam vidio
neuporedivo vie sretnih zajednica
koje odgovaraju predstavama gospoice Martineau, nego harema u velikom
Kairu. Ako nije jasno da se seksualnost produhovljuje osjeajima, a
naklonost matom, predstavlja izvjesnu univerzalnost u najviim slojevima ljudskog drutva u cjelini, c'est
l'etoffe de la nature que l'imagination
a brodee, kae Voltaire, porijeklo ljubavi pripisat u utjecaju arapske poezije i vitetva na europske i europljanske ideje prije nego srednjevjekovnom
vitetvu zapadnog kranskog tipa.
Neki crkveni oci, mora se imati na
umu, ne vjeruju ak ni da ene imaju
duu. Muslimani nikada nisu otili
tako daleko. Naprotiv.
U nomadskim uvjetima ivota plemena se esto susreu, privremeno
dok traju panjaci ive jedni uz
druge, a potom se razilaze da bi se
ponovo sreli moda tek u sljedeoj
generaciji. U takvim okolnostima,
mladi ljudi koji vjeruju u ono to bi
Italijani izrazili kao perduto e tutto il
tempo che in amor non si spende, gubit
e srca za djevojkama koje, najvjerovatnije, po plemenskim pravilima
nikada ne bi smjeli oeniti, te e svjetlost ljubavi obasjati i njihove domove.
Bjegunci moraju biti spremni na sve
rizike svoje odluke, jer je osveta,
beduinska osobenost bez obzira na
vrijeme i prostor, sada postala zvijezda vodilja njihovoga postojanja. Ali,
arapski ljubavnici spremni su podnijeti sve posljedice svojih djela.
Mukarci umiru i crvi izjedaju njihova
tijela, ali ne zbog ljubavi, zasigurno
vrijedi na Zapadu, ali je potpuno
neistinito na Istoku. To, na koncu,
potvruju sve prie u kojima ljubav, a
ne slavohleplje, predstavlja potku na

kojoj se veze pria.87 A nita nije njenije ni patetinije od udnje zbog

odvojenosti i duge odsutnosti, koje su
najee teme starih arapskih pjesnika. Ko god proita Labidovu Pjesmu o
odvojenosti, zamijetit e misao u isto
vrijeme toliko alobnu i toliko plemenitu, da joj ak ni ueni stihovi dr.
Carlylea ne mogu uskratiti nita od
njene privlanosti.
Ratnik-pjesnik vraa se izdaleka.
Posmatra ostatke svoga ognjita i
doma koji se jo uvijek ocrtavaju na
pustinjskom tlu. Ogoren i shrvan
bolom on se obuzdava da glasno zazove svoje voljene i prijatelje. On se rastapa u sjeanjima na rastanak s
njima, te dugo roni po svojim osjeajima. Potom se osnauje mislima o
Navarinoj nestalnosti, kako ga je ostavila i vie nikada nije pomislila na
njega. Nestrpljivo se zadrava na arima mjesta koja jo uvijek odiu njenim
prisustvom, nagovarajui ga na bijeg
od nestalne ljubavi i lanog prijatelja,
te likujui nad osjeajem koji u njemu
budi kamila u galopu, ini se kao da
trai i nalazi utjehu zbog enske lukavosti i zaboravnosti. Ipak, jo uvijek
nije u stanju izbrisati Navarino ime iz
svoga sjeanja. Ponovo se sa udnjom
vraa na prizore i mjesta nekadanje
sree, hvaliui se vlastitom smjelou
da joj prie, njenim plemenitim porijeklom i svojom gostoljubivou. Zavrava pohvalnim govorom svome plemenu
ili klanu, kojemu, to i prilii Arapinu
plemenitog porijekla, pripisuje sve
atribute muevnosti. Ovo je Kovaevo
naputeno selo u Hidazu. Ali, Arapin,

87

Naprimjer, neki vjerski ovjek toliko je

zaljubljen u kraljevu kerku da ga je ta
ljubav zamalo usmrtila, omiljena je okosnica prie. Obino junak se razboli zbog
odvojenosti od svoje voljene, te ivot do samrtnog asa provodi u tuzi i zebnji. Rijetko poini samoubistvo, ali povremeno,
ako se radi o ljubavi prema lijepoj nevjernici, pije vino. Mrski suparnik nije opasna osoba, ali tu je ljubomora prijateljica,
te nemali strah od srodnika ljubljene. To
su uglavnom fiziki osjeaji; duhovna
strana prie satkana je od elemenata uvene islamske duhovnosti, na kojoj su
izvezeni biseri pustolovina i dogaanja.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

svejednakom jednostavnou i sloenou, posjeduje vatrenost i snagu jezika,

te dubinu osjeanja, koje Irac, koliko
god se divili njegovoj poeziji, nikada
nije u stanju oivjeti.
Kao to autor djela Poluotoki rat
(Peninsular War) primjeuje, u problematinim vremenima ene odbacuju
svoju uobiajenu nemo i frivolnost i
postaju dostojne pomagateljice svojim
mukarcima. Isto vrijedi i za pastoralni ivot. Ovdje, izmeu dvije krajnosti,
borbenosti i osjeajnosti, slabiji spol,
nadoknaujui svoj veliki nedostatak,
mo, podstie se hrabrou, fizikom
kao i moralom. S poetaka islama, ako
je vjerovati historiji, Arabija je imala
cijeli niz heroina; tokom posljednjeg
stoljea Galijja, supruga vehabijskog
prvaka, osobno se suprotstavljala
Muhammedu 'Aliju na brojnim krvavim bojnim poljima. Prije nekoliko
godina, kada je Ibn Asm, poznatiji kao
Ibn Rumi, prvak klana Zubejd iz
Rabigha, kojega je na prevaru ubio
turski general Kurdi Osman, njegova
sestra, lijepa i mlada djevojka, odluila je osobno osvetiti svoga brata. Na
88

Dan Arefata njenog plana, maskirana u mukarca, donjeg dijela lica prekrivenog svojom mahramom u vidu
lisama, ekala je svoga neprijatelja.
Turski general se, meutim, nije pojavio, a ona je uhvaena i uzapena, osiguravajui ve i svojom neispunjenom
namjerom mjesto u lokalnoj (i ne
samo lokalnoj) historiji, te ugled
dostojan slukinja iz Salamanke.
Tako arapska zakletva tako mi asti
moje ene nipoto nije isprazna govorna fraza.
Beduini nisu bez odreenih platonskih sklonosti, koje oni nazivaju
Heva (ili Ik);88 u stanju su povui finu
i jasnu granicu izmeu ljubavi i
zaljubljenosti, to gradski ljudi intenzivno ismijavaju unekoliko sumnjajui
u sklad beduinskih obiaja i njihove
uvene, naime zloglasne naravi i
takvih prefinjenih veza. Arapi, poput
svih Istonjaka, tvrde da ovjeka u
takvim situacijama moe spasiti,
iskljuivo, ne vjera nego manjak vjere.
Isto tako imaju izreku, ne mnogo razliitu od nae: Nju, koja je na kunji,
treba dijelom kriviti; primie se onaj

ak i meu Indijcima, najnevitekijoj skupini ljudi koja ivi,

postoji zavjet kojim se dvije osobe razliitog spola povezuju prijateljstvom ponajvie nalik bratimljenju, kojim osobe jedna drugoj
postaju brat, odnosno sestra.

89

kojega nastojite od sebe udaljiti. Zlo

ovoga sistema je u tome da poput svih
junjaka pensano sempre al male uvijek sumnjajui, to sa ovosvjetovnog
aspekta zvui mudro, ali isto tako uvijek pokazuju svoju sumnjiavost, to
je pouzdano blesavo. Time demoraliziraju svoje ene, koje je na pravom
putu mogue odrati jednostavnim
samopotovanjem i osjeajem dunosti i obaveze.
Od najranije arapske historije meu Arapima sreemo vitezove lutalice,
najprimitivniju formu vitetva.89
Antarove pjesme (The Songs of Antar), kae autor djela Polumjesec i kri
(Crescent and the Cross), pokazuju
malo vitekog duha. ta bi itatelj
mogao pomisliti o osjeajima poput
sljedeih? Ovaj viteki ovjek, primjeuje Antar (koji je uvijek bio zainteresiran za njeniji spol), branio je ast
ene. Na drugom mjestu itamo:
Milost, moj gospodaru, najplemenitija je osobina plemenitih. Ponovo,
Najsramnije od svih djela jeste uzaptiti slobodnu enu. Ne osjeaj zlobu, o
ibabe, navodi junak, jer iz zlobe
nikakvom se dobru ne moe nadati.
Zar ovim osjeaji ne odiu stvarnom
uzvienou? Porijeklom se hvaliu
slabi; plemenit je mladi koji podnosi
sve to mu se dogodi, koji na sebe
navlai oklop usred podnevne ege i
koji najmranije dijelove noi provodi
putujui. A zato vitez nad vitezovima voli Iblu? Zato to se ona rascvjetala poput sunca u svitanje, s kosama
crnim poput pononih sjena, s dennetom u oima, njenim oaravajuim
grudima i tijelom koje se njie kao to
se tamarisk povija pod mehkim dahom vjetrova sa planina Nedda? Da!
Ali, njegova prsa nadimaju se i pri
pomisli na njenu vjeru, istotu i ljubav, njeno udoree i njena fizika
izvanrednost ine je objektom vitezove
udnje i sluha i vida. Ukratko, kod
Antara prepoznajem ljubav uznesenu visoko, plamom i revnou vitetva; i ja plaem kad vidim toliko

Richardson na pojam knight, u znaenju vitez izvodi iz arapskog pojma nikht, u znaenju borac sa kopljem, a pojam caitiff,
tj. kukavica, podlac iz pojma khattaf, otima ili silovatelj.

BEHAR120

67

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

otroumnih putnika da pogreno procjenjuju Arape nakon povrnog iskustva sa nekolicinom primitivnih Sirijaca ili Sinaita. Pravo Antarovo potomstvo, moj Lorde Lindsay, nikada
nisu prestali biti gospoda.
U doba neznanja beduini su,
napadnuti tekim ljubavnim mukama koje su se manifestirale u formi
obuzetosti, odnosno posjednutosti,
obiavali godinama patiti, uzdisati,
plakati i lutati svijetom, inei najnevjerovatnija i najhrabrija djela kako bi
ublaili bol. Nakon islamizacije Arabije ova praksa je zamijenjena vjerskom
gorljivou.
Pria se da je (neki) halifa putovao
naokolo, lijeio i tjeio ranjene i povrijeene, kanjavao poinitelje zlodjela,
propovijedao nevjernicima, te osobito
vodio rauna o pravima ena osnovnom cilju svega vitetva. Halifa Mu'tasim uo je na skupu svojih dvorjana da
su jednu enu iz Poslanikovog potomstva zarobili grki barbari iz Ammoriae. Neki ovjek je udario, a kada je
ona je povikala: Pomozi mi, o Mu'tasime!, barbarin joj je podrugljivo dobacio: ekaj ti dok on stigne na svom plahovitom konju! Viteki princ je ustao,
poklopio au vina (?) koju je drao u
ruci, zavjetovao se da e izvriti svoju
viteku dunost i ve rano sutra u pratnji 70.000 vitezova krenuo prema
Ammoriai. Stigavi do tog mjesta, uao
je u nj, uzvikujui: Lebbejke, lebbejke!
(Ovdje sam, odazivam se na tvoj poziv!)
Zlotvoru je odsjekao glavu, oslobodio
asnu enu svojim vlastitim rukama,
zapovijedio peharniku da donese zapeaeni vr, otpio iz njega, izgovarajui:
Tek sad, doista, vino ima dobar ukus!
Da zakljuimo ovu temu jo jednom nadaleko uvenom priom. Kada
je el-Mutenebbi, pjesnik, prorok i ratnik iz Hamsa (A.H. 354) u pratnji
svoga sina krenuo na njihovo poslje90

91

68

dnje putovanje, otac je predloio da

potrae sigurno utoite u kojem e
provesti no. Zar nisi ti onaj Mutanabbi, upitao je njegov rob, koji je napisao stihove, Mene zna no, divlja i
vatren konj; i gost i ma i papir i
pero? Umjesto odgovora, pjesnik je
legao na zemlju na obali Tigrisa, na
mjestu koje je bilo ozloglaeno po lopovima, te, ne elei bjeati i prezirui
opasnost, iste noi izgubio ivot.
Postojanje ovakvog poimanja vitetva meu sinovima Antarovim uinilo je drutvo beduina (prokletih
svetih ljudi, vjerovatno, te asnih
razbojnika) tako ugodnim putnicima
koji su, poput preminulog Hadi Velija (dr. Wallin), njih razumjeli i imali
njihovo puno razumijevanje. Zasigurno nema nita naivnije i gluplje od
njegovog kukanja nad sudbinom da
bude u drutvu gnusnih Perzijanaca
ili gradskih Arapa, ije neiste i kukavike misli on poredi sa uzvienim i
vitekim duhom sinova pustinje. Va
vodi e vas zatititi svojom sabljom i
kopljem, ak i od svojih roaka i saplemenika, a oekuje da i vi budete
spremni uiniti isto za njega. Moete
priati lai do mile volje, ali ne smijete oklijevati potegnuti ma kad je
potrebno. Ako se suoite sa brojano
nadmonijim neprijateljem, obratit
ete se (naj)starijem meu njima,
Dakhil-ak ja ejh! (Ja sam) tvoj tienik, o gospodine!, i on e tako
revnosno stati na vau stranu, kao da
je, doista, oduvijek i od samog poetka
to bila njegova vlastita (strana). Ali,
zato nabrajati vie primjera?
Jezik ljubavi i rata i svo to uzbuenje jeste poezija, a ovdje, opet, beduini
u tome prednjae. Putnici se ale da su
divlji ljudi prestali pjevati. To je istina
ako se pjesnicima smatra nekolicina
autora ije je postojanje uvjetovano i
ovisi o politikim okolnostima ili zati-

Nije mi namjera ovim primjerom porediti arapsku i hibernijsku

poeziju; prva posjeduje intenzitet koji spreava nae osjeaje da
tu ima previe cvjetova da bi bilo ploda; potonja je preesto tek
bljetavilo rijei koje zamagljuju vid i koje, razumski raslojene,
nemaju nikakvog znaenja.
Rekli su mi da pripadnici plemena Benu Kahtan jo uvijek improviziraju, ali ih nisam imao priliku uti. Putniku Arabijom uvijek
e neko rei da neko daleko i izdvojeno pleme jo uvijek ima mone

BEHAR120

ti monika. Neuporedivo jai dokaz

pjesnikog osjeaja osigurava arapska
frazeologija, te najvia zamisliva razina uobiajenih izraza. Lien poetskog
ukusa, kako ga mi poimamo, on zasigurno jeste, kao i kod Milesiana, um i
mata, ivost i strast, koji su prejaki za
tek razumsko poimanje i procjenu,
uzde kojima se upravlja Apolonovim
koijama.90 Iako se beduini vie na
hvaliu Labidom ili Mejsunom, oni su
jo uvijek strastveno zaljubljeni u
svoje stare bardove.91 itatelja vinog
el-Mutenebbiju i njegovom stihu doekat e i primiti s poastima s kojima se
u civiliziranom svijetu doekuju
milioneri.92 A njihovi starci uvaju i

bardove, te u razgovoru koristi klasini jezik, ali ne treba im uvijek

vjerovati, nego se treba nastojati osobno osvjedoiti. Beduinsko narjeje, meutim, iako primitivno, jo uvijek je starovremeni, isti
jezik predaka. U vrijeme kada je filologija na Istoku bila strast,
Stephensi i Johnsonsi semitskog znanja, Firuzabadi i el-Zamakheri putovali su od plemena do plemena, od atora do atora, sakupljajui rijei i izraze nejasnog znaenja; njihovi gramatiki poduhvati jo se pamte i meu omiljenim su priama znanstvenika.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

skrbe o zalihi drevnih i savremenih

ratnikih pjesama, legendi i ljubavnih
stihova koji oaravaju.
Nemogue je nekome ko nikada nije
bio u pustinji doarati utjecaj arapske
poezije.93 Osim pompeznih rijei, te
muzike zvuka, tu je i izvjesna sanjivost ideja i izmaglica zamisli prebaena preko teme, beskonano privlane,
92

93

94

95

ali neopisive. Opis bi, doista, pjesmu

liio njene nedokuivosti, naime njene
sutine. Posluit emo se usporedbom
iz sestrinske umjetnosti:arapski pjesnik oslanja se na mentalno oko tek
ukazujui mu na crte prizora, iju
nutrinu ima popuniti itatelj voen sa
samo nekoliko sjajnih dodira, vjeto i
mono istaknutih, te osjeajem koji prizor eli iskazati; s druge strane, mi
Europljani i savremeni ljudi takanjem
i preciznim oslikavanjem proizvodimo
minijature ogromnih razmjera tako
vjerne da prije spreavaju nego to podstiu na razmiljanje. Arapi piu poeziju, a Europljani stihovani opis.94 Jezik,
poput vjerne ene, slijedi um i raa
plodove, a lien prtljaga sitnica koji
optereuju nae savremene jezike,
ostavlja tajanstvenu neodreenost u
odnosu meu rijeima, to pomae
dokuivanju osjeaja, a ne smisla pjesme. Kada imenice i glagoli imaju
mnotvo znaenja, jasna je samo osnovna ili opa ideja.95 Bogatstvo i raznolikost sinonima koji ukazuju na fine
nijanse znaenja koriste se vrlo vjeto,
as razbacani kako bi nas zaslijepili
razliitou, as skupljeni u zvijezdu
koja osvjetljava vlastitu putanju. Te, da
skratimo ovo to bi moglo potrajati
unedogled, u semitskom narjeju
postoji takvo obilje rime da pjesnik ima
ogromnu, gotovo potpunu slobodu izbora eljenog izraza.96 Odatle stranac
koji progovori arapski jezik postaje poetian, koliko u francuskom duhovit ili
filozofian na njemakom jeziku. Istinu je rekao Muhammed Demiri:

Kaem vian jer Arapi, poput panaca, mrze uti svoj jezik loe
izgovoren. Kada je Burckhardt, koji je loe govorio arapski, poeo
itati stihove beduinima, oni se nisu mogli uzdrati a da ne pokau nestrpljenje, te su mu oteli knjigu iz ruku.
Arapski gradski pjesnici svoje pjesme zainjavaju pustinjskim
arima, slikama pozajmljenim iz prizora pustinjskog ivota,
kamilama, krajolikom, kao to, uostalom, i neki nai pjesnici koji
ne mogu smisliti selo brbljaju o sjenovitim potocima, umarcima
i izvorima.
I Nijemci su nadahnue traili u starim istonjakim izvorima:
Ruckert se oslonio na Delaluddina, dakle samo vrelo sufizma,
ak i Francuzi odavno istrauju i iitavaju teutonski misticizam
i to tako dobro da su na njemu svoje respektivne slave dosegli i
Racine i La Harpe.
Ovo, meutim, jeziku ne uskrauje mogunost da bude krajnje
precizan u znaenju, odatle njegov visokocijenjeni filozofski
karakter. Rije i pojam farz, naprimjer, znai (1) sjeenje, (2)

96

Mudrost je sputena na tri stvari,

mozak Franaka, ruke Kineza i jezik
Arapa.
Naziv harami (razbojnik) meu
hidaskim beduinima jo uvijek slovi
kao poasni naziv. Pogibija tokom prepada ili napada smatra se ghandurom
ili junakom smru. S druge strane,
oni koji su dovoljno sretni, da tako
kaemo, da umru u svome krevetu,
nazivaju se fatis (crkotina); njegova
uplakana majka povikat e: O da mi
je sin preselio od presjeenog vrata! a
njene pomagateljice e s potovanjem
dobacivati da je i ova nesrea Allahova volja. Priao mi je Lahabah, pripadnik plemena Auf iz okoline Rabigha, da e djevojka odbiti ak i svoga
roaka osim ako, u nedostatku drugih
mogunosti, on ne opljaka nekoga od
hadija iz karavana ispred nosa painim uvarima. Do prije 20 godina
prijestupnike su razapinjali, sada
uspijeva pobjei gotovo nekanjen.
Strah od krvne osvete, te mogunost
zatvaranja puteva za naredne karavane i putnike, sprijeava Turke da preduzmu krajnje mjere. Oni skrivaju
svoje slabosti pretvarajui da sultan
oklijeva da pone rat do istrebljenja
lopova iz svete zemlje.
Lahko je razumjeti ovakvo i ovoliko potovanje prema razbojnicima. Ko
god se buni protiv drutva, potrebuje
elian um i elino tijelo, a takvim
ljudima se ostali instinktivno dive,
bez obzira u kako krivom smjeru njihova energija bila usmjerena. Tako su
u svim imaginativnim zemljama plja-

zapovijedanje ili (3) plaanje (vraanje) duga, nakon ega dolazi veliki broj znaenja koja nemaju veze sa primarnim, poput
tit, dio drvene kutije, strijela bez pernatog repa, te odreeni datum. U teologiji znaenje je ogranieno, naime, podrazumijeva samo Boiju zapovijest objavljenu u Kur'anu. U ovom smislu
arapski jezik, gramatiki, logiki, retoriki i matematiki, postaje idealan i precizan poput grkog. uo sam Europljane da se ale
da ovaj jezik nije pogodan za trgovake transakcije. Moda!
Kao ope pravilo postoji rima na kraju svakog drugog stiha, a jednoglasje je tek ukras, naprimjer, u cijeloj pjesmi jedno dugo a
(na kraju stiha) dovoljno je delikatnom arapskom uhu. Ovu su
osobenost oponaa stari panski, koji, zanemarujui suglasnike,
jedva da potrebuje zavrni samoglasnik. Govorimo o nekoj vrsti
harmonino jednostavnog toka koji iskupljuje nedotjeranost
rime. Prefinjeni organi nekih naroda bili bi povrijeeni tim
nespretnim jednoglasjem koje narodi otupjelih osjetila smatraju
neophodnim da bi ostvarili utisak.

BEHAR120

69

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

ka i razbojnik junaci, ak i ubica koji

svoju rtvu ubija s lea, iza ive ograde, izaziva simpatije u Tippererijeu,
kao i na Abrucinskim brdima. Romantika njegovu usamljenost snadbijeva izvjesnom uzvienou; ako ima
enu ili njegov prijatelj ima enu,
romantika se udvostruuje, a desetina
opljakanog od bogatih i razdijeljena
meu sirotinjom napreac e osvojiti
srca ljudi. Pravi beduinski nain pljakanja, sa svojim brojnim finesama
asti i gospodskih manira, pljakau
osigurava svijest o moralnoj estitosti.
Skini taj oklop, o osobo, i taj turban,
vie drumski razbojnik, eli ih kerka
moga amide (moja supruga). Vi ete
(naravno, ako morate) spremno odgovoriti na zapovijest tako pristojno i
ljubazno pripisanu elji ljepeg i slabijeg spola. Ako svome zamotuljku dodate nekoliko predusretljivih i ljubaznih rijei, te razbojniku ponudite olju
kahve i lulu, razgovorom koji e uslijediti vratit ete pola svojih stvari, a ako
znate i neto poezije, rastat ete se
kao najbolji prijatelji, ostavljajui mu,
najvjerovatnije, samo par starih sandala. Ali, ako odugovlaite, Latro e,
pravdajui se bolnom neophodnou,
dotai vaa lea vrhom svoga koplja.
Ako ni ovaj nagovjetaj ne bude dovoljan, stvari e dodatno pojasniti istim
ili drugim kopljem, a kada se krv prolije, pojavljuje se zvjerska strana ljudske prirode. Meu beduinima biti
mirno opljakan, osobito ukrasti mu
kobilu, vjeita je sramota. Porodian
ovjek e radije poloiti svoj ivot nego
se predati neuporedivo nadmonijem
neprijatelju. Ovaj oaj uzvisio je hrabrost beduina meu sjedeim Arapima, koji priaju da jedan hrabar beduin, poput homerovskih junaka, vrijedi 300 (drugih) ljudi.
Namjerno isputam pojedinosti o
esto opisivanom saru ili osveti odnosno odmazdi. Krvarina iznosi 800
dolara = 200 funti ili radije taj iznos
neprecizno izraen ivom stokom. Svi
khamsah ili a'amam, krvni srodnici
ubice, pomau pri sakupljanju traenog iznosa, cijenei svoje ivotinje tri
ili etiri puta iznad njihove stvarne
cijene. U takvim prilikama nasilni pri-

70

BEHAR120

zori iskrsavaju iz sukoba dvije omiljene osobine Arapa, pohlepe i osvetoljubivosti. Osvetitelj krvi udi za prilikom
da svome neprijatelju presjee vrat. S
druge strane, kako, zbog toga, propustiti priliku obogatiti se? Njegova
udnja je neizmjerna, kao i sve njegove skrivene i manje skrivene strasti.
Uvijek ima u planu kupovinu nove
kamile ili investiranja znakovite sume
u novo drijebe. Posljedino tome,
nezasit je. Ipak, uprkos svemu, krvarinu prima sa oiglednim i neskrivenim
osjeajem stida i srama, a ako se krvarina ponudi staroj eni, najosvetoljubivijoj od svih zamislivih osoba, treba
imati na umu da e je baciti u prainu
i potegnuti no, te se gorljivo zakleti
Allahom da nee jesti krv svoga sina.
Beduini se smatraju ljudima i mukarcima samo kada su na leima
svoga konja, s kopljem u ruci, spremni
za napad i borbu, pjevajui stihovane
poalice poput: Pastuh! Pastuh neuporedive brzine! Sablja! Sablja nevjerovatne otrine! Sve ostalo za plemeniti
um je bezvrijedno, sve ostalo na svijetu
poput zemljane je praine. ak i u svojim osobitim zabavama, pa i sportovima, beduini oponaaju rat. Skrbei i
starajui se o instinktivnim osobinama
koje su u civiliziranijim krajevima
odavno usnule, beduin je izvanredan
sportista. Djeca, ljudi, poinju sa grubim i surovim sistemom gimnastike
im prohodaju. Moji malci igraju se
na leima kamila, bio je odgovor jednog Dehejni beduina kada sam mu
ponudio neke egipatske igrake za njegovu djecu. Mukarci vrijeme provode
uglavnom sokolarei, pucajui i jaui.
Sakr, rekli su mi, jedini je soko koji se
ovdje koristi; obuavaju ih da gone i
ove gazele, koje lovaki psi obaraju
nakon to ih sokolovi izmore trkom.
Mnogo sam sluao o njihovoj zadivljujuoj streljakoj vjetini, ali sam imao
priliku vidjeti samo redovito vjebanje
sa dugim fitiljaama i pucanje u nepokretne mete. Dvocjevke97 su rijetke.
Njihovo osnovno oruje su fitiljae i
kremenjae, pitolji, kratka koplja,
duga koplja, maevi i sablje, te bodei
zvani dambijje; prake i lukovi i strijele su odavno pali u zaborav. Puke

nabavljaju iz Egipta, Sirije i Turske,

jer beduini, iako ne mogu napraviti,
mogu popraviti svoje oruje. Najcjenjenije su dobre stare sedam pedalja duge
cijevi, te ako moe birati, prije e prodati ogrta nego puku; posljedino,
porodice se esto hvaliu posjedovanjem etiri ili pet puaka, koje se prenose s generacije na generaciju. Cijena
im se kree od 2 do 60 dolara. Beduini
kopaju alitru u svojoj zemlji, prave
izvanredan ugalj, a sumpor uvoze iz
Egipta i Indije. Njihov barut je, meutim, grub i slab. Za zeeve i ptice olovne ipke sijeku na komadie, koje
potom otkivaju na tanad eljene veliine, a metke izljevaju u kalupima. Vole
vjebati pucanje, gaanje, kao i svi
razumni ljudi, na kratke razdaljine,
pri emu tee krajnjoj preciznosti. Uvijek su spremni na opklade, u ovcu ili
neto slino, pri emu gubitnik poziva
svoje prijatelje na gozbu: za blagdane
iskuhavaju ovije glave, te ih koriste
kao mete i nagrade. Za one koji usavre vjetinu gaanja kau da mogu
pogoditi metak u letu visei sa konopca. Zanimljivo je, meutim, rei da su
beduini Hidaza relativno nedavno
nauili vjetinu, tako poznatu u Perziji i Beberiji, pucanja i gaanja sa konja
u trku.
Pitolji su tek nedavno uvezeni u
Hidaz te meu beduinima nisu naroito popularni. Gradski ljudi vole ovo
oruje, jer dolazi iz Konstantinopolja.
U pustinji pristojan par pitolja sa
kremenim orozom moe kotati do 30
dolara, dakle 10 puta skuplje nago u
Engleskoj. Koplja zvana kanat ili
trske prave se od mukog bambusa,
koji se uvozi iz Indije. Dugaka su najmanje 12 stopa, imaju iljat elini
vrh, ispod kojega su uvijek jedan ili
dva uperka nojevih pera.98 Osim mirzaka, imaju i koplja koja zovu elfeh,
koja su, ustvari bambusov ili palmin
tap ukraen elinim vrhom irine
ljudske ake.

97

Ovdje se zove bendukijeh bi ruhejn ili

dvousta puka. Koni pokriva naziva
se guat; to je, ustvari, kesa sa dugakim
viseim kiankama na vrhu cijevi sa kaiem kojim se objesi o vlasnikovo rame.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

U cijelom Hidazu ne proizvodi se

nijedan dobar ma ili sablja. Halavijje
i ostali pustinjski klanovi u nekoliko
navrata su uzaludno pokuali napraviti dobro sjeivo. Kupuju ih i uvoze iz
Perzije, Indije i Egipta, ali nikada
nisam vidio niti jedan primjerak znakovite ili upadljive vrijednosti. Darakeh ili tit takoer uvoze iz Indije.
98

Uobiajenog su oblika i kvaliteta,

pretpostavljajui da su nainjeni od
nosorogove koe, te ukraeni sa onoliko mjedenih i zlatnih zakovica i ukrasa koliko vlasnik moe nositi ili koliko
na tit moe stati. Beduini u zabaenim krajevima jo uvijek koriste diraa
ili oklope, ali uglavnom konjanici i to
preko mehnik jakni. Noevi su jemen-

U Hidazu ima nojeva, beduini ih love. Mlade hvataju ive i pripitomljavaju, a jaja se mogu kupiti na bazaru u Medini. U cijeloj
Arabiji postoji vjerovanje da nojevi bacaju kamenje na svoje lovce.
Praznovjerica se, mogue, pojavila zahvaljujui injenici da pri
brzom trku sitan ljunak izlijee ispod ptiijih golemih stopala ili
je, pak, tek matovita glupost. ak i u zemljama koje su odavno

ske proizvodnje, kao i iz drugih mjesta: posljedino, postoji mnotvo razliitih oblika, od kojih svaki, kao i obino, ima vlastiti naziv. Openito, tek
su malo zakrivljenog oblika (dok su jemenski i hazramutski gadejmi gotovo
poluokrugli), iljatog sjeiva, drvene
drke, sa koricama od istog materijala
presvuenog mesingom. Na vrhu korice nalazi se okrugla kvrga, a oruje je
tako dugako da ovjek, hodajui, ne
moe mahati svojom desnom rukom, a
u uskim uliicama i prolazima mora
hodati postranice. Ali, pomalo je pomodno svugdje se pojaviti i neprestano nositi no ili slino oruje, poput
coupe-choux francuskih vojnika, koji
se uglavnom koriste za beskrvne svrhe poput sjeenja drvea ili sakupljanja trave za ivotinje. Po cijeni variraju od jednog do 30 dolara.
Beduini se neizmjerno hvaliu svojom vjetinom sa maevima (sabljama), ali ona je u stvarnosti svedena
samo na zadavanje jednog udarca, te
izbjegavanje uzvratnog umjesto pariranja, bilo maem ili titom. Stanovnici gradova nauili su tursku igru maevima, koja se po grotesknosti i apsurdnosti moe porediti sa Istonoindijskom kolom. Niko od ovih Istonjaka
nikada nije nauio koristiti se najvanijim momentima koji karakteriziraju
najvia dostignua savremenog maevalatva.
Hidaski beduini nemaju igara na
sreu i ne usuuju se, rekli su mi, fermentirati sok daum-palme, to su primitivni ljudi Jemena nauili zahvaljujui blizini Adena. Njihova muzika je
gruba i nekako surova. Glavni instrument je tabl ili talambas, kojega opet
postoje dvije vrste: jedan, manji, koristi se za vrijeme blagdana, drugi, veliki bakreni tam-tam za pogrebne
ceremonije. Prekriveni su koom, a na
njima se svira rukom, a ne tapom.
Osim njih, postoji jo jednoina rubabeh ili gitara, taj monotoni ali oa-

napustile oboavanje ivotinja upadljive ili opasne ivotinje postaju predmetom i temom zadivljujuih pria. Tako medvjedi u Perziji oponaaju odjeu vjerskih uenjaka, vukovi se u Francuskoj
pretvaraju u ljude, a dabrovi u Sjevernoj Americi, takoer metamorfozom, opasuju drveta kako bi pala gdje odgovara njihovoj
potrebi.

BEHAR120

71

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

ravajui instrument pustinje. Drugdje u knjizi opisao sam njihov ples,

koji je po svim osobenostima neplemenit spektakl.
Beduini Hidaza posjeduju svo znanje potrebno za nabavku i zatitu
bogatstava primitivnog ivljenja. Oni
su majstori u uzgoju, obuci i prodaji
stoke. Dovoljno poznaju astronomiju da
bi se mogli snalaziti u pustinji nou, a
poznata su im i imena glavnih zvijezda
i sazvijea. Njihovo pamenje je
izvanredno; a takav je i njihov instinkt
u vjetini asar ili traganja, da se za
pripadnike klana Zubejd, koji ive
izmeu Mekke i Medine, kae da, ako
izgube kamilu i njeno etverogodinje
drijebe, prepoznat e ih po otiscima
njihovih stopa. Uvijek zauzeti surovim
vjebama i opasnim putovanjima, nauili su potkivati svoje konje, mule i
magarce, te osnove hirurgije. U sluajevima lomova udova, udlage povezuju
trakama tkanine, a pacijentu daju da
pije kamilje mlijeko i preieni puter
do izljeenja. Posjekotine paljivo izapiru, posipaju mljevenim barutom te
zaivaju. Na rane od metaka privijaju
svjee kamilje meso, te svoj medicinski
sistem potpuno oslanjaju na prirodne
sastojke i nain prehrane. Kada ih
ujedu zmije otrovnice ili ubodu korpioni, rasjecaju ranu brijaem, izgovaraju
neke rijei, te privijaju oblogu od bijelog luka.99 Imuniji imaju fiss ili
prstensko kamenje, uvezeno iz Indije,
te koriste neka uenja da bi izvukli
otrov. Nekolicina posjeduje tarijak, koji
su dopremili iz Iraka, sjajni istonjaki protuotrov za unutranju i izvanjsku upotrebu. Siromaniji nose za'al
ili hibas iz Jemena, dvije pree od crne
ovije vune vezuju za nogu, ispod koljena i ponad lanka. Ujedeni pritee te
trake ponad mjesta ujeda ili uboda, a
samo mjesto istoga trena rasjeca; tako
one djeluju kao sprave za stezanje ila.
Tim povezima lijee i greve. Beduinsko poznavanje medicine u ovom dijelu
Arabije neobino je ogranieno, to ne
99

72

U Jemenu se vjeruje da, ako mukarac

jede tri enja bijelog luka u dobrom planinskom samnu ili preienom puteru
etrdeset dana, njegova krv bi ubila
zmiju koja ga ugrize.

