Robert Ludlum - PROMETEJEVA PRIJEVARA

Prometej se obori s nebesa i donese sa sobom dar vatre.

Pogrean potez
Kartaga, Tunis 3.22 ujutro Kia je bila neumoljivo jaka, mahnitajui pod
naletima zavijajuih vjetrova, dok su se valovi podizali i razbijali o obalu.
Bio je to sveopi vrtlog u mranoj noi. U pliaku nedaleko od obale klatilo se
desetak tamnih spodoba koje su se vrsto drale svojih plutajuih naprtnjaa,
poput preivjelih u nekom brodolomu. Iznenadna oluja zatekla je te ljude, no
bilo je to i dobro; pruila im je zaklon bolji od bilo ega emu su se mogli
nadati. S obale se dvaput pokazala tokica crvenog svjetla, to je bio znak od
prethodnice da je na kopnu sve isto. isto! to je to znailo? Da je Garde
Nationale ostavila ovaj dio tuniske obale bez obrane? Nasrtaj prirode doimao se
grubljim od bilo ega to bi mogla pokuati tuniska straa. Dok su ih nadirui
valovi gurali i bacali amo-tamo, ljudi su napredovali prema obali te se jednim
usklaenim pokretom uspeli na pijesak pokraj ruevina drevnih punskih
pristanita. Kad su skinuli svoja crna gumena odijela ispod kojih se pokazala
tamna odjea i njihova pocrnjela lica, izvadili su oruje iz svojih naprtnjaa i
poeli ga razvrstavati: automati Heckler & Koch MP-10, kalanjikovi i snajperske
puke. Za njima su sada na valove i drugi pristizali na obalu. Svim je tim
precizno ravnao ovjek koji ih je zadnjih mjeseci toliko iscrpno, toliko
neumorno uvjebavao. Bili su to borci za slobodu El Nahde, roeni Tuniani, koji
su doli osloboditi svoju zemlju od tlaitelja. Ali voe su im bili stranci iskusni teroristi koji su poput njih vjerovali u Alaha; mala, elitna jedinica
boraca za slobodu proizala iz najradikalnijeg krila Hezbollaha. Voa ove
jedinice, kao i pedesetak Tuniana, bio je vrhunski terorist poznat jedino kao
Abu. Povremeno se koristilo i njegovo puno nom de guerre: Abu Intiquab. Otac
osvete. Prepreden, tajnovit i okrutan, uvjebavao je borce Al-Nahde u libijskom
logoru pokraj Zuwaraha. Usavrio je njihovu strategiju na detaljnom modelu
predsjednike palae i poduio ih taktikama koje su bile nasilnije i izopaenije
od bilo ega na to su dotad navikli. Prije samo trideset sati ljudi su se u
luci Zuwarah ukrcali na teretni brod nosivosti pet tisua tona, izraen u
Rusiji, koji je inae prevozio tekstilnu robu i libijske tvornike proizvode
izmeu Tripolija i Bizerte u Tunisu. Snaan stari teretnjak, sada ishaban i
oronuo, putovao je sjeverno-sjeverozapadno du tuniske obale, proao pokraj
lukih gradova Sfaxa i Sousse, zatim zaobiao Cap Bon i uao u Golfe de Tunis, u
blizini pomorske baze La Goulette. Pazei na raspored vonje patrolnih amaca
obalne strae, ljudi su bacili sidro pet milja od obale Kartage i brzo spustili
svoje tvrdo napuhane gumenjake, opremljene snanim izvanbrodskim motorima. Za
nekoliko minuta bili su u uzburkanim vodama Kartage, drevnog fenikog grada,
koji je bio toliko moan u petom stoljeu prije nove ere da ga se smatralo
velikim suparnikom Rima. Da je tko od tuniske obalne strae sluajno motrio brod
putem radara, vidio bi samo kako teretnjak kratko zastaje, a zatim odlazi prema
Bizerti. Na obali je ovjek koji je davao znak crvenim svjetlom siktao dajui
naredbe svojim neupitnim autoritetom i psujui priguenim glasom. Bio je to
bradat ovjek u vojnikoj kabanici koju je nosio preko keffiyeha.x Abu. Tiho!
Spustite se dolje! Zar elite privui cijelu bijednu tunisku strau? Brzo sad.
Idemo, idemo Nespretni glupani Voa vam trune u zatvoru dok vi dangubite!
Kamioni ekaju! Do njega je stajao ovjek s naoalama za nono motrenje i utke
pretraivao teren. Tuniani su ga poznavali samo kao Tehniara. Bio je jedan od
Hezbollahovih vrhunskih strunjaka za streljivo, zgodan mukarac maslinaste boje
koe, gustih obrva i blistavih smeih oiju. 1 Arapsko pokrivalo za glavu. 10
Ako su ljudi malo toga znali o Abuu, o Tehniaru su, kao Abuovu povjerljivom
savjetniku, znali jo manje. Prema glasinama, bio je od bogatih roditelja
Sirijaca, odrastao u Damasku i Londonu, gdje je pouen svim zamrenim tajnama
oruja i eksploziva. Konano je progovorio i Tehniar, tiho i mirno. Povukao je
vre k sebi kapuljau svoje crne kabanice da bi se zatitio od proloma oblaka.

Ne urim se to rei, moj brate, ali operacija tee glatko. Kamioni natovareni
materijalom sakriveni su ba kao to smo dogovorili, a vojnici nisu naili na
otpor tijekom kratke vonje avenijom Habiba Bourgibe. Upravo smo primili
radijski signal od prvog ovjeka - doli su do predsjednike palae. Dravni
udar je otpoeo. Dok je govorio, pogledao je na svoj runi sat. Abu kimne
zapovjedniki. Bio je ovjek koji nije oekivao nita drugo do uspjeh. Udaljeni
niz eksplozija govorio je Abuu i njegovu savjetniku da je bitka u tijeku.
Predsjednika palaa odmah e biti zaposjednuta i za nekoliko sati islamski
bojovnici vladat e Tunisom. Nemojmo si prerano estitati, rekao je Abu tihim,
napetim glasom. Kia je sada oslabjela, i oluja je u trenutku prestala ba kao
to je iznenada i poela. Iznenada su tiinu na plai razdrmali glasovi koji su
im neto dovikivali na kretavom, prodornom arapskom. Tamne spodobe trale su po
pijesku. Abu i Tehniar posegnu za svojim orujem, ali onda opaze da su to
njihova braa iz Hezbollaha. Nula-jedan! Zasjeda! Moj Boe! Moni Alahu,
opkoljeni su etvorica Arapa su pristigla, zastraeni i bez daha. Znak
opasnosti nula-jedan, zadihano e onaj koji je nosio na leima poljsku
radiostanicu PRC-117. Uspjeli su samo dojaviti da su ih snage sigurnosti u
palai opkolile i zarobilie. Zatim je prijam prekinut! Kau da im je namjetena
zamka! Abu se sa zaprepatenjem okrene prema svom savjetniku. Kako je to
mogue? Najmlai od etvorice mladia koji su stajali pred njima ree:
Materijal koji je ostavljen za njih - protutenkovsko oruje, streljivo, C-4 sve je bilo kart! Nita nije funkcioniralo! I vladine su snage 11 samo leale i
ekale na njih! Naima je namjetena zamka od samog poetka! Abu je bio
vidljivo povrijeen i nestalo je njegove poslovine vedrine. Dozvao je svog
prvog savjetnika. Ya sahbee, trebam tvoj mudri savjet. Tehniar je namjetao
svoj runi sat dok je prilazio blie glavnom teroristu. Abu jednom rukom obgrli
svog savjetnika oko ramena. Govorio je tihim, mirnim glasom. Oito postoji
izdajnik u naim redovima, netko ubaen. Nai planovi su procurili. Abu uini
jedva zamjetljivu, gotovo neuoljivu kretnju prstom i palcem. Bio je to znak, i
njegovi su sljedbenici odmah zgrabili Tehniara za ruke, noge i ramena. Tehniar
se snano otimao, ali nije se mogao nositi s uvjebanim teroristima koji su ga
drali. Abu naglo isprui svoju desnu ruku. Zabljesne metal, i Abu zarije
nazupani svinuti no Tehniaru u trbuh, snano potegavi otricu prema dolje i
prema van kako bi izazvao najveu moguu tetu. Oi su mu plamtjele. Izdajnik
si ti izrekne glasno. Tehniar je soptao. Bol je oito bila muna, ali mu je
lice bilo tupa maska. Ne, Abu! prosvjedovao je. Svinjo! prokune Abu i
zamahne ponovno na njega, naciljavi svojim nazupanim noem u Tehniareve
prepone. Nitko drugi nije znao tono vrijeme, tone planove! Nitko! A ti si
provjerio materijal! Ne moe to biti nitko drugi. Odjednom plau obasja
zasljepljujua svjetlost reflektora. Abu se okrene i shvati da su opkoljeni i
daleko nadjaani desecima i desecima vojnika u kaki uniformama. Groupement de
Commando tuniske Garde Nationale, s uperenim strojnicama, odjednom se pojavio na
obzoru; gromoglasna huka iznad njih najavljivala je dolazak nekoliko napadakih
helikoptera. Plotuni iz automatskog oruja pogodili su Abuove ljude, pretvorivi
ih u marionete koje se trzaju. Njihov jezovit vrisak odjednom je utihnuo, a
tijela su im se skljokala na tlo i ostala u neobinim i nezgrapnim poloajima.
Jo jedan plotun i zatim je prestalo. Neoekivana tiina koja je uslijedila bila
je jezovita. Nije se pucalo jedino na glavnog terorista i njegovog strunjaka za
streljivo. No Abuu je, ini se, na pameti bilo samo jedno, te se ponovno naglo
okrenuo prema ovjeku kojega je oigosao kao izdajnika, postavljajui svoju
krivoiju za jo jedan napad. Tehniar je, teko ranjen, pokuao parirati udarac
svom napadau, no umjesto toga samo je poeo tonuti prema tlu. Gubitak krvi bio
je prevelik. Ba kad je Abu navalio da ga dokraji, snane ruke zgrabile su
odostrag bradatog hezbolakog vou, sruile ga i prikovale ga za pijesak. Abuove
su oi gorjele od prkosa kad su vladini vojnici njih dvojicu dopremili u
pritvor. Nije se on bojao nijedne vlade. Vlade su kukavike, esto je govorio;
vlade e ga osloboditi pod nekakvom izlikom meunarodnog zakona i izruenja i
repatrijacije. Sklopit e se pogodbe iza kulisa, i Abu e biti kriomice puten,
a njegova prisutnost u zemlji bit e pomno uvana tajna. Nijedna vlada nije
eljela na sebe navui bijes teroristike kampanje Hezbollaha. Teroristiki voda

nije se borio, ali je zato omlitavio tijelo, natjeravi vojnike da ga vuku. Dok
su ga vukli pokraj Tehniara, obilno mu je pljunuo u lice i prosiktao: Nee
jo dugo biti na ovome svijetu, izdajicel Svinjo! Umrijet e zbog svog
izdajstva! Kad su odveli Abua, nekoliko ljudi koji su bili epali Tehniara
sada su ga njeno odrijeili i lagano spustili na nosila koja su ve ekala.
Posluavi upute zapovjednika bataljuna, maknuli su se u stranu kad je ovaj
pristupio. Tunianin je kleknuo pokraj Tehniara i pregledao ranu. Tehniar se
trzao od boli, ali nije izustio ni glasa. Moj Boe, udo je da ste jo pri
svijesti, kazao je zapovjednik na engleskom s izrazitim naglaskom. Gadno ste
ranjeni. Izgubili ste puno krvi. ovjek koji je bio poznat kao Tehniar
odvrati: Da su vai ljudi malo bre reagirali na moj znak, ovo se ne bi
dogodilo. Instinktivno je dotaknuo svoj runi sat, koji je bio opremljen
minijaturnim odailjaem visoke frekvencije. Zapovjednik se nije obazirao na
pritubu. Onaj SA-341 tamo gore, rekao je, pokazujui u nebo gdje je lebdio
helikopter, odvest e vas u medicinsku ustanovu visoke sigurnosti u Maroku.
Meni nije doputeno da znam va stvarni identitet, ni tko su vai stvarni
poslodavci, pa neu ni pitati, zapone Tunianin, ali mislim da imam dobru
zamisao - Upravo tada Tehniar strogo proape: Sagnite se! Brzo je iz
korica skrivenih ispod pazuha izvukao poluautomatski pitolj i pet puta brzo
opalio. uo se vrisak iz umarka palmova drvea i mrtav ovjek stropotao se na
zemlju, vrsto drei u ruci svoju snajpersku puku. Nekako je jedan vojnik AlNahde izbjegao krvoprolie. Moni Alahu! uzvikne prestraeni zapovjednik
bataljuna dok je polako podizao glavu i pogledavao uokolo. Mislim da smo sada
jednaki, vi i ja. Sluajte, jedva izusti Arap koji nije bio Arap, recite
svom predsjedniku da mu je ministar unutarnjih poslova tajni simpatizer i
suradnik Al-Nahde koji kuje zavjeru da preuzme njegovo mjesto. U dosluhu je sa
zamjenikom ministra obrane. Ima i drugih... Ali gubitak krvi bio je prevelik.
Prije nego to je mogao dovriti reenicu, Tehniar se onesvijestio. 1
Washington D. C. Pet tjedana kasnije Pacijent je arterom dopremljen na privatnu
sletnu pistu dvadeset milja sjeverozapadno od Washingtona D. C. Iako je pacijent
bio jedini putnik u zrakoplovu, nitko nije s njim razgovarao osim da bi utvrdio
njegove neposredne potrebe. Nitko mu nije znao ni ime. Znali su jedino da je to
izuzetno vaan putnik. Dolazak leta nije se pojavio nigdje ni u kakvim
avijacijskim dnevnicima, ni vojnim ni civilnim. Bezimeni putnik prebaen je
neobiljeenom limuzinom u sredite Washingtona i ostavljen, na vlastiti zahtjev,
kod parkiraline garae usred beznaajnog kvarta u blizini Dupont Circlea. Imao
je na sebi obino sivo odijelo i kone mokasinke s resicama koje su ve bezbroj
puta bile oguljene i ulatene, i izgledao je poput jednog od tisue osrednjih
lobista i birokrata, bezlinih, bezizraajnih uposlenika kakve se uvijek sree u
Washingtonu. Nitko ga nije udno pogledao kad je izaao iz garae i krenuo,
ukoeno i vidno hramajui, prema tamno obojenoj etverokatnici u ulici K broj
1324, u blizini Dvadeset prve. Betonska zgrada sivih stakala jedva se mogla
razlikovati od svih drugih nezanimljivih etvrtastih niskih zgrada u tom dijelu
sjeverozapadnog Washingtona. Sve sami uredi lobistikih skupina i trgovakih
organizacija, putnikih agencija i upravnih odbora u industriji. Pokraj prednjeg
ulaza postavljene su dvije mjedene ploe s nazivima ureda: INNOVATION
ENTERPRISES i AMERICAN TRADE INTERNATIONAL. Samo bi iskusni inenjer pomou
krajnje rafinirane ekspertize mogao zapaziti nekoliko neobinih pojedinosti primjerice, da je svaki prozorski okvir bio opremljen piezoelektrinim
oscilatorom, kojim se osujeuje svaki pokuaj lasersko-akustinog nadzora
izvana. Ili stoac radiosignala visoke frekvencije i velikog dometa koji je
potpuno okruivao zgradu i bio dovoljan da sprijei gotovo sve oblike
elektronskog prislukivanja. Zacijelo nikad nita nije privuklo pozornost
susjeda u ulici K oelavjelih pravnika iz uprave za trgovinu itaricama,
raunovoa natmurena lica s kravatama i kouljama kratkih rukava iz poduzea za
poslovni konzalting koje je polagano propadalo. Ljudi su dolazili u ulicu K broj
1324 ujutro, a odlazili uveer. Smee se u odgovarajue dane ubacivalo u ulini
kontejner. Sto bi drugo koga moglo zanimati? Ali Uprava je ba to htjela: da sve
bude skriveno pogledu. ovjek se gotovo sam sebi nasmijao kad je o tome
razmiljao. Jer tko bi ikada pomislio da bi se sredite najtajnije od svih

svjetskih tajnih agencija moglo nalaziti u obinoj poslovnoj zgradi nasred ulice
K, izloeno javnosti? Sredinja obavjetajna agencija u Langlevu, u Virginiji, i
Agencija za nacionalnu sigurnost u Fort Meadeu, u Marvlandu, smjetene su u
utvrdama okruenim jarkom, ime su zapravo javno objavljivale svoje postojanje!
Evo me, tu sam, kao da su govorile, upravo ovdje, i nemojte obraati pozornost
na mene1. Praktino su izazivale svoje protivnike da pokuaju probiti njihove
sigurnosne mjere - to se neizbjeno i dogaalo. Uprava je natjerala te nazovi
tajne birokracije da se usamljeniki obaziru oko sebe, ba kao i amerika
potanska sluba. ovjek je stajao u predvorju zgrade u ulici K broj 1324 i
promatrao uglaenu mjedenu plou na koju je ispod brojanika bila privrena
savreno konvencionalna telefonska slualica, to je sve skupa izgledalo jednako
kao i u svim predvorjima poslovnih zgrada diljem svijeta. ovjek je uzeo
slualicu i potom pritisnuo niz brojeva, unaprijed zadanu ifru. Zadrao je
kaiprst nekoliko sekundi na zadnjoj tipki, onoj s oznakom #, sve dok nije zauo
slabaan zvuk koji je oznaavao da je njegov otisak prsta elektronski skeniran,
analiziran, usporeen s ve postojeom i slubeno provjerenom bazom podataka
digitaliziranih 18 otisaka prstiju, te da je provjera potvrena. Zatim je
posluao signal u telefonskoj slualici koji se oglasio tono tri puta.
Bestjelesan, mehaniki enski glas zapovjedio mu je da kae po kojem je poslu
doao. Imam ugovoreno s gospodinom Mackenzijem, rekao je ovjek. Za nekoliko
sekundi njegove su rijei pretvorene u estice podataka i usporeene s drugom
bazom podataka koja je sadravala slubeno provjerene otiske glasa. Tek tada je
slabo zujanje u predvorju dalo do znanja da se prva unutarnja staklena vrata u
predvorju mogu otvoriti. Objesio je telefonsku slualicu i gurnuo teka,
neprobojna staklena vrata, uao u malo predsoblje i zaustavio se na nekoliko
sekundi dok mu tri zasebne kamere s visokom rezolucijom ne skeniraju crte lica i
usporede ih s pohranjenim, autoriziranim obrascima. Otvorila su se i druga
vrata, koja su vodila u malu, ni po emu osebujnu, prijemnu prostoriju bijelo
olienih zidova i sivih tapisona, opremljenu skrivenim napravama koje su mogle
otkriti svako skriveno oruje. Na mramornom podloku na vrhu konzole koja se
nalazila u jednom kutu bila je hrpa pamfleta ukraenih logotipom organizacije
American Trade International, koja je postojala samo u formi pravnih dokumenata
i registracija. Ostatak pamfleta bio je posveen nejasnom opisu djelatnosti,
punom otrcanih primjedbi o meunarodnoj trgovini. uvar bez osmjeha na licu
mahnuo je Brvsonu neka proe kroz jo jedna vrata i ue u lijepo ureenu
dvoranu, obloenu tamnom, kvrgavom orahovinom, gdje je desetak klerikalnih
likova sjedilo za svojim radnim stolovima. Mogla je to biti i vrhunska
umjetnika galerija, onakva kakve se nalaze u Pedeset sedmoj ulici na
Manhattanu, ili moda neka uspjena advokatska tvrtka. Nick Brvson, moj glavni
ovjek! uskliknuo je Chris Edgecomb, poskoivi sa svog stolca za kompjutorskim
zaslonom. Bio je to gibak, visok ovjek rodom iz Gvajane, ovjek koe boje kave
i zelenih oiju. U Upravi je bio ve etiri godine, radei u ekipi za
komunikacije i koordinaciju; hvatao je hitne pozive, smiljao kako informacije
prenijeti agentima na terenu onda kad je to bilo potrebno. Edgecomb srdano
stisne Brvsonu ruku. Nicholas Brvson je znao da je za ljude poput Edgecomba,
koji je udio za tim da bude terenski operativac, on bio neka vrst heroja.
Prikljui se Upravi i promijeni svijet, Edgecomb se alio na svom pjevnom
engleskom, a kad je to rekao, na umu je imao Brvsona. 19 Bila je to rijetka
prigoda, i Brvson je to znao, da uredsko osoblje moe vidjeti Brvsona licem u
lice; za Edgecomba, bio je to pravi dogaaj. Netko te ozlijedio? Izraz na
Edgecombovu licu bio je suosjeajan; gledao je snana ovjeka koji je sve
donedavna bio hospitaliziran. Zatim urno nastavi, znajui da je to bolje nego
da postavlja pitanja: Molit u se svetom Kristoforu za tebe. Zaas e opet
biti cio. U Upravi je kredo, iznad svega, bio segmentacija i konspirativnost
medu odjelima. Nijedan agent ili lan osoblja nikad nije smio dovoljno znati da
bi dospio u poloaj u kojem bi ugrozio cjelinu. Organizacijska struktura bila je
tajna ak i za veterana poput Brvsona. Dakako, znao je poneto o desk jockejima.
Ali terensko je osoblje djelovalo u izolaciji, samo preko svojih mrenih
nadreenih. Ako ste morali djelovati zajedniki, poznavali biste se samo po
nekoj terenskoj legendi, po nekom privremenom imenu. Pravilo je bilo vie od

postupka, bilo je to sveto pismo. Dobar si ovjek, Chris, primijeti Brvson.

Edgecomb se skromno nasmije te pokae prstom prema naprijed. Znao je da Brvson
ima dogovoreni sastanak - ili je to bio poziv? - s velikim ovjekom, Tedom
Wallerom. Brvson se nasmije, prijateljski potapa Edgecomba po ramenu i uputi se
prema dizalu. Nemoj ustajati, srdano ree Brvson dok je ulazio u ured Teda
Wallera na treem katu. Waller je ipak ustao, sa svih svojih dva metra i deset
centimetara visine i stotinu trideset est kilograma teine. Dobri Boe,
pogledaj se, ree Waller, dok su mu oi odavale zabrinutost. Izgleda kao da
si izaao iz zarobljenikog logora. Trideset tri dana provedena na klinici
amerike vlade u Maroku upravo te takvim naprave, ree Brvson. Nije to ba
Ritz bar. Moda bih ja trebao pokuati da mi neki ludi terorist jednog dana
izvadi utrobu. Waller je tapkao po svom irokom pojasu. Bio je jo krupniji
nego onda kad ga je Brvson zadnji put vidio, iako mu je teina bila elegantno
umotana u odijelo od mornarskog kamira, a bikovski vrat laskavo obavijen
irokim ovratnikom jedne od njegovih koulja Tumbull & Asser. Nick, grizem sam
sebe otkad se to dogodilo. Bio je to nazupani no tipa Verenski iz Bugarske,
kako su mi rekli. Zabij i okreni. Grozno starinski, ali obino djelotvorno.
Kakav 20 li je taj na posao. Nikad ne zaboravi, uvijek te iznenadi ono to ne
vidi. Waller spusti svoju teinu natrag u tapecirani konati stolac pokraj
svog radnog stola od hrastovine. Rano popodnevno sunce probijalo se kroz
polarizirano staklo iza njega. Brvson je sjeo na stolac ispred njega, to je
bila neuobiajena formalnost. Waller, koji je inae bio rumen i naoko io, sada
je djelovao blijedo, s velikim krugovima ispod oiju. Kau da si se fantastino
oporavio. Za nekoliko tjedana bit u kao nov. Barem tako kau lijenici. Kau
i da nikad neu morati na operaciju slijepog crijeva, to je dodatna korist na
koju nisam ni pomislio. Dok je govorio, osjetio je potmulu bol nisko u trbuhu s
desne strane. Waller rastreseno kimne. Zna zato si ovdje? Deko je dobio
obavijest da se javi ravnatelju, oekuje ukor. Brvson je hinio vedrinu, ali mu
je raspoloenje bilo napeto, tmurno. Ukor, ree Waller zagonetno. utio je
trenutak, dok su mu oi poivale na knjigama uvezanim u kou na polici pokraj
vrata. Zatim se ponovno okrenuo i rekao njenim, bolnim glasom. Uprava ne
objavljuje organizacijsku strukturu, ali mislim da nasluuje sustav
zapovjednitva i kontrole. Odluke, osobito one koje se tiu kljunog osoblja, ne
dolaze uvijek na moj radni stol. A kao to je tebi i meni vana odanost - kao,
jasno, i veini ljudi na ovom prokletom mjestu - tako je i hladni pragmatizam
ono to ovdje vlada. To ti je jasno. Brvson je u svom ivotu imao samo jedan
ozbiljan posao, i to je bio ovaj; ipak, raspoznao je prizvuk otputanja. Borio
se protiv poriva da se brani, jer to ne bi bilo u skladu s postupanjem Uprave;
bilo bi to nedolino. Prisjetio se jedne Wallerove uzreice: Ne postoji takvo
to kao zla srea, a onda se sjetio i druge krilatice. Sve je dobro to se
dobro svri, ree Brvson. I svrilo se dobro. Zamalo smo te izgubili,
primijeti Waller. Ja sam te zamalo izgubio, dodao je skrueno, kao uitelj
koji govori uzornom ueniku koji ga je razoarao. Nije reeno, odgovori Brvson
tiho. Osim toga, ne moe itati pravila napisana na kutiji dok si na terenu;
to zna. Ti si me to nauio. Improvizira, slijedi instinkt - a ne samo
utvreni protokol. Izgubiti tebe moglo je znaiti izgubiti Tunis. To je kao
kad se pokrene lavina: kad interveniramo, uinimo to dovoljno rano da
promijenimo stvar. Akcije su pomno titrirane, reakcije tono izraunate, 21
varijable obrazloene. A ti si zamalo ugrozio prilian broj drugih tajnih
operacija, u Magrebu i na drugim mjestima oko pustinje. Ugrozio si i druge
ivote, Nicky - druge operacije i druge ivote. Legenda o Tehniaru isprepletena
je s drugim legendama koje smo stvorili; to ti je jasno. Ipak si dopustio da ti
zaklon bude raznesen. Godine tajnog rada zamalo su propale zbog tebe! ekaj
malo - Dati im kart streljivo - kako si samo pomislio da nee posumnjati?
Dovraga, nije trebalo biti kart! Ali bilo je. Zato? Ne znam! Zar ga
nisi pregledao? Jesam! Ne! Ne znam. Uope mi nije palo na pamet da roba nije
onakva kakvom je predstavljena. To je bio ozbiljan propust, Nicky. Doveo si u
opasnost godine rada, godine pomnog planiranja u najveoj tajnosti, njegovanja
najveih vrijednosti. ivote nekih od naih najveih vrijednosti! Dovraga, pa
to si mislio? Brvson je utio trenutak. Namjestili su mi zamku, ree

napokon. Kako? Ne znam tono. Ako su ti namjestili zamku, to znai da su

ve sumnjali u tebe, je li tono? Ne - ne znam. Ne znam? Pa, to nisu ba
rijei koje ulijevaju pouzdanje. Ja takve rijei ne volim uti. Bio si na
vrhunski terenski operativac. Sto se to s tobom dogodilo, Nick? Moda sam negdje - uprskao stvar. Pa, zna da sam to ve stoput pretresao u mislima!
Nisam dobio odgovor, Nick. Moda nema odgovora - sad ne, jo ne. Ne moemo
si dopustiti takva uprskavanja. Ne moemo podnositi takav nemar. Nitko od nas.
Doputamo marginalne greke, ali ne vie od toga. Uprava ne tolerira greke.
Znao si to od prvog dana. Ti misli da sam neto mogao drukije uiniti? Ili
moda misli da bi netko drugi to mogao boljeg 22 Bio si najbolji kojeg smo
ikada imali, to zna. Ali kao to zna, ove odluke donose se na razini
konzorcija, ne na mom radnom stolu. Brvsona je prola jeza kad je uo ovo
Wallerovo birokratiziranje kojim je pokazao da se ve distancirao od posljedica
odluke o njegovu odlasku. Ted Waller je bio Brvsonov mentor, ef i prijatelj, a
prije petnaest godina i njegov uitelj. Nadgledao je njegovo naukovanje, osobno
ga preispitivao prije operacija na koje je iao u poetku svoje karijere. Bila
je to ogromna ast, i Brvson je to osjeao do dananjeg dana. Waller je bio
najsjajniji ovjek kojeg je ikada upoznao. Mogao je u glavi rjeavati parcijalne
diferencijalne jednadbe; posjedovao je golemo skriveno geopolitiko znanje. U
isto vrijeme, njegovo glomazno tijelo nikako nije bilo u skladu s njegovom
izvanrednom tjelesnom spretnou. Brvson ga se prisjeao na strelitu, kako je s
udaljenosti od 20 metara gotovo nesabrano pogaao jednu metu za drugom u samo
sredite, dok je istovremeno askao o opadanju kvalitete britanskog kroja po
mjeri. Kalibar 22 izgledao je maleno u njegovoj golemoj, tustoj, mekanoj ruci;
toliko je dobro vladao njime da je mogao pucati i nekim drugim prstom.
Upotrijebio si prolo vrijeme, Ted, ree Brvson. To podrazumijeva da smatra
kako je sa mnom gotovo. Mislio sam upravo to to sam rekao, tiho odgovori
Waller. Nikada nisam suraivao ni s kim boljim od tebe, i sumnjam da u ikada i
suraivati. Zbog svog temperamenta i zbog izvjebanosti, Nick je znao kako
ostati miran, ali srce mu je sada jako lupalo. Najbolji si kojega sam ikada
imao, Nick. Zvualo je to kao homage, a to je, znao je, bio kljuni element u
ritualu razdvajanja. Brvson nikada nee zaboraviti Wallerovu reakciju kad je
postigao svoj prvi uspjeh u operaciji kad je osujeeno ubojstvo umjerenog
reformskog kandidata u Junoj Americi. Mualjivo je procijedio samo Nije loe i
stisnuo usne da se ne bi nasmijao, a za Nicka je to bilo udjeljivanje vitekog
dostojanstva izreeno u veem stilu nego ikada poslije. Brvson je tada shvatio
da su poeli uviati koliko je vrijedan, kao to sada zna da ga umirovljuju.
Nick, nitko drugi ne bi mogao ono to si ti postigao na Komorima, kad su bili u
rukama onog luaka, pukovnika Denarda. U ri Lanki su vjerojatno tisue ljudi
jo na ivotu jer si ti razotkrio putove trgovine orujem. A to si uinio u
Bjelorusiji? GRU jo uvijek nije 23 pohvatao niti, a nikad i nee. Ostavi
politiarima da bojaju unutar crta, jer to su crte koje smo mi povukli, koje si
povukao. Povjesniari to nikada nee znati, a istini za volju, i bolje da je
tako. Ali mi znamo, zar ne? Brvson nije odgovorio. Odgovor se nije ni traio.
Opet u jednoj drugoj stvari, Nick, osujeeni su planovi u vezi s poslovanjem
Banque de Nord. Mislio je na Brvsonov upad u jednu tunisku banku koja je
prosljeivala oprani novac Abuu i Hezbollahu radi financiranja pokuaja dravnog
udara. Jedne noi tijekom operacije jednostavno je nestalo vie od 1,5 milijarde
dolara, izgubilo se u kibernetskom svemiru. Istraga koja je trajala mjesecima
nije uspjela objasniti kud je nestao novac. Bio je to nerijeen sluaj. A Uprava
nije voljela nerijeene sluajeve. Ne eli valjda rei da sam ja tu imao svoje
prste? Ne, naravno. Ali shvaa da e uvijek postojati sumnje. Kad nema
odgovora, pitanja lebde u zraku; jasno ti je to. Imao sam puno prilika za
osobno upotpunjenje koje su bile daleko probitanije i znatno odmjerenije. Da,
bio si testiran, i sjajno si proao. Ali meni su upitne metode diverzije, novac
koji je pod lanim zastavama dopremljen Abuovim kolegama kako bi kupili
kompromitirajue tajne podatke. To se zove improvizacija. Za to me plaate da koristim svoje sposobnosti rasuivanja kada i gdje je potrebno. Brvson se
zaustavio, jer mu je neto palo na pamet. Ali nikad nisam o tome ispitivan!
Sam si ponudio pojedinosti, Nick, ree Waller. To sigurno nikada - o, Kriste,

dali su mi droge, zar ne? Waller je oklijevao samo djeli sekunde, ali dovoljno
dugo da je na Brvsonovo pitanje odgovoreno. Ted Waller je mogao lagati, radosno
i lako, kad je to nalagala potreba, ali Brvson je znao da je njegovu starom
prijatelju i mentoru bilo ogavno lagati njemu. Pribavljanje informacija u
nadlenosti je raznih odjela, Nick. I ti to zna. Sada je shvatio zato se
njegov boravak u klinici s amerikim osobljem u Laavouneu toliko oduljio.
Trebalo mu je dati droge bez njegova znanja, vjerojatno intravenozno putem
dripa. Prokletstvo, Ted! Sto to znai - da mi se nije moglo vjerovati pa nisam
mogao proi uobiajeno ispitivanje, da neu rei to znam? Da ste samo slije24
pim ispitivanjem mogli doznati ono to ste htjeli? Morali ste me tome podvri
bez mog znanja? Katkad je najpouzdanije ispitivanje ono koje se provodi bez
ispitanikova kalkuliranja o tome to je u njegovu vlastitu interesu. to znai
da ste mislili kako u tititi svoju guzicu? Wallerov odgovor bio je tih,
leden. Kad se jednom procijeni da se nekome ne moe sto posto vjerovati,
naprave se suprotne pretpostavke, barem privremeno. Tebi je to ogavno, i meni je
to ogavno, ali to je gruba injenica u birokratizmu obavjetajnih slubi.
Osobito u takvoj jednoj samotnjakoj - moda bi ovdje bolje odgovarala rije
paranoinoj - slubi kakva smo mi. Paranoinoj. Zapravo, Brvson je davno uvidio
da je temeljno uvjerenje Wallera i njegovih kolega iz Uprave da su Sredinja
obavjetajna agencija, Obrambena obavjetajna agencija, pa ak i Agencija za
nacionalnu sigurnost bile proreetane krticama, onemoguene pravilima i
zaglibile u nadmetanju dezinformacijama sa svojim neprijateljskim istovrsnicima
u inozemstvu. Waller je takve agencije, ije je postojanje veliano putem
kongresnih dotacija i organizacijskih grafikona, volio nazivati maljavim
mamutima. U svojim poecima suradnje s Upravom Brvson je neduno upitao bi li
izvjesna mjera suradnje s drugim agencijama imala smisla. Waller se nasmijao.
Misli, neka maljavi mamuti znaju da postojimo? Zato odmah ne bismo poslali
novinsku obavijest Pravdi? Ali kriza amerike slube sigurnosti, prema Walleru,
bila je dublja nego to je samo problem probijanja. Kontraobavjetajna
djelatnost bila je pravi labirint ogledala. Lae svom neprijatelju, a zatim ga
uhodi, ukazao je jednom Waller, i ono to sazna opet je la. Samo to je
sada la na neki nain postala istinom, jer je prevedena u pojam obavijesti. To
je poput potrage za uskrsnim jajetom. Koliki su ljudi - s obje strane izgradili svoje karijere tako to su pomno iskopavali jaja koja su njihovi
kolege jednako tako pomno upravo zakopali? arena, lijepo obojena uskrsna jaja no ipak patvorine. Sjedila bi njih dvojica cijele noi i razgovarala u
podzemnoj knjinici koja se nalazila ispod glavnog stoera, u prostoriji s
kurdskim sagovima iz sedamnaestog stoljea na podu i starim britanskim uljima sa
scenama lova, odanih pasa koji u svojim gubicama s pedigreom vrsto dre
ulovljene ptice. 25 Vidi li bitan znaaj toga? nastavio je Waller. Svaka
avantura CIA-e, bila ona uspjena ili ne, konano e doi pod lupu javnosti. Kod
nas to nije sluaj, jednostavno zato to nismo ni na ijem radaru. Brvson se
jo uvijek prisjeao tihog zveckanja kockica leda u kristalnoj ai dok je
Waller ispijao svoj omiljeni burbon. Ali djelovanje izvan reetaka, gotovo
poput odmetnika, ne moe ba biti najpraktiniji nain rada, prosvjedovao je
Brvson. Kao prvo, tu je pitanje financiranja. Tono, nas ne financiraju, ali
zato nemamo ni birokraciju ni ogranienja. Sve u svemu, to je pozitivna
prednost, s obzirom na na specifini djelokrug. Dokaz toga naa su postignua.
Kad djeluje u ad hoc stilu pomou skupina razmjetenih diljem svijeta, kad se
ne plai krajnje agresivnih intervencija, tada ti je potreban samo malen broj
visoko osposobljenih operativaca. Koristi se snagama koje dobro poznaju
situaciju. Uspjeh postie zato to usmjerava dogaaje, usklauje eljeni
ishod. Nisu ti potrebni golemi trokovi pijunskih birokracija. Sve to doista
treba jest mozak. I krv, rekao je Brvson, koji je dotad ve vidio svoj udio
u tome. Krv. Waller je slegnuo ramenima. Onaj veliki monstrum Josif Staljin
jednom je to sasvim prikladno formulirao: ne moe napraviti omlet, a da ne
razbije nekoliko jaja. Govorio je o stoljeu amerike dominacije, o teretu
imperija. O imperijalnoj Britaniji u devetnaestom stoljeu, kad je parlament
est mjeseci raspravljao hoe li poslati ekspedicijsku jedinicu da oslobodi
generala koji je dvije godine bio u zatoenitvu. Waller i njegovi kolege iz

Uprave vjerovali su u liberalnu demokraciju, gorljivo i nedvosmisleno - ali su

isto tako znali da se u cilju njezina ostvarenja ne moe igrati, kako je to
Waller volio rei, po queensburkim boksakim pravilima2. Ako ti se neprijatelj
koristi podlom lukavtinom, bolje ti je da i ti primijeni svoju vlastitu dobru
staru podlu lukavtinu. Mi smo nuno zlo, rekao mu je Waller. Ali nemoj
nikada postati samosvjesnim - zlo je samo imenica. Mi smo ekstralegalni. Nitko
nas ne nadgledava, ne postavlja nam pravila. Katkad se ni ja ne osjeam sigurnim
znajui da postojimo. Kockice leda 2 Stroga boksaka pravila uvedena 1867. 26
jH jo jednom su tiho zazveckale dok je ispijao posljednje kapi burbona iz svoje
ae. Nick Brvson je poznavao fanatike - i s prijateljske i s neprijateljske
strane - pa mu je godila ta Wallerova ambivalentnost. Brvson je odu vijek znao
da nikad nee u potpunosti shvatiti Wallerov um: njegovu briljantnost, cinizam,
no iznad svega snaan, gotovo stidljiv idealizam, nalik sunanom svjetlu koje se
probija po rubu navuenih zavjesa. Prijatelju moj, rekao je Waller, mi
postojimo da bismo stvorili svijet u kojemu neemo biti potrebni. Sada, u
pepeljastom svjetlu ranog popodneva, Waller je rairio svoje ruke na svom radnom
stolu, kao da skuplja snagu za neugodan posao koji je morao obaviti. Znamo da
ti je teko otkako je Elena otila, zapoeo je. Ne elim razgovarati o Eleni,
prekine ga Brvson. Mogao je osje titi kako mu vena otkucava na elu. Toliko
godina bila mu je ena, naj bolji prijatelj, ljubavnica. Prije est mjeseci,
tijekom neprislukivanog telefonskog razgovora kad je nazvao iz Tripolija, rekla
mu je da ga naputa. Rasprava ne pomae. Donijela je vrstu odluku; nije se
imalo o emu razgovarati. Njene su ga rijei ranile daleko jae od Abuove
otrice. Nekoliko dana kasnije, kad je doao u SAD na tipino redovno
preispitivanje - prerueno u formu putovanja za novu nabavku oruja - Brvson je
doavi kui utvrdio da je otila. Sluaj, Nick, vjerojatno si uinio vie
dobra od bilo kojeg obavje tajca. Waller je zastao, a zatim govorio polako, s
velikom promilje nou. Ako te pustim da nastavi, poet e si odbijati od
onoga to si postigao. Moda sam uprskao, ree Brvson muklo. Jednom. Toliko
sam spreman priznati. Nije bilo svrhe raspravljati, ali nije se mogao zausta
viti. I ponovno e uprskati, odgovori Waller jednolino. Postoje stvari koje
nazivamo dogaaji-straari. Rani znaci upozorenja. Petna est godina bio si
izvrstan. Izvrstan. Ali to je petnaest godina, Nick. Za terenskog agenta je to
poput pseih godina. Panja ti poputa. Sagorio si, a opasno je to to toga nisi
svjestan. 27 Je li i ono to mu se dogodilo s brakom takoer bio dogaajstraar? Dok je Waller nastavljao govoriti svojim mirnim, razumnim, loginim
nainom, Brvson je osjetio kako mu naviru razliite emocije, a jedna od njih bio
je bijes. Moje vjetine... Ne govorim o tvojim vjetinama. to se tie rada
na terenu, tu nema boljega. Ja govorim o suzdranosti. Sposobnosti da se ne
djeluje. To se najprije izgubi. I nikad se ne vraa. Onda bih moda trebao
odmor. U glasu mu je bio prizvuk oaja, i Brvson je mrzio sam sebe zbog toga.
Uprava ne odobrava odsustva, rekao je Waller suho. To ti je poznato. Nick,
desetljee i pol stvarao si povijest. Sada je moe prouavati. Vratit u ti
natrag tvoj ivot. Moj ivot, bezbojno odvrati Brvson. Dakle, ipak govori o
umirovljenju. Waller se nasloni na svom stolcu. Zna li priu o Johnu Wallisu,
jednom od velikih britanskih pijuna iz sedamnaestog stoljea? U tisuu esto
etrdesetima bio je arobnjak za deifriranje rojalistikih poruka upuenih
parlamentarcima. Pripomogao je osnivanju engleske Crne komore, tadanje NSA. Ali
kad se povukao iz posla, koristio je svoju darovitost kao profesor geometrije na
Cambridgeu, i pridonio je izumu suvremenog rauna - utiranju puta suvremenosti.
Tko je bio vaniji - Wallis kao pijun ili Wallis kao znanstvenik? Povlaenje iz
posla ne mora znaiti umirovljenje. Bila je to Wallerova muzejska replika,
prikrivena prispodoba; Brvson se zamalo nasmijao apsurdnosti svega toga. to si
meni namijenio da radim? Da kao unajmljeni policajac s malim pitoljiem i
pendrekom uvam graevni materijal u nekom skladitu? Integer vitae,
scelerisque purus non eget Mauris jaculis, neque arcu, nec venenatis gravida
saggittis pharetra. ovjeku od integriteta, slobodnu od grijeha, ne treba
maorsko koplje, ni luk, ni teki tobolac sa strelicama za lov. Horacije, kao to
zna. Konano, ve je sve sreeno. Woodbridge College treba predavaa za
bliskoistonu povijest, i upravo su pronali zvjezdanog kandidata. Ti sa svojim

poslijediplomskim studijem i lingvistikim znanjem savreno odgovara. Brvson

se osjetio jezovito odvojenim od samoga sebe, ba onako kako se ponekad osjetio
na terenu - kao da lebdi iznad prizora i sve promatra hladnim i proraunatim
pogledom. Cesto je mislio da 28 bi mogao poginuti na terenu: to je bila
izvjesnost koju je mogao planirati, uzeti u obzir. Ali nikad nije pomislio da e
dobiti otkaz. A jo je gore bilo to to mu je otkaz davao njegov voljeni mentor
- navelo ga je da to shvati osobno. Sve je to dio plana povlaenja, nastavio
je Waller. Besposleni pop i jarie krsti, kae se. Imamo takvo gorko iskustvo.
Daj terenskom agentu hrpu novaca, a ne daj mu posla, i upast e u nevolje, to je
kao jedanput jedan. Treba ti plan. Neto opipljivo. A ti si roeni uitelj to
je jedan od razloga zato si bio tako dobar na terenu. Brvson nije rekao nita,
pokuavajui se otrgnuti prisjeanju na jednu operaciju u latinoamerikoj
provinciji, prisjeanju na to kako je kroz snajperski nian promatrao jedno
lice. Bilo je to lice jednog od njegovih uenika - momka po imenu Vabio,
devetnaestogodinjeg Amerindijanca kojega je poduavao vjetini deaktiviranja i
ponovnog aktiviranja eksploziva visoke razorne moi. Bio je to vrst, ali
pristojan momak. Roditelji su mu bili seljaci iz brdskog seoceta koje su upravo
zaposjeli maoistiki pobunjenici: kad bi se saznalo da Vabio surauje s njihovim
neprijateljima, gerilci bi mu odmah ubili roditelje, i to najvjerojatnije na
okrutan i neki osobit nain - bio je to njihov znak raspoznavanja. Momak se
kolebao, borio se s time kome e pokloniti svoju odanost, i zakljuio kako nema
izbora nego da prijee na drugu stranu: da bi zatitio svoje roditelje, rei e
gerilcima sve sto zna o njihovim neprijateljima, imena drugih koji su suraivali
sa snagama reda. Bio je vrst momak, pristojan momak, zarobljen u situaciji u
kojoj nije naao pravi odgovor. Brjson je kroz nian zurio u Pablovo lice - lice
izmrcvarenog, jadnog, zaplasenog mladog ovjeka - i samo je odvratio pogled kad
je povukao otponac. Waller je i dalje uporno piljio. Ime ti je Jonas Barrett.
Neovisni znanstvenik, autor est visoko uvaenih lanaka u strunim asopisima.
etiri lanka izala su u asopisu Journal of Bjzantine Studies. Timski rad nai strunjaci za bliski istok imali su to raditi u ovom kratkom vremenu.
Znamo poneto i o tome kako stvoriti civilnu legendu. Waller mu je predao
fascikl. Bio je ute boje poput kanarinca, to je znailo da je sve protkano
magnetskim vrpcama i ne moe se nita izvaditi. Sadravao je legendu - fiktivni
ivotopis. Njegov ivotopis. Letimice je proitao gusto tiskane stranice:
sadravale su pojedinosti o ivotu povuenog znanstvenika ije su lingvistike
sposobnosti 29 rt odgovarale njegovima, ija se ekspertiza mogla brzo usvojiti.
Znaajke njegova ivotopisa mogle su se lako prihvatiti - to jest, veina njih.
Jonas Barrett nije bio oenjen. Jonas Barrett nikad nije poznavao Elenu. Jonas
Barrett nije bio zaljubljen u Elenu. Jonas Barrett nije jo uvijek silno eznuo
da se Elena vrati. Jonas Barrett bio je fikcija: da bi ga uinio stvarnim, Nick
je morao prihvatiti gubitak Elene. Molba je predana prije nekoliko dana.
Woodbridge oekuje da im novi pomoni predava doe u rujnu. I, ako to mogu
rei, sretni su to ga imaju. Imam li ja kakvu mogunost izbora u svemu tomu?
O, pa mogli smo ti nai poloaj u bilo kojoj od desetaka multinacionalnih
tvrtki za konzalting. Ili moda u nekoj od gigantskih petrolejskih ili
graevinskih kompanija. Ali ovo je ba za tebe. Uvijek si bio u stanju baratati
apstrakcijama jednako lako kao i injenicama. Brinuo sam se da bi ti to moglo
biti zaprekom, ali pokazalo se da je to jedna od tvojih najjaih strana. A ako
se ne elim povui? to ako ja ne elim polako otii na to spavanje? Iz nekog
razloga, ponovno mu se pojavio nejasan obris eline otrice i miiave ruke
koja je gura prema njemu... Nemoj, Nick, ree Waller tupa izraza lica.
Isuse, tiho izusti Brvson. Glas mu je odraavao bol, i poalio je to je to
dopustio. Brvson je znao kako se igra igra: nisu ga toliko pogodile rijei koje
je sluao koliko ovjek koji ih je izgovarao. Waller nije puno razglabao, nije
ni trebao. Brvson je znao da mu nije ponuena mogunost izbora, i znao je to
eka nepokorne. Taksi iznenada skrene, udari pjeaka i nestane. Ubod igle koji i
ne osjeti dok se probija kroz guvu u trgovakom sreditu, nakon ega, poslije
otvaranja i zatvaranja, slijedi dijagnoza klijenuti srca. Obino ulino
orobljavanje koje tragino zavrava, u nekom gradu koji jo uvijek ima najveu
stopu ulinog kriminala u zemlji. Tako je to u poslu koji smo izabrali, njeno

e Waller. Naa odgovornost vanija je od svih rodbinskih veza i sklonosti.

Volio bih da je drugaije. Ni sam ne zna koliko. Svojevremeno sam morao...
sankcionirati trojicu svojih ljudi. Dobrih ljudi koji su se pokvarili. Ne, ak
se nisu ni pokvarili, samo su postali neprofesionalni. Svaki dan ivim s tim,
Nick. Ali uinio bih to opet bez sekunde promiljanja. Trojica ljudi. Preklinjem
te - nemoj ti biti etvrti. Je li to bila prijet30 nja? Molba? I jedno i drugo?
WaUer polako ispusti dah. Nudim ti ivot, Nick. Jako dobar ivot. Ali ono to
je bilo pred Brvsonom nije bio ivot, jo ne. Bilo je to nekakvo stanje nalik
ugoaju glazbene fuge, sjenovita polusmrt. Petnaest je godina cijelo svoje bie
- svaku modanu stanicu, svako miino vlakno - posveivao neobino opasnom i
napornom pothvatu. Sada njegove usluge nisu vie potrebne. A Brvson nije osjeao
nita, samo duboku prazninu. Uputio se svojoj kui, lijepoj kui kolonijalnog
stila u Falls Churchu koja gotovo vie uope nije bila nalik obiteljskoj. Bacio
je pogled po kui kao da je neznaneva te uoio ukusne stare goblene koje je
Elena odabrala, sobu pastelnih boja punih nade na katu za dijete koje nikad nisu
imali. Mjesto je bilo prazno i puno duhova. Zatim si je veliku au za vodu
napunio votkom. Tjednima nakon toga vie nikad nije bio potpuno trijezan. Kua
je bila puna Elene, njezina mirisa, njezina ukusa, njezine aure. Nije ju mogao
zaboraviti. Sjedili su na doku ispred kolibe na jezeru u Marjlandu i promatrali
jedrilicu... Natoila mu je asu hladna bijelog vina, i dok mu ju je pruala
poljubio ju je. Nedostaje mi, rekla je. Ali ovdje sam, draga. Sada jesi.
Sutra e otii. U Prag, Sierra Leone, Jakartu, Hong Kong... tko zna kamo? I tko
zna kako te dugo nee biti? Uzeo ju je za ruku, osjetivi njenu usamljenost, a
nije ju mogao odagnati. Ali uvijek se vraam. A zna kako se kae: Srce kad je
daleko jae lupa. Mai rarut, mai dragut, rekla je tiho, zamiljeno. Ali
zna, u mojoj zemlji, kau neto drugo: Celor ce duc mai mult dorul, le pare mai
dulce odorul. Daljina izotrava ljubav, a blizina je jaa. Svia mi se to.
Podigla je kaiprst i mahala prijekorno njime njemu pred licem. Kau jo neto.
Prin departare dragostea se uita. Kako vi kaete dugo odsutan, ubrzo
zaboravljen? Daleko od oiju, daleko od srca. Koliko e vremena proi prije
nego to me zaboravi? 31 Ali ti si uvijek sa mnom, ljubavi. Potapao se po
prsima. Ovdje. Nije uope sumnjao u to da ga Uprava dri pod elektronskim
nadzorom, ali ga je malo bilo briga za to. Da su ga ocijenili kao opasnog za
sigurnost, zacijelo bi ga sankcionirali. Moda e im uz dovoljno votke,
razmiljao je sumorno, ak utedjeti nevolje. Dani su prolazili i ni s kim se
nije ni vidio ni uo. Moda se Waller zaloio na razini konzorcija da ga se
prekine u tom zanemarivanju sama sebe jer je znao da uzrok njegova raspada nije
bila samo odvojenost. Bio je to Elenin odlazak. Elena, sidro njegova postojanja.
Poznanici bi katkad rekli kako Nick uvijek djeluje smireno, ali Nick se rijetko
osjeao smirenim: mirnou je pruala Elena. Kako ju je Waler nazivao? Strastveno
spokojstvo. Nick nije znao da je bio u stanju nekoga toliko voljeti koliko je
volio nju. U vrtlogu lai u kojem se iscrpila njegova karijera, ona mu je bila
jedina istinita stvar. Istovremeno, i ona je bila samo utvara: morala je to biti
da bi izgradili nekakav zajedniki ivot. Zapravo, bila je provjeravana gotovo
cijelim putem do vrha, jer je radila u odjelu kriptografije, a nikad ne zna na
to e oni naii. Tipina uhvaena neprijateljska poruka esto je sadravala
mrvice informacija o Sjedinjenim Dravama, ije je deifriranje znailo
mogunost da bude izloen najveim tajnama svoje vlastite vlade - informacijama
za koje ak ni efovi tog odjela u agenciji nisu dobili slubeno odobrenje.
Analitiari poput nje ivjeli su ivotom vezanim za radni stol, a kompjutorska
tipkovnica bila im je jedino oruje, no ipak, njihova je pamet lutala svijetom
tako slobodno kao i svaki drugi terenski agent. Boe, kako ju je volio1. U nekom
smislu, upoznao ih je Ted Waller, iako su se zapravo sreli u najmanje izglednim
okolnostima, koje su bile posljedicom zadatka koji mu je Waller dao. Bio je to
rutinski transport prtljage, koji su u Upravi ponekad nazivali bijeg kojota,
mislei na krijumarenje ljudi. Balkan je krajem 1980-ih bio u plamenu, i
trebalo je iz Bukureta izvui briljantnog 32 rumunjskog matematiara sa enom i
kerkom. Andrei Petrescu bio je istinski rumunjski domoljub, akademik sa
Sveuilita u Bukuretu, specijaliziran za tajanstvenu matematiku kriptografije.
U slubu ga je natjerala rumunjska ozloglaena tajna sluba, Securitate, kako bi

izumio ifre koje su se koristile u najuim krugovima Ceausescuove vlade.

Napisao je kriptogramne algoritme, ali je odbio njihovu ponudu za zaposlenje jer
je elio ostati u akademiji kao profesor, i bio je ogoren zbog toga to je
Securitate tlaila rumunjski narod. Posljedica je bila da su Andrei i njegova
obitelj uvani u doslovnom kunom pritvoru, zabranjeno im je putovanje, i svaki
se njihov pokret nadzirao. Za njegovu ker Elenu govorilo sa da nije nita manje
briljantna od svog oca, i bila je poslijediplomski student matematike na
Sveuilitu, nadajui se da e nastaviti oevim stopama. Rumunjska je dosegla
toku vrenja u prosincu 1989, kad su izbili poznati prosvjedi protiv tiranina
Nicolaea Ceausescua, protiv Securitate, protiv tiraninove pretorske strae, za
to je uslijedila odmazda u obliku masovnih uhienja i ubojstava. U Temivaru se
ogromno mnotvo okupilo na Bulevardulu 30 Decembrie i prosvjednici su upali u
glavni stoer komunistike partije te poeli bacati portrete tiranina kroz
prozore. Vojska i Securitate pucali su dan i no na buntovno mnotvo; mrtvi su
skupljani na gomile i spaljivani u masovnim grobnicama. Ogoren, Andrei Petrescu
odluio je dati mali udio u borbi protiv tiranije. Posjedovao je kljueve
Ceausescuovih najtajnijih komunikacija, i odluio ih je dati tiraninovim
neprijateljima. Ceausescu vie nije mogao tajno komunicirati sa svojim
sluganima; njegove su odluke, njegove naredbe, postale poznate istog trena kad
ih je izdao. Andrei Petrescu borio se s odlukom. Hoe li to ugroziti ivot
njegove voljene Simone, njegove oboavane Elene? Kad jednom otkriju to je
uinio - a znat e, jer nitko drugi izvan vlade nije znao izvorne ifre - Andrei
i njegova obitelj bit e opkoljeni, uhieni i pogubljeni. Ne, morao je otii iz
Rumunjske. Ali da bi to mogao, morao je pridobiti nekoga izvana tko ima mo,
najbolje neku obavjetajnu agenciju kao to je CIA ili KGB, koja posjeduje
sredstva da izbavi njegovu obitelj. Zaplaen, proveo je opreznu, prikrivenu
istragu. Poznavao je ljude, njegovi su kolege poznavali ljude. Dao je svoju
ponudu, i svoje 33 zahtjeve. Ali i Britanci i Amerikanci odbili su uplitati se.
Prihvatili su politiku nemijeanja prema Rumunjskoj. Njegova je ponuda odbijena.
A zatim je, vrlo rano jednog jutra, stupio u vezu s njim neki Amerikanac,
predstavnik jedne druge obavjetajne agencije koja nema veze s CIA-om. Bili su
zainteresirani; pomoi e. Imali su hrabrost koju drugi nisu imali. Logistiki
arhitekti Uprave razradili su operacijske pojedinosti, koje je Brvson dotjerao
nakon konzultacija s Tedom Wallerom. Brvson je trebao iz Rumunjske
prokrijumariti matematiara i njegovu obitelj, zajedno s jo petero drugih,
dvojicom mukaraca i tri ene, sve obavjetajcima. Ulazak u Rumunjsku bio je
lagani dio posla. Brvson je iz Nyirabranvja u istonoj Maarskoj preao
rumunjsku granicu vlakom kod Valee Lui Mihai, nosei sa sobom autentinu
maarsku putovnicu meunarodnog autoprijevoznika; sa svojim smeesivim
kombinezonom i uljevitim rukama djelovao je tako da su ga jedva i pogledali.
Nekoliko kilometara od Valee Lui Mihai naao je kamion koji je Uprava dogovorila
da se ostavi za njega. Bio je to stari rumunjski kamionet koji je izbacivao gust
dim nafte. Kamionet su negdje u zemlji domiljato preuredili ljudi povezani s
Upravom: kad bi se otvorila stranja vrata, izgledalo je kao da su u odjeljku za
teret posloeni sanduci rumunjskog vina i tzuice, ljivovice. Ali bio je to samo
jedan red sanduka; skrivali su velik odjeljak, koji je zauzimao gotovo cijeli
odjeljak za teret, u kojem su se svi osim jednog Rumunja mogli sakriti. Skupina
je dobila upute da se sastane s njim u umi Beneasa, pet kilometara sjeverno od
Bukureta. Brvson ih je pronaao na dogovorenom mjestu sastanka, gdje je ispred
njih bio rasprostrt izletniki stol. Izgledali su poput velike obitelji na
izletu. Ali Brvson je vidio strah na njihovim licima. Voa osmorke oito je bio
matematiar, Andrei Petrescu, sitan ovjek u svojim ezdesetima, u pratnji
krotke ene mjeseeva lica, oito njegove supruge. Meutim, Brvsonu je zaokupila
pozornost njihova ki, jer nikad nije sreo tako lijepu enu. Elena Petrescu bila
je malena i lijepo graena, okretna dvadesetogodinjakinja vrane kose i tamnih
oiju koje su svjetlucale i blistale. Na sebi je imala crnu suknju i golubjesivi
pulover, a oko glave je omotala arenu maramu. utjela je i gledala ga krajnje
sumnjiavo. 34 Bryson ih je pozdravio na rumunjskom. Buna ziua, rekao je.
Unde este cea mai apropiata statie Peo? Gdje je najblia benzinska postaja?
Sinteti pe un drum gresit, odgovorio je matematiar. Na pogrenoj ste cesti.

Slijedili su ga do kamioneta, koji je parkirao u zaklonu umarka. Prelijepa

mlada ena pridruila mu se u kabini, kako je unaprijed dogovoreno. Drugi su
zauzeli sjedala u skrivenom odjeljku, gdje je Brvson ostavio sendvie i vodu u
bocama, da izdre na dugom putovanju do maarske granice. Elena nita nije
govorila prvih nekoliko sati. Brvson je pokuao zapodjenuti razgovor, ali ona je
ostala utljiva, no nije znao je li to zbog toga to je stidljiva ili samo
nervozna. Proli su kroz pokrajinu Bihor i pribliili se graninom prijelazu
Bors, gdje e prijei u Biharkeresztes u Maarskoj. Vozili su se cijelu no i
bilo im je dobro; inilo se da e sve proi dobro - predobro, pomislio je
Brvson, jer to je bio Balkan, gdje je tisuu malih stvari moglo poi naopako.
Zato ga nije iznenadilo kad je ugledao rotirajue svjetlo policijskog automobila
i policajca u plavoj odori koji je nadzirao promet oko osam kilometara od
granice. Isto tako, nije ga iznenadilo kad im je policajac mahnuo da stanu uz
kraj ceste. Sto je to, dovraga? rekao je Eleni Petrescu, naglaavajui svoj
blazirani ton dok se pribliavao policajac u visokim izmama. Samo rutinska
provjera, odgovorila je. Nadam se da je tako, rekao je Brvson sputajui
prozor. Govorio je teno rumunjski, ali mu naglasak nije bio izvoran; maarska
putovnica to moe objasniti. Pripremio se na svau s policajcem, kao to bi
uinio i svaki drugi voza meunarodnog transporta kad ga gnjave nekakvim
sitnicama. Policajac ga je zatraio dokumente i registraciju kamiona. Pregledao
je dokumente i sve je bilo u redu. Neto nije bilo u redu? upitao je Brvson na
rumunjskom. Policajac je poluslubeno mahnuo rukom prema prednjim svjetlima
kamiona. Jedno nije radilo. Ali nije ih htio samo tako pustiti. elio je znati
to je u kamionu. Roba za izvoz, odgovorio je Brvson. Otvorite, rekao je
policajac. 35 Ljutito uzdahnuvi, Bryson je iziao iz kabine i krenuo otkljuati
stranja vrata. Poluautomatski pitolj bio mu je u koricama na leima, prikriven
radnom jaknom od sivog muslina; upotrijebit e ga samo ako ba mora, jer bi
ubojstvo policajca bilo krajnje riskantno. Ne samo da postoji vjerojatnost da e
to opaziti neki motorist u prolazu nego e, ako je policajac dok ih je
zaustavljao dojavio radiom broj njihovih registarskih ploica, njegov dispeer
oekivati daljnju komunikaciju. Ako se nitko ne javi, bit e pozvani drugi, a
broj ploica dojavljen graninoj kontroli. Brvson nije elio ubiti ovjeka, ali
je shvaao da moda nee imati drugog izbora. Kad je otvorio stranja vrata
vidio je kako policajac lakomo zuri u sanduke s vinom i tzuicom. To Brvsonu
prui ohrabrenje: moda e mito od sanduka-dva pia zadovoljiti ovjeka pa e
otii svojim putem. Ali policajac je poeo grubo pipati po sanducima kao da radi
inventar, pa je brzo doao do lane pregrade, koja je bila samo pedesetak
centimetara iza njih. Rumunj je sumnjiavo stisnuo oi, pokucao po pregradi i
zauo kako uplje odzvanja. Hej, to je ovo? uzviknuo je. Brvson je zavukao
desnu ruku da izvadi pitolj iz korica, ali je upravo tada ugledao Elenu
Petrescu kako se vrzma oko stranjeg dijela kamiona, prpono podboivi lijevu
ruku. vakala je gumu, a na licu je imala previe rua, makare i rumenila:
sigurno je sve to nanijela dok je sjedila i ekala u kabini. Izgledala je kao
vamp-ena, prostitutka. Diui i sputajui donju vilicu, nagnula se vrlo blizu
policajcu i rekla: Ce curu meu vrei Sto hoe? Fututi gura! rekao je
policajac. Nosi se! Obje je ruke gurnuo iza sanduka prelazei njima po lanoj
pregradi, oito traei ruku ili polugu da je otvori. Brvsonu se zgrio eludac
kad je ovjek dohvatio zupasti urez kojim se otvarao tajni odjeljak. Nije bilo
objanjenja za sedmero skrivenih putnika; morat e ubiti policajca. A to to,
dovraga, radi Elena i stvara u njemu jo veu uzbunu? Da te pitam neto,
drue, rekla je tihim, umilnim glasom. Koliko je tebi vrijedan ivot?
Policajac se brzo okrenuo, bijesno je pogledavi. to kae, kurvo? 36 Pitam
te koliko ti vrijedi ivot? Jer ne samo da e ti ovo biti kraj karijere. Kupit
e si nepovratnu kartu u psihijatrijski zatvor. A moda i u neki prosjaki
grob. Bryson je bio prestravljen: sve je unitavala, trebalo ju je zaustaviti!
Policajac je otvorio platnenu vreu koja mu je visjela oko vrata i izvadio
nezgrapan, stari vojniki terenski telefon te poeo nazivati. Ako ve nekoga
zove, predlaem ti da nazove izravno glavni stoer Securitate i trai Dragana
glavom. Brvson je zurio u nevjerici: Maj. Gen. Radu Dragan bio je drugi po
rangu zapovjednik u tajnoj policiji, ozloglaen po korumpiranosti i seksualnoj

raskalaenosti. Policajac je prestao nazivati te oima potraio Elenino lice.

Prijeti mi, kujo? Pucnula je balonom vakae gume. uj, nije me briga to
radi. Ako se eli uplitati u krajnje povjerljive poslove Securitate, izvoli.
Ja samo radim svoj posao. Dragan voli svoje maarske djevice, a kad obavi stvar
s njima, ja uvijek moram prebaciti svoje djevojke preko granice. Hoe sa mnom,
dobro. Ako eli biti junaina i objelodaniti Draganove male slabosti, to je
tvoja odluka. Ali ja ne bih voljela biti na tvom mjestu, ili na mjestu nekoga
tko te poznaje. Prevrnula je oima. Hajde, nazovi Draganov ured. Izrecitirala
je broj: pozivni broj za Bukuret i broj centrale. Polako, zbunjeno, policajac
je nazvao brojeve i stavio slualicu na uho. Oi su mu se rairile i brzo je
prekinuo: oito se javila Securitate. Brzo se okrenuo i dugim se korakom udaljio
od kamiona, mrmljajui duboke isprike dok je ulazio u patrolni automobil i zatim
se odvezao. Kasnije, kad im je pogranina straa mahnula da prou, Brvson je
rekao Eleni: Je li to doista bio broj Securitate? Dakako, rekla je srdito.
Pa kako ste - Idu mi brojevi, rekla je. Nisu vam to rekli? Na vjenanju
je Ted Waller bio Nickov kum. Elenini roditelji smjeteni su pod novim
identitetom u Rovinj, na istarskoj obali Jadranskog 37 mora, pod zatitom
Uprave; iz razloga sigurnosti, nije joj bilo doputeno posjeivati ih, to je
prihvatila, ali teka srca, kao stranu nunost. Ponuen joj je posao
kriptografije u glavnom stoeru Uprave, gdje je radila na deifriranju i analizi
uhvaenih signala. Bila je izuzetno nadarena, vjerojatno najbolji kriptograf
kojeg su ikada imali, a i voljela je taj posao. Imam tebe, imam svoj posao - i
da jo imam kraj sebe i svoje roditelje, ivot bi mi bio savren! rekla je
jedanput. Kad je Nick prvi puta rekao Walleru da se stvari meu njima ozbiljno
razvijaju, osjeao se gotovo kao da trai doputenje za enidbu. Oevo
doputenje? Nije bio siguran. ivot u Upravi znaio je da ne postoje otre
granice izmeu osobnog i profesionalnog ivota. Ali upoznao je Elenu radei za
Upravu, pa je smatrao prikladnim da Waller to zna. Waller se doimao izuzetno
veselim zbog toga. Napokon si pronaao svog para, rekao je uz iroki osmijeh,
i odmah je pronaao bocu Dom Perignona, poput maioniara koji izvadi novi iz
djetetova uha. Brvson se prisjeao njihova medenog mjeseca, koji su proveli na
malenom, zelenom, gotovo nenastanjenom otoku na Karibima. Plaa s pijeskom bila
je ruiaste boje, a putovi koji vode u sredite otoka bili su gotovo magini
gajevi tamariska uz potoi. Lutali su onuda sa samo jednim ciljem: da se
izgube, ili da se prave da su se izgubili, i kad se izgube, gubili bi se jedno u
drugome. Vrijeme izvan vremena, kako bi ona govorila. Kad bi pomislio na Elenu,
prisjetio bi se toga kako su odlazili da se izgube - bio je to njihov mali obred
- i da se podsjete kako, dok god imaju jedno drugo, nikad nisu izgubljeni. Ali
sada ju je stvarno izgubio, te se i sam osjetio izgubljenim, bez korijena, bez
uporita. Velika prazna kua bila je tiha, ali jo je uo njen oslabjeli glas na
sterilnoj vezi kako govori, tiho, da ga ostavlja. Bilo je to kao grom iz vedra
neba, mada nije trebalo tako biti. Ne, inzistirala je, nije to zbog dugih
mjeseci razdvojenosti; razlog je puno dublji, fundamentalniji. Ne poznajem te
vie, rekla mu je. Ne poznajem te, i ne vjerujem ti. A on ju je volio, sto mu
gromova, volio ju je: nije li to bilo dovoljno? Njegova preklinjanja bila su
glasna, strastvena. Ali teta je ve uinjena. La, okorjelost, hladnoa - to su
crte koje operativca dre na ivotu, ali je te crte poeo donositi i kui, a s
tim nijedan brak ne bi mogao preivjeti. Preutio je neke stvari pred njom
napose o jednom dogaaju - i zbog toga se osjeao uasno krivim. 38 I tako je
odluila otii i bez njega poeti graditi svoj ivot. Zatraiti odlazak iz
glavnog stoera. Glas joj je na neprislukivanoj vezi zvuao tako blisko kao da
je u susjednoj sobi, ali i tako jezovito udaljeno. Nita nije rekla sa arom, a
upravo je taj nedostatak bilo kakve izraajnosti bilo tako teko podnijeti.
Oito, nije se imalo o emu razgovarati ni prepirati: bio je to ton kojim netko
izraava sasvim oitu injenicu da su dva i dva etiri i da sunce izlazi na
istoku. Sjetio se osjeaja pogoenosti koji ga je zahvatio. Elena, rekao je,
zna li ti to mi znai? Njezin odgovor - olovno hladan, neranjiv - jo
uvijek mu je odzvanjao u mislima: Ja mislim da ti i ne zna tko sam ja. Kad se
vratio iz Tunisa i vidio da nema ni nje ni njezinih stvari, pokuao ju je
pronai, molio je Teda Wallera da mu pomogne bilo ime to mu je na

raspolaganju. Bilo je tisuu stvari koje joj je elio rei. Ali kao da je
nestala s lica Zemlje. Nije htjela da je se pronae, i nee je se pronai, a
Waller to nije htio prekriti. Waller je bio u pravu to se nje tie; naao je
svog para. Alkohol u dovoljnim koliinama djeluje na misli poput Novocaina.
Nevolja je jedino u tome to kad prestane djelovanje, probadajua bol se vraa,
a jedini je lijek opet alkohol. Dani i tjedni nakon njegova povratka iz Tunisa
bili su puke krhotine, razlomljene slike. Slike u crvenosmeoj boji. Kad je
iznosio smee, uo je kako zvekeu litrene boce. Kad je zvonio telefon, nije se
javljao. Jedanput se zaulo zvono na vratima. Bio je to Chris Edgecomb,
prekrivi time svaku stegu Uprave. Zabrinuo sam se, ovjee, rekao je, a tako
je i izgledao. Brvson nije htio razmiljati o tome kako on samo izgleda
posjetitelju - progonjen, zaputen, neobrijan. Poslali su te? ali se? Dobio
bih svoje da znaju da sam ovdje. Brvson je pretpostavio da je to bilo ono to
se naziva intervencijom. Nije se mogao sjetiti to je rekao Edgecombu, samo zna
da je neto sveano obeao. Momak vie nee dolaziti. Brvson se uglavnom sjeao
svog buenja nakon pijanke, svog trzanja i treptanja, bolnog osjeaja kao da su
mu ivci oguljeni; u ustima mu je bio okus vanilije od burbona i trpkost
borovice od dina. Zurio je u svoje jutarnje lice u zrcalu, proarano upaljenim
kapilarima i 39 tamnim udubinama. Pokuavajui razmutiti nekoliko jaja, zaepio
je usta od gaenja. Nekoliko zasebnih zvukova, nekoliko razbacanih slika. Nije
to bio izgubljeni vikend; bila su to tri izgubljena mjeseca. Njegovi susjedi iz
Falls Churcha nisu pokazali puno zanimanja, vjerojatno zbog uglaenosti ili
nezainteresiranosti. Ta on je bio raunovoa u nekakvoj industrijskoj tvrtki,
zar ne? ovjek je valjda ostao bez posla. Ili e se iz toga izvui, ili e
propasti. Profesionalni menaderi koji postaju rtvama washingtonskog
gospodarstva rijetko izazivaju samilost; osim toga, susjedi ne vole ispitivati.
U predgraima je bolje drati se na razdaljini. Tada se jednoga dana u kolovozu
neto u njemu pomaknulo. Zapazio je da su poele cvjetati ljubiaste astre,
cvijee koje je Elena lani zasadila, te su prkosno izrasle, kao da su hranjene
nemarom. I on e tako. Vree sa smeem vie nisu zveckale dok ih je teglio do
ograde. Poeo je jesti pravu hranu, triput na dan, redovito. Jo uvijek se
drhtavo kretao, ali za nekoliko tjedana zagladio je kosu, pomno se obrijao,
obukao poslovno odijelo i zaputio se u ulicu K broj 1324. Waller je pokuao
zamaskirati svoje olakanje profesionalnom objektivnou, ali je Brvson sve
vidio u njegovim oima koje su blistale. Tko je to rekao da u ivotu
Amerikanaca nema drugog ina? rekao je Waller tiho. Brvson je uzvratio pogled
postojano, mirno. ekao je, napokon u miru sa samim sobom. Waller se nasmijeio,
tek neznatno - trebalo ga je dobro poznavati da bi se to prepoznalo kao osmijeh
- i predao mu fascikl boje utog kanarinca. Nazovimo ovo treim inom. 40 2
Pet godina kasnije Woodbridge College u zapadnoj Pennsvlvaniji bio je malen
fakultet, ali je odisao mirnim napretkom, nekom osebujnom ekskluzivnou. Moglo
je se zapaziti u njegovu pomno ureenom zelenilu: smaragdnim travnjacima i
savrenim cvjetnim obrubima, a institucija je mogla obilno platiti sve te
estetske uzgrednosti. Arhitektura je bila u stilu cigla-brljan, sveuilinom
gotskom stilu karakteristinom za toliko sveuilinih graevina iz dvadesetih
godina. S udaljenosti, mogao bi proi i kao jedan od drevnih koleda Cambridgea
ili Oxforda - kad bi ga se odvojilo od pohabanih industrijskih gradova i
smjestilo usred neke idile. Bilo je to zaklonjeno, sigurno, konzervativno
okruenje, mjesto na koje su najbogatije i najutjecajnije amerike obitelji bez
ustezanja slale svoje osjetljive potomke. Trgovine s gotovom hranom i restorani
unutar sveuilinog kompleksa dobro su zaraivali na machiatu i talijanskom
pecivu. ak je i tijekom ezdesetih koled ostao, kako se jednom naalio njegov
tadanji predsjednik, rasadite odmora. Jonas Barrett, na vlastito
iznenaenje, pokazao se kao dobar predava, a njegova su predavanja bila daleko
popularnija nego to bi se obino oekivalo kod takvih tema. Neki su studenti
bili bistri, a gotovo svi skloniji uenju i boljeg ponaanja nego to je to on
ikada bio u svojim studentskim danima. Jedan od njegovih fakultetskih kolega,
neki udak, fiziar koji je doao iz Brooklvna i pouavao na 41 newyorkom City
Collegeu, spomenuo mu je ubrzo nakon njegova dolaska kako se na ovome mjestu
osjea poput kunog uitelja iz osamnaestog stoljea koji je bio odgovoran za

kolovanje djece engleskog lorda. ivi usred krasote, ali ona ba i nije tvoja.
Ipak, Waller je rekao istinu: bio je to dobar ivot. Sada je Jonas Barrett
preao pogledom po punom auditoriju, preko stotinu lica koja su bila u
oekivanju. Bio je zapanjen kad ga je pozvao Campus Confidental, poslije tek
prve godine njegova pouavanja na Woodburyju, kao ledenog karizmatskog
profesora, vie profesora Kingsfielda nego gospodina Chipsa, i iznio primjedbu
o njegovu kamenu, nestano ironinu licu. Kakav god bio razlog tomu, njegova
predavanja o Bizantu bila su meu najpopularnijima na katedri za povijest.
Pogledao je na svoj sat: bilo je vrijeme da smota svoje predavanje i pokae
prema sljedeemu. Rimsko je Carstvo bilo najzaudniji politiki pothvat u
ljudskoj povijesti, pa je pitanje koje mui tolike mislioce, dakako, zato je
prop
lo, naglasio je to na visoko profesionalni nain i ukrasio dozom ironije. Svi
znate tunu priu. Svjetlo civilizacije treperilo je i potamnjelo. Barbari na
vratima. Unitena najvea nada ovjeanstva, je li tako? uo se mrmor
odobravanja. Glupost! iznenada je uzviknuo, i zauo se hihot, a potom muk.
Oprostite mi na barbarizmu. Pogledao je uokolo po dvorani, podigavi obrve u
luku, to mu je dalo izazovni izraz. Rimljani, nazovimo ih tako, izgubili su
svoje pravo na utiranje moralnog puta prije nego to su izgubili pravo na
carstvo. Rimljani su bili ti koji su se osvetili zbog estokog sukoba koji su u
poetku imali s Gotima tako to su im oduzeli djecu, drali ih kao taoce,
natjerali ih da mariraju kroz desetke gradova i zatim ih poklali, jedno po
jedno. Polako i bolno. Toliko o pukoj proraunatoj krvoednosti, koja se ne moe
usporediti ni sa im to su Goti ikad napravili. Zapadno Rimsko Carstvo bilo je
poprite ropstva i krvavih zabava. Nasuprot tomu, istono Rimsko Carstvo bilo je
puno dobroudnije, te je preivjelo takozvanu propast Rimskog Carstva. Bizantom
su ga nazivali samo zapadnjaci - Bizantinci su sebe uvijek prepoznavali kao
pravo Rimsko Carstvo, pa su sauvali uenost i ljudske vrednote kakve i danas
njegujemo. Zapad nije podlegao neprijateljima izvana, nego trulei iznutra - to
je prava istina. Civilizacija, dakle, nije treperila i potamnjela. Ona se samo
premjestila 42 istono. Stanka. Moete sada doi i uzeti svoje radove. I
uivajte u vikendu, onoliko koliko smatrate pametnim. Sjetite se samo Petronija:
Umjerenost u svemu. Ukljuujui i umjerenost. Profesore Barrett? Djevojka je
bila ljupka blondinka, jedna od onih studentica koje ozbiljno sluaju i uvijek
sjede u prvim redovima. Odloio je svoje biljeke za predavanje i privrivao
remenje na svojoj pohabanoj konoj torbi. Jedva je sluao dok je govorila i
alila se na ocjenu koju je dobila, upornim tonom, banalnim rijeima, sve ve
dobro poznato. Trudila sam se... Mislim da sam dala najbolje od sebe... Ba sam
se jako potrudila... Slijedila ga je dok je izlazio prema vratima, a zatim i na
parkiralite izvan zgrade, sve dok nije doao do svog auta. Zato ne bismo o
tome popriali sutra za radna vremena? njeno je predloio. Ali profesore...
Neto nije u redu. Mislim da ocjena nije bila u redu, profesore. Nije ni
primijetio da govori naglas. Ali njegove su antene zazujale. Zato? Zbog neke
iznenadne, neutemeljene paranoje? Hoe li skonati kao jedan od onih
vijetnamskih posttraumatiara koji poskoe kad god uju praskanje automobilskog
ispuha? Neki zvuk, neto to nedvojbeno ne spada ovamo. Okrenuo se prema
studentici, ali ne da bi pogledao u nju. Umjesto toga, pogledao je pokraj nje,
iza nje, u neto to je treperilo na rubu njegova vidokruga. Da, bilo je neto
naopako u njegovoj neposrednoj blizini. eui u previe neusiljenoj maniri,
kreui se u njegovu smjeru, kao da uiva u proljetnom zraku i zelenom okoliu,
pribliavao se mukarac irokih ramena u flanelskom odijelu boje ugljena,
bijeloj koulji i savreno svezanoj kravati od ripsa. To nije bila akademska
odjea u Woodbridgeu, pa ak ni za osoblje uprave, a vrijeme je bilo pretopio za
flanel. To je doista bio netko izvana, ali hini - pokuava hiniti - da tu
pripada. Brvsonovi terenski instinkti divlje su signalizirali. Tjeme mu se
zateglo, a oi poele pretraivati od jedne do druge strane, poput fotografa
koji u brzom slijedu ispituje razliite arine toke: vraale su se stare
navike, same od sebe i nekako atavistiki, grubo i neprimjereno mjestu. 43 Ali
zato} Zasigurno nije bilo razloga uznemiravati se zbog nekog posjetitelja
studentskog kompleksa - moda je to bio neki roditelj, neki slubenik

washingtonske obrazovne birokracije, moda ak i neki trgovac vieg ranga.

Brvson napravi brzu procjenu. ovjek je imao nezakopan kaput, te je ugledao
naramenice boje kestena koje su mu drale hlae. Da, ovjek je imao i remen, a
hlae su bile podugake i prelamale se duboko preko njegovih crnih cipela s
gumenim potplatom. Navala adrenalina: i sam je nosio slinu odjeu, u svom
prijanjem ivotu. Katkad treba nositi i remen i naramenice jer u jednom ili
oba depa nosi neki teki predmet - revolver velikog kalibra, na primjer.
Takoer treba imati podue posuvratke na nogavicama kako bi ti dobro sakrile
korice na glenju. Odijelo uspjeha, rekao bi Ted Waller, objanjavajui kako se
u veernjem odijelu moe sakriti pravi arsenal ako je tkanina dobro skrojena. Ja
sam izvan igre! Ostavite me na miru! Ali nije bilo mira, nikad ga nee biti. Kad
jednom upadne, nikad se ne moe izvui, pa i onda kad isplate prestanu i
istekne zdravstveno osiguranje. Neprijateljske strane diljem svijeta udjele su
za osvetom. Bez obzira na mjere opreza, na razraene metode skrivanja, na
zamren sistem udaljavanja. Ako me doista ele nai, oni to mogu. Misliti
suprotno bila bi obmana. Bila je to nepisana mogunost meu operativcima Uprave.
Ali tko kae da nisu iz same Uprave i rade, kako se to ciniki kae, potpunu
sterilizaciju - uklanjaju krhotine, iste ostatke? Brvson nikad nije upoznao
nikoga tko se povukao iz Uprave, premda su takvi sigurno postojali. Ali ako je
netko na razini konzorcija u Upravi poeo sumnjati u njegovu odanost, i on e
postati rtva potpune sterilizacije. Bila je to stvarna mogunost. ]a sam vani,
ostavio sam to za sohom! No tko e mu vjerovati? Nick Brvson - jer on je sad bio
Nick Brvson. Jonas Barrett uzmakne se u stranu, poput zmije koja je svukla kou
- gledao je netremice u mukarca u odijelu. Njegova kosa kao da je bila posuta
solju i paprom, oiana na etku, a lice mu je bilo iroko i crveno. Brvson se
napeo dok mu se nametljivac pribliavao, smijeei se i pokazujui 44 male
bijele zube. Gospodine Barrett? pozvao ga je ovjek doavi na pola puta do
smaragdnog travnjaka. ovjekovo lice bila je maska za otklanjanje sumnji, a to
ga je konano potpuno odalo, bilo je to obiljeje profesionalca. Civil koji
pozdravlja neznanca uvijek pokazuje barem malo rezerviranosti. Uprava? Osoblje
Uprave bolje je od ovoga, leernije i manje upadljivo. Laura, rekao je tiho
studentici, otii sad i vrati se u Severeid Hali. ekaj me u mom uredu na
katu. Ali... Odmah! odbrusio je. Laura se, zanijemjela i crvena, okrenula i
pourila natrag prema zgradi. Neka se promjena dogodila kod profesora Jonasa
Barretta kako je ona te veeri objasnila svojoj cimerici, odjednom je postao
drugaiji, zastraujui - i brzo je zakljuila kako je bolje da napravi kako joj
je rekao. Meki koraci zauli su se iz suprotnog smjera. Brvson se brzo okrene.
Bio je to jo jedan mukarac: crvenokos, pjegav, mlai, imao je na sebi
mornarski kaputi, bronane platnene hlae i kone cipele. Uvjerljivije kao
fakultetska odjea, osim gumba na kaputiu, koji su bili presjajni i mjedeni. A
ni njemu kaputi nije sasvim prilijegao uz prsa: vidjela se izboina na mjestu
gdje bi se moglo oekivati korice koje se nose oko ramena. Ako nije Uprava, tko
je onda? Strani neprijatelji? Netko drugi iz otvorenijih amerikih agencija?
Sada je Brvson prepoznao zvuk koji ga je prvobitno uzbunio: zvuk automobila koji
je radio u praznom hodu, tiho i neprekidno. Bio je to Lincoln Continental sa
zatamnjenim prozorima i nije se nalazio na mjestu za parkiranje, nego u uliici
gdje je on ostavio svoj automobil, preprijeivi mu izlaz. Gospodine Barrett?
Krupniji, stariji mukarac sada ga je gledao u oi i grabio dugim koracima, brzo
smanjujui razdaljinu meu njima. Doista je potrebno da poete s nama. Imao je
blag naglasak, srednjezapadnjaki. Zaustavio se na jedva metar udaljenosti i
pokazivao prema Lincolnu. O, zar tako? ree Brvson hladno. Zar se mi
poznamo? 45 Neznanac odgovori bez rijei: stavi ruke na kukove, a prsa izbaci
van kako bi pokazao obrise pitolja u koricama ispod svojeg kaputa. Profinjena
gesta profesionalca upuena drugom profesionalcu, od kojih je ovaj drugi
nenaoruan. Zatim se iznenada mukarac presavio od boli, a rukama se naglo
uhvatio za trbuh. Brvson mu je brzinom munje u miiavi trbuh zario elini
vrak svog nalivpera, a profesionalac je reagirao na neprofesionalni, iako
potpuno prirodni nain. Uhvati se za oruje, nikad za ranu: to je bila jedna od
mnogih Wallerovih krilatica, i mada je znaila ponitenje prirodnog instinkta,
vie je puta spasila Nicku ivot. Ovaj ovjek nije bio vrhunski obuen. Kad su

neznaneve ruke poletjele prema rani, Brvson je zario ruke u njegov kaput i
pronaao malenu, ali snanu Berettu od plavog elika. Beretta - to nije oruje
Uprave; ije je onda? Opalio je ovjeka drkom po sljepooici, uo odvratno
hrskanje kosti pod metalom, te uo kako se stariji agent skljokao na zemlju
zatim se s uperenim orujem naglo okrenuo prema crvenokosom u plavom kaputiu.
Moj je otkoen, povikao je Nick, urno i zahtjevno. A tvoj? Zbunjenost i
panika na mladievu licu odavale su njegovo neiskustvo. Sigurno je izraunao da
je Nick mogao lako opaliti u istom trenutku kad zauje kljocaj sigurnosnog
zapora. Loi izgledi. Ali neiskusni mogu biti i najopasniji, ba zbog toga to
ne reagiraju na racionalan i logian nain. Amaterski trenutak. Pitolja
neprestano uperena u crvenokosog terenca, Brvson je polako uzmakao u smjeru
vozila koje je radilo u praznom hodu. Vrata e, dakako, biti otvorena kako bi se
moglo odmah ui. Jednom glatkom kretnjom, dok je cijelo vrijeme drao Berettu
uperenu u crvenokosog novaka, naglo je otvorio vrata automobila i spustio se na
vozaevo sjedalo. Jednim je pogledom ustanovio da su prozori i vjetrobransko
staklo neprobojni, kao to je i trebalo. Morao je samo mjenja izbaciti iz
poloaja za parkiranje i automobil je krenuo uz trzaj. Zauo je kako metak
pogaa stranji dio automobila - registarsku ploicu, kako je procijenio, sudei
po zveketu. A zatim je jo jedan metak pogodio stranje staklo, ali nije nainio
nikakvu tetu. Pucali su automobilu u gume, nadajui se da e ga zaustaviti u
bijegu. Za nekoliko sekundi ve je tutnjao kroz vrata od kovanog eljeza na
ulazu u fakultetski kompleks. Dok se vozio niz glavnu cestu s tri 46 traka, s
jednim napadaem koji je ostao leati dok drugi divlje puca ali ne pogaa, mozak
mu je ubrzano radio. Razmiljao je: Vrijeme je prosio. Sto sada? Da su me zbilja
namjeravali ubiti, ve bih bio mrtav. Brvson je usporio na autoputu, pogledavao
u sve uliice ispred i iza sebe da vidi ima li progonitelja. Uhvatili su me
nenaoruana i nespremna, namjerno. A to je znailo da ele neto drugo. Ali to?
I kako su ga uope pronali? Je li tko mogao upasti u klasificiranu bazu
podataka 5-1 Uprave? Bilo je toliko varijabli, toliko nepoznanica. No Brvson sad
nije osjeao strah, samo ledenu hladnou terenskog operativca koji se privikao
na situaciju, a kakav je sam nekad bio. Nee voziti ni prema jednoj zranoj
luci, gdje e ga oni zacijelo ekati; umjesto toga, odvest e se ravno natrag
svojoj kui u fakultetskom kompleksu, gdje bi ga se najmanje oekivalo. Ako je
to znailo izazvati jo jedan sukob, neka bude tako. Sukob je znaio izloenost
ograniena trajanja: let bi mogao trajati beskrajno dugo. Brvson vie nije imao
strpljenja za neki dugaak let: Waller je, barem to se toga tie, bio u pravu.
Skrenuvi na cestu prema fakultetskom kompleksu i k svojoj kui na Villier
Laneu, zauo je, a zatim i ugledao helikopter kako pretrauje nebo i ide prema
malom pristanitu za helikoptere na vrhu zgrade za znanstvena istraivanja, koja
je bila poklon nekog softverskog milijardera, i koja je bila dosad najvia
zgrada u fakultetskom kompleksu. Inae su se tim pristanitem koristili samo
glavni donatori, ali ovaj je helikopter imao federalne oznake. Ovaj je
helikopter sigurno doao zbog onoga to se dogodilo prije. Brvson se zaustavio
ispred svoje kue, trone zgrade u stilu Queen Anne, s krovnim mansardama i
obukanim proeljem. Mjesto je bilo prazno, a po sustavu za uzbunjivanje, koji
je sam postavio, znao je da nitko nije uao u kuu otkad je on jutros iz nje
izaao. Kad je uao, provjerio je nije li tko dirao sustav. Jaka sunana
svjetlost ulazila je kroz prozor primae sobe i zaustavila se na irokim podnim
daskama od borovine, te se irio smolast miris zimzeleni. Bio je to osnovni
razlog zato je kupio kuu: miris ga je podsjeao na sretnu godinu koju je
proveo u kui sagraenoj napola od greda napola od 47 opeke u Wiesbadenu kad je
imao sedam godina, a otac mu je bio stacioniran u tamonjoj vojnoj bazi. Brvson
nije bio obino vojniko dijete - na koncu, otac mu je bio general, i obitelj je
obino stanovala u ugodnim etvrtima i udobnim kuanstvima. No ipak, njegovo se
djetinjstvo sastojalo u uenju o tome kako podii svoje uloge i ponovno ih
poloiti u nekom drugom dijelu svijeta. Kod tih preseljenja pomagala mu je
njegova prirodna nadarenost za jezike, kojoj su se drugi uvijek divili.
Sklapanje novih prijateljstava nije ilo sasvim lako, ali je s vremenom i u tome
razvio vjetinu. Vidio je toliko vojnike djece koja su se oblikovala kao
mrzovoljci koji ne spadaju nikamo, a on im se nije htio prikljuiti. Sad je bio

kod kue. ekat e. A ovog e puta sastanak biti na njegovu terenu, i po

njegovim uvjetima. Nije dugo ekao. Prolo je samo nekoliko minuta prije nego
to se na prilazu njegovoj kui zaustavio crni vladin Cadillac sedan, s
amerikom zastavicom prikaenom na anteni. Brvson je, promatrajui iz kue,
zakljuio kako je nakana ovakve otvorene predstave pruanje umirujueg jamstva.
Vladin voza u odori izaao je iz automobila i otvorio stranja vrata, i izaao
je nizak, ilav ovjek. Brvson ga je ve vidio - nejasno lice sa C-SPAN-a.3 Neki
dunosnik slube sigurnosti. Brvson izae na trijem. Gospodine Brvson, rekao
je ovjek promukla glasa, s naglaskom iz New Jerseva. Bio je u srednjim
pedesetima, kako je procijenio Brvson, guste sijede kose, lica uska i naborana;
bio je odjeven u nemoderno smee odijelo. "Znate, li tko sam ja? Netko tko
mora puno toga objasniti. Vladin je ovjek kimnuo, a ruke podigao u gestu
kajanja. Zabrljali smo, gospodine Brvson, odnosno Jonas Barrett, ako tako vie
volite. Preuzimam punu odgovornost. Razlog zato sam doao ovamo jest da vam se
osobno ispriam. A ujedno da objasnim. Brvson se sjetio slike s TV ekrana,
ovjek govori, a ispod njega bijela slova. Vi ste Harry Dunne. Zamjenik
direktora CIA-e. Brvson se prisjetio kako ga je jedanput ili dvaput gledao kako
svjedoi pred kongresnim pododborom. 3 Cable Satelite Public Affairs Network,
kanal kablovske televizije. 48 Trebam razgovarati s vama, rekao je ovjek.
Nemam vam to rei. Volio bih da vas mogu uputiti na vaeg gospodina Brevera
ili kako se ve zove, ali izvlaim prazan drijeb. Ne traim od vas da bilo
to kaete. Ja samo traim da me sasluate.. Ono su bili vai razbijai,
pretpostavljam. Da, jesu, priznao je Dunne. Prekoraili su granice. A i
podcijenili su vas - pogreno su mislili da ete poslije pet godina odsutnosti s
terena biti mekani. A vi ste im dali nekoliko kljunih taktikih pouka koje e
im nesumnjivo dobro doi ubudue. Osobito Eldridgeu, nakon to ga zaiju. Dok
se smijao, u njegovu grlu ulo se suho egrtanje. Sada vas, dakle, molim
najljepe to mogu. Sve karte su na stolu. Dunne je polako priao trijemu gdje
se Brvson naslonio na drveni stup, s rukama presavijenim na leima. Na gornjem
dijelu lea bila mu je ljepljivom vrpcom privrena Beretta, koju je mogao po
potrebi dohvatiti u djeliu sekunde. Dunne je na televiziji, u govornim
emisijama nedjeljom prijepodne, imao donekle zapovjedniko dranje; ovako u
ivo, izgledao je prilino zakrljao, nekako premalen za svoju odjeu. Nemam
vas to pouiti, prosvjedovao je Brvson. Samo sam se branio od dvojice koji su
bili na krivu mjestu i nisu mi djelovali dobronamjerno. Uprava vas je dobro
uvjebala, samo to mogu rei. Volio bih znati o emu govorite. Znate sasvim
dobro. Vaa uzdrljivost je za oekivati. Mislim da ste se obratili pogrenom
ovjeku, rekao je Brvson tiho. Sluaj pogrenog identiteta. Ne znam na to
smjerate. ovjek iz CIA-e glasno je uzdahnuo, a zatim je uslijedio egrtavi
kaalj. Naalost, nisu svi vai bivi kolege tako promiljeni, ili bi bilo
pravilnije rei principijelni, kao vi. Zakletve na vjernost i tajnost znaju
postati manje vrste onda kad novac prijee iz ruke u ruku, a kad to kaem
mislim na ozbiljan novac. Nitko se od vaih bivih kolega nije jeftino prodao.
Sad vas uope vie ne razumijem. Nicholas Loring Brvson, roen u Ateni u
Grkoj, sin jedinac generala Georgea Wyntera Brvsona i njegove gospoe, gotovo
je monotono recitirao ovjek iz CIA-e. Diplomirao na St. Albans 49 School u
Washingtonu D.C., na Stanfordu i na Georgetowns School of Foreign Service. Dok
je bio na Stanfordu unovaen u gotovo nevidljivu obavjetajnu agenciju poznatu
onoj nekolicini koji za nju znaju kao Uprava. Uvjeban za djelovanje na terenu,
petnaest godina uspjene slube, tajno odlikovan, a operacije su se kretale od Lijepa biografija, prekine ga Brvson. Da je barem moja, Mi sveuilitarci
katkad volimo zamiljati kako bi to izgledalo voditi aktivan ivot izvan ovih
samotnih zidova obraslih brljanom. Govorio je pomalo razmetljivo. Njegov je
moto bio izbjegavanje sumnje, a ne odupiranje. Ni jedan od nas nema vremena za
gubljenje, rekao je Dunne. U svakom sluaju, nadam se da uviate da nam nije
namjera nauditi vam. Ne uviam. Vi momci iz CIA-e, kako itam, imate dugi
popis naina na koje moete nekome nauditi. Metak u mozak, na primjer. Ili
dvanaest sati na dripu pod skopolaminom. Hoemo li popriati o jadnom Nosenku,
koji je nainio greku to je preao na nau stranu? Prostrli ste mu crveni sag,
zar ne? Dvadeset osam mjeseci u obloenoj eliji. Bili ste spremni na sve, samo

da ga slomite. Priate o davnoj prolosti, Brvsone. Ali razumijem vas i

prihvaam vau sumnju. Sto mogu uiniti da je uklonim? to je sumnjivije od
potrebe da se ukloni sumnja? Da sam vas doista elio srediti, ne bismo mi
ovdje razgovarali, to vam je jasno, ree Dunne. Moda to ne bi ilo tako lako
kako mislite, odgovori Brvson blaziranim tonom. Hladno se nasmijao kako bi
omoguio ovjeku iz CIA-e da shvati skrivenu prijetnju. Odustao je od
pretvaranja; inilo se da puno ne koristi. Znamo to moete svojim rukama i
nogama. Nije potrebna demonstracija. Sve to od vas traim to su vae ui.
Tako kaete. Koliko je Agencija doista znala o njemu, o njegovoj karijeri u
Upravi? Kako se moglo prodrijeti kroz neprobojni zid osiguranja? Sluajte,
Brvsone. Otmiari ne preklinju. Vjerujem da znate kako ja nisam ovjek koji
svaki dan ide u kune posjete. Imam vam neto rei, i nee biti lako to uti.
Znate li za nau zgradu na Blue Ridgeu? Brvson slegne ramenima. 50 QgdBa
knjtnlea elio bih vas povesti tamo. Trebate me sasluati i pogledati v neto.
Zatim, ako elite, moete poi kui, i mi vas vie nikada neemo Ti
uznemiravati. Pokazao je prema automobilu. Poite sa mnom. To to predlaete
isto je ludilo. Zar ne shvaate? Dvojica tree razrednih razbojnika pojave se
ispred moje predavaonice i pokuavaju me nasilu ugurati u auto. Zatim se pojavi
ovjek kojeg sam vidio samo na televiziji - visoki dunosnik u nekoj
obavjetajnoj agenciji o kojoj se, budimo iskreni, moe govoriti s malo
vjerodostojnosti - pojavi se na tratini pred mojom kuom i pokuava me
nagovoriti golicavom kom binacijom prijetnji i mamaca. Kako oekujete da
reagiram? Dunne nije skretao pogled. Da budem iskren, oekujem da ete
svejedno doi. Zato ste tako sigurni? Dunne je zautio na trenutak. To je
jedini nain kako moete zadovoljiti svoju znatielju, ree napokon. To je
jedini nain kako moete saznati istinu. Brvson prezrivo otpuhne. Istinu o
centu} Za poetak, ree vrlo tiho ovjek iz CIA-e, istinu o sebi. 51 3 U
planinama Blue Ridgea u zapadnoj Virginiji, u blizini granice s Tennesseejem i
Sjevernom Karolinom, CIA dri usamljeno podruje bjelogorice pomijeane sa
smrekom i jelom, sve u svemu oko dvjesta jutara. Dio pojasa Little Wilson
Creeka, u sklopu dravne ume Jefferson, bregovito je podruje s brojnim
uzvisinama, proarano jezerima, potocima, rjeicama i vodopadima, daleko od
glavnih planinarskih staza. Najblii su gradovi Troutdale i Volnev, ali nisu ba
preblizu. Ovo podruje divljine, okrueno elektrinom ogradom s bodljikavom
icom na vrhu, poznato je u Agenciji po svom generikom, bezbojnom imenu koje se
lako zaboravlja. Poligon. Tamo se meu povrinskim stijenama isprobavaju neki
egzotini oblici instrumentacije, kao to su minijaturni eksplozivi. Iskuavaju
se i sposobnosti raznih odailjaa i naprava za praenje, njihove se frekvencije
precizno podeavaju daleko izvan dometa neprijateljskih strana. Sasvim je mogue
provesti vrijeme na Poligonu a da se ne primijeti nisko poloena zgrada od
betona i stakla koja slui kao kombinacija administrativne uprave, zgrade za
obuku i konferencije i vojarne. Zgrada je smjetena stotinjak metara od krevine
ureene za helikoptere, koju se zbog neobine uzvisine i vegetacije gotovo uope
ne moe vidjeti. Harry Dunne malo je govorio za vrijeme leta. Zapravo je jedina
prilika za razgovor bila ona kratka vonja automobilom do uzletita za
helikoptere na fakultetskom kompleksu; u helikopteru, na putu u 52 Virginiju,
obojica su, u pratnji Dunneovog utljivog adjutanta, nosila zatitne slualice
protiv buke. Kad su se njih trojica iskrcala iz tamnozelena vladinog
helikoptera, doekao ih je anonimni pomonik. Brvson i Dunne, pratei jedan
drugoga, proli su kroz sasvim obino glavno predvorje zgrade i spustili se
nekoliko stuba u podrum, spartansku prostoriju niska stropa. Na glatkim, bijelo
obojenim zidovima bila su, poput praznih slikarskih platna, objeena dva velika,
tanka plazmatska monitora. Njih su dvojica sjela za blistavi stol od ulatena
elika. Jedan je od utljivih pomonika nestao, a drugi je sjeo na mjesto izvan
zatvorenih vrata prostorije. im su Dunne i Brvson sjeli, Dunne je poeo
govoriti bez ceremonije i uvoda. Rei u vam to vi, prema mom uvjerenju,
vjerujete, zapoeo je. Vjerujete da ste nekakav neopjevani junak. To je
zapravo sredinje neuzdrmano uvjerenje koje vam je omoguilo da izdrite
desetljee i pol u takvoj napetosti kakva bi nekog manjega davno slomila.
Vjerujete da ste petnaest godina proveli sluei svojoj zemlji, radei za

supertajnu agenciju poznatu kao Uprava. Praktino nitko drugi, ak ni najvie

razine vlade SAD-a, ne znaju za njeno postojanje, izuzevi moda
predsjedavajueg u predsjednikovu Savjetodavnom odboru za strane obavjetajne
slube i nekolicine kljunih igraa u Bijeloj kui kojima je provjereno i dupe.
Zatvoren krug - ili prije, toliko zatvoren koliko to moe biti u ovom palom
svijetu. Brvson je odmjereno disao, odluan da ne izda svoje osjeaje nikakvim
vidljivim znakom ili zaprepatenou. No svejedno je bio zaprepaten: ovjek iz
CIA-e poznavao je stvari koje su bile izvanredno pomno skrivane. Prije deset
godina ak ste dobili predsjednikovu Kolajnu asti za usluge koje ste posvuda
obavili, nastavio je Dunne. Ali vae su operacije bile toliko potajne da nije
bilo ni ceremonije ni predsjednika, a kladim se da ni kolajnu niste mogli
zadrati. Brvson se na trenutak vratio u prolost: Waller je otvorio kutiju i
pokazao mu teki mjedeni predmet. Dakako, da je Brvson bio pozvan u Bijelu kuu
na dodjelu odlikovanja, to bi nepotrebno ugrozilo operacijsku tajnost; ipak,
svejedno je bio ispunjen ponosom. Waller ga je upitao smeta li ga to injenica
da dobiva najviu civilnu poast u Americi a nitko za to ne zna. A Brvson mu je,
dirnut, iskreno rekao da ne - Waller je znao, predsjednik je znao; njegova je
djelatnost uinila svijet barem malo 53 sigurnijim, i to je bilo dovoljno. A
tako je doista i mislio. To je, jezgrovito, bio duh Uprave. Sada je Dunne
pritisnuo slijed dugmadi na kontrolnoj ploi privrenoj na elinom stolu, a
na dva tanka zaslona zatreperila je slika. Bila je to fotografija Brvsona kao
studenta na Stanfordu - ne slubeni portret, nego snimljen skriveno, bez njegova
znanja. Jo jedna fotografija prikazivala ga je u planinskom podruju Perua,
odjevena u radnu odjeu; ova se fotografija pretopila u drugu na kojoj je bio
tamne koe i posijedjele brade, kad je igrao ulogu Jamila Al-Moualema, sirijskog
strunjaka za streljivo. Osjeaj iznenaenosti nemogue je zadrati u sebi:
Brvson je osjetio kako se njegova zaprepatenost pomalo pretvara u snanu
uzrujanost, a zatim u gnjev. Oito je bio uhvaen usred nekakve meuagencijske
prepirke oko zakonitosti metoda Uprave. Zadivljujue, primijeti hladno Brvson,
prekinuvi konano utnju, ali predlaem da pretresete ove stvari s nekim tko
je u boljem poloaju da ih objasni. Ovih dana bavim se jedino pouavanjem, kao
to vam je, pretpostavljam, poznato. Dunne se nagne i potapa prijateljski
Brvsona po ramenu, bez sumnje s namjerom da ga umiri. Prijatelju, nije u
pitanju to mi znamo. U pitanju je to vi znate - ili, bolje reeno, to ne
znate. Vjerujete da ste petnaest godina proveli u slubi svoje zemlje. Dunne se
okrenuo i prodorno se zagledao u Brvsona. Mirno, elino, Brvson odgovori: Znam
da jesam. Eto vidite, i tu grijeite. Sto ako vam kaem da Uprava zapravo nije
dio vlade Sjedinjenih Drava? Da nikad nije ni bila. Upravo je, jebiga,
suprotno. Dunne se naslonio u svom stolcu i rukom proao kroz svoju raupanu
grivu. Ah, sranje, nije vam to bilo lako uti. Nije to ni meni lako rei, da
znate. Prije dvadeset godina morao sam dovesti ovamo ovjeka. Mislio je da
pijunira za Izrael, i bio je zaista gorljiv u tomu. Morao sam mu objasniti da
je radio pod lanom zastavom. Njegove usluge zapravo je plaala Libija. Svi
kontakti, kontrole, sastanci po hotelskim sobama u Tel Avivu - sve je to bio dio
namjetaljke. Prilino labave, dodue. Posranac ionako nije trebao biti
dvolian. No ak ga je i meni bilo ao kad je saznao tko su mu pravi poslodavci.
Nikad neu zaboraviti njegovo lice. 54 Brvsonovo se lice zaarilo. Kakve to,
dovraga, veze ima s bilo im? Trebali smo ga sljedei dan izvesti pred sud u
zapeaenu sudnicu Ministarstva pravosua. No ovjek se prije toga ustrijelio.
Jedan od plazmatskih zaslona pretopio se u drugu sliku. Ovo je ovjek koji vas
je unovaio, zar ne? Bila je to fotografija Herberta Woodsa, Brvsonova
savjetodavca na Stanfordu i eminentnog povjesniara. Woods je uvijek
simpatizirao Brvsona, divio se injenici da on teno govori desetak jezika i ima
nenadmaan dar pamenja. Vjerojatno mu se dopadala injenica da je bio i
istaknuti sporta. Zdrav duh u zdravu tijelu - to je Woods jako volio. Zaslon je
izgubio sliku, a zatim se pojavila tokasta fotografija mladog Woodsa na
gradskoj ulici koju je Brvson odmah prepoznao kao staru ulicu Gorki u Moskvi,
koja je po okonanju hladnog rata ponovno postala Tverskaja, to je njezin
predrevolucionarni naziv. Brvson se nasmijao, gorko, ne trudei se sakriti svoj
podsmjeh. To je ludost. Otkrit ete mi osuujuu injenicu da je Herb Woods bio

komunjara kad je bio mlad. Pa, ao mi je, to svatko zna. On nikada nije krio
svoju prolost. Zato je i bio tako nepokolebljiv antikomunist: znao je iz prve
ruke kako je zavodljiva neko bila ta luda utopijska retorika. Dunne je zavrtio
glavom, zagonetna izraza lica. Moda sam malo prebrz. Rekao sam vam da elim
samo da sluate. Sada ste povjesniar, zar ne? Pa, otrpite me dok vam ukratko
dam jednu povijesnu pouku. Dakako, znate za Trust. Brvson je kimnuo. Trust se
openito smatralo najveim pijunskim manevrom dvadesetog stoljea, bez
izuzetka. To je bila sedmogodinja operacija ubacivanja ljudi, zamisao Lenjinova
vrhunskog pijuna Feliksa Dzeririskog. Ubrzo nakon ruske Revolucije, VK,
sovjetska obavjetajna agencija koja je prerasla u KGB, tajno je osnovala lanu
skupinu disidenata koja je ukljuivala i navodno nesklone visoko pozicionirane
lanove sovjetske vlade koji su bili uvjereni, ili se to potiho govorkalo, kako
je pad SSSR-a neizbjean. S vremenom su antisovjetske skupine u iseljenitvu
uvuene u suradnju s Trustom; obavjetajne jedinice na Zapadu postale su,
zapravo, ovisne o njegovim - dakako, potpuno lanim - informacijama. Ne samo to
je ova obmana bri 55 ljantno smiljena kako bi se zavelo one vlade po svijetu
koje su eljele smrt Sovjetskog Saveza, nego je to bio i izvanredno uinkovit
nain da Moskva prodre u mree svojih glavnih inozemnih neprijatelja. I to je
fenomenalno funkcioniralo - toliko dobro da je Trust postao model operacije
savrene obmane koji su prouavale obavjetajne agencije diljem svijeta. Kad je
ta akcija prikrivanja krajem dvadesetih raskrinkana, bilo je ve kasno. Voe u
iseljenitvu otete su i ubijene, mree suradnje unitene, a navodni politiki
dezerteri unutar Rusije pogubljeni. In situ snage oporbe sovjetskoj vlasti
nikada se nisu oporavile. Bila je to, kako se izrazio jedan eminentni ameriki
analitiar obavjetajnih slubi, operacija obmane na kojoj je izgraena
sovjetska drava. Sada vi pripovijedate povijest, rekao je ogoreno Brvson,
nestrpljivo se premjetajui u svom stolcu. Nikada ne umanjujte mo nadahnua,
odvratio je Dunne. Poetkom ezdesetih postojao je malen krug ljudi velika
kapaciteta unutar GRU-a - sovjetske vojne obavjetajne slube, ako to ne
smatrate protuslovljem. Zahihotao je. Ti su momci zakljuili kako su njihove
obavjetajne agencije ukopljene, neuinkovite i hrane se iz istog korita
dezinformacija koje su same stvorile - ili, drugim rijeima, puno crnila a sipe
nigdje. Ti su momci uoili - a bili su pravi genijalci, shvaate, s kvocijentom
daleko iznad prosjeka, superinteligentni - da obavjetajne agencije uglavnom
troe vrijeme lovei vlastiti rep. Ti su momci sebe nazivali Sahmatistima,
igraima aha, ahovskim klubom. Prezirali su svoje trapave ruske operativce, a
krajnji su prezir osjeali prema onim amerikancima koji su s njima suraivali:
kod njih su zapisani kao bezveznjaci i propaliteti. I tako su jo jedanput
bacili pogled na Trust da bi vidjeli moe li se tu to nauiti. Htjeli su
unovaiti najbolje i najpametnije iz tabora svojih neprijatelja, jednako kao i
mi, i smislili su nain kako da ih dobiju. Jednako kao i mi. Unovaili su ih za
pustolovan ivot. Ne razumijem. Nismo ni mi, sve do nedavno. CIA je tek
prije nekoliko godina saznala za postojanje Uprave. I to je daleko vanije, to
je Uprava. Pokuajte biti razumljiviji. Rije je o najveoj pijunskoj
ahovskoj igri u dvadesetom stoljeu. Cijela stvar bila je pomno razraena
varka, shvaate li? Poput 56 Trusta. Ti genijalci iz GRU-a odigrali su
majstorski potez time to su organizirali operaciju proboja na samom
neprijateljskom tlu - naem tlu. Supertajna pijunska agencija sastavljena od
velikog broja nadarenih ljudi koji nemaju pojma o identitetu njihovih stvarnih
pretpostavljenih, poznatih samo kao konzorcij, i koji su poueni da skrivaju
svoju djelatnost od bilo kojeg vladinog dunosnika. Krasno. Ne moe nikome
nita rei, a osobito ne vladi za koju navodno radi! Govorim o dobrim, sranim
Amerikancima, koji bi ustali ujutro i popili svoju kavu Maxwell House i pojeli
Wander Bread prepeenac te se odvezli u svom Buicku ili Chevyju i otili u
svijet da bi izloili svoj ivot - a da nikada ne bi saznali tko su im pravi
poslodavci. Sve je ilo kao po loju - kao klasina velika prijevara. Brvson
vie nije mogao izdrati te litanije. Pobogu, Dunne! Dosta! Sve su to lai,
proklete lai. Ako doista mislite da u pasti na te trice, onda ste sili s
uma. Naglo je ustao. Pustite me odavde. Umoran sam od vae male jeftine
kazaline predstave. Nisam ni oekivao da ete mi povjerovati - barem ne

odmah, rekao je Dunne mirno, jedva se i pomaknuvi na svom sjedalu. Kvragu, pa

ne bih ni ja povjerovao. Ali izdrite sa mnom jo sekundu. Pokazao je prema
osobi na zaslonima. Poznajete li ovog ovjeka? Ted - Edmund Waller, uzdahnuo
je Brvson. Bila je to Wallerova fotografija kao puno mlaeg ovjeka, zdepastog,
ali ne jo pretilog, u odori ruske vojske prilikom nekakve ceremonije na Crvenom
trgu. U pozadini se vidio dio Kremlja. Postrance fotografije bile su ispisane
pojedinosti iz ivotopisa. Ime i prezime: GENADIJ ROSOVSKI. Roen 1935. u
VLADIVOSTOKU. U djetinjstvu ahovski lumen. Od sedme godine izvorni govornik ga
pouava amerikom engleskom. Zavrne svjedodbe iz ideologije i iz vojne
znanosti. Uslijedio je popis kolajna i drugih vojnih poasti. ahovski lumen,
mrmljao je Brvson samome sebi. Sto je ovo, dovraga? Kau da je mogao
pobijediti Spaskog i Fishera zajedno, da je samo elio od toga napraviti
karijeru, primijeti Dunne hrapava glasa. teta to je odluio igrati veu
igru. Slike se mogu krivotvoriti, a tokice slike na zaslonu digitalno
preudesiti... zapone Brvson. 57 Pokuavate li uvjeriti mene ili sebe?
presijee ga Dunne. U svakom sluaju, imamo puno originalnih fotografija, i
rado bih vam omoguio da ih ispitate. Uvjeravam vas da smo sve pregledali pod
mikroskopom. Moda nikada ne bismo saznali za operaciju. A onda nam se srea
nasmijeila. Mirabile dictu, jebiga, profesore, dobili smo pristup u kremaljski
arhiv. Novac je preao iz ruke u ruku; pohranjeni papiri su izvaeni. Samo su
jedan ili dva sadravali prilino mune pojedinosti. A iskreno, ni to nam ne bi
nita govorilo da nije bilo dvojice osrednjih politikih dezertera, koji su nam
prenijeli sve to su znali. U izolaciji, njihova su ispitivanja bila beznaajna.
Kad smo ih stavili zajedno i ubacili kremaljske dokumente, stvari su poele
izranjati na povrinu. Tako smo saznali i za vas, Nick. Ali to nije bilo sve,
jer su unutarnji krugovi cijelu operaciju oito provodili nevjerojatno
segmentirano, onako kako rade teroristike elije. Tako smo se poeli pitati to
je to to jo ne znamo. Bio je to projekt od najvee vanosti u protekle tri
godine. Imali smo samo jako zamagljenu predodbu o tome tko bi mogli biti
glavni. Osim, dakako, vaeg prijatelja Genadija Rosovskog. Ima osjeaj za humor,
to mu moram priznati. Znate li po kome se nazvao? Edmund Waller je bio mraan i
krajnje dvolian pjesnik iz sedamnaestog stoljea. Je li vam ikad pripovijedao o
engleskom graanskom ratu? Brvson je s mukom progutao slinu i kimnuo. Nasmijat
ete se ovome, sigurno. U doba meuvlaa, taj je Edmund Waller napisao
hvalospjeve Cromwellu, lordu-protektoru. Ali, vidite, bio je ujedno i tajni
zavjerenik u rojalistikoj uroti. Poslije Restauracije ukazana mu je poast na
carskom dvoru. Vidite li u tome kakvu povezanost? ovjek se nazove po velikom
dvostrukom agentu engleskog pjesnitva. Kako rekoh, uvjeren sam da je ovo vama
intelektualcima jako zabavno. Dakle, vi tvrdite da su me na koledu unovaili
u nekakvu organizaciju koja je bila... koja je bila neije orue, da je sve to
sam otada radio bila patvorina, to hoete rei? Brvson je govorio ogoreno,
skeptino. Samo to spletkarenje nije tada zapoelo. Zapoelo je prije toga.
Davno prije. Pritisnuo je tipku na kontrolnoj ploi i na zaslonu se pojavila
jo jedna digitalizirana slika. S lijeve strane bio je njegov otac, gen. George
58 Bryson, snaan, zgodan ovjek jakih eljusti, a pokraj njega Nickova majka,
Nina Loring Brvson, prijazna, njena ena koja je pouavala glasovir i slijedila
svojeg supruga u svim njegovim premjetajima po cijelom svijetu, a da se nikada
nije ni jednom rijeju poalila. S desne strane bila je jo jedna slika - zrnata
fotografija iz policijske arhive - na kojoj se vidjelo slupano vozilo na
snijenoj planinskoj cesti. Bol prisjeanja napala je Brvsonovu utrobu; poslije
svih tih godina, bila je gotovo nepodnoljiva. Da vas upitam neto, Brvsone.
Jeste li vjerovali da je to bila nesrea. Imali ste tada petnaest godina, ve
ste bili briljantan uenik, izvrstan sporta, vrh amerike mladei. A onda su
oba vaa roditelja iznenada poginula. Baka i djed odveli su vas... Ujaku
Peteu, rekao je Brvson bez glasa. Bio je u svom vlastitom svijetu, svijetu
zaprepatenosti i boli. Peteru Munroeu. Da, to je ime koje je uzeo, a ne ime
pod kojim je roen. I on se pobrinuo da idete ba na taj koled, i pored toga
jo donio za vas puno drugih odluka. Sve je to bilo poprilino jamstvo da ete
zavriti u njihovim rukama. Mislim, u rukama Uprave. Hoete rei da su moji
roditelji umoreni kad sam imao petnaest godina, ree Brvson ukoeno. Hoete

rei da mi je cijeli ivot bio neka vrst... goleme prijevare. Dunne je

oklijevao, acnuvi se. Ako vam to to pomae, niste bili jedini, rekao je
njeno. Bilo ih je na desetke poput vas. Samo to se vi predstavljali njihov
najspektakularniji uspjeh. Brvson je htio inzistirati na dokazima, prepirati se
s ovjekom iz CIA-e, pokazati mu neloginost njegovih tvrdnji, ukazati na
upljine u njegovu sluaju. No umjesto toga nadvladao ga je jak osjeaj
vrtoglavice, potresan osjeaj krivnje. Ako je to to Dunne govori tono, pa i
priblino tono, to je onda u njegovu ivotu bilo stvarno? to je uope bilo
istinito? Je li uope znao tko je? A Elena? upitao je skamenjeno, ne elei
uti odgovor. Da, i Elena Petrescu. Zanimljiv sluaj. Vjerujemo da je unovaena
iz rumunjske Securitate i da vam ju je Uprava dodijelila da vas nadzire.
Elena... ne, bilo je to nepojmljivo, ona nije bila iz Securitate! Njen je otac
bio neprijatelj Securitate, hrabar matematiar koji se okrenuo 59 protiv vlade.
A Elena... izbavio je nju i njene roditelje, zajedno su gradili ivot... ]ahali
su na konjima po pustoj beskrajnoj pjeanoj plai na Karibima. Poslije punog
galopa, usporili su u kas. Mjeseina je bila srebrna, a no hladna. Je li ovaj
cijeli otok na, Nicholas? uskliknula je. Osjeam se kao da smo ovdje posve
sami, da posjedujemo sve to vidimo! I posjedujemo, draga rekao je Brjson,
zaraen njenom zaigranom ivahnou. Zar ti nisam rekao? Prebacio sam novac s
diskrecijskih rauna. Kupio sam otok. Njen je smijeh bio raspjevan, veseo.
Nicholas, grozan si! Nick-o-las - svia mi se kako izgovara moje ime. Gdje
si nauila tako dobro jahati? Nisam znao da u Rumunjskoj uope imaju konje. O,
kako ne. Nauila sam jahati na farmi moje bake Nicolete u podnoju Karpata, na
Hitsul poniju. Uzgajaju ih za rad u planinama, ali su izvrsni za jahanje, tako
ivahni i jaki i snanih nogu. Kao da opisuje sebe. Valovi su se iza njih
glasno razbijali o obalu, a ona se jo jedanput nasmijala. Nikada doista nisi
vidio moju zemlju, jel da dragi? Komunisti su uinili Bukuret tako runim, ali
priroda, Transilvanija i Karpati, tako je krasna i netaknuta. Tamo jo uvijek
ive na starinski nain, s konjskim zapregama. Kad god bi nas zamorio studentski
ivot, otili bismo Nicoleti u Dragoslavele, i ona bi nam svaki dan pravila
mamagligUj poprenu kukuruznu kau, i ciorbu, moju omiljenu juhu. Nedostaje ti
tvoja zemlja. Pomalo. Ali najvie mi nedostaju roditelji. Strano mi
nedostaju. Za mene je toliko muno to to ih ne mogu vidjeti. Sterilni
telefonski pozivi moda dvaput godinje - to nije dovoljno! Ali su barem na
sigurnom. Tvoj otac ima puno neprijatelja, ljudi koji bi ga ubili da znaju gdje
je. Ostaci Securitate, profesionalni ubojice koji ga okrivljuju zbog odavanja
ifri koje je dovelo do pada Ceausescuove vladavine za vrijeme kada su imali
poloaje moi. Sada se kriju, bilo u Rumunjskoj, bilo izvan nje, i nisu
zaboravili. Postoje itave ekipe, zvane pometai, koje pronalaze svoje stare
neprijatelje i likvidiraju ih. A 60 oni se oajniki ele osvetiti ovjeku kojeg
smatraju najveim otpadnikom od svih. On je bio junak Naravno. Ali za njih,
on je bio izdajnik. I nita ih nee zaustaviti da se ne osvete. Plai me!
Samo da te podsjetim koliko je vano da ti roditelji ostanu skriveni,
zatieni. O, Boe, Nicholas, molim se da im se nikad nita ne dogodi1.
Bryson je povukao uzde i konj je stao, a on se okrenuo prema Eleni. Obeavam
ti, Elena. Sve to mogu uiniti u granicama ljudskih mogunosti da ih zatitim,
uinit u. Prola je minuta utnje, a zatim jo jedna. Konano je Bryson, teko
trepui, rekao: Ali to nema nikakva smisla. Obavio sam prokleto vrijedan
posao. Uvijek sam iznova - - dobro nas zguzio, prekine ga Dunne, igrajui
se s cigaretom, ne upalivi je. Svaki od vaih velikih uspjeha bio je razoran
za amerike interese. A to kaem s najveim profesionalnim potovanjem. Ah,
pogledajmo. Onaj umjereni reformski kandidat kojeg ste titili? Plaali su ga
teroristi iz Sendero Luminoso, Svijetlog puta. Na ri Lanki ste prilino
razorili tajnu koaliciju koja je gotovo dogovorila mir izmeu Tamilaca i
Sinhaleana. Jo se jedna slika pojavila na zaslonu visoke rezolucije, poput
rasprenih tokica smijeanih u boje i obrise. Brvson je prepoznao lice dok je
jo bilo napola zamueno. Bio je to Abu. Tunis, rekao je Brvson, teko diui.
On - trebao je organizirati udar, on i njegovi sljedbenici - fanatici. Ja sam
se ubacio, pridobio neke oporbene grupacije, saznao tko je u palai igrao na
obje strane... Nije to bila epizoda koje se u cijelosti rado prisjeao: nikada

nee zaboraviti pokolj na aveniji Habiba Bourgibe. A ni trenutak kad ga je Abu

raskrinkao i zamalo ubio. Pogledajmo sada, rekao je Dunne. Sredili ste ga.
Ponizili ste ga i predali ga vladi. 61 To je bila istina. Predao je Abua
skupini povjerenika vladine slube sigurnosti, koji su ga zatvorili zajedno s
desecima njegovih vjernih sljedbenika. I to se onda dogodilo? pourivao je
Dunne, kao da ispituje. Brvson je slegnuo ramenima. Umro je u zatoenitvu
poslije nekoliko dana. Ne mogu vam rei da sam za njim prolio ijednu suzu.
Volio bih da mogu isto rei, primijeti Dunne, a glas mu je iznenada postao
opor. Abu je bio jedan od naih, Brvsone. Jedan od mojih, da kaem. Ja sam ga
osposobio. Bio je na glavni oslonac u cijeloj toj regiji. Govorim o cijeloj
prokletoj pustinjskoj oblasti. Ali pokuaj dravnog udara... upadne Brvson
klonulo, dok su mu se misli vrtoglavo okretale. Nita nije imalo smisla!
Isprazna pria s naslovne strane, da bi ga prihvatili ti luaci. Vodio je AlNahdu, dobro - sve do provalije. Abu je djelovao jako, jako prikriveno. Morao je
ako je elio preivjeti. Mislite li da je lako prodrijeti u redove terorista,
osobito Hezbollaha, tog velikog kulta? Oni su svi tako prokleto sumnjiavi. Ako
ne poznaju tebe i tvoju obitelj i cijeli tvoj prokleti ivot, ele te vidjeti
kako prolijeva galone krvi, krvi Izraelaca, inae ti nee vjerovati. Abu je bio
vjeta mrcina koja je igrala grubo, ali bio je naa vjeta mrcina. I morao je
igrati grubo. Stvar je u tome da je doao blizu Gadafija. Vrlo blizu. Gadafi je
raunao, ako Abu zauzme Tunis, on ga moe uiniti vie-manje libijskom
pokrajinom. Abu mu je postajao bliskim sudrugom. Bili smo gotovo doli do toga
da nam ponu pritjecati direktne informacije o svakoj islamistikoj
teroristikoj skupini sjeverno od Sahare. A onda ga je Uprava oborila, ubacila
lano streljivo - i dok su nai ljudi otkrili da smo probijeni, ve je bilo
kasno. Prilino velik korak nazad u cijeloj naoj mrei koju smo razvijali
dvadeset godina. Briljantno izvedeno. To se mora priznati u zaslugu tim iznimno
sposobnim Sahmatistima. Briljantno, jebiga, doista briljantno: jedna amerika
pijunska agencija ponitava rad one druge. elite li da nastavim? Da vam priam
o Nepalu i o tome to ste doista tamo postigli? A to je s Rumunjskom, gdje ste
vjerojatno mislili kako ste pripomogli uklanjanju Ceausescua? Kakve li farse.
Gotovo su svi iz biveg reima u jedan dan presvukli odjeu i postali novom
vladom, poznato vam je to! Ceau^escuovi podreeni godinama su kovali urotu da
srue mrcinu - predali su svog gazdu vukovima kako bi oni mogli ostati na
vlasti. A upravo je to 62 Kremlj elio. I to se dogaa? Lani dravni udar,
diktator i njegova supruga pokuavaju pobjei u helikopteru kojem se iznenada
pokvari motor pa ne mogu pobjei, te bivaju uhieni i sudi im se u zatvorenom,
improviziranom sudu, da bi na sam Boi zavrili pred streljakim odredom.
Cijela ta stvar bila je prokleta namjetaljka, a tko se njome okoristio? Svi
istonoeuropski sateliti padali su poput kockica domina, jedan po jedan,
izbacujui sve stare partijske birokrate te postajui demokratinima,
raskidajui sa sovjetskim blokom. Ali Moskva nije namjeravala izgubiti i
Rumunjsku. Ceausescu je morao otii, bio je za njih loa promidba. Ionako je
uvijek bio Moskvi trn u oku. Moskva je eljela zadrati Rumunjsku, odrati
sigurnosni aparat, postaviti novu marionetu. I tko je trebao obaviti taj njihov
prljavi posao? Tko drugi do vi i vai dobri prijatelji iz Uprave? Isuse,
ovjee, koliko doista elite znati? Prokletstvo! povie Brvson. Ovo nema
smisla! Sto mislite, da sam ja budala! Prokleti GRU, Rusi - sve je to prolost.
Moda vi kauboji hladnog rata iz Langleva jo niste uli vijest - taj je rat
zavrio! Da, odgovori Dunne hrapavo, jedva ujno. A iz nekog udnog razloga
Uprava je jo uvijek iva i zdrava. Brvson je u njega nijemo zurio, ne mogavi
izustiti ni rijei. Osjeao je da mu mozak radi, da se vrti u krugovima, da se
zatvoreni krugovi pregrijavaju, a iskre vrcaju. Bit u iskren prema vama,
Brvsone. Bilo je trenutaka kad sam vas htio ubiti, ubiti vas golim rukama. Bilo
je to prije nego to smo shvatili cijelu priu, na koji nain Uprava radi. Ne,
budimo otvoreni jedan prema drugome, priao bih gluposti kad bih rekao da imamo
bilo to to bi i izdaleka sliilo cijeloj prii. Jo uvijek znamo jedva neto
vie od zasebnih segmenata. Desetljeima su postojale glasine, nita vie
stvarne od rukoveti maslaka. Kad je hladni rat zavrio, cijela operacija,
najblae reeno, upada u zimski san. To je poput stare prispodobe o slijepcu i

slonu. Moemo opipati surlu ovdje, rep ondje, ali jo uvijek ne znamo o kakvoj
se betiji radi. Ono to znamo - a zadnjih nekoliko godina bili ste pod naim
nadzorom - jest to da ste bili prevareni bedak. Zato s vama govorim tako
pristojno i ne stiem vas za vrat. Dunne se gorko nasmijao, a smijeh se
pretvorio u kaalj puako isprekidano kaljucanje. Gledajte, evo to mi
pretpostav 63 ljamo. ini se da se poslije hladnog rata organizacija odvojila od
svojih prvobitnih rukovoditelja. Nadzor je preao u druge ruke. Ratoborno,
namrgoeno, Bryson se osmjelio: U ije? Dunne je slegnuo ramenima. Ne znam.
Prije pet godina organizacija je naizgled zapala u razdoblje relativnog
mirovanja: vi niste bili jedini agent kojeg se trebalo osloboditi - puno je
ljudi otilo. Moda je mjesto zatvoreno, ne moe se sa sigurnou rei. Ali sada
imamo razloge vjerovati kako se stvar ponovno aktivirala. to bi to trebalo
znaiti, ponovno aktivirala? Nisam siguran. Zato smo odluili vas dovesti.
Neto smo nauli. ini se da vai bivi efovi iz nekog razloga gomilaju
oruje. Iz nekog razloga, ponovi Brvson tupo. Moglo bi se rei da se
spremaju izazvati globalnu nestabilnost kako bi se izrazili nai preobrazovani
analitiari. Ali ja se pitam, zato? to smjeraju? I odgovor ne znam. Kao to
rekoh, ono to ne znam, to me plai. Zanimljivo, zajedljivo e Brvson. Neto
ste nauli, pretpostavljate, prikazujete mi proklete digitalne dijapozitive
poput nekog poslovnog savjetnika, a nemate pojma o tome to zapravo govorite.
Zato trebamo vas. Moda je stari sovjetski sustav sruen, ali generali nisu
srueni. Pogledajte generala Bualova - izgleda kao snani izaziva na ruskoj
politikoj sceni. Recimo da se dogodi neto loe za to bi on mogao okriviti
Sjedinjene Drave - uvjeren sam da bi mu to naglo donijelo mo. Promiljena
demokracija? Mnogi bi Rusi rekli: Hvala bogu da smo je se rijeili. U Pekingu
postoji snana reakcionarna politika klika i u Narodnom kongresu i u Centralnom
komitetu. Da ne spominjemo kinesku vojsku, NOV, Narodnooslobodilaku vojsku,
koja je snaga sama po sebi. Bez obzira kako gledate na to, puno je juana u
pitanju, a i puno moi. Jedan filozofski pravac ima ostatke Sahmatista koji se
udruuju sa aicom svoje brae iz Pekinga. Ali sve je to samo dim. Jer nitko
zapravo ne zna to je na stvari osim tih loih momaka, a oni ne govore. Ako
doista vjerujete sve to, i doista mislite da sam ja nekakva budala u najveoj
prevarantskoj igri stoljea, zato me, dovraga, trebate? Dvojica mukaraca
provela su jedan podui trenutak zatvorenih oiju. Bili ste egrt jednome od
njihovih vrhunskih umova, jednome 64 od njihovih osnivaa, zaboga. Genadiju
Rosovskom - u Rusiji su ga zvali Volebnik, Maioniar. Znate li to ste vi,
dakle? Dunneov se smijeh ponovno pretvorio u kaljucanje. Mationiarev
egrt. Vrag vas odnio! Brvson je ponovno eksplodirao. Vi znate kako radi
Wallerov mozak. Bili ste mu najbolji uenik. Shvaate li to traim od vas?
Shvaam, shvaam, odgovori Brvson cinino. elite da se vratim. Dunne je
polako kimnuo. Vi ste naa najbolja karta. Mogao bih apelirati na vae
domoljublje, na vau dobrotu. Ali, bogamu, pa vi ste nam dunik. Brvsonu se
mozak okretao. Nije znao to da misli, to da kae ovome ovjeku iz CIA-e.
Nemojte se uvrijediti, ree mu Dunne, ali ako ih elimo nanjuiti, moramo
poslati najboljeg psa tragaa kojeg moemo pronai. Ne znam kako bih se drukije
izrazio. Toliko se dugo igrao nezapaljenom cigaretom da se duhan poeo
prosipati iz nje. Vi ste jedini koji znate kako oni miriu. 65 4 Jako podnevno
sunce izbjeljivalo je zgrade du ovog dijela ulice K, blijetei na debelim
staklima uredskih zgrada. S druge strane ulice Nicholas Brvson napeto je
promatrao zgradu u ulici K broj 1324, koja mu je odjedamput izgledala jako
poznatom, a ujedno i tako udnom. Znoj mu je tekao niz lice i natapao njegovu
bijelu koulju. Stajao je na prozoru naputenog ureda, a u ruci koju je drao na
licu bio mu je sakriven siuni dalekozor. Bez sumnje je posrednik za prodaju
nekretnina, koji mu je predao kljueve ovog praznog prostora za iznajmljivanje,
pomislio kako je udno to taj meunarodni biznismen eli nasamo provesti
nekoliko minuta u prostoru koji bi mogao biti njegov ured, kako bi dobio osjeaj
za njega, feng shui4 i sve to. Posrednik je zasigurno pomislio kako je Brvson
jo jedan od onih osjetljivih newageovskih biznismena, ali ga je barem za neko
vrijeme ostavio sama. Bilo mu je tuklo, u sljepooicama udaralo. Nije bilo nieg
utjenog niti dobrodolog u vezi s modernom uredskom zgradom koja je sluila kao

stoer njegova poslodavca, koja je tako dugo bila baza, svetite i mjesto
obnovljenja, otok neprekidnosti i mirna luka u njegovu nasilnu svijetu i ivotu
uvijek u pokretu. Dobrih je etvrt sata promatrao iz mrane, prazne uredske
prostorije, sve dok nije zauo kucanje na vratima; posrednik se vratio i bio je
znatieljan kakva je odluka. 4 Kineska umjetnost ili nain postupanja u svrhu
ostvarenja skladne okoline kojom se poveava ravnotea yina i yanga. 5r Pobornik
pokreta New Age Novo doba. 66 Bilo je odmah oito da se zgrada u ulici K 1324
promijenila, iako sasvim neznatno. Ploe na proelju zgrade s imenima tvrtki
zamijenjene su drugima, mada jednako tako banalnima. Harry Dunne mu je rekao da
je stoer u ulici K naputen, ali Brvson je odbio prihvatiti njegovu tvrdnju bez
provjere. Uprava je bila izuzetno vjeta u skrivanju od pogleda. Ogoljelost je
najbolja krinka, govorio bi Waller. Je li, dakle, doista otila? DIREKCIJA
AMERIKIH PROIZVOAA TEKSTILA i DIREKCIJA AMERIKIH PROIZVOAA ITARICA
zvualo je jednako tako uvjerljivo kao i one druge imaginarne organizacije ije
su ploe postavili neki kreativci unutar Uprave; no emu promjena? Bilo je i
drugih promjena na zgradi. Tijekom tih petnaestak minuta diskretnog promatranja
Brvson je zapazio kako neobino puno ljudi ulazi i izlazi. Doista previe a da
bi to bili zaposlenici Uprave ili lani poduzetnici. Dakle, neto se drugo tamo
dogaa. Moda je Dunne ipak imao pravo. No, njegov sustav za upozoravanje bio je
ukljuen. Nita ne prihvaaj bez provjere; ispitaj sve to ti je reeno. Jo
jedna od Wallerovih krilatica. To je ukljuivalo i Wallera i Dunnea i svakoga
drugoga. Pitanje kako ui u zgradu a ne uzbuniti one koji su unutra muilo ga je
satima. Pristupio mu je kao terenac koji treba rijeiti jo jednu zagonetku;
razradio je desetak genijalnih metoda ulaska. No svaka od njih nosila je sa
sobom opasnosti bez razmjernih jamstava za uspjeh. Zatim se sjetio jo jedne od
Wallerovih - ne, nego Genadija Rosovskog - banalnih istina: kad sumnja, udi na
glavna vrata. Najbolja i najdjelotvornija varka bit e da ue u zgradu otvoreno,
drsko. No ipak, dvolinost je bila nuan dio igre; uvijek e i biti. Zahvalio je
posredniku za nekretnine, rekao mu da je zainteresiran i zamolio ga da pripremi
ugovore. Predao mu je jednu od svojih lanih posjetnica te rekao ovjeku kako se
uri na jedan drugi sastanak. Pristupio je glavnom ulazu u zgradu, osjetila
krajnje napetih u sluaju iznenadnih pokreta, neuobiajenih pomaka mnotva ili
rasporeda boja, koji bi mogli signalizirati opasnost. Gdje lije Ted Waller? Gdje
je istina? Gdje je zdrav razum? Skripavi zvui prometa posve su ga okruivali,
posvemanji nesklad zvukova. To je jedini nain da saznate istinu. Istinu o
emu? 67 Za poetak, istinu o sebi. Ali gdje je istina, a gdje la?
Vjerujete da ste neki neopjevani junak... Vjerujete da ste petnaest godina
proveli sluei svojoj zemlji, radei za supertajnu agenciju poznatu kao
Uprava. Dosta! To je bila ludost! Elena? Zar i ti? Elena, ljubavi mog ivota,
koja si otila iz mog ivota jednako naglo kao to si i dola? Vjerujete da ste
desetljee i pol proveli u slubi svoje zemlje. Krv koju sam prolio, strah koji
mi je razdirao utrobu, nebrojeni sluajevi u kojima sam umalo izgubio ivot,
ugasio tui ivot? Rije je o najveoj pijunskoj ahovskoj igri u dvadesetom
stoljeu. Cijela stvar bila je pomno razraena varka, shvaate li? Hoete rei
da mi je cijeli ivot bio neka vrst... goleme prijevare. Ako vam to to
pomae, niste bili jedini, bilo ih je na desetke poput vas. Ludost! Vi ste
jedini koji znate kako oni mirisu. Netko se sudario s njim, i Brvson se naglo
okrenuo u unju, ukrutivi ruke i priljubivi ih uz tijelo, spreman za napad.
To nije bio profesionalac, nego visoki rukovoditelj sportskog izgleda koji je
nosio sportsku torbu i reket za skvo. ovjek je gledao u Brvsona mrtei se,
lica iskrivljena od straha. Brvson se ispriao; rukovoditelj ga je bijesno
pogledao i udaljio se, brzo, nervozno. Suoi se, suoi se s prolou, suoi se
s istinom! Suoi se s Tedom Wallerom, koji nije bio Ted Waller! Toliko je Brvson
zasad znao. Jo je uvijek imao svoje izvore iz starog KGB-a, starog GRU-a, meu
onima koji su umirovljeni ili su se prebacili na druge kolosjeke u ovom
koristoljubljem proetom poslijehladnoratovskom svijetu. Provedena su
ispitivanja, provjereni zapisi, potvreni podaci. Obavljeni su telefonski
razgovori, koritena lana imena, upotrijebljene naizgled beznaajne, ali
zapravo jako bitne fraze. Kontaktirani su ljudi, ljudi koje je Brvson poznavao
iz prijanjeg ivota, ivota za koji je bio siguran da je ostao iza njega.

