NACIONALNA SIGURNOST

Suvremeni svijet, na opoj ali i konkretnoj ravni, funkcionira po principima integracija i

dezintegracija, udruivanja i razdruivanja, interesnog povezivanja, ali i interesnog
sukobljavanja. Nita nije fiksno i zauvijek i gotovo da se nita ne moe promatrati u statinom
smislu, nego je nuno prihvatiti realitet dinaminosti u ukupnim odnosima modernog svijeta.
Dakako, i integracije i dezintegracije prolaze kroz relativno ili znaajno burne faze i izazivaju
ponekad i radikalno nova stanja u ureenjima odnosa meu ravama na regionalnom,
kontinentalnom, ali i na svjetskom planu. Ovi procesi su normalni za dananji stupanj razvoja
civilizacije s obzirom na dostignuti nivo tehnolokog razvoja i ekspanzije kapitala koji ne trpi
nikakve stege ili inhibiciju unutar jednog zatvorenog kruga.
Danas, zapravo, nije ni zamislivo da se dave mogu ponasati po principima samodovoljnosti,
robinzonizma ili pak klasinog autoizolacionizma gotovo niti u jednoj sferi drutvenog
djelanja. U uvjetima razvijenosti informacionog kompleksa, svaka eventualna samodovoljnost
neku pretpostavljenu dravu odvela bi u opu atrofiju ili nepovratni nazadak, to bi bila
temeljna pretpostavka ili njenog nestajanja ili pada u ovisnost od drugih subjekata
meunarodne zbilje, odnosno, izgubila bi eljenu potrebu i mogunost da bude subjekt
meunarodnih odnosa i suprotno tome, postala bi objekt manipulacije i kao takva ne bi bila
adekvatan okvir na ravni potreba njenih graana s aspekta zahtjevnosti dostignutog nivoa
civilizacijskih potreba (Walt, 1987).
U ovom kontekstu diferencira se vie pravaca moguih djelovanja svake drave ponaosob to
je, svakako, uslovljeno njenim ukupnim nivoom razvijenosti, pozicioniranou u
geopolitikom i geostratekomsmislu te tendencijama u okviru unutrasnje i vanjske politike.
Dakle, diferenciraju se strategija i taktika, integriranje ili dezintegriranje, globalizam ili
izolacionizam kao kontrapunkti, egzistencija i koegzistencija, samoodranje, anticipacija
ciljeva, puna suverenost i udruivanje pojedinih segmenata suvereniteta sa drugim
subjektima,eventualna predestinacija ciljeva itd. U svim ovim procesima,bezbjednost,
odnosno sigurnost svake drave je nezaobilazan faktor njene opstojnosti, funkcioniranja,
egzistiranja i koegzistiranja sa drugim dravama, meunarodnim institucijama i bilateralnim,
trilatelarnim,multilateralnim ili drugim povezivanjima na regionalnom,kontinentalnom ili
globalnom svjetskom nivou (Zakaria, 1998).Prije nego krenem u strukturalnu razradu
najbitnijih elemenata nacionalne sigurnosti, nuno je navesti neke standardne i poznate
punktacije 0 sigurnosti u jednoj dravi openito.

DRAVA I NAJVII NIVO UGROENOSTI

Da bi se uope moglo govoriti O nacionalnoj sigurnosti, neophodno je znati ta je drava te
koji su sigurnosni rizici koji joj prijete. U ovom poglavlju bit e rijei, kada su sigurnosne
prijetnje u pitanju,o najvioj prijetnji, a to je agresija. U drugim poglavljima e se govoriti o
ostalim modalitetima rizika i prijetnji.
Drava je osnovni i najvaniji oblik politikog organiziranja svakog klasnog drutva (Waltz,
1979). U slavenskim jezicima rije drava dolazi od staroslovenskog drati, to ukazuje na
patrimonijalno shvatanje u porijeklu samog naziva: drava je ona teritorija sa svojim
stanovnitvom koju vladar dri pod svojom vlau kao svoj posjed,kao batinu. U veem
broju drugih jezika naziv za dravu je izveden od latinskog status (iz konteksta status rei
Romanae). Takav je korijen francuske rijei etat, italijanske stato, engleske state, panske
estado, njemake Staat itd. Karakteristino je da se ovi termini koji izrazavaju jasno
razlikovanje dravne organizacije od feudalnog posjeda ili od drutva u irem smislu rijei
javljaju relativno kasno:tek od esnaestog vijeka. Jasno izdvajanje pojma drave vremenski
se podudara s periodom stvarnog formiranja moderne dravne organizacije u formi apsolutne
monarhije. Kroz dugu historiju razvoja teorijske, filozofsko-naune misli o drutvu i politici
injeni su mnogi pokuaji da se shvati i objasni porijeklo i priroda drave. Postojale su i
postoje razne teorije koje dravu posmatraju kao kvantitativno narastanje i proirenje
prvobitne porodine i plemenske organizacije; teorije o boanskom porijeklu dravne vlasti
koje su bile osobito rasprostranjene u srednjem vijeku; objektivno-idealistike teorije koje
vide u dravi ostvarenje ili otjelotvorenje apsolutne ideje, svjetskog i narodnog duha, najvie
moralne vrijednosti i s1.; biologistikoorganistike teorije posmatraju i objanjavaju dravu
kao organizam vieg reda iji organi imaju funkcije i meusobne odnose analogne onima koji
postoje kod ovjeka i drugih ivih bia; teorije drutvenog ugovora, koje su doivjele svoj
najvei procvat u XVII i XVIII vijeku kao kritika feudalnih teorija o boanskoj prirodi drave.
Teorije sile u svojim brojnim klasinim i modernim varijantama objanjavaju nastanak i
prirodu drave samim aktima organiziranog nasilja, osvajanja i tlacenja: drutvene grupe bolje
osposobljene za borbu (naoruanjem, organizacijom ili ratnikim kvalitetima) pobjeuju
slabije grupe i organiziraju vladavinu nad njima stvarajui tako dravu.
Danas rasprostranjene teorije tretiraju dravu kao organizaciju vrenja jedne odreene
funkcije u okviru socijalnog sistema koji sam predstavija jedan sistem
komplementarnih, meusobno uvjetovanih funkcija. Jedno od naunih shvatanja drave
dala je i marksistika teorija (historijski materijalizam). Osnovno polazite marksizma na
ovom polju sastoji se u tome to utvruje da drava nastaje i razvija se kao proizvod
antagonistikih klasnih protivrjenosti koje se ne mogu razrjeavati u okviru datog klasnog
poretka bez posebne organizacije za prinudu, bez drave. Drava je osnovni oblik politikog
konstituiranja klasnog drutva, posebna, drutvu nadreena organizacija javne vlasti ija je
osnovna funkcija zatita ili razvijanje odreenog klasnog poretka, to jest onih produkcionih
odnosa na kojima se zasniva ekonomska dominacija vladajue klase, a osnovno sredstvo
upotreba ili prijetnja upotrebom legitimne fizike prinude. (Socioloski leksikon, 1982)
Termin drava se upotrebljava u vie razliitih znaenja. U uem smislu, pod dravom se
podrazumijeva sam dravni aparat hijerarhijska organizacija sastavljena od individualnih i
kolektivnih nosilaca dravne vlasti i svih inovnika i slubenika koji ulaze u sastav njenih
razliitih organa. U tom smislu drava je neposredno suprotstavljena drutvu na koje se njena
vlast primjenjuje. Ali drava je osnovni subjekat meunarodnih odnosa. Mada istupa kao sila
koja spolja obuhvata drutvo i stoji iznad njega, ona je u krajnjoj liniji samo oblik
konstituiranja jednog odreenog klasnog drutva, od njega neodvojiv. S obzirom na to, o
dravi se moze govoriti i u jednom irem znaenju.