BEHAR120

udi, naroito ovdje gdje ljudi ustaju u

zoru, jedu malo, diu isti pustinjski
zrak, a nou kamile uvode policijski
as. Najcjenjenije okrepljujue sredstvo je preieni puter, a kay ili kauterizacija se koristi ak i za lijeenje reumatizma. Ovaj protuiritant sa zanimljivom i vjetom venesekcijom pri kojoj
se krv uzima, kao i kod Italijana, iz
nonih prstiju, prstiju ruke i drugih
dijelova tijela jesu arapske panaceje.
Opekotine lijee mau i sumporom.
irevi se, kojih ovdje ima na svakom
koraku, iako ne najstranije vrste Helcoma Yemenense, kauteriziraju i iste
baznim acetatom bakra. Zlo o kojemu
Fracastorius pjeva lijei se preznojavanjem, uljem i sumporom, a naroito
pjeanom kupkom; pacijent, zakopan do vrata, ostaje na suncu postei
cijeli dan, a uveer mu se daje tek nekoliko zalogaja. Ovaj surovi tretman traje
oko mjesec dana i odgovara nekim tjelesnim konstitucijama; ali ostali koji su
probali pjeanu kupku, osobito Europljani, pomrli su od groznice. Mazgini zubi, peeni pa nagrubo samljeveni,
lijee kataraktu. Zube vade kovakim
klijetima, a crva za kojeg se na cijelom
Istoku vjeruje da uzrokuje zubobolju
istjeruju nadimljavanjem. I konano, u
sluaju due bolesti ili iscrpljenosti
groznicom, tijelo podrobno mau preienim puterom i izlau vatri.
Poslanik i njegovi sljedbenici privukli su samo najciviliziranije beduine, a
meu primitivnijim dijelovima populacije, osim kod onih uz obalu ili u okolini gradova, i danas ima malo ili nimalo vjere. Beduinski islam je slab; ali njihovi obiaji i institucije, ozraje, priroda i elje i potrebe jo uvijek su dio
naslijea predaka, vjerovanja koje su
gajili i uvali prije nego je Mekka iznjedrila Poslanika, te je vrlo vjerovatno da
e preivjeti i dan kada e i posljednji
trag Ka'abe nestati. Tom sklopu vjerovanja pripadaju hidaski paganski
zavjeti, njihova paganska imena (osim
imena Muhammed, samo je nekoliko
izvorno muslimanskih ili islamskih),
njihov obiaj iskuenje lizanjem vrelog elika, njihov salkh ili pravljenje
oiljaka kao dokaz mukosti, njihova
krvna osveta, te njihovo konzumiranje

strvine (naime, ivotinja ubijenih i

zaklanih bez uobiajene formule,
Bismillah, Allahu Ekber) te njihovo
pozajmljivanje ena strancima. Za sve
to rekli su mi da su to ostaci starih,
predislamskih vjerovanja. Nije mi
nedostajalo ni da meu beduinima koji
ive uz granicu sa velikom pustinjom
uoim neke ostatke idolopoklonstva.
Beduini Hidaza sebe smatraju
afijama ali ono to govore njihova
braa na zapadu vrijedi i za njih ovdje.
Ne klanjamo, jer vodu predvienu za
abdest uvamo za pie, ne dajemo
milodare, jer ih i sami potrebujemo,
ne postimo mjesec ramazan, jer gladujemo cijelu godinu, i ne idemo na
hadd jer cijeli svijet je kua Allahova. Njihovo lutanje u vjerskim pitanjima i stvarima ostalim stanovnicima Arabije osigurava mnotvo zabavnih i smijenih pria. Treba primijetiti i to da oni, poput grkih pirata ili
italijanskih bandita, ne primjenjuju
vjeru ni na svoj pljakaki plijen; ne
zavjetuju se, te paljivo izbjegavaju
poklanjanje i rtvovanje.
Sveanosti je u beduinskom ivotu
malo i sve su jednostavne: obrezivanje, vjenanja i sahrane. to se tie
prve, postoje dva oblika, tahareh,
uobiajen u islamu, i salkh, arapski
izum porijeklom iz paganizma, koje je
u vrijeme vehabizma bilo zabranjeno,

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

pod prijetnjom smrtnom kaznom, ali

su mu se ljudi nakon tog perioda brzo
vratili. Uobiajeno ivotno doba za
tahareh je izmeu pet i est godina; u
nekim staleima, meutim, obavlja se
i desetak godina kasnije. Tom prilikom organiziraju se gozbe i proslave.
Budui da su ene roba koja se
moe prodati, svejednako u barbarizmu kao i u civilizaciji, to za posljedicu
ima injenicu da se mladi ljudi ne ene
dok njihovi oevi ne steknu uvjete da
svojim sinovima mogu kupiti mladu.
Tom prilikom se malo slavi, osim pucanja u zrak, plesa, pjevanja i aavanja
ovetinom. Ugovor obino kota 30
panskih dolara, polovica se u gotovini
unaprijed isplauje mladinom ocu, a
drugu polovicu mladoenja dijeli opet
ocu, brai i najblioj rodbini svoje
nevjeste. Neka plemena radije uzimaju
ive ivotinje umjesto novca u odgovarajuoj protuvrijednosti. Gnjevan
ovjek, nezadovoljan svojom mladenkom, otputa je istoga trena. Ako je
miroljubiviji, onda nakon kratkotrajne
odgode kako bi se izbjegao skandal.
Razvodi su kod beduina vrlo esti, a
ako je ugovor isplaen kako valja, iz
razvoda ne slijedi nikakvo zlo.
Sahrane primitivnih ljudi podsjeaju na sahrane stanovnika gradova,
osim to su jednostavnije, te to se
ovjek ukopava na mjestu na kojem

umre. Tijelo se, nakon kupanja, ogre

u bilo kakvu raspoloivu tkaninu, a
enama i unajmljenim narikaama
nije zabranjeno prisustvovati sahranama, iako tijelo nose samo mukarci.
Iskopa se rupa, prema muslimanskim
obiajima, suho drvo, kojega sugdje
ima u neogranienim koliinama,
rasporedi se preko tijela, a humka od
kamenja naredanog preko humke od
zemlje ometa akale i obiljeava mjesto. Beduini, za razliku od divljih i primitivnih Sinda i Balua, ne vole groblja do kojih ovi prenose svoje mrtve
ak i izdaleka.
Putnik nee imati nikakvih problema i tekoa u ivotu meu hidaskim beduinima. Uzdaj se u njihovu
ast i siguran si, kau Indijanci plemena Vrane, a u njihovo potenje i
ukrast e ti i kosu s glave. Ali, putnik
mora prihvatiti pustinjski motto, omnia mea mecum porto (sve svoje sa sobom nosim), mora imati dobre nerve,
biti spreman na tekoe i umor, poznavati makar osnovne lijekove, dobro
jahati i pucati, govoriti arapski i turski, upoznati se sa obiajima i izbjegavati negativno govoriti o lokalnim
obiajima, predrasudama i sujevjerjima, rizikujui da ga prozovu, naprimjer, Taggaa. Plaanje malih iznosa
osigurava mu rafika, a ovaj e mu
prijatelj, jednom iznajmljen, biti

odan. Jeli smo sol skupa, jo uvijek je

obaveza na prijateljstvo: postoje,
meutim, neka plemena koja zahtijevaju obnavljanje veze svaka 24 sata, u
protivnom, da se posluimo njihovom
frazom, So vie nije u stomaku. Pri
odabiru druga duna panja se mora
posvetiti provjeri da odabranik ne
nosi previe tereta plaanja krvarine.
Nema problema za noenje bakrenog
sata i depnog kompasa, a uz Kur'an
se moe nositi i biljenica i olovka.
Stranci moraju po svaku cijenu izbjegavati posjedovanje i noenje lijepog
oruja, ono dovodi u iskuenje
beduinsku pohlepu vie nego bilo
kakvo i koliko zlata. Druga krajnost,
nenaoruanost, jednako je opasna. Ne
treba ni spominjati da putnik nikada
ne smije biti vien da pie bilo ta
osim zapisa, te nipoto ne smije javno
crtati i praviti skice. Mora biti oprezan pri postavljanju pitanja, te radije
navoditi sagovornika nego ga direktno ispitivati. Neke beduine vrijea,
osim oiglednog neznanja i radoznalosti, da ih pitate za osobna imena ili,
pak, imena ljudi iz njihovog klana:
ovjek moe ivjeti incognito, a plemena se meusobno razlikuju, kada
to ele, odjeom, osobnim izgledom,
glasom, narjejem i akcentiranjem,
razlikovnim osobenostima koje je
lahko prepoznati. Nekoliko dolara
sasvim je dovoljno za put, a ako elite
biti uglednik, to nipoto ne bih
omalovaio, darovi poput brijaa i tarbua za plemenske prvake su neophodni.
Arapska vlada mogla bi to smatrati ili nazvati gotovo autonomijom.
Plemena se nikada nisu pokoravala
svojim eicima, iz privatnih interesa i
razloga, a, kao i u civiliziranim vojskama, iza nekih otroumnih i drskih
lica kriju se linosti iji glas je glasniji
od generalskih. U njihovome lavovskom drutvu ma je najbolji provoditelj zakona. Odnosi izmeu beduinskih plemena Hidaza trojake su
naravi: oni su ili ashab, kiman ili akhvan; ashab ili drugovi, su oni koji su
povezani zavjetnim obavezama u ofanzivnom i defanzivnom smislu: oni se
dodatno i blie povezuju meusobnim

BEHAR120

73

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

brakovima. Kiman100 ili neprijatelji,

protivnici, su plemena izmeu kojih
postoji krvna osveta, uzrok i posljedica smrtnog neprijateljstva. Ahavat
(bratstvo) oznaava veze izmeu
stran(a)ca i beduina, koji pritvruju
neotuivo pravo od pamtivijeka na
zemlju na kojoj su njihovi preci napasali svoja stada. Prelaz ili bilo kakvo
uznemiravanje posjeda izaziva rat.
irenje teritorija rijetko se ini, jer
ako se iz cijelog jednog klana samo
jedan mladi izdvoji, on e sutra polagati pravo na zemlju, u emu e ga
pomoi njegovi ashabi ili saveznici.
Plaajui ovjeku, eni ili djetetu,
iznos koji moe varirati u skladu sa
raspoloivim sredstvima od nekoliko
penija do nekoliko dolara, dijelite so i
hljeb sa plemenom, vi i va konj postajete dakhil (zatieni), a svi vam pripadnici toga plemena moraju pruiti
bratsku pomo. Ako putnik ili trgovac
pokua prei preko zemlje (teritorija)
bez plaanja el-Akhawah ili el-Rifkah,
kako je odreeno, mora oekivati da
bude opljakan, a ako se opire, moda
bude i ubijen. Na ast i ugled nimalo
negativno ne djeluje plaanje ovog
danka, te je potpuno u krivu onaj koji
se odbija povinovati ovom obiaju.
Rafik, pod razliitim nazivima, postoji u svim dijelovima svijeta: na Sinaju
se zove ghafir, rabia u istonoj Arabiji, meu Somalijcima abban, a zovu ga
mogasa. Ja sam porez nazivao ucjenom; ipak, zasluuje bolje ime, budui
da je jasno da je to najgrublji oblik tih
putarina koje progres ni na koji
nain nije poboljao. Ehlu'l-Bejt101 ili
stanovnici crnih atora nameu
poreze Ehlu'l-Hejt ili stanovnicima
(meu) zidovima, da tako kaemo,
graanima i seljanima koji su utvrdili
pravo da se smatraju beduinima.
Uzima se od neistih Arapa, kao i od
plemena koja, poput Hatejm i Halavijja, imaju nie porijeklo ili su se vremenom unizila; ti ljudi porez moraju
plaati kako u svojim domovima, tako
i vani. To je, napose, peat srama te
100

74

isti klanovi i plemena, poput Benu

Harba, ne udaju svoje keri za ovu
svoju brau.
Osim ovog bratskog nameta i
novca kojim Porta snadbijeva prvake
klanova i velikih plemena, imovinu
beduina predstavlja njegovo stado i
krdo, kobila i oruje. Neki klanovi
imaju mnotvo konja, drugi su uveni
po svojim kamilama, nekolicina po
ovcama, magarcima i lovakim psima.
Pleme Ahamideh, ve smo govorili,
posjeduje nekoliko ivotinja, a izdrava
se pljakom i darovima hodoasnika.
Ovoj zemlji nedostaju sumpor, olovo,
svakovrsna odjea, eer, zaini, kahva,
kukuruz i ria. Mukarci vole i cijene
oruje, a poeljno je nositi tovar birmingemskog nakita u svrhu umirenja
ena. U zamjenu beduini daju ovce,
krupniju stoku, preieni puter, mlijeko, vunu i kou, koja se koristi kao mjeina za vodu, a Egipani i drugi Istonjaci grnariju. Iako danas u ovoj
zemlji postoji nekoliko riznica dolara,
oni su rijetko predmetom razmjene.
Odjea Arapa dovoljno govori o njihovoj jednostavnosti. Ona je i znak njihove pripadnosti narodu, kao to, kae
John Evelyn, goleme stranjice
karakteriziraju vajcarce. Zadivljujue
je slikovita, te sa aljenjem zakljuujemo da su joj odani ostali samo najprimitivniji beduini i nekolicina erifa.
Praktinom oku Hidazi sa tarbuom i
u kaftanu smijean je poput baskijske
ili katalonske djevojke u kamiru, te
pomalo otrcan. Nezaobilazni odjevni
predmet mukarca je njegov saub,
plava pamuna koulja, koja see od
vrata do nonih lanaka, uskih ili irokih rukava, otvorena na prsima, sprijeda, te dolje prilino uska, tako da nositelj, ako eli potrati, mora je ili zadii
rukama ili je zatai za svoj pojas. Potonji predmet (pojas) zvani hakv je pleteni koni remen, vrlo vrsto opasan oko
kukova ili slabina, tako da pridrava
lea. Pantalone i futeh gradskog stanovnitva smatraju se znakom enstvenosti. U hladnije doba godine prvaci i

U mnoini kaum, to znai podii pobunu ili objaviti neprijateljstvo, kao i popularno, narod. U nekim dijelovima Arabije
koristi se i kao sinonim za pljakaku skupinu.

BEHAR120

101

uglednici preko koulje nose abe ili ogrtae. Ovi odjevni predmeti izrauju se
u Neddu i istonim pokrajinama, obino se rade u etiri boje: bijeloj, crnoj,
crvenoj i sa smeima trakama. Najbolji su od kamilje dlake, a mogu kotati
do 15 dolara; gori, od ovije vune, vrijede samo tri. U svakom sluaju, jeftini
su jer mogu trajati godinama. Mahrame (pokrivala za glavu) dolaze iz Sirije,
koja, uz Nedd, beduine snadbijeva i
kufijama ili mahramicama za glavu.
Ukal, uska traka oko mahrame, izrauje se u mnotvu varijacija; pleme
Bir iz okoline Mekke pravi ih u obliku
krune poput oreola oko glava svetaca,
sa komadiima drveta, u koje umeu
sedefne ukrase. Sandale, isto tako,
postoje u mnotvu oblika, od jednostavnih konih tabana povezanih trakama od istog materijala, do lijepih i
minuciozno izraenih mekanskih cipela. Cijena varira od pijastra do dolara,
a najsiromaniji hodaju bosi. Koni
redenici koje nose preko grudi zvani
meddal prebacuju se preko lijevog
ramena, te seu do desnog kuka, a na
njima su mjedeni cilindri za patrone.
Drugi pojas, mazdar, nainjen od koe
ukraene mjedenim prstenovima, visi
s lijeve strane, a na njemu se nalazi
kharizeh ili kona kesa za metke. I
konano, hizam ili pojas, za koji su
zadjenuti bode i kesa sa rezervnim
patronama. Beduini se u javnosti nikada ne pojavljuju nenaoruani.
ene, poput svojih gospodara, nose
tamnoplave pamune tobe, ali vee i
ire. Kada su vani, glave prekrivaju
crnim jamacima ili burkama boje
maka u egipatskom stilu. Ne nose
pantalone, a veoma rijetko papue ili
sandale. Kosu uvijaju u majdul, male
pletenice, te je obilato natapaju preienim puterom. Kou bogato miriu
ruinim i cimetovim uljima, a kosu
ukraavaju absintiumom, najslaom
biljkom pustinje; njihovi jedini ukrasi
i nakit su narukvice, ogrlice, zlatni ili
srebrni prstenovi u uima i nosu ili,
pak, srebreni opasai. Siromanije

Bejt (bejt, mn. bujut) se u ovom smislu koristi za oznaavanje

nomadskih atora. U osnovi bejt znai noni bivak. Odatle,
ator, kua, jazbina i tome slino.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

ene nose nisku od srebrenih kovanica oko vrata.

Pravi beduin je tedljiv i uzdrljiv
ovjek, koji je u stanju est mjeseci
preivjeti na desetak unci hrane dnevno; mlijeko jedne kamile, te pregrt
hurmi, suenih ili prenih u preienom puteru zadovoljava sve njegove
potrebe. On prezire gojazne i debele
ljude, kao i sve kojima je za preivljavanje potrebno redovno i obilno jelo;
on spava na hasuri (rogozini) i ne zna
za rasko ni za udobnost, smrzavajui
se tokom jedne, a prei se na suncu
ostale tri etvrtine godine. Ali, iako
mogu trpiti glad, poput svih njima
slinih ljudi i naroda, jest e do sitosti
kad god mu se za to ukae prilika.
Nikada nisam vidio ovjeka koji je u
stanju uzdravati se od vode tokom
putovanja, i po ovome se razlikuju od
tvrdih vehabija Istoka, te surovih gortaka Debelu'-emmara. Jo uvijek
jedu skakavce, te ak i stanovnici gradova vie vole jelo spremljeno od skakavaca nego fasikh, poput inuna, sar102

103

dina i haringi kao u Egiptu. Nou pale

vatre, te kako insekti padaju mrtvi,
kao opravdanje za njihovu konzumaciju navode sljedei stih: Doputene su
nam dvije strvine i dvije krvi, riba i
skakavci, jetra i slezena.102
Tamo gdje nemaju etve koju bi
mogli izgubiti, ljudi su zahvalni za najezdu skakavaca. U Hidazu one su
neredovne i nesigurne, tokom posljednjih pet godina u Medini su upamene samo dvije. Za jelo ih pripremaju
kuhajui ih u slanoj vodi te suei ih
na suncu etiri ili pet dana: morak
skakavac za Arapina isto je to i pu za
Bretanjca. Otkidaju im glavu, prazne
stomak, krila i tanke dijelove nogu
takoer otkidaju i insekti su spremni
za posluivanje. Skakavci se nikada ne
jedu sa slatkim stvarima, to moe biti
odvratnog ukusa: jelo je uvijek papreno, zainjeno solju i biberom ili lukom
prenim na preienom puteru, u tom
sluaju skakavci imaju ukus priblian
i jednako dobar kao kampe.
Omiljena hrana tokom putovanja

Jetra i slezena smatraju se nedozvoljenim mesom. Niebuhr navodi sva imena i opise skakavaca. U Hidazu postoje brojni lokalni
i fantastini nazivi: najmanja vrsta, naprimjer, zove se Dered
Iblis, Iblisov (ejtanov) skakavac.
U Sindu kurut, a u Perziji kek. Mlaenica, odvojena od putera sa
malo vode, polahko se sipa na maloj vatri, zgunjava se peninim

je meso isjeeno na trake i sueno na

suncu. To, sa vreicom mlijenih
kuglica103 te malo kahve mora biti
dovoljno za putovanje ili vojniku, tj.
pljakaku kampanju. Beduini ne poznaju fermentirana ni destilirana pia,
iako je Ikhs ja'l Khammar! (Fuj na
tebe, pijanice!) popularna uzreica,
koja skrbi sjeanje na drugo stanje
stvari. Neki klanovi i velika plemena,
iako ne sva, pue duhan. Obino je to
domaa vrsta koja se zove hidazi ili
kazimijja, zelene je boje, veoma snaan, punog mirisa, te kota oko jednog
pijastra po funti. Beduini ne vole perzijski duhan, a nisu u prilici nabaviti
Latakiu: mogue da je oporost domaeg duhana povrijedila prefinjena osjetila pustinjskih ljudi, te potakla vehabije da uvedu zabranu puenja, besmisleno i zastarjelim argumentima protivei se njegovom porijeklu.
Gotovo potpuna neovisnost Arapa,
kao i plemenite rase sjevernoamerikih Indijanaca prve generacije, uinila je da je meu njima mogue uoiti
slinost vrijednu spomena, jer upravo
to moe podstai antropologe da podudarnost obiaja uvijek ne ukazuje na
porijeklo. Oba naroda imaju sjajnu
konjicu, isti plahovit smisao za humor,
te gotovo identinu bezgraninu gostoljubivost; osim toga ljubavni prebjezi iz
plemena u pleme, krvna osveta i krvarina zajednike su osobenosti obje rase.
Isto tako, svejednako su ozbiljni, strogi
i paljivi u ponaanju i veoma zvanini
u odnosima i dranju, prinevi u
dronjcima i bojama. Arapi pljakaju
hodoasnike, Indijanci skupine lovaca
(trapera). Oba naroda uivaju u napadima, prepadima i krai stoke, te oba
pljakaju po odreenim pravilima. Oba
su krajnje hrabra do spremnosti na sve
i zaziru od opasnosti. Oba se odlikuju
nervozom i monom rjeitou, suhim humorom, satirom, kapricioznim
priama, estim parabolama, hvalisavi
su i narogueni, imaju jezgrovite izreke

branom, oko pregrt (brana) na galon (mlaenice), dobro se

izmijea, tako da ne ostane grumenia i ostavi se da se ohladi.
Mjeavina se potom stavlja u vreu i cijedi, nakon ega se posoli.
Masa se poinje stvrdnjavati nakon nekoliko sati, kada se oblikuje u loptice i sui na suncu.

BEHAR120

75

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

i dosjetke, svevremene pjesme, te jezik

zaudan u svojoj sloenosti. Oba, ne
znajui za drugo zanimanje osim rata i
lova, preziru zanatlije i enstvene
stanovnike gradova, kao to se borbeni
pijetlovi s prezirom odnose prema razmetljivim horozima seoskih dvorita.
Vitetvo zapadnih ravnica, poput onoga istonih divljina, posjetitelja pozdravlja juriom konjice, pranjenjem
puaka, te okruujui ga uz poklike i
uzvike. Znak hrabrosti, crvena aka
preko njegovih usta pokazuje da je pio
krv svoga neprijatelja. Slino se pria
i za haramije Utejbe, da poslije odsutnih bitki kuaju krv svojih ubijenih
neprijatelja.
Od ove dvije viteke i barbarske
rase beduini sebi pritvruju nadmo
na raun svoga odnosa prema enama, razvijenog intelekta te slavnih
stranica historije koje su popunili svojim podvizima.
Hidaska plemena su brojna: dovoljno je nabrojati osnovne i glavne
grane beduinskog stabla, bez uputanja u detalje stotina ogranaka koji su
se formirali tokom vremena. Drevni
klanovi Abs i Adnan gotovo da su izumrli; potonji, kau, jo uvijek postoji u
okolini Taifa, a Abs, koliko mi je poznato, jo uvijek se moe nai u blizini
Kusejra na afrikoj obali, ali ne i u
Hidazu. to se tie Ausa, Hazreda i
Nezira gotovo sve to je o njima poznato saopili smo u prethodnom poglavlju. Pleme Benu Harb trenutno vlada
Svetom zemljom; genealozi ga dijele
na dvije velike skupine: Benu Salim i
Masruh, ili lutajua plemena.
Benu Salim ima osam podskupina i
to (viz.): 1. Ahamideh (Ahmadi); iz ovog
klana je prvak skupine, eik Sa'ad iz
planina, kau da broji oko 3.500 ljudi;
glavni pod-klan je Hadari; 2. Hevazim
(Hazimi), supraniko pleme, koje broji
3.000 ljudi, a podijeljeno je na pod-plemena ili familije Muzejni i Zahiri; 3.
Sobh (Sobhi), 3.500, ive u okolini
Bedra; 4. Selejmeh (Selimi), poznati i
kao Evlad Selim; 5. Sa'adin (Sa'adani); 6. Mahamid (Mahmadi), 8.000; 7.
Rahaleh (Rihejli), 1.000; 8. Timam
(Tamimi).
Masruh ima dva velika ogranka

76

BEHAR120

Benu Auf (Aufi) i Benu Emur (Emri);

prvo je veliko pleme, iji teritorij se protee od Vadi Nakia u blizini Nedda do
Rabigha i Medine. Imaju malo konja,
ali mnogo kamila i ovaca, ljudi ih se
jako plae zbog njihove borbenosti i
divljake prirode. Dijele se na 10 podskupina i to: 1. Sihlijeh (Sihli), oko
2.000 ljudi; 2. Sevaid (Sa'idi), 1.000; 3.
Rukhaseh (Rakhis); 4. Kassanin (Kassan): koji tvrde da je njihovo porijeklo
staro pleme Gassan, a mogu se pronai u okolini Vadi Nakiae i drugim mjestima oko Medine; 5. Ruba'eh (Rabai);
6. Khazareh (Khuzejri); 7. Lahabeh
(Lahejbi), 1.500; 8. Faradeh (Faradi); 9.
Benu 'Ali (Alavi); 10. Zubejd (Zubejdi),
iz okoline Mekke, brojno pleme borbenih pljakaa.
Benu Emur ima 10 familija: 1.
Marabiteh (Murabti). Oni (plemena
pod brojem od 1 do 5) uglavnom nastanjuju zemlje oko Fare i to u nekoliko
naselja juno od Medine, broje oko
10.000 ljudi, te imaju mnotvo ovaca i
kamila, ali tek nekolicinu konja; 2.
Hussar (Hasir); 3. Benu Dabir (Dabiri); 4. Rebejkeh (Rubejki); 5. Hisnan
(Hasuni); 6. Bizan (Bejzani); 7. Badarin (Bedrani); 8. Biladijeh (Biladi); 9.
Dehem; 10. etareh (itejri).
Velika rasa Anizeh sada, rekli su
mi, ivi u Hajberu, te ne mogu doi u
Medinu bez refika ili jemca, odnosno
zatitnika. Istinu govorei, oni u Hidazu nisu izopeni kao, naprimjer, u
Jemenu i zemlji Somalijaca. Ali, Hitmani, koji nastanjuju morsku obalu
oko Jambu'a, ostali beduini smatraju
niom rasom, bez porijekla. Nemoral
ena u skladu je sa ponaanjem mukaraca, koji su, osim toga, iznimno hrabri i proslavljeni kao odlini strijelci.
Oni prave, jedu i prodaju sir, zbog ega
Benu Hard preziru ovu hranu. Ni pleme Khalevijeh (Khalevi) ne uiva nita
bolji ugled; oni su uglavnom kovai, uzgajaju dobre lovake pse, te u miraz
daju magarce, ime sebi osiguravaju
sveope ruganje i podsmijeh svojih
sunarodnika.
Gospodin C. Cole, vicekonzul u
Deddi, bio je ljubazan i za mene prikupio podatke o razliitim plemenima
u sredinjem i junom Hidazu. Prema

njegovim informacijama veliki klan

Duhejneh, koji ivi oko Jambu'a i Yambu' el-Nakhla, dijeli se na pet ogranaka i to (viz.): 1. Benu Ibrahimeh,
broje oko 5.000 ljudi; 2. Iran, 700; 3.
Benu Malik, 6.000; 4. Erveh, 5.000; 5.
Kauneh, 3.000. To ukupno ini oko
19.700 ljudi sposobnih nositi oruje.
Isti gospodin, iji je rad u istonoj
Arabiji tokom Palinurusovog obilaska
obale iznimno dobro poznat indijskom
svijetu, daje slijedea imena plemena
koja su zavjet na vjernost dala erifu
Mekke: 1. Sakif Jemeni (Sakifu'lJeman), 2.000; 2. Sakif ami (Sakifu'-am),104 1.000; 3. Benu Malik,
6.000; 4. Nasireh, 3.000; 5. Benu
Sa'ad, 4.000; 6. Huzejh (Hudhejh),
5.000; 7. Bakum (Begoum), 5.000; 8.
Adudeh, 500; 9. Bear, 1.000; 10.
Sa'id, 1.500; 11. Zubejd, 4.000; 12.
Ajdeh, 1.000.
Slijedi spisak junohidaskih plemena, koji je osigurao Abbe Hamilton
nakon svoga povratka iz posjete erifu
Taifa: 1. Ghamidu'l-Bedevi (nomadi),
30.000; 2. Ghamidu'l-Hezar (sjedei
narod), 40.000; 3. Zahran, 38.000; 4.
Benu Malik, 30.000; 5. Nasireh,
15.000; 6. Asir, 40.000; 7. Tamum; 8.
Bilkarn, zajedno, 80.000; 9. Benu
Ahmar, 10.000; 10. Utejbeh ive sjeverno od Mekke: nema broja; 11. u'abin;
12. Darej, 2.000; 13. Benu Sufjan,
15.000; 14. el-Hullad, 3.000.
Jasno je da brojke koje saopava
ovaj putopisac podrazumijevaju i
ene, te najvjerovatnije i djecu. Takoer se moe posumnjati u izvjesna
pretjerivanja. Glavna plemena koja
prakticiraju paganski salkh ili osude
u Hidazu su Huzejl (Hudhejl) i Benu
Sufjan (Benu Sufyan), uz sljedee
porodice u Tahami (el-Tahameh): 1.
Duhadileh; 2. Kabakeh; 3. Benu
Fehm; 4. Benu Mahmud; 5. Saramu
(?); 6. Medari; 7. Benu Jezid.
Ovdje u napustiti ovu temu koja
itateljima ni na koji nain ne moe
biti nezanimljivija.

104

Pojmom am najee se podrazumijeva

Damask ili cijela Sirija, u junoj Arabiji i
istonoj Africi naziva se Hidaz.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Tom III

Mekka
p
q

Poglavlje XXVII

Prva posjeta Allahove kue

Mladi Muhammed me ostavio na
ulici nakon to je konano uvjerio
sanjivog i umornog Indijca, vratara,
agresivnim postavljanjem dvadesetak
opreznih pitanja i mrzovoljnim odgovorima na njih, da irom otvori ogromna vrata svoje utvrde i potrao da
zagrli svoju majku. Nakon samo minute vremena uo sam zaghritah,
lululu ili piskav vrisak kojim se u
ovim krajevima eli dobrodolica putniku povratniku; zvuk koji miluje ui
povratnika studeni srce stranca.
Uto se mladi vrati. Njegovi maniri su se naglo promijenili od bunog i
samouvjerenog mladalakog, u ponaanje ozbiljne i paljive ljubaznosti

bio sam njegov gost. Uveo me u mranu prostoriju, posjeo me na veliku,

ilimom zastrtu mastabu ili platformu i rekao svome bara miyanu (velikom gospodinu), hindustani vrataru,
da donese svjetlo. U meuvremenu,
zvuk vuenja nogu u papuama po podu, odgore, obavijesti me da je Kebira,
gospodarica kue, dobila gostoprimljive porive. Nakon to su kamile rastovarene, pojavi se i jelo od finih rezanaca, obilato posuto smeim eerom.
Mladi Muhammed, ja i eik Nur nismo gubili vrijeme. Uistinu, nakon
1

izgladnjujueg putovanja, kunafeh je

bio prava poslastica. Nakon jela nabavismo poljske krevete iz oblinje kahvane, te polijegasmo iznureni i nestrpljivi posvetiti narednih sat ili dva
intenzivnom odmoru. U zoru smo trebali obaviti tavafu'l-kudum ili pozdravni obilazak u Haremu.
Jedva da je prvi smijeak jutra provirio iznad naboranih brda na istoku
Ebu Kubejsa,1 kada ustadosmo, okupasmo se te u hodoasnikoj odjei krenusmo prema Svetilitu. Uli smo kroz
Babu'l-Zijadeh ili glavnu sjevernu

Ovo brdo omeuje Mekku sa istoka. Prema mnogim muslimanima, Adem je, sa svojom
suprugom i sinom Sethom, ukopan upravo tu. Druga mjesta koja se spominju kao njegovi mezari su Mina, veina, pak, tvrdi da je ukopan u Nedefu, u Iraku. Prema ranim
kranskim predajama, nai praroditelji ukopani su na brdu Kalvarija. Jevreji tvrde da su
njihovi mezari u Hebronu. Habil, poznato je, ukopan je u Damasku, a Kabil u podnoju
Debelu'-amsan, najvieg brda u okolini Adena, gdje je njega i njegove potomke Iblis
nagovorio da podignu prvi hram vatri, koji je ujedno i svetilite prvog ubice na Zemlji.

BEHAR120

77

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

kapiju, spustismo se niz dva visoka

stepenika, proosmo kroz nasvoeni
hodnik i stadosmo ispred Bejtullaha.
Tu je, konano, stajao cilj i svrha
moga dugog i iscrpljujueg putovanjahodoaa, ostvarenje planova i nada
mnogih ljudi iz godine u godinu, golema kocka i njen crni prekriva. Nema
tu golemih gromada zamrznute starine kao u Egiptu, nema ostataka lijepe
i skladne ljepote kao u Grkoj i Italiji,
nema ni barbarskog sjaja sakralnih
graevina Indije. Ipak, prizor je bio zaudan, jedinstven a kako je samo malo
ljudi imalo priliku vidjeti ovaj uveni i
sjajni hram! Iskreno mogu rei da, od
svih vjernika koji su plaui visili sa
prekrivaa ili koji su svoja prsa puna
uzbuenih srca prislanjali uz kamen,
niko od njih nije bio u stanju ni za trenutak osjetiti dubinu osjeaja hadije
sa dalekog sjevera. Kao da su poetske
legende Arapa progovorile istinom: kao
da uznjihana krila meleka i slatki povjetarac jutarnjeg amora lelujaju i
mae crnim prekrivaem Ka'abe. Ali,
moram priznati, kod njih se radilo o
vjerskom zanosu, kod mene tek o uzbuenosti posvemanjim ponosom.
Samo nekolicina muslimana suoava se sa Ka'abom prvi put bez straha ili
strahopotovanja. Ima jedna poalica
na raun onih koji tek dou pred
Ka'abu, da se, openito, raspituju gdje
da se okrenu u namazu. Budui je ovo
kibla ili mjesto ka kojemu se okree,
muslimani klanjaju oko njega. To,
naravno, ne vrijedi ni za jedno mjesto u
islamu osim u ovom Haremu. Mladi
Muhammed me, stoga, ostavio nekoliko minuta nasamo, meutim, ubrzo
2

78

Popularna legenda u vezi ovih vrata

kae da kada je Ibrahim sa svojim sinom
primio zapovijest da obnovi Ka'abu, nali
su da na tom mjestu ivi jedna starica.
Pristala je da se njena kua izmjesti pod
uvjetom da se klju novog hrama povjeri
njoj i njenim potomcima zauvijek. Benu
ejbe znai sinovi starice ali i potomci
ejbini; historija kae da Benu ejbe
potjeu od jednog ejbe (bin Osmana, bin
Talhe, bin ejbe, bin Talhe, bin Abdu'lDara), kojega je Mu'avija poslao da naini neke prepravke na Ka'abi. Prema drugima, klju Ka'abe je Poslanik osobno
povjerio Osmanu bin Talhi.

BEHAR120

me upozorio da je vrijeme da krenemo.

Uli smo kroz Bab Benu ejbeh, Kapiju sinova ejbinih2. Tu smo podigli
ruke, izgovorili lebbejk, tekbir i tehlil,
nakon toga izrekli smo i neke dove, te
pomilovali rukama svoja lica. Potom
smo se uputili prema afijskom mjestu
za ibadet, otvorenoj nadstrenici izmeu Makami Ibrahima i vrela Zemzem,
gdje smo klanjali uobiajena dva rekata namaza u ast Damije. Za tim je
slijedila aa svete vode, uz dar sakkijima ili vodonoama, koji su u znak
zahvalnosti, u moje ime, podijelili veliku zemljanu posudu vode siromasima.
Rije Zemzem prilino je nejasnog
porijekla; neki tvrde da potjee od
Zam Zam ili romora vode, dok drugi
njeno porijeklo vezuju za pojam Zam!
Zam! (Napuni! Napuni, to jest, bocu),
Haderine rijei nakon to je ugledala
izvor. Sale ove iste rijei prevodi kao
Stani! Stani!, te tvrdi da je Hadera rijei izgovorila egipatskim narjejem, a
upuene svome sinu koji je hodao naokolo. Hukama ili muslimanski racionalisti, koji nepogreivo poistovjeuju
svoju vjeru sa oboavanjem Venere napose, a openito sa oboavanjem nebeskih tijela, pojam Zemzem izvode iz
perzijskog jezika, tvrdei da znai
veliko svijetlee tijelo. Odatle su,
kau, Zemzem, kao i Ka'aba, znakovi,
naime simboli kutihitskog ili amonitskog oboavanja sunca i vatre. Tako se
perzijski pjesnik Khakani ovim dvje-

ma stvarima obraa rijeima: O

Ka'abo, ti nebeski putnie! O Venero,
ti vatro svijeta!
Isto tako, Vahid Muhammed, utemeljitelj vahidijje sekte u islamu,
kiblu identificira sa suncem; zbog ega
su, tvrdi, ka'abenska vrata okrenuta
prema istoku. Po nazivima Jemen (desna ruka), am (lijeva ruka), Kubul ili
istoni vjetar (prednji dio), te Dubur
ili zapadni vjetar (zadnji dio), oigledno je da se oboavatelji okreu izlazeem suncu. Prema hakimima izvorni
Crni kamen predstavlja Veneru koja
je na nebesima zvijezda meu planetima, te simboliki generativna mo
prirode, ijom se pozitivnom energijom univerzum pokree (izvodi) u ivot
i kretanje. Hindusi muslimane optuuju za oboavanje Bejtullaha.
O muslimani, ako oboavate
Ka'abu zar to nije isto kao da oboavate kipove?, kae Rai Manar. A Musejlimeh, koji je, pokuavajui pronai
(izumiti) novu vjeru, dobio epitet laova, doputa svojim sljedbenicima da
svoja lica okreu u bilo kojem pravcu,
mentalno inei nijjet: Obraam se
Tebi, Koji nema ni stranu ni oblik,
to je naelno doktrina koju je apstraktno mogue zamisliti i razumjeti, ali
s druge strane, zasigurno, materijalno
neodriva do te mjere da su njegovi
sljedbenici u Arabiji iznimno rijetki.
Voda iz vrela Zemzem smatra se
svetom i s tim u skladu posveuje joj

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

se veliko potovanje. Koristi se za pie

i abdest, ali nikako za neke prizemnije svrhe. Mekanci hodoasnicima
savjetuju da post prekidaju iskljuivo
ovom vodom. Sale je u pravu kada
njen ukus ocjenjuje slankasto-gorkastim, umnogome podsjeajui na rastvor Epsomove soli u velikoj ai mlake
vode. tavie, znakovito je teka za
probavu. To je vjerovatno jedan od
razloga zato Turci i drugi stranci vie
vole kinicu koja se sakuplja u cisternama i prodaje za etvrt penija.
Primjedbe objavljene u Calcutta Review (No. 41, art. 1), a u vezi ukusa Zemzema, neutemeljene su i neopravdane. Danas se ni po kojem osnovu kritiarima neznanjem ne moe opravdati
loa ocjena. U Kalkuti ili Bombaju
lahko je pronai posudu (vr) Zemzema, koji mogu i sami kuati. Reagirajui na njihove natpise, gospodin W.
Muir (Life of Mahomet) primjeuje da
ukus uskladitene vode koja se uva
mjesecima u sumnjivim posudama ne
moe biti kriterij za odreivanje
ukusa svjee vode.
Voda se do udaljenih podruja prenosi (prevozi) u glaziranim vrevima
koji su opleteni mreom od prua i
zapeaeni. Poboni ljudi post prekidaju ovom vodom, kapaju je u oi kako bi
popravili vid te piju nekoliko kapi prije
same smrti, u trenutku kada ejtan
dri posudu punu najistije vode i nudi
je umiruem, koji je neopisivo edan.
Naravno, postoji cijelo obilje savremenih predrasuda u vezi sa vodom Zemzema. Obilje vode u Mekki smatra se
udom napose, u dalekim zemljama
ova voda olakava uenje i izgovaranje
arapskog jezika studentima. Osim spomenutoga, ova voda uiva doista veliko
potovanje sa svih vjerskih aspekata.
Potom smo se uputili prema istonom uglu Ka'abe u kojemu stoji Crni
3

kamen, te, stojei nekih desetak jardi

od njega, podigli smo ruke i izgovorili:
Nema boanstva osim Allaha, Jedinog, iji Zavjet je istinit, a iji robovi
su pobjedonosni. Nema boanstva osim
Allaha, Koji je bez druga. Njegova je
vlast, Njemu pripada svaka hvala i
Njegova je mo nada svim stvarima.
Nakon toga smo Kamenu prili koliko
god je to bilo mogue. Gomila vjernika
onemoguila nam je da ga dodirnemo
ovom prilikom, te podigosmo ruke do
uiju, kao na namazu, a potom sputa-

jui ih, rekosmo, O Allahu (inim ovo)

vjerujui Tebe, potvrujui Tvoju Knjigu, slijedei primjer Tvoga Poslanika,
neka je Allahov blagoslov i mir na
njega! O Allahu, pruam Ti svoje ruke
i velika je moja elja za Tobom! O, prihvati moje zamolbe i primi dove, ukloni
mi prepreke i smiluj se mojoj poniznosti
i podari mi iz Tvoje dareljivosti Tvoj
oprost! Nakon toga, kako jo uvijek nismo mogli dotai Kamen, ponovo podigosmo ruke do uiju, dlanova okrenutih prema Kamenu, kao da ga dodirujemo, izgovorismo tekbir, tehlil i hamdilah, donijesmo blagoslove na Poslanika, te poljubismo vrhove prstiju desne ruke. Poslanik je plakao kad bi dodirnuo Crni kamen, te kau da je tu li-

Muslimani Ka'abu obilaze s lijevim ramenom okrenutim prema

Kui; hinduistika Pradakshina je obilazak u obrnutom smjeru
oko kipa ili hrama. Obred je utemeljen na oponaanju kretanja
nebeskih tijela, planeta i melekanskih kretnji, na koje se ugledaju i pleui dervii. El-ahristani tvrdi da su arapski filozofi
uvjereni da sedam krugova predstavljaju simboliko kretanje planeta oko Sunca. Postojalo je i kod Grka i Rimljana, ije su ambarvalia i amburbalia istonog porijekla, a koje su u njihov panteizam uveli Nume ili sveenika vladajua loza. Kranske procesije oko upne crkve skrbe formu drevnih obiaja. Muslimanski

jepo zaplakati. Prema nekim autorima, drugi halifa takoer je ljubio Kamen. Zbog toga mnogi muslimani, osim
afija, moraju dotai Kamen objema
rukama i prisloniti usne na nj ili ga dotai prstima koje e poslije poljubiti ili
ga dotai dlanovima, a potom se tim
dlanovima pomilovati po licu. Ako to
nije mogue, dovoljno je stati pred Kamen, ali Poslanikov sunnet ili praksa
je, ako je ikako mogue, dotai Kamen.
Time poinje obred tavafa3 ili obilaska; mi smo to inili matafom, ovalnim prostorom uglaanog granita
neposredno uz Ka'abu. Ponovih za
mojim mutawwifom ili vodiem, U
ime Allaha, Allah je Svemogu! Namjeravam uiniti sedam krugova u ime
Svemogueg Allaha, Uzvienog i Velianstvenog! Ove se zove nijjet (niyat,
namjera) tavafa. Potom smo inili
dovu, O Allahu, (inim ovo) vjerujui
Tebe, potvrujui Tvoju Knjigu, vjeran
Tvome zavjetu, slijedei primjer Tvoga
Poslanika Muhammeda, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega! dok
smo doli do Multazema izmeu ugla
Crnog kamena i vrata Ka'abe. Ovdje
smo izgovorili, O Allahu, Tebi pripada
svako pravo, pa oprosti mi sve moje prekraje Tvojih prava. Nasuprot vrata
izgovorili smo: O Allahu, uistinu je ova
kua, Tvoja kua, a svetilite Tvoje svetilite i zatita Tvoja zatita, a ovo je
mjesto onih koji se utjeu Tebi od (dehennemske) vatre! Kraj male graevine zvane Makam Ibrahim rekosmo, O
Allahu, doista je ovo mjesto Ibrahimovo, koji se utekao Tebi od vatre! O,
zabrani moje meso i krv, moju kou i
kosti (vjenoj) vatri! Kako smo lagahno koraali oko sjevernog ili Irakog
ugla Ka'abe, rekosmo: O Allahu, doista se utjeem Tebi od mnogobotva i
nepokornosti i licemjerja i zlog govora i
loih misli o porodici i imovini i potom-

moralisti ovom materijalizmu priskrbljuju duhovni znaaj. Obii

Bejtullah kae Pir Raukhan, i biti osloboen poronosti, zloudnosti, svadljivosti... vjerska je dunost. Ali, obii kuu prijatelja
Boijeg (to jest, srce), boriti se protiv tjelesnih nagona... dio je
(mistikog) puta. Tako Sa'adi, u svojim govorima, kae: Onaj ko
putuje do Ka'abe hodoasti Ka'abu, ali onaj ko posjeti Ka'abu
svoga srca Ka'aba njega hodoasti. Najvei muslimanski
mudraci potvruju vidljivu predstavu nevidljivog i nebeskog Harema, tvrdei da, bez materijalnog medijuma, ljudima je teko
oboavati Vjeiti Duh.