Trgovac dijamantima iz Antwerpena; pravnik-biznismen iz Kopenhagena; visoko

plaeni meunarodni trgovaki konzultant i meetar iz Moskve. Sve nekadanji
kljuni izvori, bivi dunosnici sovjetskog GRU-a, koji su emigrirali i 68
ostavili za sobom pijunski svijet, ba kao to je i Bryson mislio za sebe. Svi
su oni imali neke sigurno pohranjene zapise, na ifriranim magnetskim vrpcama
ili jednostavno u svojim zadivljujuim mozgovima. Svi su bili iznenaeni, neki
uznemireni, ak zaplaeni time to ih kontaktira ovjek koji je u prijanjem
poslu dostigao status legende, koji im je nekad velikoduno plaao za njihove
informacije, njihovu pomo. Obavljene su odvojene identifikacije, nekoliko puta
provjerene i potvrene. Genadij Rosovski i Edmund Waller bili su jedna te ista
osoba. U to nije bilo sumnje. Ted Waller - Brvsonov kum, ef, osoba od
povjerenja, poslodavac - bio je doista agent GRU-a. Ponovno je ovjek iz CIA-e,
Harry Dunne, imao pravo. Ludost! Uavi u vanjsko predvorje, zapazio je da je
ploa interkoma gdje je nekad unosio kodiranu, svaki put novu, seriju brojeva,
uklonjena; na njenu se mjestu nalazio ostakljeni direktorij pravnih tvrtki i
lobistikih organizacija koje su se tu nalazile. Ispod naziva firmi bila su
imena glavnih dunosnika i brojevi njihovih ureda. Iznenadilo ga je to su se
glavna vrata otvorila bez naprave za najavljivanje i nije bilo nikakvih brava ni
prepreka. Svatko je mogao ui i izai. Iza staklenih vrata, koja su sada, ini
se, bila od obinog, a ne neprobojnog stakla, unutarnje predvorje izgledalo je
poneto drukije - bila je tu standardna recepcija u obliku mramornog
polumjeseca gdje je sjedio jedan slubenik sigurnostirecepcionar. Mladi crnac u
plavom sakou i crvenoj kravati gledao ga je s malo zanimanja. Imam sastanak s oklijevao je djeli sekunde dok se prisjetio imena iz direktorija u vanjskom
predvorju - Johnom Oaksom iz Direkcije amerikih proizvoaa tekstila. Ja sam
Bili Thatcher iz ureda kongresnika Vaughana. Brvson je malo oponaao teksaki
govor kroz nos. Kongresnik Rudy Vaughan bio je utjecajan lan kongresa ije je
miljenje, kao i predsjedanje odborom, bez sumnje imalo veliko znaenje za
tekstilnu direkciju. Obavljene su uobiajene predradnje. Slubenik sigurnosti
telefonirao je direktoru lobistike direkcije; njegov pomonik nije imao nikakvu
bijeku o posjetu Vaughanovog pravnog savjetnika, ali je s 69 velikim
zadovoljstvom primio tako vanu osobu. ivahna mlada ena plave kose bez sjaja
sila je i otpratila Brvsona do dizala, ispriavajui se sve vrijeme zbog
zabune. Otili su na trei kat i tu ih je doekao plavi mukarac kome je kosa
izgledala kao da je malo osvjeena i koji je nosio skupo odijelo te izgledao
pomalo preugladeno. Gospodin Oaks samo to nije dotrao do Brvsona, rairenih
ruku. Zahvalni smo za potporu kongresnika Vaughana! uskliknuo je lobist,
rukujui se s Brvsonom objema rukama. Dodao je povjerljivim glasom: Znam da
kongresnik Vaughan razumije koliko je vano da Amerika ostane jaka, osloboena
jeftinog uvoza ispod cijene. Mislim, tkanina iz Mauritanije - to nije za ovu
zemlju! Znam da to kongresnik razumije. Kongresnik Vaughan je zainteresiran da
sazna neto vie o meunarodnoj povelji o radnom standardu koju vi podupirete,
rekao je Brvson gledajui uokolo dok su njih dvojica dugim korakom prelazili
hodnikom koji mu je neko bio tako poznat. No sada nije bilo nikoga od starog
osoblja, ni Chrisa Edgecomba ni ikoga od onih koje je Brvson poznavao samo po
izgledu. Nije bilo ni jedne komunikacijske stanice, ni modula, ni satelitskih
monitora. Nita nije bilo isto, pa ni uredski namjetaj. ak je i projekt katova
bio promijenjen, kao da je cijeli kat ispranjen. Nestalo je staro spremite
malih pitolja i zamijenjeno konferencijskom prostorijom sa zidovima od mutnog
stakla i stolom i stolcima od skupocjenog mahagonija. Predobro odjeveni lobist
odveo je Brvsona u ured koji se nalazio u uglu i pozvao ga da sjedne. Znamo da
se kongresnik sprema za reizbor sljedee godine, rekao je ovjek povjerljivo,
i smatramo da je od presudne vanosti da podupremo one lanove Kongresa koji
razumiju koliko je vano ouvati jakost amerikog gospodarstva. Brvson je
odsutno kimnuo, pogledavajui uokolo. Ovo je bio ured koji je neko pripadao
Tedu Walleru. Ako je postojao samo nagovjetaj sumnje, sada je i on iezao.
Nije to bila nikakva imaginarna, nikakva tajna organizacija. Uprava je nestala.
Nije bilo traga Tedu Walleru, jedinom ovjeku koji bi mogao potvrditi - ili
opovri - priu Harrvja Dunnea, ovjeka iz CIA-e, o tome to je prava istina o
Upravi. Tko lae? Tko govori istinu? 70 Kako da doe do svojih starih

poslodavaca kad su iezli s lica Zemlje kao da nikad nisu ni postojali? Brvson
je doao do zida. Poslije dvadeset minuta Brvson se vratio u parking-garau,
otiao do svog unajmljenog vozila i proao sve provjere koje je neko tako dobro
poznavao. Siuna, na pritisak osjetljiva nit koju je priljubio uz ruku na
vratima na vozaevoj strani jo je uvijek bila tu, kao i nit na vratima na
suputnikovoj strani; tko bi god pokuao otkljuati vrata ili nekako drukije ui
u automobil ne znajui bi pomaknuo te indikatore. Brzo je kleknuo i pregledao
donju stranu automobila te se uvjerio da nikakva naprava nije postavljena. Nije
uoio da ga netko pokuava pratiti u ulicu K ili u garau, ali nije se vie
mogao zadovoljiti takvim protunadzornim mjerama. Kad je upalio motor osjetio je
poznati vor u elucu, vorite napetosti koju nije osjetio ve nekoliko godina.
Trenutak istine proao je mirno, nije bilo detonacije. Vozio je nekoliko razina
dolje prema izlazu iz garae, gdje je ubacio magnetsku karticu u automat koji je
kontrolirao podizanje rampe. Kartica je iskoila natrag van, automat je nije
prihvatio. Prokletstvo, promrmljao je sam sebi. Bilo je gotovo smijeno gotovo, ali ne sasvim - da e ga pored svih tih mjera zaustaviti jedan
jednostavni mehaniki kvar. Ponovno je ubacio karticu; i ponovno nije aktivirala
rampu. S izrazom dosade, iz svoje je kuice izaao uvar parkiralita, priao k
Brvsonovu otvorenom prozoru i rekao: Dajte da ja pokuam, gospodine. uvar je
ubacio karticu, ali opet nita. Pogledao je karticu od plavog papira, poeo
kimati glavom i pristupio prozoru automobila. Gospodine, je li ovo ista kartica
koju ste ubacili i kad ste uli? upitao je uvar, vraajui je Brvsonu. Sto bi
to trebalo znaiti? razdraeno e Brvson. Je li redar pitao da li je to zapravo
Brvsonov automobil, je li moda Brvson pokuao uzeti neiji automobil? Okrenuo
se da pogleda uvara i odmah ga je neto uznemirilo, neto u izgledu mukarevih
ruku. Ne, gospodine, krivo ste me shvatili, rekao je uvar, nagnuvi se prema
naprijed. Brvson je iznenada na svojoj sljepoonici osjetio hladan, tvrd elik
revolverske cijevi. uvar je u Brvsonovu sljepoonicu uperio kratki pitolj
malog kalibra! Bilo je to suludol Kaem vam, 71 gospodine, da hou da obje ruke
stavite na upravlja, rekao je uvar tihim, staloenim glasom. Radije ne bih
ovo upotrijebio. Isuse Kriste! To je bilo to! Te ruke, ti izmanikirani nokti bile su to mekane, dobro njegovane ruke ovjeka koji je vodio pomnu brigu o svom
izgledu, koji se vjerojatno kretao u ekskluzivnim, imunim krugovima i trebao se
u njih uklopiti - a ne ruke uvara parkiralita. No, to je shvatio za tren
prekasno! uvar je naglo otvorio stranja vrata automobila i skoio na zadnje
sjedalo, te ponovno prislonio pitolj na Brysonovu sljepoonicu. Idemo!
Kreite! povikao je lani uvar, ba u trenutku kad se rampa podigla. Nemojte
micati ruke s upravljaa. Ne bih volio da mi se omakne, pa da sluajno povuem
obara, znate? Idemo se vi i ja malo provozati. Uhvatiti malo svjeeg zraka.
Budui da je svoj pitolj stavio u odjeljak za rukavice, Brvson nije imao drugog
izbora nego izvesti se iz garae na ulicu K i slijediti upute lanog uvara. Kad
se automobil ukljuio u promet, Brvson je osjetio pritisak cijevi pitolja u
mesu na svojoj sljepoonici i uo tiho, staloeno konverzacijsko bockanje
ovjeka iza sebe. Znali ste da e doi taj dan, zar ne? rekao je
profesionalac. To e se vjerojatno dogoditi svima nama u odreenom trenutku.
Prekorai ovlasti, ode malo predaleko. Pogurne tamo gdje si trebao povui.
Zabode nos u neto to vie nije tvoj posao. Ako vam ne bi bilo teko da mi
kaete kamo idemo? rekao je Brvson, pokuavajui govoriti mirno. Srce mu je
tuklo, misli letjele. Dodao je, kao usput: Bi li vas smetalo da posluamo
vijesti...? Leerno je pomaknuo desnu ruku prema gumbu na radiju, a zatim
osjetio udarac pitoljem po glavi i zauo plaenog ubojicu kako grmi:
Prokletnie, vrati te ruke na upravljai Isuse! Brvson je uzviknuo dok se
bol irila. Pripazite malo! Ubojica nije imao pojma da se Brvsonov Glock
nalazi u koricama smjetenim na njegovim leima u dnu kraljenice. Ali nije htio
riskirati. Kako da ga izvadi. Plaeni ubojica - jer Brvsonu je bilo jasno da je
to plaeni ubojica, bilo na platnoj listi Uprave, bilo po ugovoru zahtijevao je
da Brvson cijelo vrijeme dri ruke na vidiku. Sada je morao slijediti upute,
ekajui kad e plaenom ubojici neto odvui 72 pozornost. Sve je na tom
ovjeku odavalo znaajke plaenika: tajni plan akcije; brzi, djelotvorni
pokreti; ak i njegova rjeitost. Recimo da idemo na jedno mjesto izvan

zaobilaznice, negdje gdje dvojica ljudi mogu slobodno razgovarati. Ali razgovor
je, razmiljao je Brvson neoptimistino, bila zadnja stvar koju je plaeni
ubojica imao u planu. Dvojica ljudi u istom poslu koji su se eto, sluajno
nali svaki s jedne strane pitolja, i to je sve. Nita osobno, siguran sam da
to razumijete. Strogo poslovno. as gledate u nian, as u cijev. Dogaa se.
Kota se neprestano okree. Siguran sam da ste u svoje vrijeme bili vrlo dobri,
i zato ne sumnjam da ete ovo podnijeti kao ovjek. Brvson, razmatrajui kakve
su mu mogunosti, nije odgovorio. Bezbroj je puta bio u vrlo slinim
okolnostima, mada nikad, osim u prvim danima treniranja, na suprotnom kraju
pitolja. Znao je to sada razmilja ovjek koji sjedi iza njega, kako izgleda
njegov hodogram: ako A, onda JB...Znao je kako bi iznenadan pokret s Brvsonove
strane, ogluivanje na naredbu, okretanje upravljaa u suprotnom smjeru,
izazvalo protumjeru. Plaeni e ubojica izbjegavati povui okida dok su u
prometu; jer automobil bi se mogao nekontrolirano poeti kretati, to bi
ugrozilo obojicu. To to su mu bile poznate opcije koje su bile na raspolaganju
njegovu neprijatelju bila je jedna od nekoliko karata na koje je Brvson morao
zaigrati. No u isto vrijeme Brvson je bio sasvim svjestan toga da ovjek nee
oklijevati pucati mu
ravno u glavu ako bude morao, te se nagnuti naprijed kako bi dohvatio upravlja.
Brvsonu se nisu dopadali njegovi izgledi. Sada su prelazili Key Bridge.
Lijevo, zalajao je ovjek, pokazujui smjer prema Reagan National Airportu.
Brvson je posluao, pazei da ostavi dojam popustljivosti, rezigniranosti, kako
bi ovjeku malo popustila napetost. Sada na izlaz, ponovno zapovijedi ubojica.
Izlaz ih je vodio do podruja koje se nalazilo odmah izvan zrane luke gdje je
veina agencija za iznajmljivanje imala svoje urede. Mogli ste me srediti odmah
tamo u garai, gunao je Brvson. Zapravo, trebali ste. Meutim, plaeni je
ubojica bio previe iskusan a da bi nasjeo na taktiku odvlaenja razgovorom ili
da bi dopustio Brvsonu da postavi izazov njegovoj kompetenciji. Oito je
strunjak dobio potpuni izvje 73 taj o naravi Brysonova uma, o tome kako e
Bryson najvjerojatnije reagirati u takvim okolnostima. O, to nemojte ni
pokuavati, ree profesionalac, smijuljei se glasno. Vidjeli ste tamo sve te
videokamere, potencijalne svjedoke. Vi to sigurno bolje znate. Kladim se da ni
vi to ne biste tamo uradili, ako je tono sve ono to sam uo o vaim
sposobnostima. Evo greke, razmiljao je Bryson. Sad je jasno da je ovjek
unajmljen na ugovor, vanjski suradnik, to je znailo da najvjerojatnije nema
podrku. Radi sam. Uposlenik Uprave radio bi pod zatitom drugih. Ovo je bio
vrijedan podatak koji treba pohraniti. Brvson je dovezao automobil na prazno,
naputeno parkiralite, na ijem je drugom kraju neko bila prodaja rabljenih
automobila. Parkirao je kako mu je nareeno. Okrenuo je glavu udesno da bi se
obratio ovjeku i osjetio kako mu se cijev pitolja bolno zariva u sljepoonicu:
profesionalac nije krio svoje nezadovoljstvo. Ne miite se, zau se elini
glas. Brvson je, okrenuvi se ponovno naprijed i gledajui ravno pred sebe
rekao: Zato to barem ne uinite brzo? Sada se, dakle, osjeate onako kako su
se drugi osjeali, rekao je profesionalac, zabavljajui se. Strah, osjeaj
jalovosti, beznaa. Rezignacije. Ovo za mene postaje prevelika filozofija.
Kladim se da i ne znate tko vam izdaje ekove. Osim injenice da plaaju,
drugo me malo zanima. Bez obzira na to tko su, to su, tiho e Brvson. Bez
obzira na to rade li protiv SAD-a ili ne. Kao to sam rekao. Sve dok ekovi
stiu. Ne bavim se politikom. To je poprilino kratkorono razmiljanje. To
je kratkoroan posao. Ne mora biti. Brvson je dopustio da proe trenutak
utnje. Ne ako se meusobno dogovorimo. Svi mi uvijek neto stavimo na stranu;
to se od nas oekuje. Diskrecijski rauni, nadoknaeni trokovi, pretjerano,
dakako - postotak od pretjerano zaraunatih trokova, opran, investiran na
trite. Uloi novac neka radi za tebe. Voljan sam neto od toga uloiti sada
da radi za mene. Da otkupite vlastiti ivot, rekao je profesionalac ozbiljno.
No vi kao da zaboravljate da moja sredstva za ivot ne dolaze samo od 74 jedne
transakcije. Vi ste moda jedan raun, no oni su cijela banka. Neete se
okladiti na kuu. Ne, neete se okladiti na kuu, sloio se Brvson. Samo
date izvjetaj da je meta bila bolja nego to vam je reeno, veoma vjeta. Uspio
je pobjei, Isuse, momak je straan. U to nee posumnjati; to je ba ono to i

oni ele vjerovati. Zadrat ete svoju plau, svoju kaparu, a ja u udvostruiti
iznos iz ugovora. Zvui poslovno praktino, moj prijatelju. Danas se rauni
vrlo paljivo nadziru, Brvsone. Nije to kao onda kad ste vi bili u igri. Novac
je digitalan, a digitalne transakcije ostavljaju tragove. Gotovina ne ostavlja
tragove. Sve danas ostavlja tragove, to vam je jasno. Oprostite, moram obaviti
posao. U ovom sluaju, to je da vam olakam izvrenje samoubojstva. Znate,
depresija je dio vaeg ivotopisa. O vaem osobnom ivotu nema se to rei, a
gajevi akademije ne mogu se usporediti s uzbuenjima pijunskog posla. Vau
kliniku depresiju dijagnosticirali su najpoznatiji psihijatri i
psihofarmakolozi - ao mi je, jedini psihii koje sam vidio bili su oni
vladini, prije dosta godina. Prije nekoliko dana, kako stoji u vaem kartonu
zdravstvenog osiguranja, odgovorio je ubojica uz zloban smijeak. Ve godinama
posjeujete psihia. To su gluposti Sve je mogue danas u ovoj eri
kompjutoriziranih baza podataka. Tako su tu podaci i o vaim lijekovima - o
antidepresantima koji su vam prepisani, koje ste kupili, zajedno s lijekovima
protiv tjeskobe, tabletama za spavanje. Sve e to biti tamo, kao i poruka
ostavljena prije samoubojstva na vaem kunom raunalu, kako mi je reeno.
Takve se poruke gotovo uvijek napisu rukom, a nikad se ne natipkaju ili ubace u
raunalo. Tono - siguran sam da smo obojica namjetali samoubojstva. No
vjerujte mi, nikada nitko nee kopati tako duboko. Kod vas nee biti naknadnih
analiza. Nemate obitelj koja bi zahtijevala autopsiju. 75 Profesionaleve su
rijei, iako bez sumnje unaprijed nauene, ipak boljele, jer su bile istinite:
nije imao obitelj, ne, otkad je Elena otila. Ne otkad mi je Uprava ubila
roditelje, dodao je ogoreno samome sebi. No dopustite, poaen sam to mi je
dodijeljen ovaj zadatak, primijeti plaenik. Kau da ste bili jedan od
vrhunskih operativaca. Zato mislite da ste dobili zadatak? upita Brvson. Ne
znam, i nije me briga. Posao je posao. Mislite da ete ostati ivi? Mislite da
e vam dopustiti da okolo priate prie? Tko zna to sam vam ja sve rekao?
Mislite da ete ostati ivi poslije ovog zadnjeg posla? Zaista mi se fuka,
rekao je ovjek neuvjerljivo. Ne, ne mislim da su vas vai poslodavci mislili
ostaviti na ivotu, nastavio je Brvson, nemilosrdno. Tko zna to sam vam ja
sve ispljunuo? to pokuavate rei? upitao je plaenik nakon trenutka
neugodne utnje. U jednom se trenu uinilo kao da oklijeva; Brvson je osjetio
kako je jaki pritisak cijevi pitolja naas malo popustio. Bilo je to sve to mu
je trebalo, ta sekunda ili dvije istinske neodlunosti na strani njegova
ubojice. Neujno je spustio ruku s upravljaa i uvukao je iza svojih lea.
Zgrabio je Glock! Brzinom munje uperio ga je prema naslonu svog sjedala i,
gaajui naslijepo, pritisnuo okida vie puta zaredom u brzom slijedu. Tri
nagle detonacije koje su parale ui ispunile su unutranji prostor automobila
dok su meci velikog kalibra probijali naslon. Je li pogodio ovjeka? Odmah je
dobio odgovor, jer je cijev pitolja pala sa stranjeg dijela njegove glave.
Brvson se naglo okrenuo zajedno s pitoljem, da bi shvatio da je ovjek mrtav;
bila mu je raznesena polovica ela. Ovoga puta sastali su se u Langlevu, u
Dunneovom uredu na sedmom katu u novoj agencijskoj zgradi. Proli su standardne
procedure osiguranja; Brvson je uveden u glavni stoer CIA-e uz minimum
ceremonijalnosti. Zato me ne iznenauje to su vas deki iz Uprave proglasili
beznadnim sluajem? Harry Dunne je to rekao uz hrapavi smijeh koji se pretvorio
u kaljucanje. Jednostavno mislim da su zaboravili s kime imaju posla. 76 to
znai? Znai da ste vjetiji od svakoga koga poalju za vama, Brvsone. Kriste,
pa ti bi jebeni kauboji to ve trebali znati. Znaju i to da me ne ele u ovom
uredu, u ovoj zgradi, da izdajem stvari. Volio bih da imate to izdati,
odgovorio je Dunne. Ali oni znaju kako sve vas drati izolirano, atomizirano.
Ne znate stvarna imena, samo legende, a to nam stvarno puno pomae. Legende koje
su, ili su bile, interna stvar Uprave ne govore nam nita prilikom pretraivanja
podataka. Kao taj Prospero kojeg stalno spominjete. Rekao sam vam. To je sve
to o njemu znam. I to da je to bilo prije petnaest godina. U operativi, to je
geoloka era. Mislim da je Prospero bio Nizozemac, ili barem porijeklom
Nizozemac. Vrlo snalaljiv operativac. Najbolji crtai u Agenciji napravili su
crte na temelju vaeg opisa, pa pokuavamo taj crte usporediti s pohranjenim
fotografijama, skicama, usmenim opisima. Ali softver umjetne inteligencije jo

nije dovoljno uznapredovao. To je muan, neizvjestan posao. Do sada smo imali

samo jedan pogodak, kako to vole rei digitalni hard-disk dokeji. Momak za
kojeg ste rekli da ste s njim suraivali u angaju na nekom osjetljivom sluaju
eksfiltracije. Sigma. Ogilvv. Frank Ogilvv, iz Hilton Heada u Junoj
Karolini. Ili bih moda trebao rei bio je iz Hilton Heada. Preselio?
Premjeten? Pretrpana plaa, vru dan. Prije sedam godina. Izgleda da je imao
jak srani napad. Tog dana kad je pao izazvao je malo komeanje na drvenoj
promenadi, kako nam je rekao jedan oevidac. Bilo je puno ljudi i sve to.
Brvson je na trenutak tiho sjedio, gledajui zidove bez prozora u Dunneovom
uredu, razmiljajui. Odjednom je rekao: Ako trai mrave, pronai si mjesto za
piknik. Sto kaete? Dunne je ponovno odsutno unitavao cigaretu. To je bila
jedna od Wallerovih izreka: Ako trai mrave, nadi si mjesto za piknik. Umjesto
da ih traimo tamo gdje su bili, moramo pretpostaviti gdje su sad. Zapitajte se:
to im treba? Za kakvu su gozbu raspoloeni? 77 Dunne je odloio unitenu
cigaretu i pogledao ga prosvijetljeno. Naoruanje, to je to. ini se da
pokuavaju nagomilati oruje. Mislimo da izazivaju nekakve nemire na junom
Balkanu, iako im je cilj negdje drugdje. Naoruanje. Neto se preokrenulo u
Nickovim mislima. Vatreno oruje i streljivo. Ali sve vrhunsko. Dunne je
slegnuo ramenima. Stvari koje pucaju nou. Kad ponu letjeti bombe i meci,
tvoji generali poinju izgledati privlanijima. Kakvu god urotu kuju, moramo
tome stati na kraj. Svim sredstvima. Svim sredstvima? Vi i ja razumijemo
definiciju. to konzervativac poput Richarda Lanchestera nikad ne bi mogao.
Toliko dobrih namjera, no kamo vas taj idealizam na kraju dovede? Pa, svi su
sveci mrtvi. tovani i cijenjeni Richard Lanchester bio je direktor Nacionalnog
vijea sigurnosti u Bijeloj kui. Dick Lanchester vjeruje u pravila i propise.
Ali svijet ne igra po pravilima. Naposljetku, katkad ih mora prekriti da bi ih
sauvao. Ne moe se igrati prema queensburkim boksakim pravilima, to hoete
rei? rekao je Brvson, prisjeajui se rijei Teda Wallera. Recite mi, kako
ste dolazili do oruja. Sigurno niste koristili rekvizicije amerike vlade.
Jeste li robu kupovali na ulici, ili kako? Zapravo, uvijek smo bili izbirljivi
to se tie naih instrumenata, kako smo ih zvali. Streljivo. Da, imate pravo zbog restrikcija, velike tajnosti, morali smo sami prigrabiti robu. Nismo se
mogli jednostavno odvesti u neko vojno skladite s nalogom o transferu oruja.
Uzmimo na primjer obinu operaciju jakog topnitva - poput one na Komorima
osamdeset druge, gdje je namjera bila zaustaviti bandu plaenika-izvritelja da
ne preuzmu vlast. Oni su bili iz CIA-e, ubaci Dunne, gotovo umorno. I samo
su bili u potrazi za desetak Britanaca i Amerikanaca koje je oteo neki luak
pukovnik po imenu Patrick Denard i drao ih radi otkupnine. Brvson se kolebao,
ali je nastavio. Prvo, nekoliko stotina jurinih puaka Kalanjikov. Jeftine
su, pouzdane, lagane i izrauju se u desetak zemalja, pa im je teko ui u trag.
Poeljeli biste manji broj snajperskih puaka s nonim nianom - po mogunosti
BENS 9304 ili Jaguar Night Scope. Raketne lansere ili raketne granate, po
mogunosti CPAD Tech. Dobro bi doli projektili Stinger - Grci ih puno izra78
uju po licenci, i lako je do njih doi. Imate svoje kurdske gerilce, koji
zarauju novac prodajui ih tamilskim Tigrovima, LTTE-u. Tratite vrijeme.
Brvson je nestrpljivo uzdahnuo. Gdje oruje ide ilegalnim putem, uvijek postoje
znatne koliine koje odu sa strane. Nekako se sa svakim tovarom neto izgubi.
Padne s kamiona. Na neki nain, da. Zatim, naravno, elite imati i zalihu
streljiva. Tu amateri uvijek pogrijee - na kraju imaju vie puaka nego
streljiva. Dunne ga je udno gledao. Doista ste bili spretni. Nije to bilo
pitanje, a ni pohvala. Brvson je naglo ustao, irom otvorenih oiju. Znam gdje
ga mogu pronai. Barem, odakle zapoeti. Upravo u ovo doba godine - pogledao je
datum na svom digitalnom satu - pa da, za nekih deset dana bit e godinji
plovei bazar kod Coste da Monte - u panjolskim meunarodnim vodama. To je
neto poput dvadesetogodinje institucije, s jednakom redovitou kao i Macvsova
parada na Dan zahvalnosti. Ogromni teretni brod prepun streljiva prve lige, i uz
to puno krijumara oruja prve lige. Brvson je zastao. Brod je registriran pod
imenom Spanish Artnada. Piknik, rekao je Dunne uz vragolasti smijeak. Gdje
se mravi skupljaju. Svakako. Nije loa zamisao. Brvson je kimnuo, a misli su mu
bile daleko. Pomisao da e se vratiti na svoj stari posao - osobito sada kad je

saznao kako je u njega uvuen prijevarom - ispunila ga je odbojnou. No bilo je

tu jo neto, jo jedna emocija: bijes. elja za osvetom. I jo jedna, tia:
elja da razumije, da prekopa po vlastitoj prolosti. Da se probije kroza sve
tajne i lai do neega to se zove istina. Istina s kojom bi mogao ivjeti.
Tako je, dodao je Brvson umorno. Za svaku skupinu, bilo onu koja djeluje
izvan zakona, bilo onu supertajnu vladinu, a koju zanima nabavka oruja bez
slubenog nadzora, Spanish Armada uvijek predstavlja piknik. 79 17 5 Atlantski
ocean Trinaest nautikih milja SZ od Cabo Finisterre, panjolska Golemi brod
doimao se kao da se materijalizira iz magle; nazirao se nejasno i nelijepo u
daljini, dugaak kao gradska etvrt, moda i ne koliko gradskih etvrti. Bio je
dugaak tristo metara, a crno mu je ko rito utonulo duboko u vodu. Taj je
supernosa bio nakrcan teretom, viebojnim, metalnim spremnicima od rebrastog
lima naslaganima po tri uvis i osam popreno, u moda deset redova od mosta do
pramca, a svaki je bio dugaak est, a visok tri metra. Dok je helikopter Bell
407 kruio oko broda, a zatim lebdio izravno iznad prednjeg katela, Bryson je
brzo raunao. Dvjesto etrdeset golemih kutija, i to samo na palubi; u spremitu
ih je, znao je to, brod mogao nositi jo triput toliko. Bio je to doista golem
teret, koji je jo zloslutnijim inila spokojna jednolinost metalnih kutija,
dok je sadraj svake bila tajna. Helikopterska su svjetla napadno osvjetljavala
nisku, raienu palubu; po cijelom krmenom dijelu broda uzdizalo se nadgrae
iznad redova spremnika, bijelo s tamnim prozorima, na ijem se mostu okre tao
radar modernistikog izgleda i satelitske antene. Kuica na palubi izgledala je
kao da pripada sasvim drugoj vrsti plovila, nekoj luksuznoj jahti moda, ali ne
teretnjaku. Jer ovo nije bio obian brod za prijevoz 80 spremnika, razmiljao je
Brvson dok se helikopter njeno sputao povrh golemog slova H u krugu ocrtanom
na pramanoj palubi. Ne, bila je to Spanish Armada, mada to nije bila armada,
legenda u sjenovitu svijetu terorista i tajnih agenata te ostalih ilegalnih, ili
poluilegalnih, operativaca. No Spanish Armada nije bila flota, bio je to samo
naziv golemog broda nakrcanog kako egzotinim tako i obinim orujem. Nitko nije
znao gdje Calcanis, tajnoviti gospodar ovog ploveeg bazara oruja, nabavlja
svoju robu, ali se apue da je dosta toga legalno kupio u trgovini u zemljama
gdje ima previe oruja, a premalo gotovine, kao to su Bugarska i Albanija i
druge istonoeuropske zemlje; te od Rusije, od Koreje i od Kine. Calcanisove
muterije bile su sa svih strana svijeta ili, bolje reeno, podzemnog svijeta:
od Afganistana do Konga, gdje je bjesnilo na desetke graanskih ratova, velikih
poara potaknutih ilegalnim orujem kupljenim od predstavnika legalno izabranih
vlasti koji su doli i posjetili upravo ovaj brod, koji je usidren trinaest
nautikih milja od panjolske obale, iznad relativno plitkog kontinentalnog
grebena tek neto izvan panjolskih teritorijalnih voda, te je tako slobodan za
biznis, jer nije ogranien zakonima nijedne zemlje. Brvson je skinuo slualice
kad su i ostala tri putnika uinila isto. Letio je do Madrida, a zatim je
avionom Iberian Airlinesa doao do La Corune u Galiciji. U La Coruni se zajedno
s drugima ukrcao na helikopter. Nakratko su se zaustavili u luci Muros, pedeset
sedam milja jugozapadno, a zatim otamo preletjeli trinaest milja do broda. Malo
su rekli jedan drugome osim uglaenog, besmislenog zadirkivanja. Svatko je od
njih pretpostavljao da drugi odlaze u kupovinu, da bi sklopili neki posao s
Calcanisom, pa nita nije ni trebalo govoriti. Jedan je od njih bio Irac,
vjerojatno pripadnik jednog krila IRA-e; drugi je djelovao kao da dolazi sa
Srednjeg istoka; trei je bio iz istone Europe. Pilot je bio mrk i jednako tako
mualjiv Bask. Unutranjost helikoptera bila je luksuzna, s konim sjedalima i
ispupenim prozorima na vratima: ini se da Calcanis nigdje ne tedi. Brvson je
imao na sebi moderno talijansko odijelo, daleko upadljivije od konzervativne
odjee koju je inae nosio, a koje je bilo kupljeno i skrojeno ba za tu
prigodu, i to na troak Agencije. Putovao je pod starom legendom Uprave koju je
sam stvorio prije nekoliko godina. 81 John T. Coleridge bio je mutan kanadski
biznismen poznat po dubokoj upletenosti u neke prljave poslove, a koji je
djelovao kao posrednik za nekoliko zloinakih sindikata u Aziji i nekoliko
nezakonitih drava u Perzijskom zaljevu, povremeno ak i kao svoditelj za
ubojstva. Iako je Coleridge bio neuhvatljiva figura, ime mu je bilo poznato u
nekim krugovima, a to je bilo vano. Istina, Coleridgea nisu vidjeli ve sedam

godina, ali to nije bila takva rijetkost u ovom neobinom poslu. Harry Dunne je
inzistirao da Brvson koristi novu legendu koju bi posebno za njega stvorili
arobnjaci u CIA-inom odjelu tehnikih slubi, ogranku za grafiku reprodukciju
- majstori krivotvorenja koji su se specijalizirali za ono to se eufemistiki
nazivalo autencija i validacija. Ali Brvson je to odbio. Nije elio nikakvu
mogunost procurivanja, nikakve birokratske papirne tragove. To je li mogao
vjerovati Harrvju Dunneu bilo je otvoreno pitanje; znao je da ne vjeruje
Dunneovoj organizaciji. Brvson je proveo previe godina promatrajui
procurivanja, propuste i indiskrecije i sluajui prie o njima a da bi im
vjerovao. Hvala lijepa, on e si sam pribaviti svoj prikriveni identitet. Ali
Brvson nikada ranije nije sreo Calcanisa i nikada nije stavio nogu na Spanish
Armadu, a Basil Calcanis bio je iznimno oprezan oko toga s kime e se sastati. U
njegovu poslu vrlo je lako opeci se. Zato je Brvson pripremio put kako bi
zajamio da ovdje bude prihvaen. Bio je meetar u poslovima oko oruja. Novac
nije preao iz ruke u ruku - nije se dotle dolo, posao jo nije dovren - ali
uspostavio je kontakt s njemakim meetarem oruja s kojim se kao Coleridge
susreo nekoliko puta i koji je ivio u luksuznom hotelu u Torontu, a nedavno je
bio upleten u mreu mita koje je isplatio voama njemake Demokranske stranke.
Sada je Nijemac ivio u Kanadi, u strahu da e biti izruen Njemakoj, gdje e
mu zasigurno suditi. Takoer je poznato da mu je oajniki potreban novac. Zato
Brvsona nije iznenadilo to je Nijemca izuzetno zanimao prijedlog Johna
Coleridgea da obave zajedno neki posli. Brvson je dao do znanja da, u liku
Coleridgea, zastupa konzorcij generala iz Zimbabvea, Ruande i Konga koji su
odluili kupiti neto monog i vrlo skupog oruja do kojeg se teko dolazi - to
ga jedino 82 Calcanis moe pribaviti. Ali Coleridge je bio dovoljno realan i
2nao je da e teko moi posredovati u tom poslu a da ne doe na Caleanisov
bazar oruja. Kad bi ga Nijemac, koji je napravio dosta posla s Calcanisom,
predstavio, dobio bi svoj dio, poprilinu proviziju, samo da poalje faks na
Calcanisov brod. Kad su Brvson i ostali putnici izali iz helikoptera, doekao
ih je mlad, ali snano graen, proelav, crvenokosi ovjek koji se s njima
rukovao i sluganski smjekao. Nije naglas izgovorio njihova imena, ali je sebe
predstavio kao lana. Puno vam hvala to ste doli prijeko, rekao je lan
britanskim naglaskom vie klase, kao da su stari drugovi koji su doli pomoi
bolesnu prijatelju. Odabrali ste lijepu no za posjet - mirno more, pun mjesec,
veer ne moe biti ljepa. A i upravo ste stigli na veeru. Molim vas, ovamo.
Pokazao je na mjesto nedaleko od mjesta gdje su sletjeli, gdje su trojica
omanih straara naoruani automatima stajali i ekali. Strano mi je ao to
morate proi kroz ovo, ali znate Sira Basila. Nasmijao se kao da se opravdava,
slegnuvi ramenima. Uasno pazi na osiguranje, to vam je jasno. Sir Basil je
svjestan da ovih dana nikad nije dovoljno opreza. Trojica cmomanjastih straara
struno su i ivahno skakutali oko etvorice novopridolica, mrko i sumnjiavo
urei u njih. Irac je bio uvrijeen i otresao se na ovjeka koji je skakutao
oko njega ali ga nije ni jednim pokretom zaustavio. Brvson je oekivao ovaj
obred, pa nije ponio nikakvo oruje. uvar koji ga je pretresao provjerio je sva
uobiajena mjesta, a i neka neuobiajena, ali dakako, nije naao nita. Zatim je
zamolio Brvsona da otvori svoju aktovku. Papiri, rekao je uvar naglaskom
kojim je pokazao da je Sicilijanac. uvar je gunao, umiren. Brvson je pogledao
uokolo, zapazio panamsku zastavu na pramcu, vidio da su na mnogim spremnicima
etikete Prva klasaEksplozivi. Nekim je povlatenim kupcima doputeno pregledati
robu koju kupuju, da zapravo zavire u spremnike. Ali ovdje se nita ne iskrcava.
Spanish Armada e kasnije svratiti u odabrane sigurne luke, kao to su Guayaquil
u Ekvadoru, za koju se dri da je Calcanisova baza; ili Santos u Brazilu - ove
su dvije luke najkorumpiraniji gusarski brlozi na cijeloj polutki. U Sredozemlju
e brod navratiti u albansku luku Vlore, 83 jednu od najveih svjetskih
krijumarskih sredita. U Africi su to luke Lagos u Nigeriji i Monrovia u
Liberiji. Brvson je proao. Bio je unutra. Ovuda, molim vas, rekao je lan,
pokazujui prema kuici na palubi, gdje su se zasigurno nalazile prostorije za
posadu, zapovjedniki most i Calcanisove luksuzne brodske kabine i uredi. Dok su
etvorica putnika hodala, na diskretnoj su ih udaljenosti poput sjene pratili
naoruani straari. Helikopter je odletio i, dok su doli do nadgraa, njegov se

zvuk utiao. Sada je Brvson mogao uti poznati um mora, galebove, udaranje
valova i mogao je osjetiti slani miris mora pomijean s jakim, jetkim mirisom
brodskog dizelskog goriva. Mjesec je jasno sjao nad Atlantskim oceanom. Petorica
ljudi jedva su stala u maleno dizalo koje ih je podiglo s glavne na estu
palubu. Kad se dizalo otvorilo, Brvson je bio zapanjen. Takvu rasko nije vidio
ni na jahtama najekstravaganrnijih milijardera. Ni na emu se nije tedjelo.
Podovi su bili prekriveni mramorom; zidovi obloeni tamnim mahagonijem; okovi od
sjajne mjedi. Proao je kroz zabavni centar i prostoriju za projekcije, fitnescentar opremljen najraznovrsnijim spravama, saunu, knjinicu. Konano, doli su
u ogroman salon, vlasnikovu sveanu dvoranu, koja je gledala na krmeni dio i
lijevu stranu broda. Bila je na dvije razine i opremljena luksuzom kakvog se
rijetko via i u najluksuznijim hotelima. etvorica ili petorica ljudi stajala
su uz bar, za kojim je bio konobar s crnom kravatom. Domaica u bijeloj odori,
prekrasna plavka s arobnim zelenim oima, ponudila mu je au ampanjca Cristal
stidljivo se smijeei. Brvson je uzeo ampanjac, zahvalio joj i pogledao
uokolo, pokuavajui ne biti u tome prenapadan. Mramorni podovi uglavnom su bili
prekriveni orijentalim sagovima; pliane sofe razmjetene su u podrujima za
sjedenje; nekoliko je zidova bilo ispunjeno knjigama koje su, kad se bolje
pogleda, bile lane. Sa stropa su visjeli kristalni klasini veliki lusteri.
Jedine neobinosti bile su velike ribe, preparirane i objeene po zidovima,
oito trofeji iz ribolova. Promatrajui ostale goste, od kojih su neki meusobno
razgovarali, shvatio je da neke od njih poznaje. No tko su oni? U glavi mu se
vrtjelo; njegovo je lumensko pamenje bilo optereeno do krajnjih 84 granica.
Malo pomalo, dosjei su se prikopali uz nejasno poznata lica. Pakistanski
posrednik, visoko pozicionirani asnik IKA-e, biznismen i trgovac orujem koji
je uinio moda vie od bilo koga da bi podrao irako-iranski rat. Oni su, kao
i ostali, bili razni posrednici, trgovci na malo, koji su bili ovdje da bi
nabavili robu po veleprodajnoj cijeni. Ohladio se od napetosti, pitajui se je
li ga tko od ovih ljudi upoznao u njegovu prijanjem ivotu. Je li ga tko ovdje
poznavao, bilo kao Coleridgea, bilo po nekom drugom njegovu identitetu? Uvijek
je postojala opasnost da bude razotkriven, da ga netko pozdravi pod jednim
imenom, dok se on identificirao pod drugim. Ta je opasnost bila dio posla; bio
je to jedan od mnogih poslovnih rizika; uvijek je trebao biti oprezan s obzirom
na takvu mogunost. Ipak, nitko mu se nije obratio drukije osim znatieljnim
pogledom, onako kako to ine grabeljive! koji ele upoznati svog suparnika.
ini se da ga nitko nije prepoznao. A nije imao ni onaj bockavi osjeaj u
stranjem dijelu glave koji bi mu rekao bi li trebao poznavati nekoga od ovih
ljudi ovdje. Polako je osjetio kako mu napetost poputa. Nauo je kako jedan od
njih spominje neto kao vienamjenski Dopplerov radar, a netko drugi pak
spomenuo je korpione, pa eke protuzrane projektile Striela. Brvson je
uhvatio konobaricu blondinku kako ga kradomice pogledava, te se prijazno
nasmijao. Gdje vam je gazda? upitao je. Doimala se zbunjenom. O, rekla je,
gospodin Calcanis? Pa, tko drugi? On e se pridruiti gostima na veeri,
gospodine. Mogu li vam ponuditi kavijar, gospodine Coleridge? Nikad mi se nije
dopadao. Al-Biqa? Pardon? Va naglasak. To je arapsko levantinsko narjeje,
iz Doline Bekaa, jesam li u pravu? Konobarica je pocrvenjela. Lijepa
mudrolija. Vidim da gospodin Calcanis dovlai ljude odasvud. Poslodavac koji
prua jednaku priliku svakome. Pa, kapetan je Talijan, asnici su Hrvati,
posada Filipinci. To je kao UN u malom. Plaho se nasmijala. A klijentela?
ustrajao je Brvson. Odakle su oni? 85 Smijeak joj je iznenada izblijedio, a
maniri postali hladni. To nikad ne pitam, gospodine. Molim vas, ispriajte
me,. Bryson je znao da je otiao predaleko. Calcanisovo osoblje prijateljski je
rapoloeno, ali iznad svega diskretno. Dakako, ne bi bilo prikladno pitati ih o
njemu samom, ali Brvson je u vremenu izmeu Dunneovog izvjetavanja i svog
vremena koje je proveo s Upravom ve uspio sastaviti njegov profil. Vasiliou
Calcanis bio je Grk, roen u Turskoj, u dobroj obitelji, poslan u Eton kod jedne
od najmonijih obitelji proizvoaa oruja u Engleskoj, te nekako kasnije nitko tono ne zna kako - sklopio savez s obitelji svog kolskog druga i uao u
biznis prodajui oruje za tu britansku obitelj Grcima koji su se borili protiv
Ciprana. S vremenom su potplaeni neki od najmonijih britanskih politiara,

ostvarene jake veze, i Vasiliou je postao Basil, a potom i Sir Basil. Bio je
pripadnik najboljih londonskih klubova. Jo su jae bile njegove veze s
Francuzima; jedna od njegovih glavnih rezidencija bila je golemi dvorac na
Avenue Foch u Parizu, gdje je redovito ugoavao monike iz Quai dOrsava.
Poslije pada berlinskog zida obavio je veliku trgovinu vikom oruja iz Istone
Europe, poslujui osobito s Bugarskom. Stekao je golemu dobit prodajui oruje
na obje strane u irako-iranskom ratu, dopremajui im brojne helikoptere. Obavio
je velike poslove s Libijcima, Ugananima. Od Afganistana do Konga bjesnilo je
desetak graanskih ratova, etnikih i nacionalistikih poara, koje je Calcanis
raspirivao omoguujui lak pristup jurinim pukama, minobacaima, pitoljima,
kopnenim minama i raketama. Njegova jahta-teretnjak bila je umaljana krvlju
stotina tisua nedunih ljudi. Jedan od posluitelja poeo se diskretno obraati
svakome od gostiju, jednom po jednom. Veera je servirana, gospodine
Coleridge, rekao je. Blagovaonica je bila jo raskonija, jo egzotinija i
ekstravagantnija od sveane dvorane iz koje su doli. Na svakom je zidu bila
zidna slikarija s prikazom mora, tako da je izgledalo kao da veeraju pod vedrim
nebom, na mirnom oceanu za lijepog poslijepodneva, okrueni elegantnim
jedrilicama. Dugaak stol bio je prekriven bijelim platnenim stolnjakom, a na
njemu servirane kristalne ae i svijee, a sve ispod velikog kristalnog
klasinog lustera. 86 Jedan od posluitelja dopratio je Brvsona i posjeo ga uz
samo elo stola, odmah do vrlo krupnog ovjeka bavastih prsiju, sive njegovane
brade i maslinaste boje koe. Posluitelj je nagnuo glavu prema krupnom bradatom
ovjeku, doapnuvi mu neto. Gospodine Coleridge, rekao je Basil Calcanis
dubokim ruskim basom. Pruio je Brvsonu ruku. Oprostite to ne ustajem. Brvson
je vrsto stisnuo Calcanisovu ruku dok je sjedao. Ne mari. Zadovoljstvo mi je.
Toliko sam uo o vama. I ja o vama, i ja o vama. udi me to nam je toliko
trebalo da se upoznamo. Meni je sve u svemu previe vremena otilo na
uklanjanje posrednika, rekao je Brvson kiselo. Dosta mi je trgovine na malo.
Calcanis je odgovorio provalom smijeha. Dok su drugi sjedali oko stola,
pretvarali su se da ne prislukuju razgovor izmeu njihova domaina i toga
tajnovitog, povlatenog gosta. Brvson je zapazio jednoga gosta za veerom koji
je, inilo se, paljivo sluao, gosta kojeg nije vidio u baru. Bio je to moderno
odjeveni ovjek u dvorednom odijelu s tankom bijelom prugom kao uzorkom u
tkanini i dugake srebrne kose koja mu je padala do ramena. Brvson je osjetio
hladnu slutnju; ovjek mu je bio poznat. Iako se nikada nisu upoznali, Brvson je
to lice poznavao s videosnimaka i fotografija u dosjeima. Bio je Francuz, koji
se ustro kretao u tim krugovima, poznata kontakt-osoba za ekstremistike
teroristike skupine. Brvson se nije mogao sjetiti njegova imena, ali je znao da
je taj dugokosi ovjek zapravo emisar monog, ultradesnog francuskog trgovca
orujem po imenu Jacques Arnaud. Je li to znailo da Arnaud opskrbljuje
Calcanisa, ili obrnuto? Da sam znao kako je ovdje ugodno kupovati, doao bih
ve davno prije, nastavio je Brvson. Ovo je izvanredan brod. Laskate mi, ne
prihvati trgovac orujem. Izvanredan je rije koju bih teko upotrijebio za ovu
staru hravu kantu. Brod je jedva sposoban za plovidbu. Mada, trebali ste ga
vidjeti kad sam ga kupio prije dobrih deset godina od Maersk plovidbe. Htjeli su
povui stari brod iz prometa, a ja sam takav da nikad ne proputam jeftinu
prigodnu kupnju. Ali bojim se da je Maersk od mene izvukao maksimum. Prokleti
brod bio je u oajnu stanju i trebalo ga je opraviti i obojiti. A pored toga,
trebalo je s njega ostrugati oko tonu hre. Pucnuo je prstima po zraku i
prelijepa konobarica blondinka pojavila se s bocom 87 Chassagne-Montracheta i
natoila au Calcanisu, a zatim i Brysonu. Jedva da je Brysonu obratila
pozornost. Calcanis je podigao au u Brvsonovu smjeru i rekao namignuvi: Za
ratni plijen. Brvson je nazdravio. Bilo kako bilo, Spanish Annada plovi
prilino velikom brzinom - dvadeset pet, trideset vorova - ali guta dvije
stotine i pedeset tona goriva na dan. To je ono to vi Amerikanci nazivate
pogonskim trokovima, hmm? Ja sam zapravo Kanaanin, rekao je Brvson, i
iznenada postao oprezan. Calcanis nije bio ovjek koji bi inio takve pogreke.
Leerno je dodao: Ne vjerujem da je brod doao ovako opremljen. Stambeni
prostor izgledao je kao stara gradska bolnica. Calcanis je pogledao oko stola.
Nikad ne dou opremljeni onako kako eli. Dakle, gospodine Coleridge, koliko

sam shvatio, vaa klijentela su Afrikanci, je li to tono? Moja klijentela,

rekao je Brvson s uglaenim smijekom i avatarskim oprezom, to su visoko
motivirani kupci. Calcanis je jo jedanput namignuo. Afrikanci su uvijek bili
jedni od mojih najboljih muterija - Kongo, Angola, Eritreja. Tamo se uvijek
bori jedna frakcija protiv druge, a nekako kao da uvijek obje strane imaju puno
novaca. Dajte da pogodim: njih zanimaju obini AK-47, veliki sanduci streljiva,
kopnene mine, granate. Moda granate na raketni pogon. Snajperske puke s nonim
nianom. Protutenkovsko oruje. Jesam li na pravom tragu? Brvson je slegnuo
ramenima. Vai kalanjikovi - jesu li izvorno ruski? Zaboravite ruske. To je
smee. Imam kutije bugarskih kalanjikova. Ah, za vas samo ono najbolje.
Calcanis se zahvalno smijeio. Ba tako. Kalanjikovi koje izrauje Arsenal u
Bugarskoj jo uvijek su najbolji. I sam dr. Kalanjikov preferira bugarske.
Recite mi, kako ste ono upoznali Hansa-Friedricha? Pomogao sam mu u velikim
prodajama tenkova Thvssen A. G. Fuchs Saudijskoj Arabiji. Upoznao sam ga s nekim
prijateljima koji plivaju u nafti u Zaljevu. A to se tie kalanjikova, svakako
u posluati vau ekspertizu, rekao je Brvson prijazno. A jurine puke - 88
Ovdje ne moete napraviti bolji izbor od junoafrikog Vektora 5,56 mm CR21.
Sjajna puka. Kad su je jednom isprobali, vie ne koriste nita drugo. Njezin
sastavni dio je Vektor refleksni optiki nian, koji moe poveati vjerojatnost
pogotka od prve na ezdeset posto. ak i kad ne znate to radite. Ispranjene
uranijske ahure? Calcanis je podigao obrvu. Moda bih vam mogao neto od toga
iskopati. Zanimljiv odabir. Dvaput tee od olova, najbolje su antitenkovsko
oruje koje moete nai. Proe kroz tenk kao vrui no kroz maslac. A osim toga,
radioaktivne su. Kaete da je vaa klijentela iz Ruande i Konga? Ne vjerujem
da sam to rekao. Ovo stalno prebacivanje loptice napreglo je Brvsonove ivce do
toke pucanja. Nije to bilo pregovaranje, nego gavota, visoko usklaeni ples, u
kojem svaki partner pomno promatra onog drugog i eka pogrean korak. Neto je
bilo u Calcanisovu ponaanju to je govorilo da zna vie nego to pokazuje. Je
li prepredeni trgovac prihvatio Johna T. Coleridgea bez daljnjeg ispitivanja?
Sto ako je mrea njegovih kontakata zadrla duboko, preduboko u svijet
obavjetajnih slubi? to ako je na neki nain, u godinama otkako je Brvson
napustio Upravu, legenda o Coleridgeu izala na vidjelo, ako ju je hiperoprezni
- ili osvetoljubivi - Ted Waller razotkrio kao fikciju? Iznenada je zazvonio
maleni mobilni telefon na stolu do Calcanisova tanjura. Calcanis ga je prislonio
uhu i rekao strogo: Sto je to?... Da, Chickv, ali bojim se da on kod nas nema
kreditnu liniju. Prekinuo je i odloio telefon na stol. Moju klijentelu
zanimaju i projektili Stinger. Ah, da, za njima vlada velika potranja. ini
se da danas svaka teroristika i gerilska skupina eli imati veliki sanduk tih
projektila. Zahvaljujui vladi SAD-a, ima ih u prilinom broju. Amerikanci su ih
neko isporuivali svojim prijateljima kao bombone. A onda su krajem 1980-ih
neki od njih dospjeli na iranske topnjae i ruili helikoptere amerike
mornarice u Zaljevu, pa se amerika vlada iznenada nala u nezavidnu poloaju
jer ih je morala otkupljivati. Washington nudi tisue dolara za povrat svakog
Stingera, to je etverostruko od njihove izvorne cijene. Dakako, ja plaam
bolje. Calcanis je zautio i Brvson je shvatio da blondinka stoji zdesna Grku s
prekrivenim plad 89 njem. Kad je Calcanis kimnuo, poela mu je servirati
zapanjujue pomno ukraenu patetu od lososa u tartar-umaku s biserno crnim
kavijarom. Koliko shvaam, i Washington je vaa dobra muterija, tiho
primijeti Bryson. Oni imaju, kako da kaem, duboke depove, nejasno promrmlja
Calcanis. Ali u odreenim se krugovima uje da se ritam kupovanja nedavno
ubrzao, nastavio je tihim glasom. Da neke organizacije u Washingtonu, neke
tajne agencije koje imaju slobodu djelovanja bez nadzora, nabavljaju od vas u...
znatnim koliinama. Bryson je pokuao hiniti leeran ton, ali je Calcanis to
prozreo i samo postrance pogledao Brysona. Zanima li vas moja roba ili moja
klijentela? rekao je hladno. Bryson je osjetio kako se skamenio, shvaajui
kako se preraunao. Calcanis je poeo ustajati. Ispriajte me, molim vas.
Mislim da zanemarujem svoje ostale... goste. Brzo, tihim, povjerljivim glasom,
Bryson je rekao: Pitam s razlogom. Poslovnim razlogom. Calcanis se oprezno
okrenuo prema njemu. Kakav biste posao mogli imati s vladinim agencijama?
Imam jednu ponudu, rekao je Bryson. Neto to bi moglo zanimati velikog

igraa koji nije slubeno povezan s nekom vladom, nego koji ima, kako kaete,
duboke depove. Imate neto to biste ponudili meni} Bojim se da ne razumijem.
Ako elite obaviti svoju poslovnu transakciju, zacijelo ne trebate mene. U
ovom sluaju, rekao je Bryson, stiavi jo vie svoj glas, nema drugog
prihvatljivog kanala. Kanala? Calcanis se doimao razdraeno. O emu vi to
govorite} Sada je Bryson gotovo aptao. Calcanis je nagnuo glavu da bi ga uo.
O planovima, promrmljao je Bryson. Nacrtima, specifikacijama koje bi mogle
vrijediti velike novce nekim strankama sa, da tako kaemo, neogranienim
sredstvima. Ali ni u kojem sluaju moji otisci ne smiju biti na tome. Sa mnom se
ionako nikako nee moi stu90 piti u kontakt. Vae usluge kao kanala, kao
posrednika, u nedostatku boljeg izraza, bit e prilino lijepo nagraene.
Zaintrigirali ste me, rekao je Calcanis. Mislim da bismo ovaj razgovor
trebali nastaviti privatno. Calcanisova je knjinica bila opremljena
profinjenim francuskim antiknim namjetajem nevidljivo privrenim za pod.
Rimske zavjese i zastori prekrivali su dva staklena zida; ostali zidovi bili su
ukraeni uokvirenim antiknim pomorskim kartama. Na sredini jednog zida bila su
vrata obloena hrastovinom; kamo su vodila, Brvson nije imao pojma. To to je
Grk tako brzo napustio svoju veeru bio je dokaz o primamljivosti nacrta i
specifikacija koje je Calcanis sada drao u ruci. Pripremili su ih grafiki
umjetnici u odjelu tehnikih slubi Agencije i bili su tako napravljeni da prou
detaljni pregled trgovca orujem s dugogodinjim iskustvom u oitavanju takvih
planova. Calcanis se nije trudio prikriti svoje uzbuenje. Kad je odvratio
pogled od nacrta, oi su mu svjetlucale od pohlepe. Ovo je nova generacija
protutenkovskog sustava JAVELIN, rekao je s priguenim strahopotovanjem. Pa
gdje ste to, dovraga, nabavili? Brvson se skromno smijeio. Kao to vi ne
razglaujete trgovake tajne, tako ih ne razglaujem ni ja. Lagani, moe ih
nositi jedan ovjek, opali i zaboravi. Jednako je i sa streljivom - projektil
promjera 127-milimetara, dakako - ali je naprava za ispaljivanje, ini se, puno
sofisticiranija, krajnje rezistentna na protumjere. Ako sam ovo dobro oitao,
sada je stopa pogotka gotovo sto posto! Brvson je kimnuo. Tako mi je
objanjeno. Imate li izvorne ifre? Brvson je znao da misli na softver pomou
kojeg bi se oruje moglo obrnutim postupkom konstruirati. Svakako. Nee
manjkati zainteresiranih strana; jedino je u pitanju tko ima sredstva za to. Ovo
e iziskivati veliku svotu. Pretpostavljam da imate na umu neku muteriju.
On je upravo sada ovdje na brodu. Na veeri? 91 Vrlo je uljudno odbio moj
poziv. Ne eli se socijalizirati. Upravo sada pregledava robu. Calcanis je uzeo
svoj mobilni telefon i nazvao jedan broj. Dok je ekao vezu, primijeti:
Organizacija ovog gospodina u zadnje se vrijeme dala na veliko kupovanje.
Goleme koliine prenosiva oruja. Ovakvo bi ga oruje zanimalo, u to ne sumnjam,
a novac, kako se ini, nije problem njegovim poslodavcima. Zastao je i rekao u
telefon: Molim te, moe li rei gospodinu Jenretteu da svrati u knjinicu.
Zainteresirana strana, kako ga je nazvao Calcanis, pojavio se na vratima
knjinice ve nakon pet minuta, praen proelavim crvenokosim ovjekom po imenu
lan koji je prvi doekao Brvsona kod helikoptera. Zvao se Jenrette, ali je
Brvsonu odmah bilo jasno da je Jenrette samo zadnji u nizu prikrivenih
identiteta. Dok je sredovjeni ovjek umorna izgleda i rijetke sijede kose
prelazio prostorijom da bi pristupio Calcanisovu radnom stolu, oi su mu se
srele s Brvsonovim. Kotvloon. Krovni bar u hotelu Miramar. Jenrette je bio
operativac Uprave kojeg je poznavao kao Vancea Gifforda. Organizacija ovog
gospodina u zadnje se vrijeme dala na veliko kupovanje. Goleme koliine
prenosiva oruja. Ovakvo bi ga oruje zanimalo, u to ne sumnjam, a novac, kako
se ini, nije problem njegovim poslodavcima. Novac nije problem...
organizacija ovog gospodina... dala se na veliko kupovanje. Vance Gifford jo
uvijek je povezan s Upravom, to je znailo da je Harry Dunne imao pravo: Uprava
je jo uvijek na ivotu. Gospodine Jenrette, rekao je Calcanis, volio bih da
upoznate gospodina koji ima zanimljivu novu igraku za koju vjerujem da biste je
vi i vai prijatelji rado kupili. lan, tjelesni uvar i autant, stajao je
uspravnih lea uz dovratak, promatrajui u tiini. 92 Vance Gifford ostao je
zapanjen u djeliu sekunde, a onda mu se izraz lica smekao i navukao je
smijeak koji je Bryson odmah prepoznao kao laan. Gospodin - gospodin

Coleridge, je li tako? Molim vas, zovite me John, rekao je Brvson leerno.

Tijelo mu je bilo paralizirano, a misli su mu letjele. Zato imam osjeaj da
smo se ve negdje sreli? rekao je ovjek iz Uprave, glumei dobrodunost.
Brvson se zasmijuljio te opustio tijelo. Ali bilo je to hinjenje, smicalica, jer
je zapravo prouavao ovjekove oi, neznatne promjene u facijalnoj muskulaturi
koje su signalizirale istinu koja se skrivala iza lai. Vance Gifford je
aktivan, aktualan operativac Uprave. Brvson je u to bio siguran. Bio je aktivan
i kad su se sreli prije osam ili devet godina u Istonom sektoru, na precizno
utanaenom sastanku u Miramar baru u Kovvloonu. Jedva smo se poznavali, proveli
moda jedan sat razgovarajui o poslu, tajnom financiranju, tajnim lokacijama i
slino. Zbog raspodjele posla po odjelima, nijedan od nas nije znao to onaj
drugi radi u organizaciji. A Gifford je zacijelo jo uvijek aktivan, inae ga
Calcanis ne bi ovamo pozvao da razgleda prototip - mamac. Je li to bilo u Hong
Kongu? upitao je Brvson. Taipei? I vi ste meni poznati? Brvson se ponaao
blazirano, ak se i zabavljao neodreenim, neobjanjivim mijeanjem identiteta.
Ali srce mu je tuklo. Osjetio je kako mu na obrvi izbija znoj. Njegovi terenski
instinkti jo su bili tu, jo uvijek izotreni; ali njegova psiha, njegove
emocije, vie nisu bili u odgovarajuoj, otvrdnuloj kondiciji. Gifford jasno
igra, shvatio je Brvson. Zna tko sam, ali ne zna zato sam ovdje. Poput
sezonskog operativca, to prevre u mislima, hvala Bogu. No, gdje god i kad god
to bilo, drago mi je da vas opet vidim. Uvijek sam na tritu u potrazi za
novom igrakom, neusiljeno e ovjek iz Uprave. GiffordJenretteove oi bile su
eljne saznati; kradomice su pogledavale Brvsona. Sigurno zna da sam izvan igre.
Kad neki agent Uprave izgori, odmah se brzinom munje proiri glas o tome, kako
bi se sprijeili pokuaji infiltracije onih kojima je oduzeto pravo glasa. No
koliko li zna o okolnostima mog razrjeenja? Smatra li me neprijateljem? Ili
neutralcem? Hoe li pretpostaviti da radim privatno, poput mnogih tajnih
operativaca po svretku hladnog rata, ili 93 da opskrbljujem vojsku? No Giford
je pametan: zna da mu je ponuena ukradena vrhunska tehnologija i zna da ovo
nije bas obini poslovni dogovor, pa bilo to i u ovome udnom svijetu trgovine
orujem na crnom tritu. Sada se moe dogoditi jedna od nekoliko stvari. Moe
pretpostaviti da mu je postavljena zamka, ponuen mamac s udicom. Ako tako bude,
onda e zakljuiti da sam nekamo preao - u neku drugu vladinu agenciju, ak i
na drugu stranu1. Zagrizanje mamca bila je klasina tehnika novaenja koju su
primjenjivale strane obavjetajne slube. Brvsonu se mozak okretao. Moda e
pretpostaviti da sam dio neke meuagencije, neke birokratske bitke do
istrebljenja, neka vrst alca. Ili jos gore - sto ako Gifford posumnja da sam
varalica, da sam dio neke operacije protiv Calcanisa, moda ak i protiv
Calcanisove klijentele? Bila je to ludost! Nije se moglo pretpostaviti kako e
Gifford reagirati, nita se nije moglo sa sigurnou znati. Jedino se moglo biti
pripravan na sve. Calcanisovo lice nije nita odavalo. Grk je pozvao ovjeka iz
Uprave da prie njegovu stolu, po kojem je rasprostro nacrte i specifikacije i
izvorne ifre sofisticiranog oruja. Gifford je priao i sagnuo se da bi
pregledao planove s velikom pomnjivou. Giffordove usnice jedva su se pomicale
dok je neto aptao trgovcu orujem ne gledajui u njega. Calcanis je kimnuo,
podigao pogled i rekao blazirano: Biste li nas, molim vas, ispriali, gospodine
Coleridge? Gospodin Jenrette i ja rado bismo nasamo porazgovarali. Calcanis je
ustao i otvorio vrata obloena hrastovinom, te je Bryson mogao vidjeti da ona
vode u neku privatnu radnu sobu. Jenrette ga je slijedio i vrata su se za njima
zatvorila. Brvson je sjeo na jednu od Calcanisovih antiknih stolica, ukoen
poput kukca zarobljenog u jantaru. Izvana, ekao je strpljivo poput posrednika
koji pohlepno razmilja o veliku bogatstvu koje e proizai iz ovog posla koji
treba dovriti. Iznutra, misli su mu se okretale u oajnikom pokuaju da
predvidi sljedei potez. Sve ovisi o tome kako e Jenrette odluiti igrati. to
je to aptao? Kako e Jenrette rei Calcanisu da poznaje Brvsona a da mu ne kae
o svom radu za Upravu? Je li Jenrette pripravan na to? Koliko toga moe
objelodaniti? Koliko je duboko skri94 ven Jenretteov identitet? To su bile
nepoznanice, temeljne nepoznanice. Isto tako, ovjek koji se nazivao Jenrette
nije imao pojma o tome to Brvson tu radi. Sve to zna jest da Brvson radi
privatno i prodaje nacrte oruja; kako bi JenretteGifford mogao znati neto

vie? Vrata radne sobe otvorila su se i Brvson je podigao pogled. Bila je to

blondinka posluiteljica, koja je nosila pladanj s praznim aama i bocom neega
to je izgledalo kao porto. Oito je ula po Grkovom pozivu, ija je radna soba
dakle imala i drugi ulaz. Doimala se kao da ne poznaje Brvsona dok je kupila
prazne ae od ampanjca i vina s Calcanisova radna stola, a zatim je pristupila
Brvsonu. Nakratko se sagnuvi da sa stolia pokraj Brvsona uzme veliku staklenu
pepeljaru prepunu ostataka kubanskih cigara, iznenada je progovorila, tiho i
gotovo neujno. Popularni ste, gospodine Coleridge, promrmljala je a da ga
nije pravo ni pogledala. Metnula je pepeljaru na pladanj. etvorica vaih
prijatelja ekaju vas u susjednoj prostoriji. Brvson ju je pogledao i vidio
kako je pogledom oinula obloena hrastova vrata na drugoj strani knjinice.
Pokuajte da ne krvarite na Herizov sag. Prilino je rijedak i gospodinu
Calcanisu jedan od najdraih. Potom je otila. Brvson se ukoio, dok je u
tijelu osjetio navalu adrenalina. No ipak, znao je kako ostati miran, nita ne
odati. 5o je ovo znailo? Je li mu u susjednoj radnoj sobi postavljena zasjeda?
Je li ona dio namjetaljke? Ako nije - zato ga je upozorila? Vrata koja su
vodila u Calcanisovu radnu sobu iznenada su se ponovno otvorila. Bio je to
Calcanis, a iza njega u prolazu stajao je lan, njegov tjelesni uvar.
GiffordJenrette stajao je dalje u pozadini. Gospodine Coleridge, zazvao ga je
Calcanis, hoete li nam se prikljuiti, molim vas? Djeli sekunde Brvson je
nepomino promatrao, pokuavajui procijeniti Grkove namjere. Svakako,
odgovorio je, samo trenutak. Mislim da sam neto vano ostavio u baru.
Gospodine Coleridge, bojim se da doista nemamo vremena za gubljenje, rekao je
Calcanis jakim i strogim glasom. Evo me za minutu, rekao je Brvson, okrenuvi
se prema izlaznim vratima koja su vodila u blagovaonicu. Ali tu je ugledao
drugog naoruanog uvara koji je zaprijeio izlaz. No umjesto da stane, Brvson
95 je dugim korakom nastavio prema izlazu kao da se nita ne dogaa. Sada je bio
samo par metara udaljen od zdepastog tjelesnog uvara koji je upravo stigao.
Zao mi je, gospodine Coleridge, doista moramo porazgovarati, vi i ja, rekao je
Calcanis lagano kimnuvi, to je oito bio znak uvaru na vratima. Brvsonu je
tijelo bilo preplavljeno adrenalinom kad se zdepasti uvar okrenuo da bi
zakljuao vrata. Sad! Zaletio se prema naprijed i odbacio tjelesnog uvara na
tvrd drveni okvir otvorenih vrata. Taj je iznenadni pokret uhvatio uvara
nespremnog. No borio se, posegao za orujem, te ga je Brvson svojim desnim
stopalom pogodio u trbuh. Iznenada se oglasio alarm, probijajui ui, koji je
oito ukljuio Calcanis, viui. Kad je tjelesni uvar u jednom trenutku izgubio
ravnoteu, Brvson je iskoristio taj kratki trenutak ranjivosti i zario svoje
koljeno u ovjekov eludac, istovremeno mu desnom rukom steui lice i gurajui
ga na pod. Stani gdje jesi! grmio je Calcanis. Brvson se brzo okrenuo i vidio
gdje je lan, drugi tjelesni uvar, zauzeo poloaj strijelca, drei pitolj
kalibra .38 s obje ruke. U tom se trenutku zdepasti tjelesni uvar uspio podii,
viui, napreui svu svoju snagu, no Brvson je iskoristio taj pokret protiv
svog neprijatelja tako to ga je gurnuo prema gore i ispred sebe, dok je desnu
ruku zario uvaru u one duplje, pa mu je njegova glava posluila kao neka vrst
tita koji je postavio upravo ispred svog lica. lan nikada ne bi opalio uz tako
visoku vjerojatnost da e pogoditi drugog uvara. Izenada se zauo prasak, a
Brvson je osjetio kako ga je poprskala krv. Tamnocrvena rupa pojavila se posred
uvareva ela; ovjek se sruio svom teinom mrtvaca. lan je, nesretnim
sluajem, ubio svoga kolegu. Sada se Brvson zavrtio i bacio se brzo u luku na
jednu stranu te tako jedva izbjegao prasak jo jednoga metka, naglo se okrenuo
prema vratima i otrao u hodnik. Meci su praskali iza njega, raskoljujui drvo i
pravei rupe u metalnim pregradnim stijenama broda. Dok je alarm dizao
zagluujuu buku svuda oko njega, on je trao niz hodnik. 96 Washington, D. C.
Suoimo se s tim. Nee vas zaplaiti to god ja rekao, nije li tako? Roger Fry
je pogledao u senatora Jamesa Cassidyja s puno oekivanja. U etiri godine
koliko je Fry bio ef osoblja, pripomogao je u izjavama o politici novaenja za
Capitol Hill i u izbornim govorima. Senatori bi mu se obratili kad god bi se
pojavilo neko kakljivo pitanje. Na Fryja, slabanog, crvenokosog ovjeka u
svojim ranim etrdesetima, moglo se uvijek osloniti kod hitnog izbornog itanja.
Subvencije proizvoaima mlijeka? Zagovarai graanske opcije mogli bi dii

stranu galamu ako zauzme jedan poloaj, dok bi te poljoprivredni lobi mogao
pojuriti ako zauzme drugi. Prilino esto Fry bi rekao: Jim, ovo je iliili glasaj prema svojoj savjesti, znajui da je Cassidv ionako na taj nain
izgradio svoju karijeru. Kasno poslijepodnevno sunce probijalo se kroz
venecijanere, bacajui prugaste sjene na pod ureda u Senatu i stvarajui odsjaj
na Cassidvjevu ulatenom radnom stolu od mahagonija. Senator iz Massachusetsa
podigao je pogled sa svojih papira punih izvjetaja i susreo se s Frvjevim
pogledom. Nadam se da shvaa koliko mi vrijedi, Rog, rekao je s osmijehom na
usnama. I to zbog toga to si toliko dobar u traenju pragmatine, prevrtljive,
o dogovoru ovisne strane ovog posla da svako toliko mogu stati na svoje stranje
noge i rei to vjerujem. Fry se uvijek divio kako Cassidy izgleda otmjeno,
tako prokleto senatorski: oeljana valovita srebrna kosa, isklesane crte lica.
Senator je bio visok neto iznad metar osamdeset, fotogenian sa svojim irokim
licem i jakim jagodinim kostima, no najkarakteristinije su bile njegove oi:
mogle su biti srdane i intimne, to je kod biraa moglo izazvati osjeaj da su
nali srodnu duu, ili su mogle biti hladne i nemilosrdne dok su prodorno zurile
u nekog svjedoka koji bi doao pred njegov Odbor jer je neto skrivao. Svako
toliko? Fry je odmahivao glavom. Nije to toliko esto, ako mene pitate.
Preesto za vae politiko zdravlje. A jednog dana to e vam se obiti o glavu.
Zadnji izbori nisu bili ba etnja po parku, ako vas smijem podsjetiti.
Previe se brine, Rog. Netko se ovdje mora brinuti. Sluaj, birai se za
to brinu. Jesam li ti pokazao ovo pismo? Bilo je to pismo ene koja ivi na
sjeveru Massachusetsa. Podigla je tubu 97 protiv neke marketinke tvrtke i
otkrila da imaju trideset gusto tiskanih stranica informacija o njoj, i to u
zadnjih petnaest godina. Tvrtka, koja se bavi prodajom, imala je o njoj vie od
devet stotina razliitih informacija - ukljuujui i njezin izbor sredstava za
spavanje i tableta za smanjenje eluane kiseline, kao i masti za hemeroide i
sapuna koji je koristila za tuiranje; zabiljeena je i njena rastava braka, kao
i medicinski tretmani, iznosi kredita i svaki prometni prekraj. Meutim, u tome
nije bilo nita neobino. Tvrtka je imala sline dosjee o milijunima
Amerikanaca. Jedino je neobino to to je ona za to saznala. Ovo je pismo, kao
jo desetak slinih, najprije pobudilo Cassidvjevu pozornost. Zaboravlja,
Jime, da sam na to pismo osobno odgovorio, rekao je Fry. Samo hou rei da ne
zna to e ovog puta izazvati. Ovo zadire u samu sr onoga kako se danas
posluje. Zato i vrijedi o tome govoriti, tiho e senator. Katkad je vanije
preivjeti i boriti se kasnije. Ali Fry je znao kakav je Cassidv kad ima bubu u
uhu: moralna uvreda istisnut e hladnu proraunatost i politike interese.
Senator nije bio svetac: katkad je previe popio i, osobito u poetku, dok mu je
kosa jo bila sjajno crna, preesto imao ljubavne afere. U isto vrijeme, Cassidv
je uvijek zadrao jezgru politikog integriteta: svemu treba posvetiti jednaku
pozornost, i uvijek treba pokuati uiniti ono to je ispravno, barem tamo gdje
je ono to je ispravno bilo jednako tako jasno kao i politika cijena koju treba
za to platiti. Bila je to sklonost idealizmu koju je Fry grdio, ali ju je,
gotovo protivno samome sebi, potovao. Sjea li se kako je Ambrose Bierce
definirao dravnika? Senator mu je namignuo. To je politiar koji, kao
posljedica jednakih pritisaka sa svih strana, ostaje uspravan. Bio sam juer u
zahodu i saznao da ima novi nadimak, rekao je Fry, slabano se smijuljei.
Ovaj e ti se dopasti, Jime: Senator Cassandra. Cassidy se namrtio. Nitko
nije sluao Cassandru - a trebali su, progunao je. Barem je mogla rei da im
je to rekla... Prekinuo je. Ve su to proli; ve su o tome razgovarali. Fry ga
je titio, a Cassidy ga je sasluao do kraja. Ali o ovoj se temi vie nije imalo
to razgovarati. Senator Cassidy uinit e ono to namjerava, i nita ga ne moe
sprijeiti u tome. Bez obzira na cijenu. 98 6 Bryson je za sobom uo grmljavinu
koraka na elinoj palubi dok je jurio prema sredinjem stubitu. Pogledavi
dizalo, zastao je djeli sekunde prije nego to je odbacio tu mogunost; dizalo
se kretalo polako, i kad se jednom nae u njemu ono postaje tvoj okomiti
mrtvaki koveg, lak plijen za svakoga tko zna iskljuiti mehanizam dizala. Ne,
sii e stepenicama, premda su bune. Ne postoji drugi put s nadgraa. Nije imao
izbora. Gore ili dolje? Odlazak gore prema kormilarnici, komandnom mostu, bio bi
neoekivan potez, no postojao bi rizik da ostane zarobljen na gornjoj palubi s

malo izlaza. Ne, to je loa zamisao; jedino je imalo smisla ii dolje, prema
glavnoj palubi i pobjei. Pobjei? Kako? Postojao je samo jedan nain da se ode
s broda, a to je s glavne palube pa u more - bilo skakanjem, to bi bilo
samoubojstvo s obzirom na hladnou Atlantika, bilo niz mosti, no taj bi silazak
bio prespor i previe izloen pogledu. Isuse! Pa nije bilo izlaza! Ne, ne smije
tako razmiljati; mora postojati izlaz, i on e ga pronai. Bio je poput takora
u labirintu; to to nije poznavao strukturu ovoga ogipmnog broda stavilo ga je u
daleko nepovoljniji poloaj u odnosu prema progoniteljima. No opet, sama
veliina plovila jamila je postojanje beskrajnih prolaza u kojima se moe
izgubiti, skrivati ako je potrebno. 99 Skoio je na stepenice i poeo preskakati
po dvije-tri istovremeno, dok su se iznad njega zauli povici. Jedan tjelesni
uvar bio je mrtav, ali bez sumnje ima ih jo dosta, koji su se sada zbog raznih
alarma i poziva preko voki-tokija uzbunili i skupili. Koraci i povici na
stubitu postajali su sve glasniji i sve bjesniji. Njegovih progonitelja bilo je
sve vie i bilo je samo pitanje sekunda prije nego to se i drugi pojave iz
drugih dijelova broda. Zviduci i alarmi broda odzvanjali su u kakofoniji bunih
povika i metalnog roktanja. Jedno je odmorite vodilo prema kratkom prolazu koji
se, ini se, otvarao prema vanjskom dijelu palube. Tiho je otvorio vrata, tiho
ih za sobom zatvorio, potrao ravno naprijed i naao se na krmnoj palubi, na
otvorenom. Nebo je bilo crno, a valovi su njeno zapljuskivali krmu. Potrao je
do ograde, traei zavarene eline ruke i ljestve koje se katkad moe nai na
brodu sa strane, a koriste se kao izlaz u sluaju opasnosti. Mogao bi sii na
drugu razinu broda, razmiljao je brzo, i tako im pobjei. Ali nije bilo
elinih ruki na trupu broda. Jedini izlaz bio je dolje. Iznenada se zaula
pucnjava. Jedan se metak odbio od metalnog vitla uz jaki fijuk. Okretom se
odbacio od ograde i u sjenu iza elinog ekrka na kojem je elini kabel
pramanog drijela bio omotan oko valjaka, poput neke goleme pule s koncem, te
se bacio u zaklon iza njega. Jo je jedna salva metaka izreetala metal samo
metar-dva od njegove glave. Ovdje se pucalo bez ustezanja, i on je shvatio da
ovdje mogu nesmotreno pucati bez straha da e otetiti bilo koji dio osjetljive
navigacijske opreme, jer iza njega bilo je samo more. U unutranjosti broda
morali bi biti paljiviji dok pucaju. I tu je njegova zatita! Oni nee
oklijevati ubiti ga, ali nee ni htjeti otetiti svoj brod - ili njegov
dragocjeni teret. Morat e se maknuti s otvorenog prostora i vratiti se u trbuh
broda. Ne samo da e tamo biti brojna mjesta za skrivanje nego e on moi
iskoristiti njihovo oklijevanje da pucaju bez ustezanja. Ali to sad? Ovdje je
zarobljen na otvorenom, a jedina mu je zatita ovo veliko elino vitlo. Ovo je
na cijelom brodu bilo za njega najopasije mjesto. ini se da su ovdje bila
dvojica ili trojica s orujem, ni vie ni manje. Jasno je da je bio u manjini.
Trebao ih je nekako zabaviti, odvratiti, ali kako? Divlje se okretao i zapazio
neto. Iza eljeznog 100 stupa za zavezivanje broda, visokog cilindra koji se
uzdizao metardva od palube, zapazio je kanticu s bojom, koju je tamo vjerojatno
ostavio neki mornar. Otpuzao je prema naprijed po palubi i zgrabio kanticu. Bila
je gotovo prazna. Oglasila se iznenadna paljba kad su ga opazili. Brzo se
povukao nazad, drei ruku kantice, a zatim ju je odmah bacio naprijed prema
ogradi, gdje je udarila u pramano drijelo. Provirio je iza svog zaklona i
vidio kako su se oba ovjeka okrenula prema izvoru zvuka. Jedan od njih je
potrao u tom smjeru, dalje od mjesta na kojem se Brvson krio. Drugi se okretao
u klasinom poloaju strijelca, gledajui s jedne na drugu stranu. Dok je prvi
ovjek jurio prema desnom boku broda, drugi je kruio uokolo prema lijevoj
strani, sve vrijeme drei pitolj uperen prema ekrku. Ovaj je ovjek prozreo
smicalicu, posumnjao je da je Brvson napravio diverziju i vjerovao je da je
Brvson jo uvijek skriven iza ekrka. Ali nije oekivao da e Brvson zaobii
ekrk i doi k njemu. Sada je Brvson bio samo metar-dva udaljen od drugog
uvara. Drugi je ovjek iznenada povikao, objavljujui da Brvson nije tamo, to
je bio neprofesionalan potez. Drugi se ovjek, samo par desetaka centimetara
udaljen od Brvsona, okrenuo, iznenaen. Napad! Sad! Brvson je srnuo i oborio
ovjeka na palubu, zarivi mu koljeno u eludac. ovjek je dahtao dok mu je zrak
izlazio iz plua, a kad se uspravio, Brvson ga je udario laktom u grlo. Mogao je
uti hrskanje u ovjekovu vratu dok ga je stiskao kao u kripcu. ovjek je

zaurlao od boli, to je Brvsonu omoguilo da zgrabi uvarev pitolj i pokua ga

izvui iz njegove ruke. Ali uvar je bio profesionalac, pa nije tako lako
ispustio svoje oruje; usprkos velikoj boli koju mu je nanosio Brvson.
alcanisov se vojnik borio, odbijajui predati pitolj. S druge strane palube
zauli su se pucnjevi, koje je ispalio prvi uvar dok je trao prema svom
kolegi, to je kod njegove mete izazvalo neugodne osjeaje. Brvson je okrenuo
oruje sve dok ovjeku nije puklo zapee; ligamenti su se ujno rastrgali, a
pitolj je sada bio okrenut prema ovjekovim prsima. Brvson je naglo ubacio
kaiprst u okida, konano ga uhvatio i, savivi svoju ruku, opalio. 101 Vojnik
se savio u luku natrake, probijenih prsa. Brvson je savreno naciljao; usprkos
konfuziji uslijed borbe; pogodio je ovjeka u srce. Izvukavi oruje iz mlohavih
prstiju, skoio je na noge i poeo divlje pucati u smjeru ovjeka koji je trao,
koji je stao da bi uzvratio vatru, znajui da pucanje u trku pridonosi loem
ciljanju. Ta kratka stanka bila je prilika potrebna Brvsonu. Ispalio je salvu iz
poluautomatskog oruja, i jedan je metak probio napadaevo elo. ovjek se
sruio na jednu stranu, zguvao se na ogradu, mrtav. Nekoliko je sekundi bio
siguran, raunao je Brvson. Ali ve je uo korake na palubi, sve glasnije i sve
blie, te uo i povike, to mu je govorilo da uope nije na sigurnom. Kamo sad?
Odmah ispred sebe ugledao je vrata na kojima je pisalo DIZELSKI GENERATOR. To je
sigurno bila strojarnica, koja je u tom trenutku izgledala kao najbolje mjesto
za bijeg. Pojurio je preko palube, naglo potegnuo vrata i utrao na strme, uske
stepenice obojene zeleno koje su vodile prema dolje. Naao se u velikom,
otvorenom prostoru gdje je vladala zagluujua buka. Pomoni dizelski generatori
bili su u radu, opskrbljujui brod energijom, jer motor nije bio u pogonu.
Velikim je koracima trao uz ogradu koja je okruivala prostoriju iznad
mamutskih generatora. Kroz buku je uo da su njegovi progonitelji takoer uli
ovamo i u jednom je trenutku ugledao nekoliko silueta kako tre niz metalne
stepenice, vidljive samo kao sjene u prostoriji slabano osvijetljenoj bolesno
zelenim svjetlom. Bila su etvorica, i trali su niz strme stepenice tako kruto
i nezgrapno da ga je to zbunilo na trenutak, sve dok nije vidio da dvojica od
njih nose naoale za nono gledanje, a ostali imaju snajpere s nonim nianom.
Obrisi su bili jasni. Podigao je oteti pitolj, brzo naciljao na prvog ovjeka
dolje na stepenicama i Odjednom je zavladao mrak! Svjetla u prostoriji bila su
ugaena, vjerojatno iz neke centralne kontrolne prostorije. Nije nikakvo udo
to su nosili takvu opremu! Utrnuvi sva svjetla, nadali su se da e zadobiti
prednost pomou svo102 jeg sofisticiranog oruja. Na brodu poput ovoga, koji je
bio plutajui arsenal oruja, sigurno nije nedostajalo takvog materijala. No
svejedno je pucao, u tamu, u smjeru gdje je ciljao samo sekundu prije. Zauo je
vrisak, a zatim pad. Jedan je bio pogoen. Ali bila bi ludost nastaviti pucati u
tamu i troiti dragocjeno streljivo kad nije imao pojma koliko je jo metaka u
pitolju, a nije imao naina da ih jo pribavi. A oni su htjeli da on ba to
uradi. Oekivali su da e reagirati kao ivotinja stjerana u kut, kao takor
koji se utapa. Da e oajniki poeti mahati u bijegu. Da e, povlaei se,
pucati u tamu. Da e besciljno, bezumno troiti streljivo. A onda e ga oni, uz
pomo svojih nonih niana, lako uloviti. Slijep u tami, ispruio je ruke i
pipao uokolo da ne bi naletio na kakvu prepreku, ili da se sakrije iza nje.
Ljudi koji su imali infracrvene monokularne none oanike, lee koje su im bile
privrene na oima pomou oklopa za glavu i okvira na kacigama, sigurno su
imali i pitolje. Ostali su imali puke opremljene savrenim infracrvenim
oanicima. I jedno i drugo omoguavalo im je da vide u potpunom mraku na taj
nain to mogu uoiti razlike u toplinskim obrascima koje emitiraju ivi i
neivi objekti. Okulari termoprikaza kratkog dometa s velikim su se uspjehom
koristili za vrijeme Falklandskog rata 1982. godine, kao i u Zaljevu 1991. Ali
ovo je, kako je Brvson shvatio, bila zadnja rije nonih oanika RAPTOR, koji su
bili lagani, superprecizni, i to na dugi domet. esto su ih koristili borbeni
snajperisti na svojim .50-kalibarskim snajperskim pukama. O, blagi Boe. Igra
nije nimalo izjednaena. Kao da je ikad i bila. U tami se buka generatora
doimala jo jaom. U potpunoj tami vidio je kako je siuna crvena tokica
pleui proletjela preko njegova vidnog polja. Netko ga je uoio i sada mu cilja
ravno u lice, u oi! Trigonometrija! Procijeni poloaj snajpera na temelju

smjera iz kojeg je dola infracrvena tokica. Nije mu ovo bilo prvi puta da je
meta snajpera s nonim nianom, pa je nauio procijeniti udaljenost snajperista.
Ali svaka sekunda stajanja radi nianjenja omoguavala je njegovu neprijatelju,
koji ga je vidio kao zeleni objekt na tamnozelenoj ili crnoj pozadini, da
takoer naniani. A njegov je neprijatelj tono znao gdje 103 je on, dok se
Bryson oslanjao samo na sreu i izblijedjelo iskustvo. A kako uope da cilja u
tamu? U to da cilja? Zakiljio je kako bi uhvatio malo svjetla, ali doista ga
nije bilo niotkud. Umjesto toga, podigao je pitolj i opalio. Vrisak! Pogodio je
nekoga, ali nije mogao znati kakav je bio pogodak. Ali sekundu ili dvije poslije
toga metak se odbio o postrojenje njemu slijeva, snano zafijukavi. Unato
nonom nianu, njegovi su neprijatelji promaili. Izgleda da nisu marili hoe li
njihovi meci pogoditi generator. Postrojenje je bilo oklopljeno elikom velike
debljine i vrstoe. To je znailo da nisu marili to pogaaju ili jesu li
promaili. Dakle, koliko ih je jo bilo? Ako je i drugi ovjek doista pogoen,
to bi znailo da su preostala jo dvojica. Problem je bio u tome to je
generator bio toliko glasan da nije mogao uti pribliavanje koraka, niti
isprekidano disanje ranjena ovjeka. Zapravo je bio i slijep i gluh. Dok je
jurio po uskom nogostupu, jedne ruke ispruene pred sobom da bi se zatitio od
nevidljivih predmeta, dok je drugom vrsto drao svoje oruje, ponovno je zauo
pucanj. Jedan je metak zafijuknuo toliko blizu njegove glave da je mogao
osjetiti estok udar vjetra na svom tjemenu. Zatim je ispruenom rukom ud
rio u neto tvrdo - u pregradu. Doao je do zida na jednom kraju ove pilje.
Zamahnuo je svojim orujem najprije na jednu stranu, a onda na drugu, svaki puta
udarivi u elinu ogradu. Bio je u stupici. Zatim je postao svjestan plesa
crvene tokice u tami dok je jedan od snajperista nianio u zeleni oval koji je,
u okularu nonog niana, bila njegova glava. Uperio je pitolj u zrak ispred
sebe, pripravan da ponovno nacilja u nita. Zatim je povikao: Samo naprijed,
ako me promai, riskira da e otetiti generator. Ovdje ima puno osjetljive
elektronike opreme, mikroipova koji se lako unite. Ako uniti generator,
nestat e sve energije na brodu - pa vidi to e Calcanis rei na to. Djeli
sekunde zavladao je muk. ak mu se uinilo da vidi kako se crvena tokica
koleba, mada je znao da mu se moda privida. 104 Zauo se tihi hihot, a
infracrvena tokica ponovno je prola kroz njegovo vidno polje, umirila se, i
onda Pucanj iz oruja s priguivaem, a onda jo tri pucnja, a zatim vrisak i
zvuk jo jednog tijela koje se sruilo na elini pod nogostupa. to? Tko je
pucao na njegova neprijatelja? Netko je to uinio - Brvson je znao da nije on!
Netko je ispalio metke iz pitolja s priguivaem. Netko je pucao na njegove
progonitelje - i moda ih ak eliminirao! Ne mii se! povikao je Brvson u tamu
prema onom preostalom strijelcu za kojeg je raunao da je jo tamo. Njegov povik
nije imao smisla, znao je to - zato bi neki od njegovih neprijatelja, opremljen
naoalama ili oanikom za nono gledanje, uope tome obraao pozornost? - ali
tim bi povikom, koliko god bio neoekivan i nelogian, mogao izazvati pomutnju i
dobiti nekoliko sekundi. Ne pucajte! zauo se drugi glas, oslabljen
zagluujuom bukom generatora. enski glas. Bio je to glas neke ene. Bryson se
ukoio. Mislio je da vidi samo mukarce kako silaze niz metalne stepenice u ovu
prostoriju, no obimna bi oprema lako mogla sakriti ensku figuru. Ali to je
mislila s tim: ne pucajte? Brvson je povikao: Poloite oruje! Iznenada ga je
zaslijepio bljesak svjetla, i shvatio je da su se svjetla u prostoriji upalila!
Bilo je svjetlije nego prije. Sto se dogaa? Za sekundu-dvije oi su mu se
privikle na svjetlo pa je, stojei visoko gore na nogostupu, mogao vidjeti enu
koja mu se obratila. Imala je bijelu odoru - odoru Calcanisove posluiteljice s
veere, koja mu se ve inila kao neka daleka prolost. Na glavi je imala kacigu
i oklop za glavu, a lee infracrvenog monokularnog nonog oanika prekrivale su
joj pola lica. Ipak, Brvson ju je prepoznao: bila je to prekrasna blondinka s
kojom je izmijenio nekoliko rijei prije veere i koja mu je urno izgovorila
nekoliko rijei prije nego to je nasilje poelo - rijei koje su, sada je
shvaao, doista bile pravo upozorenje. 105 I sada je ovdje, zgurena u poloaju
strijelca i vrsto stie drku Rugera s dugakim priguivaem, te njime mae s
jedne na drugu stranu, naprijed i nazad. Takoer je uoio da etiri tijela lee
izvaljena na razliitim mjestima po strojarnici - dva blizu generatora, jedno na

poetku nogostupa na kojem je on stajao i etvrto samo dva metra od njega,

zabrinjavajue blizu. A vidio je i da ena ne cilja u njega. Pokrivala ga je,
ciljajui negdje drugdje, titei ga od drugih! Posluiteljica je stajala uz
maleni stol s kontrolnim sklopkama i prekidaima; tu je upalila svjetlo.
Doite! povikala je kroz muklu tutnjavu. Ovuda! Sto se to dogaa! Brvson je
zbunjeno gledao. Doite, idemo! ljutito je povikala. Naglasak joj je
definitivno bio levantinski. Sto hoete? povikao je Brvson, vie da dobije na
vremenu nego to bi ga zanimao odgovor. Jer to bi drugo ovo moglo biti nego
zamka - mudra, ali ipak zamka? Sto, dovraga, mislite? povikala je, okrenula
pitolj prema njemu i ponovno zauzela poloaj strijelca. Naciljao je svojim
pitoljem ravno u nju i ba kad je htio povui okida vidio je da je pomaknula
cijev nekoliko centimetara udesno te zauo jo jedan prigueni pucanj. U istom
je trenutku uo udarac i vidio kako tijelo pada s nogostupa neposredno iznad
njega. Jo jedan snajperist s pukom opremljenom nonim nianom. Mrtav. Upravo
ga je ustrijelila. Snajperist mu se tiho prikrao i spremao se ubiti ga, ali ona
je bila bra. Idemo! povikala je na njega. Prije nego dou drugi. Ako elite
sauvati ivot, miite svoje dupe! Tko ste vi? povikao je Brvson, zapanjen.
Sto je to sad vano? Podigla je monokular nonog niana i maknula ga s lica te
ga ostavila navrh glave. Molim vas, nemamo vremena! Za Boga miloga, pogledajte
u kakvoj ste situaciji, procijenite svoje izglede. Kakav izbor imate? 106 7
Bryson je nepomino gledao enu. Doite! pozivala je, dok joj je glas sve vie
odraavao oajanje. Da sam vas htjela ubiti, ve bih to uinila. U prednosti
sam, ja imam infracrvene naoale - a ne vi. Sada niste u prednosti, uzvratio
je Brvson, jo uvijek vrsto stiui oteto oruje, koje je spustio postrance.
Poznajem ovaj brod izvana i iznutra. Ako elite ostati ovdje i igrati igre,
izvolite. Ja sada nemam drugog izbora nego otii s broda. Calcanis ima veliko
osiguranje - ima ih jo puno i vjerojatno su ve na putu ovamo. Slobodnom rukom
pokazala je na predmet privren u blizini jedne pregrade blizu stropa
strojarnice. Brvson je prepoznao kameru za nadzor. Vei dio broda pokriven je
kamerama, ali ne sve. Dakle, moete poi za mnom i spasiti ivot ili ostati
ovdje i poginuti. Izbor je va! Brzo se okrenula i jurnula niz nogostup te uz
kratke metalne stepenice do poluvrata. Otvorivi ih, pogledala je unazad i
pokazala glavom prema otvoru, signalizirajui mu tako da je slijedi. Brvson je
oklijevao jo nekolio sekundi i onda je krenuo. Misli su mu se rojile; pokuao
je naslutiti tko je ta ena. Pitanja! Tko je ona? to to radi, to hoe, zato
je ovdje? Oito je da nije obina brodska posluiteljica. Tko je onda? Domahnula
mu je; izaao je kroz poluvrata za njom, sve vrijeme vrsto stiui svoje
oruje. to ste vi - ? zapoeo je. 107 Tiho! prosiktala je. Zvuk se ovdje
daleko prenosi. Zatvorila je za njim poluvrata i povukla veliki zasun. Bolno
glasan zvuk strojarnice prestao je. Ovo je protugusarski brod, to je za nas
sretna okolnost. Posebno je konstruiran tako da se prolazi mogu zatvoriti,
zakljuati. Uhvatio je pogledom njene oi, i trenutano ga je omela njena
zadivljujua ljepota. Imate pravo, rekao je tiho ali odluno, sada nemam puno
izbora, ali bolje vam je da mi kaete to se ovdje dogaa. Uputila mu je pogled
koji je istovremeno bio izravan i prkosan i povjerljiv. Sada nemamo vremena za
objanjenja. I ja sam ovdje na tajnom zadatku. Pratim transfere oruja nekim
stranama koje ele vratiti Izrael natrag u kameno doba. Mossad, rekao je sam
sebi. Ali njen mu je naglasak govorio da je Libanonka, iz doline Bekaa; neto
nije ba bilo u redu. Bi li operativac Mossada bila Libanonka, a ne Izraelka?
Nagnula je glavu kao da uje neki udaljeni zvuk koji on nije mogao uti.
Ovuda, rekla je odjednom, skoivi gore na eline stepenice. Slijedio ju je
do jednog odmorita, a zatim kroz poluvrata koja su vodila u dugaak, prazan,
mraan hodnik. Stala je na trenutak i pogledala u oba smjera. Kad su mu se oi
privikle na slabano svjetlo, vidio je da tunelu nema kraja. inilo se kao da
ide cijelom duinom broda, od pramca do krme; izgleda da je to malo koriten
prolaz. Doite! prosiktala je i odjednom poela trati. Brvson ju je slijedio,
produljivi korak kako bi sustigao enu koja je trala brzinom munje. Zapazio je
da joj je korak neobian: skokovit i lagan, praktiki tih. Oponaao ju je,
shvaajui da pokuava umanjiti odjek na elinoj povrini - bilo to zato da je
ne uju, bilo da moe uti slijedi li ih tko, pretpostavljao je. Poslije minute,

kad su pretrali par stotina metara mranog tunela, uinilo mu se da uje neki
prigueni zvuk koji je dolazio iz krmenog dijela, iza njih. Okrenuo je glavu i
opazio pomak u redosljedu sjena skroz na kraju. No prije nego to je mogao njoj
bilo to rei, vidio ju je kako je naglo skrenula udesno i opruila se na
elinoj pregradi, iza okomite eline grede. On je uinio to isto, u zadnji
tren. Zauo se prasak, rafal iz automatskog oruja. Meci su se odbijali o
pregradu, odzvanjajui i zvekeui po tlu. 108 Naglo mahnuvi glavom ulijevo
vidio je plamenu perjanicu kako izlazi iz strojnice na drugom kraju tunela, a
strijelac je bio u sjeni i nerazgovjetan. Jo jedan rafal, a zatim je ubojica
potrao niz hodnik prema njima. ena se borila s poluvratima. Sranje! Zapekla
se boja! proaptala je. Pogledavi brzo napadaa koji se pribliavao niz
dugaak, mrani prolaz, rekla je: Ovuda! Poskoila je iznenada prema naprijed,
napustivi zaklon koji joj je pruala pregrada i njene eline grede, i
potrala. Dobro je uinila; inae bi ovdje ostali zarobljeni, sigurne mete. Brzo
je provirio iza grede, pogledao unazad i vidio kako napada usporava korak,
podie svoj Uzi automat i niani ravno u enu. Brvson nije oklijevao. Uperio je
svoj pitolj prema ubojici, i dvaput zaredom pritisnuo okida. Jedan je metak
prasnuo; drugi pritisak na okida nije proizveo nita drugo do neznatni
kljocaj. Leite metka i okvir bili su prazni. Ali napada je pao. Ispao mu je
Uzi dok se on neobino stropotao na jednu stranu. Cak je i s ove udaljenosti
Brvson mogao zapaziti da je ovjek mrtav. Posluiteljica se okrenula mrka,
zaplaena izraza lica i vidjela to se dogodilo. Brzo je pogledala u Brysona,
to je moglo znaiti zahvalnost, ali nije rekla nita. Potrao je da je
dostigne. Na trenutak su bili sigurni. Sada se iznenada okrenula udesno i naglo
zaustavila kod jo jedne pregrade, koja je takoer bila podijeljena okomitim
gredama. Nagnula se, zgrabila ipku koja je bila privrena preko ovalnog
otvora na pregradi veliine otvora za kanalizaciju i okretno zakoraila u
upljinu poput djeteta koje se igra na penjalici. U trenu je nestala. On je
uinio isto, no pomalo nespretnije: iako je bio tjelesno okretan, nedostajala mu
je njena oigledna upoznatost s brodom. Bili su u odjeljku nalik na kutiju,
niskog stropa, koji je bio gotovo potpuno mraan, a jedino svjetlo dolazilo je
iz slabo osvijetljenog prolaza iz kojeg su doli. Kad mu se vid prilagodio tami,
shvatio je da su u kvadratnom prostoru koji je bio povezan s jo jednim pomou
drugog malog otvora, zatim s jo jednim, pa jo jednim. Mogao je jasno vidjeti
drugu stranu broda. Ovo je bio nekakav popreni prolaz, shvatio je, iji su
odjeljci bili razdvojeni tekim elinim gredama. Provirila je u 109 sljedei
odjeljak, a zatim bez upozorenja dohvatila ipku i ula unutra nogama prema
dolje. I on je krenuo, ali u trenutku kad je stao na noge, zauo je njen apat:
! Sluajte! Zauo je udaljeno lupanje koraka po eliku. Zvuk je, ini se,
dolazio iz hodnika kojim su proli, kao i s gornje razine. Zvualo je kao barem
pola tuceta ljudi. Brzo je i tiho govorila. Sigurna sam da su pronali onoga
koga ste ubili. Tako znaju da ste naoruani, vjerojatno profesionalac. Govorila
je engleski s jakim naglaskom, ali izvanredno teno. Intonacija joj je bila
ispitivaka, iako joj nije mogao vidjeti izraz lica. Mada, oito je da jeste,
kad ste dosad preivjeli. Znaju i da niste - nismo - mogli otii daleko. Ne
znam tko ste, no vi dovodite u opasnost svoj ivot radi mene. Nita mi ne
dugujete, ali cijenio bih objanjenje. Gledajte, ako izaemo odavde imat emo
vremena za razgovor. Sada ga nemamo. Imate li kod sebe jo kakvo oruje?
Zavrtio je glavom. Samo ovu prokletu stvaricu, i to jo praznu. To nije
dobro. Nadjaani smo. Njih ima dovoljno da se raire, da pretrae svaki prolaz,
svaku rupu. A kao to smo upravo vidjeli, opremljeni su vrlo opasnim orujem.
Toga ne manjka na ovom brodu, primijeti Brvson. Koliko smo daleko od
spremnika? Spremnika? Od kutija. Tereta. ak je i u polutami mogao zapaziti
bijelinu njena smjeka kad je shvatila na to misli. Ah, da. Nismo uope
daleko. Ali ja ne znam to je u njima. Onda emo jednostavno morati pogledati.
Moramo li se vratiti u onaj prolaz? Ne. U jednoj od ovih kutijastih pregrada
ima prolaz u podu. Ali ne znam u kojoj. A bez svjetla smo u opasnosti da
jednostavno upadnemo u njega. Brvson je posegnuo u dep, izvukao kutiju ibica
i upalio jednu. Odjeljak se odmah ispunio slabanim jantamim svjetlom. Otiao je
do sljedeeg otvora, a nalet zraka ugasio je ibicu, pa je upalio sljedeu. Ona

je trala uz njega i pogledavala u susjedni prostor. Evo 110 ga, rekla je.
Bryson je zamahom ugasio ibicu samo trenutak prije nego to mu je plamen
zahvatio prst. Ispruila je ruku da uzme kutiju ibica; dao joj je ibice,
znajui da su joj potrebnije, jer preuzima vodstvo. im je opet zavladala tama,
uhvatila se za elinu ipku, podigla noge i ubacila ih u otvor. Drei se
uspravno pomou jo jedne ruke montirane u unutranjosti sljedeeg odjeljka,
stopalom je napipavala tlo traei vrstu podlogu. Dobro je. Paljivo.
Provukao se kroz otvor paljivo se sputajui, drei se za rubove poda u
odjeljku. Ona je ve silazila u okomiti prolaz pomou elinih ljestava koje su
ovdje bile zavarene. Ba kad je htio poi za njom, Bryson je zauo kako se
pribliavaju glasni koraci, popraeni povicima; zatim je vidio kako snop svjetla
iz snane svjetiljke osvjetljava prolaz iz kojeg su doli. Naglo se sagnuo prema
elinu podu, upravo kad se svjetlo svjetiljke okrenulo prema njima. Svjetlo se
polako pomicalo s jedne na drugu stranu. Ukoio se, a lice pritisnuo na hladan
elik. Glasne brodske trube jo su glasno trubile, ali su, nekako udnovato,
postale gotovo pozadinski zvuk preko kojeg je sada mogao uti druge, istananije
zvukove. Zadrao je dah. Svjetlo se pomaklo prema sredini prolaza, a zatim
stalo, kao da su ga opazili. Osjetio je kako mu srce tue tako glasno da bi se
zakleo da ga se moe uti. Zatim se snop svjetla pomakao na stranu i nestao.
Uinilo mu se da glasni koraci prolaze. Ovdje nema nita! zauo se povik.
Priekao je cijelu minutu prije nego to je sam sebi dopustio da se pomakne.
inilo mu se da je prola itava vjenost. Zatim je oprezno opipavao oko glatkih
okruglih rubova otvora u podu dok mu prsti nisu naili na stree eline
ljestve. Nakon nekoliko sekundi i on se sputao niz ljestve. inilo se kao da
silaze stotinjak metara, mada je znao da nije toliko. Konano su doli do kraja
ljestava, te su njih dvoje otpuzali niz dug, vodoravan tunel iji je pod bio
vlaan i zaudarao po ustajaloj vodi. Tunel je bio tako nizak da se nisu mogli
uspraviti. Koraci progonitelja sada su bili jako udaljeni i prigueni, ali ne i
neujni. ena se brzo kretala kroz tunel, sagnuta, gotovo nalik na raka, a
Brvson je shvatio da ini isto. Tunel se zatim granao udesno, a ona se uhvatila
111 za jo jedne okomite metalne ljestve i poela se hitro penjati prema gore.
Bryson ju je slijedio, ali ovaj je uspon bio kratak; vodio je do neega to je
izgledalo kao novi prolaz. ena je upalila ibicu, iji je plamen otkrio da su
sa svake strane prolaza visoki, okomiti zidovi od valovitog elika. On je
odjednom shvatio da su ti zidovi zapravo stranice metalnih teretnih spremnika
koji su bili vrsto zbijeni jedan do drugoga. Zaustavila se, kleknula i upalila
jo jednu ibicu te pogledala to pie na etiketi prilijepljenoj na zadnjoj
stranici jednog spremnika. Steel Eagle 105, 107, 111... proitala je tiho.
Noevi. Borbeni, taktike operacije. Traite dalje. Pomakla se do sljedeeg
spremnika. Omega Technologies - Komponente za elektronsko ratovanje. Isuse,
pa sve imaju. Ali to nam nita ne pomae. Mark-Twelve IFF Crvpto - Crvpto
sustavi za transpondere ili ispitivae. Pokuajte sljedei odio. Pourite! Za
to vrijeme Brvson je uao ispred jednog spremnika u suprotnom redu,
pokuavajui na slabom svjetlu to je dolazilo od upaljene ibice koju je drala
ena proitati to pie na etiketi. Mislim da ovdje imamo neto, rekao je.
XM84, zagluujue granate, nesmrtonosne, nerasprskavajue. Samo bljesak i
prasak. Promrmljao je sam sebi: Vie bih volio neto smrtonosno, ali
poklonjenu konju ne gleda se u zube. Nastavila je tiho itati: ANPSC-11
SCAMP. Viekanalna prenosiva aparatura protiv ometanja prijema. Traite
dalje. Ugasila je jednu ibicu i upalila drugu. ANFATDS? Sustav taktikih
podataka za topnitvo. Ni to nam ba ne pomae. ANPRC-132 SOHFRAD?
Visokofrekventni radio za specijalne operacije. Nita. Tadiran - Prekinuo
ju je: Izraelska tvornica telekomunikacijske i elektronike opreme. Iz vae
domovine. Nita to bi nam koristilo. Tada je zapazio etiketu na susjednom
spremniku: granate M-76 i protupobunjenike granate M-25 CS, koje koristi vojska
i policija za 112 smirivanje nemira. Evo nas, rekao je uzbueno, iako
priguenim glasom. Ovo je upravo ono to trebamo. Znate li kako se ovo otvara?
Okrenula se prema njemu: Trebamo samo prerezati zasun. Ovi spremnici posebno su
vrsto zatvoreni kako bi se sprijeilo potkradanje - ali zapravo to nisu nikakve
ozbiljnije brave. Prvi spremnik lako se otvorio im je odlomljena sigurnosna

brava. Metalna povezica postavljena poprijeko na prednjem kraju tri metra

visokog spremnika brzo je spuznula, i vrata su se otvorila. Unutra su bili
naslagani drveni sanduci puni granata i drugog oruja: prava Aladinova pilja.
Poslije deset minuta ve su imali gomilu probranog oruja. Kad su vidjeli kako
ga treba koristiti i kako se uvati da se sluajno ne aktivira, Brvson i ena
poeli su u depove svojih oklopa od ploa kevlara trpati manje predmete, kao
to su granate, streljivo i slino. Vee predmete objesili su o ramena pomou
provizornih futrola, naprtnjaa i petlji od uadi; najvee komade jednostavno su
nosili u ruci. Na glavu su stavili ljemove od kevlara s privrenim titnicima
za lice. Iznenada se odmah iznad njihovih glava zauo jaki tresak, a zatim jo
jedan. kripa i struganje metala. Brvson se uvukao u uzak prolaz izmeu dva
spremnika i bez rijei pokazao eni da i ona uini isto. Odozgo se pojavilo jako
srebrno svjetlo dok su se, po svoj prilici, otvarala vrata na stropu, to je
zapravo bio otvor na palubi u ovom dijelu spremita za teret. Svjetlo je dolo
od jakih svjetiljki, i to nekoliko njih, u rukama trojice ili etvorice
Calcanisovih vojnika. Iza njih i pokraj njih bili su i drugi, puno njih i Brvson
je ak i iz ovog kuta, popreno dolje, mogao vidjeti da su obilno naoruani. Ne!
Oekivao je sukobljavanje, ali ne ovdje, ne tako brzo! Nije imao prilike
razraditi strategiju i uskladiti se s bezimenom blondinkom koja mu je bez nekog
razloga postala ortakinjom. Posegnuo je za jurinom pukom kalanjikov AK-47
bugarske izrade i polako je usmjerio prema gore, dok je u mislima prevrtao sve
opcije. Pucati odavde bilo bi isto to i poslati svjetleu raketu kojom bi
potvrdio njihovu lokaciju. Calcanisovi ljudi ne mogu znati jesu li Brvson i ena
ovdje. Tada je Brvson ugledao neto velikog oruja koje je ostalo u prolazu na
podu. To je bio znak njihovim neprijateljima da su dobro 113 pogodili, odnosno
da su tono locirali zvukove odozdo - da je njihov plijen ovdje ili je upravo
bio ovdje. Ali zato ne pucaju? Kad te neprijatelj nadmai brojem, prijei u
ofanzivu. Instinkti su mu govorili da prvi zapuca, da obori to vie svojih
progonitelja, pa makar to i izdalo njihov poloaj. Podigao je kalanjikov,
naciljao i, kad je mreica oanika bila na nuli, povukao okida. Prasak, a odmah
potom smrtni vrisak i jedan se od Calcanisovih ljudi strmoglavio s elinog
bedema sve do eline rampe koja je bila udaljena nekoliko metara. Brvson je
precizno naciljao; ovjek je, pogoen u elo, bio mrtav. Brvson se povukao u
sjenu sklonita izmeu spremnika, pripremajui se za paljbu iz automatskog
oruja koja e, znao je, doi kao odgovor. Ali nita! Odozgo se zauo povik,
zapovijed poput lavea. Ljudi su se povukli i zauzeli streljake poloaje, ali
nisu pucali! Zato prokletnici ne pucaju? Brvson je, zbunjen, ponovno podigao
oruje i uputio jo dva paljivo naciljana rafala. Jedan je ovjek odmah pao,
mrtav; drugi ovjek presavinuo se do nogu, vrite od boli. Odjednom je Brvson
shvatio: nareeno im je da ne pucaju! Nisu mogli riskirati da pucaju u takvoj
blizini spremnika! Veliki teretni sanduci od valovitog lima bili su puni
najeksplozivnijeg, jako zapaljivog oruja - ne svi, naravno, ali dovoljno da bi
to bilo opasno. Jedan krivo upueni hitac koji bi probio tanki lim spremnika
mogao bi izazvati detonaciju cijele zalihe bombi, plastinih eksploziva C-4 ili
tko zna ega jo, to bi izazvalo toliki poar da bi moglo doi do potonua ovog
golemog broda. Sve dok mu zaklon bude meu spremnicima, oni nee pucati. No u
trenutku kad bi se on ili ena pojavili i udaljili na sigurnu udaljenost od
spremnika, neki bi ih snajperist sigurno pokuao neutralizirati. To je znailo
da je Brvson siguran sve dok je na ovom poloaju - ali tu nije bilo prilike za
bijeg, nije bilo izlaza, i njegovi su neprijatelji zasigurno to znali. Mogli su
ga ekati, ekati da napravi neku krupnu pogreku. 114 Spustio je kalanjikov,
pustio ga da visi na remenu sa strane. Odavde je mogao vidjeti da je blondinka
uurena izmeu dva spremnika nekih est-sedam metara dalje i gleda ga,
ekajui da vidi to e poduzeti. Brvson je pokazao svojim palcem prvo ulijevo,
zatim udesno, to je bilo pitanje bez rijei: gdje je izlaz? Odmah je
odgovorila, takoer gestama ruke: jedini izlaz jest izai iz zaklona spremnika i
otii rampom natrag u smjeru iz kojeg su doli. Sranje! Nisu imali drugog izbora
nego izai na otvoreno. Brvson je pokazao na sebe, govorei joj da e on ii
prvi. Onda je uzeo drugo svoje veliko taktiko oruje, automat Uzi junoafrike
izrade. Istovremeno se polako postrance izvlaio iz zatitna prolaza, leima

naslonjen na jedan spremnik, sve dok nije bio na otvorenom, Uzija uperena gore
prema uvarima. Sto su bre mogli, pod teretom oruja koje su si natovarili,
kretali su se prema svom jedinom izlazu. Polako se pojavila i ena, i sada su se
oboje postrance kretali prema rampi, leima okrenuti prema golemim elinim
kutijama. Obasjalo ih je nekoliko snanih, prekrienih snopova svjetla, ravno u
njih, u oi, osvjetljavajui svaki njihov pokret. Djeliem oka Brvson je zapazio
kako nekoliko snajperista mijenja poloaje, ciljajui u njih iz drugih kutova
kako bi mogli pucati bez bojazni da e pogoditi spremnike. Ali za to je potrebna
precizna streljaka vjetina. A Brvson im nije namjeravao za to pruiti priliku.
Podigao je svoje oruje prema strijelcima i, kad je otpustio sigurnosni otponac,
zauo je glasan tropot iza sebe. Brzo se okrenuo i ugledao ljude kako se veru
iz otvora koji je trebao biti njihov izlaz za bijeg! Ovi ljudi, koji su bili
puno blie i iji je cilj stoga bio puno pouzdaniji, moda nee toliko
oklijevati pucati. Sad su bili opkoljeni, a jedini put za bijeg nestao je!
Iznenada se prolomi olujna vatra strojnice. Dolazila je od ene, koja se sada
ve povukla nazad u zaklon izmeu dva spremnika. Zauli su se povici, vriskovi i
nekoliko je ljudi palo na tlo, ranjeni ili mrtvi. Iskoristivi pucnjavu, Brvson
je posegnuo u dep svoje pancirne jakne, izvukao rasprskavajuu granatu, izvukao
iglu i bacio je gore prema jednoj skupini Calcanisovih ljudi. Zauo se zbor
povika i ljudi su se rasprili ba u trenutku kad je granata eksplodirala i sve
zasula svojim krhotinama, pogodivi nekolicinu ljudi. Metalni komadii zveckali
su i po Brvsonovu titniku za lice. 115 Zaula se jo jedna salva iz enine
strojnice, ba u trenutku kad je nekolicina ljudi koji su se upravo pojavili iz
otvora stala napredovati prema njima i iriti se kao lepeza, s izvuenim
pitoljima. Brvson je izvukao jo jednu granatu i bacio je; ova je puno bre
eksplodirala, s jednako razornim uinkom. Zatim je vojnike koji su se
pribliavali zasuo paljbom iz Uzija. Nekolicina ih je bila pogoena; dvojica od
njih, opremljena neprobojnim prslucima, napredovala su i dalje. Brvson je
ponovno zapucao na njih. Udar metaka ak i u prsluke od kevlara bio je dovoljno
jak da srui jednoga od njih. Brvson je ispalio jo jedan dugaki rafal i
pogodio drugog ovjeka u izloeni dio vrata, to ga je na mjestu usmrtilo.
Doite! povikala je ena. Ugledao ju je kako natrake ulazi dublje u uski
prolaz izmeu spremnika, sve dublje u tamu. ini se da je smjerala na neki drugi
izlaz; morat e joj vjerovati, pouzdati se u to da zna to radi, kamo ide.
Ispucavi divlje jo jedan rafal kao zatitu, Brvson je iskoio iz svog zaklona
na rampu. Dok je trao, pucao je posvuda oko sebe, kao da je poludio. Ali bilo
je djelotvorno: uspio je doi do prolaza na drugoj strani, ba na vrijeme da
vidi kako je nestala skrenuvi ulijevo u niski prostor gdje su se sastajali
krajevi nekoliko spremnika, vukui za sobom neki dugaki, teki predmet.
Prepoznao je to oruje. Prije nego to se okrenuo, izvukao je jo jednu granatu
i bacio je prema Calcanisovim ljudima - barem prema onima koji su ostali
stajati. Bila je to ludost! ena je naporno i teko vukla ovo ogromno oruje
slino puci koje je usporavalo njihov bijeg! Idite vi, proaptao joj je. Ja
u uzeti ovo. Hvala. Dohvatio je oruje, prebacio ga preko ramena, prevukavi
platneni remen oko prsa. Sad se sputala niz ogradu koja je vodila do sljedeeg
reda spremnika nie dolje. Spustio se i on, a zatim ju je slijedio u stopu dok
je plesala izmeu novih spremnika. Sad je zauo korake posvuda uokolo, iako
uglavnom odozgo i iza, pa je zakljuio da su se njihovi progonitelji razdvojili
u malene skupine. Kamo ona ide? Zato je inzistirala da ponesu ovo prokleto
oruje? Kretala se udno, u cik-cak liniji izmeu spremnika, a zatim se spustila
niz ogradu do sljedee razine. Ispod palube bilo je nekih osam razina spremnika,
ispod natkritih otvora u palubi, i tko zna 116 koliko redova, to je sve
predstavljalo jedan veliki labirint! Izgubio je orijentaciju; nije imao pojma
kamo e ona, ali ona se kretala brzo i, inilo se, s ciljem, pa ju je nastavio
slijediti, pomalo izgubivi okretnost, jer je morao nositi ovo oruje. Napokon
su stigli do jo jednog okomitog tunela u kojem su bile eline ljestve. Skoila
je na njih gotovo u trku. Brvson je poeo osjeati da gubi dah. Dodatnih
petnaestak-dvadesetak kilograma koje je nosio nije mu pomoglo. ena je bila u
vrhunskoj tjelesnoj formi, primijetio je. Tunel je bio visok dvadesetak metara i
vodio je do nekog mranog, vodoravnog tunela koji je bio dovoljno visok da se u

njemu moglo stajati. im je doao, ona je za njim zatvorila poklopac na otvoru i

povukla zasun. Ovo je dugaak tunel, rekla je. Ali ako uspijemo doi blizu
njegova kraja, do palube dva, onda smo vani. Potrala je, dugim korakom, urno;
Brvson ju je u stopu pratio. Odjednom se zauo jak zvuk kljocanja koji je
odjekivao, i iznenada su se nali u potpunoj tami. Brvson se silom navike, koju
je stekao na terenskim operacijama kroz dugi niz godina, bacio na elino tlo, a
uo je da je i ena tako postupila. Odmah nakon pucnja zaulo se kako elik
pogaa elik kad je metak pogodio pregradu samo nekoliko centimetara dalje.
Naciljano je tako dobro, tako blizu, da se to moglo objasniti samo termalnim
nonim nianom. Jo jedan prasak, i Brvson je odmah bio pogoen u prsa! Metak se
zario u njegov prsluk od kevlara tako snano kao da ga je neka mona pesnica
udarila u prsa. Brvson nije imao noni nian; nije ga bilo meu opremom iz
Aladinove pilje koju su uspjeli prikupiti brzim prekopavanjem po spremnicima.
Ali Libanonka ga je imala. Nije li? Nemam ga! proaptala je zlovoljno, kao da
mu ita misli. Negdje mi je usput ispao! Sada su mogli uti kako im se koraci
sve vie pribliavaju u tami nije to bio trk nego brzi hod, s velikom
odlunou. Bila je to odlunost nekoga tko vidi u tami, koji moe vidjeti svoj
cilj jednako jasno kao da je podne. Bio je to samouvjeren korak ubojice koji se
pribliavao kako bi bolje vidio svoj cilj. 117 Ostanite leati! prosiktao je
Brvson dok je uzimao Uzi i uputio rafal u smjeru ubojice. Ali nije postigao
nita; ubojica im se sigurno pribliavao, Brvson je to mogao osjetiti. U lijevom
depu njegove pancirke bile su svakojake rune granate. Bile su tu granate
suzavca M651 CS, koje sad ne bi valjale, jer bi u ovom zatvorenom prostoru i
njih guile; nisu imali zatitu. Ispaljivai pirotehnikih dimnih granata M90,
koji stvaraju gustu dimnu zavjesu, takoer ne bi bili primjereni, jer se
termalnim nianom moe vidjeti kroz dim. Ali znao je da tu mora biti jo jedna
granata, runa granata specijalne izrade koja "bi mogla posluiti. Nije bilo
vremena da objasni eni to e uraditi. On je jednostavno uzeo neto oruja iz
Calcanisova skladita. I to sad? Trebao joj je rei, a da to ubojica, ili
ubojice, ne razumiju. Samo naprijed! Pronaao je granatu, prepoznao ju je po
njenu neobinom obliku, po glatkoj povrini. Brzo je izvukao iglu, priekao
potrebnih nekoliko sekundi i zavitlao je nekoliko metara ispred mjesta gdje je
procijenio da bi mogao biti Calcanisov vojnik. Eksplozija je bila kratka, ali
zasljepljujue bljetava, fosforno bijela, i osvijetlila je ubojicu tako da je
izgledalo kao da se zaustavio film. Brvson je mogao vidjeti kako ubojica dri
automat podignut u poloaju spremnom za pucanje, a glava mu je trznula prema
gore u iznenaenju. Ali svjetlo je nestalo isto tako brzo kako se i pojavilo, a
Brvson je osjetio kako se zrak odjednom ispunio uarenim zrakom. Ubojica je
uhvaen na prepad, na iznenaenje, i Brvson je iskoristio trenutak da uhvati i
podigne dugaki elini projektil i da zatim krene prema naprijed i velikom
brzinom doe do ene. Pozvao ju je na arapskom: Trite! Samo naprijed! Sad nas
ne moe vidjeti! Doista, dimna granata M76 amerike izrade, kad je detonirana,
isputa gust dim protkan mjedenim krpicama koje lebde u zraku i vrlo se polako
sputaju na tlo. To je specijalni nain zamraivanja namijenjen za blokiranje
infracrvenih valova u sustavima termalne vizualizacije. Vrui komadii metala
poremetili su ubojiin vidokrug, pa vie nije mogao razlikovati toplinu ljudskog
tijela od hladnije pozadine. Sada je zrak bio pun vrue metalne izmaglice;
ubojiino vidno polje sada nije bilo nita drugo do gusto proarani oblak. 118 .
1 ,i . Bryson je jurio prema naprijed, a ena odmah pred njim. Kad se >! poslije
nekoliko sekundi njihov neprijatelj oporavio i poeo divljaki i > f nasumce
pucati, Brvson i ena ve su bili daleko iza njega u hodniku. ht Posvuda je
pratalo, a meci su se besciljno odbijali o eline pregrade. < Osjetio je kako
ga je uhvatila ruka: blondinka ga je vodila kroz i prolaz, vukui ga na eline
ljestve sve dok se nije sam orijentirao i bio u stanju sam se penjati po
prekama na ljestvama u potpunoj tami. Iza sebe mogao je uti jo jedan prolom
metaka dok je vojnik pucao naslijepo, a zatim je barana vatra naglo prestala.
Nestalo mu je streljiva, pomisli Brvson. Morat e ponovno napuniti. Ali nee
imati vremena. ena je otvorila poklopac otvora, i odjednom je progledao. U
istom trenutku kad je osjetio kako mu hladni noni zrak u pravom tre nutku
ispunjava plua vidio je da su bili vani, na otvorenom, na desnom boku broda.

Zatvorila je poklopac za njima i povukla zasun. Nebo je bilo mrano i bez

zvijezda, oblano, ali u suprotnosti s prija njom tamom doimalo se gotovo
svijetlim. Bili su na drugoj palubi, razinu iznad glavne palube. Brvson je
zapazio da su trube prestale zavijati; alarmi su prestali zvoniti. ena je
ustro zaobila nekoliko masnih kablova smotanih poput zapletenih zmija i u
nekoliko dugih koraka dola do ograde. Kleknula je i razvezala sidreno ue sa
zgloba, ime se otpustila samarica, ruica sohe, koja se sada okrenula prema
van. Privezan za pritku sohe bio je amac za spaavanje dugaak desetak metara,
ophodno plovilo Magna Marine, jedan od najbrih motornih amaca. Potom se njih
dvoje uspelo u amac, koji se nemirno ljuljao na svom motovilu. Potegnula je
konop, oslobodila konicu i odjednom su naglo pali prema dolje i amac se survao
u vodu bez ikakvih ogra nienja. Ukljuila je pogon i motor je progrgljao, a
amac se naglo zatetu rao, gotovo poletjevi preko vodene povrine. ena je
dohvatila uprav lja, dok je Brvson namjetao dugaku elinu cijev, golemo
oruje koje je vukao po cijelom brodu. Kretali su se punim gasom naprijed
brzinom od oko ezdeset milja na sat. Obrisi Calcanisova golemog broda doimali
su se poput velikog nebodera, a njegovo visoko crno korito djelovalo je
zloslutno. 119 Glasan zvuk ophodnog amca Magna ini se da je uzbunio
Calcanisove snage osiguranja, jer se crno nebo odjednom osvijetlilo jakim
snopovima svjetla i gromoglasnim eksplozijama. Ljudi iz osiguranja sada su se
naikali po palubnoj ogradi, stojei na reetkama i raznim drugim visokim
mjestima, pucajui iz automatskog oruja i snajperskih puaka. Nisu mogli nita
uiniti, jer su Brvson i ena bili izvan dometa. Pobjegli su, i bili su na
sigurnom! Ali onda je Brvson opazio raketne lansere kako se podiu na palubu,
upereni ravno na njih. Raznijet e nas! Postao je svjestan zujanja izvanbrodskog
motora, koje je preraslo u snanu huku. Ravno ispred pojavio se iza brodske krme
ophodni amac Boston Whaler, klase Vigilant, dugaak desetak metara, s
montiranim strojnicama. To nije bilo plovilo panjolske obalne strae; oito,
bilo je privatno. I dok je jurilo prema njima, sve se vie pribliavajui,
strojnice na njemu neprestano su bljuvale vatru. ena je to ula, a potom i
vidjela, i nije ju trebalo pourivati. Dodala je jo jai gas, ubrzavajui do
maksimuma. Calcanis je bez sumnje odabrao ovaj amac na kojem su bili zbog
njegove maksimalne brzine, ali isti je sluaj bio i s ophodnim amcem koji im se
pribliavao. Jurili su prema obali, ali je bilo neizvjesno hoe li pobijediti u
natjecanju. amac koji ih je slijedio sada je ve gotovo bio u dometu paljbe,
svejednako bljujui vatru iz svojih strojnica. Bile su u pitanju samo sekunde
prije nego to ih dohvate. More je bilo proarano, zapjenjeno provalom metaka iz
strojnica. A golemi raketni lanseri na Spanish Armadi ve su bili spremni za
ispaljivanje; projektili su bili dovoljnog dometa. Pucajte! povikala je ena.
Prije nego to nas raznesu! Ali Brvson je ve namjestio Stinger na svoje rame,
kundak uhvatio desnom rukom, lansirnu cijev lijevom, a platneni remen obavio oko
prsa. Gledao je kroz nian, zakiljivi na jedno oko. Stingerov supernapredni
softver pridonio je krajnjoj preciznosti, a koristio je pasivni infracrveni
pretranik. Bili su daleko izvan preporuene minimalne udaljenosti od dvije
stotine metara. Brvson je poravnao cilj u optikom nianu, poni120 tio funkciju
za prepoznavanje neprijatelja te aktivirao funkciju za ispaljivanje. ujni zvuk
oznaio je da je projektil locirao metu. Ispalio je. Bila je to eksplozija
zapanjujue snage, a trzaj ga je odbacio unatrag kad se aktivirao raketni motor
dvostrukog potiska i izbacio projektil prema naprijed. Lansirna cijev
projektila, koja se po uporabi odbacuje, pala je u more. A projektil na
toplinsko voenje vinuo se u zrak i u visokom luku letio prema ophodnom amcu,
vukui za sobom dugu perjanicu dima poput uurbane rkarije na nonom nebu.
Sekundu kasnije ophodni je amac eksplodirao i pretvorio se u uarenu kuglu,
uareni oblak dima koji je sukljao prema nebu. Ocean je bio uzmuen, a golemi
valovi sustigli su ih iako su jurili prema naprijed. Zrakom se prolomio dugaak,
glasan zvuk sirene za uzbunu sa Spanish Armade, zatim je uslijedio niz od
nekoliko kratkih oglaavanja sirene, pa onda opet jedan dugaak zvuk. ena se
okrenula, uasnuto i zapanjeno promatrajui. Brvson je osjetio val jake vruine
na svom licu. Uzeo je drugi projektil - jedini koji je preostao, a koji je bio u
paketu s prvim - i namjestio ga na napravu za ispaljivanje. Zatim je okrenuo

lanser ulijevo i na infracrvenom nianu namjestio brodsko nadgrae Spanish

Armade. Zauo se zvuk koji je oznaio da je meta locirana. Srce mu je tuklo;
zadrao je dah, i ispalio. Projektil je poletio prema golemom teretnom brodu,
vrludajui kao da ispravlja smjer, smjerajui u samo sredite broda. Trenutak
potom zaula se eksplozija, koja kao da je krenula iz unutranjosti broda i
irila se prema van. Komadii broda poletjeli su u zrak usred crnog dima i jakog
plamena, a onda, kao u nekom udnovatom slijedu, zaula se jo jedna eksplozija,
jo glasnija od prve. A zatim jo jedna. I jo jedna. Spremnici su se jedan za
drugim pregrijavali i izazvali detonaciju svoga lako zapaljivog sadraja. Nebo
se ispunilo ognjem, golemom romoreom kuglom plamena, dima i kra. Buka je bila
bolna za ui. Crna naftna mrlja irila se po 121 vodi, pa je i ona odmah
planula, i sve se pretvorilo u dim, vatru i uzburkano valovlje. Calcanisov
golemi brod, sada razorena trupina, nagnuo se na jednu stranu. Njegovu olupinu
nikako nije mogao sakriti jetki crni oblak. Brod je poeo tonuti u ocean. Vie
nije bilo Spanish Armade. 122 KD ron rr 8 Izali su na obalu na uskom,
stjenovitom dijelu kopna, udarani sna nim valovima koji su se razbijali o strme
litice. Bila je to Costa da Morte, Obala smrti, nazvana tako jer su se nebrojeni
legioni brodova razbili o njenu opasnu, nepristupanu obalu. Bez rijei dovukli
su amac za spaavanje to vie gore na pjeani prud i sklonili ga u neku
skrivenu dragu, daleko od reflektora obalne strae i pohlepnih oiju krijumara;
u najmanju ruku, nee ga odnijeti sljedei veliki val. Odvezao je sa svojih
prsiju remenje na kojem su visjela dva velika komada oruja, AK-47 i Uzi, te ih
je sakrio iza amca, prekrivi ih pijeskom, kamenjem, ljunkom te na sve
naslagao malene gromade kamenja, tako da se oruje nije moglo vidjeti niti iz
blizine. Ne bi bilo dobro da ih vide kako hodaju uokolo kao par pla enih
vojnika, a osim toga, ve su imali dovoljno drugog, manjeg oru ja posakrivanog
u svojoj odjei. Njih dvoje udno su se kretali meu stijenama, teki zbog
oruja koje im je bilo po svim depovima te im visjelo na ramenima i leima.
Odjea im je, dakako, bila mokra - njena bijela odora i njegovo tali jansko
odijelo - i tresli su se od zime jer je voda bila ledeno hladna. Brvson je
otprilike znao gdje su pristali, jer je prouio detaljne zemljovide galicijske
obale panjolske napravljene u Agenciji, posebice dio obale najblii toki gdje
je Spanish Armada, prema satelitskom izvjeu, bacila svoje sidro. Vjerovao je
da su na obalu izili kod sela Finisterre, ili Fisterra, kako ga nazivaju
Galegosi. Finisterre: kraj svi 125 jeta, negdje oko najzapadnije toke
panjolske. Neko je to za panjolce bila najzapadnija granica poznata svijeta,
mjesto gdje su nebrojeni krijumari doivjeli svoj okrutni, ali milostivo
iznenadan kraj na stijenama prekrivenim loparima. ena je prva progovorila.
Spustivi se na jednu gromadu, vidljivo drhtei, stavila je ruke na glavu, prste
uvukla u kosu te potegnula plavu vlasulju ispod koje se pokazala kratka
kestenjava kosa. Izvadila je vrsto zatvorenu plastinu torbicu i iz nje izvukla
malenu plastinu kutiju, spremnik za kontaktne lee. Brzo je prstima dodirnula
oi i izvadila kontaktne lee u boji te najprije desnu, a onda i lijevu spremila
u kutijicu. Njezine zamamne zelene oi sada su postale tamno smee. Brvson je
zapanjeno promatrao, ali nije rekao nita. Zatim je iz plastine torbice
izvadila kompas, nepromoivu kartu i malu usku baterijsku svjetiljku. Ne
moemo, naravno, ovdje ostati. Obalna straa proeljat e svaki centimetar
obale. Moj Boe, kakva moral Upalila je svjetiljku i obavila je rukama dok je
prouavala kartu. Nekako imam osjeaj da ste ve prolazili kroz ovakve more.
Podigla je pogled s karte i otro ga pogledala. Moram li vam doista
objanjavati? Ne morate nita. Ali, izloili ste svoj ivot opasnosti da biste
me spasili, i volio bih to razumjeti. Osim toga, mislim da mi se vie dopadate
kao brineta nego kao blondinka. Rekli ste da slijedite transfere oruja,
vjerojatno za Izrael. Mossad? U neku ruku, rekla je tajanstveno. A vi CIA? U neku ruku. Uvijek se drao naela da kae samo ono to je potrebno
znati, i nije vidio potrebu da objelodanjuje vie od toga. Va cilj - vae
podruje interesa? ustrajala je. Oklijevao je na trenutak prije nego to je
progovorio. Recimo samo da sam u sukobu s jednom organizacijom koja see puno
dalje nego to moete vidjeti. Ali da vas pitam: Zato? Zato ste to uinili?
Prekinuli ste itavu infiltraciju, a zatim stavili ivot na kocku? Vjerujte

mi, to nije bio moj izbor. Nego iji? Takve su bile okolnosti. Tako su se
stvari odvijale. Napravila sam glupu greku to sam vas upozorila, a zaboravila
sam na kamere koje Calcanis ima posvuda. Kako znate da su vas promatrali? 126
Jer, nakon to je poelo ludilo, povukli su me s dunosti i rekli mi da me
treba gospodin Boghosian. Boghosian je - bio je - Calcanisov glavni razbojnik.
Kad vas on treba, onda znate to to znai. Pregledali su snimljenu vrpcu. U tom
sam trenutku znala da moram pobjei. Ali to povlai pitanje zato ste me uope
upozorili. Zavrtjela je glavom. Nisam vidjela razloga dopustiti im da stvore
nove rtve. Osobito zato to je moj krajnji cilj bio sprijeiti prolijevanje
nedune krvi od strane terorista i fanatika. A i nisam mislila da e to ugroziti
moju operativnu sigurnost. Oito sam se preraunala. Nastavila je prouavati
kartu, sve vrijeme zaklanjajui svjetiljku sklopljenim rukama. Dirnut eninom
iskrenou, Brvson je njeno rekao: Imate li ime? Ponovno ga je pogledala i
napola se nasmijeila: Ja sam Layla. A znam da vi niste Coleridge. Jonas
Barrett, rekao je. Pitanje to on radi ovdje ostavio je visjeti u zraku. Neka
napipava, pomislo je. Informacije e se razmijeniti onda kad, ako, bude vrijeme
za to. Lai, legende, tajna imena, sve mu je to sada tako lako dolazilo na
jezik, kao neko. Tko sam ja doista? pitao se nijemo: bilo je to melodramatsko
pitanje adolescenta, udnovato preneseno u izludjelu svijest biveg terenskog
operativca koji se osjetio vrlo izgubljenim. Valovi su se buno razbijali o
stijene posvuda oko njih. Zaula se alopojka sirene koja se oglasila sa
svjetionika smjetenog visoko iznad mora. Poznati svjetionik na Cabo Finisterre,
pomisli Brvson. Ne mora biti da ste se preraunali, rekao je, zahvalno, gotovo
bez daha. Uputila mu je brz, alostan smijeak i utrnula svjetiljku. Trebam
neki arter let ili helikopter ili privatni zrakoplov, neto da me - nas odvede
odavde, i to brzo. To bi se najvjerojatnije moglo nai u Santiagu de
Composteli. To je ezdesetak kilometara istono-jugoistono odavde. To je glavna
turistika odrednica - grad hodoaa, sveti grad. Mislim da izvan grada ima
mali aerodrom koji ima neke izravne meunarodne letove. Moda bismo tamo mogli
unajmiti zrakoplov ili helikopter. Svakako vrijedi pokuati. Otro ga je
promatrala. Poznajete ovo podruje. 127 Jedva. Prouio sam kartu. Iznenada
je jaka zraka svjetla osvijetlila obalu samo nekoliko metara dalje, to ih je
oboje natjeralo da se bace na tlo instinktom izotrenim terenskim iskustvom.
Brvson se bacio iza velike kamene gromade i ostao nepomian; ena koja se
nazivala Layla legla je pljotimice iza nekog grebena. Brvson je osjetio pijesak
na licu, hladan i mokar; uo ju je kako die nekoliko metara dalje. Brvson u
svojoj karijeri nije suraivao s puno operativki, i drao je, iako je to rijetko
govorio, kako su te ene, kojih je bila samo nekolicina i koje su uspjele
prebroditi sve prepreke koje su im postavili njihovi pijunski voe, od kojih su
gotovo svi bili mukarci, bile izuzetne ene. O ovoj tajnovitoj Layli nije
praktino znao nita, osim da je jedna od tih izuzetnih ena, izuzetno vjeta i
mirna pod pritiskom. Vidio je kako svjetlo pretrauje obalu, kako se zaustavlja
na trenutak oko mjesta gdje je sakrio amac u skrovitoj dragi, te napravio
dodatni zaklon time to je nagomilao kamenje koje je naao na pijesku. Moda bi
iskusno oko moglo zamijetiti poremetnju koju je nainio u prirodnom rasporedu
kamenja, morske trave i drugih predmeta naplavljenih na obalu. Brvson je
promatrao iza stijene koja ga je zaklanjala. Ophodno plovilo kretalo se
paralelno s obalom, a par jakih svjetala pomicao se naprijed-natrag po
nazupanim liticama. Bez dvojbe su pretraivai koristili i jake dalekozore. Na
takvoj udaljenosti none sprave za motrenje bile su beskorisne, ali on nije htio
riskirati tako da.prerano ustane, samo zato to su se svjetla utrnula. Cesto je
gaenje svjetala bio samo uvod u stvarno pretraivanje terena: tek kad bi se
svjetla ugasila spodobe bi pojurile iz svojih zaklona iza stijena. Zato je on
ostao na svom mjestu jo pet minuta nakon to je obala ponovo utonula u mrak;
bio je zadivljen to nije morao poduiti Laylu da uini to isto. Kad su konano
izali iz svojih sklonita i protresli svoje zgrene udove, poeli su se
uspinjeti uz brijeg posut kamenjem i gusto obrastao krljavim boriima, sve dok
nisu doli do uske cestice posute ljunkom na vrhu litice. Du ceste protezali
su se visoki, masivni granitni zidovi koji su okruivali malene zemljine
estice na kojima su se izdizale stare kamene kue prekrivene mahovinom. Svaka

je imala jednaku itnicu podignutu visoko na stupovima, jednak stoasti sjenik,

jednaku brajdu prepunu zelena groa, jednaku zbirku kvrgavih sta128 bala
prepunih voa. Bryson je shvatio da je to bilo podruje gdje su stanovnici
ivjeli i obraivali zemlju jednako kao to su to uvijek inili, iz narataja u
narataj. Bilo je to mjesto gdje pridolica nije bio dobrodoao. Na ovjeka u
bijegu gledalo bi se s krajnjom sumnjiavou, a strance se promatralo i
prijavljivalo. Iznenada su zauli kako netko vue noge po ljunku nekih
stotinjak metara iza njih. Naglo se okrenuo, drei pitolj u desnoj ruci, ali
nita nije opazio zbog mraka i magle. Vidljivost je bila krajnje slaba, a cesta
je zavijala, tako da se nije moglo vidjeti onoga tko se pribliavao. Opazio je
da i Layla dri upereno oruje, pitolj s dugakim perforiranim priguivaem
uvijenim na cijev. Njen poloaj strijelca u kojem je drala pitolj s obje ruke
bio je savren, gotovo stiliziran. Njih dvoje ostali su nepomini, oslukujui.
Zatim se zauo povik dolje sa spruda. Bila su barem dvojica; sigurno ih je bilo
vie. Ali odakle su doli? Kakve su im namjere? Jo jedan iznenadan zvuk:
zlovoljan glas u blizini govorio je jezikom koji Brvson isprva nije razumio, a
potom je opet netko vukao noge po ljunku. Ubrzo je shvatio da je to galego,
prastari galicijski jezik, koji je kombinirao elemente portugalskog i
kastilijanskog panjolskog. Mogao je razabrati samo pojedine reenice. Vena!
Axina Que carallo fas at? Que e o que che leva tanto tempo? Movete! U tiini su
se pogledali i tiho krenuli prema kamenu zidu i prema izvoru zvukova. Zauli su
se tihi glasovi, mukli udarci, metalni klopot. Kad su zaobili zid na zavojitu
mjestu, Brvson je ugledao dvije siluete kako ukrcavaju sanduke na neki stari
kamionet. Jedan je bio na kamionu, dok je drugi podizao sanduke s hrpe i dodavao
mu ih. Brvson je pogledao na sat: tek je prolo tri ujutro. to ovi ljudi ovdje
rade? Sigurno su ribari. Seoski ribari koji prikupljaju ulov, percehes, lopare
nagrabljene u vodi ili moda dagnje pobrane s mejillonieras, splavi koje su
plutale na vodi tik uz obalu. Tko god bili, bili su to mjetani zaokupljeni
napornim poslom i nisu predstavljali izravnu prijetnju. Odloio je oruje i
pokazao Layli da i ona to uini. Upereni pitolji znaili bi pogreku;
sukobljavanje je nepotrebno. Bolje pogledavi, Bryson je zakljuio da je jedan
od dvojice sredovjean ovjek, a drugi tek proao svoje tinejderske godine.
Obojica su 129 izgledali kao grubi seoski radnici; izgledali su i kao otac i
sin. Mlai je bio na kamionu; stariji mu je dodavao kutije. Stariji je govorio
mlaemu: Vena, movete, non podemos perde-lo tempo! Brvson je dosta znao
portugalski zbog brojnih operacija u Lisabonu i nekoliko u Sao Paulu, pa je
razumio to su govorili: Hajde, mii se! rekao je stariji. Moramo stii na
vrijeme, ne smijemo odugovlaiti! Brzo je pogledao u Laylu i onda povikao na
portugalskom: Por favor, nos poderian axudar? Metimo-lo coche na cuneta, e a
mina muller e mdis eu temos que chegar a Vigo canto antes. Moete li nam
pomoi? Auto nam je naglo skrenuo s ceste, a moja ena i ja pokuavamo to prije
doi do Viga. Obojica su sumnjiavo pogledala. Sada je Brvson vidio to su
ukrcavali, a to nisu bili sanduci lopara ili dagnji. Bile su to zatvorene kutije
stranih cigareta, uglavnom engleskih i amerikih. Nisu to bili ribari. Bili su
verceri, koji su dopremali vercane cigarete za prodaju po viestruko napuhanim
cijenama. Stariji je spustio kutiju na ljunani put. Stranci? Odakle ste?
Vozili smo iz Bilbaoa. Na odmoru smo, razgledavamo, ali prokleti unajmljeni
auto bio je pravo smee. Neto nije bilo u redu s prijenosom i zavrili smo u
jarku. Ako biste nas mogli povesti, dobro emo vam platiti. Svakako vam moemo
pomoi, rekao je stariji mukarac, dajui znak mlaemu, koji je skoio s
kamiona i poeo im se pribliavati pod kutem, sve blie Layli. Jorge? Iznenada
je mladi izvukao revolver, stari Astra Cadix .38 Special, i uperio ga u Laylu.
Pribliivi joj se jo par koraka, povikao je: Vaciade os petos! Agora mesmol
Ispraznite depove! Sve izvadite! Brzo, sve, i nemojte nita pokuavati! Brzo.
Sada je i stariji mukarac izvukao revolver i uperio ga u Brvsona. I ti,
prijatelju. Baci svoj novanik i utni ga prema meni, otro je izvikivao. I
taj skupocjeni sat. Idemo! Ili e prvo dobiti tvoja ljupka ena, a potom ti!
Mladi je krenuo naglo naprijed, uhvatio lijevom rukom Laylu za lakat, gurnuo je
prema njemu, drei joj revolver na sljepoonici. ini se da nije primjetio kako
se Lavlin izraz lica nije promijenio, da nije 130 povikala niti se bilo kako

doimala izazvanom. Da je primijetio mirnou u njenu dranju, bio bi to povod za

uzbunu. Uhvatila je Brvsonov pogled; kimnuo je posve nezamjetljivo. Iznenadnim
trzajem izvukla je odjednom dva pitolja, po jedan u svakoj ruci. U lijevoj je
bio .45-kalibarski kratki Heckler & Koch USP, a u desnoj golemi, izuzetno snaan
.50-kalibarski izraelski Desert Eagle. Brvson je istovremeno trgnuo Berettu 92 i
uperio je u drugog vercera. Natrag! odjednom je Layla povikala na djeaka na
portugalskom, i on se spotakao uzmaknuvi zahvaen iznenadnim strahom. Odmah
baci pitolj jer u ti raznijeti glavu! Tinejder je u trenutku ponovno stao na
noge, oklijevajui kao da razmilja kako e reagirati, a ona je odmah pritisnula
okida golemog Desert Eaglea. Prasak je bio zapanjujue glasan, tim vie
zastraujui jer je bio tako blizu mladieva uha. Odbacio je svoj stari Astra
Cadix, podigao ruke u zrak i rekao: Noti! Non dispare! Revolver je pao na tlo,
ali nije opalio. Brvson se nasmijeio, obrativi se starijem mukarcu. Spusti
oruje, meu amigo, jer e moja ena ubiti tvog sina ili neaka ili tko li je
ve, a kao to si upravo vidio, to je ena koja ba ne moe dobro vladati svojim
impulsima. Por Cristo bendito, esa muller estd tola! sredovjeni krijumar
pljunuo je dok je kleknuo i njeno spustio svoj pitolj na ljunak. Kriste
svemogui, to je luda ena! I on je podigao ruke u zrak. Se pensan que nos van
toma-lo pelo, estdn listos! Temos amigos esperando por nos 6 final da estrada.
Ako nas namjerava oguliti, ti si lud. Prijatelji nas ekaju dolje na cesti Da,
da, rekao je Brvson nestrpljivo. Ne zanimaju nas tvoje cigarete. Treba nam
samo tvoj kamion. O meu camion? Por Deus, eu necesito este camion! Zaboga,
treba mi taj kamion! Pa, upravo te snala loa srea, rekao je Brvson.
Klekni! naredila je Layla tinejderu, koji je to odmah uinio. Djeak je bio
crven u licu i tresao se kao uplaeno dijete, trepui svaki put kad bi ona
mahnula svojim Desert Eagleom. Polo menos nos deixardn descarga-lo camion?
Vostedes non necesitan a mercanaa! molio je stariji mukarac. Barem nam
dopustite da iskrcamo kamion. Vama ne treba ova roba! 131 Iskrcajte, rekla je
Layla. Ne! upleo se Bryson. Uvijek je unutra skriveno jo nekakvo oruje, u
sluaju pljake. Hou da se obojica okrenete i ponete hodati natrag cestom. I
nemojte se zaustavljati sve dok vie ne budete uli kamion. Ako samo pokuate
trati za nama, pucati, telefonirati nekome, mi emo se odmah vratiti i napasti
vas orujem kakvo nikad prije niste vidjeli. Vjerujte mi - ne trebate nas
stavljati na kunju. Potrao je prema kamionskoj kabini, pokazujui Layli
trzajem glave da ue s druge strane. Drei Berettu uperenu u dvojicu Galegosa,
naredio je: Krenite! Dvojica vercera, mlai i stariji, nesigurno su ustali,
podignutih ruku, i poeli hodati ljunanom cestom. Ne, ekajte, iznenada e
ena. Ne elim nita prepustiti sluaju. to? Zataknula je malokalibarski
pitolj u dep svoje pancirne jakne i izvukla drugi pitolj, udna izgleda, koji
je Brvson odmah prepoznao. Kimnuo je i nasmijao se. Non! vrisnuo je mladi
vercer kad se okrenuo. Stariji, vjerojatno otac, povikao je: Non dispare!
Estamos facendo o que nos dicenl Viexen Santa, non imos falar, por que iamos?
Nemojte pucati! Uinit emo to ste nam rekli. Majko Boja, neemo govoriti,
zato bismo? Obojica su se dala u bijeg, ali prije nego to su proli nekoliko
metara zaula su se dva glasna praska iz Lavlina oruja. Svaki je pucanj pomou
snanog punjenja ugljik-dioksidom izbacio injekciju jakog uspavljujueg sredstva
u tijelo svakog mukarca. Ovo oruje kratka dometa zamiljeno je za
uspavljivanje ivotinja tako da ih se ne mora ubiti; uspavljujue sredstvo e,
kod ljudi, djelovati moda tridesetak minuta. Dvojica mukaraca stropotala su
se na tlo, a tijela su im se jo kratko trzala prije nego to su zapali u
nesvjesno stanje. Stari je kamion zveckao i klopotao dok je artritini motor s
naporom svladavao strmi uspon na vijugavoj gorskoj cesti. Sunce se uspinjalo nad
nazupane litice, obojivi obzor pastelnim bojama dok je ba132 calo udesno
bljedunjavo rumenilo na krovove prekrivene crijepom u ribarskim selima pokraj
kojih su prolazili. Razmiljao je o prekrasnoj, izvanrednoj eni koja je spavala
na prednjem sjedalu do njega naslonivi glavu na vibrirajue prozorsko staklo.
Neto je kod nje bilo tako vrsto i neumoljivo, a u isto vrijeme ranjivo, pa ak
i melanholino. Bila je to zapravo privlana kombinacija, ali njegovi su ga
instinkti opominjali da se ne pribliava, i to zbog mnotva razloga. Bila mu je
previe nalik, preivjeli brodolomac ija je gruba vanjtina skrivala krajnje

zamrenu nutrinu koja se povremeno doimala kao da je u ratu sama sa sobom. A tu

je bila i Elena, uvijek Elena - njezina nezemaljska prisutnost, misterij na njen
osobeni nain. ena koju nikad zapravo nije upoznao. Obeanje da e je potraiti
postao je za njega zov sirene, neuhvatljiv i prijevaran. Layla je u najboljem
sluaju predstavljala njegova stratekog partnera, saveznika koji mu je
jednostavno trebao. Ona i Brvson koristili su jedno drugo, pomagali si
meusobno; u njihovu odnosu bilo je neto gotovo kliniki isto, puka taktika.
Nije tu bilo nieg drugog. Ona je za njega bila obino sredstvo za postizanje
cilja. Iscrpljenost ga je nadvladala, pa je zavezao kamion u umarak i
odrijemao, kako je mislo, dvadesetak minuta; probudio se s trzajem poslije
nekoliko sati. Layla je jo uvijek tiho spavala. Sam je sebi tiho opsovao; nije
bilo dobro to su izgubili toliko vremena. No, s druge strane, zamor u kostima
obino uzrokuje krive proraune i krive procjene, pa se moda ova rtva
isplatila. Vrativi se na cestu zapazio je da je njome sada hodalo sve vie
ljudi u smjeru Santiaga de Compostele. Najprije je to bila samo nekolicina
pjeaka, a onda cijeli red, pa onda i cijelo mnotvo. Veina ih je hodala, a
neki su bili na starim biciklima. Samo nekoliko njih jahalo je na konjima. Lica
su im bila opaljena suncem; mnogi su hodali sa tapovima svijenim na vrhu,
odjeveni u jednostavnu, grubu odjeu i imali naprtnjae na koje su bile
privezane koljke jakovske kapice. Jakovska kapica, prisjetio se Brvson, bila je
simbol hodoasnitva du Camino de Santtago, hodoasnike ceste od nekih
stotinjak kilometara od prolaza Roncesvalles u Pirenejskom gorju do starog
svetita Svetog Jakova u Santiagu. Obino je trebalo mjesec dana da se taj put
prijee pjeice. 133 Tu i tamo du puta bila su kola na dva kotaa, gdje su
trgovci Cigani prodavali suvenire - razglednice, plastine ptice koje su mahale
krilima, koljke jakovske kapice, odjeu jarkih boja. No ubrzo je primijetio jo
neto, za to nije naao objanjenje. Nekoliko kilometara prije Santiaga promet
je postajao sve zagueniji. Automobili i kamioni kretali su se polako, gotovo
tik jedan iza drugoga. Negdje naprijed bio je nekakav zastoj prometa. Radovi na
cesti? Ne. Odgovor su pruile drvene prepreke i trepua svjetla s gomile
slubenih vozila, koja su se mogla vidjeti kad je izaao iz zavoja. Bila je to
policijska blokada. panjolska policija pregledavala je vozila, vozae i
putnike. Automobile se, ini se, brzo proputalo, ali kamione se zaustavljalo i
slalo u stranu dok nisu pregledane vozake i prometne dozvole. Mnotva
hodoasnika prolazila su znatieljno pogledavajui, a policija ih nije
zaustavljala. Layla, rekao je. Brzo, probudi se! Probudila se s trzajem,
uplaena i odmah potpuno budna. Sto to je to? Trae na kamion. Odmah je
vidjela to se dogaa. O, Boe. One nitarije su sigurno dole sebi, javili
policiji... Ne. Nisu oni, ne izravno. Takvi ljudi izbjegavaju vlasti kad god
je to mogue. Netko ih je sigurno naao, ponudio im lijepu svotu. Netko tko ima
izravne veze sa panjolskom policijom. Guardacostas? Ne bih rekla da su to
bili Calcanisovi ljudi, ako je netko uope i preivio. Zavrtio je glavom.
Pretpostavljam da je sasvim netko drugi. Organizacija koja je znala da sam na
brodu. Neprijateljska tajna organizacija. Da, ali ne onako kako moda
mislite. Neprijateljska nije prava rije, pomislio je. avolja, moda.
Organizacija iji pipci zadiru duboko u vlade nekoliko svjetskih sila. Uprava.
Iznenada je kamionom zaokrenuo na jednu stranu ceste, zapazivi prazninu u nizu
hodoasnika. Zauli su se povici prosvjeda prodavaa na kolima i trubljenje
automobila. Iskoivi iz kamiona, brzo je poskidao s njega tablice odvijaem na
depnom nou, a zatim se s njima ponovno vratio na prednje sjedite. 134 Ovo u
sluaju da su tako glupi da gledaju samo registarske ploice. Prevarit emo ih:
trait e par, mukarca i enu zajedno, koji odgovaraju naem opisu, koji su se
moda preruili na brzinu. Zato emo se morati razdvojiti, i ii pjeice, ali
morat emo jo... Brvsonov je glas postajao sve tii kad je u blizini
primijetio jedna kola. Samo malo. Poslije nekoliko minuta razgovarao je na
panjolskom s bucmastom Cigankom koja je prodavala alove i drugu narodnu
odjeu. Oekivala je da e se ovaj kupac - roeni Kastilijanac, to se moe
zakljuiti iz njegova tenog panjolskog bez naglaska - bjesomuno cjenkati te
se iznenadila kad joj je ovaj mukarac samo dobacio smotak peseta u novanicama.
Brzo se kreui od kola do kola, prikupio je gomilu odjee i vratio se s njom u

kamion. Layla je zabezeknuto pogledala; kimnula i sveano rekla: Dakle, sada

sam hodoasnica. Komar, potpuni kosmarl Automobili su trubili, a ljutiti
vozai vikali i psovali. Rijeka hodoasnika pretvorila se u gomilu, mnotvo
izrazito razliitih ljudi kojima je jedino zajedniko bila njihova gorljiva
vjera. Bilo je tu staraca sa tapovima koji su izgledali kao da mogu napraviti
jedva jo jedan korak, starica potpuno odjevenih u crno, a njihovi crni rupci
otkrivali su im samo gornji dio lica. Mnogi su imali na sebi kratke hlae i
majice. Neki su hodali gurajui bicikle. Bilo je tu iscrpljenih roditelja koji
su nosili vritavu djeicu, dok su im starija djeca ciala od oduevljenja te
utravala i istravala iz gomile. Osjeao se miris znoja, luka, tamjana, cijela
paleta ljudskih mirisa. Brvson je bio odjeven u srednjovjekovnu sutanu i imao
tap sa svijenom rukom, a to je bila redovnika odjea iz daleke prolosti
kakva se jo uvijek nosila u nekim izoliranim redovima. Ovdje se prodavala kao
suvenir. Prednost joj je bila to je imala kapuljau, koju je Brvson navukao te
tako prikrio neke svoje crte lica, dok je preostali dio bio u sjeni. Layla,
pedesetak metara iza njega, imala je na sebi udnu vreastu haljinu saivenu od
grube tkanine koja je izgledala kao muslin i dreavi pulover prekriven
ljokicama, dok je na glavi imala svijetlocrveni rubac. Iako je udno izgledala,
savreno se dobro uklopila u ostatak mnotva. Drvene prepreke koje su bile pred
njima bile su poslagane tako da su omoguavale irok prolaz pjeacima; dvojica
uniformiranih policij 135 skih slubenika stajala su sa svake strane prepreke i
povrno pregledavala lica koja su prolazila. Na drugoj polovici ceste automobili
i kamioni bili su priputani jedan po jedan. Pjeaci su se kretali uobiajenim
korakom i nisu uope usporavali, odvaio se primijetiti Brvson. Dok je polazio
pokraj policajaca hodao je nesigurno, oslanjajui se na tap, to je bio hod
ovjeka koji se pribliavao kraju okrutnog dugog puta. Nije bacio pogled na lica
policajaca niti ih je otvoreno ignorirao. inilo se da ne obraaju na njega
pozornost. Za nekoliko sekundi ve je sigurno proao prepreku, noen bujicom
ljudi. Bljesak svjetla. Bio je to odsjaj jakog jutarnjeg sunca o neki predmet u
blizini; okrenuo je glavu i ugledao snaan dalekozor na licu jo jednog
uniformiranog policajca, koji je stajao na klupi. Poput svojih kolega koji su
bili na prepreci, i on je prouavao lica onih koji su ulazili u grad po Avenida
Juan arlos I. Bio je u pozadini, ili moda drugi filtar, i pregledavao je
mnotvo sistematski i metodino. Sunce je ve bilo jako, iako je bilo tek rano
jutro, i mukarevo se blijedo lice zarumenjelo. Brvson je jo jedanput
pogledao, zbunjen bljedoom mukareve koe i plavom kosom ispod kape sa iltom.
Plavi mukarci nisu ba uobiajeni u ovom dijelu panjolske, ali nisu bili ni
nepoznanica. No nije to privuklo njegovu pozornost. Bila je to blijeda, gotovo
bijela koa. Nijedan policajac ni pogranini straar ne bi mogao dugo biti u
ovom podneblju a da mu koa ne potamni ili bar ne pocrveni, zbog jakog sunca.
ak ni uredski slubenik ne bi mogao izbjei boravak na suncu dok odlazi na
posao ili na ruak. Ne, ovo nije bio mjetanin, nije bio domai ovjek. Brvson
je posumnjao da taj ovjek uope nije panjolac. Plavokosi policajac jako se
znojio, pa je nakratko spustio dalekozor da bi svijenim laktom obrisao lice, i
tada je Brvson prvi put opazio ovjekove crte lica. Pospane sive oi koje su
prikrivale divlju usredotoenost, tanke usne, koa boje krede, kosa
pepeljastoplava. ovjek mu je bio poznat. Khartum. Plavi mukarac bio je poslan
kao tehniki strunjak iz Rotterdama, koji je posjetio sudanski glavni grad sa
skupinom europskih specijalista kako bi savjetovali irake dunosnike u vezi s
izgradnjom rampe za balistike projektile i preuzeli narudbe za opremu koja bi
se mogla 136 koristiti za sklapanje projektila Scud. Plavi mukarac zapravo je
bio uljez, ubaeni agent. Radio je za Upravu. Bio je i agent za umorstva,
strunjak za brzo ubijanje. Brvson je bio u Khartumu da postavi nadzor, kako bi
pribavio snane dokaze koji bi se kasnije mogli upotrijebiti protiv Iraana.
Samo se u prolazu nakratko susreo s plavim ubojicom i predao mu mikrofotografske
dosjee eljenih ciljeva, kao i informacije o tome gdje odsjedaju, kakav im je
raspored, gdje su im vjerojatne rupe u osiguranju. Brvson nije znao kako se
plavi ovjek zove, znao je samo da je bio ledeni ubojica, jedan od najboljih u
svom zanatu: izvanredno vjet, vjerojatno sociopat, savreni agent za umorstva.
Uprava je poslala jednog od svojih najboljih agenata ovdje da ga ubije. Sada

vie nije bilo dvojbe da su ga njegovi bivi poslodavci oznaili kao onoga kome
nema spasa. Ali kako ga je pronaao? verceri su sigurno progovorili, ljutiti
zbog ukradenog kamiona i eljni doepati se bez sumnje velikoduno ponuenog
mita. U ovom dijelu zemlje nije bilo puno cesta, a samo nekoliko iz Finisterrea,
pa ih se lako moglo nadzirati iz zraka ako su mogli brzo doi do nekog
helikoptera. Brvson nije ni vidio ni uo helikopter, ali neko vrijeme je
prespavao. Osim toga, stari je kamion bio toliko glasan da je helikopter mogao
letjeti odmah iznad njega i on ga ne bi uo. Bez sumnje je urno naputeni
kamion, koji je sluio kao zvijezdavodilja njihovim progoniteljima, bio dokaz da
su on i Layla negdje u blizini. A cesta je vodila samo u dva smjera: u Santiago
de Compostelu ili iz nje. Sasvim je izvjesno da su uzete u obzir obje mogunosti
i da su prepreke postavljene na mjestima stjecita. Htio se okrenuti i uvjeriti
se je li Layla jo iza njega, na sigurnom, ali nije mogao ulaziti u takav rizik.
Bilo mu se ubrzalo. Odvratio je pogled, ali bilo je prekasno. Opazio je trenutak
prepoznavanja u ubojiinim oima. Vidio me; prepoznao me. Ali trati, napraviti
bilo kakav iznenadni pokret kojim bi se izdvojio iz gomile znailo bi isto to i
podizanje zastave, potvrdu ubojiine sumnje. Jer agent za umorstva nije mogao
biti siguran s te udaljenosti. Ne samo da su prole godine poslije Khartuma nego
je i sutana s 137 kapuljaom koju je Bryson imao na sebi zaklanjala njegovo
lice, a ubojica nee pucati nasumce. Vrijeme se gotovo zaustavilo dok je Brysonu
mozak bjesomuno radio. Tijelo mu se napunilo adrenalinom, srce mu je tuklo, ali
se suzdravao da ne ubrza korak. Nije se smio izdvajati iz mnotva. Krajikom
oka Bryson je vidio kako se ubojica okree prema njemu, a desnu ruku primie
oruju u koricama koje mu je bilo za paom. Mnotvo hodoasnika bilo je toliko
zbijeno da su gotovo nosili Brysona, ali tako muno sporo. Kako ubojica moe
biti siguran u to da sam ja ovjek kojeg eli? S tom kapuljaom... a onda je
Brvson iznenada sa aljenjem shvatio da ga upravo injenica to nosi kapuljau
izdvaja iz mnotva; na ovom okrutno vruem suncu neki mukarci nosili su kape
kako bi zatitili glavu od sunanih zraka, ali kapuljaa je privlaila egu i
pod njom je bilo nepodnoljivo vrue; nitko od onih koji su imali kapuljae na
svojim starinskim redovnikim haljama nije ju nosio podignutu. Jedino on. Iako
se nije odvaio da pogleda, postao je svjestan nagle kretnje, trzaja koji je
zapazio krajikom oka, trag svjetlosti metalnog predmeta koji je sigurno bio
pitolj. Ubojica je izvukao oruje; Brvson je to osjeao gotovo instinktivno.
Odjednom se sagnuo, glumei udar vruine, tako da su se oni koji su bili odmah
iza njega poeli spoticati. Uznemireni povici; zabrinut Vrisak ene. Nije proao
ni djeli sekunde i oruje s priguivaem ispalilo je svoj smrtonosni pucanj.
Vriska i strah. Mlada ena koja je bila samo nekoliko metara s lijeve strane
stropotala se na tlo. Gornji dio glave bio joj je raznesen i krv je ikljala
posvuda u promjeru od oko dva metra. Mnotvo se dalo u bezglavu jurnjavu; sve
vie ustraenih povika. U blizini se podigla praina kako su se meci zabijali u
zemlju. Ubojica je brzo pucao, u poluautomatskoj maniri. Kad je ugledao svoj
cilj, vie nije mario hoe li pogoditi nekog nedunog. Brvson se naao usred
metea i gotovo ga je pregazilo mahnito, bezglavo mnotvo; tek to se nekako
uspio osoviti na noge i maknuti kapuljau, ponovno je bio odgurnut na tlo.
Posvuda oko njega bili su povici i vriska ranjenih i umiruih, kao i onih oko
njih. Uspjevi nekako nai uporite, pojurio je prema naprijed pod stalnim
naletima onih koji su pokuavali pobjei od ovog bezumlja. 138 Imao je oruje,
ali da ga je izvadio i uzvratio vatru, bilo bi to samoubojstvo. Zasigurno ih je
bilo vie; u trenutku kad bi pritisnuo okida zapravo bi ispalio svjetleu
raketu i otkrio svoj poloaj fanatinim ubojicama koje je ovamo poslala Uprava.
Umjesto toga, jurio je naprijed, pognute glave, sagnut nisko do zemlje, skriven
zapletajem tjelesa. Salva metaka izreetala je elik prometnog znaka udaljenog
nekoliko metara, to je znailo da ga je plavi ubojica izgubio iz vida jer ga je
smelo uzburkano mnotvo. Sest-sedam metara ispred zauo se jo jedan vrisak i
tijelo mukarca na biciklu savilo se u luk kad je pogoen u leda. Plavi je sada
gaao utvare; to je moglo samo posluiti Brvsonovoj namjeri, da stvori krajnji
nered u kojem bi se mogao izgubiti. Odvaio se da pogleda uokolo, jer su se i
mnogi drugi trudili vidjeti odakle se puca, i osupnulo ga je kad je vidio da je
plavi ubojica iznenada pao prema naprijed, kao da ga je netko gurnuo straga.