Pod dravom se u tom sluaju podrazumijeva cjelokupno drutvo obuhvaeno jednom

dravnom organizacijom, dakle ne samo dravni aparat nego i teritorija i stanovnitvo koji su
pod istom dravnom vlau. Drava je i historijska tvorevina. Ona nastaje kad razvoj
proizvodnih snaga drutva potkopa i konano razbije homogenu drutvenu strukturu
prvobitnih zajednica. Napredak proizvodnih snaga zasnivao se na sve razvijenijoj drutvenoj
podjeli rada koja je opet, sa svoje strane, imala ogroman znaaj za dalji napredak proizvodnih
snaga i za dalekosene promjene u strukturi drutva i njegovoj opoj organizaciji. Od
sporadine razmjene postaje stalni oblik veze najprije izmeu razliitih rodova i plemena, a
zatim sve vie i izmeu pojedinih porodica u rodovskim zajednicama. Polazna taka svake
razmjene bio je, razumije se, takav stupanj proizvodnosti rada koji je omoguavao da pojedini
proizvoai proizvode svojim radom vie nego to je potrebno za njihovo sopstveno
izdravanje. No, im su viak proizvoda i razmjena postali stalna pojava, bilo je svreno sa
starim rodovskim ureenjem koje jo nije znalo za dravu. S vikom proizvoda i razmjenom
nastaju pojave i odnosi nespojivi s prirodom prvobitne rodovske zajednice - to su nejednakost
u posjedovanju materijalnih dobara i eksploatacija tue radne snage, to jest prisvajanje vika
proizvoda stvorenog tuim radom. U ratu zarobljeni pripadnici drugih plemena vie se ne
ubijaju jer dostignuti stepen razvitka proizvodnje omoguuje da njihova radna snaga bude
iskoritena. Od ratnih zarobljenika postaju robovi koji vikom svoga rada poveavaju
materijalno bogatstvo onih koji su ih zarobili. Eksploatacija robova djeluje razoreno na
unutranje odnose u rodovskoj zajednici.
U uvjetima ve postojee imovinske nejednakosti i probuene teznje za linim bogaenjem
ropstvo nije moglo ostati ogranieno samo na zarobljene pripadnike drugih plemena. Ista
sudbina snalazi i one pripadnike pobjednikog plemena koji su u nastaloj ekonomskoj
utakmici doli u zavisan materijalni poloaj.O ovom pretvaranju nekadanje rodovske
jednakosti u svoju potpunu suprotnost najrjeitije govori ustanova dunikog ropstva koju
poznaju i priznaju sve drave staroga vijeka, od Kineskog carstva do Rimske imperije.
Tako je razvoj proizvodnih snaga u krilu prvobitne zajednice izazvao radikalnu promjenu
produkcionih odnosa i stim i svih drugih drutvenih odnosa i institucija. Zajednika rodovska
svojina nad sredstvima za proizvodnju zamjenjena je privatnom svojinom, jednakost
pripadnika rodovskih zajednica nejednakoseu bogatih i siromanih, solidarnost ljudi iz istog
plemena suprotnou interesa gospodara i robova. Drutvo se pocijepalo na neprijateljske,
antagonistike klase eksploatatora i eksploatisanih. To je onaj trenutak u razvitku drutva kad
se na historijskoj pozornici, kao objektivna nunost, pojavljuje drava. Ve po genezi svog
historijskog nastanka i po karakteru svojih osnovnih funkcija drava predstavlja otjelovljenje
jedne stalne protivrjenosti: ona je, s jedne strane, formalni predstavnik drutvenog jedinstva,
organizacija koja vrili niz funkcija neophodnih za ivot drutva kao jedne organizirane
cjeline. S druge strane, ona je organizacija koja sredstvima prinude i drugim instrumentima
kojima raspolae obezbjeuje ope uslove za opstanak i funkcioniranje odreenog poretka. U
tom smislu ona je predstavnik i zastupnik interesa jednog dijela drutva protiv drugog dijela,
instrumenat vladajue strukture kojim se ona slui da bi zatitila svoje vitalne interese. Ove
dvije protivrjene strane u prirodi svake drave uvjetuju jedna drugu i nalaze se u
neraskidivom dijalektikom jedinstvu. Izdvajanje organizacije upravljanja opim drutvenim
poslovima u vidu posebnog aparata javne vlasti - stvaranja drave - bilo je nuno prije svega
zbog toga sto je zbog klasne podjeljenosti postalo nemogue da te, za drutvo vitalne funkcije,
obavljaju neposredno organi samoga drutva neizdvojeni iz njegove jedinstvene strukture
(kao to je bilo u prvobitnoj zajednici). Uz to je obim opih drutvenih potreba i zajednikih
poslova postojao sve iri a njihova priroda sve sloenija,to je iziskivalo od organa
upravljanja sve vie vremena i strunog znanja. Razvijena drutvena podjela rada u sferi
materijalne proizvodnje radala je i rada potrebu da i upravljanje optim poslovima drutva
postane jedna posebna grana u toj podjeli.

Otuda tendencija da vrenje tih poslova postane stalno i iskljuivo zanimanje jedne posebne
grupe Ijudi - dravnih inovnika. Uporedo s razvojem drave razvija se i jaa i dravna
birokracija. Birokracija kao osnovni socijalni supstrat drave izraava svojim drutvenim
poloajem i svojim politikim aspiracijama protivrjenosti svojstvene dravnoj organizaciji.
Ona tei da zatitu posebnih interesa vladajue klase obue u ruho staranja o opem dobru i
viim interesima i da sluenje drave odreenim drutvenim potrebama iskoristi za to
potpunije podreivanje drutva dravi. Svakoj dravi je svojstvena tenja da se od instrumenta
stvorenog radi zadovoljenja odreenih drutvenih interesa i potreba, dakle od sluge drutva,
pretvori u gospodara nad drutvom pa i nad samom vladajuom klasom. Koliko e se ova
uvijek prisutna tendencija realizirati u drutveno-historijskoj praksi, to zavisi od konkretnog
odnosa klasnih snaga u drutvu i stepena u kome se odreeni klasni poredak mora u vitalnim
pitanjima svoje egzistencije neposredno oslanjati na snagu i autoritet dravne prinude. Ove
protivrjenosti u prirodi drave odreduju i poloaj dravne birokratije: njene odnose s
neposrednim nosiocima politike vlasti i s ekonomski vladajuom klasom i njenu ulogu u
politikom ivotu. Kao poseban profesionalni aparat za voenje opih drutvenih poslova,
dravna organizacija predstavlja jednu trajno izdvojenu granu drutvene djelatnosti uz tenju
da se izdvoji i postane stalno zanimanje jedne grupe Ijudi, im se stvore organi specijalizirani
za vrenje te djelatnosti - tako nastala organizacija dobija neizbjezno svoje ue interese i svoje
tumaenje irih interesa i potreba. Ona pokazuje tenju da vrenje odredene funkcije u korist
drutva ili neke drutvene grupe pretvori u osnov za jaanje sopstvenih drutvenih pozicija i
vanosti. Sve razvijene drutvene organizacije ispoljavaju ovu tendenciju, a osobito najvea i
najmonija meu njima drava. Sluenje drave interesima naroda je, bar po formi, indirektno
a ne direktno. Da bi mogla uspjeno da titi i uvruje postojei poredak, drava mora biti u
poziciji da odluuje o tome ta je u interesu toga poretka a ta nije. Time je ve stvorena
mogunost da se pojavi nepodudarnost pa i protivrjenost izmeu dravnog tumaenja opih
drutvenih potreba (odnosno interesa postojeeg poretka) i uih, neposrednih interesa i
zahtjeva vladajue klase. Najzad, itava dravna aktivnost i sama dravna organizacija imaju
pravni oblik i okvir. Pravo je neophodan i stalan instrumenat dravne politike. Pravne norme
predstavljaju opeobavezna pravila ponaanja koja se proteu na sve pripadnike jedne drave.
Pravnim normiranjem drutvenih odnosa i svoje sopstvene aktivnosti drava postavlja granice
samovoljnom koritenju i zloupotrebljavanju drutvene moi. Takva norma predstavlja vaan
oslonac relativne samostalnosti organa dravne vlasti.
U svom konkretno-historijskom obliku drave se razlikuju meusobno kako po
institucionalnom ustrojstvu tako i po prirodi i obimu funkcija koje vre. S obzirom na to to je
osnovna funkcija svake drave zatita opih uslova postojanja jednog odreenog poretka,
priroda toga poretka ima odreujui utjecaj na bitne i osnovne karakteristike dravne
organizacije. To, drugim rijeima, znai da je tip dravno-politike organizacije u krajnjoj
liniji uvijek odreen klasnim tipom drutva. Na ovoj podlozi razlikujemo osnovne klasne
tipove drave - robovlasniki, feudalni, kapitalistiki i proleterski (socijalisticki) tip dravne
organizacije. Svaki od njih omoguuje odgovarajuoj klasi dominantan udio u voenju opih
drutvenih poslova i svjesnom usmjeravanju drutvenog kretanja. Jedna klasa je vladajua ne
samo ekonomski nego i politiki kad je dravna organizacija tako ustrojena da obezbjeuje
njen presudan utjecaj na voenje opih drutvenih poslova preko drave. To znai, prvo, da
postoje vidljivi ili nevidljivi kanali utjecaja drutvenih snaga na dravu i dravnu politiku i ,
drugo, da su ti kanali pod stvarnom kontrolom vladajue klase tako da su ostali klasni interesi
ili iskljueni ili bar potisnuti i ogranieni u svom dejstvu. Politiko ureenje svake drave ima
dva osnovna vida. Prvi se tie naina na koji je samom organizacijom dravnog mehanizma
odreen odnos javne vlasti i drutva. Drugi se tie naina na koji je sama dravna vlast
institucionalno organizirana i rasporeena meu dravnim organima nosiocima vlasti.