BEHAR120

79

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

stvu! Nasuprot mizaba ili oluka

rekosmo: O Allahu, od Tebe traim
vjeru koja se ne umanjuje i sigurnost
(uvjerenost) koja ne nestaje i pomo
Tvoga Poslanika Muhammeda, neka
su Allahovi blagoslovi i mir na njega! O
Allahu, molim Te za Tvoju sjenu na
Dan kada ne bude druge sjene osim
Tvoje i molim Te da mi omogui da
pijem iz ae Tvoga Poslanika Muhammeda, neka su Allahovi blagoslovi i mir
na njega! Onaj mirisni napitak nakon
kojega e vjeno iezava, o Gospodaru asti i slave! Dolazei do zapadnog
ugla ili Ruknu'-ami, rekosmo: O
Allahu, primi nae hodoae i oprosti
nam grijehe i primi iskreni trud i dobra
djela i smjesti ih tamo gdje nee nestati, o Ti Velianstveni! O Ti Oprostitelju! Ovo ponovismo tri puta, dok stigosmo do Jemeni ili junog ugla, gdje,
budui da je guva bila manja, dotakosmo zid Ka'abe desnom rukom, kako je
i Poslanik inio, i poljubismo vrhove
prstiju. Konano, izmeu junog ugla i
Crnog kamena, gdje se zavravao krug,
rekosmo: O Allahu, doista se utjeem
Tebi od nevjerstva i Tebi se utjeem od
svojih potreba i nedostataka i od muka
u kaburu i od problema i nevolja ivota
i smrti. Tebi se utjeem od sramota na
ovome i na buduem svijetu i molim za
Tvoj oprost sada i ubudue. O Gospodaru, podari mi napredak u ovome
ivotu i dobro u buduem ivotu i spasi
me od vatrene kazne.
Time se zavrava aut ili jedan
cijeli krug oko Kue. Od sedam propisanih prva tri smo obavili hodom zvanim harvalah ili tarammul, da tako
kaemo, pomjerajui ramena kao da
hodamo po pijesku, a potonja etiri
ta'ammulom, polagahnim i lijenim
korakom; opisno, suprotnou saja ili
tranja. Tih sedam ashvata ili krugova, zajednikim nazivom zovu se
4

80

usbu. Muslimansko porijeklo ovog obiaja isuvie je dobro poznato da bi

potrebovalo bilo kakvo detaljnije objanjenje. Nakon svakog tavafa ili
kruga, budui da nismo bili u prilici
dotaknuti ili poljubiti Crni kamen,
okretali bismo se licem prema njemu,
podizali ruke do uiju, izgovarali: U
ime Allaha, Allah je Svemogu! poljubili bismo vrhove prstiju i poinjali
novi krug rijeima: O Allahu, (inim
ovo) vjerujui Tebe...
Po zavretku tavafa preporueno je
na svaki nain pokuati prii i poljubiti Crni kamen. Neko vrijeme sam stajao i oajno posmatrao uzavrelu gomilu
beduina i drugih hodoasnika oko
Kamena. Ali, mladi Muhammed bio je
dorastao situaciji. Tokom naeg obilaska pokazao je gorljivu revnost protiv
hereze i izme, grubo vrijeajui svakog Perzijanca kojeg bismo sreli
usput;4 uvoenje neumjesnih rijei u
dove potonje je uinilo zaudnim krpeom, poput Ave Maria purissima, 'arrah, ne putajte svinje blizu, sanctissima i tako dalje, to je zvualo kao:
Tebi se utjeem od sramote na ovome
svijetu... O ti otpadnie, sine otpadnika! obraajui se najprije Bogu, a
potom nekom dugobradom Horosancu
ubacujui, O krme i brate krmae!
Trajalo je to i mnogi su ga uli, na moje
iznenaenje niko ne nije ni osvrnuo,
ak ni da ga prekori, a kamoli da mu
uzvrati. Nakon uzaludnog obraanja
hodoasnicima, od kojih se nita nije
vidjelo osim mozaika glava i ramena,
mladi Muhammed okupio je oko pola
tuceta snanih i stasitih Mekanaca, uz
pomo ije sirove snage probismo put
izmeu mravih i tankonogih hadija.
Beduini su se ustremljivali na nas
poput divljih maaka, ali bili su nenaoruani. Kako je bila jesen, bili su bez
mlijeka ve gotovo pola godine, stoga

Godine 1674. (A.D.) neki bijednik je oneistio Crni kamen i svi koji
su ga poljubili oneistili bi svoje brade. Perzijanci su, kae Burckhardt, bili optueni za ovo svetogre, te se zao glas o tome proirio nadaleko, u Aleksandriji su mi ih opisivali kao ljude koji su okaljali Ka'abu. Nije ni potrebno rei da ije, kao i sunije, takvo djelo
smatraju krajnje svetogrdnim. Mekanci su, kao i Medinjani, sve
okrenuli u svoju korist. Prije 9 ili 10 godina, na svjedoenje nekog
djeaka koji se zakleo da je vidio Perzijance da oneiavaju unutranjost Ka'abe, ustali su, surovo premlatili izmatike i protjerali
ih u njihovu etvrt amijeh, zabranjujui im prilazak Kui. Doista,

BEHAR120

su najvie liili na ive mumije, tako da

sam bez problema mogao jednom
rukom izii na kraj sa pola tuceta njih.
Nakon to smo tako uspjeli doi do
Kamena, uprkos opem nezadovoljstvu
osvjedoenom protestirajuim uzvicima, monopolizirali smo ga za sebe najmanje desetak minuta. Ljubei ga i prislanjajui lice i elo o nj imao sam priliku izbliza ga detaljno pogledati, te
sam doao do konanog zakljuka da se
radi o aerolitu. Zanimljivo je da se svi
putopisci slau oko jedne stvari, naime,
da je kamen vulkanskog porijekla. 'Alibeg ga, mineroloki naziva komadom
vulkanskog bazalta, iji je obod poprskan malim takastim i slamkastim
kristalima koji su tamnocrveni u odnosu na tamnu pozadinu, poput somota
ili drvenog ugljena, osim jednog
ispupenog koji je bio samo crvenkast. Burckhardt misli da se radi o
lavi u kojoj se oituje nekolicina stranih estica bjelkaste i ukaste supstance.
Izljubivi kamen, posvetili smo se
probijanju puta kroz okupljenu gomilu do mjesta zvanog Multazem. Tu
smo prislonili prsa, stomake i desne
obraze uz Ka'abu, te podiui ruke
visoko iznad glava, izgovarajui: O
Allahu! O Gospodaru ove drevne Kue,
oslobodi moj vrat dehennemske vatre
i sauvaj me od svakog loeg djela i
uini me zadovoljnim opskrbom kojom
me Ti opskrbljuje i blagoslovi me u
svemu za to Ti jami! Potom dolazi
istigfar ili traenje oprosta: Oprost
molim od Allaha, Uzvienog, pored
Kojeg nema drugog boanstva, ivog,
Vjenog, Kojemu upuujem svoje pokajanje! Nakon toga smo zatraili blagoslov na Poslanika, a za sebe sve to
dua moe poeljeti.5
Nakon to smo izgrlili multazem,
krenuli smo prema afijskom mjestu

do vremena Muhammeda 'Alija Perzijanci su se rijetko usuivali

doi na hodoae, a i sada se oni koji ga obave, bez batina, smatraju sretnim. Oneienje Crnog kamena najvjerovatnije je djelo
nekog Jevreja ili Grka, koji je riskirao ivot da bi to uinio.
Dova se prima na 14 mjesta osim el-Multazema i to (viz.): 1. na
mjestu obilaska; 2. pod mizabom ili olukom Ka'abe; 3. u Ka'abi;
4. kod i u vrelu Zemzem; 5. iza Ibrahimovog mjesta namaza; 6 i
7. na brdima Safa i Merva; 8. tokom saja; 9. na Arefatu; 10. na
Muzdelifi; 11. na Mini; 12. tokom bacanja kamenia; 13. po
prvom vienju Ka'abe ; 14. u hatimu ili hidru.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

za ibadet blizu Makam Ibrahima, te

tu obavili dva rekata namaza, koji se
zovu sunnetu't-tavaf, odnosno Poslanikov obiaj nakon tavafa. Na prvom
rekatu poslije Fatihe prouio sam
suru koja poinje rijeima: Reci, o
nevjernici..., a na drugom, Reci, On
je Jedan.... Potom smo krenuli prema
vratima graevine u kojoj se nalazilo
vrelo Zemzem; tu sam popio jednu
au vode, a druge dvije izlio po svojoj
glavi en douche. Ovaj abdest, kau,
ini da svi grijesi sa ovjeka spadaju
poput praine. Kada se pije Zemzem,
ui se: O Allahu, doista od Tebe
molim obilatu opskrbu, korisno znanje
i lijek od svake bolesti! Nakon toga
smo se vratili do Crnog kamena,
naime onoliko blizu koliko smo mu
mogli proii bez borbe, izgovorili tekbir, tehlil i hamdillah. Istinski iznureni, uprljanih tabana i izgorjelih glava,
obje krajnosti, treba spomenuti, bile
su otkrivene, a razliita odlaganja
zadrala su nas u Haremu do 10 izju-

tra, te tek tada napustismo Damiju.

Mladi Muhammed pogreno je
izraunao smjetajne kapacitete kue
svoje majke. Ona, budui da je bila
udovica i sama, tokom sezone hodoaa sve stambene povrine svoje kue
namijenjene za iznajmljivanje preputala je svome bratu, mravom starom
Mekancu, ovjeku doista starinskog
izgleda, lica poput grabljivice, nosa
poput orlovog kljuna, smijeha kao hijena i jedne ljuture od tijela. Posmatrao
me je nimalo naklonjenim pogledom,
osobito nakon to sam, s pravom gosta,
zahtijevao malo prostora u kojem bih
se mogao odmoriti nasamo, ali je obeao da e, nakon povratka sa Arefata,
za mene osloboditi malu ostavu. Time
sam trebao biti zadovoljan u perspektivi, ali i taj dan provesti u zajednikoj
mukoj prostoriji kue, predvorju u prizemlju, koje u Egiptu zovu takhta-bu.
Ulazei, s lijeve strane (A) bila je velika
mastaba ili platforma, a u dnu prostorije (B) druga, vrlo slina, samo manja

i prljavija. Iza ove prostorije nalazila se

ta mala, tamna i neista ostava (C), u
kojoj je bio smjeten prtljag hadija.
Nasuprot mastabe bilo je ognjite za
lule i kahvu (D), o kojem je rauna vodila porodica mravih Indijaca, sa strane
(E) prolaz bez vrata, koji je vodio prema
kupatilu (F) i stepenitu (G).
Jedva sam se skupio na mastabi
po kojoj su bili prostrti ilimi, dok je
ostatak zauzela skupina turskih ili
radije slavensko-turskih hodoasnika,
kojima je gotovo cijela kua bila iznajmljena, te gomila njihovih prijatelja.
Bili su to golemi, kosmati ljudi, grubih i dubokih glasova i etvrtastih
ramena. Uope nisu obraali panju
na mene, iako sam, osjeajui se ugroenim, ispruio noge sa provokativnim nemarom. Najmanje jedan od
njih obratio mi se na turskom jeziku,
na to sam odgovorio odmahivanjem
glave. Njegovo mi je pitanje prevedeno
na arapski jezik, te nabusito odgovorih: Moja rodna zemlja je Horosan.
BEHAR120

81

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

To izazva ozbiljne i kamene poglede

Turaka prema meni, te nekoliko
Ugh!, koja su govorila vie od Onda si
ti zarazni heretik. Pogledao sam ih
samozadovoljnim pogledom ispod trepavica, ispruio noge jo malo koliko
god sam mogao i posvetio se mojoj
vodenoj luli. Uto, nakon to su svi
izali, mladi Muhammed ustade i
postavi moju zelenu kutiju sa lijekovima na mastabu; tako, na izvjestan
nain, oznai demarkacionu liniju, ali
i Turcima moje pravo na svoje mjesto.
Veina tih ljudi pripadali su istoj skupini koju je predvodio jedan pukovnik
regularne vojske (nizam) kojeg su
oslovljavali sa bee. Moje poznanstvo s njima poelo je znakovito grubo,
ali nakon toga, uz izvjesne izuzetke,
koji su bili grubi i neotesani poput engleskih mesara prema mravom strancu, veinom su se pokazali ljudima
zlatnog srca i veoma drueljubivim.
Putniku se esto dogaa, kao to to
primjeuje armantna gospoa Malaprop, da je odnos sa ljudima ponekad
ili esto bolji nakon poetne averzije.
Uveer, u drutvu mladog Muhammeda i u pratnji eika Nura, koji je
nosio svjetiljku i postekiju, ponovo
sam krenuo prema pupku svijeta;6
ovaj put iz isto estetskih pobuda, s
namjerom da uivam u trenucima
nakon sveanog, uurbanog i zamornog dana. Mjesec, pribliavajui se
svojoj punini, oslanjao se o greben
Ebu Kubejsa, osvjetljavao je prizor
ozbiljnim svjetlom. Pravo ispred nas
stajala je graevina, crna poput krila
nadvijenog nad nekim svetilitima,
osim na mjestima na kojima je mjeseina izlijevala svoje srebro po po najtamnijem mermeru. Na tim su se dijelovima prizora oi odmarale. Male
graevine i kupole oko njih, sa svim
svojim pozlatama i mreastim ukrasima, nestale su. Jedan predmet, jedin6

82

Ibn Haukal svoju kozmografiju poinje

sa Mekkom, jer se Harem Boiji nalazi
u tom mjestu, a sveta Ka'aba je pupak
Zemlje, a Mekka se u Svetim spisima
smatra prvim gradom, ocem ili majkom
gradova. Naalost, Ibn Haukal, poput
veine muslimanskih putopisaca i geografa, ne kazuje vie o Mekki napose.

BEHAR120

stven po svojoj pojavnosti, stajao je

zasjenjujui sve ostale, hram Jedinog
Allaha, Boga Ibrahimovog, Isma'ilovog i njihovoga potomstva. Uzvien i
velianstven, bez ijedne rijei odraavao je ideju nezamislive velianstvenosti Jednoga, koja je oivljavala
islam i snagu i ustrajnost njegovih
sljedbenika muslimana.
Ovalno poploanje oko Ka'abe bilo
je puno ljudi, ena i djece, uglavnom
podijeljenih na skupine, koje su slijedile svoga mutevvifa; neki su koraali,
drugi trali, a mnogi su stajali i klanjali. Kakav prizor posvemanjih suprotnosti! Ovdje je oholo koraala neka
beduinka, u svojoj dugakoj crnoj odjei, sa velom boje maka preko lica, izbuenim tek toliko da iz njega mogu sijevnuti dva vatrena oka; tamo je Indijka,
sa svojim tartarskim karakteristikama, na tankim nogama, jurila, ne obraajui panju ni na koga. Svako malo,
na drvenim nosilima, pronijeli bi poneko tijelo i obnijeli ga oko Ka'abe, uglavnom etiri nosaa, ali su se noenju, po
obiaju, pridruivali i ostali muslimani. Nekolicina bljedolikih Turaka
tumaralo je naokolo, izgledajui hladno
i odbojno, po svome obiaju. Na jednom
mjestu stajao je hitri khitmugar iz Kalkute sa svojim naopakim turbanom,
ruku prekrienih na prsima, promatrajui prizor, kao to to ine gospoda
nad gospodom. Na drugom, neki siromah, ruku izdignutih tako visoko kako
bi svakim dijelom svoga tijela mogao
dodirnuti Ka'abu, visio je na zavjesi i
dahtao kao da e mu sad pui srce.
Sa ovog prizora pogled skrenuh
prema Ebu Kubejsu. Grad se prostirao
u tom smjeru, do pola tamnog i sumornog brda: mjesto bi se moglo uporediti,
sa skromne distance, sa Bathom.
Nekim piscima se vie svia usporedba sa Firencom, ali zamislite Firencu
bez ljepote! Na jugu stoji veliki Debelu'l dijad takoer djelimino nadograen i krunisan utvrdom, koja iz daljine izgleda manje upotrebljivom, a vie
romantinom: poplava blijede svjetlosti preplavila je njene kamene povrine. Dolje u dolini minareti su postali
stupovi od srebra, a hodnici i prolazi,
nedovoljno osvijetljeni svjetlou ulja-

nica, vezivali su prizore Harema vodoravnim linijama sjene.

Prije noi mladi Muhammed ustao
je da nahrani damijske golubove, za
koje je namjenski donio pune depove
jema. Otiao je do mjesta na kojem
su se ptice okupljale, poploani prolaz
vodio je od osamljenog luka istonog
hodnika. Preko dana ene i djeca su tu
sjedili, sa hrpicama ita na posluavnicima od upletenih grana. Za svaku
hrpicu traili su jedan bakrenjak; a
poboni hodoasnici smatrali su svojom dunou osigurati obilje hrane
pticama koje su nastanjivale stijene
oko Harema.
Hinduistiki panditi tvrde da iva
i njegova supruga, u formi i sa imenima Kapot-Ever i Kapotesi, borave u
Mekki. Golubice su potivane i u starom Asirskom imperiju, jer se pretpostavljalo da te ptice uvaju Semiramide. Mekanski golubovi, umnogome
podsjeajui na venecijanske, smatrali
su se svetim vjerovatno na raun arapske predaje o Nuhovoj golubici. Neki
autori tvrde da je u Poslanikovo vrijeme, meu brojnim kipovima mekanskog panteona, bio i golub od drveta, a
ponad njega jo jedan, koji je 'Ali, ispinjui se na Poslanikova ramena, oborio. Mogue da se radilo o hinduistikom, jevrejskom ili kranskom simbolu. Muslimani golubove povezuju sa
dva referentna mjesta svoje vjere:
prvo, kada se ova ptica pojavila da
neto proape u Poslanikovo uho, i
drugo, tokom hidre u Medinu. tavie, u mnogim zemljama zovu ih Allahovim glasnicima, jer njihovi pokreti,
kad zobaju, podsjeaju na injenje
sedde.
U gotovo svakoj religiji i njenoj
historiji golubovi imaju svoje mjesto,
to je, mogue, podstaklo gospodina
Lascellesa da na sebe navue krivicu
proglaavajui ih svetim pticama. U
Mekki ih zovu ka'abenskim golubicama i nikada ih ne jedu. uveni su po
pristojnom ponaanju dok stoje po
ka'abenskom krovu; zasigurno, radi
se o malom udu: nisam sklon vjerovati da se radi o drugoj majstoriji izvedenoj na krovu svete graevine. Moj
prijatelj gospodin Bicknell primjeuje:

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Ovo udo, meutim, mnogi tumae u

smislu predznaka pribliavanja odavno najavljenog dana kada e nevjernici obesvetiti svetu zemlju.
Kasnije uveer vidio sam crnca u
stanju koje se zove malbus ili vjersko
ludilo. Sa svim izvanjskim osobenostima pravog Takrurija, bio je to uglaen
i snaan ovjek, luaki je lomatao
rukama oko sebe, glasajui se bolnim
krikovima, koji su zvuali kao: Le le le
le!, a kad bi ga uhvatili i uvali, izvijao je tijelom i mahao glavom, poput
okovanog i bijesnog slona, stenjui iz
dubine svojih prsa. Afrikanci, ini se,
podloniji su od ostalih naroda ovim
naobinim izljevima, koji po svemu,
neupuenim i matovitim ljudima, ponajvie lie na opsjednutost. Bilo da je
njihova organizacija upeatljivija ili,
pak, mnogo vjerovatnije, tekoe, oskudica i umor koji podnose putujui
preko negostoljubivih divljina i smrtonosnih dubina mora do te mjere iscrpe
njihovu matu, tako da se dovedu na
sami rub ludila ne znam. U svakom
sluaju, oni su bili jedini koje ste mogli
vidjeti da se bacaju po ovalnom poploanju, da vise sa prekrivaa, da neodmjereno i nekontrolirano ine seddu na kamenju, gorko plaui i
mrmljajui nerazumljive rijei.
Te noi u Haremu ostao sam do
dva izjutra, elei doekati as kad se
isprazni. Ali, naredno jutro oznaavalo
je vrijeme izlaska na Arefat; mnogi su,
stoga, no proveli u Haremu. Brojne

skupine hodoasnika sjedili su na ilimima, sa svjetiljkama pred sobom,

razgovarajui, inei dove, klanjajui
ili tek posmatrajui Ka'abu. Hodnici i
prolazi bili su puni trgovaca, koji su tu
pribjegavali govornoj varijanti svoga
posla, prodajui svete stvari poput
eljeva, tapia za zube i tespiha.
Prije 10 uveer nisam imao priliku
klanjati uobiajena dva rekata kraj
Isma'ilovog mezara. Nakon dugog i
strpljivog ekanja konano sam naao
slobodan prostor, a uto se neki hodoasnik sjurio na nj; mladi Muhammed,
pomaui mi, dohvatio ga je i, uprkos
njegovim kricima i povicima, pa ak i
borbi, ubijedio ga da saeka. Do ponoi smo sjedili i razgovarali sa brojnim
vodiima koji su dolazili da ponude
svoje usluge. Nisam mogao ne primijetiti njihovu iznoenu i neistu odjeu,
te su mi objasnili da tokom sezone
hodoaa, kada je sjaju doputeno da
potamni, oni nose najstariju odjeu. U
novoj, istoj i sjajnoj pojavljivali su se
tek u vrijeme obiljeavanja Muharrema, kada bi veina posjetitelja naputala grad. Uto su moja dva saputnika,
iznureni umorom, zaspala. Otiao sam
do Ka'abe s namjerom da prisvojim
komadi pocijepane stare kisve ili prekrivaa, ali previe je oiju vodilo rauna o njemu. U ovo doba godine kisva je
pri dnu poprilino istroena, dijelom
dodirima hodoasnika, a dijelom trakom kojom je drana na mjestu kada
bi se podigli vjetrovi. Smatralo se

malim grijehom ukrasti komadi

potovane tkanine, ali posluitelji Harema koji su zaraivali od njene prodaje svako neovlateno otuivanje njihove imovine kaznili bi nemilosrdnim
koritenjem svojih tapova. Komad
koji imam dao mi je mladi Muhammed
prije nego sam napustio Mekku. Prsluk saiven od kisve ratnika je inio
neranjivim, a smatrao se prikladnim
darom uglednicima i velikaima. Muslimani openito nastoje nabaviti komad ovog materijala koji su koristili
da obiljee stranice Kur'ana ili za neke
sline svrhe. Prilika je, meutim, bila
vie nego povoljna za detaljan pregled
i premjeravanje, te ja, koracima i
komadom kanapa, jednostavnim procesom razvlaenja i skupljanja, te
zbrajanja, premjerih sve objekte koji
su me zanimali.
Na koncu, san se neumoljivo poe
navlaiti i nad moje oi. Probudih moje saputnike, te oni drijemajui protumarae za mnom uskom i dugakom
ulicom od Babu'l-Zijadeh do nae kue
u etvrti amijja. Sjajna mjeseina
onemoguila nam je da se poalimo,
poput ostalih putnika, na mrak i nepoudnost mekanskih ulica. Grad se,
takoer, doimao sigurnim, nije bilo
nonih straara, a ljudi su spavali
gdje su se zatekli. Stigavi kui, hitro
se pripremismo za nekoliko sati sna
na mastabi u prostoriji toliko zaguljivoj da nita osim krajnjeg umora i
iscrpljenosti nije moglo izazvati san.

BEHAR120

83

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Poglavlje XXVIII

Obredi Jeumu'l-Tervijje
ili Prvog dana
U 10 izjutra, 8. zu'l-hidde, godine (A.H.) 1269. (ponedeljak, 1. septembar 1853), zaogrnuti ihramima ili
hodoasnikom odjeom, popesmo se u
nosiljku. eik Mes'ud stajao je na vratima jo od svitanja, nestrpljiv da krenemo prije nego damaanski i egipatski karavan put uine opasnim. Odgodu je izazvalo tiransko ponaanje mladog Muhammeda, koji je insistirao da
njegov mali brati ostane u kui, nato
je ovaj vrisnuo i gorko zaplakao. Primio sam jo uvijek uplakano dijete u
svoju nosiljku i konano krenusmo.
Putovali smo putem kojim karavani ulaze u Mekku. Bio je zakren bijelo obuenim hodoasnicima, od kojih
su neki ili pjeice, drugi jahali, a svi
su bili gologlavi i bosi. Veina imunijih jahali su magarce. Prizor je, kao i
obino, bio scena najzaudnijih suprotnosti: beduini su jahali brze kamile, turski uglednici fine i rasne konje;
najslikovitiji su bili prosjaci, a najnezainteresiraniji vojnici (nizam). Svae
i prepirke mijeale su se sa telbijom;
ponegdje su i mrtve ivotinje leale po
tlu, iako je veina bacana u presahli
bunar Birkatu'-ami, Sirijski bunar, to je beduine koji su tuda prolazili nagonilo da zaepljuju nos. S desne strane od puta najsiromaniji hodoasnici, koji nisu mogli nai smjetaj, podigli su neto nalik kolibama i
poboli svoje ofucane atore. Prolazei
kroz predgrae Mab'dah u dolini
izmeu dva izduenja Kejka'an i Handame, okrenuli smo prema sjeveroistoku, ostavljajui s lijeve strane neke
kasarne turske vojske i crnake mili7

84

cije, sa Senijetu'l-Kuda u pozadini.

Potom, napredujui oko 3.000 koraka
uz neko uzvienje, preosmo preko
Debelu'n-Nura i uosmo u dolinu sa
puno imena. Na njoj se nije vidjelo
nita osim nekolicine u bijelo okreenih zidova, kojima su bila oznaena
mjesta za klanjanje i brojne kamene
cisterne, neke izvanredno dobro ouvane, a neke tek u ruevnim naznakama da su neko bile tu. Sve su,
meutim, bile suhe, a prodavci vode
su uzimali svoj danak. Hrpe i gomile
granitnog ljunka i sitnijeg kamenja
rasle su poput trave, a pod svakim
veim kamenom, eik Mes'ud je osobito uivao pokazujui nam to, ivio je
mali korpion, koji je nakon otkrivanja, repa presavijenog preko svojih
lea, bjeao od uljeza koji su uznemirili njegov dom. U 11 izjutra, uspinjui se uz mudarraj ili kamenu strminu,
irine oko 30 jardi, preli smo bez ikakvih tekoa, jer smo ili prije karavana, preko akabe ili litice, i uskog,
brdima okruenog ulaza, do ljunanog bazen u kojem se nalazila Mina.
Muna, klasinije Mina,7 mjesto je
znakovite svetosti. Tri poznata uda
kojima svi posjetitelji mogu posvjedoiti su: kamenii kojima se kamenuje
ejtan melekanskom intervencijom
vraaju se na mjesto odakle su pokupljeni, tokom tri dana suenja mesa
grabljivice, ivotinje i ptice tu ne nalaze svoj plijen, i, na koncu, muhe ne
slijeu na namirnice i hranu izloenu
na bazaru.8 Tokom hodoaa kue se
izdaju po iznimno visokim cijenama, a
sav prostor pretvara se u svjetski
sajam muslimanskih trgovaca. Tokom
ostatka godine mjesto je gotovo potpuno naputeno, zbog, kae narodno vjerovanje, redma ili kamenovanja ejtana. Na oko tri milje daleko od

Ako se Ptolemejeva Min'i moe identificirati sa ovom dolinom, trenutno ime i izvedenica Muna, elja, jer je Adem ovdje alio za dennetom, mora biti savremenijeg datuma. Sale, slijedei Pocockea,
tvrdi da Mina (od Mana) ukazuje na krv rtava kurbana. Najvjerovatnije se radi o mnoini pojma minyat, to na brojnim arapskim
narjejima znai selo. Ovaj baze bez sumnje, neko je bio gusto
naseljen, a muslimanski historiari spominju sedam kipovasedam planeta.
Poslanik kae da kamenie prihvataju i vraaju meleki; kako,
meutim, svaki hodoasnik mora baciti 49 ili 70 kamenia, pretpostavljam da se radi o materijalnijoj intervenciji.

BEHAR120

10

Mekke to je dugako, usko, rasuto selo,

prizemnih ili jednospratnih kuica od
blata i kamena, izgraenih u obinom
arapskom stilu. Prolazei uskom ulicom, s lijeve strane ostavili smo Velikog ejtana, kojega emo opisati na
narednim stranicama. Nakon odmora
od oko etvrt sata, kojeg smo proveli uz
kahvu i lule, izali smo na otvoren prostor, na kojemu je stajala damija Kejf.
Ovdje, prema nekim Arapima, poiva
poslanik Adem, pri emu mu glava
dodiruje jedan, a noge drugi kraj dugakog zida, dok je kupola podignuta
iznad stomaka. Tu su se odvijale pripreme za veliki vatromet; osobito mi je
u oi upao veliki vatreni brod, koji je
znakovito podsjeao na Istanbul.
Nakon prolaska kroz grad doli smo do
Batnu'l-Muhassira, Bazena nevoljnika9 na poetku uspona koji je vodio
prema Muzdelifi, gdje se put sputa u
dolinu korita Arefata.
U podne smo stigli na Muzdelifu,
poznatu i kao Maeru'l-Haram, mjesto posveeno vjerskim proslavama.10
U islamu je poznato kao minaret bez
damije, za razliku od Masjid Nimrah, koji je poznat kao damija bez
minareta, na pola puta izmeu Mine
i Arefata, odnosno oko tri milje daleko
od oboje. Ima neega znakovito upeatljivog u udaljenom prizoru visoke,
usamljene kule, koja se naglo uzdie
iz jalove ljunane doline, poduprta
utim stijenama. Ne udi da su stari
Arapi uivali u davanju zvunih
imena i naziva kojima se naziva ovo
mjesto drugim dalekim mjestima svoga halifata-imperija.
Tu smo se zaustavili da klanjamo
podne-namaz i tu nas je, zbog toga,
pretekao damaanski karavan. Bio je
to nezaboravan prizor. Mahmil, ne
vie nag kao tokom mara, bljeskao se

Vjerovatno zbog toga to je na ovom mjestu ejtan iskuavao

Adema, Ibrahima i Isma'ila. Qanoon-e Islam pogreno je slovi
dolinom Muhasureh, te kvari Meeru'l-Haram u Muzaru'lHaram.
Mnogi, iako je ispravio greku, mijeaju ovaj Meeru'l-Haram sa
Mesdidu'l-Haram. Prema el-Fasiju, kojega navodi Burckhardt,
to je ime malog uzvienja na kraju doline Muzdelife, koje se neko
zvalo Debel Kuzeh; isto tako, kae on, odnosi se na uzvienje na
kojem se nalazi damija na Muzdelifi. Ibn Dubejr identificira
Mearu'l-Haram i Muzdelifu, kojemu daje i tree ime, Dami.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

na suncu zlatom i zelenilom. Oko

gomile u bijelo zaogrnutih hodoasnika lebdjela je skupina beduina, mukaraca i ena, svi jaui na brzim i
lahkonogim kamilama, a mnogi od
njih naoruani do zuba. Kako je njihova odjea leprala na vjetru, a lica su
im bila zakrivena lisamima, u nekim
sluajevima bilo je gotovo nemogue
raspoznati spol jahaa koji je svoju
ivotinju utjerao u bjesomuan trk. Ti
ljudi, kao to smo ve rekli, esto odabiru Arefat za mjesto svojih krvnih
osveta, u nadi da e svoje rtve zatei
nespremne. U islamu teko da ima
ita grenije od takvog djela, ubistva,
koje se na ovom mjestu i u ovo vrijeme
smatra istim svetogrem; ipak, ova
praksa se vjerno i redovito odravala,
to moe posluiti kao primjer i znak
koliko su ovi ljudi slabo prihvatili
11

12

svoju vjeru i koliko je vjera na njih

imala malo utjecaja. ene su bile beskrupulozne: primijetio sam da mnoge
oponaaju mukarce nainom jahanja
i tjeranjem kamila petama.
Putujui prema istoku du arefatske fiumare, nakon oko pola sata stigli
smo do uskog prolaza zvanog Ahabejn11 ili dva grebenasta brda. Ovdje
su obronci brda suavali put na samo
oko 100 koraka, te je to, stoga, mjesto
i prizorite posvemanje guve. Nakon
toga dolazi se u el-Bezan, bazen, proirenje doline. Jo pola sata putovanja
dovelo nas je u Alamayn, dva znaka,
u bijelo okreene stupove ili radije
tanke, uske zidove, nad kojima su stajale iljate kule, koje su oznaavale
poetak Arefata. Odavde se Sveto
brdo vidjelo u potpunosti, stojei
uspravno nasuprot plavog neba, te su

Buckhardt ga zove Mazoumejn ili el-Mazik, prolaz. Akeab bi

moglo znaiti poumljeni ili naborani; u potonjem smislu esto
se odnosi na brda. Kejke'an i Ebu Kubejs u Mekki u nekim knjigama zovu se el-Akebejn. Lijevo brdo, u Ibn Dubejrovo vrijeme,
bilo je uveno kao sastajalite pljakaa.
Burckhardt ovu graevinu, koju mijea sa Dami Ibrahim, zove

13

hodoasnici najednom povikali svoje

Lebbejke! sa svih strana. Malo iza, s
nae desne strane, stajao je jednostavan ograeni prostor koji su zvali
Mesdid Nimreh.12 Odatle smo sa
naeg istonog pravca skrenuli prema
sjeveru, te krenuli glavnom ulicom
grada atora podignuto uglavnom oko
junog podnoja Arefata. Konano,
oko tri sata poslije podne, nali smo
slobodan prostor blizu matbakha ili
kuhinje, koja je neko pripadala
erifovoj palati, a sada je bila samo
ruevina sa nekoliko ouvanih lukova.
Arefat se nalazi na oko 6 sati veoma sporog mara ili oko 12 milja,
putem prema Taifu, istono od Mekke. Mi smo tamo stigli bre, ali nae
iznurene kamile, na posljednjoj treini puta, esto su same od sebe padale na tlo. Ljudska bia patila su jo
i vie. Izmeu Mine i Arefata vidio
sam nekolicinu ljudi koji su se samo
sruili na zemlju i istoga trena umrli:
iznurenost i krajnja iscrpljenost, kojoj
su se izloili, uzrokovala je da ispuste
duu na mjestu i u vrijeme kada su
mogli oekivati vjeiti spas. Prizor je
dokazivao koliko je doista lahko umrijeti u ovim podrujima,13 ovjek bi se
samo zateturao osjetio se kao metkom
pogoenim; te se, nakon kratkog grenja, umirio mrtav. Tijela su paljivo
odnosili i nepaljivo pokopavali iste
veeri, na slobodnom prostoru izmeu
skupina atora, odmah tu na Arefatu.
Mladi Muhammed, kojega je dugo
izjedalo moje ustrajno insistiranje na
derviluku, odluio je ovom prilikom
pokazati se velikim. Kako bi brojano
uveao skupinu, pozvao je Omer-efendiju, kojega smo sluajno sreli u Mekki, da nam se pridrui. Kako mu to
nije polo za rukom, sa sobom je poveo
dva svoja roaka, debele momie od
16 i 17 godina i sluge iz prizemlja kue svoje majke; bila su to etiri Indijca:
stariji ovjek, njegova supruga, sredovjena ena obinog izgleda, njihov

Dami Nimre; drugi Namirah, Nimrah, Namrah i Namurah.