Pogodio ga je metak! Strijelac se savio u torzu, a zatim stropotao s ograde,

ili mrtav ili teko ranjen. No tko je ispalio hitac? Skrletni odbljesak:
svijetlocrveni rubac, koji je potom nestao u mnotvu. Layla. S olakanjem se
okrenuo natrag i nastavio se kretati s mnotvom, poput nekog komada drveta
noenog snanom strujom. Nije se mogao kretati prema njoj, protiv struje, da je
i htio; dakako, nije se usudio dati joj nekakav znak. Znao je kako Uprava
organizira takve visoko prioritetne zadatke, a ovo je zasigurno bio jedan od
takvih. Nisu krtarili s ljudstvom. Agent za umorstva bio je poput ohara; gdje
nae jednoga, tu su sigurno i drugi. Ali gdje? Plavi je strijelac iz Khartuma,
ini se, djelovao kao istureni napada, to znai da su drugi bili u pozadini.
Ali ta pozadina nije bila vidljiva. Brvson je predobro poznavao metodologiju
Uprave a da bi povjerovao da je plavi djelovao sam. Mnotvo hodoasnika sada je
bilo izvan kontrole i pretvorilo se u gungulu, uskipjelu izlivenu masu uplaenih
ljudi, od kojih su neki pokuavali trati niz avenidu, dok su drugi trali u
suprotnom smjeru. Ono to je prije nekoliko trenutaka bio idealan zaklon sada je
postala opasnost, prijetnja. On i Layla morat e se odvojiti od uspaniene
gomile, izgubiti se negdje u Santiagu i nai neki put do aerodroma u Labacolli,
udaljenom jedanaest kilometara prema istoku. 139 Dok se izvlaio iz rijeke
pjeaka i bicikala zamalo ga je postrance udario neki nesigurni biciklist, a on
se uhvatio za ulinu svjetiljku kako bi se uspio oduprijeti naletu mnotva dok
je ekao da se pojavi Layla. Prelazio je pogledom po mnotvu traei njezino
lice, ili prije njezin skrletni rubac. Bio je na oprezu i to se tie drugih
neuobiajenih pojava kao to su bljeskovi elika, policijske odore, nedvojben
izgled unajmljena ubojice. Brvson je znao da sigurno predstavlja udan prizor:
privlaio je poglede. Posebice je jedan hodoasnik, koji je u rukama vrsto
drao neto to je izgledalo kao Biblija pod naborima njegove redovnike odore,
ini se zurio u njega s neprikrivenom znatieljom s druge strane Avenide Juan
Carlos I koja je vrvjela ljudima. Brvson je uhvatio redovnikov pogled ba u
trenutku kad je ovjek izvukao svoju Bibliju; meutim, predmet je bio dugaak,
izraen od plavog elika. Pitolj. U djeliu sekunde, koliko je mozgu trebalo da
obradi ono to su oi vidjele, Brvson se bacio udesno, udarivi u biciklista i
sruivi ga, a sredovjeni se voza izbezumljeno pokuavao osoviti dok je
ljutito vikao. Mukli udar; eksplozija krvi poprskala je Brvsona po licu.
Biciklistova sljepoonica bila je raznesena, a na njenu mjestu ostala je samo
duboka rana, grozna masa zagasitocrvene boje. Ponovno vriskovi posvuda uokolo.
ovjek je bio mrtav, a pucao je ovjek u redovnikoj sutani, udaljen dvadesetak
metara, koji je jo uvijek drao pitolj uperen i jo uvijek je pucao. Bilo je
to bezumlje! Brvson se otkotrljao na stranu, pri emu je dobio par udaraca u
glavu i lea od mnotva koje je u panici bezglavo bjealo. Zgrabio je pitolj
koji je imao u koricama, Berettu, i naglo ga izvukao. Jedan je ovjek povikao:
Unha pistola! Ten unha pistola! Ima pitolj! Meci su pogodili elinu ulinu
svjetiljku i glasno zazveali te se zabili u tlo nekoliko metara dalje. Brvson
se osovio na noge, vratio se u ravnoteu, naciljao redovnika-ubojicu i pritisnuo
okida. Prvi je metak pogodio ubojicu u prsa, te mu je ispao pitolj; drugi
metak, ravno posred prsa, potpuno ga je oborio. 140 Krajikom oka Bryson je s
lijeve strane zapazio svjetlucanje nekog predmeta za koji mu je instinkt rekao
da je to jo jedan pitolj. Okrenuo se upravo na vrijeme da ugleda kako jo
jedan ovjek, takoer preruen u hodoasnika, uperuje na njega maleni crni
pitolj s udaljenosti od nekih pet-est metara. Brvson se naglo zavrtio udesno
da izbjegne metak, ali iznenadna eksplozija boli u njegovu desnom ramenu i
vruina koja mu se sputala niz prsa govorila mu je da je pogoen. Izgubio je
tlo pod nogama, a noge su popustile pod njim. Stropotao se na plonik. Bol je
bila razorna; osjetio je kako mu vrua krv natapa koulju, a lijeva ruka trne.
Zgrabile su ga neije ruke. Dezorijentiran, gledajui kroz omaglicu, Brvson je
refleksno poeo akama tui svog napadaa, kad je zauo Lavlin glas. Ne, to sam
ja. Ovuda. Ovuda! Obuhvatila ga je pod zdravo rame i lakat i pomogla mu da se
uspravi naslanjajui se na nju. Ti si dobro! uzviknuo je Brvson s olakanjem,
usred kaosa nelogino, jer je zapravo on bio ranjen. Dobro sam. Idemo! Povukla
ga je na jednu stranu, presjecajui put bezglavoj trci mahnitih hodoasnika ija
je panika sada prerasla u grozniavost. Brvson se morao prisiliti na kretanje,

ubrzavajui svoj korak dok mu je svaka kretnja bila bolna. Ugledao je jo jednog
redovnka kako ga promatra s udaljenosti od nekoliko metara. I on je imao neto u
ruci. Potaknut na akciju, Brvson je podigao svoj pitolj i uperio ga, ba kad je
opazio kako redovnik podie duguljasti predmet - Bibliju - prema svojim usnama,
poljubi je i glasno se pomoli usred nasilja, bezumlja. Uli su u velik park,
irok i prostran, s njegovanim vrtovima i redovima eukaliptusova drvea. Moramo
nai mjesto da se odmori, rekla je Layla. Ne. Rana je povrinska - Krv!
Mislim da je vie ogrebotina. Oito su oteene krvne ile, ali nije ni
priblino tako ozbiljno kako moda izgleda. Ne moemo si priutiti odmor ovdje;
moramo dalje! Ali gdje? 141 Gledaj. Ravno naprijed - preko ceste katedrala, trg. Praza do Obradoiro - prepuna je ljudi. Moramo ostati s mnotvom,
izgubiti se u njemu gdje god moemo. Ma to inili, ne smijemo se izdvajati.
Osjetio je njezino trenutano oklijevanje i dodao: Kasnije emo se pobrinuti za
moju ranu. Sada je to na najmanji problem. Nisi svjestan koliko krvi gubi.
Gotovo klinikom uzdranou otkopala mu je nekoliko gornjih gumba na koulji i
njeno odmaknula krvlju natopljenu tkaninu s koe na njegovu ramenu; osjetio je
otru bol. Njeno je opipala ranu; bol se poveala, poput sijevanja munje.
Dobro, rekla je, moemo se za to pobrinuti kasnije, ali moramo zaustaviti
krvarenje. Strgnuvi s glave crveni rubac, vrsto ga je svezala oko njegova
ramena i privezala na podlaktici, napravivi tako neku vrst podveza koji e neko
vrijeme drati. Moe li pomicati ruku? Podigao ju je i trgnuo se od boli:
Aha. Boli? Ne junaci se. To ne. Ja nikad ne ignoriram bol; to je jedan od
najkorisnijih signala koje ti alje tijelo. A da boli, boli. No prolazio sam i
gore, vjeruj mi. Vjerujem ti. A sada, katedrala na brdu - Glavna katedrala
u Santiagu. Trg koji je okruuje, Praza do Obradoiro, katkad zvan i Praza de
Espana, krajnje je odredite hodoasnikog putovanja, i uvijek je pun ljudi. To
je dobro mjesto gdje moemo omesti svoje progonitelje, nai neko vozilo. Moramo
odmah s ovog otvorenog prostora. Krenuli su stazom oivienom eukaliptusima.
Iznenada je par biciklista projurio pokraj njih, zaobiavi ih samo nekoliko
centimetara, a zatim se nastavio uspinjati putem. Bio je to potpuno neduan par
hodoasnika koji su vjerojatno urili u sredite grada, ali Brvson se uplaio.
Gubitak krvi vjerojatno je otupio njegove reakcije; ubojice koje je poslala
Uprava bili su prerueni, vraki promourni, poput vjerskih hodoasnika. Svatko
kraj kojeg su proli, svatko u gomili, mogao je biti ubojica poslan da ga
dokraji. Na minskom polju izvjebano oko moe barem razluiti to je mina a to
polje. Ovdje nije bilo takve razlike. Osim sto su lica bila poznata. 142 Neka ne sva, ali neki od agenata za umorstva, voe - bili su ljudi koje je Brvson
poznavao, u prolosti s njima suraivao, mada tek povrno ili s udaljenosti.
Poslani su ovamo jer ga u gomili ljudi oni mogu lake pronai. Ali bio je to
dvosjekli ma: ako su oni poznavali njega, on je poznavao i njih. Ako ostane
budan, paljiv, zapazit e ih prije nego to oni zapaze njega. Nije to ba bila
neka prednost, ali bilo je to sve to je imao, i morat e to iskoristiti do
krajnosti. ekaj, rekao je iznenada. Mene su opazili, a i tebe. Moda ne
znaju tko si ti, jo ne. Ali mene poznaju. A tu je i krvava koulja, crveni
rubac. Ne, ne moemo im se tako pokazati. Kimnula je: Idem nam nabaviti neku
odjeu. Jednako su razmiljali. ekat u ovdje - ne, krenimo onamo. Pokazao
je na malenu, staru, mahovinom prekrivenu katedralu okruenu vrtovima s
egzotinim vrstama bilja. ekat u te tamo unutra. Dobro. Pourila je stazom
gore prema glavnom trgu, dok je on skrenuo natrag prema crkvi. Napeto je ekao u
mranoj, hladnoj, naputenoj katedrali. Nekoliko su se puta otvorila teka
drvena crkvena vrata; svaki put bio je to neki pravi hodoasnik ili turist, ili
su bar tako djelovali. ene s djecom, mladi parovi. Promatrajui iz skrivenog
alkovena pokraj narteksa, prouavao je svakoga. Nikad nisi mogao biti siguran,
ali nije bio prisutan ni jedan od znakova, nita to bi probudilo njegov
unutarnji sustav za upozorenje. Poslije dvadeset minuta vrata su se ponovno
otvorila; bila je to Layla sa zaveljajem umotanim u papir. Presvukli su se,
svaki posebno, u toaletima u katedrali. Tono je procijenila njegovu veliinu.
Sada su bili odjeveni u jednostavnu odjeu turista srednje klase: za nju
jednostavna suknja i bluza te areno ukraeni eir iroka oboda; za njega hlae
kaki boje, uta pletena majica kratkih rukava i kapa za bejzbol. Uspjela je

pronai i nekoliko irokih zavoja i dezinfekcijsko sredstvo na bazi joda kako bi

privremeno oistila ranu. ak im je nabavila i kamere - jeftinu videokameru bez
filma za njega i jo jeftiniju 35-milimetarsku kameru koja se objesi oko vrata
za sebe. Poslije deset minuta, oboje s pomodnim sunanim naoalama, hodajui
ruku pod ruku kao par na medenom mjesecu, uli su u vrevu 143 na golemoj Prazi
do Obradoiro. Trg je bio prepun hodoasnika, turista, studenata; prodavai su
izvikivali na prodaju razglednice i suvenire. Brvson se zaustavio ispred
katedrale, pretvarajui se da snima njeno barokno proelje iz osamnaestog
stoljea, u ijem je sreditu bio Portico de la Gloria, zadivljujua panjolska
romanska skulptura iz dvanaestog stoljea s oblijima anela i demona, udovita
i proroka. Promatrajui kroz objektiv kamere, pomicao ju je od trijema na
stupovima, preao preko proelja katedrale, zatim prelazio po mnotvu turista i
hodoasnika, kao da, poput snimatelja amatera, eli cijelu scenu uhvatiti na
video. Spustivi videokameru, okrenuo se prema Layli, smijeei se i kimajui
poput ponosnog turista. Dodirnula mu je ruku: upustili su se u pretjeranu
pantomimu zaljubljenog para na medenom mjesecu kako bi otklonili sumnju onih
koji bi eventualno promatrali. On je bio minimalno preruen, no barem mu je
zaslon kape za bejzbol bacao sjenu na lice. Moda e to biti dovoljno da stvori
nesigurnost i sumnjiavost kod moguih promatraa. Tada je Brvson postao
svjestan nekog pokreta, usklaenog pomaka, na nekoliko udaljenih toaka. Posvuda
oko njega sve je bilo puno pokreta, ali nasuprot toj pozadini postojalo je i
neko koordinirano, simetrino kretanje. Ne bi to opazio nitko tko nema tako
golemo operativno iskustvo. Ali on je bio siguran da je dobro uoio. Layla,
rekao je tiho, smij se neemu to sam upravo rekao. Da se smijem...? Upravo
to. Ba sam ti rekao neto strahovito smijeno. Naglo se nasmijala, zabacivi
glavu kao da se sva preputa smijehu. Bilo je to toliko uvjerljivo da je
Brvsonu, iako je on to traio i oekivao, ilo na ivce. Bila je vjeta glumica.
Odmah se pretvorila u ushienu zaljubljenu enu koju neobino zabavlja svaka
dosjetka njena novog supruga. Brvson se umjereno smjekao, kao da uiva u tom
priznanju svoje lucidnosti. Dok se smijeio, podigao je kameru i pogledao kroz
objektiv, prelazei po mnotvu oko njih kao to je to inio i trenutak ranije.
Ali ovog puta traio je neto odreeno. Kroz smijeh, Lavlin je glas bio napet.
Vidi neto? Ugledao ih je. U klasinoj formaciji trokuta, rasporeene na tri
toke oko trga, vrlo su mirno stajale tri osobe, gledajui kroz dalekozor u
Brvsonovu 144 smjeru. Svaka za sebe, nijedna se osoba nije izdvajala po neemu
to bi zavreivalo pozornost; svatko od njih mogao je biti turist koji
razgledava trg. Ali zajedno su predstavljali zlokoban obrazac. Na jednoj strani
praze bila je mlada ena, svijetloute podignute kose, u blejzeru koji je bio
pretopao za tako vru dan, iako je posluio da prikrije futrolu oko ramena. Na
drugoj strani, u drugoj toki istokranog trokuta bio je zdepast bradati ovjek
mesnata lica, odjeven u crnu sveeniku halju; njegov jaki dalekozor doimao se
neskladno. Sveenik vjerojatno nikad ne bi koristio takvu vrst optike opreme.
Na treem kraku trokuta bio je jo jedan ovjek, miiave grae i crnomanjaste
puti, u svojim ranim etrdesetima; upravo se taj ovjek vukao po Brysonovu
pamenju, ime je zavrijedio da ga se pomnije promotri. Bryson je pritisnuo gumb
za zumiranje, suujui vidni kut i pribliujui crnomanjastog ovjeka. Osjetio
je kako mu se nutrina ohladila. Poznavao je tog ovjeka, suraivao s njim
nekoliko puta na nekim vrlo hitnim zadacima. On je zapravo unajmio tog ovjeka u
ime Uprave. Bio je to seljak po imenu Paolo iz sela pokraj Cividalea. Paolo je
uvijek radio u tandemu sa svojim bratom, Niccolom. Njih su dvojica bili
legendarni lovci na divlja u udaljenom brdovitom predjelu sjeverozapadne
Italije gdje su odrasli, pa su tako lako postali i vjeti lovci na ljudska bia,
rijetko talentirani ubojice. Braa su bila jako traeni lovci na nagrade,
plaenici, unajmljeni ubojice, slobodnjaci koji rade po pogodbi. U svom prolom
ivotu Brvson ih je unajmljivao za neke povremene prigodne poslove, kao to je
bila opasna infiltracija u rusku tvrtku po imenu Vector, za koju se govorkalo da
je upletena u ispitivanje i proizvodnju biolokog oruja. Kamo je Paolo iao,
tamo je iao i Niccolo. To je znailo da je tu barem jo jedan, negdje izvan
krakova trokuta. Brvsonu je srce tuklo, a po tjemenu su mu prolazili marci. Ali
kako su tako lako otkrili njega i Laylu? Bio je siguran da su umakli

progoniteljima; kako su ih opet nali, u takvoj gomili ljudi, posebno stoga to

su se presvukli, promijenili izgled? Da li zbog neega u vezi s odjeom - je li
prenova, presvijetla, na neki nain neprikladna? Ali Brvson se jako potrudio
izlizati svoje sasvim nove kone mokasinke na ploniku izvan crkve gdje su se
zau 145 stavili, a pobrinuo se da i Layla uini isto. ak je i zaprljao odjeu
tako to ju je lagano posuo prainom. Kako su ih pronali? Odgovora je postao
svjestan polako, bolno i jezivo sigurno. Osjetio je toplu krv na svom lijevom
ramenu, koja je probijala kroz zavoj, i nije ju morao ni pogledati ni opipati da
bi bio siguran. Rana od metka i dalje je jako krvarila i natapala tkaninu
njegove pletene majice, pretvarajui utu boju u grimiznu. Krv ga je odavala,
kao svjetlosni signal, negirajui sve mjere koje su poduzeli, inei njihovu
preruenost bespredmetnom. Njegovi su ih progonitelji konano pronali, a sada
ih se spremaju ubiti. Washington, D. C. Senator James Cassidv mogao je na sebi
osjetiti poglede svojih kolega - neki su se dosaivali, a neki su bili oprezni kad je on odluno ustao i rairio svoje debele, pjegave ruke na ulatenoj
drvenoj ogradici i poeo govoriti punim, milozvunim baritonom. Mi se u naim
komorama i odborima, svi mi, puno bavimo nedostatnim resursima i ugroenim
vrstama. Razgovaramo o tome kako najbolje upravljati svojim prirodnim resursima
koji se smanjuju, i to u doba kad je sve, ini se, na prodaju, kad sve ima svoju
oznaku cijene i crtini kod. No, ja bih htio neto rei o jo jednoj ugroenoj
vrsti, o robi koja nestaje: o samoj predodbi slobode privatnog ivota. U
novinama itam rijei jednog strunjaka za Internet, koji kae: Ve nemate
nikakvu slobodu privatnog ivota. Prebolite to. Pa, vi koji me poznajete znate
kako sam vraki siguran da to nitko ne moe preboljeti. Zaustavite se i
pogledajte oko sebe, kaem vam. to vidite? Kamere i skeneri i goleme baze
podataka koje dopiru toliko daleko da to prkosi ljudskom shvaanju. Strunjaci
za marketing mogu pratiti svaki djeli naeg ivota, od prvog jutarnjeg
telefonskog poziva do vremena kad na sigurnosni sustav kae da smo napustili
kuu, do videokamere u mitnici i rauna koji dobijemo za pojedeni ruak.
Ukljuite se na on-line mreu, i svaku e vau transakciju, svaki pogodak,
pratiti i biljeiti takozvani infoposrednici. Privatne tvrtke pristupaju
Federal146 nom istranom birou s prijedlogom da im Biro proda svoje zapise,
svoje informacije, kao da su informacije jo jedno vladino vlasnitvo koje treba
privatiziran. Ovo je poetak neega to uznemiruje: to je gola republika.
Nadzirano drutvo. Senator je pogledao uokolo i shvatio da doivljava rijedak
trenutak: pridobio je pozornost svojih kolega. Neki su djelovali skamenjeno,
drugi skeptino. Ali pridobio je njihovu pozornost. I pitam vas: je li to
mjesto na kojem elite ivjeti? Ne vidim nikakvog razloga nadati se da toliko
cijenjena predodba o slobodi privatnog ivota ima ikakvih izgleda nasuprot
snagama koje su se urotile protiv nje - pretjerano revna nacionalna i
internacionalna tijela za provedbu zakona, strunjaci za marketing i korporacije
i osiguravajua drutva i novi konglomerati za cjelovitu zdravstvenu skrb i
milijuni pipaca u mreu spletenih privrednih i vladinih interesa. Ljudi koji
ele odrati red, ljudi koji ele iz vas izvui svaki novi - snage reda i
snage trgovine: to je zastraujui savez, prijatelji moji! Protiv toga se bori
naa sloboda privatnog ivota. To jest bitka, ali grozno jednostrana bitka. I
zato pitanje koje upuujem uvaenim kolegama s obje strane prolaza meu redovima
glasi jednostavno: Na kojoj ste strani? 147 9 Ne gledaj, zapovjedi joj Brvson
blago, i dalje prelazei kamerom po mnotvu i zumirajui ga. Ne okrei glavu.
To je, koliko vidim, formacija trokuta. Na kojoj su udaljenosti? Govorila je
mirno, dubokim glasom, dok je u isto vrijeme zadravala osmijeh, to je
djelovalo bizarno. Dvadeset-trideset metara. Istokraan trokut. Desno od tebe
pod devedeset stupnjeva plava ena u blejzeru, podignute kose, prevelike okrugle
naoale. Ravno iza tebe jaki bradati mukarac u crnoj sveenikoj odjei. Lijevo
od tebe pod devedeset stupnjeva, mrav ovjek, blizu etrdesete, crnomanjast,
tamna koulja kratkih rukava, tamne hlae. Svi imaju male dalekozore, a siguran
sam i pitolje. OK? Jasno, rekla je gotovo neujno. Jedan od njih je voa
tima; ekaju na njegov znak, Sada u ti neto pokazati i zamoliti te da to
pogleda kroz kameru. Reci mi kad ih ugleda. Naglo je dlanom pokazao na
otvoreni trijem katedrale, poput nekog snimatelja amatera, dodajui joj

videokameru. Jonas, rekla je panino. Bilo je to prvi put da ga je zazvala po

imenu, mada konspirativnom. O, moj Boe, krv! Tvoja majica! Ja sam dobro,
rekao je kratko. Naalost, to im je privuklo pozornost. Odmah je svoj
uspanieni izgled pretvorila u bizaran, neprikladan smijeak, a potom i hihot,
glumei za publiku koja se sastojala od tri 148 osobe, to je sve imalo bizaran
uinak. Nagnula se naprijed, gledajui kroz objektiv dok ju je on okretao u
polaganom luku oko trga. Plava ena, potvreno, rekla je. Nekoliko sekundi
kasnije dodala je: Bradati sveenik u crnom, potvreno. Mlai ovjek u tamnoj
koulji, potvreno. Dobro. Smijao se, kimao glavom, nastavljao s izvedbom.
Sumnjam da pokuavaju izbjei ono to se dogodilo na preprekama. Oito im nije
mrsko ubijanje nedunih pasivnih promatraa ako je to potrebno; ali, ako je
mogue, radije e to izbjei, ako ni zbog ega a ono zbog politikih
implikacija. Inae bi ve pucali na mene. Ili moda nisu sigurni jesi li to
ti, rekla je. To kako su se namjestili pokazuje da, ako prije nekoliko minuta
i nisu bili sigurni, sada jesu, rekao je Brvson tihim glasom. Postavili su se
na mjesta. Ali ne razumijem. Tko su oni? Kao da zna neto o njima. Za tebe
oni nisu samo nepoznati progonitelji. Poznajem ih, rekao je Brvson. Znam
njihove metode; znam kako djeluju. Kako? Proitao sam njihov operativni
prirunik, rekao je zagonetno, namjerno, da ne bi morao objanjavati. Ako ih
poznaje, onda valjda ima predodbu o tome kakve rizike preuzimaju. Rekao si
politike implikacije - znai li to da su vladini operativci? Amerikanci? Rusi?
Mislim da je najbolji opis transnacionalni. Nisu ni jedno ni drugo, ili su
moda i jedno i drugo - ni Rusi, ni Amerikanci, ni Francuzi, ni panjolci, nego
organizacija koja djeluje izmeu pukotina, djeluje na podzemnoj razini gdje
granice nisu ocrtane. Surauju s vladama, ali ne rade za njih. ini se da
promatraju i ekaju da se raisti oko mene. S obzirom na kakvoj su udaljenosti,
ele dovoljno velik prostor koji e svesti pogreku u standardne okvire. Ali ako
ja nainim bilo kakav iznenadni pokret, kao da namjeravam pobjei, oni e
jednostavno odmah zapucati, bez obzira na pasivne promatrae. Bili su okrueni
turistima i hodoasnicima i guva je bila tolika da su se jedva kretali.
Nastavio je: Sluaj, ti pokrivaj enu, ali izvadi pitolj sasvim neprimjetno,
jer oni moda promatraju svaki tvoj pokret. 149 Moda ne znaju tko si, ali znaju
da si sa mnom i to je sve to trebaju znati. Sto to znai? To znai da te u
najmanju ruku smatraju pomonicom, ako ne i potpunim sukrivcem. Divno,
zajaukala je Layla, a zatim namjestila neskladan osmijeh. ao mi je - nisam te
molio da se uplie. Znam, znam, sama sam to izabrala. Sve dok smo ovako
opkoljeni svim tim ljudima, moe slobodno pomicati ruke ispod razine struka.
Ali treba pretpostaviti da vide svaki pokret od torza nagore. Kimnula je.
Reci mi kad izvadi pitolj. Ponovno je kimnula. Vidio je kako posee u svoju
veliku pletenu runu torbu. Imam ga, rekla je. Sada lijevom rukom podigni
kameru koja ti visi oko vrata i snimi mene s katedralom u pozadini. Snimaj
irokokutno, tako e u isto vrijeme moi vidjeti plavu enu. Ne uri se: ti si
snimatelj amater i nisi ba vina kameri. Nikakve uurbane kretnje, nita to bi
djelovalo vjeto ili profesionalno. Prinijela je kameru licu i zakiljila na
desno oko. Dobro, a sada u se ja kao aliti s tobom pretvarajui se da snimam
tebe kako me snima. im ja prinesem kameru licu, ti e se ljutiti jer ti
kvarim snimku. Brzo makne kameru s lica s neoekivanom estinom, iznenadnim
pokretom koji e smesti i zbuniti promatrae. Zatim naciljaj udesno i pucaj.
Skini blondinku. S ove udaljenosti? rekla je u nevjerici. Uvjerio sam se u
tvoju preciznost. Jedna si od najboljih koje sam vidio; imam povjerenja u tebe.
Ali poslije nemoj ekati ni sekundu; odmah se baci na tlo. A ti? to e ti?
Naciljati u bradonju. Ali tu je i trei - Pa ne moemo pokriti svu
trojicu, to je ono to izluuje kod ove proklete formacije. 150 Jo jedanput je
namjestila neskladni lani osmijeh, zatim je prinijela licu 35-milimetarsku
kameru, a desnom rukom vrsto zgrabila svoj Heckler & Koch .45 drei ga negdje
u visini struka. Vragoljasto se smijao dok je prinosio licu svoju videokameru. U
istom je trenutku neznatnom, jedva uoljivom kretnjom slobodnu ruku prinio
leima i izvukao Berettu iz pojasa svojih hlaa. Ruke su mu drhtale; jedva je
disao. Ravno iza nje, vidljiv kroz objektiv videokamere i na udaljenosti od
petnaestak-dvadeset metara, bradati je lani sveenik spustio svoj dalekozor.

to je to znailo: da su odluili otvoriti vatru, zbunjeni Brysonovom varkom? Da

nisu eljeli nasumce pucati po nedunim pasivnim promatraima? Ako je tako,
upravo su si kupili malo vremena. Ako nije... Iznenada je bradati ovjek
protresao svoj runi zglob, to je bila naoko neduna kretnja radi obnavljanja
cirkulacije u umornoj ruci; no bio je to znak ostalima. Znak dan samo nekoliko
trenutaka prije nego to je to Brvson predvidio. Ne! Nisu imali vremena. Sada!
Ispustio je videokameru, a u istom trenutku podigao pitolj i ispalio tri brza
hica iznad Lavlina ramena. U istom je trenutku ona ispustila svoju kameru,
podigla i okrenula svoj magnum .45 i opalila iznad glava u mnotvu. Uslijedio je
zbunjujui slijed pucnjeva koji su se izmjenjivali u brzometnoj paljbi,
izazivajui uasnu vrisku posvuda uokolo. Dok se Brvson bacao na tlo opazio je
kako bradati ovjek posre i pada, oito pogoen. Lavla se bacila na tlo,
skotrljala se prema Brvsonu, udarajui u noge onima koji su bili oko njih i
sruivi pritom neku mladu enu. Nekoga u blizini pogodio je zalutali metak i
ranio ga pobono, ali ne smrtno. Pogoena je! izgovorila je Lavla gotovo bez
daha dok se prevrtala na bok. Blondinka - vidjela sam je kako pada. Pucnjava
je prestala isto tako naglo kako je i zapoela, ali se vika, uasna graja,
nastavila. Dvoje potencijalnih Brvsonovih ubojica bilo je uklonjeno, vjerojatno
trajno; ali je jo barem jedan ostao na nogama: Paolo, ubojica 151 iz Cividale.
A zasigurno je bilo i drugih; gotovo je sigurno da je Paolov brat negdje u
blizini. Ljudi su trali i gazili ih nogama, drugi su ih preskakivali, spoticali
se. Mnotvo se opet pretvorilo u stampedo, i dok se sve pretvaralo u kaos,
Brvson i Layla uspjeli su se osoviti na noge i potrati naprijed zajedno s
drugima, izgubivi se u poludjeloj gomili. Trei i pritom izbjegavajui da se
ne sudari s ostalima, Brvson je ugledao usku poploanu ulicu, gotovo uski
prolaz, koji se odvaja od praze. Bio je to malo iri prolaz, jedva toliko irok
da moe proi automobil. Potrao je prema njemu, izbjegavajui ljude, odluivi
ii tim prolazom kamo ga god odveo, sve dok ne pobjegnu talijanskoj brai ili
onomu tko ih je ve slijedio. inilo se vjerojatnim da e u tom prolazu biti
malene stare kue, moda i malena dvorita, prolazi koji vode do drugih prolaza.
Labirinti u kojima e se moi izgubiti. Rana na ramenu opet ga je boljela i
ponovno obilno krvarila; ono to je ve poelo zaratati sada se ponovno
otvorilo. Bol je postala nesnosna. No ipak se prisilio da bre tri. Layla ga je
lako slijedila. Koraci su im odjekivali u praznoj uliici. Dok je trao,
pretraivao je usku, sjenovitu ulicu, traei neko dvorite, neku trgovinu, bilo
kakvo mjesto na koje bi se mogli skloniti. Naili su na malu romansku crkvu
stisnutu izmeu dvije jo starije kamene zgrade, ali bila je zakljuana; rukom
pisani natpis prilijepljen na teka drvena vrata ukazivao je da je crkva bila
zatvorena radi opravki. U ovom gradu punom crkava i katedrala, malenim
svetitima, koja nisu privlaila turiste, vjerojatno se poklanjalo malo
pozornosti i malo novaca. Priavi crkvi, nakratko se zaustavio, dohvatio
masivnu eljeznu ruku na vratima i prodrmao je. to radi? upita ga Layla
uspanieno. Ta buka - doi, idemo dalje! Teko je disala, prsa su joj se
nadimala, lice joj je gorjelo. Koraci su odzvanjali na ulici i pribliavali su
im se. Brvson nije odgovorio. Jo je jednom snano trznuo rukom na vratima.
Lokot je bio malen i zahrao i bio je privren za jo zahraliji preklopac,
koji se lako otkinuo od vrata uz zvuk pucnja. U pravilu ljudi ne provaljuju u
crkve; lokot je bio tu samo simbolino i nita vie od toga nije bilo potrebno u
ovom pobonom gradu. Naglo je otvorio vrata i uao u mrani sredinji portal.
Layla je, frustrirana, uz neto gunanja, ula za njim i zatvorila za njima
vrata. 152 Jedino svjetlo u mranom narteksu dolazilo je visoko odozgo kroz
etverolisne prozore. Unutra se osjeao vlaan i pljesniv zadah i bilo je
hladno. Brvson je brzo pogledao uokolo, a zatim se naslonio na hladan kameni
zid. Srce mu je jako udaralo zbog napora i osjetio je slabost zbog uarene boli
u ranjenom ramenu i zbog gubitka krvi. Layla je koracima mjerila duljinu crkvene
lae, traei vjerojatno izlaze ili mjesta za skrivanje. Poslije nekoliko minuta
doao je do daha i vratio se do ulaznih vrata. Razbijeni lokot mogao bi privui
pozornost svakoga tko je poznavao grad; ili ga je trebalo popraviti tako da
izgleda netaknut ili ga je trebalo potpuno ukloniti. Dok je hvatao ruku da bi
otvorio vrata, osluhnuo je pribliavaju li se bilo kakvi koraci. ulo se kako

netko tri, a zatim glas, povik na nekom udnom jeziku koji nije bio ni
panjolski ni galego. Stao je nepomino, promatrajui uske trake svjetlosti na
podu koje su dolazile kroz malen reetkasti otvor na dnu vrata. Kleknuvi,
stavio je uho na rebrenice i osluhnuo. Jezik mu je bio neobino poznat.
Niccold, o crodevi di velu viodut! Ju par che strade ca. Cumd o controli, tu
continue a gala la plaa! Prepoznao je to, razumio je rijei. Mislim da sam ga
vidio, Niccolo! rekao je glas. Niz ulicu. Ti pazi na trg! Bio je to zabitan,
umirui jezik zvan friuliano, koji nije uo ve godinama. Neki kau da je to
staro talijansko narjeje; drugi tvrde da je to jezik s vlastitim pravilima.
Govori ga sve manji broj seljaka, i to samo u sjeveroistonom kutu Italije u
blizini slovenske granice. Brvson, ija se sposobnost lakog uenja jezika
pokazala jednako tako korisnim mehanizmom preivljavanja kao i njegova
sposobnost baratanja orujem, uio je friuliano prije nekih desetak godina, kad
je unajmio dva mlada seljaka iz udaljenog gorja u blizini Cividale, izvrsne
lovce, ubojice. Bili su braa. Kad je unajmio Paola i Niccola Sangiovannija, dao
si je zadatak da naui taj udan jezik, uglavnom zbog toga da moe nadzirati
brau, sluati to govore jedan drugomu, iako im nikada nije odao da razumije
to govore. Da. Bio je to Paolo, koji je doista preivio pucnjavu na Prazi do
Obradorio, i koji je dovikivao svom bratu Niccolu. Dvojica Talijana bili su
izvrsni lovci, i nikad ga nisu razoarali ni u jednom zadatku 153 koji im je
dao. Nee im biti lako umai, ali to Brvson nije ni namjeravao. Zauo je kako se
pribliava Layla, pa je pogledao u nju. Pronai nam neko ue ili icu,
proaptao je. Ue? Brzo! Moraju biti neka vrata kod oltara, koja moda vode u
upni dvor, neko skladite ili slino. Molim te, pouril Kimnula je i otrala
natrag prema oltaru. Brzo je ustao, naglo otvorio vrata i povikao nekoliko
rijei na friulianu. Budui da mu je sluh za jezike bio gotovo savren, znao je
da e naglasak biti otprilike kao izvorni. No osim toga, malo je podigao visinu
glasa tako to je stisnuo grlo i tako oponaao Paolovu boju glasa. Njegova
sposobnost oponaanja bila je nevjerojatna, znao je to; to mu je bio jedan od
najkorisnijih talenata. Nekoliko kratkih, priguenih povika na daljinu i jo k
tomu iskrivljenih jekom zvuit e Paolu kao da ga doziva brat: Ou! Paolo,
pessee! Lu at, al e ju! Hej! Paolo, doi brzo! Imam ga - gotov je! Odgovor je
doao brzo: La setu? Gdje si? Cal Li da vecje glesie - cu le sieradure rote!
U ovoj staroj crkvi - razbijeni lokot! Brvson je brzo stao na noge, brzo se
okrenuo prema jednoj strani trijema, priljubivi se uz okvir vrata, dok je u
lijevoj ruci vrsto stiskao Berettu. Koraci su se ubrzali, zatim usporili, a
zatim se pribliili. Paolov glas sada je dolazio s druge strane crkvenih vrata.
Niccolo? Cal povikao je Brvson priguivi glas svojom majicom. Movitil
Kratko oklijevanje, a potom su se vrata naglo otvorila. Brvson je u iznenadnoj
bujici svjetla ugledao garavu kou, mravo, ilavo tijelo, vrste crne kovrde
kratko podrezane kose. Paolo je stisnuo oi, bijesna izraza lica. Uao je
oprezno, gledajui s jedne na drugu stranu, s pitoljem koji je drao sa strane
okrenutog prema dolje. Brvson se bacio prema naprijed i udario u Paola svom
snagom svog tijela. Desnom rukom uhvatio je Talijana u klijeta i drobio mu
hrskavicu u vratu, pritiui mu grkljan dovoljno da ga onesposobi, ali ne i da
ga ubije. Paolo je ispustio glasan krik boli i iznenaenja. 154 Istovremeno,
Brvson je lijevom rukom opalio Paola Berettom straga po glavi, precizno
naciljavi. Paolo se sruio na pod bez svijesti. Brvson je znao da je potres bio
minimalan i da e Paolo biti bez svijesti samo nekoliko minuta. Dohvatio je
Talijanov pitolj, Lugo, i brzo pretraio njegovo tijelo da nade skriveno
oruje. Budui da je Brvson poduavao Sangiovannije operativnim taktikama, znao
je da mora postojati drugo oruje, i znao je gdje da ga nae: opasano remenom uz
list lijeve noge ispod nogavice komotnih hlaa. Brvson je uzeo i taj pitolj, a
zatim i nazupani no iz korica na remenu hlaa. Layla je promatrala, zapanjeno,
ali sad je razumjela. Dobacila je Brvsonu veliko vreteno izolirane elektrine
ice. Nije bilo idealno, ali ica je jaka i u svakom e sluaju posluiti svrsi.
Brzo radei, njih dvoje svezali su Talijanu ruke i noge na taj nain da to se
vie bori, uzlovi postaju vri. Bio je to Lavlin izum, i bilo je to mudro.
Brvson je pritegnuo uzlove, uvjerivi se da e drati, a potom su on i Layla
odnijeli ubojicu u sakristiju kod sjeverne poprene lae. Ovdje je bilo jo

mranije, ali sada su im se ve oi navkle na slabo svjetlo. Dojmljiv

primjerak, rekla je Layla hladno. Snaan - gotovo kao svijena opruga. I on i
njegov brat bili su vrhunski nadareni prirodni atleti. Lovci obojica, s uroenim
sposobnostima, instinktima, gorski lavovi. A isto tako i okrutni. Neko je
radio za tebe? U prijanjem ivotu. I on i brat. Nekoliko kratkih zadataka i
jedan veliki, u Rusiji. Gledala ga je znatieljno; on nije vidio razloga za
zavaravanje. Ne sada, ne nakon svega emu se izloila radi njega. U Koltsovu, u
Novosibirsku, postoji ruski institut poznat kao Vector. U srednjim i kasnim 80ima u amerikim obavjetajnim krugovima kruile su glasine da Vector vie nije
samo istraivaki institut, nego da je ukljuen u istraivanje i proizvodnju
sredstava biolokog ratovanja. Kimnula je. Crni prit, velike boginje, pa ak
i kuga. Govorkalo se... Prema izjavi jednog prebjega koji je doao u kasnim
osamdesetima - biveg zamjenika efa sovjetskog programa za bioloko ratovanje Rusi su u prvom udaru imali za cilj glavne amerike gradove. 155 Tehniki
obavjetajci dali su nam vrlo malo informacija. Bio je to kompleks niskih zgrada
s visokim elektrificiranim ogradama i ophodnjama naoruanih straara. To je bilo
sve to su znale konvencionalne amerike obavjetajne slube, CIA i NSA. Bez
konkretnih dokaza, niti amerika vlada niti bilo koja druga vlada unutar NATOpakta nije htjela djelovati. Zavrtio je glavom. Tipina pasivna reakcija
obavjetajnih birokrata. Tako su poslali mene da obavim taj izuzetno rizian,
opasan proboj na koji se ni jedna druga obavjetajna agencija ne bi odvaila.
Sakupio sam vlastiti tim ubaenih agenata specijalista za otkrivanje dokaza i
snanih momaka, gdje su bila i ova dvojica. Moji su poslodavci imali narudbu fotografije visoke rezolucije zgrada, nepropusnih komora, baava za fermentaciju
za uzgoj virusa i cjepiva. A iznad svega, htjeli su stvarne uzorke bacila Petrijeve posude. Moj Boe... Tvoji poslodavci - ali rekao si da se ni jedna
druga obavjetajna agencija ne bi odvaila na takvo to... Je li CIA... Slegnuo
je ramenima. Neka ostane na tome. Pomislio je: Ali kakvog jo smisla ima
skrivati bilo sto? Ovi momci, braa Sangiovanni, bili su tamo da svladaju none
strae, da brzo i tiho uklone naoruane straare. Dakle, oni su obavljali taj
dio posla, i to na izuzetan nain. Mrko se nasmijeio. I kako je prolo.
Pribavili smo robu. Dok su ekali da Paolo doe k sebi, Layla je otila do
crkvenih vrata i ponovno namjestila razbijeni preklopac i lokot tako da je
izgledao itav. U meuvremenu, Brvson je stajao i promatrao talijanskog ubojicu.
Za dvadesetak minuta Paolo se poeo micati, kruei oima ispod zatvorenih onih
kapaka. Malo je zastenjao, a zatim otvorio oi, pogleda uperenog u prazno. Al e
pasdt tant timp di quand che jerin insieme a Novosibirsk rekao je Brvson.
Prolo je puno vremena od Novosibirska. Oduvijek sam znao da nema podaniku
vjernost. Gdje ti je brat? Paolu su se rairile oi? Coleridge, kopile.
Pokuao je ruke povui prema gore i napravio bolnu grimasu dok su mu se tanke
ice usijecale u zglavke. Reao je kroz okrvavljene zube: Bastard, tu mi fasis
pensa a che vecje storie dal purcet, lo tratiti come un sior, a viodin di lui, i
dan dut chel che a voe di ve, e dopo lu copin. Brvson se nasmijao i preveo to
za Laylu. Kae da postoji stara friulijska seljaka 156 poslovica o svinji.
Njegovali su je, hranili, posluivali - sve do dana kad su je zaklali. Tko bi
trebao biti svinja? upitala je Layla. Ti ili on? Brvson se okrenuo Paolu,
govorei na friulianu. Igrat emo ovdje jednu malu igru zvanu istina ili
posljedice. Ti e mi govoriti istinu, ili e se morati suoiti s posljedicama.
Ponimo s jednostavnim pitanjem: gdje ti je brat? Nikad! Pa, upravo si mi
odgovorio na jedno od mojih pitanja - da je Niccolo doao ovamo s tobom. Zamalo
ste me ubili tamo na trgu. Kakva je to zahvalnost prema svom nekadanjem efu?
No soi ancimo freat dal dut! Paolo je urlao. Jo nisam gotov! Borio se protiv
spona, acajui se. Nisi, rekao je Brvson uz osmijeh. A nisam ni ja. Tko te
unajmio? Talijan ispljune pljuvaku Brvsonu u lice. Jebi se! povikao je na
engleskom, to je bila jedna od nekoliko fraza koje je znao. Brvson je rukavom
obrisao slinu. Upitat u te jo jedanput, i ako ne dobijem istinit odgovor operativna rije je istinit - bit u prisiljen upotrijebiti ovo. Podigao je
Berettu da je vidi. Dola je Layla i govorila brzo i tiho. Pazit u na vrata.
Sva ta vika mogla bi privui neeljenu pozornost. Bryson je kimnuo: Dobra
zamisao. to eka, ubij me, ubojica ga je ujedljivo bockao na svom jeziku.

Nije me briga. Ima i drugih, puno njih. Moda e moj brat imati zadovoljstvo da
te ubije - to e mu biti moj smrtni dar. O, nemam namjeru ubiti te, rekao je
Brvson hladnokrvno. Hrabar si momak; vidio sam te kako se neustraivo suoava
sa smru. Smrt te ne plai, to je jedan od razloga zato si tako dobar u onome
to radi. Talijanu su se suzile oi dok je sumnjiavo pokuavao odgonetnuti
znaenje. Bryson je zapazio kako pomie glenjeve i zglavke, ispitujui gdje su
spone slabe. Ali nisu bile slabe. Ne, nastavio je Brvson, umjesto toga radije
bih ti oduzeo jedino to ti neto znai: tvoju sposobnost za lov, bilo na
cinghiale, tvoju omiljenu divlju svinju, bilo na ljudska bia koja su laljivci
koji nadziru tajno vladino oruje oznaili kao ona kojima nema spasa. 157
Zastao je i uperio Berettu u ubojiino koljeno. Ako izgubi jedno koljeno moi
e hodati - uza sve te umjetne zglobove koji su danas na raspolaganju - ali
sigurno nee moi vie dobro trati. Ako izgubi oba koljena - pa, u tom
sluaju vie nee moi zaraivati za ivot, zar ne? Ubojiino je lice
posivjelo. Prokleti izdajnice, prosiktao je. To su ti rekli? I to su rekli,
kamo sam preao? Paolo je prkosno gledao, a donja usna mu je drhtala. Dakle,
pitam te jo jedanput, i razmisli vrlo paljivo prije nego to ili odbije
odgovoriti ili pokua lagati: tko te unajmio? Jebi se! Brvson je opalio iz
Berette. Talijan je vrisnuo, a krv mu je natopila hlae na koljenu. Vjerojatno
mu je raznesena veina, ako ne i cijela aska. Vjerojatno vie nikad nee loviti
plijen, bilo ljudski, bilo ivotinjski. Paolo se svijao od boli. Grlenim je
glasom izvikivao psovke na friulijskom. Iznenada su se naglo otvorila crkvena
vrata i zauo se muki glas kako uzvikuje i grleni glas Lavlina povika. Brvson
se naglo okrenuo da vidi to se dogodilo - je li pogoena? Dok je trao prema
ulazu ugledao je dvije siluete kako se bore u tami. Jedna od njih morala je biti
Layla; a tko je bila druga? Uperio je pitolj i povikao: Stani ili si mrtav!
U redu je, zauo se Lavlin glas. Osjetio je val olakanja. Kopile se gadno
borilo. Bio je to Paolov brat Niccolo, svezanih ruku iza lea. ica koja mu je
bila labavo objeena oko vrata podsjeala je na omu koju je oito koristila za
stezanje njegova vrata u trenutku kad je upao. Tanka grimizna crta u dnu njegova
vrata bila je oit dokaz da se gotovo udavio. Iznenaenje je bila njena prednost
i dobro ju je iskoristila; tako je genijalno sloila omu da se ica, to je
Niccolo jae povukao ruke, jae usijecala u njegov vrat. Noge su mu, meutim,
ostale nevezane i, iako je raskreeno leao na podu, udarao je i vrtio nogama u
pokuaju da se osovi na njih. Brvson je skoio Niccolu na prsa i udario ga
nogama kako bi mu istisnuo zrak, a u isto ga vrijeme drao pritisnutim kako bi
omoguio Layli da mu omota icu oko koljena i glenjeva i vrsto ih svee.
Niccolo je urlao kao probodeni vol i tako se pridruio vriskovima 158 svoga
brata od kojih se ledi krv u ilama, a koji su se uli iz sakristije udaljene
petnaestak metara. Dosta je bilo, rekao je Brvson ogoreno. Otrgnuo je komad
tkanine s Niccolove kaki koulje, zguvao je i gurnuo Niccolu u usta kako bi
priguio urlanje. Layla je uzela kolut jake vrpce za pakiranje koju je negdje
pronala, vjerojatno u skladitu gdje je pronala i icu, i upotrijebila ju da
je zalijepi preko Niccolovih usta i krpe kojom su mu bila zapuena. Brvson je
otrgnuo jo jedan komad Niccolove koulje, dodao ga Layli i zamolio je da zapui
i usta njegova brata. Dok je ona to radila, on je odvukao Niccola niz crkvu do
drugog alkovena i ugurao ga u ispovjedaonicu. Tvoj je brat upravo ustrijeljen,
i to gadno, rekao mu je Brvson, maui Berettom. Ali kako uje, jo je iv.
Vie nee moi hodati. Niccolo je mahao glavom naprijed-natrag, riui kroz
krpu kojom su mu bila zapuena usta. Propinjao se nogama odupirui se o kameni
pod, prkosei nijemo i bijesno poput neke ivotinje. A sada, da ti to
pojednostavim to je vie mogue, prijatelju moj stari. Hou da mi kae tko te
unajmio. elim potpuni usmeni izvjetaj, ifre, kontakt osobe i postupke. Sve.
im ti maknem krpu iz usta, oekujem da pone govoriti. I nemoj ni pomiljati
da neto slae, jer mi je tvoj brat ve puno toga rekao, i ako se neto to
kae ne slae s onim to je on rekao, pretpostavit u da je on lagao. I ubit u
ga. Jer doista ne volim laljivce. Je li jasno? Niccolo, koji se prestao
propinjati nogama, sada je mahnito kimao glavom, razrogaenih oiju, traei
Brvsonovo lice. Prijetnja je oito bila djelotvorna; Brvson je otkrio ubojiino
jedino podruje ranjivosti. S druge strane crkve Brvson je uo Paola kako cvili

i stenje, prigueno zbog zapuenih usta. Moja partnerica je s druge strane

prolaza s Paolom. Trebam joj samo dati znak i ispalit e mu hitac u elo. Je li
jasno? Niccolo je poeo jo mahnitije kimati glavom. Onda, dobro. Strgnuo je
iroku plastinu vrpcu s Niccolovih usta, to mu je na koi ostavilo crveni trag
i moralo je biti strahovito bolno. Zatim je zgrabio zguvanu mokru krpu i naglo
je istrgnuo iz njegovih usta. Niccolo je nekoliko puta duboko, divlje uzdahnuo.
159 Dakle, ako napravi ozbiljnu greku time da mi lae, tada se nadaj da mi
je tvoj brat ve rekao tu istu la. U protivnom, to znai da si ga ubio, kao da
si mu sam povukao okida na sljepoonici, shvaa? Niccolo je dahtao: Da!
Ali da sam na tvom mjestu, drao bih se istine. Izgledi su puno bolji. I nemoj
zaboraviti, ja znam gdje vam ive obitelji. Kako je nonna Maria? A tvoja majka,
Alma - ima li jo uvijek pansion? Niccolove oi odjednom su djelovale bijesno i
ranjeno. Rei u ti istinu! povikao je na friulianu. Glavno da smo naisto
oko toga, blago je odgovorio Brvson. Ali mi ne znamo tko nas je unajmio!
Postupak je isti kao kad smo radili za tebe! Mi smo mus, teglea marva! Ne kau
nam ttital Brvson je zamiljeno zavrtio glavom. Nikad nije nita zapeaeno u
zrakopraznom prostoru, moj prijatelju. Zna to jednako dobro kao i ja. ak i kad
ima posla s povjerljivim posrednikom, zna svoje konspirativno ime radi
kontakata. Ne moe a da ne pokupi djelie informacija. I moda ti ne kau
zato obavlja neku operaciju, ali ti uvijek kau kako da je obavi, a to moe
isto tako puno otkriti. Rekao sam ti, ne znamo tko su nai poslodavci? Brvson
je podigao glas i govorio s kontroliranim bijesom. Radio si s timom, imao si
vou tima; dobili ste upute; a ljudi uvijek govore. Prokleto dobro zna tko te
unajmio! Okrenuo se prema prolazu kao da se sprema dati znak. Ne! povikao je
Niccolo. Tvoj brat - Ni moj brat ne zna. Ne znam to ti je rekao, ali on ne
znal Zna kako linije - odjeli - kako to funkcionira! Mi smo samo unajmljeni
pomonici, i plaaju nas u gotovini! Jezik! upita Brvson. Che... jezik?
Tim s kojim radi ovdje. Kojim jezikom govore jedni s drugima? Niccolove oi
bile su divlje. Razliitim jezicima! A voda tima? Rus! povikao je
oajniki. On je Rus KGB, GRU? Sto mi znamo o tome? 160 Poznate lica!
ispali Bryson. Jo glasnije, vikne: Layla? Layla je pristupila, shvativi
Brvsonovu igru. Hoe da upotrijebim priguiva? upitala je kao da je to
sasvim neto uobiajeno. Ne! zagrmio je Niccolo. Rei u vam to elite
znati! Dat u mu jo ezdeset sekundi, rekao je Brvson. A onda, ako ne ujem
to elim uti, pucaj - i da, zapravo, priguiva je dobra zamisao. Obratio se
Niccolu: Unajmili su vas da me ubijete jer me poznajete, poznato vam je moje
lice? Niccolo je kimnuo, zatvorenih oiju. Ali znali su da ste neko radili za
mene, i sigurno vas ne bi unajmili da samo tako ubijete biveg poslodavca bez
neke naoko uvjerljive prie. Bez obzira na to koliko malo odanosti ima u vama
dvojici. Dakle rekli su vam da sam se prodao, da sam izdajica, je li tako?
Da. Izdajica u korist ega, koga? Samo su rekli da izdaje imena agenata,
da emo mi i svatko s kim si ikada radio biti identificirani, otkriveni i
likvidirani. Tko e vas likvidirati? Neprijateljske strane... Ne znam, nisu
rekli! No ipak si im povjerovao. Zato im ne bih povjerovao? Je li
raspisana nagrada za moju glavu, ili je ponuena samo plaa za obavljeni posao?
Da, nagrada. Koliko? Dva milijuna! Lira ili dolara? Dolara! Dva
milijuna dolara. Polaskan sam. Ti i tvoj brat mogli ste se povui u svoja brda
i loviti cinghiale koliko vam srce eli. Ali problem kod ponude nagrade nekom
timu jest u tome to ona umanjuje elju tima da djeluje koordinirano; svatko
eli sam obaviti posao. Loa strategija, samoporaavajua. Bradati je bio voa
tima? Da. Je li on govorio ruski? Da. Zna li mu ime? 161 Ne izravno.
uo sam nekoga kako ga zove Miljukov. Ali poznajem njegovo lice. On je poput
mene, poput nas - obavlja zadatke. Slobodnjak? Kau da radi za nekog plutokrata, ruskog baruna. Jednog od onih koji imaju skriveni utjecaj na Kremlj.
To je neki vrlo bogat ovjek koji je vlasnik itavog konglomerata. Kau da putem
njega tajno upravlja Rusijom. Prinjikov. U oima Talijana pojavio se trag
prepoznavanja. Ve je uo to ime. Moda, da. Prinjikov. Anatolij Prinjikov.
Osniva i predsjedavatelj golemog, tajnovitog ruskog konzorcija Nortek. Uasno
bogat i moan i doista ima skriveni utjecaj na prijestolnicu. Brvsonu je srce
poelo brzo udarati. Zato bi Anatolij Prinjikov poslao nekoga da ukloni

Brvsona? Zato? Jedino logino objanjenje bilo bi da Prinjikov nadzire Upravu

ili je medu onima koji je nadziru. Harry Dunne iz CIA-e rekao je da je Upravu
osnovala i od samog poetka nadzirala mala klika genija iz sovjetskog GRU-a,
kako se on izrazio. Sto ako vam kaem da Uprava zapravo nije dio vlade
Sjedinjenih Drava? rekao je Dunne. Da nikad nije ni bila.... Cijela stvar
bila je pomno razraena varka, shvaate li?... Operacija prodiranja ravno na
neprijateljsko tlo - nae tlo. A onda, nakon to je zavrio hladni rat, kad su
sovjetske obavjetajne slube propale, nadzor nad Upravom preao je u druge
ruke, rekao je. Agenti su bili likvidirani. Namjetena mi je zamka, a onda sam
potjeran. A Elena? Ona je nestala - to to znai? Da se hotimice odvojila od
njega? Je li to objanjenje? Da su efovi iz nekog razloga njih dvoje morali
drati odvojenima? Jer su puno znali, mogli su stvoriti odreene zakljuke? ...
Sada imamo razloge vjerovati kako se stvar ponovno aktivirala, rekao je Dunne.
ini se da vai bivi efovi iz nekog razloga gomilaju oruje....Moglo bi se
rei da se spremaju izazvati globalnu nestabilnost.... ini se da pokuavaju
nagomilati oruje. Mislimo da izazivaju nekakve nemire na junom Ralkanu, iako
im je cilj negdje drugdje. Njihov krajnji cilj je negdje drugdje. 162 Openite,
prikrivene izjave, nejasne tvrdnje. Obrisi su ostali nejasni i neizvjesni. Mogao
se osloniti jedino na injenice, a bilo ih je tako malo. injenica: Tim ubojica
sastavljen od operativaca Uprave - prijanjih ili sadanjih, nije imao pojma pokuavao ga je ubiti. Ali zato? Calcanisove snage osiguranja moda su ga
jednostavno smatrale uljezom, ubaenim agentom kojeg treba eliminirati. Ali
odredi ubojica ovdje u Santiagu de Composteli djelovali su predobro
organizirani, previe usklaeni, da bi to bila samo reakcija na njegovo
pojavljivanje na Calcanisovu brodu. injenica: Braa Sangiovanni bili su
unajmljeni da ga ubiju i prije nego to se pojavio na Spanish Armadi. Nadzornici
Uprave ve su prije toga zakljuili da on predstavlja prijetnju. Ali kako, i
zato? injenica: Voa odreda ubojica bio je i uposlenik Anatolija Prinjikova,
enormno bogatog privatnog graanina. Dakle, Prinjikov je sigurno jedan od
nadzornika Uprave - no zato bi neki naoko privatni graanin vodio ekipu bitangi
iz obavjetajnih slubi? Ukazuje li to da je Uprava prela u privatne ruke - da
je postala predmet neprijateljskog preuzimanja, da ju je kooptirao Anatolij
Prinjikov? Je li postala privatnom vojskom ruskog najmonijeg, najtajnijeg
bogatuna? Ali jo mu je neto sinulo. Rekao si da su u timu govorili razne
jezike, obratio se Niccolu. Spomenuo si francuski. Da, ali... Nita ali!
Koji je lan odreda govorio francuski? Plavua. Plava ena na plazi - imala
je podignutu kosu. Da. I to krije o njoj? Krijem? Nita! To mi je vrlo
zanimljivo, jer je tvoj brat bio puno priljiviji na tu temu. Blef je bio
smion, ali iznesen s golemom sigurnou i stoga priline uvjerljiv. Puno
priljiviji. Moda je on izmislio stvari, sam sloio priu - to hoe rei?
Ne! Ne znam to ti je rekao - samo smo sluajno neto uli, sitnice. Moda
imena. Moda imena? 163 uo sam je kako govori na francuskom s nekim drugim
agentom koji je bio na brodu koji prevozi oruje i koji je odletio u zrak. Na
Spanish Armadi. Agent je bio Francuz koji je bio tamo radi nekog posla s orujem
koji je trebao sklopiti s Grkom. Posla? Taj Francuz je - bio je - dvostruki
agent, to su rekli. Brvson se sjetio dugokosog, elegantno odjevenog Francuza iz
Calcanisove blagovaonice. Bilo je poznato da je Francuz izaslanik Jacquesa
Arnauda, najbogatijeg i najmonijeg francuskog trgovca orujem. Je li i on bio s
Upravom? Ili je barem suraivao s njima ili radio za njih? to je znailo da je
Jacques Arnaud, krajnje desno orijentiran francuski trgovac orujem, bio na neki
nain u savezu s Upravom - i stoga u savezu i s najbogatijim privatnim
graaninom u Rusiji? I ako je istina da dva mona biznismena, jedan u Rusiji i
jedan u Francuskoj, nadziru Upravu i koriste je za raspirivanje terorizma diljem
svijeta - kakav im je cilj? Ostavili su dvojicu talijanske brae svezane i
zapuenih usta u staroj katedrali. Brvson je zamolio Laylu, koja je imala teaj
prve pomoi, da pokua zaustaviti krvarenje iz Paolova unitena koljena vrstim
povezom stegnutim iznad rane. Ali kako moe biti tako obziran prema ovjeku
koji te pokuao ubiti? upitala je kasnije, iskreno zbunjena. Brvson je slegnuo
ramenima. Samo je radio svoj posao. Mi ne radimo tako u Mossadu, bunila se.
Ako te netko pokuao ubiti i nije uspio, nikad ga ne smije pustiti. To je

pravilo od kojeg se ne odstupa. Ja imam drugaija pravila. No su proveli u

nekom bezimenom, malenom hospedaje izvan Santiaga de Compostele, gdje se odmah
dala na obraivanje njegove rane na ramenu. Oistila ju je peroksidom koji je
kupila u farmaciji, saila je i nanijela antibakterijsku mast. Radila je brzo,
vjetinom profesionalne medicinarke. Pregledavi njegov goli torzo, prola je
prstom po dugakoj, glatkoj masnici. Ranu koju je napravio Abu u Tunisu, na svom
zadnjem zadatku, popravio je vrhunski kirurg koji je imao ugovor s Upravom. 164
Vie nije osjeao bolno kucanje, iako je ostalo sjeanje, jednako traumatsko kao
i uvijek. Uspomena, rekao je mrko, od starog prijatelja. Kroz maleni prozor
vidjelo se kako se spustila gusta kia i padala na mahovinom obrastao kamen za
poploivanje. Zamalo si poginuo. Imao sam dobru medicinsku skrb. esto su
te napadali. Pokazala je prstom na puno manju ranu, podruje nabrana tkiva
veliine novia na desnom bicepsu. A ovo? upitala je. Jo jedna uspomena.
Sjeanje na Nepal naglo mu se vratilo i svega ga obuzelo, sjeanje na groznog
neprijatelja po imenu Ang Wu, odmetnutog asnika kineske vojske. Brvson se sada
pitao to se doista dogodilo u toj meusobnoj pucnjavi. to je zapravo trebao
obaviti i za koga? Je li doista bio samo pijun u nekoj zlobnoj zavjeri koju jo
uvijek ne razumije? Toliko je krvi proliveno, toliko ivota izgubljeno. A zato?
Sto je znaio njegov ivot? Sto je vie saznavao, manje je razumio. Razmiljao
je o svojim roditeljima, o tome kad ih je zadnji put vidio ive. Je li doista
mogue da su ih ubili oni koji su vukli konce u Upravi? Razmiljao je o Tedu
Walleru, ovjeku kojem se neko divio vie nego bilo kome na svijetu, i osjetio
je navalu bijesa. Sto je znailo to kad je Niccolo, friulijski ubojica, sebe i
brata nazvao tegleom marvom? Bili su unajmljeni snagatori, pijuni u slubi neke
rune igre ija im pravila nikad nisu objanjena. Sada se Brvsonu uini da nema
nikakve razlike izmeu njega i te talijanske brae. Bili su samo orue u rukama
nekih tajnovitih sila. Bili su samo obini pijuni, i nita vie. Sjedila je na
rubu kreveta; sada je ustala i otila u malenu kupaonicu te se vratila trenutak
kasnije s aom vode. Ljekarnik mi je dao nekoliko antibiotika. Rekla sam mu da
u ujutro donijeti recept, pa mi je dao dovoljno da izdri. Pruila mu je
kapsule i au. Bljesak stare sumnjiavosti oglasio mu je tiho upozorenje: kakve
su to bile neobiljeene kapsule koje mu daje? Sve dok mu se u glavi nije oglasio
racionalniji glas: Da te htjela ubiti, u zadnja je dvadeset etiri sata imala
obilje mogunosti, i to izravnijih. Osim toga, jednostavno nije radi tebe 165
morala svoj ivot dovoditi u opasnost. Uzeo je kapsule od nje i progutao ih s
gutljajem vode iz slavine. Doima se zamiljeno, rekla je Layla dok je
pospremala medicinsku opremu. Negdje si daleko. Razmilja o neemu to te
mui. Brvson ju je pogledao i polako kimnuo glavom. Od Elenina iznenadnog
odlaska prije nekoliko godina nije dijelio sobu s nekom lijepom enom - mada je
raspored za spavanje bio potpuno krepostan: ona spava na krevetu, a on na kauu.
Stalno su se pojavljivale prilike, ali je on ostao redovniki ist, kanjavajui
se iz nekog razloga zbog neega to je uinio, a to ju je otjeralo. to je to
uinio? Koliki je dio njihova zajednikog ivota bio zapravo namjeten i koliko
je konaca vukao Ted Waller? I sjetio se jedne prilike, jedne vane prilike, kad
joj je lagao. Lagao je da bi je zatitio. Neto je od nje zatajio. Waller je
rado citirao Blakea: U la povjerujemo kad okom ne vidimo, znao je recitirati.
Ali Brvson nije htio da Elena vidi, da zna to je on uradio za nju. Sada je
pretraivao po mislima, prisjeajui te veeri u Bukuretu koju joj je zatajio.
to je bila istina? Gdje je bila istina? Zbog sve te svoje paranoje i divljeg
nereda, svijet specijalista za tajne operacije je malen i rije se siri brzo.
Bryson je putem nekoliko pouzdanih osoba za kontakt dobio tajnu informaciju da
tim pometaa bive Securitate nudi ozbiljan novac za svaku naznaku koja bi
pomogla da se doe do dr. Andreia Petrescua, matematiara i kriptologa koji je
izdao revoluciju tako to je izdao ifre Ceausescuove vlade. Meu neprijateljski
raspoloenim bivim lanovima ozloglaene tajne slube vladala je velika
ogorenost zbog dravnog udara kojim je svrgnuta vlada njihova patrona i kojim
su uklonjeni s vlasti. Nikad nee oprostiti ni zaboraviti izdajicama i bili su
odluni progoniti ih do kraja, bez obzira na cijenu i vrijeme. Cilj su iin bila
nekolicina otpadnika, a medu njima i Petrescu. Trebalo je podmiriti raune,
postii osvetu. Bryson je putem posredne veze dogovorio sastanak u Bukuretu sa

efom pometaa, bivim drugim ovjekom Securitate. Iako Brjsonov tajni identitet
nije bio poznat ovjeku iz Securitate, utvrene su njegove dobre 166 namjere.
Prenesena je poruka da Brjson ima tajne informacije koje e nesumnjivo biti
veoma zanimljive pometaima. Na mjesto sastanka doi e sam, provjerivo; ovjek
iz Securitate treba postupiti jednako. Za Brjsona je to bila osobna stvar.
Dogovore je obavio bez znanja Uprave. Takav neslubeni sastanak nikad ne bi bio
odobren; mogue posljedice bile su preozbiljne. Ali Bryson nije mogao riskirati
da mu se taj kontakt zabrani; bilo je to od prevelike vanosti za Elenu, pa
stoga i za njega. Zato je obavijestio centralu da e po zavretku operacije u
Madridu uzeti jako potreban kratak odmor i provesti produljeni vikend u
Barceloni. Doputenje je, dakako, izdano; odavno su mu dugovali odmor. Da, takav
je postupak predstavljao izravno krenje politike Uprave, ali nije imao izbora.
To se moralo napraviti. Karte za let kupio je u gotovini pod imenom koje se nije
nigdje pojavljivalo u bazama po dataka u Upravi. Nije rekao ni Eleni to radi, a
tu je prijevara bila od najvee vano sti, jer ona nikad ne bi odobrila njegov
sastanak s vodom tima koji je traio njezina oca da ga ubije. Ne samo da je
drala da je to preopasno za njena supruga nego je u nekoliko prigoda dala jasno
do znanja da ni pod kakvim okolnostima on ne smije na svoju ruku raditi neto
to je u vezi s njenim roditeljima. Uasno se bojala da ne izgubi i mua i rodi
telje, da ne dirne u osinjak Securitatine osvete. Kad bi se nju pitalo, on nikad
ne bi dogovorio takav sastanak. I sve do sad potovao je njene elje. Ali ovo je
bila prilika koju se nije moglo propustiti. Brjson se susreo s bivim ovjekom
iz Securitate u mranom pod rumskom baru. Kao to je i obeao, doao je sam,
iako je unaprijed pomno razradio planove. Zatraene su usluge, isplaen je mito.
Imate informacije o Petrescuovima, rekao je general major Radu Dragan kad mu
se Brjson pridruio u slabo osvijetljenoj rupagi. Dragan nije nita znao o
Brjsonu, ali Brjson je, iskoristivi svoje izvore, napravio svoju domau zadau.
Elena je najprije spomenula nje govo ime one noi kad su odlazili iz Bukureta
da bi zaplaila policajca kojeg je zanimalo to je u kamionu; kako se pokazalo,
tako je dobro znala ime i telefonski broj tog ovjeka jer je Dragan bio taj koji
je zamo lio njenog oca za pomo; Petrescuova izdaja Securitate bila je, stoga,
za Dragana osobna stvar. Imam, rekao je Brjson. Ali prvo emo se dogovoriti o
uvjetima. 167 Dragan, ovjek od svojih ezdesetak godina, grubih crta lica
blijedoute boje, podigao je obrve. Rado u se dogovoriti o uvjetima, kako vi
kaete, kad saznam to mi to imate rei. Bryson se nasmijao. Svakako.
Informacija koju imam za vas sasvim je jednostavna. Gurnuo je list papira preko
stola; Dragan ga je uzeo i zbunjeno promotrio. Sto - to je ovo? upita Dragan.
Ali sva ova imena - - to su imena svakog pojedinog lana vae velike
obitelji, po krvnom srodstvu ili po branom statusu, i njihove privatne adrese i
njihovi telefonski brojevi. Vi, koji ste poduzeli tolike mjere sigurnosti kako
biste zatitili one vama najblie i najmilije, trebali biste shvatiti kako imam
jake izvore kad sam se mogao dokopati takvih informacija. Zato morate znati i to
koliko bi meni i mojim kolegama bilo lako pronai svakoga od njih, pa makar ih
vi ponovno i sakrijete. Nu te mai pi a impras tiat! psovao je Dragan. Nemoj
mi tu piati! Tko si ti, dovraga? Kako se usuuje tako sa mnom razgovarati!
Trebam samo vae jamstvo da e svi vai pometai odmah biti zaustavljeni.
Misli da mi moe prijetiti zato to ti netko od mojih ljudi prodaje
informacije? Kao to vrlo dobro znate, nitko od vaih ljudi nema pristup ovim
informacijama; i va najblii pomonik zna samo nekoliko imena i neodreene
lokacije. Vjerujte mi, moje informacije dolaze iz daleko pouzdanijeg izvora nego
to su to vai krugovi. Istrijebite ih sve, likvidirajte ih sve, nita neete
postii. Sluajte me sad. Ako vi, ili netko tko radi s vama ili za vas ili je
povezan s vama na bilo koji drugi nain, otkine samo i vlas s Petrescuove glave,
moji e ljudi osobno osakatiti, a zatim ubiti svakog lana vae obitelji.
Odlazi odavde! Odmah! Tvoje me prijetnje ne zanimaju. Dajem vam priliku da
odmah opozovete pometae. Bryson je pogledao na sat. Imate tono sedam minuta
da izdate zapovijed. Ili? Ili e umrijeti netko vama jako drag. Dragan se
nasmijao i natoio si jo piva. Trati moje vrijeme. Moji ljudi su u ovom baru
i promatraju me, i samo im trebam dati znak i oni e te odvesti prije nego
uspije telefonirati. 168 Zapravo, vi ste taj koji trati vrijeme. injenica je

da vi zapravo elite da ja telefoniram. Gledajte, moj ovjek je sada u stanu na

Calei Victoriei, s pitoljem uperenim u glavu ene po imenu Dumitra. Draganovo
ve ionako blijedo lice postalo je jo bijede. Da, to je vaa ljubavnica, koja
se svlai u Sexy Clubu na Calei 13 Septembrie. Nije ona vaa jedina ljubavnica,
ali s njom ste ve nekoliko godina i sigurno gajite prema njoj bar neke njene
osjeaje. Moj ovjek eka da ga nazovem na mobitel. Ako ne primi poziv - Brjson
ponovno pogleda na svoj sat - za est, ne, pet minita, dobio je upute da joj
met kom prosvira mozak. Sve to mogu rei jest da se trebate nadati da moj
telefon radi, a i njegov. Dragan se podsmjehne, ali mu je Bryson mogao vidjeti
napetost u oima. Moete joj spasiti ivot tako da odmah opozovete naredbu o
likvi daciji Petrescuovih. Ako ne uinite nita, ona e umrijeti, i krv e biti
na vaim rukama. Evo, moete se posluiti mojim mobitelom ako nemate kod sebe
svoj. Samo pazite da ne potroite bateriju - jer sigurno elite da se javim svom
prijatelju. Dragan je ispio dugaak gutljaj piva, glumei leernost. Ali nije
nita govorio, i etiri su minute brzo prole. Kad je preostala samo minuta do
roka za likvidaciju, Bryson je nazvao u Caleu Victoriei. Ne, rekao je kad se
javio ovjek s druge strane. Dragan odbija opozvati naredbu, pa je ovaj poziv
samo da te obavijestim da postupi kako je dogovoreno. Ali, uini mi uslugu i
daj telefon Dumitri neka u ovoj zadnjoj minuti moli za milost svog okrutnog
ljubavnika. Brjson je priekao dok nije zauo oajniki glas ene s druge
strane i onda je dodao telefon Draganu. Dragan ga je uzeo, otresito rekao Halo i
Brjson je ak i s druge strane stola mogao uti Ijubavniino zapomaganje.
Draganovo se lice poelo trzati, ali nije rekao nita. No bilo je oito da je
prepoznao Dumi trin glas i znao je da to nije ala. Vrijeme je
isteklo, rekao je Brjson pogledavi zadnji put na svoj runi sat. Dragan je
zavrtio glavom. Potkupili ste kurvu, rekao je. Ne znam koliko ste joj platili
da odglumi ovu malu farsu, ali siguran sam da nije bilo puno. 169 Prvi pucanj
odjeknuo je iz slualice. Bryson ga je uo s udaljenosti od metar i pol, a nakon
njega odmah prigueni vrisak. Zauo se jo jedan pucanj, ali ovaj put bez
vriska. Je li tako dobra glumica? Nije? Bryson je ustao i uzeo svoj telefon.
Vaa tvrdoglavost i nevjerica upravo su vau ensku stajali ivota. Vai e vam
ljudi potvrditi to se upravo dogodilo, ili moete i sami otii u njezin stan i
sami se uvjeriti, ako moete podnijeti prizor. Osjeao je muninu i uasavao se
od onoga to je morao uiniti, ali znao je da je to bio jedini nain da dokae
ozbiljnost svoje namjere. Na ovom listu papira ima etrdeset i est imena i
svaki e dan po jedan od njih biti pogubljen sve dok vaa itava obitelj ne bude
istrijebljena. Jedini nain na koji to moete zaustaviti jest da opozovete
naredbe o Petrescuovima. I da vas jo jedanput podsjetim, ako im se bilo to
dogodi, bilo to cijela e vam obitelj biti masovno pogubljena, svi odjednom.
Okrenuo se, izaao iz gostione i vie nikad nije vidio Dragana. Ali za jedan sat
izdana je naredba da se Petrescuove ne smije dirati. Brjson o tome nita nije
govorio ni Eleni ni Tedu Walleru. Kad se poslije nekoliko dana vratio kui,
Elena ga je upitala za njegovo putovanje u Barcelonu. Obino je svatko od njih
dvoje potovao pregrade koje su dijelile njihov posao od njihova ivota i
izbjegavali su postavljati jedno drugome pitanja o tome stoje netko radio; nikad
prije nije pitala za njegova putovanja. Ali ovog je puta prouavala njegovo lice
dok mu je postavljala pitanja o Barceloni, previe pitanja. Lagao je lako i
uvjerljivo. Je li bila ljubomorna? Je li sumnjala da se u Las Ramblasu sastao s
nekom ljubavnicom? Bilo je to prvi put da je otkrio kod nje takvu crtu ljubomore
i zbog toga je jo vie elio rei joj istinu. No je li ikada poznavao istinu?
Ne znam gotovo nita o tebi, rekao je ustajui s kreveta i sjedajui na kau.
Osim da si mi nekoliko puta u zadnjih dvanaest sati spasila ivot. Mora se
odmoriti, rekla je. Nosila je sive tajice i komotnu preveliku muku potkoulju
koja je prije naglaavala nego skrivala nabreklinu njezinih dojki. Nije morala
pakirati odjeu i nije bilo nikakvog posla kojim bi se zaokupila, pa je sjela na
rub kreveta, prebacivi svoje 170 duge, vrste noge jednu preko druge i
presavivi ruke preko prsiju. Moemo razgovarati ujutro. Osjeao je da
izbjegava odgovoriti na njegova pitanja, pa je ustrajao: Radi za Mossad, a
dolazi iz doline Bekaa i govori s arapskim naglaskom. Jesi li Izraelka?
Libanonka? Oborivi pogled, rekla je tiho: Ni jedno ni drugo. Zapravo i jedno

i drugo. Otac mi je bio Izraelac. Majka je Libanonka. Otac ti je mrtav?

Kimnula je glavom. Bio je atletiar, izvrstan atletiar. Ubili su ga
palestinski teroristi na Olimpijskim igrama u Munchenu. Brvson je kimnuo
glavom. Bilo je to 1972. Sigurno si jo bila dijete. I dalje joj je pogled bio
oboren, a lice se zarumenjelo. Bile su mi jedva dvije godine. Nikad ga nisi
upoznala. Pogledala ga je. Smee oi bile su joj divlje. Majka mi je uvijek
oivljavala uspomenu na njega. Uvijek mi je priala prie o njemu i pokazivala
mi fotografije. Sigurno si odrastala mrzei Palestince. Ne. Palestinci su
dobri ljudi. Oni nemaju svoju postojbinu, svoj dom, svoju dravu. Prezirem
fanatike koji ne misle ni na to drugo nego na ubijanje nedunih radi nekih
uzvienih ideala. Bio to Crni rujan ili Frakcija crvene armije; bili to Izraelci
ili Arapi. Mrzim fanatike bilo koje vrste. Kad sam navrila svoje tinejderske
godine, udala sam se za vojnika s kojim sam bila u izraelskoj vojsci. Yaron i ja
bili smo jako zaljubljeni, kako to samo mogu biti veoma mladi ljudi. Kad je
poginuo u Libanonu, odluila sam raditi za Mossad. Da bih se borila protiv
fanatika. Ali, zar ne smatra da je Mossad skupina fanatika? Mnogi od njih
to doista jesu. Ali neki nisu. Budui da ja za njih radim kao plaenik, mogu
odabrati zadatke. Na taj nain mogu biti sigurna u to da radim za stvar u koju
vjerujem. Odbijam mnoge poslove. Sigurno imaju visoko miljenje o tebi kad ti
daju takvu slobodu. 171 Skromno je pognula glavu. Poznaju moje sposobnosti
rada u dubokoj konspiraciji i moje veze. Moda sam ja jedina koja je dovoljno
luda da prihvati neke zadatke. Zato si prihvatila zadatak na Spanish Armadt?
Podigla je glavu, pogledavi ga iznenaeno. Kako zato? Jer tamo fanatici
kupuju oruje bez kojeg ne bi mogli ubijati nedune. Mossad je imao dobre
informacije o tome da se agenti Nacionalne fronte Jihada tamo opskrbljuju hrane se na tom koritu. Operacija mog ubacivanja trajala je dva mjeseca. I da
nije bilo mene, jo bi bila tamo. A to je s tobom? Rekao si mi da si iz CIAe, ali nisi, je li tako? Zato to kae? Dodirnula si je nos vrhom kaiprsta.
Neto mi smrdi, rekla je uz prepreden smijeak. Neto u vezi sa mnom?
zabavljao se Brvson. Pa, zapravo, neto u vezi s tvojim neprijateljima,
progoniteljima. Odredi ubojica - to naruava standardni prihvaeni protokol. Ili
si plaenik kao i ja ili si u nekoj drugoj agenciji. Ali ne u CIA-i, mislim da
ne. Ne, priznao je. Nisam ba u CIA-i. Ali radim za njih. Plaenik? U
neku ruku. Ali jo si davno bio u poslu. Odaju te oiljci na tijelu. Tono
je, jo sam davno bio u poslu. Ali sam ga morao prisilno napustiti. Sada su me
vratili na posljednji zadatak. A to je - Oklijevao je. Koliko da joj kae?
To je kontraobavjetajna misija, na neki nain. Na neki nain... u neku
ruku... Ako mi ne eli nita rei, dobro, pusti. Nosnice su joj se irile dok
je govorila s priguenom estinom. Ujutro emo odmah otii svaki na svoj avion,
otii iz panjolske i nikad se vie neemo vidjeti. Kad stignemo kui i
prihvatimo se neizbjene papirologije, svatko e napisati izvjetaje o
kontaktiranju s onim drugim i na e izvjetaj biti toliko kompletan koliko
znamo o radu jedan drugoga, i to e biti to. Bit e ispitivanja i stvar e se
zakljuiti. Zapeaeni dokument pridodat e se u Mossadovu arhivu o CIA-i, 172 a
drugi e se pridodati u arhivu CIA-e o Mossadu. Obine kapljice vode u oceanu.
Layla, zahvalan sam ti zbog svega - Ne, prekinula ga je. Ne elim tvoju
zahvalnost. Krivo si me razumio. Uope me ne poznaje. Imam svoje razloge zato
me neto zanima - ako ba eli, sebine razloge. Oboje slijedimo trag oruja do razliitih mjesta, razliitih odredita. Ali tragovi nam se sijeku,
preklapaju. Sada mi je jasno da, ma tko bili oni koji ele tvoju smrt, to nisu
sporedni glumci. Njihovi izvori i pristup informacijama previe su dobri. To su
vjerojatno vladini izvori. Brvson je kimnuo glavom. Shvatila je u emu je
stvar. Dakle, oprosti, ali neu ti lagati. Akustika u crkvi bila je takva da
sam lako mogla uti to si ispitivao Talijana, nisam se uope morala truditi.
Kad bih htjela biti podmukla prema tebi, ne bih ti to priznala, ali to je
injenica. Ponovno je kimnuo glavom. I to je tono. Ali kako to, pa ti ne
razumije friuliano? Razumijem imena. Spomenuo si Anatolija Prinjikova, ime
koje je jako dobro poznato svima u ovoj naoj vrsti posla. I Jacquesa Arnauda moda manje poznatog, ali ovjeka koji opskrbljuje orujem jako puno izraelskih
neprijatelja. On potpiruje vatre na Srednjem istoku i pritom se strahovito

bogati. Poznajem ga, i prezirem ga. I moda imam nain da doem do njega. O
emu to govori? Ne znam kamo e te trag dalje odvesti. Ali mogu ti potvrditi
da je jedan od Arnaudovih agenata bio na brodu i prodavao oruje Calcanisu.
Onaj dugokosi, u dvorednom odijelu? Upravo taj. Koristi ime Jean-Marc
Bertrand. esto odlazi u Chantillv. Chantillv? To je mjesto gdje se nalazi
dvorac u kojem ivi Arnaud i redovito prireuje zabave, prilino raskone.
Ustala je, nakratko ula u kupaonicu i pojavila se poslije nekoliko minuta,
briui lice runikom. Bez minke crte lica bile su joj jo savrenije. Imala je
izrazit, ali profinjen nos, pune usne, a svime su dominirale smee oi, koje su
u isto vrijeme bile i tople i estoke, i pametne i zaigrane. 173 Ti neto zna
o Jacquesu Arnaudu? upitao je Bryson. Kimnula je. Znam dosta o svijetu tog
ovjeka. Mossad ve podue vrijeme dri Arnauda na oku, i ve sam bila u
Chantillvju, kao goa na nekoliko njegovih zabava. Pod kakvim identitetom?
Odmaknula je prekriva s kreveta. Kao trgovaki atae u izraelskom
veleposlanstvu u Parizu. Netko koga se radi njegova utjecaja mora nastojati
pridobiti. Jacques Arnaud ne bira. On prodaje i Izraelcima jednako rado kao to
prodaje i naim neprijateljima. Sto misli, moe li me odvesti do njega?
Polako se okrenula, razrogaenih oiju. Zavrtjela je glavom. Mislim da to nije
mudra zamisao. Zato ne? Jer vie ne mogu dovoditi u opasnost uspjeh svoje
operacije. Ali upravo si rekla da smo na istom tragu. Nisam to rekla. Rekla
sam da se nai tragovi sijeku. A to je velika razlika. A tvoj trag ne vodi k
Jacquesu Arnaudu? t Moda, priznala je. Ili moda ne. U svakom sluaju,
moglo bi ti biti korisno otii u Chantillv. U tvom drutvu, pretpostavljam,
rekla je draei ga. Oito je upravo to ono to traim. Ako ve ima
diplomatske kontakte u Amaudovu drutvenom okruju, to bi mi olakalo ulazak.
Vie volim raditi sama. Lijepa ena poput tebe, na drutvenom okupljanju - ne
bi li bilo sasvim uvjerljivo da te prati mukarac? Ponovno se zarumenjela.
Laska mi. Samo da bih te uvjerio, Layla, rekao je suhoparno. Sve samo da
upali, ha? Tako neto. Nasmijeila se i zavrtjela glavom. Nikad neu dobiti
zeleno svjetlo iz Tel Aviva. Onda ga nemoj ni traiti. Oklijevala je, duboko
spustila glavu. Bilo bi to samo privremeno saveznitvo, koje se moe odbaciti u
svakom trenutku. 174 Samo me uvedi u dvorac, i moe me ostaviti na ulazu ako
eli. Ali reci mi neto: zbog ega konkretno Mossad dri Jacquesa Arnauda na
oku? Pogledala ga je tako iznenaeno kao da je odgovor toliko oit da to ne
treba ni govoriti. Jer je otprilike u zadnjih godinu dana Jacques Arnaud postao
jedan od vodeih svjetskih dobavljaa oruja za teroriste. Zato mi je bilo
zanimljivo to je ovjek koji je bio pozvan da se sretne s tobom - kako se ono
zvao, Jenrette? - doao na brod u pratnji Arnaudova agenta Jean-Marca Bertranda.
Pretpostavljala sam da taj Amerikanac po imenu Jenrette kupuje za teroriste.
Zato je to kod mene pobudilo poprilinu radoznalost kad sam vidjela da se ti
sastaje s Jenretteom. Moram rei da sam se cijelu veer pitala to radi.
Brvson je zautio. Mozak mu je grozniavo radio. Jenrette, operativac Uprave,
kojeg je poznavao kao Vancea Gifforda, doao je na brod s agentom Jacquesa
Arnauda. Arnaud je prodavao oruje teroristima; Uprava ga je kupovala. Je li to
znailo - po logici stvari - da Uprava sponzorira terorizam u svijetu? Od
presudne je vanosti da doem do Jacquesa Arnauda, rekao je Brvson vrlo tiho.
Zavrtjela je glavom, smijeei se potiteno. Ali moda nita time neemo
dobiti, ni ti ni ja. A to je doista najmanje zbog ega se trebamo brinuti. To su
vrlo opasni ljudi kojima nee promai ni jedna sitnica. Spreman sam preuzeti
taj rizik, rekao je Brvson. To je sve to sada imam. Ekipa profesionalnih
ubojica ula je povike. Imali su zadatak provesti operaciju ienja, to je
znailo pretraiti uske, poploene uliice koje su se odvajale od Prazo do
Obradoiro u Santiagu de Composteli. Sada kad se konano zakljuilo da je njihov
subjekt umakao svim pokuajima da ga se pronae, sljedee je na redu bilo
pronai sve zalutale pripadnike tima. Mrtvi su ukrcani u neoznaena vozila i
odvezeni u mjesni murtuorio koji je bio spreman na suradnju i gdje su izdani
krivotvoreni dokumenti, tambiljane potvrde o smrti, a tijela pokopana u
neoznaene grobove. Najblii rod dobio je lijepu odtetu i uvjeren je da ne
postavlja nikakva pitanja; bio je to standardni postupak. 175 Kad su sabrani i
prebrajani ranjeni i mrtvi, ostala su jo nepronaena dvojica pripadnika tima:

braa koja su govorila friulijski, seljaci iz udaljenog kutka sjeverozapadne

Italije. Brzim proeljavanjem ulica nije se otkrilo nita: nisu primljeni
nikakvi signali za uzbunu. Pretpostavljalo se da su ubijeni, ali nije se moglo
znati sa sigurnou, a postupak u tajnim operacijama postavljao je kao uvjet da
se ranjene izvue ili likvidira. Dakle, ovako ili onako, brau je trebalo
skinuti s popisa. Konano je dojavljeno da se uju mukli povici koji dolaze iz
jedne pokrajnje ulice, a koji su privukli pozornost ekipe za ienje terena.
Iavi za zvukom, doli su do naputene, zatvorene crkve. Kad su upali unutra,
pronali su najprije jednog brata, a onda i drugog. Obojica su bili sputani,
vezani i zapuenih usta, iako kod jednog brata usta nisu bila skroz zapuena,
to je bila sretna okolnost: tako su se povici mogli uti i braa su pronaena.
Kriste, koliko vam je trebalo, dahtao je prvi brat na panjolskom kroz krpu u
ustima. Mogli smo umrijeti ovdje! Paolo je izgubio strano puno krvi. Ne
bismo to mogli dopustiti, rekao je jedan iz ekipe za ienje terena. Izvukao
je svoj poluautomatski pitolj i ispalio dva hica u glavu Talijana, ubivi ga na
mjestu. Slabe veze nisu prihvatljive. Kad je pronaao i drugog brata,
skvrenog u poloaju fetusa, blijedog i okruenog velikom lokvom krvi, vidio je
da brat ve zna to ga oekuje. Vidio je to u Paolovim irom otvorenim oima
koje nisu treptale. Paolo nije ni zacvilio prije nego to su ispaljena dva hica.
176 10 Chantilly, Francuska Velianstveni Chateau de Saint-Meurice smjestio se
trideset pet kilometara od Pariza, golem dvorac iz sedamnaestog stoljea, iju
su krasotu dramatski osvjetljavali brojni umjetniki rasporeeni reflektori.
Nita manje dramatina ni velianstvena nije bila ni njegova okolica,
velianstveni vrtovi puni skulptura koji su ove veeri bili osvijetljeni poput
pozornice. Bilo je to veoma prikladno, jer je Chateau de Saint-Meurice doista
bio pozornica po kojoj su etali bogati i moni, vjeto tempirajui svoje ulaske
i izlaske i izmjenjujui svoje pomno izabrane peckave izjave. Glumci su,
meutim, ujedno bili i publika. Svi su oni bili tamo da bi zadivili jedni druge;
svi su vjeto igrali svoje uloge unutar umjetno stvorenih okvira komplicirane
kostimirane predstave. Iako je te veeri bilo prireeno okupljanje za europske
ministre trgovine, kao popratni dogaaj godinje Konferencije C-7, plejada
likova nije se u Chateau de Saint-Meuriceu puno mijenjala od zabave do zabave.
Lijepi svijet iz Pariza i njegove okolice bio je ovdje, svi, tout le beau monde,
ili barem svi koji neto znae. Odjeveni u svoju najbolju veernju odjeu, u
svoje smokinge ili veernje haljine, ene pune bljetavih dragulja, koji inae
samuju u nekom sefu ili trezoru neke banke, pristigli su u svojim blistavim
Rolls Rovcevima ili Mercedesima 177 s vozaima. Bili su to sve sami comtes i
comtesses, barom i baronnes, vicomtes i vicomtesses; bile su to kraljevske
linosti iz privrednog svijeta i slavne linosti iz svijeta javnih medija i
kazalita; doli su iz najviih slojeva Quai dOrsava, iz najprofinjenijih
krugova u kojima se visoko drutvo ispreplitalo s visokim financijama. Uz rub
pokretnog mosta i prednjih stepenica dvorca bile su postavljene stotine svijea
iji su plamici plesali na njenom veernjem povjetarcu dok su prolazili
elegantni mukarci srebrne kose, ali i ne ba tako elegantni mukarci, zdepasti
i oelavjeli, ija je gruba pojavnost odavala ogromnu mo i utjecaj koji su
imali, od kojih su neki pod rukom imali svoju najblistaviju opremu, dugonoge,
glamurozne ljubavnice koje je valjalo svima pokazati. Brvson je imao na sebi
smoking iz Le Cor de Chassea, a Layla spektakularnu crnu haljinu bez naramenica
koja je kupljena kod Diora. Oko vrata bila joj je jednostvna tijesna ogrlica s
biserima ija umjereno izraena elegancija nije zasjenjivala njenu izvanrednu
ljepotu. Brvson je u svojem prijanjem ivotu esto bio na ovakvim prigodama, i
uvijek se vie osjeao kao promatra nego kao sudionik, iako mu je zadatak bio
da se uklopi kao jedan od njih - to je on neizbjeno i inio. Stvaranje dojma
sigurnog nastupa bilo je za njega neto to je dolazilo prirodno, ali ne i
osjeaj pripadnitva. Layla se, meutim, osjeala potpuno oputeno. Nekoliko
tragova minke, nanesene vjeto i nenametljivo - uglavnom sjenilo za oi i
premaz za usne - naglasilo je njezinu prirodnu ljepotu, njezinu kou maslinaste
boje, njezine velike i bistre smee oci. Svoju valovitu kestenjavu kosu podigla
je u pundu, iz koje je samo nekoliko pramenova slobodno padalo, ime se isticao
njezin ljupki labui vrat; smjeli, ali ipak ukusni dekolte njezine haljine

naglaavao je njezina divna prsa. Mogla je, a i jest, proi i kao Izraelka i kao
Arapkinja, jer je zapravo bila i jedno i drugo. Smijeila se neusiljeno, smijala
veselo, a njezine oi istovremeno su i pozivale i odbijale. Pozdravila ju je
nekolicina ljudi, od kojih su je svi, ini se, poznavali po legendi o izraelskoj
diplomatkinji iz Ministarstva vanjskih poslova u Tel Avivu s tajnovitim
utjecajima i vezama. Layla je, po svemu sudei, i bila i nije bila poznata, to
je bila idealna situacija za nastup tajnog operativca. Juer je nazvala nekog
svog sluajnog poznanika u Quai dOrsavu, poznatog po tome to ima bliske veze
178 sa Jacquesom Arnaudom, vlasnikom Chateau de Saint-Meuricea i to je dio
inventara na mnogim Arnaudovim zabavama. Taj je poznanik, koji je sluio kao
jedna od drutvenih antena proizvoaa oruja, bio oduevljen kad je uo da je
Layla dola na nekoliko dana u Pariz, ljut to nije izravno pozvana na tu
sveanost, to je zacijelo bio previd i inzistirao je da Layla u svakom sluaju
mora doi; Monsieur Arnaud bio bi zaista krajnje uvrijeen, zgranut, kad ona ne
bi dola. A u svakom sluaju mora dovesti pratnju, jer je taj poznanik znao da
je ljupka Layla rijetko bez nje. Brvson i Layla razgovarali su dugo u no,
razraujui strategiju svog posjeta Arnaudovu dvorcu. Jer bio je to krajnje
opasan pothvat, poslije razorenja Spanish Armade. Oito nije bilo preivjelih
koji bi mogli prepoznati jedno od njih dvoje, ali monici poput Calcanisa i svih
drugih koji su bili na brodu, ukljuujui i emisare i agente koje su tamo
monici poslali, jednostavno ne nestanu u nekom paklenom poaru a da se ne
oglase alarmi u ministarstvima i uredima diljem svijeta. Monici upleteni u
zloinake i visoko profitabilne pothvate sigurno su na najviem stupnju opreza.
Jacques Arnaud izgubio je jedan od svojih kanala, pa je stoga morao biti
zabrinut za svoju vlastitu sigurnost; tko zna nije li unitenje Calcanisova
tankera bilo samo prvi udar u kampanji koja se vodi protiv trgovaca koji prodaju
oruje na crnom tritu diljem svijeta? Vodei francuski proizvoa oruja
Jacques Arnaud uvijek je bio oprezan to se tie moguih prijetnji njegovu
ivotu i imovini; poslije eksplozije kod Cabo Finisterre bit e krajnje oprezan.
Layla je tada bila blondinka zelenih oiju; dakle, bar se njezin izgled
radikalno promijenio. Bryson, meutim, nije mogao preuzeti rizik da ga netko
prepozna. Ako je prije unitenja broda videonadzor bio satelitskim putem povezan
s nekom drugom lokacijom, tada videosnimke s njegovim likom zacijelo krue meu
izuzetno sposobnim privatnim slubama osiguranja. Zato je Bryson kupio neke
stvarice u trgovini koja prodaje kostime i opremu za pozornicu u blizini Opere,
i sljedeeg je dana njegov izgled bio drastino promijenjen. Kosa mu je sada
bila srebrnastosiva, sa arolikim tonovima, kao kod plavog mukarca koji je
posijedio. Maheri u tehnikim slubama Uprave dobro su Brysona uputili u tajne
preruavanja. Umeci u obrazima izazvali su dojam da mu se lice obje 179 silo;
pomou mastike napravio je gumene vreice ispod oiju, kao i bore i njene
linije oko oiju i usta. Najvanija je bila neupadljivost, kako je Brvson nauio
kroz godine iskustva u preruavanju: male promjene mogu izazvati golem uinak a
da ne izazovu sumnju. Sada je izgledao dvadeset godina stariji, kao otmjeni
postariji gospodin koji je sasvim pristajao ostalim mukarcima od uspjeha i
poloaja koji su esto posjeivali Chateau de Saint-Meurice. Postao je James
Collier, investicijski bankar i kapitalist poduzetnik iz Santa Fea u New Mexicu.
Kao to to esto biva meu nekim kapitalistima poduzetnicima koji preferiraju
raditi daleko od ispitivakih pogleda javnosti, malo je govorio o tome ime se
zapravo bavi te je, kad bi se pojavili uljudni upiti o tome, skretao s teme
pomou raznih dosjetki u smislu samoodbacivanja. Brvson i Lavla odsjeli su u
malenom bezimenom hotelu sa skromnim cijenama u ulici Trousseau. Ni on ni ona
nisu ovdje prije odsjedali; glavna njegova znaajka bila je njegova osrednjost.
Svatko je od njih dvoje doao u Pariz drugim putem s aerodroma Labacolla Brvson letom preko Frankfurta, a Lavla preko Madrida. Dolo je do male
neugodnosti to se tie spavaonice, ali koja se bez sumnje nije mogla izbjei.
Putovali su kao par, to je obino znailo da dijele isti krevet ili barem istu
sobu. No Brvson je zahtijevao da budu smjeteni u odvojene spavaonice u
zajednikom apartmanu. Moda malo neobino, ali odavalo je to odreenu mjeru
pristojnosti nevjenanog para, izvjesnu staromodnu diskreciju. Uistinu, Brvson
je poznavao tjelesna iskuenja i opasnost da ga nadvladaju. Ona je bila lijepa,

izuzetno privlana ena, a on je bio tako dugo sam. Ali nije htio poremetiti ve
ionako krhak poslovni odnos, kako je govorio sam sebi. Di se moda bojao da e
izgubiti toliko potrebnu opreznost. Je li to doista bilo to? Nije li razlog
zapravo bio taj da je htio zadrati distancu sve dok mu je Elena bila nerijeeno
pitanje u ivotu? Sada, dok ga je Lavla vodila po napuenoj prostoriji,
smijeei se i kimajui poznanicima, govorila mu je pjevnim tonom. Pria kae
da je dvorac u sedamnaestom stoljeu sagradio jedan od ministara Luja
etrnaestog. Bio je tako velianstven da je kralj postao ljubomoran, dao uhititi
ministra, ugrabio njegova arhitekta i strunjaka za pejza, kao i sve pokustvo
te, potaknut zaviu, poeo graditi Versailles, s odlunou da nikada ne bude
nadmaen. 180 nr Bryson se smijeio i kimao glavom, zadravajui izgled bogatog
gosta koji je bio primjereno zadivljen svojom okolinom. Dok je Layla govorila,
on je oima prelazio po mnotvu, stalno na oprezu hoe li uoiti neko poznato
lice ili nekoga tko bi brzo odvratio pogled. Radio je ovo ve bezbroj puta, ali
ovog puta bilo je neto drukije, napetije: morao je ui na nepoznat teren. Isto
tako, nije imao ni jasan plan, samo nunu improvizaciju koja se temeljila na
njegovim fino izotrenim instinktima. Kakva je zapravo bila veza, ako je uope
postojala, izmeu Ja cquesa Arnauda i Uprave? Tim ubojica poslan da ga likvidira
radio je s Arnaudovim ovjekom na Spanish Armadi. Ubojice - friulijska braa bili su plaenici Uprave, to je snano ukazivalo na to da je sam Arnaud bio
udruen s Upravom u nekom tajnovitom, neodree nom svojstvu. Osim toga, ovjek
koji je Brvsonu bio poznat kao ovjek iz Uprave - Vance Gifford ili, kako se
predstavljao, Jenrette - bio je na brodu, a tamo je doao u pratnji Arnaudova
emisara. Sve su to bile samo indicije, ali kad se uzme sve zajedno, djelii
takvih dokaza stvarali su mozaik koji je bio jako dojmljiv. Jacques Arnaud je
bio jedan od monika u sjeni koji su sada nadzirali Upravu. Brvsonu je sada
trebao dokaz. Jak, neoboriv dokaz. A on je bio ovdje negdje, samo gdje} Prema
Lavlinim rijeima, Izraelci su vjerovali da je tvrtka Jacquesa Arnauda bila
upletena u pranje golemih svota novca u korist kriminal nih elemenata,
ukljuujui i rusku mafiju. Mossadovi izvori ukazuju da Arnaud esto obavlja
poslovne telefonske razgovore ovdje, u dvorcu, ali pokuaji Mossada i drugih
obavjetajnih slubi da mu prislukuju telefon pokazali su se neuspjenima.
Njegove linije komunikacije nisu se mogle deifrirati jer su bile zatiene
kompliciranim kodom. To je za Brysona bila snana naznaka da je negdje u dvorcu
morala postojati specijalna telekomunikacijska oprema, barem crni telefoni,
koji su bili u stanju ifrirati i deifrirati telefonske signale - telefonske
pozive, faksove i elektronsku potu. Dok su se probijali kroz mnotvo iz
prostorije u prostoriju, Bryson je zapazio poprilian broj umjetnikih slika na
zidovima, i sinula mu je dobra zamisao. 181 U maloj sobi na katu dvojica
mukaraca u poslovnim odijelima sjedila su u polutami, a lica im je
osvjetljavalo samo sablasno plavkasto svjetlucanje s videomonitora. Nehrajui
elik i izbrueni krom, optiki kablovi i katodne cijevi, sve je to bio sastavni
dio modernistike instalacije montirane na stare kamene zidove. Na svakom
monitoru vidjele su se razliite donje prostorije iz razliitih kutova.
Minijaturne kamere skrivene u zidovima, pokustvu i okovima, koje nitko od
silnih gostiju nije zapazio, prenosile su videoslike visoke rezolucije do ljudi
iz osiguranja koji su se nagurali ispred monitora. Jasnoa slike bila je takva
da su promatrai mogli pribliiti svako lice koje im je bilo zanimljivo ili
vano, a sliku se moglo zaustaviti i poveati tako da obuhvati cijeli zaslon.
Slike se moglo digitalizirati, elektroniki usporediti s drugim slikama koje su
bile pohranjene u golemoj datoteci poznatoj kao Mrea. Svaka sumnjiva osoba
mogla se identificirati i diskretno je zamoljena da ode, ako je potrebno.
Pritisnute su tipke i jedno je lice uveano na monitoru, a dvojica mukaraca
pomno su ga ispitivala pomou etvorina numerirane mree na zaslonu. Bilo je to
lice mukarca srebrnaste kose, pomalo objeeno, izborano uslijed izloenosti
suncu, ije je ime unaprijed proslijeeno Arnaudovim ljudima iz osiguranja:
James Collier iz Santa Fea, New Mexico. Ono to je privuklo pozornost dvojice
mukaraca nije bilo to to su prepoznali to lice, nego to ga zapravo nisu
prepoznali. ovjek im je bio potpuno nepoznat. Za Arnaudovu uvijek budnu slubu
osiguranja nepoznati su uvijek bili izvor zabrinutosti. Supruga Jacquesa

Arnauda, Gisele, bila je visoka, arogantna ena aristokratskog dranja,

orlovskog nosa i sivo proarane crne kose. Frizura joj je bila neprirodno visoko
podignuta, koa lica prezategnuta, to je sve bio nepogreiv dokaz o redovitim
posjetama klinici u vicarskoj. Brvson je u kutu knjinice zapazio njezine
osobne dvorjane, malu skupinu koja se odazivala na svaku njezinu rije. Bryson
je prepoznao njezino lice koje se redovito pojavljivalo na drutvenim stranicama
Pari Matcha, u ijih se nekoliko godita zadubio u Bibliotheque Nationale de
France. 182 ankolizi su, izgleda, bili zaslijepljeni njezinom pameu i svaki su
njezin aperc,u prihvaali s bunim veseljem. Uzevi od konobara dvije ae
ampanjca i dodavi jednu Layli, Brvson je pokazao na platno koje je visjelo u
blizini gdje je Madamme Arnaud drala svoj govor. Koraajui gorljivo prema
njemu i doavi tako do mjesta gdje ga je domaica mogla uti, Brvson je
primijetio glasom dovoljno jakim da ga moe uti skupina koja je bila u blizini.
Fantastino, zar ne? Jesi li ikad vidjela njegov portret Napoleona? To je neto
izvanredno - pretvorio je Napoleona i rimskog imperatora, prikazavi ga
forntalno, kao kip, ivu ikonu. Njegova je igra upalila; ponosna vlasnica nije
mogla odoljeti a da ne okrene glavu u smjeru razgovora koji joj je pobuivao
radoznalost, jer se radilo o jednoj od njezinih umjetnina. Pristupivi Brvsonu s
ljupkim smjekom, obratila mu se na tenom engleskom: Ah, a jeste li vidjeli
kako je Ingres podario Napoleonu hipnotian pogled? Brvson joj je uzvratio
smjekom, sav ozaren kao da je pronaao srodnu duu. Poklonio se glavom i pruio
ruku. Vi ste sigurno Madamme Arnaud. James Collier. Divna veer. Ispriajte
me, obratila se svom drutvu i uljudno ih otpustila. Pristupivi blie, rekla
je: Vidim da ste Ingresov oboavatelj, gospodine Collier. Rekao bih da sam
va oboavatelj, Madamme Arnaud. Vaa zbirka slika odaje doista oko znalca. O,
mogu li vam predstaviti svoju prijateljicu, Laylu Sharett iz izraelskog
veleposlanstva. Ve smo se upoznale, rekla je domaica. Lijepo je to vas
opet vidimo, dodala je, prihvativi Lavlinu ruku, iako joj je panja ostala
prikovana uz Brvsona. U svojoj je mladosti, uoi Brvson, morala biti izuzetna
ljepotica; ak je i kao sedamdesetogodinjakinja bila koketa. Imala je talent
kurtizane kojim je mogla navesti mukarca da se osjea kao najprivlaniji
mukarac u prostoriji, da ne postoji ni jedan drugi mukarac ni ena. Moj
suprug kae da je Ingres za njega dosadan. On nije poznavatelj umjetnosti kakav
ste, ini se, vi. Brvson, meutim, nije htio posegnuti za tim poetnim
otvaranjem kako bi bio predstavljen Jacquesu Arnaudu. Upravo suprotno, bilo mu
je drae ne privlaiti pozornost tog tajkuna koji se bavio prodajom oruja. Da
je barem Ingres bio te sree da ste mu vi bili model za portrete, rekao je,
eznutljivo zavrtjevi glavom. 183 Odglumila je mrgoenje, iako je Brvson
zapazio da joj je zapravo drago. Molim vas! Ne bih ba voljela da je moj
portret napravio Ingres! Za neke od njegovih portreta trebala mu je cijela
vjenost, zar ne? Jadna Madamme Moitessier morala je sjediti dvanaest godina.
I pretvorio ju je u meduzu, a njezine prste u ticalal Ali to je izvanredan
portret. Klaustrofobian, ini mi se. Kau da je za neke od svojih
kompozicija moda rabio cameru lucidu - zapravo, moglo bi se rei da je
pijunirao neke svoje modele prije nego to ih je uhvatio. Je li? Ipak,
koliko se god divim njegovim slikama, nita se ne moe usporediti s njegovim
crteima, slaete li se? Brvson je znao da su u privatnoj zbirci Arnaudovih i
neki Ingresovi crtei, izloeni u manje javnim prostorijama u dvorcu. Slaem se
u potpunosti! usklikne Gisele Arnaud. Mada je on sam svoje crtee smatrao
djelom nastalim za zaradu. Znam, znam - kad je ivio u siromatvu u Rimu bio
je prisiljen uzdravati se crtanjem posjetitelja i turista. Neke od najveih
slika nastale su tako to su umjetnici radili samo da bi se prehranili.
injenica je da su Ingresovi crtei njegovi daleko najbolji radovi. Kako koristi
bijelu boju, negativan prostor, kako hvata svjetlo - to su doista remek-djela.
Madamme Arnaud stiala je svoj glas i rekla u povjerenju: Znate, zapravo imamo
nekoliko njegovih crtea u sobi za biljar. Varka je upalila. Madamme Arnaud
pozvala je Brvsona i njegovu gou da se uuljaju u dijelove kue koji nisu bili
otvoreni za ostale goste. Ponudila se da mu sama pokae crtee, ali Brvson joj
se na tome zahvalio, ne elei je odvlaiti od ostalih; ali ako ona doista nema
nita protiv, moda bi oni mogli na brzinu sami pogledati? Dok su on i Layla

lunjali kroz hodnike i intimnije, manje javne prostorije, na ijim su zidovima

visjeli manje dojmljivi radovi manje poznatih francuskih umjetnika, Brvson se
orijentirao. Bio se dobro pripremio: pronaao je zbirku nacrta povijesno vanog
dvorca koju su 184 imali u Bibliotheque Nationale de France i prouio je tlocrt
Chateau de Saint-Meuricea. Znao je da Arnaudovi najvjerojatnije nisu mijenjali >
i nita u tlocrtu Chateau de Saint-Meuricea; jedino su moda neto pro1 >
mijenili to se tie koritenja soba, lokacije spavaih soba i ureda, oso< bito
Arnaudova privatnog ureda. Brvson je lijeno odetao s Lavlom ruku pod ruku niz
hodnik, zatim je skrenuo u drugi. Kad su zaokrenuli iza ugla, zauo je tihe, pri
guene, muke glasove. Stali su nepomino. Glasovi su postupno postajali sve
glasniji i sve razumljiviji. Rijei su bile izgovorene na francuskom, ali kod
jednog govornika uo se strani naglasak, koji je Brvson brzo prepoznao kao
ruski, vjerojatno iz okolice Odesse. 1 ... vratiti se na zabavu, govorio je
Francuz. Rus je rekao neto to Brvson nije mogao razabrati. Zatim je Fran cuz
odgovorio: Ali kad se jedanput dogodi Lille, bit e to golem skandal. Put e
biti ist. Pokazujui Layli da se ne mie, Brvson se priljubio uza zid i
pomaknuo malo naprijed, tiho koraknuvi, cijelo vrijeme usredotoen na sluanje.
inilo se da se ni glasovi ni koraci ne pribliavaju. Iz unu tarnjeg depa na
svom smokingu izvadio je neto kao srebrnu kemijsku olovku, zatim je iz jednog
kraja izvukao dugaku, tanku, prozirnu icu do njene maksimalne duljine od sedam
centimetara. Presavio je vrh tog savitljivog optikog periskopskog kabla, a
zatim ga gurkao po zidu sve dok nije izvirio centimetar od kraja zida. Gledajui
kroz mali okular, mogao je jasno vidjeti dvojicu mukaraca. Jedan od njih,
dotjeran, jedar mukarac s jakim crnim naoalama, potpuno elav, bio je oito
Jacques Arnaud. Razgovarao je s visokim mukarcem crvena lica kojeg Brvson nije
odmah prepoznao. Poslije nekoliko sekundi sinuo mu je identitet tog ovjeka:
Anatolij Prinjikov. Prinjikov. Bogata za kojeg se posvuda vjerovalo da je
zapravo siva eminencija koja stoji iza figure koja trenutano zauzima predsjed
niki ured u Kremlju. Pomaknuvi malo svoj periskop, Brvson se iznenadio kad je
ugle dao jo jednog ovjeka koji je sjedio odmah iza ugla. Bio je to straar,
svakako naoruan, koji je zauzimao svoj poloaj na poetku hodnika. Kad je jo
malo pomaknuo periskop, opazio je jo jednu osobu, jo jed 185 nog naoruanog
straara, kako sjedi negdje na sredini hodnika, gdje su stajala dvojica
mukaraca, ispred velikih, elinih vrata. Bio je to Arnaudov privatni ured.
Bili su u dijelu dvorca koji nije imao prozore; u obinim okolnostima, ured
sigurno ne bi bio na takvom mjestu. No Arnaudova je glavna briga bila sigurnost,
a ne lijep pogled. Dvojica mukaraca pravili su neke zavrne kretnje, to je
ukazivalo da dovravaju razgovor, i na sreu, otili su niz hodnik u drugom
smjeru. Nije bilo potrebe da se Layla i Brvson izgube. Povukao je svoj periskop
nainjen od optikog kabela i sloio ga natrag u svoju olovku te se okrenuo
prema Layli i kimnuo. Razumjela je bez rijei. Locirali su svoj cilj, mjesto na
kojem je Jacques Arnaud vodio svoje poslovne aktivnosti u dvorcu Chateau de
Saint-Meurice. Brzo, tihim korakom, povukao se natrag sve dok nije naao
otvorena vrata koja su vodila u prostoriju koju su upravo proli. Dnevna soba
bila je, kako je ve prije primijetio, mrana i oskudno namjetena. Oito se
rijetko koristila. Pogledao je na svoj sat Patek Philippe sa svijetleim
brojanikom od radija. Kad je istekla cijela minuta, dao je znak Layli, a potom
je pognuto uao u sobu i ekao u mranim skrovitim kutiima. Layla je poela
vrludati po hodniku prema sobi koja je morala biti Arnaudov privatni, osigurani
ured, teturajui kao da je pijana. Iznenada se poela glasno smijati i rekla
sama sebi, iako dovoljno glasno da ju je mogao uti barem prvi straar, odmah
iza ugla: Ovdje negdje mora biti nekakav zahod! Zakrenuvi iza ugla ljuljajui
se, dola je do naoruanog straara i sjela na krhku antiknu stolicu. On se
uspravio i zagledao u nju s izrazom neprijateljstva. Puis-je vous aider? Mogu
li vam pomoi? Brzo je upitao na francuskom, glasom koji joj je zapovijedao da
ne prilazi blie. Tek je proao svoje dvadesete godine i imao je vrlo kratko
podianu crnu kosu, jake obrve, debeljukasto, okruglo lice, koje je gotovo do
polovice bilo u sjeni. Njegova malena crvena usta ratoborno su se mrtila.
Zahihotala je i nastavila teturati prema njemu. Ne znam, odgovorila je
provokativno, moete li mi pomoi? Gle, to to imamo ovdje? Un homtne, un vrai