Demokratskim se moe smatrati ono dravno ureenje u kome osnovne prerogative dravne
vlasti imaju organi koji po svom sastavu i nainu formiranja izraavaju stalnu vezu drutva i
organa javne vlasti. Takvi su razni predstavniki organi u sastavu dravne organizacije, a prije
svega skuptine, odnosno parlamenti. Time to su ovi organi, bar formalno, stavljeni iznad
drugih organa i institucija dravnog aparata izraeno je shvatanje da je drava u sutini samo
instrumenat za ostvarivanje odreenih drutvenih interesa i da zato treba da bude pod stalnom
demokratskom kontrolom drutva. Nasuprot ovome, u autokratskom dravnom ureenju
organi nosioci dravne vlasti - ne zasnivaju svoju vlast na mandatu dobijenom od drutva.
Oni nisu birani niti su podreeni organiziranoj drutvenoj kontroli. U vidu apsolutne
monarhije i drugih slinih despotskih oblika vladavine ovaj tip dravnog ureenja dominirao
je u toku itave historije sve do velikih buroaskih revolucija, a u nekim dijelovirna svijeta i
dugo poslije toga. U svakom sistemu dravne organizacije postoji razlika izmeu politikih i
struno-tehnikih dravnih organa. Politiki organi su samostalni nosioci odreenih
prerogativa dravne vlasti. Oni politiki odluuju, to jestodreuju pravce i sadraj dravne
politike. Struni i pomoni administrativni organi vre dravnu vlast samo na osnovu
ovlatenja koja na njih prenose politiki organi. Oni su instrumenti sprovoenja odreene
politike. Razlikovanje politikih i struno-administrativnih organa, organa koji politiki
odluuju i inovniekog aparata koji sprovodi donesene odluke, dobija osobito znaaj u
demokratskom sistemu dravne organizacije, gdje se politiki organi poklapaju ustvari s
biranim predstavnikim organima. Od odnosa uspostavljenog u praksi izmeu politikih
organa i dravnog aparata, od vee ili manje samostalnosti dravne birokratije zavisi u
mnogome stvarni stepen demokratinosti dravnog ureenja. (Politika enciklopedija, 1975)
DRAVNA TERITORIJA
Dravna teritorija je prostor na kome se prostire vlast odreene drave i koji je obuhvaen
dravnom granicom. Prostor iznad i ispod dravne teritorije takoer pripada dravi ija je
teritorija, to znai da dravna teritorija nije sarno povrina zemlje ve da je i ona
trodimenzionalna. Teritorija drave obuhvata i jedan pojas morske povrine od granice drave
prema slobodnom moru, a taj se pojas naziva teritorijalno more.irina teritorijalnog mora nije
danas jedinstveno odreena i kree se od tri do dvanaest morskih milja. Suverenitet
pribrijene drave protee se i na teritorijalno more, stim to je suverenitet s izvjesnim
ogranienjima kao to je obaveza omoguavanja slobodnog prolaza brodovima itd. Mandatna
teritorija je pod upravom, mandatom neke druge drave. Mandatne teritorije postojale
su do Drugog svjetskog rata u okviru sistema Drutva naroda.
Teritorije pod starateljstvom su nastale poslije Drugog svjetskog rata a pod starateljstvom su
Organizacije ujedinjenih naroda i pojedinih drava. Teritorije pod starateljstvom uvedene su
Poveljom UN, ime je ustvari ukinut sistem mandatnih teritorija i uveden sistem teritorija pod
starateljstvom to je znaajan napredak jer su teritorije pod starateljstvom u principu
samostalnije od mandatnih. Teritorija nije sarno prostor i granica suvereniteta i nadlenosti
drave. Ona je drutveno-ekonomska sredina koja vri utjecaj na historiju i politiku jedne
zemlje. Istovremeno, ona je politiki faktor nekad od bitnog znaaja za sudbinu i razvitak
pojedinih naroda. U tom pravcu ona utjee ne samo kao geografsko mjesto i oblik (npr.
ostrvo) ve i na politieko-geografski odnos. Ona je sastavni dio historije i nacionalnog
bia pojedinih naroda, a bila je osnov i povod za ekspanzije ali i za saradnju. Ona je odvajala i
spajala u politici. Njena uloga nije determinirajua, ali je jedan od uvjeta i elemenata
odreene dravne i druge politike. (Politika enciklopedija, 1975)

DRAVNA GRANICA
Uz dravni teritorij, kao sigurnosni objekt, organski je vezana dravna granica. Dranva
granica je vazna i po unutranju i po spoljnu sigurnost (nepovrjedivost granica, granini
incidenti, prekogranino krijumarenje i svere, ilegalne migracije, ubacivanje bandi i dr.).
Dravna granica je crta koja oznaava gdje prestaje dravno podruje jedne, a poinje
dravno podruje druge, susjedne drave. Ako se radi o pomorskoj dravi, dravna granica u
odnosu na otvoreno more ini spoljna crta teritorijalnog mora. Ogranienost prostora u svijetu
i tehnologija njegovog koritenja doveli su do toga da dravnu granicu ine i zamiljene ravni
koje padaju okomito na tlo ili vodenu povrinu i nastavljaju se u dubinu zemlje, tako da
dravna granica razgraniava ne sarno kopnene nego i vodene povrine, zrani prostor i
unutranjost zemlje.
Dravna granica obiljeava i doseg nadlenosti drave. U meunarodnim:odnosima pojam
granice se vezuje za dravu i oznaava liniju koja dijeli teritoriju jedne drave od teritorije
drugih drava. Sa stanovita meunarodnog prava granica predstavlja liniju do koje se prostire
vlast, odnosno suverenitet jedne drave. Pojam dravne granice ne treba mijeati sa drugim
slinim pojmovima, koji se s ovim ne moraju poklapati
ve mogu biti iri ili ui - npr. etnika granica, ekonomska granica, carinska granica, itd. Da bi
bila na pravu zasnovana, dravna granica mora biti meunarodno priznata. Pravilo je da je za
takvo priznanje dovoljna saglasnost susjedne drave prema kojoj granica postoji, a uobiajeno
je da se granice odreuju ugovorom izmeu susjednih drava. Prilikom ugovornog
utvrivanja granice postoje dvije faze:prva je zakljuenje samog ugovora, koji sadri opis
granice i priloene karte s obiljeenom granicnom linijom, a druga komisijsko povlaenje
granice na samom terenu i njeno obiljeavanje graninim znakovima. Radi odravanja granica
uspostavljaju se esto meu susjednim dravama mjeovite granine komisije. Povlaenje
granice vri se kako na kopnu, tako i na vodi i u zraku, te postoje suhozemne, pomorske i
zrane granice. Povreda dravne granice predstavlja povredu suvereniteta dotine drave i
zabranjena je meunarodnim pravom. Prelazak preko dravne granice obavlja se u skladu sa
graninim reimom, koji drave utvruju svojim unutranjim pravnim propisima, i u principu
je slobodan uz pokazivanje odgovarajuih dokumenata - pasoa i vize. U odreenim
sluajevima, drava moe obustaviti promet preko svojih granica (tzv. zatvorena granica) za
due ili krae vrijeme.

AGRESIJA
Najvii stepen opasnosti po jednu dravu je - agresija. ta je agresija i ko mogu biti agresori?
Agresija openito je napad, nasrtanje, svaki oblik nasilja. Agresija u naem smislu je
neizazvan (niim izazvan) napad jedne ili nekoliko drava na suverenitet i teritorijalni
integritet druge drave, s ciljem teritorijalnog osvajanja ili nasilne promjene unutarnjeg
ureenja, odnosno ostvarenja drugih politikih i slinih planova kojima se ugroava
nezavisnost i suverenitet ili teritorijalna cjelina napadnute zemlje. Najee je oruana i izvodi
se primjenom vojne sile, ali obuhvaa i svaku akciju usmjerenu protiv teritorijalne cjeline i
nezavisnosti druge drave, ili protiv mira u svijetu. U tom smislu govori se o ekonomskoj,
politikoj, subverzivnoj i drugim vrstama agresije, a esto i o tzv. ideolokoj agresiji. Prvi put
je definirana Londonskim konvencijama iz 1933. godine, sklopljenim izmeu deset drava, a
Londonskom deklaracijom i Sporazumom o kanjavanju ratnih zloinaca iz 1945. godine
proglaena je meunarodnim zloinom protiv mira. Sadraj pojma utvren je preciznije
tek Rezolucijom Generalne skuptine Ujedinjenih naroda br. 3314, od 14. decembra 1974.
godine, kojom se aktima agresije smatraju:
a) napad i invazija na stanovnitvo i teritorij drave, kao i okupacija i aneksija dijela ili cjeline
njenog teritorija kao posljedice prethodnog ina;
b) bombardiranje teritorija jedne drave od strane oruanih snaga druge drave ili grupe
drava, kao i nedozvoljena upotreba bilo kojeg oruja na njenom teritoriju, osobito protiv
njenog stanovnitva s namjerom njegovog pokoravanja;
c) blokada obala i luka od strane druge ili grupe drava, odnosno njihovih oruanih snaga;
d) neizazvan napad oruanih snaga jedne ili vie drava na kopnene, pomorske ili
zrakoplovne snage druge drave ili drava;
e) upotreba oruanih snaga jedne ili vie drava na teritoriju druge drave, uz njen naelni
pristanak, ali suprotno odredbama meusobnog sporazuma ili ugovora o angairanju tih
snaga, kao i produavanje njihova boravka na teritoriju ove drave bez njene suglasnosti
izvan sporazumno utvrenog roka;
f) odobrenje za upotrebu vlastitog teritorija jedne drave od strane oruanih snaga druge
drave ili grupe drava, a radi napada na stanovnitvo i teritorij tree drave ili drava;
g) upuivanje naoruanih bandi ili drugih neregularnih trupa i plaenika od strane jedne na
teritorij druge drave s namjerom vrenja oruanog nasilja.
Vijee sigurnosti UN, prema istoj rezoluciji moe, pored ovih, proglasiti agresivnim i druge
sline akte jedne ili vie drava usmjerene protiv druge drave ili grupe drava, odnosno
njihove nezavisnosti i teritorijalnog integriteta. Akti agresije, prema Povelji Ujedinjenih
naroda, ne mogu se opravdati nikakvim razlozima ni motivima i predstavljaju zloin protiv
slobode i meunarodnog mira. Osvajanje i prisvajanje tueg teritorija, kao i stjecanje bilo
kakvih prednosti nad drugima nasilnim putem i sredstvima, ocjenjuje se pravno i moralno
nedopustivim.
AGRESOR
Agresor je drava koja na bilo koji nain ugrozi nezavisnost, suverenitet ili teritorijalni
integritet druge drave, odnosno ije oruanen snage napadnu drugu zemlju. Povelja
Ujedinjenih naroda daje pravo napadnutoj dravi i meunarodnoj zajednici da protiv agresora
pripremi individualne i kolektivne mjere samoodbrane a, prema meunarodnom pravu, svaka
drava moe da mu se suprotstavi svim sredstvima i oblicima borbe koji su joj dostupni, a
nisu zabranjeni meunarodnim pravom. Meunarodno pravo podstie odbranu od agresora
pruzajui zatitu i onim graanima koji mu se neorganizirano ili na bilo koji drugi nain
odupru, a pripadnicima oruanih snaga smatra i one graane koji se u toku oruanog otpora
pojedinano,grupno ili u jedinici kao pripadnici pokreta otpora bore protiv njega, s tim da
ispunjavaju odreene uvjete.