Izgradio ju je, kae, Kait-beg iz Egipta, ali je preputena propadanju. Sada je obnovljena i smatra se neutralnim tlom, a ne dijelom Harema, izmeu mekanskog Harema i Svetog brda.
Ne mogu se otrgnuti miljenju da je ovjeku znakovito lake
umrijeti u toplim nego u hladnim predjelima.

BEHAR120

85

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

sin, bistar djeak, koji je govorio izvanredan arapski,14 i porodini prijatelj,

snaan momak od oko tridesetak godina. Svi su bili Pandabiji, a neenjina pria bila je veoma pouna. Poteno
je zaraivao za ivot u svojoj rodnoj
zemlji, kada se jedne noi 'Ali, obuen
u zeleno, jaui na svome Duldulu15
konano, kako kae pripovjeda, pojavio, viui zastraujuim glasom:
Koliko misli raditi za ovaj svijet i biti
nemaran prema buduem? Od toga
trenutka nije imao mira; svijet i 'Ali su
ga proganjali.16 Nalazei ivot u svojoj zemlji neizdrivim, prodao je sve,
uzeo 20 funti i krenuo prema Svetoj
zemlji. Stigao je i Deddu sa nekoliko
rupija u depu, a potom i u Mekku,
gdje je sve bilo vie nego skupo, a dareljivost manje nego bliska, i gdje je
mogao umrijeti od gladi da ga ovi stariji ljudi nisu primili kod sebe. Ovaj
par i njihovog sina kao sluge primila je
majka mladog Muhammeda, koja im
je dareljivo ponudila utoite i funtu
rie dnevno (per diem) svakom, ali ne i
platu. Ovi siroti ljudi nestrpljivo su se
nadali prvoj prilici da posjete Medinu,
bez ega njihovo hodoae, vjerovali
su, ne bi bilo potpuno. Starac, djeak i
ena isprosjaili bi put kroz uasnu
pustinju i njene beduine! Kakve su
bile njihove anse da se vrate svojoj
kui? Sline su, mislim i preeste prie
tih ubogih jadnika koje je samo vjerska gorljivost nagnala da se upute prema Svetoj zemlji. Snano preporuujem temu za razmiljanje naoj indijskoj vladi, kao neto to zahtijeva
hitno djelovanje. Nijedan istonjaki
vladar ne odnosi se prema svojim podanicima kao to to mi inimo: sve primjedbe looj uinkovitosti primjene
vlasti. Prema miljenju krune ovi emi14

15

16

86

granti se povezuju samo sa zlom. alju

horde nezadovoljnika koji izrastaju u
bigote. To omoguava ostalim nacijama da preziru nau vlast, a otkriva
i sadanju nagost nekada prebogate
Indije. A u svojim rukama drimo i
prevenciju i lijek.
Kako nijednom muslimanu, osim
malikija nije doputeno krenuti na
hodoae bez dovoljno novca za vlastitu i opskrbu svoje porodice, svi koji se
na brodove ukrcavaju u Indiji obavezni
su dokazati vlastitu solventnost prije
nego im se dopusti kretanje na put. Po
dolasku u Deddu obavezni su doputenje pokazati u Britanskom vicekonzulatu, gdje im se jami pomo u
sluaju potrebe. Vicekonzula u Deddi
trebalo bi obavezati da pomae i naim
indijskim hodoasnicima. Gospodin
Cole, tokom naeg sastanka, obavijestio me je da, iako ljudi umiru od gladi
po ulicama, on nije u stanju ni u mogunosti pomoi im. Ulice Mekke prepune su indijskih prosjaka, koji odravaju mravost svojih iznurenih tijela i
piskutavost glasa i sve ostale karakteristike krajnje bijede, jer jedino tako
mogu zaraditi za ivot.
Nema vie od 1.500 Indijaca u Mekki i Deddi, te nekih 700 ili 800 u Jemenu. Njima je potreban konzul. Predstavljajui se vicekonzulom, dok
druge nacije alju vie zvaninike u Hidaz, mi se sami stavljamo u podreen
poloaj. Iako bi se mekanski erif neko
vrijeme mogao protiviti uspostavi
muslimanskog agenta u Svetom gradu,
podreenog konzulu u Deddi, njegovo
protivljenje ne bi bilo dugog daha.
Uz pomo Indijaca mladi Muhammed povadio je prelijepe perzijske ilime kojima je bio postavljen agdaf,
postavio ator, prostro ilime po zem-

Arapi primjeuju da Indijci, osim ako su kao doneseni u zemlju,

nikada ne naue jezik. Imaju ak i izraz za indijski izgovor arapskog jezika, Barbaretu'l-Hunud. Korijen barbara, poput grkog
barbaros, ini se ishodi iz sanskritskog varvvareha, u znaenju
otpadnik, barbarin, ovjek kovrdave kose.
'Alijeva jahalica zvala se Mejmun ili Zu'l-denneh. Indijci je esto
mijeaju sa Duldulom, Poslanikovom mulom.
Ovakve vizije su uobiajene. 'Ali se prikazivao Imamu afi'iju, selamei ga, to je znak vjeite sree, stavljajui prsten na njegovu
ruku, kao znak da e njegova slava biti golema, te aljui ga u Svetu zemlju. Ibrahim bin Adham, uveni sveti ovjek, koji je u lovu
uo glas: ovjee! Allah te nije za ovo stvorio! odgovorio je: Ako

BEHAR120

17

18

lji, namjestio divan svile i satena, a na

sred atora postavio nove ibuke i
uglancane ie. Kraj ulaza je stavio
veliko bakreno ognjite, sa posudama
za kahvu koje su pjevale dobrodolicu gostima. Pred nama su bile prostirke, tako da je na smjetaj izgledao
sasvim fino i udobno. Mladi je insistirao da skinem moj rida ili pamuni
gornji dio ihrama, koji je ve bio prilino neist od zemlje, te ga je zamijenio
bogatim kamirskim, koji mu je, nekoliko godina ranije, ostavio kralj Delhija. Malo je nedostajalo da zbog ove
odjee propustim arefatski govor.
Arefat neko poznat kao Debelu'lAlal, Brdo hrvanja u namazu, a sada
kao Debelu'r-Rahmet, Brdo milosti,
masa je grubog granita izdijeljenog na
goleme blokove, sa tankim prekrivaem od uvehlog trnja. Obima od oko
jedne milje, naglo se izdie do visine od
180 do 200 stopa iz doline, iju junu
granicu predstavlja patuljasti zid stijena. Odvojen je pjeskovitom dolinom17
od ogranaka taifskih brda. Nita nije
slikovitije od pogleda koji se prua na
azurne vrhunce iza i ogromno taborite
razbacano po jalovoj utoj dolini.18 Na
sjeveru se nalazi strogo i pravilno
postavljen tabor vojnika-uvara koji
tite nenaoruane hodoasnike, na
istoku je stajao erifov tabor, sa sjajnim
mahmilima i pozlaenim dugmadima
paviljona uglednika, dok su na junom
i zapadnom kraju atori obinog svijeta, poredani u dovare ili krugove.
Nakon mnogo preraunavanja, procijenio sam da broj hodoasnika ne moe
biti manji od 50,000 svih godita i oba
spola; alostan pad, istina, ali jo uvijek znaajan broj.
'Ali-beg (A.D. 1807) tvrdi da je bilo
83.000 hodoasnika; Burckhardt (1814),

to govori Allah, Njegov rob e se pokoriti! Promijenio je odjeu sa

svojim slugom i krenuo na hodoae. Obavio ga je sam, a kako je
svaku milju klanjao 1.100 rekata, put je potrajao 12 godina.
Ova dolina se ne smatra mjestom za stajanje, jer se ejtan pokazao Poslaniku kada je on tuda prolazio.
Prema Kutbu'd-Dinu, Arefat je neko bio plodna dolina. Kamenih
cisterni za vodu bilo je u izobilju, a este su i ruevine drugih graevina. Na istonom podnoju brda nalazi se irok kanal, koji je
poinjao na obroncima taifskih brda i vodom snabdijevao Mekku,
sada je razruen odmah iza Arefata. Dolina je ispresjecana koritima, ija je voda neko ruila Sveti grad, a bogata pustinjska vegetacija dokazuje da se voda nalazi odmah ispod povrine zemlje.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

70.000. Ja ga svodim, 1853., na 50.000;

a godine (A.D.) 1854., zbog politikih
razloga, spao je na oko 25.000; i od ovog
broja najmanje 10.000 bilo je Mekanaca, jer svi koji mogu napustiti grad ine
to u vrijeme hodoaa. Arapi praznovjerno smatraju da se broj hodoasnika
na Arefatu ne moe ni izraunati ni
izbrojati, te da, ako manje od 600.000
smrtnika slua govor, sputaju se meleki i upotpunjuju broj. ak su i ove
godine neki arapski prijatelji tvrdili da
je 150.000 dua bilo prisutno na Arefatu u ljudskom obliju. Moe se primijetiti da kada je stari dobri Bertrand de
la Brocquiere, titonoa Philipa iz Burgundije, tvrdio da godinji karavan iz
Damaska prema Medini uvijek mora
imati najmanje 700.000 osoba, te da,
ako taj broj nije mogue postii, Allah
alje Svoje meleke da ga upotpune, vjerovatno mijea karavan i okupljanje na
Arefatu.
Sveto brdo svoje ime19 i ast duguje uvenoj legendi. Kada su nai praroditelji izvedeni iz denneta zbog
toga to su probali penicu, to ih je
liilo prvobitne istote, sputeni su na
Zemlju. Zmija je sputena u Isfahan,
paun u Kabul, ejtan u Bilbejs (drugi
kau Semnan i Seistan), Hava na Are-

fat, a Adem na Cejlon. Adem, odluan

traiti svoju enu, krenu na putovanje, emu Zemlja duguje svoj sadanji
iarani lik. Gdje god je na praotac
spustio svoju nogu, kasnije je nikao
grad; izmeu koraka uvijek e ostati
samo zemlja. Lutajui mnogo godina,
doao je do Brda milosti, gdje je naa
pramajka neprestalno zazivala njegovo ime, a njihov susret osigurao je ime
ovom mjestu Arefat. Na njegovom
vrhu Adem je, po uputama meleka
Debraila sagradio mada'a ili mjesto
za obavljanje namaza: izmeu ovog
mjesta i damije Nimrah prvi par
ivio je sve do svoje smrti. Drugi tvrde
da se nakon susreta par vratio u Indiju, odakle su 44 godine uzastopno
dolazili na hodoae u Sveti grad.
Sa Svetog brda sioh u tabor. Glavna ulica izmeu atora i tezgi, baraka i duana, bila je osvijetljena uljanicama, a bazari opremljeni najrazliitijim istonjakim poslasticama, prepu19

Pojam se tumai na mnogo naina, jednu

izvedenicu ve smo spomenuli. Drugi tvrde da kada je melek Debrail poduio Ibrahima obredima hadda, zavrio je rijeima, A'arefete menasik'ak?, Jesi li nauio svoje obaveze?, nato je Allahov Prijatelj odgovorio: Areftu!, Nauio sam!.

ni ljudi. Neke neprirodnosti privukoe

mi pogled: mnogi hodoasnici, osobito
vojnici, bili su u svakodnevnoj odjei.
Na jednom mjestu napola pijani
Arnaut teturao je ulicom, ramenima
se sudarajui sa miroljubivim hodoasnicima i prolaznicima, opako traei
kavgu. Drugdje, jedva osvijetljen ator
iz kojeg je izbijala vrelina, namjeten
klupama od prua, bio je pun Egipana, to su dokazivali njihovi crveni
tarbui, bijeli turbani i crni za'abuti,
glasno se opijajui nedoputenom
konopljom. Tu su esto izbijale prepirke i tue, a vladala je velika guva.
Mnogi od tih ljudi izgubili su svoje
skupine, te se glasno Lebbejk! mijealo sa izvikivanim imenima ena i
mukaraca. Iznenadio me broj enskih imena, inilo se da ih ima dvostruko vie od mukaraca, to u
muslimanskom svijetu nije bio obiaj,
ali me mladi Muhammed prosvijetlio. Egipanke i druge hrabre ene,
kada nisu u prilici otii na hodoae,
plaaju ili zamole prijatelje da izvikuju njihova imena blizu Svetog brda
kako bi iznudile svoje prisustvo tu,
na eljenom mjestu, naredne godine.
Tako je Arefat sa svih strana odjekivao povicima, O Fatimeh! O Zejneb! O

BEHAR120

87

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Khajz'ran!20 Pljakaa je, takoer,

bilo koliko god elite. Kada smo se
vratili do atora, blizu njega se okupila gomila, ena je uhvatila lopova na
djelu i imala je dovoljno hrabrosti da
ga uhvati za bradu dok joj je mu dotrao u pomo. Bili smo u prilici i silom
braniti nae mjesto od skupine kopaa
mezara, koji su imali namjeru ukopati hrpu tijela jard ili dva od naeg
atora.
Jedna stvar mi je upala u oi, razlika u poimanju istote izmeu graana
i beduina. Siroti Mes'ud sjedio je drei se za nos neopisivo zgroen i zgaen,
zbog ega su mu se Mekanci rugali.
Tjeio sam ga recitirajui mu uvenu
pjesmu Mejsune, prelijepe beduinke,
Mu'avijine supruge. Za beduine nita
20

21

88

nije armantnije od poezije na njihovom jeziku, uvijek su je doekivali s

usklicima radosti. O odnesi ove crvene
haljine i vrati mi moj pokriva od kamilje dlake i odvedi me iz ove gomile
tamo gdje crni atori lepraju na vjetru. Gdje kamilino mladune posrui
koraa, pas gdje laje na sve osim na
mene. Ugodi mi i uveseli glasanjem
mula, ljepim od zvuka minstrela;
Svaki me roak, siromaan ali slobodan, moe odvesti, o debeli magare!
od tebe.21
Starac, zadovoljan, potapa me po
ramenu i ree: Doista, o oe brkova,
pokazat u ti crne atore moga plemena ove godine!
Konano pade mrak, te polijegasmo po ilimima, ali ne radi spavanja.

Potonje ime, Ratan, je ropsko. Potovanim enama muslimani se

nikada ne obraaju osim sa keri, hodoasnice, po mukom
roaku, O majko Muhammedova, O sestro Omerova ili, najbolje (tout bonnement), po imenu mua. Lo je znak i opasno znati
enino pravo ime, tako da veina ena, na putu, uzima nadimak;
teko da iko Afganistanke poznaje drukije osim kao Nur Jan ili
Sahib Jan.
Britanski itatelj e se iznenaditi da se ena muu obraa rijeima debeli magare. Pria kae da je Mu'avija, nakon to je uo
pjesmu, pjesnikinju poslao njenim roacima u voljene divljine.

BEHAR120

Blizu, na nau alost, bio je jedan

revnosan stariji gospodin, koji je svoje
dobrovoljne namaze i dove poeo
kasno uveer i okonao ih tek pred
zoru. Podsjetio me na moga susjeda
na Trinity Collegeu, u Oksfordu, koji
bi poinjao aptati Aeschylus u dva
izjutra; ponekad dremljivo a glasno i
sve tie, to je zvualo kao da tone u
dobinu. Uto, kao opominjui se, podizao bi glas gotovo do galame i na toj
razini se zadravao. Kahvane, isto
tako, nipoto nisu bile tihe, duboko u
no sluao sam pljeskanje rukama
koje je pratilo vesele arapske napjeve,
te glasan smijeh egipatskih puaa
konoplje. A ni uvari i posluitelji
tabora nisu bili none medicinske njegovateljice.

Mejsuna (Mejsuneh) je otila s njegovim sinom Jezidom i nije se

vratila u Damask dok se debeli magarac nije pridruio svojim
precima. Jezid je naslijedio, zajedno sa njenim talentom, sav prezir koji je ova ena gajila prema njegovom ocu. U najmanjem, sljedei stih, kojim se obraa Mu'aviji, opepoznat u islamu, dokazuje sve osim potovanja: Pijem vodu vina: napitak koji trai Tvoj
gnjev, ljutiti oe! Sada, doista, vrijeme je da se bani! Pit u! Budi
gnjevan! Neu prestati! Ah! Drago je mome srcu kriti Gospodareve zapovijesti, nalijevati se zabranjenim vinom.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Poglavlje XXIX

Obredi Jeumu'l-Arefe
ili Drugog dana
Jutro devetog zu'l-hidde (utorak, 13. septembar) poelo je vojnikim zvucima: glasan pucanj iz topa
upozorio nas je da je vrijeme za ustajanje i pripremu za obrede ovog
veoma sadrajnog dana.
Nakon abdesta i namaza krenuo
sam sa mladim Muhammedom da
obiemo i posjetimo brojna sveta mjesta na Brdu milosti. Najprije smo
krenuli prema brdacu na jugoistoku,
nekih 100 jardi daleko od brda. Mjesto se zove Damiu's-Sahra22, Mjesto
okupljanja stijena, vjerovatno zbog
dva granitna bloka na kojima je
Poslanik stajao i izgovarao telbijju.
Nema se puno ta za vidjeti osim
malog prostora ograenog patuljastim i u bijelo okreenim kamenim
zidom, prepolovljenog za mukarce i
ene slinom pregradom, te nie koja
je oznaavala pravac Mekke. Ulazei
stepenicima, zatekosmo unutra gomilu vjernika i uvara, koji su se tiskali
na prostrtim rogozinama i ilimima.
Nakon dva rekata namaza i duge
dove prema nii uosmo u unutranji
odjeljak, popesmo se na kamene blokove i izgovorismo Lebbejke....
Odatle, spotiui se o nenabrojivo
mnotvo prepreka u vidu atora i kamenja, irokim i grubim stepenicima
uspesmo se uz junu stranu stjenovitog brda. ak i ovako rano brdo je bilo
prepuno hodoasnika, uglavnom beduina i vehabija, koji su zauzeli najbolja mjesta da uju i sasluaju govor.
Njihova zelena zastava ve je bila pobodena na vrhu, neposredno uz mjesto na kojem je, pretpostavlja se, klanjao Adem. Primitivniji Arapi insistirali su da se vukuf (stajanje) mora
obaviti na samom Brdu. Meutim,
oni civiliziraniji smatrali su da je cijela dolina izmeu Alemejna, ustvari,
Arefat. Prema 'Ali-begu, malikijska
kola ak nije ni doputala stajanje
22

'Ali-beg je zove Damiu'l-Rahmeh, to jest

mjesto okupljanja milosti.

na Brdu. Na pola puta do vrha ve

sam nabrojao 66 stepenika, te primijetio da postaju sve ui i strmiji. Prosjaci su se stalno dohvatali skupa
hodoasnika koji su prolazili, trudei
se i prijetei da nas nee pustiti da
uemo u drugi ograeni prostor. Ovo
mjesto, koje izgleda gotovo potpuno
isto kao prvo, osim injenice da nije
podijeljeno na dva dijela i da nema
kamenih blokova, je ono sa kojeg se
Poslanik obratio vjernicima, te sa tog
mjesta, do danas, hatib ili govornik,
oponaajui Poslanika, sjedei na
kamili, izgovara arefatsku hutbu. I
ovdje smo klanjali dva rekata namaza, te uvaru mjesta dali mali poklon.
Odatle smo se, uz mnogo tekoa,
popeli do vrha brda, velikog omalterisanog podija, sa mihrabom i nekom
vrstom obeliska, loe i grubo ozidanog
od granitnog kamena povezanog malterom, a potom samo okreenog u
bijelo. Ovo mjesto naziva se mekam
ili Mada'a Sejjidina Adem. Tu smo
obavili uobiajeni obred gurajui se sa
gomilama vjernika, a potom smo sili
s Brda.
Blizu ove zaravni vidjeli smo mjesto na kojem egipatski i damaanski
mahmili stoje tokom hutbe, a sputajui se strmim i uskim stepenitem od
grubog kamena sa kojeg se vidi gotovo cijeli Arefat, sa nae desne strane
ugledasmo vrelo, koje cijelu visoravan
snabdijeva vodom: izvire iz ive stijene i nevjerovatno je isto, kao, uostalom, sva takva vrela irom Hidaza.
Na mali izlet kotao nas je vie
vremena nego to smo predvidjeli, ve
je bilo devet sati prije nego smo sili u
dolinu. Svi su bili uzbueni. Topovi su
neprestalno pucali, konjanici i jahai
kamila galopirali su naokolo bez ikakve vidljive svrhe i smisla. ak su i
ene i djeca poustajali i hodali naokolo, isuvie uznemireni da bi mogli spavati. Stigavi do atora, bio sam neprijatno iznenaen zatekavi novog posjetitelja u liku starog poznanika, 'Alija ibn Jasina, Zemzemija. Izgubio je
svoju mulu, te je, lutajui naokolo, traei nekoga ko je moda naao, naalost dospio u nae drutvo. Imao sam
sve razloge aliti zbog nesretnog slu-

aja, bio je isuvie radoznao i svejednako neobino pronicljiv za moj ukus.

Ovom prilikom, on nas je, budui da
mu je bilo nelagodno i neprijatno,
uspio postii samo to da se svi osjetimo jednako tako. Naviknut na sve
grozne preciznosti starijih dama u
Velikoj Britaniji, nekoliko mrlja neistoe na ilimu i pola tuceta izgorjelog
drveta na zemlji bilo je dovoljno da
bije napad nervoze.
Toga dana dorukovali smo kasno,
jer emo ponovo imati priliku jesti tek
kada padne mrak. Prije podne-namaza obnovili smo abdeste, neki veliki,
neki opet samo mali, pripremajui se
za vukuf ili stajanje. Od podneva
nadalje brujanje i agor mnotva
pojaa se, a ljudi su se poeli ubrzano
kretati u svim pravcima.
Drugi pucanj iz topa (oko 3:15
poslijepodne) oznai pribliavanje
ikindije-namaza ili poslijepodnevnog
namaza, te gotovo istovremeno usmo
i zvuke naubata, orkestra koji je prethodio erifovoj povorci, te uskoro i on
proe na putu prema planini. Nasreu, moj ator bio je postavljen blizu
puta, tako da sam bez ikakvih smetnji mogao posmatrati cijeli prizor.
Najprije proe oblak nositelja ezla
(buzdohana), koji, kao i obino u
ovakvim prilikama, raistie put
oskudnim formalnostima. Za njima
su ili pustinjski konjanici, maui
dugakim i ukraenim kopljima.
Neposredno za njima ili su erifovi
konji, na kojima je bilo privreno
radoznalo oko. Svi su bili izvanredno uhranjeni, ali na jednom, smee
neddskom sa crnim takama, ostade
mi pogled prikovan zbog njegovog
vanredno lijepog izgleda punokrvnog
arapskog konja. Bili su mali i svi su
nedvojbeno pripadali sjevernoj rasi.
to se tie njihovih crveno-ljubiastih
prekrivaa, to manje kaem, sve je
bolje; nijedan, pa ni najmanji indijski
nevab ne bi pokazivao toliko ispraznog razmetanja osobito u ovako zvaninoj prilici.
Nakon konja prola je kolona
crnih robova, pjeice, nosei goleme
titiljae. Odmah za njima, sa tri zelene i dvije crvene zastave istaknute

BEHAR120

89

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

naprijed, iao je erif, naime, jahao je

predvodei skupinu pripadnika svoje
porodice, familije i dvorjana. Princ,
obuen u jednostavni bijeli ihram,
gologlav, jahao je mulu; jedini znak
njegovog visokog poloaja bio je vezeni zeleno-crveni suncobran, koji je
nad njegovom glavom drao jedan
rob. Na kraju kolone ila je jo jedna
skupina beduina na konjima i kamilama. Pozadinu ovom prizoru predstavljali su brojni atori, ija su vrata
i stijenke gomili bili jedva vidljivi, te
slikovito granitno brdo. Doslovno, gdje
god je bilo i najmanje mjesta za stajanje, bilo je potpuno pokriveno bijelom
hodoasnikom odorom. Sa svih strana ulo se glasno Lebbejk i gotovo istovremeno svi su podigli gornje dijelove
svoje odore i zamahivali njima ponad
svojih glava.
Polahko i sveano povorka je napredovala prema Brdu. Tano u ikindijsko vrijeme dva mahmila zauzela
su svoja mjesta sa strana podija na
nioj padini. Damaanski se mogao
prepoznati po tome to je bio ui i
ukraeniji od njih. erif je sa svojim
zastavnicima i robom stao malo
ponad mahmila, dovoljno blizu da
moe uti hatiba. Hodoasnici su se
okupili u podnoju Brda: glasno i prodorno, beduinsko i vehabijsko Lebbejk
prolomilo se sveanom tiinom i time
prestade i mahanje ihramima, to je
bio nedvojben znak da je hatib poeo
svoju Hutbetu'l-Vakf ili stojei govor
na Arefatu. Iz moga atora mogao
sam razaznati priliku starijeg ovjeka
koji je sjedio na kamili, ali je bio toliko daleko da nisam mogao uti ni rijei od izgovorenog.
Ali, kako sam dospio u ator?
Sve pojedinosti saopit u u kratkoj ispovijesti, oslanjajui se na nadahnjujue Spenserove stihove: A
svaka dua, jer mnogo je ia i obasjanija nebeskim svjetlom, trai ljepe
tijelo da boravi u njemu. Zlo predstavlja ljepe tijelo.
Pripremio sam en cachette sveanj
papira, a u ihram sam sakrio olovku
kojoj je bilo sueno da zabiljei rijei
rijetko uvenog govora. Ali, naalost,
na mojim ramenima bio je crveni ka-

90

BEHAR120

mirski al. Blizu nas svoje atore

imala je skupina lijepih Mekanki, oigledno vie klase, a jednu od njih primijetio sam ve nekoliko puta. Bila je
to visoka djevojka, od oko 18 godina,
pravilnih crta lica, unekoliko svjetlije,
ali iste i jasne puti, simetrinih
obrva, najljepih zamislivih oiju i
nevjerovatno naoitog tijela. Nije bila
zabaene glave, ni izvijenog vrata, ni
ravnih ramena, ni peta isturenih
prema vani, bez ikakvih osobenosti
elegantnog barbarizma: bila je sve
ono to Arapi vole, mehka, gipka i
oputena, kakva ena treba biti.
Naalost, ponovo, umjesto uobiajene
koprene, nosila je jamak, providni
muslin, preko lica, a starateljica,
majka ili duenna, kraj koje je stajala,
bila je vrlo neoprezna i popustljiva

starija ena. Koketa nije skidala

pogleda sa moga ala. Uzvratih joj
zainteresiran pogled pravo u oi,
nato ona, koketnom gestom, zabaci
in ili dva svoje mahrame, pokazujui
na tren svoju crnu kosu. Moje neskriveno divljenje dodatno je potaklo
neznatno pomjeranje jamaka i tek
bljesak napuenih usana i oble brade
koji izvirie ispod muslina. Vidjevi
da su moji saputnici zabavljeni drugim stvarima, stupih na opasno tlo i
podigoh ruku do ela. Osmijehnu se,
gotovo neprimjetno, i okrenu glavu.
Hodoasnik je bio u ekstazi.
Hutba je bila napola zavrena. Rijeih izai u dolinu i vidjeti ta koketa
radi. Zahvaljujui kamiru, bili smo u
dobrim odnosima. Na narednoj stranici zabiljeit u moje razoarenje: Te

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

veeri hodoasnik je ponovo obukao

svoje uprljano pamuno odijelo i vratio svoj crveni al mladom Muhammedu.
Hutba je obino trajala do pred sami mrak ili oko tri puna sata. Na samom poetku govor se odvijao u potpunoj tiini. Tek povremeno, glasno
Amin! i Lebbejk! odjekivalo bi u nepravilnim razmacima. Na koncu, povjetarac je do naih uiju donio istilini
hor jecaja, uzdaha i vrisaka. ak je i
moja skupina bila ganuta: stari 'Ali
brisao je suzne oi, iz kojih je suzu
mogla izmamiti samo znakovita svota
dolara, a mladi Muhammed mudro je
sakrio lice pod skut svoga ridaa. Uto
su i ljudi, shrvani osjeajima, u malim
skupinama poeli silaziti s Brda, a oni
u podnoju obarati atore i tovariti
kamile, iako je do kraja govora ostao
jo najmanje jedan sat. Ovom prilikom, meutim, svi su hitali da budu
prvi, jer u trci (urbi) sa Arefata nije
uivao niko osim beduina.
Iako smo mi bili voljni, nae ivotinje nisu bile spremne prije zalaska
sunca, kada je hatib dao znak za
israf, naime vrijeme da se krene. Hodoasnici, ljuljajui se tamo i ovamo,
poput talasa golemoga mora, u sredini sudarajui se i zbunjujui jedni
druge, pjenei se bjelinom i strahom,
jurili su niz brdo glasno uzvikujui
Lebbejk! i kretali prema Mini. U
tom trenutku ugledao sam prizor
zbog kojeg je ovaj dio obreda dobio
naziv Defa min Arefat, urba sa Arefata. Svi su poeli tjerati i pourivati
svoje ivotinje: sunce je zalazilo, dolina je bila zasuta atorskim koliima,
koare i nosiljke su se sudarale i lomile, nekoliko pjeaka je pregaeno,
kamile su se spoticale i padale, vidio
sam ak i jednu tuu tapovima i drugim prirunim orujem, ovdje ene,
tamo djeca, malo dalje ivotinje, gubili su se; ukratko, konfuzni haos.
Na moje razoarenje i gaenje sta-

23

24

ri 'Ali insistirao je da ostane uz mene.

Predao je svoju tek pronaenu mulu
mladom Muhammedu, zaklinjui ga
da vodi rauna o ivotinji i popeo se sa
mnom u moj agdaf. Ubijedio sam
eik Mes'uda dolarom da blisko slijedi lijepu Mekanku, a elio sam nacrtati Sveto brdo. Starac je poeo izdavati zapovijesti kamilama, ja kontrazapovijesti. Kamila je stala. Ja sam je
tjerao, a stari 'Ali je zapovijedio da
stane. U meuvremenu, oaravajue
lice koje mi se smjekalo iz svoje nosiljke sve vie se udaljavalo. to sam
vie bjesnio, sve manje sam obraao
panju na kolonu kamila koja nam je
preprijeila put; izgubila se iz moga
vida. Tada smo krenuli naprijed. Na
koncu, moja namjera da nacrtam
Brdo iezla je pod Zemzemijevim
podozrivim, zmijskim pogledom.
Nekoliko minuta kasnije cjelishodno
opravdanje dolo je samo od sebe.
Effendi! ree stari 'Ali, sjedi s
mirom; opasno je ovdje. Bacakao
sam se po nosiljci kao neko koga mui
neista savjest ili, u najmanjem, kao
neko ko pati od greva u stomaku.
Effendi! povika starac, ta radi?
Sve e nas pobiti. Wallah! odgovorih bijesno se vrtei, Sve je tvoja greka! Tu! (jo jednom se provrtih)
Gurni svoju bradu kroz drugi otvor i
Allah e nam svima olakati. Krajnje
uplaen moj muitelj okrenu svoje
lice, kao po zapovijesti, prema kamiljoj glavi. Uslijedi jo jedno zaustavljanje, okrenuh se prema
zadnjem otvoru na nosiljci i nainih
grubu skicu Brda milosti.
U Akhebejnu, dvostrukoj koloni
kamila naikanih nosiljkama, sudari su zvuali glasnije i opasnije od
sudara dvije rijene bujice. Mrak je
ve uveliko pao, niko od prisutnih nije
imao pojma ta da radi i ta radi. Topovi su dobacivali svoja metalna upozorenja, koja su odjekivala nadaleko i
nairoko odbijajui se o stjenovita br-

Jo jedan nain glasi Antum min'l-aidin, Neka i ti bude jedan

od onih koji slave!
Hanefije obino slijede Poslanikov primjer u vezi sa noenjem na
Muzdelifi, nakon akam ili jacije-namaza u damiji sluaju predavanja ili odmaraju. Veina afija na Muzdelifi provodi tek neko-

25

da. Kia raketa koje su se rasprskavale u zraku doprinijela je opoj pometnji u plaljivoj i stidljivoj skupini ena
i djece. Istovremeno vojnika, marevska muzika zau se iz skupine regularnih vojnika, a odvani hodoasnici nisu tedjeli svoje Lebbejk! i Id
kum Mubarek23 (Neka ti blagdan bude sretan!)
Nakon prolaza izmeu dva brda
put se naglo proiri, a stari 'Ali, koji
se, preko dombi, tiho grio od straha,
oporavi se i poe govoriti; ponovo poe
zadavati glavobolju. I ponovo, rijeih
uzvratiti istom mjerom. Uzvikujui:
Moje su oi poutjele od gladi! dohvatih posudu punu zainjenog mesa
koju je starac sklonio za veeru, te bez
odlaganja, halapljivo poeh jesti. Najmanje tri sata putovali smo do Muzdelife te, umorni, odluismo tu i provesti no.24 Damija je bila potpuno
osvijetljena, ali moji gladni saputnici25 oigledno su vie razmiljali o
veeri i spavanju nego o ibadetu. Dok
smo podizali ator, Indijci su pripremali veeru, kuhali kahvu, punili lule
i prostirali ilime. Prije spavanja
svaki ovjek je za sebe nakupio demreta, komadie granita veliine graka. Potom, iznureni emocijama i
naporima, svi su polijegali osim mladog Muhammeda, koji je otiao prije
nas da nam pronae lijepo mjesto za
tabor na Mini. Stari 'Ali, posuujui
mu svoju dragocjenu mulu, sa mladiem je sklopio najstroiji dogovor o
preciznom mjestu i vremenu susreta,
na to nisam mogao a da se ne nasmijem. No nipoto nije bila mirna i
tiha. Kolone kamila prolazile su svakih desetak minuta, a galama putnika potrajala je gotovo sve do jutra.
Hodoasnici bi trebalo da noe u damiji, ali, kao i u Burckhardtovo vrijeme, tako i u moje, prtljag je smatran
svojevrsnom prijetnjom, te je posljedino veina vjernika vrijeme provodila
leei na svojim kutijama.

liko sati.
Na Arefatu nismo kupili nikakvo meso, iako je bazar bio veliki i
dobro opskrbljen. Obiaj je tu jesti meso, te je zbog toga njegova
cijena poveana nekoliko puta.

BEHAR120

91

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Poglavlje XXX

Obredi Jeumu'n-Nahra
ili Treeg dana
U zoru na Idu'l-Kurban (Id elKurban, Kurban-bajram, 10. zu'l-hidde, srijeda, 14. septembar) pucanj
iz topa nas je upozorio da ne gubimo
vrijeme. Stoga smo urno ustali i krenuli preka Batn Muhassira prema
Mini. Tako smo propustili bajram
namaz ili Salatu'l-Id na Muzdelifi,
veliku sveanost muslimanske godine,
koja se obavlja u svim zajednicama
nakon svitanja. Moj drug bio je nestrpljiv da, to je prije mogue, stigne u
Mekku, tako da nije vodio rauna o
ibadetima. Oko osam sati izjutra uli
smo u selo, te uzaludno traili mladog
Muhammeda. Stari 'Ali bio je uasno
zbunjen. Skupina uglednih turskih
hodoasnika ga je ekala, ree; njegove mule nigdje nije bilo, mogla je da se
nikada vie i ne pojavi, on bi mogao
zakasniti, moda nikada ne bi trebao
ni stii do Mekke, ta e biti s njim?
Poeo sam sreivati misli uma zabludjeloga, ali, kako nisam uspijevao pronai odgovarajui lijek, zabavih se
posmatranjem i razmiljanjem o svijetu vienom iz moga agdafa, preputajui posao upravljanja kamilom
starom Zemzemiju. as se zaustavljao, as ponovo kretao naprijed, ovdje
bi mu se uinilo da je vidio Muhammeda, tamo bi ugledao na ator. U
jednom trenutku namjeri poklenuti
kamilu da saekamo, strpljivo, njegov
uzvieni as, u drugom, napola lud od
nervoze, bez ikakvog vidljivog razloga
pourivao bi izvanrednog Mes'uda.
Konano, nasreu, pronaosmo jednog od roaka mladog Muhammeda,
koji nas povede do ograenog prostora
zvanog Hou'l-Uzam u junom dijelu
26

27

92

Neki autoriteti savjetuju da se obred

remj obavi pjeice, odnosno s nogu.
Mjesta i njihovi brojevi ukazuju naime
odnose se na mjesta na kojima se ejtan,
u liku starog eika, pojavio Ademu, Ibrahimu i Isma'ilu, te je otjeran jednostavnim postupkom kojemu ih je poduio
melek Debrail bacanjem kamenia
veliine graka na njega.

BEHAR120

doline Mine, u podnoju brda Sabir.