- pravog mukarca. Ne kao oni pedes, oni tamo vilenjaci i stari jarci. 186
Straarev se strogi izraz malo smekao, a njegovo je dranje postalo oputenije
jer je procijenio da ona ne predstavlja prijetnju sigurnosti radne sobe Jacquesa
Arnauda. Obrazi su mu se vidljivo zarumenjeli. Bilo je sasvim oito da ga je
obuzelo Lavlino raskono tijelo, njezine dojke ispupene iznad niskog dekoltea
njezine haljine. Zao mi je, mademoiselle, rekao je nervozno, molim vas,
ostanite tamo, ne smijete dalje. Layla se plaho nasmijeila, ispruila jednu
ruku i naslonila se na kameni zid. Ali zato bih ja trebala ii dalje? rekla
je promuklo, sugestivno, dok mu se jo malo primicala. ini se da sam pronala
to sam traila. Povukla je rukom po zidu, uljajui se sve vie prema njemu,
isprsivi se. Mladi straar nelagodno se osmjehivao. Nervozno je pogledao niz
hodnik do drugog straara koji, ini se, nije na njega obraao pozornost. Molim
vas, mademoiselle - Stiala je glas. Moda mi moe pomoi... da naem
zahod. Natrag hodnikom kojim ste doli, odgovorio je. Pokuao je to rei
slubenim tonom, ali nije mu ba uspjelo. Tamo je WC. Glas joj je postao jo
zapuhaniji i sugestivniji. Ali ja se ovdje stalno gubim, pa ako biste mi vi
pokazali... Straar je ponovno nelagodno pogledao u svog zemljaka, koji je bio
predaleko na kraju hodnika a da bi obratio pozornost. Moda biste me, dodala
je, podigavi obrve, poveli na malo razgledavanje. Samo nakratko, ha? Straar
je ustao sa svog stolca, sav rumen i nespretan. Dobro, mademoiselle, rekao je.
Sada je, kako je Layla raunala, bilo nekoliko moguih puteva. Ako je povede u
sobu u kojoj se skriven Brvson, straar e biti oboren, uhvaen na iznenaenje
smrtonosnim orujem - rukama Nicholasa Brysona. Ali umjesto toga, straar ju je
odveo u drugu prostoriju, chambre de fumeur, udobno namjetenu. Bio je,
primijetila je, potpuno uzbuen. Dok je zatvarao vrata, na licu mu se pojavio
vuji osmijeh. Bilo je vrijeme za provoenje plana B. Okrenula se prema njemu, a
na licu joj je bio odraz pun oekivanja. Brvson je tiho jurnuo u hodnik, skrenuo
iza ugla, a zatim usporio korak, kao da besciljno ee prema jedinom preostalom
straaru, koji je usamljeniki bdio pred zatvorenim elinim vratima Arnaudova
vjerojatno prazna ureda. 187 Sada je na Brysonu bio red da glumi pijanstvo, ali
s potpuno drugaijim namjerama. Straar je pogledao u Brysona, koji se vrludavo
pribliavao maui rukama i nogama. Monsieur, rekao je odrjeito straar,
djelomice kao pozdrav, a djelomice kao upozorenje. Dok se epirio sve blie
prema straaru, Brvson je drao svoj zlatni Zippo upalja, vrtei ogoreno
glavom. Rekao je na engleskom: Prokletstvo! Moete li to vjerovati? Uzeo sam
upalja, a zaboravio sam proklete cigarete! Gospodine? Bryson je rekao na
francuskom: Vous nauriez pas une cigarette? Nastavio je mahati Zippom i
vrtjeti glavom. Vi ste Francuz - sigurno imate jednu. Straar je usluno
posegnuo u dep svoje jakne u istom trenutku kad je Brvson kvrcnuo po upaljau,
koji nije izbacio plameni jeziak, nego je rasprio snano sredstvo za
onesposobljavanje. Prije nego to je straar uope stigao posegnuti za
pitoljem, bio je zaslijepljen i ukoen; poslije nekoliko sekundi skljokao se
bez svijesti. Brzo radei, Brvson je ponovno postavio straara u njegov stolac
poput lutke i presavio mu ruke u krilu. Straaru su kapci bili zatvoreni, pa ga
je Brvson tako ostavio, znajui iz svog velikog iskustva da ih se ne moe na
silu otvoriti. S udaljenosti e netko pomisliti da je straar na dunosti;
prolaznik koji se priblii pretpostavit e da straar spava. Sprej za
onesposobljavanje nije bio jedina pojedinost u sigurnosnoj opremi koju je Brvson
kupio u Parizu; imao je sa sobom i itav niz drugih malih napravica, ukljuujui
i infracrvene skenere RF-koda, svrdla i skener osiguranog ulaza. Ali brzi
pregled elinih vrata potvrdio je da mu je potreban samo jedan alat. Arnaud je
bez sumnje ukljuio uobiajeni alarm i provalne detektore onda kad je planirao
biti odsutan na due vrijeme. No veeras, kad se samo nakratko zaustavio u svom
uredu i moda se namjeravao vratiti u narednih nekoliko sati, jednostavno je
samo pustio da se vrata zatvore za njim. Iako su se vrata automatski zatvorila,
nije to bio nikakav komplicirani sustav, ve obina brava s pridrcima. Brvson
je izvukao malenu crnu napravu kojom se nauio sluiti tijekom godina i za koju
je utvrdio da je puno bra od prirunog alata za provaljivanje. Ubacio je
napravicu u bravu, zatim povukao klip naprijed-natrag nekoliko puta, sve dok se
pridrci nisu okrenuli i teka se vrata otvorila. 188 Dok je prelazio svjetlom

iz uske baterijske svjetiljke po mranoj prostoriji, bio je iznenaen koliko je

bila krto opremljena. ini se da nije bilo ormara za pohranu dokumenata,
nikakvih zakljuanih ladica. Zapravo, ured je bio kao da se nalazio u nekoj
vojarni. Bio je tu mali odio za sjedenje s kauem, dvije stolice i stoliem za
kavu te potpuno prazan stol od mahagonija koji je koriten kao pisai stol. Na
njemu je bila svjetiljka i dva telefona. ... Telefon. Sporni telefon nalazio se
ovdje, plosnata kvadratna kutija ugljenosive boje otprilike trideset puta
trideset centimetara, naizgled nita vie od stolnog telefona s poklopcem. Ali
Brvson ga je odmah prepoznao. Vidio je mnogobrojne modele, ali malo je njih bilo
tako lijepo dizajnirano i kompaktno: bila je to zadnja generacija satelitskih
telefona sa ifrom. Na poklopcu je bila i antena i RF-ureaj. U napravu je bio
ugraen ip sa ifriranim algoritmom, koji je koristio ifrirani signal s
nelinearnom fazom, konvolver stalne duljine, neograniene 128-bitne arhitekture.
Prislukivanje linije bilo je nemogue jer se ifrirani klju nikad ne prenosi.
Prislukivani poziv zvuao bi kao zbrkana besmislica, a glasovi bi bili i
krajnje ifrirani i pomijeani. Mogunost povezivanja sa satelitom znaila je da
se moe povezati i s najudaljenjim krajevima Zemlje. Brvson je brzo radio. Hitro
je demontirao telefon. Vrata su se za njim zakljuala, a straar nee biti pri
svijesti barem pola sata, no postojao je veliki rizik da e se Jacques Arnaud
iznenada vratiti. Ako se to dogodi i nae da jednog straara nema, a drugi je u
nesvjesnom stanju, mogao bi to jednostavno pripisati muiavom ponaanju u
skladu s karnevalskom atmosferom na zabavi, koja je na neki nain zahvatila i
lanove njegova osoblja. Dakako, i to samo u sluaju da je Layla uspjela mladom
poudnom straaru ispuniti vrijeme. Nekako, Brvson nije sumnjao u tu njenu
sposobnost. Sada nije mogao nita drugo nego raditi to je mogue bre. Na
ulatenoj, goloj povrini Arnaudova radnog stola sada je pred njim bila
rasprostrta elektronska utroba telefona. Izvadivi specijalni ip, podigao ga je
i pregledao na svjetlu svjetiljke. Bilo je to upravo ono emu se nadao.
Kriptoip je bio poprilino velik, kakvi i jesu obino ti zatieni ipovi, koji
se proizvode u vrlo malim koliinama radi povezivanja malene skupine
konspiratora, sa ifrom koja je potpuna nepoznanica. Sama injenica da je Arnaud
189 ima takvu premu na svm radnm stlu kila je kazatelj Ja je ki di neke
vrst vezane skupine, i t meunarodne, kja je zahtijevala a]slutnu
tajnst. Je li m!a n jedan ! skrivenih efova Urave? Brvson je iz svog
sakoa izvukao predmet koji je izgledao kao minijaturni tranzistorski
radioaparat. Na mjesto veliine novia koje se nalazilo na jednom njegovom
kraju ubacio je kriptoip i zatim ukljuio napravicu. Svjetlosni indikator
zasvijetlio je zeleno, pa crveno, a zatim, poslije deset sekundi, opet zeleno.
Signal je pulsirao kroz ip, hvatajui podatke. Oslukivao je uju li se kakvi
glasovi ili koraci na hodniku, a potom je, zadovoljan to se nita ne uje,
izvadio kriptoip i vratio ga na njegovo mjesto u satelitski telefon. Za
nekoliko minuta ponovno je sastavio telefon. Na itau ipa sada je imao
pohranjene sve specifikacije arhitekture ipa, goleme slijedove binarnih
brojki i algoritamskih uputa. Shema ifre mijenjala se svaki put kad se koristio
telefon, nikada se ne ponavljajui. Bila je to visoko tehnoloka verzija
jednokratnog samonadopunjavanja. Sada je, sreom, imao snimljenu svaku moguu
kombinaciju. Iskoristiti ove informacije bio je zastraujui zadatak; ali bilo
je onih koji su se osposobili za ovakva visoko specijalizirana podruja. Poslije
nekoliko trenutaka Bryson je koraao hodnikom natrag prema mjestu gdje se
odravala zabava. Opazio je da je straar u hodniku pokraj vrata ureda jo u
nesvijesti. Kad za desetak minuta doe k sebi, brzo e se prisjetiti to mu se
dogodilo, ali vrlo je velika vjerojatnost da nee uiniti nita i da nee
pozvati pomo, jer otkriti da ga je nadvladao jedan ovjek znailo bi isto to i
prizvati svoj nagli kraj. U chambre du fumeur mladi je straar stajao s hlaama
sputenim do poda, raskopane koulje i pripremao se za zavrni uitak. Layla mu
je gladila goli trbuh i ljubila mu vrat. Oduljila je stvar najuvjerljivije to
je mogla. Promatrajui okretanje sekundne kazaljke na svom malenom zlatnom
runom satu, postala je svjesna vremena. Prema njihovu planu, upravo je bilo
vrijeme da... Zaulo se struganje nogama vani na kamenom podu. Bio je to
Brvsonov dogovoreni znak. Bio je toan. Sagnula se da dohvati svoju crnu

barunastu veernju torbicu, a potom je dala uvaru brz, prijateljski poljubac u

obraz. Allons, rekla je odrjeito, urei prema vratima. Straar ju je
promatrao razjapljenih 190 usta, sav zajapuren, oiju poluludih od udnje. Les
plus grands plaisirs sont ceux qui ne sont pas relises, proaptala je dok se
iskradala iz prostorije. Najvea zadovoljstva su ona koja nisu ostvarena. Prije
nego to je zatvorila vrata, rekla je: Ali nikada te neu zaboraviti,
prijatelju. Laylina torbica sada je bila tea nego prije. Sada je u njoj bila
njegova skraena Beretta. Znala je da uvar, koliko god bio ljutit i frustriran,
nikada nee rei ni rije o njoj, jer bi to znailo priznanje neoprostivog
propusta u osiguranju. Provjerila je minku u svom malenom zrcalu, nanijela ru
za usne i vratila se na zabavu, uavi kroz sobu za bankete. Ugledala je Brysona
kako upravo ulazi. Maleni gudaki ansambl svirao je u sobi za bankete komornu
glazbu, dok je iz susjednog salona dolazio prilino glasan i jak ritam rockglazbe popraen bunim sintesajzerom. Dva zvuka bizarno su se sudarala.
Elegantni zvui Mozartove glazbe iz osamnaestog stoljea lako su bivali
nadjaani tretavom kakofonijom dvadesetog stoljea koja para ui. Brvson je
obavio ruku oko Laylina vitka struka i tiho joj rekao: Nadam se da si uivala.
Jako smijeno, promrmljala je. Puno bih se radije mijenjala s tobom. Je li
misija obavljena? Dok se spremao odgovoriti, opazio je elavu glavu Jacquesa
Arnauda u udaljenom kutu prostorije. inilo se kao da razgovara s nekim
mukarcem u smokingu ija je slualica na uhu pokazivala da je bio iz Arnaudova
osiguranja. Arnaud je kimnuo i pogledao po prostoriji. Zatim je jo jedan
mukarac dotrao do njih dvojice, a njegove geste i izrazi lica otkrivali su
veliku hitnost. Ukratko su se zajedniki posavjetovali; zatim je Bryson opazio
kako Arnaud gleda u njegovu smjeru. Pobuena je sumnja, izvijeteni su propusti
u osiguranju, oglaeno je upozorenje. Bryson nije nimalo sumnjao da Arnaud gleda
ravno u njega i pitao se jesu li Francuzu upozorenje dale kamere u blizini
njegova ureda. Bryson je znao da postoje kamere. Ali sve je u ovom trenutku bilo
proraunati rizik. Zapravo, ne initi nita predstavljalo je najvei rizik.
Odgovor je doao poslije sekundu-dvije, kad su se dvojica mukaraca iz
osiguranja s kojima se Arnaud dogovarao iznenada razili i krenuli kroz mnotvo,
svaki svojim putem oko prostorije prema Brvsonu i 191 Layli. Straari su se u
svojoj fanatinoj urbi sudarili s nekolicinom gostiju. Zatim je i trei utrao
u prostoriju i odmah je postalo oito to rade: sva tri izlaza iz prostorije
sada su bila pokrivena, pa Brvson i Lavla nisu mogli pobjei. Kamere zatvorenog
kruga doista su uhvatile njihovo kretanje po hodnicima dvorca izvan prostorija
gdje se odravala zabava. Brvsonov potajan ulazak u ured Jacquesa Arnauda bio je
uoen; ili je moda, ako se uzme u obzir kanjenje u vremenu reakcije, opaen
samo njegov izlazak iz ureda. A sada su bili opkoljeni. Layla mu je stisnula
ruku gotovo do bola, to je bilo tiho upozorenje; i ona je zapazila u kakvom su
kripcu. Mogunosti su im bile jako suene. Nee se pucati ako se to ikako moe
izbjei; Arnaudovi ljudi pokuat e uhvatiti Brvsona i Laylu tako da ne
uzbunjuju druge goste. Ako je mogue, treba sauvati vanjsku formu. Ali Bryson
nije uope sumnjao u okrutnost domaina i njegova osiguranja. Ako se bude moralo
zapucati, zapucat e se. Objanjenja e se ponuditi kasnije, smislit e se lai,
a prave okolnosti prikriti. Brvsonu je mozak bjesomuno radio dok je gledao kako
mu se pribliavaju ljudi iz osiguranja, koji su usporili samo ako bi im se
isprijeio netko od gostiju, uz to to su po Arnaudovom naputku trebali odrati
stanovit izgled pristojnosti. Osjetio je da mu Lavla gura neto u ruku i shvatio
je da mu pokuava dati svoju crnu barunastu torbicu. Ali zato? Ugledao je
nabreklinu i shvatio da je razoruala straara u chambre ie fumeur i ukrala mu
pitolj. Ali svakako je znala da on ima i svoje oruje. Nastavila ga je gurkati,
i on je konano uzeo od nje runu torbicu, otvorio je i shvatio to mu je toliko
uporno pokuavala predati. Stavio je torbicu iza lea, izvukao malenu limenku,
ostatak sa Spanish Armade, potegao polugu i ispustio je na pod. Granata se
otkotrljala na dobru udaljenost pokraj starog zida prije nego to je poela
isputati gusti sivi dim. Za nekoliko sekundi oblak gustog dima poeo se dizati
s poda, kao i jedak, sumporni vonj. Gomila je odmah poela vriskati i zauli su
se povici I feu! i Bjeite! Arnaudovi straari bili su udaljeni dva-tri
metra kad je poela panika. Uskoro su se pojedinanim povicima pridruili i

drugi, muki i enski, mahnito se pojaavajui, a histerija je zahvaala

prostoriju kako se punila dimom. Pristojni, dostojanstveni gosti na zabavi 192
postali su poput zaplaenih lemara6, jurei prema izlazima viui i u strahu.
Zvonili su alarmi, koje su vjerojatno pokrenuli detektori za dim. Glazba je u
obje susjedne prostorije prestala, a komorni i rock sastav prikljuili su se
evakuaciji. Mnotvo je urnebesno nahrupilo, a Layla i Brvson izgubili su se u
tom stampedu, tako da ih ljudi iz Arnaudova osiguranja nisu mogli vidjeti. Gosti
su vritali, prilijepljeni jedni za druge, laktovima izgurujui jedni druge da
se maknu s puta. Dok su se njih dvoje probijali prema glavnom ulazu, uronjeni u
uspanieno mnotvo koje je mahalo rukama, Brvson je dohvatio Laylu i povukao je
u smjeru ukrasne ivice koja je okruivala dvorac. Brvson je u gutiku sakrio
motocikl. Zajahao je u skoku na snani BMW i pokrenuo motor, pokazujui joj da
se popne. Nekoliko trenutaka potom jurili su kroz pometnju i bezumlje,
ostavljajui za sobom goste koji su navirali kroz glavni ulaz dvorca, dok su se
limuzine zaustavljale ispred dvorca i skupljale kako bi spasile svoje
izbezumljene putnike. Poslije tri minute ve su jurili po autocesti A-l u smjeru
Pariza, prelazei jedan auto za drugim. Ali nisu bili sami. Iako su ostavili
druge aute daleko iza sebe, Bryson je ubrzo opazio kako im se sve vie
pribliava mali, snani crni sedan poveavajui brzinu i ostavljajui daleko za
sobom druga vozila. Trideset, dvadeset, deset metara... a zatim je Brvson u
retrovizoru motocikla opazio kako sedan ne samo da se pribliava nego i
bjesomuno krivuda lijevo-desno. Ali to nije bio automobil koji je izvan
kontrole; njegovo bizarno kretanje bilo je kontrolirano, oito s odreenom
namjerom. Bio je to pokuaj da se Brysona odgurne s ceste! Bryson je do kraja
otvorio dovod goriva i maksimalno ubrzao motocikl. U tom trenutku opazio je pred
sobom jedno skretanje te je naglo promijenio trak i uputio se prema njemu. Crni
sedan ga je slijedio naglo presjekavi nekoliko voznih trakova, to je izazvalo
prosvjede u obliku bijesnih automobilskih truba. Bryson je na svojim ramenima
osjetio Laylina ruke, iji se stisak sve vie pojaavao. Trgnuo se; bol je bila
nesnosna, a rana na ramenu izuzetno osjetljiva. Bryson je iao dalje prema
izlaznom usponu, a automobil je sada bio samo tri-etiri metra iza njega i
stizao ga je. Dri se vrsto! povi Vrsta malih sjevernih glodavaca. 193 kao je
i osjetio je kako se Layline ruke jo jae steu. Ispustio je nehotian krik
bola. Iznenada je naglo zaokrenuo ulijevo, okrenuvi se za sto osamdeset
stupnjeva na tako malom prostoru da je motocikl zamalo sletio s ceste, ali
nekako je uspio povratiti ravnoteu naglo mijenjajui smjer i sada je ve jurio
niz uspon po uskoj izboini, dok je sedan i dalje jurio prema izlazu. Sada je
tutnjao po autocesti u suprotnom smjeru, drei se izboine, koja se malo
proirila. Automobilska svjetla bijesno su bljeskala, a trube trubile. Pogledao
je u mali retrovizor. Umakli su crnom sedanu; automobili iza njega prisilili su
ga da nastavi voziti po usponu i da izae s autoceste. Sada je BMW iao punim
gasom; stroj se napinjao i grmio. Gotovo su letjeli postrance po autocesti A-l,
i to u suprotnom smjeru. Ali jo nisu bili na sigurnom, jer je prema njima
hitalo jedno svjetlo motocikla, bre od drugih vozila na cesti, i Brvson je znao
da je to jo jedan progonitelj poslan iz Chateau de Saint-Meuricea. Zacviljele
su konice, zatrubile trube, i drugi je motocikl iznenada takoer promijenio
smjer i naao se odmah iza njih. Brvson ga je vidio u retrovizoru kako im se
pribliava; iako nije mogao vidjeti koje je vrste motocikl, po zvuku motora
zakljuio je da je jo snaniji od BMW-a koji je unajmio u Parizu i da moe
postii jo veu brzinu. Iznenada Brvson osjeti kako je neto udarilo u njih.
Bio je to onaj drugi motociklist, koji je namjerno udario u njihov stranji
kota, zamalo ih prevrnuvi! Povrh buke motocikla zauo je, vrlo blizu svome
uhu, Lavlin uplaeni vrisak. Jesi li dobro? povikao je. Jesam! odgovorila
je. Ali vozi bre! Pokuao je ubrzati, ali motocikl je ve dostigao svoju
maksimalnu brzinu. Jo jedan udar izbacio je motocikla izvan ceste. Odmah preko
izboine bila je dugaka ravna livada, pokoena oranica po kojoj su bile
porazbacane drvene kutije koje su se koristile za prikupljanje sijena ili
usjeva. Brvson je skrenuo udesno i zajurio se s asfalta na travu i zemlju, dok
ga je drugi motocikl u stopu slijedio. Nije se uo pucanj, to je znailo da je
voza trebao koristiti obje ruke da bi upravljao motorom pa nije mogao jednom

rukom dohvatiti oruje. Progoni svog progonitelja. 194 To je bio jedan od esto
ponavljanih apergua Teda WaUera. Na kraju e ti odluiti tko je grabeljivac, a
tko lovina. Lovina preivljava samo tako da postane grabeljivac. Bryson je sada
uinio neto neoekivano: napravio je krug po livadi, usijecajui duboke brazde
u mekoj zemlji, sve dok se nije usmjerio ravno na drugog vozaa. Drugi
motocilist, oito iznenaen ovom promjenom strategije, pokuao je umai s puta,
ali nije bilo vremena. Brvson je udario u njega i voza je bio zbaen s
motocikla. Kad je pritisnuo konice, motocikl je izbacio zemlju u zrak i
zaustavio se. Layla je skoila s motocikla, a potom i on, pustivi da motocikl
padne na zemlju. Drugi je voza bjeao i u bijegu oito htio dohvatiti pitolj,
ali je Layla ve imala svoj i tri puta je u brzom slijedu ispalila tri hica.
Progonitelj je vrisnuo i skljokao se na zemlju, ali je uspio izvui oruje iz
korica i opaliti. Promaio je; meci su se zabili u zemlju u njihovoj blizini.
Layla je ponovno opalila, a zatim je i Bryson izvukao pitolj i pucao iz njega,
pogodivi neprijatelja u prsa. Izvio se prema natrag i onda izvalio na zemlju.
Bio je mrtav. Bryson je potrao prema njemu, okrenuo ga odgurnuvi ga i
pretraio mu depove ne bi li naao njegove isprave. Izvukao je novanik. Nije
bio iznenaen to ga je naao; progonitelj nije bio obavijeten, pa nije imao
vremena rijeiti se svojih dokumenata. Meutim, nije bio pripravljen za ono to
je vidio. Bilo je to vie nego iznenaujue; duboko ga je zapanjilo i oduzelo mu
dah. Propust birokracije, u ovom sluaju, bio je jasan. Dokumente se moe
krivotvoriti, ali Bryson je bio strunjak u prepoznavanju lanih dokumenata, a
ovaj nije spadao meu njih. Nije u to bilo nikakve sumnje. Pomno ga je ispitao
na mjeseini, okretao ga, i pronaao potrebna vlakna i oznake koje se ne mogu
reproducirati. Sto je to? upitala je Layla. Dao joj je da vidi, i odmah joj je
bilo jasno. O, moj Boel rekla je tihim glasom. Njihov progonitelj nije bio
obini unajmljeni policajac, pa ak ni francuski graanin na platnoj listi
Arnaudova osiguranja. t Bio je ameriki graanin, zaposlen u parikoj podrunici
CIA-e. 195 11 Tajnica je ve sedamnaest godina radila u Centralnoj obavjetajnoj
agenciji, ali mogla bi na prste jedne ruke nabrojati kad je netko pokuao proi
pored nje i upasti u ured njena efa Harrvja Dunnea. ak je i u onih nekoliko
sluajeva kad je direktor Agencije doao nenajavljen u ured njegova zamjenika
Harry je gotovo uvijek odlazio u direktorov ured, i stvar je bila hitna,
direktor barem priekao da ona interfonom obavijesti Harrvja. No ovaj se ovjek
nije obazirao na njezine molbe, prosvjede i upozorenja te njezine uporne tvrdnje
da gospodin Dunne nije u gradu, i uradio je ono to je nezamislivo. Projurio je
pokraj nje i otiao ravno u ured njezina efa. Marjorie je znala kakva je
mandatna procedura osiguranja te je pritisnula gumb za hitne sluajeve koji se
nalazio ispod glavne ladice njezina pisaeg stola i tako pozvala osiguranje, te
tek potom ljutito obavijestila Harrvja Dunnea putem interkoma da, unato
njezinim najboljim nastojanjima, dolazi taj luak. Brvson je znao da sada
postoje samo dva mogua izbora: povlaenje ili suoavanje, i odabrao je
suoavanje, jedinu opciju kojom je imao izgleda izazvati spontano razotkrivanje
injenica i prisiliti na neplanirano razgoliavanje istina. Layla ga je
odgovarala od odlaska u Agenciju, jer je preivljavanje sada vanije od svake
informacije koju bi mogao dobiti. Ali za Brvsona doista nije bilo nikakva
izbora: kako bi 196 prodro u lai, konano saznao istinu o Eleni, o cijelom svom
ivotu, morao se suoiti s Dunneom. Layla je ostala u Francuskoj, pokuavajui
potegnuti svoje veze, kako bi saznala sve to se da o Jacquesu Arnaudu i
njegovim nedavnim djelatnostima. Brvson joj nije rekao nita o Upravi; bilo je
jo uvijek najbolje drati je u tami. Pozdravila se s njim na aerodromu Charles
de Gaulle, iznenadivi ga estinom svog zagrljaja i poljupcem koji je bio vie
nego oprotajni poljubac prijateljice, poslije ega se odmah okrenula,
zacrvenjevi se. Harry Dunne je stajao pokraj svojeg prozora od debelog stakla,
bez sakoa, i puio cigaretu koja je bila zataknuta u vrlo dugaki cigaretnik od
slonovae. Puenje u zgradi glavnog stoera bilo je, Brvson je to znao, protiv
propisa Agencije, ali malo je vjerojatno da e Dunnea, kao zamjenika direktora,
netko za to pozvati na red. Okrenuo se kad je Brvson uao, a Marjorie odmah za
njim. Gospodine Dunne, jako mi je ao, pokuala sam zaustaviti ovog ovjeka!
bjesnila je Marjorie. Osiguranje je na putu ovamo. Dunne ga je pogledao na

trenutak, promatrajui njegovo naborano lice stisnuto u mrk pogled i sjaj u

malenim krvlju podlivenim oima. Brvson se preruio, izmijenio svoj izgled tek
toliko da zbuni video opremu za prepoznavanje lica. Potom je Dunne zavrtio
glavom dok je uz glasno, hripavo kaljanje ispustio oblak dima. Ne, sve je u
redu, Margie, vratite osiguranje. Ja u sam ovo rijeiti. Tajnica je zbunjeno
pogledala u svog efa, a potom u nametljivca, ispravila se i izala iz sobe,
zatvorivi za sobom vrata. Sjedokosi Dunne korakne prema Brvsonu, vidljivo
razjaren. Sve to bi osiguranje moglo uiniti bilo bi da me sprijei da te ne
udavim vlastitim rukama, prelomio je, a nisam siguran da bih im to dopustio.
Kakvu to igru igra, Brvsone? Zar misli da smo mi budale? Zar misli da ne
dobivamo stalne izvjetaje s terena, satelitske snimke? Vidim da je istina to
kau: jednom izdajica, uvijek izdajica. Dunne je otresao svoju cigaretu u
prepunu staklenu pepeljaru na rubu svog pisaeg stola. Nije mi jasno kako si
uao u zgradu, pokraj sveg tog dinog osiguranja. Ali vjerujem da e mi
videonadzor to otkriti. Brvson je bio osupnut njegovim bijesom, i zbog toga je
malo oklijevao. Bijes je zadnje to je oekivao od Harrvja Dunnea. Strah,
obranu, prazne prijetnje da - ali gnjev ne. kripei zubima, Brvson 197 je
rekao: Poslao si svoje slugane da me ubiju. Drugorazredne lakaje iz parike
podrunice. Dunne je prezirno puhao dok je vadio novu cigaretu iz depa u
kaputu svog zguvanog sivog odijela. Ubacio ju je u cigaretnik od slonovae i
pripalio, odmahnuo ibicom i ubacio je u pepeljaru. Moe ti i bolje od toga,
profesore, rekao je vrtei glavom dok se okretao natrag prema svom velikom
prozoru s pogledom na zeleni krajolik Virginije. Gledaj, injenice su
jednostavne. Poslali smo te tamo da bismo ti pripremili put za povratak u
Upravu. Umjesto toga, to si uinio - upropastio si neke od naih najizglednijih
veza s Upravom. Onda si nestao, otiao pod zemlju. Kao neki mafijaki plaeni
ubojica koji odstrani svjedoke. Okrenuo se natrag prema Brvsonu i ispuhnuo mu
oblak dima u lice. Mislili smo da si bivi pripadnik Uprave. Tu smo, ini se,
napravili veliku greku, ha? Ma to ti to zapravo hoe rei? Htio bih te
zamoliti da ode na poligraf, ali to je ono to vas najprije naue, je li tako kako izigrati stroj? Ogoren, Brvson je pljusnuo plavu tvrdu karticu na jedino
prazno mjesto koje je bilo vidljivo na Dunneovu radnom stolu od mahagonija. Bila
je to agencijska identifikacijska kartica koju je izvukao iz lisnice mrtvog
motociklista pokraj Pariza, progonitelja poslana iz dvorca Jacquesa Arnauda.
eli li znati kako sam uao ovamo? Dunne je uzeo karticu i odmah prouio
hologram: podigao ju je prema svjetlu, okretao ju je da bi uoio
trodimenzionalni peat CIA-e i pronaao tanki magnetski listi stisnut izmeu
slojeva plastike. Bio je to svakodnevni predmet u CIA-i, ali i jedino u CIA-i identifikacijska kartica visoke tehnologije i visoke sigurnosti, koju je
praktino nemogue krivotvoriti. Dunne ju je ubacio u ita kartica koji se
nalazio na radnom stolu. Na njegovu velikom plavom kompjutorskom zaslonu
pojavilo se lice zajedno sa osnovnim informacijama o uposleniku. Lice nije bilo
Brvsonovo, ali u jednom trenutku Brvsonovo izmijenjeno i prerueno lice
poprilino je sliilo licu na monitoru. Parika podrunica. Gdje si to dovraga
naao? upitao je Dunne. Hoe li me sada sasluati? Dunneovo lice bilo je
oprezno. Ispustio je dvostruki dim kroz nosnice dok je sjedao na stolac pokraj
svog radnog stola. Ugasio je 198 napola dogorenu cigaretu. Daj da barem pozovem
Finnerana ovamo. Finnerana? Sreo si ga u Blue Ridgeu. Moj pomonik.
Zaboravi. On je moja prokleta institucijska memorija - Zaboravi! Samo ti i
ja i prislune naprave. Dunne je slegnuo ramenima. Izvukao je novu cigaretu,
ali umjesto da je uloi u cigaretnik, poeo se igrati njome meu prstima
poutjelim od nikotina. Brvson je na iznoenoj tkanini Dunneove plave koulje s
gumbima na ovratniku zamijetio obrise niza nikotinskih mrlja po ramenima i na
rukavima. Dok je Brvson prepriavao dogaaje proteklih nekoliko dana, Dunne je
postao ozbiljan. Kad je konano progovorio, glas mu je bio tih. Nagrada od dva
milijuna dolara raspisana na tvoju glavu, raspisana jo prije nego to si se
pojavio na Calcanisovu brodu. Nekako se proulo na ulici da si se vratio u
igru. ini se da zaboravlja da su me se u Washingtonu htjeli rijeiti.
Izgleda da su znali da se vraam i da traim stari stoer Uprave. To ukazuje da
curi negdje ovdje, u ovoj zgradi. Brvson je svojim kaiprstom ocrtao mali krug

u zraku. Kriste! uzvikne zamjenik direktora, prepolovivi cigaretu i bacivi

njene komade prema pepeljari. Cijela prokleta stvar ila je izvan
dokumentacije; jedini zapis o tvojoj ukljuenosti tvoje je ime u banci podataka
osiguranja u svrhu da te se propusti u zgradu i van. Dovoljno je ako Uprava
prislukuje CIA-u. Ma hajde, ovjee, pa to ti nije bilo ni pravo ime! Bio si
Jonas Barrett - konspirativno ime upotrijebljeno je u podacima osiguranja, to
je protiv svakog jebenog pravila. Osiguranju se inae ne lae. Majci se nikada
ne lae. Primke o trokovima, potraivanja opreme - Pohranjeno, sve poruke
pod vlasnikom ifrom, sve to se treba znati, svi prioriteti. Gledaj, Brvsone,
osigurao sam i svoje dupe, pa to misli? Bio si mi prokleto golem rizik, to ti
moram re. Ne znam pod kakav su te to pritisak stavili, kako su te unitili.
Stavi crveno uokvireni dosje pod jebeni mikroskop i jo uvijek ne zna to je
tipu u glavi. 199 Mislim, gledaj, stavili su te tamo na pau u taj tvoj mali
seoski koled - Za milog Boga, prasne Brvson, zar misli da sam tamo bio
dobrovoljno} Doli su tvoji razbijai i izvukli me iz mog umirovljenja. Upravo
sam se poeo lijeiti i doli ste vi i otrgli krastu! Nisam ovdje da se branim pretpostavljam da ste na meni izvrili svoju domau zadau. elim znati to to
CIA radi, zato me slijedi izvan Pariza da me ubije. Nadam se da ima prokleto
dobro objanjenje, ili barem neku uvjerljivu la. Dunne je mrko zurio. Neu se
obazirati na ovu zadnju zajedljivu primjedbu, Brvsone, rekao je tiho. Gleaj,
razmisli. Prema onome to mi kae, prepoznao te operativac Uprave s kojim si
suraivao u Kowloonu, Vance Gifford - Da, a prema rijeima brae Sangiovanni,
prepoznao me i Arnaudov ovjek na brodu. To je oito i bez pogovora. Nije teko
vratiti film unazad da se vidi kako se dogodio Santiago de Compostela. Govorim o
Chantillvju, o Parizu! O operativcu CIA-e kojeg sam otkrio jer je bio tako
nespretan da je kod sebe ostavio svoje identifikacijske papire. A tamo gdje je
jedan, uvijek su i drugi, to zna jednako dobro kao i ja. Dakle, to e mi rei
- da je Agencija izvan kontrole? Ili je to, ili igra sa mnom dvostruku igru.
elim zna
i to je od toga, i to sadal Ne! povikao je Dunne promuklo, a glas mu se
pretvorio u navalu kratka suha kalja. Nisu to jedina mogua objanjenja! Sto
mi onda pokuava prodati? Dunne je kaiprstom ocrtao svoj krug u zraku,
oponaajui Brysonov, ukazujui na ozvuenost prostorije. Namrtio se. Kaem da
elim neke stvari provjeriti. Kaem da mislim kako bismo trebali nastaviti ovaj
razgovor u drugo vrijeme na drugom mjestu. Doimao se jo izboranijim, obrazi su
mu jo vie upali, a oi prvi put izgledale uznemireno. Ustanova za proirenu
skrb Rosamund Clearv bila je, jednostavno govorei, staraki dom. Bila je to
lijepa niska zgrada od crvene cigle okruena s nekoliko jutara umovitog
podruja u okrugu Dutchess u sjevernom dijelu drave New York. Kako je god
zvali, bila je to skupa, dobro odravana ustanova, zadnje utoite za
financijski 200 privilegirane kojima je trebala medicinska skrb koju im rodbina
i druge njima drage osobe nisu mogle pruiti. Zadnjih dvanaest godina bio je to
dom Felicie Munroe, ene koja je, sa svojim suprugom Peteom, uzela k sebi
tinejdera Nicholasa Brvsona nakon to su njegovi roditelji poginuli u
automobilskoj nesrei. Brvson je volio tu enu, uvijek je s njom imao blizak
odnos pun ljubavi, ali nikad o njoj nije razmiljao kao o majci. Jer, kad se
nesrea dogodila, za to je ve bilo prekasno. Bila je samo teta Felicia,
podjetinjela supruga ujaka Petea, koji je bio jedan od najboljih prijatelja
njegova oca. S ljubavlju su se brinuli za njega, primili ga rado u svoj dom,
financirali ak njegovo osnovno kolovanje, a potom i koled, na emu im je bio
vjeno zahvalan. Peter Munroe upoznao je Georgea Brvsona u asnikom klubu u
Bahrainu. Brvson, tada pukovnik, nadgledao je izgradnju velike nove vojarne, a
Munroe, graevinski inenjer u multinacionalnoj graevinskoj tvrtki, bio je
ponuditelj projekta. Brvson i Munroe postali su bliski prijatelji poslije jako
puno ispijenih piva - to je bio specijalitet kluba u toj zemlji gdje je
zabranjen alkohol - a ipak, kad su predane ponude, pukovnik Brvson nije
preporuio tvrtku Petea Munroea. Nije imao izbora, uistinu; druga graevinska
kompanija dala je bolju ponudu. Munroe je dobroduno prihvatio lou vijest,
pozvao Brvsona na rundu pia i rekao kako ga doista uope nije briga - u ovoj
usranoj zemlji dobio je vie nego to je oekivao - prijatelja. Tek je kasnije -

prekasno, kako se pokazalo - saznao zato je ona druga tvrtka dala tako nisku
ponudu: nepoteno poslovanje. Tvrtka je pokuala izvui od vojske milijune
dolara u vidu prekoraenja trokova. Kad se George Brvson pokuao ispriati,
Munroe je odbio prihvatiti ispriku. Korupcija je nain ivota u ovom poslu,
rekao je. Da sam doista htio taj posao, i ja bih lagao. Bio sam naivac.
Meutim, prijateljstvo izmeu Georgea Brvsona i Petea Munroea bilo je
zapeaeno. No je li zaista bilo tako? Nije li tu bilo jo neega? Je li mu
Harry Dunne govorio istinu? Sada kad je imao konkretan dokaz da ga je aktivni
operativac CIA-e koji je bio na platnom spisku Agencije htio ubiti u Francuskoj,
sve je bilo pod sumnjom. Jer ako je Dunne imao neto s tim, je li mu se moglo
vjerovati sve ono drugo to je rekao? Brvson je na neki nain alio to nije
najprije doao ovamo, prije nego to je otiao na Spanish Armadu. Trebao je
pronai staru tetu 201 Feliciu i ispitati je prije nego to je pristao na
Dunneov prljavi posao. Bryson je prije toga dvaput posjetio Feliciu, jedanput s
Elenom, ali ve nekoliko godina nije bio kod nje. Dunneove rijei onog dana u
planinama Blue Ridgea, dana koji mu je promijenio ivot, jo uvijek su mu
odzvanjale u uima. Nee ih tako brzo zaboraviti. Da vas upitam neto, Brysone.
Jeste li vjerovali da je to bila nesrea. Imali ste tada petnaest godina, ve
ste bili briljantan uenik, izvrstan sporta, vrh amerike mladei. A onda su
oba vaa roditelja iznenada poginula. Baka i djed odveli su vas... Ujaku
Peteu... Peteru Munroeu. Da, to je ime koje je uzeo, a ne ime pod kojim je
roen. I on se pobrinuo da idete ba na taj koled, i pored toga jo donio za
vas puno drugih odluka. Sve je to bilo poprilino jamstvo da ete zavriti u
njihovim rukama. Mislim, u rukama Uprave. Brvson je naao tetu Feliciu kako
sjedi ispred televizora u prostranoj javnoj dnevnoj sobi ukusno opremljenoj
perzijskim sagovima i masivnim antiknim namjetajem od mahagonija. Nekoliko
drugih starijih ljudi bilo je raspreno po prostoriji; neki su itali ili
kukiali, neki su drijemali. Felicia Munroe djelovala je kao da napregnuto
promatra golf. Teta Felicia, rekao je Brvson srdano. Okrenula se da bi ga
pogledala i kao da se na trenutak na njezinu licu pojavio traak prepoznavanja.
No odmah je ustupio mjesto maglovitoj smetenosti. Da? rekla je otro. Teta
Felicia. Ja sam Nick. Sjea me se? Zurila je u njega mirkavo, ne shvaajui.
Bilo mu je jasno da su tragovi senilnosti koje je zapazio prije nekoliko godina
prerasli u neto dublje i ozbiljnije. Nakon to je nelagodno dugo zurila,
polagano se osmijehnula. To si ti, uzdahnula je. Sjea li se? ivio sam kod
tebe - brinula si se o meni...? Vratio si se, proaptala je. Nebesa, kako si
mi nedostajao. Brvsonu poskoi srce. Moj dragi George, uzdrhtala je. Moj
najdrai dragi George. Koliko je samo vremena prolo. Na trenutak je bio
zbunjen, a onda je razumio. Brvson je bio otprilike istih godina kao i otac,
general George Brvson, kad je pogi202 nuo. U zbrkanom umu tete Felicie - umu
koji se vjerojatno mogao prisjetiti dogaaja od prije pola stoljea, a nije se
mogao prisjetiti njezina imena - on je bio George Bryson. A slinost je doista
bila velika. esto se zapanjio opazivi kako, to biva stariji, to sve vie
slii svome ocu. A onda je, kao da se odjednom zasitila svog posjetitelja,
okrenula natrag prema televizoru. Brvson je ustao, prebacio teinu s jedne na
drugu nogu, nesiguran to mu je dalje initi. Za otprilike minutu Felicia je,
ini se, postala svjesna njegove prisutnosti, pa se ponovno okrenula prema
njemu. O, zdravo, upustila se u pokuaj. Lice joj je izgledalo zabrinuto, a
njegov izraz brzo je postao zaplaen. Ali ti - ali ti si mrtav! Mislila sam da
si mrtav! Brvson je jednostavno neutralno gledao u nju, ne elei pokvariti
iluziju. Neka vjeruje to eli, moda e neto rei... Poginuo si u onoj
groznoj nesrei, rekla je. Lice joj se iskrivilo od napetosti. Da, tako je. U
toj groznoj, groznoj nesrei. I ti i Martha. Kako je to uasno. I ostavili ste
jadno malo siroe Nickieja. O, mislim da tri dana nisam prestala plakati. Pete
je uvijek bio jak - pomogao mi je da to prebrodim. Oi su joj se ponovno
zacaklile od suza, koje su joj poele tei niz obraze. Pete mi toliko toga nije
rekao o toj noi, nastavila je, gotovo pjevna glasa. Toliko mi toga nije mogao
rei, nije elio rei. Koliko li ga je krivnja izjedala iznutra. Godinama nije
sa mnom razgovarao o toj noi, o tome to je uinzo. Srsi su proli Brvsonu niz
kraljenicu. I nikad nije o tome razgovarao s tvojim malim Nickiejem, zna.

Kako li je to bilo teko nositi, kako li uasno, uasno teko! Zavrtjela je

glavom i otrla oi nabranom manetom svoje bijele koulje. A onda se okrenula
natrag prema televizoru. Brvson brzo korakne prema televizoru, iskljui ga i
stane ravno ispred nje. Iako je sirotici kratkotrajno pamenje bilo izbrisano
uslijed djelovanja senilnosti, ili moda Alzheimerove bolesti, inilo se da je
podosta njezina dugotrajnog pamenja bilo ouvano. Felicia, rekao je njeno,
elio bih s tobom razgovarati o Peteu. Peteu Munroeu, tvom suprugu. ini se da
ju je smetao njegov izravni pogled, pa je poela prouavati uzorak na sagu.
Pravio bi mi napitak od viskija kad bih se prehladila, zna, rekla je. Kao da
se izgubila u tom sjeanju, i ponaala se 203 oputenije. Med i sok od limuna i
samo trunicu burbona. Ne, malo vie od trunice. Odmah ti bude bolje.
Felicia, je li ikada govorio o neemo to se zove Uprava? Pogledala je u njega
prazno. Prehlada, ako se ne lijei, moe se vui tjedan dana. Ali ako se
lijei, proi e za sedam dana! Zahihotala se, maui prstom. Peter je uvijek
rekao da se nelijeena prehlada moe vui tjedan dana... Je li ikada priao o
mom ocu? O, on je lijepo priao. Priao je najsmjenije prie. Na drugom
kraju prostorije neki je pacijent imao nezgodu, i dola su dva kuepazitelja s
brisaima za pod. Njih dvojica meusobno su razgovarala na ruskom. Jedna je
fraza glasno izgovorena i moglo je se uti. Ja nie znaju, rekao je otresito
jedan od njih. Naglasak je bio moskovski. I Felicia Munroe je to ula i naulila
je ui. Ja nie znaju, ponovila je, a zatim se zahihotala. Nerazumljiv jezik!
Nije ba nerazumljiv, teta Felicia, ubaci se Brvson. Nerazumljivo!
odgovorila je prkosno. Ba je takvu besmislicu i Pete govorio u snu. Ja nie
znaju. Sve te ludosti. Kad god bi govorio u snu, govorio bi na tom smijenom
jeziku, a strano mu je smetalo kad sam ga zbog toga zadirkivala. Tako je
govorio u snu? muklo e Brvson, dok mu je srce tuklo u svojoj krletci od
rebara. O, jako je loe spavao. Na trenutak se doimala lucidnom. Uvijek je
govorio u snu. Ujak Pete je govorio ruski u snu, a to je onda kad ne moe
kontrolirati svoje rijei. Je li Harry Dunne imao pravo: je li Peter Munroe bio
suradnik Genadia Rosovskog, poznatog i kao Ted Waller? Je li to mogla biti
istina? Je li bilo kakvo drugo objanjenje uope mogue} Brvson je zanijemio.
Ali Felicia je i dalje govorila. Osobito poslije tvoje smrti, George. Bilo mu
je toliko ao. U snu bi se bacao amo-tamo, prevrtao, vikao i vritao, a uvijek
je govorio tim nerazumljivim jezikom! Podruje Rock Creek Parka u Washingtonu,
na sjevernom dijelu Beach Drivea, bila je dobra lokacija za sastanak s Harrvjem
Dunneom 204 vrlo rano ujutro. Bryson ju je odabrao; Dunne mu je prepustio neka
izabere mjesto sastanka, ne zbog potovanja Brvsonovih terenskih sposobnosti napokon, Dunneovo iskustvo kao tajnog operativca u Agenciji bilo je dvaput due
od Brvsonova u Upravi - nego vjerojatnije iz ljubaznosti koju domain pokazuje
prema svom uvaenom gostu. Zahtjev zamjenika direktora CIA-e da se nau vani,
izvan zidova Agencije, zabrinjavao je Brvsona. Bilo je teko vjerovati da bi se
ovjek broj dva u Agenciji bojao da mu je ozvuen ured; sama ta injenica
pridodala je vjerodostojnost teoriji da je Uprava napravila proboj u CIA-u - da
su Brvsonovi nekadanji rukovoditelji nekako uspjeli pruiti svoje pipce do
najviih krugova CIA-e. Kakve bi god informacije Dunne moda mogao prikupiti,
sama injenica to je inzistirao da nastave svoj razgovor na neutralnom,
sigurnom mjestu bila je uznemiravajui dokaz da neto doista nije bilo u redu.
No, Brvson nita nije uzimao zdravo za gotovo. Ne vjeruj nikome, govorio bi Ted
Waller uz hihot, i te su rijei sada imale svoju grotesknu primjenu. I sam se
Waller pokazao kao onaj koji je na kardinalan nain iznevjerio povjerenje.
Brvson nee popustiti u svom oprezu; nikomu nee vjerovati, pa tako ni Dunneu.
Doao je na dogovoreno mjesto cijeli sat ranije. Bilo je tek etiri ujutro i
nebo je jo bilo tamno, a zrak hladan i vlaan. Proao bi tek tu i tamo poneki
automobil: radnici u nonoj smjeni koji su se vraali kui, a njihove zamjene
dolazile su umjesto njih. Poslovi vlade odvijali su se dvadeset i etiri sata na
dan. Tiina je bila udna, neuobiajena. Brvson je mogao uti kako granice pod
njegovim nogama pucaju dok je prolazio kroz gust umarak koji je okruivao
istinu koju je odabrao, to se inae ne bi ulo zbog okolne huke prometa. Nosio
je cipele s potplatima od krepgume koje su mu bile omiljene za terenski rad jer
su priguivale takve zvukove. Brvson je pregledao lokaciju, traei ranjive

toke. umovit breuljak uzdizao se nad malom livadom do koje je bilo maleno
asfaltirano parkiralite, a na njegovu rubu nalazila se betonska graevina nalik
na bunker, napola ukopana u tlo, koja je sluila kao zahod i u kojoj su
dogovorili sastanak. Bila je prognozirana kia, i premda se prognoza pokazala
netonom, natkrivena lokacija ipak je bila pogodna. A i debeli betonski zidovi
omoguit e zatitu u sluaju vanjske zasjede. 205 Ali Bryson je utvrdio da nee
biti zasjede. Napravio je krug oko umovitog breuljka, kroz gusto drvee koje
se uzdizalo nad livadom, i pregledao teren da vidi ima li svjeih tragova ili
neobino slomljenih granica, kao i jesu li moda ve postavljeni okulari,
postolja ili druge naprave. U drugom brzom obilasku provjerio je sve mogue
prilazne putove; nita nee biti preputeno sluaju. Poslije jo dva brza
obilaska u suprotnim smjerovima i s razliitih poloaja, Brvson je bio
zadovoljan jer se uvjerio da nije postavljena nikakva zasjeda. To nije
iskljuivalo da e netko tek doi, ali e mu barem omoguiti da odmah otkrije
male promjene u okolini, odstupanja koja se inae ne zamjeuju. Tono u pet sati
ujutro crni vladin sedan skrenuo je s Beach Drivea na parkiralite. Bio je to
Lincoln Continental, bez oznaka, osim generikih vladinih ploica. Promatrajui
kroz malen, snaan dalekozor iz zaklona koji je odabrao u gustom umarku, Brvson
je mogao razabrati Dunneova stalnog vozaa, vitkog Afroamerikanca u mornarikoj
plavoj odori. Dunne je sjedio na stranjem sjeditu, drei vrsto u rukama neki
fascikl. ini se da u vozilu vie nije bilo nikoga. Limuzina se zaustavila kod
zahoda. Voza je izaao i krenuo otvoriti vrata svom efu, ali Dunne je,
nestrpljiv kao i uvijek, ve bio napola izvan automobila. Mrtio se, to je bio
njegov uobiajeni izraz. Pogledavi nakratko na obje strane, siao je niz
nekoliko stepenica, a lice mu je upadljivo osvijetlila sumporna fluorescentna
svjetlost, te se izgubio u prostoriji. Brvson je priekao. Promatrao je vozaa,
ekajui na bilo kakav sumnjiv pokret - potajan telefonski poziv putem skrivenog
mobilnog telefona, brzi znak vozilima koja su u prolazu, pa ak i punjenje
oruja. Ali voza je jednostavno sjedio za upravljaem, mirno i strpljivo
ekajui svog efa. Poslije dobrih deset minuta Brvson je bio siguran da je
Dunne ve nestrpljiv, pa je siao niz brijeg putem gdje je bio zaklonjen od
prolaznika, i zaobiao je zahod sa stranje strane, na kojoj je bio u ravnini
tla. Naglo ubrzavi, potrao je u prostoriju, siguran da ga nitko nije vidio.
Sada je uskoio u jarak koji je okruivao bunker i njime kruio do ulaza,
neopaen. Fluorescentno svjetlo je treperilo. Prostor je vonjao po urinu i
izmetu, iji se smrad pomijeao sa alosno nedostatnim otrim mirisom sredstva
za ienje. Oslukivao je za trenutak na vratima sve dok nije 206 uo Dunneovo
karakteristino kaljucanje. Uao je brzo, zatvorivi za sobom teka elina
vrata i zakljuavi ih lokotom koji je donio sa sobom. Dunne je stajao ispred
pisoara. Okrenuo je polako glavu kad je Brvson uao. Lijepo od tebe to si
dolunjao, promrmljao je. Sad mi je jasno zato su te oni jebai iz Uprave
najurili. Tonost ti nije ba jaa strana. Brvson se nije obazirao na
podbadanja. Dunne je tono znao zato je kasnio deset minuta. Dunne je zakopao
zatvara na hlaama, pustio vodu i otiao do umivaonika. Gledali su jedan
drugoga u ogledalu. Loe vijesti, rekao je Dunne, a glas mu je odzvanjao dok
je prao ruke. Kartica je vaea. Kartica? Agencijska identifikacijska
kartica koju si uzeo mrtvom motociklistu u Chantillvju. Nije krivotvorina. Momak
je prije vie od godinu dana detairan u pariku podrunicu kao operativac in
extremis - za sluajeve kad treba obaviti doista prljave poslove. Istrai
osobne podatke, koje je ime na punomoi o imenovanju, pa i to kako je unovaen.
Dunne se ponovno namrgodi, pun gnuanja. Pa, kako to da se ja nisam toga
sjetio, rekao je s jakom ironijom. Otresao je ruke - nije bilo papirnatih
ubrusa, a nije htio upotrijebiti automat za suenje ruku - te ih obrisao o
hlae. Izvukao je zguvanu kutiju Maribora iz unutarnjeg depa na sakou i
nespretno izvukao djelomice zdrobljenu cigaretu te je stavio u usta. Ne
pripalivi je, nastavio je: Naredio sam prioritetno istraivanje Code Sigma
kroz sve kumpjutorske banke podataka, sve do zadnje mogunosti. Nita. Kako
misli, nita? Imate debele dosjee o svakome, od direktora do gospoe koja isti
zahode. Dunne je iskrivio lice. Nepripaljena cigareta visjela mu je s donje
usne. A vi tamo nita ne proputate. Nita. Zato mi nemoj rei da niste nita

nali u dosjeu tog ovjeka. Ne, kaem ti da ovjek nije imao dosje. to se
tie centrale Langley, on nije postojao. Ma hajde! Pa tu je zdravsteno
osiguranje, polica osiguranja, isplate plae - cijela gomila administrativnih i
birokratskih gluposti s 207 kojima kadrovski odjel bombardira svakog uposlenika.
Hoe mi rei da nije dobivao plau? Za milog Boga, pa ti ne slua1. Momak
nije uope postojao! Nije to neto novo - doista ozbiljni ivetivorkers, ne
elimo o njima voditi dokumentaciju. Dosjei se pokopaju, potraivanja duboko
sakriju nakon to se odobre isplate. Dakle, imamo presedan. Stvar je u tome to
je netko znao kako izigrati sustav i zadrati ime tog ovjeka izvan svake
dokumentacije. Bio je poput duha - tu je, a zapravo nije tu. Dakle, to to
znai? tiho upita Brvson. Dunne je utio na trenutak. Zakaljao se: To znai,
drukane, da CIA moda nije najbolja agencija za istraivanje Uprave. Osobito
ako Uprava ima unutra svoje krtice, to moramo pretpostaviti. Dunneove rijei,
iako nisu bile neoekivane, dole su kao udar groma jer su izgovorene s takvom
konanou. Brvson je kimnuo: Nije ti to lako priznati, rekao je. Dunne je
nagnuo glavu na jednu stranu u znak potvrde. Nije ba, priznao je, s oitom
nedoreenou. Bio je potresen, iako je oito to oklijevao priznati. GJedaj, ja
ne elim vjerovati da je Uprava moda dola do nas i dotakla moje ljude. Ali ja
nisam dospio tu gdje jesam zavaravajui sam sebe. Gledaj, ja nikad nisam iao na
neko od vaih snobovskih sveuilita - jedva sam upao na St. Johns. Ne govorim
desetak jezika poput tebe - samo engleski, i to slabo. Ali ono to sam imao,
vidi - i jo uvijek mislim da imam - to je neto to je rijetkost u
obavjetajnom poslu, a to je zdrav razum. Ili kako god to hoe zvati. Pogledaj
to se dogodilo s ovom prokletom zemljom u zadnjih etrdeset godina, od Zaljeva
svinja do Vijetnama i Paname pa sve do zadnjih brljotina u jutronjem Washington
Postu. Sve su to napravili takozvani Mudrijai, oni najbolji i najpametniji sa
svojim cifrastim diplomama najekskluzivnijih sveuilita i svojim stipendijama,
koji nas uvaljuju u sve ove neprilike. Imaju izobrazbu, a nemaju zdrav razum. A
ja, ja mogu namirisati kad neto nije kako treba, imam instinkt za to. I ja ne
zviduem dok prolazim pokraj groblja. Zato i ne bjeim od mogunosti - a to je
samo mogunost, pazi - da je upleten netko iz mog tima. Neu ti se izmotavati:
ne elim jo odigrati svoju posljednju kartu, ali moda u morati. A to je?
208 Kako ga ono zove Washington Post, zadnji poteni ovjek u Washingtonu? to
ne govori puno u ovom korumpiranom gradu. Richard Lanchester, rekao je
Brvson, prisjeajui se epiteta koji se esto pripisuje predsjednikovu
savjetniku za nacionalnu sigurnost i predsjedavajuem u Vijeu za nacionalnu
sigurnost u Bijeloj kui. Znao je da je Lanchester na glasu zbog svoje
estitosti bez premca. Zato ti je on posljednja karta? Jer kad je jedanput
odigram, stvar je izvan moje kontrole. On moe biti ovjek u vladi koji moe
preokrenuti stvari, onemoguiti kanale korupcije, ali kad jedanput njega
ukljuim, onda tu vie tajna sluba nije nadlena. To je onda sveopi rat do
istrebljenja, a iskreno govorei, ne znam moe li to naa vlada preivjeti.
Isuse, uzdahne Brvson. Hoe rei da je Uprava toliko daleko doprla? Sve mi
tako mirii. Pa, ja sam taj iji je ivot na kocki. Odsada u komunicirati
samo s tobom, izravno s tobom. Nikakvi posrednici, nikakva elektronska pota
koja se moe provaliti, nikakvi faksevi koji se mogu uhvatiti. elim da izdvoji
jednu istu telefonsku liniju u Langlevu, koja e ii preko zakljuanog aparata,
koji e se koristiti jedino i iskljuivo za tu svrhu. ovjek iz CIA-e kimnuo je
u znak pristanka. Takoer elim kodiranu jedinicu tako da budem siguran da ne
govori pod prinudom ili da ti je glas krivotvoren. elim znati da si to ti i da
govori slobodno. I jo jedna stvar: svaka komunikacija odvijat e se izravno
izmeu tebe i mene - ne ni preko tvoje tajnice. Dunne je slijegnuo ramenima.
Shvaam, ali mislim da preburno reagira. Ja bih Marjorie povjerio i svoj
ivot. ao mi je. Nema izuzetaka. Elena mi je jedanput priala o neemu to se
naziva Metcalfovo pravilo, koje kae da poroznost mree raste kao broj vorova
na kvadrat. vorovi se u ovom sluaju odnose na svakoga tko je upoznat s
operacijom. Elena, rekao je ovjek iz CIA-e uz jaku porugu. Ona valjda zna
neto o prijevari, ha, Brvsone? Primjedba ga je pecnula, usprkos svemu to se
dogodilo, usprkos i njegovoj ogorenosti zbog njezina neobjanjivog nestanka.
Tono, odvrati Brvson. I zato mi mora pomoi da doem do nje - 209 Zar

misli da sam te tamo poslao da bih ti spasio brak? upadne Dunne. Poslao sam
te da spasi prokleti svijet. Do bijesa, ona neto zna, sigurno zna. Moda
dosta toga. Da, i ako je upletena - Ako je upletena, upletena je sasvim.
Ako je lakovjerna kao to sam i ja bio - Zavaravanje samog sebe, Brvsone,
upozorio sam te - Ako je lakovjerna kao to sam i ja bio, vikao je Brvson,
onda je njeno znanje jo uvijek neprocjenjivo! I naravno, ona e to sva
sretna ispljunuti pred tebe zbog ega, nostalgije? Sjeanja na lijepa vremena?
Kad bih mogao doi do nje, povikao je Brvson, a zatim zastao. Tiho je
nastavio: Kad bih mogao doi do nje... dobijesa, poznajem je, znam kad lae,
kad pokuava zamagliti istinu, koji razgovor izbjegava. Sanja, rekao je
Harry Dunne bezvuno. Zakaljao se, runo, hroptavo, kapljiasto. Misli da je
poznaje. Pretvara se da je poznaje, da si je poznavao. Toliko si siguran, zar
ne? Ba kao to si bio siguran da si poznavao Teda Wallera, odnosno Genadia
Rosovskog. Ili Pjotra Askionova - odnosno svog ujaka Petera Munorea. Nije li te
tvoj kratki posjet sjevernom dijelu drave New York malo u tome prosvijetlio?
Brvson nije mogao sakriti svoje iznenaenje. Prokletnie! povikao je. Budi
realan, Brvsone. Misli li da nisam postavio cijeli kordon nadziratelja oko tog
starakog doma otkad sam saznao za Upravu? Jadna je starica toliko smuena da
nai ljudi nikad nisu mogli puno izvui od nje, pa nikad ne mogu biti siguran je
li znala istinu o svom muu ili koliko je znala. Ali postojala je mogunost da s
njom stupi u kontakt netko tko je bio povezan s njezinim pokojnim muem.
Glupost! uzvrati Brvson. Nema sredstava da bi zbog nje drao tim promatraa
dvadeset etiri sata na dan, sedam dana u tjednu, sve dok ne umre! Kriste,
nestrpljivo e Dunne. Jasno da nemam. Jedna tamonja administratorica zarauje
lijepu svoticu od Felicijina dragog starog roaka Harrvja, koji se gorljivo
brine za nju. Ako netko posjeti Feliciju, najavi svoj dolazak, ak ako i svrati
nenajavljeno, administratorica 210 po imenu Shirlev najprije mene nazove. Zna da
bih htio zatititi svoju smuenu Feliciju od kopaa zlata ili ljudi koji bi je
mogli uznemiriti. Brinem se za svoju roakinju. Shirlev uvijek ima moj
telefonski broj ma gdje ja bio. Tako uvijek znam s kim Felicia kontaktira. Nema
nikakvih iznenaenja. Poenta je, radi s onim to ima, pokriva to moe.
Veina drugih kao da je nestala bez jebena traga. to je, hoemo li cijeli dan
stajati u ovoj smrdljivoj sraonici? Ni meni se ne dopada, ali u blizini nema
niega, mjesto je izdvojeno i sigurno. O, Kriste. Bi li mi rekao zato si
otiao Jacquesu Arnaudu? Kao to sam ti rekao, njegov emisar, njegov agent na
Calcanisovu brodu, oito je suraivao i s Upravom i s Anatolijem Prinjikovim u
Rusiji. Amaud je morao biti kljuni zglob. Ali zato? Htio si izravno doi do
Arnauda? Brvson je zastao. Prisjetio se rijei Teda Wallera - Genadia Rosovskog
- kojih se esto prisjeao: Nemoj nikome rei nita to apsolutno ne treba
znati. Pa ni meni. Jo nije rekao Dunneu nita o kriptoipu koji je kopirao s
Arnaudova osiguranog satelitskog telefona, a i nee mu rei. Ne jo. Razmiljao
sam o tome, lagao je. Barem da promotrim one koji su oko njega. I? Nita.
Gubitak vremena. Uvijek zadri jednu kartu. Dunne je iz svog pohabanog konatog
novanika izvadio vrstu kovertu s crvenim obrubom iz koje je izvukao hrpicu
neurednih fotografija. Preispitali smo sva imena koja si nam dao u svom
izvjetaju, pregledali svaku dostupnu bazu podataka, ukljuujui i svakog
vlasnika strogo uvane ifre. Nije bilo lako, to pokazuje kako su pametni i
temeljiti tvoji prijatelji iz Uprave - probrali su i pomijeali lana imena uz
pomo kompjutorskih algoritama, sva ta sranja koja ja ba i ne razumijem.
Operativci Uprave dobili su nove zadatke, korijeni su im iupani, biografije
ponovno napisane, mree iskopane i ponovno sastavljene. Bio je to otupljujui
posao, ali imamo nekoliko kandidata da ih pogleda. Pokazao mu je prvu crnobijelu fotografiju na sjajnom papiru. Brvson je zavrtio glavom. Nita. Dunne
se namrtio i uzeo drugu. 211 Ne sjeam se. Dunne je zavrtio glavom i pokazao
mu sljedeu. Nije na spisku. to to ima, nekakve podmetaine - poznate
lanjake, nada se da e me uhvatiti u pogreci. Kao da se smijeak pojavio u
kutovima Dunneovih usana. Zakaljao se. Uvijek testiranje, ha? Dunne nije
odgovorio. Izvukao je jo jednu fotografiju. Nita - hej, ekaj malo. Brvson
je promatrao fotografiju agenta kojeg je prepoznao. Ovoga poznajem. Nizozemac,
konspirativno ime Prospero. Dunne je kimnuo kao da je Brvson konano pravilno

odgovorio. Jan Vansina, vii dunosnik u glavnom stoeru Meunarodnog crvenog

kria u enevi. Direktor za koordiniranje pruanja meunarodne pomoi u hitnim
sluajevima. Izvrsno pokrie koje mu omoguava da lako putuje po svijetu,
osobito na krizna mjesta, i to mu omoguava pristup tamo gdje je on inae
strancima zabranjen - u Sjevernu Koreju, Irak, Libiju i tako dalje. Jesi li imao
dobru vezu s njim? Spasio sam mu ivot u Jemenu. Upozorio sam ga na zasjedu,
iako je od mene standardna procedura zahtijevala da drim za sebe to znam,
znailo to njegovu pogibiju ili ne. Ne ide ti ba sluanje nareenja, kako
vidim. Ne kad mislim da su glupa. Prospero je bio prilino impresivan.
Jedanput smo radili zajedno kad smo skupa postavljali zamku nekom inenjeru
NATO-a i dvostrukom agentu. Sto Vansina ovdje radi? Izgleda kao da je snimljen u
nekoj prostoriji kamerama za nadzor. Nai su ga ljudi uhvatili u enevi, u
Banque Geneve Privee. Odobravao je brzi transfer od ukupno pet puta pet
milijardi dolara kroz odvojene i mijeane raune. Drugim rijeima, pranje
novca. Ali ne za sebe. Oito je djelovao kao nekakav odvodni kanal za neku
organizaciju koja posjeduje golema sredstva. Niste valjda sve to vidjeli
pomou skrivene videokamere? Imamo izvore u vicarskim bankama. Pouzdane?
Ne sve, dakako. Ali u ovom sluaju povezan je netko prilino vrijedan. Bivi
operativac Uprave koji je prodao povjerljive informacije u 212 zamjenu za
ukidanje dugake zatvorske kazne. Pogledao je na svoj runi sat. Ucjena obino
djeluje. Brvson je kimnuo glavom. Misli da je Vansina jo uvijek aktivan?
Ovo je snimljeno prije dva dana, rekao je tiho Dunne, dok je sa svog remena
skidao dojavljiva i pritisnuo na njemu gumb. Oprosti, trebao sam se prije
dvadeset minuta javiti Solomonu, svom vozau. Dogovor nam je da mu poaljem
poruku na dojavljiva kad se ti pojavi, u sluaju da te nije vidio. A oito
nije, jer si se pojavio u jednoj od svojih houdinijevskih manira. emu
dojavljivanje vozau? Da ga obavijesti da si OK - da ti nisam nita napravio,
je li to? U Brvsonovu glasu osjetila se uzrujanost. Ti mi doista ne vjeruje?
Solomon samo voli imati me na oku. Nikad ne moe biti previe oprezan,
rekao je Brvson. Iznenada se zaulo glasno lupanje na vratima zahoda. Jesi li
zakljuao vrata ili to? Brvson je kimnuo. Pa tko je onda preoprezan? Dunne
e podrugljivo. Kriste, daj da uvjerim svoga zabrinutog vozaa da je sve u
redu. Dunne je otiao do vrata zahoda, probao lokot i zavrtio glavom. iv
sam, zazvao je promuklo. Nije mi uperen pitolj u glavu i sve je u redu. uo
se mumljavi glas s druge strane: Trebaju vas, gospodine, molim vas. Smiri se.
Solomone. Rekao sam da je sve u redu. Nije to, gospodine. Neto drugo je
posrijedi. Sto? Upravo su vas zvali telefonom, odmah nakon to ste mi
poslali poruku na dojavljiva. Na telefon u autu, gospodine, onaj za koji ste
rekli da e zvoniti samo ako je u pitanju nacionalna sigurnost. O, Kriste,
rekao je Dunne. Brvsone, bi li...? Brvson je priao postrance betonskom
dovratniku i posegao za orujem u isto vrijeme dok je ubacivao klju u lokot i
ovaj se naglo otvorio. Priljubio se uza zid, zaklonjen od pogleda, drei
pitolj spreman. 213 Dunne je promatrao Brvsonove pripreme s neprikrivenom
nevjericom. Vrata su se otvorila i Brvson je mogao potvrditi da je to onaj isti
mravi Afroamerikanac kojeg je vidio za upravljaem Dunneova vladinog
automobila. Solomon se doimao zbunjeno, u neprilici. ao mi je to vas ometam,
gospodine, rekao je, ali doista zvui vano. Gledao je u svog efa, ruke su
mu bile sputene i prazne i nije bilo nikoga ni pored ni iza njega. Izgleda da
voza nije vidio Brvsona, koji se naslonio na zid, zaklonjen od pogleda nezvana
gosta. Dunne je kimnuo i, doimajui se kao da se izjeda, pourio prema limuzini,
a voza za njim. Odjednom se voza naglo okrenuo prema otvorenim vratima,
nasrnuvi neoekivanom ustrinom prema Brvsonu u smjeru dijagnonalno prema
zahodu, a veliki Magnum bio mu je u desnoj ruci. Sto, dovraga - ? povikao je
Dunne i okrenuo se u uenju. Prasak je odjeknuo u malenoj prostoriji i djelii
betona poletjeli su u zrak i zabijali se u Brvsona, koji se naglo izmakao udesno
i tako za djeli izbjegao metak. Uslijedilo je jo nekoliko metaka u brzom
slijedu koji su razbijali zidove i pod tik do njegove glave. Iznenadnost napada
uhvatila je Brvsona nespremna i prisilila ga da usredotoi snagu na izmicanje,
tako da u tom trenutku nije bio u stanju uperiti pitolj. Voza je bio divlji,
pucao je bjesomuno, a lice mu je bilo iskrivljeno ivotinjskim bijesom. Brvson

se bacio prema naprijed i podigao pitolj, ba u trenutku kad se zauo jo jedan

prasak, glasniji od onih koji su se uli ranije. Nasred vozaevih prsa razjapila
se crvena rupa i iknula je krv, te se ovjek stropotao prema naprijed, oito
mrtav. Harry Dunne stajao je oko pet metara dalje, u rukama drei svoj Smith &
Weston .45, jo uvijek uperen u vozaa, a cijev se jo puila. Doimao se
smeteno, izraza gotovo pokunjenog. Napokon, ovjek iz CIA-e prekinuo je utnju.
Isuse Kriste, rekao je, kaljui tako jako da se gotovo presavinuo. Isuse
Kriste Svemogui. 214 12 Svjetlost u Ovalnom uredu bila je tajanstvena,
srebrnastosiva, pridajui mraan izgled skupu kojem nije trebalo vie tame. Bio
je sumrak, kraj dugakog, tmurnog dana. Predsjednik Malcolm Stephenson Davi
sjedio je na maloj bijeloj sofi u sredini, gdje je najvie volio voditi sastanke
od najvee ozbiljnosti. Na foteljama njemu sa strane sjedili su direktori CIA-e,
FBI-a i NSA-e; odmah do njega, njemu zdesna, bio je posebni predsjednikov
pomonik za pitanja nacionalne sigurnosti Richard Lanchester. Bila je to
rijetkost da se takav visoki skup dunosnika u upravi sastaje izvan slubenih
okvira Kabineta ili sobe za krizna stanja, ili Vijea nacionalne sigurnosti. Ali
vrlo neobina nadlenost mjesta za tu prigodu pridavala joj je na teini. Razlog
sastanka bio je prilino jasan. Prije neto vie od devet sati snana eksplozija
na stanici Dupont Circle u washingtonskoj podzemnoj eljeznici usmrtila je
dvadeset troje ljudi i ranila vjerojatno triput toliko; popis smrtnih sluajeva
rastao je kako je odmicao dan. Nacija je, iako ve navikla na tragedije,
teroristike napade, pucnjave u kolama, bila u stanju oka. To se dogodilo u
samom srcu njihova glavnog grada - samo milju od Bijele kue, kako je neprestano
ponavljao komentator CNN-a. Bomba je bila ostavljena u neemu to je izgledalo
poput laptop kompjutora i eksplodirala je u vrijeme najvee prijepodnevne guve.
Sofisticirana priroda bombe, o kojoj pojedinosti nisu otkrivene javnosti,
ukazivala je na upletenost terorista. U doba postojanja kablovskih programa i
radiostanica koje neprestano emitiraju vijesti, kao i munje 215 vite
komunikacije putem Interneta, uasna pria naglo je odjeknula i iz minute u
minutu postajala sve gora. Promatrai su, ini se, bili osobito opinjeni
najstravinijim pojedinostima - pogibijom trudne ene i njene dvije trogodinje
djevojice-blizanke; postarijim parom koji je godinama tedio novac da bi mogao
doi u Washington iz Iowa Citvja; skupinom devetogodinjih djevojica iz osnovne
kole. To je gore od none more, to je blamaa, rekao je predsjednik mrko.
Drugi mukarci potvrivali su kimanjem glava. Veeras u se obratiti naciji da
je ohrabrim, ako to moemo na vrijeme uskladiti, ili sutra. Ali proklet bio ako
znam to u rei. Gospodine predsjednie, rekao je direktor FBI-a Chuck
Faber, uvjeravam vas da u ovom trenutku radi na sluaju nita manje nego
sedamdeset i pet naih specijalnih agenata, koji proeljavaju grad,
koordiniraju istraivanjima kao vodea agencija u suradnji s policijom i
dravnim tuilatvom. Naa jedinica za analizu materijala, jedinica za
eksplozive - Ne sumnjam u to, otro ga je prekinuo predsjednik, da ste se
potpuno angairali. Ne mislim ni na koji nain podcijeniti sposobnosti Biroa,
ali ini se da vi dobro rjeavate teroristike sluajeve tek nakon. to se
dogode. Pitam se samo zato ih nikada ne moete sprijeiti. Direktoru FBI-a
lice se zarumenjelo. Chuck Faber stekao je glas kao javni tuitelj u
Philadelphiji koji nije privodio ljude, a kasnije je postao dravni tuilac
Pennsvlvanije. Nije tajio injenicu da je htio upravljati pravosuem, da je
elio posao dravnog tuioca i da je sebe smatrao sposobnijim od trenutanog
nosioca dunosti. Faber je vjerojatno bio najvjetiji igra birokratskih igara u
ovoj prostoriji. Bio je poznat po sukobljavanjima, ali bio je previe politiki
iskusan a da bi se suprotstavio predsjedniku. Gospodine predsjednie, uza sve
potovanje, mislim da to nije ba fer prema mukarcima i enama u Birou. Tih,
miran glas bio je glas Richarda Lanchestera, visokog, pristalog mukarca srebrne
kose i aristokratskih crta ija su se decentna odijela ivala po mjeri u
Londonu. Veina dopisnika iz Bijele kue, ija je predodba o visokoj modi bila
sklona euro-ekstremima tipa Giorgio Armani, pogreno je opisivala Lanchestera
kao staromodno ili ak neukusno odjevenog. 216 Lanchester je, meutim,
rijetko obraao pozornost takvim osobnim opisima u novinama ili u televizijskim
vijestima. U stvari, on se najradije klonio novinara, jer se snano protivio

senzacionalizmu, to je, ini se, bio momadski sport u Washingtonu. Unato

tomu, novinari u Washingtonu na neki su mu se nain divili. Vjerojatno je to
bilo ba zbog toga to je odbio truditi se oko njih, to veina njih nikad prije
nije doivjela. Etiketa koju mu je podario asopis Times, zadnji poteni ovjek
u Washingtonu, toliko se esto ponavljala u kolumnama i u razgovorima nedjeljom
prijepodne da je postala neto poput homerskog epiteta. Stvar je samo u tome
to se njihovi napori u spreavanju ne razglauju, nastavio je Lanchester.
Obino je nemogue utvrditi to bi se dogodilo da nije bilo odreene
intervencije. Direktor FBI-a dao je krtu potvrdu kimanjem glave. Postoje
novinski izvjetaji o tome kako smo mi - to jest, vlada SAD-a - mogli sprijeiti
ovu tragediju, naglasio je predsjednik. Ima li u tome istine? Nastupio je
trenutak neobine tiine. Konano je direktor Agencije za nacionalnu sigurnost,
general-porunik zranih snaga John Corelli, odgovorio: Gospodine predsjednie,
problem je u tome to je meta pala meu pukotine. Kao to znate, naa nam
povelja zabranjuje djelovanje na domaem terenu, a tako i CIA-i, a ovo je bila
operacija na tlu SAD-a. Onemoguuju nas propisi, gospodine predsjednie,
ubacio se direktor FBI-a Faber. To jest, treba nam vjerojatan uzrok da bismo
dobili sudsko odobrenje za prislukivanje, ali ako ne znamo zato traiti takvo
odobrenje, zato bismo ga uope traili? A to se tie prie o tome da NSA
neprestano prati telefonske pozive, faksove, signale...? Pria je prava rije,
gospodine predsjednie, rekao je direktor NSA Corelli. ak i s tim golemim
kapacitetom koji posjedujemo u Fort Meadeu, nemogue je pratiti svaki telefonski
razgovor na svijetu. Osim toga, nije nam doputeno sluati razgovore unutar SADa. Na tome Bogu hvala, blago je rekao Dick Lanchester. Direktor FBI-a okrenuo
se prema Lanchesteru s izrazom najieg prijezira. Doista? A pretpostavljam i
da pljeete naoj nemogunosti 217 da nadziremo ifrirane razgovore, bilo putem
telefona, bilo putem faksa, bilo putem Interneta. Moda niste svjesni one
stvarice koja se naziva etvrti ustavni amandman, Chuck, suho je odgovorio
Lanchester. Pravo naroda da bude zatien od nerazumnih pretraga i upadanja u
privatnost - A to je s pravom naroda da se vozi podzemnom eljeznicom a da
ne pogine? ubacio se direktor CIA-e James Exum. Nekako sumnjam da su
organizatori razmiljali o digitalnoj telefoniji. Ostaje injenica, rekao je
Lanchester, da Amerikanci ne ele rtvovati privatni ivot. Dick, rekao je
predsjednik tiho i odluno. Vrijeme za ovaj razgovor sad je ve prolo.
Argument je prijeporan. Ovih dana treba provesti raspravu u Senatu i stvoriti
meunarodnu agenciju za nadzor koja e nas tititi od ovakvog divljatva. A
sigurno je i to da je svaki trenutak prokleto dragocjen. Lanchester je sa
aljenjem zavrtio glavom. Ta e meunarodna agencija u konanici tisuu puta
uveati mo vlade, rekao je. Nee, rekao je odrjeito direktor NSA-e. Samo
e izjednaiti igru. Za Boga miloga, NSA ne smije sluati razgovore Amerikanaca
bez sudskog naloga, a na pandan u Velikoj Britaniji, GCHQ, isto tako ima vezane
ruke zbog zakonskog ogranienja koje zabranjuje prislukivanje u Britaniji.
Izgleda da zaboravljate, Richarde, da saveznike snage u Drugom svjetskom ratu
nisu mogle itati neprijateljske poruke, Nijemci bi vjerojatno pobijedili.
Nismo u ratu. O, jesmo, jesmo, rekao je direktor CIA-e. Mi smo usred
globalnog rata protiv terorista, a loi momci pobjeuju. I ako predlaete da to
samo tako pustimo - Tiho se oglasio telefon na stoliu do mjesta gdje je
sjedio predsjednik. Mukarci u prostoriji znali su da predsjednika zovu
interkomom samo u sluaju hitne situacije, po Davisovoj izriitoj uputi.
Predsjednik Davi uzeo je slualicu. Da? Lice mu je problijedilo. Spustio je
slualicu, a potom pogledao ostale. Zvali su iz sobe za krizna stanja, rekao
je smeteno. Ameriki putniki avion sruio se tri milje od aerodroma Kennedv.
to? istovremeno su bez daha izgovorili mukarci. 218 ir Eksplodirao je u
zraku, promrmljao je predsjednik Davi, zatvo renih oiju. Oko minutu poslije
polijetanja. Let za Rim. Stotinu i sedamdeset i jedan putnik i lanovi posade svi su poginuli. Pokrio si je oi rukama i masirao ih prstima. Kad je odmaknuo
prste, oi su mu bile sjajne od suza, ali izraz u njima bio je bijesan, ak
divlji. Glas mu je drhtao. Isuse Kriste, ne elim ui u povijest kao vrhovni
zapo vjednik koji je besposleno sjedio dok su teroristi preuzimali vlast nad
svijetom. Prokletstvo, moramo neto uiniti. 219 13 Stakleni poslovni toranj u

rue de la Corraterie, koji se nalazio malo junije od Place Bel Air u srcu
enevske trgovake i bankarske etvrti, bio je tamnoplave boje oceana i
svjetlucao je na poslijepodnevnom suncu. Na dvadeset i sedmom katu bili su uredi
Banque Geneve Privee, gdje su Brvson i Layla ekali u maloj, ali luksuzno
opremljenoj ekaonici. Sa zidnim oplatama od mahagonija, orijentalnim sagovima i
krhkim starinama, banka je bila otok elegancije devetnaestog stoljea uzdignut
dvadeset i sedam katova iznad zemlje u jednom od najsuvremenijih nebodera u
enevi. Podsvjesna poruka koju je to, ini se, prenosilo bila je poruka o
uglaenosti starog svijeta usklaenoj s visokom tehnologijom. Okvir nije mogao
biti prikladniji. Brvson je doletio na aerodrom Geneva-Cointrin, otiao u Le
Richemond, a zatim je, nekoliko sati kasnije na Gare Cornavinu doekao Lavlin
vlak iz Pariza, brzi vlak Paris-Ventimiglia. Srdano su se pozdravili, kao da
nije proteklo nimalo vremena od Brvsonova odlaska iz Pariza. Bila je uzbuena,
to je pokazala na svoj tih, vibrantan nain; dosta je toga iskopala i pronala
je samo nekoliko grumenia, ali su to bili, po njenu miljenju, zlatni
grumenii. No nije bilo vremena za davanje izvjetaja; odveo ju je u hotel,
gdje su uzeli odvojene sobe; presvukla se u kostim, napravila si frizuru i odmah
su otili u rue de la Corraterie na sastanak koji je Brvson dogovorio s nekim
vicarskim bankarom. Nisu dugo ekali; bila je to vicarska, gdje je tonost
bila svetost. Ozbiljna sredovjena sjedokosa ena kose podignute u pundu
pojavila se u ekaonici tono kad su se dogovorili. 220 Obratila mu se imenom
koje je dobio od CIA-e. Vi ste sigurno gospodin Mason, rekla je uznosito. Nije
to bio ton kojim se obino obraa povlatenim klijentima; znala je da je iz
amerike vlade i zato ga treba smatrati gnjavatorom. Zatim se obratila Layli: A
vi ste - ? To je Anat Chafetz, rekao je Brvson, upotrijebivi jedno od njenih
mossadovskih imena. Iz Mossada je. Ne znam da li gospodin Becot oekuje
oboje? Reeno mi je samo za vas, gospodine Mason. Pomonica je bila zbunjena.
Uvjeravam vas da e nas gospodin Becot htjeti primiti oboje, rekao je Brvson,
oponaajui njezin formalan ton. Kratko je kimnula. Ispriajte me. Vratila se
za minutu. Molim vas, poite za mnom. Jean-Luc Becot bio je vrst ovjek s
naoalama, iji su precizni, odmjereni pokreti otkrivali preciznost njegove
prirode. Imao je kratku srebrnastosivu kosu, naoale zlatnih okvira i nosio je
po mjeri skrojeno odijelo. Uljudno se, ali oprezno s njima rukovao i upitao ih
jesu li za kavu. Drugi pomonik, ovog puta mladi ovjek u plavom blejzeru, uao
je trenutak kasnije nosei tri malene alice espressa na sjajnom srebrnom
pladnju. Tiho je poloio dvije alice na stoli za kavu pokraj Layle i Brvsona,
a potom je treu stavio na staklom pokriveni radni stol za kojim je bio Jean-Luc
Becot. Becotov ured bio je opremljen u istom bogatakom stilu kao i ostali
banini uredi, isti izbor krhkih starina i perzijskih sagova. Jedan je cijeli
zid bio prozor od debelog stakla s prekrasnim pogledom na enevu. Dakle, rekao
je Becot, siguran sam da shvaate da sam jako zaposlen i zato mi oprostite to
sam vas zamolio da budete toni. Ukazivali ste na financijske nepravilnosti kod
jednog od naih rauna. Uvjeravam vas da Banque Geneve Privee ne doputa takve
nepravilnosti. Bojim se da ste doli uzalud. Brvson se tolerantno smijeio dok
je bankar davao uvodne primjedbe, drei ruke spojene na vrcima prstiju. Kad je
Becot zavrio, Brvson je rekao: Monsieur Becot, sama injenica da imate
sastanak sa mnom pokazuje da ste vi ili netko od vaih pomonika nazvali
Centralnu obavjetajnu agenciju i u njenom stoeru u Langlevu, u Virginiji,
provjerili moju vjerodostojnost. Zastao je, primijetivi neizreeno pri 221
znanje na bankarevu licu. Bryson nije sumnjao u to da je njegov telefonski poziv
izazvao uzbunu. CIA je poslala jednog od svojih operativaca u enevu da ispita
vicarskog bankara u vezi s nekim raunom - cijela je Banque Geneve Privee sada
ve sigurno bila na uzbuni; mahnito se telefoniralo, ubrzane su konzultacije.
Prije je svaki vicarski bankar koji dri do sebe jednostavno odbio sastati se s
nekim dunosnikom amerike obavjetajne slube: tajnost bankovnih rauna bila je
iznad svega. Ali vremena su se promijenila, i premda se pranje novca i dalje
masovno provodi u vicarskoj, vicarska se morala podloiti meunarodnom
politikom pritisku; danas su puno kooperativniji. Barem su spremni davati dojam
o suradnji. Brvson je nastavio: Znate da ne bih bio ovdje da situacija nije
ozbiljna - a vaa je banka izravno upletena i u opasnosti je da se zaplete u

gadnu zakonsku zbrku, to biste vi, siguran sam, htjeli izbjei. Becot se
runo, ukoeno i kratko nasmijeio. Vae prijetnje nee ovdje biti djelotvorne,
gospodine - gospodine Mason. A to to ste sa sobom doveli dunosnicu Mossada,
ako je to va nespretni pokuaj da poveate pritisak - Monsieur Becot, budimo
otvoreni, rekao je Brvson, preuzimajui ton meunarodnog agenta za provoenje
zakona koji dri sve karte u rukama. Prema Konvenciji iz 1987, ni vi ni vaa
banka ne moete se drati ravnoduno prema vlasniku rauna ili ako neki vlasnik
rauna koristi vau banku za pranje novca u kriminalne svrhe. Pravne posljedice
prilino su ozbiljne, kao to to dobro znate. Predstavnici obavjetajnih
agencija dvaju svjetskih sila doli su pred vas da zatrae vau pomo u velikoj
meunarodnoj istrazi o pranju novca; moete nam ili pomoi, kao to to od vas
trai zakon, ili nas moete odbiti, u kojem sluaju emo morati izvijestiti
Lausannu o sumnji na kriminalnu aktivnost. Bankar je na trenutak ravnoduno
zurio u Brvsona, ne dotakavi kavu. Kakva je, zapravo, priroda vae istrage,
gospodine Mason? Brvson je osjetio njegovo kolebanje; bilo je vrijeme da se
pritisne. Ispitujemo aktivnosti u Banque Geneve Privee na raunu broj 246322,
kojeg je vlasnik neki Jan Vansina. Becot je oklijevao na trenutak. Ime, ako ne
i broj, odmah je registrirao. Nikad ne objelodanjujemo imena naih klijenata 222 Bryson je pogledao u Laylu, koja je preuzela lagvort. Prilian je novac
prebaen na ovaj raun s nekog fiktivnog Anstalta u Liechtensteinu, to sigurno
znate. Odavde je novac prebaen na cijeli niz rauna: na nekoliko tvrtki za
promet koljkama na otoku Man, i Jersev, na otocima u Kanalu; na Cavmane,
Anguillu, Nizozemske Antille. Odatle je novac podijeljen i poslan na Bahame i u
San Marino - Nema nieg protuzakonitog u prebacivanju novca! prekine je
Becot. Ukoliko se to ne radi da bi se opralo nezakonit novac, rekla je s
jednakom estinom. Brvson ju je uputio u nekoliko pojedinosti koje mu je dao
Harry Dunne o Vansininu bankovnom raunu; ostalo je bila puka iskienost. Brvson
je bio zadivljen. U ovom sluaju sredstva su koritena za financiranje kupnje
oruja upotrijebljenog za aktivnosti poznatih terorista diljem svijeta. Ovo mi
djeluje kao neka ribarska ekspedicija, rekao je vicarac. Ribarska
ekspedicija? ponovila je Layla. Vie kao meunarodna kriminalistika istraga
koju simultano poduzimaju Washington i Tel Aviv, to bi trebao biti dovoljan
dokaz koliko se to ozbiljno shvaa na najviim razinama. Ali vidim da tratimo
vrijeme Monsieura Becota. Ustala je, a takoer i Brvson. Oito ovdje ne
saobraamo na dovoljno visokoj razini, rekla je Brvsonu. Ili Monsieur Becot
nije u svojstvu da donosi odluke ili namjerno prikriva svoju kriminalnu ulogu.
Sigurna sam da e direktor banke Monsieur Etienne Broussard imati bistrije
poglede - Sto elite? prekine je bankar, dok mu je zdvojnost bila oita na
licu i u glasu. Brvson je, jo uvijek stojei, rekao: Sasvim jednostavno,
elimo da telefonirate vlasniku rauna, gospodinu Vansini, odmah, i zatraite od
njega da odmah doe u banku. Ali gospodinu Vansini nikad se ne moe izravno
pristupiti, to je klauzula na njegovu raunu! On kontaktira nas, tako radimo.
Osim toga, ja ni nemam njegov broj! Netono. Uvijek postoji broj radi
kontakta, rekao je Brvson. Ako radite posao kao to biste trebali, imate
preslike putovnice i drugih dokumenata, adrese i telefonske brojeve njegova
mjesta stanovanja i posla - Ne mogu to napraviti! povikao je Becot. 223
Doite, gospodine Mason, ovdje samo gubimo vrijeme. Sigurna sam da e nadreeni
Monsieura Becota razumjeti teinu situacije, rekla je Layla. Kad se da zahtjev
diplomatskim putem i putem suda u Washingtonu, Tel Avivu i Lausanni, Banque
Geneve Privee bit e javno oznaena kao sudionik u financiranju meunarodnog
terorizma i pranja novca, i - Ne! Sjednite! rekao je bankar, toboe okanivi
se bankarskog dranja. Pozvat u Vansinu. Sakriven u malenoj, zaguljivoj
prostoriji veliine izbe u kojoj su bili videozasloni i u kojoj se provodio
nadzor banke putem kamera, Brvson je teko disao. Njegov se plan sastojao u tome
da ostane skriven dok se Layla ne sastane s Vansinom u Becotovu uredu, jo
uvijek u ulozi dunosnice Mossada koja istrauje investicije u svrhu pranja
novca. Ispitat e Vansinu, izvui to vie korisnih informacija, a zatim e se
Brvson iznenada pojaviti, oslanjajui se na taktiku vrijednost iznenaenja.
Layla je ostala u tami s obzirom na Upravu i Brvsonovu povezanost s njom. to se
nje tie, Brvson jednostavno razotkriva trag nezakonite trgovine orujem. Znala

je samo djeli cjeline; jo nije trebala znati vie. Doi e vrijeme kad e je
Brvson izvijestiti o svemu, ali to vrijeme jo nije dolo. Bryson se namjeravao
sakriti bilo gdje u blizini Becotova ureda u susjedni ured, ormar za metle, bilo
gdje. Nije raunao na sretnu okolnost da e sluajno otkriti ovu nadzornu
prostoriju. Odatle je mogao promatrati ulaske u predvorje zgrade i izlaske iz
njega; nekoliko drugih zaslona prikazivalo je slike koje su dolazile od kamera
skrivenih u svakom dizalu; jo dvije kamere prikazivale su predvorje na dvadeset
i sedmom katu koje je bilo odmah kod dizala i ekaonice. Vidjeli su se i glavni
hodnici na dvadeset i sedmom katu. Nije bilo kamere u Becotovu uredu, niti u
bilo kojem drugom uredu, ali e barem moi vidjeti Vansinin dolazak, kao i
Belgijanevo kretanje u dizalu. Vansina je bio vrhunski terenski operativac i
nita nije preputao sluaju. Pretpostavit e, primjerice, da postoje interne
kamere skrivene u dizalima, kao to je to u mnogim suvremenim poslovnim
zgradama. Ali vjerojatno e takoer pretpostaviti, kao to bi i Bryson
pretpostavio, da e te kamere 224 nadzirati slabo zainteresirani i slabo plaeni
pripadnici osiguranja koji trae samo oite znakove nasilnog zloina. Vansina bi
mogao iskoristiti tu poluprivatnu prigodu da namjesti futrolu pitolja ili
nadzornu napravicu koja mu je zalijepljena na prsima. Ali bi isto tako mogao ne
uiniti nita sumnjivo. Poziv Vansini upuen je u Brvsonovoj i Lavlinoj
prisutnosti, a zatim je Layla ostala uz bankara kako ovaj ne bi uputio nikakve
dodatne pozive Vansini, kako bi ga upozorio ili neto slino. Brvson je znao da
e Jan Vansina hitro reagirati, i doista, operativac Uprave za dvadeset minuta
pojavio se u glavnom predvorju. Vansina je bio vitak ovjek zgurenih ramena, s
punom, ali kratko podrezanom bradom i naoalama od obojena stakla i metalnog
okvira. Izmeu njegova skromnog fizikog izgleda i njegove benigne pojavnosti
kao direktora hitne medicinske pomoi za Meunarodni crveni kri nije bio ovjek
za kojeg bi bilo tko posumnjao da je krajnje promouran ubojica kakav je doista
bio. Najvei Vansinin atribut, zapravo, bio je da ga se neprestano
podcjenjivalo. Obini promatra mogao bi, u stvari, pomisliti kako je Vansina
dobroudan, ak bezazlen ovjek. Brvson je, meutim, dobro znao da je Vansina
moan, nemilosrdan ovjek velikih sposobnosti i podmukle inteligencije. On ga
nikako nije podcjenjivao. Vansina je uao u dizalo zajedno s nekom mladom enom,
koja je izala na dvadeset petom katu, odakle je nekoliko sekundi bio sam. Ali
Brvson ga nije mogao proitati; niti je bio zabrinut niti posebno napet. Ako je
ovaj hitan poziv njegova privatnog bankara izazvao bilo kakve sumnje kod ovog
ovjeka, on svojim izrazom lica to nije pokazivao. Brvson ga je promatrao kako
izlazi iz dizala i prijavljuje se recepcionaru; odmah je primljen. Brvson je
vidio kako Vansinu niz hodnik prati Becotova ozbiljna pomonica, a zatim ga
uvodi u Becotov ured, i tu vie nije bilo nadzora. Bez obzira na to, Brvson je
znao kakav scenarij slijedi Layla, jer ga je sam osmislio. ekao je da mu Layla
da znak na koji bi on uao. Nazvat e ga na njegov mobilni telefon, pustiti da
dvaput zazvoni te prekinuti poziv. Njezino ispitivanje Vansine trajat e negdje
izmeu pet i deset minuta, ovisno o stupnju goropadnosti koju pokae Vansina.
Pogledao je na sat i pratio sekundarku. ekao je. 225 Pet minuta prolo je
polako, kao vjenost. Dogovorili su i dva znaka u sluaju opasnosti, od kojih ni
jedan ni drugi nije primijenila. Prvi je bio da ga nazove na njegov mobilni
telefon i pusti da zvoni. Poslije drugog zvona znao bi da je situacija hitna.
Kao alternativa tomu, ona e otvoriti vrata Becotova ureda, koji bi onda on
mogao promatrati na monitoru. Ali nije bilo znakova za opasnost. Usredotoen na
ovu stvar, nije mogao otrgnuti misli od agenta kojeg je poznavao kao Prospera.
to je to Dunne rekao? Vansina je radio kao odvodni kanal, vjerojatno za Upravu,
za koju je oprao preko pet milijardi dolara. Pranje novca bila je svakodnevna
potreba obavjetajnih slubi, ali gotovo uvijek bile su to relativno male svote,
isplate agentima i isplate po ugovoru kojima se nije moglo ui u trag. Meutim,
pet milijardi dolara bio je tako veliki iznos da to nije mogla biti samo imovina
za pokrie trabina. Tolikim se novcem moralo financirati neto veliko. Ako je
Dunne imao tone informacije - a sve se manje i manje inilo da ga ovjek iz
CIA-e zavarava, pogotovo otkako je ubio svog tjelesnog uvara da ga zatiti Uprava je kanalizirala novac teroristikim organizacijama, i zapravo njima
orkestrirala. Ali kojim organizacijama, zato i s kojim ciljem? Moda se odgovor

nalazi na kriptoipu koji je kopirao s Arnaudova osiguranog telefona, ali kome

je mogao povjeriti taj kljuni dokaz? A ako je Vansina bio izravno ukljuen u
kruenje novca namijenjenog za druge svrhe, Brvson je sumnjao da je Belgijanac
postupao samo kao slijepi odvodni kanal. Vansina je bio previe vjet, i previe
iskusan, da bi djelovao u tako nedunom svojstvu. Vansina je sigurno upuen u
stvar. Sudei po svemu to je Brvson znao, Vansina je sada jedan od efova
Uprave. Iznenada su se vrata u izbu naglo otvorila. Malenu sobu naglo je
obasjala svjetlost i Brvson je na trenutak ostao zaslijepljen te nije mogao
vidjeti tko je to. Za nekoliko sekundi Brvson je razabrao obrise, zatim lice.
Bio je to Jan Vansina, mrka lica, a oi su mu plamtjele. Pitolj u njegovoj
desnoj ruci bio je uperen ravno u Brvsona; u lijevoj ruci vrsto je drao
aktovku. Coleridge, rekao je Vansina. Odbljesak prolosti. 226 Prospero,
rekao je Bryson, zaprepaten. Nepripremljen za ovaj upad, posegnuo je za
pitoljem koji mu je bio u koricama s unutarnje strane sakoa, a zatim se ukoio
kad je zauo kljocaj otputanja sigurnosnog zapora drugog pitolja. Ne mii
se, vikne Vansina. Ruke dolje! Neu oklijevati upotrijebiti ovo. Zna me, i
zna da govorim istinu. Brvson ga je netremice gledao i polako spustio ruke.
Vansina bi ga sigurno bez grinje savjesti ubio; zato to ve nije uinio bila
je tajna. Hvala ti, Brjsone, nastavio je Belgijanac. eli razgovarati sa
mnom; razgovarat emo. Gdje je ena? Na sigurnom. Svezana i zakljuana u
spremitu. To je jaka i pametna ena, ali je sigurno oekivala da e to biti,
kako vi kaete, djeja igra. Moram rei da njezin dokument o pripadnosti Mossadu
izgleda prilino vjerodostojno. Vai pozadinski igrai su izvrsni. Originalan
je, jer ona jest iz Mossada. To je jo zagonetnije, Brvsone. Vidim da
uspostavlja nove veze. Nove veze za vremena koja se mijenjaju. Ovo je za tebe.
Bacio je aktovku prema Brvsonu, koji je u djeliu sekunde odluio uhvatiti je, a
ne izmai joj. Dobro hvata, rekao je Vansina druevno. A sada, molim te,
dri to ispred sebe s obje ruke. Brvson se mrtio. Belgijski operativac brzo je
razmiljao, kao i uvijek. Doi, razgovarat emo, rekao je Vansina. Hodaj
ravno naprijed i sve vrijeme dri ispred sebe aktovku. Svaki iznenadni pokret, i
pucat u. Ispusti li aktovku, i pucat u. Poznaje me, prijatelju. Brvson je
posluao, tiho sam sebe grdei. Upao je u Vansininu zamku jer je podcijenio
prepredenog starog operativca. Kako je okrenuo batinu na Laylu? Nije se ula
nikakva pucnjava, ali moda je upotrijebio priguiva. Je li ubio Laylu? Ta ga
je pomisao razdirala, ispunjavala ga tjeskobom. Layla je radila kao njegov
ortak, iako ju je Brysdn pokuao odvratiti od daljnje suradnje s njim, no ona je
inzistirala, pa se Bryson ipak osjeao odgovornim za bilo to to joj se dogodi.
Ili je Vansina govorio istinu pa je svezao i zakljuao Laylu? Iao je naprijed,
tjeran mahanjem Vansinina pitolja, preko uskog hodnika u praznu sobu za
sastanke. Iako su svjetla u sobi bila ugaena, soba je 227 bila puna
poslijepodnevnog sunca koje je sjalo kroz veliki prozor. Pogled na enevu s ove
visine bio je jo spektakularniji od onog s Becotova prozora: poznati Jet deau i
Pare Mon Repos bili su jasno vidljivi odavde, a nije se ula buka gradske vreve.
Budui da je drao aktovku, nije mogao dohvatiti pitolj. A kad bi ispustio
aktovku kako bi dohvatio oruje, i ta kratka sekunda za Vansinu bi bila dovoljna
da mu puca u potiljak. Sjedni, zapovjedio je Belgijanac. Brvson je sjeo na
zaelje stola i poloio aktovku na stol ispred sebe, jo je drei objema
rukama. Sada poloi lijevu ruku na stol, a onda desnu. Tim redoslijedom, molim.
Bez naglih kretnji - poznaje tu vjebu. Brvson je tako uinio, poloio je obje
ruke na stol sa svake strane aktovke. Vansina je sjeo s druge strane stola,
leima okrenut prema velikom prozoru, i jo uvijek drao pitolj uperen u
Brvsona. Pomakne li ruku da posvrbi nos, pucat u, rekao je Vansina.
Pomakne li ruku da bi uzeo cigaretu iz depa, pucat u. To su temeljna
pravila, gospodine Brvson, i znam da ih dobro razumije. A sada mi, molim te,
kai: zna li Elena? Osupnut, Brvson je pokuao shvatiti smisao pitanja. Zna li
Elena? O emu ti to? proaptao je. Zna li ona? Zna li to} Gdje je ona?
Jesi li razgovarao s njom? Molim te, nemoj se praviti da si zabrinut za tu
enu, Brvsone - Gdje je ona? prekine ga Brvson. Bradati je oklijevao na
trenutak prije nego to je odgovorio. Ja ovdje postavljam pitanja, Brvsone.
Koliko si ve dugo s Prometejcima? Brvson je tupo odgovorio: Prometejcima?

Daj dosta. Nemoj se vie igrati. Koliko ve dugo radi za njih, Brvsone? Jesi
li dok si bio aktivan bio dvostruki agent? Ili ti je posao profesora na koledu
bio dosadan, pa si se zaelio avanture? Vidi, doista bih volio razumjeti koji
ti je bio motiv, to te primamilo. Nepromiljeni idealizam? Mo? Vidi Brvsone,
imamo puno toga o emu moramo razgovarati. A ipak uporno dri oruje upereno
u mene kao da si potpuno zaboravio Jemen. 228 Vansina je djelovao kao da se
zabavlja. Zavrtio je glavom: Jo si legenda u organizaciji, Brvsone. Ljudi jo
uvijek priaju o tvojim operacijskim vjetinama, o tvom jezinom talentu. Bio si
nam jako vrijedan - Sve dok me nije Ted Waller izbacio kroz vrata. Ili da
kaem Genadij Rosovski? Vansina je napravio poduu stanku, ne mogavi prikriti
zapanjenost u svojim oima. Svi imamo vie imena, rekao je napokon. Puno
identiteta. I ouvati zdrav razum znai biti sposoban razlikovati ih i drati ih
odvojene. ini se da si ti izgubio tu sposobnost. Vjeruje sad jedno, sad drugo.
Ne zna gdje prestaje stvarnost, a gdje poinje mata. Ted Waller je velik
ovjek, Brvsone. Vei od svih nas. Zato i tebe uspijeva varati! Vjeruje mu,
vjeruje njegovim laima! Zar ne zna, Prospero? Bili smo lutke, avioni bez
pilota - automati, koje su programirali nai efovi! Djelovali smo slijepo i
nismo shvaali tko su nam zapravo gazde, kakav je stvaran program rada!
Postoje krugovi unutar krugova, rekao je Vansina ozbiljnim tonom. Postoje
stvari o kojima mi nita ne znamo. Svijet se promijenio, pa se i mi mijenjamo,
moramo se prilagoditi novim stvarnostima. Sto su ti rekli, Brvsone? Kakvim su te
laima napunili? Novim stvarnostima, zapoeo je Brvson muklim glasom, ne
shvaajui. Bio je osupnut, zbunjen do te mjere da je na trenutak zanijemio, kad
je opazio kako se neto golemo iznenada pojavljuje pred velikim prozorom, kao da
se naglo stvorilo niotkud. Shvatio je da je to helikopter u istom trenutku kad
je paljba metaka iz automatske strojnice izreetala staklo i smrvila ga,
pretvorivi ga u kristalnu kiu. Brvson se bacio na pod i otkotrljao ispod
dugakog konferencijskog stola, ali Vansina, koji je bio na zaelju stola i puno
blie prozoru, nije imao tu priliku. Ruke su mu poletjele sa strane kao u ptice
koja pokuava poletjeti, a potom mu je cijelo tijelo zaplesalo, groteskno
ivahno, kao da poskakuje kakva marioneta. Meci su mu probili lice, prsa, a krv
je poput nebrojenih malih gejzira ikljala iz njegova tijela koje se grevito
trzalo; okrvavjelo lice iskrivilo se dok je isputao uasan vrisak, grleni urlik
priguen hukom helikoptera i zagluujuom grmljavinom paljbe iz strojnice. Dok
je vjetar divljao po sobi za sastanke, raspukao se stol od mahagonija, sav
izjeden od tisua metaka, a sag je bio sav iaran i izbuen. Brvson je iz svog
zaklona ispod debele 229 daske stola vidio kako se Vansina gotovo podie u zrak
prije nego to se stropotao na sivi sag, sav pokropljen njegovom krvlju, udova
neprirodno iskrivljenih, dok su mu oi bile crvene upljine, a lice i brada
pretvoreni u uasnu krvavu kau; nedostajao mu je cijeli stranji dio glave.
Tada se, jednako tako naglo kao to se i pojavio, helikopter vinuo u zrak i
nestao iz vidokruga. Kakofonija je iznenada nestala, i jedini zvuk bila je slaba
buka prometa dolje na ulici i jauk vjetra koji je zvidao kroz staklene
stalaktite i kovitlao se po sobi pretvorenoj u klaonicu koja je sada postala
sablasno tiha. 230 14 Izjurivi iz sobe za sastanke, sa stravinog poprita
punog krvi, rafala iz strojnice i razbijenog stakla, Brvson je trao po hodniku
koji su zakrili zastraeni promatrai. uli su se vriskovi i povici na
sciveizerdeutschu, francuskom i engleskom. O, Isuse Kristel Sto se dogodilo,
jesu li to bili snajperisti? Teroristi? Jesu li u zgradi? Pozovite policiju,
hitnu pomo, brzo Moj Boe, ovjek je mrtav - on je, o Boe, on je
izmasakriranl Dok je trao, mislio je na Laylu. Ne i ona! Je li helikopter
mogao kruiti oko zgrade i pronalaziti ciljeve iza prozora na dvadeset i sedmom
katu? Razmiljao je: Jan Vansina bio je cilj luakog napada. Ne ja. Vansina.
Sigurno. Prevrtio je kaleidoskopske slike u svojoj glavi i poredao ih,
prisjeajui se kutova iz kojih se pucalo. Da. Tko god da je bio za strojnicom
ili strojnicama u helikopteru hotimino je ciljao u Jana Vansinu. Nije to bio
napad izveden nasumce, niti openiti pokuaj da se ubije bilo koga tko se nalazi
u sobi za sastanke. Cilj je bio precizno gaan, iz barem tri razliita i
precizna kuta, a meta je bio operativac Uprave. Ali zato} I tko je to uinio?
Ne bi valjda Uprava ubijala svoje ljude? Moda su se bojali da e Vansina, koji

se sastao sa starim prijateljem, prenijeti neke informacije... 231 Ne, to je

previe odvlailo matu, i nije imalo ba puno smisla. Razlozi, logika napada,
ostali su nejasni. Ali ostala je injenica, Brvson je u to bio uvjeren, da je
ovjek koji je trebao biti ubijen doista i bio ubijen. Ove su mu misli prole
glavom za nekoliko sekundi; pronaao je Becotov ured, naglo otvorio vrata - i
naao ga prazna. Ni Layla ni bankar nisu bili ondje. Kad se okrenuo da ode,
ugledao je porculansku alicu za espresso prevrnutu na podu pokraj stolia za
kavu i nekoliko papira razbacanih po radnom stolu. I jedno i drugo bili su znaci
urnog odlaska ili kratke borbe. Zaulo se mumljanje negdje u sobi ili vrlo
blizu nje, lupnjava i povici. Oima je brzo pretraivao po sobi i pronaao vrata
ormara. Potrao je do njega i otvorio vrata. Layla i Jean-Luc Becot bili su
svezani konopcima i bila su im zapuena usta. Zapea i glenjevi bili su im
sputani humanom vrpcom od poliuretana, jakom kao koa. Bankarove naoale
metalnih okvira leale su svijene na podu ormara pokraj njega, kravata mu je
bila okrenuta postrance, koulja razderana, kosa raupana. Iako mu je u usta
bila nagurana presavijena krpa, pokuavao je vikati, izbuljenih oiju. Pokraj
njega, Layla je bila svezana jo temeljitije, struno, a krpa joj je bila vrsto
nagurana u usta. Njezin sivi Chanel kostim bio je razderan; izula joj se jedna
od njezinih sivih cipela s visokom petom koje su ile uz kostim. I njoj su
zapea i glenjevi bili povezani vinilnom vrpcom. Lice joj je bilo okrvavljeno
i puno modrica; oito se estoko borila, ali ju je nadvladao svojom nadmonom
snagom ovjek koji je neko bio Prospero. Okrutna zvijer koja je neko bila
Prospero, Jan Vansina. Bryson se ispunio bijesom spram mrtvaca. Izvukao joj je
krpu iz usta, a potom i iz bankarovih; oba zatoenika duboko su udahnuli teko
gutajui i punei svoja plua toliko potrebnim zrakom. Becot je dahtao, viui
naglas. I Layla je dahtala: Hvala ti. Moj Boe! Nije vas ubio, primijetio je
Bryson dok je brzo razvezivao konopce. Potraio je kakav no ili neku otricu da
raskine jaku plastinu vrpcu; ne naavi nita, otrao je do bankarevog radnog
stola i spazio srebrni otvara za pisma, ali je brzo odustao od njega, jer je
imao otar vrh, ali nije imao otricu. U ladici stola pronaao je malene, ali
otre kare, otrao natrag do ormara i pomou njih ih oslobodio oboje. 232
Pozovite osiguranje! rekao je bankar izmeu naglih udisaja. Brvson je ve uo
zvuke sirena vozila hitne pomoi ko
a su se pribliavala i koji su postajali sve glasniji, pa je rekao:
Pretpostavljam da je policija ve na putu. Uhvatio je Laylu za ruku, pomogao
joj da ustane i njih dvoje istrali su iz prostorije. Dok su prolazili pokraj
sobe za sastanke, ispred koje se okupilo mnotvo ljudi, zastala je. Doi,
prosiktao je Brvson. Nemamo vremenal Ali ona se zagledala u prostoriju i
vidjela skvreno tijelo Jana Vansine okrueno nazupanim krhotinama stakla,
razbijeni prozor. O, moj Boe! uzdahnula je, uasnuta, drui. O, moj Boel
Nisu se zaustavili sve dok nisu stigli na Place Bel Air koji je bio pun ljudi.
Moramo otii odavde, rekao je Brvson. Otputovati odvojeno ne smiju nas
vidjeti zajedno, vie ne. Otputovati - ali kamo? Otii odavde - iz eneve,
iz vicarske! to to govori - ne moemo jednostavno - Zastala je usred
reenice kad je shvatila da je Brvsonu panja prikovana na novine izloene na
kiosku. Bio je to primjerak Tribune de Geneve. Moj Boe, rekao je Brvson,
pristupajui blie. Pograbio ih je s visokog stalka, dok su mu oi bile
prikovane na veliki glavni naslov ispisan crnim slovima iznad fotografije
nekakve grozne nesree. FRANCUSKA ZAPREPATENA: KOD LILLEA ISPAO IZ TRANICA
SUPERBRZI PUTNIKI VLAK. LILLE - Rano jutros, tridesetak milja od Lillea, snana
eksplozija bombe izbacila je iz tranica i raznijela superbrzi putniki vlak
Eurostar. Poginulo je nekoliko sto tina Francuza, Britanaca, Amerikanaca,
Nizozemaca, Bel gijanaca i drugih koji su krenuli na poslovno putovanje. lako
spasitelji i dobrovoljci cijeli dan neumorno rade tra ei preivjele, Francuske
se vlasti pribojavaju da bi broj poginulih mogao premaiti 700. Dunosnik kojeg
smo 233 zatekli na mjestu nesree, a koji je zatraio da ostane ano niman,
smatra kako je nesrea djelo terorista. Prema zapisima eljeznikih slubenika,
vlak Eurostar 9007-ERS krenuo je s Gare du Norda u Parizu na put u London
otprilike u 7.16 ujutro, s gotovo 770 putnika. Oko 8.00 vlak s 18 vagona proao
je kroz podruje Fran cuske zvano Pas-de-Calais, gdje se dogodila serija snanih

eksplozija istovremeno ispod prednjeg i stranjeg kraja vlaka. Eksploziv je

navodno bio zakopan ispod tranica. lako nitko jo nije preuzeo odgovornost,
izvori u Sureteu, francuskoj slubi sigurnosti, ve su sastavili popis moguih
sumnjivaca. Nekoliko anonimnih izvora u Sureteu potvr dilo je rairene
pekulacije da su i francuska i britanska vlada nekoliko zadnjih dana primale
upozorenja u napadu koji se sprema na Eurostar. Glasnogovornik Eurostara nije ni
potvrdio ni opovrgao izvjetaj koji je pribavila La Tri bune de Geneve da su
obavjetajne slube obiju zemalja imale naznake o tome tko su sumnjivi teroristi
koji plani raju dii vlak u zrak, ali zbog zakonskih ogranienja nisu mogle
presretati ili nadzirati telefonske razgovore izmeu moguih terorista. To je
skandalozno, izjavio je lan francuske Nacionalne skuptine Frangois Chouet.
Imali smo tehniku sposob nost da sprijeimo ovaj grozan pokolj, ali nai su
zakoni policiji vezali ruke, tako da nije mogla nita uiniti. U Londonu je
lord Miles Parmore obnovio svoj zahtjev u Parlamentu da se prihvati Meunarodni
ugovor o nadzoru i sigurnosti. Ako su vlade u Francuskoj i Engleskoj mogle
sprijeiti ovu sabotau, bio je isti zloin to smo sjedili i nismo nita u
vezi s tim poduzeli. To je nacionalni - ne, nego meunarodni - skandal.
Savjetnik za nacionalnu sigurnost SAD-a Richard Lanche ster, koji je prisutan na
summitu NATO-a u Bruxellesu, dao je izjavu u kojoj osuuje pokolj nedunih.
Takoer je rekao: U ovoj se alosti moramo svi upitati kako osi gurati da se
ovakvo to vie nikad ne dogodi. Davisova se uprava s velikom nevoljkou i
aljenjem pridruuje svojim saveznicima i prijateljima Engleskoj i Francuskoj u
zahtjevu da se na svjetskoj razini prihvati Meunarodni ugovor o zatiti i
sigurnosti. 234 Lille. Brysonu se sledila krv. Sjetio se tiha, konspirativnog
razgovora dvojice mukaraca koji su izali iz privatnog ureda Jacquesa Arnauda u
Chateauu de Saint-Meurice. Jedan od njih bio je sam trgovac orujem, a drugi
Anatolij Prinjikov, ruski tajkun. Kad se jedanput dogodi Lille, rekao je
Arnaud, bit e to golem skandal. Put e biti ist. Kad se jedanput dogodi
Lille. Jedni od najmonijih poslovnih ljudi na svijetu, jedan trgovac orujem, a
drugi mogunik koji je bez sumnje tajno posjedovao ili kontrolirao velike
segmente ruske obrambene industrije - Brvson e morati pribaviti potpun dosje znali su unaprijed za opustoenje u Lilleu, za napad u kojem je poginulo sedam
stotina ljudi. Sasvim je izvjesno da su ti mukarci bili meu onima koji su ga
isplanirali. Obojica njih prvaci u Upravi. Uprava je stajala iza lillske none
more; tu nema dvojbe. Ali s kojim ciljem? Besmisleno nasilje nije bilo u stilu
Uprave; Waller i ostali efovi uvijek su se ponosili svojom stratekom
genijalnou. Sve je bilo strategija, sve je sluilo krajnjem cilju. Pa ak i
ubojstvo Brvsonovih roditelja, ak i velika obmana u koju se pretvorio njegov
ivot. Ubojstvo nekolicine terenskih operativaca moglo se opravdati tek potrebom
da se ukloni neka zapreka, prepreka, prijetnja. Ali masovno ubojstvo sedam
stotina nedunih putnika bilo je u posve drugoj kategoriji; to nije bila obina
taktika, nego via strategija. Bit e to golem skandal. Reakcija javnosti na ovo
ispadanje Eurostara iz tranica i njegovo unitenje bila je doista snana, to
je i neizbjeno kod ovakvih tragedija koje se moe sprijeiti. Tragedija koju se
moe sprijeiti. Klju je bio mogunost spreavanja. Profilaksa. Uprava je
eljela ovaj skandal, eljela je potaknuti pozive za spreavanjem svakog budueg
terorizma. No spreavanje je moglo znaiti puno toga. Ugovor o borbi protiv
terorizma bila je jedna stvar, koja bez sumnje nije predstavljala nita vie od
zavjese na prozoru. Ali svakako bi svaki takav 235 ugovor vodio k jaanju
nacionalnih obrana, pribavljanju oruja kojemu je namjera zatita javne
sigurnosti. Arnaudu i Prinjikovu, trgovcima smru, sigurno je bilo u interesu
da se izazove svjetski kaos, jer je kaos bio oblik marketinga - marketinga za
njihovu robu, njihovo oruje, s ciljem poveanja potranje. Vjerojatno su ova
dva mogunika stajala iza Lillea i... I ega jo? Stojei tamo na ulici, nije
bio ni svjestan vreve prolaznika. Layla je itala lanak preko njegova ramena i
neto mu govorila, ali on je nije uo. Iz dokumenata pohranjenih u svojoj
memoriji izvlaio je sve vijesti kojih se sjeao. Nekoliko nedavnih dogaaja o
kojima je itao i gledao televizijske izvjetaje o njima, grozne stvari koje u
tom trenutku nije registrirao kao one koji imaju izravnu vezu s njegovim
ivotom, njegovom misijom. Prije samo nekoliko dana dogodila se razorna

eksplozija na stanici podzemne eljeznice u Washingtonu u vrijeme jutarnje

guve, u kojoj je poginulo nekoliko desetaka ljudi. Kasnije tog istog dana sjetio se toga jer se to dogodilo u tako kobno vrijeme - ameriki putniki
zrakoplov eksplodirao je tek to je poletio s aerodroma Kennedv, na putu u Rim.
Poginulo je stotinu pedeset, stotinu sedamdeset ljudi. Prosvjedi u Americi bili
su tjeskobni i buni. Predsjednik je izdao zahtjev za prihvaanje meunarodnog
ugovora o sigurnosti, koji je prije toga u Senatu bio odbijen. Poslije Lillea,
europske e se zemlje zasigurno pridruiti Amerikancima u zahtjevu za uvoenjem
jakih mjera kako bi se obnovilo zdrav razum u svijetu koji uzmie kontroli.
Kontroli. Je li to bio taj vii cilj, skriveni razlog bezumlja Uprave?
Neovisna obavjetajna agencija, neko malen ali jak igra iza scene koji nije
bio poznat nikome, nastoji ostvariti kontrolu tamo gdje ostali svijet nije
uspio. Ma ne, sve je to bila prazna pekulacija, teorija o teoriji, zakljuak
izveden iz provizornih naznaka. Sve je to nedokazivo, nejasno, manjkavo. Ali
odgovor na Dunneovo poetno pitanje, razlog zbog kojeg je taj ovjek iz CIA-e
izvukao Brvsona iz njegova umirovljenja i nagovorio ga da pristupi istrazi,
poeo se nametati. Bilo je vrijeme da bude otvoren s Harrvjem Dunneom i razloi
mu scenarij, pretpostavke. ekati vrste, nepobitne dokaze u planu Uprave
znailo bi dopustiti da se dogodi jo jedan Lille, a to je bilo moralno
neprihvatljivo. Je li 236 doista potrebno da pogine jo sedam stotina nedunih
ljudi prije nego to CIA odlui neto poduzeti? A ipak... Ipak je najvei dio
slagalice jo nedostajao. Zna li Elena? pitao je Vansina. To je
podrazumijevalo da Uprava ne zna gdje je ona ili kome pripada njezina odanost.
Bilo je vanije no ikad da je pronae: samo to pitanje - zna li Elena? podrazumijeva da ona sigurno zna neto vano. Neto to bi objasnilo ne samo
njezin nestanak iz njegova ivota nego bi i razotkrilo shemu, klju pravih
namjera Uprave. Ti neto zna o ovome. Lavlin glas: tvrdnja, ne pitanje.
Shvatio je da mu ve neko vrijeme neto govori. Okrenuo se prema njoj. Zar ona
nije ula Arnaudovu primjedbu o Lilleu u chateauu? Oito nije. Imam teoriju,
rekao je. Koja glasi? Moram telefonirati. Predao joj je novine. Odmah se
vraam. Telefonirati? Kome? Daj mi par minuta, Layla. Podigla je glas. to
to krije od mene? to sprema? U njenim lijepim smeim oima vidio je
zbunjenost, ali i neto vie: povrijeenost, ljutnju. Opravdano je bila ljuta.
Koristio ju je kao ortakinju, a nije joj govorio gotovo nita. Bilo je to vie
nego bolno, bilo je to neprihvatljivo, pogotovo za terensku agenticu takvih
sposobnosti i takve upuenosti kakva je bila ona. Zastao je, a onda progovorio:
Dopusti da obavim ovaj telefonski razgovor. Kad se vratim, sve u ti ispriati
- no upozoravam te, znam puno manje nego to ti vjerojatno misli. Dodirnula ga
je rukom, to je bila brza gesta naklonosti koja je govorila puno toga - hvala
ti, razumijem, uz tebe sam. Osjetio se potaknutim da je poljubi, njeno u obraz:
nije to bilo nita seksualno, ve samo trenutak ljudskog dodira, izraz
zahvalnosti za svu njezinu hrabrost i potporu. Brzo je hodao do kraja etvrti i
zakrenuo u pokrajnju ulicu dalje od Place Bel-Aira. Bio je tu mali tabac koji
je, uz cigarete i novine, prodavao i telefonske kartice. Kupio je jednu,
pronaao meunarodni telefon u govornici u toj ulici i nazvao 011, zatim 0, a
zatim slijed od pet 237 brojeva. uo se tihi elektronski ton, a zatim je
pritisnuo jo sedam brojeva. Bila je to sterilna linija, broj koji mu je dao
Harry Dunne; ila je izravno preko Dunneova ureda u CIA-i do njegove privatne
radne sobe kod kue. Dunne je jamio da e se on, jedino on, javljati na
telefon. Telefon je pozvonio jedanput. Brvson. Brvson je zaustio da progovori,
ali je zaustavio dah. Glas mu nije bio poznat; nije zvuao kao Dunne. Tko je
to? upitao je. Graham Finneran, Brvsone. Vi - mislim da znate tko sam. Dunne
je spomenuo Finnerana kad su se zadnji put sreli u uredu CIA-e. Dunne je oznaio
Finnerana kao svojeg adjutanta, i bio je to jedan od onih ljudi koji su pratili
Dunnea do CIA-ina objekta u planinama Blue Ridgea, jedan od nekolicine Dunneovih
povjerljivih pomonika. Sto je ovo? upitao je Brvson oprezno. Brvsone - ja Harry je u bolnici. Prilino je bolestan. Bolestan? Znate da ima zavrni
stadij raka - on ne govori o tome, ali oito je - i kolabirao je juer pa su ga
morali odvesti u bolnicu kolima hitne pomoi. Hoete rei da je mrtav, je li
tako? Ne - hvala Bogu, nije, ali ne znam koliko e jo dugo, da budem iskren.

Ali u potpunosti me izvijestio o vaem... vaem projektu. Znam da je bio

zabrinut, iskreno - U kojoj je bolnici? Finneran je oklijevao, moda
sekundu-dvije, ali bilo je to predugo. Nisam siguran bih li rekao samo -
Brvson je prekinuo vezu; srce mu je tuklo, a krv navrla u ui. Instinkti su mu
nalagali da odmah prekine vezu. Neto nije bilo u redu. Dunne ga je uvjeravao da
se nitko drugi nee javljati na telefon, a on ne bi povrijedio protokol, ak ni
na smrtnoj postelji. Dunne je poznavao Brvsona, znao je kako bi Brvson reagirao.
Ne. Graham Finneran - ako je to uope bio Graham Finneran, Brvson ionako ne bi
prepoznao njegov glas - nikad se ne bi javio na telefon. Dunne to nikad ne bi
dopustio. 238 Neto doista nije bilo u redu, a to nije bilo samo zdravstveno
stanje ovjeka iz CIA-e. Je li Uprava konano doprla do svog glavnog
neprijatelja u CIA-i i konano neutralizirala posljednji institucionalni bedem
koji je stajao na putu njezinoj rastuoj moi? Pourio je natrag na Place BelAir, pronaao Laylu kako jo uvijek stoji pokraj kioska. Moram u Bruxelles,
rekao je. to? Zato Bruxelles? O emu pria? Tamo je jedan ovjek - do
kojeg moram doi. Gledala ga je puna pitanja, moleivo. Doi. Znam jedan
pension u Marollesu. Zaputen je i jadan, i nije ba u ugodnom dijelu grada. Ali
je zato siguran i bezimen, i tamo nas se nitko nee sjetiti traiti. Ali zato
u Bruxelles? To je zadnje pribjeite, Layla. Tamo je netko tko moe pomoi,
netko na jako visoku poloaju. To je osoba koju neki smatraju zadnjim potenim
ovjekom u Washingtonu. 239 15 Glavna centrala korporacije Systematix sastojala
se od sedam velikih sjajnih zgrada od stakla i elika koje su se nalazile u
umovitom, lijepom krajoliku - zemljite je obuhvaalo ukupno dvadeset jutara
pokraj Seattlea u dravi Washington. U svakoj zgradi bile su blagovaonice i
vjebaonice; uposlenici korporacije, koji su bili glasoviti po svojoj odanosti i
diskreciji, imali su malo razloga nekamo odlaziti dok su na poslu. Bila je to
tijesno povezana zajednica, iji su se pripadnici novaili iz najboljih programa
za osposobljavanje organiziranih po cijelom svijetu i velikoduno su
nagraivani. Takoer su znali da postoji jo na tisue njihovih kolega s kojima
se nikada nee susresti. Napokon, Systematix je imao svoje urede diljem svijeta
i posjedovao kontrolne uloge u jo puno kompanija, iako je visina tih udjela
ostala samo stvar lakomih nagaanja. Imam osjeaj da vie nismo u Kansasu,
rekao je Tony Gupta, veseo glavni tehnoloki slubenik u InfoMedu, svom efu
Adamu Parkeru, dok su ih pratili u prostoriju za sastanke. Parker se jedva
nasmijao. Bio je na elu kompanije vrijedne devetsto milijuna dolara, no ak je
i on morao osjetiti izvjesnu strepnju kad je ulazio u kompleks Systematixa,
toliko slavljen u priama. Jesi li ve bio ovdje? upitao je Parker. Bio je
visok i vitak ovjek kose proarane sjedinama koji je nekad trao maraton, ali
je morao prestati zbog ozljede koljena. Sada je veslao i plivao i, unato
ozljedi koljena, igrao tenis s takvom surovou da nije mogao zadrati partnere
vie od nekoliko igara. Bio je izrazito kompetitivan, i ta mu je osobina
omoguila da izgradi svoju kompaniju, koja se specijalizirala 240 za medicinsku
informatiku i pohranjivanje podataka. Ali znao je kad je nadigran. Jedanput,
rekao je Gupta. Prije mnogo godina. Htio sam se zaposliti kao softverski
inenjer, ali nisam uspio jer su na razgovoru davali nekakav enigmatski problem.
A da bih uope dotle i doao, morao sam potpisati tri ugovora o povjerljivosti.
U tome su bili pravi fanatici. Gupta si je popravio kravatu, koju je prejako
svezao. Nije ju navikao nositi, ali ovo nije bila obina prigoda; Systematix
nije bio poznat po uputanju u nesigurnu neformalnost kakva je bila trend meu
tolikim korporacijama nove ekonomije. Peter nije imao ba dobar osjeaj u vezi s
predstojeim velikim dobitkom i to nije tajio od Gupte, kojem je meu svojim
kolegama najvie vjerovao. Odbor mi nee dopustiti da obustavim posao, rekao
je Parker tiho. Jasno ti je to, zar ne? Gupta je pogledao u njihovu
pratiteljicu, plavu visoku enu i oinuo svog efa upozoravajuim pogledom.
Posluajmo jednostavno to e rei veliki ovjek, odgovorio je. Nekoliko
trenutaka potom zauzeli su mjesta zajedno s dvanaestoricom drugih mukaraca i
ena na gornjem katu najvee zgrade, iz koje je pucao zapanjujui pogled na
okolna brda. Bilo je to samo sredite naizgled difuzne i decentralizirane
kompanije kakav je bio Systematix. Za veinu okupljenih - direktora InfoMeda bilo je to prvi put da se nalaze licem u lice s legendarnim utemeljiteljem

Systematixa, predsjednikom i glavnim rukovoditeljem, od svijeta povuenim

Gregsonom Manningom. Adam Parker je znao da je Manning u proteklih godinu dana
novanim transakcijama preuzeo na desetke takvih kompanija. Veliki ovjek,
kako ga je nazvao Gupta, vragoljasto, ali ne ironino. Gregson Manning je doista
bio velik ovjek, u tome su se gotovo svi slagali. Bio je jedan od najbogatijih
ljudi na svijetu, ni iz ega je stvorio golemu korporaciju koja je proizvodila
glavninu internetske infrastrukture. Svi su znali njegovu priu - kako je s
osamnaest godina prekinuo kolovanje na CalTechu, kako je ivio u nekoj
zajednikoj kui s prijateljima zagrijanima za tehniku i kako je sa Svstematixom
zapoeo u nekoj garai. Danas je teko zamisliti ijednu kompaniju bilo gdje na
svijetu koja se u nekom svom dijelu poslovanja ne oslanja na Systematixovu
tehnologiju. Systematix je bio, kako je Forbes jednom rekao, industrija za sebe.
241 Manning se pokazao i kao veliki filantrop, mada kontroverzan. Utroio je
stotine milijuna dolara kako bi pomogao gradskim kolama da se povezu na mreu i
koriste suvremenu tehnologiju kao pomo u ostvarivanju daljnjih obrazovnih
ciljeva. Parker je uo i glasine da je Manning anonimno poklonio milijarde kako
bi pomogao siromanoj djeci u obliku stipendija za institucije vieg kolstva. A
poslovni ga je tisak, dakako, idolizirao. Usprkos svemu svom bogatstvu, uvijek
ga se doivljavalo kao skromnog i nepretencioznog i opisivalo ne toliko kao
povuenog od svijeta koliko samotnog. Barrons ga je jedanput nazvao Daddvjem
Warbucksom7 informatikog doba. Ali Parker se nije mogao otresti svog osjeaja
nelagode. Da, neto od toga imalo je veze s neugodnim osjeajem preputanja
kontrole prokletstvo, pa njegovao je InfoMed kao svoje vlastito dijete i boljela
ga je pomisao da e biti sveden na siunu komponentu gigantskog konglomerata.
No bilo je tu jo neto: gotovo pravi sraz kultura. Parker je na kraju dana bio
biznismen, obian i jednostavan biznismen. I njegovi glavni investitori i
savjetnici bili su biznismeni. Govorili su jezikom financija: o povratu
investiranog kapitala, o dodanoj trinoj vrijednosti. O nabavnim centrima i
prodajnim centrima. Moda to nije bilo neto visokoumno, ali bilo je iskreno i
Parker je to mogao razumjeti. Ali, ini se da Manningov um nije na taj nain
funkcionirao. Razmiljao je i govorio na poletan nain - o povijesnim snagama, o
globalnim trendovima. injenica to je Systematix bio tako golem i nevjerojatno
profitabilan kao da mu je bila neto usputno. Gledaj, ti nikad nisi mario za
vizionare, rekao je jednom prilikom Gupta Parkeru, poslije jedne od njihovih
maratonskih stratekih sjednica, i bez sumnje, neto je naslutio. Tako mi je
drago to ste doli, svi vi, rekao je Gregson Manning svojim posjetiteljima,
srdano se s njima rukujui. Manning je bio visok, dobro graen i vitak ovjek,
tamne i ulatene kose. Bio je markantan, jakih eljusti i irokih ramena,
izrazito patricijskog dranja. Odsjevao je zdravljem, samouvjerenou i, Parker
je to morao sam sebi priznati, izvjesnom karizmom. Na sebi je imao kaki hlae i
bijelu koulju bez kravate te lagani sportski sako od kamira. Njegov srdani
7Lik milijunaa iz broadwayske predstave Annie. 242 smijeak otkrivao je bijele,
savrene zube. Ne bih bio ovdje da ne potujem ono to je InfoMed postigao, a
vi ne biste bili ovdje da... Manning je zastao, a osmijeh mu je postao jo
iri. Da ne cijenimo etrdeset-postotnu premiju koju nudite za nae dionice,
ubacio se uz smijeh predsjednik odbora InfoMeda Alex Garfield, smeuran ovjek
velikog trbuha. Garfield je bio smion kapitalist ograniene mate koji je u
zaecima InfoMeda sluajno osigurao toliko potrebnu infuziju novca. Njegovo
zanimanje za tvrtku nije ilo puno dalje od uvjeta pod kojima je mogao
zamijeniti svoje uloene dionice. Adam Parker se nije divio Garfieldu, ali je s
njim uvijek znao na emu je. Manningu su oi zaiskrile. Nai se interesi
meusobno pribliavaju. Gospodine Manning, rekao je Parker, neto me
zabrinjava moda je to prijeporno u svjetlu ovakvih financijskih promiljanja,
ali bih to svejedno htio naglas izrei. Izvolite rekao je Manning uz nagib
glave. Kad zadobijete InfoMed, ne dobivate samo golemu medicinsku bazu
podataka, nego dobivate i sedam stotina predanih uposlenika. Volio bih znati to
im se sprema. Systematix je jedna od onih tvrtki o kojima se sve zna, a opet se
nita ne zna. Privatno je voena, vrsto kontrolirana, a puno toga to se u njoj
radi prilino je tajnovito. A opsjednutost privatnou moe pomalo uznemiravati,
barem ako ste izvan tvrtke. Privatnost? Manning je nagnuo glavu, a osmijeh mu

je nestao s lica. Mislim da shvaate stvari upravo obrnuto. A doista bi mi bilo

ao da nae vee ciljeve ovdje drite tajnovitima. Mislim da ne razumiju ba
svi va organizacijski nacrt, rekao je Parker iskuavajui ga. Pogledavi
uokolo po prostoriji i osjetivi strahopotovanje s kojim su drugi promatrali
Gregsona Manninga, Parker je shvatio da njegove primjedbe nisu ni najmanje
dobrodole; a shvatio je i to da mu je ovo bila zadnja prilika da ih glasno
izrekne. Manning se zagledao ravno u njega, ali ne na neprijateljski nain.
Prijatelju, ja ne vjerujem u shemu tradicionalne organizacije, pregrade,
barijere i nedoreene odnose. Mislim da ovdje to svak zna. Klju naeg uspjeha u
Systematixu - naeg ne ba neznatnog uspjeha, 243 mislim da to mogu rei bez
lane skromnosti - jest u naputanju starih naina poslovanja. Ali u svakoj
korporacijskoj strukturi postoji odreena logika, nije se dao Parker, dok su
drugi mukarci u prostoriji neprijateljski zurili u nj. ak se i Tony Gupta
nagnuo naprijed i prijateljski ga dodirnuo po ruci. Ipak, Parker nije navikao
obuzdavati svoj jezik i proklet bio ako e to sad poeti initi. Pomoni odjeli
i etaeri, postoje razlozi za izradu dijagrama, moram to rei. Jednostavno bih
htio znati kako namjeravate objediniti dobitak. Manning mu je govorio kao da se
obraa malom djetetu. Tko je izumio suvremenu korporaciju? Ljudi poput Johna D.
Rockefellera iz Standard Oila i Alfreda Sloana iz General Motorsa. U
posljeratnom razdoblju gospodarskog rasta imali ste Roberta McNamaru u Fordu i
Harolda Geneena u ITT-u te Reginalda Jonesa u General Electricu. Bio je to
vrhunac viestrukih rukovoditeljskih slojeva gdje su direktorima pomagali
planeri i raunovoe i operacijski stratezi. Krute strukture bile su nune da se
ouva i upravlja najnedovoljnijim od svih resursa, najvrednijom imovinom:
informacijom. No, to se dogaa ako informacija postane tako slobodna i obilno
dostupna kao zrak koji udiemo i voda koju pijemo? Sve ovo postaje nepotrebno.
Ustupa mjesto neem drugom. Parker se prisjetio jedne Manningove izjave koja se
pojavila u Barronsu - neto u smislu da je cilj Systematixa zamijeniti vrata
prozorima. I morao je priznati da je ovjek djelovao hipnotiki, tako uzvieno
artikulirano kako se to i oekuje od njegove reputacije. Ipak, Parker se
nelagodno komeao na svom stolcu. Sve ovo ustupa mjesto neem drugom. Ustupa
mjesto emu? Ako je stari nain bio vertikalna hijerarhija, novi nain koji
kri sebi put jesu horizontalne mree, presijecanje organizacijskih granica.
Izgraujemo mreu kompanija s kojima moemo suraivati, a ne upravljati njima
odozgo. Granice su sruene. Logika umreavanja potie samonadzor, sustave koji
se rukovode prema informacijama. Neprestano nadziranje znai i to da uklanjamo
imbenike rizika unutar organizacijske strukture i izvan nje. Sunce koje je
zalazilo upravo iza Gregsona Manninga stvaralo je auru oko njegove glave,
poveavajui jo vie uznemirujue snaan dojam koji je ostavljao. Poduzetnik
ste. Osvrnite se oko sebe, i to vidite? Atomizirana trita kapitala. 244
Radikalno rasprena trita rada. Piramidalne organizacije koje se preputaju
fluidnim sredstvima suradnje unutar sebe samih. Sve ovo zahtijeva od nas da
istraujemo povezanost, ne samo unutarnju nego i vanjsku povezanost, da zajedno
sa svojim partnerima doemo do zajednikih strategija; da proirimo kontrolu
izvan djelokruga vlasnitva. Informacijski su kanali prekrojeni. Mora postojati
providnost na svim razinama. Ja samo izraavam slutnju, intuiciju koju mislim da
svi imamo u pogledu budunosti kapitalizma. Parkera su zbunile Manningove
rijei. Po nainu kako govorite, ini se kao da Systematix uope i nije
korporacija. Nazovite je kako hoete. Kad su granice tako propustljive, ne
postoji nita tako ogranieno kao to je tradicionalna tvrtka. Ali ve smo
preivjeli razdoblje rukovoditeljstva koje nije odgovorno nikome. Vlasnitvo se
moe samo rasparati, a rizik raspriti. Pjesnik Robert Frost je rekao da dobre
ograde ine dobre susjede. No ja u to ne vjerujem. Poroznost, zidovi kroz koje
moete vidjeti, zidovi koje moete pomaknuti kad god vam je potrebno - to je ono
to danas treba svijetu. Da bi uspio, mora biti u stanju hodati kroz zidove.
Manning je nakratko zastao. A to je lake kad ih uope nema. Alex Garfield se
okrenuo prema svom glavnom direktoru. Neu se pretvarati da pratim sve to,
Adame, ali rezultati govore sami za sebe. Gregson Manning ne treba se braniti ni
pred kim. Mislim da je sve to eli rei to da ne vjeruje u itav niz
zapeaenih poslovnih jedinica. On na svoj nain govori o integraciji. Zidovi

moraju pasti, rekao je Manning, sjedei veoma uspravno. To je stvarnost koja

je u pozadini prie o preustroju. Moda ete rei da okreemo unazad
industrijsku revoluciju. Ona je smjerala ka razdiobi rada na razliite poslove;
mi pokuavamo ii s razliitih poslova na proces, i postii to u domeni
apsolutne vidljivosti. Parker je, frustriran, nastavio sa svojim pitanjima. No
vi ulaete u toliko tehnologija - u te tehnologije umreavanja i ostalo - da ja
ne razumijem kakva je filozofija toga, rekao je Parker. A tu je i taj
izvjetaj Federalnog vijea za komunikacije da Systematix namjerava lansirati
jo jednu flotu satelita u nisku putanju oko Zemlje. Zato? Pa ve ima toliko
frekventnih podruja. Zato sateliti} Manning je kimnuo glavom kao da mu je
drago zbog tog pitanja. Moda je vrijeme da uzdignemo svoje poglede. 245 U
prostoriji se zaulo povlaivanje i smijeh. Ja govorim o poslu, nastavio je
Manning. Ali razmislimo i o svom vlastitom ivotu. Ranije ste spomenuli
privatnost. Konvencije o privatnosti tretiraju privatnu sferu kao podruje
osobne slobode. Sada se Manning uozbiljio. No za mnoge to moe biti sfera
intimnog nasilja i zlostavljanja, i niti je osobna niti je sloboda. Kuanica
koju siluju i opljakaju s noem pod grlom, ovjek u iji dom upadnu naoruani
pljakai - upitajte njih kolika je vrijednost privatnosti. Informacija u svoj
svojoj opsenosti znai osloboenje - osloboenje od nasilja, osloboenje od
zlostavljanja, osloboenje od nepravde. I ako Svstematix moe pokrenuti drutvo
prema tom cilju, tada govorimo o neemu to jo nikad nismo imali u ljudskoj
povijesti - neemu to je veoma blizu potpunoj sigurnosti. Nadzor ve igra
odreenu ulogu u naem ivotu i ponosan sam na ulogu koju mi imamo u tome kamere u dizalima i u podzemnoj eljeznici, u parkovima, dravni nadzor i sve
ostalo. No ipak, doista razraeni sustavi nadzora, ono to biste mogli nazvati
gumbima za podizanje panike, trenutano ostaju samo luksuz bogatih. Pa, hajde da
ih demokratiziramo, kaem ja. Neka svatko bude vidljiv. Jane Jacobs je pisala o
oima na ulici, a mi moemo ii jo dalje. Pria o globalnom selu do sada je
bila samo to, pria, ali ona moe postati stvarnost, a tomu moe pridonijeti
tehnologija. Velika je to mo koju bi jedna organizacija trebala preuzeti.
Osim ako ni ta mo vie nije neka odjelita lokacija, nego mrea sankcija koje
se provode po cijelom drutvu. U svakom sluaju, mislim da preusko gledate na
to. Kad jednom uistinu smislena sigurnost i zatita sve prome, svi emo mi
konano imati mo nad naim ivotima. Manninga je prekinulo kucanje; njegov
osobni pomonik stajao je na vratima, izgledajui zabrinuto. Izvoli, Daniele?
obrati mu se Manning, iznenaen njegovim upadom. Telefonski poziv, gospodine.
Nije ba pogodan trenutak. Manning se nasmijao. Mladi pomonik tiho se
nakaljao. Ovalni ured, gospodine. Predsjednik kae da je hitno. Manning se
okrenuo prema okupljenima. Ispriavam se, dakle. Odmah u se vratiti. 246 U
svojem velikom esterokutnom uredu, okupanom suncem, ali hladnom, Manning se
smjestio u svoj stolac i pustio predsjednika na telefonski zvunik. Ovdje sam,
gospodine predsjednie, rekao je. Sluajte, Greg, znate da vas ne bih smetao
da nije neto vano. Ali trebamo vau uslugu. Odvija se serija teroristikih
napada, a nama nedostaje karika na nebu iznad Lillea, u Francuskoj. Deseci
amerikih poslovnih ljudi pobijeni su u toj tragediji. A ni jedan od naih
satelita nije bio tamo u pravo vrijeme. Francuska nas vlada ve godinama
bombardira zahtjevima da prekinemo prelijetanja njenog teritorija, da prekinemo
s upadima u privatnost njezinih graana, tako da su obino nad tim dijelom
kontinenta kamere iskljuene. Barem mi tako kau moji strunjaci, to je za mene
sve pansko selo. Ali kau mi da su Systematixovi sateliti bili na tom poloaju.
Morali bi imati snimke koje nam trebaju. Gospodine predsjednie, vi znate da
naim satelitima nije doputeno snimanje. Oni imaju dozvolu iskljuivo za
telekomunikacije, digitalnu telefoniju. Znam da ste to rekli Corellijevim
ljudima. Ali upravo je vaa administracija odluila ograniiti nevladinu
nadzornu instrumentaciju. Dok je Manning govorio, pogled mu je odlutao prema
fotografiji njegove keri na radnom stolu: djevojice pjeane boje kose sa
sanjarskim, povrnim osmijehom, kao da se smije nekoj privatnoj ali. Ako
elite da puzim, Greg, puzit u. Nisam preponosan da preklinjem. Ali ovo je
prokleto ozbiljna stvar. Treba nam ono to vi imate. Zaboga, olakajte mi malo
situaciju. Nisam zaboravio to ste uinili za mene u prolosti, a neu vam ni

ovo zaboraviti. Manning je pustio da proe nekoliko sekundi u tiini. Neka

vai tehniari iz NSA-e nazovu Partovija u moj ured. Predat emo to imamo.
Hvala, rekao je predsjednik Davi promuklim glasom. Zabrinut sam za ovaj
problem jednako kao i vi, rekao je Manning, a pogled mu je ponovno poivao na
djevojici pjeane boje kose. On i njegova supruga dali su joj ime Ariel, i
doista je bila magino stvorenje. Svi se moramo udruiti. 247 ti Jasno,
rekao je predsjednik, nespretan u svom dodijavanju. Jasno. Znao sam da ete to
uiniti za mene. Svi smo skupa u tome, gospodine predsjednie. Arielin smijeh
bio je kao cilik glazbene kutijice, prisjeao se, i misli su mu, inae snano
usredotoene, poele lutati. Dovienja, Gregsone. I hvala vam. Manning je
iskljuio telefonski zvunik. Uinilo mu se da mu nikada glas predsjednika
Malcolma Davida nije zvuao tako napeto. Okus zle sree moe to uiniti ovjeku.
248 16 Pansion se nalazio u zaputenom podruju Bruxellesa, u Maroilesu,
utoitu za gradsku sirotinju i obespravljene. Mnoge zgrade iz sedamnaestog
stoljea propadale su, uruavajui se malo-pomalo. Siromani stanovnici u
stanovima bili su uglavnom imigranti s podruja Sredozemlja, mnogi od njih iz
zemalja Magreba. Otud je bila i krupna sumnjiava vlasnica parisiona Le
Samaritaine, koja je mrko sjedila iza pulta u smrdljivom gojilitu kunia koje
je sluilo kao hotelsko predvorje. Njezina klijentela obino su bili prolazni
gosti i sitni kriminalci, kao i osiromaeni imigranti; drala je da se ovjek
predobrog izgleda koji je stigao usred noi s minimalnom prtljagom i u dobroj
odjei nikako ne uklapa ovamo, i stoga je sumnjiv. Brvson je stigao vlakom na
Gare du Nord i usput svratio u snackbar gdje je na brzinu pojeo kasnu veeru,
gnjecave moules et frites, i popio vodnjikavo pivo. Upitao je mrku vlasnicu koji
je broj sobe njegove prijateljice koja je, kako je vjerovao, stigla ve ranije.
Lukavo je podigla obrve i odala mu broj uz namjeten smijeak. Layla je dola
prije nekoliko sati, letom Saberie u zranu luku Zaventem, za koji je kupila
kartu u zadnji tren. Iako je prola pono i on je oekivao da je jednako umorna
kao i on, opazio je zraku svjetla kroz pukotinu izmeu vrata i prljavog saga, te
je pokucao. Njezina soba bila je tmurna i jednako prljava kao i njegova.
Natoila im je Scotch, nerazvodnjen, iz boce koju je kupila blizu Vieux Marchea.
Dakle zato se ovdje eli sastati s tim potenim 249 ovjekom iz Washingtona?
Dodala je vragoljasto: To ne moe biti nitko iz tvoje CIA-e - osim ako nisi
naao nekog potenog u Langleyu. Modrice na njezinu licu zadobivene u borbi s
Janom Vansinom bile su modro-ljubiaste i runo su izgledale. Brvson je ispio
gutljaj i sjeo na klimavi naslonja. Nije nitko iz Agencije. Onda? Zavrtio
je glavom: Ne jo. Ne jo to? Sve u ti ispriati kad doe vrijeme. Ali
jo ne. Sjedei na krivo sparenom, ali jednako klimavom stolcu s druge strane
malenog stola na kojem se furnir odlijepio, odloila je svoje pie. Krije od
mene - dalje krije, zapravo - a tako se nismo dogovorili. Nita se nismo
dogovorili, Layla. Zar si doista mislio da u ti se pridruiti naslijepo, u
misiji koju ne razumijem? Bila je ljuta, a to nije bilo samo zbog alkohola ili
iscrpljenosti. Nisam, dakako, rekao je umorno. Upravo suprotno, Layla. Ne
samo da nisam traio tvoju pomo, pokuao sam te odvratiti, maknuti iz ovoga. Ne
zbog toga to sam mislio da nee biti korisna - izvrsna si, neprocjenjiva nego zbog toga to nisam mogao preuzeti odgovornost da ugrozim tvoj ivot kao
to ugroavam svoj vlastiti. Ali ovo je moja bitka, moja misija. Ako ti ima
kakvu dopunsku korist od ovoga, ako ono to saznamo poslui i tvojoj svrsi, tim
bolje. To je tako beutno. Moda jesam beutan. Moda takav moram biti.
No ima ti i svoju njenu, brinu stranu. Osjeam je. Nije odgovorio. Osim
toga, mislim da si oenjen. O? Zato to kae? Jesi, zar ne? Jesam,
priznao je. Ali zato to kae? Zbog neega u nainu na koji se ophodi sa
mnom, u nainu na koji se ophodi sa enom. Oprezan si, dakako - konano, ne
poznaje me - ali u isto vrijeme ti je ugodno sa mnom, zar ne? Brvson se
nasmijao, zadivljen, ali nije rekao nita. 250 Nastavila je: Mislim da je
veina mukaraca u naem - naem poslu - nesigurna kako se ophoditi prema
terenskim operativkama. Ili smo bespolne, nekog srednjeg roda, ili smo
potencijal za romantino osvajanje. Ti, ini se, razumije da je stvar puno
sloenija - da ena, poput mukarca, moe biti i jedno i drugo, ili ni jedno ni
drugo, ili pak neto sasvim tree. Govori u zagonetkama. To mi nije

namjera. Samo mislim - pa, vjerojatno hou rei da smo mi mukarac i ena...
Nagnula je svoju au prema njemu, kao neka udna vrst pozdrava. Razumio je na
to smjera, ali se pravio da ne razumije. Bila je izvanredna ena i doista ga je
snano privlaila, sve jae kako je bivao due s njom. Ali bilo bi sebino
povoditi se za tom privlanou i potaknuti oekivanja kojima nije namjeravao
udovoljiti, kojima nije mogao udovoljiti, sve dok konano ne shvati to se
dogodilo izmeu njega i Elene. Tjelesna ugoda vjerojatno bi bila znatna, ali
bila bi trenutana, prolazna; i jednostavno bi zavrila time da ih zbuni, pomuti
im odnos i unese destabilizirajui element. ini se da govori iz iskustva,
rekao je. O tome kako neki mukarci ne razumiju ene koje obavljaju posao poput
tebe. Je li tvoj suprug - rekla si da si bila udana za izraelskog vojnika - je
li on bio od onih mukaraca koji ne razumiju? Onda sam bila drukija osoba.
Nisam ak bila ni mlada ena bila sam djevojka, napola formirana. Je li te
njegova smrt promijenila? njeno je upitao Brvson. I smrt mog oca, iako ga
nikada nisam poznavala. Izgledala je zamiljeno, i otpila jo jedan gutljaj.
Kimnuo je glavom. Sagnula je glavu i rekla: Yaron, to je bio moj suprug, bio je
stacioniran u Kirvat Shmoni u vrijeme intifade, pomaui u obrani sela. Jednog
su dana izraelske zrane snage izvrile raketni napad na hezbollaku
teroristiku bazu u dolini Bekaa, nedaleko od mjesta gdje sam ivjela kao
dijete, i sluajno su ubili jednu majku i petero njezine djece. Bio je to
komar. Hezbollah je, dakako, uzvratio lansiranjem svojih raketa Kaua na
Kirvat Shmonu. Yaron je pomagao seljanima da odu u sklonita. Pogodila ga je
jedna raketa i tijelo mu je izgorjelo da ga se gotovo nije moglo prepoznati.
Podigla je pogled suznih oiju. 251 Dakle, reci mi, tko je imao pravo?
Hezbollah, ija je jedina misija, ini se, pobiti to vie Izraelaca? Izraelske
zrane snage, koje su toliko eljele unititi hezbollaki tabor da nisu marile
hoe li pobiti nedune? Poznavala si majku koja je ubijena sa svoje petero
djece, zar ne? tiho je rekao Brvson. Kimnula je glavom, konano izgubivi
sabranost, i zagrizla usnu dok su joj suze tekle niz lice. Bila je to moja
sestra, moja... moja starija sestra. Moji mali neaci i neakinje. Nekoliko
trenutaka nije mogla govoriti. Zatim je rekla: Vidi, nisu uvijek krivi samo
oni koji ispaljuju Kaue. Katkad su to ljudi koji pribavljaju Kaue. Ili ljudi
koji sjede u svojim bunkerima s kartama i planiraju napad. ovjek poput Jacquesa
Arnauda, koji dri u rukama pola francuske Nacionalne skuptine i bogati se
prodajui oruje teroristima, luacima, fanaticima po svijetu. Zato elim da
zna, kad konano zakljui da mi moe vjerovati, kad mi konano kae zato
izlae svoj ivot i to je to to eli saznati... elim da zna kome e to
govoriti. Ustala je i poljubila ga u obraz. A sada moram na spavanje. Brvson
se vratio u svoju sobu, a mozak mu je grozniavo radio. Bilo je od presudne
vanosti da to prije doe do Richarda Lanchestera; ujutro e poeti
telefonirati kako bi se doepao savjetnika za nacionalnu sigurnost. Shvaao je
da jo uvijek ima premalo informacija, a i premalo vremena. Budui da je Harry
Dunne zbog nekog razloga misteriozno nestao, Lanchester je bio jedini ovjek u
vladi koji je imao i mo i slobodoumlje da neto poduzme u vezi s
metastazirajuom moi Uprave. Iako se Brvson nije nikad susreo s tim ovjekom,
znao je osnovne stvari iz njegova ivotopisa: Lanchester je zaradio milijune na
Wall Streetu, ali se u svojim srednjim etrdesetima odrekao biznisa i posvetio
javnom ivotu. Ukljuio se u uspjenu predsjedniku izbornu kampanju svog
prijatelja Malcolma Davisa i zauzvrat bio imenovan Davisovim savjetnikom za
nacionalnu sigurnost, gdje se brzo iskazao. Njegova estitost i inteligencija
uinile su ga iznimkom meu ekshibicionizmom i korupcijom u Washingtonu; postao
je zapaen po svom potenom nainu razmiljanja i po skromnoj i srdanoj
otroumnosti. 252 Prema novinskom izvjetaju o nesrei u Lilleu, Lanchester je
doao u Bruxelles, kako je objavljeno, uglavnom u ceremonijalni posjet SHAPE-u,
Vrhovnom stoeru zdruenih snaga Europe; tamo se posavjetovao s glavnim tajnikom
NATO-a. Nee biti lako doi do Lanchestera, osobito ne u okruju NATO-vog
svjetskog stoera. Ali mora postojati neki nain. Neto poslije pet ujutro,
poslije napete i nemirne noi u kojoj mu je san bio isprekidan neprestanom
kakofonijom prometa i nonih pijanaca, Brvson se probudio, okupao u hladnoj
vodi, jer tople, ini se, nije ni bilo, i napravio plan. Brzo se odjenuo, izaao

na ulicu, pronaao stalak s novinama koji je bio otvoren cijelu no i prodavao

dobar odabir meunarodnih novina i asopisa, uglavnom europskih. Kao to je i
oekivao, sve novine, od International Herald-Tribunea do londonskog Timesa, od
Le Mondea i Le Figaroa do Die Welta, objavile su opiran prikaz napada u Lilleu.
Mnoge su citirale izjavu Richarda Lanchestera, esto koristei isti navod; neke
od njih donijele su due, dodatne intervjue sa savjetnikom Bijele kue. Brvson
je uzeo svu silu novina i ponio ih u neki cafe te naruio nekoliko jakih crnih
kava i poeo itati lanke, oznaavajui ih olovkom. Nekoliko novina nije
spomenulo samo Lanchestera nego i njegova glasnogovornika, koji je bio i
glasnogovornik Vijea za nacionalnu sigurnost, ovjeka po imenu Howard Lewin. I
Lewin je bio u Bruxellesu u pratnji svog efa i u delegaciji Bijele kue
prilikom njihova posjeta glavnom stoeru NATO-a. Glasnogovornici za tisak poput
Howarda Lewina morali su biti na raspolaganju u svako doba kako bi odgovorili na
hitne upite novinara. Brvson je, vrativi se u svoju hotelsku sobu, uspio dobiti
glasnogovornika nakon samo jednog telefonskog poziva. Gospodine Lewin, mislim
da nismo nikada prije razgovarali, rekao je Brvson uurbanim, tvrdokornim
glasom. Ja sam Jim Goddard, ef europskog ureda Washington Posta, i ao mi je
to vas uznemiravam tako rano ujutro, ali imamo bombu u rukama, i trebat e mi
vaa pomo oko toga. 253 Odmah je privukao Lewinovu pozornost. Apsolutno,
Jime, to je na stvari? Htio bih vas upozoriti. Spremamo se tiskati kompletnu
priu na naslovnoj stranici o Richardu Lanchesteru. Veliki naslov, sve
kompletno. Bojim se da ba neete biti sretni. Zapravo, da budem uvredljivo
iskren, mogao bi to lako biti svretak Lanchesterove karijere. Materijal je
poguban - vrhunac tromjesenog istraivanja. Isuse! O emu mi to? Uh,
gospodine Lewin, morao sam vam rei, na mene s vrha vre straan pritisak da
objavim tu prokletu stvar i da ne dopustim da ita procuri prije nego izae iz
tiska, ali osobno smatram da ovi lanci donose golemu tetu ne samo Lanchesteru
nego mogue i nacionalnoj sigurnosti, i ja... Brvson je pustio da mu se glas na
trenutak izgubi i rijei postanu neujne. Zatim je ponudio konop za spaavanje,
koji je glasnogovornik odmah zgrabio jer nije imao drugog izbora. ... elio sam
vaem efu pruiti priliku barem da odgovori na ovo - moda da ak, kvragu, malo
odgodi tu stvar - pokuavam da moji osobni osjeaji, moje divljenje prema tom
ovjeku, ne stanu na put mojim ovdanjim redakcijskim obvezama, i moda vas
nisam ni smio nazvati, ali kad bih mogao postii da se tu umijea taj veliki
ovjek, moda bih se u ovoj stvari mogao posluiti lukavou - Znate li
koliko je sati u Bruxellesu? zamuckivao je Lewin. Ova - ova obavijest u zadnji
tren - to je prokleta stupica, to je od Posta sasvim neodgovorno - Gledajte,
gospodine Lewin, prikazat u ovo kao da ste vi zvali, ali elim da bude potpuno
jasno da sam vam ja dao priliku da ugasite ovu vatru, da e sve biti na vau
vlastitu odgovornost - samo trenutak - viknuo je na nekog zamiljenog kolegu na
drugom kraju prostorije: Ne, ne tu fotografiju, nego fotografiju Lanchesterove
glave, idiote! a potom nastavio razgovarati na telefon - ali recite svom efu
da me mora nazvati na ovaj mobitel za deset minuta ili stvar ide u tisak,
ukljuujui i reenicu: Gospodin Lanchester odbio komentirati, jesmo li se
razumjeli? Recite Lanchesteru - savjetovao bih vam da upotrijebite tono te
rijei - da se ovaj napad tie njegova odnosa s ruskim dunosnikom po imenu
Genadij Kosovski, jeste li upamtili? Genadij... kako? 254 Genadij Rosovski,
ponovio je Bryson i dao washingtonski broj svojega mobilnog telefona, ime je
izbjegao bilo kakvu pomisao da se nalazi u Bruxellesu. Deset minuta! Brvsonov
telefon zazvonio je poslije nepunih devedeset sekundi. Brvson je odmah prepoznao
kulturni bariton i srednjoatlantski naglasak. Ovdje Richard Lanchester, rekao
je savjetnik za nacionalnu sigurnost tonom koji je bio blizu jakom uzbuenju.
to se to kog vraga dogaa? Pretpostavljam da vas je va glasnogovornik
obavijestio o lanku koji se spremamo objaviti. Spomenuo je neko rusko ime
koje nikad prije nisam uo - Genadij, tako neto - to je na stvari, gospodine
Goddard? Vi jako dobro znate pravo ime Teda Wallera, gospodine Lanchester -
Tko je dovraga Ted Waller? to je ovo? Moramo razgovarati, gospodine
Lanchester. Odmah. Pa, govorite, ovdje sam! Kakvu to prljavtinu priprema
Post} Goddarde, ne poznajem vas, ali siguran sam da jako dobro znate da imam
kuni broj vae nakladnice, druim se s njom, i neu oklijevati ni sekundu da je

ne nazovem! Moramo razgovarati osobno, ne telefonom. Ja sam u Bruxellesu; mogu

biti u glavnom stoeru SHAPE-a u Monsu za otprilike jedan sat. elim da nazovete
osiguranje na ulazu da me odmah propuste i moi emo otvoreno razgovarati. U
Bruxellesu ste? Ali mislio sam da ste u Washingtonu! to dovraga - ? Za jedan
sat, gospodine Lanchester. I preporuujem vam da odsad pa dok ja ne doem nikome
ne telefonirate o ovome. -k Lagano je pokucao na Lavlina vrata. Brzo je
otvorila; ve je bila odjevena, svjee okupana, mirisna od ampona i sapuna.
Prola sam pokraj tvoje sobe prije nekoliko minuta rekla je dok je ulazio.
ula sam da razgovara telefonom. Ne, nemoj mi govoriti, neu pitati, znam: kad
bude vrijeme. Sjao je na isti klimavi naslonja na kojem je sino sjedio. Pa,
mislim da je dolo vrijeme, Layla, rekao je, i odmah je osjetio kako 255 mu se
olakao teret, gotovo poput tjelesnog osjeaja, kao da konano moe duboko
udahnuti nakon to je due vrijeme bio bez kisika. Trebam ti to rei, jer e mi
trebati tvoja pomo, a siguran sam da e me oni pokuati neutralizirati.
Oni...7 Dotaknula ga je po ruci. to mi to govori? Paljivo je birao rijei
dok je govorio. Rekao joj je sve to nije rekao nikome osim zamjeniku direktora
CIA-e Harrvju Dunneu, koji je sada nestao. Povjerio joj je da ima samo jednu
misiju, koja se sastojala u tome da se ubaci u tajnovitu organizaciju koja je
vrlo malom broju ljudi koji znaju za nju poznata kao Uprava i da je uniti, i
rekao joj je kako se oajniki nada da e ukljuiti Richarda Lanchestera u to
svoje nastojanje. Sluala je, irom otvorenih oiju, upijajui sve; potom je
ustala i stala koraati po sobi. Ne znam razumijem li u potpunosti. To nije
amerika agencija - ve meunarodna, multilateralna? Moe se i tako rei. Kad
sam radio za njih imali su bazu u Washingtonu, no ini se da im se glavni stoer
nekamo preselio. Kamo, to ne znam. Hoe rei - jednostavno su nestali? Tako
neto. Nemogue! Obavjetajna agencija je poput svake druge birokracije - ima
telefonske brojeve, brojeve faksova i kompjutore, da ne spominjemo uredsko
osoblje. To bi bilo, kako se to kae na engleskom, kao pokuati sakriti slona
usred sobe! Uprava je, kad sam ja radio za nju, bila suhonjava, kost i koa,
agilna. I vjeta u razliitim oblicima kamuflae. To je isti nain na koji CIA
uspijeva preruiti svoja vlasnitva kao naizgled doboroudne privatne
korporacije, ili kako su Sovjeti nekad gradili takozvana Potemkinova sela, lana
proelja, pretvarajui postrojenja za bioloko ratovanje u tvornice deterdenata
ili ak kolede. Zamiljeno je vrtjela glavom sva u nevjerici. I misli li da
se natjeu s CIA-om i MI-6 i Mossadom i Sureteom? Sa znanjem koje imaju druge
agencije? Ne, to uope nije to. Njezinim se pripadnicima daje do znanja da oni
obavljaju operacije za koje ostale, vie matine agencije, nemaju doputenje,
bilo putem povelje, bilo putem vladine politike. 256 Kimnula je, ozbiljna lica.
A istovremeno su u stanju svoje vlastito postojanje drati u tajnosti? Kako je
to mogue? Ljudi traaju, tajnice imaju prijateljice... postoje kongresni
nadzorni odbori... Otila je do toaletnog stolia i, vidljivo smuena, poela
prdjati po svojoj runoj torbici od crne koe, prekapajui po njoj, i konano
izvadila ru za usne. Lagano je nanijela boju, osuila usne maramicom i ru
vratila natrag. Ali to je izvanredno domiljato. Kombinacija krajnje strogog
razdvajanja na odjele i paljivog novaenja - pripadnici se pomno biraju, iz
svih dijelova svijeta, ljudi ije je porijeklo osobito pogodno za ovakvu vrst
posla, koji se pridravaju kodeksa utnje. Razdvajanje na odjele omoguava
najvie samo povrno upoznavanje drugih operativaca; svatko uvijek radi najvie
s jednim mentorom. Moj mentor bio je legenda u ovoj agenciji, jedan od njezinih
utemeljitelja, ovjek po imenu Ted Waller. Bio je moj idol, dodao je sa
aljenjem. Ali predsjednik sigurno zna! Da budem iskren, nemam pojma.
Vjerujem da je postojanje Uprave uvijek skrivano od bilo koga tko je zauzimao
Ovalni ured. Djelomice zato da bi se zatitilo predsjednika od toga da previe
zna o ilegalnim i drugim prljavim poslovima, kako bi uvjerljivo mogao poricati
stvari. To je standardni operacijski postupak u obavjetajnim jedinicama diljem
svijeta. A djelomice i zato, siguran sam u to, to stalna obavjetajna zajednica
dri predsjednika obinim stanovnikom Bijele kue. Stanarem. Useljava se na
etiri godine, moda osam ako ima sree, kupuje novi porculan, obavlja
preureenja, upoljava i otputa ljude, dri gomilu govora, a onda ode. No
pijuni ostaju. Oni su zapravo stalni Washington, pravi batinici. I ti misli

da je jedina osoba u vladi koja najvjerojatnije zna za te aktivnosti

predsjedavajui u Predsjednikovu savjetodavnom vijeu za strane obavjetajne
slube? Skupine koja se tajno sastaje da bi nadgledala NSA i CIA-u i sve druge
amerike pijunske agencije? Tono. A predsjedavajui u tome je Richard
Lanchester. Upravo tako. Kimnuvi glavom, rekla je: Zato se eli s njime
sastati. Tono. Ali zato} povikala je. Sto e mu rei? 257 Rei u mu
to znam o Upravi, o tome to mislim da ona sprema. To je bilo ono veliko
pitanje, razlog zbog kojeg sam vraen iz umirovljenja: tko sada upravlja
Upravom? to Uprava doista radi? A misli da ima odgovore? Djelovala je
ratoborno, gotovo sasvim neprijateljski raspoloena. Ne, naravno da ne. Imam
pretpostavke, potkrijepljene dokazima. Kakvim dokazima? Nema nita! Na
ijoj si strani, Layla? Na tvojoj] viknula je. elim te zatititi, a mislim
da ini pogrer ku. Pogreku? Ide se sastati s tim Lanchesterom, a ima...
ima samo maglu, luake optube - odmah e te odbiti. Mislit e da si aav!
Sasvim mogue, potvrdio je Brvson. Ali na meni je da ga uvjerim u suprotno, i
mislim da mogu. A zato misli da mu moe vjerovati? Imam li izbora? On
moe biti jedan od neprijatelja, jedan od laaca! Kako moe biti siguran da
nije? Vie nisam siguran ni u sto, Layla. Osjeam se kao da sam u nekom
labirintu, izgubljen. Vie ne znam gdje sam, tko sam. Zato si tako siguran u
to da moe vjerovati onome to ti je rekao taj ovjek iz CIA-e? Zato si tako
siguran da on nije jedan od njih, jedan od laaca? Nisam siguran, rekao sam
ti! Nije to stvar izvjesnosti, to je stvar prorauna, toga koliki su ti
izgledi. Znai, povjerovao si kad ti je rekao da su ti roditelji bili
ubijeni? Moja pomajka - ena koja me uvala nakon to su mi roditelji poginuli
- poprilino je to potvrdila, iako je bolesna, mislim da ima Alzheimerovu
bolest, umno je skrenula. injenica je da jedini ljudi koji doista znaju istinu
jesu ljudi koje oajniki traim - Ted Waller i Elena. Elena je tvoja biva
ena. Slubeno nije biva. Nismo se rastali. Nestala je. Valjda e rei da
smo razdvojeni. Napustila te. 258 Bryson je uzdahnuo. Ne znam to se
dogodilo. Kad bih barem znao; toliko elim saznati. Samo je nestala i nikad se
nije javila? Sad je bila tu, sljedei je dan nestala? Upravo tako. Zavrtjela
je glavom, pokazujui negodovanje. No ja ipak mislim da je ti jo voli.
Kimnuo je. Tako mi je - tako mi je teko o njoj razmiljati na odreen nain,
znati u to da vjerujem. Je li me ikada voljela, ili mi je bila dodijeljena? Je
li pobjegla od mene zbog oaja, straha ili zato to je bila natjerana? to je
istina, gdje je istina? Je li to na neki nain bila posljedica njegove tajne
misije u Bukuretu? Jesu li do Elene doli pometai, uplaili je i natjerali da
se krije? Ali ako je tako, ne bi li mu ona ostavila kakvu poruku i objasnila
svoj postupak? Jo jedna mogunost: je li nekako otkrila da joj je lagao o tome
gdje je proveo taj vikend? Je li saznala da nije bio u Barceloni? Moda se
osjetila povrijeenom, izdanom, no bi li je to doista natjeralo da ode a da
najprije to s njim ne raspravi? I misli da e nekako saznati istinu tako da
leti posvuda i trai operativce Uprave? Pa to je ludosti Layla, kad jednom
pronaem osinje gnijezdo, gotovi su. Sigurno znaju da imam pouzdane podatke
protiv njih. Znam sve pojedinosti o operacijama jo od prije dvadeset godina, o
svakom prestupanju nacionalnih i meunarodnih zakona. I sve e to
podastrijeti Richardu Lanchesteru, i nada se da e ih on razotkriti i
zaustaviti? Ako je tako dobar ovjek kao to ljudi priaju, upravo e to
uiniti. A to ako nije? Brvson je utio; ona je nastavila: Ponijet e
pitolj? Naravno. A gdje ti je? Nema ga na sebi. Pogledao ju je,
iznenaeno. Brzo je zapaala. U mojoj je prtljazi, rasklopljen je kako bih
mogao proi kroz aerodromsko osiguranje. Pa, onda, rekla je. Izvadila je iz
svoje torbice maleni .45-kalibarski Heckler & Koch USP. 259 Hvala, ali uzet u
Berettu. Nasmijao se. Dakako, ako jo ima onaj svoj .50-kalibarski DesertEagle... Ne, Nick, ao mi je. Nick? Osjetio je tutnjavu u upljini u svojim
pluima; znala je njegovo pravo ime, iako ga nikada prije nije izgovorila, a on
joj ga nikada nije rekao. Moj Boe, to li jo zna? Uperila je pitolj u njega
stojei u sredini sobe. U trenutku je shvatio to se dogaa. Ukoio se u
naslonjau, a njegovi inae trenutani refleksi umrtvili su se zbog nevjerice.
Oi su joj bile alosne. Ne mogu ti dopustiti da se sastane s Lanchesterom,

Nick. Doista mi je ao, ali ne mogu. to to, dovraga, radi? upitao je. Svoj
posao. Nisi nam ostavio izbor. Nikada nisam pomiljala da e doi do ovoga.
Osjeao se kao da je nestalo zraka u sobi. Tijelo mu se ohladilo; utroba mu je
reagirala na ok. Ne, rekao je promuklo, a naslonja na kojem je sjedio polako
se okretao i udaljavao kilometrima. Ne ti. I tebe su dobili. Kad su -
Odjednom je izletio iz naslonjaa poput jako nategnute opruge i bacio se na nju
tako iznenada da se zapanjila i instinktivno ustuknula da bi se pripremila i
zauzela obrambeni poloaj, dok joj je divlja koncentracija popustila na djeli
sekunde. Izbaena iz ravnotee, zapucala je i prasak je odjeknuo u malenoj sobi
potresno i zagluujue. Brvson je osjetio kako mu je zrno fijuknulo pokraj
lijevog obraza, a barut mu oprio lice i sljepoonicu, te uo kako se ahura
metka zabila u pod; u gotovo istom trenu poskoio je u zrak i sruio ju je na
tlo, dok se pitolj otkotrljao po podu. Ali ona vie nije bila ena za koju je
mislio da je poznaje; pretvorila se u tigricu, praumsku grabeljivicu divljih
oiju izluenu mirisom krvi. Layla je uzmaknula i stisnutom akom svoje desne
ruka udarila ga u vrat, dok mu je istovremeno zarila svoj lijevi lakat u
pleksus, te je ostao bez daha. Ipak je uspio podii se i zamahnuti akom prema
njoj, ali se ona iznenada sagnula i udarila prema gore, zarivi mu svoj desni
lakat pod desni pazuh i uhvatila ga desnom rukom oko vrata u eljezni stisak, te
se uz glasan grleni zvuk uhvatila za mii svoje lijeve ruke i povukla je prema
sebi, guei ga. 260 Borio se prsa o prsa s nekima od najeih, najopasnijih i
najuvjebanijih ubojica na svijetu, ali ona je bila u posve drugoj ligi. Bila je
ivotinjski jaka, neumorna kao stroj i borila se s takvom surovou kakvu nikada
prije nije vidio. Nekako se uspio osloboditi stiska, ponovno srnuo i zamahnuo na
nju, no ona je poskoila unazad, odvrativi njegov udarac svojom lijevom rukom,
a zatim se naglo sagnula prema dolje i udarila ga akom u trbuh, lijevom rukom
titei svoje lice. Brvson je dahtao i uhvatio je za mekani donji dio vrata, ali
bila je prebrza i zadala mu udarac u stranji dio desnog koljena tako da je
pokleknuo. Laktom ga je udarila u stranji dio glave i zamalo ga uspjela sruiti
na pod, no Brvson se prisilio da se ne obazire na zasljepljujuu bol i skupio je
svu svoju snagu zdruenu s borilakim tehnikama koje je nauio prije nekoliko
desetljea i koje su mu sada dolazile kao neki refleksi iz stranjeg dijela
mozga. Izmaknuo joj se s puta, a potom se bacio frontalno na nju svom svojom
teinom dok joj je istovremeno desnicom zadao udarac u lijevi bubreg. Vrisnula
je, a to je bio prodoran vrisak iz sveg glasa, ne zbog boli, nego zbog bijesa.
Poskoila je u zrak i okrenula se oko sebe, a istovremeno izbacila desnu nogu i
udarila ga zauujuom snagom u gornji dio trbuha. Brvson je jauknuo; stala je
vrsto naprijed na desnu nogu i udarila ga akom u lice snagom elika. Zatim ga
je uhvatila za ramena i desno mu koljeno zarila u prepone. Kad se bolno
presavio, podigla je desni lakat i udarila ga u kraljenicu. Bol je bila
oamuujua. Uhvatila ga je za lijevu stranu lica i jako mu okrenula glavu u
smjeru kazaljke na satu te ga sruila. Zadnjim oajnikim naporom skupio je
snagu i naglo ispruio ruke naslijepo prema njezinim nogama, udarivi je
kotanim dijelom ake u ivac odmah iznad lijevog koljena; zgrabio ga je i
sruio ju je te je pala natrake, a on ju je svojim koljenom pritisnuo na trbuh
i otro udario postrance u vrat. Vrisnula je, opustila stisak svoje desne ruke i
posegnula za neim, a on je opazio za im: samo tridesetak centimetara dalje
leao je Heckler & Koch; nije joj mogao dopustiti da ga se ponovno domogne! Malo
se pomaknuo i zario joj lakat u vratnu hrskavicu. Hvatala je zrak i instinktivno
ga htjela zgrabiti za ruku da mu pomakne lakat i oslobodi ranjivo podruje, a to
je njemu bilo dovoljno da zgrabi pitolj lijevom rukom, okrene ga i udari je
njime 261 povrh glave paljivo proraunatim udarcem, tako da je ne ubije, a ni
da je ozbiljno osakati. Skljokala se na pod, oiju napola otvorenih, tako da su
joj se vidjele samo bjeloonice. Opipao joj je vrat traei bilo, i naao ga je;
bila je iva, mada e biti u nesvijesti nekoliko sati. Tko god bila, to god
bila, imala je priliku odmah ga na poetku ubiti, kad je uperila pitolj u
njega, ali oklijevala je; ili to nije mogla uiniti ili joj je bilo gotovo
nemogue podnijeti pomisao da bi to uinila. I ona je, poput njega, vjerojatno
bila samo pijun, napunjena laima i izmanipulirana, unovaena za zadau u vezi s
kojom su je pomno drali u tami. Na neki nain, i ona je bila rtva. rtva

Uprave? inilo se to vjerojatnim, ak izvjesnim. I trebao ju je preispitati,

saznati sve to je znala. Ali ne sad; nije bilo vremena. Potraio je maleni
ormar, u kojem je izvjesila nekoliko svojih komada odjee i naslagala nekoliko
pari cipela, traei konop ili neto ime bi je mogao vezati. Kleknuvi, pipao
je po podu i dohvatio neto to je prepoznao kao iljastu petu koja se nekako
otkinula s njezinih sivih cipela, onih koje je imala na sebi u enevskoj banci.
Neto izuzetno otro s jedne strane pete zarealo mu je prst. Trgnuo se i uzeo
maleni sivi predmet te ugledao malenu otru britvicu koja je virila na onom
kraju koji je trebao biti privren na potplat cipele. Poblie ju je pogledao:
tanka otrica, poput rezbarskog noa, uklopljena u dno cipele, a na peti urezani
nabori kako bi je se moglo privrstiti. Ponovno je pogledao Laylu. Jo su joj se
vidjele bjeloonice, a vilica joj se objesila; bila je jo bez svijesti. Njezine
su cipele sa zailjenom petom, shvatio je, bile genijalno opremljene otricom,
do koje se moglo doi tako da se odvoji petu. Pregledao je i drugu cipelu, koja
je bila jednako tako prilagoena. Bio je to sjajan mali trik. A onda kao da ga
je neto oinulo. Sjetio se nje u ormaru u bankarovu uredu, svezane humanom
vrpcom od poliuretana svijetle boje kakvu su obino koristili agenti za
sprovoenje pri prijevozu opasnih zatvorenika. Jan Vansina, operativac Uprave,
sputao ju je jakim plastinim lisiinama - koje je ona lako mogla prerezati i
osloboditi se. eneva je bila stupica. 262 Layla je bila u dosluhu s Vansinom,
oboje su bili iz Uprave. Vansina se samo pretvarao da je napada, a ona je
suraivala. Mogla se osloboditi u svako doba. to je to znailo? Na dnu mranog
hodnika bilo je maleno dizalo za dvije osobe, onakvo kakvo se pokretalo
otvaranjem i zatvaranjem unutarnjih harmonika-vrata. Na sreu, nije vie bilo
nikoga na katu. Brvson nije vidio da netko ulazi ili izlazi iz soba na katu;
vjerojatno su njih dvoje bili tu jedini. Podignuo ju je - iako nije bila krupna,
sada se opustila svom teinom i bila je prilino teka - i stavio joj glavu na
svoje rame, obuhvatio je ispod stranjice te ju odnio do dizala, kao da je to
bila njegova pijana druica. Bryson se sjetio alosnog vica o neprestanom
pijanstvu svoje ene, ali nikad ga nije imao priliku ispriati. Spustio se
dizalom do hotelskog podruma, koji je smrdio po preplavljenoj kanalizaciji, i
posjeo je na zrnat betonski pod. Nakon nekoliko minuta potrage, naao je
spremite, maknuo kante i otirae i smjestio je unutra. Starim konopom za
vjeanje rublja paljivo joj je s nekoliko vrstih uzlova svezao zglavke i
glenjeve i omotao joj konop posvuda oko nogu i torza te napravio omu i
zategnuo ga u vor na petlju. Zatim je provjerio uzlove kako bi bio siguran da
se nee osloboditi prije nego to se on vrati. Konop je bio siguran - i bila je
bosa; nigdje nije bilo skrivenih otrica. Zatim je poduzeo jo jednu mjeru
opreza - ako ona prebrzo doe k svijesti, mogla bi vikati i zvati upomo zapuio joj je usta i vrsto ih povezao te provjerio moe li ipak disati.
Okrenuo je bravu na vratima spremita, to e posluiti samo tome da je se
zadri unutra - bio je, meutim, uvjeren da nee imati priliku sama otvoriti
vrata - ali ne i da se nekoga drugoga zadri da ne ue. Brvson se zatim vratio u
svoju hotelsku sobu kako bi se pripremio za sastanak s Richardom Lanchesterom. U
mranoj sobi na drugom kraju svijeta trojica mukaraca skupila su se oko
elektronske konzole, a njihova napeta lica bila su okupana u hladnoj zelenoj
svjetlosti koju su isijavale diode. 263 Ovo je digitalni prijenos izravno s
Mentora, jednog od satelita stacioniranih u svemiru iz skupine Intelsata,
govorio je jedan od njih s posebnom intonacijom. Odgovor je bio uran, a u tonu
glasa nazirali su se sati provedeni pod stresom. Ali to je s identifikacijom
glasa - koliko je pouzdan Voicecast? Unutar je tolerancije od devedeset devet
i devedeset devet zarez devet sedam stupnjeva, rekao je onaj prvi mukarac.
Izuzetno pouzdano. Identifikacija je potvrena, primijetio je trei
mukarac. Komunikacija je inicirana s GSM mobilnog telefona na tlu ije
koordinate ukazuju na Bruxelles, u Belgiji, a primatelj je stacioniran u Monsu.
Trei je ovjek namjestio skalu; glas koji se pojavio iz konzole bio je
zapanjujue jasan. Sto je ovo? Moramo razgovarati, gospodine Lanchester.
Odmah. Pa, govorite, ovdje sam! Kakvu to prljavstinu priprema Post? Goddarde,
ne poznajem vas, ali siguran sam da jako dobro znate da imam kuni broj vae
nakladnice, druim se s njom, i neu oklijevati ni sekundu da je ne nazovem!