DEFINIRANJE SIGURNOSTI
Prema reduciranoj definiciji, sigurnost je otklanjanje svih aktivnosti i pokuaja koji ugroavaju
lica, javni poredak, objekte ili dati prostor.
Razliiti subjekti i organi se angairaju na poslovima zatite odreenih vrijednosti i dobara, i
svako od njih primjenjuje specifine metode i mjere (zakonodavna djelatnost, represivne
mjere i dr.) (Schwelier,1999).
S obzirom na zatiena dobra i vrijednosti razlikuju se vrste sigurnosti:
lina sigurnost, ustavom i zakonima zagarantirana, koja se ostvaruje kao lina prava i slobode
graana i njihova ekonomska sigurnost; nacionalna sigurnost, ustavom i zakonima su
odreena dobra i vrijednost javnog poretka, kao i organi koji te poslove vre;
sigurnost saobraaja na putevima, u zraku, na rijekama i morima, zakonima i drugim
propisima definirana su pravila saobraaja koja odreuju ponaanje uesnika, organe koji
reguliraju i vrse kontrolu ostvarivanja bezbjednosti u tim oblastima; sigurnost objekata,
normama nadlenih organa i tijela propisani su osnov, sredstva i snage koje tite dati objekat
(privredni i poslovni objekti, ustanove, zgrade,magacine, komande) od svih ili odreenih vrsta
ugroavanja; sigurnost prostora, zakonom je odreeno koji je dio teritorije od posebnog
drutvenog znaaja i zato se odreuju organi ija je dunost da ga tite i sigurnost podataka,
zakonima i drugim opim aktima odreeni su podaci koji su od posebnog drutvenog interesa
i zbog toga se nalaze nadlenim organima da ih tite. (Maslea, 2001)
U skladu sa namjerom ekspliciranja poznatih punktacija o sigurnosti openito, potrebno je
naglasiti da se pojam sigurnosti i bezbjednosti moe se shvatiti u tri smisla: kao funkcija
sigurnosti drave zakonima i drugim normama odreeni su organi i subjekti koji je vre;
kao stanje sigurnosti, na osnovu elemenata, tj. podataka o aktivnostima nosilaca
ugroavajuih djelatnosti u i prema datoj dravi, utvruje se stepen ugroenosti, odnosno
sigurnosno stanje, i kao sluba sigurnosti - organi ija je dunost da, vrei poslove iz svoje
nadlenosti, primjenom odgovarajuih metoda i mjera, otklanjaju djelatnosti kojima se
ugroava javni poredak ili bezbjednost struktura drave.
Sigurnost u najirem politiko-pravnom smislu obuhvata mjere i aktivnosti uvanja i zatite
od ugroavanja nezavisnosti i integriteta jedne zemije (drave, nacije) i unutranjeg ustavnog i
pravnog poretka.
U prvom sluaju se govori o spoljnoj, a u drugom o unutranjoj sigurnosti.
Prema objektu zatite razlikuju se: dravna sigurnost, zatim opa (javna), kolektivna, lina i
imovinska sigurnost. Nadalje, pojam ope sigurnosti obuhvata zatitu linih, imovinskih,
politikih i drugih prava i sloboda graanina od kriminalnog uskraivanja njihovog
koritenja.Line slobode i prava obuhvataju zatitu ivota, integriteta i neprikosnovenosti
linosti, zatim nepovrjedivost stana, tajnost pisma i drugih sredstava veze, slobodu kretanja i
nastanjivanja, drugih linih i politikih prava. Pod zatitom imovinskih prava podrazumijeva
se obezbjeenje postojeih imovinskopravnih odnosa, zatita imovinskih prava graana od
krae, razbojnistva i raznih samovlasnih pribavljanja imovinskih prava i svakog naruavanja
imovinskih prava pojedinca.

DRAVNA BEZBJEDNOST
Kada se definira dravna bezbjednost u okviru nacionalne sigurnosti, polazi se od toga da ona
predstavlja djelatnost posebno odreenih dravnih organa na planu zatite odgovarajueg
drutvenog i politikog poretka. Obim i okvir ove djelatnosti najee se odreuju ustavom i
zakonima, a objekti zatite su osnove na kojima poiva dato dravno ureenje (npr. vlasnitvo
nad sredstvima za proizvodnju, oblik vladavine, politiki i pravni poredak, nacionalni
suverenitet, odnosno zatita javnog poretka u cjelini). Uobiajeno je razlikovanje nacionalne
sigurnosti u uem i u irem smislu. Pod sigurnou u uem smislu najee se podrazumijeva
djelatnost koja ima za cilj da obezbjedi i garantuje linu i imovinsku sigurnost utvrenu
ustavom i zakonima.
Sigurnost u irem smislu obuhvata djelatnost iji je osnovni cilj obezbjeenje i zatita osnova
na kojima poiva konkretno dravno uredenje.
Iz ovoga proizilazi da je osnovni zadatak i cilj ovih dravnih organa otkrivanje i
onemoguavanje svih aktivnosti koje su usmjerene na ugroavanje, podrivanje ili nasilnu
izmjenu osnova konkretno uzetog drutveno-politikog i dravnog ureenja. Ovakvo
razlikovanje sigurnosti proizilazi iz naina ostvarivanja odgovarajue zatite i objekta koji je
predmet te zatite, tako da se na ovaj nain istie samo funkcionalni aspekt pojma sigurnosti,
a zanemaruje injenica da mnoga ugroavanja lino-imovinske bezbjednosti sadre u sebi
i elemente ugroavnja osnova odgovarajueg drutveno-politikog poretka. Otuda ovakva
razlikovanja imaju samo relativnu vrijednost. Poslovi dravne bezbjednosti u okviru
nacionalne sigurnosti ostvaruju se uglavnom preko odgovarajuih organa i slubi kao to su:
policija, obavjetajna i kontraobavjetajna sluba i neki drugi organi dravne uprave i
pravosua.
Nadalje, pod dravnom bezbjednou podrazumijeva se primjena i koritenje metoda, mjera i
radnji od organa, slubi i politikih subjekata kojima se sprjeavaju, onemoguuju i ine
bezopasnim nosioci djelatnosti koje ugroavaju dravu. Ustavom, zakonima i drugim
propisima odreeni su organi, slube i organizacije duni da pravovremeno otkrivaju,
sprjeavaju i uine bezopasnim pojedince ili organizirane skupine na sopstvenoj teritoriji ili u
inozemstvu, koji nastoje da ugroze javni poredak, tj. sistem nacionalne sigurnosti.
Te aktivnosti nadlenih organa ispoljavaju se u prevenciji protiv krivinih djela uperenih
protiv drave, otkrivanju pripremanja tih krivinih djela i sprjeavanja njihovog izvrenja,
otkrivanja izvrenih krivicnih djela ove vrste, hvatanje njihovih izvrilaca i donoenja presuda
od nadlenog suda. Pored rada navedenih organa i slubi, znaajan inilac dravne
bezbjednosti su mjere i aktivnosti organa drave i informativnog sistema, koji svojom
aktivnou (agitacijom,propagandom i informiranjem) suavaju prostor za djelovanje nosilaca
ugroavajuih djelatnosti i jacaju otpornost drutva podizanjem sigurnosne kulture. U uem,
organizacijskom smislu, pod dravnom bezbjednou podrazumijevaju se ustanove koje se
neposredno angaziraju na poslovima zatite dravne bezbjednosti, a to su slube sigurnosti kontraobavjetajna sluba i sluba javne bezbjednosti. I pored razlika u organizaciji tih slubi
u pojedinim dravarna, koje su uvjetovane drutvenim ureenjem, organizacijom dravne
uprave,tradicijom i drugim razlozima, izmeu njih ima i slinosti. U socijalistikim dravama
te slube su u sastavn organa unutranjih poslova ili postoje kao posebne ustanove. U drugim
dravarna one su u organima unutranjih poslova ili u sastavu ministarstva pravde. Na
poslovima dravne bezbjednosti angairaju se i uprave bezbjednosti ili kontraobavjetajne
slube, ili uprave vojne bezbjednosti u ministarstvima oruanih snaga. (orevi, 1986)
Kada je rijec o dravi kao jedinom subjektu meunarodnih odnos, pa i u oblasti sigurnosti,
navedena opa mjesta o sigurnosti integrirana su u samu bit funkcije i funkcioniranja drave.