Tu smo postavili svoj ator, osvjeili se
i posjedali da saekamo povratak
zabuanta. Stari 'Ali, kako mu nikako
nije polazilo za rukom da poremeti
moju staloenost, pokua, kao to su
to najee inili svi pratitelji starih
filozofa, prepirati se sa mnom. Ali, ne
nalazei nita dovoljno opipljivo oko
ega bi mogao poeti raspravu, uzdasima poput Ah!, Hem! i Vallah! pokua mi staviti do znanja njegovo nezadovoljstvo mladim Muhammedom.
Kada se, na koncu, mladi pojavi, jo
samouvjerenijeg dranja nego inae,
'Ali ibn Jasin konano izgubi srce, potra prema njemu, uzjaha svoju mulu
i, zasigurno proklinjui dan kad nas je
sreo ispod jezika, odjaha, zlovoljno
se mrtei, petama neprestano podstiui ivotinju da tri jo bre.
Muhammed je zakasnio, rekao je,
zbog toga to je imao tekoa pri nabavci magaraca.
Bili smo, dakle, na mjestu bacanja
kamenia,26 njih sedam koje smo najprije pokupili na Muzdelifi, a potom ih
oprali u sedam voda. Nae prvo odredite bilo je ulaz sa zapadne strane dugakog reda koji ini selo Minu. Na
uskom putu nasuprot Demretu'l-Akaba ili, kako se narodski zove, ejtanu'l
Kebir, veliki ejtan, zatekosmo zaagorenu i uzavrelu gomilu ljudi. Netom
spomenutim imenima ovo demre razlikuje se od drugog stupa wusta ili sredinjeg mjesta (kamenovanja) podignutog nasred Mine, te treeg, na istonom kraju, el-Uula ili prvog mje-

sta.27 ejtanu'l-Kebir je patuljasti

stup, sazidan nagrubo, visine oko osam
stopa i irine nekih dvije i po stope,
postavljen ispred kamenog zida sa
mekanske strane Mine. to se obreda
kamenovanja tie, njega svi hodoasnici moraju obaviti prvog dana izmeu izlaska i zalaska sunca, a kako je
neprijatelj dovoljno zloban i drzak da
se pojavljuje u naboranom prolazu,
masa ljudi ovo mjesto ini iznimno opasnim. S jedne strane puta, ne ireg od
40 stopa, stoji red duana koji uglavnom pripadaju berberima. S druge
strane je grubi zid ispred kojeg stoje
stupovi, sa chevaux de frise beduina i
polunagih djeaka. Uski prostor prepun je hodoasnika, koji se, poput utopljenika, trude prii to je mogue blie
ejtanu; guva je tolika da bi bilo lahko
prehodati dolinu gazei sa glave na
glavu. Meu njima su konjanici na
hruim i zapjenjenim konjima, beduini na divljim kamilama, uglednici na
mulama i magarcima... itao sam 'Alibegovo samoestitanje na uspjenom
bijegu sa ovog mjesta sa samo dvije
rane na lijevoj nozi, te sam se mudro
opremio skrivenim bodeom. Predostronost nije bila besmislena. Jedva
da je moj magarac uao u gomilu kada
me je oborila jurea kamila, a ja se
naoh pod stomakom i nogama preplaene ivotinje. Nastojei ne biti izgaen
presudnom ulogom noa, nisam gubio
vrijeme, nego pobjegoh sa ozloglaenog
opasnog mjesta. Neki muslimanski putopisci tvrde, kao dokaz u prilog svetosti ovog mjesta, da ovdje nikada nije

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

poginuo nijedan musliman: Mekanci

su me uvjeravali da nesretni sluajevi
uope nisu tako rijetki.
Uto je i mladi Muhammed, sa raskrvavljenim nosom, izborio svoj put
kroz zatalasanu gomilu. Obojica sjedosmo na klupu pred jednim berberskim duanom, te, podueni nesreom, strpljivo saekasmo svoju priliku. Ugledavi prostor meu hodoasnicima, priosmo na nekih pet lakata od stupa, te drei kameni izmeu palca i kaiprsta28 desne ruke, pobacasmo ih na ejtana, svaki
kameni pratei rijeima: U ime
Allaha, Allah je Svemogu! (inim
ovo) mrzei neprijatelja, a na njegovu
sramotu. Nakon toga dolazi tehlil i
sana ili zahvala Allahu. Pobacali smo
svih sedam kamenia u dobar as, te
se povukosmo, a prilazei jednoj brijanici, zauzesmo mjesta na jednoj od
zemljanih klupa oko nje. Dolo je vrijeme da se poskidaju ihrami ili hodoasnika odjea, te da se vrati ihlalu
ili svakodnevnom stanju u islamu.
Berberin nam je obrijao glave29 te,
28

29

nakon to nam je podrezao brade i

odsjekao nokte, ree nam da za njim
ponovimo sljedee rijei: Namjeru
imam skinuti moj ihram u skladu sa
Poslanikovim sunnetom, na kojega
neka su Allahovi blagoslovi i mir! O
Allahu, podari mi svjetlo, istotu i
obilnu nagradu za svaku dlaku! U ime
Allaha, Allah je Svemogu! Po okonanju njegovog posla berber nam se
pristojno obrati rijeima: Na'iman
(Na tvoje zadovoljstvo!). Na to mi sveano odgovorismo: Neka Allah i tebi
podari zadovoljstvo! Nismo imali
nikakve odjee uza se, ali smo glave
mogli od sunca zatititi gornjim dijelom ihrama, a papuama pokuati izboriti se sa uarenim pijeskom. Sada
smo konano mogli uvrnuti brkove i sa
zadovoljstvom poeljati brade, to
nam je do sada bilo uskraeno pravilima hodoaa. Nakon jednosatnog
odmora u brijanici, koja je, iako puna
muterija, bila iznenaujue ugodna i
hladna, poredei je sa usijanom cestom, uzjahasmo magarce i oko 11 sati
izjutra krenusmo prema Mekki.

Neki kamenie dre kao djeaci klikere, drugi izmeu ispruenih palca i kaiprsta, trei ih izbacuju samo palcem, a najvei broj
ljudi onako kako im u tom trenutku najvie odgovara.
Berber mi je skinuo svu kosu. Hanefije briju makar etvrtinu glave,
afije nekoliko dlaka sa desne strane glave. Dova je, kao i obino,
drukija sadrinom, ali znaenjem ista, O Allahu, moje su kovrde
u Tvojoj Ruci, te mi za svaku dlaku podari svjetlo na Dan proivljenja, Tvojoj milou, o najmilostiviji Milosnie! Primijetio sam da
kosa lei na zemlji, a strogi muslimani je, potujui tijelo kao hram

30

31

32

Ovaj povratak sa Mine u Mekku

zove se nefr ili bijeg:30 nije nam trebalo puno da potjeramo magarce u
puni trk, uz samo nekoliko zaustavljanja da se osvjeimo sa nekoliko gutljaja vode. U tom prizoru nije bilo niega
znakovitog ni dostojanstvenog. Za sat
i po uosmo u grad, prolazei kroz klasini Betn Kurej, prepun ljudi, a
potom se uputismo prema Muhammedovoj kui, s namjerom da se okupamo, promijenimo odjeu i pripremimo
za posjetu Ka'abi.
Nedugo po naem dolasku mladi
se vrati kui krajnje uzbuen, s vrata
uzvikujui: Ustaj, effendi! Obuci se i
kreni za mnom! Ka'aba, iako otvorena, neko vrijeme je bila bez velike guve, gotovo prazna, tako da smo mogli
izbjei guranje sa gomilom. Moja hodoasnika odjea, koju jo nisam skinuo, inila je da izgledam uredno i
unekoliko indijski, te nas dvojica krenusmo prema Haremu ne gubei ni
asa.
Gomila se okupljala oko Ka'abe, a
ja nisam imao namjeru gologlav i bos
stajati na septembarskom suncu u podne. Na uzvik: Napravite put za hadiju koji e ui u Kuu, posmatrai
se razmakoe. Dvojica jakih Mekanaca, koji su stajali pod vratima, podigoe me rukama, dok me trei odozgo
povue u Kuu. Na ulazu mi prie
nekolicina zvaninika, mranih i tamnoputih Mekanaca, od kojih je najtamnoputiji i najotvoreniji bio mladi
iz porodice Benu ejbeh,31 plava krv
Hidaza. U ruci je drao golemi posrebreni katanac Ka'abe,32 te sjedei na
svome mjestu na nekoj vrsti drvene
klupe u lijevom uglu Kue, zvanino
me upita za ime, narodnost i druge
pojedinosti. Odgovori su ga oigledno
zadovoljili, te autoritativno zapovijedi
mladom Muhammedu da me povede u
razgledanje Kue, te da klanjamo dva

Uzvienog, to je osobitost ove vjere, paljivo zakopavaju u zemlju.

Ovu rije mnogi muslimanski autori mijeaju sa dafa. Neki govore o nafru sa Arefata na Muzdelifu, a o dafi sa Muzdelife do Mine.
Ja sam se povodio za izrazima koje je koristio moj mutawwif.
Oni su uvari kljua Kue. U moje vrijeme prvak familije bio je
eik Ahmed.
U Ibn Dubejrovo vrijeme ovaj golemi katanac bio je nainjen od
zlata. Narod je vjerovao da ga niko, osim Benu ejbeh, ne moe
otvoriti; malo udo!

BEHAR120

93

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

rekata. Neu negirati da sam se, gledajui zidove bez prozora, zvaninike
na vratima, te gomilu uzbuenih ljudi
napolju, te mjesto mogue smrti koje
se upita ko sam, osjetio kao pacov u
stupici, ali to me nipoto ne sprijei
da, tokom dugog namaza i dove dobro
razgledam mjesto, te i da olovkom
nainim grubu skicu na mom ihramu.
Teko da postoji ita jednostavnije
od unutranjosti ove uvene graevine. Kamene ploe, poravnate sa podom, bile su od finog i raznobojnog
mermera, uglavnom, bijelog i poredanog u kvadrat. Zidovi, koliko sam mogao vidjeti, bili su od istog materijala,
ali su komadi mermera bili nejednake
veliine, a mnogi su dodatno izgravirani natpisima u sulusu i drugim savremenim pismima. Gornji dio zidova,
zajedno sa plafonom, u koji je nepristojno gledati,33 bili su prekriveni lijepim crvenim damastom izvezenim
zlatnim cvjetovima i podvezanim na
oko est stopa visine, kako bi se izdigao iznad dohvata hodoasnika. Ravni
plafon poduprt je sa tri poprene
grede, iji se oblik nazirao ispod
damasta; one su se oslanjale na istoni i zapadni zid, a u sredini su ih
podravala tri stupa34, prenika oko
20 ina, prekrivena izgraviranim i
ukraenim alojinim drvetom. U Irakom uglu stoje mala vrata, koja se
zovu Babu't-Tevba, Vrata pokajanja.
Ona vode u uski prolaz u kojem se
nalazi stepenite kojima se posluitelji penju na krov. Nikada se ne otvaraju osim kada to upotreba nalae.
33

34

35

36

94

Esvedov ugao zauzima ravan, etverougli sef, u koji se odlagao klju

Ka'abe. Oba vrata i sef nainjeni su od
alojinog drveta. Izmeu stupova i oko
devet stopa od poda nalazila se ipka
od metala koji nisam uspio prepoznati, o koju su bile okaene brojne svjetiljke, za koje kau da su od zlata.
Iako je u Ka'abi bilo tek nekoliko
posluitelja koji su se pripremali za
ulazak hodoasnika,35 zidovi bez prozora i ljudima zakrena vrata znakovito su oteavali disanje, te sa strahom
pomislih kako li je tek kada se Kua
ispuni hodoasnicima. Na ibadet
sastojao se od dva rekata namaza
(neki klanjaju etiri), za kojima su
uslijedile dugaka dove u amskom
(Sirijskom, zapadnom) uglu, Irakom (sjevernom) uglu, Jemenskom
(junom) i, na kraju, pred junom treinom zadnjeg zida. Zavrih dove i vratih se do vrata, kod kojih se plaalo za
posjet. Mladi Muhammed mi je rekao
da e ukupna cijena biti sedam dolara.
Istovremeno, on je bio zabavljen svojim omiljenim poslom, glasno veliajui moju slavu, hvastajui se mojim
ugledom, tvrdei da sam indijski
hodoasnik, od vrste za koju se u
Mekki u to vrijeme pretpostavljalo da
je nainjena od zlata.36 Nakon to
sam im ponudio sedam dolara, uvari
to istoga trena odbie sa oiglednim
prezirom. Oekujui takvo neto, bio
sam oprezan te nisam ponio vie od
osam dolara. Kako je preda mnom stajalo vie od pola tuceta uvara i pomagatelja, namjerio sam praviti se glup,

Nije mi poznato porijeklo ove praznovjerice, ali znam da bi za

hodoasnika bilo nesigurno zagledati se u plafon Ka'abe. Ispod
damasta se, kau, nalazi oplata od saja ili indijske tikovine, a
ponad nje malterisani sath ili ravni krov.
Ibn Dubejr spominje tri stupa od tikovine, Burckhardt i 'Ali-beg,
dva, el-Fasi kae etiri. Kurejije su podigle est stupova u dva
reda. Openito, najee su stajala samo tri stupa.
U Ibn Dubejrovo vrijeme Ka'aba se otvarala uz puno vie formalnosti, ceremonije i zvaninosti. Do vrata bi se doguralo stepenite,
a prvak Benu ejbeh, uspinjui se, bio bi pokriven crnom koprenom od glave do pete dok bi otkljuavao katanac. Potom bi, nakon
to poljubi prag, ulazio, zatvarao vrata za sobom, te klanjao dva
rekata. Zatim bi ulazili svi lanovi Benu ejbeh i, na koncu, narod.
Danas se ti obiaji, osobito koprena, smatraju zastarjelim. eik
ulazi sam, namirie Kuu i klanja, potom ulaze hodoasnici en
masse, a ponaanje evnuha vie plai nego to ukraava prizor.
Indijci su uvijek skloni pretjerivanjima, puki siromasi ili milioneri, te, to vie troe u Mekki, njihov ugled i titula rastu. Turski

BEHAR120

37

38

te se pretvarati da ne razumijem jezik.

Uto se mladi ejbeh dosjetio lukavstvu. Vadei iz sefa klju Ka'abe, te
djelimino ga izvlaei iz njegovog svilenog zeleno-zlatnog etuia,37 izloio je
njegov zlatni etvrtasti oblik mome
pogledu kako bi me zaslijepio njegovim sjajem. Primih ovaj potez s posvemanjom pristojnou, te dodadoh
posljednji dolar mojoj malopreanjoj
ponudi. erif ovaj dar primi sa razoaranjem, te mi, na moje zadovoljstvo, ne
poturi svoju ruku da je poljubim. Tada
i pomagatelji zatraie svoju napojnicu, nato odgovorih pokazivanjem
prazne novarke. Nakon to su mi dvojica tamnoputih Mekanaca pomogli da
siem iz Ka'abe i oni nedvojbenim znacima pokazae svoje oekivanje da i
njima platim, te im u skladu s tim stavih do znanja da me potrae u kui
mladog Muhammeda, na to, negodujui, pristadoe. Nakon to sam se na
ovaj nain izbavio iz nevolja, moj bistri
drug mi estita rijeima: Vallah, efendi, nisi mogao bolje proi! Neki ljudi su
svoju kou ostavili ovdje.
Ne ulaze svi hodoasnici u Ka'abu,38 a mnogi to i odbijaju uiniti iz
vjerskih razloga. Omer-efendija,
naprimjer, koji nije proputao hodoae, nikada nije vidio unutranjost
Svete kue. Mnogi od onih koji prohodaju posveenim tlom oko Kue obavezuju se da, meu ostalim stvarima,
vie nikada nee ii bosonogi, da nee
dohvatiti vatru svojim prstima i da
nikada vie nee lagati. Isto tako,
mnogi savjesni ljudi ne mogu priutiti

paa rijetko troi toliko novca koliko muslimanski trgovac sa

Dalekog istoka. Khudabakh, prodavac alova iz Lahorea, potroio je 800 l. na gozbe i darove. Izgledao je i ponaao se kao da taj
iznos za njega ne predstavlja nita, iako, ako bi njegov povjerilac
zatraio samo jednu desetinu novca, njegovo bogatstvo bilo bi znakovito ugroeno.
Prekriva kljua nainjen je, poput prekrivaa Makam Ibrahima,
u tri boje, crvenoj, crnoj ili zelenoj. Svilen je, izvezen zlatnim slovima, ispisana je Bismillah, ime vladajueg sultana, vreica za
klju Svete Ka'abe, te ajet iz sure Imranova porodica (Kur'an, 3).
Pravi se, kao i kisva, u Khurunfiu, gradu o kojem emo kasnije
rei vie.
Isto vrijedi i za Medinu; mnogi vjernici odbijaju ui u Poslanikovu damiju. Pjesnik kojeg spominjemo dalje u tekstu puno puta
je boravio u Medini, ali nikada se nije usudio prii mezaru. Esquire Carver tvrdi da je vidio dvojicu mladih Turaka koji su dobrovoljno pristali oslijepiti se u Mekki im su ugledali slavu i svetost
Poslanikovog mezara.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

papue, maice i istinu, tako da je Toma, nakon to su mu ponudili jabuku

poslije koje bi imao jezik koji nije
mogao izgovoriti la, rekao: Moj jezik
nije moj. Zaludu mi cijenjeni dar
nudite! Ja namjeru nemam ni traiti
ni nuditi (ni kupovati ni prodavati) na
sajmovima i okupljanjima, gdje bih se
mogao zatei, a hrabrosti nemam govoriti sa prinevima i plemiima, niti
traiti milost od lijepe gospe!
Meu Hindusima sreo sam ljude
koji su bili na hodoau u Dvarki, a
koji ipak nisu primili ig boanstva,
jer bi im tada bilo zabranjeno lagati.
Povjerljivi sluga jednog prijatelja u
Bombaju naivno je neprestalno tvrdio
da on nije obiljeen, kao da bi mu taj
in nanio veliku tetu. Ima neto znakovito tuno u onome to je izrekao:
Laganje je za Istonjaka hrana i pie
i krov nad njegovom glavom.
Ka'aba je ve bila presvuena kada
smo uli.39 Prekriva, meutim, umjesto da bude privezan i osiguran metalnim prstenovima u podnoju Kue,
bio je konopcima privezan za njen
krov, te je visio sa strana. Bio je bljetavo crne boje, a hizam, pojas ili zlatna traka na gornjoj treini Kue, kao
i burka (koprena), bio je zaslijepljujue sjajan.40 Porijeklo ovog obiaja
moglo bi se potraiti u drevnoj praksi
obiljeavanja crkava njihovom identifikacijom sa djevicama ili nevjestama.
Pjesnik Abdu'r-Rahim Bura'i, u jednom od svojih izljeva ushienja, u rijei je utjelovio ideju: Mlada Mekke (to
jest, Ka'aba) razmee se (udesnim)
znacima, ne precizirajui misli li pri
tome na koprenu, prekriva ili, pak,
na uvare evnuhe.
Mekkanski Harem prvi je zaodjenuo, iskazujui tako svoje potovanje i
istiui ugled Kue, Tobba Himjerite
39

40

41

42

nakon to je prihvatio judaizam.41 Paganski Arapi nisu skidali prekriva:

stara i pocijepana kisva prekrivala bi
se novom, te je s vremenom teina zaprijetila da srui graevinu. Od Kusajevog vremena Ka'abu su prekrivali
imuni kao znak prestia, dok je Ebu
Rabi'at Mugejra ibn Abdullah, stekavi veliko bogatstvo trgovinom, predloio da se kisva nabavlja naizmjenino,
te stoga dobio nadimak el-Adil. Poslanik je najvie volio prekrivae od lijepe jemenske tkanine, te je naloio da
se trokovi pokrivaju iz Bejtu'l-Mala
ili zajednike riznice, odnosno dravne
kase. Omer se opredijelio za egipatski
lan, te je zapovijedio da se kisva mijenja svake godine, te da se stara, isjeena na komade, dijeli hodoasnicima.
U vrijeme vladavine Osmana Ka'aba
je zaogrtana dva puta godinje, zimi i
ljeti: zimi kamisom ili tobeom (kouljom) od brokata, sa izarom ili koprenom, a ljeti odorom od finog lana. Najprije je za nabavku lana i brokata
zaduio Mu'aviju, kasnije je ovaj odluio da lan zamijeni lijepom jemenskom tkaninom, te zapovijedio ejbi
ibn Osmanu da razgoliti Ka'abu i da
njene zidove namirie halukom. ejba
je staru kisvu podijelio meu hodoasnicima, a Abdullah bin Abbas
nije se protivio tom inu.42 Halifa
Me'amun (9. stoljee) zapovijedio je da
se Ka'aba presvlai tri puta godinje.
Za vrijeme njegove vladavine Ka'aba
je nosila crveni brokat 10. muharrema, fini lan 1. redeba, a bijeli brokat
1. evvala. Na koncu su ga obavijestili
da su koprena koja se postavljala 10.
muharrema i crveni brokat narednog
mjeseca preblizu, te da potrebuju zanavljanje 1. evvala, te je zapovijedio
da bude kako je najbolje. Mutevekkil

Upotreba enske imenice objanjena je dalje u tekstu. Nepokrivena, Ka'aba se zove Urjaneh, naga, za razliku od normalnog stanja, Muhramah ili zaogrnuta ihramom. U Burckhardtovo vrijeme Kua je nepokrivena stajala i po 15 dana, a sada se pokriva
mijenja u roku od nekoliko sati.
Zlatom izvezeni prekriva za vrata Ka'abe ueni zovu Burka elKa'abeh, Ka'abenska koprena, a narod Burka Fatimah, povezujui je sa Poslanikovom kerkom.
Piramide su bile, kau, od vrha do dna pokrivene utom svilom ili
satenom.
Aia, takoer, kada je ejbeh predloio da se stara kisva zakopa,

(9. stoljee), nakon to su ga obavijestili da su kisvu oneistili hodoasnici,

najprije je zapovijedio da se naine
dvije te da se brokat spusti sve do poploanog prostora oko Kue, a potom
je novi prekriva slao svaka dva mjeseca. U vrijeme hilafeta Abbasida
ka'abenski prekriva poeo je simbolizirati suverenitet nad Hidazom, koji
se prenosio sa Bagdada na Egipat, a
potom na Jemen. U Idrzijevo vrijeme
(12. stoljee) kisva je bila nainjena od
crne svile, a bagdadske halife su je
obnavljali svake godine. Ibn Dubejr
pie da je bila zelena i zlatna. Kisva se
poela praviti u Egiptu kada je sultan
Kalaun (13. stoljee)43 saopio da e
porezi dva sela, Bejsus i Sindbus, biti
namijenjeni iskljuivo za pokrivanje
trokova izvanjskog crnog i unutarnjeg crvenog prekrivaa Ka'abe, te
svih potreba Poslanikovog mezara u
Medini. Nakon to je Sveta zemlja pala u ruke Osmanlija, sultan Selim zapovijedio je da kisva bude iskljuivo
crna, a njegov sin sultan Sujeman Zakonodavac (16. stoljee) za ovu svrhu
izdvajao je znakovita sredstva. Kisvu
su potom obnavljali sultani po dolasku
na vlast. Vehabije su, tokom prve godine svoje vladavine, Ka'abu prekrili
crvenom Kisvom od istog materijala
od kojeg se izrauju fini arapski ogrtai (aba), a koja se proizvodila u Hasi.
Kisva se sada proizvodi u radionici
zvanoj Hurunfi u Tumn Bab el-a'arijeh u Kairu. ije je i veze, nasljedno,
porodica po imenu Bejtu's-Sadi, a
komad u mome vlasnitvu dokazuje da
se radi o tkanini nainjenoj od mjeavine svile i pamuka. Kisva je nainjena
od osam komada, po dva za svaku stranu Ka'abe, pri emu se ne pokriva
hizam, iroka traka, koja izdaljine
izgleda zlatna; postavljena je bijelim

kako je neistoe ne bi dodirnule, rekla mu je da je proda, te da

novac podijeli siromasima. Mekanci jo uvijek slijede prvu polovinu savjeta, ali zanemaruju drugu. Kazi Khan predlae da se zarada od prodaje uloi u opravke Kue. Siradu'l-Vahhad strogo
zabranjuje, kao grijeh, sjeenje, prenoenje, prodaju, kupovinu i
stavljanje komada meu listove Kur'ana. Kutbu'd-Din (od kojega
sam posudio ove detalje) uvodi suptilne i kazuistike razlike. U
njegovo vrijeme, meutim, Benu ejbeh polagali su pravo na
staru, nakon dolaska nove kisve, i priznavano im je to pravo. Oni
je, kao svoje vlasnitvo, i danas prodaju.

BEHAR120

95

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

pamunim platnom i ima pamune

konopce. Neko, rekli su mi, Kur'an je
bio izvezen ili utkan u platno, sada su
izvezeni u samo ajeti: Zaista je prvi
hram ljudima onaj u Bekki (Bekkah)
podignut;44 blagoslovljen je on i putokaz svjetovima svim!; uz jo sedam
sura, pimenice, Peina, Merjem, Imranova porodica, Pokajanje, Ta Ha, Ya
Sin i Vlast. Pismo kojim su ispisani
ovaj ajet i sure zove se tumar i predstavlja najvee pismo od svih stilova
istonjake kaligrafije, te je itljivo sa
prilino velike udaljenosti. Hizam je
traka irine oko dvije stope, koja okruuje Ka'abu na vrdu druge treina njene visine. Podijeljena je na etiri dijela,
koji su potom saiveni jedan uz drugi.
Na prvom i drugom izvezeni su: Ajet
prijestolja (Ajetu'l Kursi), a na treem
i etvrtom titule vladajueg sultana. Ti
natpisi su, kao i burka i koprena za
vrata, zlatom izvezeni na crvenoj svili,
a sve to radi porodica Bejtu's-Sadi.
Kada je kisva gotova u Hurunfiu, u
povorci se prenosi do Hasenejna (dva
Hasana), gdje se privruje postava,
ije i priprema za putovanje u Mekku.
Nakon posjete Ka'abi kui sam se
vratio potpuno iscrpljen, te se okupao
knom i vrelom vodom, ne bih li ublaio bol od opekotina od sunca po rukama, ramenima i prsima. U kui nije
bilo nikoga, svi turski hodoasnici jo
uvijek su bili na Mini, a Kebira, gospodarica kue, primila me je sa potovanja vrijednom panjom. Otpratili su
me u gornje odaje, u kojoj su zidne
obloge od tikovog drveta prekrivene
natpisima ispisanim kufskim i drugim pismima, a golemi ilimi i prostrani divani odisali jednom vrstom
otmjenog sjaja. Ova porodica je svakako, vidjela i boljih dana, erif Ghalib
konfiskovao je tri njihove kue, ali su
jo uvijek uvali i vodili rauna o
dostojanstvu, ne mijeajui prolost i
sadanjost. U ispisanu sobu, u kojoj
je u Mekki ivio turski pukovnik,
Kebira mi je poslala lulu, kahvu, hladnu vodu i doruak. Osvojio sam
njeno srce hvalei mladog Muhammeda. Kao i sve majke, voljela je svu
svoju djecu, pa i tog porodinog nestaka. Kada se on pojavio i vidio svoju

96

BEHAR120

majku da stoji kraj mene, sa koprenom prevuenom samo preko usta,

poeo je zakerati nepristojnim insinuacijama. Uskoro e sjediti sa
mukarcima u istoj sobi! ree. O, moj
sine, odgovori Kebireh, boj se Allaha: tvoja majka je ve stara! I uistinu
je i bila, imala je blizu 50 godina. Aa-h, negodovao je mladi, koji je imao,
kao to i svi mladii koji su vidjeli svijeta moraju imati ili se makar pretvarati da imaju, malo potovanja prema
suprotnom spolu. Gospoa je razumjela njegovo negodovanje, te se udalji
napola se smijui: Neka te Allah razoara! Uskoro, meutim, vrati se,
nosei mi vodu za abdest, a nakon to
je ula da nisam zaklao ovcu na Mini,
uputi me da se bez odlaganja vratim i
obavim i ovaj vaan obred.
Netom kad se zrak poeo pomalo
hladiti, obukli smo svakodnevnu odjeu, istina malo sveaniju povodom velikog blagdana, te uzjahali nae magarce i vratili se na Minu, a tamo zatekosmo ator pun posjetilaca. 'Ali ibn
Jasin, Zemzemi, poslao mi je vr pun
Svete vode, te je donositelj stajao sa
strane ekajui svoj dolar. S njim je
stajala nekolicina Mekanaca, od kojih
je jedan govorio izvanredan perzijski.
Posjedali smo i askali gotovo cijeli
sat. Kasnije sam od mladog Muhammeda saznao da su me svi, bez iznimke, proglasili ademijem.
Nakon njihovog odlaska raspravljali smo o kurbanu, koji je tek sunnet,
naime, ono to je Poslanik inio.45 Uglavnom se kurbani kolju odmah nakon
prvog bacanja kamenia, te smo ve
grijeili to smo odgaali obavezu. U
ovim okolnostima, a u skladu sa jadnim stanjem moje novarke, nisam bio
u prilici kupiti ovcu, te se zadovoljih
43

44

45

Neki autori spominju zelenu kisvu, vezujui je za ovog vladara. Na njoj su bili izvezeni ajeti iz Kur'ana, posvjedoenje vjere, te imena nekih Poslanikovih drugova.
Iz Imranove porodice (Kur'an, 3). Bekka
je mjesto okupljanja; odatle se pod tim
nazivom podrazumijeva cijela Mekka.
Neki autori, meutim, ograniavaju
Bekku na dio grada oko Harema.
Oni koji ispuste obred poste 10 dana, 3
tokom sezone hodoaa, a ostalih 7 po
povratku kuama.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

posmatranjem mojih susjeda. Imali su

mnogo problema, osobito velika skupina Indijaca koji su taborovali blizu
nas, nastojei pronai jeftiniji kurban.
Neki su zagovarali da udruimo novac
i kupimo mravijeg vola. Niko osim erifa i dostojanstvenika nije klao kamile. Hodoasnici su odvodili svoje kurbane do glatke stijene blizu Akabe, ponad
koje je stajao mali otvoreni paviljon, iji
su zidovi, crveni od svjee krvi, bili
nedvojben dokaz da su erif i njegovi
pomagatelji ve poeli obred. Drugi su
stajali pred svojim atorima i, okreui
glave kurbana prema Ka'abi, izgovarali: Bismillah! Allahu Ekber.
Mladi Muhammed, podsmjehujui
se, skrenu mi panju na Indijce, koje je,
budui da su blaga rasa, arapski mesar
unajmio da obave krvavi posao, te
izazva svu eik Nurovu ljutnju podrugljivim komentarima o pileim
srcima naroda Hinda. Pohvaljenim
djelom smatra se darovanje cijelog kurbana, a da se pritom ne okusi ni zalogaj
njegovog mesa. Skupine Takrurija sjedili su poput grabljivica oko ovaca i
koza, te im je dat znak, popadoe po
ivotinjama i posjekoe ih tu na licu
mjesta. Cijela dolina uskoro se pretvori
u neistu klaonicu, a u mojoj dui pobudie se runi predosjeaji budunosti.
Sparno poslijepodne proveli smo u
dolini Mine, koja umnogome podsjea
na vulkansko grotlo, zatvoreni Aden
primorja. Pred no povremeni uzdasi
samuma prestadoe, a umrtvljenim
zrakom ponad nas promae golemi purpurni nimbus, prepolovljen tankom
sivom crtom izmaglice, skotrljavi se
sa taifskih brda. Kada mrak napose
oglasi znak, veina hodoasnika krenu
prema kvadratu ispred damije na
Mini kako bi uivali u vatrometu i
topovskoj kanonadi. Ali, tokom spektakla podie se vjetrovita oluja, ije
munje, bljeskajui s kraja na kraj
obzora, izblijedie rakete, a grmljavina, viestruko odjekujui brdima,
zaglui topove. Nae nade da e pasti
kia padoe u vodu. Samo nekoliko
velikih kapi zadobova po pijesku i
nestade u ednoj zemlji, sve ostalo bila
je samo grmljavina i munje, oblaci
pijeska i uskovitlani vjetrovi.

BEHAR120

97

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Poglavlje XXXI

Tri dana suenja mesa

Sve je bilo nezanimljivo nakon
uzbuenja Velikog blagdana. Vruina
naredne noi uinila je svaki pokuaj
da se odspava i odmori bezuspjenim,
a kako je naem malom taboru, na
mjestu zloglasnom po pljakama, trebala straa, veinu vremena proveo
sam sjedei na sjajnoj i svijetloj mjeseini.46 Nakon ponoi ponovo smo otili
do ejtana, te, poevi od Ulaa ili
prvog stupa, na istonom kraju
Mine, na svaki bacili po sedam
kamenia (ukupno 21) uz ranije opisani obred.
U etvrtak (15. septembra 1853)
ustali smo prije zore, te pripremili
lagahan doruak u skladu sa napornim penjanjem koje smo oekivali.
Nakon polusatnog skakanja sa kamena na kamen stigli smo na mjesto
smjeteno na nioj padini Debelu'sSabira, sjevernog zida doline Mina.
Tu se nalazi Mederru'l-Keb, mjesto
na koje se dovode ovce, mali, okreeni
kvadrat, podijeljen u dva odjeljka. U
prvi se ulazi penjanjem uz nekoliko
iskrzanih stepenika na jugoistonom
uglu, koji vode u ograeni prostor
dimenzija 30 sa 50 stopa. U sjeveroistonom uglu je granitni blok (A) u
kojemu duboka posjekotina, nekoliko ina iroka, gotovo cijelu stopu
duboka, koja presijeca kamen u obliku
noa, oznaava mjesto na koje je pao
Ibrahimov no nakon to mu je melek
Debrail zabranio da rtvuje svoga
sina Isma'ila. Drugi odjeljak predstavlja malu podzemnu prostoriju (B). U
ovoj peinici poslanik je rtvovao
46

47

48

98

ovna, te je po ovom mjestu iri prostor

dobio ime. Sili smo niz nekoliko stepenika, te pod stijenom nali ilime i
rogozine za klanjanje, na kojima, u
ovaj rani as, nije bilo previe ljudi.
Slijedili smo poslanikov primjer, te
klanjali dva rekata namaza u svakom
od ograenih prostora. Nakon uobiajene dove napustili smo mjesto i krenuli prema vrhu brda, nadajui se da
emo usput vidjeti majmune koji,
kau, jo uvijek navraaju na ovo
brdo. Mekanci tvrde da su te ivotinje
neko bili Jevreji, koji su pretvoreni u
majmune jer su prekrili pravilo abata lovom.47 U brdima i planinama oko
Arefata i Taifa ima ih mnogo, gdje ih
love mjeavinom soka mljeike (asclepias) i nekog opojnog sredstva i hurmi
ili neke druge poslastice. Hidaski
majmuni su cynocephalusi, malih primaknutih oiju, gotovo nevidljivih
zbog njuke, zelenkasto-smeeg
krzna, dugih prednjih udova i ruiastih zadnjica, boje mesa. Pitomi su, a
kau da su skloni alkoholnim piima,
te da su preko svake mjere naklonjeni
enama. Mes'udi prepriava veliki
broj angedota. Prema njemu, ovi majmuni se u Hindu i inu uglavnom
koriste za zatitu kraljeva od trovanja,
tako to im se daje da probaju ili jedu
sumnjiva jela. I beduini o njima priaju brojne prie. Univerzalno se vjeruje
da love i ubijaju sokolove tako to izlau ruiaste dijelove svojih tijela
sakrivajui ostatak. Ptice se bacaju na
ono to izgleda kao svjee meso i uto
budu ive oerupane. irom cijele
Arabije o njima se prepriava jedna
stara pria. Nekog trgovca je, dok je
bio odsutan, opljakala skupina ovih
majmuna; pocijepali su njegove zave-

Nije preporueno ovaj obred obavljati rano izjutra, iako obredno

pravo zabranjuje bacanje kamenia poslije zalaska sunca. Skupina ena, meutim, okupila se pred ejtanima rano jedanaeste
noi (nae desete). Te gospoe, uprkos istonjakoj smjernosti
koju nalau koprene, napadale su strance rukama i kamenjem
svejednako kao i ejtane. Stoga je bilo odobreno da mukarci
bacaju svoje kamenie do sabaha 11. zu'l-hidde (zu'l hijjah).
U razliitim dijelovima Arabije prepriavaju se razliite prie o
ovim ivotinjama. U Adenu, naprimjer, pretpostavlja se da su to
ostaci nepokornog naroda Ad. Zanimljivo je da popularna arapska, kao i perzijska imena, poput Sa'adan, Mejmun, adi..., jesu,
ustvari, izrazi (vjerovatno eufemistiki) za povoljnost.
Obred, kao to e itatelj primijetiti, afije obavljaju 10., 11. i 12.
zu'l-hidde. Hanefije bacanje kamenia zavravaju 13. Vrije-

BEHAR120

ljaje i bale, te, oarani skarletnom

bojom tarbua, poeli koristiti te odjevne predmete potpuno drukije od njihove uobiajene upotrebne svrhe.
Trgovac je bio oajan, a tada mu je
jedan od njegovih robova saopio da
postoji nain da se roba popravi. Sjedajui pred opor kao predvodnik majmunske skupine te, dohvativi jedan
tarbu, inio tota s njim i na kraju
ga bacio. Pripadnici opora su ga
paljivo oponaali, a sve je okonano
pucnjem iz nekog oruja; pljakai
su se razbjeali, a roba je dovedena u
prihvatljivo stanje i vlasnitvo.
Kako nismo vidjeli niti jednog majmuna, vratili smo se u atore jer je
sunce ve poelo priti, najavljujui
grozan dan. Nismo bili u krivu; uz
vruinu, oko nas su se vrzmali rojevi
muha, a krvlju umrljana zemlja poela je neugodno mirisati. Nita se nije
pomjeralo osim sokolova i strvinara
na nebu: stanovnici zemlje, inilo se,
bili su paralizirani vrelinom sa nebesa. Sve vrijeme do sumraka proveo
sam leei, napola obuen, na ilimu,
pomjerajui se ukrug oko osovine
atora da izbjegnem bljetavilo sunca,
te posmatrajui moje brojne susjede,
kako muke tako i enske. Indijci su
bili osobito ljubazni, punili su mi i pripremali lulu, donosili i nudili svjeu
vodu, te inili druge sline sitnije
usluge. Uzvratio sam im namirnicama, koje su, po cijenama na Mini, ovi
ljudi teko mogli priutiti.
Nakon to je mjesec izaao, mladi
Muhammed i ja krenuli smo prema
gradu, obavili drugo bacanje kamenia48 i posjetili neke kahvane. Duani
su ranije zatvoreni, ali je trgovina na
otvorenom trajala sve do ponoi. Ula-

me se razlikuje od dana do dana, to znakovito utjee na vjersku

uinkovitost. Nou 10 (naeg 9), naprimjer, prema nekim autoritetima, ne mogu se bacati kamenii; drugi to, opet, doputaju,
nalazei brojna opravdanja. Izmeu zore i svitanja je mekruh ili
pokueno. Izmeu svitanja i zalaska sunca je sunnet, te stoga i
najbolje. Od podneva do zalaska sunca je mubah ili doputeno:
isto vrijedi za no, ako postoji razlog. Jedanaestog i 12. zu'lhidde bacanje je zabranjeno od zalaska do izlaska sunca. Sunnet je od podneva do zalaska sunca, a doputeno u ostala doba
dana. Broj kamenia koji bacaju afije je 49 i to: 7 desetog, 7 na
svaki stup (ukupno 21) 11. i isto tako 12. zu'l-hidde. Hanefije
bacaju 21 kameni i 13., to ukupan broj podie na 70. Prvih 7
kamenia moraju se prikupiti na Muzdelifi, ostali mogu biti iz
doline Mine, ali svi moraju biti oprani 7 puta prije bacanja. Baca-

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

zili smo u kue brojnih poznanika, koji

su dozivali moga druga, te bivali
gostoljubivo doekani lulom i kahvom.
Prvo pitanje uvijek je bilo: Ko je ovaj
hodoasnik? a odgovor: Afganistanac, povlaio je nova o jeziku moje
zemlje, koji vie nisam govorio. No, to
nije bilo nita udno: mnogi Afganistanci koji ive u Indiji ne znaju ni
rije patua, pa ak ni mnogi stanovnici gradova u pograninom podruju nisu bili ba na ti sa svojim jezikom. Mekanci su, posljedino, zbog
brojnih i intenzivnih kontakata sa
strancima, te zbog estih putovanja,
bili izvanredni lingvisti. Arapski su
govorili zapanjujue dobro, a govorljivou su nadmaivali veinu naroda.
Perzijski, turski i hindustani znali su
gotovo svi, a mutavvifi, koji su vrijeme
provodili sa hodoasnicima svih rasa,
vrlo brzo su postajali majstori govornici na mnogim jezicima.
Vraajui se kui, na jedno mjesto
nas je privuklo pljeskanje rukama49 i
glasna pjesma. Zatekli smo skupinu
beduina okupljenih oko manje skupine zabavljene omiljenom razonodom
plesom. Izvedba je bila krajnje divljaka, prije podsjeajui na geganje
medvjeda nego na bilo ta prefinjenije. Posmatrai su pjevali zajedno sa
plesaima beskonano dugake pjesme, uobiajeno, jednostavne melodije, a kako su Istonjaci roeni sluhisti,
sve je zvualo prilino skladno. inilo
se da je refren La Yayha! La Yayha!,
to nikako nisam mogao prevesti, a
ostatak pjesme bio je znakovito smisleniji. Naprimjer: U vrijeme Velikog
Blagdana na Mini vidio sam moga
Gospodara. Mi smo stranci meu
vama, pa imajte milosti prema nama!
Ovaj stih vjerovatno je, poput djetinjastih pokuaja nekih savremenih i
europskih pjesnika, imao neoigledno i
mistiko znaenje, koje e biti otkriveno kada Arapi naue pisati oglede o
svojim rimama. Ples, zvani rufayah,

49

protivio se sadrini pjesme. Plesai su

podizali ruke u zrak, mahali bodeima, pitoljima i nekim drugim malim
orujem. Zajedno su poskakivali, na
jednoj ili obje noge, povremeno preputajui se smionim skokovima. Posmatrai su pljeskanjem dlanovima u cijeli prizor unosili vie ivota. Bio je to,
rekli su mi, njihov osobiti ratniki ples.
Imali su, naravno, i druge, koje nisam
imao priliku vidjeti svojim oima.
Beduini Hidaza, za razliku od Somalijaca i drugih afrikih rasa, nikada ne
mijeaju spolove: djevojke mogu plesati napose, ali bila bi neviena sramota
da zapleu u drutvu mukaraca.
Nakon toliko uzbuenja krenuli
smo na poinak i zaspali zdravim
snom.
U petak, 12. zu'l-hidde, pojavile
su se kamile, po pravilu, rano izjutra,
a malo kasnije bile su i natovarene.
Bili smo nestrpljivi da se vratimo u
Mekku na vrijeme za hutbu, a ja sam
jedva ekao da udahnem drukiji zrak
od onoga na Mini.
Doslovno, zemlja zaudara; pet ili
est hiljada ivotinja zaklano je i isjeeno na komade. itatelju ostavljam
da zamisli ostalo. Mogue loe utjecaje i posljedice bilo bi lahko izbjei
izgradnjom klaonica ili, jo lake,
kopanjem dugakih kanala, te zapovijeu hodoasnicima, pod prijetnjom
kaznom, da svoje kurbane kolju na

jui, hanefije se nastoje pribliiti stupu, ako je mogue, stajati

nadohvat od njega. afije mogu stajati podalje, ali nikako dalje od
pet lakata.
Ovdje to zovu safk. Spominje ga Herodotus, a prakticiraju ga
gotovo svi istoni narodi. Beduini ponekad, iako rijetko, koriste
tablu ili dobo. Ipak, u pardama ili muzikim nainima Istoka

jednom mjestu. Naalost, njihovo poimanje islama protivilo se predostronostima koje je nalagao zdrav razum,
inallah i kismet moraju ustupiti mjesto prevenciji i lijeenju. A u Mekki, u
glavnom tabu vjere, pustoei
napad kolere dobrodoao je vie
nego neskriveno i otvoreno nepokoravanje urenjem u susret provienju i
glupavim suprotstavljanjem neizbjenoj sudbini.
Jaui kamile, na elu sa Mes'udom, uli smo na Minu sa istone strane, te iz nosiljke baciti preostale
kamenie. Odatle sam mogao vidjeti
red duana, te, kako sam naveden da
pomislim da se radi o velikoj trgovini,
bio sam nemalo iznenaen zatekavi
samo nadstrenice od rogozine i upe,
u kojima su se prodavale uglavnom
samo namirnice. Izlaz sa Mine bio je
prenatrpan jer su se mnogi, poput
nas, nastojali skloniti od uzavrele
gomile oko stupova. Ne mogu a da sa
aljenjem ne pomislim na one koje
vjerski obziri obavezuju da jo dan i po
provedu na ovom mjestu.
Nakon dolaska u Mekku okupali
smo se, a kako se podne pribliavalo,
tako krenusmo prema Haremu da
ujemo hutbu. Silazei niz ulicu sa
nadstrenicama ispod Babu'l-Zijadeh,
zastao sam zateen prizorom koji se
odvijao prema mnom. Golemi etverougao bio je prepun ljudi koji su sjedi-

hidaski je u istoj ravni sa isfahanskim i irakim. Juna Arabija

nikada nije bila poznata po uvenim muziarima, za razliku od
naroda sa obala Tigrisa, kojima dugujemo zahvalnost za izum,
osim kastanjeta i embala, gitare, bubnja te lutnje, praoca savremene harfe. Lutnja je, ustvari, iskvareno arapsko el-'Ud, odakle
liuto i luth, te lute.