Moramo razgovarati osobno, ne telefonom. ]a sam u Bruxellesu; mogu biti u

glavnom stoeru SHAPE-a u Monsu za otprilike jedan sat. elim da nazovete
osiguranje na ulazu da me odmah propuste i moi emo otvoreno razgovarati. U
Bruxellesu ste? Ali mislio sam da ste u Washingtonu! Sto dovraga - ? Za jedan
sat, gospodine Lanchester. I preporuujem vam da odsad pa dok ja ne doiem nikome
ne telefonirate o ovome. Naredi presretanje, rekao je jedan od promatraa.
Odluka se mora donijeti na vioj razini, odgovorio je drugi, oito njegov
nadreeni. Prometej moda eli nastaviti skupljati informacije o meti, o
njezinim aktivnostima, o tome koliko meta zna. Ali ako se njih dvojica sastanu
u osiguranoj zgradi - kako emo se probiti? Za milog Boga, McCabe! Zar postoji
mjesto na koje se mi ne moemo probiti? Prenesite zvuni dokument. Prometej e
odluiti o daljnjem tijeku akcije. 264 rJ ffiI 17 Predsjednikov savjetnik za
nacionalnu sigurnost sjedio je s druge strane ulatena konferencijskog stola od
mahagonija, nasuprot Brysonu, a od napetosti mu se nabralo elo. Ve vie od
dvadeset minuta Richard Lanchester bio je sav zaokupljen sluanjem Brvsonova
izvjetaja, kimajui pritom glavom, pravei biljeke, prekidajui samo radi
povremenih razjanjenja. Svako pitanje koje je postavio nije bilo samo umjesno
nego i pronicavo i prodiralo je kroz slojeve nejasnoa i zbunjenosti sve do same
biti stvari. Brvsona se uistinu dojmio taj ovjek, sa svojom otroumnou i
brzim shvaanjem. Pomno je sluao, duboko usredotoen. Brvson je govorio kao da
bi davao izvjetaj nekom rukovoditelju ili agentu na poloaju, kao to je nekad
davao izvjetaj Walleru poslije terenske operacije: mirno, objektivno, hladno
procjenjujui mogunosti, ali ne povezujui stvari bez nekog temelja. Pokuao je
stvoriti kontekst u kojem e se otkria moi smisleno dogaati. Bilo je to
teko. Dvojica mukaraca sjedila su u posebnoj osiguranoj zgradi smjetenoj
unutar zapovjednog i upravnog sredita glavnog tajnika NATO-a. Bila je to zvuno
izolirana prostorija unutar prostorije, koja je neformalno bila poznata kao
mjehuri. Njezini zidovi i pod bili su zapravo jedan modul odvojen od okolnih
betonskih zidova tridesetak centimetara debelim gumenim blokovima koji su
spreavali da bilo koja zvuna vibracija izbije iz prostorije. Svakodnevno su
primjenjivane tehnike nadzorne protumjere kako bi se osiguralo da mjehuri
ostane siguran, bez ikakvih prislunih ureaja. Slubenici osiguranja
svakodnevno su pregledavali prostoriju i njezinu neposrednu okolinu. 267 Nije
bilo prozora, pa nije bilo opasnosti od lasera ili mikrovalova kojima bi se
moglo oitati titraje ljudskih glasova. Zatim, tu je bio i razraeni sustav
dodatnih mjera zatite: spektralni korelator koriten je sve vrijeme za
otkrivanje nadzora koji rabi spektralni analizator, a akustini korelator
koristio je pasivnu prilagodbu zvunog obrasca radi aut
matskog otkrivanja i klasificiranja svakog prislunog ureaja. Konano, stalno
je bio ukljuen i akustini generator uma, koji je isputao audiozid visokih
tonova radi neutraliziranja mikrofona ugraenih u zidove, kontaktnih mikrofona i
svih audioprijenosnika smjetenih u elektrine utinice. Lanchesterovo
inzistiranje da se sastanu unutar tih izvanredno osiguranih zidova mjehuria
svjedoilo je u prilog ozbiljnosti s kojom je shvatio Brvsonovo hitno prenoenje
informacija. Lanchester je podigao pogled, vidljivo potresen. To to mi
govorite apsurdno je, ista ludost, ali ima izvjestan prizvuk istine. Kaem to
zato to djelii i mrvice onoga to govorite tono potvruju ono malo to ja
znam. Ali vi sigurno znate za postojanje Uprave. Vi ste predsjedavajui
Predsjednikova savjetodavnog vijea za strane obavjetajne slube; mislim da
biste trebali znati za nju. Lanchester je skinuo svoje naoale bez okvira i
zamiljeno ih obrisao maramicom. Postojanje Uprave jedna je od najstroe
uvanih tajni u vladi. Ubrzo nakon to sam imenovan u Vijee, dobio sam
izvjetaj o njoj, i moram rei da sam u prvi mah pomislo da je ovjek koji mi je
iznio izvjetaj - jedan od onih bezimenih, anonimnih obavjetajaca koji djeluju
iza pozornice i koji su dio stalnog najueg kruga oko Washingtona - skrenuo
pameu. Bilo je to neto najfantastinije i najneuvjerljivije to sam ikad uo.
Tajna obavjetajna agencija koja djeluje potpuno izvan vidokruga, bez mehanizama
kontrole, bez odgovornosti ili nadzora - sve to zvui jako egzotino! Da sam se
usudio ukazati na to predsjedniku, odmah bi me poslao u umobolnicu, i to sasvim
opravdano. Sto, dakle, nalazite tako neuvjerljivim? Govorite li o pravoj

naravi Uprave, prijevari unutar prijevare? Zapravo, ne. Harry Dunne dao mi je
izvjetaj prije nekoliko mjeseci, u kojem je oito razotkrio jednu stranu prie.
Rekao mi je kako vjeruje da su osnivai i efovi Uprave bili sve pripadnici
sovjetskog GRU-a, da je Ted Waller bio ovjek po imenu Genadij Rosovski. 268 To
to mi je rekao bilo je zabrinjavajue, zapanjujue, i njegova otkria zbog same
svoje naravi moraju se strogo uvati: u naoj vladi nastala bi uzbuna,
razotkrivene bi bile slabosti slubi sigurnosti i stvari bi se uzdrmale do
temelja. Zato je vae spominjanje tog imena odmah privuklo moju pozornost.
Ipak, sigurno ste skeptini u vezi s onim to vam je rekao. O, da, veoma.
Neu rei da sam ga odbio. Dunneova je reputacija prejaka a da bi ga se
ignoriralo - ali predodba o takvoj mamutskoj operaciji prijevare - teko je to
prihvatiti, iskreno govorei. Ne, ono to me najvie zabrinjava jesu vae
procjene trenutanih aktivnosti Uprave. Dunne vas je sigurno informirao o
svemu tome. Polako je zavrtio glavom, jedva je pomiui. Nisam s njim
razgovarao ve tjednima. Ako sastavlja takav dosje, po pravdi bi me trebao o
tome obavjetavati. Moda je ekao dok ne bude imao neto vie, dok ne skupi
jake, neoborive dokaze. Sigurno imate naina da doete do njega, da ga
pronaete. Nemam neke trikove iz rukava. Nazvat u, vidjeti to mogu, ali
ljudi ne mogu samo nestati sa sedmoga kata CIA-e. Ako je uzet za taoca ili je
mrtav, saznat u to, Nick. Prilino sam uvjeren da mu mogu ui u trag. Kad smo
zadnji put razgovarali bio je zabrinut u vezi s infiltracijom unutar Agencije da je Uprava ubacila svoje pipce, Lanchester je kimnuo glavom. Rekao bih da
dokumenti koje ste pronali kod navodnog ubojice iz Chantillvja puno govore.
Uvijek je mogue da su dokumenti jednostavno ukradeni, ili da su ovjeka tamo
pridobili ili unajmili. Ali morat u se sloiti i s vama i s Dunneom. Ne moemo
zanemariti mogunost da je CIA prilino duboko infiltrirana. Za nekoliko sati
letim natrag u Washington i usput u nazvati Langlev i osobno razgovarati s
direktorom. Ali dopustite mi, Nick, da s vama budem okrutno iskren. Nauli ste
razgovor u dvorcu francuskog trgovca orujem, koji implicira da su on i Anatolij
Prinjikov bili upleteni u planiranje katastrofe u Lilleu. Ne sumnjam da je to
istina, ali to zapravo imamo? Rije obavjetajca s gotovo dvadesetogodinjim
iskustvom, tiho je rekao Brvson. 269 Obavjetajca koji je radio za tu istu
bizarnu agenciju za koju sada znamo da je neprijateljska snaga koja djeluje na
amerikom tlu protiv amerikih interesa. ao mi je to sam tako okrutan, ali
tako ispada. Vi ste prebjeg, Nick. Ni trenutak nisam posumnjao u vae potenje,
ali vi znate kako se naa vlada uvijek odnosila prema prebjezima - s najveom
dozom sumnje. Zaboga, pa pogledajte to smo uinili s jadnim prebjegom Nosenkom
koji je napustio KGB da bi nas upozorio kako Rusi stoje iza Kennedvjeva ubojstva
i da je i u nau CIA-u ubaena krtica na vrlo visoki poloaj. Zatvorili smo ga u
samicu, u zatvorsku eliju, i ispitivali ga godinama. James Jesus Angleton,
tadanji ef CIA-ine kontraobavjetajne slube, bio je uvjeren da je to bio
sovjetski mamac, pokuaj da nas se izmanipulira, odvue na krivi trag, i nita
nije postigao. Ne samo da nije vjerovao najznaajnijem prebjegu iz KGB-a kojeg
smo ikada imali - ak i nakon to je Nosenko proao jedan detektor lai za
drugim - nego je i maltretirao ovjeka, slomio ga. A Nosenko je imao konkretna
imena agenata, operacija, rukovoenja. Vi mi dajete glasine, neto to ste
sluajno nauli, naznake. Dajem vam vie nego dovoljno da neto poduzmete,
otro je rekao Brvson. Nick, sluajte me, i shvatite. Recimo da odem do
predsjednika i kaem mu da postoji nekakva hobotnica - bezlina, nebulozna
organizacija ije postojanje ne mogu jasno utvrditi, ne mogu ga konkretizirati,
i o ijim ciljevima mogu samo nagaati. Bio bih ismijan i izbaen iz Ovalnog
ureda, ili jo neto gore. Ne vi s vaom reputacijom. Moja reputacija, kako
je vi nazivate, temelji se na mojoj nevoljkosti da izazivam paniku, na mom
ustrajanju da se ima neto kvalitetno u rukama prije nego to se djeluje. Moj
Boe, kad bi netko drugi govorio u Vijeu za nacionalnu sigurnost ili u Ovalnom
uredu iznosei takve neosnovane tvrdnje, ja bih pobjesnio. Ali vi znate...
Ja ne znam nita. Sumnje, slutnje, neto to zamiljamo da vidimo. To nije
znanje. Jezikom meunarodnog zakona, sve to ne predstavlja dokazno jamstvo.
Nedovoljno je - Predlaete da se nita ne poduzima? Nisam to rekao.
Sluajte, Nick. Ja vjerujem u pravila. Stalno me grde jer sam pedantan. Ali to

ne znai da u samo sjediti i dopustiti da 270 ti fanatici pretvore svijet u

svog taoca. Ono to hou rei jest da trebam neto vie. Trebam dokaz.
Mobilizirat u sve dravne autoritete koje moemo dobiti na okup, ali za to mi
je potrebno da se vi vratite s neim opipljivim. Kvragu, nema za to vremena.
Brvsone, posluajte me! Brvson je na Lanchesterovu licu vidio uznemirenost.
Potrebno mi je neto vie. Neto konkretno. Trebam znati to smjeraju. Raunam
na vas. Svi raunamo na vas. Raunam na vas. Svi raunamo na vas.
Lanchesterov je glas dolazio kroz zvuniku konzolu u mranoj sobi udaljenoj
tisuama kilometara. Dakle, kako ja mogu pomoi. Sto vam mogu staviti na
raspolaganje? Slua je podigao telefonsku slualicu i pritisnuo gumb. Odmah je
progovorio tihim glasom. Dakle, ostvario je kontakt. Kako smo i oekivali.
Uklapa se u sliku, gospodine, doao je glas s druge strane ice. Ide ravno na
vrh. Samo me iznenauje to nije pokuao s ucjenom ili drugim prijetnjama.
elim tono znati s kim radi, za koga radi. Da, gospodine. Naalost, ne znamo
kamo e sada. Ne brinite se. Svijet je danas vrlo malen. Ne moe pobjei. Nema
kamo otii. Brvson je ostavio unajmljeni automobil nekoliko blokova podalje od
Marollesa i pjeice doao u pansion, pazei na to ima li kakvih promjena ili
osoba koje tu ne pripadaju. Nije bilo nieg neobinog, ali misli mu nisu bile
oputene. Preesto je bio izmanipuliran i prevaren. Richard Lanchester nije ga
odmah odbio, ali nije bio ni potaknut na trenutano djelovanje. Znai li to da
je i on sumnjiv? Raala se paranoja; Brvson je znao da e na taj nain
izludjeti. Ne, prihvatit e Lanchestera bez provjeravanja, kao ovjeka koji je
djelovao iskreno zabrinuto, ali je sasvim razumno trebao vrste argumente da bi
mogao narediti stupanje u akciju. Bio je to uzmak, ali u neku ruku i korak
naprijed, jer je stekao monog saveznika. Ili ako ne ba saveznika, a ono barem
uho koje e posluati. 271 Kad je proao pokraj mrke ene za pultom, Bryson je
otiao stepenicama u podrum, do spremita. Izvana je vidio da je jo zakljuano;
laknulo mu je. Ali vie nee nita vjerovati Layli; izvukao je pitolj iz
pojasa, ispod sakoa, te stao na stranu dok je okretao bravu i onda naglo otvorio
vrata. Nije iskoila; nije se ulo nita. S mjesta na kojem je stajao mogao je
vidjeti da je spremite bilo prazno. Konop za rublje bio je razrezan, a dijelovi
pobacani po podu. Nestala je. Nije mogla pobjei bez vanjske pomoi. Nije bilo
naina na koji bi mogla razvezati vorove ili ih prerezati; nije imala nikakvu
otricu ni bilo kakvo drugo orue. On se pobrinuo za to. Sada je bio siguran:
radila je s nekim tko je bio u blizini. Njezini ortaci vjerojatno su i sada bili
negdje u blizini; znali su gdje je odsjeo, i ako je ona trenutano oklijevala
pucati, oni sigurno nee. Stoga povratak u sobu nije dolazio u obzir; nije mogao
riskirati. U mislima je pregledao sadraj svog kovega koji se nalazio gore. Ve
vie od dvadeset godina zna da treba putovati samo s onim minimalnim, da treba
pretpostaviti kako e mu netko pretraiti hotelsku sobu. Po navici je sloio
stvari na takav nain da bi sigurno mogao zapaziti je li netko kopao po njima, a
ta mu se informacija esto pokazala korisnom. Budui da je pretpostavljao da e
mu netko uzeti neto iz kovega, nauio je da ne ostavlja u njemu nita to bi
bilo nezamjenjivo. Takoer je nauio razdvojiti vrijedne stvari na dvije iroke
kategorije: na stvari koje imaju novanu vrijednost i one koje imaju strateku
vrijednost. Obini lopovi, kradljive domaice i njima slini najvjerojatnije e
ukrasti stvari iz prve kategorije: novac, nakit, male elektronske naprave koje
izgledaju skupocjeno. Najmanje je vjerojatno da e stvari iz druge kategorije kao to su putovnice, prave i krivotvorene, osobne iskaznice, dozvole i drugi
dokumenti, kutije s filmom, videovrpce ili kompjutorske diskete - uzeti obian
lopov, ali ako budu ukradene, esto ih se ne moe nadomjestiti. Iz tog razloga,
Brvson je radije u svojoj prtljazi ostavljao gotovinu i tomu slino, dok je
lane putovnice nosio sa sobom. Dosljedno toj navici, sada je imao kod sebe sve
svoje dokumente, svoje oruje i krip272 tografski klju presnimljen sa
osiguranog telefona Jacquesa Arnauda, mali mikroip koji je ve dosta dugo nosio
sa sobom. Ako napusti svoju hotelsku sobu i nikada se u nju ne vrati, preivjet
e. Trebat e mu novac, no to se moe lako urediti. I moi e krenuti dalje. Ali
kamo? Jednostavno prodiranje u Upravu sada nije dolazilo u obzir. Znali su za
njegove neprijateljske namjere. Jedina preostala strategija bila je frontalna:
pokuati pronai Elenu, a kao mamac koristiti svoj status njezina biveg

supruga. Oni nisu znali to on zna, to je moda saznao od nje. Bilo da mu je

dodijeljena ili ne, ili da je dobila zadau da manipulira njime, da ga dri u
tami, ona mu je bez obzira na to moda neto rekla, nepanjom ili hotimice. Bio
joj je suprug, koliko god taj brak bio prijevarno skrojen; postojali su,
neizbjeno, trenuci intimnosti, trenuci u kojima su njih dvoje bili potpuno
sami. Prijevara bi im se lako mogla vratiti, okrenuti se protiv njih. Zato ne?
to ako on obznani da je neto saznao od Elene, namjerno ili nenamjerno injenice koje oni ne bi htjeli da on zna? Informacije koje bi se mogle drati
pod kljuem i koristiti kao ip za ucjenjivanje, pohranjene kod nekog odvjetnika
i objelodanjene u sluaju njegove smrti? Imao je neto u rukama. Suprug je znao
neto o svojoj supruzi to nitko drugi ne zna. Oni nisu znali to mu je ona
mogla prenijeti, namjerno ili nenamjerno. Iskoristit e tu neizvjesnot, tu
nejasnou iskoristiti je kao svijetlu, sjajnu zvijezdu vodilju, kao mamac. Kako
e tono to uiniti jo nije znao, bio je to tek poetan plan. No jo su
postojali agenti s kojima je bio nakratko kontaktirao, operativci u Amsterdamu i
Kobenhavnu, Berlinu i Londonu, Sierra Leoneu i Pyonyangu. Zapoet e s
metodinim, pomnim procesom stupanja u doticaj s njima, odnosno s bilo kim od
njih ije ime i podaci za kontakt jo uvijek vrijede, kako bi ih iskoristio kao
odvodni kanal za prenoenje poruke Tedu Walleru. Za to e mu trebati novac, no
to se moe lako urediti. Imao je skrivene raune u Luxembourgu i na Grand
Cavmanu, jo nedirnute; potreba skrivanja sredstava za nepredviene izdatke bila
je praktino zakon prirode meu operativcima Uprave, stvar preivljavanja.
Dogovorit e da mu se prebaci novac i osigurati sredstva koja su mu potrebna da
slobodno putuje, sada kad vie ne moe vjerovati CIA-i. 273 A onda e poeti
stupati u doticaj s bivim kolegama, koristei ih za prenoenje prijetnje. A
zahtjev e biti: ustrajanje na tome da se sastane s Elenom. Bit e to uvjet koji
e, ako mu se ne udovolji, rezultirati objelodanjivanjem informacija koje je do
sada drao u priuvi. Ucjena, ista i jednostavna. Ted Waller e razumjeti; za
njega je to bilo kao majino mlijeko. Zatvorio je vrata spremita i potraio
drugi izlaz iz hotela, gdje ne bi morao proi kroz predvorje. Nakon to je
nekoliko minuta kruio mranim podrumskim labirintima, pronaao je malo koriten
izlaz za poslugu, eljezna vrata koja su bila sva zahrala. Borio se s njima dok
nije uspio pomaknuti kvaku; malo potom naglo ih je otvorio. Vrata su vodila u
usko dvorite posuto ljunkom i puno smea, kroz koje se jedva moglo proi i
koje je, oito, bilo rijetko koriteno. Pokrajnja ulica, koja je uglavnom
sluila kao prakiralite za stanovnike okolnih stanova, vodila je do glavne
ulice, gdje se izgubio u mnotvu pjeaka. Najprije se zaustavio u nekoj jadnoj
robnoj kui, gdje je kupio potpuno novu odjeu, presvukavi se u garderobi i
ostavivi tamo svoju staru odjeu, na uenje prodavaice. Kupio je i
naprtnjau, neto druge leerne odjee i jeftinu torbu za putovanje zrakoplovom.
Potraivi podrunicu velike meunarodne banke, proao je pored izloga trgovine
elektronskim priborom kojom je dominirao cijeli red televizijskih aparata koji
su svi prikazivali isti program. grikaz na ekranu odmah mu je bio poznat:
prepoznao je znamenitosti eneve; inilo se kao da je to reklama za putovanje po
vicarskoj, ali onda je shvatio da su to zapravo vijesti, a od onog to je potom
vidio odsjekle su mu se noge. Bila je to Hopital Cantonal u enevi. Kamera je
prolazila kroz njezine hodnike i kroz hitnu slubu, sve prepuno ljudi na
nosilima i tijela u vreama. Kamera je prikazivala scenu iz pakla: gomila tijela
pripremljena za odvoz. Na ekranu je pisalo: eneva, juer. Juer? Pa kakva se
to katastrofa mogla upravo dogoditi? Okrenuo se natrag na ulicu, zapazio stalak
s novinama i ugledao velike naslove: ENEVA. BEDRENICA. EPIDEMIJA. NAPAD.
Zgrabio je International Herald-Tribune, na kojem je uoio naslov ispisan
golemim slovima veliine trideset est: ENEVSKE BOLNICE I DALJE SE PUNE RTVAMA
BEDRENICE DOK MEUNA274 RODNE VLASTI ISPITUJU SLUAJ. OEKUJE SE DO TISUU
SMRTNIH SLUAJEVA. Uasnut, brzo je itao: ENEVA: Iznenadno pojavljivanje
bedrenice pretvorilo se ovdje u epidemiju, dok se bolnice i klinike pune zarae
nim stanovnicima. Procjenjuje se da je 3000 ljudi zara eno tom smrtonosnom
boleu, a oko 650 osoba ve je proglaeno mrtvima. Bolnice su se organizirale
za hitan prijem bolesnika jer se mnogi pribojavaju da e u nared nih 48 sati
doi do najveeg priliva sluajeva zaraenih bedrenicom. Gradske vlasti naredile

su da se zatvore sva poduzea, kole i svi vladini uredi te su upozorile turiste

i poslovne posjetitelje da ne dolaze u enevu sve dok se ne utvrdi izvor zaraze.
Gradonaelnik Alain Prisette izrazio je svoju zaprepatenost i duboku bol i
zamolio sta novnike i posjetitelje da ostanu mirni. Pacijenti su poeli juer
rano ujutro pristizati u enevske bolnice i klinike alei se na estoke
simptome nalik gripi. Do pet sati ujutro u Hopital Cantonal ve je dijagnostici
rano desetak sluajeva bedrenice. Do podneva broj rtava popeo se na tisue.
Gradski i zdravstveni dunosnici rade bez prestanka na otkrivanju izvora
epidemije. Ovdanji izvori odbijaju pe kuluirati o tome kako postoje izvjetaji
da je smrtonosna bolest moda prenesena iz kamiona koji je s namontira nim
rasprivaem vozio kroz grad i izbacio oblak spora. Bedrenica ima smrtnost ak
90%. Nakon izlaganja, kod rtve se javlja jaka respiratorna klijenut i ubrzo
dolazi do stanja oka, te unutar 36 sati nastupa smrt. lako se pluna bedrenica
moe lijeiti kurama penicilina, ovdanje vlasti istiu da bolniko osoblje mora
poduzeti zatitne mjere jer inae postoji opasnost da se i sami zaraze. Spore
bedrenice mogu ostati na ivotu desetlje ima. Dok vicarske vlasti nastavljaju
svoju istragu o izvoru zaraze, zdravstveni dunosnici procjenjuju da e se do
kraja tjedna broj rtava popeti na desetke tisua. Pitanje koje ovdje mnogi
postavljaju jest: zato? Zato je cilj bila eneva? I kako? pekulacije se kreu
oko toga da je eneva sredite brojnih humanitarnih organizacija, ukljuujui i
Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Gradona 275 elnik je odbio komentirati
proirenu pretpostavku da je epidemija posljedica biolokog oruja koje je
upotrijebila neka neimenovana teroristika organizacija koja je ve tjednima, a
moda i mjesecima planirala takav napad. Bryson je podigao pogled s novina,
potpuno blijeda lica. Ako je ovaj izvjetaj toan, a nema razloga vjerovati da
nije, napad biolokim orujem dogodio se u enevi dok je on jo bio tamo, ili
odmah nakon toga. Ameriki putniki avion eksplodirao u zraku... U Lilleu bomba
podmetnuta pod vlak Eurostar... eksplodirala bomba u washingtonskoj podzemnoj
eljeznici tijekom prijepodnevne vreve... Uoio je teroristiku shemu, sve
uestaliju, s oitim zajednikim karakteristikama. Svaki napad izvren je s
namjerom da se stvori kaos, da se uskomea osjeaje javnosti i izazove strah. To
su bili klasini teroristiki obrasci, osim jednoga. Nitko nije preuzimao
odgovornost. Bilo je uobiajeno, iako ne i nuno, da teroristi preuzmu
odgovornost za svoja djela, da dokau opravdanost. Inae incident nema nikakvu
svrhu, osim besciljne demoralizacije. Budui da je Brvson znao da je Uprava
stajala iza Lillea, nije ni u kom sluaju bilo nemogue da je Uprava imala svoje
prste i u enevskom napadu. Zapravo, bilo je to sasvim izvjesno. Ali zato? S
kakvim ciljem? Sto se Uprava nadala time postii? emu tajni savez krajnje
monih privatnih graana koji se udruuju da bi pokrenuli val straha na
razliitim mjestima diljem svijeta? Kakva je svrha toga? Brvson vie nije
prihvaao teoriju da privatni trgovci orujem pokuavaju stvoriti umjetnu
potranju za svojom robom. Uziji su beskorisni protiv epidemije bedrenice. Stvar
je bila u jo neemu; u svemu tomu bila je posrijedi jo nekakva shema, jo
nekakva logika. Ali kakva? Upravo je doao iz eneve, a samo nekoliko dana prije
toga bio je vrlo blizu Lilleu. U oba sluaja, on je bio tamo. Istina, doao je u
enevu zbog izvjetaja da je tamo Jan Vansina, operativac Uprave. Otiao je u
Chantillv - ne u Lille, ali blizu njega - da istai aktivnosti Jacquesa Arnauda.
276 Je li mogue da mu je podmetnuto? Teroristiki napadi na mjestima na kojima
je on bio - hoe li nekako njega povezati s tim jer je bio blizu? Pomislio je na
Harrvja Dunnea i njegovo inzistiranje da ode u enevu i suoi se s Vansinom. U
tom ga je sluaju Dunne potaknuo da ode tamo; Dunne je moda imao prste u tom
podmetanju. Ali to je sa Chantillvjem? Dunne nije znao unaprijed... Layla je
znala. U tom sluaju, Layla mu je rekla za Arnaudov dvorac u Chantillvju.
Oklijevala je povesti ga onamo - ili je to samo glumila - ali ona je bila ta
koja mu je rekla za Chantillv. Zapravo je mahala crvenom krpom ispred bika.
Harry Dunne potaknuo ga je da ode u enevu; Layla ga je lukavo navela na
Chantilly. Na oba mjesta odmah nakon toga dolo je do teroristikih napada. Je
li mogue da su Dunne i Layla suraivali, da su oboje radili za Upravu, da su
manipulirali njime, da preuzme krivnju za niz razornih napada? Isuse, to je
bila istina? Presavio je novine da ih uzme sa sobom, a onda je opazio malen

lanak, popraen jednako malom fotografijom. Najprije mu je fotografija privukla

pozornost. Brvson je odmah prepoznao lice: bio je to ovjek rumenih obraza kojeg
je vidio kako izlazi iz privatnog ureda Jacquesa Arnauda u dvorcu Chantilly,
Anatolij Prinjikov, predsjednik i glavni direktor mamutskog ruskog konglomerata
Nortek. ARNAUD NAJAVIO UDRUIVANJE, stajalo je u naslovu. Rasprostranjeno
korporacijsko carstvo Jacquesa Arnauda upravo je najavilo poslovno udruivanje s
ruskim konglomeratom, koji sam po sebi predstavlja konsolidaciju brojnih
industrija koje su prije pripadale sovjetskoj vojsci. Narav poslovnog
udruivanja nije specificirana, ali lanak je ukazao na sve veu nazonost
Norteka na europskom tritu, spomenuvi njegovu ulogu u valu stapanja koja se
odvijaju u elektronskoj industriji. ablona je postajala jasna, ali to je to
tono znailo? Stapanje velikih korporacija na svjetskoj razini, a svaka je od
njih bila - ili je mogla biti - obrambeni dobavlja. Pod nadzorom Uprave, ako su
njegove informacije bile tone. Je li to znailo da je Uprava pokuavala
uspostaviti kontrolu nad obrambe 277 nim snagama velikih svjetskih sila? Je li
se toga Harry Dunne toliko bojao? Je li ga Dunne spretno navodio u zamku da ga
namagari? Ili je i sam Dunne - ako je jo iv - bio namagaren? Sada je barem
bilo jasno kamo e morati poi potraiti odgovore. U rue dArgent, samo dva bloka
sjeverno od Theatre de la Monnaie, bio je duan s kazalinom opremom, i tu je
Brvson kupio nekoliko pojedinosti. Zatim je uao u podrunicu meunarodne banke,
gdje je zatraio prebacivanje novca s njegova luksemburkog rauna. Kasno
popodne imao je, ako se odbije trokove prijenosa novca, gotovo stotinu tisua
dolara, uglavnom u amerikim dolarima, ali i u razliitim europskim valutama.
Svratio je u putniku agenciju i u zadnji se tren upisao za putovanje arterom.
Zatim je pronaao trgovinu sportske opreme i kupio jo nekoliko pojedinosti.
Sljedeeg dana s aerodroma Zaventerm uzletio je zakupljeni oronuli Aeroflotov
zrakoplov iji su putnici bili arolika, neotesana skupina izletnika koja je
platila vrlo nisku cijenu za paket-putovanje u Rusiju pod nazivom Moskovske
noi - tri noi i etiri dana u Moskvi, a potom cjelononi vlak do Petersburga,
gdje e provesti dvije noi i tri dana. Smjetaj e biti jeftin, to je bio fin
izraz za jadan, a ukljueni su i svi obroci, to i nije bio neki plus. Jedan od
izletnika bio je sredovjeni ovjek koji je nosio zeleno vojniko odijelo i
bejzbolsku kapu te imao smeu upavu bradu. Putovao je sam, ali se prikljuio
bunom veselju. Njegovi novosteeni prijatelji upoznali su ga kao Mitcha
Borowskog, knjiniara iz Quebeca, koji je putovao po cijelom svijetu i zadesio
se u Bruxellesu kad ga je uhvatio poriv da ode u Moskvu. Imao je sreu da ulovi
jedno od zadnjih mjesta na ovom arter-letu. Bilo je to doslovce u zadnji tren,
objasnio je svojim novim poznanicima, ali Mitch Borowsky volio je raditi stvari
u zadnji tren. 278 18 Bilo je deset sati prije podne kad je sazvan neplanirani
sastanak u sobi sa zemljopisnim kartama u prizemlju Bijele kue - izvanredni
sastanak agencijskih upravitelja i njihovih zamjenika. Na takvim su se
izvanrednim sastancima rjeavale hitne situacije, gasile vatre i, povremeno,
palile vatre. Na takvim sastancima donosile su se korisne odluke koje su
kolektivno stvarale dravnu politiku i doktrinu. Brzi dogaaji zahtijevali su
brze reakcije: potreban dogovor mogao se ostvariti jedino u slobodnim okvirima,
neoptereenim sporom birokracijom, politiziranjem na kabinetskoj razini i
beskrajnim to ako plahih analitiara. Uspjeh u izvrnim organima znaio je
usavravanje jednog temeljnog naela. Vrhovnom zapovjedniku nee se prezentirati
problemi, ve rjeenja. Na ovakvim se iznenadnim sastancima - u Bijeloj kui ili
u susjednoj staroj zgradi izvrnog ureda - kreiraju rjeenja. Oko dugakog stola
od mahagonija bilo je osam stolica, a ispred svake bijela podloga za pisanje. Na
jedan zid bila je naslonjena ruiasta sofa od damasta, slika osirotjele
otmjenosti; iznad nje, uokvirena, visjela je posljednja karta poloaja koju je
koristio predsjednik Roosevelt, koji je odatle nadzirao ameriko dranje u
Drugom svjetskom ratu. Na njoj je bio rukom oznaen datum: 3. travnja 1945.
Roosevelt je umro oko tjedan dana kasnije. U narednim godinama nekadanje
najtajnije zapovjedno sredite pretvoreno je u skladite. Tek je u sadanjoj
administraciji soba bez prozora ponovno stavljena u aktivnu uporabu. Tako je
lijep miris povijesti pridao ozbiljnost svemu to se u njoj odvijalo. 279
Richard Lanchester sjedio je na jednom kraju stola, znatieljno promatrajui

svoje kolege. Jo uvijek mi nije jasan jutronji dnevni red. U poruci koju sam
dobio naglaava se urnost, ali nema ba puno sadraja. Direktor NSA-e Corelli
prvi je progovorio. Mislim da ste vi u najboljem poloaju da uvidite znaenje
onoga to se dogodilo, rekao je Corelli, uzvrativi Lanchesteru pogled. On je
s vama stupio u doticaj. On? Oprostite? Lanchester je podigao obrvu. Cijelu
je no letio iz Bruxellesa, jedva se stigao istuirati i obrijati prije nego to
je sazvan sastanak i prije nego to mu je priopen zamoran raspored. Morton
Culler, stariji agent u obavjetajnoj slubi NSA-e i dvadesetogodinji veteran u
agenciji, razmijenio je pogled sa svojim efom. Cullerova prorijeena kosa bila
je oeljana unazad i uvrena gelom, a njegove kritike oi treptale su iza
debelih stakala njegovih naoala nalik avijatiarskima. Nicholas Brvson,
gospodine. Govorimo o njegovu posjetu k vama u Bruxellesu. Brvson, Lanchester
je ponovio, mirna lica. Vi znate tko je on? Dakako, rekao je Culler. Sve je
ba onako kako smo oekivali. Uklapa se u njegov profil. On ide ravno do vrha.
Je li vas pokuao ucijeniti? Je li prijetio? Nije bilo tako, prosvjedovao je
Lanchester. A ipak ste se sloili da se sastanete s njim licem u lice. Svatko
si u javnom ivotu nagomila zatitnu ratnu opremu, Pretorijsku strau tajnika i
glasnogovornika za tisak i dunosnika. On je sve to preskoio uz pomo
prijevare. Ali je privukao moju pozornost time to je objelodanio da zna neto
to zna vrlo mali broj nas. I jeste li saznali to eli od nas? Lanchester je
malo zastao. Govorio je o Upravi. Dakle, priznao je svoju pripadnost, rekao
je direktor ClA-e James Exum. Upravo suprotno. Opisao je Upravu kao globalnu
prijetnju. Bio je nemiran to nismo ve poduzeli djelotvornu akciju protiv nje.
Ukazao je na obrasce prijevara, na tajnovitu supranacionalnu organizaciju.
Zvualo je aavo, veina toga. A ipak... Lanchester je na trenutak uutio. A
ipak? inzistirao je Exum. 280 Iskreno govorei, neto od onoga to je govorio
imalo je smisla. Uplailo me. On je majstor u tome, gospodine, rekao je
Culler. Pravi stroj za ispredanje pria. Genij manipulacije. ini se da
podosta znate o tome ovjeku, ujedljivo je rekao Lanchester. Upoznajte me s
tim. Upravo to i namjeravamo, rekao je Corelli. Kimnuo je prema dvojici
nepoznatih u sobi. Terence Martin i Gordon Wollenstein, iz zajednikih
obavjetajnih snaga koje smo organizirali u tu svrhu. Zamolio sam ih da daju
izvjetaj svima nazonima. Terence Martin bio je visok mukarac u svojim
srednjim tridesetima, hladnih manira, a u govoru se osjealo da potjee iz
Mainea. Njegova vojnika prolost bila je vidljiva po njegovu uspravnom dranju.
Nicholas Brvson. Sin Georgea Brvsona, generala amerike vojske s jednom
zvjezdicom prije nego to je poginuo. Bryson je bio u etrdeset drugom
bataljunu, mehanizacija, u Sjevernoj Koreji, a kasnije je sluio u Vijetnamu
tijekom prve faze angamana. Puno borbenih zasluga. Sjajni izvjetaji o
sposobnosti i sjajne ocjene asnika, sve vrijeme. Nicholas, njegovo jedino
dijete, roen je prije etrdeset i dvije godine. U to vrijeme George Bryson bio
je redovito premjetan na rotirajua mjesta po cijelom svijetu. Nina Brvson,
njegova supruga, bila je savrena pijanistica i pouavala je glazbu. Tiha,
skromna. Ila je s njim od mjesta do mjesta. Mladi je Nicholas proveo svoje
djetinjstvo u desetak razliitih zemalja. Jedanput, osam zemalja u etiri
godine. Wiesbaden, Bangkok, Marrakech, Madrid, Riyad, Tai-pei, Madrid, Okinawa.
Zvui kao recept za usamljivanje, rekao je Lanchester, polako kimajui.
Sigurno je bilo lako izgubiti kompas u tom kaleidoskopu kultura. Uvue se u
sebe, u svoju ljuturu, povue se od ljudi koji su oko tebe. Ovdje stvari
postaju zanimljive, ubacio se uglaeno Gordon Wollenstein. Bio je crvenokos i
rumen, duboko izborana lica, bez kravate i pomalo raskutrana izgleda. Tek je
svojim tihim, obzirnim ponaanjem otkrivao svoju strunost u psihologiji.
Doktorirao je na Berkeleyu tezom o novoj generaciji tehnika psiholokog
profiliranja, i to je bio ono to je privuklo pozornost odreenih strunjaka
unutar amerikih obavjetajnih slubi. Bilo je to dijete koje je, svaki puta
kad bi se 281 smjestili, moralo ponovno seliti. Naglo i bez puno upozorenja. A
ipak je na svakom mjestu savreno prirodno ovladao mjesnim kulturama, obiajima
i jezicima. Nije se prilagodio vojnim bazama, amerikoj grupaciji, nego
mjetanima, ljudima u ijoj je zemlji ivio. Najvjerojatnije kroz kontakt sa
slugama svojih roditelja. etiri mjeseca poslije dolaska u Bangkok, kad je imao

osam godina, teno je i bez naglaska govorio thai. Ubrzo poslije dolaska u
Hanover, nitko od njegovih njemakih kolskih kolega nije mogao znati da je on
Amerikanac. Jednako je bilo i s talijanskim, kineskim, arapskim. ak i s
baskijskim, za Boga miloga. Nisu u pitanju bili samo slubeni jezici, nego i
mjesna narjeja - govor s igralita, kao i govor s radiopostaja. Kao da je
cijeli ivot proveo na tom mjestu. Bio je kao spuva, ljudski kameleon, sa
zaista zadivljujuom sposobnou da, recimo tako, postane mjetanin.
Provjerili smo da su mu rezultati ispita bili izvrsni, uvijek meu najboljima u
razredu, rekao je Terence Martin. Podijelio je ostalima u sobi list s ispisanim
kratkim pregledom. Izvanredna inteligencija, izvanredan sporta. Nije ba hir
prirode, ali je blizu toga. Ipak, jasno je da se neto dogodilo s njim u vrijeme
odrastanja. Martin je kimnuo prema Wollensteinu, dajui mu znak da nastavi.
Govorimo o prebacivanju koda kad ljudi odrastu u viejezinoj sredini i u
stanju su bez naprezanja razmiljati i izraavati se na mnogim jezicima. Vie
uznemirava sposobnost prilagodbe razliitim vrijednosnim sustavima, kao i
njihovog odbacivanja. Zamjena jednog kodeksa asti za drugi. to ako ne postoji
jasna granica izmeu prilagodljivosti i plutanja bez sidra? Vjerujemo da se
Brvson promijenio nakon pogibije svojih roditelja, kad je imao petnaest godina.
Kad su se, nasilno, rastrgale spone roditeljskih vrijednosti, postao je podloan
drugim utjecajima. Tinejderska buntovnost, kojom upravljaju i manipuliraju
tenje protivne naima, pretvorila ga je u doista opasna ovjeka. Govorimo o
ovjeku s tisuu lica. O ovjeku koji je moda odnjegovao optube protiv
autoriteta koji su neko upravljali njegovim ivotom. Otac mu je proveo ivot u
slubi svojoj naciji. Na nekoj predracionalnoj razini, moda optuuje vladu
Sjedinjenih Drava za smrt svog oca. Takav ovjek nije ugodan neprijatelj.
Martin je proistio grlo. Naalost, nikada nismo imali luksuz biranja
neprijatelja. 282 A u ovom je sluaju on, ini se, odabrao nas. Wollenstein
je zastao. To je ovjek kod kojeg su snane sposobnosti prilagoavanja
okolnostima na rubu neega nalik viestrukom poremeaju osobnosti. Jasno, to je
samo pretpostavka. Ali moj tim i ja uvjerili smo se da je viestrukost kljuna
kod Nicholasa Brysona. Nije to isto to i imati posla sa stabilnim ovjekom s
utvrenim navikama i osobinama. Ako elite, moete si to zamisliti kao konzorcij
u jednom ovjeku. Vano je da razumijete to nam govori Gordon, rekao je
Martin. Svi dokazi pokazuju da se on pretvorio u doista vrlo opasnog ovjeka.
Znamo za njegovu upletenost u neto to se zove Uprava. Znamo da je Coleridge
jedno od njegovih operativnih imena. Znamo da je visoko osposobljen -
Lanchester ga je prekinuo. Rekao sam vam, govorio mi je o Upravi. Rekao je da
ga pokuava unititi. Klasini dezinformacijski manevar, rekao je Corelli.
On je pripadnik Uprave, sa svim njezinim namjerama i ciljevima. Terence Martin
otvorio je veliku vrstu smeu kovertu i izvukao nekoliko fotografija, koje je
razdijelio meu okupljenima. Neke fotografije vie su zrnate, neke manje.
Uglavnom je to proizvod visokorezolucijskog satelitskog nadzora. Usmjerio bih
vam pozornost na fotografiju oznaenu s 34-12-A. Slika je prikazivala Nicholasa
Brvsona na golemom brodu za prijevoz spremnika. Spektroskopska analiza govori
nam da dri u ruci kvarcni spremnik takozvane crvene ive. To je krajnje
djelotvoran jaki eksploziv. Napravili su ga Rusi. Gadna stvar. Upitajte samo
dobre stanovnike Barcelone, rekao je Corelli. To je upotrijebljeno u tamonjoj
nedavnoj eksploziji. Fotografija 34-12-B zrnata je, ali mislim da ete moi
razaznati, nastavio je Martin. Presnimili smo je s kamere osiguranja na
stanici u Lilleu. Ponovno Brvson. Uzeo je drugu sliku, pogled iz zraka na
krajolik desetak kilometara istono od Lillea. Bila je to scena razaranja.
iskrivljenih tranica i razbacanih vagona, poput igraaka djeteta komu je
dosadno. Ponovno imamo forenzine dokaze koji potvruju da je eksploziv koji je
koriten bio crvena iva. Vjerojatno je deset kubika bilo dovoljno. Martin je
proslijedio jo jednu sliku. Brvson u enevi. Moete ga jednostavno prepoznati
u meteu na ulici - kod Temple de la Fusterie. 283 Utvrdili smo da je drao
spremljen novac u jednoj od enevskih banaka, rekao je Morton Culler. Ali
ovdje je bio po nekom drugom poslu. Nismo znali kojem sve do prije nekoliko
sati. Sve dok nismo saznali da se tamo pojavila bedrenica, koja je
upotrijebljena kao bioloko oruje, rekao je Martin. Upravo u podruju Staroga

grada, gdje smo ga fotografirali. Najvjerojatnije ima saveznike, ali oni moda
nisu za to znali. On je sve orkestrirao, to je jasno. Lanchester se naslonio,
napeta izraza lica. Sto mi hoete rei? Nazovite to kako hoete, rekao je
Corelli. Ali rekao bih da je va ovjek Tifozna Mary8 globalnog terora. Po
ijoj zapovijedi? Iako je Lanchesterov pogled bio usredotoen na srednju
udaljenost, glas mu je bio uporan. To je pitanje koje vrijedi bilijun dolara,
zar ne? rekao je Exum, sa svojom prijevarnom junjakom mlakou. John i ja
ba se ne slaemo kod tog pitanja. John Corelli pogledao je u Martina,
pourujui ga. Ovdje sam jer me admiral Corelli zamolio da doem ovamo u
svojstvu savjetodavca, rekao je Martin. Ali ne tajim da imam svoj prijedlog.
Koliko god Bryson bio sjajan, on ne moe djelovati sam. Predlaem da ga tajno
pratimo i da vidimo kamo e nas odvesti. Slijedimo strljena u konicu.
Nasmijao se i pokazao malene, ne vie tako bijele zube. A zatim upotrijebimo
ledampu. Johnovi ljudi kau da priekamo dok ne saznamo neto vie, rekao je
Exum, tonom profinjene ljubaznosti. Nagnuo se preko stola i uzeo fotografiju
havarije EuroStara. Ovo je moj odgovor. Odjednom mu je glas postao opor.
Preopsano je dalje odgaati. Oprostite mi, ali ovo nije prokleta znanstvena
izloba. Ne moemo dopustiti da se dogodi jo jedna katastrofa dok deki iz NSAe ekaju da dovre svoju krialjku. A mislim da smo u ovome predsjednik i ja na
istoj valnoj duini. Ali pretpostavimo da je on taj koji e nas dovesti do
neke vee zavjere... zapoeo je Corelli. Exum je frknuo. I ako ne znate sedam
vodoravno, probat ete deset okomito. Pet slova, poinje s E... Jako je zavrtio
glavom. Johne, 8Typhoid Mary - osoba s koje se na okolinu iri neto nepoeljno
ili smrtonosno po Mary Mallon, koja je bila Idiconoa tifusa. 284 Terrence,
izuzetno potujem vae igrake sposobnosti. Ali vi i vai pametni deki
zaboravljate jednu jednostavnu stvar. Nemamo vremena. Lanchester se okrenuo
prema Mortonu Culleru, avijatiaru iz NSA-e. to vi kaete? Exum ima pravo,
rekao je Culler teka srca. Da budem precizniji. Brvsona treba odmah privesti.
A ako privoenje predstavlja bilo kakav problem, treba ga likvidirati. Moramo
poslati Alfe. I dati im sasvim jasnu zadau. Ne govorimo o momku koji duguje
knjinici to je prekoraio rok. Govorimo o nekome tko je odgovoran za masovno
ubojstvo i tko, ini se, sprema jo veu igru. Dok je god iv i na slobodi,
nitko od nas ne moe popustiti u budnosti. Lanchester se neudobno pomaknuo.
Alfe, rekao je mirno. Zar one postoje. Ne postoje, rekao je Culler.
Slubeno. Lanchester je poloio ruke na izglaani stol. Sluajte, elim znati
koliko ste sigurni u tonost ove analize, rekao je. Jer ja sam jedini u ovoj
sobi koji se susreo s Brvsonom, licem u lice. I - jednostavno to moram rei nisam ga tako doivio. Zadivio me kao astan ovjek. Lanchester je zastao i
nekoliko trenutaka nitko nije govorio. No, ve su me i prije varali. Alfe e
biti odmah poslane, rekao je Morton Culler i priekao dok njegovi kolege kimnu
u znak slaganja. Neslaganja su raspravljena, zajednika odluka je donesena. Svi
su razumjeli znaenje ove zapovijedi. Alfe su se sastojale od uvjebanih
ubojica, jednako vjetih u snajperskoj paljbi kao i u borbi prsa o prsa.
Mobilizirati ih protiv nekoga znailo je narediti gotovo sigurnu smrtnu kaznu.
Dobri Boe. Trai se iv ili mrtav, rekao je bijesno Lanchester. Kao na
divljem zapadu. Svi smo svjesni vaih osjeaja, gospodine, rekao je Culler, a
u glasu mu se osjetio sarkazam. Ali to je jedini nain da ovo rijeimo. Previe
je ivota u opasnosti. On bi vas odmah ubio kad bi procijenio da to odgovara
njegovim ciljevima, gospodine. A svi znamo da to ipak moe pokuati. Lanchester
je polako kimnuo. Izgledao je zamiljeno. Ovo nije odluka koja se lako donosi.
Moda je na moju prosudbu utjecalo to to sam se osobno s njim susreo. A brinem
se i zbog toga to... Pravilno ste postupili, gospodine, brzo je rekao
Culler. Samo se nadajmo da nismo zakasnili. 285 19 Noni klub bio je skriven u
malenom pereuloku, uliici koja se odvajala od bulevara Tverski u blizini
moskovske krune ulice. Bio je doista skriven, kao neka tajna toionica alkohola
1920-ih u Americi. Meutim, za razliku od nezakonitih toionica alkohola u
danima Prohibicije, ovaj klub nije bio skriven od oiju vladinih slubenika za
pitanje alkohola, nego od navale svjetine, gomile. Jer ovaj je klub zamiljen
kao privatna oaza bogatstva i poroka za elitu, odabrane: bogate, lijepe i
naoruane. Bio je smjeten u klecavoj graevini od cigle koja je izgledala poput

naputene tvornice iz predrevolucionarnih vremena. A zapravo je to i bila: ovdje

su se neko proizvodili ivai strojevi Singer. Prozori su bili zamraeni, a
postojala su samo jedna vrata, od crno obojena drva, ali s elinim pojaanjima,
a na vratima je starim oguljenim irilinim slovima bilo ispisano Sveinije
maini: ivai strojevi. Jedina naznaka da se neto moe nai unutra bio je
dugaak red crnih Mercedesa parkiranih du uske uliice, koji su bili sasvim
deplasirani, kao da su svi nekako zavrili na krivom mjestu, sva sila njih.
Ubrzo nakon dolaska u zranu luku eremetljevo-2 i nakon to se, forme radi,
prijavio u hotelu Intourist zajedno s ostatkom svoje dronjave putnike skupine,
Brvson je telefonirao starom prijatelju. Poslije trideset minuta tamnoplavi
Mercedes sedan zaustavio se ispred Intourista i uniformirani voza smjestio ga
je na stranje sjedalo automobila, na kojem je bila neka omotnica. Bio je
sumrak, ali promet u ulici Tverskaja bio je jak, a vozai pravi manijaci, naglo
su prelazili iz traka u trak, zanemarujui bilo 286 kakva prometna pravila;
vozili su ak i po ploniku kako bi pretekli sporija vozila. Otkad je Brvson
zadnji put bio ovdje, Rusija je poludjela, postala je kaotina i bijesna. No
veina arhitekture ostala je na svom mjestu - staljinistiki gotski neboderi
nalik svadbenoj torti i mamutska zgrada sredinjeg potanskog ureda; pored malog
broja starih trgovina, kao to je prehrambeno trgovako sredite Jelisejevski i
Aragvi, neko jedini pristojan restoran u gradu, bile su vidljive goleme
promjene. Skupi duani bljetali su du nekadanje tmurne avenije kakva je bila
prije pada komunistike drave, ulice Gorki: Versace, Van Cleef & Arpels,
Vacheron Constantin, Tiffanv. No pored vidljivih znakova plutokratskog bogatstva
bili su i dokazi krajnje bijede, dokazi sloma drutvenog sustava. Vojnici su
otvoreno prosili milostinju, babuke su prodavale nedoputeno proizveden alkohol
ili voe i povre, ili su zaustavljale ljude ne bi li im za nekoliko rubalja
prorekle sudbinu. Ovisnici o superoksidu nastupali su drskije no ikada prije.
Brvson je izaao iz sedana, uzeo plastinu karticu iz omotnice koja je
ostavljena za njega i ubacio je u prorez poput onog na automatskom itau, na
napravi montiranoj na raspadajuim drvenim vratima, okrenuvi magnetnu traku
kartice prema van. Vrata su se uz zujanje otvorila i on je uao u potpuno mrano
podruje. Kad su se za njim zatvorila vrata, pipanjem je potraio druga vrata,
za koja mu je na jedva razumljivom engleskom rekao voza. Uhvativi hladnu
elinu kvaku, otvorio je sljedea vrata i unutra ugledao napadno bizaran
svijet. Ljubiaste, crvene i plave zrake svjetla lebdjele su i mrekale se na
oblacima bijele magle i odskakivale od alabastrenih grkih stupova i rimskih
gipsanih kipova, ankova od crnog mramora i visokih stolaca bez naslona od
nehrajueg elika. Svjetla reflektora vrtjela su se visoko odozgo do tamnih
zakutaka onoga to je nekad bio tvorniki pod. Rock glazba kakvu Brvson nikada
prije nije uo, neka vrst ruskog techno-popa, grmjela je do zagluujuih
razmjera. Miris marihuane mijeao se s mirisom jakog, skupocjenog francuskog
parfema i loeg ruskog losiona poslije brijanja. Platio je svoju pristupnicu,
iznos koji je odgovarao 250 amerikih dolara, i postrance se probio kroz gusto
zbijeno mnotvo gangstera sa zlatnim lancima i golemim blistavim Rolexima koji
su se vrtjeli u krug i nekako uspijevali razgovarati mobilnim telefonima unato
zagluujuoj glazbi, praeni svojim pratilicama i drugim enama koje su ili bile
ovi 287 snice ili su pokuavale izgledati poput njih, s velikim dekolteima i
kratkim suknjicama, nita ne ostavljajui mati. Krupni tjelesni uvari
obrijanih glava mrko su gledali; klupski redari unjali su se uokolo, odjeveni
poput ninja u crna vojnika odijela i nosei pendreke. Visoko iznad pulsirajue
spastine gomile bila je galerija od stakla i elika, gdje se moglo kroz
stakleni pod promatrati donje poskakivanje, kao da je to bio neki egzotini
terarij s drugog svijeta. Popeo se spiralnim elinim stepenicama na galeriju,
koja se pokazala kao potpuno drugaiji svijet. Glavna atrakcija na ovoj razini
bile su striptizete, uglavnom platinaste blondinke, mada ih je nekoliko imalo
kou boje ebanovine, a njihove prevelike grudi oito su sve bile napunjene
silikonom. Plesale su pod jakim reflektorima, razmjetene po cijeloj galeriji.
Zaustavila ga je domaica u prozirnoj opravi i s telefonskim slualicama na
glavi; brzo je izrekla nekoliko rijei na ruskom. Brvson je odgovorio bez rijei
pruivi joj nekoliko novanica od po dvadeset dolara, i ona ga je otpratila do

klupice od elika i crne koe. im je sjeo, konobar mu je donio nekoliko

pladnjeva zakuske, ruskih predjela: ukiseljeni govei jezik s umakom od hrena,
crveni i crni kavijar i blini, gljive u aspiku, ukiseljeno povre, haringu. Iako
je bio gladan, nita od toga nije mu izgledalo posebno privlano. Pojavila se i
boca Dom Perignona - komplimenti od vaeg domaina, kako je objasnio konobar.
Brvson je sjedio sam i promatrao mnotvo, a nakon nekoliko minuta ugledao je
elegantnu, mravu figuru Jurija Tarnapolskog, koji je lagano prilazio stolu,
obiju ruku ispruenih u znak ivahne dobrodolice. Tarnapolski kao da se pojavio
niotkud, no Brvson je sada shvatio da je prepredeni bivi KGB-ovac zapravo na
galeriju uao iz kuhinje. Dobrodoao u Rusiju, moj dragi Coleridge! uskliknuo
je Jurij Tarnapolski. Brvson je ustao, i njih su se dvojica zagrlila. Iako je
Tarnapolski odabrao neobino sastajalite, bio je ovjek izvrsnog i vrlo skupog
ukusa. Kao i obino, bio je besprijekorno odjeven u englesko narueno odijelo i
kravatu od fulara. Prolo je sedam godina otkako su on i Brvson suraivali, i
mada je Tarnapolski sada zaao duboko u svoje pedesete, njegovo preplanulo lice
bilo je glatko i bez bora. Taj se Rus uvijek dobro brinuo o sebi, no inilo se
da je ipak obavio neki skupi kirurki kozmetiki zahvat. 288 Izgleda mlae no
ikad, rekao je Bryson. Da, pa, novcem se sve moe kupiti, odgovorio je
Tarnapolski, cinian i veseo kao i uvijek. Pokazao je konobaru da natoi Dom
Perignon, zajedno s malim aama gruzijskog vina, bijelog Tsinadalija i crvene
Kvankare. Kad je Tarnapolski podigao au u zdravicu, jedna je striptizeta
pristupila stolu; Jurij je ubacio nekoliko novih rubaljskih novanica velikog
iznosa u njezin trokut na spolovilu i uljudno je uputio u smjeru stola za kojim
je sjedio neki poslovni ovjek u tamnom odijelu. On i Brvson odradili su zajedno
nekoliko krajnje osjetljivih poslova, koje je Tarnapolski uvijek smatrao visoko
unosnima; zadnja je bila operacija Vektor. Meunarodne ekipe za ispitivanje
oruja nisu mogle nai dokaze koji bi poduprli glasine da Moskva ilegalno
proizvodi bioloko oruje. Kad bi god inspektori iznenada, nenajavljeno doli
u posjet Vektorovim laboratorijima, ne bi nita pronali. Njihovi iznenadni
posjeti uope nisu bili iznenadni. Zato su direktori Uprave pouili Brvsona da
ako eli dobiti jak dokaz o tome da Rusi rade na biolokom oruju, trebat e
provaliti u Vektorov sredinji laboratorij u Novosibirsku. Koliko god Brvson bio
domiljat, bio je to zastraujui prijedlog. Trebala mu je pomo na terenu, i
pojavilo se ime Jurija Tarnopolskog. Tarnapolski je nedavno umirovljen i sada je
radio privatno, to je znailo da je bio na rasprodaji u korist najboljeg
ponuaa. Iako je cijena bila pretjerana, Tarnapolski se pokazao vrijednim svake
isplaene kopjejke. Nabavio je Brvsonu nacrte laboratorija i ak je uredio da se
ulini straar zabavi navodnom provalom u rezidenciju predsjednika gradskog
upravnog vijea. Koristei se svojom iskaznicom KGB-a kako bi se dojmio uvara u
institutu i zaplaio ih, Tarnapolski je uveo Brvsona u treerazinsko okruenje
hlaenih tankova, gdje je Brvson uspio pronai ampule koje su mu trebale. Zatim
je Tarnapolski uredio da se ampule tajno iznesu iz zemlje krunom rutom,
skrivene u poiljci smrznute janjetine namijenjene izvozu na Kubu. Tako su
Brvson i Uprava uspjeli dokazati ono to deseci inspektora nisu mogli: da je
Vektor, a time i Rusija, bio upleten u proizvodnju biolokog oruja. Imali su
neoboriv dokaz u obliku sedam ampula bedrenice, izuzetno rijetke vrste. 289 U to
vrijeme Brvsonu je bilo drago zbog tog uspjeha, genijalno izvedene operacije, i
doista, Ted Waller ga je jako hvalio. Ali vijesti iz Zeneve o iznenadnom
izbijanju epidemije rijetke vrste bedrenice upravo one vrste koju je on donio iz
Novosibirska - sada je sve okrenula naopako. Sada mu je bilo zlo od toga kako je
izmanipuliran. Nije uope bilo u pitanju da je bedrenica koju je ukrao prije
nekoliko godina upravo upotrijebljena u enevskom napadu; Tarnapolski mu se
iroko osmjehivao. Sviaju li ti se nae crnopute ljepotice iz Kameruna? pitao
ga je. Siguran sam da razumije koliko je vano da nikome ne kae za moj
posjet, rekao je Brvson, napreui se da sam sebe uje od buke. Tarnapolski je
slegnuo ramenima, kao da hoe rei da to nije uope morao pitati. Prijatelju
moj, svi mi imamo svoje tajne. I ja ih imam nekoliko, to moe zamisliti. Ali
ako si u gradu, mogu li pretpostaviti da nisi ovdje radi razgledavanja - kao
ostali iz tvoje skupine? Brvson je objasnio narav osjetljive operacije za koju
je htio unajmiti Tarnapolskog. No, im je Brvson izgovorio ime Prinjikov, KGB-

ovev izraz lica vidljivo se promijenio. Coleridge, dragi, ja nisam od onih

koji, kako vi kaete, gledam poklonjenom konju u zube. Kao to zna, uvijek sam
uivao u naim zajednikim pothvatima. Pogledao je Brvsona mrko, ak uzrujano.
Manje se bojimo predsjednika vlade. Zna, kolaju prie o tome ovjeku. To nije
biznismen amerikog tipa, to ti mora biti jasno. Kad te Anatolij Prinjikov
stavi na nian, ne dobiva socijalnu pomo. Vjerojatnije e prije zavriti kao
sastavni dio cementa koji izrauje jedna od njegovih tvrtki. Ili kao sastavni
dio boje rua za usne koji prodaje druga njegova kompanija. Zna li kako naziva
gangstera koji je podmiivanjem i ucjenama stekao vlasnitvo nad velikim dijelom
industrije tvoje zemlje? Tarnapolski se blijedo nasmijao i odgovorio na
vlastito pitanje. Naziva ga glavnim direktorom. Brvson je kimnuo glavom.
Teak cilj zahtijeva lijepu naplatu. Tarnapolski se pribliio Brvsonu na
klupici. Coleridge, prijatelju moj, Anatolij Prinjikov je opasan i nemilosrdan
ovjek. Siguran sam da ima svoje saveznike i u ovom klubu, ako on nije i njegov
vlasnik. Razumijem, Jurij. Ali ti nisi ovjek koji se krije od izazova, koliko
se sjeam. Moda moemo neto napraviti na obostrano zadovoljstvo. 290 Nekoliko
sljedeih sati ova su dvojica, u klubu, a potom i u golemom stanu Tarnapolskoga
na Sadovu-Samotehnaja, razraivala financijske uvjete i inila krajnje sloene
pripreme. Bit e potrebna pomo jo dvojice, a za njih e se pobrinuti
Tarnapolski. Da bi se dolo do Anatolija Prinjikova, krv e se morati proliti
upozorio je Tarnapolski. A tko kae da nee biti naa, hmm? Do ranih jutarnjih
sati razradili su plan. Odustali su od bilo kakvog izravnog pristupa
Prinjikovu, koji je predobro branjena i preopasna meta. Ranjiva toka,
zakljuio je Tarnapolski nakon to je obavio nekoliko diskretnih telefonskih
razgovora s bivim kolegama iz KGB-a, bio je Prinjikovljev stariji zamjenik,
malen mrav ovjek po imenu Dmitri Labov. Prinjikovljev dugogodinji pomonik
Dmitri Labov bio je poznat u odreenim krugovima kao elovek kotori branit
sekreti - ovjek koji uva tajne. No ak ni Labov nee biti jednostavna meta.
Tarnapolskijevo istraivanje je pokazalo da zamjenika svakodnevno voze tamo i
natrag od njegova strogo uvanog stana do strogo uvanog ureda u Norteku, u
predgrae Moskve u blizini stare Izlobe gospodarskih postignua SSSR-a na
Prospektu mira. Labovljevo vozilo s vozaem bio je Bentlev otporan na metke i
bombe - Brvson je znao da zapravo ne postoje vozila koja su potpuno otporna na
metke i bombe - koji je na svojoj asiji imao gotovo dvije tone oklopa. Bio je
to praktino tenk, oklopno vozilo IV. razine, najvie razine zatite koja
postoji, koje je u stanju zaustaviti izuzetno snano vojno streljivo, kao to su
primjerice NATO-ovi meci 7,62. Prilikom svojih zadataka u Mexico Citvju i Junoj
Americi upoznao se s takvim oklopnim vozilima. Obino su nainjena od 6milimetarskog aluminija 2024-T3, kao i izvrsne sintetske sastavine, obino
aramida i polietilena vrlo velike molekularne teine. Unutar elinih
automobilskih vrata nalazi se plastini sloj pojaan jakim fiberglasom, debeo 12
milimetara, koji je u stanju zaustaviti .30-kalibarsko karabinsko zrno ispaljeno
s udaljenosti od dva metra. Staklo je polikarbonatna$taklena ploa; spremnik za
gorivo je s automatskim zatvaranjem, protueksplozivan ak i prilikom izravnog
pogotka; specijalna suha baterija odrava motor u pogonu i poslije napada. Gume
s 291 potpornim prstenovima omoguavaju bijeg pri velikoj brzini do osamdeset
kilometara udaljenosti i nakon to je guma pogoena. Labovljev Bentlev
vjerojatno je prilagoen posebno za Moskvu, gdje bande koriste jurine puke AK47. Takoer mu vjerojatno nita ne mogu ni granate ni malene cjevaste bombe, pa
ak ni streljivo velike brzine s metalnom vanjskom ahurom koja probija oklop.
Ali uvijek postoje ranjiva mjesta. Jedno bi mogao biti voza, koji vjerojatno
nije profesionalno obuen. Ruski su plutokrati iz nekog razloga bili skloni
svoje osobne pomonike koristiti kao vozae jer nisu imali povjerenja u
profesionalce i nisu si dali truda da ih obue u neem to su vjerojatno drali
zdravim razumom, mada to nije ba tako. A postojalo je jo jedno ranjivo mjesto
- i oko toga je Bryson razradio svoj plan. Svakog je jutra tono u sedam sati
Dmitri Labov naputao svoju stambenu zgradu blizu Arbata, vrlo ekskluzivnu,
nedavno obnovljenu zgradu iz devetnaestog stoljea koja je nekada bila
namijenjena za visoke dunosnike Centralnog komiteta i Politbiroa. Stambeni
kompleks, koji je sada udomljavao nove ruske bogatae, uglavnom pripadnike

mafije, bio je zakljuan i dobro uvan. Ta dosljednost u rasporedu, kako ga je

informirao Tarnapolski, bila je primjer nemarnog osiguranja spojenog s
razmetljivim zatitinim mjerama kakve su bile svojstvene brojnim kriminalnim
pothvatima, uoio je Brvson. Profesionalci u osiguranju znali su koliko je vano
mijenjati raspored svojih zaduenja, osiguravajui time da nita ne bude
predvidljivo. Ba kako su obavijestili Tarnapolskog, Labovljev Bentlev izaao je
iz novoizgradene podzemene garae ispod Labovljeve stambene zgrade i kratko je
vozio prije nego to je skrenuo na Kalinin prospekt. Brvson i Tarnapolski, u
neuglednoj Volgi, slijedili su Bentlev dok je vozio krunom ulicom sve do
Prospekta mira. Ubrzo nakon to je proao Sputnjikov obelisk oklopljen
titanijem, koji se uzvieno vinuo u nebo, Bentlev je skrenuo u Eizensteinovu
ulicu i nastavio do obnovljene barunske palae koja je sluila kao upravna
zgrada Norteka. Tamo je Labovljev automobil uao u drugu podzemnu garau. 292
Ostat e tamo cijeli dan. Jedino to je bilo donekle nepredvidivo u Labovljevu
rasporedu bilo je vrijeme njegova povratka kui. Imao je enu i troje djece i
bilo je poznato da je obiteljski ovjek koji nikada nije proputao veerati kod
kue, osim ako na poslu nije iskrsnulo neto hitno ili ga je Prinjikov pozvao.
Veinom je, meutim, njegova limuzina naputala Nortekovu garau u sedam-sedam i
petnaest. Te je veeri Labov oito imao namjeru doi kui na vrijeme da bi
veerao s obitelji. Pet minuta poslije sedam sati njegov je Bentlev izaao iz
Nortekove garae. Tarnapolski i Brvson ekali su u prljavom bijelom kamionetu za
prijevoz paketa na drugoj strani ulice, a Tarnapolski se odmah radiovezom javio
naprijed svom suradniku. Vrijeme e biti tijesno, ali jo uvijek u granicama.
to je najvanije, u prenapuenom gradu jo je bila prometna guva. Tarnapolski,
koji je u poetku svoje karijere godinama tajno pratio po Moskvi disidente i
sitne kriminalce, dobro je poznavao grad. Vozio je za Bentlevjem na diskretnoj
udaljenosti, pribliivi mu se samo onda kad je promet bio toliko gust da je
mogao posluiti kao zaklon. Kad je Bentlev skrenuo lijevo na Kalinin prospekt,
upao je u veliku prometnu guvu. Neki veliki kamion iskrivio se pod pravim kutem
i preprijeio po svim prometnim trakovima te zaustavio sve automobile u oba
smjera. Trubjele su kamionske i automobilske trube; uli su se glasni povici
frustriranih vozaa koji su izbacili glave kroz prozore svojih automobila i
dijelili razne epitete zbog ovog zastoja. Ali nita se nije moglo uiniti.
Promet je stao. Prljavi bijeli kamionet zaustavio se odmah ispred Labovljeva
Bentleya, a posvuda oko njih nagurali su se automobili. Iz kamiona s osamnaest
kotaa izaao je Tarnapolskijev suradnik i sa sobom ponio kljueve, pretvarajui
se da trai pomo. Promet se jo dugo nee pokrenuti. Brvson je, odjeven u crne
traperice i crnu dolevitu, s crnim konim rukavicama na rukama, unuo na pod
kamioneta i otvorio podna vrata. Bilo je dovoljno razmaka do tla pa je mogao
skoiti na kolnik i otpuzati ispod kamioneta pod Labovljev Bentlev. U krajnje
nevjerojatnom sluaju, kad bi se promet nekako pomaknuo za koji metar, Bentlev
to nije mogao jer mu je put zaprijeio kamionet. 293 Brzo se kretao, a srce mu
je tuklo. Uvukao se pod asiju Bentlevja dok nije pronaao upravo ono mjesto
koje je traio. Iako je podvozje uglavnom bila masa odlivenog elika, aluminija
i polietilena, postojalo je i maleno perforirano podruje gdje se smjestio
filtar za usisavanje zraka. Bilo je to ono drugo ranjivo mjesto: konano, i
putnici u oklopljenu vozilu moraju disati. Brzo je na otvor pritisnuo filtarplou od aluminijske legure ljepivu sa stranje strane, posebno oblikovanu
napravu kojom se upravljalo radio putem. Tarnapolski ju je uspio nabaviti preko
svojih veza u privatnoj moskovskoj industriji osiguranja. Kad se uvjerio da je
na svom mjestu, Brvson se izmigoljio ispod automobila i, dalje nezamijeen,
vratio se natrag pod kamionet, ija su podna vrata jo bila otvorena. Popeo se u
kamionet i zatvorio za sobom vrata. Nu, horoo? upitao je Tarnapolski. Je li
sve u redu? Ladno, odgovorio je Brvson. Dobro je. Tarnapolski je pozvao vozaa
preprijeenog kamiona i naredio mu da se vrati i ponovno pokrene kamion, upravo
u trenutku kad su se oglasile policijske sirene. Poslije nekoliko minuta promet
je ponovno krenuo, trube su prestale trubjeti, a psovanje je utihnulo. Bentlev
je dao gas i pojurio naprijed, pretekavi kamionet kad se ponovno mogao slobodno
kretati po Kalinin prospektu. Zatim je po svom obiaju skrenuo lijevo, u mirnu
pokrajnju ulicu, vraajui se putem kojim je jutros doao. Tada je Bryson

pritisnuo tipku na odailjau koji je drao u svojim rukama. Dok je Tarnapolski

skretao u ulicu za Bentlevjem, mogli su odmah vidjeti reakciju. Kabina limuzine
odmah se ispunila gustim, bijelim suzavcem. Bentlev je luaki vrludao s jedne
strane na drugu prije nego to se zaustavio uz jedan kraj puste ulice; voza je
oito bio svladan. I prednja i stranja vrata limuzine naglo su se otvorila i
pojavili su se voza i Labov, kaljui s gaenjem, ruku pritisnutih na oi koje
su ih pekle. Voza je beskorisno drao pitolj sa strane. Jurij Tarnapolski je
takoer zavezao kamionet u stranu i njih su dvojica iskoila. Brvson je opalio
hitac u vozaa i on se odmah skljokao. Injekcija s uspavljujuim sredstvom
satima e ga drati izvan stroja; zbog amnezije koju sredstvo izaziva malo e
se, ili se uope nee sjeati veeranjih dogaaja. Zatim je Brvson pojurio
prema Labovu, koji je kaljui pao na plonik, privremeno slijep. U meuvremenu
je Tarna294 polski podigao vozaa natrag na njegovo sjedalo u Bentlevju.
Izvadivi bocu jeftine votke koju je kupio na ulici, usuo je dobar dio njezina
sadraja u vozaeva usta i preko njegove odore te polupraznu bocu ostavio na
sjedalo pokraj njega. Brvson je pogledao uokolo kako bi se uvjerio da na ulici
nema nikoga tko bi mogao vidjeti to rade; zatim je odgurao Labova, napola ga
vukui, u neugledni kamionet, vozilo nalik kutiji poput stotina njih u ovom
kraju, koje se nikada nee pronai, osobito zato to su registarske ploice bile
prekrivene blatom i neitljive. Neto prije osam uveer Dmitri Labov bio je u
sjedeem poloaju svezan za tvrdu metalnu stolicu u velikom naputenom skladitu
u okrugu erjomuki, nedaleko od veletrnice voa i povra. Gradska ju je vlada
konfiscirala od tatarskog klana jer su ih uhvatili da na crnom tritu prodaju
proizvode restoranima i ne plaaju potreban doprinos gradskim dunosnicima.
Labov je bio malen, bez naoala, prorijeene kose boje slame i okrugla, punana
lica. Brvson je stajao pred njim i govorio savrenim ruskim s neznatnim
sanktpeterburkim naglaskom, to je bila ostavtina njegova uitelja ruskog iz
Uprave. Hladi vam se veera. Voljeli bismo vas odvesti kui prije nego to vam
se supruga uspaniari. Zapravo, ako budete pravilno odigrali svoje karte i
potpuno suraivali, nitko nikad nee morati znati da ste bili oteti. Sto?
okomi se Labov. Varate se. Svatko ve zna. Moj voza - Va voza duboko
spava na prednjem sjedalu vae limuzine, parkirane uz cestu. Ako proe milicija,
mislit e da je pijan, kao i pola Moskve. Ako me namjeravate drogirati,
izvolite, rekao je Labov, odjednom uplaen i prkosan. Ako me namjeravate
muiti, samo naprijed. Ili me jednostavno ubijte. Ako ste toliko odvani. Znate
li uope tko sam ja? Dakako, rekao je Brvson. Zato ste i ovdje. Znate li
vi uope kakve e posljedice ovoga biti? Znate li iji gnjev izazivate? Brvson
je polako kimnuo. 295 Gnjev Anatolija Prinjikova ne poznaje granice! Ne
prijee ga ni nacionalne granice! Gospodine Labov, molim vas, shvatite, ja se
ne trebam truditi skinuti vam vlas s glave. Ili s glave vae supruge Mae. Ili
male Iruke. Ne moram to uiniti - od njih nee nita ostati kad nastupi
Prinjikov. Sto to, jebemu, govorite? povikao je Labov, sav crven u licu.
Dopustite da objasnim, rekao je Brvson strpljivo. Sutra ujutro ja u vas
osobno odvesti do upravne zgrade Norteka. Jo ete moda biti malo omamljeni
zbog uspavljujueg sredstva, ali ja u vam pomoi da uete u zgradu i onda u
otii. No sve e zabiljeiti kamere osiguranja. Tada e vaeg efa izuzetno
zanimati tko sam ja i zato ste bili u mojem drutvu. Rei ete mu da mi niste
kazali nita. Brvson je zastao. No mislite li da e vam on povjerovati? Labov
je bijesno povikao: Ve sam mu dvadeset godina odani pomonik. Uvijek sam mu
bio odan! U to ne sumnjam. No hoe li si Anatolij Prinjikov moi dopustiti da
vam vjeruje? Pitam vas - vi ga poznajete bolje no itko. Znate kakav je ovjek,
koliko je duboko ukorijenjena njegova sumnja. Labov se poeo tresti. I ako
Prinjikov pomisli da je postojala i najmanja mogunost da ste ga izdali, to
mislite, koliko e vas jo dugo ostaviti na ivotu? Labov je zavrtio glavom,
oiju rairenih od straha. Dopustite da odgovorim na vlastito pitanje. Ostavit
e vas na ivotu samo toliko dugo dok ne saznate da su vai voljeni umrli
uasnom smru. Dovoljno dugo da vas i svakoga u tvrtki podsjeti na cijenu izdaje
- slabosti. Jurij Tarnapolski, koji je promatrao sa strane, besposleno gladei
bradu, upadne: Sjeate li se jadnog Maksimova. Maksimov je bio izdajica!
Prema njegovu objanjenju, nije, rekao je Tarnapolski blago. Igrao se svojim

slubenim revolverom, latei mu cijev mekom bijelom maramicom. Znate li da su

on i Olga imali bebu, djeaia? Moglo bi se pomisliti da e Prinjikov
potedjeti malene i nedune - Ne! Stanite! dahtao je Labov, siv u licu.
Teko je disao. Znam puno manje - puno manje nego to vi mislite. Puno toga ja
ne znam. 296 Molim vas, rekao je Bryson srdano. Izmicanjem emo samo
izgubiti na vremenu i poveat e se vrijeme vaeg izbivanja - razdoblje za koje
morate nekako odgovarati. elim informacije o Prinjikovljevoj povezanosti sa
Jacquesom Arnaudom. Toliko je poslova, toliko dogovora. Sve vie. Sada ih je
vie no ikad. Zato? Mislim da neto sprema. to? Jedanput sam ga uo
kako putem svojeg osiguranog telefona razgovara s Arnaudom i govori neto o
skupini Prometej. To je ime odzvanjalo u Brvsonovoj glavi. Ve ga je uo. Da!
Jan Vansina je upotrijebio tu reenicu u enevi pitajui ga nije li on s
Prometejcima. to je to skupina Prometej? odmah je upitao Brvson. Prometej ne zna se. Nitko ne zna. Ja jedva neto znam. Moni su - strano moni. Nije mi
jasno slijedi li Prinjikov njihove naredbe ili on daje naredbe. to su oni?
Vani, moni ljudi - To ste ve rekli. Tko su oni? Posvuda su - i nigdje.
Njihova se imena nee nai u impresumima, zaglavljima, na slubenim papirima
tvrtke. Ali Tolja - Prinjikov je meu njima, u to sam siguran. Arnaud je
jedan od njih, pomogao mu je Brvson. Da. Tko jo? Labov je prkosno zavrtio
glavom. Znate, ako me ubijete, Prinjikov e ostaviti moju obitelj na miru,
rekao je razumno. Zato me ne ubijete? Tarnapolski ga je pogledao s ironinim
osmijehom na licu. Znate li kako su pronali Maksimovljevo dijete, Labov?
Priao je Labovu, dok je jo uvijek prijetei maramicom gladio svoj revolver.
Labov je zabacivao glavu naprijed-natrag poput djeteta koje ne eli sluati. Da
su mu ruke bile slobodne, zasigurno bi njima pritisnuo ui. Sav uzdrhtao,
izlanuo je: Gospodar Zada! Ostvaruje dogovore sa... ovjekom kojeg zovu
Gospodar Zada. 297 Tarnopolski je otro pogledao Brysona. Obojica su znala na
koga se odnosi ovaj nadimak. Takozvani Gospodar Zada bio je moni general
kineske vojske, Narodnooslobodilake vojske, general Tsai. Stacioniran u
Shenzhenu, bio je poznat po korumpiranosti i olakao je nastojanja odreenih
meunarodnih konglomerata da ostvare uporite na golemom kineskom tritu - u
zamjenu, dakako, za odreene nagrade. General Tsai bio je takoer poznat u
svijetu kao sakuplja dragocjenog imperijalnog kineskog zada i po tome to
katkada prihvaa laskanje u obliku vrijednih rezbarija od zada. Labov je zapazio
pogled meu njima dvojicom. Ne znam to se nadate postii, rekao je s
omalovaavanjem. Sve se mijenja, i ne moete to zaustaviti. Brvson se
podrugljivo okrenuo natrag prema Labovu: Sto mislite time sve se mijenja?
upitao je. Preostalo je nekoliko dana - samo jo nekoliko dana, rekao je Labov
zagonetno. Dobio sam samo nekoliko dana da obavim pripreme. Pripreme za
to"? Mehanizam je ve uspostavljen. Sada treba potpuno prenijeti mo. Sve e
doi na vidjelo. Tarnapolski je dovrio latenje svog revolvera, spremio je
maramicu u dep, a onda uperio pitolj
ekoliko centimetara od Labovljeva lica. Govorite li o dravnom udaru? Brvson
je upao: Ali Prinjikov je ve monik koji stoji iza vlasti u Rusiji! Zato bi
on htio takvo to? Labov se s porugom nasmijao. Dravni udar! Kako li malo
znate! Koliko li vam je uzak pogled! Mi Rusi uvijek smo se rado odricali svoje
slobode u korist sigurnosti. I vi ete to uiniti, svi vi. Do zadnjega. Jer sada
su snage prevelike. Mehanizam je ve uspostavljen. Sve e doi na vidjelo! O
emu to, dovraga, govorite? zagrmio je Brvson. Zar Prinjikov i njegove kolege
imaju sada vee pretenzije nego to je to svijet korporacija - zar sada smjeraju
preuzeti i vlade, je li to na stvari? Je li ih omamilo njihovo bogatstvo i mo?
Cijenili bismo neke konkretne podatke, prijatelju, rekao je Tarnapolski,
spustivi revolver, jer prijetnja vie nije bila potrebna. 298 Vlade? Vlade su
zastarjele! Pogledajte Rusiju - kakvu mo ima vlada? Nikakvu! Vlada je liena
moi. Korporacije su te koje sada kroje pravila! Moda je Lenjin ipak imao pravo
- kapitalisti upravljaju svijetom! Iznenada je Labov brzinom kobre izbacio
desnu ruku, najvie koliko su mu dozvoljavale spone. Bilo je to sasvim dovoljno
da dograbi Tarnapolskijev revolver, koji je bio gotovo uz njega. Tarnapolski je
brzo reagirao, uhvativi Labova za ruku i jako je izvinuo ne bi li olabavio
njezin stisak i uzeo mu revolver. Na trenutak revolver je bio uperen gore i

unazad, Labovu ravno u lice. Labov kao da je zurio u otvor cijevi, hipnotiziran
njime, a na licu mu je bio udan, sladak osmijeh. I tada je, ba prije nego to
mu ga je Tarnapolski uspio preoteti, Labov uperio pitolj sebi meu oi i
povukao okida. 299 20 Samoubojstvo dugogodinjeg adjutanta Anatolija
Prinjikova bio je turoban obrat dogaaja; Labov je moda bio nemilosrdan
rukovoditelj u tvrtki, kojemu su faks i telefon bili smrtonosno oruje, ali nije
bio ubojica, pa je njegova smrt znaila nepotrebno prolijevanje krvi. I vie od
toga, predstavljala je komplikaciju, odmak od njihova pomno razraenog plana.
Labovljev voza doi e k svijesti za nekih sat vremena; sjeti li se bilo ega u
vezi s time kako se Bentlev ispunio suzavcem, sjeanje e mu biti nepovezano,
maglovito. Probudit e se i utvrditi da mu odora smrdi po jeftinoj votki i da je
na sjedalu pokraj njega boca, da je nestao njegov putnik i naredbodavac;
uspaniarit e se. Bez sumnje, nazvat e Labova kui; valja se pobrinuti i za tu
mogunost. Meu papirima u lisnici Dmitrija Labova, Jurij Tarnapolski pronaao
je njegov kuni broj. Sa svog mobilnog telefona - kojima je Moskva ovih dana
bila preplavljena, kako je zapazio Brvson - Tarnapolski je brzo pozvao Mau,
Labovljevu suprugu. Gospoo Labova, rekao je pokornim tonom nieg uredskog
slubenika, ovdje aa iz ureda. Oprostite zbog ometanja, ali Dmitri me zamolio
da nazovem da vam kaem da e malo zakasniti. Ima hitan telefonski razgovor s
Francuskom koji se ne moe prekidati, pa se ispriava. Tiim je glasom dodao
povjerljivo: A ini se i da je njegov voza opet malo potegao iz boce. Ojaeno
je uzdahnuo. Sto znai da u morati nai neku drugu mogunost. Ah, dobro, laku
no. Prekinuo je vezu prije nego to je supruga mogla postaviti bilo kakvo
pitanje. Ovo e posluiti svrsi; takva su kanjenja neizbjena u Labovljevu 300
poslu. Kada i ako voza nazove u stanju uzbuenosti i dezorijentiranosti,
supruga e odgovoriti srdito ili uzrujano i odmah ga odbiti. Sve je bilo jasno i
logino. No Labovljeva smrt ostala je nerazjanjena i trebalo ju je s neim
povezati kako se najbolje moglo. Brvson i Tarnapolski bili su ogranieni u onome
to su mogli uiniti, jer bivi KGB-ovac nije htio ni uti o tome da bi on
nazvao Nortekov ured; pretpostavljajui da se svi pozivi snimaju, nije elio da
se pronae vrpca s njegovim glasom. Neko rjeenje trebalo je brzo smisliti, neko
objanjenje samoubojstva koje se moglo prihvatiti bez puno naknadnog
istraivanja. Tarnapolski je nadoao na zamisao da se u Labovljevu aktovku stavi
razliite sumnjive predmete koji bi bacili sumnju na njega kao na osobu: paketi
ruskih kondoma Vigor, nekoliko zamrljanih, zguvanih ulaznica iz moskovskih
klubova koji su na loem glasu zbog svojih razuzdanih seksualnih zabava koje su
se odvijale u privatnim stranjim sobama - Tarnapolski je imao malu zbirku
takvih cartes de visite - i, kao vrhunac, napola potroenu tubu pomasti koja se
obino rabila za lijeenje lokalne pojave nekih benignijih spolno prenosivih
bolesti. Sasvim je vjerojatno da su takvi ispadi bili potpuno strani takvom
pristojnom, zaposlenom ovjeku kakav je bio Labov; ali bi ba takav ovjek mogao
tako nasilno reagirati naavi se uprljan usred takve neprilike. Alkohol,
neukusan seks: bili su to uobiajeni, svakodnevni poroci. Sada je nastupila
utrka s vremenom, s vjerojatnou da e Prinjikov na ovaj ili onaj nain
saznati da je bio izvren upad u Nortek. Brvson je znao da je puno toga moglo
poi po zlu. Moda je neki budni milicioner prepoznao Labovljevu limuzinu s
polusvjesnim vozaem i izvijestio glavni ured Norteka. Moda je Labovljeva
supruga iz nekog razloga nazvala njegov ured. Rizici su bili golemi i Prinjikov
e brzo reagirati. Brvson je morao to prije otii iz Rusije. Tarnapolski je
vozio svoj Audi najveom brzinom prema zranoj luci Vnukovo, trideset kilometara
jugozapadno od Moskve. To je bio jedan od domaih ruskih aerodroma, koji je
sluio svim podrujima u zemlji, ali osobito jugu. S jednom od novih privatnih
zrakoplovnih tvrtki dogovorio je hitan kasnononi let u Baku za jednog od svojih
bogatih klijenata, poslovnog ovjeka koji ima opsene financijske interese u
Azerbejdanu. Tarnapol 301 ski, dakako, nije zalazio u pojedinosti, osim to je
spomenuo iznenadno izbijanje radnikih nemira u tvornici i da je direktor
tvornice uzet kao talac. Budui da je rezervacija bila tako iznenadna,
zahtijevala se poprilina svota novaca. Brvson je imao novac i rado je platio:
trebalo je platiti i carinarnici radi brzog sreivanja papira; to je zahtijevalo
daljnju prilino visoku svotu novca. Jurij, rekao je Brvson, to to smjera

Prinjikov? Govori o Gospodaru Zada, shvaam. Je li tako? Da. Znam da puno

zna o kineskoj vojsci, NOV-u - svojevremeno si bio u KGB-ovom kineskom sektoru.
to se, dakle, Prinjikov nada da e dobiti od povezanosti s generalom Tsaijem?
uo si to je rekao Labov, prijatelju. Vlade sada nemaju mo. Korporacije su te
koje kroje pravila. Ako si ambiciozni titan poput Prinjikova i eli
kontrolirati polovicu svjetskog trita, malo je boljih partnera od Gospodara
Zada. On je visoko pozicionirani pripadnik generaltaba NOV-a, onaj koji je
najodgovorniji za pretvaranje Narodnooslobodilake vojske u jednu od najveih
svjetskih korporacija i ovjek koji je zaduen za sve njezine trgovake
poduhvate. Naprimjer? Kineska vojska kontrolira zapanjujue sloenu mreu
poslova, meusobno isprepletenih poduzea, vertikalno povezanih. Mislim, od
tvornica automobila do zrakoplovnih linija, od farmaceutskih proizvoda do
telekomunikacija. Njihove nekretnine goleme su - posjeduju hotele po cijeloj
Aziji, ukljuujui i reprezentativni hotel u Pekingu, hotel Palae. Vlasnici su
i upravitelji veine kineskih zranih luka. Ali mislio sam da se kineska vlada
poela obarati na vojsku - da je kineski premijer izdao izvrnu naredbu da se
vojska pone povlaiti iz svih poslova. O, Peking je to pokuao, ali duh je
ve izaao iz boce. Kako kaete vi Amerikanci, zubna pasta je izvan tube? Moda
je bolje govoriti o Pandorinoj kutiji. injenica je da je bilo prekasno. NOV je
postala dosad najmonija sila u Kini. No nisu li Kinezi zadnjih godina vie
puta drastino smanjili svoje izdatke za obranu? Tarnapolski je otpuhnuo. I
tada je NOV samo morala istupiti i prodati nepokornim zemljama neto oruja za
masovno unitenje. To je kao da ima rasprodaju. Moj dragi Coleridge,
gospodarska mo 302 NOV-a jednostavno je nezamisliva. Sad su poeli shvaati
strateku vanost telekoma. Posjeduju i lansiraju satelite; vlasnici su najvee
kineske telekomunikacijeske tvrtke; surauju s gigantima Zapada - Lucentom,
Motorolom, Qualcommom, Systematixom, Nortekom - kako bi razvili golemu mreu
mobilne telefonije, informacijske sustave. Pria se da NOV sada posjeduje nebo
iznad Kine. A jedini pravi vlasnik, ovjek koji sve to vodi, koji stoji iza
svega - jest Gospodar Zada, general Tsai. Kad se Tarnapolskijev Audi zaustavio
na poljskom aerodromu, Brvson je ugledao mali zrakoplov, sasvim novi Jakovlev112, koji je ekao na pisti. Odmah je opazio da je to etverosjed jednomotorac.
Bio je malen, sigurno najmanji zrakoplov u floti ove kompanije. Tarnapolski je
zapazio Brvsonovo iznenaenje. Vjeruj mi, prijatelju, ovo je najbolje to sam
mogao uiniti u tako kratkom roku. Postoje daleko vei i ljepi zrakoplovi spomenuli su svoj YAK-40, svoj Antonov-26 - ali svi su u uporabi. Posluit e,
Jurij. Hvala ti. Dunik sam ti. Nazovimo to poslovnim darom... Brvson je
naulio ui. Zauo je kripu konica nedaleko od njih; kad se okrenuo, ugledao
je golemi, iroki Humvee, crn i sjajan, kako juri prema njima. Sto je, dovraga,
ovo? uzviknuo je Jurij. Vrata Humveeja naglo su se otvorila i iskoila su
trojica mukaraca odjevena u crno, s crnim maskama na licu i crnom komandoskom
odjeom od kevlara i najlona. Lezi! povikao je Brvson. Sranje! Nemamo
orujal Tarnapolski je, bacivi se na pod Audija, izvukao ladicu montiranu
ispod prednjeg sjedala. U njoj je bilo nekoliko komada oruja i gomila
streljiva. Jurij je pruio Brvsonu 9-milimetarski automatski pitolj Makarov,
zatim je izvukao veliki automat Kalanjikov Bizon, ruski Spetznaz. Iznenada se
sruila kia metaka i Audijevo vjetrobransko staklo zabijelilo se od zvjezdastih
pukotina. Staklo je, shvatio je Brvson, bilo barem djelomice neprobojno. unuo
je. Ovaj auto nije oklopljen, je li? Lagano, odgovorio je KGB-ovac drei
oruje na ramenu i duboko i polako udahnuvi. Prva razina. Dri se vrata. 303
Brvson je kimnuo. Razumio je. Vrata su bila pojaana ili jakim fiberglasom ili
sintetskom sastavinom, to je znailo da mogu posluiti kao zaklon. Jo jedna
kia metaka i komandos, kojega se moglo vidjeti kroz prozor sa strane, zauzeo je
streljaki poloaj. Posebna poiljka od Prinjikova, rekao je Tarnapolski,
gotovo bez daha. Supruga je nazvala, rekao je Brvson u trenutku kad je to
shvatio. Ali kako je Prinjikov znao kamo poslati svoje komandose? Odgovor je
vjerojatno bio jednostavan: najbri put iz Rusije iao je zrakom i tko je bio
dovoljno lud da zarobi najvrednijeg Prinjikovljeva pomonika trebao je odmah
pobjei iz zemlje. Meutim, u blizini Moskve bilo je samo nekoliko aerodroma, a
samo dva s mogunou dranja privatnih zrakoplova. Rezervacija u zadnjoj

minuti, hitno... Prinjikov je proraunato nagaao i pogodio je. Tarnapolski je

naglo otvorio vrata, bacio se na zemlju i unuo iza njih te otvorio paljbu iz
automata. Job tvoju mat! zareao je: Mater ti tvoju. Jedan je strijelac pao.
Pogodio ga je Tarnapolski. Dobar pogodak, rekao je Brvson. Rafal se sruio na
neprozirno bijelo vjetrobransko staklo i rasuo oble komadie stakla po Brvsonovu
licu. Otvorio je vrata sa svoje strane, postavio se odmah iza njih i ispucao
nekoliko metaka na preostalu dvojicu komandosa. Istovremeno je i Tarnapolski
otvorio vatru i jo se jedan ispruio po asfaltiranoj pisti. Preostao je jo
jedan - ali gdje je? Brvson i Tarnapolski arali su pogledom po mranom polju sa
svake strane piste. Svjetla na pisti osvjetljavala su samo asfaltirani dio, ali
ne i okolna polja, gdje se sigurno sakrio trei ovjek, ekajui u leeem
poloaju s uperenim orujem. Tarnapolski je zapucao na neto to je djelovalo
kao pokret, ali nije bilo nikakvog odgovora. Ustao je, okrenuo se oko sebe
drei Bizona uperenog prema mranom podruju s druge strane piste, najbliem
Brvsonu. Gdje je, dovraga? Prinjikovljevi ljudi sigurno su opremljeni izmama s
gumenim potplatima pa su se mogli kretati tiho, kriom. Drei Makarova objema
rukama, Brvson ga je polako pomicao u krug, poevi sebi zdesna i pomiui se u
smjeru suprotnom kazaljki na satu. Kad je ugle304 dao malu crvenu tokicu kako
plee na Tarnapolskijevom zatiljku, bilo je prekasno da uini bilo to osim da
povie. Lezi! viknuo je. Ali eksplozivni metak ve je probio glavu Juriju
Tarnapolskom i raznio mu lice. O, Krate! Brvson je povikao u strahu dok se
okretao oko sebe. Ugledao je bljesak reflektiranog svjetla, opazio neznatni
pokret na zrakoplovu ili u njegovoj blizini, na udaljenosti od par stotina
metara. Trei se snajperist smjestio kod zrakoplova i koristio ga kao zaklon.
Brvson je precizno naciljao, duboko uzdahnuo i opario. uo se udaljeni povik,
pad oruja na asfalt, i trei komandos, onaj koji je ubio Jurija Ivanovia
Tarnapolskog, bio je mrtav. Bacivi ponovno pogled na mrtvo tijelo svog
prijatelja, Brvson je iskoio iz Audija i potrao prema zrakoplovu. Drugi su
sigurno ve na putu, jo brojniji; jedina mogunost preivljavanja bila je ui u
zrakoplov i sam upravljati njime. Dotrao je do Jakovleva-112, skoio na krilo i
uvukao se na pilotsko sjedalo te zatvorio vrata kabine. Privezao se, naslonio na
sjedalu i zatvorio oi. Sto sad? Samo letenje zrakoplovom nije bilo problem;
dovoljno je sati proveo u zraku i obavio brojne hitne letove u vrijeme dok je
bio u Upravi. Problem je, meutim, predstavljala navigacija u ruskom zranom
prostoru bez odobrenja, bez potpore s tornja. No kakav je izbor imao? Vratiti se
u Tarnapolskijev automobil znailo je utrati u ralje Prinjikovljevih
komandosa, a to nije bila prihvatljiva opcija. Izdahnuo je, zadrao dah i
pokrenuo paljenje. Motor je odmah proradio. Provjerio je instrumente i poeo
polako rulati prema kraju piste. Mogao je ne obazirati se na toranj, znao je to.
Uzletjeti bez kontakta s kontrolorom zranog prometa nije bilo samo riskantno i
mogue fatalno nego bi Ruske zrane snage mogle na to gledati kao na namjernu
provokaciju. Poduzele bi se odgovarajue mjere. Ukljuio je mikrofon i poeo
govoriti na engleskom, jeziku kojim govore meunarodni kontrolori letova.
Vnukovo Clearance, Jakovlev112, RossTran three niner niner foxtrot. Broj jedan
za pistu tri, polijetanje odmah. Spreman za dozvolu polijetanja za Baku. 305
Odgovor je doao za nekoliko sekundi, uz smetnje ali energian. to? Nisam
uhvatio, recite ponovno. RossTran three niner niner foxtrot, ponovio je.
Spreman za polijetanje via Vnukovo tri, spreman za zalet. Nemate plan leta,
RossTran tri devet devet! Brvson se nije dao odvratiti. Zemaljska kontrola
Vnukovo, RossTran three niner niner foxtrot, spreman za zalet. Penje se i ostaje
na deset tisua. Oekivana razina leta dvije tisue petsto minuta poslije
polijetanja. Frekvencija polijetanja jedan jedan osam zarez pet pet. Unutarnji
telefonski sustav etiri est tri sedam. RossTran, ekajte, ponavljam,
ekajte! Nemate odobrenje! Zemaljska kontrola Vnukovo, vozim neke visoke
dunosnike Norteka u hitan posjet Bakuu, rekao je, oponaajui karakteristinu
aroganciju Prinjikovljevih ulizica koji se ne obaziru na zakone. Planovi leta
trebaju se evidentirati. Imate moj serijski broj; moete nazvati Dmitrija Labova
da vam potvrdi. RossTran - Anatolij Prinjikov e biti izuzetno
nezadovoljan kad sazna da ste ga ometali pri obavljanju poslova. Moda biste mi,
drue kontroloru zranog prometa, mogli rei svoje ime i broj. Nastupila je

stanka, nekoliko sekundi tiine. Krenite, odbrusio je glas. Letite na osobni

rizik. Brvson je otvorio dovod goriva, ubrzao prema kraju piste i zrakoplov je
poletio. 306 21 Monsignor dr. Lorenzo Battaglia - vii kustos muzeja
Chiaramonti, jedne od mnogih specijaliziranih zbirki u sklopu Monumenti Musei e
Gallerie Pontifice, Vatikanskih muzeja, u Citta del Vaticano - nije ve godinama
vidio Gilesa Hesketha-Haywooda, i nije ba bio pretjerano veseo to ga opet
vidi. Dvojica mukaraca sastala su se u prekrasnoj sobi za primanja s tapetama
od damasta pokraj Gallerije Lapidarije. Monsignor Bataglia ve je dvadeset
godina bio kustos Vatikanskih muzeja i diljem svijeta bio cijenjen kao vrsni
poznavatelj u svojoj brani. Giles Hesketh-Haywood, njegov enskasti engleski
posjetitelj, uvijek mu je privlaio pozornost kao pomalo apsurdno, ak komino
stvorenje, s tim svojim prevelikim okruglim naoalama od kornjaevine, kravatama
od sjajne svile koje su se napadno napuhivale svezane u vrlo vrsti vor,
kariranom odjeom, zlatnim potkovastim gumbima, s glavom stare lule od korijena
bijelog vrijesa koja mu je naoko samosvjesno bila zataknuta u gornji dep sakoa,
i s tim svojim otmjenim naglaskom. Vonjao je po finom duhanu. arm mu je bio
bezgranian, premda je bio slatkorjeiv. Hesketh-Haywood bio je na neki nain
pravi glupan iz gornje klase - tipino engleski - ali trgovina kojom se bavio
bila je bljutava. Toboe, bio je trgovac starinama, ali zapravo nije bio nita
drugo do pohranitelj ukradene robe za profinjene i tankoutne muterije.
Hesketh-Haywood, djelomice poznavatelj, djelomice potpuni varalica, bio je od
onih tajnovitih ljudi koji nestanu i nema ih godinama prije nego to se pojave
na jahti nekog eika sa Srednjeg istoka. Iako je uvijek bio neodreen u vezi sa
svojom prolou, Monsignor je 307 uo glasine: da mu je obitelj pripadala
visokoj engleskoj vlasteli, ali su je zadesila teka vremena u posljeratnom
laburistikom razdoblju. Da je Hesketh-Haywood bio obrazovan meu bogatakim
potomcima, no u vrijeme kad je zavrio kolu njegovoj obitelji nije ostalo nita
osim gomile dugova. Giles je bio fakin, nestako, zabavno beskrupulozan momak,
koji je zapoeo s krijumarenjem arheolokih starina izvan Italije na taj nain
to je, bez sumnje, podmiivao komisiju za izdavanje izvoznih licenci. Uglavnom
je radio na sivom tritu, no kroz njegove su ruke proli neki izvanredni
artefakti. Ako niste znali kako su doli u njegov posjed, bolje da niste ni
pitali. Ljude poput Hesketha-Haywooda toleriralo se u svijetu umjetnosti jedino
zbog onih rijetkih prigoda kad mogu biti korisni - jedanput se doista pokazao
korisnim Monsignoru, kad je obavio neke transakcije za koje se Monsignor molio
da svijet nikada ne sazna - ali srdanost koju je sada pokazivao Monsignor bila
je vrlo oskudna. Jer usluga koju je sada Hesketh-Haywood traio od njega bila je
zapanjujua, grozna. Monsignor Bataglia zatvorio je na trenutak oi da bi naao
prave rijei, a potom se nagnuo prema naprijed i ozbiljno rekao svom
posjetitelju: To to traite ne dolazi u obzir, Giles. To je vie nego podvala.
To je potpuno skandalozno. Monsignor nije kod Hesketha-Haywooda zapazio da se
ikada poljuljala njegova uzviena samodopadnost, pa tako ni sada. Skandalozno,
Monsignore? Oi Gilesa Hesketha-Haywooda, poveane iza debelih stakala njegovih
naoala, bile su ujedno i komino ozbiljne i ironine. Ali toliko toga moe
biti skandalozno, zar ne? Na primjer, vijest da neki visoki vatikanski
dunosnik, poznati svjetski strunjak za umjetnost i artefakte starog svijeta, k
tomu i zareeni sveenik da taj gospodin dri ljubavnicu u Via Sebastiano
Veniero - pa, neki ljudi nisu tako kao mi upueni u neke stvari, zar ne? Englez
se naslonio u svom stolcu i mahao dugakim, tankim prstom po zraku. Ali novac
je taj, a ne ena, koji moe izazvati. vei oaj. A siguran sam da slatka mala
Alessandra jo uvijek uiva u svom udobnom ivotu. Udobnom - neki bi rekli
raskonom, osobito ako se uzme u obzir prilino skromna plaa vatikanskog
kustosa koji je uzdrava. Uzdahnuo je i zadovoljno zavrtio glavom. Ali volio
bih misliti da sam dao svoj doprinos toj vrijednoj svrsi. 308 Monsignor
Bataglia osjetio je kako mu je lice pocrvenjelo. Vena na njegovoj sljepoonici
poela je kucati. Moda bismo mogli postii kakvu nagodbu, konano je rekao
Bataglia. Ove naoale s okruglim debelim staklima poele su zadavati Brysonu
groznu glavobolju, ali je barem postigao ono poto je doao u Rim. Bio je
iscrpljen, nakon to se malim zrakoplovom spustio na poljski aerodrom izvan
Kijeva, u sigurnost izvan ruskog zranog prostora, i s dva komercijalna leta

doputovao do Rima. Na poziv upuen Monsignoru odmah je odgovoreno, kako je i

pretpostavljao, jer je kustosa gotovo uvijek zanimalo to Giles Hesketh-Haywood
nudi. Giles Hesketh-Haywood, jedna od pomno razraenih Brvsonovih legendi,
uvijek mu je dobro dola u njegovoj prethodnoj karijeri. Kao poznavatelj starina
i trgovac njima, prirodno -je imao razloga putovati na takva mjesta kao to su
Sicilija, Egipat, Sudan, Libija i druga. Izbjegavao je sumnju time to je
poticao sumnju: bila je to elementarna primjena krivog upuivanja. Budui da su
oprezni slubenici pretpostavljali da je krijumar, nikada im nije dolo na
pamet da bi mogao biti pijun. A veina je njih, dakako, rado prihvaala njegov
mito: da nisu oni, uostalom, prihvatili bi ga drugi. Mali se lanak pojavio
sljedeeg jutra u slubenim vatikanskim novinama LOservatore Romano, koje se
prodaju diljem svijeta u preko pet milijuna primjeraka. OGGETO SPARITO DAI MUSEI
VATICANl? UKRADEN PREDMET IZ VATIKANSKE ZBIRKE? stajalo je u naslovu. Prema
izvjetaju, Vatikanski su muzeji, prilikom svoje godinje inventure, otkrili da
nedostaje rijetka ahovska garnitura iz dinastije Sung nainjena od rezbarenog
zada. Prekrasnu garnituru od zada iz Kine je donio Marco Polo poetkom
etrnaestog stoljea i poklonio je venecijanskom dudu. Godine 1549. papa Pavao
III. odigrao je na njoj ah protiv legendarnog ahovskog majstora Paula Boia, i
bio poraen. Garniture se napokon doepao Cesare Borgia, koji ju je ostavio za
osobnu uporabu. Kasnije je poklonjena jednom od papa iz porodice Medici, papi
Leonu, koji ju je pomno uvao; pojavljuje se ak i u pozadini jednog od njegovih
velikih papinskih portreta. Novinski je lanak citirao glasnogovornika
Vatikanskog muzeja koji je naglaeno opovrgavao vijest. U meuvremenu, meutim,
muzej 309 je odbio ponuditi dokaz da je ova rijetka ahovka garnitura jo uvijek
u njegovu posjedu. Pojavio se i kratak ogoren komentar vieg kustosa Monsignora
Lorenza Bataglie koji je iao u tom smjeru da Vatikanski muzej posjeduje stotine
tisua razliitih pojedinosti u svojim katalozima i da je, s obziorm na tako
golem imetak, neizbjeno da se neki predmeti mogu privremeno zagubiti; nema
doista nikakvog razloga brzati sa zakljukom kako se dogodila kraa. Uz caffe
latte u svom apartmanu u Hassleru, Nick Brvson itao je lanak s profesionalnim
zadovoljstvom. Nije toliko traio od Monsignora. Opovrgavanje je, napokon, bilo
istinito, jer je legendarna ahovska garnitura od zada iz dinastije Sung jo
uvijek bila pohranjena u jednom od stotina vatikanskih trezora; kao i veina
predmeta u vlasnitvu Vatikana, nikada nije izlagana. Nije zapravo bila izloena
ve etrdeset godina. Nije bila ukradena - ali svatko tko bude itao novine
zakljuit e suprotno. A Brvson je bio uvjeren da e lanak proitati oni koji
trebaju. Podigao je slualicu i pozvao starog poznanika iz Pekinga, dravnog
slubenika po imenu Jiang Yingchao, koji je sada bio na visoku poloaju u
ministarstvu vanjskih poslova. Prolo je cijelo desetljee otkako su Jiang i
Giles Hesketh-Haywood obavljali zajedno neke poslove; odmah je prepoznao Gilesov
kretav glas. Moj engleski prijatelj, uzviknuo je Jiang. Kakvo li je
zadovoljstvo uti te poslije tako duge tiine. Ti zna da ja ne volim
iskoritavati nae prijateljstvo, odgovorio je Brvson. Ali uzdam se da je
zadnja transakcija bila... korisna za tvoju karijeru. Dakako, ne kaem da ti je
trebala: tvoj uspon u diplomatske redove doista je dojmljiv. Giles nije trebao
podsjeati svog prijatelja - kineskog diplomata: Jiang je bio nii kulturni
atae u kineskoj ambasadi u Bonnu kad je prvi put predstavljen Gilesu HeskethuHaywoodu. Nije prolo puno vremena nakon to su bili na zajednikom ruku i
Giles je odrao obeanje: nabavio je Jiangu izuzetno vrijedan drevni kineski
artefakt po cijeni koja je bila daleko ispod one koju bi postigao na otvorenu
tritu. Bila je to malena figurica od crvene gline iz dinastije Han koja je
predstavljala konja u hodu i bila sasvim poseban Jiangov dar veleposlaniku, dar
koji je bez sumnje podmazao tokove njegova uspjeha. Tijekom godina HeskethHaywood je svom diplomatskom prijatelju priba 310 x- vio nekoliko neprocjenjivih
predmeta, ukljuujui i drevne bronane kipove i vazu iz dinastije Qing. I ime
si se bavio svih ovih godina? upitao je diplomat. Brvson je dugo, ojaeno
uzdahnuo. Siguran sam da si vidio onaj apsolutno prljav lanak iz LOsservatore
Romana, primijetio je. Nisam, koji je to lanak? Ah, zaboravi da sam ti to
uope spomenuo. Bilo kako bilo, izvanredan predmet sluajno mi je doao u
posjed, pa sam pomislio da bi ovjek iz brane kao to si ti mogao poznavati

nekoga koga bi to moglo zanimati. Mislim, imam grozno dugaak popis krajnje
zainteresiranih potencijalnih kupaca, ali sam pomislio da bih tebe trebao prvoga
obavijestiti, eto, zbog starih dobrih vremena... Poeo je opisivati ahovsku
garnituru od zada, ali ga je Jiang prekinuo. Pozvat u te, rekao je otro.
Daj mi svoj broj. Prolo je pola sata dok Jiang Yingchao nije nazvao s
neprislukivane linije. Nema nikakve dvojbe da je pronaao vatikanske novine i
onda najprije obavio nekoliko brzih, uzbuenih telefonskih razgovora. Ti
sigurno shvaa, prijatelju moj dragi, da ovo nije stvar koja se ba tako esto
dogaa, rekao je Giles. Ali je strano koliko su nemarne neke od tih velikih
institucija u pogledu svojih riznica, zar ne? To je strano. Da, da,
nestrpljio ga je prekinuo Jiang. Za ovo e zavladati veliko zanimanje, uvjeren
sam. Ako govorimo o istoj stvari - ahovskoj garnituri od zada iz dinastije Sung
- Govorim, dakako, hipotetski, dragi moj Jiang. Ti to shvaa. Kaem da, ako
ta prekrasna garnitura bude dostupna, moda e eljeti to razglasiti.
Diskretno, naravno... ifrirani jezik bio je jasan; bilo je to poput mahanja
crvenom krpom biku ispred oiju. Da, da, znam nekoga, da, doista. Ima neki
general, zna, koji je poznat kao sakuplja takvih stvarica, tih remek-djela od
rezbarenog zada iz dinastije Sung. To je njegova golema strast. Moda ga zna po
nadimku - Gospodar Zada. Hmm. Nisam siguran znam li ga, Jiang. Ali ti misli
da bi to njega moglo zanimati? General Tsai je izuzetno zainteresiran za to da
vrati u svoju zemlju ukradeno imperijalno blago, da ga vrati natrag u domovinu.
On je gorljivi nacionalist, zna. 311 Jasno mi je. Pa, trebat u znati vrlo
brzo je li general zainteresiran, jer moram rei na centrali u hotelu da mi
obustave pozive - oni odvratni naftni eici iz Omana i Kuwaita jednostavno ne
prestaju nazivatil Ne! upao je Jiang. Daj mi dva sata! To remek-djelo mora
se vratiti u Kinu! Brvson nije morao toliko ekati. Diplomat je ponovno nazvao
za nepun sat. General je bio zainteresiran. S obzirom na osobitu prirodu
ovoga, rekao je Brvson odluno, apsolutno inzistiram da se s muterijom
sastanem osobno. U tom trenutku Brvson je znao da e uvelike moi postaviti
svoje uvjete sastanka s generalom Tsaijem. Ali - ali naravno, naglo je izrekao
Jiang. I... muterija e traiti isto. On treba dobiti potpuno jamstvo o
autentinosti ovog predmeta. Naravno. Dobit e sve potvrde o porijeklu.
Svakako. Sastanak se mora odmah obaviti. Ne mogu prihvatiti nikakva
odgaanja. To nije problem. Gospodar Zada je u Shenzhenu, i jedva eka da se s
tobom sastane to je mogue prije. Dobro. Ukrcat u se na prvi let za
Shenzhen, pa emo general i ja obaviti inicijalni razgovor. Kako to misli,
inicijalni razgovor...} General i ja druit emo se sat-dva. Pokazat u mu
fotografije ahovske garniture, i ako budem smatrao da smo postigli
zadovoljavajuu razinu, prijei emo na drugi korak. Znai, nee na svoj
sastanak s generalom ponijeti garnituru? O, dobri Boe, neu. Konano, takva
bi me muterija mogla prokazati ako to poeli. Danas mora biti jako oprezan.
Zna moj moto: nikad ne trgujem s nepoznatima. Smijuckao se. Nakon to upoznam
tog ovca, vie neemo biti nepoznati jedan drugome, je li tako? Ako sve bude u
redu - ako sve bude izgledalo u redu - moemo porazgovarati o uvozu, novcu i
svim onim dosadnim, monotonim pojedinostima. General e inzistirati da
pregleda garnituru, Giles. Svakako, ali ne prilikom prvog susreta. O, ne. Kina
je za mene tena incognita, ne poznajem tamonje glaveine. Osjeam se pomalo 312
ranjivim tamo. Ne bih volio da tvoj general tko li je ve zaplijeni stvaricu i
otpravi me na jednu od onih farmi kupusa ili to to ve imate. General je
ovjek od rijei, nepopustljivo je primijetio Jiang. Moje su mi antene jako
dobro posluile u zadnjih dvadeset godina, prijatelju stari. Ne bih ih elio
ignorirati u ovim poznim godinama. Ne moe se biti preoprezan s vama
tajanstvenim Istonjacima, zna. Smijuljio se; nastupila je tiina. A ti zna
mene - aica riina vina i svatko me moe imati. Razmedjivo odjeven u uti
prsluk od jaree koe i karirano odijelo od svile i kamira, Giles HeskethHaywood doputovao je u zranu luku Huangtian u Shenzhenu, gdje ga je doekao
izaslanik generala Thaija odijeven u tamnozelenu odoru kineske
Narodnooslobodilake vojske bez oznaka, a standardna emajlirana crvena zvijezda
bila mu je na standardnoj maoistikoj kapi. Bio je to sredovjean ovjek kamena
lica koji se nije predstavio i koji je brzo proveo Brvsona kroz carinu i ured za

useljenike. Put je bio otvoren; aerodromsko osoblje bilo je puno potovanja i

nita nisu pregledavali. To je bilo preputeno ljudima generala Tsaija. im su
otili iz ureda za useljenike, izaslanik je bez rijei grubo gurnuo Brvsona kroz
neobiljeena vrata gdje su ekala druga dva vojnika u zelenim odorama. Jedan je
od njih neuljudno prekopavao po njegovoj prtljazi, ne ostavivi nita neotvoreno
i neprovjereno. U meuvremenu drugi ga je poeo sistematski pretraivati
pipanjem, od glave do pete, zarezavi ak i tabanice u skupim engleskim konatim
cipelama. Brvsona nije iznenadilo ovo pretraivanje, iako je isputao kretave
zvukove zgraanja, koji su pristajali ovoj njegovoj ulozi prefine osobe. Nije,
meutim, doao nenaoruan. Budui da je oekivao da e ga pretraiti prije nego
to mu bude doputeno da se sretne s generalom, ostavio je kod kue sve vatreno
oruje, odnosno sve to Giles HeskethHaywood ne bi nosio sa sobom. Opasnost da
bude uhvaen i tako ugrozi cijelu legendu bila je prevelika. Ali u mekanom
konom remenu imao je tako dobro skriveno oruje da je to bilo vrijedno rizika.
Izmeu dva sloja najfinijeg talijanskog kordovana bila je uivena dugaka,
savitljiva metalna otrica iroka oko dva i pol centimetra, a dugaka nekih
tridesetak centimetara, naprav 313 Ijena od slitine alumija i vanadija i gotovo
po cijeloj svojoj duini otra poput britve. Otricu se lako i brzo moglo
izvaditi iz pojasa tako da se otvori jedan zapor i da je se jako povue. Teko
je upotrijebiti je a da se ne poree, no ako se s njom pravilno barata, otrica
e praktino bez ikakva pritiska zarezati ljudsku kou sve do kosti. A ako to ne
bude dovoljno, Brvson se uzdao u to da e se, kako je to esto inio, moi
osloniti na svoju sposobnost improvizacije, pronalaenja oruja tamo gdje ga
nitko ne vidi. Ali nadao se da oruje nee biti potrebno. Vojnik u odori naredio
je Brvsonu da skine pojas; brzo ga je provukao kroz prste i nije naao nita.
Crna limuzina, zadnji Daimlerov model, ekala je ispred izlaza iz terminala, a
za upravljaem je bio vojni voza, takoer u zelenoj odori kineske vojske bez
oznaka. Bio je to ovjek spokojna, bezizraajna lica, koji je uvukao bradu prema
prsima kao izraz poniznosti. Ozbiljni izaslanik otvorio je Brvsonu stranja
vrata, stavio koveg u prtljanik, a potom sjeo na prednje sjedalo. Nije
progovorio ni rije; voza je pokrenuo vozilo i uputio se cestom prema
Shenzhenu. Brvson je jedanput bio u Shenzhenu, prije dosta godina, ali ga je
jedva prepoznao. Ono to je prije jedva dvadesetak godina bilo pospano ribarsko
mjestace i pogranini gradi sada je naglo buknulo u bunu i kaotinu metropolu
s ulicama koje se urno asfaltiraju, s na brzinu izgraenim stambenim
kompleksima i tvornicama iz kojih suklja dim. S riinih polja i djevianskih
farmi junokineske delte Biserne rijeke iznikli su neboderi, elektrane i
industrijski sektori Posebne gospodarske zone. Kaotina gradska panorama prepuna
je graevinskih dizalica, a nebo je pretvoreno u runu sivu zagaenu izmaglicu.
Nekih etiri milijuna stanovnika, uglavnom nekadanjih seoskih radnika koje je
iz njihovih seoskih provincija primamilo obeanje o poslu i visokim plaama,
smjestilo se na obalama smrdljive rijeke Shenzhen. Shenzhen je bio uurbani
megalopolis, grad koji se razvijao estokim tempom dvadeset i etiri sata na
dan, jurei punom brzinom pogonjen visokooktanskim gorivom onoga to je bila
najvulgarnija rije u komunistikoj Kini: kapitalizma. No bio je to kapitalizam
u svom najbezobzirnijem i najokrutnijem obliku, opasna histerija pograninog
grada, u kojem zloin i prostitucija evidentno uzimaju maha. Svjetlucavi vrhunci
potroake pretjeranosti, kriavi oglasni panoi i bljetavi neon, elegantni
duani Louisa Vuittona i Diora, sve je to, Brvsonu je 314 bilo jasno, bio samo
vanjski premaz. Iza svega toga skrivala se oajna bijeda, prljavtina
svakidanje nemilosrdne radnike borbe za egzistenciju, metalni kuerci u kojima
su bez vodovodnih instalacija ivjeli deseci doseljenih radnika, dok su im
mrave kokoi trkarale po malenim, prljavim dvoritima. Promet je bio gust,
zaguen zadnjim modelima automobila i svijetlocrvenim taksijima. Svaka je zgrada
bila novogradnja, visoka, modernistika. Ulice su vrvjele svjetlucavim natpisima
na kineskom, s pokojim izuzetkom latininih slova - M za Mcdonalds, ili KFC. Sve
je djelovalo pretjerano aroliko: napirlitani restorani i trgovine koje prodaju
elektroniku opremu - camcodere i digitalne kamere, kompjutore, televizore i
DVD-e. Ulini trgovci prodavali su peenu prasetinu, peene patke i ive rakove.
Sve je bilo prepuno pjeaka, koji su hodali rame uz rame, i gotovo je svatko

imao mobilni telefon. Ali za razliku od Hong Konga, koji je bio udaljen nekih
trideset kilometara juno, nije bilo starijih ljudi koji su vjebali tai-chi u
parkovima; zapravo, ovdje uope nije bilo starijih ljudi. Maksimalna duljina
ostanka u posebnoj gospodarskoj zoni bila je petnaest godina, i dobrodoli su
samo oni koji su u punoj snazi. Izaslanik se okrenuo na prednjem sjedalu i poeo
govoriti. Ni laiguo Shenzhen ma? Pardon? rekao je Brvson. Ni budong
Zbongguo hua ma? Zao mi je, ne govorim kineski, Brvson je otezao u govoru.
Izaslanik ga je pitao razumije li kineski i je li ve prije bio ovdje; Brvson se
pitao nije li to surovi ispit. Engleski? Englez sam, i govorim engleski, da.
Jeste li prvi put ovdje? Da, prvi put. arobno mjesto - ao mi je to ga
nisam ranije otkrio. Zato se sastajete s generalom? Izaslanikov izraz lica
postao je potpuno neprijateljski. Poslovno, kratko je odgovorio Brvson.
General je poslovan ovjek, zar ne? General je zaduen za guandonki sektor
NOV-a, pokudio ga je izaslanik. 315 Pa, ini se da tu ima puno posla. Voza
je neto progunao i izaslanik je zautio, a potom se okrenuo. Daimler je puzao
kroz nevjerojatnu guvu na ulicama i neobinu kakofoniju: histerine vriskove
visokih glasova i trubljenje kamionskih truba. Ispred hotela Shangri-La promet
je konano potpuno stao. Voza je ukljuio svoju sirenu i treptavo crveno
svjetlo te se popeo na prepun nogostup uzvikujui kretave naredbe preko
automobilskog zvunika, a uplaeni su se pjeaci rasprili poput golubova. Potom
je Daimler izjurio iz prometnog vora. Konano su stigli na neku kontrolnu
toku, ulaz u visokoindustrijalizirani sektor koji je, ini se, bio pod izravnim
nadzorom vojske. Bryson je pretpostavio da je general Tsai ovdje imao svoju
glavnu rezidenciju, a moda je tu bio i glavni stoer. Vojnik koji je imao plou
za pisanje nagnuo se unutra i grubo pokazao na izaslanika, koji je brzo izaao.
Automobil je krenuo dalje ulicom, proao pokraj tmurnih stambenih zgrada i uao
u podruje koje je vie nalikovalo industrijskom, u kojem su uglavnom
prevladavala skladita. Brvson se odmah zabrinuo. Nisu ga vodili u generalovu
rezidenciju. Ali kamo ga voze? Neng bu neng gaosong ivo, ni song wo qu nar?
upitao je s namjerno jakim britanskim naglaskom, sintaksom govornika koji nije
ba vian jeziku. Biste li mi rekli kamo me vozite? Voza nije odgovorio. Brvson
je podigao glas, a sada je govorio sasvim teno, kao izvorni govornik: Nismo ni
blizu generalovoj vojarni, siji General ne prima posjetitelje u svojoj
rezidenciji. Odrava vrlo nizak profil. Voza je govorio neprimjereno, ak bez
potovanja, ne onako kako bi se kineski govornik njegova statusa obraao nekom
viem od sebe, nije koristio shifu za gospodaru. Bilo je to zbunjujue.
General Tsai je poznat po tome to ivi izuzetno dobro. Savjetujem vam da
okrenete taj automobil. General vjeruje da se mo najbolje ostvaruje
nevidljivo. Radije ostaje iza kulisa. Zaustavili su se ispred velikog
industrijskog skladita, pokraj smeesivih vojnih dipova i Humveeja. Voza je
ostavio motor upaljen i ne okreui se, nastavio: Znate li priu o velikom caru
Qian 316 Xingu iz osamnaestog stoljea? Vjerovao je da vladar mora imati izravan
doticaj s onima nad kojima vlada, a da to njegovi podanici ne znaju. Tako je
putovao po cijeloj Kini preruen kao puanin. Shvativi o emu voza govori,
Brvson je nagnuo glavu na stranu, prvi put bolje pogledavi vozaevo lice.
Opsovao je sam sebi. Voza je bio general Tsai! Odjednom su Daimler opkolili
vojnici i general je uzvikivao zapovijedi na toianskom, mjesnom narjeju. Vrata
automobila su se otvorila i Brvsona su izgurali van. Pograbili su ga za obje
ruke, po jedan vojnik sa svake strane. Zhanzhu! Stani mirno! povikao je jedan
od vojnika, naperivi svoje oruje u Brvsona dok mu je zapovijedao da dri ruke
sa strane. Shou fang xia! Bie dong! Generalov prozor spustio se elektrinim
putem; general se osmjehivao. Bilo je vrlo zanimljivo razgovarati s vama,
gospodine Brvson. to smo due askali, to ste se sa sve veom lakoom sluili
naim jezikom. Pitam se to jo skrivate. Sada predlaem da se spokojno suoite
sa svojom neizbjenom smru. O, Isuse! Znali su njegov pravi identitet! Kako? I
kako ve dugo? Mozak mu je uurbano radio. Tko je mogao otkriti njegov pravi
identitet? Jo bolje: tko je znao da je Hesketh-Haywood varka? Tko je znao da
dolazi u Shenzhen? To nije bio Jurij Tarnapolski. Tko dakle? Faksirane su
fotografije njegova lika, uspostavljene su veze. Ali to nije imalo smislal Morao
je postojati netko blizak generalu tko je prepoznao njegovo lice, tko je mogao

probiti proelje engleskog pohranitelja ukradene robe za profinjene i tankoutne

muterije. Kad se general Tsai odvezao i pustio mu u lice oblak dima iz ispuha,
Brvsona su stali gurati i vui prema ulazu u skladite. Oruje je jo uvijek
bilo upereno u njega odostraga. Preraunao je kakvi su mu izgledi i zakljuio da
nisu dobri. Morat e osloboditi jednu ruku, po mogunosti desnu i jednim brzim,
laganim pokretom izvui otricu od vanadija iz svog pojasa. No da bi to mogao
uiniti, morat e napraviti neku diverziju kojom e im odvratiti pozornost. Jer
generalove su upute bile jasne: morao se suoiti sa svojom neizbjenom smru.
Ako napravi bilo kakav iznenadan pokuaj oslobaanja, oni nee oklijevati
zapucati, u to je bio siguran. Nije elio iskuavati njihovu poslunost
zapovijedima. 317 Zato su ga onda doveli u ovo skladite? Pogledao je uokolo i
opazio koliko je to bio golem prostor, sasvim jasno namijenjen isporuci i
skladitenju motornih vozila. Na jednom kraju bila je golema dizalica za
podizanje tereta, dovoljno velika da u nju stane tenk ili Humvee. Zrak je bio
jedak od mirisa motornog ulja i dizelskog goriva. Kamioni i tenkovi i druga
velika vojna vozila bila su uskladitena u gusto zbijenim redovima, vrlo blizu
jedno drugom, preko cijelog skladinog prostora. Djelovalo je to kao skladini
prostor za vrlo uspjenu i opsenu trgovinu automobilima i kamionima, iako su
betonski zidovi i podovi bili uprljani prolivenim uljem i posljedicama ispunih
isparenja. Sto se to dogaalo? Zato su ga doveli ovamo, kad su ga isto tako
lako mogli smaknuti i vani, gdje nije bilo nevojnih svjedoka? A onda je shvatio
zato. Pogled mu je ostao prikovan uz ovjeka koji je stajao ispred njega.
ovjeka koji je bio naoruan do zuba. ovjeka kojeg je poznavao. Bio je to
ovjek po imenu Ang Wu. Bio je on jedan od nekolicine protivnika s kojima se
susreo a kojega je morao opisati kao fiziki zastraujueg u svakom pogledu. Ang
Wu, odmetnuti asnik kineske vojske, koji se prikljuio Bomtecu, trgovakom
ogranku NOV-a. Ang Wu je bio mjesni predstavnik NOV-a u Sri Lanki; Kinezi su
dopremali oruje objema stranama u sukobu, sijui razdor i sumnju, prodajui u
tom podruju visoko zapaljivo gorivo za potpaljivanje tinjajue mrnje. Brvson
je sa skupinom komandosa koje je okupio za taj zadatak izvan Colomba zaustavio
smrtonosni karavan streljiva pod izravnim nadzorom Ang Wua. Brvson je u
pukaranju ranio Ang Wua u trbuh i oborio ga. Njegov je neprijatelj navodno
helikopterom prevezen natrag u Peking. No je li u tom dogaaju bilo jo neega,
neko skriveno znaenje, neka neobjanjena nakana u kojoj je bio samo obini
pijun? to je doista stajalo iza te zadae? Sada je Ang Wu stajao pred Brvsonom,
a s ramena mu je na poprenom najlonskom remenu visio automat AK-47 kineske
proizvodnje. Na svakom boku bile su mu futrole s pitoljima. Oko struka su mu
poput pojasa visjeli redenici sa streljivom za automat, a sa strane i oko
glenjeva bile su privezane korice s noevima koji su se svjetlucali. 318 Stisak
se na Brysonovim ramenima pojaao. Nije mogao osloboditi ruku da bi dohvatio
pojas, barem ne tako da u meuvremenu ne bude ustrijeljen. O, Boe! Njegov stari
suparnik izgledao je sretno. Ima toliko naina umiranja, rekao je Ang Wu.
Uvijek sam znao da emo se opet sresti. Ve dugo eljno iekujem na ponovni
susret. Fluidnom kretnjom izvadio je jedan od svojih pitoja iz futrole,
poluautomatski pitolj kineske proizvodnje, i podigao ga, kao da uiva u
njegovoj vrstoi, u njegovoj moi da oduzme ivot. Ovo mi je poklonio general
Tsai kao velikodunu nagradu za mnoge godine moje slube. Jednostavan dar: da te
sam ubijem. Bit e to neto - kako vi kaete - intimno i osobno. Na licu mu se
pojavio ledenjaki osmijeh, niz vrlo bijelih zubi. Prije deset godina u Colombu
raznio si mi slezenu - jesi li to znao? Zato emo odatle zapoeti, od tvoje
slezene. U njegovim mislima golemo se skladite pretvorilo u veoma mali
prostor, uski tunel, u kojem je na jednom kraju bio Brvson, a na drugom Ang Wu.
Nije bilo niega osim njegova neprijatelja. Brvson je polako, duboko udahnuo.
Ovo ba nije potena borba, rekao je s ishitrenom, umjetnom mirnoom. Kineski
se ubojica nasmijeio te ispruio ruku i naciljao u donji lijevi dio Brvsonova
torza. Dok je njegov neprijatelj palcem oslobaao sigurnosni zapor, Brvson se
iznenada bacio prema naprijed i izvijao tijelom u pokuaju da se oslobodi
stiska, a onda uo se tihi zvuk poput kalja, ili kao da je netko pljunuo, i
nasred Ang Wuova irokog ela pojavila se crvena rupica, kao da je izbila suza.
Kliznuo je na pod vrlo polako, kao kad se pijanac onesvijesti. Aiya! povikao