DEFINIRANJE NACIONALNE SIGURNOSTI

Kakva, kakvog kvaliteta, kakve organizacije i kakvih ciljeva e biti sigurnost svake diave
ponaosob, ovisi o nizu faktora. Prema mlljenju mnogih relevantnih autora (Grizold, Buzan,
Tatalovi,. Cvrtila,Maslea idr.), sigurnost, odnosno bezbjednost jedne zemlje je njena,
prvenstveno sistemska djelatnost. Sutinski, to je stanje u kooje je obezbijeen uravnoteen
fiziki, duhovni, drutveni i materijalni opstanak pojedinca i drutvene zajednice u odnosu
prema drugim pojedincima, drutvenim zajednicama i prirodi. U sutini, izvrio sam
nadopunu ove definicije s entitetom duhovni, s obzirom da je on jedan od kljunih faktora u
stabilnosti ili nestabilnosti jednog drutva(s aspekta uvaavanja ili ugroavanja) budui da se
taj entitet ne iscrpljuje kroz pojam drutveni. Dakle, u skladu s navedenom defincijom,
da bi se sve to postiglo, odnosno da bi sigurnost funkcionirala kao imanentni strukturni
elemenat drutva, neophodno je da svaka drava utvrdi bezbjednosnu, odnosno sigurnosnu
politiku, koja proizilazi iz sigurnosnog stanja. Sigurnosno stanje je skup ugroavajuih
elemenata koji se pojedinano i skupno odraavaju na stanje sigurnosti i raspoloenje ljudi na
datom prostoru, sredini ili u objektu u odreeno vrijeme. Sadrinu sigurnosnog stanja ine:
stanje reda i mira; kretanje kriminaliteta kojim se napada na linu i imovinsku sigurnost
graana i drutvenu imovinu; aktivnostt stranih drava i njihovih organa - obavjetajni i
informativno-propagandni sistemi;djelatnosti ekstremnih organizacija i meunarodna
situacija.
U prikazivanju djelatnosti spoljne i unutranje prijetnje, potrebno je da se spoznaju i
spoznavaju snage, arista, objekti napada,.metodi i oblici ispoljavanja i utjecaja koje ostvaruju
nosioci prijetnji kao i konfliktna i krizna stanja na odreenim takama i njihovi uzorci koji
pogouju neprijateljima za ostvarivanje ugroavajue djelatnosti. U procjeni elemenata koji
ine sigurnosno stanje, neophodno je detektirati tendencije i namjere nosilaca ugroavajue
djelatnosti pojediniano.
To se postie uporeivanjem sa ispoljavanjem ugroavajuih djelatnosti u prethodnim periodima.
Slube sigurnosti pruaju elemente za sigurnosno stanje dravnim i drugim organima i tijelima
koji vre sigurnosnu procjenu.
Bezbjednosna, odnosno sigurnosna politika treba da, generalno posmatrano, vodi prvenstveno
racuna o opstanku drave, nacionalnom opstanku, fizikom samoodranju, teritorijalnom
integritetu, politikoj samostalnosti (neovisnost i suverenost) te kvalitetu zivota grada. (Grizold i
dr. 1999) U tom smislu podrazumijevamo: vanjsku sigurnost, odbrambenu sigurnost, vanjsku i
unutranju privrednu i financijsku sigurnost te unutranju sigurnost. (Ibid.)
No, kada je rije o definiranju unutranje sigurnost, izdvajaju se pravna sigurnost, javna
bezbjednost kao supstitut line ili grupne sigurnosti i socijalna sigurnost. A podruja tangiranosti.
bezbjednou,odnosno sigurnou su vojna, politika, privredno gospodarska, socijalna i
ekoloka.

VRIJEDNOSTI I FAKTORI UTJECAJA

Sve ovo, u sutini, proizilazi iz, teorijski posmatrano, etiri generalne grupe vrijednosti, a to
su: opstanak, teritorijalni integritet, politika samostalnost i kvalitet ivota (Dimitrijevi,
1973.).
Pod opstankom se, opet na teorijskoj ravni, podrazumijevaju opstanak drave, nacionalni
opstanak i fiziko samoodranje. U najkraem,opstanak se pretpostavlja kao logian cilj i
tenja svakog drutvenog sistema, svake politike organizacije i svake jedinke. Kada je rije o
opstanku drave, tei se ka tome da drava kao sistem organizirane vlasti, kao samostalni
subjekt meunarodnog prava, kao akter u meunarodnim odnosima, ne izgubi svoj identitet i
ne postane ili dio neke druge ili vie drugih drava ili se ne raspadne na vie novih drava od
kojih ni jedna nee biti kao dotadanja. A ako je rije o nacionalnomo pstanku, jedan od
osnosvnih preduvjeta je istovremeni opstanak drave i nacije. Meutim, u okviru dinamizma
drutvenih odnosa, tu ne mora biti uvijek apsolutna izjednaenost.
Drugim rijeima, nacionalni opstanak ne vee se uvijek i nuno i za opstanak drave. Mogue
su (a postoje konkretni primjeri u savremenom svijetu) situacije kada se postepeno gubi
nacionalni identitet u korist nekog drugog kulturnog identiteta, a najee tradicionalni
nacionalni idenditet gubi bitku sa ekonomskim idenditetom koji postaje supstitut
tradicionalnog poimanja nacije (neki to, neutemeljeno, nazivaju ekonomskim
nacionalizmom). U ovom smislu postoje i situacije nacionalne dezintegracije (na vjerskoj,
jezikoj, tradicijskoj i drugim osnovama), to u konanici moe dovesti do raspada ili
dezintegracije dotadanje drave, to je, oigledno suprotnost njenom(dravnom) opstanku.
I trei vid opstanka je jeziko samoodrzanje. Ovaj vid opstanka ne svodi se dalji ivot
drave ili nacije, kao organizacije, odnosno zajednice i posebnog obiljeja, nego na fiziko
prezivljavanje grupe ljudi, bilo da su to stanovnici jedne zemlje ili pripadnici jedne nacije.
Opasnost od ugroavanja opstanka prisutna je u ljudskoj svijesti jo od vremena kada su se
ratovi vodili radi eliminiranja ili porobljavanja pobijedenih pa do raznih planova koji
podrazumijevaju masovno i sistematsko iscenje osvojenih prostranstava ubijanjem, krajnjom
fizikom i psihikom degradacijom ili svoenjem ljudskih bia na nivo statusa ivotinje. U
savremenom svijetu je to poznato kao etniko iscenje, humano preseljenje naroda,
genocide(Ruanda 1994.,Bosna i Hercegovina 1992-1995. id r.). Naravno, ne dovodi se u
pitanje da opstanak kao suprotnost istrebljenju ostaje jedina i najvanija vrijednost i postulat
za sve pripadnike ugroene zajednice. U drugu grupu vrijednosti spada teritorijalni
integritet. Teritorij je,kao to sam naveo u prethodnim razmatranjima, krajnje bitan elemenat
dravnosti, a u vezi stim, teritorijalni integritet pojavljuje se kao borba za cjelovitost
(integritet, od integralno) drave. Uspjeno odupiranje stranim teritorijalnim pretenzijama je
kontinuirani test odbrambene i openito sigurnosne spremnost, organiziranosti
i osposobljenosti jedne drave. No, pogreno je teritoritorijalni integritet posmatrati samo sa
aspekta moguih izvanjskih nasrtaja ili povrjeivanja po bilo kom osnovu. Dakle, ni na
teritorijalni integritet se ne moe gledati jednolinijski. U savremenom svijetu sasvim je
mogue da u jednoj dravi postoje dijelovi stanovnitva koji, mada ne tee njenom ukidanju,
insistiraju da neki njeni dijelovi mogu ili treba da preu u sastav neke druge drave. Razlozi
za to mnogu biti mnogostruki - od emocionalnih preko ekonomskih do openito socijalnih.
Ova izvanjsko - unutranja prijetnja teritorijalnom integritetu dovoljno jasno govori o tome
koliko je znaajan faktor sigurnosti upravo teritorijalni integritet.