BEHAR120

99

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

li u redovima, sa svih strana okrenuti

prema sredinjoj kuli: slikovitost boja
njihove odjee ne moe se uporediti ni
sa im drugo osim sa baom najljepeg rascvjetalog cvijea, a takvo mnotvo detalja na jednom mjestu zasigurno nije mogue vidjeti nigdje drugo na
cijelom svijetu. ene, sumorna i mrana skupina, sjedile su na mjestu
rezerviranom za njih. Paa je stajao na
krovu ponad Zemzema, okruen straom u uniformama regularne vojske.
Tamo gdje je sjedila ulema guva je
bila vea, a na najistaknutijim mjestima nije se moglo vidjeti nita drugo
osim glava i ramena. ini se da se
nita i niko nije pomjerao osim nekoliko dervia koji su sa tespihima u rukama postrance ili izmeu redova vjernika i primali netraene milodare.
Usred mase, ponad nje na visokom,
istaknutom minberu, ija se pozlata
presijavala na suncu kao da je u plamenu, sjedio je hatib, stariji ovjek,
snjenobijele brade. Pokrivka za glavu
podsjeala je na tajlasan50 prebaen
preko turbana, koji je bio bijel kao i
njegova odjea,51 a kratki tap pridravao je u lijevoj ruci.52 Uto ustade, prebaci tap u desnu ruku, izgovori nekoliko nerazumljivih rijei53 i ponovo
sjede na jedan od niih stepenika, dok
je mujezin, sa podnoja minbera, prouio ezan. Potom starac ponovo ustade i
poe govoriti. Dok je govorio, posvuda
je vladala potpuna tiina. Tek jedno
Amin! zau se iz mase potkraj jedne od
njegovih duih reenica. Na koncu,
potkraj govora, svaku treu ili etvrtu
rije koju je izgovorio pratilo je jednoglasno Amin! svih prisutnih.
Vidio sam vjerske sveanosti u
mnogim zemljama i religijama, ali
nikada i nigdje tako ozbiljnu, dostojanstvenu i impresivnu kao ovu.
50

51

52

Poglavlje XXXII

ivot u Mekki i umra

ili malo hodoae
Nekoliko preostalih dana u Mekki
proveo sam prilino ugodno. Omerefendija redovno me posjeivao, te sreivao okolnosti da mi se tajno pridrui na putovanju prema Kairu. Raspitao sam se kod Muhammeda ikliba,
koji se, nakon to je propustio prijevoz
od Sueca do Dedde, potpuno neoekivano pojavio na Mini te stigavi u
Mekku taman na vrijeme da obavi
hodoae, o mogunostima da krenem prema Istoku. Obrve iskrenog
momka podizale su se dok su gotovo
dotakle njegov turban, te povika, gromoglasno: Vallah, efendi, ti si potpuno lud. Svakoga dana donosio mi je
vijesti o razliitim karavanima.
Beduini Hidaza su, rekao je, pred
vrijenjem na vijesti o svetom ratu, prilici da lahko dou do novca, te glasinama o sukobu izmeu erifa i pae, ve
su govorili i o napadu na Deddu. eik
Mes'uda, kamilar, sa kojim sam se
rastao na najbolji mogui nain,
sasvim ozbiljno me savjetovao da
nekoliko narednih mjeseci provedem
u Mekki prije nego odluim krenuti
prema Sana'i. I neki drugi ljudi su mi
savjetovali potpuno isto. U najkraem,
vidio sam da mi se zvijezde nimalo ne
poklapaju, te sam rijeio saekati njihov povoljniji raspored da bih se vratio u Egipat.
Turski pukovnik i ja sprijateljili
smo se onoliko koliko se dva ovjeka
koji ignoriraju jedan drugoga mogu
sprijateljiti. On se okoristio nekim
preporukama, ali, poput svih njegovih
sunarodnjaka, bio je nestrpljiv da
napusti Mekku.54 Dok je hodoae u

Tajlasan je mahrama prebaena preko glave, sa jednim krajem

pod bradom, pa prebaena preko lijevog ramena.
Do Ibn Dubejrovog vremena hatib je bio obuen u crno od glave
do pete, a dvojica mujezina drala su crne zastave sa obje strane
minbera, provuene kroz prstene na minberu i oslonjene na njegov prvi stepenik.
Primjeuje da hatibi nikada nisu drali drveni ma osim u zemljama koje su muslimani preoteli od nevjernika. Burckhardt preciznije tvrdi da taj obiaj pripada vremenu ranog islama, kada su
hatibi morali biti spremni na sva iznenaenja. A svi autori koji,
poput Ibn Dubejra, opisuju obrede u Mekki spominju ma ili

100

BEHAR120

53

54

toku, govorili su, no mal de pays ne

predstavlja im problem, ali, uzbuenje je prolo i nisu mogli misliti ni na
ta drugo osim svojih ena i djece.
Izduena lica i pogledi odlutali u daljinu svjedoili su o njihovoj nostalgiji.
Konano, kua je postala prizorite
posvemanjih priprema za putovanje.
Plave porculanske posude i opletene
boce pune Zemzema pojavile su se u
podnoju stupova, a hodoasnici su bili zabavljeni lovom na uspomene iz
Mekke: planovi grada i kraja, eljevi,
mehlemi, kna, tapii misvaka, alojino drvo, tirkiz, koralji, te sedefni tespihi, komadii kisve i finih aba ili ogrtaa od kamilje dlake. Uz stepenice se
nije bilo sigurno penjati bez vikanja
Tarik (Prolaz!) na svakom stepeniku, zbog rizika od suoavanja sa nekim uzbuenim ili uzrujanim licem.
Donji sprat bio je pretrpan prodavaima namirnica, a glavna tema razgovora bila je, ini se, mogunost ukrcavanja na parobrod od Dedde prema
Suecu.
Iznuren prepirkama i zadirkivanjima, koje u donjim odajama nikako
nisu prestajale, uvjerio sam moje ljubazne domaice, uprkos protivljenju
njenog mrzovoljnog kostura od
brata, da makar djelimino raisti
malu ostavu na prvom spratu, te da
mi je prepusti izmeu 10 sati izjutra i
4 poslijepodne. Preko dana odjea je u
Mekki nepodnoljiva. Grad je toliko
zbijen brdima da je u ulice teko prodirao ak i svedokuivi samum. Vrelina koju su stijene samo pojaavale bila je uasna, a normalno ozraje istonjakog grada izazivalo je tjelesnu
malaksalost i umnu razdraljivost.
Kue su bile neuobiajeno jake i vrsto
graene, zasigurno zamiljene da i u
najtoplijim danima prue neku vrstu

tap. Radoznali itatelj e konsultirati najpouzdanije muslimanske autore i putopisce, ak i povrni pregled stranica pokazat e
da su se neko ovakvi govori znakovito razlikovali i bili su mnogo
ceremonijalniji od savremenih hutbi.
Rijei su: Mir neka je na vas! I milost Allahova i Njegovi blagoslovi!
Ne vie od jedne etvrtine hodoasnika koji dou na Arefat idu u
Medinu: trokovi, tekoe i opasnosti na putovanju razlozi su tako
malog broja. Teoloki daiz je ili prihvatljivo poeti sa posjetom
Poslanikovom mezaru. Ali, oni koji obavljaju haddetu'l islam
radije prvo obavljaju hodoae.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

hlada i ugodnijeg ozraja: sada su se

pretvorile u penice.55 Navikao sam
povui se u osamu odmah nakon kasnog doruka u malu sobu na spratu,
poprskati je vodom, te lei na pod. U
tih nekoliko dragocjenih trenutaka intime zapisivao sam zabiljeke, uvijek
jednim okom pogledajui vrata.
Povremeno bi me ometali pacijenti,
ali lijenici su znakovito manje popularni u Hidazu nego u Egiptu. Ljudi,
budui da su bili puno zdraviji, manje
su vjerovali lijekovima: eik Mes'ud i
njegov sin nikada u svome ivotu nisu
okusili nita ljekovitije od zelenih
hurmi i kamiljeg mlijeka. Povremeno,
crne ropkinje ulazile su u sobu, pitajui da li hodoasnik eli lulu ili olju
kahve. Najei posjetitelj bio je Abdullah, Kebirin najstariji sin. Ovaj premelanholini tip prikljuio se naem karavanu u Hamri, na putu prema Jam55

bu'u, bio s nama u Medini, ivio tamo,

a u Mekku je doputovao sa sirijskim
karavanom; ipak, vie nego esto dolazio je posjetiti mene ili svoga mlaeg
brata, mladog Muhammeda. Nakon
to sam mu pristojno prebacio za ova
ometanja, rekao je da e se ubudue ponaati tako da vie nikada ne posjeti
stranca ukoliko ne bude pozvan. Ovaj
ovjek bio je pravi primjerak idealnog
saudavija (melanholika), umom, manirima i izvanjskim izgledom, ona vrsta
linosti koja je u svakom domainstvu
na Istoku dobrodola gotovo jednako
kao idioti na Zapadu. esto sam bio
primoran svoje jelo podijeliti s njim, jer
je njegova majka krajnje djetinjasto i
sa puno potovanja preklinjala da mu
se doruak ne posluuje dva sata
nakon predvienog vremena, a veeru
da mu poslue 40 minuta prije nego
ostalim ukuanima. esto sam, tako-

Nisam se uputao u opirnije opisivanje grada Mekke: 'Ali-beg i

Burckhardt rekli su sve to je bilo vrijedno spomena. Iako je porijeklo Bejtullaha izgubljeno u magli prolosti, grad je usporedivo
savremeno mjesto, koje ga je oko 450. godine (A.D.) izgradio Kusaj
i Kureji. Ima izmeu 30.000 i 45.000 stanovnika, sa smjetajnim
kapacitetima za najmanje jo toliko. Kue su izgraene od cigle,
granita te pjeenjaka sa oblinjih brda. Smjeten je u vjetrovitoj
dolini, na malom platou, napola ispod ghauta. Nije dui od dvije
i po milje od Mab'deha (na sjeveru) do planine Dijad na jugu, najiri je, tri etvrtine milje izmeu Ebu Kubejsa na istoku, iji je
zapadni obronak najgue naseljen, i Debel Hindi na zapadu. U
sredini grada, na krianju ovih zamiljenih linija nalazi se Ka'aba.
ao mi je to nisam u prilici itateljima ponuditi skicu grada ili
Velikog Harema. Stranac koji bi elio nainiti takvu skicu morao

56

er, morao obuzdavati, na najljubazniji

i najpristojniji nain, Kebirin plahoviti
jezik. Tako smo Abdullah i ja, na izvjestan nain, postali prijatelji. On mi je
nabavljao sitnice koje sam od njega traio i nikada nije proputao priliku provesti sate i sate u mojoj sobi, saopavajui mi najrazliitije informacije o zemlji, osuujui nepostojanost i slabost
morala Mekanaca, alei se da su u
ovim zlim vremenima njegovi sunarodnjaci prokockali svoje slavno ime u
Kairu i Konstantinopolju. Njegova ljubopitljivost o Engleskoj i Indiji nije
imala granica, a ja sam je zadovoljavao
hvalei, kao to bi svaki musliman uinio, njihova respektivna dravna ureenja, njihovu nepristrasnu pravinost
i njihovu dobru zvijezdu. Potom bi se
raspitivao za istinitost prie koja se
nairoko prepriavala u svim zemljama Mediterana i Crvenog mora: Englezi su, kau, poslali izaslanstvo Poslaniku, s namjerom da se raspitaju za njegova uenja, te da zamole i izriito
zatrae da im se kao uitelj vjere poalje Halid ibn Velid.56 Naalost, izaslanici su stigli prekasno, Poslanikova dua
ve je uzdignuta u dennet. Na koncu,
Ingreez su, jer utemeljitelj nove vjere
vie nije bio tu, odbili odbaciti svoju
staru vjeru, ali su svoje odbijanje propratili izrazima beskrajne tuge i alosti, te je to jedan od razloga zbog kojih
mnogi muslimani u Berberiji i drugim
zemljama Engleze smatraju jednim od
naroda Knjige, te su im prilino
naklonjeni. to se tie Poslanikove predaje koja govori o padu njegovoga rodnog mjesta, te da e mravi Habei
(Abisinci) razoriti Ka'abu , rekli su mi
da e potkraj vremena iz Afrike navali-

bi grad posjetiti izvan sezone hodoaa, te iznajmiti sobu koja

gleda na Harem. Neko e to jednom morati uraditi, jer popularne
skice (uglavnom D'Ohssonove) su potpuno netane. Ka'aba je uvijek zamisliva graevina, ali Mekka koja je predstavljena Europljanima nita vie nije Mekka nego to su to Kairo ili Bombaj.
Zanimljivo je da Afganistanci tvrde da su ovi plemenitai Kurejija njihovi sunarodnjaci. Onom prilikom kada je Halid ibn Velid
progovorio svojim maternjim jezikom (Patu ili Afghani), Poslanik je rekao da je to, osobito njegov dijalekat jezik prokletnika.
Kako se ini da je Halid imao neto protiv, te da je esto pokazivao znake neposlunosti, Poslanik ga je umirio rijeima: Ghashe
linda raora, to jest, Dodaj mi moj luk i strijele, na Halidovom
maternjem jeziku. (Dr. Dorn, Chrestomathy of the Pushtu or Afghan Language. Trans. Bombay As. Society, 1848)

BEHAR120

101

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

ti toliko mnotvo ljudi da e se izmeu

Dedde i Mekke kamen moi prenositi
predajom iz ruke u ruku. Za potonji poduhvat, izraunao sam, bilo bi dovoljno
66.000 ljudi, budui je razdaljina izmeu ova dva grada samo 44 milje, ali
stanovnici Arabije smatraju da se radi
o teko nabrojivom mnotvu ljudi. Neki
poboni muslimani nadaju se da je
obnovom Ka'abe od strane Abdullaha
ibn Zubejra ova predaja ispunjena, ali
narodno vjerovanje jo uvijek je naklonjenije tvrdnji da je ovaj neeljeni dogaaj jo uvijek u materici vremena.
U prethodnom tomu ove knjige spomenuo sam nekoliko slinih predvianja i
nagovjetaja koji ne daju mira muslimanima irom svijeta; kranin, uvijek
spreman na propagiranje vlastitog vjerovanja i religije, mogao bi u ovim rijeima pronai nekoliko potvrda za proroanstva u koja i sam vjeruje.57
Kasnije, poslijepodne, ustajao sam,
uzimao abdest i kretao prema Haremu
ili besciljno etao bazarom do sumraka.
im bi pao mrak, bilo je poeljno vratiti se kui i pripremiti se za veeru.
Nakon jela neko vrijeme provodio
bih sjedei napolju, pred kapijom, s
velikim dostojanstvom na stolici od
crnog drveta bez naslona, za koju se u
ovoj kui tradicionalno vjerovalo da je
tu ostavio jedan od prineva iz Delhija, puei iu i ispijajui olje jakog
zelenog aja sa krikom limuna, to se
pokazalo dobrom zamjenom za mlijeko. U to doba dana sjedenje pred kapijom bilo je nalik posjeti pozoritu, ali
su rijei koje su glumci izgovarali bile
malo preslobodne za iru publiku.
Nakon to bi se spustila no, vraao
sam se u Harema ili sam ulazio u
kuu na poinak. Omiljeno mjesto na
kojem smo spavali bio je ravni krov
57

58

59

60

kue, pod svakim krevetom stajala posuda s vodom, kao to je to i uobiajeno u ovim krajevima, svi su spavali na
a ne u krevetu.
U Mekki sam boravio prilino kratko te, uobiajeno za putnike i putopisce, nisam imao priliku vidjeti najbolje primjerke stanovnitva. Stanovnici
su mi se inili civiliziranijim i opasnijim od Medinjana. esto su odlazili od
kua, domova, gdje malo iskustva
ima i qui multum peregrinatur, raro
sanctificatur i stjecali znanja irom
svijeta, te postajali, da Bog oprosti,
zloudi ljudi. Tuf v'esaa, v'aamilu'lseba, obilazak i tranje (izmeu Safe
i Merve) i injenje sedam (smrtnih
grijeha) za njih je ironino bilo isto;
odatle vjerovatno i popularno el-haram f'il Haramejn, zlo (boravi) u dva
sveta grada; stoga ne udi da je opa
uurbanost bila vidljiva na svakom
koraku.58 Hodoasnicima je zabranjeno ili se u najmanjem odvraaju od
boravka i dueg zadravanja u Mekki
nakon obavljenog hodoaa, a u tome
poiva velika mudrost; za navalom
osjeaja i emocija slijedi izvjesna reakcija, tako da za prvim dojmovima
nakon susreta sa Allahovom kuom,
nakon nekoliko mjeseci, osjeaj blijedi
i iezava, te prelazi u nezainteresiranost ili ak neto gore.
U Mekki je, meutim, bilo malo
toga to bi upadalo u oi, kao to kod
nekih naroda na dalekom Zapadu
kau da sloj pepela prekriva vatru,
odnosno ruda je od pogleda skrivena
busenovima trave. Tek lutajui sjevernim predgraima, mogue je vidjeti stanovnike grada svijetlije puti i
prefinjenijih udova, goleme, nezaglaene turbane i egipatske vunene ogrtae, koji su napose bili krinka i slui-

Ne treba imati proroanske moi da bi se predvidio dan kada e

nas politika potreba prisiliti da zauzmemo (osvojimo) izvorite
islama.
Dobra djela uinjena u Mekki nagrauju se 100.000 puta. Ipak,
nije velika srea ivjeti tu. Omer nas obavjetava da se loa i zla
djela kanjavaju u jednakom omjeru, a najmanje 70 puta.
Moji su prethodnici grad posjetili kada je egipatska vojska pod
zapovjednitvom Muhammeda 'Alija, drala grad.
Ovaj in naziva se tarit ili zasjecanje. I tijelo se obiljeava, ali
manjim posjekotinama, tako da djeija tijela ogreznu u krvi. 'Alibeg je od nekih Mekanaca saznao da posjekotine po licu slue kao
venesekcija, drugi opet tvrde da su to znaci robovanja Allahovoj

102

BEHAR120

li su kao krinka. estoka pia se vie

ne prodaju kao u Burckhardtovo vrijeme,59 a neki Arnauti, vojnici i oficiri,
uvjeravali su me da im je sada nevjerovatno teko prokrijumariti rakiju
(araki) iz Dedde do Mekke.
Mekanci su tamnoputiji od Medinjana. Ljudi to objanjavaju vrelinom
klime. Meni se ipak ini da doprinos
tenu prije treba pripisati veem broju
crnih ropkinja; Galle, Svahilijke, Somalijke i Abesinjanke ukrcavaju se na
brodove u Suakinu, Zejli, Tadurri i
Berberi, u hiljadama prevoze do Dedde, gdje stanovnici Mekke od svake
skupine za sebe odabiru po nekoliko.
Odatle se prevoze dalje prema sjeveru, mala skupina se odvaja za Medinu, a glavnina odlazi prema Egiptu i
Turskoj.
Veina Mekanaca ima crne priljenice, a kao to smo ve rekli, ni erifov
ten nije daleko od potpuno crnog. U
cijelom gradu nisam vidio nijednog
naoitog mukarca, iako mi je nekolicina ena oduzela dah svojom ljepotom. Muki profil je izduen i koat,
malih ela i gotovo kupastih glava. U
veini porodica muka djeca se, nakon
to napune 40 dana, odnose do Ka'abe
gdje se uini dova, a potom se vraaju
kuama, gdje berber britvom povlai
tri naporede linije (posjekotine) na
mesnatom dijelu oba obraza, od vanjskog ugla oiju gotovo do usta. Ovi
maali, kako ih ovdje zovu,60 vjerovatno su skoranjeg datuma: stanovnici
grada tvrde da ovaj obiaj njihovi
preci niti su poznavali niti su primjenjivali. U iskuenju sam obiaj pripisati drevnoj starini, te nikako drukije nego paganskom poelu jer u islamu niega ni slinog nema, iako ga,
kaem, veina stanovnika Mekke pri-

kui. On muke posjekotine, kao i ensko tetoviranje, smatra koketerijom. Graani su mi rekli da je obiaj potekao iz potrebe da se
djeca zatite od kidnapiranja od strane Perzijanaca, te da se obdrava kao znak Svetog grada. Ali, iroka primjena ukazuje na znakovito ranije porijeklo. Poslanik je izriito zabranio oznaavanje
tijela oiljcima. Ovi znaci ljepote uobiajeni su meu narodima
koji ive u podrujima zapadno od Crvenog mora. I Berberi gornjeg
Egipta svoja lica ukraavaju oiljcima poput Mekanaca. Abesinci se
oiljcima ukraavaju iz isto modnih pobuda. Posjeene obraze
vidio sam i kod Galla. Neke rase Svahilija prave male posjekotine
oko glave, te, da ne navodimo vie primjera, neki Somalijci prave
grozne posjekotine na svojoj koi boje okolade.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

mjenjuje uprkos znakovitom protivljenju uleme. Stasom Mekanci su pomalo grubi, neotesani i limfatini. Smijena mravost mukaraca, kako je
opisuje 'Ali-beg, uva se samo u ostacima iz prolog stoljea. Mladi Mekanci su vrsti ljudi atletske grae, ali u
srednjem dobu kada mukarac vehne
i svija se ini se da poinju gubiti i na
korpulentnosti.
Mekanac je neumjeren rasipnik,
svoju imovinu i bogatstvo, lahko steene, slabo cijeni. Plata, izdravanje,
podstrijeci, darovi i ikram, ovdje kao i
u Medini, stanovnicima grada osiguravaju opskrbu bez rada i znakovitu
bezbrinost. Kod njega (Mekanca) sve
ima prenapuenu cijenu, brak, vjerski
obredi i kuni trokovi. Njegova kua
je luksuzno namjetena, zabave i gozbe su vie nego este, a najvei raun
na kraju godine ispostavi se za potreptine njegovih ena i supruga. Uobiajena je praksa gotovo svih stanovnika
Mekke da u sezoni hadda, radi trokova hodoaa, padaju u ruke lihvara (usurer); ako im se srea nasmijei,
doepat e se koe jednog ili vie bogatih hadija, a ako, pak, ne, cijeli ivot
e osjeati posljedice kamata koje
iznose do 50 odsto, ije su sve
jednostavnije i sloenije forme jednako bliske i poznate prepredenim serrefima (mjenjaima novca).
Najneprijatnija osobitost Mekanaca je njihova oholost i surovost, kako u
ponaanju tako i u jeziku. Smatrajui
se samom elitom meu svim stanovnicima Zemlje, oni s krajnjom i najneugodnijom jetkou uvredama doekuju i najmanju sitnicu o gradu i njegovim stanovnicima, a koja se njima ne
svidi. Ohole se i hvastaju svojim svetim
porijeklom, svojim uspjehom u izgonu
nevjernika, svojim strogim postovima,
uenou svojih ljudi, te ponad svega
istotom jezika. Ustvari, njihova oholost pokazuje se u svakom trenutku
svakoga dana, ali nijedan od tih ponosnih ljudi ne ini se da je bio preponosan i za neiste poslove. Moj prethodnik ne primjeuje njihovu skarednost:
on im, ini se, ak ukazuje odreeno
potovanje u ovom smislu. Ako je on
upravu, onda se generacija koju sam ja

upoznao potpuno iskvarila. Mekanci

koje sam ja vidio uinili su mi se drukijim, ak i na ovom punokrvnom Istoku, nadmonom kvalitetom svoga jezika. Uvrede i psovke su se unekoliko
tolerirale na ulici, ali su u kuama bile
nedopustive. To su primijetili i turski
hodoasnici, ali i oni su bili isuvie
ponosni da bi to izgovorili.
Mladi Muhammed i jedan od njegovih visokih roaka na koncu su
uspjeli prei sve granice moje strpljivosti. Grozno su psovali i grdili jedan
drugoga jednoga ranog jutra na kunim vratima, tako da nisam mogao
otutjeti, nego sam ih otvoreno ukorio:
U mojoj zemlji (Afghanistanu) mi
smatramo da je ovo vrijeme za namaz,
doba lijepih i dobrih misli, kada se
ovjek sjea i spominje Allaha; ak ni
kafiri ne poinju dan psovkama i uvredama. Ljudi koji su stajali sa strane
odobrie i pozdravie moj gest, a ni
prekritelji nisu mogli a da ne kau:
Istinu si rekao, o efendi! U tom trenutku posmatrai, kao i obino, poee popravljati sistuaciju. Vidite,
rekoe, ovaj Sulejmani gospodin nije
sin Svetog grada, a ipak vam je odrao
lekciju, vama djeci Poslanikovoj!
Pokajte se i bojte se Allaha! Odgovorie: Doista se kajemo, a Allah je Oprostitelj i Milostiv; utili su otprilike
jedan sat, a potom su nastavili vrijeati jedan drugoga gore nego prije.
Ipak, ovaj primjer dobar je pokazatelj
karaktera Mekanaca, otvorenog razumnim i razumskim primjedbama i
raspravama, koji je u stanju priznati
pogreku te neustrajavanje u injenju
pogreki, ime se odlikuju grenici i
prekritelji neosjetljivijih rasa. Poput
naroda june Europe, Semiti su osjetljivi na alu: iako ozbiljni i promiljeni, nipoto se ne smije pretpostaviti da
im nedostaje smisla za ono to mi
nazivamo humor, a ozbiljnost njihovoga govora i rijei u znakovitoj i zapanjujuoj je suprotnosti sa njihovim
zamislima. Osobito se istiu u servantesovskoj umjenosti, duhu, kojim su,
kae Sterne, zaogrnute male teme
golemim rijeima. U Poslanikovo vrijeme ale su itekako bile prisutne,
ponekad pomalo surove, kao u sluaju

starice koja je udila za dennetom.

Osobine, potovanja vrijedne, kod svih
Mekanaca je njihova sranost, njihova
dobrodunost, njihova muevna uglaenost i pristojnost, njihov revnosni i
vatreni osjeaj za ast i dostojanstvo,
njihova privrenost porodici, njihovo
neto to bi se moglo nazvati patriotizmom i njihovo ope znanje: primjedba
o krajnjem neznanju koju Burckhardt spoitava stanovnicima Svetog
grada odavno ne stoji, ako je ikada i
stajala. Mranu polovinu slike ine
oholost, netrpeljivost, nevjerovanje,
pohlepa, neudoree i rasipnitvo.
O sutini obreda hodoaa jedva
da mogu neto rei. Mogue da je istina
da su ka'abenski obredi lieni bilo
kakvih idolopoklonikih tendencija, jo
uvijek zaudnim ogrtaem ili prekrivaem zaodijeva ivi islamski teizam. Ali,
koji je to narod, bilo na Zapadu ili Istoku, bio u stanju svoje obrede liiti sumnjivih primjesa negdanjeg idolopoklonstva? ta su engleske imele, irska
bdijenja, bretanjski oprost, karnevali i
tome slino? Daleko je bolje mekansko
hodoae posmatrati u svjetlu nekadanjeg zla premetnutog u golemo
dobro, nego isprazno filozofirati o zaudnosti njegovih obreda, te grubo pogrijeiti smatrajui ih beznaajnim. ak i
beduini obilaze Ka'abu utvrujui
svoje neprefinjeno vjerovanje zrelim
razmiljanjem da koraa stopama
Allahovog prijatelja.
Na Arefatu dobar musliman ibadeti oponaajui Allahovog istog
(Adem), a bacajui kamenje i proklinjui tri mala stupa koji predstavljaju
mjesta pojave zakletog neprijatelja,
materijalizam djela i ina osjeaja koji
ga prati daruje svu snagu i izdrljivost
stvarnosti. Nadnaravni agensi hodoaa paljivo su i ravnomjerno rasporeeni. Meleki koji vraaju kamenie
sa Mine na Muzdelifu, nebeski skup
ija krila uzrokuju podizanje i lepranje ka'abenskog prekrivaa, te tajanstvena popuna manjkavosti tokom
govora na Arefatu - sve spada u kategoriju duhovnih stvorenja koja se,
nevidljiva, kreu Zemljom, poetski ali
nikako u suprotnosti sa vjerskim uvjerenjima bilo koje religije na zemlji.

BEHAR120

103

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Mekancima se, istina, moe prigovoriti njihovo otvoreno tovanje nekih

drugih boanstava i to u vrijeme i na
mjestima koja su po svemu najsvetija
i najpotovanija, ali to na hodoasnike
ne ostavlja drugi dojam osim jednako
otvorenog gaenja i neskrivenog prijekora. Ovdje, meutim, ne vidimo nikakve glupave prevare i obmane u
vidu nebeskih vatri izazvanih fosfornim ibicama, niti se dvije suparnike
crkve na smrt bore zubima i noktima,
potrebujui savremeniko posredovanje nevjernika radi uspostave i ouvanja reda. Ovdje ne vidimo uglaene
postarije dame koje zure kroz i preko
svojih naoara, niti bilo ta od onoga
to savremena Crkva podrazumijeva,
ni potporu iscrpljenoj prirodi sakrivenim sendviem, niti nosanje psia sa
pelenama koji su, preesto, preglasni i
ni po koju cijenu nee uutjeti, niti
guranje i jurcanje da bi se ula teatralna muzika, bez obzira na stariju
damu koja je, u ovakvim prilikama
uvijek ima makar jedna takva, oborena na tlo i izgaena nogama nesmotrene rulje. Ako su, a esto jesu, stanovnici Mekke izloeni izrugivanjima
divljih Takrurija, oni to ine javno i
besramno. Konano, u Mekki nema
niega teatralnog, niega to ukazuje
na bilo kakvu reiju, sve je jednostavno i upeatljivo, um i duu ispunjava
Teinom strahopotovanja pretekim za podnijeti,
koje tei, hou da vjerujem, golemom dobru.
to se tie vjerovanja Mekanaca,
ali i svih muslimana da su Ka'abu
izgradili Ibrahim i njegov sin, moe se
primijetiti da izvjetaj o postanju
Velikog patrijarha uenim ljudima
ukazuje na mogunost postojanja dva
Abrahama, jednog koji je sin Teraha i
drugog koji je sin Azera (vatre), Prometeja koji je uveo civilizaciju i znanje
u Arabiju i to iz Harrana, svetog sredita sabejskog uenja.61 Muslimanski
61

historiari slau se u pogledu Ibrahimove prolosti, a Eusebius ovoga patrijarha zove sinom Atharovim, po imenu
njegovoga oca. Da li su Isma'il ili njegov otac ikada posjetili Mekku da bi
izgradili Ka'abu je, po mome skromnom miljenju, otvoreno pitanje. Jevrejski spisi nas obavjetavaju samo toliko da je patrijarh boravio u Beershebai i Geraru, na jugozapadu Palestine,
bez bilo kakvih spomena godinjih
izleta u Sveti grad, kako mu to pritvruju muslimani. Istovremeno arapska
predaja jasno i neprestalno govori o
ovoj temi, te openito izostavlja udesne i nadnaravne dodatke koji bacaju sjenu sumnje na um filozofa.
Stepen rizika na koji svaki stranac
mora raunati tokom hodoaa jo
uvijek je znakovit. Ueni orijentalist i
znalac, u djelu objavljenom prije nekoliko godina, saopava svoju namjeru
da Mekku posjeti bez krinke. Bio je
uvjeren da turski upravitelj sada nee
predstavljati smetnju za putnika
Europljanina. Ovom bih prijatelju
savjetovao da se nipoto ne uputa u
ovakvu pustolovinu. Istina je da Fran-

Legenda da je Ibrahim bio sin vatre mogue ishodi iz imena njegovoga rodnog mjesta Ura Kaldejskog. Ovaj Ur (odakle latinsko
uro) na perzijskom je Hir, na arapskom Irr ili Arr, ime se pojanjava porijeklo Orotalta. Ova rije, koja se esto izgovara kao Ourotalt,
Orotalt i Orotal, je ustvari Urrat-ilat ili ensko boanstvo vatre,
vjerovatno Sunce koje je za Semite enskog roda. Forbiggen pojam

104

BEHAR120

ke vie ne vrijeaju im krene prema

Mekanskoj kapiji grada Dedde kao u
vrijeme kapetana Heada, te da je
naim vicekonzulima i putnicima (putopiscima) doputeno, pod uvjetom da
njihov pogled ne oneisti Svetilite,
posjetiti Taif i podruja istono od
Svetog grada. Isto tako istina je da se
ni paa ni erif nee usuditi provesti,
osobito u sluaju Engleza, stari zakon
po kojemu se tri puta nudi obrezivanje
ili smrt. Ali, prvi beduin kojemu
pogled padne na franaki eir nee se
smatrati mukarcem ako ne prometne
metak kroz eirdijinu glavu. Tokom
sezone hodoaa lahko se sakriti u
ogromnoj i raznolikoj masi koja posjeuje Mekku zahtijevajui od putopisca
samo da ponese obrok kraj saputnika
koji mirie na znoj. Ali, teko nesretniku kojemu se dogodi da bude razotkriven u javnosti i prepoznat kao
nevjernik ukoliko nije u prilici da se
stavi u najmanjem pod zatitu
vlade.62 Usred mase vjernika, hodoasnika, iji je fanatizam u tim trenucima na najvioj zamislivoj razini i stepenu, otkrivanje bi mu, bez ikakve

prevodi kao Sonnen-gott, grijeei u rodu, to potonji suglasnik

potvruje. Nije li stoga mogue da su Feniani osigurali pojam Irr,
koji jo uvijek postoji u nazivima Erin i ? kao to su svijetu podarili nazive za Britaniju, Brettainke, Barrat et Tanuki, zemlju kalaja. Radije u povjerovati da je Eeran zemlja vatre, nego prihvatiti izvedenicu iz pojma Eer (uho).