je jedan od straara, okreui se, kad je i njega u glavu pogodio drugi

prigueni hitac. Drugi straar je vrisnuo, posegnuo za svojim orujem, a potom
se iznedana stropotao na tlo. Cijela jedna strana njegove glave bila je
raznesena. Iznenada slobodan, Brvson se bacio na pod, a istovremeno se okrenuo i
pogledao prema gore. Nekih sedam metara iznad njega, na elinom nogostupu, neki
je visoki, krupan ovjek u mornarskoplavom poslovnom odijelu istupio iz zaklona
betonskog stupa. U ruci mu je bio Magnum kalibra .357, na iju je cijev bio
privren dugaki perforirani cilindar, a s njegovog kraja uzdizao se pramen
dima. Covje 319 kovo lice bilo je trenutano u sjeni, no Brvson bi svagdje
prepoznao taj teki korak. Krupni je ovjek bacio Magnum visoko u zrak prema
Brvsonu. Hvataj, rekao je. Brvson, kao gromom opaljen, dohvati oruje kad je
palo. Drago mi je to tvoje sposobnosti nisu potpuno zahrale, rekao je Ted
Waller dok je poeo silaziti strmim stubama. Uputio je Brvsonu pogled koji bi se
mogao krivo protumaiti kao zabavljanje; zvuao je kao da mu ponestaje daha.
Tei dio tek dolazi. 320 22 Senator James Cassidv vidio je naslov u The
Washington Timesu vidio je opasku o svojoj supruzi, uhienje zbog posjedovanja
droge, optube zbog mogue opstrukcije pravde - i vie nije itao. Dakle,
iscurilo je, napokon, sve je bilo vani - izvor duboke osobne tjeskobe, neto to
je oajniki pokuavao drati podalje od tvrdokornih, grabeljivih oiju medija.
Zakopana tajna bila je otkopana. Ali kako? Stigavi u svoj ured u est ujutro,
satima prije nego to se obino pojavljivao, naao je tu ve okupljene najvie
slubenike u svom osoblju, koji su izgledali blijedo i izmodeno, jednako kao
to se i on osjeao. Roger Fry progovorio je bez uvoda. The Washington Times te
ima na zubu ve godinama. Ali ve imamo vie od stotinu telefonskih poziva iz
svih drugih medija. I oni pokuavaju saznati pojedinosti iz tvog ivota. To je
kao neprestano zasipanje bombama, Jim. Ne mogu to kontrolirati. Nitko to vie ne
moe. Je li to istina} upitala je Mandy Greene, njegova tajnica za tisak.
Mandy je imala etrdeset godina, i zadnjih je est godina bila s njim, ali zbog
stresa i napetosti djelovala je starije nego ikad. Cassidy ne pamti da je ikada
izgubila prisebnost. Ali ovog su jutra oko njezinih oiju bili crveni koluti.
Senator je razmijenio poglede sa efom osoblja; bilo je jasno da Roger nije
ostalima nita rekao. Sto zapravo kau? Mandy je podigla novine i bacila ih
ljutito. Da ti je supruga prije etiri godine bila uhiena zbog kupnje heroina.
Da si telefonirao, traio usluge, i da su optube povuene, a uhienje
poniteno. Opstrukcija pravde je fraza s kojom se razbacuju. 321 Senator
Cassidv je bez rijei kimnuo glavom. Sjedio je u svom velikom konatom uredskom
stolcu i na trenutak se okrenuo od lanova svog osoblja i zagledao se kroz
prozor u sivu svjetlost oblanog washingtonskog prijepodneva. Juer je nazivao
reporter, njega i njegovu suprugu Claire, ali nisu odgovorili na pozive. Imao je
lo osjeaj u vezi s tim, slabo je spavao. Claire je bila u kui njihove
obitelji u Waylandu, u Massachusetsu. Imala je svoje probleme; imaju ih mnoge
supruge politiara. Ali sjeao se kako je to zapoelo - od male nezgode na
skijanju koja je dovela do operacije na kraljenici, nakon ega je uzimala
Percodans za suzbijanje boli. Uskoro je zapoela udjeti za narkotikom i vie
nego samo radi suzbijanja boli. Lijenici nisu htjeli prepisati novi recept.
Uputili su je na skupinu za kontrolu boli, koja se specijalizirala za
savjetovanje. Ali narkotici su Claire doveli do neke vrste slatkog zaborava, do
mjesta koje je zatieno od pritisaka i napetosti javnog ivota i od privatnog
ivota koji joj nije pruao utjehu koja joj je trebala. Mogao je sebe kriviti
zbog toga - to nije bio tamo, uz nju, kad ga je trebala. Poeo je shvaati
koliko je njegov svijet protivan njezinu. Konano, bio je to svijet koji ju je
degradirao da ostane postrance, a Claire, tako lijepa, tako mnogostrano
naobraena, s toliko ljubavi, nije bila odgojena da cijeli ivot presjedi na
tribinama. Za Cassidvja je u Washingtonu bilo toliko puno obveza, toliko puno
kolega s kojima je mogao priati i laskati im i tiranizirati ih i zavoditi ih na
to da uine ono pravo. A Claire je bila usamljena; doivljavala je bol koja nije
bila samo tjelesna. Nikada zapravo nije znao to je pravi uzrok njezine ozljede,
izolacija ili nezgoda na skijanju - no poeo je sumnjati da je njezina
hospitalizacija samo ubrzala spiralu depresije i ovisnosti kojoj je podlegla.
Oajna nakon to vie nije mogla dobiti recept za narkotike, oajna zbog naina

olakanja za koji je znala da je prolazan, ali joj se ipak inilo da pomae

uiniti stvari podnoljivijima, otila je u nadsvoeni park u blizini Osme i H
ulice u Washingtonu i pokuala kupiti odreenu koliinu ulinog heroina. ovjek
kojeg je tamo upoznala bio je susretljiv, simpatian i olakao joj je cijelu
stvar. Dao joj je dvije malene prozirne vreice s drogom. Platila mu je novim
velikim novanicama tek izalim iz automata. A onda je pokazao znaku i odveo je
u postaju. Kad je policijski kapetan doznao tko je ona, nazvao je kui pomonika
okrunog 322 tuioca Henryja Kaminera. A Henry Kaminer nazvao je svog kolegu s
pravnog fakulteta Jima Cassidvja, koji je ba sluio kao predsjedavajui Sudskog
vijea u Senatu. Tako je saznao: Cassidv se sjeao telefonskog poziva,
oklijevanja, neobinog kratkog govora koji je uslijedio prije okantnog otkria.
Bio je to jedan od najgorih trenutaka u njegovu ivotu. Claireino njeno lice
iskrivljeno od boli ispunjavalo mu je misli, a u mozgu su mu odzvanjale rijei
pjesme koju je neko itao: nije mahala nego se utapala. Kako je mogao biti tako
slijep da ne vidi to se to dogaa u njegovu domu, u njegovu braku? Zar javni
ivot moe ovjeka toliko odvojiti od njegova privatnog ivota? No tu je bila
Claire: nije mahala nego se utapala. Cassidv se okrenuo prema lanovima svog
osoblja. Ona nije poinila teko kanjivo djelo, rekao je ukoeno. Trebala
joj je pomo, dovraga. Trebalo joj je lijeenje. I dobila ga je. est mjeseci u
rehabilitacijskom centru. Diskretno, tiho. Nitko nije trebao znati za to. Nisu
joj trebali saaljivi i znaajni pogledi. Posebno otro motrenje koje je
neizbjeno za senatorovu suprugu. Ali tvoja karijera... zapoela je
Greeneova. Upravo ju je moja prokleta karijera dovela do toga! Znate, i Claire
je imala svoje snove. Htjela je imati pravu obitelj, djecu i oca koji voli njih
i voli nju, kojemu su njegova supruga i djeca prvi i posljednji, kakav bi
mukarac i trebao biti. Sanjala je o normalnom ivotu - nije traila previe.
eljela je dom, to je bilo sve. Odrekla se svojih snova da bih ja mogao biti kako me prole godine nazvao The Wall Street Journal? - Polonije s rijeke
Potomac. U glasu mu se poela osjeati ogorenost. Ali kako je mogla ogroziti
sve za to si se zalagao, sve za to ste se oboje zalagali? Mandy Greene nije
mogla prikriti bljesak gnjeva i frustriranosti. Cassidy je polako zavrtio
glavom. Claire je bila u agoniji, jer je znala da e svi na nju gledati kao na
enu koja je mogla razoriti senatorovu karijeru. Nikada neete razumjeti kakav
je pakao prola. Ali prola ga je, na neki nain, oboje smo ga proli. I
dovraga, proli smo na drugu stranu. Sve do sad. Sve do ovoga. Pogledao je
recepcionarevu telefonsku centralu s dvanaest linija, na kojoj su sve aruljice
323 gorjele i koji je neprekidno zvonio elektronskim zujanjem. Kako, Roger?
Kako su saznali? Jo ne znam, rekao je Roger. Ali znaju nevjerojatne
pojedinosti. Imaju elektronski zapis zapisnika napravljenog prilikom uhienja,
koji su nekako dobili usprkos injenici da je slubeno izbrisan. Znaju koliku je
poveliku svotu podigla te veeri. Imaju ispise telefonskih poziva koji ukazuju
na urbu s kojom su razmjenjivani kuni telefonski pozivi izmeu tebe i Harrvja
Kaminera tijekom veeri uhienja. Jo je vie poziva bilo upueno izmeu
Kaminera i policijskog kapetana. Tu su i pozivi izmeu slubenika koji je obavio
uhienje i postaje. Imaju ak i elektronske zapise o tvojim uplatama na raun
Silver Lakesa za njenu rehabilitaciju. Cassidv je izgledao sumorno, ali se na
silu cinino osmjehivao. To nisu mogli saznati ni od koje osobe. Prodrli su u
krajnje privatne, osobne podatke. To je, pretpostavljam, ono na to sam
upozoravao. Drutvo apsolutnog nadzora. Da, ali igra nee tako izgledati,
rekla je Mandy Green otresito, povrativi konano svoje profesionalno dranje.
Izgledat e kao da se zalae za privatnost jer ima sramotu u vlastitom domu.
To zna bolje od ikoga. Roger Fry poeo je koraati po uredu. Loe je, Jime,
neu nita umanjivati. Ali iskreno vjerujem da moemo ovo prebroditi. Prije nego
to krene nabolje, stvari e se pogorati, ali ljudi u Massachusetsu znaju da si
dobar ovjek, a i tvoji kolege, bez obzira na to vole li te ili ne, znaju da si
dobar ovjek. Vrijeme lijei sve, kako u svemu drugom, tako i u politici.
Nemam namjeru to iskusiti, Rog, rekao je Cassidv, zagledavi se ponovno kroz
prozor. Znam da sad izgleda loe, rekao je Fry. Pokuat e te razapeti. Ali
ti si jak. Pokazat e im. Zar ne razumije? rekao je Cassidv otro, ali ne i
neljubazno. Ne radi se o meni. Radi se o Claire. Prva reenica u svakom

novinskom izvjetaju odnosi se na Claire Cassidv, suprugu senatora Jamesa

Cassidvja. To se moe nastaviti danima, tjednima, tko zna koliko? Ne mogu je
tome izloiti. Ne mogu je pustiti da prolazi kroz to. Ona to nee preivjeti. A
postoji samo jedan nain da se to makne sa stola. Samo je jedan nain da se to
skine s prvih stranica i s talk-sho324 wova i s vijesti i traerskih rubrika.
Zavrtio je glavom, jakim glasom podrugljivo oponaajui itaa vijesti: Senator
Cassidj priprema se za istragu u senatu, Senator Cassidj bori se da sauva
fotelju, Senator Cassidj porie prijestup, Senator Cassidj se osramotio, je li
predsjednik sudskog vijea zloupotrijebio poloaj? Senator oenjen za
narkomanku. Sada je to vijest s naslovne stranice, a tako moe ii unedogled.
Senator Cassidj podnosi ostavku nakon poraznih optubi, to je vijest, tono, ali
vijest koja traje dva dana. Muke Jima i Claire Cassidv, privatnih graana, ubrzo
e se sakriti negdje iza brzojavnih izvjetaja iz Somalilanda. Prije pet godina
sveano sam obeao svojoj supruzi da emo ovo ostaviti iza sebe, ma to to
znailo. Sada je dolo vrijeme da se ispuni to obeanje. Jim, rekao je Fry
obzirno, pokuavajui zadrati mirnou u glasu, sada je sve jo toliko
nesigurno a da bi se donosile bilo kakve obvezujue odluke. Preklinjem te da ne
brza s odlukom. Nesigurno? senator se gorko nasmijao. Ali ja nikada u svom
ivotu nisam bio sigurniji u bilo to. Okrenuo se prema Mandy Greene. Mandy,
vrijeme je da zaradi svoju plau. Ti i ja sastavit emo izjavu za tisak.
Odmah. 325 23 Bryson se ukoio, jedva je disao. Bio je zaprepaten, kao
omamljen. Kao da je munja bljesnula s neba i sprila mu svijest, raskinula sve
konce njegova razuma. Dahtao je. Sve je bilo ludilo, nita nije imalo logike;
jedva se suzdrao a da ne vrisne. Ted Wdler! Genadij Kosovski! Veliki
manipulator, arobnjak tajanstvenih vjetina, koji je pretvorio njegov ivot u
veliku i nezamislivu obmanu. Brvson je dohvatio poluautomatski pitolj koji je
upravo odbacio i osjetio kako mu je sjeo u ruci kao da joj je bio neki dodatak,
kao dio tijela. Ponovno ga je uperio u ovjeka koji mu ga je upravo dao,
shvativi da bi jednim dobro naciljanim hicem mogao ubiti Teda Wallera, i da to
ne bi bilo dovoljnol Time ne bi dobio odgovore na pitanja koja su ga muila,
niti bi time bila zadovoljena njegova potreba za osvetom nad lacima i
manipulatorima koji su mu ivot pretvorili u la. Ipak je oruje drao upereno u
Wallera, ciljajui u lice svog starog mentora, ispunjen bijesom, ali uzemiren
zbog pitanja, tolikih pitanja! Ono to je prvo izgovorio, stegnuta grla i
priguena glasa, bilo je prvo pitanje koje mu se probilo do svijesti. Tko si
ti, dovraga? Palcem je otpustio sigurnosni zaporac i pritisnuo okida dok
pitolj nije kljocnuo spreman za automatsku paljbu. Malim pomakom kaiprsta
mogao je sasuti deset metaka u glavu Teda Wallera i laljivac bi se sa svog
sedam metara visokog mjesta na nogostupu stropotao na pod skladita. No Waller,
najvrsniji strijelac, nije uperio svoje oruje u 326 njega. Jednostavno je tamo
stajao, kao pretio postariji ovjek s tajnovitim osmijehom na licu. Waller je
progovorio, a glas mu je odzvanjao kao u golemoj pilji. Igrajmo se pogaanja,
rekao je, podsjeajui na svoju staru odgojnu vjebu. Nosi se, rekao je Brvson
ljutito, a glas mu je drhtao od zapretanog bijesa. Tvoje pravo ime je Genadij
Rosovski. Tono, odgovorio je Waller, a lice mu je bilo spokojno. Pohaao si
moskovski Institut za strane jezike. Tono. Pojavio se kratki smijeak.
Pravilno. Otlino. Pripadnik si GRU-a. Tono, ali ne posve. Da budem
precizan, glagolsko vrijeme je prolo. Bio sam. Brvson je podigao glas sve dok
nije poeo vikati. A sve su to bila sranja, sve ono sranje koje si mi govorio o
tome kako mi spaavamo svijet! A sve vrijeme si radio za drugu stranu!
Netono, rekao je Waller, a glas mu je bio jasan i jak. Dosta je bilo s
laima, skote! Dosta je bilo s laima! Tono! Proklet bio, ne znam to kog
vraga radi ovdje - Riskirat u da zvuim poput generala Tsaija: kad je
uenik spreman, uitelj se pojavljuje. Nemam vremena za tvoja budistika
naklapanja! zagrmio je. Brvson je zauo odjek koraka, zveckanje oruja i
okrenuo se oko sebe. Dvojica straara u zelenim odorama ula su u skladite, s
karabinima na gotovs. Brvson je ispalio nekoliko hitaca, a istovremeno je zauo
pucnjavu odozgo iza sebe, iz smjera Wallera. Dvojica straara bila su pogoena i
pala su niice, izvalivi se na zemlju. Brvson se spustio na pod pokraj Ang
Wuova tijela, okrenuo ga i uzeo poluautomat mrtvog ubojice, strgnuo mu ga s

vrata, epao ga objema rukama i okrenuo ga prema gore, a odbacio Wallerov

pitolj. Oekivao je da e ugledati nove straare, ali nije bilo nikoga. Zatim
je iz Ang Wuove ruke istrgnuo pitolj i ugurao ga u gornji dep smijenog
hesketh-haywoodovskog odijela. Ang Wu je imao na svakom glenju lovake noeve
privezane remenjem; Brvson ih je uzeo zajedno s koricama i paljivo ih zataknuo
u svoj pojas. Njegov 327 pojas! Odjednom se sjetio otrice od aluminija i
vanadija - ali sada je imao daleko djelotvornije oruje. Ovuda! pozvao ga je
Waller, okrenuo se i nestao u mranoj udubini betonskog zida. Zgrada je
opkoljena. Kamo e, dovraga? povikao je Brvson. Neki su od nas napravili
svoju domau zadau. Doi, Nick! Kakav je izbor imao? Tko god bio, to god bio
Ted Waller, zasigurno je imao pravo: straari NOV-a opkolili su skladite; ako
je i postojao neki drugi izlaz u razini zemlje, a zacijelo je postojao, on bi ga
jednostavno odveo u ruke njegovih neprijatelja. Njegovih neprijatelja koji su
bili jako blizu. Brvson je pojurio gore po metalnim stubama upravo na vrijeme da
vidi kako taj gojazni ovjek nestaje u velikom otvoru s okruglim stubitem,
odmah iza dugakih redova parkiranih vojnih vozila. Provlaei se izmeu gustih
redova dipova, Humveeja i kamiona kineske proizvodnje, Brvson je dotrao do tih
stepenica i ugledao Wallera kako se brzo i ustro penje, gotovo baletnom
gracioznou koja ga je uvijek zapanjivala. Ipak, Brvson je bio bri na nogama
pa je za nekoliko sekundi dostigao Wallera. Na krov, promrmljao je Waller. To
je jedini izlaz. Krov? Nema alternative. Za tren e ih biti cijela gomila,
ako ve nisu tu. Walleru je ponestajalo daha. Jedine stepenice. Jedno dizalo
za teret, ali je grozno sporo. Kad su doli do prekida na zavoju stubita na
treem katu dolje su zauli povike i odjeke treih koraka. Sranje, rekao je
Waller. Da barem sino nisam jeo patetu. Idi naprijed. Brvson je pojurio uza
stepenice, kruei irokim zavojima dok nije bilo oito da je stigao do zadnjeg
kata. Izaao je na noni zrak, golem parkiralini prostor, prepun tenkova i
kamiona zbijenih u guste redove. Sto sad? to je naumio Ted Waller? Skoiti s
vrha zgrade? Preskoiti prostor od nekoliko metara do sljedee zgrade? Spali
mostove, dahtao je Waller kad je izaao iz stubita, a Brvson je razumio to
njegov bivi mentor misli. Valjalo je zaprijeiti put njihovim progoniteljima samo kako} Cime? Nije bilo vrata da ih zakljua ni pregrada... 328 Bilo je
obilje vozila, stotine, tisue njih. Otrao je do najblieg reda, pokuao
otvoriti vrata, bilo je zakljuano. Sranje! Otrao je do sljedeeg vozila; i ono
je bilo zakljuano. Nije bilo vremena za to! Ugledavi red dipova s krovnom
ceradom, otrao je do njih. Izvukao je iz korica jedan od Ang Wuovih lovakih
noeva, rasporio platno, uvukao ruku i otvorio vrata koja su bila zakljuana
iznutra. Klju je bio u bravi, to je imalo smisla u tako dobro uvanom
skladitu, gdje bi nastao pravi logistiki komar kad bi se kljuevi vadili iz
vozila. Waller je stajao u blizini stubita i razgovarao mobitelom. Bryson je
okrenuo klju i pokrenuo motor dipa te krenuo njime, ravno naprijed, najveom
brzinom, prema otvorenom stubitu. Kad se pribliio, zapazio je da je dip
preirok a da bi proao kroz otvor, ali to e dobro posluiti njegovoj nakani.
Dip je uz veliki tresak udario u betonski zid, njegov je prednji kraj upao u
otvor, a zatim je propao nekoliko metara kako su mu prednje gume kliznule niz
dvije-tri stepenice prije nego to se zaustavio. Uspio je samo nasilu otvoriti
vrata s vozaeve strane i izvui se van izmeu dipa i betonskog zida na koji se
naslanjao. Ali to nije znailo nita, moda samo malo zadravanje: nekoliko bi
ljudi zajednikim snagama moglo lako odgurnuti vozilo. To nije bilo dovoljno!
Pretraivi okolne redove vozila, pronaao je ono to je oajniki elio nai:
golemu dvjestolitarsku elinu bavu s gorivom. Izvrnuo ju je polako na tlo i
otkotrljao do dipa koji je sada prijeio izlaz s krova. Snano je potegnuo
plastino brtvilo na epu bave, okrenuo ga i naglo ga izvukao. Gorivo je poelo
istjecati i stvarala se lokva na betonskom podu oko vozila, Jo je malo
zakotrljao bavu i podignuo donji kraj, tako da je gorivo jo bre istjecalo.
Nastala je cijela poplava. Gorivo je teklo u potocima oko kotaa dipa, rijeka
se slijevala prema vrhu stubita, a zatim oko dipa i niza stube. Smrad goriva
bio je nesnosan. Brzo je ispraznio bavu niz okruglo stubite ba kad je zauo
gromoglasno odzvanjanje koraka dok su straari trali uza stepenice prema krovu.
Nema vremena! Dohvativi kravatu, naglo ju je razvezao, bacio u lokvu goriva dok

se nije natopila i ubacio je u otvor sada prazne bave za gorivo. U njoj nije
bilo tekueg goriva, ali je bila puna benzinskih isparenja - ili tonije,
mjeavine zraka i benzinskih isparenja. Omjer moda nije idealan, 329 ali je iz
dugogodinjeg iskustva znao da e biti djelotvorno. Uzeo je mjedeni upalja
Gilesa Hasketha-Haywooda i plamenom dotaknuo improvizirani fitilj. Plamen se
razgorio i Brvson je bacio elinu bavu preko dipa u otvor okruglog stubita,
a potom poskoio natrag i otrao to je bre mogao. Zaula se strana,
zagluujua eksplozija. Cijelo se stubite pretvorilo u vatrenu kuglu, u
tutnjavu utog pakla. Waller je, kad je vidio to je uinio, i sam potrao preko
krova. Za nekoliko sekundi zaula se jo jedna, nevjerojatno glasna eksplozija
kad se zapalio spremnik za gorivo na dipu. Plameni jezici bili su blistavo
sjajni i bilo je bolno gledati u njih: vatra se poput valova valjala i
bljeskala, a oblaci crnog dima sukljali su u zrak. Brvson se zaustavio kad je
bio nasred krova, a Waller je grabio za njim sav crven i mokar od znoja. Lijepo
si to napravio, rekao je Waller, pogledavi u nebo. S okruglog stubita uli su
se glasni, bolni povici, ali ubrzo ih je priguio glasniji zvuk, gromoglasna
tutnjava koja se zaula iznad njihovih glava: zvuk propelera helikoptera.
Oklopni helikopter, obojen u zeleno s maskirnim mrljama, tutnjao je odmah iznad
njih i polako se sputao na krov, na istinu gdje nije bilo vozila. Brvson je
zinuo: to dovraga - ? Bio je to helikopter AH-64 Apache, s jasnim oznakama
amerike vojske i slubenom vojnom oznakom na repu. Waller je potrao prema
njemu, instinktivno pognuvi glavu mada to nije bilo potrebno. Brvson je samo na
trenutak zastao prije nego to je i on potrao prema golemom helikopteru. Pilot
je bio u radnom odijelu amerike vojske. Kako je to mogue? Ako je Uprava bila
GRU, kako je Waller dobio borbeni helikopter amerike vojske? Dok se verao,
vidio je kako se Waller okree i uspanieno gleda u smjeru pored Brvsona. Waller
je povikao, rekavi neto to Brvson nije mogao razabrati. Brvson se okrenuo i
vidio desetak vojnika NOV-a kako izlaze na krov iz teretnog dizala na
udaljenosti od najvie pedesetak metara, na suprotnoj strani od okruglog
stubita pretvorenog u gorui pakao. Uzverao se u helikopter i iznenada osjetio
eksploziju boli u leima, jak udarac s desne strane u predjelu rebara. Bio je
pogoen! Osjetio je stranu, nepodnoljivu bol. Vrisnuo je, noge su mu klecnule,
a Waller ga je uhvatio za ruku i povukao u helikopter koji 330 se podizao u
zrak. Kako su se dizali, vidio je kako se dolje gomilaju vojnici, vidio je
plamen jantarne boje i sukljanje aavog crnog dima. Brvson je ve puno puta
pogoen, ali ovo je bilo neto najgore to je do sada doivio. Bol, umjesto da
se smanjuje, sve se vie poveavala; pogoen je neki ivac. Gubio je puno krvi,
u to je bio siguran. Kao iz neke daljine, uo je Wallera kako govori: ...
helikopter amerike vojske, nee se usuditi gaati nas... meunarodni incident,
a general Tsai nije tako lud da bi... Wallerov glas nestajao je i opet se
pojavljivao, kao kad radioaparat ima slab prijem. Na trenutak mu je bilo strano
hladno, a onda opet uasno vrue. uo je: ... sve u redu, Nicky?... I: ...
pribor za prvu pomo, ali na hongkonkom aerodromu je bolnica... dug let i ja ne
elim odgaati... A potom: ... lijenici iz osamnaestog stoljea moda su
imali u neemu pravo, zna, Nicky. Moda je dobro iskrvariti s v
emena na vrijeme... Dolazio je k svijesti i onda se opet onesvijestio, a pred
oima mu je prolazio itav niz slika. Spustili su se negdje na nekakav
heliodrom; pomogli su mu da legne na nosiljku. Odnijeli su ga u neku modernu
zgradu i urili hodnikom. Uz njega je bila u bijelo odjevena medicinska sestra
ili lijenica, koja ga je skinula do struka i saila mu ranu... poslije nagle
provale boli, strane boli do usijanja, slijedilo je naglo i brzo upadanje u
tamu dubokog narkotikog sna. Istina? Samo elim epati tog momka. Adam
Parker se puio od bijesa i nije ga bilo briga je li Joel Tannenbaum, njegov
dugogodinji odvjetnik, to primjeivao. Njih su se dvojica sastali na ruku, kao
to su to inili otprilike jedanput mjeseno, u Patroonu, skupom restoranu
specijaliziranom za govedinu i francusko crveno vino u Istonoj etrdeset sedmoj
ulici. Zidovi su bili obloeni tamnim drvetom i Kipsovim gravirama s girlandama.
Parker je rezervirao privatnu prostoriju, gdje su dvojica mukaraca mogla puiti
kubanske cigare Romeo y Julieta i ispijati martini. Parker se ponosio svojim
tjelesnim stanjem, ali kad je god bio na Manhattanu privlaila su ga mjesta

poput ovoga, koja su mi 331 risala na visoko drutvo iz proteklih vremena i

njegovu lako oprostivu neumjerenost. Tannenbaum je navalio na svoj telei
odrezak na aru. Radio je za pravni asopis u Columbiji, vodio odjel za parnice
u tvrtki Swarthmore & Barthelme, ali ispod svih tih jakih vjerodajnica i zvunih
pripadnosti krio se ulini borac, sran momak koji je odrastao u Bronxu i koji
je uvijek vraao koliko je dobio. Takvi se ljudi ne daju razapeti. Oni takve
kao to si ti pojedu poput slatkia poslije ruka. Oprosti, Adame. Neu ti sad
nakon toliko vremena poeti lagati. Zna stari vic o miu koji je pokuao
poeviti slona? Vjeruj mi, ti se sigurno ne bi elio penjati Jumbu na lea.
Daj, molim te, rekao je Parker. Pa i prije smo nas dvojica izvodili psine.
Samo te molim da poalje nekoliko papira. Sudski nalog. I to da napiem?
Naredi im da ne mijeaju podatke InfoMeda s podacima drugih informacijskih
resursa - sastavili smo sve one ugovore o povjerljivosti koji se moraju
potovati. Optui ih da imamo oiti dokaz da kre ove ugovore koji su
sastavljeni i s kojima su se sloili bla bla bla. Adame, nema apsolutno
nita. Tono, da, samo im elim ograniiti slobodu. Ne elim im to olakati.
Misle da me mogu progutati jednim lakim gutljajem, a ja im elim pruiti gadan
zalogaj koji nee zaboraviti. Jumbo nee ni primijetiti. Za njih rade
bataljuni odvjetnika. Povratit e taj zalogaj za dvije minute. Nita to je
povezano sa zakonodavstvom ne traje dvije minute. Pet. Uzet u to mogu
dobiti. Stvar je u ovome: neu otii u tiini. Treba li me dirnuti tvoja
poetinost? S obzirom na veliinu tvog predujma, treba. Parker se jadno
nasmijao. Adame, znam te ve, koliko, petnaest godina? Ti si mi bio vjenani
kum... Brak je trajao osam mjeseci. Trebao sam traiti da mi se vrati poklon.
Vjeruj mi, neki su traili. Tannenbaum je paljivo otpio svoj martini. Neto
si htio rei. 332 Adame, upina si, pimpek, arogantan, hiperkompetitivan,
sveznajui kurvin sin bez traka poniznosti ili imalo osjeaja za vlastita
ogranienja. To je vjerojatno razlog zato si za sebe tako puno uinio. Ali ovog
puta? Prvi put u ivotu ispao si iz lige. Jebi se. Odvjetnik sam, ja to
radim drugim ljudima. Tannenbaum je slegnuo ramenima. Samo hou rei: ohladi
se malo, Adame. Jesu li te to uili u Columbiji na pravnom fakultetu? Da su
barem. Gledaj, ja ti za ovo nisam potreban. Tu si jer ti je potreban moj savjet.
Zato sluaj to ti govorim. Svaka imalo znaajnija pravna firma na neki je nain
povezana sa Systematixom ili nekom od njegovih podrunica. Pogledaj oko sebe i
to vidi? Rukovi na raun reprezentacije. A za veliki dio toga konane
trokove snosi svaiji omiljeni klijent, prodava ili muterija: Systematix.
Umiljaju si da su prokleti Standard Oil u informatici. Uope nemoj posezati
za povijesnim analogijama. Prema Systematixu Standard Oil je siuna tvrtka. No
stvara li tko nevolje zbog njih? To je kao to ti uvijek kae - ivot nije
poten. injenica je da se Ministarstvo pravosua ponaa kao njihova podrunica.
Ta tvrtka ima svoje pipce posvuda. Ma ne kenjaj. Kunem se grobom svoje
majke. Tvoja majka ivi u Flatbushu. Ali vrijedi to to sam htio rei.
Kupili su tvoju tvrtku. Uzeo si njihov novac. Sad postupa kao neki zavidljivac.
Posluaj se samo. Ne, ti me posluaj. Poalit e to su se zajebavali s Adamom
Parkerom. Ako nee napraviti papire, nai u nekoga tko hoe. Naravno, uzeo sam
novac, ali nisam imao izbora. Bilo je to nasilno preuzimanje. Adame. Nemoj se
kvaiti s tim ljudima. Poznaje me. Ne plai me puno toga u tom ivotu. Ali
ovo... vjeruj mi kad ti kaem da to nije obini posao. Oni imaju vlastita
pravila. Parker je ispio martini i pokazao da eli jo jedan. Moda jesam
upina, i moda jesam arogantni kurvin sin, ali nisam kukavica, rekao je, ne
dajui se smesti. Rei u ti jedno. Ti trutovi iz Svstematixa upamtit e moje
ime. 333 Vaa je soba kao i obino spremna za vas, gospodine Parker, rekao je
vratar im se Parker pojavio u St. Moritzu te veeri. Vratar je znao da Parker
voli da sve bude osigurano, voli znati da su primili njegovu obavijest o
njegovim uobiajenim sklonostima. No prilikom svojih rijetkih posjeta Manhattanu
Adam Parker je volio upustiti se i u neke neuobiajene sklonosti. Tog je jutra
nazvao Madamme Sevignv, kako se nazivala, koja mu je obeala dvije jeunes
files, nae najbolje. Madamme Sevignv nije se oglaavala ni u jednoj
publikaciji: svi njezini klijenti - uglavnom ljudi s velikim imetkom i moi koji
su ivjeli u drugim dijelovima zemlje - morali su joj biti na prikladan nain

predstavljeni. Ona je, sa svoje strane, jamila potpunu diskreciju. Njezine su

djevojke znale da ta diskrecija vrijedi vie nego njihov ivot. Takoer su znale
da, ako tono slijede pravila Madamme Sevignv, mogu za par godina utedjeti
lijepu svoticu. Madamme Sevignv drala je na plai i jednog lijenika koji je
redovito radio pretrage krvi i obavljao zdjeline preglede tih jeunes files,
ime se prualo jamstvo da su njihovo zdravlje i higijena besprijekorni. Sve su
imale redovite vjebe i prehrambeni reim zbog kojega bi se neki profesionalni
gimnastiar posramio, a prije svakog posjeta Madamme Sevignv obavila je svoj
osobni pregled. Ako je drala potrebnim, upale bi se obrve, ljutila bi se i
navlaila koa, stopala bi se strugala kamenom plovucem, bojile bi se
trepavice, depilirale noge, turpijali nokti, a svaki tjelesni otvor bio bi
ispran i namirisan. Tako je teko biti prirodno lijep, uzdahnula bi Madamme
Sevignv dok je obavljala zavrni pregled tih jeunes files. Tono u deset naveer
telefonski poziv iz predvorja St. Moritza navijestio je dolazak djevojaka.
Parker je, etkajui u bijelom frotirnom ogrtau po svom bogato opremljenom
apartmanu, osjetio kako mu iznutra postaje sve toplije. Sva ta napetost pod
kojom je bio od Systematixovog preuzimanja - Boe, ovo mu je zaista trebalo. Ve
je prolo toliko vremena. Uvijek je bio posve precizan u svojim uputama koje je
davao Madamme Sevignv - kako je objasnio onaj stari poluvodiki plutokrat koji
ga je prvi put procijenio i rekao mu za Madammine posebne usluge, s Madamme S.
nije bilo potrebe okoliati. Ono to je naumio veeras bilo je neto to se od
njegove supruge - zdrave ene, ljubiteljice konja - jednostavno ne bi oekivalo
da shvati. No 334 ne bi ga iznenadilo ako je onaj poluvodiki mogunik razumio
neka od njegovih zadovoljstava. Poslije nekoliko minuta zaulo se kucanje na
vratima. Ime mi je Yvette, rekla je seksi glasom brineta izrazito bujnih
oblina. A ja sam Eva, rekla je gipka blondina. Zatvorile su za sobom vrata.
Sviamo vam se? Jako, rekao je. Ali mislim da je Madamme Sevignv rekla da
e biti Yvette i Erica. Erica se razboljela, rekla je Eva. Umjesto nje
poslala je mene i zamolila me da uvaite ispriku. Mi smo kao sestre. Mislim da
se vjerojatno neete razoarati. Siguran sam da neu, rekao je Parker, urei
u tanku, sivu aktovku koju je nosila Yvette, usta suhih od oekivanja. Mogu li
vam togod ponuditi, djevojke? Dvije djevojke razmijenile su poglede i
zavrtjele glavama. Poinjemo, allons-y? rekla je Yvette. Izvolite, rekao je
Parker. Poslije sat vremena Parker je bio crnim svilenim rupcima vezan za
mjedeni okvir kreveta, stenjui od zadovoljstva dok su se dvije djevojke
smjenjivale pljeui ga i milujui njegovo pocrvenjelo tijelo. Bile su
strunjakinje; svaki put kad bi doao gotovo do vrhunca, one bi svoju pozornost
usmjerile nekamo drugamo, masirajui mu ruke i prsa prstima koji su bili ujedno
i meki i tvri od bilo ega to je mogao zamisliti. Yvette je sada milovala
njegovo tijelo svojom mekom dojkom i vlanim preponama, dok je Eva pripremala
vrui vosak. Mirisni pelinji vosak kapao mu je na tijelo snano ga uzbuujui,
u jednakoj mjeri bolno i ugodno. Da, dahtao je, gotovo u deliriju. Da. Torzo
mu je bio sav u znoju. Konano, Yvette se popela na njega i stavila njegovu
mukost u sebe, obujmivi ga svojom toplinom. Svilene spone bile su olabavljene
toliko da mu dopuste da napola sjedne, pa ga je sada Eva odostraga obuhvatila
oko prsa. Prstima mu je masirala ramena, a sada i njegov vrat. I sada za tebe
zavrni uitak, proaptala mu je u uho. Jedva je vidio odbljesak ice otre
poput britve prije nego to mu je ona njome napravila omu oko vrata. 335 O
Boe, zastenjao je prije nego to mu se ica urezala u hrskavicu, sloj
vlaknastog tkiva i ile i pritisnula vratne arterije, dunik i jednjak, i vie
nije govorio. Yvette, zatvorenih oiju, sada izgubljena u svom vlastitom uitku,
osjetila je najprije splanjavanje nabreknua u sebi. Otvorila je oi i vidjela
kako je gospodinova glava iznenada pala prema naprijed, a druga djevojka,
djevojka koja se nazivala Evom, drala je sjajnu metalnu omu. Je li to bila
neka nova igra? A sada mislim da je na tebe red, rekla je Eva seksi glasom, i
obuhvatila Yvettin glas sjajnom icom. Tek je tada Yvette opazila krv oko
gospodinova vrata, poput svijetle crvene kravate, a samo nekoliko trenutaka
potom vie nije bila svjesna niega. 336 24 Probudio se polako, sve ga je
boljelo, u glavi mu je bubnjalo. Sjedio je na polegnutom sjedalu u nekom malom,
luksuznom zrakoplovu, pokriven dekom, a pod glavom mu je bio nekakav mekani

jastuk. Prozori su bili crni; buka i vibriranje ukazivali su da su bili u letu.

Kabina je bila prazna, osim dvojice putnika. Neki etrdesetogodinjak u
mornarskoj plavoj odori posluitelja leta, plave kratko oiane kose, drijemao
je u polusjeni u stranjem dijelu kabine. A s druge strane prolaza meu
redovima, na irokom konom sjedalu sjedio je Waller i itao neku knjigu uvezanu
u kou, osvijetljenu malim, jakim krugom svjetlosti. Nu, vot eti vot, tovari
Kosovski, dobri veer rekao je Brvson na ruskom. Sto vi itajete? Nejasno je
izgovarao rijei; osjetio se omamljenim. Waller ga je pogledao i lagano se
osmijehnuo. Doista ve godinama nisam govorio tim runim jezikom, Nicky.
Siguran sam da sam potpuno zahrao. Zaklopio je knjigu. Ali da odgovorim na
tvoje pitanje, itam Dostojevskog. Brau Karamazove. Samo da potvrdim svoje
sjeanje o tome kako je on doista lo pisac. Grozan zaplet, tiransko
moraliziranje, a proza iz Policijske gazete. Gdje smo? Po mom, trebali bismo
biti negdje iznad Francuske. Ako ste upotrijebili droge, nadam se da ste
izvukli iz mene to ste htjeli. Ah, Nick, uzdahnuo je Waller. Jasno mi je
kako misli da mi nema razloga vjerovati, ali jedina droga koju si primio bilo
je sredstvo 337 protiv bolova. Sreom, u Chek Lap Koku postoji polupristojna,
dobro opremljena klinika za prihvat putnika u hitnim sluajevima. Ali zadobio si
gadnu ranu od malog metka. Oito je to druga rana u zadnjih nekoliko tjedana;
zadnja je bila ona povrinska na lijevom ramenu. Uvijek si se brzo oporavljao,
ali ve si u godinama, zna. Ovo je igra za mladie, kao ameriki football. To
sam ti rekao kad sam te prije pet godina izvukao iz igre. Kako si me naao?
Waller je slegnuo ramenima i naslonio se. Imamo svoje izvore, kako elektronske
tako i ljudske. To zna jako dobro. Prilino je smiono koristiti helikopter
amerike vojske u tuem zranom prostoru. Ne osobito. Ukoliko doista ne
vjeruje izmiljotinama Harrvja Dunnea o tome kako smo mi nekakav usamljeni
divlji slon. Tvrdi da to nije istina? Nita ja ne tvrdim, Nick. Ve si
priznao da si roen u Rusiji. Genadij Rosovski, roen u Vladivostoku. kolovan u
GRU-u za ubaenog agenta koji djeluje iz potaje, za paminjacika; kolovali su te
vrhunski sovjetski pijuni, specijalisti za engleski jezik, ameriku kulturu i
nain ivota, je li tako? I ahovski lumen. Sve mi je to potvrdio Jurij
Tarnapolski. Jo si i u mladosti bio na glasu - neki su te zvali Maioniarem.
Laska mi. Brvson je promatrao svoga starog mentora, koji je sada ispruio
noge, a ruke iprepleo iza vrata. Waller - kao takvog ga je poznavao, toliko
koliko ga je poznavao - doimao se izuzetno oputeno. Negdje sam u dubini svojih
misli, nastavio je Waller, uvijek znao da postoji mala, teoretska mogunost da
ameriki obavjetajci nekako iskopaju moj dosje iz GRU-a. Kao to bujica moe
izbaciti iz groba ve dugo ukopano truplo. No tko je to doista mogao
predvidjeti? ak ni mi. Svi se smiju CIA-i to nije predvidjela iznenadni pad
Sovjetskog Saveza, i ja ih uope ne branim, ali sam uvijek drao da je to
nepravedno - ni Gorbacov to nije zamijetio, za Boga miloga. Ne izmie li sada
velikom nepostavljenom pitanju? Zato ga ne postavi? Jesi li paminjaik,
agent GRU-a, ili nisi? 338 Jesam li sada ili jesam li bio, da parafraziramo
lakrdijaa senatora McCarthyja? Bio sam; nisam. Je li to dovoljno nezamreno?
Nezamreno, ali nejasno. Prebjegao sam. Na nau stranu. Naravno. Bio sam
ovdje ilegalno i htio sam to ozakoniti. Kada? Pedeset este. Doao sam 1949.
kao deko od etrnaest godina, kad je bilo puno bajki i nisu ba bile potpuno
dotjerane. Sredinom pedesetih ugledao sam svjetlo i raskinuo svoje veze s
Moskvom. Do tada sam ve dovoljno vidio i uo o drugu Staljinu to je uzdrmalo
svaku mladenaku iluziju koju sam neko imao o svijetloj budunosti
komunistikog svijeta. Poslije Kubanske krize nisam bio jedini koji je uoio
idiotizam, lakoumnost i mlitavost CIA-e. Tada smo ja, Jim Angleton i jo
nekolicina drugih osnovali Upravu. Brvson je vrtio glavom, razmiljajui: Ako
je agent GRU-a prebjegao, usljeuju posljedice. Njegovim se gazdama u Moskvi to
nikako nee dopasti, prijeti odmazda, koja se neizbjeno i provodi. Ipak ti
tvrdi da je tvoj pravi identitet desetljeima ostao prikriven. Teko mi je to
povjerovati. Sasvim razumljivo. Ali to zamilja, da sam im jednostavno
poslao pismo u kojem sam napisao: Dragi Ivane, moe mi prestati slati ekove,
jer sam promijenio stranu? Taman posla. Moe misliti da sam se za to pobrinuo.
Moj kontrolor bio je lakomo kopile i prilino bezobziran. Volio je dobro ivjeti

i tu je naviku podupirao tako to je umakao u dvije zdjele i preesto se hranio

s korita trokovnog rauna. U prijevodu: bio je pronevjeritelj. Tono. U tim
danima bilo je to ili za gulag ili za metak u vrat u dvoritu Lubjanke. A s onim
to sam znao i to sam se mogao pretvarati da znam, prisilio sam ga da me
izbrie iz knjiga. Nestao sam, on je ostao iv, i svi su sretni otili kui.
Onda pria Harrvja Dunnea nije bila izmiljotina? Ne stopostotna, to ne. To
je genijalna mjeavina istina i poluistina, kao i potpunih lai. To su najbolje
lai. Koji dio nije istinit? Sto ti je rekao? 339 Brvsonu je srce poelo
polako tui. Rastao mu je adrenalin, borei se s narkotikom koji mu je bio u
krvotoku. Da je Upravu poetkom 1960-ih osnovala mala elija fanatika iz GRU-a,
ili moda iz VK, briljantni stratezi poznati kao ahmatisti, igrai aha. Bili
su nadahnuti klasinom ruskom operacijom obmane, Trustom, iz dvadesetih. Bila je
to operacija ubacivanja na ameriko tlo, najbesramnija obavjetajna varka u
dvadesetom stoljeu, koja je daleko nadmaila ambicije Trusta. Njome upravlja
uski krug upravitelja, Konzorcij, a svi asnici i osoblje koji su izvan tog
kruga zavedeni su jer vjeruju da rade za ameriku tajnu slubu maksimalne
sigurnosti - te su ogranieni strogim razdvajanjem na odjele i gradirani pod
tajnom ifrom kako ne bi bilo to bilo kome otkrili o svom djelovanju. Waller
se smijeio zatvorenih oiju. I prema Dunneu, pravo porijeklo Uprave u Moskvi
nikad ne bi bilo otkriveno da nije dolo do pada Sovjetskog Saveza. Tada je
dolo do raznoenja nekih zalutalih dokumenata koji su sluajno otkrili
operacije pod tajnom ifrom koje se nisu uklapale u poznate KGB-ovske ili GRUovske strukture; nekoliko imena za kontakte; zatim sve potvrde prebjezi srednjeg
ranga. Wallerov osmijeh postao je iri. Otvorio je oi. Zamalo si i mene
uvjerio, Nick. Dakle, Harry Dunne je pogrijeio zanimanje. Trebao je pisati
izmiljene pripovijesti; ima bujnu matu. Njegova bajka ujedno je i egzotina i
sasvim uvjerljiva. Koji je njezin dio izmiljen? Gdje da ponem?
razdraljivo je uzdahnuo Waller. Kako bi bilo da zapone s prokletom istinom}
eksplodirao je Brvson, ne mogavi vie podnositi njegovu plahost. Ako je uope
jo zna! Kako bi bilo da zapone od mojih roditelja? to s njima?
Razgovarao sam s Felicijom Munroe, Ted! Vi, prokleti fanatici, ubili ste moje
roditelje! Da biste me stavili pod izravni nadzor Petea Munroea, da biste me
dovukli u Upravu. Tako to smo ubili tvoje roditelje? Molim te, Nick! Zar
porie da je Pete Munroe imao tajno rusko podrijetlo, poput tebe? Felicia mi je
u potpunosti potvrdila Dunneovu verziju o nesrei u kojoj su izgubili ivot.
Koja je to verzija? 340 Da je to uinio moj ujak Pete - i da ga je poslije
toga izjedala krivnja. Sirota je starica senilna, Nicky. Tko zna to je
zapravo mislila? Nee to tako lako opovri, Ted. Rekla je da je Pete govorio
ruski u snu. Dunne je rekao da je Peteovo pravo ime bilo Pjotr Aksjonov. To je
tono. O, Isusel Roen je u Rusiji, Nick. Ja sam ga unovaio. Fanatini
antikomunist. Obitelj mu je nestala u istkama tridesetih godina. Ali on nije
ubio tvoje roditelje. Tko ih je, onda, ubio? Nisu bili ubijeni, zaboga.
Posluaj me. Waller je prouavao krug svjetla na svom posluavniku. Postoje
stvari koje ti nikada nisam rekao, zbog konspirativnosti meu odjelima - za koje
sam mislio da je bolje da ih ne zna - ali sam siguran da ve zna osnovne
obrise. Uprava jest, i bila je, supranacionalna agencija koju je uspostavio
malen kadar prosvijetljenih pripadnika amerike i britanske tajne slube, kao i
nekoliko sovjetskih prebjega visokog ranga ije je potenje neprijeporno. I
tvoji su bili ukljueni. Kada? ezdeset druge, ubrzo nakon debakla u Zaljevu
svinja. Odluili smo pobrinuti se da se takva sramota vie nikada ne ponovi.
Inicijalno je to bila moja zamisao, ako mi dopusti malu neskromnost, ali moj
dragi prijatelj James Jesus Angleton iz CIA-e bio je moj prvi i najglasniji
podupiratelj. Smatrao je, kao i ja, da su amerikoj tajnoj slubi izvadili
utrobu amateri i sitni birokrati - takozvani stari deki, u stvari gomila
pretjerano privilegiranih momaka iz ekskluzivnih sveuilita i tamonjih
ekskluzivnih bratstava - moda domoljuba, ali smijeno arogantnih, koji su bili
uvjereni da znaju to rade. Klika s Wall Streeta koja je u osnovi prepustila
Istonu Evropu Staljinu jer jednostavno nisu imali odvanosti. Gomila elitnih
udruenih pravnika koji nisu imali muda da obave stvari onako kako ih treba
obaviti, kojima je manjkalo potrebne beskrupuloznosti. Koji nisu razumjeli

Moskvu kao to sam je ja razumio. Sjeti se, nedugo poslije Zaljeva svinja
prebjegao je KGB-ov obavjetajac po imenu Anatolij Golicin i putem niza
ispitivanja sve otkrio 341 Angletonu - kako su CIA-u razrovale krtice - kako je
puna ubaenih elemenata, korumpirana do sri. A to manje rijei o Britancima,
Kimu Philbvju i njegovom soju ljudi, to bolje. Dakle, to je Angletonu bilo
dovoljno. Nije se samo pobrinuo za poetno financiranje Uprave i uspostavljanje
tajnih kanala financiranja nego je i odobrio temeljnu, elijsku organizacijsku
strukturu. Pomogao mi je razraditi strategiju kutije unutar kutije, strategiju
decentralizacije i unutarnje segmentacije, kao nain da se odri maksimalna
tajnost. Naglasio je koliko je vano da samo nae postojanje ostane nepoznato
svima osim efovima vlada kojima smo sluili. Jedino se prikrivanjem svog
postojanja ta nova organizacija mogla nadati da e izbjei kaljuu ubaenih
elemenata, dezinformacija i politike kojoj su pijunske agencije na obje strane
u hladnom ratu bile taoci. Zar oekuje da u povjerovati kako je Harrv Dunne
bio toliko daleko, toliko pogreno obavijeten o pravom podrijetlu Uprave?
Nikako ne. Nije bio pogreno obavijeten. Harrv Dunne je bio ovjek na zadatku.
Napravio je strailo. Argumentum ad logicam, sjajnu karikaturu, naoko uvjerljivu
i posutu truncima istine. Imaginarni vrt pun pravih aba krastaa, da tako
kaemo. S kojim ciljem? Da te usmjeri na nas, potakne te da nas progoni i,
ako je mogue, uniti. S kojim ciljem? Waller je ogoreno uzdahnuo, ali
prije nego to je progovorio, Brvson je nastavio: Hoe li tu sjediti i
poricati da si me pokuao likvidirati? Waller je polako, gotovo tuno vrtio
glavom. Moda bih druge mogao pokuati prevariti, Nicky. Ali ti si prepametan.
U garai u Washingtonu, nakon to sam otiao u ulicu K i utvrdio da je glavni
stoer nestao. Stajao si iza toga. Da, mi smo to naruili. Nije lako danas
nai vrhunski talent. Uope me nije iznenadilo da si svladao ovjeka. Ali
Brvson, koji se nije dao tako lako umiriti, bijesno je u njega zurio. Naredio
si sankciju nada mnom jer si se bojao da u razotkriti istinul Zapravo, ne.
Potaklo nas je tvoje ponaanje. Svi vanjski znaci ukazivali su na to da s tobom
nee biti dobro, da si se prikljuio sna342 gama Harryja Dunnea i okrenuo se
protiv svojih starih poslodavaca. Tko moe shvatiti ljudsko srce? Jesi li bio
ogoren zbog toga to si rano uklonjen? Je li ti Dunne napunio glavu svojim
laima? Nismo to mogli znati, pa smo trebali poduzeti zatitne mjere. Znao si
previe o nama. Usprkos svoj odjelnoj konspirativnosti, znao si doista previe.
Da, izdana je naredba. Kriste! Ipak, sve sam vrijeme bio skeptian. Poznajem
te bolje no moda itko drugi, i nisam bio spreman prihvatiti dosje, procjene
analitiara, barem ne bez daljnje potvrde. Tako sam poslao jednu od naih
najboljih mladih novakinja da te titi na Calcanisovu brodu, da nadzire tvoje
aktivnosti sve dok ne budem siguran u ovo ili ono. Posebno sam je odabrao da
pazi na tebe, da te preispita i da me izvijesti. Layla. Waller je jedanput
kimnuo glavom. Dobila je zadau da mi bude priljepak? Tono. To nije
tono! povikao je Brvson. Bila je daleko vie nego samo priljepak. Pokuala me
ubiti u Bruxellesu! Brvson je promatrao Wallerovo lice ne bi li primijetio
znakove koji e ga izdati, ali dakako, iz njegova se lica nije moglo iitati
nita. Djelovala je na svoju ruku, protivno mojim naredbama. Ne poriem to,
Nick. Ali mora uzeti u obzir kronologiju. Ovo je patetino. Uplee se,
oajniki pokuava pokrpati rupe u svojoj prii! Sasluaj me, molim te.
Dopusti barem toliko ovjeku koji ti je spasio ivot. Dio njezina zaduenja bio
je i da u odnosu na tebe bude na oprezu, Nick. Da te dri nedunim osim ako i
sve dok se ne uvjerimo u suprotno. Kad je vidjela da e upasti u zasjedu na
Calcanisovu brodu, upozorila te. Kako onda objanjava Bruxelles? aljenja
vrijedan trenutani poriv. Namjera joj je u biti bila zatitnika. Htjela je
zatititi Upravu i nau misiju. Kad je saznala da e se sastati s Richardom
Lanchesterom kako bi razorio Upravu, pokuala te odgovoriti. A kad si ti bio
ustrajan, uspaniarila se; uzela je stvari u svoje ruke. Pretpostavila je kako
jednostavno nema vremena stupiti sa mnom u doticaj i zatraiti upute; morala je
odmah neto 343 poduzeti. Bila je to loa odluka, kriva procjena. Bilo je to
neumjesno postupanje po trenutanom porivu, a ona je sklona tomu. Nitko nije
savren. Ona je vrsna operativka, jedna od najboljih koje su dole iz Tel Aviva,
a i lijepa je. Rijetka kombinacija. ovjek je sklon previdjeti njezine mane.

Usput, ona je dobro, hvala na pitanju. Brvson se nije obazirao na taj sarkazam.
Daj da ovo razjasnimo: kae da nije dobila zadau da me ubije? Kao to sam
rekao, zadaa joj je bila nadgledanje i izvjetavanje, zatita gdje je potrebno,
a ne likvidacija. Ali u Santiagu de Composteli postalo je oito da su drugi
izdali nareenja za tvoju likvidaciju. Calcanis je poginuo, njegove snage
osiguranja desetkovane; vjerojatno to nije dolo od njega, s obzirom na brzi
slijed dogaaja. Po logici stvari zakljuio sam da si iskoriten kao orue u
tuim rukama; pitanje je bilo: ijim? Ted, vidio sam neke agente koji su se
svrstali u bojne redove protiv mene - prepoznao sam ih! Plavi operativac,
izvjetajni agent iz Khartuma. Seoska braa iz Cividale koju sam upotrijebio u
operaciji Vektor. Svi su bili plaenici Uprave1. Nisu, Nick. Ubojice iz
Santiaga de Compostele bili su slobodnjaci koji prodaju svoj talent onima koji
najvie plaaju, a ne iskljuivo nama - i unajmljeni su da obave posao u
Santiagu ba zbog toga to poznaju tvoje lice. Vjerojatno im je reeno da si
izdajica, da bi mogao odati i njihova imena. Poriv za preivljavanjem vrlo je
snaan. I to i nagrada od dva milijuna dolara koja je raspisana za moju
glavu. Doista. Mislim, pa zaboga, putovao si po svijetu koristei staru
legendu Uprave. Mogao sam doi do tebe u jednoj sekundi. Zar ozbiljno
pretpostavlja da nismo imali Johna. T. Coleridgea u svojoj bazi podataka?
Znai da si ih ti unajmio? Brojne su mogunosti. Do tada si pustio ve mnoge
pipce, razgovarao si sa starim izvorima iz KGB-a kako bi utvrdio moj pravi
identitet. Zar misli da oni ne govore? Ili ne prodaju informacije, da budemo
precizni? Da nisu potkupljiva kopilad? Nadam se da nee tvrditi da je to bila
CIA. Harry Dunne me oito nije poslao obaviti taj prljavi posao, a u isto
vrijeme naredio da me ubiju. 344 Svakako. Ali po svoj prilici neka je ekipa
motrila situaciju na Spanish Armadi, i kad je brod uniten, donesena je odluka
da si ti neprijatelj. Tko je donio odluku? Dunne je cijelu operaciju drao
izvan dokumentacije, nikakvi zapisi se nisu vodili, samo je moj pseudonim Jonas
Barret uveden u banke podataka slube sigurnosti. Trokovni rauni, moda.
Zakopani, ifrirani. Za sve nabavke trebao je najprije znati zamjenik
direktora. Tamo informacije cure kao kroz reeto, to zna. Uvijek je bilo
tako. Zato mi postojimo. Richard Lanchester pristao je sastati se sa mnom im
sam spomenuo tvoje pravo ime. Bio je jasan u tome da zna za porijeklo Uprave jer
mu ga je Harry Dunne razloio. Hoe li rei da i Lanchester lae? On je
sjajan ovjek, ali je tat. A tate ljude lako se nasamari. Dunne mu je moda
podnio izvjetaj jednako tako vjeto kao i tebi. Htio je da dalje istraujem.
Naravno. I ti bi, da si na njegovu mjestu. Sigurno je zastraen. Brvsonu je u
glavi zujalo i vrtjelo mu se. Toliko se toga nije uklapalo^. Toliko je toga
ostalo neobjanjeno, nepovezano. Prospero - Jan Vansina - pitao me zna li Elena
neto. Na to je mislio? Bojim se da je izvjesna sumnja pala na Elenu onda kad
smo se poeli pitati jesi li preao neprijatelju. Vansina je trebao odrediti je
li ona bila suuesnik. Drao sam da si obiljeen lanom zastavom i, dakako,
dokazalo se da sam imao pravo. A to je s operacijama koje si ti razradio i
kojima si upravljao Sri Lanka, Peru, Libija, Irak? Dunne je rekao da su sve te
operacije bile tajno planirane kako bi se porazili ameriki interesi u
inozemstvu - ali su bile toliko prekrivene tajnou da ak ni sudionici nisu
vidjeli ahovske poteze jer su bili preblizu ploi. Glupost. A to je s
Tunisom? Zar Abu nije radio za CIA-u? Ne znam sve, Nicky. ini se kao da je
cijela ta pomno razraena operacija ubacivanja, naizgled radi spreavanja
dravnog udara, bila zapravo smiljena zato da se raskrinka i neutralizira
kljunog ovjeka CIA-e. Da se Agenciji 345 onemogui izravan pristup mrei
islamskih teroristikih elija u cijeloj toj regiji - jedna ruka pokvarila je
posao druge! Brbljarije. A Komori 1978. - poslao si nas da osujetimo pokuaj
plaenika da preuzmu vlast. Ali prema Dunneu, bili su to plaenici CIA-e koji su
pokuali osloboditi britanske i amerike taoce. Sto je istina? Provjeri
zapise. Taoci su osloboeni tek poslije, nakon nae operacije. Provjeri podatke
o upoljavanju, ako ih moe pronai. Odvrti film unazad. Nisu bili plaenici
CIA-e, potpisali su za nacionalistike elemente. Napravi domau zadau, deko.
Proklet bio! Bio sam tamo, to zna. I bio sam na Spanish Armadi, nosio sam
tobonje nacrte nove generacije protutenkovskih raketa Javelin radi ponude za

kupnju. Calcanis je odmah znao tko bi bio zainteresirani kupac, a to je bio tvoj
ovjek] Bio je iz Uprave - Vance Gifford, ili kako mu je ve pravo ime. I sam
Calcanis potvrdio je da postoji poveana potranja iz Washingtona. Mi vie
nismo stacionirani u Washingtonu, Nicky, to zna. Morali smo se preseliti;
provaljeni smo. A zato je onda tvog operativca toliko zanimala nabavka
nacrta? Radi tvoje osobne zbirke? Nicky - I zato je doao na brod u
pratnji ovjeka koji radi za Jacquesa Arnauda, Jean-Luca Bertranda? Hoe li
rei da nisi kupovao oruje? Gifford je obavljao svoj posao, Nick. A to je
tono bio njegov posao? Prema Calcanisu, ovjek je doao troiti na veliko. U
ovom svijetu, ti to sigurno najbolje zna, nee samo razgledavati robu a da je
ne kupi. Oni koji samo razgledavaju robu bivaju brzo otkriveni i otpravljeni.
Na isti je nain Prospero - Jan Vansina - oprao pet milijardi dolara u enevi?
Je li i to bila smicalica radi ubacivanja? Tko ti je to rekao - Dunne? Brvson
nije odgovorio, nego je samo zurio u svog starog mentora, a srce mu je lupalo.
Osjetio je da ga u rebrima s desne strane poinje boljeti; sredstvo protiv boli
oito je prestajalo djelovati. 346 1 Ted Waller nastavio je glasom punim
sarkazma. Je li ti to rekao negdje vani? Nije htio govoriti u uredu? Rekao ti
je da se boji prislukivanja? Kad Brvson nije odgovorio, Waller je nastavio.
Zamjenik direktora Sredinje obavjetajne slube nije se u stanju pobrinuti da
se provjeri ima li u njegovoj sobi prislunih ureaja, Nick? Ureaji za
prislukivanje stavljaju se i u plastiku. Provjerom se ne mogu otkriti - ne moe
ih se niim otkriti, osim da se oguli buka. Waller je lagano otpuhnuo: Bila
je to predstava, Nicky. Teatar. Pokuaj, oito uspjean, da te se uvjeri kako je
on dobar momak, a sile tame urotile su se protiv njega - a te su sile, u ovom
sluaju, cijela CIA. U kojoj je on drugi ovjek. Waller je alosno vrtio
glavom. Stvarno. Dao sam mu agencijsku identifikacijsku karticu koju sam uzeo
mrtvom operativcu koji me pokuao likvidirati pokraj Chantillvja. I daj da
pogaam. Ispitao je karticu i utvrdio da je lana. Netono. Moda nije mogao
dobiti nikakve podatke. Napravio je kod Sigma, utvrdio da se radi o operativcu u
inozemstvu, i tu se trag zamrznuo. Nije mogao utvrditi ime. To nije tako
nevjerojatno. Inozemni operativci u Agenciji ne ostavljaju tragove, to zna.
Dunne mi je priznao da CIA nije najbolja agencija za istragu oko Uprave. Ah, i
zbog toga si mu jo vie povjerovao, zar ne? Mislim, njemu osobno. Kae da me
pokuavao likvidirati dok me istovremeno upuivao da istraim djelatnosti
Uprave? To nije samo nelogino ve i suludol Upravljanje sloenim terenskim
operacijama uvijek trai mijenjanje procjena. Hoe li moju pretpostavku? Kad je
vidio da si preivio napad, shvatio je da bi te se moglo reprogramirati,
preusmjeriti protiv drugog vodstva. Ali vrijeme je da vrati sjedalo na uspravan
i uvren poloaj, kako kau. Tamo smo mi. inilo se kao da Waller govori iz
velike udaljenosti i Brvson nije razumio to je time mislio; osjetio je kako se
sve polako udaljava i sljedee ega je bio svjestan bila je jaka bijela
svjetlost. Otvorio je oi i vidio da se nalazi u prostoriji u kojoj je sve bilo
bijelo i elino. Leao 347 je na krevetu s uredno zategnutim tekim plahtama;
oi su ga boljele od jake svjetlosti; grlo mu je bilo suho, a usnice ispucale.
Pred njim su bili neki likovi iji su se obrisi jedva nazirali zbog jake
svjetlosti. Jedan od njih bio je sasvim sigurno Waller, a drugi puno mraviji i
manji, vjerojatno neka medicinska sestra. Zauo je Wallerov bujni bariton: ...
upravo dolazi k svijesti dok mi razgovaramo. Zdravo, Nicky. Brvson je neto
progunao i pokuao progutati slinu. Sigurno je edan, uo se enski glas koji
mu je bio prilino poznat. Moe li mu netko donijeti malo vode? Nemogue.
Brvson je zatreptao oima, zakiljio, pokuao fokusirati prostoriju. Razabrao je
Wallerovo lice, a potom i njezino. Srce mu je poelo udarati. Ponovno je
zakiljio, bio je uvjeren da fantazira. Ponovno je pogledao, i tada je bio
siguran. Rekao je: Jesi li to ti, Elena? 348 25 Nicholas, rekla je, priavi
blie. Dola mu je u vidokrug. Bila je Elena, jo uvijek oaravajue lijepa,
mada se promijenila: lice joj je omravjelo, postalo koatije, zbog ega su joj
oi izgledale jo veima. Gledala je oprezno, ak uplaeno, ali joj je glas bio
realistian. Prolo je toliko vremena. Toliko si ostario. Brvson je kimnuo i
uspio otro izgovoriti: Hvala. Netko mu je donio plastinu au s vodom:
medicinska sestra. Uzeo ju je, ispio vodu i vratio au. Sestra ju je ponovno

napunila i ponovno mu je pruila. Ispio je poudno, zahvalno. Elena je sjela

pokraj kreveta, blizu njega. Moramo razgovarati, rekla je. Odjednom joj se
urilo. Da, rekao je. Grlo mu je bilo suho, boljelo ga je kad je govorio.
Toliko - ima toliko toga o emu moramo razgovarati, Elena - ne znam odakle da
ponem. Ali vremena je tako malo, rekla je. Glas joj je bio osoran i
poslovan. Nema vremena, odjekivao je njezin glas u njegovoj glavi. Nema vremena?
Pet godina nisam imao nita drugo osim vremena, vremena za razmiljanje, za bol.
Nastavila je: Trebamo znati sve to si saznao, sve to ima. Svaki put prema
Prometeju. Svaki nain na koji moemo probiti kriptografski perimetar. Gledao
ju je u udu. Je li dobro uo? Ispitivala ga je o kriptografiji, o neemo to se
zove Prometej... Nestala je iz njegova ivota i nije je bilo pet godina, a sada
hoe razgovarati o kriptografijt> 351 elim znati kamo si otila, rekao je
Bryson promuklo. Zato si nestala. Nicholas, rekla je odrjeito, rekao si
Tedu da si uzeo klju iz ifriranog telefona Jacquesa Arnauda. Gdje je? Ja...
sam rekao? Kad sam ja...? U zrakoplovu, javi se Waller. Zar si zaboravio?
Rekao si da ima neki disk ili ip ili tako neto. Uzeo si ga, kopirao ga, u
Arnaudovu privatnom uredu - nisi ba bio jasan oko toga. Ali nisi bio pod
utjecajem droga. Iako moram rei da si bio pomalo delirian. Gdje sam? U
zgradi Uprave u Dordogni, u Francuskoj. Ova igla u tvojoj ruci samo je za
rehidraciju i antibiotike kako bi se sprijeila sepsa. Zgrada Uprave... Na
glavni stoer. Morali smo se preseliti ovamo kako bismo sauvali operacijsku
sigurnost. U Washingtonu smo bili provaljeni, morali smo poduzeti akciju
uzmicanja, napustiti zemlju da bismo mogli obavljati svoj posao. Sto hoete od
mene? Treba nam sve to ima, i to odmah, ree Elena. Ako su nae procjene
tone, imamo samo nekoliko dana, moda samo nekoliko sati. Do ega? Do
Prometejeva preuzimanja kontrole, rekao je Waller. Tko je Prometej? Pitanje
je to je Prometej, i mi nemamo odgovor na njega. Zato nam je potreban
kriptoip. A ja elim znati to se dogodilo! zagrmio je Brvson. Teko je
disao, osjeao je kao da e mu se grlo raspui. S tobom, Elena! Kamo si otila
- zato si otila! Po dranju njezine donje vilice vidio je da je odluna ne
dati se odvratiti od svog slijeda ispitivanja. Nick, molim te, razgovarajmo
drugi put o tim osobnim stvarima. Vrijeme je vrlo kratko - Sto sam ja tebi
predstavljao? ree Brvson. Na brak, na zajedniki ivot - to je to tebi
znailo? Ako je to davna prolost, ako je to povijest, duguje mi barem
objanjenje - to se dogodilo, zato si morala otii! Ne, Nick - 352 Znam
da ima veze s Bukuretom! Donja joj se usna zatresla, a oi se napunile suzama.
Ima, jel da? rekao je mekim glasom. Ako ita o tome zna, mora znati da sam
to uinio za tebe! Nick, rekla je oajno. Molim te. Pokuavam se ovdje
sabrati, a ti mi uope ne pomae u tome. to misli, to se dogodilo u
Bukuretu? Kakve su ti lai rekli? Lai? iznenada je eksplodirala. Nemoj mi
govoriti o laima! Ti si meni lagao, lagao si mi u licel Oprostite, upadne
Waller. Vas dvoje trebate nasamo razgovarati. Okrenuo se i otiao iz
prostorije, a isto je uinila i sestra. Ostali su sami. Brvsona je boljela
glava, grlo mu je bilo toliko suho da mu se inilo kao da krvari iznutra. Ali
govorio je usprkos boli, oajniki eljan razgovora, eljan da sazna istinu.
Da, lagao sam ti, rekao je. Bila je to najvea pogreka koju sam ikada
napravio. Pitala si me za moj vikend u Barceloni, i ja sam lagao. A ti to zna znala si to. Tada si to znala, zar ne? Kimnula je glavom, a suze su joj tekle
niz obraze. Ali ako si znala da laem, sigurno si znala i zato laem! Sigurno
si znala da sam otiao u Bukuret jer sam te volio. Nisam znala to si zapravo
uinio, Nick! povikala je i pogledala ga. udio je za njom, za intimnou koju
su neko meusobno dijelili. elio je obgrliti je rukama, ali je istovremeno
elio zgrabiti je za okovratnik i istresti iz nje istinu. Ali sada zna, zar
ne? Ja - ja ne znam to znam, Nick! Bila sam uasnuta, i osjetila sam se
povrijeenom, tako uasno izdanom - toliko sam se bojala za svoj ivot i za
svoje roditelje - da sam morala nestati. Znam koliko si sposoban u pronalaenju
ljudi, i zato sam morala otii bez ikakvog traga. Waller je cijelo vrijeme
znao gdje si. Pogledala je u strop, a on je slijedio njezin pogled sve do male
crvene tokice: kamere videonadzora; nije bilo dvojbe da su, ako je to bila
zgrada Uprave, posvuda bile kamere. Sto je to znailo, da Waller vjerojatno

promatra, slua? Ako slua, neka slua; to onda? vrsto je stiskala i oputala
svoje ake. Bilo je to samo nekoliko dana nakon to si rekao da ide u
Barcelonu na vikend. U uobiaje 353 nom tijeku svog posla - procesuiranju etve,
rezultata dobivenih presretanjem signala - naila sam na izvjetaj nekog
operativca Uprave o pojavljivanju u Rumunjskoj, u Bukuretu, koje je bilo izvan
plana! O, Isuse! Zna, samo sam radila svoj posao, pa sam slijedila taj
izvor i utvrdila da si to ti. Bila sam - bila sam okirana, jer sam znala da si
trebao biti u Barceloni. Znala sam da to nije bilo samo neko zavaravanje traga:
bila je to takva rijetkost to si uzeo slobodan vikend, i sve si svoje nakane
uskladio na potpuno otvoren nain. Dakle - ti me pozna, vrlo sam osjetljiva,
imam snane osjeaje - otila sam do Teda i rekla mu to sam saznala.
Zahtijevala sam, zapravo, da bude iskren prema meni. Odmah je vidio da ima posla
sa izbezumljenom, ljubomornom suprugom, a ipak te nije pokuavao zatititi. Bilo
je to olakanje, a i nije bilo olakanje. Da te pokuao zatititi, bila bih
ljuta, jako ljuta. No injenica da to nije inio govorila mi je da je to i za
njega bila novost - ova ga je informacija iznenadila. A to me jo vie
zabrinulo. ak ni Ted nije znao da si u Bukuretu. Brvson je pokrio oi rukom i
zavrtio glavom. Dobri Boe, sve vrijeme su ga imali pod nadzorom! Toliko je
temeljito obavio svoje suho ienje, toliko se paljivo pobrinuo da ga nitko
ne prati. Kako se to moglo dogoditi? Sto je to znailo? Je li on istraivao?
pitao je Brvson. Ili si ti istraivala? Oboje smo istraivali, sigurna sam u
to. Dobila sam i sliku fotoizvianja, pa sam sada imala i tvoju sliku u
Bukuretu, koja je sve nekako konkretizirala i sve uinila jo groznije
istinitim. Zatim je jedan zaseban i neovisan izvor, obavjetajac pod tajnim
imenom Titan, potvrdio informaciju i nadodao jo toga. Bila je to vijest koja me
gotovo dotukla. Titan je izvijestio da si imao tajni sastanak s Raduom Draganom,
voom osvetnikog odreda bive Securitate. O, ne uzviknuo je Brvson. Sigurno
si pomislila - budui da sam bio tako tajnovit, sigurno si pomislila da radim
neto potajno, neto to moram od tebe skrivati! Jer sam od Teda saznala da si
se susreo s Draganom bez znanja Uprave! Sigurno si sklapao neki dogovor, zbog
kojega nisi bio ponosan, koji si morao skrivati. Ali dala sam ti priliku. Jednog
sam te dana upitala - upitala sam te bez uvijanja. 354 Prije me nikada nisi
pitala to sam radio kad nisam bio kod kue. Mogao si znati koliko mi je vaan
taj odgovor, sigurna sam u to. Ali ti si nastavio lagati! Bezono. Elena,
draga, titio sam te! Nisam te htio uznemiravati, znao sam da bi mi zamjerila da
sam te unaprijed o tome obavijestio. Da sam ti poslije rekao, beskrajno bi se
brinula, ne bi to mogla nositil Zavrtjela je glavom. Sada to znam. Ali onda je
Titan izvijestio da si sklopio dogovor s Draganom, da si mu izdao gdje su moji
roditelji u zamjenu za neke vee ustupke - To je bila lai Ali to onda
nisam znala! Kako si mogla pomisliti da bih ih mogao prodati? Kako si to mogla
prihvatiti? Jer si mi lagao, Nicholas! povikala je. Nisi mi pruio razlog da
mislim drugaije! Lagao si! Dobri Boe, to li si mislila o meni. Otila sam
Tedu i zahtijevala da me otpravi iz zemlje. Da me negdje sakrije, negdje na
sigurnol Negdje gdje me nikada nee moi pronai. A htjela sam i da se moji
roditelji presele - odmah - to je bilo grozno skupo zbog kordona osiguranja
koji je tamo bio. Ted se sloio da je to najbolje. Bila sam ranjena do - do
kosti zbog tvoje izdaje, a najvie sam od svega bila oajna jer sam htjela
zatititi svoje roditelje. Waller me preselio ovamo, u Dordognu, i smjestio mamu
i tatu na oko sat udaljenosti odavde. Waller je vjerovao da sam ja to uinio?
Waller je znao samo to da si i njemu lagao, da si radio neto bez odobrenja.
Ali nikad mi to nije dao do znanja, ni jedanput to nije spomenuo! Zar te to
iznenauje? Zna koliko dri stvari za sebe. A i ja sam ga molila da ti nita ne
kae, da te ne uzbunjuje. Ali zar ne zna to sam uinio} povie Brvson. Zar
ne zna? Da, ostvario sam dogovor s tim pometaima - da zatitim tvoje
roditelje! Zaprijetio sam im, dao sam im jasno do znanja da ako netko stavi i
prst na tvoje roditelje, cijela Draganova ira obitelj bit e istrijebljena. 355
Da u se osobno pobrinuti za to! Znao sam da e mu jedino prijetnja osvetom
sicilijanskog tipa neto znaiti. Sad je Elena jecala. Godinama - godinama
poslije toga - razmiljala sam o tome. Tata je umro prije dvije godine, a mama
prole godine. Bez njega nije imala volje ivjeti. O, Boe, Nicholas. Misliia

sam da si udovite! Podigao je ruke da je zagrli, mada je jedva mogao sjediti.

Plaui, bacila mu se u zagrljaj. Dotakla je previjenu ranu, pogodila u ivac;
bol mu je gotovo raznijela gornji dio glave. Ali vrsto ju je drao u zagrljaju,
gladio je njeno i tjeio. Djelovala je tako krhko, a njezine prekrasne oi bile
su sve u suzama, zakrvavljene. Sto sam to uinila, jadikovala je. Kako sam
mogla to pomisliti o tebi, kako sam mogla pomisliti da si to uinio...! Sve
sam ja pogorao time to nisam imao povjerenja u tebe, to nisam bio poten
prema tebi. Ali Elena, to nije bio samo obini nesporazum - namjerno te i
sistematski navodio na pogreno miljenje agent pod tajnim imenom Titan. Zato?
S kojim ciljem? To je sigurno bio Prometej. Znaju da ih pratimo, da steemo
obru oko njih. I sigurno su iskoristili okolnosti da bi zatrovali izvor, da bi
u nae redove ubacili nesigurnost i razdor. Da bi nas okrenuli jedne protiv
drugih, mua protiv ene u ovom sluaju. Slani su lani izvjetaji da bi se
iskoristila naa ranjivost - da bi nas sputali gdje god su mogli. Prometej...
i ti i Waller stalno ga spominjete. Ali sigurno neto znate, imate nekakvu
predodu o tome to je to, koji su mu ciljevi... Elena mu je milovala lice i
gledala ga u oi. Kako si mi nedostajao, dragi moj. Sjela je, uzela njegovu
ruku meu svoje i stisnula je, a zatim polako ustala s kreveta. Poela je
koraati dok je govorila, kao to je to uvijek inila kad bi je muio neki
sloeni problem. Bilo je to kao da tjelesna aktivnost, to kretanje koje se
stalno ponavlja, katalizira neto u njezinom misaonom procesu. Prometej je ime
s kojim smo se prvi put susreli tek prije nekih dvadeset mjeseci, rekla je
polako, udaljenih misli. ini se da se radi o nekoj vrsti meunarodnog
udruenja za provoenje velikog pothvata, moda o kartelu, i koliko smo uspjeli
saznati, skupina Prometej obuhvaa konzorcij tehnolokih tvrtki i obrambenih
dobavljaa, 356 a njihovi zastupnici na visokim su poloajima u vladama diljem
svijeta. Brvson je kimnuo glavom. Jacques Arnaud je vertikalno integrirao
obrambene korporacije, general Tsai je obrambeni dobavlja u sklopu NOV-a,
Anatolij Prinjikov dri znatne grupacije poduzea po cijelom bivem Sovjetskom
Savezu, novoj Rusiji. Veze izmeu korporacija uspostavljaju se na globalnoj
razini. Otro ga je pogledala i na trenutak prestala koraati. Da, ova su
trojica najvanija meu njima. Ali ini se da ima puno sudionika, koji skladno
surauju. Kako surauju? Sto rade? Udrueni dobici, fuzije, konsolidacije sve se, izgleda, ubrzava. Fuzije, konsolidacije u obrambenom sektoru? Da.
Ali s naglaskom na telekomunikacijama, satelitima i kompjutorima. A tu je neto
vie, puno vie od samog svaranja korporacijskog carstva. Jer u zadnjih je pet
mjeseci nastupila prava epidemija teroristikih incidenata, od Washingtona, New
Yorka, Zeneve, Lillea... Prinjikov i Arnaud unaprijed su znali za Lille,
upao je Brvson. uo sam to, vidio sam ih kako razgovaraju o Lilleu nekoliko
dana prije toga. Put e biti ist, rekli su. Skandal e biti golem. Put e
biti ist, glasno je razmiljala. Ljudi unutar obrambene industrije, vlasnici
koji izazivaju kaos kako bi podigli vrijednost svojih dionica... Zavrtjela je
glavom. Ne, to nema smisla. Najizravniji nain poveavanja potranje za orujem
je izazivanje rata, a ne izolirani, pojedinani teroristiki napadi. Jedna od
teorija koja objanjava masovno naoruavanje koje je dovelo do Drugog svjetskog
rata kae da su karteli trgovaca orujem izgradili mladu nacistiku Njemaku
znajui da e nedugo potom izbiti globalni rat. Ali ovo je drukije doba -
Nicholas, promisli o ovome. Kljuni igrai u Rusiji, Kini i Francuskoj - u
najmanju ruku, a sigurno ima i drugih - u poloaju da nahuckaju svoje zemlje
jednu protiv druge, oglase bubnjeve rata, te time i potrebu jaanja nacionalnih
obrana.... To bi ve imalo smisla. Ima vie naina poticanja na obrambenu
spremnost. Ali ako dri poluge moi, mora postojati dobar razlog zato ih ne
potegne. Ne, ne vidimo da se odvija globalna utrka u naoruanju. To uope nije
to. Vidimo samo odvojene incidente. Pojedinane tero 357 ristike napade, za
koje nitko ne snosi odgovornost i nikome se ne pripisuju. A sve se ubrzava.
Zato} Terorizam je drugaiji oblik ratovanja, rekao je Brvson polako.
Ratovanja drukijim sredstvima. To je psiholoko ratovanje ija je namjera da
demoralizira. Ali u ratu su potrebne barem dvije strane. Teroristi i oni
koji se bore protiv njih. Zavrtjela je glavom. To ipak nema smisla. Oni koji
se bore protiv njih - to je previe nebulozno. Terorizam je oblik teatra.

Izvodi ga glumac za publiku. Dakle, eljeni krajnji rezultat nije samo

unitenje, nego publicitet koji je izazvan tim unitenjem. Tono. Publicitet
gotovo uvijek pomae u svraanju pozornosti na neku ideju, neku skupinu. Zato
moramo istraiti publicitet, vijesti, da vidimo to ih povezuje. Sto svi ti
teroristiki napadi imaju zajedniko. To da ih se moglo sprijeiti, rekao je
Brvson bez puno okolianja. Elena je stala i okrenula se prema njemu sa
znatieljnim smijekom na licu. Zato to kae? Pregledaj sve novinske
izvjetaje, transkripte televizijskih i radijskih emisija. Svaki put, poslije
svakog dogaaja, u izvjetajima se pojavio komentar - koji se obino pripisivao
nekom neimenovanom vladinom dunosniku - u tom smislu da se tragediju sigurno
moglo sprijeiti da su se poduzele odgovarajue mjere nadzora. Mjere nadzora,
ponovila je. Ugovor. Meunarodni ugovor o nadzoru i sigurnosti, s kojim se
upravo suglasila veina zemalja svijeta. Ugovorom se stvara neka vrst
meunarodne promatrake agen- ije, je li tako? Neka vrst super-FBI-a?
Tono. A to bi zahtijevalo ulaganje milijardi i milijardi dolara u novu
satelitsku opremu, policijsku opremu i slino. Potencijalno vrlo unosno za
tvrtke... poput Arnaudove, Prinjikovljeve, Tsaijeve... moda je to to.
Meunarodni ugovor koji slui kao krinka, zaklon za masovno jaanje obrana. Tako
da svi budemo naoruani, zatieni od terorista - jer terorizam je nova,
poslijehladnoratovska prijetnja miru. A do sada su 358 sve lanice Vijea
sigurnosti UN-a potpisale i ratificirale taj ugovor, zar ne? Sve osim jedne.
Velike Britanije. To bi se trebalo dogoditi sad svaki dan. Glavni je tamonji
zagovornik toga Lord Miles Parmore. Da, da. On je - kako kaete, on je
napuhanko, ali je prilino djelotvoran u organiziranju potpore za taj ugovor.
Nikada ne podcjenjuj ovjeka koji je tamo spreman sebe izloiti. Sjeti se
Reichstaga 1933. Brvson je zavrtio glavom. Tako ne djeluje Prometej. Lord
Parmore je jako djelotvoran, ali sumnjam i da je jak kao ovjek. Kladim se da je
um koji nadzire stvar negdje drugdje. Kako to vole rei nai neustraivi voe slijedi snagu, trai mozak. Hoe rei da u Londonu postoje oni koji vuku
konce i koji utjeu na parlamentarnu raspravu? Kladim se. Samo tko? Kad
bismo mogli saznati... Morat u otii tamo, susresti se s Parmoreom; ispitati
ga, iskopati stvari, to dublje mogu. Ali moe li ii? Jesi li dobro? Ako
mi izvadi ove proklete cijevi iz ruke, dobro sam. Zautjela je na trenutak.
Nicholas, inae bih bila brina supruga i inzistirala bih da ostane u krevetu
dok se ne oporavi. Ali ako se iskreno dovoljno dobro osjea - vrijeme nas
nagoni - Mogu otii u London. elim otii. Prvim letom. Nazvat u,
dogovoriti da pripreme privatni zrakoplov za polijetanje oko est sati, ako ga
Ted ne treba. Dobro. Aerodrom je blizu. Vrlo blizu. Kimnula je i zaustavila
se usred koraka. Sada i Cassidy ima smisla. Cassidv? Senator Cassidv? Da.
Sto je s njim? Morao se povui jer je otkriveno - to je ono bilo, da mu je
ena uhvaena kako prodaje drogu ili tako neto? Pa, malo je zamrenije od
toga, ali to je glavna okosnica prie. Prije nekoliko godina ena mu je postala
ovisna o sredstvima protiv bolova, pa je kupila drogu od preruenog policijskog
slubenika. Senator James Cassidy uspio je da se izbrie njezin policijski dosje
i odveo je na lijeenje. 359 Kakve to veze ima s ugovorom? Kao prvo, on je u
Senatu bio glavni oponent ugovoru. Vidio je to kao ugroavanje osobne
privatnosti. Zapravo, on je bio najglasniji u Washingtonu koji je upozoravao na
stalnu eroziju privatnosti u eri kompjutora. Mnogi su komentatori vidjeli
ironiju u injenici da je senator koji je bio toliko opsjednut slobodom
privatnog ivota upropaten zbog neega to je u prolosti skrivao - ciniki su
ga optuili da je oito bio toliko opsjednut slobodom privatnog ivota zato to
je neto skrivao. U tome bi moglo neto biti. Nije u tome stvar. injenica
je da je on deveti lan Kongresa u zadnjih nekoliko mjeseci koji se ili povukao
ili je najavio da se vie nee kandidirati. Teko je u ovo vrijeme biti
politiar. Nema dvojbe. Ali zna mene - izvjebana sam u traenju ablona i
tamo gdje ih drugi ne vide. Zapazila sam da su se meu tom devetoricom njih
petorica povukla jer su upali u nemilost, mogli bismo rei. Osramoeni su. A ta
petorica bili su otvoreni oponenti meunarodnom ugovoru o nadzoru. To sigurno
nije sluajnost - i nije potreban neki strunjak za kriptografiju eliptine
krivulje ili za kriptosustave asimetrinog kljua da bi to vidio. Procurile su

privatne informacije. Informacije koje su nekako postale javne - u jednom

sluaju lijeenje mentalne bolesti, u drugom pretjerana uporaba antidepresanata,
posuivanje pornografskih videokazeta, ek ispisan na raun klinike za
abortuse. Dakle, zagovaratelji ugovora grubo igraju. I vie od toga.
Zagovaratelji ugovora imaju pristup u najprivatnije sfere. Neki odmetniki
elementi unutar FBI-a? Ali FBI uglavnom nema takve informacije o ljudima, to
zna! To je sasvim sigurno tako od vremena J. Edgara Hoovera. Moda jedino onda
kad temeljito istrauju nekog zloinakog sumnjivca, ali inae nemaju. Tko
onda, ili to? Poinjem traiti neku dublju ablonu da vidim bi li iza ovog
obrasca razotkrivanja mogla stajati neka nadzorna obavjetajna sluba. Sto je
bilo zajedniko svim tim kongresnicima? Pribavila sam o njima 360 opsene
ivotopise, sve to sam mogla dobiti, bilo kakve financijske informacije koje
sam mogla pronai na Internetu - a kao to zna, tamo ima prilino toga ako
moe pribaviti broj socijalnog osiguranja, koji se jednostavno dobije. I
pronala sam neto zanimljivo. Dvojica osramoenih kongresnika imala su hipoteke
kod jedne washingtonske banke, kod First Washington Mutual. A onda sam utvrdila
povezanost: sva petorica bili su klijenti te banke. Dakle, ili je banka nekako
upletena u ucjenu ili je netko nekako uspio ui u bankovne zapise. Tono.
Bankovni zapisi, ekovi, transferi novca... to moe dovesti do podataka o
zdravstvenom osiguranju, a zatim do medicinskih podataka. Harry Dunne, rekao
je Brvson. Jo jedan lan Prometeja. Zamjenik direktora sredinje obavjetajne
slube, CIA-e. Dunne je lan? Da, da, ili barem sumnjamo, rekla je brzo.
Nastavi, to je s njim? Dunne je bio taj koji me izvukao iz mog umirovljenja,
istrgnuo me iz mog mirnog ivota i prinudio me da istraujem Upravu. Do tada ste
ve bili na tragu Prometeju, i Dunne je elio utvrditi to znate, vjerojatno da
bi vas neutralizirao. Jer CIA stoji iza ovog ugovora - oni ele vidjeti poveani
nadzor diljem svijeta. Moe biti, da. Zbog raznih razloga, od kojih nije na
posljednjem mjestu potreba CIA-e da opravda svoju svrhu, svoj razlog postojanja
sada kad je hlatni rat zavrio. I da, ja sam na tragu Prometeju, ali jo nisam u
stanju jasno razumjeti njegove nakane. Koristim ovdanje kompjutore Uprave,
hvatam Prometejeve signale. Identificirali smo neke lanove, kao to su Arnaud,
Prinjikov, Tsai i Dunne; moemo i snimiti njihovu meusobnu komunikaciju. Ali
sve je, dakako, ifrirano. Vidimo obrazac prijenosa, ali ne moemo vidjeti
sadraj. To je poput nekog holograma - potrebna su ti dva prostora podataka da
bi mogao jasno oitati signale. Ve se dugo i naporno borim s tim, ali do sada
bez uspjeha. Ali ako ti ima ifriranu informaciju, bilo to... 361 Brvson je
sjeo na bolniki krevet. Osjetio se jaim; noge su mu bile ukoene i bila im je
potrebna vjeba. Dokui mi telefon, molim te. Tamo je, na stolu. Nicholas,
vjerojatno ovdje nee dobro raditi - pod zemljom smo i signal - Samo mi ga
dokui. Pruila mu je njegov mali srebrni GSM mobilni telefon. Okrenuo ga je i
izvadio neto iz kuita za baterije. Bio je to siuni crni pravokutnik. Moda
e ti ovo pomoi. Uzela ga je: To je - ip, silikonski ip...? ifrirani
ip, da budemo precizni, rekao je. Kopiran s telefona u uredu Jacquesa
Arnauda. 362 26 Povela ga je dugim podzemnim prolazom koji je vodio iz klinike
u drugo krilo zgrade. Podovi su bili od visoko izglaanog kamena, zidovi su bili
bijeli, a niski stropovi akustino izolirani. Nije bilo sunane svjetlosti, ni
prozora; mogli su biti bilo gdje na svijetu. Ova je zgrada izgraena prije
desetak godina kao europska operativna baza Uprave, objasnila je. A ja ovdje
radim otkako sam - pa, otkako sam otila iz Sjedinjenih Drava. Izostavila je
ono: otkako sam te ostavila. Ali kad je postalo jasno da smo provaljeni vjerojatno kao posljedica naeg istraivanja Prometeja - Waller je naredio da se
cijeli washingtonski ured preseli ovamo, to je zahtijevalo dodatnu gradnju. Kao
to e vidjeti, izvana je vrlo malo vidljivo; izgleda kao otmjena mala
istraivaka zgrada izgraena na obroncima gore. Drat u te za rije da smo u
Dordogni, rekao je Brvson. Noge su mu bile u redu; jedina nelagoda dolazila je
od rane koja je bila sa strane, koja je, dok je hodao, boljela kao da su mu se
zabijali noevi u leda. Pa, vidjet e dovoljno uskoro kad te povedem u etnju
van. Vjerojatno emo imati malo vremena dok ekamo obradu ipa. Doli su do
dvostrukih vrata od ulatenog elika gdje je Elena upisala ifru na maleni
ureaj, a potom stavila svoj palac na senzor. Vrata su se otvorila. Zrak je

unutra bio hladan i suh. Zidovi prostorije niska stropa bili su puni pregrada sa
superkompjutorima, radnim konzolama, televizijskim monitorima. Mislimo da je
ovo najjai superraunalni centar u svijetu, rekla je Elena. Imamo Cray
raunala s petaflopima procesorske snage, koja omoguava trili V 363 june
operacija u sekundi. Tu su povezana IBM-SP vorita, raunala sa viegranskom
arhitekturom, sustav SGI Onyx Realitv Engine. Tu je i sustav za masovnu pohranu
podataka on-line kapaciteta stotinu i dvadeset gigabajta te automatski robotski
tape server kapaciteta dvadeset terabajta. Ne mogu te pratiti, draga. Ali
njezino uzbuenje bilo je oito, jedva ga je uspijevala obuzdati. Ovdje je bila
u svom elementu, studentica iz Rumunjske koja je viu matematiku uila na
kolskoj ploi i na zastarjelim raunalima iz 1970-ih, sada se iznenada nala u
zemlji udesa. Uvijek je bila takva, otkad ju je znao - ushiena svojim poslom,
oarana tehnologijom koja je sve to omoguila. Nemoj zaboraviti osamdeset i pet
kilometara optikog kabla koji je ugraen ovdje, Elena. Bio je to Chris
Edgecomb, visok, mrav, zelenooki Gvajanac koe boje kave. ovjee, svaki put
kad te vidim izgleda sve grublje! Chris je vrsto zagrlio Brvsona. Doveli su
te natrag. Brvson se trgnuo od boli, ali se nasmijeio, radostan to poslije
toliko vremena ponovo vidi ovog kompjutorskog strunjaka. Vjerojatno ne mogu
bez vas. Pa, znam da je i tvojoj supruzi drago to te ponovo vidi. Mislim da
drago nije dovoljno jaka rije, rekla je Elena. ini se da se sveti Kristofor
dobro brine o tebi, rekao je Chris. Bez obzira kroz to prolazi. Neu te
pitati gdje si bio ili to si radio, dakako. Ali lijepo te je vidjeti. Ja
pomaem Eleni oko softvera, pokuavamo deifrirati Prometejeve poruke. Ali teko
ide. Sve je strogo ifrirano. A ovdje imamo igrake, ovjee - vanu vezu velike
brzine prema Internetu, za distribuirana raunala. Potpuno digitalna
komunikacija brzine prijenosa jedan gigabit, putem satelita u geostacionarnoj
orbiti, koji radi na K- i Ka-frekventnom opsegu, s mogunou prijenosa
digitalnih komunikacija brzinama jednakim onima koje se ostvaruju optikim
linkovima. Elena je ubacila kriptoip u otvor jednog od Digital Alpha strojeva.
Vidi, ovdje je na vrpcama pohranjena petomjesena komunikacija meu
Prometejcima, objasnila je. Uspjeli smo je uhvatiti jednostavnim telefonskim
prislukivanjem i satelitskim hvatanjem, ali je nismo uspjeli deifrirati - ne
moemo je oitati, sluati, razumjeti1. 364 Sve je krajnje ifrirano. Ako je ovo
doista kopija Prometejeva algoritamskog kljua, moda se pribliimo cilju. Kad
ete znati? upitao je Brvson. Moda e potrajati sat vremena, moda i par
sati. Moda i manje. ovisi o brojnim imbenicima, ukljuujui i s koje je razine
klju. Zamisli si da je to klju u neku stambenu zgradu: klju moe biti vlasnik
zgrade, koji moe otvoriti svaka vrata u zgradi. Ili moda samo otvara vrata u
nekom pojedinom dijelu zgrade. Vidjet emo. U svakom sluaju, ba nam je to
trebalo da prodremo u Prometeja. Pozvat u vas na dojavljiva ili telefonski
kad bude gotovo, rekao je Chris. U meuvremenu, mislim da vas Ted Waller eli
vidjeti. Wallerov prostrani ured bez prozora bio je potpuno isto opremljen kao
i onaj stari u ulici K - na podu isti kurdski sagovi iz sedamnaestog stoljea,
na zidovima ista engleska ulja sa psima koji nose plijen u svojim gubicama.
Waller je sjedio za svojim istim masivnim radnim stolom od francuske hrastovine.
Nicky, Elena, imam za vas jednu malu informaciju koja bi vas mogla zanimati.
Elena, mislim da nisi upoznala jednu od naih najtalentiranijih i najopasnijih
terenskih operativki, koja nas je poastila jednim od svojih ne tako estih
posjeta kui. Veliki stolac visoka naslona koji je bio okrenut prema Wallerovu
radnom stolu polako se okrenuo. Bila je to Layla. Ah, da, rekla je Elena,
hladno pruivi Layli ruku. Puno sam ula o vama. I ja o vama, odgovorila je
Layla, nita srdanijim tonom. Nije ustala. Zdravo, Nick. Bryson je kimnuo.
ini mi se da si me zadnji put kad smo se vidjeli pokuala ubiti. O, to,
rekla je Layla, pocrvenjevi. Nita osobno, razumjet e. Dakako. U svakom
sluaju, mislila sam da biste voljeli znati da se na prijatelj Jacques Arnaud,
izgleda, mie s pozornice, rekla je Layla, gledajui ih otvoreno, povjerljivo.
365 BSSSS1? Kako to misli? upitao je Bryson. Poduzima korake da likvidira
sve svoje dionice. Rekla bih da su to potezi uplaenog ovjeka. Nije to uredni
uzmak ili preseljenje aktive iz jednog sektora u drugi. Nije uobiajeno
poslovanje, da tako kaemo. Trgovac smru eli se penzionirati. Ali to nema

nikakvog smisla! rekao je Brvson. Ne vidim kakva je logika toga - a ti? Pa,
rekla je Layla, gotovo se smijeei, zato imamo analitiare poput Elene. Da
osmisle ono to se operativci poput tebe i mene toliko trude prikupiti. Elena
je utjela, zamiljeno napuivi usnice. Sada je usredotoila pogled. Koji je
va izvor, Layla? Jedan od Arnaudovih velikih suparnika. ovjek gotovo jednako
tako ugledan i jednako nemoralan kao i sam Arnaud - brat po zlu - a ipak ga
prezire neprijateljstvom kakvo je Kain osjeao prema Abelu. Ime mu je Alain
Poirier. Sigurna sam da to za vas nee biti nita novo. Dakle, upravo ste od
Arnaudova velikog suparnika doznali da su se poela postupno gubiti Arnaudova
poduzea, rekla je Elena. Tako nekako, potvrdi Layla. Na engleskom, dodue.
Za vas bi bez sumnje to bilo puno dojmljivije da je izraeno jezikom algoritama.
Uvjerena sam da su vae metode nama nedokuive. Waller je promatrao ovaj
viteki dvoboj izmeu dvije ene kao da je na Wimbledonu. Zapravo, odgovorila
je Elena, zapoinju prilino uobiajenim postupkom: utvrivanjem izvora.
Naprimjer, vi vjerujete da je Poirier Arnaudov neprijatelj. To je prirodna
pretpostavka. Tako su sami sebe opisali. Zapravo, to su uinili jako revno.
Sto pokuavate rei? upita je Layla hladnokrvno. Mislim, kad biste dalje
istraivali, otkrili biste da su Poirier i Arnaud zapravo poslovni partneri.
Glavni ljudi u nizu meusobno povezanih i posvuda rairenih grupacija poduzea.
Suparnitvo je smicalica, ista i jednostavna. Layla je stisnula oi: Hoete
rei da je informacija koju imam bezvrijedna? Ni u kom sluaju, ree Elena.
injenica da su vas provalili prepoznali i napunili informacijama - vrlo je
korisna obavijest. Oito je 366 da Arnaud eli da povjerujemo kako je to o njemu
istina. Ne smijemo ni posluati la ni udovoljiti pokuaju da je se razglasi.
Layla je na trenutak zautjela. Moda imate pravo, sloila se mrzovoljasto.
Ako Arnaud eli omesti nae istraivanje, rekao je Brvson, prirodni je
zakljuak taj da je on ukljuen u pothvat koji mora izbjei istragu da bi uspio.
ele nas uhvatiti nespremnima, posijati pomutnju. Neto e se dogoditi, i to
uskoro. Ne smijemo sada dopustiti da nam ita izmakne. Kriste, imamo posla sa
snagama koje su rasporedile nevien stupanj moi i znanja. Naa je nada u
najboljem sluaju u tome da nas podcijene. Bojim se, primijeti Layla
skrueno, da e ba tako i biti. Waller je napustio glavni stoer Uprave radi
hitnog sastanka u Parizu, a u meuvremenu su Brvson i Elena morali ekati.
Iskoristili su vrijeme za dugu etnju po okolici, nizbrdo kroz ivice rumarina
i uz obale Dordogne. Doista su bili u Francuskoj, shvatio je Brvson kad su
izali iz podzemnih tunela u zgradi Uprave. Glavni je ulaz bio na staroj kamenoj
vili, koja je bila dovoljno velika da bi izgledala uvjerljivo s uredima i
istraivakim prostorijama nekog amerikog znanstvenog instituta, kao vjerojatno
neki beskoristan pothvat amerikih znanstvenika. Time se objanjavalo ulaenje i
izlaenje iz zgrade, zrakoplovi koji su pristizali i odlijetali s mjesnog
aerodroma. Nitko nije imao pojma koliko je zgrada doista velika i dokle dopire,
koliko se duboko urezala u goru. Brvson je hodao opreznije nego inae, pazei na
svoju ranu i grei povremeno lice od boli. Spustili su se niz stjenovito
podruje i hodali starim hodoasnikim putem koji je prolazio dolinom plantaa
oraha uz rijeku Dordognu, tu pradavnu rijeku koja je zavijala pokraj Souillaca i
prema Bordeauxu. Bile su to sve plantae razboritih seljaka, koji su bili sol
ove zemlje i ozbiljni uvari francuske okolice, mada su neke od jednostavnih
kamenih koliba tijekom godina postale dom Engleza koji si nisu mogli priutiti
odmor u Provansi ili Toskani
Gore na obroncima nalazile su se vinske klijeti gdje se proizvodilo dobro vin
du pays. U daljini je zeleni krajolik sjeverno od Cahorsa bio istokan
srednjovjekovnim gradiima na brdima, gdje se u malenim restoranima veim
seoskim obiteljima nedjeljom posluivalo skromnu, 367 ali ozbiljnu cuisine du
terroir. Brvson i Elena uputili su se kroz umu, u kojoj su bile poznate gljive
gomoljke skrivene ispod korijenja prastarog drvea, ija su se tajna nalazita
prenosila u obiteljima iz narataja u narataj i za njih nisu znali ak ni
vlasnici zemljita. Bila je to Tedova zamisao da se preselimo ovamo, objasnila
je Elena dok su hodali drei se za ruke. Uvia kako se ovjek koji toliko
voli jesti moe zaljubiti u neki kraj, gdje ima kozjeg sira i orahovog ulja i
gljiva gomoljki. Ali je ovdje isto tako vrlo praktino. Prilino smo dobro

skriveni, skrovite djeluje uvjerljivo, aerodrom je prikladan. A tu su i brze

autoceste u svakom smjeru - sjeverno prema Parizu, istono prema vicarskoj i
Italiji, juno prema Sredozemlju, zapadno prema Bordeauxu i Atlantskom oceanu.
Mojim se roditeljima jako svialo ovdje. Glas joj je postao blag, sjetan.
Nedostajao im je dom, naravno, ali ovo je bilo tako divno mjesto na kojem su
proveli zadnje godine svog ivota. Pokazala je na skupinu kamenih koliba u
daljini. ivjeli smo u jednoj od onih kuica tamo. Mi? ivjela sam s njima,
brinula sam se o njima. Drago mi je zbog toga. Moj gubitak bio je njihov
dobitak. Nasmijala se i stisnula mu ruku. Zna, istinita je stara izreka Mai
rdrut, mai drdgut! , Srce kad je daleko jae lupa, preveo je. I to si ono
uvijek znala govoriti - Celor ce duc mai mult dorul, le pare mai dulce odorul?
Daljina izotrava ljubav, a blizina je jaa, je li tako? Nicholas, bilo mi je
teko, zna. Vrlo teko. I meni. Jo tee. Morala sam ponovno izgraditi svoj
ivot bez tebe. Ali bol, osjeaj gubitka, nikada nije minuo. Je li i kod tebe
bilo tako? Mislim da je meni bilo jo puno tee, zbog neizvjesnosti. Jer nisam
znao zato - zato si nestala, kamo si otila, to si mislila. Oh, iubitol Te
ador! Oboje smo bili rtve - rtve, taoci svijeta nepovjerenja i sumnje.
Reeno mi je da si mi dodijeljena kao neki straar. Dodijeljena? Zaljubili
smo se, i to posve sluajno. Kako da ti dokaem da to nije istina? Zaljubila sam
se u tebe, Nicholas. I jo uvijek sam zaljubljena. 368 Ispriao joj je lai
Harryja Dunnea, priu o mladiu koji je odabran zbog svojih sportskih i
lingvistikih vjetina, zatim je naslijepo unovaen, izmanipuliran, roditelji su
mu ubijeni. Vrlo su lukavi ti Prometejci, rekla je. U organizaciji koja je
toliko zaogrnuta slojevima tajnosti kao to je naa nije teko iskonstruirati
uvjerljvu la. Onda prikau kao da si ti neprijatelj, kao da nas pokuava
unititi - pa ne moe provjeriti je li tono to to su ti rekli. Ali, jesi li
ti znala za Wallera? Za to? Za njegovu... Brvson je oklijevao. Njegovu
prolost. Kimnula je. Za Rusiju. Da, rekao mi je. Ali tek nedavno. Mislim da
je to bilo samo zbog toga to te planirao dovesti i to je znao da emo
razgovarati. Telefon joj je zazvonio. Da? Lice joj je zasjalo. Hvala ti,
Chris. Prekinuvi vezu, rekla je Brvsonu: Imamo neto. Chris Edgecomb predao
je Eleni hrpu fascikala crvenog obruba, a svaki je bio pun ispisa. ovjee, kad
je ova ifra pukla, onda je zaista pukla. Pet brzih laserskih pisaa radilo je
punom parom dok nisu sve ovo ispisali. Najvie nas je usporio kompjutorski
prijepis - pretvaranje govorne rijei u tiskanu zahtijeva veliku raunarsku
snagu i puno vremena, unato brzini naih procesora. A jo uvijek nismo ni blizu
zavretku posla. Pokuao sam izluiti sve to je nebitno, ali odluio sam ipak
ostati po strani i prepustiti vama donoenje glavnih odluka o tome to je vano,
a to ne. Hvala ti, Chris, rekla je, uzela fascikle i poloila ih na dugaki
stol u sobi za sastanke, koja je bila odmah do superkompjutorskog centra. Zvat
u da vam donesu kavu. Imam osjeaj da ete je vas dvoje trebati. Razdijelili
su meu sobom hrpu ispisa i poeli ih pohlepno itati. Do sada su najvredniji
rezultat bili deifrirani razgovori meu efovima, kojih je bilo puno, od kojih
su neki bili opirni, a neki su bili razgovori meu vie osoba. Budui da je sve
bilo ifrirano, sudionici 369 su slobodno govorili. Neki od njih - oni
prepredeniji, kao to su Arnaud i Prinjikov - ostali su oprezni. Koristili su
ifrirani govor, izraze koje je onaj drugi razumio a da mu se nije moralo
izriito objanjavati. Ovdje je bilo kljuno Elenino poznavanje ablona govora,
njena sposobnost da ak i u otvorenu govoru razabere neko hotimino prikrivanje.
Prilino je puno prijepisa oznaila ljepljivim papiriima. A budui da je Brvson
bio upoznatiji s igraima i njihovim porijeklom, kao i karakteristikama
odreenih operacija, mogao je shvatiti razliite osvrte, druga znaenja. Tek to
su poeli iitavati papire, Brvson je rekao: Rekao bih da imamo pouzdane
dokaze protiv njih. Ovo vie nije rekla-kazala. Ovdje Prinjikov zapravo planira
enevski napad bedrenicom; puna tri tjedna unaprijed. Ali oito je da oni ne
rukovode predstavom, rekla je Elena. Pokoravaju se nekom drugom - zapravo,
dvojici drugih, mogue Amerikanaca. Kome? Do sada nisu upotrijebili imena.
Govore o vremenu na zapadnoj obali, dakle, jedan bi od njih mogao biti ili u
Kaliforniji ili negdje na pacifikoj obali SAD-a. Sto je s Londonom? Ima li
kakvu ideju tko bi tamo mogao biti lutkar koji vue konce? Ne... Chris

Edgecomb iznenada je upao u sobu s visoko podignutim listovima papira. Ovo je

upravo nailo, rekao je, a uzbuenje je bilo oito na njegovu licu. Ovo je
ispis prometa novanih transfera u First Washington Mutual Bancorp i iz nje mislim da bi vam to moglo biti zanimljivo. Predao je Eleni nekoliko listova
papira, a na svakom je bilo nekoliko stupaca brojki. To je banka u Washingtonu
koju koristi veina lanova Kongresa, je li tako? rekao je Brvson. Onaj na
koga sumnja bio je upleten u ucjenu - proturivanje osobnih informacija o
oponentima ugovora? Da, odgovorila je Elena. Ovo su vlasniki transferi.
Edgecom je kimnuo glavom. Ciklusi, periodinost - nepogreivo je. Sto je to?
upitao je Brvson. 370 Ovo je niz ifri ovlatenja karakteristinih za entitet
koji je u cijelosti u neijem vlasnitvu. Moemo rei - rep. Sto to znai?
ini se da je ova washingtonska banka u vlasnitvu i pod kontrolom nekog
drugog, neke vee financijske institucije. To nije nita neobino, rekao je
Brvson. Stvar je u tome to se ovdje pojavljuje obrazac hotimine smetenosti to jest, vlasnitvo se temeljito i pomno skriva. Ima li naina da se sazna tko
je tajni vlasnik? upitao je Brvson. Elena je potvrdila kimanjem glave,
usredotoena na prouavanje brojki. Chris, ovaj broj koji se stalno pojavljuje
sigurno je ABA ifra za usmjeravanje. Moe li je slijediti i utvrditi tko -
Korak sam ispred tebe, Elena, rekao je. To je newyorka tvrtka pod nazivom
Meredith Waterman...? Moj Boe, rekla je. To je jedna od najstarijih,
najuglednijih investicijskih banaka na Wall Streetu. Pored nje Morgan Stanlev
ili Brown Brothers Harriman izgledaju kao skorojevii. Ne razumijem zato bi
Meredith Waterman bila upletena u ucjenjivanje senatora i kongresnika da bi
podrali Meunarodni ugovor o nadzoru i sigurnosti...? Meredith Waterman je
vjerojatno u privatnom vlasnitvu, rekao je Brvson. Da, pa? Pa bi i sama
mogla u neku ruku biti matina kua grupacije poduzea - proelje. Drugim
rijeima, moda je koristi neka druga institucija ili pojedinac ili skupina
pojedinaca - recimo, skupina Prometej - da zamaskira svoja prava poduzea.
Dakle, ako postoji nain da se dobije popis svih prolih i sadanjih partnera
Meredith Watermana, moda i veinskih vlasnika... To uope ne bi trebalo biti
teko, rekao je Edgecomb. Svaku privatnu tvrtku strogo kontrolira SEC9 i
FDIC10, i od njih se zahtijeva da arhiviraju svakovrsne dokumente do kojih bismo
mi trebali biti u stanju doi. Securities and Exchange Comission Komisija za
sigurnosne papire i mjenini promet. Federal Deposit Insurance Corporation
Federalna korporacija za osiguranje depozita. 371 Jedno ili vie tih imena moe
ukazati na Prometejevo vlasnitvo, rekao je Brvson. Edgecomb je kimno glavom i
napustio prostoriju. Brvson se iznenada neega sjetio. Richard Lanchester je
bio partner Meredith Watermana. Sto? Prije nego to je napustio Wall Street
i otiao u javnu slubu, bio je velika zvijezda investicijskog bankarstva.
Zlatni deko Meredith Watermana. Tako se obogatio. Lanchester? Ali on - rekao
si da ti je bio sklon, da ti je bio od koristi. Bio je sklon posluati, da.
Djelovao je istinski uznemireno. Sasluao me, ali zapravo nije uradio nita.
Rekao je da opet doe k njemu s vie dokaza. Sto je samo varijanta onoga to
je elio Harry Dunne - da me koristi kao orue u tuim rukama. Misli li da bi
Richard Lanchester mogao biti pripadnik Prometeja? Ne bih ga izuzeo. Elena se
vratila ispisu koji je prouavala, a onda je iznenada podigla pogled - Posluaj
ovo, rekla je. Prijenos moi bit e dovren etrdeset osam sati nakon to
Britanci ratificiraju ugovor. Tko to kae? upita Brvson. Ne znam. Poziv
dolazi iz Washingtona, usmjeren kroz izravni kanal za povjerljiva obavjetenja.
Neimenovani pozivatelj govori Prinjikovu. Moe li dobiti glasovnu
identifikaciju? Mogue. Morala bih posluati stvarni snimak i utvrditi je li
glas iskrivljen, i ako jest, koliko. etrdeset osam sati... prijenos moi...
na koga, s koga. Ili na to, s ega? Isuse, odmah moram u London. Kad imam
zrakoplov? Pogledala je na svoj sat. Za tri sata i dvadeset minuta. To je
predugo vrijeme. Ako vozimo... Ne, to bi trajalo puno due. Predlaem da
jednostavno odemo na aerodrom i pozovemo se na Teda Wallera, potegnemo sve konce
koje imamo i zamolimo ih da polete to je bre mogue. Ba kao to je rekao
Dmitri Labov. 372 Tko? Prinjikovljev pomonik. Rekao je: Mehanizam je ve
uspostavljen. Mo e se u potpunosti prenijeti1. Sve e doi na vidjelo! Rekao
je da su preostali jo samo dani. Sigurno je govorio o roku. Moj Boe, Nick,

ima pravo, nema vremena za gubljenje. Kad je ustao, svjetla u prostoriji kao
da su nakratko zatreperila, prekid od najvie djelia sekunde. to je to bilo?
upitala je. Ima li u zgradi negdje pomoni generator? Da, naravno, mora
biti. Upravo se ukljuio. Ali on se ukljuuje jedino u sluaju prave
opasnosti, rekla je, zbunjena. Nita se nije dogodilo, kako mi se ini -
Rjeiimol povikao je Brvson iznenada. Van odavde1. to? Tri1. Elena,
bjei - odmah Neto je prispojeno na elektrinu mreu.... Gdje je najblii
izlaz? Elena se okrenula i pokazala ulijevo. Isuse, Elena, idemo! Kladim se da
se vrata automatski zakljuavaju pa se ne moe ni ui ni izai. Znam da se to
upravo dogaa! Jurio je hodnikom; Elena je zgrabila nekoliko kompjutorskih
disketa sa stola i potrala za njim. Kuda? povikao je. Ravno kroz ta vrata!
Ona je vodila, a on ju je slijedio. Za nekoliko sekundi doli su do dvostrukih
elinih vrata na kojima je pisalo IZLAZ U NUDI; crveni zasun na sredini vrata
koristio se za nasilno otvaranje vrata, pri emu se vjerojatno i ukljuivao
alarm. Brvson je svom snagom udario u zasun; dvostruka vrata otvorila su se
prema van u tamnu no dok je alarm poeo zvoniti. Zapuhnuo ih je hladan zrak.
Nekoliko metara ispred njih bila su velika vrata od elinih sipki od poda do
stropa. Vrata su se automatski polako zatvarala, s lijeva na desno. Skoi!
povika Brvson, bacivi se kroz prostor koji se postojano smanjivao. Okrenuo se i
dohvatio Elenu te ju izvukao kroz procijep izmeu vrata i kamenog zida, kroz
koji joj je tijelo jedva prolo. Bili 373 B0BSB1? su na strmom obronku pokraj
stare kamene vile, a elektrina vrata skrivala je visoka ivica. Brvson i Elena
trali su ravno naprijed, dalje od vile i nizbrdo. Ima li ovdje negdje kakav
automobil? upitao je Brvson. Ima terensko vozilo parkirano ispred vile,
odgovorila je. Eno ga! Malen, etvrtast, Land Rover Defender 90 s pogonom na
etiri kotaa svjetlucao se na mjeseini udaljen dvadesetak metara. Brvson je
otrao do njega, skoio na prednje sjedalo i potraio klju. Nije bio u bravi.
Isuse, pa gdje je? Zar ga u ovako udaljenom podruju ne bi trebalo ostavljati u
autu? Elena je uskoila u automobil. Ispod otiraa, rekla je. Sagnuo se i
opipao klju ispod gumenog otiraa. Ubacio ga je u bravu i pokrenuo motor; Land
Rover je krenuo. Nick, to se dogaa? povikala je Elena dok je automobil
grabio prema naprijed i niza strmi put dalje od zgrade. No prije nego to je
Brvson dospio odgovoriti, zabljesnula ih je golema, jaka bijela svjetlost i
zaula se potmula eksplozija, koja kao da je dola iz dubine gore. Za sekundu
ili dvije izbila je na povrinu uz straan, zagluujui prasak. Dok je Brvson
zavijao Land Roverom ulazei u otar zavoj, zaletjevi se u okolno raslinje i
vozei kroz njega, osjetio je kako mu vruina pri lea, takva vruina kao da se
leima naslonio na vatru. Elena se okrenula, vrsto se drei za ruke. O, moj
Boe, Nick! vrisnula je. Zgrada - sve - potpuno je uniteno! O, Boe, Nick,
pogledaj! Ali Brvson se nije okretao, nije se usudio. Kotai su jurili
iprajem dok je on sve vie ubrzavao, a u mislima mu je bila samo jedna stvar:
Ljubavi moja - spaena si. Spaena si, iva si, sa mnom si. Zasad. Dobri Boe,
zasad. 374 27 Stgli su zajedno u London oko deset naveer, kad je ve bilo
prekasno da uine ono to su morali. No su proveli zajedno u hotelu na Russell
Squareu, u istom krevetu prvi put nakon pet godina. Bili su u neku ruku
neznanci, ali su odmah prepoznali svoja tijela - to je bilo i umirujue i
uzbudljivo. Prvi put poslije pet godina vodili su ljubav, gorljivom, gotovo
oajnikom strau. Zaspali su upleteni jedno u drugo, iscrpljeni kako od
ljubavi tako i od golemih napetosti koje su ih natjerale ovamo. Ujutro su
razgovarali o komaru kojeg su oboje bili svjedoci, paljivo ispitujui
potankosti i pokuavajui iznai neki smisao u tom proboju. Kad si nazvala
aerodrom da rezervira let, upitao je Brvson, vjerojatno nisi koristila
neprislukivanu liniju, je li tako? Polako je zavrtjela glavom, a na licu joj
se oitovala napetost. Na aerodromu ne postoji ureaj za automatsko ifriranje
telefonskih razgovora, pa ne bi ni imalo smisla. Ali pozivi upueni iz zgrade
Uprave openito su se smatrali sigurnima, jer je na unutarnji komunikacijski
centar bio izvan dometa vanjskog uplitanja. Ako smo, naprimjer, zvali London,
Pariz ili Miinchen, obino smo koristili neprislukivane kanale - ali samo da
zatitimo drugu stranu. Ali pozivi koji idu na takvu udaljenost - stotinama
kilometara i vie, naprimjer - obino se sa zemaljskih vodova usmjeravaju na

mikrovalne tornjeve, i u taj mikrovalni prijenos moe se prodrijeti satelitskim

nadzorom, je li tako? 375 To je tono - zemaljski vodovi mogu se
prislukivati, ali ne putem satelita. To se mora initi konvencionalnim
sredstvima - prislunim ureajima koji se postavljaju na ice i slino. A za to
je potrebno da se tono zna otkud pozivi potjeu. Prometej je oito znao
pojedinosti o dordogneskom centru, tiho e Brvson. Jer uza sve mjere koje je
Waller poduzeo, dolasci i odlasci s aerodroma sigurno su se promatrali,
biljeili. A aerodrom je bio laka meta za konvencionalno prislukivanje.
Waller - hvala Bogu, on je otiao! Ali moramo ga nai. Isuse, siguran sam da
zna. Ali Chris Edgecomb - Pokrila je rukom oi. O, dobri Boe, Chris! I
Layla! I deseci drugih. Veinu njih nisam dugo poznavao, ali si ti sigurno
imala puno prijatelja meu njima. utke je kimnula glavom i maknula ruku s
oiju, koje su bile pune suza. Nakon trenutka utnje, Brvson je nastavio.
Sigurno su na elektrinu mreu postavili eksploziv - plastini - po cijeloj
zgradi i ispod nje. Da nisu imali nekoga unutra - ubaene ljude - nikada to ne
bi mogli uiniti. Uprava je bila na rubu da razotkrije planove skupine Prometej,
pa ju je trebalo neutralizirati. Poslali su mene - i druge, uvjeren sam - i kad
ta nastojanja nisu uspjela, odluili su se na izravni pristup. Zatvorio je oi.
Kakve god bile tajne, planovi koje ele zatititi, moramo pretpostaviti da su
za ljude koji stoje iza Prometeja oni od silne vanosti. Izravni, frontalni
pristup najglasnijem zagovaratelju ugovora, Lordu Milesu Parmoreu, bio je,
dakle, osuen na propast: samo bi uzbunio njihove neprijatelje, a ne bi donio
nikakve informacije; takvi su ljudi dobro uvani, dobro pripremljeni za
zavaravanje, krivo usmjeravanje. Osim toga, Brvsonu su njegovi instinkti
govorili da Lord Parmore nije njihov ovjek. Bio je samo figura, prilino javna
figura, pomno promatran, bez mogunosti manevriranja iza kulisa. On nije mogao
biti u Prometejevu vodstvu. Pravi voa bio je netko tko je bio udruen s
Parmoreom, povezan s njim na nekoj dodirnoj toki. Ali na koji nain povezan?
Zavjerenici Prometeja bili su prelukavi, pretemeljiti, a da bi dopustili da
povezanosti ostanu vidljive. Zapisi su se mijenjali, brisali. ak se i pomnim
ispitivanjem ne bi moglo otkriti skrivene voe, one koji 376 vuku konce. Jedino
to bi neto moglo odati bilo bi ono to nije postojalo, zapisi koji nedostaju,
koji su oito bili izbrisani. Ali traenje takvih praznina bilo bi poslovino
traenje igle u stogu sijena. Konano, bila je Brvsonova zamisao da dublje
kopaju, dublje u prolost. Iz iskustva je znao da se istina esto moe tamo
pronai, u starim dokumentima i knjigama - zapisima koje se rijetko pregledava,
koji su previe raspreni i preteko ih je uvjerljivo mijenjati. Bila je to
teorija, ali samo teorija, zbog koje su tog prijepodneva otili u knjinicu
British Librarv at St. Pancras, koja se rairila po trgu nalik na park u blizini
Euston Roada i ije je naranasto proelje od leicesterske rukom oblikovane
cigle blistalo na jakom jutarnjem suncu. Brvson i Elena preli su preko trga i
proli pokraj bronanog Newtona od Sira Eduarda Paolozzija te uli u prostrani
ulazni hol. Brvson se zagledao u lica ljudi koji su prolazili ne bi li uoio i
najmanji znak prepoznavanja. Morao je pretpostaviti da su Prometejeve mree
spremne da budu baene na njega, moda ak znaju i za njegovu nazonost u
Londonu, makar do sada nije bilo nikakvih pokazatelja. U knjinici su ih iroke
poploane stepenice odvele do glavne itaonice - golemog prostora s radnim
stolovima od hrastovine i stolnim svjetiljkama na svakome od njih - a zatim su
kroz diskretna oplaena vrata uli u separe. Dvostruki separe koji su
rezervirali bio je privatan, ali nije bio skuen. Stolci od hrastovine s
okruglim naslonima i radni stolovi presvueni zelenom koom stvarali su pomalo
klupsko ozraje. Za sat vremena prikupili su veinu potrebnih knjiga, zapoevi
s odabirom slubenih zapisa iz Parlamenta - tekih, velikih knjiga u vrstom,
crnom knjinikom uvezu. Mnoge od njih nisu se godinama otvarale, pa su vonjale
po plijesni kad su se okretale stranice. Nick i Elena napeto su ih iitavali s
jednim ciljem u mislima. Jesu li se prije vodile rasprave o graanskim
prijetnjama i graanskim slobodama jesu li se donosile odluke koje su
podrazumijevale graanski nadzor? Svaki je od njih na bloku papira pribiljeio
neke udne pojedinosti neobjanjene osvrte, imena, lokacije. Bila su to podruja
na kojima bi se mogli razabrati tragovi kipareva dlijeta. Elena je prva

izgovorila to ime naglas. Rupert Vere. Diskretan, slatkorjeiv i veliki

strunjak u manevriranju, utjelovljenje politike umjerenosti, ali i - kronike
su to tijekom godina jasno pokazale - maj 377 stor proceduralnog lukavstva. Je
li to bilo mogue? Je li bilo vrijedno slijediti intuiciju? Rupert Vere, lan
Parlamenta iz Chelsea, bio je britanski ministar vanjskih poslova. Brvson je
slijedio zamrenu razgranatost karijere ovog ovjeka tako to je pretraio manje
regionalne novine, koje su donosile vie uzgrednih pojedinosti, a manje se
bavile slubenim znaenjem dogaaja. Bio je to zamoran, pa i zaglupljujui
posao, jer je trebalo usporediti stotine lania iz desetaka mjesnih novina i
okrunica, iji je papir esto ve bio ut i krhak. Brvsona bi povremeno hvatao
oaj - inilo se da je bila ludost pomisliti da e klju najtajnije zavjere
pronai upravo ovdje u otvorenim, javnim zapisima. Ali ustrajao je. Oboje su
ustrajali. Elena je napravila analogiju sa svojim poslom presretanja signala: u
zagluujuoj buci, obilju beskorisnih informacija, mogao je negdje postojati
nekakav signal - kad bi ga samo mogli razabrati. Rupert Vere je diplomirao s
odlinim na Brasenose Collegeu, u Oxfordu; bio je na glasu po lijenosti, to je
sasvim vjerojatno bila lukava izlika. Imao je i izrazit dar za njegovanje
prijateljstava, kako je zapazio kolumnist Guardiana: ... i tako se njegov
utjecaj protee izvan formalnih okvira vlasti. Slika je postupno postajala sve
jasnija: godinama je ministar vanjskih poslova Rupert Vere djelovao iza kulisa
kako bi pripremio put za prihvaanje ugovora, pozivajui se na politike dugove,
pridobivajui laskanjem prijatelje i saveznike. A ipak su njegove izjave bile
umjerene, a njegove veze s politikim smutljivcima nigdje nisu bile vidljive.
Konano, Brvsonu je privukao pozornost jedan trivijalni podatak. Na poutjelim
stranicama Evening Standarda bio je izvjetaj iz 1965. godine o veslakim
utrkama u Pangbourneu, na Temzi, gdje su se natjecale srednjokolske ekipe iz
cijele zemlje na nacionalnoj razini. Novine su sitnim slovima donijele izvjetaj
o ekipama. ini se da je Vere veslao za Marlborough, kao predstavnik zavrnog,
estog razreda. Nain pisanja bio je pompozan, izvjetaj naizgled bezazlen. U
veslakom natjecanju juniora u Pangbourneu istaknula se nekolicina dvojaca i
etveraca. Osobito je etverac u klasi JI8 iz kole Sir VVilliam Borlase
zabiljeio najbolje vrijeme dana 10m 28s, ali su im vrlo blizu bile posade u
jakoj klasi J16, u kojoj je posada St Georges Collegea 378 10m 35s, s dvojcem
Matthevvsom i Loakeom, jedva uma kla VVestminsteru. U obje klase J14 istakli su
se dvojci iz kole Hereford Cathedral 12m 11 s i 13m 22s. Bilo je i nekih
prvorazrednih veslaa meu jednosjedima u klasi J16. Na elu je bio Rupert Vere
11m 50s, 13 sekundi ispred svog kolege iz ekipe Marlborougha Mi lesa Parmo rea,
dok je David Houghton 13m 5s zavrio utrku gotovo pola minute prije veslaa koji
su bili iza njega. Puno obe avaju Parrish of St Georges 12m 6s i Kellman of Dra
gon School 12m 10s, koji su predvodili klasu MJ16 i zavrili etvrti i peti
krug. Skupine mlade dobi natjeu se u Pangbourneu na 1500 metara. Pobjednik u
klasi WJ13, Davvson iz Marlborougha 8m 51 s, zavrio je trku kao drugi poravnati
vesla u prijepodnevnoj utrci klase VVJ14 te sada dovrio peti krug iza
pobjednika u klasi MJ13 Goodeva. Ponovno je proitao lanak i ubrzo pronaao jo
par slinih. Vere je veslao za Marlborough, u istom osmercu s Milesom Parmoreom.
Da, britanski ministar vanjskih poslova i lan Parlamenta iz Chelsea, poetni
zagovaratelj ugovora, bio je u istoj ekipi sa svojim dugogodinjim prijateljem
Lordom Milesom Parmoreom. Jesu li pronali svog ovjeka? Nova westminsterska
palaa - poznatija kao zgrada Parlamenta bila je, u svojoj mjeavini starine i
modernoga, tipino britanska institucija. Sve od vremena vikinkog kralja Knuta
kraljevska je palaa stajala na ovom tlu. U jedanaestom su stoljeu Edward the
Confessor i Vilim Osvaja proirili taj davnanji san o kraljevskoj
velianstvenosti i sjaju. Povijesni kontinuitet bio je jednako stvaran kao i
Magna Carta; diskontinuitet je ipak bio vei. I kad je zgrada parlamenta ponovno
izgraena sredinom devetnaestog stoljea, predstavljala je vrhunac obnovljenog
gotikog stila, trajna batina genijalnosti njezinih arhitekata - vizija
umjetne, izmiljene starine, koja e biti jo jedanput izmiljena kad u
blitzkriegu Drugog svjetskog rata bude uniten Commons Chamber, donji dom
parlamenta. Paljivo obnovljen, mada u puno blaoj interpretaciji kasne gotike,
bio je kopija kopije. 379 Iako se otvarala prema jednom od londonskih

najprometnijih sredita, Parliament Squareu, sama zgrada parlamenta ostala je po

strani, zatiena svojim bedemom s arkadama koji obuhvaa osam jutara zemljita.
Sama nova palaa bila je vrtlog ljudskog prometa. Imala je gotovo tisuu
dvjesto soba i tri kilometra prolaza. Dijelovi zgrade koje su lanovi redovito
koristili i koje su turisti razgledavali bili su doista dojmljivi, ali bilo je
jo puno toga, a planovi tih dijelova zgrade, zbog razloga sigurnosti, nisu bili
lako dostupni. Ali se i njih moglo pronai u povijesnim arhivama. Brvson je uzeo
dva sata vremena da proui pojedinosti tih planova. Niz promjenjivih
ortogonalnih oblika posloio se u njegovoj glavi u tlocrt koji mu je bio
instinktivno blizak. Tono je znao gdje je bila Peers Librarv u odnosu na
Princes Chamber; znao je udaljenost izmeu Speakers Residencea i rezidencije
Sergeant-of-Arms, znao je koliko vremena treba od Commons Lobbvja do prve od
ministarskih soba. U razdobljima kad nije bilo centralnog grijanja bilo je jako
vano postojanje odreenih prostorija koje su od vanjskog zida titili
neupotrebljavani prostori koji su sluili kao izolacija. Osim toga, razumljivo
je da svaku veliku javnu graevinu treba stalno popravljati i obnavljati, pa
stoga moraju postojati prolazi za radnike da obavljaju svoje poslove bez
ometanja veliajnosti javnih prostora. Funkcioniranje zgrade, jednako kao i same
vlade, zahtijeva sloenu mreu prostora i veza koje su nevidljive graanstvu.
Elena je u meuvremenu izvukla svaku zabiljeenu pojedinost o ivotu Ruperta
Verea. Jo je jedna sitna pojedinost privukla njezinu pozornost: kad je Vere
imao esnaest godina, pobijedio je u enigmatskom natjecanju u novinama Sunday
Times. Dobro je rjeavao krialjke, a to je, ini se, bilo u skladu: samo to
krialjka koju je rjeavao nije bila nimalo trivijalna. U pet sati ujutro neki
je izletnik u konoj jakni i s crnim plastinim naoalama hodao ukrug zgrade
parlamenta, kao turist koji ne moe spavati i pokuava odagnati mamurnost. Ili
se Brvson barem nadao da e ostaviti takav dojam. Zaustavio se pokraj crnog kipa
Cromwella, blizu ulaza St. Stephens, i proitao natpis ispisan urednim slovima:
PAKETI VEI OD FORMATA A4 MORAJU SE PREDATI NA ULAZU BLACK RODS GARDEN. Proao
je pokraj ulaza Peers i zapazio da se nalazi tono vizavi drugih; zatim se
uputio izmeu stabala divljeg kestena i opazio lokacije svih sigurnosnih kamera,
koje su 380 sve odreda bile postavljene visoko gore i prekrivene bijelim
emajliranim kapicama. Brvson je saznao da londonska Metropolitan Police odrava
mreu prometnih kamera, tri stotine njih postavljene na visokim zgradama po
cijelom gradu. Svaka ima svoj broj, pa ako ovlatena osoba utipka taj broj, moe
dobiti jasnu sliku Londona u boji. Mogue je i okretati kamere i zumirati njima.
Mogue je pratiti policijske potjere, tako da se prelazi s kamere na kameru, i
slijediti motorista ili pjeaka a da se ne bude otkriven. Ne bi bilo mudro puno
vremena troiti ovdje na nadzor, zakljuio je; mora se biti brz. Obuhvatio je
etverorednu strukturu glavne galerije, usporeujui samu zgradu s mentalnim
predodbama koje je stvorio, pretvarajui apstraktne mjere u konkretne
percepcije. Bilo je od bitne vanosti podatke pretvoriti u intuiciju, koju se
moglo odmah i bez razmiljanja prizvati, bez preraunavanja i razmatranja. To je
bila jedna od pouka koje mu je Waller dao jo u samom poetku, i jedna od
najkorisnijih. Na terenu su jedine karte koje vrijede one u tvojoj glavi. St.
Stephens Tower, toranj sa satom na sjevernom kraju zgrade parlamenta, bio je
visok sto metara. Victoria Tower, na suprotnom kraju graevine, bio je iri, ali
gotovo jednako visok. Izmeu tih tornjeva krov je bio opasan skelama; vanjski
popravci gotovo su se neprekidno obavljali. Vanjske stepenice uzdizale su se na
krov est metara od Victoria Towera. A zatim je odetao do Temze i promotrio
drugu stranu graevine, koja je izravno dopirala do rijeke. Na galerijama su
bili petmetarski balkoni, ali tornjevi su sa svake strane imali okomit pad. S
druge strane rijeke zapazio je usidrene brodice. Neke su bile namijenjene
razgledavanju okolice, a druge za svrhe odravanja. Na jednoj je bio natpis
GORIVO I PODMAZIVANJE. Poblie ju je promotrio. Plan je nainjen, vrijeme
rasporeeno. Brvson se vratio u hotel i presvukao, a potom su on i Elena jo
dvaput ponovili plan. Ali zabrinutost mu se nije umanjila. Plan je imao previe
mogunosti promjena na licu mjesta; znao je da mogunost nezgode raste
geometrijski kako se produljuje slijed bitnih dogaaja. Ali sada nije bilo
izbora. Elegantno odjeven u dvoredno prugasto odijelo i s okruglim naoalama od

roine, Brvson - ili radije, kako je stajalo u njegovoj ispravi, 381 Nigel
Hilbredth - uspeo se stepenicama iz ulaznog hola do gornje ekaonice Donjeg doma
i potom zauzeo mjesto na galeriji. Lice je namjestio u krinku spokojne
nezainteresiranosti, kosa boje pijeska bila je poeljana na razdjeljak, a
brkovi su mu bili uredni. U svakom pogledu izgledao je kao pravi dravni
slubenik srednjeg ranga, ukljuujui ak i miris - Penhaligons Blenheim,
kupljen u ulici Wellington. Vjerojatno jednostavna smicalica, ali na neki nain
jednako tako djelotvorna kao i boja za kosu, naoale i samoljepivi brkovi. I to
ga je nauio Waller, koji ga je prvi upozorio na njuni aspekt kamuflae, o
kojem se rijetko govori. Kad je Brvson bio na zadatku u istonoj Aziji,
uzdravao se nekoliko tjedana od jedenja mesa i mlijenih proizvoda: Azijcima,
koji se hrane ribom i sojom, zapadnjaci imaju karakteristian mesnati miris,
jer na proteine u njihovoj koi utjee njihova prehrana bogata govedinom. Sline
je prehrambene prilagodbe proveo i prije odlaska u razliita arapska podruja.
Prilagodba mirisa bila je trivijalna promjena, ali Brvson je znao da esto
upravo putem takvih podsvjesnih znakova prepoznajemo strance meu sobom. Nigel
Hilbreth sjedio je i mirno promatrao napeto parlamentarno vijeanje, dok je
malenu crnu aktovku odloio kraj svojih nogu. Dolje su, na dugakim klupama
obloenim zelenom koom, sjedili lanovi parlamenta i bili neobino pomnjivi,
dok su im dokumenti bili osvijetljeni malim svjetiljkama koje su im visjele
iznad glava objeene na dugakim icama sa stropa. Bilo je to nezgrapno rjeenje
problema, i nimalo otmjeno. Ministri u vladi sjedili su na prednjim klupama s
desne strane; oporba nasuprot njima s lijeve strane. Klupe na galeriji, obloene
precizno izrezanim tamnosmeim drvenim oblogama, uzdizale su se strmo iznad njih
u formi balkona. Brvson je doao ba usred hitne sjednice, ali je tono znao o
emu se raspravljalo: bilo je to pitanje koje je upravo sada bilo na prvom
mjestu savjetovanja u svim vladama svijeta, ili je to bilo tek nedavno: Ugovor o
sigurnosti i nadzoru. U ovom je sluaju, meutim, hitnu raspravu potakla grozna
teta koju je nanijela recidivistika frakcija Sinn Feina, koja je postavila
bombu usred Harrodsa u vrijeme najvee guve i stotine je ljudi ranjeno. Je li i
to tajno financirala i potakla skupina Prometej? Prvi je put bio u prilici
vidjeti Ruperta Verea u prirodi. Ministar vanjskih poslova Rupert Vere bio je
ovjek pretjerano oronula izgleda, 382 I koji je izgledao stariji od svojih
pedeset i est godina, ali se moglo zapaziti da su te malene, prodorne oi malo
toga propustile. Brvson je pogledao u svoj sat - jo jedan profinjeni rekvizit,
starinski sat marke McCallister & Son. Prije pola sata Bryson je blaziranom
manirom slubenika vlade zamolio glasnika da preda poruku ministru vanjskih
poslova, to je trebalo izgledati kao neki slubeni i poluhitan vladin posao.
Svaki tren trebala je poruka stii do Verea putem nekoga od njegovih pomonika.
Brvson je elio prouiti njegovu reakciju kad otvori i proita poruku. Poruka jednostavan, gotovo djetinjast trik koji je smislila Elena, ljubiteljica
zagonetki - bila je sastavljena kao klju zagonetke u engleskoj krialjci.
Uzvikni iznenaeno nakon to vidi kretanje u oba smjera. Zbunjen? Vidimo se u
malom apartmanu za vrijeme stanke. Bila je to Elenina inspiracija da, u obliku
kljua zagonetke, ubaci jednu lozinku koju nije mogao ignorirati. Rupertu Vereu,
kao lanu oporbe koji nudi prijetnje graanskim slobodama putem oekivanog
ugovora, predana je omotnica. Otvorio ju je, pregledao poruku, a potom pogledao
gore na galeriju izravno u Brysona. Pogled mu je bio otar, ali izraz lica
gotovo neitljiv. Sve to je Bryson mogao uiniti bilo je to da se ne lecne.
Prole su duge sekunde prije nego to je shvatio da ministar vanjskih poslova
jednostavno zuri negdje u sredinu, da mu pogled nije usredotoen ni na koga.
Brvson se borio da zadri spokojan izraz dosade na licu, ali to nije bilo lako.
Ako je privukao panju, gotov je: morao je to uzeti kao mogunost. Straari pod
nadzorom skupine Promete bez sumnje tono znaju kako on izgleda. Ali postoji
velika vjerojatnost da nisu obavijeteni o Eleni ili da, ako znaju za nju,
pretpostavljaju da je poginula u razorenju glavnog stoera Uprave u Dordogni.
Elena je, dakle, bila ta koja e morati izravno nastupiti. Sjednica e biti
prekinuta za deset minuta. O onome to e se potom dogoditi ovisit e sve drugo.
383 lanovi britanskog kabineta imaju urede u samoj vladi i u drugim oblinjim
ulicama; ministar vanjskih poslova titularni je poglavar Ministarstva vanjskih

poslova i britanske zajednice naroda, pa su njegovi uredi u ulici King Charles.