Trea grupa vrijednosti koje se tite nazivamo politikom samostalnou, to je opi naziv za
suverenitet, nezavisnost, meunarodni subjektivitet, nain ivota i nacionalni zivot (vidi
Glosarij).
I konacno, cetvrta grupa tienih vrijednosti je kvalitet ivota. Pozivanjem na opstanak
drave, njenu teritorijalnu cjelovitost i nezavisnost te nacionalni opstanak, ne iscrpljuju se
vrijednosti ije ugroavanje izaziva nacionalnu nesigurnost (Dimitrijevi, 1973.). Prethodni
pojmovi nisu ispunjeni sadrinom ukoliko je doveden u pitanje stvarni kvalitet graanina,
odnosno pripadnika jedne drave (nacije).Tu se prvenstveno misli na lini i drutveni standard
ivota pojedinca,ekonomski razvoj i mogunosti toga razvoja. U tom smislu i neki teoretiari
sigurnosti ak i definiraju sigurnost, insistirajui da sigurnost znai razuman standard, s tim
to rije razuman iziskuje u ovom kontekstu stalno i ponovno definiranje.
Kakva e biti openito bezbjednosna, odnosno sigurnosna politika jedne drave (vanjska i
unutarnja), ovisi od niza faktora, ali se posebno diferenciraju slijedei (Donnelly, 2005):
povijesno naslijee; geopolitiki poloaj (prvenstveno s aspekta neposrednog okruenja);
geostratdki poloaj; ekonomska razvijenost; kadrovsko-matertijalni potencijali;
demografska potencijalnost; administrativno ureenje(sloena drava - konfederacija,
federacija, zatim prosta ili unitarna drava - centralizirana ili decentralizirana, te
unija); anticipacija ciljeva;drutveno uredenje zemije (oblik vladavine, oblik dravne
vlasti ili oblik podjele vlasti, oblik politikog sistema i oblik politikog reiima).
U vezi s ovim, posebno se povezuje fenomen sigurnosne kulture stanovnitva svake
konkretne drave. Sigurnosna kultura je dio ope kulture pojedinaca, odreene sredine ili
drutva. To je kompleks saznanja iz oblasti sigurnosti, odnosno to su osnovne vrijednosti i
tekovine koje su objekat napada i zatite, metodi i oblici, kao i nosioci ugroavanja, koja ine
pojedince, sredine i drutvo sposobnijim da raspoznaju metode, oblike i radnje ugroavanja,
kao i nosioce tih djelatnosti, bez obzira gdje se i kako ispoljavaju. Podizanje sigurnosne
kulture postie se radom na sigurnosnom artikuliranju samosvijesti svakog pojedinca.
Sigurnosnim educiranjem jaa se svijest i patriotizam, kao i uvjerenja koja ine osnovnu
pretpostavku za odgovarajuu otpornost prema djelovanju spoljnih i unutranjih protivnika i
neprijatelja. Obogaivanjem saznanja pojedinaca, sredine i najirih slojeva drutva o oblicima,
metodama i nosiocima ugroavajue djelatnosti, ine sposobnijim da im se neposredno i
konkretno suprotstave.
Naravno, autonomna bezbjednosno sigurnosna politika pojedinanih drava trebala bi biti i u
korespondenciji sa Deklaracijom UN o naelima meunarodnog prava i prijateljskim
odnosima i suradnji od 24. oktobra 1970. godine, u kojoj se kaze da sve drave treba da se
suzdre od organiziranja, pomaganja, financiranja, podsticanja ili toleriranja oruanih,
subverzivnih ili teroristikih aktivnosti koje imaju za ciij da nasiljem promijene reim u
drugoj dravi. (Held, 1999).

SIGURNOSNA POLITIKA
U smislu prethodnih navodnica, bezbjednosna, odnosno sigurnosna politika treba dati
odgovor na pitanja zatite interesa i prioriteta graana, konkretnog drutva i drave u cjelini
od vanjskih i unutranjih prijetnji bilo koje vrste i predvidjeti politike, ekonomske i vojne
mjere u tom smislu; ta politika treba biti sveobuhvatna u svom pristupu u presijecanju
korijena konflikta i nestabilnosti. Pod ovim se podrazumijeva stalna analiza sigurnosnog
okruenja i iznalaenje modusa aktivne ravnopravne suradnje a ne konflikata, prijetnji i
aspiracija u dvosmjernom smislu (integracije, partnerska i strateka suradnja, tendencije
ka kolektivnoj sigurnosti i dr.).
U provoenju sigurnosne politike ima vie konstanti. Meu prvima diferencira se procjena
prijetnje i rizika sigurnosti. To podrazumijeva usmjeravanje panje na mogue tendencije (ili
pojave) u sferama(Hansen, 2000): unutranjih konflikata po bilo kojem osnovu; nasilne
promjene meunarodno priznatih granica; eventualne ekspanzije etnikog ili religijskog
ekstremizma; nasilne promjene unutranjeg ustavom utvrenog poretka; organiziranog
kriminala; proliferacije;trgovine ljudima; ilegalnih migracija; terorizma; razvoja i
transfera oruja masovnog unitenja; socijalnih problema; masovnih ruilakih nemira;
zagaenja okolia i dr.
U vezi sa prethodnim, skup radnji moemo definirati kao sigurnosne mjere jedne drave te
njenih organa, odnosno institucija i slubi sigurnosti. Sigurnosne mjere su aktivnosti i radnje
koje poduzimaju dravni organi radi ostvarivanja zatite datih drutvenih vrijednosti.
Sve sigurnosne mjere se mogu podijeliti na ope i posebne, odnosno specijalne. Ope
sigurnosne mjere su one koje poduzimaju dravni organi, au oruanim snagama komande i
stabovi, kojima se stvaraju povoljniji uvjeti za efikasniju zatitu drutvenih dobara i
vrijednosti i angairanja svih subjekata u drutvu ili kolektiva na obavljanju svojih dunosti u
oblasti zatite. Sigurnosna mjera se realizira donoenjem zakona i drugih opih akata, kojima
se regulira ova materija i izvravanje duznosti i zahtjeva koji se normativno nalazu. To znai
dosljedno potovanje postupaka, reima, discipline i reda u odnosu na sticene vrijednosti.
Posebne - specijalne sigurnosne mjere, primjenjuju slube sigurnosti koje, koritenjem svojih
specificnih metoda,mjera, radnji i sredstava, otkrivaju, utvruju, suzbijaju, presijecaju i
prate djelatnost nosilaca ugroavajuih aktivnosti i tako doprinose zatiti odreenih
vrijednosti i dobara pojedinca, grupe i drutva. Time se tite temeljne vrijednosti svakog
konkretnog drutva, a samim tim i ire, u smislu regionalne, kontinentalne pa i svjetske
datosti. Temeljni sigurnosni interesi su u neraskidivoj korespondentnosti sa temeljnim
vrijednostima. Temeljne vrijednosti su (Abazovi,2001): zatita ivota, ustavnih prava i
sloboda i line sigurnosti graana;zatita neovisnosti i teritorijalnog integriteta na
osnovi ravnopravnosti drava i naroda; zatita demokracije i ljudskih prava, zatita
civilnih i ijudskih prava; zatita prava naroda, religijskih skupina i nacionalnih
manjina; zatita moralnih i obiteljskih vrijednosti i kontinuirano obezbjeivanje
drutvenog ambijenta za stvaranje materijalne dobrobiti i opeg prosperiteta.
Na ovo se, dakle, bezuvjetno, naslanjaju temeljni interesi (Ibid.): zatita ustavnog poretka;
razvoj sigurnosnih odnosa sa drugim dravama voenjem proaktivne bezbjednosne,
odnosno sigurnosne politike; sprjeavanje sukoba; stvaranje kooperativne sigurnosti i
ouvanje svjetskog mira; strateko participiranje u globalnom gospodarstvu;
uvrsivanje meunarodnog poloaja i pristup kolektivnim sistemima sigurnosti i
odbrane; ukljuivanje i aktivna uloga u asocijacijama u regiji i meunarodnim
organizacijama te zatita okolia uz sprjeavanje ekoloke degradacije i racionalno
koristenje prirodnih resursa.

Da bi se adekvatno i uinkovito provodila bezbjednosno sigurnosna politika, neophodno je da

svaka drava ima izgraen i efikasan sistem nacionalne (dravne) bezbjednosti. Prema veini
autora, sigurnosna struktura, pa prema tome i sigurnosni sistem, specifian je za svaku
dravu ponaosob. Meutim, veoma konzistentnu strukturu sistema nacionalne sigurnosti
suvremene drave dao je Anton Grizold (sa saradnicima, 1999). Prema Grizoldu, temeljni
elementi jednog takvog sistema bili bi:
a) politika sigurnosti
b) sigurnosna struktura
c)sigurnosno samoorganiziranje drutva
Pod politikom sigurnosti podrazumijevaju se: vanjska politika, odbrambena politika,
gospodarska politika, socijalna politika, ekoloka politika, energetska politika,
obrazovna politika i kulturna politika.
Sigurnosna struktura je sastavljena od slijedeih strukturnih elemenata:
a) vanjska (odbrambena) politika - oruane snage i civilna odbrana (civilna zatita,
gospodarska odbrana odnosno pripreme gospodarstva za ratne uvjete, mjere za djelovanje
politikog sistema u izvanrednim uvjetima i ratu, neoruano suprotstavljanje agresiji,
informacijsko-komunikacijska djelatnost, osmatranje i obavjetavanje);
b) unutarnja sigurnost (policija, pravosudni organi, obavjetajne i sigurnosne slube,
inspekcijske slube, carina).
No, podsjeam, da u konanici taj sistem ovisi od mnogih inilaca, a izdvajaju se povijesno
naslijede, geopolitiki poloaj (prvenstveno s aspekta neposrednog okruenje), geostrateki
poloaj, ekonomska razvijenost i kadrovsko-matertijalni potencijali, demografska
potencijalnost,administrativni ustroj, anticipacija ciljeva i drutveno ureenje zemlje
Otkuda, ustvari, ovakav razvoj promiljanja o nacionalnoj sigurnosti u savremeno doba?