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

sumnje, osiguralo urno preseljenje

na Bolji svijet. Oni koji, pak, opasnost
smatraju osnovnim zainom zadovoljstva, neka posjete Mekku kako su
namjerili, ali, ako pitate da li e ishod
opravdati uloeni rizik, odgovorio bih
da nee. A vicekonzul u Deddi svoj
posao i dunost obavit e jedino ako
strogo zabrani svim Europljanima da
Mekku posjete bez krinke, do dana
kada takvi poduhvati nee podrazumijevati ozbiljnu mogunost nesretnog sluaja; jedan sluaj nee utjecati na na ugled toliko koliko nemogunost valjanog i pravovremenog odgovora.
Dana 14. zu'l-hidde krenuli smo
obaviti i umru ili malo hodoae.
62

63

64

Nakon uzimanja abdesta i ponovnog

stupanja u stanje ihrama, te zaogrtanja odgovarajuom odjeom uz uobiajeni obred, poao sam u drutvu mladog Muhammeda i njegovog brata
Abdullaha. Uzjahujui magarce koji
su po brzini i veliini ponajvie nalikovali na mule, odjahali smo prema Haremu i tamo obavili to je trebalo obaviti. Ponovo smo uzjahali i kroz
Babu's-Safa krenuli prema nenaseljenom podruju sjeveroistono od grada.
Put je bio prepun hodoasnika, pjeaka i jahaa, a njihovo glasno Lebbejk
razlikovalo je one koji su obavljali
umru od onih koji su imali nekog drugog posla u taboritu damaanskog
karavana. Na oko pola milje od grada

Najbolje bi bilo, ako je mogue, pobjei u kuu. Vlasnik bi u tom

sluaju, zbog svoga vlastitog interesa i asti, bio prinuen braniti
stranca dok ne doe pomo.
Ovo je, dakako, narodna verzija prie, koja se u nekim pojedinostima razlikuje od knjikih verzija. Drugi tvrde da je na tom mjestu, nekada davno, stajala kua jo jednog zloglasnog neprijatelja, Ebu Dehla, neki, opet, pretpostavljaju da je na tom mjestu
tiranski upravitelj Mekke vrio masovna pogubljenja neposlunog stanovnitva. Prve dvije predaje su, ipak, omiljene, kako
prostom stanovnitvu Mekke tako i hodoasnicima, koji su voljeli
odreene toponime povezivati sa epizodama iz svoje svete historije. itamo da su ak i u 12. stoljeu hodoasnici obiavali bacati
kamenje na dvije hrpe kamenja koje su prekrivale zemne ostatke
Ebu Leheba i njegove ene.
Neki vjerodostojni autori usporedili su ove gomile kamenja sa
ravnom dolinom Mine, predstavljajui ih malim udima. Prema
njihovim tvrdnjama, hrpe postepeno rastu, kao to moemo i
pretpostaviti, jer se svake godine milioni malih kamenia bace

65

proli smo pored goleme hrpe kamenja koja nam je ostala s lijeve strane,
gdje su se moji saputnici zaustavili i
poeli proklinjati i psovati; naime,
objasnili su mi kasnije, prema predaji, na ovom sumornom mjestu je Ebu
Leheb postavio zasjedu Poslaniku.
Ovaj Poslanikov zli amida na tom
mjestu je postavio svoga roba zapovijedivi mu da u oblinju jamu naglavake baci prvu osobu koja mu se priblii, a potom ubijedio svoga bratia
da nou proe kraj ovog mjesta.
Nakon izvjesnog vremena, nestrpljivo
oekujui vijest da je posao obavljen,
Ebu Leheb se neoprezno privukao
blizu, te osobno postao rtvom postavljene klopke;63 odatle, vjerovatno, u
islamu popularna izreka: Ko god
kopa jamu za svoga brata, sam e u
nju upasti. Dodali smo i svoju koliinu kamenja,64 te nastavljajui dalje,
vidjesmo kako put prema Deddi
obmotava dolinu poput bijele trake.
Sa obje strane puta pred nama stajali
su nizovi kahvana, pred kojima su
enskasti djeaci-plesai zabavljali
Sirijce. Mali, u bijelo okreeni bungalov, palata emira hadda stajala je s
lijeve strane puta, a oko njega, svud
naokolo bili su podignuti atori prepuni njegovih hodoasnika. Nakon
otprilike tri milje lagahnog galopa od
grada stigosmo do Alemejna ili dva
stupa koji omeuju Svetilite. Nedaleko iza njih bilo je podignuto malo
naselje zvano Umra.65 Tu smo sjahali,
posjedali na ilime izvan jedne kahvane rijeeni uivati u mjeseinom oba-

na ejtane. Obiaj kamenovanja, utemeljen na mrnji, drevna je

praksa, jo uvijek uobiajena na Istoku. Ipak, u nekim dijelovima
Arabije kamenii se na mezare bacaju u znak potovanja, a u
zemlji plemena Somali mjesta za koja se vjeruje da su mjesto
poivanja svetih ljudi predmetom su istovjetnog sumnjivog znaka
potovanja.
U knjigama se zove el-Tanim, podareno obilje; itatelj ga ne bi
smio zamijeniti sa istoimenim podrujem u pokrajini Khaulan
(Niebuhr ita i pie Thumna, Thomna ili Tamna, prijestolnica
Kabanita). Drugi autori el-Tanim nazivaju mjesto na kojem je,
pretpostavlja se, ukopan Ebu Leheb. U blizini Mekke postoje dva
mjesta pod imenom Umra. Kebir ili veliki je, rekli su mi, u Vadi
Fatimeh, a Poslanik je zapovijedio svojoj suprugi Aii i njenoj sestri
da obred ponu sa ovog mjesta. Sada se posjeuje kao mjesto za izlete, a tu dolaze i oni koji ele posjetiti mezar Mejmune, jedne od
Poslanikovih supruga. Savremeni hodoasnici malo hodoae
uvijek poinju, koliko je meni poznato, na mjestu zvanom Umrah
Seghir, maloj umri, koja je na oko pola puta blie gradu.

BEHAR120

105

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

sjanoj noi i jednom sahatku kejfa na

slatkom zraku otvorene pustinje.
Uto se pojavi vlasnik kahvane te,
nakon to mu platismo, donese nam
vodu za abdest. Nakon to uzesmo
abdest, uosmo u glavnu zgradu,
nepretencioznu graevinu, loe osvijetljenu, prostrtu neistim ilimima,
punu hodoasnika i opasno zaguljivu. Tu smo klanjali jaciju-namaz, a
potom dva rekata povodom ihrama
neki ovdje oblae ihrame nakon ega
podijelismo nagrade uvarima i milodare okupljenim prosjacima. Tu mi je
Abdullah saopio svrhu i namjeru
svoga prijateljstva, melanholini
ovjek me uvjeravao da je iz simpatija
i prijateljstva prema meni kao vekil
(zamjenik) obavio zamjensko veliko
hodoae za moje roditelje, te da iz
istih razloga namjerava obaviti i malo.
Uzalud sam ga uvjeravao da su oni
bili prilino strogi i kruti u izvravanju svojih vjerskih obaveza i prakticiranju vjere. On nije prihvatao odbijanje, te ja shvatih da je pod simpatijama prema meni podrazumijevao
simpatije prema mojim dolarima.
Na koncu se sloismo, ustvari, dopustih mu da obavi malo hodoae za
Jusufa ibn Ahmeda i Fatimu bint
Junuz, moje roditelje. Istoga trena
Abdullah, s licem prema Ka'abi, smrtno ozbiljno podiui ruke, izgovori:
Zavjetujem ovaj umranski ihram u
ime Jusufa, sina Ahmedovog, i Fatime, kerke Junuzove, pa neka bude
njihovo i primljeno od njih! Bismillah!
Allahu Ekber!
Ponovo smo uzjahali i odmah potom odgalopirali prema Mekki uzvikujui: Lebbejk! i zaustavljajui se na
svakih pola milje da ispuimo po lulu i
popijemo kahvu. im smo uli u grad,
uputili smo se prema Haremu, u koji
uosmo kroz kapiju Safa, te obavismo
umranski tavaf. Kako nam je trebalo
malo odmora, izaosmo iz Harema, te
ponovo uzjahujui okrenusmo se

66

67

prema Safi, koja se nalazi na oko 100

jardi jugoistono od Damije. Safa je
okruena malom i loom graevinom
sa tri poluokrugla luka i patuljastim
stepenicama koje su vodile prema
uskoj ulici. Bez sjahivanja povedosmo
svoje magarce jo uvijek smo se
mogli izgovarati mojim povrijeenim
stopalom okolo, s lijevim ramenom
isturenim naprijed, to u masi nije
nimalo lahak zadatak, te uzaludno
pokuavajui vidjeti Ka'abu kroz
Babu's-Safa, uinismo nijjet ili namjeru obavljanja saja. Nakon tehlila, tekbira i telbije podigosmo ruke kao da
inimo dovu, te ponovismo dvaput:
Nema boanstva osim Allaha, Jednoga, Koji nema druga; Njegova je vlast,
Njemu pripada sva hvala; On daje
ivot i smrt, On je ivi Koji ne umire; u
Njegovoj je Ruci dobro i On je nada
svim stvarima Moan. Potom, dok su
mazgovodci vodili nae ivotinje, jedan
snaan momak je iao pred nama
nosei svjetiljku i tap kojim je na pristojnoj udaljenosti drao beduine,
kamilare i jahae magaraca; uspesmo
se na Safu, te lagahnim hodom krenusmo niz ulicu Massa prema Mervi.66
Dok smo silazili, naglas smo uili:
O Allahu, uini da se ponaam u skladu sa sunnetom Tvoga Poslanika i da
umrem u njegovoj vjeri i zatiti me od
grijeha i pogreaka Tvojom milou, O
Najmilostiviji Milosnie! Doavi do
mjesta Batnu'l-Vadi, Pupka doline,
ali, i Pupka ovoga svijeta, mjesta
koje sada oznaavaju Milejnu'l-Akhzarejn, Dva zelena stupa,67 jedan
postavljen na istonom kraju Harema,
a drugi u kui na desnoj strani, potjerali smo nae ivotinje u puni trk. Tu
smo uili: O Gospodaru, oprosti i smiluj se i prei preko onoga to samo Ti
zna, jer Ti si Najbogatiji i Najdareljiviji! Spasi nas od dehennemske vatre
i omogui nam da sigurno uemo u
dennet! O Gospodaru, daj nam sreu i
napredak na ovom i sreu na buduem

Safa znai velika, tvrda stijena, a Merva, tvrdi, bijeli kremen,

pun vatre.
U prolim vremenima bujice poslije kia znale su pomesti ovo
mjesto. Korito fiumare sada je gotovo neprepoznatljivo, a stupovi
slue kao orijentiri. Galland primijeuje da su stupovi postavljeni

106

BEHAR120

68

svijetu i sauvaj nas od vatrene muke!

Na kraju ove dove ve smo prolazili
Batn ili nie tlo, iji je kraj oznaen
sa druga dva stupa. Ponovo smo se
poeli uspinjati, ponavljajui, Safa i
Merva su Allahova asna mjesta, zato
onaj koji Kabu hodoasti ili umru
obavi ne ini nikakav prestup ako
krene oko njih. A onaj koji drage volje
uini kakvo dobro djelo, pa Allah je
doista blagodaran i sve zna! (Kur'an,
sura 2). Na koncu stigosmo na Mervu,
malo uzvienje poput Safe na niem
obronku Ebu Kubejsa. Skupina kua u
obliku antikog amfiteatra ponad nje
(Merve), a sa Masa'ae ili ulice ispod,
kratko stepenite vodilo je do platforme, sa tri strane okruene visokim
zidom bez lukova. Ulica, posmatrana
odozgo, imala je zakrivljenost luka
dugakog izmeu osam i 900 stopa, sa
visokim kuama sa obje strane, a iz
nje su se na obje strane granale brojne
uliice. U podnoju platforme isturili
smo desno rame naprijed, kao da se
okreemo Ka'abi, te podiui ruke do
uiju tri puta izgovorili: Allahu Ekber!
Time je okonan prvi prolaz, kojih u
obredu koji se naziva saj ukupno ima
sedam.68
Na saj zavrili smo na brdu Merva. Tu sjahasmo i posjedasmo pred
jednu brijanicu, s desne strane ulice.
Dok nam je brija obraivao glave,
natjerao nas je da neprestalno ponavljamo: O Allahu, koje su kovrde u
Tvojoj Ruci, pa podari mi za svaku
dlaku svjetlo na Danu proivljenja, o
Najmilostiviji Milosnie! Ovo i plaanje za to predstavlja etvrti dio umre
ili malog hodoaa. Prebacujui skute
odjee preko glava, time pokazujui da
je nae stanje ihrama prolo i da je vrijeme da ga zamijenimo svakodnevnijim stanje i odjeom, ihlalom, otkasali
smo u Harem, klanjali dva rekata
dobrovoljnog namaza i potom se vratili kui, nemalo umorni.

na mjestu koje je otprilike u visini Havinih koljena, kada je,

nakon 300 godina razdvojenosti, ponovo srela Adema.
Obred tranja izmeu Safe i Merve predstavlja oponaanje Hadere koja u oaju trai vodu za svoga sina. Hodoasnici ovaj obred
obino obavljaju istoga jutra kada zijarete i Ka'abu.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Poglavlje XXXIII

Mjesta pobone posjete

(zijareta) u Mekki
Putnik i nema ba puno toga za uiniti u Svetom gradu. Osim Debelu'nNura i Debelu's-Saura,69 sva mjesta
pobonih posjeta nalaze se ili u samom
gradu ili u njegovoj blioj okolini. Vrijedi popeti se na Ebu Kubejs, ne toliko
radi razgledanja Mekanu'l-Hadera i
ekku'l-Kemera,70 koliko radi izvanredne ptiije perspektive na Harem i njegovu neposrednu okolinu.71
Mladi Muhammed namjeravao se,
nakon povratka kui, posvetiti trgovini,
te ga je ak i eik Nur vidio kako sjedi
u malom duanu i prodaje sitnice i zanimljivosti. Uz moj pristanak ja sam
predat na zaduenje Abdullahu, njegovom bratu. Izjutra 15. zu'l-hidde (19.
septembra) on je iznajmio dva magarca
i poveo me u u posjetu svetim mjestima.
Uzjahavi nae ivotinje, krenuli
smo ranije opisanim putem prema
Dennetu'l-Me'ali, mekanskom svetom mezarju. Grubi zid, sa malom
kapijom, okruuje zakrpu besplodne i
kao oprljene zemlje, u podnoju lanca
brda koja okruuju zapadno predgrae, a ispod Akabe, prolaza kroz koji je
Halid ibn Velid, slijedei Poslanik,a
pobjedonosno uao u Mekku.72 Unutar zida nalazi se nekoliko malih, u
bijelo okreenih turbeta (kupola): sva
su skoranjeg datuma, jer ovdje, kao i
na mezarju Bekija, vehabije u punini
svojih kapaciteta prakticiraju svoje
69

70

71

72

ruilake sklonosti. Na ostatku zemljita nalazi se nekolicina malih ograda koje pripadaju nekim kuama, a
ruevine skromnijih mezara lee u
neredu, dok nekoliko suhih aloja izbija izmeu cigala i kamenja.73
Ovo mezarje je uveno u lokalnoj
historiji: ovdje je tijelo Abdullaha ibn
Zubejra izloeno po zapovijesti Haddada ibn Jusufa, a broj svetih
ljudi ovdje ukopanih toliki je da su ak
i u 12. stoljeu mnogi od njih ve bili
zaboravljeni. Graani Mekke ga posjeuju petkom, a ene etvrtkom, kako
bi se izbjeglo susretanje spolova, to se
na Istoku protivi javnoj pristojnosti.
Ovdje neu pojedinano navoditi obred posjete mezarju Me'ala, kao ni dove, namaze i ostale stvari, budui da
su identini onima koje smo obavili na
mezarju Bekija.
Nakon dugake dove izgovorene
stojei na kapiji, uli smo i proetali
po mezarju. S lijeve strane od puta
stoji ograeni prostor, koji, tvrdi
Abdullah, pripada njegovoj porodici.
Vrata i kamene ploe, budui da predstavljaju vrijednost za siromane,
uklonjeni su, a mezari njegovih predaka ini se da su pretrpjeli napad akala. Uzdahnuo je, prouio Fatihu sa suzama u oima i pourio me da se udaljimo sa ovog mjesta.
Prvo turbe koje smo posjetili prekrivalo je mezar Abdu'r-Rahmana, Ebu
Bekrovog sina, jednog od uglednika
islama kojega jednako potuju i sunnije i ije. Mezar je jednostavan i prekriven uobiajenom tkaninom. Nakon obreda na ovom mezaru, te podjele neko-

Debelu'n-Nur ili Hira spomenuti su ranije. Debel Saur uzdie

se nekoliko milja junije od Mekke i u njemu se nalazi uvena
peina u kojoj su Poslanik i Ebu Bekr pronali utoite tokom
hidre.
Predaju o ovim mjestima prenose svi historiari. Prvo je prebivalite Crnog kamena tokom Potopa; potonje, cijepanje mjeseca, je
mjesto na kojem je Poslanik stajao kada je, da bi preobratio idolopoklonike Kurejija, uinio da jedna polovina mjeseca izie
iznad Ebu Kubejsa, a druga iznad Debel Kejka'ana.
Sezona hodoaa, strogo govorei, ove godine zavravala se 17.
septembra (13. zu'l-hidde), kada poinje pokret putnika prema
Deddi. Oni koji namjeravaju posjetiti Medinu krenut e tri sedmice kasnije, a brojni koji imaju vremena ostat e da saekaju
mjesec muharrem (novu godinu) u Mekki.
Ovo je lokalna predaja, ne slae se sa autentinom historijom.
Muir (Life of Mahomet) podsjea da su Halid i njegovi beduini
napali graane Mekke prije nego je Poslanik otiao. Nakon napa-

73

74

liko pijastera uvarima i prosjacima,

preli smo preko glavnog puta i nali se
pred vratima turbeta u kojemu se nalazi mezar asne Hatide, Poslanikove
prve i najdrae supruge. Mezar je prekriven zelenom tkaninom, a zidovi male graevine ukraeni su primjercima
iznimno dekorativnih ispisa vjerske i
nadahnute poezije. Malo iza pokazali
su nam jo jedno turbe, u kojemu se
nalazi mezar asne Amine, Poslanikove majke.74 Burckhardt biljei nezamislivo lo tretman ovog mjesta od strane
fanatinih vehabija: sada je ponovo
sagraeno u tedljivom stilu koji karakterizora arhitekturu Hidaza. Brbljiva starija ena izila je pred vrata i pozvala nas unutra, te je nadgledala nae
ponaanje, a na kraju mi je lice poprskala ruinom vodom. Kada sam joj
zatraio iste i hladne vode, ona mi je
dodala metalni tanjir, koji se osjetio po
mastiki, nalaui mi da pijem sjedei.
Ovaj mezar vlasnitvo je jedne ene,
koja ga posjeuje svake veeri, prima
darove od vjernika, klanja, mete pod te
brie prainu sa stvari u unutranjosti.
Ostavili smo pet pijastera ovoj vrijednoj slukinji, a zvaninog uvara
nagradismo cijelim ilingom. Zahvalila
nam se dajui znak prosjacima da je
bogati hodoasnik doao na Me'alu i
oni me doslovno izvukoe iz turbeta.
Naputajui Dennetu'l-Ma'alu
krenusmo prema gradu i zaustavismo se lijevo od puta, kraj rune graevine zvane Mesdudu'l-Dinn.
Ovdje je objavljena 72. sura Kur'ana,
nazvana po tajanstvenim vatrenim
biima koja su se pokorila Poslaniku.

da moda se pokorio svome voi.

Aloja ovdje, kao i u Egiptu, se vjea, poput suhog krokodila, na
kue kao hamajlija protiv zlih duhova. Burckhardt tvrdi da je
jedan od razloga i injenica da se sadila na mezarjima, da njeno
ime Sablja oznaava strpljivost sa kojom vjernik iekuje Posljednji dan. Aloe tako objeena (ponad vrata), bez zemlje i vode, poivjet e nekoliko godina, ak e cvjetati, stoga je zovu Saber, u znaenju strpljivost. U Indiji vjea se radi spreavanja komaraca da
uu u prostoriju. Slina vjerovanja postoje i u Africi; Gallasi, do
danas, sade aloju na mezarima i pretpostavljaju da kada biljka
iznikne, da je preminuli primljen u Bae. Ideje raaju rijei, ali
rijetko, osim meu majstorima rime, rijei poraaju ideje: na
arapskom sibr, kao i sabr, ime je za aloju.
Burckhardt spominje mezar Amine, Poslanikove majke na mezarju Me'ala u Mekki; svi se vodii slau u vezi sa ovom lokacijom.
Ipak, historiari ovaj mezar smjetaju u Abvu, gdje je i preselila
nakon to je posjetila Medinu predstavljajui svoga sina roacima.

BEHAR120

107

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Sputajui se niz stepenice, jer je i ova

damija, kao i veina starih graevina
u Mekki, znakovito ispod sadanje
razine tla, uosmo u malu prostoriju u
kojoj je stajala posuda vode za pie i
sve to je potrebno za uzimanje abdesta. U njoj se nalazi i Mauzu'l-Hatt,
mjesto pisanja na kojem je Poslanik
napisao pismo Ebu Mas'udu nakon
to su mu dinni odali poast. Drugo i
unutarnje kameno stepenite vodilo je
u jo jednu malu prostoriju, u kojoj je
Poslanik klanjao i primao meleka
Debraila. Klanjali smo dva rekata
namaza, to nas je zadihalo kao da
smo trali miljama, ostavih nekoliko
pijastera i izaosmo iz graevine na
ope olakanje.
S malo potekoa tjerali smo nae
magarce pretrpanim ulicu zvanu Zukaku'l-Hader. Uto stigosmo pred Bejtu'n-Nebij, Poslanikovu staru kuu u
kojoj je ivio sa svojom suprugom Hatidom. Ovdje, kae Burckhardt, je asna Fatima ugledala svjetlo ovog svijeta,75 a ovdje su, prema Ibn Dubejru,
roeni i Hasan i Husejn. Sjahali smo,
sili niz malo vie stepenika i nali se u
prostranoj prostoriji, sa lukovima, boljeg izgleda nego veina svetih graevina u Mekki. U sredini prostorije, zatien ogradom, bio je zatvoren prostor
ukraen tamnozelenom tkaninom sa
pozlatom, u obliku atora. Mrzovoljni
vratar titio je zatvorena vrata, koja su
neki ugledni ljudi uzalud pokuavali
otvoriti lijepim rijeima, ali je Abdullahov apat rijeio sve probleme. Rekli su
mi da legnem na stomak, te da poljubim Crni kamen, za koji kau da je do75

76

77

nja polovina runog mlina asne Fatime, privrena na postolje od istog

materijala. Potom se izmakosmo u
ugao, gdje klanjasmo dva rekata
namaza na mjestu na kojem je Poslanik klanjao sunnete i nafile ili dobrovoljne namaze.
Ponovo uzjahasmo i lijenim korakom krenusmo kui, te usput proosmo kroz glavnu pijacu robova. To je,
ustvari, velika ulica natkrivena rogozinom, puna kahvana. Roba je sjedila u
redovima, naporedo sa zidovima. Najljepe djevojke sjedile su na najviim
klupama, ispod njih su bile one malo
manje lijepe, a na najniim djeaci. Sve
su bile odjevene u muslin, ruiast i
drugih veselih boja, sa providnim velovima na licima i preko glava. Da li zbog
utjecaja te neoekivane raskoi ili zbog
reakcije na okonanje njihovog uasavajueg morskog i kopnenog putovanja,
inile su se nevjerovatno sretnim, glasno su se smijale, razgovarale nepoznatim jezicima, zadirkivale kupce, ak i
tokom delikatne operacije kupovine.
Bile su tu neke lijepe Galla djevojke,
potom Abesinijke, te Afrikanci gotovo
svih rasa, od poluarapskih Somalijaca
da Sawahilija. Najvia cijena koju sam
uo bila je 60 funti. Upravo ovdje u
meni je sazrela ideja da, ako me srea
poslui, zadam posljednji udarac trgovini koja nagriza ivotno tkivo industrije istone Afrike. Pomisao je bila
ugodna, skromni hadija, posmatrajui prozor sa svoga magarca, mogao bi
postati sredstvo potpunog dokidanja
ove uasne trgovine.76 ta bi se samo
dogodilo tom hodoasniku da je svjeti-

Burckhardt ga naziva Maulid Sittna Fatimah, ali ime Kubbetu'l

Vahj, kako ga nazivaju moji prethodnici, sinonimizira se sa imenom el-Mukhtebe, mjesto skrivanja, gdje su se Poslanik i njegovi sljedbenici okupljali u tekim vremenima.
Oko godinu dana nakon pisanja gorespomenutog, izdat je ferman
sa Porte kojim se zabranjuje promet i trgovina iz srednje Afrike.
Do tada smo tolerirali ropstvo u oblasti Crvenog mora, jer su
Turci odatle crpili opskrbu, sada smo lieni opravdanja. Jedan
parobrod unitio bi trgovinu, a ukoliko odgodimo neophodne
mjere, narod Engleske, koji je uloio milione za ouvanje Zapadnoafrikog korpusa, smatrat e nas krivim za nemar. Napomena
iz drugog izdanja: Trgovina robovima je, od pisanja ovih napomena, prekinuta viom silom. Arapi Hidaza su svoje protivljenje
mjerama izrazili odricanjem poslunosti Porti, ali su uskoro prinueni na poslunost.
Princu je erifat prvi ponudio Muhammed 'Ali iz Egipta, godine
(A.D.) 1827., kada je Jahja, nakon to je svoga bratia ubo noem

108

BEHAR120

na na pijaci robova mogla dokuiti njegove misli namjere?

Prolazei kroz veliki bazar, zvani
Suku'l-Lejl, vidio sam palatu Muhammeda ibn Auna, nekadanjeg mekanskog princa. Djelovala je pomalo sirovo velianstveno, na to su zasigurno
utjecali ogromni balkoni razbacani na
sve strane pred otvorima u visokim
zidinama, ukrasi od cigle te nizovi
raznobojnog kamena. Vlasnik je uivao nevjerovatnu popularnost meu
beduinima, a graani su ga se bojali
zbog njegovog okrutnog izgleda,
neustraivosti i podlosti. Opisuju ga
kao vir bonus, bene strangulando peritus, ali gospodin Cole, koji ga je osobno poznavao, podario ga je dareljivim karakterom, slobodoumnou i
slobodoljubivou, time zamjenjujui
njegov zloglasni fanatizam. ini se da
na umu imao izvjestan oblik drave
koja e imati jednog vladara. Njegove
palate u Mekki i Deddi, sada pretvorene u vakalu, jedine su graevine u
zemlji koje se mogu smatrati prinevskim. Trenutno, on je dravni zatoenik u Istanbulu, a beduini uzaludno
mole za njegovo oslobaanje i povratak.77
Ostala mjesta posjete (zijareta) u
Mekki u najkraem su sljedea:
1. Nataku'n-Nebij, mali oratorij u
Zukaku'l-Hader, koji je ime dobio u
sljedeim okolnostima. Kada je Poslanik pokucao na vrata Ebu Bekrovog
duana, kamen mu je rekao da
domain nije kui. Prekrasni mineral
je crvenkastocrne boje, veliine jedne
stope i uzidan u zid malo povie ovje-

u Ka'abi, pobjegao beduinima Benu Harba. Podrao ga je Ahmedpaa iz Mekke sa velikom vojskom, ali nakon bitke kod Tarabaha,
u kojoj je Ibrahim-paa od strane beduina Muhammeda ibn Auna
optuen da se ponaa kao Silla, kao asni zatoenik poslan je u
Kairo. Ponovo se vratio u Mekku, gdje je pohlepa i gramzivost njegovog najstarijeg sina Abdullaha, koji je pljakao hodoasnike,
uzrokovala novu nesreu. Godine 1851., kada je Abdu'l-Muttalib
imenovan erifom, pai je zapovijeeno da Bin Auna uzapti i poalje u Istanbul. Muhammedova dva sina bila su Deddi, gdje su
pozvani da pogledaju ratne brodove i tu su uhapeni. Nakon toga
se otac predao; iako je, kau, bljeskanje beduinske sablje tokom
njegovog ukrcavanja na brod razveselilo Turke da su dan uljepali dravnitvom. Divlji narodi Hidaza jo uvijek pjevaju pjesme
pohvaljenice ovom erifu. Napomena iz drugog izdanja: Poetkom
1856., kada je erif Abdu'l-Muttalib bio uklonjen, Muhammed ibn
Aun bio je poslat u Istanbul da smiri pobunu koju je izazvao novi
zakon o robovima u Hidazu. Nije mu trebalo puno vremena.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

kove visine. Za brigu o njemu zadueni su uvari, a ulica je, oekivano, prostrta prosjakim mahramama.
2. Mevludu'n-Nebijj ili mjesto
Poslanikovog roenja.78 To je malo
turbe u Suku'l-Lejl nedaleko od palate Muhammeda ibn Auna. Nalazi se
ispod trenutne razine ulice, a u sred
tog mjesta razapet je mali ator, skrivajui, kau, rupu u podu u kojoj je
Amina sjedila u vrijeme poroda.
3. U etvrti e'ab-i 'Ali, nedaleko
od Mevludu'n-Nebij, rodno je mjesto
Imama 'Alija, jo jedan mali oratorij
ispod razine zemlje. Ovdje, kao i na
prethodnom mjestu, mevlud i zvanini
zijaret obavljaju se na godinjicu roenja Boijeg lava.
4. Nedaleko od Hatidine kue i
Nataku'n-Nebij, mjesto je poznato pod
nazivom Mutteka, po kamenu na koji
se Poslanik jednom prilikom umoran
oslonio. Ovo mjesto hodoasnici
mnogo posjeuju. Neki tvrde da, jednom prilikom, kada se otac lai pojavio pred Poslanikom u obliju starca,
te ga iskuao da uini grijeh tvrdei
da je namaz zavren, ovaj kamen,
78

79

otkrivajui prevaru i podvalu, natjerao je ejtana u bijeg.

5. Mevlud-i Hamza, mala graevina kraj stare kapije Bab Umrah,
nedaleko od mezarja ebejki. Ovdje je
bio bazen ili kanal kojim je Ejn Hunejn utjecao u Birkat-i Madid. Mnogi
autoriteti tvrde da Hamza nije roen
na ovom mjestu.79
Prije odlaska iz Mekke na veeru
me pozvao stari 'Ali ibn Jasin, Zemzemi, to je dokaz da su ga zabavljala
pretjerana oekivanja, uzbuen, inilo
se, nagovorima mladog Muhammeda,
iz jednostavnog razloga uzvisivanja
njegovog ugleda. Jednog dana okupili
smo se oko tri sata poslijepodne u njegovoj kui, golemoj graevini u Zukaku'h-Hader. Tu zatekosmo veliki broj
hodoasnika, meu kojima smo bez
problema prepoznali nae saputnike,
svadljivog starog Arnauta i njegovog
bezobraznog roba. 'Ali nas je doekao
na stepenicama i poveo nas u gornju
sobu, gdje smo posjedali na divane, te
se uz kahvu i lule pripremali za veeru.
Potom je polukrug ustao da doeka
evnuha koji je ivio negdje u kui. On je

Dvanaesti rebiu'l-evvel, Poslanikov roendan, ovdje se obiljeava

nepojmljivim proslavama, gozbama, namazima i dovama, te uenjem Kur'ana. Mevludi (maulid, proslave roenja) ne vezuju se
samo za jedan dan u godini.
itatelj treba znati da ja nisam imao priliku vidjeti pet gore
nabrojanih mjesta. Vodii i knjige spominju jo najmanje 12 mjesta pobonog posjeta, od kojih je nekolicina poznata samo po
imenu. 1. el-Mukhtebe, mjesto skrivanja koje smo ve spominjali, za koje se pouzdano ne zna gdje je; 2. Daru'l-Khejzeren, gdje je
Poslanik tajno klanjao do Omerovog prihvatanja islama nakon
ega je izaao u javnost; 3. Melid Omar ili Omerovo rodno mjesto, spominje se u knjigama da su ga hodoasnici posjeivali 14.

bio znaajna osoba budui da se starao

za neke ugledne dame u Kairu i Istanbulu: najvie mjesto i najbolja lula ponueni su mu bez ikakvog oklijevanja i
on ih je jednako zduno prihvatio. Sjeo
je dostojanstveno, odgovarao diplomatski na neka tajanstvena i indiskretna
pitanja o damama i prislanjao svoje
usne na prekrasan primjerak ibuka
od utog ilibara. Prva lekcija poniznosti i skromnosti za mene bila je mjesto
ispod ovog razvijenog, vretenastog,
bezbradog komada neutralnosti, te to
kao takvo primih k srcu.
Veera je posluena na sini, ravnom
bakrenom posluavniku promjera oko
est stopa, prekrasno ukraenom arabeskama i natpisima. Ispod njega bio
je uobiajeni kursi ili postolje, nainjeno od sandalovog drveta u koje su bili
utisnuti komadii sedefa, a na njemu
izvanredno kalajisan i ist servis od
istog materijala kao i sini. Poeli smo
sa razliitim gulaima, sa pinatom, sa
bamijom i gustim gulaima od povra.
Nakon to su ih sklonili, ruke smo
zamoili u birjani, pilav s mesom, obogaen preienim puterom; kimeh,

rebiu'l-evvela svake godine; 4. Ebu Bekrova kua nedaleko od

Nataku'n-Nebij. Pretpostavlja se da je unitena u 12. stoljeu; 5.
Mevlid Da'afer el-Tajjar, nedaleko od mezarja ebejki; 6. elMada'a, poznato i kao Nefu'l-Arz, jer je stvaranje poelo na ovom
mjestu; 7. Daru'l-Hidreh, gdje su Poslanik i Ebu Bekr uzjahali
prilikom hidre; 8. Mesdidu'l-Rejah, gdje je Poslanik postavio
zastavu nakon to se Mekka predala; 9. Mesdidu'-edereh,
mjesto na kojem je Poslanikovom dovom drvo naraslo i osuilo se;
10. Mesdidu'l-De'araneh, gdje je Poslanik obukao ihram; jo
uvijek ga posjeuju Perzijanci; 11. Mesdid Ibrahim ili Ebu
Kubejs; 12. Mesdid Zu Teva.

BEHAR120

109

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

fino sjeckano meso; varak mahi, lie

vinove loze punjeno sjeckanom i zainjenom ovetinom, a potom presavijeno u male trokutie; kebab ili komadi
mesa isjeeni na veliinu zalogaja na
drvenim tapiima, uz salatu od hrskavog krastavca i razliita jela od lubenice isjeene na kockice.
Hljeb je bio tipian istonjaki tanki, pljosnati, ali neuporedivo boljeg
ukusa i kvaliteta od indijskoga apatija. Pili smo vodu zainjenu mastikom.
Nakon to je meso stiglo, kunafah, fini
vermicelli zaslaeni medom i posuti eerom u prahu; nekoliko gulaa od jabuka i dunja; muhallibah, rijetki ele
od rie, brana, mlijeka, korba i malo
mirisa; zajedno sa kockicama rahaha,80 visokocijenjenog u ovim podrujima, jer dolazi iz Istanbula. Potom je na
sto postavljeno voe, posluavnici puni
oienih narova i hurmi najljepeg
ukusa. Veera je zakljuena pilavom od
rie sa puterom, za ije smo lake konzumiranje dobili i izrezbarene drvene
kaike.
Arapi ne vole divnu francusku vjetinu odgaanja veere. Nakon pranja
ruku sjedate, prebacujete vezenu salvetu preko svoga krila i sa Bismillah,
zarad milosti i blagoslova, rukom zahvatate privlano i ukusno jelo, mijenjajui ad libitum, povremeno poliete
svoje prste kao to djeaci ine s lizalom, a potom prijatelju uvaljujete birani zalogaj u usta. Kada se zasitite, ne
sjedite za trepezom zbog svojih prijatelja koji nisu zavrili s jelom, jednostavno kaete: El-Hamd!, odmaknete se
od posude, operete ruke i usta (naime,
brkove i bradu) sapunom, oglasite se
znakom sitosti, u protivnom e vas prisiliti da jedete jo, dohvatite svoju lulu,
srknete kahve i uronite u kejf. U ovim
zemljama nije obiaj sjediti zajedno
nakon veere, veernji namaz skrauje
neugodu trenutka. Prije nego smo
ustali da se oprostimo od 'Alija i Jasi80

Prisnije od Rahatu'l-Hulkum, zadovoljstvo za grlo, ime koje privlai turiste.

Ruina vodica jedan je od najveih kulinarskih grijeha Istoka, a Europljani je ne
mogu odijeliti od ideje losiona. Meutim,
ako elite poastiti gosta, ruina vodica
se konzumira ista, ak i u aju.

110

BEHAR120

na, djeak je utrao u sobu, pokazujui

sve znake djeije uljudnosti koji na
Istoku neodoljivo podsjeaju na traenje poklona. Spustio sam dolar u njegovu ruku, nato on, iskreni mali Mekanac, nije mogao sakriti radost. Rijal!
povikao je; Rijal! Gledaj, deda, dobri
gospodin mi je dao rijal! Oi starog
gospodina zasjajile su se suzama: vidio
je kako je lahko iz moje ruke skliznuo
dolar, nadao se da mi nije posljednji.
Doista si ti dobar mladi! ree, dodajui usrdno: Neka ti Allah ispuni sve
elje. Njeno tapanje po leima dokaza njegovu iskrenu naklonost.
Poslije te veeri nikada vie nisam
vidio starog 'Alija, ali sam mladom
Muhammedu povjerio ono to sam
smatrao dovoljnim za njegove usluge.

Poglavlje XXXIV

Prema Deddi
Ope srljanje u ovosvjetovne tenje
i htijenja oglasilo je kraj sezone hodoaa. Svi posveenici bili su okreeni u
bijelo, knjiga njihovih grijeha ponovo
bila je tabula rasa: meutim, mnogi
nisu gubili vrijeme da se upute dolje
juno i da knjigu ponu pisati ispoetka. Vjeru napose ne bi se smjelo kriviti za bilo kakve nepravilnosti. Isto tako
kalvinisti, nakon nedjeljne molitve, ve
u ponedjeljak grijee s naroitim oduevljenjem, rimokatolici, revnosno
ustro, padaju pod utjecaj uzroka svojih kajanja i ispovijesti, te i muslimani,
koji su svoje due saprali obavljanjem
svetih obreda. No, uistinu, mora se primijetiti da, kao i kod krana, i kod
muslimana postoje brojni znakoviti
izuzeci od ovih krajnjih pravila. Nekolicina mojih prijatelja i poznanika trenutak poetka svoje duhovne i ovosvjetovne obnove oznaavali su trenutkom
prvog vienja Ka'abe.
Nakon to je muslimanska Sveta
nedjelja zavrena, nita me nije zadravalo u Mekki. Iz ranije navedenih
razloga odluio sam vratiti se u Kairo,
odmoriti se tamo neko vrijeme i krenuti ponovo prema unutranjosti, ovaj
put preko Muvejle.