Ali Brvson je znao da Rupert Vere, zbog toga to mora sate provoditi u
pregovorima s lanovima parlamenta, takoer ima smjetaj ispod kosog krovita
Westminsterske palae. Apartmani je bio udaljen samo pet minuta hoda od Donjeg
doma i predstavljao je diskretno mjesto za sastajanje kad su u pitanju bile
stvari koje su zahtijevale postupanje s osjeajem i hitnou. Hoe li Vere
uiniti ono to je nalagala poruka ili e ih iznenaditi sasvim drukijom
reakcijom? Brvson je bio uvjeren da e Vereova primarna reakcija biti znatielja
i da e se doista odmah vratiti u svoj ured pod strehom. Ali u sluaju da se
Vere uspaniari i iz nekog razloga odlui otii nekamo drugamo, Brvson ga je
morao pratiti. Budui da je prepoznao ministra vanjskih poslova, bio je u stanju
slijediti ga sve od Donjeg doma tako to ga je izdvojio iz mnotva lanova
Parlamenta. Neprimjetno je iao za Vereom dok se ovaj uspinjao kamenim stubitem
za lanove parlamentarnih odbora, proao pokraj poprsja premijera iz prolosti i
uao u svoj parlamentarni ured, i tu ga vie nije mogao slijediti a da ne
privue pozornost. Osobna tajnica Ruperta Verea bila je Belinda Headlam,
zdepasta ena u svojim ranim ezdesetima, koja je svezak svoju sijedu kosu u
vrstu pundu. Ova dama kae da je oekujete, promrmljala je ministru vanjskih
poslova dok je ulazio u predsoblje. Kae da vam je ostavila poruku? Da,
dobro, odgovorio je Vere i ugledao Elenu kako sjedi na mekanoj konoj sofi
izvan ureda. Pobrinula se da prui odgovarajuu sliku: mornarski kostim otkrivao
joj je dekolte, iako ne neumjesno; sjajna smea kosa bila joj je svezana straga;
usne je namazala ruem boje plavog patlidana. Izgledala je arobno, ali
istovremeno i profesionalno. Vere je podigao obrve i pohlepno se nasmijao. Ne
sjeam se da smo se upoznali, rekao je. Ali ste svakako privukli moju
pozornost. Vaa poruka, mislim. Pozvao ju je znakom da pou u njegov maleni,
slabo osvijetljen, ali izvrsno namjeten ured izgraen na strehi pod velikim
kosim krovom zgrade parlamenta. Sjeo je za svoj radni stol i pokazao joj da
sjedne na konu fotelju par metara dalje. 384 Na trenutak je pregledao svoju
potu. Elena je bila svjesna da je odmjerava - manje, gotovo joj se uinilo, kao
neprijatelja nego kao potencijalna suparnika. I vi ste zacijelo odgonetaica,
rekao je napokon. Odgovor je Prometej, jesam li pogodio? No, klju je prilino
nedotjeran. Nakon to sam ugledao promet, uzviknuo sam ej. Zastao je i
prodornim pogledom zurio u njene oi. emu dugujem zadovoljstvo to sam u vaem
drutvu, gospoice...? Goldoni, odgovorila je. Nije izgubila svoj naglasak,
pa je strano ime bilo prikladno. Pomno ga je promatrala, ali ga nije mogla
proitati. Umjesto da se pretvarao da ne razumije na to je smjerala, on je
odmah potvrdio da se radi o rijei Prometej - a njegova mirna reakcija nije
otkrivala nikakvu uzbunu, nikakav strah, pa ak ni samoobranu. Ako je glumio,
bio je u tome vjet, mada je to ne bi iznenadilo: ne bi dovde dospio da nije
imao talenta za pretvaranje. Pretpostavljam da vam se ured ne prislukuje
rekla je Elena. Pogledao ju je kao da je zbunjen, no ona je ustrajala. Znate
tko me poslao. Oprostit ete na neregularnosti mog ostvarivanja kontakta, ali to
je zbog razloga mog posjeta. Stvar je hitna. Postojei kanali komunikacije moda
su ugroeni. Sto kaete, rekao je nadmeno. Ne smijete koristiti postojee
kodove, rekla je Elena, pomno mu motrei lice. To je od najvee vanosti,
osobito zbog toga to je preostalo tako malo vremena prije ostvarenja
Prometejevog plana. Javit u vam se uskoro kad se kanali normaliziraju. Vereov
je tolerantni smijeak nestao. Proistio je grlo i ustao. Bili ste jasni,
rekao je. A sada, ako biste me, molim, ispriali - Ne! prekine ga Elena
hitnim aptom. Svi su kriptosustavi ugroeni. Vie se ne moemo osloniti na
njihovu cjelovitost! Mijenjamo sve kodove. Morate ekati daljnje upute. Sav je
Vereov profesionalni arm nestao; lice mu je postalo strogo. Odmah izaite
odavde! zahtijevao je jakim, otrim glasom. Je li to panika u njegovu glasu?
Koristi li se razjarenou da prikrije strah? Prijavit u vas redarstvu i
napravit ete veliku greku ako ikada pokuate ponovno ui u ovu zgradu. Vere
je krenuo da pritisne gumb na svom interfonu, ali prije nego to je to uinio,
naglo su se otvorila vrata. Uao je mrav mukarac u 385 odijelu od tvida i za
sobom zalupio vrata. Elena je prepoznala lice iz svog nedavnog istraivanja: bio
je to dugogodini pomonik Ruperta Verea, Simon Dawson, najstariji lan Vereova

osoblja, ija je zadaa bila oblikovanje politike. Rupes, rekao je Simon

Dawson gotovo mlitavo oteui u govoru. Nisam mogao a da ne ujem. Gnjavi li te
ova ena? Dawson je zbog svoje svijetlosmee kose, rumenih obraza i vitkog
stasa izgledao kao neki sredovjeni djearac. Vereu je vidljivo laknulo.
Zapravo, da, Simone. ree Vere. Blebee svakakve besmislice - o neemu to se
zove Prometej, o nekakvim kripto-ovo-ono. Ostvarenje Prometejevog plana - same
ludosti! Damu odmah treba prijaviti na MI-5 - predstavlja javnu opasnost. Elena
se odmakla nekoliko koraka od Vereova radnog stola i pogledavala sad jednog sad
drugog ovjeka. Neto je bilo sasvim krivo. Dawson je za sobom zatvorio velika
hrastova vrata, zapazila je. To nije imalo smisla. Osim ako... Dawson je iz svog
Harris sakoa od tvida izvukao pljosnati Browning s priguivaem. Zaboga,
Simone, to radi s pitoljem? upita ga Vere. To doista nije potrebno. Siguran
sam da e ova ena odmah otii, je li tako? Prouavala je promjenjive izraze
Vereova lica, brzi slijed zbunjenosti, nevjerice i straha. Dugi, zailjeni prsti
dravnog slubenika s uvjebanom su lakoom poivali na okidau pitolja. Eleni
je lupalo srce, a oima je divlje strijeljala po sobi nadajui se da e nai
mogunost poremeenja situacije ili bijega. Dawson ju je gledao u oi, i ona mu
je uzvratila pogled, odvano, drsko, gotovo ga izazivajui da opali. Dawson je
iznenada povukao okida. Sledila se od uasa dok je promatrala kako mu se
pitolj trznuo u ruci. uo se tihi zvuk priguenog metka, a zatim se grimizna
mrlja proirila po jako utirkanoj bijeloj koulji ministra vanjskih poslova
Ruperta Verea, i on se sruio na orijentalni sag. Moj Boe! Simon Datvson! Bilo
je to jo jedno ime na koje je naila u starim vijestima iz Pangbournea, ime
mlaeg kolege iz razreda za kojeg je pretpostavljala da je kasnije postao Vereov
tienik. Pogreno. 386 Daivson je bio ovjek koji je vukao konce. Dawson se
okrenuo prema Eleni sa slabim, ledenim smijekom na licu. Ovo je ba bila
nesrea, zar ne? Morali smo prekinuti tako lijepu karijeru. Ali doista mi niste
ostavili mogunost izbora. Previe ste mu rekli. On je pametan ovjek i lako bi
povezao stvari, a to uope ne bi bilo dobro. To moete razumjeti, zar ne?
Primicao joj se sve blie, sve dok nije osjetila njegov vlaan dah. Rupes je
moda bio indolentan, ali nije bio tup. to ste mislili postii time to ste s
njim naklapali o Prometeju? To doista nije na programu. Ali, da porazgovaramo o
vama, moe? Simon Daivson. Kako to nisu dokuili? Istom logikom kojom su
iskljuili Milesa Parmorea trebali su iskljuiti i Ruperta Verea: bio je previe
vidljiv. Pravi ovjek koji vue konce bio je bezlini pomonik, koji je djelovao
preko svog zaboravnog nadreenog. Dakle, sve ste ga vrijeme drali u tami,
rekla je Elena, napola sama sebi. Rupesa? Nije bilo potrebe da on zna. Uvijek
je bezuvjetno vjerovao mojim savjetima. Ali nitko nije imao njegov arm.
Potrebna vam je armantna marioneta. Bila je potrebna, prolo vrijeme. On ba i
nije vie potreban, zar ne? Koraknula je unatrag. Mislite zato to je
Britanija sada potpisnica ugovora. Tono. Od prije deset minuta. Ali tko ste
vi? ini mi se da se nismo na prikladan nain upoznali. Browning je jo uvijek
udobno leao u Dawsonovoj desnoj ruci. Iz gornjeg depa izvukao je plosnatu
metalnu kutiju, oito neku vrstu osobnog digitalnog podsjetnika. Pogledajmo to
ima na Mrei, promrmljao je Dawson. Podigao je napravicu u zrak i usmjerio je
prema njoj. Njezin se lik odmah pojavio na etvrtastom LCD zaslonu. Zatim je
zaslon poeo treptati dok su se stotine lica smjenjivale gotovo kao jedna
nejasna masa, sve dok se nije pronalo odgovarajue. Elena Petrescu, rekao je.
itao je s elektronskog dokumenta. Roena 1969. u Bukuretu, u Rumunjskoj.
Jedina ki Andreia i Simone Petrescu. Andrei je bio vodei rumunjski specijalist
za kriptografiju. A, ovo je najzanimljivije. Iz Bukureta ju je malo prije
dravnog udara 1989. eksfiltrirao... Nicholas Brvson. Pogledao ju je. Udani
ste za Nicholasa Brvsona. Sad se sve slae. Uposlenici Uprave, oboje. Raz 387
dvojeni pet godina... u godini prije nego to ste otili, kupili ste, da vidimo,
tri sredstva za ovulaciju - oito pokuavajui zatrudnjeti. Hmmm... nije
uspjelo, vidim. Redoviti tjedni razgovori s psihoterapeutom - pitam se, da li
zbog tekog podnoenja injenice da ste politiki prebjeg u stranoj zemlji ili
zato to radite u tako tajnoj agenciji kao to je Uprava, ili pak zato to vam
se raspada brak? Elena se zgrozila zbog nesklada izmeu onoga to je govorio i
njegova leernog tona. Zapazila je da iako jo dri svoj Browning, obraa mu

malo pozornosti. Planovi su vam procurili, to biste trebali znati, rekla je

Elena. To me doista ne zabrinjava, odgovori Dawson ivahno. To vam ne
vjerujem. Dovoljno vas je zabrinulo to je saznao Rupert Vere i to e
obavijestiti o tome MI-5, pa ste ga ubili. CIA i MI-6 i MI-5 i sve te
pijunske agencije na tri slova neutralizirane su. Uprava nam je oduzela vie
vremena - vjerojatno zbog svoje paranoidne strukture - iako nam je ba ta
tajnost koja vas titi od proboja jako olakala da vas paraliziramo, neobino,
ali sasvim dovoljno. udno je koliko vam je trebalo da shvatite da vas je
vrijeme pregazilo, da jednostavno vie niste potrebni! NSA je zasuta golemim
prometom elektronskom potom, pozivima s mobilnih telefona koje ne moe sve
primiti, sav taj promet na Internetu. Dobri Boe, to je ostatak iz hladnog rata
- misli da Sovjetski Savez nikada nije prestao postojati! I misliti kako je
neko bilo vrijeme kad je NSA bila krunski dragulj amerike obavjetajne slube,
najvea, najbolja! A CIA - ljudi koji su nas grekom naveli da bombardiramo
kinesko veleposlanstvo u Beogradu, koji nemaju pojma da Indija ima nuklearno
oruje! Nesposobnost! Sto manje priamo o njima, to bolje. Obavjetajne agencije
stvar su prolosti. Bez obzira na to koliko se svi vi trudili zaprijeiti uspon
Prometeja - vi ste poput dinosaura koji nemono bjesne protiv neizbjenosti
evolucije! Ali e ovog vikenda va pad biti oit cijelom svijetu. Na obalama
jezera zajamen e biti novi globalni poredak, a dobrobit ljudskog roda bit e
sigurna kao nikada prije. Ponovno je obratio pozornost svom Browningu i uperio
ga u nju. Katkad se nekolicinu treba rtvovati na oltaru veine. Ve vidim
naslove u Telegraphu - UBILA MINISTRA VANJSKIH POSLOVA VEREA, A POTOM IZVRILA
SAMOUBOJSTVO. Ili u Staru, neto poput UBILA MINISTRA, POTOM SEBE. Vjerojatno e
natuknuti da se radi o nekom prljavom seksualnom interesu. A pitolj i otisci
prstiju sigurno e pokazati da ste vi ubojica. 388 Dok je govorio, Dawson je
odvrtao priguiva s Brovvninga: tada se izvio kao gorska maka i u dva brza
koraka priao Eleni. Uz eljezni stisak, smjestio joj je pitolj u ruku i ovio
joj prste oko njega, a zatim joj savio ruku tako da joj je cijev bila vrsto
pritisnuta na sljepoonicu. Elena je silovito i grevito stala mlatiti rukama i
nogama: ako nita drugo, pokvarit e mu razraeni plan. Vrisnula je iz sveg
glasa. Osjetila je kao da joj je neka posve druga snaga ovladala tijelom,
usredotoena elja za preivljavanjem pretvorila se u praiskonsku miinu
reakciju. Svijala se i mlatarala, i kad je zaula drugi glas inilo joj se kao
da je doao iz velike udaljenosti. Bio je to glas Nicka Brvsona. Dawsone, to
to zaboga radite? Ona je naal povie Brvson. Otvorila su se vrata ormara i
izaao je Brvson, preruen kao vladin slubenik s tupeom, brkovima i naoalama;
samo bi se pomnim promatranjem moglo jedva zamijetiti slinost s Nicholasom
Brvsonom. Na laktovima njegova odijela bili su drveni iverci i praina, to je
bio dokaz da je u ured uao puzei kroz uzak prostor. Osobno ju je poslao
Jacques Arnaud! upozori ga Brvson. Sto, tko ste, dovraga, vi? dahtao je
Dawson, okrenuvi se da pogleda uljeza. Istovremeno i zapanjen i zbunjen; pritom
je trenutano popustio njegov stisak, pa se Elena iznenada bacila na stranu.
Jednom silovitom kretnjom uspjela je istrgnuti mu pitolj koji joj je silom
gurao u ruku i maknuti ga od njega. Dobacila ga je Brvsonu, koji se bacio u zrak
i uhvatio ga. Brvson ga je vrsto drao s obje ruke, uperenog u Vereovoa
pomonika, Ne miite se, otro je rekao. Jer e biti dva tijela na podu.
Dawson se ukoio, pakosno urei u Brvsona, a potom je pogledao Elenu. Sad
imamo nekoliko pitanja za vas, rekao je Brvson pribliavajui se Dawsonu, dok
je pitolj i dalje bio uperen u njega. A mudro ete uiniti ako odgovorite na
njih to potpunije i to istinitije. Dawson je gnuajui se zavrtio glavom i
polako se odmaknuo. alosno grijeite ako mislite da mi moete prijetiti. Na
ostvarenju Prometejeva plana radi se ve vie od desetljea. Vei je od bilo
koje osobe ili bilo koje nacije. Ne miite se! povie Brvson. 389 Moete me
ubiti, rekao je Dawson, i dalje uzmiui, sve se vie pribliavajui Eleni,
ali to nee promijeniti nita, niti e ak ita usporiti. Pitolj u vaoj ruci
upotrijebljen je za ubojstvo mojeg dragog prijatelja koji ovdje lei; ako ste
toliko ludi da i mene ubijete, imat ete za vratom dva ubojstva. A samo vas
poteno upozoravam da je ovaj ured opremljen elektronskim prislunim napravama;
u trenutku kad je vaa prijateljica ula u ured ministra vanjskih poslova i kad

sam vidio to doista smjera, pozvao sam Alfe, odred s Grosvenor Squarea. Siguran
sam da vam je poznat odred Alfa. Brvson je samo promatrao. Stii e svakog
trenutka. Vjerojatno ve ulaze u zgradu, prokleti skote. I dok je podizao svoj
glas, skoio je na Elenu, dohvatio je za vrat i smrtnim joj stiskom pritisnuo
paleve na hrskavinu kost. Elenin vrisak brzo se pretvorio u zvuk guenja.
Zauo se gromoglasan prasak kad je iz Brvsonovih ruku ispaljen metak iz
Browninga bez priguivaa. Navrh Dawsonova ela, gotovo, na rubu njegove kose,
pojavio se maleni krug krvi. Lica udnovato nepokretnog, strovalio se niice na
pod. Brzo! ree Brvson. Uzmi mu depno raunalo, lisnicu, sve to mu je u
depovima. Lice joj se grilo od gaenja dok je pretraivala mrtvaeve depove,
uzevi pritom kljueve, lisnicu, Palm Pilot i razne papire. Zatim je pola za
Brvsonom kroz otvorena vrata ormara i vidjela ga kako odmie stranju perplou.
Iskustvo Belinde Headlam u radu s ministrom vanjskih poslova Rupertom Vereom
nauilo ju je da je iznad svega vana diskrecija. Znala je da u svojem
apartmaniu vodi izuzetno osjetljive pregovore, a sumnjala je i u to da je to
njegov brlog za povremene sastanke druge vrste. Prole je godine mlada ena iz
ministarstva poljoprivrede djelovala tako zajapureno i bila je nepotpuno
odjevena kad je morala prekinuti njihov razgovor zbog hitnog sastanka koji je
sazvao premijer. Ministar vanjskih poslova Vere narednih je dana bio s njom
nekako otresit, kao da mu je bilo neugodno zbog njezinog upada i kao da mu se to
nije dopalo. Ali sve je to prolo i pokuavala je tu epizodu izbaciti iz glave.
Znala je da svi mukarci imaju svoje slabosti. 390 No ministar vanjskih poslova
bio je izuzetno istaknut ovjek, jedan od najsposobnijih lanova parlamenta,
kako se to esto ponavljalo na uvodnim stranicama Expressa, i bila je poaena
to je odabrao nju kao svoju osobnu pomonicu. Ali sigurno neto nije bilo u
redu. Svijala je ruke, u mukama to da uini, i konano je odluila da ne moe
ekati. Ured ministra vanjskih poslova bio je dobro zvuno izoliran - on je na
tome inzistirao - ali taj zvuk, iako tako priguen, strano je podsjeao na
pucanj. Je li to bilo mogue? A ako je bio pucanj, a ona nije nita poduzela to tada? to ako je ministar ranjen i hitno mu je potrebna pomo? A tu je i
injenica da im se pridruio i Simon Dawson, njegov pomonik, a on nikad ne
ostaje tako dugo. Osim toga, bilo je neto udno na toj nakinturenoj eni koja
mu je predala poruku. Gospoa Headlam je nasluivala kakav bi izgled privukao
ministra vanjskih poslova Verea, ali ta ena nije, ini se, bila tu po tom...
poslu. Neto nije bilo u redu. Belinda Headlam je ustala i otro pokucala na
ministrova vrata. Priekala je pet sekundi i ponovno pokucala. Onda je rekla:
Strano mi je ao, i gurnula vrata. Tada je vrisnula. Prizor je bio tako
potresan da joj je trebalo gotovo pola minute prije nego to je dola k sebi i
obavijestila osiguranje. Narednik Robby Sullivan iz odjela Metropolitan Policea
zaduenog za Westminstersku palau odravao je svoju liniju svakojutarnjim
tranjem od sat vremena, pa je poprijeko gledao na svoje kolege koji su si, kako
su godine prolazile, dopustili da postanu pomalo demekasti. Moglo bi se
pomisliti da nisu redovito odravali ritam. Robby je ve sedam godina bio u
westminsterskom odjelu, zaduen za odravanje reda u hodnicima parlamenta,
izbacivanje uljeza i openito, za ouvanje mira. Iako je za sve to vrijeme bilo
samo nekoliko incidenata, u godinama otkako je IRA zapoela sa svojim
prijetnjama izvjebao se u reagiranju na hitne pozive. No uope nije bio
pripravan na prizor u apartmaniu ministra vanjskih poslova. On i redarstvenik
Eric Belson, njegov mladi crvenokosi pomonik, radiovezom su obavijestili New
Scotland Yard da odmah poalje pomo, ali su u meuvremenu zapeatili Vereove
prostorije i iskoristili postojei odred tako to su postavili po jednog
slubenika kod svakog glavnog stubita. Prema rijeima gospoe Headlam, 391
ubojica je vjerojatno negdje u zgradi - pritom i ena. Ali kako je uspjela izai
iz ureda a da ne proe pokraj gospoe Headlam bila je zagonetka. Nee joj se
dopustiti da izae iz zgrade, odluno je ustvrdio - ne dok traje njegova smjena.
Proao je sve redovite vjebe, znao je sve neophodne kretnje i manevre. Dakako,
ovog je puta bilo stvarno. Adrenalin ga je podsjetio na to. Zrak u dugakom,
mranom prolazu bio je ustajao, suh i zaguljiv. Oito ve godinama ovuda nitko
nije proao. Brvson i Elena brzo su se, ali tiho kretali kroz tamu, povremeno
puzei na rukama i koljenima, a tamo gdje je prostor doputao, hodali su

uspravno pognuta dranja. Brvson je nosio aktovku koju je donio sa sobom u

zgradu Parlamenta, to je bila smetnja, ali je sadravala neto to bi moglo
biti od velike vanosti. Jedino svjetlo bilo je danje svjetlo koje se probijalo
kroz pukotine na spojevima ili na stropu. Stari drveni pod opasno je kripao dok
su prolazili izmeu ureda i javnih prostora i prostorija za opskrbu. Glasovi s
druge strane zida bili su prigueni, na nekim mjestima glasniji nego na drugima.
Na jednom je mjestu Brvson neto zauo, neki udni obrazac zvuka, i zaustavio
se. Oi su im se poele navikavati na tamu; vidio je kako se Elena upitno
okrenula prema njemu i on je stavio prst na usta dok je promatrao neto kroz
pukotinu. Vidio je izme, a potom i odore amerikih marinaca. Tajni odred Alfa
je stigao i rasporedio se po zgradi. Odbor za doek. Pretpostavljao je da su
marinci na redovitoj dunosti u amerikom veleposlanstvu na Grosvenor Squareu,
pomijeani s redovitim kontingentom vojnika iji je posao bio da uvaju zgradu i
veleposlanika. Njihova smrtonosna prisutnost bila je krajnje alarmantna: visoko
uvjebani odred ubojica mobilizira se samo putem naredbe koja se pomou
najtajnije ifre izdaje iz najviih redova amerike vlade. Za to je potrebno
odobrenje Ovalnog ureda. Kakav god bio zastraujui plan Prometeja - nauo je
dio Dawsonove tirade, koja se, ini se, na neki nain ticala nove generacije
amerike pijunae - provodio se uz suradnju Bijele kue, bila ona toga svjesna
ili ne. Ludilo! To vie nije bila birokratska preobrazba, nije bio obian pomak
u vladi. Umjesto toga, izgleda da su prometejski ubojice bili u prvim redovima
nekakve slubeno sankcionirane borbe za vlast, nekakvog epohalnog prijenosa
moi. No to bi to moglo biti? 392 Odmah ispred njih niski je prostor bio
prekinut nekakvom metalnom ogradom: otvorom za zrak. Pipajui prstima, pronaao
je arkama privrena vrata koja su bila tu u svrhu odravanja. Zrani filtri
bili su na svojim mjestima. Brvson je iz svoje aktovke izvukao dugaki, plosnati
odvija i njime oslobodio filtre iz svojih okvira sve dok prolaz nije
deblokiran. Sada su on i Elena uli u etvrtasti elini otvor koji je
podrhtavao pod njima i odsklizali su se niza strminu kroz uski prostor od
rebrastog elika, koji je vibrirao zbog redovitih zapuha hladnog zraka. Ovo
vodi do prostora iznad Chancellors Gatea, rekao je Brvson, dok mu je glas
odjekivao i imao metalnu boju, a zatim u Victoria Tower. Ali ovo emo morati
svirati po sluhu. Koliko god bio velik odred Alfa, nee biti dovoljno brojan da
pretrai cijelu golemu Westminstersku palau, koja se prostirala na sedam jutara
i obuhvaala zgrade Parlamenta - tisuu dvjesto soba, vie od stotinu stubita,
preko tri kilometra prolaza. Vjerojatno e biti i drugih u civilnoj odjei koji
e ih traiti i koji nee biti nita manje opasni: terenski operativci uposleni
od skupine Prometej. Moglo ih je biti posvuda. U Brvsonovu mozgu sve je vrvjelo
od karata i planova koje je upamtio; trebao je neto pojednostaviti, pronai red
u kaosu. Ako on i Elena ele preivjeti, morat e se pouzdati u vlastite
instinkte i svoju osposobljenost kroz obuku. Bilo je to sve to su imali.
Njihovi e progonitelji, bio je uvjeren, ispitati sve mogue naine izlaska,
bijega iz ureda Ruperta Verea; to e im biti put za daljnju potragu. Napravit e
se kalkulacije, odredit e se putevi za pretraivanje, koji e se temeljiti na
utvrenim varijablama. Prozor je jedan od oitih puteva prema van, ali je bio
visoko iznad zemlje, a nije bilo nikakve uadi niti sprava za penjanje. Vereova
osobna tajnica, koja je uvala ulaz u apartmani, tvrdit e da nitko tuda nije
proao, mada je mogue da je neko vrijeme bila odsutna, podalje od radnog stola,
u kojem se sluaju taj put nije mogao iskljuiti. Tako e njihovi progonitelji
morati istraiti jo jednu mogunost bijega, i sigurno tim ubojicama nee
trebati puno da otkriju da je perploa na stranjem dijelu ormara slabo
privrena, mada vraena na mjesto. To je znailo da se nekolicina ubojica iz
odreda Alfa ili iz Prometeja vjerojatno ve nalazi na putu kroz niski prolaz.
Brvsonu i Eleni jedina je nada bilo to da su njihovi progonitelji mogli zapeti u
labirintu skrivenih prolaza. 393 Ali nekoliko sekundi poto su izali iz
elinog otvora za zrak, Bryson je zauo korake ija je blizina znaila da su
mogli doi iz niskog prolaza, a ne izvana. Zauli su se odjeci, popraeni
drvenom kripom. Da. Brvson je sada bio siguran. Netko ih je slijedio kroz
skriveni prolaz. Osjetio je kako ga je Elena zgrabila za rame, stavila mu usta
na uho i proaptala: Sluaj! Kimnuo je: ujem. Brzo je razmiljao. Imao je

Dawsonov Browning s onoliko streljiva koliko je bilo u leitu metka i magazinu,

a i u aktovki je imao nekoliko spravica koje bi bile manje djelotvorne u borbi
prsa o prsa. Ali turobna je injenica bila ta da nee biti bliske borbe prsa o
prsa. Ako budu otkriveni, pucat e se iz oruja, s priguivaem ili bez njega.
Brvson se iznenada zaustavio kod jo jedne pukotine na spoju kroz koju je
prodirala svjetlost. Kroz nju je promatrao prostoriju s kuanskim aparatima
osvijetljenu fluorescentnom rasvjetom, iji je pod bio prekriven starim zelenim
linoleumom. Bolje pogledavi uoio je da su na jednom kraju police s, ini se,
priborom za ienje. Iako je prostorija bila osvijetljena, doimala se praznom.
Opipavao je zidove niskog prostora dok nije naiao na privrenu perplou,
koja je vjerojatno pokrivala neki ormar koji se otvarao prema prostoriji. Malim
krinim odvijaem iz svoje aktovke odvio je vijke na perploi i oslobodio je.
Drvo je cviljelo i kripalo dok ga je povlaio. Kroz otvor je zasjalo neizravno
svjetlo, pa su mogli razabrati obrise malog ormara, osvijetljenog uskim tragom
svjetlosti koji je dolazio izmeu vrata i linoleumskog poda. Tiho su unuli i
provukli se kroz niski, maleni otvor. Brvson je prvi uao u prenatrpani ormar, a
Elena za njim. Iznenada je neto odjeknulo. Elena je udarila u neku kantu, a
drvena ruka nekog brisaa za pod ili mede udarila je u zid. Ukoili su se.
Brvson je podigao ruku u zrak kao znak da se zaustave. Oslukivali su, ekali.
Brvsonu je srce lupalo. Poslije beskrajne minute, Brvson je bio siguran da buka
nije privukla pozornost, pa su nastavili dalje. Polako, paljivo, otvorio je
vrata ormara. Prostorija s kuanskim aparatima bila je doista prazna, iako su
svjetla bila upaljena: vjerojatno je netko tek nedavno bio ovdje, neka
istaica, koja e se, dakle, vratiti svakog trenutka. Tiho su pourili do vrata
koja su sigurno vodila na hodnik. Bila su pritvorena. Brvson ih je otvorio tek
toliko da moe gurnuti glavu; pogle394 dao je na obje strane mranog hodnika.
Nije vidio nikoga. Proaptao je Eleni: Ostani ovdje dok ti ne dam znak da moe
izai. Brvson je proao pokraj automata za prodaju, zatim pokraj neke stare
smee kante u kojoj je stajao brisa za pod, a onda se netko pojavio. Nakratko
se zaustavio i posegnuo za Browningom koji je zataknuo za pojas. No bila je to
samo neka starija gospoa, istaica koja se sporo kretala gurajui metalna
kolica. Brvsonu je laknulo, pa je nastavio hodnikom prema njoj, u mislima
pripremajui odgovor u sluaju da ga neto upita. Bio je dravni slubenik, kao
to je pokazivala njegova odjea, dodue sada prekrivena prainom. Ali je
pomislio da bi i starica takoer mogla neto znati, a nisu si mogli priutiti da
samo prou kraj takvih. Oprostite, rekao je Brvson dok je prilazio, skidajui
rukom prainu sa svojih ramena. Izgubili ste se, jelda? upita istaica. Mogu
li vam ja pomoi? Imala je ljubazno, izborano lice, a sijeda kosa bila joj je
tanka i krhka. Djelovala je prestaro za takav manualni posao, i kretala se s
takvim tjelesnim zamorom da je kod Brvsona pobudila suosjeanje. Ipak, njezine
su ga oi prodorno promatrale. Izgubljen? No, nije li to bilo prirodno pitanje:
tako odjeven, Brvson je djelovao deplasirano u tom hodniku za poslugu. Je li se
ve proirila vijest da jedan - ili vie bjegunaca lunja po zgradi? Brzo je
razmiljao. Ja sam iz Scodand Yarda, odgovorio je Brvson s besprijekornim
naglaskom engleske nie srednje klase. Dolo je do naruavanja sigurnosti.
Moda ste uli...? Aha, rekla je starica umorno. Ja ne postavljam pitanja.
To nije moj posao. Dovezla je kolica do njih i smjestila ih uza zid. uju se
svakakve glasine. Obrisala je svoju istroenu metlu starim crvenim
izblijedjelim rupcem dok se gegala prema njemu. Ali, biste 1 mi odgovorili na
jedno pitanje? Brvson je uzdrano rekao: Izvolite. Stara istaica zbunjeno
je gledala dok se plaho pribliavala Brvsonu i nastavila tihim, povjerljivim
glasom: Sto kog vraga jo radite ivi? Ispod svoje kute izvukla je velik
pitolj od plavog elika, uperila ga u Brvsona i pritisnula okida. Brvson je
brzinom munje u otrom luku zamahnuo svojom aktovkom podstavljenom kevlarom i
jako je udario po ruci. Pitolj se otkotrljao na pod i otklizao po linoleumu niz
hodnik dalje od njih. 395 Vrisnuvi kretavim glasom, stara je vjetica unula,
a potom se bacila prema naprijed, iskrivljena lica, ruku ispruenih poput
pandi, poput smrtonosnog oruja. Bacila se na njega i sruila ga na pod, ba
kad je posezao za skrivenim pitoljem. Rana sa strane zaboljela ga je. Ovo je
neka prokleta starica! pomislio je Brvson, a onda je shvatio kad mu je krenula

prstima u oi - da to uope nije starica, da je puno mlaa, daleko jaa; bila je

vie nalik divljoj zvijeri nego eni. Jedan mu je palac zabila ravno u onu
jabuicu, to ga je uasno zaboljelo i oslijepjelo, dok ga je koljenom lupila u
genitalije. Brvson je urliknuo od boli i odlunosti, skupivi svu svoju snagu, i
gurnuo je na pod. Desno mu je oko bilo zakrvavljeno, ali je ipak vidio na njega,
a ono to je vidio izazvalo je u njemu osjeaj straha kao da mu se jegulja
migoljila u elucu. Izvukla je sjajnu otricu, dugaki tanki bode. Svjetlucao
se kao da je vlaan, kao da je bio umoen u neku ljepljivu tekuinu. Odmah je
znao da je otrica sigurno namazana alkalnim toksiferenom, to ju je inilo
krajnje opasnim orujem. I najmanji rez ili ogrebotina doveli bi do trenutane
paralize i smrti guenjem. Brvson je osjetio miris otrice i njezina jetkog
otrova kad mu je prohujala tik ispred lica: trznuo je glavom unazad upravo na
vrijeme da sauva ivot. Sada je poludjela ena uzmakla i onda naglo nasrnula, i
ponovno se Brvson jedva izmakao otrici, koja mu je otkinula gumb s koulje i
odbacila ga u zrak. Krenuo je prema njoj s obje ruke, svom svojom snagom, jer
nije mogao riskirati da izgubi vrijeme poseui za pitoljem. Bode je bljesnuo
blizu Brvsonova lica, ali ovog je puta Brvson izbacio svoju lijevu ruku poput
kobre, izravno prema bodeu - to je bio protuintuitivni potez, jer je znaio
ustajanje na oruje i doekivanje tog instumenta smrti, a ne uzmicanje - i kad
je uhvatio zglob ruke koja je drala no, stara je vjetica ostala iznenaena.
Ali samo na tren. Brvsonova snaga inae bi bila daleko vea, ali vie nije bio u
vrhunskoj tjelesnoj kondiciji, ni blizu nje. Sad mu je bilo jasno da ga je jako
oslabilo ranjavanje u Shenzhenu; nije si pruio vremena za oporavak. A ona je
bila tako gipka da to jo nije vidio. Dok je pokuavala izvui ruku iz Brvsonova
stiska, a duga je otrica drhtala, lijevom je nogom, obuvenom u konu cipelu
iji je prednji dio bio okovan eljezom, zamahnula i ponovno ga udarila u
genitalije. Urliknuo je kad je osjetio hladnu bol koja mu se irila iz testisa;
osjetio je muninu u elucu. Ponovno ju je odgurnuo, a ona je pala leima na pod
i s glave 396 joj je pala sijeda vlasulja, ispod koje se pokazala kratko
podrezana crna kosa i obrisi maske od lateksa navuene preko lica. Dohvatili su
se. Ponovno je vrisnula, divljeg pogleda. Bila je snana i izvanredno usklaenih
pokreta, te se ritala naprijed-natrag kao bijesna ivotinja. Ponovno ga je
pokuala udariti, sada drugom nogom, ali Bryson je oekivao taj pokret i
otkotrljao se u nju te joj prikljetio noge, koristei svoju veu tjelesnu masu,
jo uvijek je drei za runi zglob, dok je otrica bodea jo bila okrenuta
prema njemu. Morao se paljivo kretati oko nje, pazei da koom ili ime drugim
ne zapne za njezin smrtonosni vrh. ena se silovito propinjala, ali on je upro
svu svoju snagu, svu svoju energiju da joj okrene runi zglob i usmjeri
ljepljivu svjetlucavu otricu prema njezinu vratu. Ruka joj se tresla dok se
pokuavala oduprijeti svom snagom svojih miia, ali to nije bilo dovoljno.
Brvson je bio snaniji. Malo-pomalo gurao je drhtavu otricu natrag prema mekoj
goloj koi vrata pobjesnjele ene. Oi su joj se, pod pokrovom nabora koe od
lateksa, rairile od straha dok joj je otrica njeno nabrala kou. Uinak je
bio trenutaan. Usne su joj se rairile i iskrivile u grimasu, pljuvaka joj je
navrla na usta, a tijelo joj je iznenada olabavljeno palo na pod i poelo se
divlje trzati. Usta su joj se stalno otvarala kao ribi na suhom, neujno
hvatajui zrak. A onda je, kako se smrtonosna paraliza irila tijelom, prestalo
disanje; samo se jo nekoliko miia nastavilo griti. Brvson je izvukao bode
iz omlitavjele ruke mrtve ene, pronaao u njezinoj kuti kone korice i u njih
zataknuo bode, a zatim je korice ubacio u gornji dep svog sakoa. Dok je
dolazio do daha, dodirnuo je ljepljivu krv koja mu je prekrivala desno oko.
Zauo je povik. Elena je dotrala iz spremita i stavila mu obje ruke na lice,
gledajui ga uspanieno. O, Boe, moj dragi! proaptala je. Mis
im da ti oko izgleda gore nego to zapravo jest. Je li to bio neki otrov?
Toksiferen. Mogla te ubiti, tako te lako mogla ubiti! Bila je jaka i jako,
jako spretna. Alfa, to misli? Gotovo sigurno Prometej. Alfe su marinci,
specijalna jedinica. Ona je bila egzotina, vjerojatno plaenica iz Bugarske ili
stare Istone Njemake - iz nekih bivih slubi u Istonom bloku. Bilo mi je
grozno to sam stajala tamo i nita nisam mogla uiniti. 397 Samo bi se
izloila, a mogla te i iskoristiti protiv mene. Ne, drago mi je da si ostala

tamo. O, Nicholas, ja sam beskorisna. Ne znam nita o borbi, o tunjavi! Draga

mea, moramo odavde. ele ubiti i tebe i mene! Brvson je kimnuo i progutao
slinu. Mislim da se moramo razdvojiti - Ne! Elena, sada znaju da nas ima
dvoje, mukarac i ena. Nadzor im je predobar, potpun. Ubijen je engleski
ministar vanjskih poslova, i sve e se dii na noge, ne samo Prometej i Alfe.
U ovoj zgradi sigurno ima tisue ljudi. Moemo se umijeati u mnotvo.
Mnotvo je bolje za ubojice nego za njihove mete, osobito kad ubojice znaju
kako im mete izgledaju. Ovo su ljudi koji se nee dati odvratiti zbog
uobiajenih obzira. Ne mogu! ao mi je - sama se ne mogu boriti, to zna! Mogu
ti na mnogo naina pomoi, ali... molim te! Brvson je kimnuo; bila je uasnuta,
i nije je mogao pustiti samu u takvu stanju. Dobro. Ali morat emo ii
pokrajnjim hodnicima gdje ih god moemo pronai, slubenim prolazima i slino.
Niski prostori i otvori za zrak vie nisu sigurni - sada su sigurno ve puni
agenata. Moramo nekako doi do istone strane zgrade ako elimo da nam bijeg ima
imalo anse za uspjeh. Stojei s jedne strane prozora u prostoriji s kuanskim
aparatima, Brvson je odmah vidio da je situacija gora nego to je zamiljao.
Izbrojao je est ljudi u vojnikim odorama - pripadnike odreda Alfa. Dvojica su
bila u ophodnji u dvoritu slubenika vlade, dvojica drugih provjeravala su
izlaze iz zgrade, a dvojica su hodala po krovu, promatrajui podruje
dalekozorima. Okrenuo se natrag prema Eleni. Pa, ovo mijenja plan. Moramo van u
hodnik i potraiti dizalo za teret. I spustiti se do prizemlja? Zavrtio je
glavom. To bi bilo hrvanje s policijom - i drugima. Do prvog ili drugog kata, a
onda emo potraiti neki drugi put prema van. Brzo je otiao do vrata i
nekoliko sekundi oslukivao. Nije uo nita; nitko nije doao ak ni dok se
borio sa staricom. Oito je to bilo malo koriteno podruje. Ali injenica je
bila da je Prometejev namamitelj ovuda kruio i oito oekivao da se pojavi
jedno od njih ili oboje. To mu je govorilo dvije stvari: da je ovo mjesto
vjerojatno bilo blizu 398 nekog stjecita, gdje su se sjekli razliiti putevi i
vodili prema nekom izlazu iz zgrade; i da drugi sigurno nisu daleko odavde. Sto
prije odu iz ovog dijela zgrade, to bolje. Malo je odkrinuo vrata, pogledao
van, na jednu i drugu stranu; nije bilo nikoga. Dao je Eleni znak. Potrali su
praznim hodnikom za poslugu na lijevu stranu i kad su doli do skretanja, Brvson
se zaustavio, pogledao udesno i ugledao dizalo. Potrao je prema njemu, a Elena
odmah za njim. Bio je to starinski tip dizala s malenim staklenim prozorom u
obliku dijamanta i harmonika-vratima. Bilo je to dobro: znailo je da nije
potreban klju da bi ga se pokrenulo, jer je izraen prije takvih sigurnosnih
mjera. Pritisnuo je pozivni gumb, i kabina je zacviljevi polako krenula prema
gore. Bila je slabo osvijetljena i prazna. Otvorio je vrata i uli su. Pritisnuo
je gumb oznaen brojem 2. Na trenutak je zatvorio oi i vizualizirao kartu.
Oito e ih dizalo dovesti do stranjeg slubenog hodnika, koji se koristio za
ienje i odravanje, ali nije znao tono gdje. Tlocrt Parlamenta bio je jako
kitnjast, pa je uspio zapamtiti samo glavne putove, mada ne sve. Dizalo se
zaustavilo na drugom katu. Brvson je pogledao van, promotrivi podruje to je
bolje mogao, i takoer je izgledalo da nema nikoga. Otvorio je vrata i izali
su. Okrenuvi se udesno, ugledao je stara u zeleno obojena vrata, s oguljenim
zasunom koji je bio na njima negdje u visini kuka. Povukao ga je i lako otvorio
vrata. Sada su bili u ukraenom hodniku poploanom mramorom i s vratima od
mahagonija koja su bila oznaena zlatnim brojkama. Ovo nije bilo javno,
ceremonijalno podruje, a nije ni bilo toliko uzvieno da bi tu bili lanovi
Parlamenta, a na vratima nije bilo imena ni naslova. Oito su to bili uredi koji
su pripadali osoblju u raznim odborima - uredskim inovnicima, izvrnim
slubenicima, raunovoama, tajnicima i drugom pomonom osoblju. Hodnik je bio
dug i slabo osvijetljen; nekoliko je ljudi, vjerojatno dravnih slubenika,
leerno ulazilo i izlazilo iz ureda. ini se da nitko od njih nije pogledao
Brvsona i Elenu, niti je to u njihovom dranju pokazalo da su bili promatrai
ili tajni operativci. Ponovno instinkt. Brvson nije imao nita drugo na to bi
se oslonio. Zastao je na trenutak da bi se pokuao orijentirati. Istoni kraj
zgrade bio je na desnoj strani, pa je to, dakle, bio smjer kojim su trebali ii.
Neka dobro odjevena ena ila je hodnikom prema njima, dok su joj pete lupale po
mramoru i odjekivale dugim hodnikom. Instinktivno ju je pogledao i odmjerio.

Pribliila im se i prola znatieljno ih gledajui. 399 Odjednom se sjetio da

je, iako je jo bio toboe odjeven kao ugledni inovnik, sigurno zastraujue
izgledao: jedno oko zakrvavljeno, moda i pocrnjelo, a odjea razderana i
neuredna zbog borbe s istaicomnamamiteljicom. I Elenina je odjea bila
neuredna. Oboje su svakako izgledali deplasirano, njihov je izgled privlaio
pozornost, a ba to on nije elio. Nije bilo vremena potraiti toalet u kojem bi
se mogli oprati; sada su se morali osloniti na kombinaciju brzine i dobre sree.
Ali on se nikada nije volio oslanjati na sreu; ona neizbjeno uzmakne ba onda
kad je prihvati kao gotovu injenicu. Nastavio je hodnikom, pognute glave kao
da duboko razmilja. Hodao je brzo, drei Elenu za ruku i vukui je za sobom.
Tu i tamo vrata ureda bila su otvorena i skupine ljudi tiho su stojei
razgovarale. Ako bi ih pogledali, moda barem nisu vidjeli njegovo okrvavljeno
lice. Ali neto tu nije bilo u redu; zahvatio ga je nemir. Osjetio je kako su mu
se uzdigle dlake na iji. Neto nije bilo u redu sa zvukovima. Telefoni nisu
zvonili na uobiajen nain, nego kao u nekom slijedu, u razliitim uredima i na
razliitim stranama hodnika. Nije mogao razumski shvatiti zato ga to
uznemirava, i znao je da je mogue da si je poeo svata umiljati. Isto tako,
zapazio je da ljudi koji su razgovarali zaute kad on prolazi. Je li bio
paranoian} Petnaest je godina proveo na terenu i iznad svega je nauio da je
instinkt najjae oruje koje posjeduje. Nije zanemarivao osjeaje koje bi drugi
moda odbacili kao tlapnju ili paranoju. Promatrali su ih. Ali ako su ih doista
promatrali, zato se nita nije dogaalo? Povukavi Elenu za ruku, ubrzao je
korak. Vie nije mario za to jesu li njegovi postupci bili uoljivi ili su
privlaili pozornost; situacija je sada nalagala drukije. Sedamdesetak metara
ispred njih bio je malen prozor obojena stakla uokviren olovom, onakav kakvi se
obino viaju u nekoj srednjovjekovnoj katedrali. Znao je da prozori ovdje
gledaju na Temzu. Ravno naprijed i onda lijevo, rekao je Eleni bez daha.
Stisnula mu je ruku u znak tihog odgovora. Za nekoliko sekundi doli su do kraja
hodnika, pa su skrenuli ulijevo. Elena je proaptala: Gledaj - soba za
odbornike - vjerojatno je prazna. to misli, da se tu sklonimo? Odlina
zamisao. Nije se htio okrenuti da vidi slijedi li ih tko, ali nije uo korake u
blizini. S njihove desne strane bila su masivna hra400 stova dvostruka vrata
spojena lukom, na kojima je na uokvirenom matiranom staklu bila oznaka: ODBOR
DVANAEST. Ako uspiju brzo ui, moda e moi umaknuti moguim progoniteljima,
ili ih u najmanju ruku zbuniti za neko vrijeme. Kvaka se lako okrenula; vrata
nisu bila zakljuana, ali su svjetla - dva ogromna kristalna lustera - bila
ugaena i golema prostorija bila je prazna. Bio je to amfiteatar, s nekoliko
uzdignutih sjedeih mjesta s drvenim stolcima ukraenim mjedenim zakovicama i s
konim naslonima iznad sputenog poda u sredini, koji je bio od jako ukraene,
svijetlo obojene pocakljene opeke. U sredini prostorije bio je dugaak drveni
konferencijski stol, presvuen zelenom koom, a iza njega dvije dugake, visoke
drvene klupe - namijenjene lanovima odbora. Svjetlo je dolazilo kroz dva velika
i visoka, olovom uokvirena prozora na suprotnoj strani prostorije, nasuprot
vratima, a nasred svakog prozora bilo je objeeno dugako pravokutno sjenilo
kako bi sprijeilo izravno sunano svjetlo koje se reflektiralo od Temze. ak je
i u ovakvom mirovanju prostorija odmah ostavljala dojam uzvienosti i
veliajnosti. Nadsvoeni strop bio je visok barem devet metara; zidovi su bili
oploani tamnim drvom vie od polovice svoje visine, a iznad oplate bile su
bogate tapete boje burgundca s gotskim uzorkom. Na svakom je zidu visjelo
nekoliko velikih, turobnih ulja iz devetnaestog stoljea: prizori bitaka,
portreti starih kraljeva koji zapovijedaju etama na moru, isukanih maeva,
Westminsterska opatija prepuna likova iz devetnaestog stoljea koji aluju
pokraj lijesa preko kojeg je prebaena britanska zastava. Jedina naznaka
suvremenosti bilo je nekoliko mikrofona koji su u neskladu sa svime drugim
visjeli sa stropa na dugakim icama, te televizijski monitor montiran na zid i
oznaen etiketom ZA PRAENJE SJEDNICA DONJEG DOMA. Nicholas, neemo se moi
ovdje sakriti, rekla je tiho Elena. Barem ne zadugo. to misli o prozorima? Kimnuo je i spustio aktovku. To je trei niz prozora iznad tla.
To je velika visina! Nije bezopasno, sloio se. Ali moglo bi biti i gore.
Nick, uinit u to ako inzistira, ako doista misli da nemamo izbora. Ali ako

postoji neki nain - U hodniku ispred vrata zaula se buka. Vrata su se naglo
otvorila i Brvson se bacio na do te i nju povukao. Ula su dvojica mukaraca,
tamne siluete, zatim jo dvojica. Brvson je odmah opazio da su policajci, jer su
na sebi imali plave odore Metropolitan Policea! 401 A Bryson je znao da su on i
Elena otkriveni. Ni makac! povikao je jedan policajac. Policija! Ljudi su,
to je bilo neobino za britansku policiju, nosili oruje sa strane, i sada su
ga uperili u njih. Stani gdje jesi! povikao je drugi. Elena je vrisnula!
Brvson je naglo izvukao svoj Browning, ali nije ga potegao. Raunao je: etiri
policajca, etiri pitolja. Nije nipoto bilo nemogue da ih prihvati kao
protivnike, koristei se drvenim stolcima kao zaklonom, kao preprekama. No jesu
li doista bili policajci? Nije u to mogao biti siguran. Doimali su se odluno,
izraz lica bio im je srdit. Ali nisu pucali. Prometejevi ubojice vjerojatno ne
bi oklijevali. Bi li? To su uljezi! povikao je jedan policajac. Ubojice!
Baci oruje, pozvao ga je onaj koji je izgledao kao zapovjednik. Odmah.
Nemate kamo otii. Brvson se okrenuo oko sebe, vidio da su doista u zamci; bili
su bespomoni. etvorica policajaca kretala su se i dalje prema naprijed, sve
blie i blie, i rairili su se, tako da su opkolili Elenu i Brvsona. Baci ga!
ponovio je isti policajac, sad viui. Baci ga, fukaro. Ustani, ruke gore. Mii
se! Elena je pogledala u Brvsona, oajna, ne znajui to da ini. Brvson je
razmotrio kakve su mu mogunosti. Predati se znailo je prepustiti se u ruke
sumnjivom autoritetu, policiji koja zapravo moda i nije policija, nego
prerueni ubojice Prometeja. A to ako su doista legitimni pripadnici
Metropolitan Policea? Ako je tako, nije ih mogao ubiti. Ako su pravi policajci,
misle da su na dobrom putu da uhvate par ubojica, mukarca i enu koji su upravo
ubili ministra vanjskih poslova. Zatvorit e ih i ispitivati satima - satima
koje nisu mogli potratiti. A bilo je neizvjesno hoe li ih uope i pustiti. Ne,
nisu im se mogli predati! Ali uiniti bilo to drugo bila bi ludost,
samoubojstvo1. Duboko je udahnuo, na trenutak zatvorio oi, i kad ih je opet
otvorio, ustao je. Dobro, rekao je. Dobro, imate nas. 402 28 Jedan je od
njih oito bio zapovjednik: visok, pristao ovjek kome je na ploici s imenom
pisalo SULLIVAN. Dobro, baci pitolj i ruke uvis, i nita ti neemo, rekao je
odluno Sullivan. Nas smo etvorica, a vi ste samo dvoje, ali mislim da ste to
ve zapazili. Brvson je drao svoj pitolj podignut, mada ne izravno uperen ni
u koga. Jesu li zaista ono to kau? To je sada bilo od najvee vanosti.
Dobro, odgovorio je Brvson prisilnom mirnoom. Ali prvo elim vidjeti vae
iskaznice. Zaepi gubicu! zaurla jedan policajac. Evo moje iskaznice, tu je,
pederu. Pokazivao je na pitolj. Iskuaj me. Ali Sullivan je odgovorio.
Dobro. im ti stavimo lisiine imat e sasvim dovoljno vremena da prouava
nae isprave. Ne, ree Brvson. Jo je malo podigao Browning, koji i dalje
nije ni u koga bio uperen. Rado u suraivati kad budem siguran da ste to za
to se izdajete. Ali po zgradi parlamenta lunjaju ekipe plaenika i ubojica i
kre na desetke britanskih zakona. Kad budem siguran da niste jedni od njih,
bacit u pitolj. Skini upinu, urlikne jedan od njih. Pucamo kad ja
naredim, policajce, rekao je Sullivan. Onda se obratio Brvsonu. Pokazat u ti
svoju iskaznicu, ali pazi - ubio si ministra vanjskih poslova, ti kopile, pa si
vjerojatno dovoljno lud da iskua nekoga od nas. Ako bude imao dovoljno sree
da ispali hitac, to e ti biti posljednje to si ikada uinio, zato se nemoj s
nama zajebavati. Jesi li me uo? 403 Shvatio sam. Izvadi je lijevom rukom,
polako, i pokai mi je, na otvorenu dlanu. Dobro? Dobro, rekao je Sullivan,
slijedei Brvsonove upute. Kona mu je lisnica leala otvorena na lijevoj ruci.
Dobro, sada je gurnite po podu prema meni - polako, njeno. Bez naglih pokreta
- nemojte me uplaiti, jer u vjerojatno pucati u samoobrani. Sullivan je
zamahnuo lijevim runim zglobom i odbacio lisnicu. Zaustavila se tik do
Brvsonovih nogu. Kad se Brvson sagnuo da je uzme, opazio je jednoga od njih onoga koga su oito prsti svrbjeli da zapuca - kako ide prema njemu s lijeve
strane. Brvson se okrenuo i uperio pitolj policajcu ravno u lice. Ne mii se,
idiote. Nisam se alio. Ako zaista misli da sam hladnokrvno ubio ministra onda
ti je sigurno jasno da neu oklijevati ni tebe. ovjek koji je odvie brz na
upotrebu oruja skamenio se, uzmaknuo nekoliko koraka, ali je pitolj i dalje
drao uperen u Brvsona. Tako, rekao je Brvson. Polako je kleknuo da bi

dohvatio lisnicu, sve vrijeme drei pitolj u zraku, pomiui ga s ovjeka na

ovjeka. Brzo je posegnuo za konom lisnicom na podu, otvorio je i pogledao
srebrnu znaku na desnoj strani u obliku grba Metropolitan Policea. U plastinom
pregratku s lijeve strane bila je bijela tanka kartica s fotografijom narednika
Roberta Sullivana, u odori, zajedno s identifikacijskim brojem, inom, serijskim
brojem s potpisom. Izgledalo je sve u redu, mada su u ekipi Prometeja sposobni
dobiti prave ili dobro krivotvorene policijske isprave. Prezime, Sullivan,
odgovaralo je prezimenu na ploici, a broj na epoleti njegova mornarskoplavog
dempera odgovarao je broju na ispravi. Stajalo je da je Sullivan pripadnik
jedinice za specijalne operacije, to je znailo da je njemu, a vjerojatno i
drugima, bilo doputeno noenje oruja. Bilo je, dakako, mogue da su pomno
pazili na sve te pojedinosti. U stvarnosti se, zapravo, vrlo malo moglo
zakljuiti iz znake, osim injenice da je ona postojala i da je brzim pregledom
ustanovljeno da je u redu. Tajna ekipa ubojica prikupljena u tako kratkom roku
vjerojatno se ne bi mogla pobrinuti za sve te pojedinosti, a do sada nije uoio
nikakav gaf. Instinkti su mu govorili da su policajci bili legitimni. Svoju je
procjenu temeljio na cijelom nizu sitnih pojedinosti, nainu ponaanja,
stajalitima i, to je najvanije, injenici da nisu otvarali vatru. 404 Lako su
ga mogli ubiti, ali to nisu uinili. Na kraju je ta jednostavna injenica navela
Brvsona da baci pitolj i podigne ruke u zrak, a Elena je uinila isto. Dobro,
sad lijepo polako, doite ovamo, oboje, i stavite ruke na zid, rekao je
Sullivan. Polako su hodali prema najbliem zidu i onda stavili na njega ruke.
Brvson je pazio na svaki odmak od oekivanih obrazaca ponaanja. Oruje je sada
bilo sputeno, i to je bilo dobro. Dvojica iz ekipe su pristupila i brzo im
stavila lisiine na zglavke, a zatim ih oboje pretraili radi skrivenog oruja.
Trei je dohvatio Brvsonov pitolj. Ja sam policijski narednik Sullivan. Oboje
ste uhieni u povezanosti s ubojstvom ministra vanjskih poslova Ruperta Verea i
pomonika ministra Simona Dawsona. Sullivan je pritisnuo tipku na svom depnom
radioprijamniku i javio lokaciju, traei pojaanje. Razumijem potrebu
prolaenja kroz utvrenu proceduru, rekao je Brvson, ali paljivo balistiko
ispitivanje otkrit e da je Dawson bio taj koji je ubio ministra. Ubio ga je
osobni zamjenik? To je jako vjerojatno. Dawson je bio moan. Bio je agent
meunarodnog udruenja koje ima znaajan interes u provoenju ugovora o nadzoru.
Siguran sam da je bio jako paljiv u tome da ne ostavi nikakav jasan dokaz o
svojoj povezanosti s tom grupacijom, ali sigurno ima dokaza - izmijenjeni
telefonski logaritmi, posjetitelji koji su puteni k njemu u zgradu Parlamenta a
nisu zabiljeeni u njegovim zapisima - Iznenada su se uz tresak ponovno
otvorila velika vrata i u prostoriju su uletjela dvojica krupnih, miiavih
mukaraca s automatima. Ministarstvo obrane, specijalne postrojbe! promuklim
je baritonom viknuo onaj vii. Narednik Sullivan iznenaeno se okrenuo. Nismo
obavjeteni o vaem sudjelovanju, gospodo. Ni mi o vaem. Odavde mi
preuzimamo, rekao je visoki. Imao je elinosivu kratko oianu kosu i hladne
plave oi. To nee biti potrebno, rekao je Sullivan. Ton glasa bio mu je
miran, ali nepogreivo odluan. Imamo sve pod nadzorom. Brvson se uspanieno
okrenuo, s lisicama na rukama. Strojnice su bile eke proizvodnje, kakve
sigurno ne bi koristilo britansko mini 405 starstvo obrane. Ne! povikao je.
Za majku boju, oni nisu to to tvrde! Sullivan je, zbunjen, skrenuo pogled s
Brvsona na kratko oianog mukarca. Kaete da ste iz Ministarstva obrane?
Tono, odrjeito odgovori mukarac. Drimo situaciju pod nadzorom. Na pod!
povikao je Brvson. Oni su ubojicel Elena se, vrisnuvi, bacila na pod, a
Brvson pokraj nje, iza reda drvenih stolaca, koji je bio jedina prepreka izmeu
njih i uljeza. Ali bilo je prekasno. Jo prije nego to je dovrio reenicu,
dvorana je odjeknula zagluujuom grmljavinom automatske paljbe dok su sivokosi
ubojica i njegov pratitelj zasipali mecima etvoricu policajaca, izreetavi im
tijela. Meci su se odbijali od kamenog poda i zabijali u oplatu od mahagonija.
Uhvaeni nespremni, s pitoljima u futrolama, pravi policajci bili su lake mete.
Neki su posegnuli za orujem, ali par sekundi prekasno. Teturali su, dok su im
se tijela svijala s jedne na drugu stranu, gotovo kao da pleu u patetinom, ali
uzaludnom pokuaju da umaknu mecima prije nego to se stropotaju na pod. Elena
je cviljela: O, moj Boel O, moj Boze! S uasom i muninom, Brvson je samo

promatrao, u nemogunosti da uini bilo to. Zrak je bio jedak od kordita i

bakrenastog mirisa krvi. Kratko oiani prometejski ubojica pogledao je na svoj
sat. Brvson je shvatio to se dogodilo i zato. Skupina Prometej nikada ne bi
dopustila rizik da njih dvoje bude odvedeno u slubeni pritvor: kolika je
opasnost od onoga to bi oni mogli iznijeti na vidjelo ne bi se mogla tono
procijeniti. Umjesto toga, njihovi e ih plaenici eljeti sami ispitati, i tek
tada ubiti. To je bilo jedino mogue objanjenje zato su jo na ivotu. Sada je
visoki ubojica progovorio dubokim glasom. Naglasak mu je, iako je isprva zvuao
britanski, bio nizozemski, zakljuio je Brvson. Imat emo par sati zajednike
zabave, rekao je prometejski ubojica. Kemijsko ispitivanje zadnjih je godina
prilino uznapredovalo, kako ete vidjeti. Brvson se na podu, tiho i
neprimjetno, borio s lisiinama, ali bez kljua ili neega to bi mogao
upotrijebiti kao klju nije mogao nita uiniti. Pogledao je uokolo; policajci
koji su leali mrtvi, tijela izreeta406 nih mecima, bili su udaljeni najmanje
dva metra. Bilo bi mu nemogue s nekog tijela skinuti klju za lisiine a da ne
bude opaen; nikad s ovim nee moi pobjei. Ali ostati ovdje znailo je suoiti
se s drogama, koje e se vjerojatno davati nestruno i u takvim koliinama da e
izazvati ozbiljnu i nepovratnu tetu. Ne, ispravio se, poslije droga dolazi
smrt. Robby Sullivan osjetio je u oitu silinu udarca kao da ga je udario konj,
i sljedee to je znao bilo je da se sruio na pod. Koulja mu je sprijeda bila
natopljena krvlju; nije mogao doi do daha. Metak mu je sigurno probio plua,
jer se osjeao kao da se polako utapa. Disao je plitko, s naporom. A sve vrijeme
njegov se um borio da bi uspio neto shvatiti. Sto se dogodilo? Par koji se
predao, ini se, ostao je neozlijeen, dok su njegovi odani i predani ljudi,
dobri ljudi koji su imali djevojke, ene ili obitelji, brutalno pokoeni. Svi su
uvjebani da oekuju takvu mogunost, ali u stvarnosti je njihov posao u
westminsterskom odjelu bio takav da nije mogao biti mirniji. To to se dogodilo
njegovim ljudima bilo je stravino, nezamislivol A i mene su, pomislio je
skrueno. Ni ja vie neu biti dugo na ovom svijetu. Ali nije razumio: jesu li
naoruani ljudi doli osloboditi ubojice? Zato ga je onda ovjek s lisiinama
pokuao upozoriti? Zurio je u strop, a vid mu se stalno mutio i polako slabio,
pa se pitao koliko e jo dugo ostati pri svijesti. Nije dospio na vrijeme
izvui pitolj, ali tko bi mogao pomisliti da e se vojnici Ministarstva obrane
s automatima okomiti na njih? Nisu, naravno, bili iz Ministarstva. Njihove odore
- te odore nisu iz Ministarstva obrane... neto tu nikako nije bilo u redu.
ovjek s lisiinama imao je pravo, to bi lako moglo znaiti da su njegove
izjave o nedunosti bile opravdane. Stvari su se dogaale izvan sposobnosti
razumijevanja, ali jedno je bilo jasno: ovjek s lisiinama mirno se predao,
njegov prosvjed bio je uvjerljiv, a uljezi sa strojnicama bez sumnje bili su
hladnokrvni ubojice. Robby Sullivan s razlonom je sigurnou osjetio da umire,
da su mu samo minute preostale do smrti, i molio se Gospodinu Isusu Kristu da mu
dopusti samo jo jednu priliku da ispravi stvari. Polako, kroz omaglicu,
pipanjem je potraio svoj pitolj. 407 Traeni ste u vie zemalja, siguran sam
da to znate, rekao je Nizozemac kao da je to utvrena injenica. Elena je
plakala, s rukama na licu. Ne, molim vas, tiho je stenjala. Molim vas.
Opazio je da se drugi ovjek, koji je izgledao poput boksaa, pomaknuo s mjesta
i pribliavao im se; u jednoj mu je ruci bila strojnica, a u drugoj neto kao
igla injekcije. Ubojstvo lana britanskog kabineta vrlo je ozbiljan zloin. Ali
mi samo elimo s vama razgovarati - elimo znati zato se toliko elite mijeati
da ste izazvali takvu nepriliku? Brvson je svojim istananim sluhom uo slabi
zvuk s udaljenosti od par metara. Dopustio si je da baci kratki pogled u tom
smjeru i ugledao je policajca po imenu Sullivan kako pomie ruku da bi dohvatio.
.. Brvson je svrnuo pogled natrag na kratko oianog ubojicu, bijesno urei u
njega. Nemoj mu dopustiti da vidi sto sam ja upravo vidio. Uprava vie ne
postoji, siguran sam da to znate, nastavio je sivokosi. Nemate potporu, nemate
zalee - nemate sredstava. Sami ste, i nasrete na vjetrenjae, kako kae
izreka. Zadri mu pozornost! Neka ostane zaokupljen... Daleko od toga da smo
sami, rekao je Brvson strastveno, sa arom u oima. Davno prije nego to ste
unitili Upravu, izdali smo objavu. Ve ste otkriveni, i sve to pokuavate
postii ve je dovreno. Policajac je vrcima prtio dodirivao cijev pitolja,

pohlepno grabei za njim, zamahujui prema njemu; samo su centimetri nedostajali

da ga dohvati! Kratko oiani mukarac je nastavio kao da nije uo ni rije od
onoga to je Brvson rekao. Doista nema vie razloga za daljnjim prolijevanjem
krvi, rekao je razumno. elimo samo iskren, otvoren razgovor s vama. To je
sve. Brvson se nije usudio ponovno pogledati, ali je uo sasvim tiho grebanje
metala po kamenom podu. Odvrati mu pozornosti Usmjeri je nekamo drugamo - ne
smije uti, ne smije opaziti. Brvson je naglo povisio glas. to je to vrijedno
tolikog razaranja, sveg tog terorizma? 408 povika. Bombe! ime se opravdava
ruenje zrakoplova u kojem su stotine ljudi - neduni mukarci, ene i djeca!
Ali vidite, vjerujemo da nekolicina mora biti rtvovana na oltaru veine.
ivoti stotina ljudi ne znae nita u usporedbi sa sigurnou milijuna - da,
milijardi - sa zatitom nebrojenih narataja koji... Prometejskom ubojici
prekinula se misao, dok mu se lice sumnjiavo namrtilo. Nagnuo je glavu na
jednu stranu, oslukujui. Tomas! zazvao je. Odjeknula su dva gotovo
zagluujua pucnja, dvije eksplozije, jedna odmah iza druge. Uinio je to
policajac! Podigao je svoj pitolj i skupio svu snagu i odlunost te na trenutak
nadvladao ok i letargiju uslijed velikog gubitka krvi, i ispalio dva vrlo dobro
naciljana hica. Prsnula je krv kad je metak velikog kalibra probuio glavu
Prometejca sprijeda i izaao straga, to ga je zaustavilo usred okreta, s
izrazom na licu koji je bio mjeavina bijesa i iznenaenja. Njegov se nii
pratitelj grevito trznuo prije nego to se spustio na koljena: metak mu je
proao kroz vrat, presjekavi mu oito i lenu modinu i glavnu arteriju. Elena
se otkotrljala jer ju je uplaila iznenadna pucnjava i nije shvatila otkuda
dolazi. Nakon pucnjeva priekala je nekoliko sekundi, a onda je podigla glavu;
ovog puta nije vritala. ok je bio prevelik, a vjerojatno joj je do sada ve
bila umrtvljena svaka reakcija na bilo kakvo nasilje. Oiju irom otvorenih i
vlanih od suza, mrmljala je tihu molitvu, sklopljenih ruku, sputanih
lisiinama. Policajac koji je to uinio, narednik Sullivan, teko je disao, u
smrtnom hropcu. Bio je teko ranjen u torzo, iz rane je curila krv. Bryson ga je
pogledao i vidio da je naredniku preostalo samo jo nekoliko minuta. Ne znam...
tko ste... rekao je slabano. Niste ono to smo mislili... Nismo ubojice!
javila se Elena. Znate to. Znam da znate! Drhteim glasom tiho je dodala:
Upravo ste nam spasili ivot. Brvson je zauo zveket metala na podu odmah kraj
njegove glave. Sullivan mu je dobacio svoj kolut s kljuevima. Moramo se
pouriti, pomislio je. Koliko je jo vremena preostalo prije nego to stignu i
drugi, privueni pucnjavom? Dvije minute? Jedna? Par sekundi? 409 Brvson je
ispruio svoje sputane ruke i dohvatio kljueve i brzo pronaao klju za
lisiine. Uz malo manevriranja, Brvson je uspio ubaciti maleni klju u Elenine
lisiine i otkljuati ih; potom je ona uzela klju i brzo otkljuala njegove.
Proradio je jedan od policijskih radioprijamnika: Isuse, to se dogaa? upitao
je neki limeni glas prekidan smetnjama. Poite, rekao je narednik slabim
aptom. Elena je opazila kako Brvson tri prema prozoru s desne strane. Ne
moemo ostaviti ovog ovjeka ovdje - poslije svega to je za nas uinio!
prosvjedovala je. Ne odgovara na poziv, odgovori joj Brvson brzo dok je skidao
dugako sjenilo i bacio ga uz tresak na pod; potom je poeo oslobaati kraun na
prozorskom okviru. Brzo e ga pronai, a oni e moi za njega napraviti vie
nego mi. Ali za njega se nita nije moglo napraviti, pomislio je, ali nije
rekao. Doi! povikao je. Elena je pojurila prema prozoru i s naporom potegnula
kraun dok se nije oslobodio. Brvson se okrenuo i vidio da je Sullivan klonuo na
pod i tiho i mirno leao. ovjek se pokazao kao junak, pomisli Brvson. Nema puno
takvih. Naglo je potegnuo prozor. Kao da nije otvaran godinama, moda
desetljeima Ali nakon jo jednog jakog povlaenja otvorio se, i u sobu je
nahrupio hladan zrak. Ova strana Westminsterske palae, istona strana, gledala
je izravno na Temzu, svojom duinom od gotovo tristo metara. Vei njezin dio,
preko dvjesto metara, zauzimala je terasa, sa stolcima i stolovima, gdje su
lanovi parlamenta ispijali aj ili se zabavaljali; meutim, sa svake strane
terase bila su dva, malo via izboenja na zgradi, s vrlo kratkim kamenim
zidiem i niskom eljeznom ogradom, a potom voda. Bili su na jednom od dva
izboena kraja, ba kako je Brvson planirao; rijeka je bila odmah ispod njih,
gotovo okomitom linijom. Elena je pogledala i okrenula se prema Brvsonu uplaena

izraza lica, a onda je, na Brvsonovo iznenaenje, rekla: Ja u prva. Zamiljat

u - da skaem s najvie skakaonice u Bukuretu. Brvson se nasmijeio. Zatiti
glavu i vrat od udara. Radije skai na bombu. Dok pada, gurni glavu i vrat
izmeu ruku. I skoi to dalje moe tako da si sigurna da e pasti u vodu.
Kimnula je i zagrizla donju usnicu. Vidim ga - amac, rekao je. 410 Pogledala
je i ponovno kimnula. Barem sam to dobro napravila, rekla je s izmorenim
smijekom. U Thames River Cruises bili su presretni to mogu iznajmiti gliser
mom efu, bogatom i ekscentrinom neimenovanom lanu Parlamenta, koji je htio
svoju najnoviju damu iznenaditi tako to e je u najbrem amcu koji imaju
odvesti izravno s pristanita uz Parlament do Milenijske kupole. To je bio laki
dio. Njihovi amci bili su privezani u westminsterskom pristanitu - dovoenje
jednog od njih i njegovo vezivanje odmah ispred Parlamenta trailo je dobar
mito. To je ako se pita kamo je otiao sav novac. Brvson se nasmijeio. To si
obavila izvrsno. Vidio je kako se amac njie na vodi nekih est-sedam metara s
lijeve strane, privezan za eljeznu ogradu ispred terase. Elena je zakoraknula s
poda na dno prozora, a Brvson joj je pomogao. Pogledao je uokolo. Nije vidio
snajperiste na ovom dijelu krova, niti na terasi, jer ovo nije ba bio logian i
oekivan put bijega. Korisna sredstva valjalo je paljivo troiti, procijeniti
prioritete, a ljude postaviti tamo gdje ih se dri najpotrebnijima. Stajala je
na izboini otvorena prozora i duboko udahnula. Lijevom rukom stiskala mu je
rame. Zatim je skoila ravno u zrak, sklupala se u loptu i s petnaest metara
visine pala u vodu uz glasni pljusak. Priekao ju je da mu da znak palcem da je
sve u redu, a onda se i Brvson popeo na prozorsku izboinu i skoio. Voda je
bila hladna i mutna, a struja jaka; kad je izronio na povrinu ugledao je Elenu,
izvrsnu plivaicu, kako je ve gotovo dola do amca. Kad je on doplivao, ve je
pokrenula motor. Uspeo se i uskoio u kabinu, i za nekoliko sekundi jurili su po
vodi, udaljavajui se od Parlamenta i od ekipa ubojica. Nakon nekoliko sati bili
su u svojoj hotelskoj sobi na Russell Squareu. Brvson je otiao u kupovinu, s
jako konkretnim popisom koji je napravila Elena, i vratio se s opremom koja joj
je trebala: najbrim i vjerojatno najjaim prijenosnim raunalom koje je mogao
kupiti, opremljenim infracrvenim portom; brzim modemom; raznim kompjutorskim
kablovima. 411 Podigla je pogled s raunala, koje je telefonskom icom bilo
prikopano na telefonsku utinicu i otamo na Internet. Mislim da mi je potrebno
pie, dragi. Brvson joj je natoio Scotch, nerazvodnjen, koji je pronaao u
baru, a potom je natoio i sebi jedan. Neto presnimava? upitao je. Kimnula
je i zahvalno ispila iz ae. Softver za pronalaenje lozinke - shareivare.
Dawson je poduzeo zatitne mjere - njegova malena naprava zatiena je lozinkom.
Sve dok je i ako je ne dobijem, neemo nita moi. Ali kad proemo lozinku,
kladim se da smo unutra. Uzeo je Dawsonovu lisnicu. Ima li to ovdje? Samo
kreditne kartice, gomila papira. Nita korisno - provjerila sam. Ponovno se
okrenula prema prijenosnom kompjutoru. Ovo bi moglo biti to. Unijela je
lozinku u Dawsonov digitalni podsjetnik. Trenutak potom zasjalo joj je lice.
Unutra smo. Brvson je slavljeniki popio pie. Ti si izvanredna ena.
Zavrtjela je glavom. Ja sam ena koja voli svoj posao. Ti si, Nicholas,
izvanredan. Nikada nisam poznavala ovjeka poput tebe. Sigurno nisi ba puno
njih poznavala. Nasmijeila se. Poznavala sam ih dovoljno. Moda i vie nego
dovoljno. Ali nitko nije kao ti - nitko nije tako hrabar i tako... uporan, rekla
bih. Nikada nisi od mene odustao. Ne znam je li to ba tako. Moda jesam
nakratko, u svojoj najdubljoj i najmranijoj tjeskobi, kad sam pio previe
ovoga - podigao je au i nazdravio joj - moda tada jesam. Bio sam ljut povrijeen i zbunjen i ljut. Ali nikada nisam bio siguran, nikad mi nije bilo
jasno - Sto? Zato si otila. Morao sam saznati. Znao sam da nikada neu
biti zadovoljan ako ne saznam istinu, pa makar mi i razdrla srce. Nikada nisi
pitao Teda Wallera? Znao sam da je bolje ne pitati ga. Znao sam da bi mi on
neto rekao da je znao - ili da mi je elio rei. Gledala je u daljinu, kao da
je zbog neega zabrinuta, i poela malom crnom iglom kuckati po napravici.
esto sam se pitala, rekla je, ali joj je neto prekinulo misao. O, gle.
to? 412 Ovdje je u njegovom rokovniku upisano na jednom mjestu: Nazovi H.
Dunnea. Brvson je odmah pogledao. Harry Dunne. Isuse. Ima li telefonski broj?
Ne, samo Nazovi H. Dunnea. Kad je upisano? Prije - tri dana! 5o? Moj

Boe, naravno - naravno da je jo tu - jo uvijek ga mogu nai oni koji ele s

njim razgovarati. Ima li ta stvarica telefonske brojeve ili adresar? ini se
da ima sve - golemu koliinu podataka. Ponovno je kucnula po zaslonu. Sranje.
Sto sad? ifrirano je. Baza podataka s telefonskim brojevima i adresama, i
jo neto to je oznaeno kao transferi. Sranje. Pa, to je i dobro i loe.
Zato je to dobro? ifrira samo neto to je vrijedno; dakle, ovdje je
sigurno neto zanimljivo. Uvijek eli ui u sobu koja je zakljuana. Tako je
jedino moe razgledati. Problem je ovdje u ogranienim resursima. Ovo je
vrhunsko prijenosno raunalo, ali nema ni dio raunarske snage kakvu su imala
superraunala u Dordogni. Onda, ovo je 56-bitni DES ifrirani algoritam, nasreu
- ne rabi 128-bitnu arhitekturu, hvala Bogu - ali ipak je jak. Moe li
probiti ifru? Eventualno. Eventualno znai... sate? Dane ili tjedne s
ovim raunalom, i to samo zato to poznam ove naprave, ove sustave, u
potpunosti. Nemamo dane na raspolaganju. Dugo je utjela. Znam, rekla je
napokon. Mogla bih, u biti, pokuati improvizirati, razdijeliti posao na
razliita hakerska mjesta na Internetu, raspodijeliti dosadni posao drobljenja
milijardi kombinacija. I vidjeti moemo li to na taj nain dobiti. To je kao
ona stara 413 izreka o tome kako e neogranien broj majmuna s pisaim
strojevima konano dostii Shakespearea. Zvui neizvjesno. Pa, da budem
iskrena, ne nadam se previe. Poslije tri sata, kad se Bryson vratio s
indijskom hranom, Elena je izgledala iscrpljeno i potiteno. Nema sree, ha?
ree Brvson. Zavrtjela je glavom. Puila je, to je Brvson nije vidio da ini
otkad su pobjegli iz Rumunjske. Izbacivi iz floppy drivea jednu od disketa koju
je spasila iz zgrade u Dordogni, a koja je sadravala ifrirane informacije o
Prometeju, ugasila je cigaretu i otila u kupaonicu. Vratila se s mokrom krpom
na elu i utonula u naslonja. Boli me glava rekla je. Od prevelikog
razmiljanja. Odmori se, rekao je Brvson. Odloio je papirnate vreice s
hranom i priao njezinom naslonjau sa stranje strane te joj poeo masirati
vrat. O, to je krasno, promrmljala je. Nakon jednog trenutka rekla je: Moramo
pronai Wallera. Mogu pokuati jednim od kanala za hitnu vezu, ali ne znam
koliko je duboko Uprava probijena. Ne mogu ak ni biti siguran hoe li on dobiti
poruku. Vrijedi pokuati. Da, samo ako se time ne ugroava naa sigurnost.
Waller bi to razumio i odobrio. Naa sigurnost, promrmljala je. Da. Sto
kae? Sigurnost me podsjea na lozinke i ifre. Prirodno. A to me
podsjea na Dawsona, i kako tako zaposlen i oprezan ovjek pamti sve svoje
lozinke. Jer netko poput njega nikad ne koristi samo jednu lozinku - to nije
sigurno. Kako bi ih se mogao sjetiti? Sigurno negdje postoji popis. Prema
mojem iskustvu, najslabija spona u raunarskoj sigurnosti u nekom uredu uvijek
je tajnica koja dri lozinku otipkanu u ladici u svom stolu jer je nikada ne
moe upamtiti. 414 Sigurna sam da je Dawson bio puno lukaviji. Ipak,
kriptografski klju dugaak je niz brojeva - i doista ga je nemogue upamtiti.
Dakle, morao ga je drati... moe li mi dodati njegov Palm Pilot? Brvson ga je
uzeo s mjesta gdje je radila i dodao joj ga. Okrenula ga je i kucnula iglom po
zaslonu. Nasmijeila se prvi put poslije nekoliko sati. Evo popisa, dobro je. S
tajnovitom oznakom Tesserae. Ako se sjeam latinskog iz srednje kole, to je
mnoina od tessera, to znai lozinka. Vidi li se popis? Ne, ifriran je, ali
samo neznatno - to se naziva softver za sigurno uvanje informacija. uvar
lozinke. To uope nije teko. Kao da zakljua glavni ulaz u kuu, a ostavi
vrata garae otvorena. Mogu upotrijebiti isti softver za pronalaenje lozinke
koji sam presnimila ranije. Djeja igra. Vratila joj se njezina uobiajena
energija i oduevljenje i ponovno je poela raditi. Poslije deset minuta
najavila je da je probila ifru. Mogla je proitati sve podatke koje je Dawson
tako pomno zakljuao. Dobri Boe, Nick. U dokumentu oznaenom s Transferi
upisani su novani transferi upueni na dugaak popis londonskih bankovnih
rauna. Iznosi se kreu od pedeset tisua do stotinu tisua funti, u nekim
sluajevimo i trostruko! Tko su primatelji? Ta imena! To je kao Tko je tko u
Parlamenu - lanovi donjeg doma po cijelom politikom spektru - laburisti,
liberalni demokrati, konzervativci i ak ulsterski unionisti. Imao je imena,
datume primki, iznose, pa ak i vrijeme i mjesto svog sastanka s njima. Potpuno
dokumentiran zapis. Brvsonu je tuklo bilo. Mito i ucjena. Dva kardinalna

elementa nezakonitog politikog djelovanja. To je stara sovjetska tehnika

ucjenjivanja zapadnjaka - platili bi ti neku simbolinu svotu za tvoje usluge
savjetovanja, to je naizgled savreno legitimno, a onda su te imali u aci imali su dokaz da su Sovjeti uplatili na tvoj bankovni raun. Sir Dawson nije
samo ucjenjivao lanove Parlamenta nego je imao i dokaze za to, kao potencijalnu
ucjenu, u sluaju da bi se netko predomiljao. Tako je Simon Dawson stekao mo.
Tako je on tajno drao na uzdi Ruperta Verea, svog efa, ministra vanjskih
poslova. A vjerojatno i Lorda Parmorea, a bez sumnje i desetke drugih utjecajnih
lanova Parlamenta. Simon Dawson bio je tajni isplatitelj. Ako si elio 415
utjecati na neku politiku raspravu koja je bila tako teka i tako kljuna kao
to je bila parlamentarna rasprava o ugovoru o nadzoru, novac je zacijelo
pripomogao da se podmau kotai. Isplate. Mito beskrupuloznim politiarima,
onima koji su prodavali svoje glasove. Oito je veina najutjecajnijih
politiara u Parlamentu prodavala svoje glasove. Spreman sam okladiti se da je
u nekima od tih sluajeva bilo neto vie od mita. Kad bismo pregledali
britanski tisak u zadnjih godinu dana, kladim se da bismo uoili slian obrazac
kakav se dogodio u Kongresu SAD-a - procurile su osjetljive, privatne
informacije, sramotne i tetne tajne, ljudske slabosti razotkrivene su svijetu.
Kladim se da su najzadrtiji protivnici ugovora prisiljeni povui se iz slube,
kao to je bio sluaj sa senatorom Cassidvjem i u Americi. A drugi su upozoreni,
kompromitirani - a zatim im je pruena mrkva, lijepi, obilni prilog kampanji.
Pomou opranog novca, rekla je Elena. Kome se ne moe ui u trag. Postoji
li bilo kakav nain da se utvrdi izvor sredstava? Ubacila je jednu od onih
disketa iz Dordogne u kompjutor. Dawsonov zapis tako je potpun da ima ak i
bankovne ifre radi pronalaenja banke. Ne navodi ime banke, nego samo ifru.
To usporeuje s podacima koje je Chris Edgecomb presnimio? Uinilo se da joj
se lice rastuilo na spominjanje Edgecombova imena; oito ju je to podsjetilo na
onaj komar. Nije odgovorila, nego je zurila u zaslon, u dugaki stupac brojeva
koji su prolazili. Imamo podudarnu ifru. Daj mi da pogodim, rekao je
Brvson. Meredith Waterman. Tono. Ista tvrtka koja je tajni vlasnik, mm,
First Washington Mutual Bancorp. Tako je, kako kae, Richard Lanchester stekao
svoje bogatstvo. Otro je uzdahnuo. Stara investicijska bankarska kua nekako
je postala kanal za upuivanje nezakonitih sredstava u Washington i London. A
moda i u druge centre svjetske moi - Pariz, Moskvu, Berlin... Bez sumnje.
Meredith Waterman tako ima u rukama Kongres i Parlament. 416 Rekao si da se
Richard Lanchester tamo jako obogatio. Da, ali postoji pria da je sve to
ostavio za sobom da bi otiao u Washington. Tamo je prekinuo sve formalne, sve
financijske veze. Kao dijete sam nauila da nikada ne vjerujem onome to sam
proitala u bukuretanskim novinama. Uvijek su me pouavali da ne vjerujem
slubenoj prii. Korisna pouka, naalost. Misli da Lanchester tamo ima jo
utjecaja i da je zato u stanju koristiti se svojom starom bankom da kanalizira
goleme koliine mita? Meredith Waterman privatna je banka - ogranieno
partnerstvo, kako sam shvatila. U osnovi vlasnici su desetorica-dvanaestorica
glavnih partnera. Misli li da je mogue da je on jo tamo partner? Ne,
nemogue. Kad je poeo raditi u vladi, morao se odrei svega toga - povui se iz
partnerstva i svu aktivu prepustiti na slijepo povjerenje. Rad u Bijeloj kui
zahtijeva potpuno financijsko oitovanje. Ne, Nick. Financijsko oitovanje
FBI-u, a ne javno oitovanje. Nikada nije trebao podnijeti dokaze u Senatu, je
li tako? Razmisli o tome, moda je to razlog zato odbija prihvatiti
predsjednikovo imenovanje da postane dravni sektretar! Moda to nije neka vrst
skromnosti - moda jednostavno ne eli daljnju pozornost javnosti, koja bi bila
popraena pomnjivim motrenjem. Moda ima neto to skriva nekakvi kostur u
ormaru. Pa, ima pravo kad kae da savjetnik za nacionalnu sigurnost ne mora
proi isto vatreno krtenje kakvo prolazi dravni sekretar, sloio se Brvson.
Ali slubenici Bijele kue ipak su pod lupom javnosti ma tko oni bili, svaki se
njihov pokret prati i svatko uvijek trai neke financijske nepravilnosti. Elena
se doimala nestrpljivom, bila je matematiarka koja se prije svega snalazila u
apstraktnim naelima, i razvila je teoriju da je on inzistirao na krpanju rupa.
eljela bih da istrai to o Lanchesteru. U zadnjih sam nekoliko mjeseci pomno
pratila to se dogaa s tim Meunarodnim ugovorom o nadzoru i suradnji. Mi smo,

to se tie naeg posla, prirodno za to jako zainteresirani, zar ne? Kimnuo je.
Zato, dakle, kad se taj ugovor jedanput ratificira, stvorit e se meunarodna
egzekutiva, novo, globalno tijelo za provoenje zakona 417 s golemim
ovlatenjima. A tko e biti na elu te nove agenture} Ako si u zadnjih nekoliko
tjedana paljivo itao novinske izvjetaje, mogao si vidjeti da se uvijek
spominju ista imena - uvijek negdje u sredini lanka, uvijek uvijeno kao
nagaanje - kao mogui direktori. Uvijek se koristi termin car - to je izraz
koji me uvijek ivcira. Zna kakve smo mi Rumunji gajili osjeaje prema ruskom
caru. A car je Lanchester. Njegovo je ime puteno u optjecaj - kako kau,
kao probni balon. Ali to nema smisla - poznat je kao oponent ugovoru! Trebao
bi biti jedan od glasova u Bijeloj kui koji je najjae lobirao protiv njega,
jer vjeruje da bi se takvu svjetsku agenciju za provoenje zakona moglo
zlorabiti, da bi se moglo kriti temeljne ljudske slobode... A kako mi moemo
znati je li on doista oponent? Stvari procure, je li tako? Zar to upravo tako ne
funkcionira? Ali ono to procuri u tisak uvijek ima skriveni motiv - ljudi imaju
razloga zato dopuste da se neto sazna, da se time utjee na percepciju
javnosti. Moda je Richard Lanchester htio nekako prikriti svoje ambicije jer
zapravo eli biti imenovan na taj poloaj - to bi tada s oklijevanjem
prihvatio! Isuse. Moda je zbog nekog razloga bio upleten u neku vrst
diverzije. Taj neki razlog mogao bi biti taj da istovremeno stoji iza
Prometejeve zavjere i vano mu je da ga se ne povee s tim manevriranjem. Sjeti
se one igre s kutijama ibica i kuglicom, u kojoj stalno pomie kutije ibica,
a ljudi trebaju pogoditi ispod koje je kuglica. Sibicarenje, je li tako? Dakle,
to je diverzija, kako ti kae, skretanje pozornosti. Svi mi promatramo javnu
bitku oko zakonodavstva, zakona - dok se iza scene zapravo odigrava prava bitka.
Bitka koja povlai goleme koliine novca i moi. Bitka koju vode bogati i moni
privatni graani koji se spremaju postati jo deset puta bogatiji i moniji.
Brvson je zavrtio glavom. Puno toga to je rekla bilo je logino, imalo je
smisla. Ipak, predsjednikov nacionalni savjetnik za sigurnost, slubenik Bijele
kue - ovjek koji je u takvu poloaju kao ribica u akvariju - jednostavno ne bi
mogao orkestrirati takvu golemu zavjeru. Rizici su preveliki, a opasnost od
razotkrivanja preteka. To nije imalo smisla. A tu je i bilo pitanje motiva.
Poriv za novcem i moi star je 418 koliko i ljudska civilizacija - moda i
stariji. Ali... sve to samo da bi se zajamilo da Lanchester bude imenovan na
jo jedan birokratski poloaj? To bi bilo apsurdno. Nemogue. No ipak je sada
bio uvjeren da je Richard Lanchester klju prema Prometeju - presudna karika u
lancu koji je vodio do Prometeja. Moramo ui unutra, proaptao je urno. U
Meredith Waterman? Brvson je kimnuo, duboko zamiljen. U New York? Da. Ali
po to? Utvrditi istinu. Saznati kakva je tono veza izmeu Richarda
Lanchestera i Meredith Watermana i zavjere Prometeja. Ali ako ima pravo - ako
je Meredith Waterman doista vor, mjesto s kojeg se vre goleme isplate diljem
svijeta - onda e biti dobro zakljuan. Bit e dobro uvan, svaki ormar s
dokumentima imat e tri brave, svaki kompjutorski kod bit e zatien, a
elektronski dokumenti ifrirani. Zato hou da ti ue unutra. Nicholas, to
je ludol Zagrizao je donju usnu. Razmislimo dobro o tome. Da prilagodimo jednu
od tvojih usporedbi: ako su vrata zakljuana, uimo kroz prozor. Sto je
prozor? Ako elimo saznati kako je stara trgovaka banka na dobru glasu ula u
posao pranja novca, jamim da neemo traiti zapise na oekivanim mjestima. Jer
e, kao to kae, biti dobro zakljuani. Svi e vaei zapisi biti zapeaeni,
zakljuani i nedostupni. Zato moramo prekopati po prolosti - po starom Meredith
Watermanu, prestinoj investicijskoj banci, u njezinim slavnim danima. Sto
hoe rei? Gledaj, Meredit Waterman neko je bila jedna od onih institucija
starog kova. Partnerstva iz Wall Streeta - gomila drhtavih srodnih starkelja
koji su sve odluke donosili oko konferencijskog stola nalik mrtvakom kovegu i
ispod portreta svojih predaka oslikanih u ulju. Dakle kada su - i kako - novac
poeli kanalizirati za podmiivanje? I tko je to uinio? Kako se to dogodilo i
kada? 419 Slegnula je ramenima. Ali gdje e traiti takve zapise? U
arhivama. Svaka konzervativna banka koja ima osjeaj za povijest uva svoje
stare dokumente, arhive, svaki prokleti komadi papira, pohranjuje ih i
obiljeava naljepnicama za neko kasnije vrijeme. Imali su ti stari momci

istinski osjeaj za povijest, osjeaj - bez sumnje prenapuhan - da su besmrtni.

Novi vlasnici vjerojatno nee odbaciti stare zapise i drat e ih u biti
benignima, jer dolaze iz dana kad jo nije bilo tajnih novanih transakcija. I
to je na prozor, nezatien dio. Mjesto na kojem e osiguranje vjerojatno biti
nemarno. Dakle, moe li nam rezervirati dvije zrakoplovne karte prema tamo?
Naravno. Za New York, je li? Da. Sutra? Veeras. Ako moe nai dva
sjedala veeras, zgrabi ih, na bilo kojoj liniji, zajedno ili ne, nije vano.
Moramo stii u New York to prije. U upravu uvaene stare investicijske banke
na Wall Streetu, razmiljao je u sebi. Neko banke na glasu koja je sada
presudna karika za otkrivanje Prometejeve prijevare. 420 29 Uprava eminentne
investicijske banke Meredith Waterman smjestila se na Maiden Laneu u najjunijem
dijelu Manhattana, samo nekoliko kvartova od Wall Streeta, u sjeni Svjetskog
trgovakog centra. Za razliku od imitacije renesansne palae kakva je bila
Federal Reserve Bank of New York koja se nalazila u blizini, gdje se veina
dravnih zlatnih rezervi drala pohranjena na pet podzemnih katova, zgrada
Meredith Watermana bila je skromna, ali ponosna, tiha i elegantna. Bila je to
graciozna, neoklasicistika graevina od etiri kata s mansardama i proeljem od
cigle i kamena vapnenca, izgraena prije stotinu godina u stilu empire; inilo
se kao da pripada nekom drugom mjestu, drugom dobu - Parizu u vrijeme Napoleona,
kad su se Francuzi odvaili sanjati o svjetskom carstvu. Okruena novim
neboderima ovog financijskog sredita, zgrada Meredith Watermana, kao mea koji
obiljeava poetak jedne nove ere, zraila je mirnim pouzdanjem svojstvenim
njezinu aristokratskom pedigreu, jer Meredith Waterman je bila najstarija
privatna banka u Americi. Bila je slavna zbog svojeg openito dobrog glasa, jer
je upravljala bogatstvom generacija amerikih najbogatijiih obitelji, a njezini
klijenti ulagali su jo onaj najstariji novac. Ime Meredith Waterman podsjealo
je na legendarnu partnersku sobu obloenu mahagonijem, mada je banka istovremeno
imala i globalne dosege. lanci i profili u financijskim publikacijama kao to
su Fortune i Forbes, pa sve do Tha Wall Street Journala govorili su o
zatvorenosti privatne banke, o injenici da su njezini vlasnici etrnaest
glavnih partnera ije obitelji vuku korijenje sve do samog osnutka Manhattana,
da je to jedino pre 421 ostalo privatno partnerstvo meu velikim amerikim
investicijskim bankama. Brvson i Elena proveli su nekoliko sati u pripremi. Ona
je putem Interneta istraila sve o Meredith Watermanu to je mogla nai na
stranicama newyorke javne knjinice. Bilo je vrlo malo financijskih informacija
o banci jer to nije bila javna korporacija i trebalo je relativno malo toga
objelodaniti o njezinoj djelatnosti. O glavnim partnerima mogla je puno vie
doznati, no uglavnom su to bile formalne biografije. Richard Lanchester nije bio
meu navedenim partnerima; povukao se ubrzo nakon to je imenovan
predsjednikovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost. Otada, ini se, nije imao
nikakvih veza sa svojim starim poslodavcem. A to je bilo s drutvenim vezama,
onim osobne prirode, prijateljstvima jo iz kolskih dana, obiteljskim vezama?
Elena je traila i traila, ali nije pronala nita. ini se da se Lanchesterove
drutvene veze nisu poklapale s vezama njegovih starih partnera, a nisu ili ni
u iste kole. Ako je Lanchester imao kakvu vezu, ona nije bila objelodanjena.
Brvson je u meuvremenu prikupio informacije onako kako je to njemu najbolje
ilo: pjeice, promatrajui, telefonirajui. Proveo je nekoliko sati hodajui po
kvartu, nastupajui kao serviser telefona, prodava softvera, poduzetnik koji
trai uredski prostor za unajmljivanje i razgovarajui s raunarskim
strunjacima koji su radili u susjednim zgradama. Kasno poslijepodne prikupio je
poprilian broj informacija o Meredith Watermanu i njegovu inventaru, njegovim
raunalnim sustavima, pa ak i o starim korporacijskim zapisima. Zatim je pri
zavrnom pregledu podruja prije nego to e se sastati s Elenom proetao pokraj
zgrade, izravno ispred nje, glumei leernu radoznalost turista koji razgledava
grad. Glavni se ulaz nalazio povrh irokih, strmih granitnih stuba. Unutra je
ovalno mramorno predvorje bilo dramatski osvijetljeno, a u sredini je bio veliki
bronani kip na postolju. Na prvi je pogled djelovao kao neki grki mitoloki
lik; izgledao je poznato. Brvson ga je ve negdje vidio. Zatim se sjetio gdje:
na klizalitu u Rockefellerovu centru. Da. ini se da je bio napravljen prema
poznatom kipu od pozlaene bronce u Rockefellerovu centru. Bio je to kip

Prometeja. 422 Bilo je pet sati poslijepodne; zavrili su svoje pripeme, no

Brysonova je istraga govorila da ne bi trebali pokuati s tajnim ulaskom prije
ponoi. Barem jo sedam sati. Bilo je to tako dugo ekanje, a ipak tako kratko
vrijeme. Vrijeme je bilo rijetka roba, nije ga se smjelo tratiti. Trebalo je
pronai i ostale, a najvaniji meu njima bio je Harry Dunne. Ali njega se nije
moglo pronai, nikakva se informacija nije mogla dobiti o tome gdje je on sad,
osim neodreene tvrdnje da je zamjenik direktora Sredinje obavjetajne slube
odsutan zbog nedefiniranih obiteljskih razloga, a kolale su glasine da je
obiteljskih bila ifra koja je znaila zdravstvenih, da je vii obavjetajni
dunosnik ozbiljno bolestan. Elena je obavila istraivanja, propitivala se, ali
nije doznala nita. Pokuala sam s izravnim pristupom, rekla je. Nazvala sam
njegov kuni broj, ali osoba koja se javila, kuepaziteljica, rekla je da je
vrlo bolestan i da ne zna gdje je. Ne vjerujem da ne zna. Ni ja. Ali oito
je dobila dobre instrukcije i brzo je okonala razgovor. Dakle, tu se ne moe
nita. Ali oito se moe do njega - ako smo dobro razumjeli onu zabiljeku u
Palm Pilotu Simona Dawsona koju je upisao prije nekoliko dana. Pregledala sam
Dawsonov adresar i nigdje nema broja Harrvja Dunnea. ak nije ni ifriran.
Nita. Moe li se neto pronai preko Interneta - neki zdravstveni podaci?
Lake rei nego uiniti. Pokuala sam s pretraivanjem svih konvencionalnih
medicinskih podataka tako to sam koristila njegov broj socijalnog osiguranja,
ali nita nisam doznala. Pokuala sam i s malo izravnijom varkom, za koju sam
bila prilino sigurna da e upaliti. Nazvala sam personalni ured CIA-e i
predstavila se kao tajnica iz Bijele kue - rekla sam da predsjednik eli
poslati cvijee svome starom prijatelju Harrvju Dunneu i treba mi adresa na koju
da ga poaljem. Lijepo. I nije upalilo? Naalost, ne. Dunne oito ne eli da
ga se pronae. Uporno su tvrdili da nemaju informacija. Kakav god bio razlog
tomu, ima prilino djelotvoran tit privatnosti. 423 tit privatnosti. Brysonu
je svanulo. Koji je ono izraz jedanput upotrijebio, u povezanosti s tetom
Felicijom? tit osiguranja? Moda postoji i drugi nain, rekao je tiho. O?
Kakav? Postoji administratorica u starakom domu gdje ivi moja teta Felicija
- ena po imenu Shirlev, koliko se sjeam - koja uvijek zna kako doi do Harrvja
Dunnea. Uvijek ima njegov telefonski broj tako da ga uvijek moe nazvati kad god
netko posjeti Feliciju. to? Zato bi se Harry Dunne brinuo tko posjeuje
Feliciju Munroe? Kad smo zadnji put vidjeli Feliciju, nije li bila u vrlo loem
stanju, mentalno? U alosnom stanju, da. Ali Dunne oito misli da je vano
pomno motriti na nju - tit sigurnosti, rekao je. Dunne ne bi oko nje postavio
tit sigurnosti da se nije bojao da bi ona mogla neto otkriti. To to ona moda
zna - bila ona svjesna vanosti toga ili ne - vjerojatno ima veze s injenicom
da je Pete Munroe bio u Upravi. Zar je bio? Moram ti puno toga ispriati vie nego to sada imamo vremena. Razgovarat emo putem. Putem kamo? U
Ustanovu za proirenu skrb Rosamund Clearv. Malo emo se odvesti na sjever, do
okruga Dutchess. Obavit emo nenajavljen i nedogovoren posjet teti Feliciji.
Kad? Sad. Neto prije est i trideset stigli su u lijepo ureeno podruje
oko Ustanove za proirenu skrb Rosamund Clearv. Zrak je bio prohladan i sve je
mirisalo po cvijeu i svjee pokoenoj travi te ukazivalo na svretak dugog,
vrueg dana. Elena je prva ula i zatraila da razgovara s administratoricom.
Vozila je ovuda - bila je u gradu s prijateljicama - i ula je tako lijepe
stvari o ovoj ustanovi. Uinilo joj se da bi to mogla biti idealna okolina za
njezina oboljelog oca. Dakako, bilo je ve kasno, no radi li ovdje moda netko
po imenu Shirlev? Jedna je njezina prijateljica spomenula neku Shirlev... 424
Malo iza toga uao je Bryson i zatraio da vidi Feliciju Munroe. Elena je
zabavila Shirlev, a ona je bila Dunneova osoba za kontakt, na je bilo mogue da
nee nazvati Dunnea. To bi olakalo stvar, ali Brvson nije raunao na to. Jer
doista nita nije bilo pogreno u tome da se Dunnea navede na miljenje kako
Brvsona i dalje zaokuplja njegova vlastita prolost. Moda e to lano uvjeriti
Prometejce da je Brvson bio na pogrenu putu te da stoga ne predstavlja takvu
neposrednu opasnost. Neka misle da sam zabavljen prolou, osobnom povijeu.
Neka misle da sam opsjednut njome. Ali ja jesam opsjednut. Opsjednut sam
pronalaenjem istine. Molio se da Felicija bude u lucidnu stanju. Upravo je
veerala kad su uveli Brvsona. Sjedila je sama za malim okruglim stolom od

mahagonija u lijepoj blagovaonici, gdje su ostali tienici sjedili sami ili s

jo jednim za istim okruglim stolovima. Pogledala ga je kad je pristupio, i kao
da je vidjela nekoga s kim je upravo prije pet minuta razgovarala. U pogledu joj
se nije vidjelo iznenaenje. Brvsona je izdala odvanost. George! zatreperila
je glasom, ozarena. Nasmijeila se, a biserni umjetni zubi bili su joj umazani
ruem. Oh, ali to je takva zbrka. Pa ti si mrtav! Poela je govoriti kao da ga
grdi, kao da daje pouku nestanom djetetu. Zbilja ne bi trebao biti ovdje,
George. Brvson se nasmijao, povrno ju je poljubio u obraz i sjeo za stol njoj
preko puta. Opet ga je zamijenila s njegovim ocem. Opet si me uhvatila,
Felicia, rekao je Brvson smeteno, ali veselim tonom. Ali reci mi opet - kako
sam ja poginuo? Feliciji se pronicavo suzio pogled. George, nita od toga!
Jako dobro zna kako se to dogodilo. Nemojmo vakati uvijek istu temu. Peteu je
ve dovoljno teko, zna. Uzela je punu vilicu pirea od krumpira. Zato mu je
teko, Felicia? Volio bi da je on poginuo, a ne ti i Nina. Neprestano sam sebe
grdi. Zato su George i Nina morali umrijeti? Zato smo mi morali umrijeti?
Zna jako dobro. Ne moram ti govoriti. Ali ja ne znam zato. Moda mi moe
rei. 425 Bryson je podigao pogled i bio je iznenaen to vidi Elenu. Obgrlila
je Feliciju i sjela do nje, stavivi meu svoje ruke Felicijinu koatu ruku
punu mrlja. Je li Felicija prepoznala Elenu? Nemogue, dakako, jer vidjele su se
samo jednom prigodom, prije mnogo godina. Ali neto je u Eleninu nainu
ophoenja bilo za Feliciju utjeno. Brvson je htio uhvatiti Elenin pogled,
saznati to se dogaa, ali Elena je svu svoju pozornost poklonila Feliciji. On
zbilja ne bi trebao biti ovdje, rekla je Felicija, pogledavi Brvsona sa
strane. On je mrtav, zna. Da, znam, rekla je Elena njeno. Ali reci mi to
se dogodilo. Ne bi li se bolje osjeala kad bi ispriala to se dogodilo?
Felicia se doimala kao da se nala u nevolji. Uvijek krivim sebe. Pete uvijek
kae kako eli da nisu morali umrijeti - kako eli da je on poginuo. George mu
je bio najbolji prijatelj, zna. Znam. Je li za tebe previe bolno da o tome
govori? Sto se dogodilo? Mislim, kako su poginuli? Pa, roendan mi je, zna.
Da? Sretan roendan, Felicia! Sretan? Ne, uope nije sretan. Jako je, jako
tuan. To je tako grozna no. Ispriaj mi o toj noi. Tako prekrasna,
snijena no. Napravila sam veeru za sve nas, ali nisam marila hoe li se
veera ohladiti. Rekla sam to Peteu. Ali ne, nije mi htio pokvariti roendansku
veeru. Stalno je govorio Georgeu da pouri, pouril Vozi bre! A George nije
htio, rekao je da se stari Chrvsler ne moe nositi sa zaleenim cestama, konice
nisu bile dobre. Nina je bila uzrujana - htjela je da stanu i priekaju da proe
oluja. Ali Pete ih je stalno pourivao, stalno ih je tjerao! Pouri, pouri!
Oi su joj se rairile i napunile suzama; oajno je pogledala u Elenu. Kad su
izgubili kontrolu nad automobilom i kad su George i Nina poginuli... o, moj Pete
je bio u bolnici vie od mjesec dana, i cijelo je vrijeme govorio, neprestano je
to ponavljao: Ja sam trebao poginuti! Ne oni! To sam trebao biti jal Suze su
joj potekle niz obraze dok je bolno sjeanje izranjalo iz dubina smuena uma,
uma ene ija su prolost i sadanjost bile kao zbrkani palimpsest. Bili su
najbolji prijatelji, zna. 426 Elena je utjeno obgrlila stariina krhka
ramena. Ali bila je to nesrea, rekla je. Bila je to nesrea. Svi to znaju.
Bryson se ispruio i zagrlio Feliciju, i sam trepui da zadri suze. U njegovu
zagrljaju bila je siuna poput ptiice. Sve je u redu, rekao je tjeei je.
Sve je u redu. Ovo je sigurno za tebe veliko olakanje, rekla je Elena dok
je sjedila pokraj Brvsona u unajmljenom zelenom Buicku. Brvson je kimnuo dok je
vozio. Mislim da sam to trebao uti usprkos okolnostima, usprkos zbrkanu stanju
njezina uma. U njezinim mislima postoji neka primjetna dosljednost, usprkos
zbrkanosti i neredu u glavi. Njezino dugorono pamenje je otro: to obino
ostaje netaknuto. Moda se ne sjea gdje se nalazi u nekom datom trenutku, ali
jasno e se sjetiti noi svog vjenanja. Da. Mislim da je Dunne raunao na
njezinu uznapredovalu senilnost u sluaju da ja stupim s njom u kontakt kako bih
dobio potvrdu njegovih pomno iskonstruiranih lai. Kao jedini preivjeli svjedok
dogaaja, vrlo je nepouzdana; Dunne je to znao, znao je da nee moi djelotvorno
proturjeiti njegovoj prijevarnoj inaici. No upravo je to uinila, ukazala
je Elena. Jest. Ali bio je potreban odreeni stupanj povjerenja, strpljenja i
ustrajnosti, njenosti, koju sumnjam da Dunne, kao ovjek iz CIA-e, posjeduje.

Pa, hvala Bogu to si dola, to je sve to mogu rei. Ti si bila ta koja je

pokazala njenost, i mislim da ju je to privuklo. Tko bi ikada pomislio da tako
njeno stvorenje ima bitna svojstva supertajnog operativca? Nasmijeila se.
Misli na telefonski broj? Kako si ga uspjela dobiti, i to tako brzo? Prvo,
jednostavno sam pomislila gdje bih ga ja stavila da sam na njezinu mjestu, gdje
bih ga mogla brzo pronai. Isto tako, pomislila sam da Harry Dunne sigurno ne bi
inzistirao na mjerama sigurnosti ako je elio da administratorica povjeruje da
je on neki zabrinuti roak. Gdje je bio, u njezinu Rolodexu, na stolu? Blizu
si. Popis hitnih brojeva za kontakte bio je zalijepljen na gornjem lijevom kutu
njezina bloka za pisanje na stolu. Ugledala 427 sam ga im sam sjela, pa sam
sluajno ostavila svoju torbicu na stolici pokraj stola, pa kad smo odlazile na
razgledanje, sjetila sam se da sam je ostavila. Vratila sam se po nju, prosula
njezin sadraj po stolu i podu, i dok sam kupila stvari pogledala sam broj i
upamtila ga. A to da nije bio tamo? Plan B bi zahtijevao da torbicu tamo
ostavim due i da odem po nju za vrijeme njezine puake stanke. Teka je
puaica. Je li postojao i plan C? Da. Ti. Nasmijao se, to je bio rijedak
trenutak toliko potrebne neozbiljnosti kojom se razbila posvemanja napetost.
Daje mi previe povjerenja. Ne bih rekla. No, sada sam ja na redu. Traenje
adrese preko telefonskog broja danas nije problem, zahvaljujui Internetu. Ne
moram to ak ni sama raditi - mogu poslati elektronsku potu nekom od stotina
pretraivakih servisa i za najvie pola sata dobit u adresu. ak e se i
javiti telefonom. Pozivni broj je osam jedan etiri - gdje je to? Toliko je
danas tih pozivnih brojeva. Pokraj broja napisala je PA - Pennsvlvania,
pretpostavljam, zar ne? Pennsylvania? Zato bi Harry Dunne bio tamo? Moda
otamo potjee? Dom iz djetinjstva? Govori s istim naglaskom iz New Jerseva.
Onda roaci? Potrait u adresu preko broja; tu ne bi trebalo biti problema. U
jedan sat ujutro samo je osnovno osoblje bilo na dunosti u zgradi Meredith
Watermana: nekolicina straara i jedan lan osoblja za informacijsku
tehnologiju. Straarica gruba izgleda na ulazu za uposlenike na pokrajnjem
dijelu zgrade upravo je itala ljubavni roman i nije joj bilo drago to je se
uznemirava. Niste na popisu, rekla je strogo, dok je dugim noktom na kaiprstu
pokazivala na mjesto u knjizi. 428 Kratko oiani ovjek s naoalama nalik
avijatiarskim i u majici s uivenim natpisom USLUGE POHRANE INFORMACIJA
MCCAFREY samo je slegnuo ramenima. Hej, super. Idem natrag u New Jersey i rei
u im da me ne putate unutra. To mi olakava posao, a ipak sam plaen. Bryson
se okrenuo, pripremajui svoj sljedei protuudarac, kad je straarica malo
popustila. Koja je svrha vaeg - Kao to sam vam rekao. Meredith je jedan od
naih klijenata. Radimo pohranu podataka - to je presnimavanje koje se obavlja
poslije radnog vremena. Ali imamo greke u digitalnom kolacioniranju. Ne dogaa
se esto, ali se dogaa. A to znai da moram ovdje na licu mjesta provjeriti
usmjerivae. Razdraeno je uzdahnula i podigla slualicu te pritisnula neki
broj. Charlie, imamo li mi ugovor s McCafrevem - gledala je uiveni natpis na
Brvsonovoj majici - Usluge pohrane informacija? utke je sluala. ovjek kae
da mora provjeriti neto jer su greke na neemu. Ponovno je sluala. Dobro,
hvala. Spustila je slualicu uz nadmoni smijeak na licu. Trebali ste
najprije nazvati, rekla je grdei ga. Slubeno dizalo je s desne strane na
kraju hola. Idite dolje do B. im je doao u razinu podruma, pourio je prema
ulazu za ukrcaj tereta, koji je uoio tijekom svog ranijeg promatranja. Tu je
ekala Elena, u istoj odori i s aluminijskom daskom za pisanje. Centar za
pohranu korporacijskih zapisa bila je jedna velika prostorija ispod razine tla,
niskog stropa prekrivenog akustinim ploama, gdje su zujala fluorescentna
svjetla i gdje su na nepreglednim redovima otvorenih elinih skladinih polica
bili beskrajni redovi identinih velikih, sivih registara. Registri su bili
poredani kronolokim redoslijedom, poevi sa samo nekoliko registara iz 1860.,
godine kad je banku osnovao Elias Meredith, negdanji trgovac irskim suknom.
Svaka naredna godina zauzimala je sve vi
e dunog prostora na polici, sve do 1989. - zadnje godine u kojoj su ovdje
pohranjeni papirnati dokumenti koja je zauzela itav red. Svaka godina bila je
podijeljena na razliite kategorije - zapisi o klijentima, osoblju, slubene
biljeke o sastancima partnera i odbora, zajednike rezolucije, amandmani na

mjesne propise i tako dalje. Fascikli su oznaeni bojama, s etiketama na kraju i

prugastim zapisima. 429 Vrijeme je bilo jako ogranieno: znali su da ne smiju
ostati ovdje vie od sata, jer e se osiguranje poeti pitati to ih je toliko
zadralo. Podijelili su posao. Bryson e pretraivati papirnate dokumente, a
Elena sjesti za raunalni terminal i pregledati bazu podataka o upravljanju
tvrtkom. Bio je to elektronski sustav za pronalaenje zapisa i upravljanje
inventarom, auriran, ali ne i zatien lozinkom. Nije bilo za to razloga, jer
je bio prilagoen tako da se bankovni inovnici mogu njime lako koristiti. Bio
je to mukotrpan posao, otean jo i vie injenicom to nisu tono znali to da
pregledaju. Zapise o klijentima? Ali kojim klijentima? Zapise o velikim
transferima novca na inozemne raune? Ali kako su mogli razlikovati radi li se o
transferu koji nije nita sumnjiviji od polulegalne pohrane klijentove aktive u
inozemstvu kako bi se izbjeglo ispitivanje slube za kontrolu prihoda ili pak
supruge od koje se klijent razvodi - ili o transferu koji bi mogao znaiti
poetak dugog slijeda transfera iz jedne inozemne banke u drugu, da bi konano
zavrio u depu nekog senatora? Elena je dola na zamisao da upotrijebi
raunalni pretranik - da upie kljune rijei i pomou njih pretrai sve
dokumente. Meutim, poslije sat vremena jo uvijek su bili na poetku. Zapravo,
utvrdili su da dokumenti nedostaju, cijeli nizovi dokumenata. Poslije 1985. nije
bilo zapisa o prihodima partnera ni izvjetaja o njihovim zaradama. Nije to bilo
kao da su dokumenti uklonjeni. Elena je mogla potvrditi, urno oitavajui
direktorij baze podataka, da poslije 1985. nema ni jednog dokumenta o tome
koliko su novca priskrbili partneri. Frustriran i sve vie napet zbog
otkucavanja minuta, Bryson je konano odluio suziti vidokrug na samo jednog
partnera. Richarda Lanchestera. Stao je pretraivati sve dokumente o Lanchesteru
- osoblje, kompenzacije, klijenti. Pria koju su priali bila je ba poput mita
koji je kolao o njemu - pria o usponu iznimno sposobne osobe iz Wall Streeta.
Poeo je raditi u Meredith Watermanu odmah nakon to je diplomirao na Harvardu i
nije dugo radio dosadne poslove. Za nekoliko godina izrastao je u agresivnog
trgovca obveznicama, ime je ostvario veliku dobit za tvrtku. Ubrzo je postao
ef odjela. Potom je pridodao jo jednu posebnost - pekuliranje oko teaja i
investicije. U odnosu prema novcu koji je time zaradio, ono to je 430 radio
prije izgledalo je kao prosjaenje novia. Richard Lanchester je u roku od
deset godina postao ovjek s najveom zaradom u povijesti banke. Izuzetno
sposobna mlada osoba iz Wall Streeta postala je financijski magnat,
priskrbljujui svojom poslovima i, najveim dijelom, sloenim financijskim
trgovanjem golemo bogatstvo sebi i svojim glavnim partnerima. Oito je usavrio
osjetljivu umjetnost poslovanja financijskim instrumentima zvanim derivacije,
ulaui milijarde u poslove s dionicama i kamatama. U biti je to bilo kockanje
golemih razmjera, a kockarnica je bila svjetsko trite kapitala. Dobivao je i
dobivao i dobivao; i bez sumnje, kao i svaki pravi kockar, vjerovao je da ga
srea nikada nee iznevjeriti. Srea ga je iznevjerila krajem 1985. Te se godine
sve promijenilo. Sav opinjen, sjedei na hladnom betonskom podu prostorije za
pohranu zapisa, Brvson je naiao na tanki fascikl koji je sadravao izvjetaj
unutarnjeg raunovodstva koji je opisivao obrat sree, tako nagao i tako porazan
da je to bilo gotovo nemogue povjerovati. Jedna od njegovih najveih oklada,
poslovanje s Eurodollarom, propala je. Lanchester je preko noi izgubio baninih
tri milijarde dolara. To je viestruko premaivalo baninu aktivu. Meredith
Waterman postao je insolventan. Preivio je stoljee i pol financijskih kriza,
ak i Veliku depresiju, a onda je Richard Lanchester izgubio okladu, i amerika
je najstarija privatna banka propala. Moj Boe, uzdahnula je Elena pregledavi
izvjetaje raunovodstva. Ali... nita od ovoga nikada nije objelodanjeno u
javnosti! Brvson je, jednako zapanjen kao i ona, polako zavrtio glavom. Nita.
Nikada. Niti jedan lanak, niti jedno spominjanje u tisku nita. Kako je to
mogue? Brvson je pogledao na sat. Bili su tu ve gotovo dva sata; iskuavali
su sreu. Iznenada ju je pogledao, rairenih oiju. Mislim da sada razumijem
zato nismo mogli pronai nikakve zapise o prihodu partnera poslije 1985.
Zato? Jer su nali dobroinitelja. Nekoga tko ih je sanirao. 431 Kako to
misli? Ustao je, pronaao sivi registar koji je nosio ni po emu posebnu
oznaku: PRIJENOS UDJELA U PARTNERSTVU. Ve ga je uoio, ali se nije potrudio

otvoriti ga; bilo je previe toga to je trebalo pregledati, a uinilo mu se da

ovo ne sadri nita zanimljivo. Otvorio je registar i unutra pronaao samo jednu
tanku fasciklu od tvrdog kartona. U njoj je bilo etrnaest tankih sortiranih
pravnih dokumenata, svaki na najvie tri stranice. Svaki je nosio naslov
PRIJENOS UDJELA U PARTNERSTVU. Srce mu je ubrzano radilo dok je itao prvi. Iako
je znao to e sadravati, svejedno ga je zapanjilo, uasnulo kad je to vidio na
papiru. Nicholas, to? Sto je to? Glasno je itao reenice dok je brzo
prelazio pogledom po tekstu. Dolje potpisani suglasan je prodaji svih prava,
pravnih zahtjeva i udjela u moju korist kao partnera u partnerstvu... u svrhu...
nasljeivanja svih prava i obveza povezanih s tim udjelom. to to ita?
Nicholas, kakvi su to dokumenti? U studenom 1985. svaki je od etrnaest
glavnih partnera u Meredith Watermanu potpisao pravni dokument kojim prodaje
svoj udio u partnerstvu, rekao je Brvson. Usta su mu bila suha. Svaki od
partnera bio je izravno i osobno odgovoran za vie od tri milijarde dolara duga
koji je namaknuo Lanchester. Oito nisu imali izbora; svi su bili stjerani u
kut. Morali su sve prodati. Ali... ne razumijem - to je ostalo za prodaju?
Samo ime. Prazna ljutura banke. A to je dobio kupac? Prodavatelju je
isplaeno etrnaest milijuna dolara - po milijun svakom partneru. I bili su
izuzetno sretni to su to dobili. Jer kupac je sada bio optereen milijardama
dolara duga. Nasreu, mogao si je to priutiti. Dio uvjeta prodaje bio je da se
od svakog partnera zahtijeva da potpie dodatni ugovor o povjerljivosti - o
tajnosti. Zavjet utnje. Nametnut prijetnjom da e isplata - novac uplaivan
kroz pet godina - biti ukinuta. To je ... tako bizarno, rekla je, vrtei
glavom. Razumijem li dobro? Kae da je 1985. Meredith Waterman tajno prodan
jednoj osobi? I nitko to nije znao? Upravo to! 432 Ali tko je bio kupac? Tko
je bio tako lud da sklopi takav posao? Netko tko je htio biti tajni vlasnik
prestine, visoko cijenjene investicijske banke - koju je potom mogao koristiti
kao posrednika, fasadu za nezakonite isplate diljem svijeta. Ali tko? Brvsonu
se na licu pojavio malen, prisiljen osmijeh, dok je i sam vrtio glavom u
uenju. Milijarder po imenu Gregson Manning. Gregson Manning Systematix...? Brvson je zastao. ovjek koji stoji iza zavjere Prometeja.
Zauo se tihi zvuk struganja cipela koji je prodrmao Brvsona - zvuk konate
cipele na betonskom podu. Podigao je pogled s dokumenata, koji su bili razasuti
na malom stolu ispred njih, i ugledao visokog, krupnog mukarca u plavoj odori
slubenika osiguranja. ovjek je zurio u njih s neprikrivenim neprijateljstvom.
Vi - hej, to kog vraga...? Vi ste - vi ste navodno iz raunarske tvrtke. to
kog vraga radite ovdje? 433 30 Nisu bili ni blizu glavnih raunala banke, a
server je bio na drugoj strani velike prostorije. Jedan je registar, jasno
oznaen, stajao pred njima, a etrnaest pravnih dokumenata rasprostrto po stolu
kao lepeza. Koliko vam je samo trebalo da doete! rekao je Brvson ogoreno.
Ve pola sata nazivam osiguranje! ovjek iz osiguranja gledao ih je prodorno i
sumnjiavo. Zakripio je njegov radioprijamnik. O emu vi priate? Ja nisam
dobio nikakav poziv. Elena je ustala, maui svojom daskom za pisanje.
Gledajte, bez ugovora samo gubimo vrijeme! Trebao nam je biti ostavljen na
istom mjestu kao i svaki put! Zar moramo sve pretraiti da ga naemo znate li vi
koliko e se podataka izgubiti? Divlje je gestikulirala, uperivi svoj kaiprst
u njegove grudi. Brvson ju je promatrao, zadivljen; slijedio je njezino vodstvo.
Osiguranje je trebalo iskljuiti sustav, rekao je nestrpljivo vrtei glavom i
polako ustajui. Sluajte, gospodo, prosvjedovao je straar gledajui je, ne
znam o emu vi priate - Bryson je naglim trzajem, poput napada zmije, s lea
dohvatio ovjeka lijevom rukom za vrat, a ukoenom desnom rukom postrance ga
udario u ivani snop brahijalnog pleksusa u bazi vrata. ovjek je iznenada
omlohavio i pao Brvsonu u naruje. Njeno je poloio onesvijetenog straara na
pod i odvukao ga malo dalje meu police i postavio ga u prolaz izmeu dva reda
polica. Bit e u nesvijesti barem pola sata, a moda i vie. 434 im su izali
iz banke kroz vrata za ukrcaj, potrali su do unajmljenog automobila, koji je
bio parkiran nie u kvartu i s druge strane ceste. Nisu nita govorili sve dok
se nisu udaljili nekoliko kvartova. Oboje su bili u stanju oka. Iscrpljenost se
moe podnijeti; u vezi s time sada se nije moglo nita drugo uiniti osim otii
na spavanje kad se moe; inae su preivljavali na kofeinu i adrenalinu. Bilo je

tri i dvadeset ujutro, a ulice su bile mrane i puste. Brvson je vozio praznim
ulicama donjeg Manhattana i kad je doao u podruje South Street Seaporta
pronaao je neku usku pokrajnju ulicu i zaustavio se na rubu plonika.
Nevjerojatno, rekao je Brvson tiho. Jedan od najbogatijih ljudi u zemlji - u
svijetu - i jedna od najcjenjenijih politikih linosti u Americi. Zadnji
poteni ovjek u Washingtonu ili kako ga ve, dovraga, zovu. Zapeaeno
partnerstvo prije nekoliko godina, u uvjetima potpune tajnosti. Manning i
Lanchester nikada se u javnosti ne pojavljuju zajedno, nikada ih se ne spominje
u istoj reenici; stjee se dojam da nemaju nita zajedniko. Vano je kako se
stvar prikazuje. To je kljuno. Zbog brojnih razloga. Siguran sam da je
Manning htio sauvati besprijekornu reputaciju Meredith Watermana - kao uzorne
banke starog kova s Wall Streeta kojom se mogao tajno koristiti kako bi drao
pod nadzorom politike vode diljem svijeta. Sada je imao savrenu fasadu,
kamuflau besprijekorne estitosti, kojom je prikrivao svoje kanaliziranje mita
i drugih ilegalnih fondova u parlament i Kongres, a vjerojatno i u rusku Dumu i
Parlament, francusku Generalnu skuptinu - i tako dalje. A imao je takvu fasadu
da je opet mogao kupovati udjele u drugim bankama, drugim tvrtkama, a da se
njegovo ime nikada ne povee s tim. Primjerice, washingtonska banka s kojom
posluje veina kongresnika. Sve je tu - podmiivanje, mogunost ucjene time da
se iskoristi osjetljive osobne informacije... I, dakako, Bijela kua, dodala
je. Preko Lanchestera. Jasno. Manning ima preko njega velik utjecaj na
ameriku vanjsku politiku. Zato je jednako vano obojici da nikada ne procuri ni
slovce o tome kako je Manning otkupio Meredith Watermana. Dobar glas Richarda
Lanchestera trebao je ostati netaknut. Kad bi se samo naulo da je nesmotrenom
pekulacijom upropastio najstariju ameriku privatnu banku, bio bi uniten.
Ovako je mogao sauvati mistiku svoje 435 financijske genijalnosti. Nadaren, ali
etian ovjek koji se obogatio na Wall Streetu, koji je postao toliko bogat da
je bio nepotkupljiv, bio je spreman svega se toga odrei da bi radio u korist
svoje zemlje. U javnoj slubi. Kako se Amerika ne bi ponosila to ima takvog
ovjeka u Bijeloj kui koji pomae predsjedniku? Nastupio je trenutak utnje.
Pitam se je li Gregson Manning zapravo poslao Lanchestera u Bijelu kuu? Moda
je to bio jedan od uvjeta za spaavanje Meredith Watermana? Zanimljivo. No ne
zaboravi, Lanchester je ve poznavao Malcolma Davisa prije nego to je ovaj
najavio svoju predsjedniku utrku. Lanchester je bio jedan od njegovih glavnih
podupiratelja na ulici, je li tako? U politici, novac prilino lako kupuje
prijateljstva. A on se dobrovoljno prikljuio Davisovoj kampanji. Nema dvojbe
da je Manning i tu tajno pomagao - gurajui puno novca u Davisovu smjeru, od
Systematixa, od svojih uposlenika, prijatelja i suradnika, i tko zna kako jo.
Na taj je nain Lanchester djelovao kao netko tko je dobar i, zapravo,
neprocjenjiv. Tako je Sir Richard Lanchester, koji je vlastitim oima gledao
svoju propast i promatrao kako mu se rui slavna karijera i nestaje u plamenu,
sada odjednom postao glavni igra na svjetskoj pozornici. Njegova je karijera
pretvorena u supernovu. A sve je to dugovao Manningu. Mi nemamo mogunosti
doi do Manninga, jelda? Brvson je odmahnuo glavom. Ali ti poznaje
Lanchestera - sastali ste se u enevi. Primit e te. Sada nee. Sad ve zna
sve to treba znati o meni - dovoljno da zna da za njega predstavljam prijetnju.
Nikada nee pristati da me primi. Osim ako ti tu prijetnju otvoreno ne
izrazi. I zatrai sastanak s njim. Zato? Zbog ega da se sastajem s njim,
to bih time postigao? Ne, izravan, neposredni sastanak s njim previe je
bezobziran nain. Koliko ja vidim, najbolji put unutra je preko Harrvja Dunnea.
Dunnea? Znam njegov temperament. Nee se moi oduprijeti ako mu pristupim;
zna to ja znam. Jednostavno e me morati primiti. 436 Pa, ne znam hoe li to
biti mogue, Nicholas. Moda nije u stanju nikoga primiti. Kako to misli?
Onaj telefonski broj koji smo dobili u starakom domu - to je broj grada
Franklina u Pennsylvaniji. To je broj male, privatne, vrlo ekskluzivne
zdravstvene ustanove. Doma za nemone. Harry Dunne se moda krije - ali on i
umire. Nije bilo izravnih letova za Franklin u Pennsvlvaniji; najbri je nain
bio vonja automobilom. Ali oajniki im je bio potreban odmor, pa makar i samo
par sati. Bilo je od presudne vanosti da ostanu u pripravnosti: jo je trebalo
puno toga napraviti, Brvson je bio siguran u to. Meutim, tri-etiri sata sna

pokazala su se gora nego da uope nisu spavali. Brvson se probudio sav bunovan pronali su neki motel oko pola sata udaljen od Manhattana koji je izgledao
prikladno neugledno - a probudio ga je zvuk tipkanja na raunalu. Elena je
izgledala odmorno, jer se oito istuirala, i sjela je ispred svog prijenosnog
raunala, koje je bilo prispojeno na telefonski prikljuak na zidu. Progovorila
je ne okreui se, jer ga je oito ula kako se mie. Systematix je, rekla je,
ili najdojmljiviji dokaz neogranienog svjetskog kapitalizma ili najstravinija
tvrtka koja je ikad postojala. Ovisno o tome kako promatra. Brvson je sjeo.
Treba mi kava da bih to mogao sagledati. Elena mu je pokazala kartonsku alicu
pokraj njegove strane kreveta. Izala sam prije nekih sat vremena. Moda je ve
hladna; ao mi je. Hvala ti. Dobra je i hladna. Jesi li uope spavala?
Odmahnula je glavom. Ustala sam poslije nekih pola sata. Previe mi se toga
vrzma po glavi. Reci mi to si pronala. Okrenula se prema njemu. Pa, ako je
znanje mo, onda je Systematix najmonija korporacija na svijetu. Njihov
korporacijski moto je Poslovanje znanjem i to je, ini se, jedino organizacijsko
naelo jedini element koji ujedinjuje njihove goleme grupacije poduzea. 437
Bryson je ispio gutljaj kave. Doista je bila hladna. Ali ja sam mislio da je
Systematix softverska tvrtka - jedan od Microsoftovih glavnih suparnika.
Softver i raunala - pokazalo se da je to samo dio njezina stvarnog poslovanja.
Ali tvrtka je izvanredno svestrana. Ve znamo da je vlasnik Meredith Watermana,
a preko njega i First Washington Mutual Bancorpa. Ne mogu dokazati da upravlja i
bankama u Velikoj Britaniji u kojima veina lanova Parlamenta ima svoje raune,
ali imam jake slutnje da je tako. Na emu se temelje? Kad pogledamo kakve je
mjere opreza poduzeo Manning da bi prikrio svoje vlasnitvo nad Meredithom, nee
biti nimalo lake povezati ga s britanskim bankama. To su pravne tvrtke strane pravne tvrtke koje formalno zadrava kao svoje vlasnitvo - a tu je i
odgovor. Sve te tvrtke, bile one u Londonu, Buenos Airesu ili Rimu, poznate su
po tome to imaju bliske veze s nekim bankama. Tako sam spojila tokice. To je
doista dojmljiv slijed razmiljanja. Isto tako, Manning preko Systematixa ima
velike udjele u vojnim industrijskim gigantima. A nedavno je lansirao skupinu
satelita u nisku zemaljsku orbitu. Ali posluaj ovo: Systematix je vlasnik dviju
od tri najvee amerike kreditno-izvjetajne agencije. Kredit...? Pomisli
samo koliko informacija o tebi ima kreditna kompanija. Da ti se zavrti u glavi.
To je nevjerojatna koliina sasvim osobnih informacija. A to nije sve.
Systematix je vlasnik i nekoliko najveih tvrtki zdravstvenog osiguranja - kao i
tvrtki koje pohranjuju podatke za te osiguravateljne kue. U njegovom su
vlasnitvu tvrtke koje imaju zdravstvene podatke i upravljaju njima u korist
praktino svih zdravstvenih organizacija u zemlji. Moj Boe. Kao to sam
rekla, element koji ujedinjuje sve ove entitete, ili barem mnoge od njih, jesu
informacije. Ono to znaju. Informacije kojima imaju pristup. Odmakni se samo i
pogledaj - podaci iz ivotnog osiguranja i zdravstvenog osiguranja, zdravstveni
podaci, kreditni i bankovni podaci. Systematix putem svoje mree udruenih
grupacija poduzea ima pristup najintimnijim, najprivatnijim podacima, po mojoj
procjeni, devedeset posto graana Sjedinjenih Drava. 438 A to je samo to se
Manninga tie. Hmmm? Manning je samo jedan lan skupine Promete]. Ne
zaboravi Anatolija Prinjikova, koji vjerojatno ima sline grupacije poduzea u
Rusiji. I Jacquesa Arnauda u Francuskoj. I generala Tsaija u Kini. Tko zna nad
koliko osobnih informacija ova skupina ima kontrolu? To je doista
zastraujue, Nicholas, zna li to? Za djevojku koja je odrasla u totalitarnoj
dravi, uz Securitate, gdje svatko daje informacije o tebi - mogunosti su
zastraujue? Brvson je ustao, svijajui ruke. Osjetio je tjelesnu napetost;
imao je sablastan i neugodan osjeaj da srlja nekamo, da pada kroz neki
beskrajni tunel. Ono to je Systematix uspio u Washingtonu - dobiti osobne
informacije koje nitko ne bi trebao imati, a zatim te informacije objelodaniti
ili prijetiti njihovim objelodanjenjem - sposoban je uiniti i diljem svijeta.
Systematix se moda bavi informacijama, ali Prometej - Promete] se bavi moi.
Da, ree Elena, a glas kao da joj je dolazio iz velike daljine. Ali zato} S
kojim ciljem} Treba prenijeti mo... Sada jasno vidimo... Ne znam, odgovori
Brvson. A kad saznamo odgovor, moda e ve biti kasno. Ubrzo nakon podneva
dovezli su se svojim unajmljenim automobilom do polukrunog kolnika ispred

zgrade od crvene cigle u georgijanskom stilu, koja je, ini se, neko bila
krasna privatna kua. Na niskom zidu od cigli bio je natpis diskretnim mjedenim
slovima: FRANKLIN HOUSE. Elena je ekala u automobilu. Brvson je imao na sebi
bijeli lijeniki ogrta, koji je kupio usput u trgovini medicinskom opremom, i
predstavio se kao specijalist za suzbijanje boli iz Medicinskog centra
Sveuilita u Pitsburghu, kojeg je na konzultacije pozvala obitelj pacijenta
koji je u domu. Brvson se oslonio na openitu nesumnjiavost koja vlada u
bolnicama i drugim medicinskim ustanovama, i nije se razoarao. Nitko ga nije
traio da pokae svoje dokumente. Postavio se u stav profesionalne uzdranosti,
mada s odreenom dozom zabrinutosti: obitelj je stupila u doticaj s njim preko
jednog kolege i zamolila ih da predloe bilo to to bi 439 moglo olakati
posljednje dane umiruega. S podrugljivom ozlovoljenou, Brvson im je pokazao
ruiasti listi s porukom za njega, na kojem je bio ispisan broj telefona.
Moja tajnica nije zapisala pacijentovo ime, rekao je, a neugodno mi je rei
da nemam faks u svom uredu... Imate li kakvu predodbu o tome tko bi to mogao
biti? Recepcionarka je pogledala broj i potraila ga na popisu kunih brojeva.
Svakako, doktore. To je gospodin John McDonald u 322. Harry Dunne je izgledao
kao le na aparatima. Usko mu je lice sada upalo, a bijela kosa uglavnom otpala;
koa mu je izgledala neprirodno bronano, ali bila je puna mrlja. Oi su mu bile
ispupene. Cijev za kisik bila mu je u nosu; bio je privezan na intravenski
drip, kao i na cijeli niz monitora koji su biljeili njegovo disanje i otkucaje
srca, pravei nepravilne zelene rkarije na zaslonu iza njega i glasno pitei.
Bila je tu izravna telefonska linija, ak i faks, ali nisu se oglaavali.
Pogledao je u Brvsona kad je uao u sobu. Izgledao je slabo, ali budno, i
poslije nekoliko sekundi nakesio se - grozan smijeak lesa. Doao si me ubiti,
Brvsone? rekao je Dunne uz zajedljiv smijeh. To bi bio tos. Dre me ovdje na
jebenim aparatima. Neka leina die. Ba kao prokleta CIA. Nema vie tog
sranja. Nije te ba lako pronai, rekao je Brvson. To je zato to ne elim
da me se pronae, Brvsone. Nemam roaka koji bi me posjeivali na samrtnoj
postelji, a znam to se dogaa tamo u Langlevu kad saznaju da si bolestan odmah kidaju peat s tvog sefa, prekopavaju po tvojim dokumentima i iseljavaju
te iz ureda. Ba kao u starom dobrom Sovjetskom Savezu - premijer ode na odmor
na Jaku, vrati se i nae svoje stvari u kutijama na ulici izvan Kremlja.
Nasmijao se grlenim, kripavim glasom. Mora tititi bok. Koliko jo dugo?
Brvsonovo pitanje bilo je ciljano i nemilosrdno, a namjera mu je bila da ga
isprovocira. Dunne je dugo zurio u nj prije nego to je odgovorio. Prije est
tjedana dijagnosticirali su mi metastazirani rak plua. Napravili su zadnji
pokuaj s kemoterapijom, pa ak i zraenjem. To mi je sranje u elucu, u kostima
- pa ak i u prokletim rukama i 440 nogama. Zna da su mi naredili da prestanem
s jebenim puenjem} To je podrugivanje, rekao sam, sranje, moda bih trebao
prijei na prehranu bogatu vlaknima, to bi mi moglo pomoi. Zbilja si mi dobro
smjestio, rekao je Brvson, ne marei da prikrije svoj bijes. Raspredao si
cijele lai o mojoj prolosti, o Upravi, o tome kako je osnovana i koji su joj
ciljevi... Je li ti namjera bila samo da me upotrijebi kao svoju produenu
ruku? Da obavim tvoj prljavi posao, da me vrati natrag u Upravu da saznam to
mi... Zastao je, razmiljajui o svojoj uporabi zamjenice mi. Razmiljam li
tako o sebi, o njima? Ja sam dio nas, jo jedanput dio agencije koja ne
postoji?... to mi znamo o skupini Prometej? Jer smo mi bili jedina tajna
sluba na svijetu koja je uspjela prokljuviti to se dogaa? I to si saznao,
poslije svega toga? Drek na ibici. Mrko se nasmijeio i opet se zakaljao. Ja
sam kao prokleti Mojsije. Neu doivjeti da vidim Obeanu zemlju. Samo pokazujem
put, to je sve. Obeanu zemlju? iju obeanu zemlju? Gregsona Manninga?
Zaboravi to, Brvsone, rekao je Dunne i zaklopio oi, a na licu mu je bio
izoblieni smijeak. Brvson je pogledao vreicu bistre tekuine koja je kapala u
Dunneovu venu. Na njoj je pisalo Ketamin. Sredstvo protiv bolova, ali ima i
druga djelovanja. U odgovarajuim koliinama moe izazvati euforiju i delirij;
povremeno ga ak i Uprava i CIA koriste kao primitivan serum istine. Brzo je
koraknuo dotamo, pronaao stezaljku i odvrnuo je da pojaa protok. Kog vraga
radi? upita Dunne. Nemoj me iskopati. Morfij mi je prestao djelovati pa su
me morali prebaciti na jau drogu. Pojaani protok opojnog sredstva imao je

neposredni uinak. Dunne je pocrvenio i poeo teko disati. Ti to ne shvaa,

jePda? to ne shvaam? Jesi li kad uo to se dogodilo s njegovim djetetom?
ijim djetetom? Manningovim. Elena je pronala njegovu biografiju. Imao je
ker koju su oteli, je li tako? Oteli? To nije ni polovica prie, Brvsone.
ovjek je bio rastavljen i imao je osmogodinju ker koja mu je bila sve na
jebenom svijetu. Poeo je nejasno izgovarati rijei. Posjetio je Manhattan,
dodijeljeno 441 mu je priznanje... neka velika dobrotvorna stvar, a ki Ariel
bila je u stanu na Plazi s djevojkom... kad se uveer vratio kui naao je
djevojku ubijenu, a ki mu je nestala... Isuse. Neki pametnjakovii...
zaradili su malo novca... Misli su mu odlutale. Platio je otkupninu...
nita... odveli su je u neku usamljenu kolibu... u Pennsvlvaniji. Dunne se
ponovno zakaljao. Manning... se ne zajebava... Oi su mu se zaklopile. Brvson
je priekao trenutak. Je li pretjerao s dozom? Ustao je i namjestio ventil sve
dok se Dunneove oi nisu ponovno otvorile. ovjek posjeduje cijelo jeeno
elektronsko carstvo... ponudio je pomo FBI-u... da rijei sluaj... Imamo
satelite, samo ih ne moemo koristit - iskljueni su... jeena Izvrna odredba
1233 - koji ve vrag... Dunneove oi ponovno su postale usredotoene. upine
iz Pravosua ne doputaju prislukivanje... mobilnih telefona otmiara... Cijelu
je stvar zasralo biro-birokratsko sranje. tite privatnost kriminalaca. U
meuvremenu je ta lijepa mala osmogodinja djevojica... bila iva zakopana u
lijesu metar ispod zemlje... i polako se guila. Dobri Boe... Kakva mora.
Manning otada nije isti. Ugledao je svjetlo. Sto - kakvo svjetlo? Dunne je
zavrtio glavom i udno se smijeio. Brvson je ustao. Gdje je Lanchester?
upita. Kau da je na odmoru na sjeverozapadnoj obali. To je gomila gluposti, to
sigurno nije u ovo doba. Gdje je? Tamo gdje su svi. Svi Prometejci. Osim moje
malenkosti. Pa to misli? Na Lakesideu. Lakesideu...? U Manningovoj kui.
Na onom jezeru pokraj Seattlea. Glas mu je postajao sve tii. Oi su mu bile
zaklopljene. Otii sad, Brvsone. Ne osjeam se dobro. Kakav je cilj? upita
Brvson. to je svrha svega toga? Teretni vlak ide prema tebi, brate, ree
Dunne. Zastao je i kaljao gotovo cijelu minutu. Ne moe se zaustaviti.
Zakasnio si. Zato se bolje makni s jebena puta. 442 Bryson je opazio da se
netko pribliava hodnikom: mravi crnac, bolniar, koji mu je bio nekako poznat.
Ali odakle. Naglo je ustao i napustio sobu; instinkti su ga upozorili na
opasnost. Brzo je hodao, kao lijenik s prenatrpanim rasporedom koji stalno
kasni na svoj sljedei posjet. Kad je doao do kraja hodnika, pogledao je
unatrag i vidio da je crnac uao u Dunneovu sobu. ovjek mu je definitivno bio
poznat. Previe poznat. Ali tko je to bio? Brvson je uzmakao u neki prostor pun
automata za prodaju i stolova od tvrde plastike, i mozgao. Odakle? Iz koje
operacije? Iz koje zemlje? Ili je to bilo iz graanskog ivota, iz njegovih
profesorskih dana? Poslije nekoliko minuta izbacio je glavu na hodnik i pogledao
prema Dunneovoj sobi. Nije vidio nikoga, pa je krenuo tamo s namjerom da baci
pogled u sobu dok bude prolazio i da pokua pogledati bolniara. Pristupio je
Dunneovoj sobi. Vrata su bila otvorena. Pogledao je unutra; nije bilo nikoga,
osim Dunnea, koji je spavao. Ne. Jednolian neisprekidan ton na monitoru koji je
pokazivao rad srca naveo ga je da bolje pogleda. EKG, koji je inae nazupan,
sada je bio ravna crta. Dunneu vie nije kucalo srce. Bio je mrtav. Brzo je uao
u sobu. Dunneovo je lice bilo blijedo poput krede; nije bilo nikakve dvojbe bio je mrtav. Pogledavi intravenoznu tekuinu, ustanovio je da je ventil na
ketaminu sasvim otvoren, a vreica s tekuinom bila je gotovo prazna. Bolniar
je otvorio slavinu. Ubio je Dunnea. Sve vrijeme bili su pod nadzorom. Bolniar tko god bio, nije bio bolniar - ubio je Dunnea. Jer je govorio? Brvson je
izjurio iz doma. Gospodine, imamo sliku. Atrij je bio ispunjen redovima tankih
monitora, koji su prikazivali slike visoke rezulucije koje su se stalno
mijenjale, a dolazili su sa geostacionarnih satelita. Atrij se smjestio na
gornjoj razini kupovnog sredi 443 ta u Sunnyvaleu, u Kaliforniji, iznad
prehrambenog centra, pa su tako goleme elektronske mogunosti bile dobro
skrivene. Mladi strunjak za komunikacije pokazao je prema monitoru 23 A i brzo
mu je priao. Sredovjeni nadzornik, koji je na glavi imao lagane telefonske
slualice, pristupio je zaslonu zakiljivi. Evo ga tamo - zeleni Buick, rekao
je mlai ovjek. Registarske ploice odgovaraju. Voza je mukarac, putnica je

ena. Softver za prepoznavanje lica? Pozitivan, gospodine. Potvreno je. Oni

su. U kojem smjeru voze? Prema jugu. Nadzornik je kimnuo glavom. Poalji
Ekipu 27, naredio je. Vozila je Elena. Morali su odmah otii u Seattle, pronai
najblii aerodrom i tamo pronai neki komercijalni let - ili arter. Lakeside.
Kua Gregsona Manninga na jezeru. Pokraj Seattlea. Skupina Prometej sastala se
tamo, svi su na okupu. Imaju sastanak - to smjeraju? to god radili, bili su
svi na jednom mjestu. Morao je odmah tamo. Bolniar, zapoeo je Brvson. Navrle
su mu ive slike. Betonski bunker u Rock Creek Parku. Prekida ih Dunneov voza i
trai efa. Mrav, gibak, miiav crnac. Solomon. Puca u njega, okrutna, gotovo
sadistikog pogleda; isti ovjek lei mrtav na betonskom podu, a krv mu suklja
iz rana na prsima nakon to ga je ustrijelio njegov ef. Shvatio je, s muninom.
Bio je to Dunneov voza. Oito u slubi Prometeja. Ali - ali mislila sam da
si rekao da je mrtav, da ga je Dunne ubio Kriste, gdje mi je bila pamet! Svi
meu osobljem imamo strunjake za specijalne efekte - za vreice s krvi, za one
male eksplozivne naboje koji se aktiviraju pomou baterije - zapaljae, mislim
da ih tako zovu. Za odjeu s opremom. Za svu silu malih trikova! Odlutao sam, i
Dunne je morao uiniti neto dramatsko da me vrati u tor.... ekaj... sluaj.
444 Nagnula je glavu da uje. to uje? Bio je sasvim siguran, uo se
udaljeni zvuk helikoptera. Nisu bili u blizini nikakvih helikopterskih objekata;
u blizini nije bilo nikakvog aerodroma. Helikopter, ali onaj model koji je
izuzetno tih. Sigurno je ravno iznad nas. Ima li u torbici ogledalce,
puderijeru? Naravno. Spusti svoj prozor i dri ogledalce okrenuto gore prema
nebu. Pogledaj, ali nemoj da tko vidi da gleda. Misli da nas slijede?
Zadnjih nekoliko minuta zvuk je prilino konstantan, ni glasniji ni tii. Ve
je kilometrima iznad nas. Otvorila je puderijeru i gurnula je kroz prozor. Ima
neto, Nicholas. Da, helikopter. Kurvin sin, promrmlja Brvson. Znak pokraj
kojeg su upravo proli ukazivao je na odmorite kilometar i pol ispred njih.
Ubrzao je, skrenuo u desni trak i slijedio neki zahrali, ulupljeni El Dorado do
parkiralita. Automobil je bio sav truo, komad ispune cijevi visio je tako da
je umalo dodirivao tlo, a poklopac automobila bio je privezan uzlom. Promatrao
je vozaa dok je izlazio. Izgledao je zguvano, zamuena pogleda, duge kose, u
prljavim trapericama, s crnom beretom i crnom majicom s natpisom Grateful Dead
ispod zelene platnene vojnike jakne. Pua trave, pomisli Brvson. Sto radi?
upita Elena. Protumjere. Brvson je dohvatio neke papire iz pretinca u
unajmljenom automobilu. Za mnom. Uzmi torbicu i sve to ima sa sobom.
Zbunjena, izala je iz automobila. Vidi li onog momka koji je upravo izaao iz
one olupine? Sto je s njim? Upamti mu lice. Zar ga mogu zaboraviti?
Priekaj ovdje dok ne izae. Brvson je hodao kroz restoran brze prehrane i
zapazio da voza El Dorada nije za ankom niti sjedi za stolom. Ili je kod
aparata za prodaju i kupuje cigarete ili slatki ili napitak, ili je pak u
zahodu, pomislio je Brvson. Pua trave nije bio kod automata za prodaju, nego u
mukom 445 WC-u. Bryson je ispod jednih zahodskih vrata prepoznao njegove
otrcane crne tenisice. Olakao se, a zatim je stao pokraj umivaonika i prao
ruke. Napokon, ovjek je izaao iz zahoda i otiao do umivaonika. Bilo je to
iznenaenje; Brvson nije mislio da ovaj ba dri do istoe. Brvson je u
ogledalu uhvatio puaev pogled. Hej, rekao je, aj mi uini uslugu. Pua
trave sumnjiavo ga je pogledao i nije odgovorio nekoliko sekundi dok je sapunao
ruke. Ne gledajui Brvsona u oi, rekao je neprijateljskim tonom: Sto? Znam
da bi ovo moglo izgledati bizarno, ali bih te molio da pogleda je li moja ena
vani. Mislim da me slijedi. ao mi je, oee, malo sam u urbi. Otresao je
ruke i potraio papirnate runike. Gledaj, oajan sam, rekao je Brvson. Ne
bih te molio da nisam. Spreman sam ti platiti za izgubljeno vrijeme. Izvukao je
snop novanica i odvojio dvije dvadesetice. Ne previe novca jer e izgledati
sumnjivo. Samo pogledaj tamo, to je sve. I reci mi vidi li je. O, oee,
nema jeenih runika. Mrzim te jeene puhalice. Otresao je vodu sa svojih ruku, a
zatim uzeo ponuene novanice. Nemoj da ovo bude neka namjetaljka, oee - jer
u te sjeat i to dobro. Poteno, ovjee. Sasvim poteno. Kako izgleda?
Smeokosa, trideset godina, crvena bluza, utosmea suknja. Jako lijepa. Ne
moe ti promai. Ovo mogu zadrat i ako nije tamo? O, da, svakako. ovjee,
nadam se da je otila. Brvson je razmislio na trenutak. Vrati se i reci mi i