SIGURNOST U MEUNARODNIM ODNOSIMA

Razvoj meunarodne zajednice koju ine subjekti (drave) ispunjen je, interakcijski,
dinaminim promjenama u politikim, materijalnim,duhovnim, sigurnosnim i drugim
oblastima, to je poprimilo nove dimenzije i kvalitete u razvoju meunarodnih odnosa. Bez
obzira na sva nastojanja koja vode ka ureenju to je mogue boljih odnosa meu dravama
dananjice, savremeni svijet nalazi se u odreenoj vrsti sigurnosne nestabilnosti. I pored svih
pozitivnih trendova, moe se rei da savremni svijet funkcionira u uvjetima i vremenu
"naoruanog mira" (Waltz, 1993). U tom smislu, prouavanje svih aspekata izazova i nain
eliminiranja preduvjeta koji ugroavaju sigurnost drava, dobilo je sasvim nove naune,
strune i operativne dimenzije, ukljuujuti i redefiniranje doktrine i strategije djelovanja
sigurnosnih i zatitnih mehanizama u ouvanju osnovnih vrijednosti drutva, kao i
meunarodne zajednice u cjelini. No, treba naglasiti da sve vea meuzavisnost drava kao i
fleksibilnost dravnih granica, od organa i institucija sigurnosti zahtijeva daleko vei
operativni angaman na suprotstavljanju razliitim oblicima i izvorima ugroavanja, kako
nacionalne sigurnosti tako i sigurnosti meunarodne zajednice u cjelini. Neprekidni
tehnoloki napredak istovremeno stvara i mogunosti raznih zloupotreba koje mogu posluiti
za nadziranje ljudske djelatnosti, to predstavlja jedan od oblika nedemokratske degradacije
ljudske linosti, ali i drutvenih grupa pa do cijelih drutava i dravnih zajednica.
Sigurnost u meunarodnim odnosima, pa prema tome i nacionalna sigurnost svake konkretne
drave, jo uvijek se razliito tumai.
Pojedini teoretiari i dalje istrajavaju na tome da je sigurnost drave zbroj faktickih
okolnosti i prilika, ope stanje u kojem se drava nalazi,a koje joj prua i zajamuje
sigurnost od vanjskih opasnosti to bi moglo ugroziti njene ivotne interese, njenu
teritorijalnu cjelovitost i,u krajnjem sluaju, sam njen opstanak (Woods, 2000).
Prema drugima, sigurnost uope je odsustvo opasnosti po fundamentalne vrijednosti, a
nacionalna sigurnost svodi se na ouvanje opstanak osnovnih vrijednosti drava i nacija
teritorijalni integritet,politiku samostalnost, kvalitet ivota i tzv. vitalne nacionalne interese
(Clark, 1999). Aktivnosti u kompleksu nacionalne sigurnosti odvijaju se i na unutranjem i na
meunarodnom planu; unutranji plan podrazumijeva drutvenu i politiku stabilnost, a u vezi
sa meunarodnim aspektom, akcenat je na jaanju sopstvene sigurnosti u datom
meunarodnom okruenju,.ali i davanje doprinosa jaanju sigurnosti samog tog okruenja. Iz
ovoga proizilazi da je nuno raditi na jaanju meunarodne sigurnosti. Naravno, nije rije o
bukvalnoj izgradnji jedinstvene kolektivne sigurnosti (pogotovo ne u institucionalnom smislu
gdje bi institucije bile supstitut pojedinanih drava u oblastima nacionalne sigurnosti). Radi
se, prvenstveno o kolektivnim naporima za ostvarivanjem nacionalne i meunarodne
sigurnosti, a to prvenstveno znai razvoj demokratije, nasuprot totalitarizmu i bilo kojoj vrsti
uskogrudosti.
Iako se i danas vode teorijske rasprave o tome ta su nacionalna i meunarodna sigurnost i
koji je njihov interaktivni odnos, postignut prilino veliki konsenzus oko definiranja i
praktine provedbe sigurnosnih pitanja kako na nacionalno dravnom nivou tako i u
meunarodnom odnosima.
U toku posljednje dvije decenije Dvadesetog stoljea, a naroito nakon zavretka Hladnog
rata, sistem meunarodnih odnosa i meunarodni sigurnosni sistem su pretrpjeli ogromne
promjene. U ovom relativno kratkom vremenskom periodu, svijet je vidio kraj bipolarnog
ureenja, ubrzan proces globalizacije, opti trend deteritorijalizacije raznih politikih,
ekonomskih, drutvenih i sigurnosnih pitanja, razvoj sredstava transporta i komunikacije,
poveanje meunarodnog toka finansija, dobara, i osoba. Ovo su samo neki od faktora koji su
u velikoj mjeri utjecali na meunarodni sistem openito, ali i na sistem sigurnosti.

U novonastalim okolnostima bez bipolarnog rivaliteta, sigurnosni parametri su se promijenili

te sigurnost suverenih drava vie ne predstavlja samo odbrana teritorija od vanjske prijetnje
koja dolazi takoe od suverene druve, ve i kao kontrola subnacionalnih i transnacionalnih
prijetnji koje dolaze od raznih nedravnih aktera. Ove prijetnje zapravo nisu 'nove', ve su sa
gubitkom tradicionalnih neprijatelja dobile na vanosti. Nain na koji se vlade nose sa ovim
prijetnjama e se zasigurno odraziti na nastajuti sigurnosni poredak.
Ovo samo dokazuje da je sigurnost dinamino historijsko stanje koje reagira na promjene
u svijetu te u skladu s tim odraava politike drava. (Kadie, 2005).
Uporedo sa politikim i sigurnosnim promjenarna u svijetu, sama oblast sigurnosnih studija se
mijenjala.
Oblast meunarodnih sigurnosnih studija se pojavila tokom ili odmah nakon Drugog
svjetskog rata i kao takva je relativno mlada. U periodu od 1960-ih i ranih 70-ih, strateke
studije (dijelom zbog rezultata rata u Vijetnamu i sovjetske invazije na Afganistan) su
doivjele pad, dok su se sigurnosne studije kao ira disciplina razvijale.
Nacionalna sigurnost je bila osnovna tema tokom ovog perioda, a politika i vojna pitanja su
dominirala sigurnosnom politikom. To je za rezultat imalo da je veina teorije tog perioda
pripadala pravcu realizma. Dobre veze izmeu onih koji su usvajali politike i samih
teoretiara su uspostavljene, a naunici su smatrani dijelom politike elite. Ovaj period od
Drugog svjetkog rata do ranih 1980-ih se naziva zlatni period stratekih studija
postratovskog realizma. (Ibid.)
U periodu 1980-ih, realizam gubi na znaaju a nastaju novi pravci kao izazov realizmu. U
ranim 80-im su jo postojali tragovi realizma, ali potreba da se odmakne od fokusa na dravu
je bila prepoznata. Cijela ova decenija i vei dio devedesetih godina je okarakterisan
raspravom o pitanju da li je potrebno proiriti polje sigurnosne politike. Ovo je, zapravo, bila
rasprava izmeu takozvanih tradicionalista na jednoj, i onih koji su zagovarali proirenje na
drugoj strani (Scholte, 2000).