Mekanci su skloni malim poklonima kao kranske asne sestre: Kebira se njeno i srdano oprostila od mene, molei me da budem paljiv prema
njenom djeaku, koji mi se pridruio
na putu do Dedde, i poloila njene
ali snane ruke na mjedeni tuak i
avan, koje je dugo eljno pogledala.
Iznajmivi dvije kamile po cijeni
od 45 pijastera, plativi pola iznosa
unaprijed, moje teke kutije poslao
sam sa eikom, sada hadi Nurom, za
Deddu. Omer-efendija odluio je u
Mekki saekati dok njegov otac krene,
zapovijedajui karavanom jednogrbih
kamila, kojemu bi se i on prikljuio sa
svojim magarcem, i pridruit e mi se
u luci i vratiti u svoj voljeni Kairo.
Dugo smo se opratali sa svim naim
prijateljima, grlei turske hodoasnike i konano uzjahujui magarce, te
smo mladi Muhammed i ja napustili
smo kuu. Abdullah Melanholija slijedio nas je pjeice kroz cijeli grad, a
konano smo se oprostili, iako bez
zagrljaja, u etvrti ebejki.
Izlazei na otvoren prostor, osjetio
sam aoku zadovoljstva, onu vrstu radosti koju samo oslobaanje iz
dugogodinje tamnice moe priskrbiti.
Suneve zrake grijale su me u obnovljenom ivotu i ivosti, pustinjski zrak
mirisao je na najljepi parfem, a prijateljsko lice prirode smijeilo mi se poput starog prijatelja. Razmiljao sam
o sirijskom karavanu, koji je ostajao
desno od naeg puta, bez i truni tuge
koju obino izaziva rastanak.
Nemam namjeru detaljno opisivati put kojim smo proli te noi: stranice Burckhardtovog djela pune su opisa ovog dijela zemlje. Naputajui Mekku, krenuli smo ravno prema jugu od
Vadi Fatimeh, te oko sat putovali
ravnicom okruenom brdima. Potom
smo se stepenitem od neravnog kamena, opasno skliskog i krivudavog,
namijenjenog da olaka silazak jahaim kamilama i tovarnim ivotinjama,
spustili u neku dolinu. Oko ponoi uli
smo u Vadi opasanu brdima, djelimino pokrivenu pijeskom, a djelimino
ljunkom posutom ilovaom, te, konano, pred zoru, ugledasmo priobalnu
ravnicu Dedde.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Nedugo nakon to smo napustili

grad, naoj maloj skupini pridruili su
se i drugi putnici, tako da se predveer naosmo u velikoj grupi, to je bila
neposredna posljedica zapovijesti da
hodoasnici ne smiju samostalno putovati ovom rutom. Kahvana i mjesta
za odmor i osvjeenje ima u izobilju,
zaustavljali smo se svakih pet milja
da osvjeimo i sebe i magarce. Pred
sami mrak klanjali smo blizu turske
straare, gdje mi je jedan od vojnika
ljubazno donio vodu da uzmem
abdest.
Prije noi obratio mi se, na turskom, jednooki ovjek, koji je, svehlog
ela, izbrazdanog brojnim mrtenjima, konine brade, neiste odjee,
jahao magarca jednako svehlog kao i
on sam. Nakon to sam odmahnuo
glavom, progovorio je na perzijskom.
Nakon jo jednog odmahivanja glavom pokuao je na arapskom; ponovo
nije dobio nikakav odgovor. Potom je
promrmljao izvanrednim hindustanijem. Kada mu ni taj jezik nije proao,
pokuavao je na patuu, armenskom,
engleskom, francuskom i italijanskom. Na koncu, vie ni ja nisam
mogao drati usta zatvorenim, bez
obzira na promjene jezika, svaki novi
pokuaj komuniciranja koji je poinjao
pitanjem, Dakle, ko si ti?, postajao je
sve nedvosmisleniji. Uzvratio sam mu
na perzijskom, te saznao da je ovaj
ovjek bio vodi, kurir i sluga turistima koji su posjeivali Istok, te da je
posjetio Englesku, Francusku i Italiju, Kejp (Cape), Indiju, sredinju
Aziju i Kinu. Potom smo malo askali
na engleskom, koji je hadi Akif dobro
govorio, ali rjenikom kurira, a hadi
Abdullah jednako loe, kao da ga
nikada nije uio. Nemalo zaudno bilo
je uti fraze poput Come 'p, Neddy te
Cre nom d'un baudet, gotovo nadomak Isma'ilovog mezara, Poslanikovog rodnog mjesta i najasnijeg svetilita islama.
Oko osam uveer proli smo Alamejn, koji predstavljaju granicu svetilita u ovom pravcu. Nalaze se na oko
devet milja od Mekke, a blizu njih stajala je mala kahvana i mesdid, ire
poznat kao Sebil Agha Almas. Usput,

kako je no odmicala, sreli smo dugaak vez kamila, od kojih su neke nosile nosiljke, druge goleme zaveljaje,
neke bale kahve, ita i trgovake robe.
San je poeo sklapati oi mojih saputnika, a mladi Muhammed ve je visio
sa svoga magarca na najudniji i najsmjeniji mogui nain.
Oko ponoi stigli smo do skupine
kuica, mjesta zvanog Hadde. Ali-beg
tvrdi da se ovo mjesto nalazi na osam
morskih milja od Dedde. Na granici
koja se smatra tanom polovinom
puta do prvog odmorita, hodoasnici
moraju obui odgovarajuu odjeu, a
nevjernici koji putuju prema Taifu
odvode se od mekanskog puta prema
onom koji vodi sjeverno od Arefata.
Naselje je, ustvari, skup kuica i kolibica od tapova i prua, natkrivenih
granama i pocrnjelim i spaljenim palminim liem. Izdrava se snadbijevanjem potnika i hodoasnika kahvom i
vodom. Putnici sa uasom priaju o
vrelini ovog dijela zemlje preko dana.
Ali Bey, koji je ovdje bio dva puta,
poredi ga sa grnarskom pei. Odavde
se teren pomalo naginje prema moru,
brda nestaju, a svaki objekat ukazuje
na odmicanje i udaljavanje od mekanskog platoa. U Hadeu smo sjahali i
zadrali se oko jedan sat. U kahvani
su nam osigurali rogozine, vodene
lule, te druge potrebe. Mi iznijesmo
korpe sa namirnicama, oprotajni dar
ljubazne Kebire, te kada zavrismo
svoju kasnu veeru, legosmo odrijemati.
Nakon to je istekao polusatni
odmor, a magarci osedlani, protresao
sam mladog Muhammeda, podstiui
ga da i on uzjae. Bio je, da se posluimo njegovim izrazom, mrtav od
nespavanja. Jedva da smo putovali
jedan sat, kada se on, dolazei pred jo
jednu malu kahvanu, baci na tlo i jasno
obznani da nije u stanju nastaviti put.
To izazva odreenu zbunjenost i nemir.
Mladac je bio ustri i bezobrazni mali
beduin, po svojim manirima ponajvie
nalik agresivnom republikancu. Nekoliko puta mi se prilino drsko obratio,
zapovijedajui mi da ne ibam njegovu
ivotinju, nego da je tjeram svojim
petama. Svaki put bih prezrivo zane-

mario njegova upozorenja, to ga je

zakratko utialo. Ali sada, mislei da
smo svi u njegovoj moi, zakle se da e
odvesti ivotinje i da e nas prepustiti
na milost i nemilost pljakaima i ubicama. Ali, malo stezanje za dunik i
malo vie prevrtanja po zemlji definitivno promijeni njegove planove. Ugrizao se za ruku, ceptei u nemonom
bijesu i udaljio se, prijetei nam upraviteljem Dedde i narednim jutrom.
Tada se i Egipanin u skupini pridrui
protestu i, uz pomo starog jeziara,
koji na engleskom jeziku ree: By G-!
you must budge, you'll catch it here!, te
ustro i energino ree, Jallah! Ustani
i uzjai, samo nam trati vrijeme,
nee spavati u pustinji! Odgovorih:
O amida, ne pretjeruj! Fuzul (pretjerivanje) na arapskom znai isto kao
kad biste nekom na engleskom rekli da
ne bude bezobrazan, prevrui se s
jedne strane na drugu, poput Enceladesa pretvarajui se da hre, dok je razjareni i postieni Egipanin podsticao
ostale u skupini da nas na bilo koji
nain pokrenu. Problem je rijeio
mladi Muhammed, kojega je ova
rasprava jednako pogaala: Znate li
vi, proaputa groznim glasom i naglaskom, ko je ova osoba? i pokaza na
mene. Zato? Ne, odgovorie ostali.
Pa, ree mladi, prije neki dan Utejba nam je zaprijetio smru u Zaribah
prolazu i ta mislite ta je on uinio?
Wallah! Kako bismo mi to mogli
znati! ree Egipanin, ta je uinio?
Zatraio je da mu se donese njegova
veera! zakljui svoj kratki govor, sporim i sarkastinim naglaavanjem svakog sloga. To je, inilo se, bilo dovoljno.
Ostali uzjahae, a nas dvojicu pustie
da spavamo.
Znam da sam bio malo preopiran
prepriavajui ovaj mali incident, kao
i obino elei pokazati ta malo razmetanja hrabrou moe poluiti u
Arabiji. Isto tako, to je neto to bi
svaki naredni putnik i putopisac ovim
krajevima trebao znati napamet.
Ljudi e uvijek nastojati preplaiti ga
zastraujuim priama, koje su, u najveem broju sluajeva, tek puke izmiljotine utemeljene na kukaviluku.
Razlog Egipaninovog silnog ovjeko-

BEHAR120

111

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

ljublja poivao je na injenici da, ako

bi se jedan lan skupine izgubio ili
nestao, ostali bi se mogli nai u velikoj
nevolji. Ali, ovdje smo, ini mi se, uprkos tvrdnjama naih saputnika da e
nas uznemiravati Turpini i Fra Diavoli, bili sigurni kao u samom srcu
Mekke. Svake noi tokom sezone
hodoaa postrojbe od oko pedesetak
konjanika patrolirale su putem. Mi
smo bili naoruani do zuba, a naa
skupina izgledala je isuvie opasnom
da bi je surovo isprebijala skupina
pjeaka. Nakon to smo odspavali,
ponovo smo uzjahali i umorno krenuli
niz pjeskovitu dolinu, u koji su nai
jadni magarci upadali do koljena. U
zoru smo stigli nae bive saputnike
na njihovom odmoritu, te smo klanjali u turskoj kahvani, dakle jo jednoj maloj kahvani na putu. Tu smo i
razmijenili ono to se popularno zove
zadirkivanje. Dakle, ree Egipanin,
ta ste dobili vaim odmorom? Mi
smo ovdje bili u miru, klanjali smo i
puili do posljednjeg asa! Hajde, idi
i najedi se svoga graha, odgovorismo.
ta jedan egipatski seljak zna o
mukosti! Mrzovoljni momak upotrijebio je svu strast koju je mogao sakupiti u maloj ali govorei mu da poselami upravitelja Dedde , te nazivajui magarce imenom njegovog plemena. On odgovori groznim, nepristojnim, skarednim ruganjem, to opet
izazva jo vee ruganje s druge strane,
te se uskoro kahvana tresla od smijeha, budui da je rijetko imala priliku
ugostiti tako zabavnu gospodu.
Nedugo poto smo napustili tursku kahvanu stigosmo do posljednjih
obronaka visoravni koja su se sputala prema dolini Dedde. Ovaj pogled
ostat e neko vrijeme moje posljednje
vienje zloglasnih brda i pjeanih,
po ivot opasnih divljina; gledao sam
ih neko vrijeme s uivanjem i zadovoljstvom to sam im uspio izmai.
Pred nama se prostirala ravna dolina,
81

obina (i uobiajena) u ovim krajevima, izbijeljena solju i potamnjena

kamenjem i ljunkom, ali i oivljena i
dotjerana dalekim bijelim zidom, iji
je baldahin bio prelijepo plavo more.
Ni drveta, niti zakrpe zelenila, nije
bilo na vidiku. Nita nije privlailo i
ometalo nau panju u potpunosti
posveenu tirkiznom plavetnilu koje
se presijavalo u daljini. Magarii
veselo koraknue, uprkos svome nezamislivom umoru. Uskoro opazismo
obrise grada, minarete, utvrde, uvene i proslavljene po svojim topovima
koji su, 1817. godine, odvratili i odbili
hiljade ratnika Abdullaha ibn Sa'uda,
vehabija,81 te male kupole izvan gradskih zidina.
Sunce je poelo nemilosrdno priti,
te nam nije bilo nimalo ao kada smo
oko osam sati izjutra, nakon to smo
proli kroz masu straara i kahvana,
mezarja i pjeanih dina, tj istoni prilaz i predgrae Dedde, proli kroz
utvrena Babu'l-Mekka. Nakon 11
sati mara odmarali smo gotovo tri,
predivni magarci ispunie izmeu 44 i
46 milja, uglavnom dubokog pijeska,
za jednu no. Kroz gradske kapije prooe gotovo lagahno galopirajui
zamalo kao da su tek napustili
Mekku.
eik Nur je dobio zaduenje da mi
pronae sobe u ogromnoj gomili nefosiliziranog koralja, relativno novijeg
datuma, neko palati Muhammeda
ibn Auna, a potom preobraenoj u
vakalu. Umjesto toga, kao to bi Indijci uinili, on je nainio ciganski tabor
na trgu koji je bio okrenut prema luci.
Nakon to sam se pobrinuo za neophodne popravke, naao sam odgovarajuu sobu. Za manje od sata pometena
je, poprskana vodom, prostrte su rogozine, te je uinjena udobnom onoliko
koliko su to okolnosti doputale. U
Deddi sam se ponovo osjetio kao kod
kue. Sam pogled na more djelovao je
kao oivljavajui tonik. Maharattae

Godine 1817. Abdullah bin Sa'ud napao je Deddu sa 50.000

ljudi, namjeravajui sruiti kafirska djela, naime njene zidine i kule. Napad se opisuje kao najsmjeniji ikada vien. Svi
stanovnici grada stavili su se na raspolaganje garnizonu, ekali su dok su se divljaci sjatili oko grada, uzvikujui Doite i
pogledajte djelo nevjernika, a zatim su ih napraili fitiljaama i

112

BEHAR120

nisu bili u krivu kada su svoje zarobljene Engleze drali dovoljno daleko
da nikada ne mogu vidjeti okean, tvrdei da smo mi amfibijska rasa, kojima je talas dom.
Nakon jednodnevnog odmora u
karavan-saraju kamilar i momak
zaduen za magarce prepirali su se
oko novca, a kako ja nisam imao vie
od posuene kovanice od 10 penija,
bilo je neophodno uputiti se u britanski vicekonzulat po gotovinu koju mi
je doznailo Kraljevsko geografsko
drutvo (Royal Geographical Society).
Uz malo potekoa uspio sam doi do
gospodina Colea, koji mi je, zbog groznice, poruio da nije kui. Njegovom
tumau se moj izgled nije nimalo sviao, ustvari, ope suglasje ukuana
bilo je protiv mene. Nakon nekoliko
uzaludnih i besplodnih poruka, gospodinu Coleu sam poslao pisamce, krabotinu, koji je potom odluio primiti
nametljivog i dosadnog Afganistanca.
Usklik oduevljenja i gostoljubiva
dobrodolica uslijedili su za mojim
predstavljanjem kao asnika indijske
vojske. Meu ostalim stvarima, vicekonzul me obavijestio da je on, razliitim povodima raspravljajui sa turskim zvaninicima o mogunosti da
Englez ikada proe do Mekke, ustvrdio da e neki njegov sunarodnjak uiniti sve u tom smislu, pa ak obaviti i
hodoae u Sveti grad. Njegovi sagovornici su ljubazno i pristojno potvrdili prvi dio, ali i odluno zanijekali drugi dio njegove tvrdnje. Gospodin Cole
je tom prilikom sebi obeao da e se
kad-tad Turcima nasmijati u bradu,
ali nakon moga odlaska pisao mi je da
je tema toliko uozbiljila lica njegovih
sagovornika da se vie nikada nije
usudio spomenuti bilo ta slino.
Iskreno zahvaljujui samo engleskom ponosu na konzulat u Deddi
osvojio je i drao visok ugled. Gospodin Cole se nikada nije, za razliku od
svoga kolege u Kairu, ponizio u oima

salvom iz topova. Vehabije su se konano razbjeale, nesposobne zauzeti grad koji bi najobinija baterija poljskih topova za
sat pretvorila u gomilu ruevina. Od toga dana Mekanci se
nikada nisu prestali razmetati svojim Gibraltarom, ni rugati se
Medinjanima zbog njihove neutvrene luke Jambu'a.

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

ponosnog naroda kojemu je bio izaslanik privatnim ili trgovinskim transakcijama sa predstavnicima vlasti.
Ustrajno je izdravao bijes mekanskog
erifa, uei ga kako treba potivati
britansko ime i ast. Abbe Hamilton je
prinevsku panju pripisao beskrajnom potovanju koje Arapi pokazuju
za posao koji obavlja gospodin Cole,
to se odraavalo izvjesnim diskretnim laskanjem s kojim su mu se obraali. Ovaj pisac je bio upravu, iskrenost cilja u komunikaciji meu ovim
ljudima nikada nije nipodatavana ni
sa jedne strane. Opi nesrazmjer i
razlika izmeu naih konzularnih
poslova u Kairu i Deddi jo jedan je
dokaz u prilog korisnosti izbora i naimenovanja indijskih zvaninika na
slube u istonim zemljama. Oni su
82

83

imali priliku ivjeti meu istonjacima, znaju najmanje jedan azijski

jezik, imaju brojne azijatske obiaje i
navike, te, prije i poslije svega, naviknuti su govoriti zapovijednim tonom,
bez ega, kako god se u Engleskoj mislilo i raspravljalo o tome, nije mogue
zavriti bilo kakav posao na Istoku.
Domae diplomate ne samo da su
nesvjesni hiljada zamki koje ih vrebaju na svakom koraku nego postaju i
igrake u rukama njihovih vjetih i
vinih neprijatelja ceremonijalnom
ljubaznou, koju oni tumae paljivo
vodei rauna da se ovo tumaenje
uje to je mogue dalje, kao rezultat
straha ili uspjeno izvedene prevare.
O Deddi 82 su pisala brojna savremena pera. Burckhardt (1814) stotine
stranica svoga dvotomnog djela posve-

Abulfeda ovu rije pie kao Juddah, a gospodin Lane, kao i gospoda (MM.) Mari i Chedufau prihvataju njegov oblik u znaenju
obina nedostatna voda. Voda u Deddi jo uvijek je oskudna i
loa; svi koji to mogu priutiti piju vodu iz planinskih izvora koju
u mjeinama dopremaju beduini. Ibn Dubejr spominje da je
izvan grada bilo 360 starih bunara (?), koje su iskopali, pretpostavlja se, Perzijanci. Deddah ili Diddah je narodski izgovor, a
ueni je nerijetko zovu Daddah (pramajka), kao aluziju na
Havin mezar koji se, prema predaji, nalazi u ovom gradu.
U Poglavljima III i VI ovoga djela usudio sam se iznijeti nekoliko sugestija u prilog korisnosti postavljanja naeg izaslanika u
Hidazu kao konzula, te u Mekki domaeg ovjeka, do trenutka
kada nas sila prilika i talas dogaanja ne nagnaju da okupiramo sredite (grad-majku) islama. Moje izvinjavanje zbog vraanja ovoj temi mora da je dio engleske prirode, koja je sklona
svoju naciju uporediti ni sa im, ak i u Deddi. Ipak, ako
imamo na umu da u ovaj grad godinje doplovljava 25 do 30 brodova iz Indije, te ne tako teko izraunljivu vrijednost trgovine,
stvar izgleda vrijednom posveene panje. Odlomci iz pisma
koje mi je uputio gospodin Cole trebali bi biti dostatni umjesto
zakljuka ovog dijela moga rada: Morate znati da je 1838. izmeu Velike Britanije i Porte zakljuen komercijalni ugovor, speci-

uje nesretnoj prijestolnici Tihametu'l-Hidaz, niziji ovog planinskog

podruja. Jo kasnije gospoda (MM.)
Mari i Chedufau piu o istoj temi, a
druga dva francuska putopisca, gospoda (MM.) Galinier i Ferret, objavljuju trenutno stanje trgovakih tablica,
navodei kao svoj izvor proslavljenog
arabistu M. Fresnela.83 Preveo ih je
autor djela Life in Abyssinia. Abdu'lKerim godine 1742. pie da Francuzi
imaju tvornicu u Deddi, a 1760.,
kada je Bruce posjetio ovu luku, naao
je da Istonoindijska kompanija (East
India Company) posjeduje postaju
odakle rasporeuje svoju trgovaku
robu irom ovog podruja. Ali, iako su
Englezi tokom ranog perioda svoga
prisustva na Istoku u ovom dijelu svijeta primani sa osobitom naklonou,
nisam uspio nabaviti niti jedan stari
dokument.
Dedda, kada sam je ja posjetio,
bila je u opem meteu, zahvaljujui
prije svega neprestalnom prometu
hodoasnika, te su iz istog razloga i
namirnice bile oskudne i skupe. Dvije
velike valake, kojima mjesto inae obiluje, bile su prepune putnika, dok je
cijelo mnotvo onih koji nisu mogli
nai mjesto ili priutiti troak taborovalo na trgovima. No, bio je jo jedan
razlog za guvu, a to je stanje u vojsci.
Nizam, naime regularna vojska, nisu
dobili platu ve sedam mjeseci, a
Arnauti su jedva uspijevali sabrati

ficirajui (meu mnogim drugim, ovdje isputenim klauzulama), 1. Da se na svu trgovaku robu koja se u Hidaz uvozi iz
engleskih luka ima platiti 4% carine; 2. Da sva roba koju uvoze
britanski podanici iz zemalja koje nisu pod vlau Porte isto tako
ima ocariniti sa 5%; 3. Da se na svu robu koja se izvozi iz zemalja pod vlau Porte ima platiti 12%, nakon umanjenja sa 16%
od trine vrijednosti robe; 4. Da su dokidaju i ponitavaju svi
monopoli. Dakle, kada sam ja stigao u Deddu, stanje stvari bilo
je takvo. Nad solju je bio uspostavljen monopol, koji je vaio
samo za Anglo-indijske podanike, budui su oni bili jedini snabdjevai. Sa pet procenata tereena je sva roba, bez da je doputeno odbijanje od 20%; isto je vrijedilo i za izvoz. Najdosadnije
i najzamornije od svega bile su razliite takse koje su uspostavljali lokalni monici pod izlikom unajmljivanja brodova, vaganja, posredovanja... Carine su tako praktino porasle sa 4% na
8%. (Nakon to je ovo predstavljano u Istanbulu, izdat je hitan i
bezuvjetan ferman, kojim se upravitelju nalae da postupa po
zakljuenom ugovoru, od slova do slova.) Imao sam zadovoljstvo
ispraviti esnaestogodinje zloupotrebe ve u prvih nekoliko
mjeseci moje slube ovdje, ali oekujem svakovrsne tekoe u
smislu zahtjeva za vraanje prekomjerno naplaenih taksi i
carina.

BEHAR120

113

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

ono to je njima pripadalo. Istonjaci

su nevjerovatno disciplinirani, europska vojska, bilo koja, u istim okolnostima, vjerovatno bi se ve snala. Ali i
paa je znao da ljudsko strpljenje ima
granice, te je nestrpljivo zapovijedao
sve to mu je moglo pomoi, dovijajui
se kako napuniti prazne depove svojih vojnika. Zabrinuti uglednik mora
da je uzdisao za onih dobrim, starim
vremenima (beaux jours) kada je
paljenje grada i omoguavanje vojnicima da pljakaju do mile volje bio istonjaki nain rjeavanja problema
isplate vojnika.
Dedda je imala i nedvojbeno
pokazivala sve osobenosti grada-morske luke sa vojnim garnizonom kao
sastavnim dijelom. Korinani su se
smjestili gotovo odmah uz Karakun ili
straaru, simptom posvemanje slabosti vlasti, jer njena (ili njihova) dunost i jeste pratiti i voditi rauna o
svim takvim nepravilnostima. Moji
uvari i pomagatelji u vakali potezali
su rakiju iz providnih staklenih boca,
bez ak i komadia platna obmotanog
oko stakla u znak potovanja drutvenih normi, a glasnik se dva puta vraao sa svojih poslova, oevidno pijan.
Jo vie iznenauje injenica da ljudi
jedva da su i primijetili ovaj skandal.
Mali brod Dwarka poslala je Bombajska parobrodska kompanija (Bombay Steam Navigation Company) radi
prijevoza hodoasnika iz Hidaza u
Indiju. Jo uvijek sam bio neodluan u
vezi moga narednog putovanja, ne
elei se uputiti na obalu Crvenog
mora u ovo doba godine bez pratnje, u
najmanjem druga, kada se jednog
jutra na vratima pojavi Omer-efendija, umoran, vukui za sobom jo
umornijeg magarca. Ponudismo mu
lulu i olju vrueg aja, te mu, kao da
se bojao potjere, pokazasmo mranu
rupu punu zelene trave u kojoj je
mogao neometano odspavati.
Uenjakovi strahovi brzo su se obistinili. Narednog jutra pojavio se njegov otac, te nakon to se kod vratara
raspitao i uvjerio da je bjegunac u kui,
pristojno posla nekoga po mene. Dok je
on postavljao brojna i svakovrsna pitanja, njegov crni rob potajno je zagledao

114

BEHAR120

sve i svakoga u sobi i okolo. Ali, imali

smo vremena bjegunca prekriti travom, te se stari gospodin udalji, nakon
svoje besplodne potrage. Meutim, na
njegovim usnama ledbio je osmijeh koji
nije obeavao nita dobro.
Iste veeri, nakon to sam se vratio
kui iz hammama, zatekao sam sobu
u nezamislivom neredu. Mladi Muhammed, teko povrijeene sujete, ceptio
je od bijesa. eik Nur bio je jednako
onesposobljen, ali od straha. Tokom
moga odsustva otac se vratio sa posse
comitatus prijatelja i roaka. Ispitivali su mladia, koji im je dao cijeli niz
okolinih i dvosmislenih odgovora.
Potom su poeli otvarati kutije, nato se
mladi Muhammed bacio po kutijama,
zavjetujui se da e radije umrijeti
nego dopustiti takvu sramotu. To mu
je priskrbilo nekoliko uki koje su se
premetnule u oluju udaraca, kada je
neki radoznali momak otkrio Omerefendijinu nogu u njegovom skrovitu.
Uenjak je sa svojim progoniteljima
krenuo bez otpora, ali istovremeno su
ga uli kako se zaklinje da nee propustiti i najmanju priliku da umakne.
Pregledao sam mladog Muhammeda i
na svoje veliko zadovoljstvo otkrio da
nije tee povrijeen. Kako bih ga umirio, ponudio sam mu da krenem bez
njega i da nasilu pokuam spasiti
Omer-efendiju. To je, kako nam je
moglo priskrbiti samo nebrojivo mnotvo raspomamljenih batina i slinog
prirunog oruja, nasreu odbijeno i
ubrzo zaboravljeno, ali je mladi
povratio samopouzdanje, te je, nakon
nekoliko odmjerenih i pravilno usmjerenih pohvala njegovoj hrabrosti
pomoglo potpuno povratiti duh.
itatelj ne bi trebao pomisliti da su
ovakve ludorije u Arabiji ozbiljna stvar.
Otac nije kanjavao svoga sina; naime,
netom to se s njim, nekoliko dana
ranije, dogovorio u vezi sa njegovim
povratkom u Egipat, mladi je na to i
pristao, te sam ga, nedugo potom,
nenadano sreo na ulicama Kaira.
Kako sam ostao bez druga, rijeio
sam ne gubiti vrijeme po Crvenom moru, nego se u najveoj urbi vratiti u
Egipat. Mladi Muhammed se uputio u
veliko skladite ita, s mojim novcem,

te mi je nabavio sve raspoloive namirnice i potreptine, natuknuvi da, nakon moga povratka u Indiju, oekuje
da ga poklon od 20 dolara saeka u Mekki. Zatraio je doputenje da ode i otiao je hladno kao da se nismo ni poznavali. Nekoliko dana kasnije eik Nur
mi je objasnio razlog njegovog ponaanja. Poveo sam mladia sa sobom na
palubu parobroda gdje je njegovim mislima prostrujala sumnja. Sada razumijem, rekao je mladi Muhammed jednom od sluga, tvoj gospodar je sahib
iz Indije; nasmijao nam se u brade.
Jednako hladno oprostio se i od eika Nura. Ta dvojica mladia pili su
zajedno, kada je Muhammed, nauivi u Istanbulu sve moderne obiaje
bad-masti ili poroka pia, zakopao
svoju peticu u Nurovo oko. Nur je pogreno pomislio da bi to moglo izazvati sljepilo, te mi se poalio, ali moje su
simpatije bile na drugoj strani. Upitao
sam Hindija zato nije uzvratio kompliment, ali je Mekanac jo jednom
nadjaao Mijanca rugajui mu se i alei na njegov raun.
Nije lahko ispuniti vrijeme u Deddi. Na trgu nasuprot nae vakale stajao je neki nesretni idiot, koji nam je
prireivao melanholine predstave.
Zadovoljavao se, ini se i uivao, u lutanju naokolo u svojoj tronoj i oskudnoj odjei, kao to svi slini bijednici
ine, ali ljudi Dedde, precivilizirani
da bi zadrali muslimansko potovanje i odnos prema ludilu, prisilili su ga,
uprkos njegovim kricima i borbi, da
obue koulju, a kada ju je on ponovo
razderao, istukli su ga. Ostalo vrijeme
u otvoreni prostor pred nama raznolikost su unosili dolasci i odlasci hodoasnika, ali i to nam je vrlo brzo dosadilo. Dok je mladi Muhammed bio tu, on
je vrijeme ubijao svaajui se sa nekim
Indijcima, koji su ivjeli u sobi do nas,
mukarci, ene i djeca, svi zajedno.
Nakon njegovog odlaska ja sam dane
provodio u vicekonzulatu. To ba i nije
bilo najsigurnije, ali iskuenje susreta
sa sunarodnjacima, te razgovora o malo drukijim temama bilo je prejako da
sam mu se mogao oduprijeti. Sreo sam
najvee trgovce Dedde: Khwajah
Sowera, Grka, M. Antona, kranina

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

iz Bagdada i druge. Upoznali su me sa

Halid-begom, bratom Abdullaha bin
Sa'uda, vehabijom. Ovaj plemeniti
Arapin neko je bio zvaninik u Mukejjidu'l-Devebat ili sekretarijatu u
Kairu gdje ga je postavio Muhammed
'Ali. On je hrabar, izravan i nepristrasan, naklonjen Europljanima i ljubitelj
svakovrsnih zadovoljstava. Ako on postane prvak svoga plemena, putovanje
u Rijaz, te posjeta sredinjoj Arabiji,
vie ne bi krila nikakve opasnosti za
nae putnike.
Krenuo sam prema posljednjem
mjestu na kojem je trebalo obaviti
zvaninu posjetu. Izvan grada Dedde
ukopana je, ni manje ni vie, nego Sittna Hawwa, Majka ovjeanstva.
Mladi Muhammed i ja, jedne smo veeri uzjahali magarce, izjahali kroz
Mekanska vrata, te se preko pjeane
doline uputili prema sjeveroistoku.
Nakon polusatnog jahanja, meu neistim kolibicama i ratrkanim kahvanama, stigosmo do tog mjesta i naiosmo na zatvorena vrata. Uto, trei
doe neki ovjek iz pravca grada, za
njim su trala jo dvojica. Dojmi me se
sa koliko su potovanja otkljuali
vrata i koliko su se duboko naklonili
dok smo mi prolazili kroz vrata u bijelo okreenom zidu.
Pretpostavlja se da Majka lei,
kao muslimanka, prema Ka'abi, s nogama prema sjeveru, glavom prema
jugu, s desnom rukom pod desnim obrazom. Okreen u bijelo, izdaleka
vidljivo i putniku i hodoasniku, to je
malo turbe (kupola) sa otvorom prema
zapadu, ukraeno je gotovo istovjetno
kao i sva ostala takva mjesta u Hidazu. Pod kupolom, tano na sredini prostorije, nalazi se kvadratni kamen,
postavljen uspravno i dojmljivo izrezbaren, u smislu predstave dijela ljudskog oblija. To se, kao i turbe (kupola) zove Surra ili pupak. Moj vodi me
uputi da poljubim ovaj svojevrsni hijeroglif, to i uinih, mislei za tren da
je, u ovim okolnostima, pozdrav prilino neuobiajen. Nakon to smo klanjali ponad uzglavlja, gdje je raslo
nekoliko mladih drveta, proetasmo
du strana dva patuljasta zida koji su
opisivali obrise ljudskog tijela: bili su

oko est stopa razdvojeni, a izmeu

njih, oko Havinog vrata, bila su jo
dva mezara, u kojima su bili ukopani,
rekli su mi, Osman-paa i njegov sin,
koji su obnovili ovo turbe. Nisam
mogao izdrati a da ne primijetim i
kaem mladom Muhammedu da, ako
je naa pramajka bila visoka (dugaka) 120 koraka od glave do pojasa, a
80 od pojasa do stopala, mora da je
podsjeala na patku. Na to je mladi
naozbiljno uzvratio da on zahvaljuje
svojoj zvijezdi da je Majka ukopana, u
protivnom bi ljudi izgubili bilo kakav
osjeaj straha.
Ibn Dubejr (12. stoljee) spominje
samo staru kupolu/turbe podignuto
na mjestu na kojem se Hava zaustavila na putu prema Mekki. Ipak Idrisi
(A.D. 1154) tvrdi da je Havin mezar u
Deddi. Abdu'l-Kerim (1742) ga poredi sa parterre, sa malom potkupolnom
graevinom u centru, a krajevima uz
same palisade; obim je iznosio 190
njegovih koraka. U Rookeovim Putovanjima (Travels) kae se da je mezar
dugaak 20 stopa. 'Ali-beg, koji je
Deddu posjeivao u dva navrata, ga
uope ne spominje, to navodi na
zakljuak da su ga vehabije unitile.
Burckhardtu, kojega, jedva da je
potrebno rei, mahom prepisuju nai
savremeni autori, su rekli da je to
gruba kamena struktura, irine etiri
stope, dvije ili tri stope visoka, te jednako toliko iroka; ini se da podsjea
na Nuhov mezar u dolini Buka'a u
Siriji. Bruce pie: Dva dana putovanja od ovog mjesta (Mekke ili Dedde?)
nalazi se Evin grob, od zelenog busenja, oko 50 jarda duine, koji se i
danas vidi. Ali, veliki putopisac vjerovatno nikada nije prekoraio gradske kapije. I Sir W. Harris, koji nije
bio u prilici posjetiti sveta mjesta,
ponavlja, godine 1840. da se Havin
mezar od zelenog busenja jo uvijek
vidi na jalovoj obali Crvenog mora.
Trenutna graevina je nedvojbeno
savremena; stara se, rekli su mi u
Deddi, sastojala od kamena nad glavom, drugog nad nogama i kupolom
nad pupkom.
Glavni kip Dedde u vrijeme arapskog mnogobotva zvao se Sakhrah

Tawilah, dugaki kamen. Ne bi li

ovaj Havin kamen mogao na neki
nain biti muslimizirano oivljavanje
te stare idolatrije? Treba primijetiti
da su Arapi, ako se mezari prihvate
kao dokaz, nedosljedni u vezi sa visinom praroditelja. Ademov mezar u
damiji Kejf bio je poput Havinog,
ogroman. Nuhov u Buka'i bio je 38
koraka dugaak i samo jedan irok.
Ejubov mezar blizu Hule (sedam
parasanga od Kerbele) je mali. Nisam
vidio Musaov (jugoistono od Crvenog
mora), koji je postao poznat po posudama bitumena koje se tu prodaju
hodoasnicima. Ali, Harunov mezar
na Sinajskom poluotoku je sasvim
normalnih dimenzija.
Naputajui mezarje uvaru sam
ponudio dolar, to on primi uz gunanje da bi ovjek mojeg ugleda nedvojbeno morao biti izdaniji. Nije sasvim
bio zadovoljan ni pojanjenjem da je i
ovo to je dobio i previe od jednog
afganistanskog dervia. Narednog
dana mladi Muhammed pojasnio mi
je ovjekov dojam i razloge njegovog
razoarenja, naime zamijenili su me
za medinskog pau.
U meuvremenu, moje se putovanje pribliilo svome kraju. Iznuren do
krajnjih granica umorom i nespavanjem, te smrtonosnom vruinom koja
je definitivno predugo trajala, ukrcao
sam se (26. septembra) na brod Dwarka. Uivajui golemu ljubaznost zapovjednika i prvog asnika (gospode
Wolleya i Taylora), te razmiljajui
povremeno kako turskim hodoasnicima koji su se okupljali na brodu ne bi
bio nikakav problem da me bace preko
ograde, stigoh u Suec.
Upravo ovdje, cijenjeni itatelju,
rastajemo se. Ostanite sa mnom jo
samo toliko da zakljuim, rijeima
brata-putnika, odavno preminulog, ali
nezaboravljenog Fa-hiana, ovaj moj
osobni doivljaj sa putovanja po Hidazu: Bio sam izloen pogibeljima i izbjegao sam im, preplovio sam mora i
nisam popustio pod najopakijim tegobama, moje srce je ganuto osjeajem
zahvalnosti da mi je doputeno da
ostvarim cilj koji sam sebi zacrtao.

BEHAR120

115

BERIET RIJEI

Posveta
Pukovniku Williamu Sykesu,
f. r. soc., m. r. g. soc., m. r. a. soc.,
i lordu rektoru,
Ne uznosim se tek Vaim imenom, dragi moj pukovnie, za potrebe ovoga djela, poput onog trenutnog
taktiara koji je listove Kurana nabio na koplja svojih
vojnika kako bi pobijedio u jednoj bitki. Vjerujte mi,
nije mi namjera ni cilj upotrijebiti Vae pravovjerje kao
krinku za krivovjerje u mojim osjeajima i znanosti,
politici, politikoj ekonomiji i/ili emu sve ne?
Ali, togod sam uinio ovom prilikom ako sam
uope ita uinio bilo je uz pomo skupine prijatelja,
meu kojima ste Vi uvijek zauzimali najistaknutije mjesto. I, najuzvienija privilegija koju imam na umu je
upravo ovo i ovakvo javno priznanje mnotva zahvalnosti i obaveza koje dugujem Vama i njima. Prihvatite
stoga, moj dragi pukovnie, ovo skromno uzdarje za
Vau ljubaznost i uvijek se uzdajte u mene,
Najiskreniji od svih koji Vam ele dobro,

CIJENA: 40 KN / 10 KM / 5 EUR