dat u ti jo toliko. Iss, ne znam to smjera, oee, rekao je pua trave,

zavrtio glavom i izaao iz zahoda. Proao je kraj automata za prodaju, izaao
van i pogledao. Elena je bila u blizini i glumila svoj dio koji su dogovorili.
Prekriila je ruke, a glavu je okretala s jedne na drugu stranu, s bijesnim
izrazom lica. Za minutu se vratio u muki zahod. Da, vidio sam je. To je neka
ljuta mala. Sranje, ree Brvson i da mu jo dvije dvadesetice. Moram zdrmati
tu kuju. Oajan sam. Izvukao je smotak novanica i ovog 446 puta odvojio
stotice. Kad ih je odbrojao dvadeset, mahnuo je njima. Ona me progoni, pretvara
mi ivot u totalni komar. Pua trave pohlepno se zagledao u stotice. S
nepovjerenjem je upitao: to sad? Neu rait nita nezakonito - neu se uvalit u
nevolju. Ne, ne, naravno. Nemoj me pogreno shvatiti. Nita takvo. Jo je
jedan ovjek uao u WC i oprezno pogledao njih dvojicu prije nego je otiao do
pisoara. Bryson je utio dok ovjek nije izaao. Onda je rekao: Je li tvoj auto
onaj El Dorado? Da, to je smee - to s njim? Prodaj mi ga. Dat u ti dvije
tisue dolara. Ne dolazi u obzir, oee, uloio sam u njega dvije i pol
tisue, i ima nove amortizere. Neka bude tri tisue. Bryson je podigao
kljueve Buicka. Moe uzeti moj. Samo da nije ukraden. Ne brini se za to.
Hej, pa to je unajmljeni auto, rekao je sumnjiavo kad je vidio privjesak
Hertza. Tono. Nisam ba potpuni idiot. Ima kotae da ode kamo treba. Sve je
plaeno, i moe ga ostaviti gdje god eli, ja u se za to pobrinuti. Pua je
promislio na trenutak. Neu da mi poslije dolazi i ali se da je auto smee i
sve to. To sam ti ve rekao. Preao je dvjesto tisua. Bez brige. Ne poznam
te, ne znam ti ak ni ime. Vie me nikada nee vidjeti. Sve to trebam je tvoj
auto da pobjegnem od ene. Za to mi se isplati. Isplati ti meni tri i pol
tisue. Da, da, rekao je Brvson glumei razdraenost. Imam stvari u autu.
Onda otii i vrati se sa stvarima. Pua trave otiao je na parkiralite, uzeo
iz prtljanika zelenu vojniku platnenu vreu i napunio je odjeom, bocama,
novinama i knjigama, te ubacio i Walkman i razbijene slualice. Vratio se u
muki WC. 447 Dodat u jo stotinu za tvoju beretu i jaknu. Bryson je skinuo
svoj skupi plavi sportski sako i dao ga ovjeku. Uzmi moj sako. Definitivno si
bolje proao u ovom poslu. I prodao si auto trostruko skuplje nego to vrijedi.
To je dobar auto, oee, rekao je mrzovoljno. Brvson mu je pruio novanicu od
sto dolara, a onda jo jednu. Priekaj dok se ja odvezem, pa tek onda ti kreni,
OK? Pua trave slegnuo je ramenima. Moe. Brvson je uzeo kljueve El Dorada
i rukovao se s ovjekom. Pua trave stajao je pokraj debelog stakla u
prostoriji s automatima za prodaju sve dok nije ugledao svoj bezvrijedni stari
El Dorado kako se polako provezao tuda. Automobil se zaustavio, a onda je ovjek
vidio, na vlastito iznenaenje, kako lijepa smeokosa supruga u crvenoj bluzi
tri do auta i uskae u njega, i potom se auto odvezao. Ovi bogatuni iz
prigradskih etvrti skroz su uvrnuti, pomislio je, vrtei glavom u nevjerici.
Sranje. Helikopter Bell 300 lebdio je izravno iznad odmorita. Imamo pozitivan
vizualni identitet, rekao je promatra na prednjem putnikom sjedalu dok je
promatrao kroz svoj dalekozor i govorio u mikrofon povezan sa slualicama na
njegovoj glavi. Promatrao je ovjeka u plavom sportskom sakou kako ulazi u
zadnji model Buicka. Primljeno, odgovorio je glas. Snimat emo satelitski.
Dajte mi ponovno broj registarskih ploica Buicka. Promatra je namjetao
dalekozor sve dok nije mogao vidjeti broj registarskih ploica te ga proitao
naglas. Kriste, pogledaj kako ovjek vozi. Sigurno je stao da popije nekoliko
aica - nije udo to se toliko zadrao. U slualicama se ponovno zauo glas
isprekidan smetnjama. Imate li pozitivnu identifikaciju za enu? Uh, ne, to
je negativno, odgovori promatra. Nije bila ena s njim. Misli da ju je moda
ostavio tamo? Pua trave u crnoj majici s natpisom Grateful Dead i elegantnom
plavom sportskom sakou nije mogao povjerovati kakve je bio sree. Prvo, dobio je
tri i pol tisue za ono smee od El Dorada koje prolog 448 ljeta nije mogao
prodati za petsto dolara. Drugo, dobio je besplatno unajmljeni auto koji, ini
se, nije imao vremensko ogranienje. A za prodaju svoje smrdljive vojnike jakne
i berete i zato to je gurnuo glavu van da bi zaljubljeno pogledao ensku nekog
sjebanog tipa zaradio je za pola sata vie nego to bi zaradio za mjesec dana.
Kakva god bila furka tog idiota, koji je platio sav taj novac da pobjegne od
svoje ene, a onda opet pustio kuju u auto, nije ga bilo briga. Radio mu je

grmio i vozio je sto na sat kad je odjednom ugledao kako teki kamion za duge
relacije dolazi na njega s lijeve strane i poravnava se s njim... A onda ga
prisili da se odmakne u stranu! to je to, dovraga? Pua trave naglo je okrenuo
upravlja udesno dok ga je kamion s osamnaest kotaa prisiljavao da se odmakne s
ceste i zaustavi se uz rub. Jeb - ! viknuo je dok je iskakao iz automobila,
maui pesnicom prema vozau kamiona. Sto to radi, jebote? Neki je ovjek
izaao iz kabine kamiona s desne strane; bio je to miiav ovjek kratko oiane
kose, od svojih etrdesetak godina. Obiao je automobil gledajui kroz prozore,
a zatim kratko kucnuo zglobovima prstiju po poklopcu prtljanika. Otvori ga,
zapovjedio je. Sto misli tko si ti, faistoidni pijani blebetave - vritao
je pua trave, ali je odmah prestao kad je ugledao plosnati srebrni pitolj
koji mu je bio uperen u oi. O, sranje. Otvori prtljanik. Pua trave
drui je odmah otiao do automobila, otvorio vrata i pipanjem potraio polugu
na podu. Trebao sam znati da e me sjebat, mrmljao je. Kratko oiani mukarac
pregledao je prtljanik, a zatim ponovno pogledao na stranje sjedalo. Otvorio
je stranja vrata i probo veliku zelenu platnenu vreu. Da bude siguran, ispalio
je u nju dva hica, a onda jo dva u prednje i stranje sjedalo, za svaki sluaj.
Pua trave samo je promatrao, jo uvijek drhtei, prestraen. Kratko oiani
ovjek postavio mu je nekoliko pitanja, a onda odloio pitolj. Oiaj se - i
nadi si posao, progunao je dok se vraao u kamion. 449 to se kog vraga
dogodilo? otro je izvikivao nadzornik u nadzornom kontrolnom centru u
Sunnvvaleu u Kaliforniji. Ne znam - ne znam tono, mucao je tehniar. Sto je
to na stranjem sjedalu? Zumiraj sliku. Ono tamo. Neki veliki zamotak - vrea,
nekakva platnena vrea. Odakle se to stvorilo? Nisam to vidio prije,
gospodine. Ponovno prikai sliku iz sektora S23-994, vrijeme etrnaestjedanaest. Okrenuo se prema susjednom monitoru. Za nekoliko sekundi ugledao je
udnog mukarca u crnoj majici kako iznosi veliku zelenu platnenu vreu iz
odmorita i unosi je u zadnji model Buicka. Isti predmet, rekao je nadzornik.
Brza zamjena. Prevrti film. Odakle je dola ta vrea. Za nekoliko sekundi
mogli su vidjeti kako dugokosi skuplja ono to je izgledalo kao smee iz
prtljanika te s prednjih i zadnjih sjedala zahrdalog El Dorada. Sranje. Dobro,
uhvati to vozilo - brzo, odmah, samo prebaci sliku i aktiviraj pretranik na
vizualnoj oznaci. Dobio sam. Za trideset sekundi zauo se zvuni signal i El
Dorado je doao u fokus na ivoj satelitskoj slici. Zumiraj ga, rekao je
nadzornik. Voza je mukarac, putnica ena, rekao je tehniar. Imamo potvrdu.
Predmet promatranja ponovno u vidokrugu, gospodine. El Dorado je izbacivao
oblake dima dok su Elena i Brvson jurili autocestom. Jo je tamo. Nismo im
umakli. Veliki drveni kvadratni znak na lijevoj strani ceste nekih sto pedeset
metara ispred njih najavljivao je, slovima napravljenim od granica, skretanje
za KAMP CHIPPEWAH. Ulaz je bio malo vei prostor meu drveem, a ugaena
neasfaltirana cesta vodila je nekamo u umu. Brvson je bolje pogledao i ugledao
neki manji znak objeen o vei na kojem je pisalo ZATVORENO. Huka odozgo
postajala je sve glasnija: helikopter je mijenjao visinu, sputao se. Zato? 450
On je znao zato. Cesta je bila dovoljno pusta i helikopter je zauzimao poloaj.
Naglo je skrenuo s autoceste na taj neasfaltirani put. Vjerojatno e ih odvesti
u umsko podruje. Nicholas, to radi? povika Elena. Pokrov od lia trebao
bi nam pomoi da se sakrijemo, objasni Brvson. Moda nam se prui prilika da
umaknemo helikopteru. Nismo li im umakli onda kad smo na odmoritu...? Samo
nakratko. Oni nas ne ele samo pratiti, jelda? Ne, duo. Mislim da s nama
imaju druge planove. Jednolino brujanje govorilo mu je da je helikopter lako
uoio njihovo skretanje pa ih slijedi. Ugaena neasfaltirana cesta vodila je do
neke istine, a onda se pretvarala u puteljak, koji oito nije bio namijenjen za
automobile. Vozio je najveom brzinom. Automobil nije bio prikladan za taj
teren; nisko podvozje neprestano je greblo po kamenju. Grane s obje strane uskog
puteljka greble su po automobilu. A onda je odmah ispred sebe ugledao helikopter
kako lebdi i polako se sputa. Tridesetak metara pred njima bila je istina, a
automobil je jurio kroz umu ravno prema njoj. Stao je na konicu; stranji kraj
automobila poeo je plesati, udarajui u drvee sa svake strane. Elena je
vrisnula protiv svoje volje i uhvatila se za vozaku plou da se podupre. Ne
mogu se okrenuti - nema prostora za manevriranje! Ba kad je El Dorado uao na

travnatu istinu, na kojoj je bilo nekoliko drvenih koliba, helikopter se

spustio sve dok nije lebdio najvie pet-est metara iznad tla, s prednjim krajem
prema dolje. Pucaj! povikala je Elena. Ne bi koristilo - otporan je na metke,
a i predaleko je. Bacio je brz pogled na helikopter, traei na njemu otvor za
oruje, i ugledao je raketni lanser. Malo mu je nedostajalo da zaore u kolibu,
pa je naglo okrenuo da je zaobie. Iznenada se zaula jaka eksplozija: koliba se
pretvorila u vatrenu loptu. Ispaljivali su zapaljive rakete, neku vrst
projektila! Elena je ponovno vrisnula. Gaaju nas! Pokuavaju nas ubiti!
Snano usredotoen, Brvson je krajikom oka vidio kako se helikopter opet
pomie. Luaki je okrenuo upravlja udesno i automobil se zavrtio u mjestu, a
kotai su mu se buno okretali po zemlji. 451 Jo jedna eksplozija! Samo pola
metra od auta, i jo je jedna koliba pretvorena u plamen samo trenutak nakon to
je u nju udario projektil. Usredotoi se! Ne daj se smesti, ne gledaj usredotoi se! Trebamo nekamo pobjei, ali kamo - gdje? Moramo se maknuti s ove
istine, maknuti se s dometa projektila! Brvson je grozniavo razmiljao. Nema
se kamo, nikamo izvan dometa, nikamo gdje nas projektil ne moe dohvatiti1.
Isuse Kriste! Projektil je prohujao tako blizu da je gotovo opazio kako je
strugnuo po poklopcu automobila, a zatim je udario u veliki hrast, gdje je
eksplodirao. Posvuda je bjesnjela vatra, i travnata livada pretvorila se u
buktinju. Plamen je gutao dvije unitene kolibe, dvije lomae. Moj Boe! uo
je sam sebe kako uzvikuje. Gotovo je mahnitao od uasa, nadvladan osjeajem
bespomonosti, ludosu situacije! A onda je opazio neki mosti. S duge strane
gorue livade malen puteljak vodio je do iroke, blatnjave rijeke, na kojoj je
bio troan stari mosti od drvenih greda. Pritisnuvi papuicu ubrzanja do
kraja, zajurio se prema njemu najveom brzinom. Elena je vrisnula: to radi?
Ne moe - most nee izdrati - nije za automobile! Stabla ispred njih
eksplodirala su i pretvorila se u naranasti plamen kad je jo jedan projektil
zamalo promaio svoj cilj. Zajurili su se ravno u taj pakao. Sekundu-dvije sve
je bilo naranastobijelo dok su plameni jezici lizali staklo i zacrnjivali ga, a
onda su izali iz vatre i grabili naprijed prema drvenom mostiu. Opasno se
njihao tri metra iznad blatnjave rijeke polaganog toka. Ne! vrisnu Elena.
Nee nas drati! Brzo, spusti prozor, povika Brvson i uini to i sam. I
duboko udahni. to...? Buka propelera bila je sve blie, a Brvson je taj zvuk
vie osjeao nego to ga je uo. Jo jedanput pritisnuo je papuicu do kraja i
automobil je naglo srnuo naprijed i probio drvenu ogradu. Ne! Nicholas!
Osjeaj je bio kao u usporenom filmu, kao da je vrijeme gotovo stalo. Automobil
se nesigurno zanjihao prema naprijed, a zatim je pao u rijeku. Brvson je
zaurlao, uhvativi se vrsto za upravlja i vozaku plou; Elena se pripila uz
njega, vritei. 452 Strano je zapljusnulo kad je El Dorado zaronio prednjim
dijelom u vodu, a onda potonuo. U sekundama prije nego to su uronili u mutnu
vodu Brvson je zauo ekslpoziju odmah iza njih; okrenuo se i vidio kako se
mosti uruava sav u plamenu. Bili su u tamnom, mutnom svijetu; automobil je
potonuo; smea voda suknula je kroz prozore i brzo ispunila unutranjost. Brvson
je pod vodom mogao vidjeti samo malo naprijed. Zadravi dah, otkopao je pojas
i pomogao Eleni da se otkopa, a zatim su izali iz automobila, polako se
kreui, baletnim kretnjama, kroz mranu, ustalasanu vodu. Vukao ju je svom
snagom dok su se kretali tik ispod povrine boate vode, noeni strujom, sve dok
vie nije mogao drati dah. Izronili su, okrueni trstikom i movarnom travom.
Oboje su teko disali, pohlepno gutajui zrak. Ostani dolje, dahtao je. Bili
su okrueni visokim aem, skriveni od pogleda. uo je helikopter, ali nije ga
vidio; pokazao je prema vodi i Elena je kimnula, te su napunili plua zrakom i
ponovno zaronili. Poriv za preivljavanjem moan je izvor energije: tjerao ih je
da idu dalje, omoguavao im da ostanu pod vodom dulje nego to bi to inae
mogli, da rone s veom izdrljivou. Kad su ponovno izronili da uzmu zrak, jo
uvijek zakamuflirani trstikom i travama, izgledalo je da se buka helikoptera
smanjila; inilo se da je bio dalje. S glavom dolje, Brvson je pogledao prema
nebu i vidio kako se helikopter popeo uvis, vjerojatno pretraujui ire
podruje. Dobro je; ne znaju kamo smo otili, jesmo li zarobljeni u autu i
polako se utapamo... Idemo opet, rekao je Brvson. Duboko su udahnuli i
napunili plua do dna, te zaronili. Sad se u njihovu bijegu sve odvijalo

ritmiki, po abloni; ronili su, pustili da ih struja nosi nizvodno, a kad vie
nisu mogli zadravati dah, izronili su, zaklonjeni divljim vodenim biljem.
Ponovno su zaronili, pa izronili, a onda opet zaronili, i ubrzo je prolo ve
pola sata te je Brvson pogledao u nebo i vidio da helikoptera vie nema. Nije se
moglo pronai nikakve znakove ivota; njihovi motritelji izgubili su svoje mete,
nedvojbeno se nadajui da su im mete mrtve. Konano su doli do mjesta gdje je
rijeka bila plitka pa su mogli stati i odmoriti se. Elena je stresla blatnjavu
vodu sa svoje kose i zakaljala se nekoliko puta prije nego to je bila u stanju
uhvatiti dah. Lica su im bila prekrivena blatom; Brvson nije mogao a da se ne
nasmije, mada je to bilo vie zbog olakanja nego zbog zabave. 453 Dakle, takav
ti je bio ivot, rekla je, kao analitiarka koja govori terenskom operativcu.
Ponovno se zakaljala. Samo si ga zadri. Napola se smijeei, rekao je: Nije
to nita. Nita nisi doivjela ako nisi morala roniti kroz amsterdamske kanale.
Duboki su tri metra. Od toga je treina neist i prljavtina. Druga treina je
sloj odbaenih bicikala - otri su i hrtavi i kad te ogrebu boli kao sam vrag.
Poslije smrdi oko tjedan tana. to se mene tie, ovo je osvjeavajue gnjurenje
u rezervatu prirode. Uspeli su se uz obalu rijeke, a voda se cijedila s njihove
natopljene odjee. Puhao je hladan povjetarac na kojem se trstika ljuljala, a
oni se smrzavali. Elena je poela drhtati, a Brvson ju je privio uza se, grijui
je koliko je mogao. Gotovo kilometar od kampa Chippewah bio je neki bar i
restoran. Promoeni i smrznuti, prekriveni blatom, sjeli su u bar, pijuckali
vruu kavu i tiho razgovarali, ne obazirui se na poglede barmena i ostalih
gostiju. Na televizoru montiranom na zidu tretala je uvodna melodija neke
sapunice; barmen je uperio daljinski upravlja i prebacio na CNN. Aristokratsko
lice Richarda Lanchestera zauzelo je cijeli ekran. Bila je to slika s jednog od
njegovih brojnih obraanja Kongresu. Zauo se spikerov glas usred reenice: ...
izvori kau da e biti imenovan efom nove meunarodne agencije za sigurnost. U
Washingtonu prevladavaju povoljne reakcije. Lanchester, koji se navodno nalazi
na rijetkom radnom odmoru na sjeverozapadnoj obali, bio nam je nedostupan da ovo
prokomentira... Elena je djelovala strogo. Poelo je, uzdahnula je. Vie ak
i ne mare za to da bilo to skrivaju. Dobri Boe, to je to, to rade - to je
to zapravo? Poslije dva sata ve su uzeli arter let privatnim zrakoplovom za
Seattle. Nisu spavali; tiho su i uurbano razgovarali. Pravili su plan,
strategiju; nisu prekidali jedno drugo, ali nisu ni mogli izustiti ono ega su
se oboje bojali, ono ime je Harry Dunne ujedljivo bocnuo Brvsona: zakasnili su.
454 31 Njihov apartman u hotelu Four Season Olympic u Seattleu - prometnom
hotelu prikladno smjetenom u blizini brze meudravne autoceste broj 5, za koji
se inilo da e biti najpodesnije mjesto da prou nezamijeeno - bio je
pretvoren u neku vrst zapovjednog stoera: posvuda su bile karte, raunalna
oprema, kablovi i modemi, kompjutorski ispisi. Napetost je bila gotovo
opipljiva. Pronali su sredite tajnovite organizacije poznate kao Prometej,
mjesto na kojem e se veeras odrati sastanak s golemim posljedicama. Buncanje
Harrvja Dunnea potvreno je na razne naine. Gradske tvrtke za iznajmljivanje
limuzina rekle su da nemaju nita na raspolaganju, da je veeras nekakva
sveana sjednica i da je potrebno podosta automobila. Veina ih je bila
diskretna, no jedan vlasnik nije mogao a da ne kae ime domaina: Gregson
Manning. U zranu luku Seattle-Tacoma cijeli su dan pristizali letovi,
organiziran je prijevoz vanih osoba, kod mnogih uz pratnju osiguranja. Ipak, ni
jedno ime od uzvanika koji su pristizali nije otkriveno. Zid tajnosti bio je
izvanredno jak. Takva je bila i tajnost koja je, ini se, obavijala ivot i
karijeru Gregsona Manninga. Samo su dva-tri popravljena izvjetaja o njegovu
osobnom ivotu krto udijeljena glupavim novinarima, a onda napadno objavljena i
beskrajno uvijek iznova koritena. Posljedica je bila ta da, iako se puno pisalo
o Manningu, malo se zapravo znalo. 455 Vie su uspjeha imali u pronalaenju
informacija o Manningovoj poznatoj kui na obalama jezera pokraj Seattlea.
Gradnja ove digitalne utvrde, te takozvane pametne kue, trajala je godinama i
bila popraena mnogim novinskim izvjetajima, mnogim voajerskim nagaanjima.
Oito je Manning poslije razdoblja u kojem je pokuavao obuzdati izvjetavanje o
svojoj kui napravio pomak pokuavajui kontrolirati izvjetavanje. To mu je
dobro uspjelo. Kua je opisivana u tonu ushienosti, a njeno razgledavanje

opisano je u takvim asopisima kao to su Architectural Digest i House & Garden,

kao i u raznim izvjetajima telegrafskih agencija i u Neto York Times Magazineu
i Wall Street Journalu. Mnogi su lanci bili popraeni fotografijama; nekoliko
ih je ak sadravalo i osnovne tlocrte, mada bez sumnje nepotpune, to je
omoguilo Eleni i Brvsonu da otprilike vide kakav je raspored i namjena mnogih
soba. Futuristiki veleposjed vrijedan stotine milijuna dolara duboko se usjekao
u strmi obronak brijega, tako da je veliki njegov dio bio pod zemljom. Bio je tu
unutarnji bazen, tenisko igralite, najsuvremenije kino u stilu art decoa. Bile
su tu i sobe za sastanke, prostorije za vjebanje s trambulinom, kuglanom,
streljanom, koarkakim igralitem, glatkom tratinom za igranje golfa. Travnjak
ispred kue, zapazio je Brvson, bio je izravno na obali jezera, s dva
pristanita za amce. Duboko ispred travnjaka bila je golema garaa od betona i
elika. Ali ono to je Brvsona najvie zaintrigiralo kod Manningove kue bilo je
to to je bila potpuno digitalizirana: sve elektronske naprave, svi aparati, sve
je bilo povezano u mreu i nadzirano bilo lokalno bilo s udaljenosti iz
Systematixova kompleksa u Seattleu. Kua je bila programirana tako da poslui
svakoj elji njezinih stanovnika i gostiju. Svaki posjetitelj dobio bi
elektronsku znaku sa zapisom o tome to voli, a to ne voli, o svom ukusu i
osobitim sklonostima, od umjetnosti do glazbe, od osvjetljenja do temperature.
Znaka je odailjala signale na stotine senzora. Gdje bi se god kretali po kui,
osvjetljenje bi se ili smanjilo ili pojaalo u skladu s njihovim eljama,
prilagodila bi se temperatura, a na skrivenom zvunom sustavu zaula bi se
njihova omiljena glazba. Videozasloni su bili usaeni u zidove, prerueni kao
okviri za slike; prikazivali su odabir umjetnikih djela koji se stalno
mijenjao, odabir izmeu dvadesetak milijuna slika i umjetnikih djela 456 na
koje je Manning potajice dobio prava. Tako bi posjetitelji kue vidjeli na
zidovima ona umjetnika djela koja su voljeli, bile to velike ruske ikone ili
Van Gogh, Picasso ili Monet, Kandinskv ili Vermeer. Rezolucija videozaslona
oito je bila toliko osjetljiva da su gosti bili zapanjeni kad su shvatili da ne
gledaju originalna platna. Meutim, u javnim zapisima bilo je vrlo malo podataka
o osiguranju ovog Manningova visoko tehnolokog dvorca. Sve to je Brvson mogao
doznati bilo je to da je sustav osiguranja, dakako, bio vrlo kompliciran, da su
posvuda bile skrivene kamere, ak i skrivene unutra u kamenim zidovima; i da
elektronske znake koje su posjetitelji nosili nisu imale samo funkciju
mijenjanja glazbe i osvjedjenja, ve su pratile kretanje svakog posjetitelja na
svakih petnaest centimetara. Sustav je navodno nadziran iz Systematixovog
kompleksa. Mjesto je navodno bolje uvano nego Bijela kua. To ne iznenauje,
pomisli Brvson bijesno. Manning ima veu mo od predsjednika. Puno bi nam
pomoglo kad bismo mogli nabaviti nacrte zgrade, rekao je Brvson nakon to su on
i Elena pregledali gomile lanaka fotokopiranih u javnoj knjinici i skinutih s
Interneta. Samo kako? Navodno su pohranjeni u gradskoj vijenici, zauzimaju
sedam ladica. Zakljuani i pod lokotom. Ali ja imam snaan dojam da su
izgubljeni. Ljudi poput Manninga esto urede da se kopije osjetljivih dokumenata
pohranjene kod gradskih vlasti stave na pogreno mjesto. A arhitekt, naalost,
ivi i radi u Scottsdaleu, u Arizoni. On vjerojatno ima tambiljane originale,
ali nemamo vremena letjeti u Arizonu. Dakle, morat emo jednostavno ubrzati
stvar. Nicholas, rekla je, okrenuvi se prema njemu s napetou na licu, to
namjerava uiniti? Moram ui unutra. To je sjedite zavjere, a jedini nain
da ih se zaustavi jest suoiti se s njima i biti svjedok. Svjedok? Biti
svjedok, promatrati lanove. Vidjeti tko su oni, saznati im imena. Slikati ih,
snimiti na video. Pustiti dnevno svjetlo u tamu. To je jedini nain. Ali
Nicholas, to je kao da se pokuava ubaciti u Fort Knox, nije li? Na neki je
nain lake, na neki opet tee. 457 Ali je pogibeljnije. Da, pogibeljnije
je. Osobito kad nemamo Upravu kao podrku. Preputeni smo sami sebi. Potreban
nam je Ted Waller. Ne znam kako da doem do njega, kako da ga naem. Ako je
jo iv, htjet e stupiti s nama u kontakt. On zna kako. Usluni servisi jo
uvijek se javljaju na telefonske brojeve, ifrirane poruke uzimaju se i predaju
odgovarajuem pozivatelju. Stalno provjeravam, ali jo se nije pojavio. On je
ovjek koji je vjet u tome da nestane bez traga onda kad to okolnosti nalau.
Ali pokuati na svoju ruku ui na Manningov posjed - Bit e teko. Ali uz

tvoju pomo - tvoju umjenost s raunalnim sustavima - moda imamo anse. U

jednom je lanku spomenuto da se osiguranje Manningove kue nadzire i lokalno i
iz Systematixova stoera. To nam zapravo ne pomae - Systematix je vjerojatno
jo bolje osiguran nego Manningova rezidencija. Brvson je kimnuo. Bez dvojbe.
Ali ranjiva toka mogla bi biti ta povezanost. Kako bi kua mogla biti povezana
s tvrtkom? Sigurna sam da koriste najsigurniju moguu metodu. A to je?
Optiki kabel. Ukopan je u zemlju i fiziki povezuje te dvije lokacije. Moe
li se optiki kabel prislukivati? Naglo ga je pogledala, iznenaeno, a zatim
joj se polako na licu pojavio smijeak. Svi misle da je to nemogue. A ti?
Ja znam da je mogue. Kako zna? Radili smo to. Prije nekoliko godina.
Uprava je razvila nekoliko lukavih tehnika. Ti zna kako se to radi? Dakako.
Potrebna je odreena oprema, ali sve se moe nabaviti u dobroj trgovini
raunalnom opremom. Brvson ju je poljubio. Izvrsno. Moram kupiti puno opreme i
moram provesti odreeni nadzor nad Manningovom kuom i imanjem. Ali prvo moram
telefonirati u Kaliforniju. 458 Tko je u Kaliforniji? Tvrtka u Palo Altu s
kojom sam poslovao prije, radei za Upravu u jednoj od svojih uloga. Utemeljio
ju je ruski emigrant Viktor evenko, genije za optiku. Ima ugovor s Pentagonom,
a neko je prodavao podosta neobine, probrane opreme na crnom tritu, pa sam
ga tako upoznao, tijekom meunarodne operacije hvatanja. Nisam ga dirao, nisam o
njegovoj djelatnosti izvijestio Pravosue, jer sam drao da e biti puno
korisniji kao spona koja e nas dovesti do puno vee ribe. Bio mi je jako
zahvalan na obzirnosti - a sad je vrijeme za uzvratnu uslugu. Viktor je jedan od
nekolicine kod kojih mogu dobiti instrument koji mi je potreban, i ako ga sada
uspijem dobiti na telefon, moda e imati ba toliko vremena da ga poalje
zranim putem tako da ga dobijemo veeras. Brvson je sljedei sat proveo u
oblinjoj dravnoj umi diskretno nadzirui Manningov posjed uz pomo malenog,
ali vrlo jakog dalekozora. Imanje na obali jezera zauzimalo je pet jutara
zemljita. Na drugoj strani bila je daleko skromnija kua na oko jutru i pol
zemljita. Osiguranje je, barem toliko koliko je Brvson mogao vidjeti, bilo
krajnje sofisticirano. Lanano povezana vanjska ograda bila je visoka dva i pol
metra, a u nju je bio upleten optiki kabel sa senzorima osjetljivim na pomak.
Stoga je bilo iskljueno penjanje preko ograde ili njezino zasijecanje. Dno
ograde bilo je usaeno u beton, to je oteavalo potkopavanje. Ispod povrine
tla ispred ograde bio je ukopan sustav senzora raspodijeljenog pritiska, takoer
povezan optikim kablom, koji je otkrivao korake uljeza koji su bili iznad
odreene teine: pritisak na senzore prekinuo bi protok svjetlosti i ukljuio
alarm. Pored toga, cijelo je podruje promatrano putem kamera montiranih na
stupove du ograde. Ulazak tim putem bio je iskljuen. Ali svaki sustav
osiguranja ima svoja ranjiva mjesta. S jedne strane, uz Manningovo imanje
prostirala se uma, u kojoj je on sada stajao. Bilo je tu i jezero, koje se
Brvsonu uinilo najboljim putem za neopaeni ulazak. Okrenuo se prema
unajmljenom dipu, skrivenom meu drveem daleko od najblie ceste. Dok je vozio
prilaznom cestom proao je pokraj malog bijelog kombija koji je skretao prema
izlazu na Manningovo imanje. Na njemu je bio natpis Fabulous 459 Food.
Ugostitelji koji su bez sumnje pripremali veeranju gozbu. Promotrio je putnike
u kombiju. Jo jedna mogunost upravo se sama nametnula. Trebalo je jo obaviti
puno sitnih poslova i nakupovati stvari, a vremena je bilo premalo. Brvson je
lako pronaao trgovinu sportskog pribora koja se specijalizirala za planinarsku
opremu, jer je takvih bilo puno u ovom gradu na sjeverozapadnoj obali. Bila je
to velika, dobro opremljena trgovina, koja je udovoljavala i razliitim
potrebama lovaca, ime je otklonjena potreba da se zaustavlja na jo dva mjesta.
Ali opremu za ronjenje valjalo je potraiti u drugoj trgovini. Na utim
stranicama pronaao je trgovaku kuu koja se bavila industrijskom zatitnom
opremom i pruala usluge graevinskim tvrtkama, telefonskim kompanijama,
peraima prozora i slino; tu je pronaao tono ono to mu je trebalo:
prijenosni elektrini ekrk, koji je radio tiho pokretan baterijama, koji je bio
u laganom aluminijskom kuitu i imao sistem za spaavanje kod kojeg se ue samo
pokretalo unatrag - sa esto sedamdeset i pet metara galvaniziranog elinog
kabla, napravom za kontrolu sputanja i centrifugalnim mehanizmom koenja. U
nekoj tvrtki koja dri dijelove za dizala pronaao je upravo ono to je trebao,

kao i u jednom skladitu vojne opreme, gdje mu je neki uposlenik preporuio

zgodnu streljanu koja se nalazila u blizini. Tamo je za gotovinu kupio .45kalibarski poluautomatski pitolj od nekog mladog ovjeka prljavog izgleda koji
je vjebao njime i koji se sloio s Brvsonovim primjedbama o prokletim zakonima
o kontroli oruja i o prokletom razdoblju ekanja, posebno kad si samo eli
uzeti neto za rekreaciju jer ide na kampiranje izvan grada. Baterije i tanku
icu lako je pronaao u obinoj trgovini tehnike opreme, ali oekivao je da e
puno tee pronai pristojnu trgovaku kuu kazalinom opremom, no prevario se.
Tvrtka Hollywood Theatrical Supplv na aveniji North Fairview prodavala je i
iznajmljivala potpunu opremu za koritenje u kazalitima i u filmskoj
industriji; hollywoodski studiji i producentske kompanije esto su odlazili na
sjeverozapad pa im je trebao mjesni opskrbljiva. Sve to je preostalo bio je
egzotini predmet iz tajne vojne opreme. Viktor Sevenko, izumitelj virtualnog
katodnog oscilatora, 460 nije se ba rado odvajao od jednoga od njih, ali je
popustio kad mu je Brvson dao do znanja da ne postoji zakon o zastari kad se
radi o povredama amerikog zakona o nacionalnoj sigurnosti. To i pedeset tisua
dolara doznaenih na raun tog znanstvenika-poduzetnika na otoju Grand Cavmans
bilo je dovoljno da pristane. Kad se Brvson vratio u Four Seasons, Elena je ve
kupila to je njoj trebalo. ak je skinula s Interneta topografsku kartu
dravnog umskog podruja koje granii s Manningovim imanjem. Nakon to joj je
objasnio to je opazio za svog posjeta podruju koje okruuje Manningov posjed,
upitala ga je: Ne bi li bilo puno jednostavnije da ue kao ugostitelj ili kao
cvjear. Mislim da ne bi. Dobro sam promislio, i raunam da cvjeare
vjerojatno doprate unutra, oni obave svoj posao, i onda ih isprate van. ak i uz
pretpostavku da nekako uspijem ui s njima, na to ne bih raunao, bilo bi
gotovo nemogue da potom nestanem u kui - da ne odem s drugima - a da se cijelo
to mjesto ne digne na noge. A ugostitelji - oni ulaze, i ostaju tijekom cijele
gozbe... Ugostitelji bi mi se lako mogli pokazati korisnima. Meutim, ve iz
onoga to sam proitao o Manningovoj sigurnosnoj paranoji, moemo pretpostaviti
da e svi uposleni ugostitelji biti provjereni, fotografirani i da e im uzeti
otiske prstiju, te da e tek po dolasku dobiti elektronske sigurnosne
propusnice. Ui u kuu kao ugostitelj bit e gotovo nemogue. Unajmio sam amac;
to je jedini nain da dospijem tamo. Ali... ali to onda? Sigurna sam da je i
travnjak ispred kue zatien! Tu nema dvojbe. Ali iz svega to vidim, to je
najmanje osigurana toka ulaska. to si ti saznala o povezanosti sustava
osiguranja izmeu Manningove kue i Systematixa? Trebat e mi kombi, rekla
je. Ameriko Ministarstvo poljoprivrede pokraj Seattlea ima garau u kojoj
uposlenici U.S. Forest Servicea s podruja Seattlea dre svoja vladina vozila.
Na oblinjem otvorenom parkiralitu bilo je nekoliko malih zelenih kamiona
obiljeenih umarskim grbom sa zelenim borom. Osiguranje praktino nije
postojalo. 461 Bryson je odvezao Elenu u umu koja granii s Manningovim
imanjem. Na sebi je imala zelene hlae i koulju koje je kupila u nekom
vojnikom duanu, to je bilo najslinije umarskoj odori to su mogli nai u
tako kratkom vremenu. Jo je preostalo etiri sata do vremena koje su odredili
kao poetak akcije: devet uveer. Hodali su kroz umu u blizini visoko
sigurnosne lanane ograde koja je obiljeavala granicu Manningova posjeda,
pazei da se dre dovoljno daleko od kamera i sustava uzbunjivanja koji se
pokree na pritisak stopala u blizini ograde. Elena je traila ukopani optiki
kabel koji je od Manningove kue prolazio kroz malo podruje dravne ume. Znala
je da je tamo. Manningova kua nalazila se otprilike pet kilometara od
Systematixova stoera, a komunikacijska veza ila je putem optikog kabla.
Tijekom gradnje kue Manningov je ugovaratelj predao slubeni zahtjev
Ministarstvu poljoprivrede SAD-a za doputenje da se provede samo est metara
optikog kabla izmeu njegove kue i javne ceste. U tom je obrascu, koji je bio
javni dokument i moglo ga se lako pronai putem Interneta, spomenuta jedna
pojedinost koja je Elenu posebno zaintrigirala: bilo je potrebno postaviti
napravu koja se naziva optiki pojaava. Bila je to kutija koja je zapravo
sluila kao neko pojaalo, da se putem pojaa signal, jer se uvijek na velikim
udaljenostima dogodi odreeno gu

ljenje signala. Na tom pojaavau moe se lako postaviti prisluni ureaj, ako
zna to radi. Veina njih ne zna; Elena je sigurno znala. Jedino je pitanje
bilo: gdje je linija? Poslije nekoliko minuta otipkala je telefonski broj u
Seattlu, broj ugovaratelja koji je naveden u zahtjevu upuenom ministarstvu,
onoga koji je postavio kilometre kabla. Gospodin Manzanelli? Moje ime je Nadya;
zovem iz Amerikog geolokog instituta. Uzimamo uzorke tla radi ispitivanja
kiselosti i htjeli bismo biti sigurni da sluajno ne presijeemo neki optiki
kabel ovdje... Kad je objasnila u kojem sektoru dravne ume kopa, ugovaratelj
je odgovorio: Isuse Kriste, nemojte! Zar se ne sjeate kakvu smo guvu imali s
vama zbog kopanja rova kroz dravno zemljite? Oprostite, gospodine, nisam
upoznata - 462 Prokleta umarija to nije doputala i gospodin Manning je bio
voljan priloiti pola milijuna dolara za nove sadnice i sve to! Ali ne - morali
smo provesti nadzemni vod odmah uz ogradu! Gospodine, jako mi je ao to to
ujem - sigurna sam da bi na novi upravitelj rado udovoljio zahtjevu gospodina
Manninga. Znate li vi koliki novac Manning daje samo za poreze na nekretnine?
Barem neemo otetiti neku od Manningovih linija. Idui put kad budete
razgovarali s njim recite mu da svi mi ovdje u Geolokom institutu cijenimo to
je uinio za zemlju. Prekinula je vezu i okrenula se Brvsonu. Dobra vijest.
Upravo smo si pritedjeli vie od tri sata vremena. Neto poslije etiri
popodne Pacific Air Fright obavijestio je Brysona da je poiljka stigla u zranu
luku Seattle-Tacoma. Meutim, pojavio se problem: do Seattlea e je moi
dopremiti tek sutra ujutro, jer nema kamiona. Vi se alite, zaurlao je Brvson
u telefon. To mora veeras biti u laboratoriju za kontrolu kvalitete, a o tome
mi ovisi ugovor od pedeset tisua dolara! ao mi je, gospodine, ali ako vam
moemo nekako pomoi u meuvremenu... Nekoliko minuta prije est sati Brvson je
unajmjenim teretnim kombijem uao na terminal Pacific Air Freighta, gdje mu je
uz pomo dizalice i trojice uposlenika koji su se ispriavali u kombi ukrcan
stroj teak petsto kilograma. Za jedan sat zaao je kombijem duboko u gusto
umsko podruje koje granii s Manningovim imanjem, stotinjak metara od zelenog
umarskog kamiona. Okrenuo je kamion tako da mu je zadnji kraj gledao prema
ogradi, ali ipak dovoljno daleko da ga ne uhvate kamere osiguranja. Otvorio je
vrata kombija i postavio stroj tako da je bio izravno okrenut prema Manningovu
imanju. Brojna stabla i gusto lie koje je zakrivalo Manningov posjed i kuu
uope nisu predstavljali problem. Ba nasuprot, pripomogli su kamuflirati
napravu ruskog znanstvenika. 463 Zatim je uzeo naprtnjau punu malih okruglih
diskova, povezanih s ahurom za ispaljivanje koja obavi detonaciju kad primi
signal s beinog odailjaa. Otiao je nekoliko stotina metara kroz umu,
natrag prema glavnoj cesti. Zatim je, eui du vanjskog ruba imanja, izvan
vidokruga kamera i bez opasnosti da nagazi na sustav otkrivanja pomou pritiska
stopala, poeo bacati diskove preko ograde, jedan po jedan, pedesetak metara
jedan od drugog. Patrone su bile tako male da nee privui pozornost. Ako bi tko
nadzirao kamere - to je bila mala vjerojatnost, jer su kamere uglavnom tamo
zato da posue kao oi u sluaju da se ukljui neki od alarma na ogradi - vidio
bi samo neznatno zamuenje, neto to je moda ispustila ptica, moda kakvog
kukca. Nita to bi moglo privui pozornost. U prostoru za teret zelenog
umarskog kamiona Elena je brzo spojila svoja pomagala. Njezino prijenosno
raunalo sada je bilo povezano s optikim pojaavaem putem estmetarskog kabla
koji je iao ispod kamiona, prekriven zemljom i liem, ravno u spojnu kutiju.
Postavila je napravu za prislukivanje, najprije samo sluajui i promatrajui,
ne odailjui nita. Pripremila je puno softvera, i komercijalnog i onog koji je
napisan za tu prigodu. Napravila je ono to se zove nevidljivo skeniranje kako
bi provjerila sustav i ustanovila koja se vrsta softvera za provjeru upada u
sustav koristi; ubacila je ve prije napisanu skriptu koja e preopteretiti
sustav neoekivano velikom koliinom podataka stvorit e buffer overflow,
zaguenje meuspremnika podataka. Potom je pokrenula program za pretraivanje
mree kako bi oznaila sustave u sigurnosnoj mrei i saznala koja se vrsta
mrenog prometa alje i prima te kako izgleda osnovna struktura. U samo nekoliko
trenutaka zavladala je raunalima, kako vole rei hakeri. Iako nije bila haker,
jo si je davno dala u zadatak da naui hakerski zanat, kao to dobar terenski
operativac naui metode provalnika, tehnike provaljivanja u sefove. Obuka se

isplatila. Bila je unutra. Petmetarski aluminijski ribarski amac bio je

opremljen izvanbrodskim motorom Evinrude od etrdeset konjskih snaga. Brvson se
464 brzo kretao preko jezera, lagano udaran valovima. Zvuk je bio minimalan, a
vjetar ga je odnosio s Manningova imanja. im je ugledao red svijetlonaranastih
plutaa koje su obiljeavale zatiene vode ispred Manningova pristanita i
travnjaka ispred kue, smanjio je brzinu te ugasio motor, koji je zakaljao i
utihnuo. Teoretski je mogao projuriti preko reda plutaa, ali je morao
pretpostaviti, mada to nije sa sigurnou znao, da Manning ima na tom mjestu
neku vrst osiguranja radi otkrivanja nepozvanih plovila. Ve je odavde mogao
vidjeti kuu, osvijetljenu reflektorima, nisko poloenu i privijenu uz brijeg.
Vei dio zgrade bio je pod zemljom, to ju je inilo skromnijom nego je zapravo
bila. Bacio je sidro, kako bi amac ostao na mjestu u sluaju bijega, ako bude
toliko sretan da uzmogne pobjei. Rekao je Eleni, uvjeravao ju je, da njegov
plan ukljuuje izlazak, ali to nije bila istina; pitao se je li ona u sebi u to
posumnjala. Pobijedit e i preivjeti ili izgubiti i poginuti. Nije bilo
sredine. Brzo je poeo skupljati svoju opremu. Iako je trebao biti to laki
radi kretanja, morao se i pripremiti za desetke raznih prepreka koje jednostavno
nije mogao zanemariti, to je znailo da treba ponijeti svu silu opreme. Bilo bi
alosno upropastiti operaciju jer nema odgovarajui provalniki alat. Njegova
taktika oprema bila je natrpana razliitim orujem, uredno sloenom odjeom i
drugim predmetima, sve u hermetiki zatvorenim plastinim vreicama. Uspostavio
je radiovezu s Elenom putem pouzdanog dvosmjernog dojavljivaa. Kako ide?
Dobro. Glas joj je bio jak i razgovijetan, i djelovala je ivahno. Oi su
otvorene. Uspjela je probiti se u videonadzor putem optikog linka. Koliko
daleko mogu oi vidjeti? upita Brvson. Ah, ima jasnih podruja i podruja koja
nisu tako jasna. Sto nije tako jasno? Privatni, stambeni dio i slino. To
se, izgleda, nadzire na licu mjesta. Mislila je da kamere u dijelu kue koji
nije za javnost nisu nadzirane iz Sistematixova stoera, nego iz Manningove
kue. Manning je oito elio barem neki privid privatnosti. To nije dobro. 465
Istina. Ali ima i dobrih vijesti. Ima nekih dobrih repriza na TV-u. Pronala
je jueranju videosliku i iznala nain kako da je ponovno prikae na sustavu
videonadzora kao da je dananja. To je izvrsna vijest. Ali priekaj dok ne bude
dovren prvi stadij. Dobro sad. Javit u se ponovno nakon kupanja. Lagani crni
kostim od nomexa koji je odabrao za ulazak u rezidenciju upijao je vodu, pa je
preko njega obukao ronilako odijelo. Bilo mu je prevrue, ali e ga hladna voda
uskoro rashladiti. Preko prsluka prikopao je kompenzator plovnosti na
napuhivanje, koji je ve bio spojen na bocu sa zrakom, namjestio je kope za
brzo oslobaanje, namjestio je pojas s utezima, navukao silikonsku masku za
ronjenje, a u usta stavio drugostupanjski regulator. Nakon to je jo jedanput
brzo provjerio opremu, kleknuo je uz rub amca i zaronio, glavom prema dolje.
Pljusnuo je u vodu i potom plutao po povrini jezera. Pogledao je uokolo,
orijentirao se i stao isputati zrak iz odijela. Polako je utonuo pod povrinu,
a voda je bila hladna i bistra kao kristal. Dok je uranjao, zapazio je da voda
postaje sve blatnjavija i mutnija. Zaustavio se da ujednai pritisak zraka i
osjetio je kako su mu se ui otepile. Kad je dostigao dubinu od nekih
dvadesetak metara, mogao je vidjeti samo pet-est metara ispred sebe. To nije
bilo dobro; morat e napredovati paljivo i polako. Osjetivi besteinsko
stanje, poeo je roniti prema obali. Oslukivao je nee li uti raspoznatljiv
duboki ton sonarnog ureaja, ali uo je samo tiinu - to je s jedne strane bilo
ohrabrujue, ali s druge izazivalo napetost: ta mora postojati neki sustav
osiguranja na ovom mjestu. A onda ga je ugledao. Najvie tri metra ispred njega,
izvijajui se kao neki morski grabeljivac, plutala je mrea. Ali nije to bila
obina mrea. Bila je to podvodna sigurnosna prepreka s alarmom. U mrenu
strukturu bio je upleten optiki kabel i optiki umeci koji su formirali alarmne
zone, zapravo senzori povezani s elektronskim kontrolnim jedinicama putem
optikih komunikacijskih kabela. Bio je to neobino sofisticiran sustav za
otkrivanje uljeza, koji se koristio za zatitu mornarikih vojnih poloaja. 466
Mrea je objeena na niz plovaka, a pomou utega usidrena na dno jezera. Nije
ju, dakako, mogao preplivati i nije ju mogao razdrijeti a da se ne ukljui
alarm. Ispustio je zrak iz svog kompenzatora plovnosti sve dok nije stajao na

dnu jezera, zatim je priao mrei i pregledao je. Ve se susreo s neim slinim
u ri Lanki i znao je da lani alarmi nisu nita neuobiajeno. Mrea se zna
otrati ili raskinuti, jer je voda neprestano pomie, a podvodna stvorenja, ribe
ili rakovi, mogu se provlaiti kroz nju, uplesti se i ak otetiti kablove. U
svakom sluaju, nije savren sustav. Ali nije mogao riskirati i dopustiti da se
ukljui alarm. Osoblje Manningova osiguranja veeras je osobito bilo u stanju
najvee pripravnosti. Vjerojatno bi reagirali na svaki alarm. Postao je svjestan
da ubrzano die, to je bila reakcija na strah, a zbog toga se osjeao nelagodno
jer nije mogao doi do daha, kao da ne moe napuniti plua; osjetio je
trenutanu paniku. Na trenutak je zatvorio oi i prisilio sam sebe da bude miran
dok mu se dah nije povratio. Ovo je napravljeno za amce, za podvodna plovila, a
ne za ronioce i plivae. Spustio se na koljena i pregledao utege koji su drali
mreu priljubljenu uz dno. Dno jezera bilo je muljevito, a blatnjava se naslaga
dizala im bi je dotaknuo. Upro se u mulj i poeo kopati po njemu koristei se
rukama kao lopatama. Posvuda oko njega podigao se oblak i voda se pretvorila u
mulj. Brzo i s izrazitom lakoom iskopao je podui jarak ispod dna mree, kroz
koji se mogao provui izvijajui se i kliui se. Kad je proao, gibanje vode
zamrekalo je mreu sa senzorima. Ali to nije moglo biti dovoljno da se oglasi
alarm: voda u jezeru ionako se stalno giba. Bio je sad na drugoj strani, u
Manningovim vodama. Ponovno je oslunuo uje li se duboki ton sonarnog sustava,
ali nije uo nita. A to ako grijeim? Ako grijeim, pomislio je, uskoro u
saznati. Nagaanje sad ne bi pomoglo. Ronio je prema naprijed imajui samo jedno
na umu sve dok nije doao do stupova ispod pristanita, koji su bili obrasli
algama. Obiavi pristanite do njegova udaljenijeg dijela, gdje se, znao je,
nalazilo spremite za amce, prilazio je sve blie, a voda je postajala sve
plia; sada je stopalom dodirnuo dno, a povrina vode bila mu je 467 samo pola
metra iznad glave. Potpuno je ispustio zrak i hodao po dnu jezera sve dok mu
glava nije izronila iz vode i dok nije bio izravno ispod pristanita. Skinuo je
masku, osluhnuo, obazro se okolo dokle god je mogao dohvatiti pogledom, i bio je
zadovoljan jer nikoga nije bilo na vidiku; zatim je otkopao i skinuo
kompenzator plovnosti te bocu sa zrakom i cijevi, i svu ronilaku opremu
smjestio sigurno na iroku potpornu gredu. Nadao se da e tu ostati u sluaju da
je opet bude trebao. Ako budem imao tu sreu. Zatim se uspeo na pristanite.
Spremite za amce zaklanjalo mu je pogled prema kui, ali je isto tako
posluilo da ga sakrije od svakoga tko je moda gledao kroz prednje prozore.
Travnjak je bio mraan. Jedino osvjetljenje dopiralo je iz kue s visokih
prozora nadsvoenih lukom. Sjedei na rubu pristanita, skinuo je prsluk i
ronilako odijelo, a prsluk ponovno obukao preko crnog kostima od nomexa. Jedno
po jedno vadio je oruje i druge instrumente iz prsluka, izvadio ih iz njihovih
plastinih vreica i ponovno ih spremio. Puzao je po cijelom pristanitu i ustao
na noge tek kad je doao do spremita za amce. Bilo je mrano i, ini se,
prazno. Ako je pogrijeio, u jednom od prednjih depova na prsluku imao je
mali .45-kalibarski pitolj sa skraenom cijevi. Izvukao ga je i drao u ruci
dok je hodao prema travnjaku. Do sada ide dobro. Ali jo je toga bilo pred njim,
puno toga, a mjere osiguranja sigurno e postajati sve vee kako se pribliava
samoj rezidenciji. Nije se smio opustiti. Izvukao je crnu pletenu kapu i navukao
je preko glave. Iz nekog drugog depa na svom prsluku izvadio je metaskop,
jednogled s nonim oanikom za otkrivanje infracrvenog svjetla, te ga stavio na
desno oko. Odmah je vidio zrake. Cijeli je travnjak bio njima ispresijecan. Bili
su to senzori za otkrivanje pokreta, vjerojatno povezani s infracrvenim
kamerama. Svatko tko hoda travnjakom prekinuo bi zraku i pokrenuo alarm. Ali
zrake nisu ile nie od metra iznad tla, kako alarm ne bi pokretale manje
ivotinje. Psi? Mogue. Ali bilo je isto tako mogue da postoje i psi uvari,
mada nije ni jednoga ni uo ni vidio. 468 Metaskop je imao i napravu za
montiranje na glavu, ime se oslobaa ruke. Trebat e mu slobodne ruke.
Privrstio je jednogled, postavivi ga na oko. Sad e moi prijei travnjak
izbjegavajui infracrvene zrake. Ali kad se spustio na ruke i koljena da bi
puzao ispod razine najnie zrake, zauo je neto zbog ega se ukoio. Duboki
cvile, psee rezanje. Podigao je pogled i vidio kako nekoliko pasa kaska
livadom, sve bre i bre. Nisu to bili kuni psii, nego dobermani. Zailjenih

glava, trenirani, opaki. Osjetio je kako mu se eludac stisnuo. Boe dobri.

Galopirali su, ukruenih nogu, poput konja, divljaki, promuklo lajui i kesei
zube. Bili su, kako je procijenio, na udaljenosti od dvadesetak metara, ali brzo
su se pribliavali. Izvadio je iz prsluka pitolj s omamljujuim sredstvom; srce
mu je lupalo, naciljao je i opalio. etiri kratka trzaja i kratkodometni je
pitolj pomou ugljinog dioksida izbacio desetcentimetarske strelice s
omamljujuim sredstvom; prva je promaila, a ostale tri pogodile su cilj. Bio je
to tih posao: dva su psa gotovo u isti tren pala na tlo, a najvei je nastavio
nestabilnim korakom jo dva-tri metra, a onda se i on zateturao i pao. Svaka je
injekcija sadravala deset kubika neuromuskularnog onesposobljavajueg sredstva
na bazi fentanila, koje je imalo trenutano djelovanje. Teko je disao, drhtei
protiv svoje volje. Iako je bio pripravljen na tu mogunost, zamalo je uhvaen
nespremnim bez pitolja sa strelicama i bez .45-kalibarskog pitolja; za samo
nekoliko sekundi mogao je biti opkoljen i osjetiti snane ralje na grlu i
preponama. Leao je na rosnoj tratini i ekao. Moda ima jo pasa, drugi val.
Lave je moda privukao pozornost straara. To je bilo mogue. No ak i
najuvjebaniji psi znaju napraviti lanu uzbunu; budui da je lave prestao,
pozornost se moe usmjeriti nekamo drugamo. Trideset, etrdeset pet sekundi
tiine. Crni kostim od nomexa i crna kapa omoguavali su mu da se stopi s tamom.
U blizini nije bilo vie pasa; u svakom sluaju, nije vie mogao ekati. Prema
dravnim propisima o gradnji, na travnjaku je trebalo biti nekoliko otvora s
reetkama, kao ventilacija podzemnog parkiralita koje je bilo odmah ispod. U
jednom od izvjetaja itao je o problemima koji su se pojavili prilikom gradnje
kue. Izvjetaj je ukazivao na mali rat koji se vodio s graevinskim inspektorom
oko smjetaja garae, koju se svagdje i s raz 469 logom naziva piljom imia,
jer Manning i njegovi gosti u nju ulaze preko pristupne rampe koja je duboko u
brdu s druge strane kue. Popustivi pred estinom javnih pogleda, Manning je
napravio ustupak i dodao cijevi za ventilaciju, s nenametljivim otvorima na
travnjaku ispred kue. Brvson je nastavio puzati preko travnjaka, kreui se
ulijevo, pazei da ostane ispod najnie zrake usmjerenog infracrvenog svjetla.
Nije vidio nita. Puzao je ravno naprijed jo neka tri metra uz malu kosinu
prema kui, a onda ju je osjetio: elina reetka otvora za ventilaciju. Uhvatio
je reetku, pripremio se da je otkrauna, ali popustila je nakon nekoliko
trzaja. Otvor nije bio velik, moda trideset pet sa sedamdeset centimetara, ali
za njega je to bilo dovoljno da moe ui. Jedino je pitanje bilo, koliko je
dubok otvor? Unutarnji zidovi ventilacijskog otvora bili su od glatkog betona,
nije bilo nita za to bi se mogao uhvatiti, nikakvih draa. Nadao se lakem
silasku, ali se ipak pripremio za ovakvu situaciju. Tijekom dvadeset godina
terenskih operacija nauio je pripremiti se na najgore; bilo je to jedino
jamstvo uspjeha. Okvir na otvoru u kojem je leala reetka bio je elian; barem
je to bilo neto to je prualo olakanje. Gledajui u otvor nonim oanikom
uvjerio se da tamo nema infracrvenih zraka. Konano je uklonio s glave napravu
za noni oanik, koja ge ja poela neugodno bockati i spremio ju je u dep.
Izvadio je dvosmjerni radioprijamnik i javio se Eleni. Ulazim, rekao je.
Otponi s efektima. Prvi stupanj paljenja. 470 32 uvar je zapanjeno zurio u
sliku. Johne, pogledaj ovo. Soba u kojoj su sjedili bila je okrugla, a glatki
zidovi bili su prekriveni nizom monitora, koji su prikazivali itav mozaik
slika. Svaki pravokutnik prikazivao je sliku s druge kamere. Drugi uvar u
kontrolnoj sobi okrenuo se na stolici i dobro pogledao. Nije bilo dvojbe. Na
granici imanja izbio je poar. Kamere 16 i 17, koje su bile smjetene na
zapadnom dijelu vanjske ograde, prikazivale su plamen koji se podizao iz ume uz
gust dim. Sranje, ree drugi ovjek. To je prokleti poar. Neki je prokleti
kampist sigurno bacio opuak u umu i izazvao poar koji se iri! Kakav je
protokol? Ovo prije nikada nisam imao. A to misli, upino? Sve po redu.
Najprije nazovi vatrogasce. Onda obavijesti Manninga. im je Brvson dao znak,
Elena je pritisnula gumb na malom beinom odailjau, koji je odaslao signal i
odmah upalio detonatore koje je Brvson spojio s dvanaest kazalinih zapaljivih
naboja i etiri cijevi za izbacivanje plamena. Zapaljivi naboji, koji su bili
medu liem i niskim grmljem, odmah iznad vanjske ograde Manningova imanja,
odmah su poeli izbacivati gusti dim, oblake sivog i crnog dima nalik gljivama;

cijevi za izbacivanje plamena bacale su plamen do tri metra u zrak, u trajanju

od samo nekoliko sekundi. Brvson ih je tako namjestio da se pale jedna po jedna,
to je izazivalo uinak kao da se poar divlje iri. Bili su to rekviziti,
specijalni efekti koji se koriste u kazalinim i 471 filmskim produkcijama za
oponaanje vatre. Uvjerljivi su, ali bezopasni, i ne izazivaju poar. Nije imao
namjeru zapaliti dravnu umu; za to nije bilo potrebe. Vatrogasna jedinica u
Seattleu, izvolite. Ovdje osiguranje s posjeda Gregsona Manninga. Odmah doite
- imamo veliki poar koji je buknuo, ini se, u dravnoj umi - Hvala, ve
smo na putu. Sto? Ve smo obavijeteni. Zar jeste? Da, gospodine.
Javio je netko od vaih susjeda. Situacija je, ini se, prilino ozbiljna.
Savjetujemo odmah potpunu evakuaciju zgrade. To ne dolazi u obziri Gospodin
Manning je upravo na izuzetno vanoj sveanoj sjednici, s uzvanicima koji su
pozvani sa svih strana svijeta, vanim uzvanicima - Onda tim prije,
gospodine, morate evakuirati svoje vane uzvanike, prekinuo ga je telefonist.
I to odmah! Radei najveom brzinom, Brvson je zakaio kompaktni mehaniki
ekrk na elini okvir na vrhu ventilacijskog otvora. Dvostruku zapornu kuku na
kraju galvaniziranog elinog kabla prikopao je na alku, koja je bila zakvaena
na opremu za podizanje cijelog tijela uivenu u prsluk. U prijenosni ekrk bila
je ugraena naprava za kontrolirano sputanje, koju je mogao kontrolirati sam
korisnik, sa zupcem za samozaviranje koji bi stisnuo kabel kad ga se povuklo
preko motovila snabdjevena oprugom, ime se regulirala brzina sputanja. To mu
je omoguilo da se sputa niz ahtu polako, metar po metar. Kad se malo spustio,
dohvatio je reetku i vratio je na mjesto, pritisnuvi je na kuite ekrka od
tvrde crne termoplastike, koje se nee zamijetiti s udaljenosti. Zatim se
nastavio sputati u mraan, naizgled beskrajan okomiti tunel. Uinilo mu se da u
daljini uje cvrkutave vatrogasne sirene; reagirali su bre nego to je
oekivao. Dok je nastavljao svoj spust metar po metar, razmiljao je o tome kako
e ui u zonu najjaeg nadzora. Lani poar izazvat e posvuda uzbunu i privui
dragocjene resurse Manningova osoblja iz osiguranja. Pozornost e se 472
usmjeriti na opasnost od irenja umskog poara, to izaziva daleko neposredniju
zabrinutost od nekog teoretskog potajnog ulaska u kuu. Ako Brvson sluajno i
pokrene kakav alarm, to e se pripisati dolasku vatrogasaca na imanje. Zavladat
e zbrka, kontrolirana panika: idealni paravan za njegov ulazak. Brvson je pazio
da dimne naboje postavi dovoljno daleko od Elenina kamiona, kako njezina
prisutnost ne bi izazvala sumnju; ipak, treba biti pripravna odgovoriti na
pitanja. Brvson je bio uvjeren da e se moi s time nositi. Kako se kabel
nastavio odmatati sa specijalno dizajniranog koloturnika koji je bio daleko
gore, Brvson se udio velikoj udaljenosti, zapanjujuoj dubinil Kad je ugledao
crvenu oznaku koja je ukazivala da se blii kraj kabla, znao je da je siao na
dubinu od nekih sedamdeset metara, to je i bila maksimalna duina kabla.
Konano, kabel se zaustavio uz trzaj. Pogledao je dolje; preostalo je jo oko
dva metra. Skoio je na uglaani betonski pod i unjem ublaio pad. Ostavio je
ue da visi, ako bi mu opet zatrebalo. Kapetan Matthew Kimball iz Vatrogasne
jedinice u Seattleu, Afroamerikanac impozantne visine i obujma, ukopao se s obje
noge pred Manningovim efom osiguranja, nabijenim mukarcem u plavom sakou po
imenu Charles Ramsev, koji je bio samo nekoliko centimetara nii. Nema nikakvih
dokaza o bilo kakvom poaru, rekao je vatrogasac. Pa, dvojica mojih ljudi
vidjela su ga na kamerama, odgovori Ramsev prkosno. Jeste li ga vi vidjeli
svojim oima? Ne, ali - Je li netko od vaih ljudi vidio vatru vlastitim
oima? To ne znam. Ali kamere nisu lagale. E pa netko je pogrijeio, gunao
je kapetan Kimball, okrenuvi se natrag svojim ljudima. Charles Ramsev pogledao
je ovjeka iz osiguranja koji je bio pokraj njega, a pogled mu se suzio: elim
da se prebroji sve vatrogasce koji su uli na imanje, ispalio je. Ovdje je
neto sumnjivo. 473 Brvson se naao u prostranoj garai iji je pod bio
betonski, izglaan do mramornog sjaja. Ovdje je sigurno bilo vie od pedeset
vozila: starinskih automobila, za ljubitelje - Duesenberga, Rolls Rovceva,
Bentlevja, klasinih Porschea. Svi su bili Manningovi, bio je siguran u to. Na
drugom kraju bilo je dizalo, koje je vodilo u kuu, koja je bila ravno gore.
Pritisnuvi gumb za govorenje na svom dvosmjernom komunikatoru, Brvson je rekao
tiho. Je li sve u redu? Elenin glas bio je slab, ali ujan. Jest. Otila su

sva vatrogasna vozila. Plamen i dim razili su se prije nego to su stigli, i

nije ostao nikakav trag. Kao to smo planirali. Sada, im se sva vanjska
aktivnost vrati u normalu, prikai... reprizu. Bilo je preriskantno prikazati
jueranju sliku nadzora sve dok je postojala vanjska aktivnost, jer bi njezinu
odsutnost opazio svatko tko promatra monitore. A im budem u kui, trebat u te
da me radiovezom stalno vodi kroz minska polja. Brvson je postao svjestan
nekog pokreta u sjeni s lijeve strane, nekog pomaka meu redovima automobila.
Okrenuo se i ugledao uvara u plavoj jakni s uperenim pitoljem. Hej! povika
uvar. Brvson se naglo okrenuo i sakrio uvaru, a zatim se bacio na pod. Pitolj
je opalio i pucanj je odjeknuo u bezdanu. Metak je pogodio beton nekoliko
centimetara iznad njegove glave, odbio se i zazveao negdje na podu. Brvson je
izvukao svoj kalibar .45, naciljao u djeliu sekunde i opalio. uvar je pokuao
izbjei metak, ali ga je pogodio u prsa. Zaurlao je i savio se. Brvson je
ponovno opalio, i ovjek je pao. Brvson je potrao do njega. uvareve oi bile
su irom otvorene, pogled ukoen, a lice iskrivljeno i ukoeno od bola. Na
reveru njegova sakoa bila je prikopana propusnica osiguranja. Brvson ju je uzeo
i pomno promotrio. Sustav osiguranja u kui bio je razdijeljen na zone, zakljui
Brvson, a kontrolirao ga je sustav uvjetnog pristupa. Ulaz u svaku zonu
opremljen je proksimalnim skenerom, nalik elektrinim oima na vratima
supermarketa koja se automatski otvaraju kad netko pristupi. Skenira se
propusnica osiguranja koju se nosi na gornjem depu koulje ili sakoa,
nevidljivo raunalo uoava identifikacijski broj nositelja i njegovu lokaciju te
vrijeme i datum, te provjerava koja je razina pristupa toj osobi doputena.
Neovlatenim osobama vrata se 474 nee otvoriti, a oglasit e se alarm. Tako je
sustav mogao sve vrijeme pratiti gdje se tko nalazi. Ali Brvson je znao i to da
za zavaravanje osiguranja kako bi se ulo u kuu nije dovoljno samo ukrasti
uvarevu propusnicu. Ili je tu bio jo neki dodatni, biometrijski sustav otisci prstiju ili otisci ake, skeniranje one mrenice i slino - ili je osoba
koja trai ulaz trebala unijeti ifre. Tako je uvareva propusnica zapravo mogla
biti potpuno beskorisna za ulazak u kuu. Otkrit e to uskoro. Dizalo ga je
vodilo u kuu, bio je to jedini put. Potrao je prema njemu. Morao se sada brzo
kretati, jer gdje je jedan straar, tu su i drugi; ako ubijeni uvar ne odgovori
na rutinski poziv radijem, to e izazvati uzbunu - a tu se uzbunu ne bi moglo
prikriti diverzijskim mjerama. Vrata dizala bila su od izglaanog elika, a
pozivni gumb i tipke s brojevima bili su na zidu pokraj njih. Pritisnuo je gumb,
ali nije zasvijetlio. Ponovno je pritisnuo, i ponovno nije bilo odgovora: da bi
se dozvalo dizalo, trebalo je utipkati ifru - vjerojatno niz od etiri broja.
Ukoliko se ifra ne unese, pozivni gumb ne funkcionira. Znaka osiguranja koju
je uzeo uvaru i prikopao je na svoj prsluk ovdje nee pomoi. Pregledao je
zidove oko dizala i potraio skrivene kamere. Bilo je gotovo sigurno da su ovdje
bile kamere osiguranja, ali Elena ih je nasamarila tako to je u sustav ubacila
jueranju sliku. Da iz nekog razloga to nije mogla uiniti ili je imala razloga
vjerovati da njena varka ne funkcionira, ve bi mu to javila radijem. Ona je za
njega gledala i sluala; morao se osloniti na njezinu temeljitost, njezinu
umjenost. I oslonio se, kao i uvijek. Vrata dizala mogla su se, dakako,
otvoriti nasilno i pomou eljezne poluge, ali to bi bila pogreka. Suvremena
dizala, ak i ona najjednostavnije tehnologije, pokreu se pomou elektronike,
kao i toliko toga drugog danas. Provaljivanje u dizalo sjekirom ili polugom
prekinulo bi elektronski krug u dizalu i dizalo se ne bi moglo pokretati. Dok su
god neka vrata na okomitom tunelu otvorena, dizalo se ne moe kretati. To je
sigurnosna karakteristika gotovo svih dizala koja se ugrauju zadnjih godina. A
ako se dizalo ne bi pokretalo, Brvson bi privukao pozornost osoblja osiguranja.
Iako je dosad ve mogao 475 biti unutra, nije htio pokrenuti neki alarm i tako
na sebe skrenuti pozornost osiguranja. Uinkovit tajni ulazak zahtijevao je
prikrivanje tragova. Zbog toga je ponio posebni alat, etverobridni klju koji
koriste ovlateni serviseri dizala za otvaranje vrata u hitnim sluajevima. Bio
je to kljui od nehrajueg elika dugaak petnaest centimetara, a irok
centimetar, plosnat, s koljenom na vrhu. Umetnuo ga je s gornje strane vrata od
izglaanog elika, s unutranje strane dovratka, tankog elinog okvira oko
vrata, i okrenuo ga udesno. Desetak centimetara unutar okvira i iznad desnih

vrata nalazila se mehanika brava. Kljui se lagano kretao sve dok nije naiao
na zapreku, istureni pravokutnik brave. Zglobni produak kljuia kliznuo je
udesno, gurnuvi i bravu udesno, i vrata su se glatko otvorila. Iz mranog,
praznog otvora srnuo je hladan zrak. Kabina dizala bila je negdje na gornjem
katu. Brvson je uzeo malu halogenu svjetiljku i osvijetlio otvor, pokreui
malen krug svjetla s jedne na drugu stranu, gore i dolje. Nije ga ohrabrilo to
to je vidio. To nije bilo konvencionalno rezidencijalno dizalo na vitlo niti na
potezanje, s kablovima i protuutezima. To je znailo da se nije mogao posluiti
kablovima da se po njima uspne planinarskom metodom - jer ih nije bilo! Sve to
je bilo u otvoru obloenom elikom bila je velika klizna staza s desne strane po
kojoj se kretalo dizalo pomou hidraulikog tlaka. A ta je klizna staza bila
kliska, dobro podmazana; po njoj se nije mogao uspeti. Oekivao je najgore, i to
je dobio. Elena je ve pronala pohranu prijanjih slika nadzora. Bila je u
flash memoriji baze podataka u Systematixu i do nje se ovim sustavom moglo
lako doi. Bile su tu pohranjene digitalizirane videosnimke zadnjih deset dana
nadzora, svaka oznaena datumom, a zatim dalje razdijeljene po sektorima.
Trebalo je samo pronai kopiju jueranje videosnimke i preimenovati je u
dananji datum. Potom ju je ubacila u sustav videonadzora. Osiguranje je sada
umjesto ivih slika gledalo jueranje, snimljene u tono isto doba dana, samo
dvadeset etiri sata ranije. Dakako, to e vrijediti samo za kamere jedan do
osamnaest, 476 koje su postavljene vani i na nekim unutarnjim podrujima na
kojima je kretanje slabo ili nikakvo. U stranjim depovima Brvsonova prsluka
bile su male, lagane magnetske hvataljke koje su se obino koristile kod
ispitivanja mostova i spremnika, kao i kod podvodnog pregleda trupa broda i
naftnih postrojenja na moru. Navukao je na svaku izmu po jednu, a zatim i na
ruke, i poeo se penjati, verui se polako po glatkom elinom zidu. Podizao je
i sputao ruku po ruku i nogu po nogu, kreui se prema gore korak po korak. Bio
je to naporan i spor uspon, Dok se penjao, sjetio se udaljenosti koju je proao
dok je ulazio u garau: preko sedamdeset metara, i to od razine tla, od kue
prema dolje. Dizalo se moglo zaustaviti barem na jednoj ili dvije podzemne
razine, ali on je trebao doi do glavne razine zgrade. Barem je, pomou halogene
svjetiljke, vidio prvo podrumsko stajalite dizala. Sve vrijeme bio je svjestan
da bi netko mogao pozvati dizalo na parkiralite i da bi se ono tada brzo poelo
sputati prema njemu; u takvom sluaju, ako brzo ne oslobodi magnetske hvataljke
i ne priljubi se u pedesetak centimetara irok prostor izmeu otvora i kabine
dizala, bit e na mjestu mrtav. Zato je morao neprestano paziti nee li uti
zvuk pokretanja postrojenja. Sada je preostalo samo jo oko tri metra do razine
oznaene oznakom JEDAN, na kojoj se, previsoko, zaustavilo dizalo. Previsoko,
ali ne i neoekivano. Brvson se kretao postrance, pomiui ruke i noge jednu po
jednu, sve dok nije bio izravno ispod kabine. Zatim se postupno okrenuo te
poloio ruke, jednu po jednu, uz metalni zveket, na donji rub eline kabine.
Sad je visio sa same kabine, dok su mu noge mlatarale praznim prostorom bezdana.
Pogledao je dolje na trenutak, to je bila greka: dolje je bilo osamdesetak
metara praznog prostora koji je zavravao betonskim dnom. Kad bi neto polo po
zlu, kad magnetske hvataljke ne bi dobro funkcionirale, bio bi gotov. Nije bio
akrofobian, ali nije bio ni imun na prolazan osjeaj straha. Nije bilo vrijeme
za usporavanje, pogotovo to je svakog trena netko mogao pozvati dizalo. Kreui
se to je bre mogao, poeo se uspinjati postrance uz kabinu, pritijenjen
izmeu kabine i elinog zida otvora, gdje je imao samo nekoliko centimetara
prostora za pomicanje. 477 Samo da se ne pomakne, pomislio je. Samo da se ne
pomakne, da ga netko ne pozove. Ne sada, ne u ovom trenutku. Kad je doao do
vrha kabine, odmorio se na trenutak, skinuo hvataljke i ponovno ih spremio u
depove svog prsluka. Zatim se objesio preko kabine, dohvatio bravu na vrhu s
unutarnje strane vrata i okrenuo je ulijevo. Vrata su se otvorila. A to ako je
netko s druge strane? Nadao se da nije, ali je i na to bio pripravan. Pogledao
je dolje u slabo osvijetljeno, elegantno opremljeno predvorje u, ini se,
glavnom dijelu kue. Pogledao je dolje i nije vidio nikoga u blizini, a zatim se
uhvatio za elinu gredu u okviru vrata i spustio dolje, na ulateni mramorni
pod. Upalilo se svjetlo, prigueno osvjetljenje iz nekoliko fenjera na zidu,
vjerojatno aktivirano uvarevom znakom. Bio je unutra. Dvojica mukaraca u

kontrolnoj sobi osiguranja obavljali su, po zamornom popisu, redovitu provjeru

osiguranja koju su obavljali bezbroj puta na dan. Kamera jedan? Cisto.
Kamera dva? isto. Kamera tri? C - ekaj, da, isto. U emu je
problem? Mislio sam da sam vidio neki pokret kroz veliki prozor, ali to je
samo kia. Kamera etiri? Charlie. ekaj malo. Isusa ti, pa zaista pada kao i juer. A bilo je krasno vrijeme, sunano, kad mi je poela smjena. Vrijeme
u Seattleu je zaista usrano. Mogu li otii na kratku pauzu? Pauzu? Da, doao
sam s Mustangom koji ima krov na sputanje i ostavio sam ga otvorenog. 478
Nisi parkirao u podzemnoj? Malo sam zakasnio, priznao je uvar smeteno. Pa
sam parkirao vani. Samo da otrim tamo i podignem krov prije nego to se uniti
koa. Charles Ramsav, ef osiguranja, razdraeno uzdahne. Kriste, Bain, da si
doao na vrijeme... dobro, uzmi pauzu, ali kratku. Uz lupanje srca zbog napora
i zbog napetosti, hitro se uspravio i okrenuo natrag prema otvoru dizala pod
kojim je zjapio ponor. Priao je i paljivo posegnuo prema bravi da zatvori
vrata, svjestan dubine mranog otvora. Pad bi bio fatalan. udno, ali tek sad
kad je bio vani u potpunosti mu je to dolo k svijesti. Pokret je bio gotovo
nezamjetan, brzi treptaj svjetla negdje u krajiku njegova oka. Naglo se okrenuo
i ugledao uvara koji se nadvio nad njega i spremao se oboriti ga na pod. Kad se
Brvson svom svojom teinom zaletio u njega, uvar je zamahnuo da ga udari akom.
Brvson je blokirao udarac i zgrabio uvara za podlakticu, dok ga je istovremeno
udario u lea elinim vrhom izme. uvar je zastenjao, na trenutak se olabavio,
a onda je odmah povratio ravnoteu i posegnuo za pitoljem, koji je zapeo u
futroli koja mu je bila oko pasa. Uinio je greku to nije imao spreman
pitolj, pomisli Brvson. Iskoristio je taj trenutani uvarev propust i snano
ga udario u prepone. uvar je zaurlao i ustuknuo moda pola metra od otvora
dizala. Ipak, nekako je uspio izvui pitolj, naciljati i pripremiti se da
opali. Brvson se bacio ulijevo, zbunivi uvara, a zatim se okrenuo natrag prema
svom neprijatelju i udario ga tako da mu je pitolj odletio iz ruke. Prokleto
kopile, povikao je uvar poskoivi unazad, ispruenih ruku, pokuavajui
ponovno dohvatiti pitolj; na licu mu se pojavio izraz gotovo gnjevnog
iznenaenja kad je shvatio da ispod njega nema poda, nita to bi zaustavilo
njegov pad unazad, s nogama vie glave u zrak. Izraz iznenaenja odmah se
pretvorio u uas: mahao je rukama i koprcao se nogama po zraku u uzaludnom
pokuaju da se uhvati za neto, bilo to; ispustio je jezovit krik, koji je
metalno odzvanjao u otvoru kad je nestao s vidika. Krik je bio dug i neprekidan,
i 479 postupno se stiavao i sve vie udaljavao kako je ovjek padao, a onda se
naglo prekinuo kad je tijelo udarilo u dno. Mladi riokosi uvar izaao je iz
kue kroz izlaz za poslugu i naao se nedaleko od vanjskog parkiralita.
Pogledao je oko sebe, zbunjen. Prije samo minutu lijevala je kia - pljusak,
isto kao juer - a sada je bila potpuno bistra i topla no, bez traga bilo
kakvim oborinama. Nema ni traga kii. Nije bilo lokvica na tlu, ak ni lie na
stablima nije bilo mokro. Prije deset minuta vidio je da lije kia kao kakav
biblijski potop; sada je bila suha, topla no, bez ikakvih dokaza da je danas
uope padala kia. Kakav je ovo vrag...? uzvikne i zgrabi radioprijamnik te
pozove Ramseva u kontrolnu sobu. Ramsev je planuo, to je i pretpostavljao.
Letjela je psovka za psovkom, a kad se Ramsev konano pribrao, poeo je posvuda
izdavati naredbe. Imamo prodor na vanjskoj ogradi, rekao je. Ubacili su se na
korporacijski. Moramo slijediti optiki kabel od izlaza van, da vidimo je li
gdje prekinut. Znoj je tekao Brvsonu niz lice; njegov crni kostim od nomexa
svrbio ga je. Nekoliko je puta duboko udahnuo, a onda koraknuo prema otvoru,
posegnuo prema bravi i brzo je okrenuo. elina vrata tiho su se zatvorila. Sada
se trebao orijentirati, odrediti u kojem smjeru da krene kako bi pronaao
kontrolnu sobu osiguranja. To je bilo prvo to treba uiniti. Tamo e saznati
ono to je trebao znati, a to je gdje se nalazi sve ostalo. Tu su, osim toga,
bile neprijateljeve oi, pa ih treba zatvoriti. Pritisnuo je gumb za govorenje
na komunikatoru. Na glavnoj sam razini, rekao je blago. Hvala Bogu, zauo se
Elenin glas. Brvson se nasmijeio: bila je to terenska podrka kakvu do sada
nikada nije imao. Umjesto da bude odrjeita, hladna, profesionalna, bila je
osjeajna, brina, zabrinuta. Kuda sad do kontrolne? Ako gleda prema dizalu,
onda lijevo. Tu je dugaak hodnik koji ide na svaku stranu... 480 Dobro.

Pratila je niz snimki videonadzora i rukovodila se gledanjem, a ne nacrtom.

Skreni lijevo. Kad doe do kraja, opet lijevo. Tu se hodnik iri u neku vrst
galerije s portretima. ini se da je to najizravniji put. Dobro, primljeno.
Kako su oi? Zatvorene. Odlino. Hvala. Okrenuo se lijevo i potrao
hodnikom. Brvson je bio siguran da su optiki kablovi bili provedeni kroz zidove
i temelje kue. Pusti kilometri kabla, povezani s minijaturnim leama koje su se
nalazile u sitnim otvorima promjera veliine pribadae, kojih je bilo posvuda po
zidovima i stropovima. Za razliku od zastarjelih vidljivih kamera osiguranja,
ove se nije moglo zamijetiti, pa ih se nije moglo poprskati bojom u spreju ili
preko njih nalijepiti traku. Da Elena nije uspjela zamijeniti aktualnu sliku
jueranjom, pratili bi ga kud god je iao, i nita se ne bi moglo uiniti. Sad
se barem mogao slobodno kretati, neopaen. Propusnica osiguranja koju je uzeo od
uvara u podzemnoj garai do sada mu nije koristila. Nije mu otvorila dizalo,
mada je upalila svjetlo kad je ve uao u kuu. ini se da je vie sluila tomu
da se prati njezina nosioca nego to bi posluila za zavaravanje osiguranja;
morao je se rijeiti. Otkopao ju je i stavio na pod u hodniku, pokraj zida, kao
da ju je njezin vlasnik izgubio. Elena je spustila dvosmjerni komunikator kad je
zaula korake pokraj kamiona. Previe je sve ilo glatko, pomislila je. umska
ophodnja postavljat e pitanja, a ona e morati biti uvjerljiva u svojim
odgovorima. Otvorila je stranja vrata i vrisnula kad je ugledala otvor cijevi
pitolja uperena u njezine oi. Idemo! povikao je ovjek u plavom sakou. Ja
sam iz Amerikog geolokog instituta! usprotivila se. Koji prislukuje nae
osiguranje? Ne bih rekao. Ruke dolje i bez zafrkancije. Imamo za vas nekoliko
pitanja. Brvson je doao do dugake, pravokutne sobe koju je Elena nazvala
galerija s portretima. Bila je to prostorija udna izgleda, s cijelim 481 nizom
kienih pozlaenih okvira, kao neka soba u Louvreu, osim to je svaki okvir bio
prazan. Ili, bolje reeno, u svakom je okviru bio tanki sivkasti monitor, koji
je vjerojatno prikazivao visoko rezolutnu reprodukciju nekog klasinog portreta
u ulju, sliku koja se mijenjala prema ukusu osobe koja je tuda prolazila, u
skladu s podacima iz elektronske znake. Brvson je upravo htio stupiti u
galeriju kad je zapazio red sitnih crnih perlica koje su se okomito pruale po
zidu izmeu okvira. Redovi tih minijaturnih crnih tokica nalazili su se na
svakom zidu otprilike metar udaljeni jedan od drugoga. Izgledalo je to gotovo
kao ukras, kao dio dekora, osim to je pomalo bilo u neskladu s reljefnim
tapetama u stilu francuske renesanse. Brvson je stajao na ulazu u galeriju, ne
ulazei unutra. Crne tokice poele su se nizati oko pola metra od poda, a
zavravale su na visini od oko metar i osamdeset. Bio je prilino siguran da zna
to je to, ali da bude siguran, izvadio je jednogled s nonim oanikom i stavio
ga na jedno oko. Vidio je redove tankih niti koje su ispresijecale prostoriju po
njezinoj irini u razmacima od metra, a poevi nekoliko desetaka centimetara od
poda. To to je izgledalo kao tanke zelene niti bile su, znao je to, laserske
zrake u infracrvenoj frekvenciji: senzori usmjereni jedan prema drugom, u
okomitom nizu, spojeni zrakama svjetlosti nevidljivim golom oku. Ali kad netko
tko tuda proe - netko neovlaten - prekine zrake, oglasit e se alarm. Nizanje
je zapoelo pola metra od poda, kako je Brvson procijenio, tako da kuni
ljubimci ne mogu pokrenuti alarm. Jedini nain prelaska te prostorije bio je
puzanjem po podu, ne podiui se iznad onih pola metra kako se ne bi prekinulo
najniu lasersku infracrvenu zraku. A to uiniti sigurno nije bilo ni
jednostavno ni lako. Namjestio je jednogled pomou draa na glavu, a potom se,
kad je bio na svom mjestu, spustio na pod i poeo se klizati po leima,
odgurujui se izmama. Cijelo je vrijeme gledao prema gore, pazei da ne prekine
zraku. Kostim od nomexa bio je dovoljno gladak da omogui brzo i lagano
kretanje. Iako su kamere bile digitalno oslijepljene, ostali sustavi bili su
ivi; i na najmanji pogrean korak oglasit e se alarm. Ali najveu opasnost
nije predstavljala tehnologija, nego ljudi: mogunost da uvar na svom obilasku
naie na njega, kao to se to ve dvaput dogodilo. 482 Kliznuo je ispod tree,
etvrte, pete laserske infracrvene zrake. Nijedna zraka nije bila prekinuta,
alarm se jo nije oglasio. Konano, kliznuo je ispod zadnje zrake svjetla.
Zastao je, jo uvijek leei na leima, i dobro sve pregledao kako bi se uvjerio
da ih nema jo. Kad je bio siguran, sjeo je i onda ustao. Sada vie nije bio

daleko od kontrolne sobe osiguranja. Elena e ga voditi kuda treba ii.

Pritisnuo je gumb za govorenje. Prolaz uspjean, proaptao je. Kuda sada?
Nije bilo odgovora, pa se ponovno javio, sad malo glasnije. Ponovno nita, samo
muk sa umovima. Elena, javi se. Nita. Elena, doi. Trebam vodstvo. Tiina.
Kojim putem, kvragu. Kriste, ne! Je li dolo do kvara na komunikatorima?
Ponovno se javio i nije dobio odgovor. Je li ovdje neto to ometa prijam i zbog
ega ona ne moe primiti njegov signal ni on njezin? Ali njegovi ljudi moraju
komunicirati! Nema naina da se omete sve mogue radiofrekvencije osim ako to
sam ne eli! Ali to je bilo nemogue. Gdje li je onda? Ponovno joj se javio,
zatim jo jedanput. Bez odgovora, bez odgovora, nita. Nestala je. Je li joj se
neto dogodilo? To je bila mogunost koju nije ozbiljno uzeo u obzir. Osjetio je
kako ga obuzima strava. Ali sad nije mogao stati, nije mogao troiti vrijeme
zamiljajui gdje je ona ili to se dogodilo s vezom. Morao je dalje. Brvsonu
nisu trebale upute koje bi mu rekle gdje je kuhinja. Mogao ju je namirisati, jer
je iz hodnika dolazio zamaman miris predjela. Na kraju hodnika otvorila su se
klizna vrata i uao je jedan ugostitelj, odjeven u crne hlae i bijelu koulju
dugih rukava, a sa strane je nosio veliki prazni srebrni pladanj. Brvson se
povukao natrag u galeriju, ali ne tako daleko da bi se oglasio alarm. Bilo je
dovoljno mjesta izmeu zida i infracrvenih zraka da se presvue. Brzo je skinuo
prsluk 483 i svuka crni kstim. Iz plastinog omota u svom prsluku izvadio je
uredno sloene crne hlae i bijelu koulju i odmah ih obukao, a zatim svoje
borbene izme zamijenio crnim laganim cipelama s gumenim potplatima. Kad je
gurnuo glavu u hodnik koji je vodio u kuhinju, zauo je smijeh, peckavi
razgovor, metalni zveket suda i kuhinjskog pribora. Koraknuo je natrag u
galeriju i ekao dok nije uo kako se otvaraju dvostruka kuhinjska vrata, a
zatim se polako iskrao. Isti konobar koji je uao prije nekih pet minuta sada je
visoko drao veliki pladanj pun predjela. Tiho koraajui hodnikom, Brvson se
prikrao konobaru s lea. Znao je da e ovjek biti lagana meta, mada je morao
paziti da ne bude buke, da ne privue pozornost. Kad se pribliio ugostitelju,
Brvson je nasrnuo, stavio mu jednu ruku na usta, obgrlivi ga oko vrata i
prisilivi ga da se spusti na pod, dok je istovremeno prihvatio pladanj s jelom.
Konobar je pokuao viknuti, ali je Brvsonova ruka priguila krik. Brvson je
paljivo spustio pladanj te slobodnom rukom pritisnuo ovjeku snop ivaca ispod
vilice. Konobar se onesvijestio i skljokao na pod. Brzo je odvukao tijelo u
galeriju i postavio konobara u sjedei poloaj, prekrienih ruku, sputene
glave, kao da je doao malo odrijemati. Zatim je otrao natrag u hodnik i uzeo
pladanj s jelom. Brzo, rekao je sam sebi. U svakom bi trenutku neki drugi
konobar mogao ui u hodnik i vidjeti njegovo lice, koje ne poznaje. Znao je da
je kontrolna soba osiguranja negdje u blizini, samo gdje? Okrenuo se prema
drugom hodniku. Klizna vrata automatski su se otvorila pomou elektrinog oka.
Ne, ova su vodila izravno u blagovaonicu, koja se veeras nije rabila. Okrenuo
se i krenuo prema kuhinji. Druga vrata na elektronsko otvaranje otvorila su se
prema hodniku koji je, kako je vidio, vodio prema glavnoj dvorani za primanja,
ali puno prije jedan se drugi hodnik odvajao udesno. Moda. Skrenuo je udesno,
hodao nekih pedeset metara i ugledao vrata s natpisom: OSIGURANJE SAMO ZA
OVLATENO OSOBLJE! 484 Zaustavio se pred vratima, duboko udahnuo da se smiri, a
zatim pokucao na vrata. Nitko nije odgovarao. Opazio je mali umetnuti gumb na
dovratniku i pritisnuo ga. Za deset sekundi, ba kad ga je htio ponovno
pritisnuti, zauo se glas iz zvunika na zidu ispred sobe. Da? Dostava hrane
- veera za vas, rekao je Brvson pjevnim glasom. Stanka. Nismo nita
naruili, sumnjiavo e glas. Dobro, u redu, ne elite nita, nema problema.
Gospodin Manning je rekao da se pobrinemo da ljudi iz osiguranja dobiju hranu
veeras, ali ja u mu rei da neete nita. Vrata su se naglo otvorila. Tamo je
stajao nabijeni mukarac u plavom sakou, kose neuspjelo obojene u smee s
naranastim nijansama. Na znaki na njegovu reveru pisalo je Ramsev. Ja u to
uzeti, rekao je ovjek posegnuvi za pladnjem. Oprostite, trebat e mi pladanj
- tamo je velika guva! Ja u vam servirati. Brvson je uao u sobu osiguranja.
Ramsev se malo opustio i pustio ga da proe. Brvson se osvrnuo i vidio da je tu
samo jo jedan uvar koji nadzire sliku. Soba je bila okrugla, toliko visoko
tehnoloki opremljena da se doimala futuristiki. Zidovi su bili glatki i nije

bilo zasebnih monitorskih zaslona, nego su deseci zasebnih panela prikazivali

razliite slike unutar i izvan zgrade. Imamo dimljena paja prsa, kavijar,
gougere11, dimljenog lososa, bubrenjak... Imate li ovdje neku povrinu gdje
bih vam to mogao servirati? Ovdje je, izgleda, velika guva. Stavite bilo
gdje, rekao je ovjek po imenu Ramsev, ponovno se okrenuvi slikama na zidu.
Oprezno ju je odloio na prazno mjesto na konzoli, a zatim posegnuo prema
lijevom glenju kao da e se poeati. Brzo je izvukao pitolj s uspavljujuim
sredstvom i ispalio dva brza hica. Zaula su se dva otra priguena zvuka i oba
uvara bila su pogoena, jedan u vrat, a drugi u prsa. Obojica e spavati
satima. Sada je pourio prema raunalnim tipkovnicama pomou kojih se upravljalo
slikama. Slike su se mogle uveati, pomicati, centrirati. Pronaao je slike koje
su prikazivale glavnu dvoranu za primanja. Vrsta francuskog predjela, tijesto sa
sirom. 485 Dvorana za primanje, gdje je bio banket. Sastanak skupine Prometej
uoi njezina preuzimanja vlasti. Ali preuzimanja kakve vlasti? I tko e preuzeti
vlast? Tipkao je po tipkovnici, brzo uoavajui kako se pokreu slike.
Pokretanjem raunalnog mia, shvatio je, mogao je pomicati kameru osiguranja, u
osnovi prelaziti njome s jedne na drugu stranu, gore i dolje, ak i u dubinu
radi poveavanja. Dvorana za primanja bila je ogromna, visoka nekoliko katova.
Okruivalo ju je nekoliko balkona s kojih se moglo promatrati atrij. Oko svakog
od desetaka bogato postavljenih stolova, prekrivenih bijelim stolnjacima, sa
cvijeem, kristalnim aama, bocama vina, bilo je na desetke - ne, vie od
stotinu ljudi. Lica, poznata lica. Na jednom kraju prostorije bila je velika,
blistava skulptura od pozlaene bronce, u dvostrukoj naravnoj veliini, lik
Ivane Orleanske s isukanim maem podignutim u zrak, kako predvodi svoje
sunarodnjake u bitku za Orleans. udnovato, ali nekako prikladno za kriara
kakav je bio Gregson Manning. A na drugom kraju prostorije, na uglaanom
minijaturnom podiju stajao je sam Gregson Manning, u elegantnom crnom odijelu,
kose poeljane unazad. Ruku poloenih s obje strane podija, odraavao je
gorljivost uoljivu i bez ikakvog zvuka. Izuzetno neobian bio je zid iza njega,
s dvadeset i etiri golema videozaslona, koji su svi prikazivali ivu sliku
Manningova govora. Bila je to neka vrsta egomanijakalnog razmetanja kakvo bi se
oekivalo od Hitlera, Mussolinija. Brvson je pomicao mia kako bi zumirao
sluateljstvo, uzvanike koji su sjedili, i ono to je vidio zapanjilo ga je,
paraliziralo ga. Do sada nije prepoznao sva lica, ali mnogi od onih koje je
prepoznao bili bi prepoznati bilo gdje u svijetu. Bio je tu ef FBI-a.
Glasnogovornik Bijele kue. Predsjedavajui stoernog zapovjednitva. Nekoliko
vodeih amerikih senatora. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, prijazan Ganac
kojem su se divili zbog njegove uljudnosti i dravnike mudrosti. Sef britanske
tajne slube MI-6. Direktor Meunarodnog monetarnog fonda. 486 Demokratski
izabrani nigerijski predsjednik. Vojni zapovjednici i efovi slubi sigurnosti
iz jo nekoliko zemalja treeg svijeta, od Argentine do Turske. Brvson je
zapanjeno promatrao, otvorenih usta, teko diui. Direktori brojnih
multinacionalnih tehnolokih kompanija, od kojih su mu neki bili slabo poznati.
Svi u smokinzima, a ene u formalnim veernjim haljinama, sluali su Manninga s
prikovanom panjom. Jacques Arnaud. Anatolij Prinjikov. I... Richard
Lanchester. Moj Boe...! uzdahnuo je. Pronaao je gumb za pojaavanje zvuka i
okrenuo ga je. Na zvunicima se zauo Manningov barunasti glas. ... revolucija
u globalnom nadzoru. Takoer mi je zadovoljstvo najaviti vam da e Systematixov
sustav za prepoznavanje lica takoer uskoro biti u uporabi na svim javnim
mjestima. Pored ve postojeih mogunosti televizije zatvorenog kruga, sada emo
moi skenirati mnotvo i potraiti lica u pohranjenoj, meunarodnoj bazi
podataka. A to je mogue jedino zbog suradnje svih nas zajedno, predstavnika
etrdeset i sedam zemalja, iji broj svakodnevno raste - jer svi mi radimo
zajedno. Manning je podigao ruku kao da udjeljuje blagoslov okupljenom mnotvu.
Sto je s vozilima? Naglasak je bio afriki; upitao je to tamnoputi mukarac u
dashikiju12 Hvala, gospodine Obutu, odgovori Manning. Naa neuralna mrena
tehnologija omoguava nam ne samo da odmah prepoznamo vozila nego i da ih
pratimo po gradovima i zemljama. A te informacije moemo i snimiti i pohraniti
za buduu uporabu. Vidite, volim razmiljati kako mi ne samo proirujemo mreu
nego i zgunjujemo njezine oice. Uslijedilo je jo jedno pitanje, koje Brvson

nije mogao razabrati. Manning se nasmijao. Znam da e se moj dobar prijatelj

Rupert Smith-Davis iz MI-6 od srca sloiti sa mnom kad kaem da je to davna
prolost kad su se NSA i GCHQ morale hrvati sa zakonskim ograni iroka, arena
afrika haljina. 487 enjima. Kako je to bilo smijeno, sve do sad, da su
Britanci mogli nadzirati Amerikance, ali ne i sami sebe, i obrnuto! Da je mogao
doi na koordinator iz CIA-e Harry Dunne, znam da bi on ustao i svima nam
svojim profanim nainom koji se ne da oponaati ispriao koju priu o tome.
Nastao je opi smijeh. Jo jedno pitanje: postavila ga je neka ena, ruskim
naglaskom. Kad e Meunarodna agencija za sigurnost preuzeti svoje ovlasti?
Manning je pogledao na sat. im ugovor stupi na snagu - a to je za otprilike
trinaest sati. Uvaeni Richard Lanchester bit e njezin direktor - car globalne
sigurnosti, mogli bismo rei. Tada emo, prijatelji moji, biti svjedoci
istinskog Novog svjetskog poretka, za koji emo se ponositi da smo ga mi
stvorili. Nee vie graani svijeta biti taoci kartela i krijumara droge,
terorista i nasilnih zloinaca. Nee vie javna sigurnost biti prisiljena ostati
u sjeni prava na privatnost ljudi koji se bave djejom pornografijom, pedofila i
otmiara. Uslijedio je zagluujui pljesak. Neemo vie svi mi ivjeti u
strahu od jo jednog bombakog napada u Oklahoma Citvju, jo jednog Svjetskog
trgovakog centra, jo jednog sruenog zrakoplova. Nee vie vlada SAD-a morati
moliti sudove za doputenje da se prislukuju telefoni otmiara, terorista i
narkobaruna. A onima koji se budu alili - jer uvijek e biti onih koji se ale
- da su im uskraene osobne slobode, jednostavno emo rei ovo: oni koji ne kre
zakon nemaju se ega bojati! Brvson nije uo da su se otvorila vrata u
kontrolnoj sobi sve dok nije zauo poznati glas. Nicky. Naglo se okrenuo.
Ted! Sto ti, dovraga, radi ovdje? Isto bi se pitanje moglo postaviti i tebi,
Nicky. Uvijek te iznenadi ono to ne vidi, hmm? Brvson je zapazio kako je
Waler odjeven: crni smoking i crna kravata. Ted Waller bio je uzvanik. 488 33
Ti si - ti si jedan od njih! proaptao je Brvson. O, Nicky, zaboga - emu
uvijek ta pria o zauzimanju strana? To nije neka igra u kolskom dvoritu goli protiv odjevenih, crni protiv bijelih! Kopile jedno! Sto sam to govorio
o neprestanom ponovnom procjenjivanju i prevrednovanju stratekih saveznika?
Neprijatelji? Saveznici? Takvi su izrazi, napokon, beznaajni. Ako te nita
nisam nauio, barem sam te to nauio. Sto to radi? Ovo je bila tvoja bitka,
ti si nas sve unovaio, godinama si... Uprava je razorena. To zna - vidio si
kad se to dogodilo. Je li to cijelo vrijeme bila nekakva prijevara? upita
Brvson, podiui glas. Nicky, Nicky. Prometej nam je sad najbolja prilika,
doista - Najbolja nam je prilika? Osim toga, zar se nai ciljevi doista
toliko razlikuju? Uprava je bila san - drag san, i imali smo sreu da smo ga
nekoliko godina mogli ostvarivati, usprkos svemu. Osiguravati globalnu
stabilnost, tititi je od luaka, terorista, suludih ljudi. Kao to uvijek
govorim, plijen preivljava samo tako da postane grabeljivac. Ovo - ovo nije
obraenje u zadnjoj minuti, rekao je Brvson, a glas mu se stiao. Ve godinama
stoji iza ovoga. Podupirao sam tu mogunost. 489 Podupirao... to? ekaj
malo! Ona aktiva za koju sam jednom utvrdio da je nestala iz one prekomorske
banke ... milijarda dolara ali tebe nikada nije zanimalo gomilanje osobnog
bogatstva. To si ipak bio ti! Pomogao si u stvaranju Prometeja, zar ne? Mislim
da se to zove inicijalni kapital. Prije esnaest godina Greg Manning pomalo se
napregnuo preko vlastitih granica, pa je projekt Prometeja trebao hitnu infuziju
novca. Moglo bi se rei da sam postao glavni dioniar. Brvson se osjeao kao da
ga je netko udario u eludac. Ali, to nema smisla - ako je Prometej bio
neprijatelj... Preivljavanje najsposobnijih, dragi moj. Zar nikad nisi
prijavio dva natjecatelja za istu trku? To je planiranje za svaki sluaj zalihost koja jami pobjedu. Komunizam je pao i Uprava je izgubila svoju svrhu
postojanja. Obazro sam se oko sebe i ispitao mogunosti, a znao sam da je
konvencionalna pijunaa osuena na propast. Ili smo mi bili put u budunost ili
je to bio Prometej. Jedan konj mora pobijediti. I tako si poao za onim konjem
koji je pobijedio, ne obazirui se na moralnost. Za tebe nije bilo vano jesu li
ciljevi razliiti, zar ne? Manning je bio jedan od najsjajnijih ljudi koje sam
ikada sreo. Uinilo mi se da njegovu zamisao vrijedi podgrijavati, pothranjivati
kao nepredvienu mogunost. Kladio si se u obje proklete mogunosti.. Gledaj

na to kao na politiku arbitrau. Bio je to jedini razborit smjer. Uvijek sam ti

govorio, Nick, da pijunaa nije ekipni sport. A znam da si krajnje nadaren da
prepozna razumnost u mom razmiljanju. Gdje je Elena? uzvrati Brvson. Ona
je pametna ena, Nick; ali oito nije planirala da e biti otkrivena. Gdje
je? Manningovi ljudi dre je negdje u zgradi; zajamili su mi da e se
odnositi prema njoj s dostojnim potovanjem, kakvo i ti i ja znamo da zasluuje.
Nick, moram li te doista izravno upitati? Je li ti toliko vano da ti tako bez
uvijanja postavim to pitanje? Hoe li nam se pridruiti - prepoznaje li put u
budunost? 490 Brvson je podigao svoj pitolj i uperio ga u Wallera, dok mu je
srce tuklo. Zato si me na ovo natjerao? govorio je u sebi. Zato, dovraga?
Waller je vidio pitolj, ali nije ustuknuo. Ah, razumijem, Dobio sam odgovor.
Nisam mislio da e tako biti. teta. Vrata su se opet naglo otvorila i ula je
mala vojska Manningovih uvara iz osiguranja, s uperenim pitoljima, oko
dvanaestorica na njega jednoga. Brvson se okrenuo i ugledao druge kako ulaze
kroz jedna druga, skrivena vrata u okrugloj sobi i, dok je bio okrenut leima,
zgrabili su ga odostraga. Osjetio je hladnu elinu cijev na svom zatiljku, a
drugu na desnoj sljepoonici. Okrenuo se natrag, ovoga puta puno sporije, a Ted
Waller je nestao. Ruke u zrak, zapovjedio mu je neki glas. I ne pomiljaj na
neke nagle pokrete. Ne pokuavaj istrgnuti pitolj nekome iz ruke. Pametan si a uo se i za pametne pitolje. Elektronski pitolji, shvatio je Brvson.
Razvili su ih Colt, Sandia i nekoliko europskih tvrtki... Mogu jednim pritiskom
na okida ispaliti tri metka. Kuke gore! Idemo! Brvson je kimnuo i podigao
ruke u zrak. Nije se nita moglo uiniti, a vjerojatno nije bilo ni nade da e
moi spasiti Elenu. Na zahtjev policije razvijena je tehnologija kako bi se
policijske slubenike zatitilo da ne budu ubijeni vlastitim orujem, kad im se
tijekom sukobljavanja otme pitolj. Na otponcu su bili senzori za otisak prsta,
a svaki je pitolj osobno programiran, tako da iz njega moe pucati samo jedna
ovlatena osoba. Vodili su ga, napola ga gurajui, hodnikom od kontrolne sobe do
jo jednog kratkog hodnika. Dok su mu drali pitolje na sljepoonici i zatiljku
pretraili su ga, nali .45-kalibarski pitolj i oduzeli su mu ga. Jedan je
uvar s neprikrivenim likovanjem spremio njegov skraeni pitolj u svoj dep.
Potpuno su ga razoruali, nije im nita promaklo. Sad je imao samo svoje ruke,
instinkte, uvjebanost, ali sve je to bilo beskorisno nasuprot takvoj nadmonoj
artiljeriji. Ali zato ga nisu ubili? Sto su ekali? Vrata su se otvorila i
gurnuli su ga unutra. Naao se u jo jednoj pravokutnoj prostoriji, dimenzija
slinih onima u galeriji s portretima. Osvjetljenje je bilo prigueno, ali je
zapazio da su zidovi puni knjiga: 491 crvenosmei uvezi na policama od
mahagonija koje su prekrivale cijeli zid, od poda do est metara visokog stropa.
Bila je to divna, velianstvena knjinica kakvu se moglo pronai na nekom
engleskom plemikom dobru. Pod je bio parket, savreno uglaan. Brvson je tu
stajao, sam, promatrajui police s knjigama, ispunjen nekom slutnjom, osjeajem
da e se neto dogoditi. I iznenada je knjinica nestala: zidovi ispunjeni
knjigama zasvjetlucali su se i postali srebrnastosivi. Bila je to iluzija! Kao i
portreti u galeriji, i knjige su bile digitalna varka. Koraknuo je prema
naprijed da dotakne glatke, ali ipak malo pjeskovite sive zidove, a onda su se
zidovi osvijetlili, ovaj put snano, i ispunili stotinama razliitih slika!
Uasnuto je promatrao. Slike su prikazivale njega! Bile su to snimljene
sekvence, videomaterijal. Prikazivale su ga kako ee plaom s Elenom. U krevetu
s Elenom, kako vode ljubav. Kako se tuira, brije, mokri. Kako se prepire s
Elenom. Kak je ljuli. Kako sjedi u uredu Teda Wallera i vie. Elena i on na
jahanju. Brvson i Layla tre kroz prolaze na Spanish Armadi i bjee od
naoruanih Calcanisovih ljudi. Kriju se u naputenoj katedrali u Santiagu de
Composteli. Kradomice trae privatni ured Jacquesa Amauda. Sastanak s
Lanchesterom. Sastanak s Tarnapolskim u Moskvi. Bijeg. Sastanak s Harrvjem
Dunneom. Prizor za prizorom - videonadzor, snimljeno s udaljenosti, iz blizine,
a Brvson je posvuda bio zvijezda. Bili su to prizori iz njegova ivota, prizori
najintimnijih trenutaka u njegovu ivotu. Najtajnije terenske operacije. Nita,
ni jedan trenutak u zadnjih deset godina nije ostao nesnimljen. Slike su bile
kaleidoskopske, treperave, zastraujue. Bila je tu ak i snimka njega kako se
sputa u garau i penje uz otvor dizala. Vidjeli su ga kako ulazi u kuu, prije

samo nekoliko trenutaka. Vidjeli su sve. Brvson je bio oamuen. Zavrtjelo mu se

u glavi; osjetio se napadnutim, silovanim, bilo mu je zlo. Pao je na koljena i
osjetio je muninu, te povraao i povraao sve dok mu vie nieg nije bilo u
elucu, no eludac mu se nije prestajao dizati. 492 Cijela ta stvar bila je
stupica. Znali su da dolazi; htjeli su ga promatrati; sve vrijeme bio je pod
nadzorom. Prometej je, moda se sjeate, ukrao bogovima dar vatre i predao taj
veliki dar podjarmljenom ovjeanstvu, rekao je neki hladan glas, umirujui
glas, pojaan skrivenim zvunicima koji su se nalazili po cijeloj prostoriji.
Brvson se osvrnuo. Na drugom kraju prostorije, u mramornom alkovenu, stajao je
Gregson Manning. Kau da ste izvanredan lingvist. Onda sigurno znate
etimologiju imena Prometej. Ono znai predvianje, ili predmnijevanje. Uinilo
nam se da nam to ime pristaje: Prometej je, prema klasinoj predaji, dao ovjeku
civiliziranost - jezik, filozofiju, matematiku - i preveo nas iz divljatva u
civilizaciju. To je bilo znaenje dara vatre - svjedo, prosvijetljenost, znanje.
Uiniti vidljivim ono to je bilo skriveno u sjeni. Prometej, taj titan,
hotimice je i svjesno poinio zloin kad je donio vatru s neba i nauio smrtnike
kako da se njome koriste. Bila je to izdaja! Prijetio je da e ljude postaviti u
istu ravan s bogovima! No uinivi to, stvorio je civilizaciju. A na je zadatak
da njezino daljnje postojanje uinimo sigurnim. Brvson se nekoliko koraka
pribliio Manningu. I to imate na umu? rekao je. STASI13 u globalnim
razmjerima? STASI? podrugljivo odgovori Manning. Organizirati polovicu
stanovnitva da uhodi drugu polovicu, gdje nitko nikome ne vjeruje? Ne mislim
ba tako. Ne, rekao je Brvson koraknuvi jo korak-dva blie mramornom
alkovenu. Istononjemaka tehnologija bila je, strogo govorei, iz eljeznog
doba, zar ne? Ne. Vi imate superraunala i minijaturne optike lee. Imate
sposobnost da svakoga stavite pod mikroskop. Vi i svatko u onoj dvorani tamo svi su kupili dionice vae none more koju zovete vizijom. Ugovor o nadzoru i
sigurnosti samo je paravan za sustav globalnog nadzora koji e Velikog Brata
uiniti dobroudnim - nije li tako? Ta dajte, gospodine Brvson. Pa mi svoju
tek prohodalu djecu uimo o Djedu Mrazu - on zna jesi li bio zloest ili dobar,
zato budi dobar, zaboga. Priznali vi to ili ne, etiko naelo uvijek je bilo
Staatssicherheitsdienst, biva istononjemaka sluba dravne sigurnosti. 493
povezano s onim to je poznato o nama. Oko koje sve vidi. Dobro ponaanje ide
ruku pod ruku s providnou. Kad je sve vidljivo, zloin nestaje. Terorizam
postaje stvar prolosti. Silovanje, ubojstvo, zloporaba djece - sve nestaje.
Masovna ubojstva - ratovi - nestaju. A tako i strah koji ovladava svakim
ovjekom, enom i djetetom, nemogunost da izaemo iz kue, da hodamo naim
gradovima, da jednostavno ivimo svoj ivot kako bismo htjeli, osloboeni
strahal A tko e motriti? Raunalo. Masivni paralelni raunalni sustavi
diljem svijeta, okrueni razvojnim algoritmima i neuralnim mreama. Nikada nije
takvo to postojalo. A u sreditu svega toga je despotski voajer, Gregson
Manning, koji uglazbljuje vaa raunala za orkestar milijarde virtualnih
voajera. Manning se nasmijao. Jeste li uli za pleme Igbo u istonoj Nigeriji?
ive okrueni meteom i korupcijom u Nigeriji; ali su osloboeni toga. Znate li
zato? Jer njihova kultura cijeni ono to nazivaju providnim ivotom. Vjeruju da
kod estitih osoba nema niega to njihovi suseljani ne bi smjeli znati. Svaka
se razmjena obavlja pred svjedocima. Gnuaju se svakog oblika tajnosti ili
skrovitosti, ak osamljivanja. Ideal potpune providnosti toliko je visoko
razvijen da ako se pojavi i trag nepovjerenja izmeu dvoje ljudi, mogu obaviti
neobian obred poznat kao igbandu, u kojem svatko pije krv onog drugog.
Idealistian, ali pomalo neprilian reim, sloit ete se. Mree Prometeja
donose isti rezultat uz potpuno beskrvnu tehniku. Nevane prie! povikao je
Brvson, pribliivi se jo nekoliko koraka. To nema nita s nama! Morate
znati da je u zadnjem desteljeu stopa kriminaliteta u Sjedinjenim Dravama,
osobito u velikim gradovima, opala na samo djeli onoga kakva je neko bila. to
mislite, zato? Otkud bih znao? odvrati Byson otro. Pretpostavljam da vi
imate nekakvu teoriju. Nije to teorija, ja znam zato. Nai sociolozi stvaraju
teoriju za teorijom, ali to ne mogu objasniti. Neete valjda rei... rekao je
Brvson polako. Manning je kimnuo: Napravljena je pilot studija o mogunostima
naeg vanjskog nadzora. Bilo je to godinama prije nego to smo imali nae

sadanje sposobnosti i resurse, ali mora se poeti od maloga, zar 494 ne?
Kvadratni trometarski dio zida s njegove lijeve strane na trenutak je pobijelio,
a onda se pojavila karta sredita Manhattana. Nacrt mree ulic
bio je sav posut malim plavim tokicama. To su skrivene rotacijske kamere koje
smo mi instalirali, nastavio je Manning, pokazujui prema tokicama. Sve
poinje anonimnim dojavama policiji. Iznenada se, tajnovito, broj uhienja
poinje poveavati. I prvi put nakon nekoliko desetljea zloin se, kako
izgleda, vie ne isplati. Policija grake o svojim novim metodama, kriminolozi
govore o osekama i plimama u borbi protiv droge, a nitko ne govori o kamerama
koje sve prate. O sigurnosnom zidu nadzora koji smo postavili po cijelom gradu.
Nitko ne govori o injenici da su uliice prepune zloina sada postale
panoptikum. Nitko ne govori o pilot projektu Systematixa, jer nitko ne eli
inati za to. Poinjete li shvaati to smo u stanju uiniti za ovjeanstvo?
Jadni homo sapiens. Prvo je morao preivjeti tisuljea pljakakih pohoda i
plemenske mrnje, a kad je dolo Prosvjetiteljstvo, zasjela je Industrijska
revolucija. Industrijalizacija i urbanizacija donosi cijeli novi val drutvenih
poremeenja i obian zloin dovodi do stupnja nevienog u ljudskoj povijesti.
Dva svjetska rata donose jo vie zvjerstava na bojnom polju i izvan njega. A
kad nema ratova, u urbanim ratnim zonama izbijaju bitke prsa o prsa. Treba li
tako ivjeti? Treba li tako umirati? lanovi skupine Prometej dolaze iz svih
slojeva drutva kakvi postoje u svim zemljama svijeta, ali svi shvaaju da je
sigurnost od najvee vanosti. Brvson se za jo nekoliko koraka pribliio
Manningu. A to je vaa zamisao o slobodi. Samo neka govori. Prava sloboda je
sloboda od neega. elimo stvoriti svijet u kojem e njegovi graani moi
ivjeti osloboeni straha od sadistikih mueva koji tuku svoje ene, od
narkomana koji upadaju u automobile ili od bilo koje od tisuu drugih prijetnji
koje nas ugroavaju. To je, gospodine Brvson, prava sloboda. Kad su ljudi
slobodni da se mogu najbolje vladati - onako kako se vladaju kad znaju da ih
netko promatra. Jo dva, tri koraka blie. Leerno. Samo neka govori. I tako,
ode naa privatnost, ree Brvson. Sada nije bio udaljen vie od tri ili etiri
metra od mjesta na kojem je stajao Manning i govorio. Pogledao je na sat. 495
Stvarni problem s privatnou jest taj to je imamo previe. To je luksuz koji
si vie ne moemo priutiti. Sada, zahvaljujui Systematixu, imamo po cijelom
svijetu snaan sustav nadzora - satelite u orbiti oko Zemlje, milijune
videokamera. Uskoro emo ak imati implantirane mikroipove. Nita od toga
nee vam vratiti kerku, rekao je Brvson blago. Manningovo je lice nakratko
promijenilo boju. Zidovi su se zamraili i prostorija je uronila u grobnu tamu.
Vi o tome nita ne znate, procijedio je. Ne znam, priznao je Brvson.
Odjednom je skoio na Manninga, ispruivi ruke da ga uhvati za vrat i stisne ga
elinim stiskom, da ga zdrobi. No iznenada je propao kroz zrak, kroz nitavilo.
Udario je u mramorni pod alkovena, zapanjen. Vilicom je snano udario u kamen i
to ga je uasno zaboljele Okrenuo se da vidi gdje je Manning, a onda je s
unutarnje strane alkovena ugledao itav red laserskih dioda. Bio je svjedokom
trodimenzionalne laserske holografske projekcije - potpuno ivotne slike visoke
rezolucije, volumetrijske trodimenzionalne iluzije koju su stvorili laseri
projicirajui videoslike na mikroskopske estice u zraku. Bila je to prijevara,
tlapnja. Fantom. Brvson je zauo polagano pljeskanje, pljeskanje jednog para
ruku, s druge strane prostorije, s one strane gdje je on uao prije nekoliko
trenutaka. Bio je to Manning, koji je hodao prema njemu i pljeskao rukama, a
okruivala ga je cijela falanga uvara. Pa, ako tako osjeate, rekao je
Manning, s polovinim osmijehom na licu. Straa? uvari osiguranja nasrnuli su
na njega s ispruenim pametnim pitoljima, te su ga ponovno okruili. Borio
se, ali drali su mu ruke i noge. Manning je zastao na izlasku iz prostorije.
Mnogi u vaem poslu umiru sramotnom smru. Metak u zatiljak, krvnik nije vien,
nepoznat je. Ili se dogodi jedna od tisuu moguih nesrea na terenu. Nitko se
nee iznenaditi kad sazna da su poginula jo dva operativca, mukarac i ena,
ubijeni u ludo odvanom pokuaju da napadnu skup svjetskih voa. Neobjanjiv
pokuaj koji nikada nee biti objanjen, jer mukarci i ene poput vas, koji
ive u tajnosti i tami, uvijek i umiru u tajnosti, u 496 tami. A sada me
ispriajte, moram se vratiti svojim gostima. I Manning je izaao iz prostorije.

Dok se borio s uvarima, Brvson je pogledao na svoj sat. Sad! Sad bi se trebalo
dogoditi! Ili su pomaknuli i teretni kombi? Pametni pitolji bili su
pritisnuti na njegovo elo, sljepoonice, zatiljak. Vidio je svoj zaplijenjeni
kalibar .45 u futroli jednog uvara koji je bio oko metar od njega. Odjednom su
se slaba svjetla u prostoriji ugasila, i uronili su u potpuni mrak. U istom
trenutku zauo se niz kljocanja i vidio je kako se zakljuana vrata knjinice
napola otvaraju. Dogodilo se. Brvson se bacio naprijed i dograbio svoj pitolj
iz uvareve futrole. uvari osiguranja sruili su ga na pod. Jo jedan pokret i
mrtav si! povikao je jedan od njih. Samo naprijed, povika Brvson. Vidio je
kako uperuju svoje pitolje u njega, kako povlae otponce I nita. Nita se nije
dogodilo. Pitolji nisu funkcionirali. Elektronski mozak bio je onesposobljen,
spren, kao i sva elektronika u Manningovoj kui. Zauli su se smeteni povici,
vriskovi, kad je Brvson ispalio par hitaca u zrak iz mehanikog pitolja, kao
upozorenje da se odmaknu. To su i uinili, sva dvanaestorica, shvaajui da su
na neki nain nemoni, s neupotrebljivim pitoljima u rukama. Brvson je potrao
do poluotvorenih vrata, i dalje pucajui iz pitolja, i izaao na hodnik. Morao
je izai, morao je pronai Elenu - ali gdje je? I koliko e jo imati streljiva?
Neki su ga uvari slijedili; zapucao je na njih, sad ve svjestan potrebe da
uva metke, i oni su ustuknuli. Bio je prilino siguran da u leitu ima jo
jedan metak, a moda jedan i u magazinu, ali umjesto da se nakratko zaustavi da
provjeri, morao je trati, bilo je presudno da tri. Trao je kroz kuu, kroz
hodnike u kojima su prije visjele velianstvene slike u ulju i iji su zidovi
prekriveni najboljim tapetama, a koji su sada postali srebrnosivi, poput
pranjavih krila mrtvih nonih leptira. Posvuda su vrata bila napola otvorena.
497 Naprava ruskog znanstvenika djelovala je, ba kako je Brvson i uo o njoj.
Virtualni katodni oscilator izumili su sovjetski znanstvenici 1980-ih godina kao
sredstvo za onesposobljavanje elektronikog sastava sklopova amerikiog
nuklearnog oruja. Sovjetske nuklearne bombe bile su daleko primitivnije; bio je
to nain da se prednost pretvori u nedostatak. Posljedica je bila da su Sovjeti
bili daleko ispred Amerikanaca kad se radilo o onome to se naziva
radiofrekventno oruje. Kad je se aktivira, naprava emitira elektromagnetski
impuls velike snage ne due od jedne mikrosekunde - to je, meutim, dovoljno
dugo da se uniti cjelokupni elektroniki sastav sklopova, da se usiju i spale
sva elektronska vorita u raunalima. Bit e zahvaena sva raunala, sve unutar
etvornog kilometra to ima montane ploe i mikroipove. Kruile su glasine da
su takvo oruje koristili teroristi pri obaranju nekoliko meunarodnih
zrakoplova. Automobili i kamioni s elektronikim sastavom sklopova nee se moi
pokrenuti, pametni pitolji postali su glupi, a cijela Manningova digitalna
palaa postala je inertna. Ali to nije bilo sve. Na tisuama sastava sklopova po
cijeloj kui izbile su male vatrice. Vatre su gorjele na stotinama mjesta po
kui i nakupljao se dim koji se posvuda osjeao. Brvson se sjetio da je KGB
koristio to oruje pri izazivanju poara u amerikom veleposlanstvu u Moskvi
1980-ih. Brvson je zauo vrisku iz dvorane za primanja. Je li ona moda tamo?
pitao se. Naglo je otvorio vrata koja su vodila u prostor gdje se odravao
banket i naao se na balkonu iznad velike dvorane. Vatra je dolje poela
bjesnjeti, a plameni jezici lizali su zidove. Dim je bio posvuda, a uspaniareni
uzvanici uz viku i vrisku trali su prema izlazima i potezali vrata koja se nisu
htjela otvoriti. Iz nekog razloga, bilo zbog nekog kvara na elektronskoj opremi
bilo zbog nekakve sigurnosne mjere, sva su se vrata koja vode u dvoranu, ini
se, automatski zakljuala. Je li Waller bio dolje? A Manning? Je li dolje bila
Elena? Elena! povikao je kroz galamu. Nije bilo odgovora. Ili nije bila dolje
ili ga nije ula. Elena! povikao je ponovno, promuklo. 498 Nita. Osjetio je
hladnu otricu noa u isti trenutak kad i topli dah na svom uhu i kad je zauo
apat na arapskom. Osamnaest centimetara dug borbeni no bio mu je pritisnut na
meku kou i osjetljivu hrskavicu na vratu, otrica od vrlo tvrdog ugljinog
elika otrija od nove jo neupotrebljavane britve. Otrica je klizila polako, a
njena bol ujedno je bila i hladna i vrua. Osjet boli odgoen je na trenutak,
ali kad je nastupila, cijelo mu je tijelo kriknulo u agoniji. uo je apat: U
lai su kratke noge, Brvsone. Abu. Trebao sam dovriti posao u Tunisu,
izdajice, prosiktao je arapski terorist. Sada neu propustiti priliku koja mi

se pruila. Brvson se ukoio, ispunjen strahom i adrenalinom. Ako me

saslua... odgovori Brvson, gotovo bez daha, ime ga je htio omesti sekundudvije. U isto je vrijeme dohvatio svoj .45-kalibarski pitolj i stavio prst na
otponac, a zatim je u brzom luku podigao oruje i opalio unazad u svog
neprijatelja. Pitolj je samo nijemo kljocnuo. Bio je prazan. Abu je udarcem
lijeve ruke odbacio pitolj; odletio je na jednu stranu i beskorisno zazveao na
podu. Brvson je u reakciji izgubio dragocjene sekunde. Otrica je zareala kou
njegova vrata ba kad je prste svoje desne ruke uklijetio gore ispod drke.
vrsto je uhvatio drku noa i snano je izvinuo kako bi popustio Abuov stisak;
istovremeno je petom svoje lijeve noge udario Abua u stranji dio njegova desnog
koljena kako bi mu poremetio ravnoteu. Abu je neto progunao, a Brvson se
iznenada spustio prema tlu, snizivi teie dok je i dalje svijao Abuovu ruku i
no u njoj. No je zveknuo o pod. Brvson ga je htio dohvatiti, ali je Abu bio
bri pa ga je opet zgrabio. Drei ga u ruci kao bode, zamahnuo je njime prema
dolje i abo ga u mekano meso Brvsonova lijevog ramena. Brvson je ispustio
poluuzvik; bol je bila razorna, bacivi ga na koljena. Zamahnuo je desnom rukom
prema Abuovoj glavi. Abu je lako izbjegao udarac, kreui se lagano oko njega,
gotovo pleui. inilo se da se nije ni oznojio. Prebacivao je teinu s noge na
nogu, malo svijenih koljena, u gipkom i oputenom poloaju, dok mu se 499 krvlju
umrljana otrica noa svjetlucala u desnoj ruci. Brvson se osovio na noge i
desnom nogom zamahnuo prema unutranjoj strani Abuova koljena. Ali Abu se
izmaknuo upravo toliko da Brvson izgubi ravnoteu, a zatim ga je uhvatio za nogu
kojom je zamahnuo i snano je povukao te tako ponovno oborio Brvsona. Izgledalo
je kao da Abu unaprijed zna to e Brvson uiniti. Brvson je naglo ispruio ruke
da dohvati Abuove noge, ali Abu je jednostavno laktom udario Brvsona u vrat,
uhvatio mu glavu meu koljena i udarcem ga oborio na pod. Udario je ustima;
osjetio je krv, a uinilo mu se i da je izgubio nekoliko zuba. Bio je oslabljen
ranom od noa u ramenu, pa su mu reakcije bile usporene, zakanjele. Zaurlao je,
zamahnuo desnom rukom i uhvatio svog neprijatelja za zglob; stisnuo ga je rukom
svijenom u laktu i okrenuo ga sve dok Abu nije zaurlao od boli. Iznenada je Abu
naglo zamahnuo rukom, uperivi no Brvsonu ravno u srce. Brvson se naglo
izmaknuo, ali ne dovoljno na vrijeme: no mu se zabio sa strane, izmeu rebara;
bol je prila, uarena do bjelila. Brvson je pogledao dolje i vidio to se
dogodilo te zgrabio drku noa. Naglo ju je povukao; otrica mu se strano
zabila u utrobu, ali izala je. Brvson je bacio no preko balkona, urlajui od
boli: bilo je puno bolje rijeiti se oruja s kojim je Abu bio toliko vjet. No
je pao u ambis i sekundu kasnije zazveao duboko dolje na podu. Sad su obojica
bila razoruana. Ali Brvson je, na podu i jako oslabljen, bio u loijem
poloaju. tovie, Abu je bio izuzetno jak, miiav, kao udav koji se ovija.
Pokreti su mu bili laki, fluidni, nadovezujui se jedan na drugi. Brvson se
otkotrljao dalje od Abua, ali ovaj ga je jako udario u trbuh. Brvson je osjetio
kako je zrak izaao iz njega; gotovo se onesvijestio, ali se uspio osoviti na
noge divlje se izvijajui. Abuovo lice bilo je prazno, bezizraajno. Kad je
Brvson zamahnuo da udari Abua u glavu, Abu je ispruio ruke brzinom munje i
uhvatio ga za zglobove te ih snano svinuo. Brvson je pokuao prisiliti Abua da
popusti stisak tako da ga koljenom udari u trbuh, ali Abu ga je blokirao svojim
vlastitim koljenima i ponovno ga bacio na pod, istovremeno mu svijajui
zglobove. Brvson je pokuao ustati, ali Abu se svom teinom bacio na njega i
pritisnuo ga na pod; zatim je, skoivi u zrak, zatoptao Brvsonu po 500 prsima,
uinivi to svom svojom teinom. Brvson je zastenjao; osjetio, zapravo uo, kako
mu je popucalo nekoliko rebara. Abu se ponovno nadvio nad njega, naglo ga
okrenuvi tako da je licem ponovno udario u pod. Sada mu je Abu obavio ruku oko
vrata, pritiui ga laktom straga na zatiljak, guei ga. Istovremeno se Abu
spustio na desno koljeno, a savio lijevu nogu, pa je kleao na jednoj nozi, u
izuzetno stabilnu poloaju. Poeo je povlaiti Brvsona prema svojoj lijevoj
nozi. Brvson je pokuao ustati, ali svaki put kad bi to pokuao Abu bi ga
pritisnuo laktom. Nije se mogao oduprijeti! Gubio je svijest, bio je sve
slabiji. Bio mu je prekinut dotok zraka u mozak; pred oima su mu poele plesati
crne i ljubiaste mrlje. Dio njega elio je prepustiti se, onesvijstiti se,
udobno se predati porazu; ali znao je da poraz znai smrt. Vrisnuo je, skupio

zadnje ostatke snage, zamahnuo rukama prema Abuovu licu i zario mu prste u one
jabuice. Abu je nesvjesno neto smanjio svoj pritisak - ne puno, ali dovoljno
da omogui Brvsonu da akama zamahne u luku i da jednom od njih snano pogodi
snop ivaca u brahijalnom pleksusu ispod Abuove desne ruke. Brvson je osjetio
kako je Abuova desna ruka omlohavila, jer je ostala na tren paralizirana.
Iskoristio je tu kratku stanku i uhvatio akom Abua za prepone uz nagli trzaj.
Abuov stisak je popustio. Brvson se upro desnim ramenom i onda cijelim tijelom
bacio na Abua te ga gurnuo na ogradu ponad ambisa. Brvson se sada kretao gotovo
instinktivno; mozak koji je oskudijevao kisikom djelovao mu je udaljeno od ruku,
koje kao da su se pomicale po vlastitoj volji. Ali tjeran bijesom i osvetom,
Brvson je uspio Abuovu glavu i ramena gurnuti preko ograde balkona. Dvojica
mukaraca bila su opletena jedan oko drugog, gurajui se i povlaei drhtavim
miiima preko ruba. Abuova desna ruka bila je jo uvijek onesposobljena;
paraliza je trajala dulje nego to se Brvson nadao. Brvson je gurao Abua to je
jae mogao, drei mu ramena preko ograde balkona, dok je Abu obje svoje noge
ovio oko Brvsonovih, te su tako bili zakaeni jedan o drugoga. Brvson je
malaksao, ali je bio odluan; Abu se nije mogao koristiti jednom rukom. ini se
da su sada bili izjednaeni. Brvson je ispruenom rukom gurao Abuov vrat prema
dolje, ali Abu se uspravljao; Brvson ga je ponovno pritisnuo, ovaj puta svom
svojom snagom, 501 dok su mu se miii desne ruke napeli i drhtali. U Abuovim
oima ogledao se bijes. Poeo je svojom upotrebljivom akom udarati Brysona u
trbuh. Brvson ga je nekoliko sekundi tako pritiskao prema dolje, drei ga za
vrat i stiui ga svom snagom, pokuavajui mu prekinuti dotok zraka,
pritisnuti mu ivce i izazvati paralizu; ali sve je vie slabio i vie nije
mogao dozvati snagu. Bol od ubodne rane sve se vie irila, jo mu vie
oduzimajui jakost. Ruke su mu drhtale. Brvson je prikupio zadnju, nadljudsku
energiju, a cijelo mu je tijelo bilo orue gnjeva i osvete. Ali to nije bilo
dovoljno; vie nije imao snage. Abu je zaurlao, a zajapureno lice iskrivilo mu
se od boli i bijesa, dok mu je pljuvaka prskala s grimiznih usnica. Poeo se
podizati Prasak kao da je doao niotkuda, a metak se zabio u nadlakticu njegova
neprijatelja. Popustio je stisak Abuovih nogu, a on je izgubio ravnoteu i
survao se preko balkona. Brvson je promatrao pad svog neprijatelja, koji se
koprcao u zraku i uz tresak pao na vrh goleme bronane skulpture na konju te se
nabo na otri vrh maa. Kad mu je bronana otrica probila trbuh, Abuov vrisak
bio je jezovit, gotovo neljudski, a zatim je uz grgljanje naglo prestao.
Oamuen, slab, Brvson se okrenuo i ugledao izvor pucnja. Elena je drala
pitolj koji joj je on dao; zurila je u njega kao da je bio neki izvanzemaljski
predmet, a onda ga polako spustila. Oi su joj bile irom otvorene. Bryson se
osovio na noge, nainio par koraka i pao u njezino naruje. Pobjegla si,
soptao je. Soba u koju su me zakljuali vie nije bila zakljuana.
Pitolj... Pametni pitolji ne funkcioniraju, ali njihovi meci su dobri, zar
ne? Moramo odavde, rekao je bez daha. Moramo izai odavde. Znam, rekla
je. Njeno ga je jednom rukom obgrlila oko ramena i poduprla ga dok su odlazili
s balkona i kroz hodnik pun dima prema izlazu. 502
ki
The New York Times, 1. stranica DESECI SVJETSKIH VODA POGINULI U POARU UDLJIVE
KUE U DRAVI WASHINGTON Krive su neispravne instalacije u digitalnom San
Simeonu u SEATTLE, VVashington - Bljetava konferencija o Novoj globalnoj
ekonomiji koja se odravala u visokotehnolo kom dvorcu pokraj jezera u
vlasnitvu osnivaa i glavnog direktora Systematixa Gregsona Manninga danas je
tra gino zavrila kad su deseci istaknutih dunosnika iz cije log svijeta bili
zarobljeni u poaru koji je do temelja uni tio posjed vrijedan 100 milijuna
dolara. Glasnogovornik Vatrogasne jedinice u Seattleu rano jutros je izjavio
novinarima kako se sumnja da je poar moda izbio u osjetljivom elektronskom
sastavu sklopova koji je skriven u zidovima te potpuno kompjutorizirane kue,
rezidencije raunalnog pionira i domaina konferencije. Prema rijeima
glasnogovornika, pogreno funkcioniranje raunalnih ipova vjerojatno je bilo
uzrokom to su se izlazna vrata u dvorani za bankete gdje se odravala gala
veera automatski zakljuala. Vjeruje se da broj poginulih prelazi stotinu. Meu
njima je navodno i glasnogovornik Zastupnikog doma... HGrad i dvorac u
Kaliforniji. 505 MANNING PRIVEDEN RADI ISPITIVANJA VVASHINGTON A.P. -

Predsjednik Systematixa Gregson Manning, ija je kua u Seattleu sino izgorjela

do teme lja, zajedno s preko stotinu vladinih dunosnika iz cijelog svijeta,
priveden je danas u podne u Ministarstvo pravo sua. Izvori iz ureda Javnog
tuioca tvrde kako optuba gospodina Manninga, kojom ga se tereti za ugroavanje
nacionalne sigurnosti, nije povezana s jutronjom tragedi jom. Gospodin Manning
navodno je ve nekoliko tjedana pod sumnjom. lako je zatvoreno sudsko zasjedanje
jako neuobiajena praksa, ono je mogue. Javni tuilac ima zakonsko pravo
sazvati posebni sud za nacionalnu sigurnost, i da to ne bude otvoreno za
javnost... The Wall Street Journal, 1. stranica PREDSJEDNIKOV SAVJETNIK ZA
NACIONALNU SIGURNOST RICHARD LANCHESTER IZVRIO SAMOUBOJSTVO U 61. GODINI IVOTA
Prema izvorima iz Bijele kue, Richard Lanchester, izu zetno cijenjeni savjetnik
Bijele kue i predsjedatelj Vijea za nacionalnu sigurnost oduzeo si je ivot
juer poslije podne... Navodno se nije mogao utjeiti zbog gubitka nekoliko bli
skih prijatelja koji su poginuli u nedavnom poaru koji je razorio rezidenciju
Systematixova efa Gregsona Man ninga i u kojem su izgubila ivot 102 istaknuta
dunos nika koji su prisustvovali tamonjoj konferenciji. Budui da je patio od
klinike depresije i imao tekoe u braku, gospodin je Lanchester... 506 Godinu
dana kasnije Odlazak po jutarnje novine bio je ritual, njezin ritual. Ne zato
to je voljela itati vijesti; ba naprotiv. To je bila Nicholasova navika,
njegova potreba da bude u toku s onim to se dogaa u svijetu koji su ostavili
za sobom. Bila je to navika koju ona nije odobravala. Ba zbog toga to su
ostavili taj svijet za sobom, barem svijet nasilja, oruja i lai. Ali voljela
je zapoeti dan odlaskom po novine u grad. Rano bi ustala i otila na plivanje njihov je bungalov bio na strmini iznad jedne od najljepih, najmodrijih i
najosamljenijih plaa koju su ikada vidjeli - a potom bi jahala do skupine
tronih koliba. To je zapravo bilo ovdanje selo. Vlasnica trgovine mjeovitom
robom dobivala je zajedno s namirnicama koje su dopremane zrakoplovom s
oblinjeg veeg otoka i maleni paket novina iz SAD-a; uvijek je jedne odvojila
za ljupku enu s melodioznim stranim naglaskom koja je dojahala svako jutro.
Zatim bi Elena odgalopirala natrag po pustoj plai, dva i pol kilometra do
njihova bungalova. Tada bi Nicholas obino ve sjedio na unutranjem
nenatkrivenom dvoritu koje je sam poploao te pio kavu i itao. Poslije doruka
otili bi na jo jedno plivanje. Tako su im prolazili dani. Bio je to raj. I kad
je jedini lijenik na otoku na temelju testa njezine krvi potvrdio ono to je
ona osjeala ve nekoliko dana, da je trudna, Elena je nastavila jahati, mada
puno opreznije. Bili su ushieni, oekujui dola 507 zak sina ili keri i
razgovarajui satima kako e im se promijeniti ivot. Ali se nee promijeniti
njihova ljubav, koja se sve vie produbljivala. Zbog novca nisu bili zabrinuti.
Vlada ih je velikoduno nagradila lijepom paualnom svotom, iz koje su paljivom
investicijom izvukli i vie nego dovoljno za ivot. Rijetko su razgovarali o
tome to ih je dovelo ovamo, zato im je toliko vano bilo da pobjegnu, zato su
ovdje morali ivjeti pod promijenjenim imenima. To su oni razumjeli: bila je to
prolost, strano bolna epizoda, i to se o tome manje govori, to bolje. Mini
DVD koji je one veeri snimila s Manningova nadzornog sustava pruao im je
potrebnu zatitu. Ne zato to im je, strogo govorei, omoguavao ucjenjivanje,
ve zato to su eksplozivne tajne koje je sadravao bile tajne za koje bi svatko
htio da ostanu dobro skrivene. Svijet bi se mogao samo destabilizirati saznanjem
koliko je blizu bio tihom puu, nenasilnom preuzimanju vlasti od skupine
pojedinaca koji su vjerovali da su vlade zastarjele - a koji su bili na rubu da
stvore supranacionalnu sigurnosnu administraciju spram koje bi Staljinov SSSR
ili Hitlerova Bundesrepublik djelovali klimavo. Mnogi od tih pojedinaca nestali
su u poaru u Manningovu San Simeonu, doivjevi svoj uasan kraj tako to su
ivi izgorjeli. No bilo je i drugih koji su pomagali tim mukarcima i enama i
ortaili se s njima, pa su obavljena uhienja. U tiini i diskretno, razumjeli
su se razlozi, bez potrebe da ih se izriito naglaava, i nainjene su pogodbe.
Vjerovalo se da je Gregson Manning u specijalnoj federalnoj ustanovi u Sjevernoj
Karolini i slui kaznu zbog nespecificiranog prekraja iz stavka 1435 Akta o
nacionalnoj sigurnosti, za koji se kae da ukljuuje ekonomsku pijunau; govori
se da je izoliran od svih kontakata ili sredstava komunikacije. Utjecajni
glasovi u Senatu traili su opoziv glasovanja o ugovoru, odriui se glasova

koje su dali u urbi. Neki su okrivljavali Richarda Lanchestera da je

manipulirao cjelokupnim procesom. Bez amerike podrke, ugovor se raspao. Istina
nikada nije trebala izai na vidjelo. Tako je napravljeno esnaest kopija DVD-a;
jedna je dostavljena u Bijelu kuu pod ifrom koju je Brvson znao i koja je bila
namijenjena samo za predsjednika osobno; drugu je dobio Javni tuilac
Sjedinjenih Drava. Ostale su dospjele u London, Moskvu, Peking, Berlin, Pariz i
508 druge svjetske glavne gradove. Poglavari drava morali su znati to se
zamalo dogodilo, jer bi inae virus i dalje djelovao. Od tri preostale kopije,
jedna je pohranjena kod odvjetnika za kojeg je Brvson znao da je pouzdan iznad
svega, druga je zakljuana u bankovni sef, a trea je bila s njima, skrivena
negdje na otoku, izolirana i zatiena. Bile su to police osiguranja. Brvson i
Elena nadali su se da nikada nee morati doi po njih. Tog je jutra, oko sat
vremena nakon to je donijela jutarnje novine, Elena izronila iz predivne vode i
nala Brvsona zaokupljenog itanjem, dok mu je vjetar podizao i guvao novine.
Tek kad se konano odrekne te gadne navike bit e konano slobodan,
prekorila ga je. Zvui kao da govori o puenju. Gotovo da je jednako tako
loe. A vjerojatno je jednako tako teko prestati. Ali ako ja prestanem, kakav
e ti izgovor imati za svoje jutarnje jahanje? Smijuljila se: Ii u po
mlijeko? Jaja? Smislit u neto. Isuse. Nagnuo se blie novinama. Sto je?
Skriveno na stranici D-16. Poslovna stranica. Sto kae? Mali lani djeluje samo kao prepisana izjava za tisak iz korporacije Systematix u
Seattleu. Ali... ali Manning je u zatvoru! On jest. Njegovom kompanijom
privremeno rukovode neki od njegovih zamjenika. Vijest kae da je Agencija za
nacionalnu sigurnost upravo preuzela skupinu nadzornih satelita u niskoj orbiti
proizvedenih u Systematixu. Pokuavaju prikriti vijesti, ali ovo nije ba jako
domiljato, zar ne? Kamo e? Brvson je ve ustao iz svoje lealjke i urno se
poskakujui uspinjao sprudom prema njihovom bungalovu. Slijedila ga je. Vjetar
je nosio zvuk prema njoj, pa je znala da je ukljuio televizor. Bila je to jo
jedna grozna navika s kojom je eljela da prekine: improvizirao je nekakvu
satelitsku antenu samo da bi mogao gledati vijesti, iako je obeao da e to
svesti na minimum. 509 Brvson je gledao CNN, ali je bio frustriran to nije bilo
vijesti, nego nekakvi prilog o modi. Okrenuo se prema njoj. Ted Waller nije
poginuo u onom poaru, zna. Vidio sam izvjetaje forenziara, sve to je
objavio medicinski vjetak u Seattleu, i sva su tijela identificirana. Waller
nije bio meu njima. Znam to. To znamo ve godinama. Sto hoe rei? Hou
rei da u ovome vidim Wallerove prste. Siguran sam u to. Ja uvijek kaem,
vjeruj svojim instinktima, zauo se glas s TV-prijamnika. Elena je vrisnula i
pokazala na televizor. Brvson se naglo okrenuo. Srce mu je brzo udaralo. Lice
Teda Wallera ispunilo je ekran. Sto je ovo? dahtala je Elena. Je li to neka
emisija...} Nazovimo to stvarnom televizijom, rekao je Waller. Zajameno nam
je da e nas ostaviti na miru! zagrmio je Brvson. No ti si uspio upasti preko
satelita. To je nasilni upadi Brvson je poeo pritiskati gumbe na daljinskom
upravljau, mahnito mijenjajui kanale. Wallerovo lice bilo je na svakom i
flegmatino zurilo u njih. Jo alim to se nismo uspjeli dostojno oprostiti,
rekao je Waller s TV-ekrana. Doista se nadam da nema neprijateljskog
raspoloenja. Brvson je bez rijei mahnito pogledavao po maloj dnevnoj sobi.
Mikroskopske napravice za nadzor mogle su se doslovce posvuda postaviti i nije
ih se moglo otkriti... Javit u se kad bude vrijeme za to, Nicky. Moda je sada
preuranjeno. Waller je pogledao u daljinu kao da e rei jo neto, a na usnama
mu se pojavio nagovjetaj smijeka. Pa, vidjet emo se. Neemo ako ja tebe
prvi vidim, Tede, rekao je Brvson jetko i sjeo u svoj stolac. Imamo puno
spremljenih dokaza, koje neemo oklijevati objelodaniti. Na ekranu je Wallerovo
lice postalo oprezno. Sjeti se, Tede - uvijek te iznenadi ono to ne vidi.
Iznenada je Wallerovo lice nestalo, a zamijenila ga je nekakva televizijska
igra. Potez je povuen. I uzvraen. Brvson je bio bijesan, uvrijeen zbog ovog
nasilnog upada - i poslije toliko godina provedenih u slubi te velike igre,
nekako neobino uznemiren. Ako je Elena to zapazila, za510 drala je za sebe. I
dalje je odlazila na svoja jutarnja jahanja, i dalje su vei dio dana provodili
vani, bilo na svjetlucavoj bijeloj plai bilo na svojoj drvenoj palubi, u sjeni
biljki penjaica i mladih palmi koje su se njeno ljuljale na povjetarcu. Brvson

je potpuno raskinuo s prolim ivotom dok su se on i Elena pripremali da njeguju

novi ivot koji je bio na putu. Na suncu su mu brazgotine iezle, a bilo je
dana kad je - dok je zrak mirisao po jasminovu cvijetu, limeti i slanoj vodi tupa bol bila gotovo nezamjetljiva, poput nedosenih uspomena. Na trenutke bi
gotovo pomislio da je ostavio svijet za sobom. Gotovo.