TEORIJSKE RASPRAVE O NACIONALNOJ SIGURNOSTI

Glavno pitanje sukoba izmeu tradicionalista i prosirivaa u raspravi je bilo da Ii da se
granice discipline ostave unutar stratekih pitanja ili da se proiri i na pitanja koja nisu samo
vojno-odbrarnbenog karaktera.
Tradicionalisti su smatrali da se sigurnosne studije ne smiju proiriti na pitanja koja
nisu vojnog odnosno dravnog karaktera (Waltz,1979). Oni koji su zagovarali proirenje
sigurnosne politike su razvili gotovo sveobuhvatni koncept sigurnosti (Buzan, 1991).
Kada je rijec o proirivaima, njihove ideje su dvodimenzionalne:
a) s jedne strane je bila dimenzija proirenja koja je znaila ekstenziju sigurnosti i na pitanja
koja nisu samo vojne prirode,
b) s druge strane je bila dimenzija produbljivanja gdje se istrauje da li i drugi akteri osim
drave mogu biti predmet sigurnosne prijetnje.
Prevedeno u praksu, ovo znai da su se prijetnje i referentni objekat sigurnosti mijenjali.
Ovakav koncept sigurnosti bolje odraava empirijsku stvarnost omoguujui proirenje
sigurnosnih pitanja van vojnog okvira. Pored toga, ovaj pristup je znaajan jer zagovara da
za sigurnosnu politiku razlika izmeu unutarnje i spoljne prijetnje nije uvijek bitna.
Na vrhuncu te rasprave, osnovana je tzv. Kopenhagenka kola kako bi tom pitanju pristupila
sa umjerene take gledista.
Kopenhagenska kola se, zapravo, odnosi na rad istrazivaa i teoretiara pri Institutu za
mirovne studije u Kopenhagenu, koji je osnovan tokom osamdesetih kao odgovor na tadanju
raspravu o proirenju sigurnosne politike.
Teorije koje su razvili kopenhagenki teoretiari predstavljaju najkompletniju i
najprihvaeniju alternativu realizmu fokusiranom na dravu ali i previe irokom konceptu
sigurnosti.
U okviru Kopenhagenke kole razvio se specifican teoretski okvir koji se, generalno
gledajui, zasniva na tri glavne ideje:
a) posigurnjenje(eng. Securitisation) (Waever, 1993) to predstavlja proces kojim neto biva
predstavljeno kao prijetnja i tako postaje sigurnosni problem,
b) sigurnosni sektori i
c) regionalni sigurnosni kompleksi(Buzan i Waever, 1998).
Ovaj teorijski okvir omoguava i proirenje i produbljenje sigurnosnih studija, to znai da je
sigurnost proirena i na nevojna pitanja.
Istovremeno, ovakvo tretiranje sigurnosti ukazuje na injenicu da nije samo drava ta koja
mae biti objekat sigurnosnih prijetnji.
Posigurnjenje se definira kao proces kojim neko pitanje poprima sigurnosni karakter i time
predstavljeno kao prijetnja.
Koncepte sektora i regionalni sigurnosni komleks je uveo Barry Buzan. Umjesto da se
fokusira iskljuivo na vojna pitanja, Buzan razlikuje pet sigurnosnih sektora koji mogu
utjecati na kolektivnu sigurnost
(Ibid.): vojni, ekonomski, politiki, drutveni i sektor ivotne sredine.
Koncept regionalnih sigurnosnih kompleksa naglaava vanost regionalnog nivoa u
sigurnosnoj analizi. Ovaj teoriski okvr koi su postavili teoretiari tzv. Kopenhageske kole je
veoma prihvaen i meu teoretiarima i Onima koji se praktino bave pltanjem sigurnosti.

Teorija odraava interdisciplinarnu prirodu i omoguava analizu postojeih politika u

razliitim oblastima.
Predstavnici Kopenhagenke kole, za razliku od nekih drugih teoretiara sigurnosti, posebnu
panju posveuje znaenju sigurnosti, odnosno konceptu sigurnosti. Oni priznaju da je
sigurnost nedovoljno razvijen koncept i uzimaju u obzir injenicu da pojam sigurnost ima
razliito znaenje tokom razliitih historijskih faza razvoja ove oblasti, i ima razliito
znaenje u razliitim podrujima. Pored historijskog pristupa; oni takoe prepoznaju da nisu
sva drutva ista u smislu ta se podrazumijeva pod sigurnou. Dakle, oni pristupaju
sigurnosti kao drutvenoj tvorevini koja se razlikuje od Jednog do drugog drutva. Sigurnost
je koncept koji se mora prouavati kroz njegovu primjenu u politikoj praksi, jer postoji
jedinstveni trend da se znaenje i priroda sigurnosti usaglaava sa trenutnom sigurnosnom
dinamikom. Njihova glavna djela su nastala krajem 1980-ih i tokom 1990.-ih, kada je koncept
sigurnosti znaajno proiren, te od koncepta nacionalne sigurnosti koji je dominirao u periodu
Drugog svjetskog i Hladnog rata, se proirio nove oblasti i uao je u svakodnevni ivot. Zbog
toga, kako bi razvili teoretski okvir koji e reflektirati stvarnost, teoretiati Kopenhagenke
kole definiu sigurnost u veoma uskom smislu, definisui je kao opstanak.
U tom smislu izdvajaju dva entiteta: suverenitet i drutveni identitet. Suverenitet je
preduvjet opstanka drave, a najvii kriterij sigurnosti drave je njen suverenitet. No kada je
rije o drutvenoj sigurnosti,onda je najvii kriterij sigurnosti drutva njegov identitet. Dakle,
u oba sluaja se podrazumijeva opstanak. Ako drava izgubi suverenitet, nije preivjela kao
drava. Kada je rijec o identitetu, drutvo se definie kao koherentna grupa samo u odnosu na
razliitosti drugih. Ono ega se drutvo plai jeste da e te razliitosti nadjacati karakteristike
tog drutva i oslabiti njegov identitiet.

SIGURNOSNI PROBLEMI
Prema savremenim teorijama, bilo ta u drutvu, dravi ili meu dravama moe postati
sigurnosnosni problem kroz politiki proces i praksu. U objanjavanju kako neko pitanje
moe postati pitanjem ili problemom sigurnosnosti, definiraju tri naina prezentacije u
politikoj praksi (Kadi, 2005).
1. Neko pitanje moe biti depolitizirano to znai da se drava/vlada ne bavi tim pitanjem,
2. Zatim moe biti politizirano to znai da je to pitanje od vanosti za javnost i zahtijeva da
vlada donosi odreene odluke o tom pitanju i
3. trea faza je kada je neko pitanje predstavljeno kao sigurnosno pitanje, tj. kada je
predstavljeno kao egzistencijalna prijetnja.
Proglaavanje nekog pitanja sigurnosnim, u pravilu opravdava mogunost upotrebe vanrednih
mjera kako bi se odgovorilo na tu situaciju,istovremeno otvarajui mogunost za dravu da
legitimno upotrijebi posebne ovlasti koje ima i/ili silu. Dakle, to je politiki proces kojim se
odluuje da li e neko pitanje biti sigurnosno pitanje i putem kojeg se aktivira (mobilizira)
opa javnost i politika elita. To je proces stvaranja zajednikog shvatanja ta se smatra
prijetnjom koja zahtijeva kolektivni odgovor na tu prijetnju. Drugim rijeima, sigurnost nije
objektivno stanje ve je rezultat drutvenog procesa, te se sigurnosnizacija moe prouavati
kroz sigurnosni govor, odnosno diskurs. Da je neto prolo kroz proces sigurnosnizacije znai
da je prezentirano i da ga je javnost prihvatila kao egzistencijalnu prijetnju. U tom sluaju,
javnost prihvata argu- mente sigurnosnizacije i tolerie upotrebu vanrednih mjera, a ponekad
i krenje pravila koja bi se u drugim okolnostima potovala, a sve kako bi se prevazila ta
prijetnja.
Definiranje "neega" kao sigurnosni problem ili sigurnosno pitanje je proces kojega
karakterie interakcija etiri elementa (Buzan i Waever,1998): referentnog objekta;
sigurnosnog aktera; ''publike'' i funkcionalnih sektora.
Referentni objekat je ono na ta se odnosi prijetnja.
Sigurnosni akter je onaj koji 'govori' sigurnost, tj. akter koji iznosi argumente da je referentni
objekat izloen prijetnji.
"Publika" je subjekat koji treba uvjeriti u postojanje prijetnje. Kada se govori o nacionalnoj
sigurnosti u demokratskim drutvima, "publika"su zapravo graani (populacija) ili odreena
grupa (politika elita, odreene grupe aktivista itd). Pored toga, postoje sigurnosna pitanja ije
se proglaenje sigurnosnim mora opravdati pred vie "publika", na primjer domaom i
meunarodnom. Sarno kada je "publika" uvjerena, proces sigurnosnizacije se moe smatrati
uspjeiinim.
Funkcionalni sektori su glavni akteri u odreenom sektoru koji nisu ukljueni u
sigurnosnizaciju ali imaju jak uticaj na taj sektor. Funkcionalni sektori mogu biti historijska
neprijateljstva izmeu drava,retoriko neprijateljstvo, stanje referentnog objekta isl.
U sistemu meunarodnih odnosa drava je glavna jedinica sigurnosti,pri emu je rijec o
dravi u smislu ideologije, tj. vlade i institucija, ili njene dvostruke fizike baze koju ine
teritorija i populacija. Meutim, to nije tako jednostavno jer je drava objekat sa dosta
specifinosti u odnosu na koji se sigurnost moe primjenjivati na razliite naine. Dravna
bezbjednost se odnosi na razliite koncepte to zavisi od uslova i stanja u svakoj dravi. Zbog
postojeih razliitosti meu dravama ne postoji jedinstveno znaenje dravne bezbjednosti.

A poto su razliiti dijelovi/komponente drave podloni razliitim prijetnjama, postoje mnogi

potencijalni referentni objekti prijetnje na svim nivoima drave od individualnog do
meunarodnog.
Kako se broj razliitih inilaca drave poveava, poveava se i broj referentnih objekata.
Meutim, sigurnost jednog referentnog objekta se ne moe postii u izolaciji, to znai da se
sigurnost jednog referentnog objekta ne moe odvojiti od sigurnosti nekih drugih referentnih
objekata, te je i uslov za njihovu sigurnost.
Moe se desiti da, zapravo, nema razlike izmeu referentnog objekta i sigurnosnog aktera, jer
na primjer drava moe biti posmatrana i kao objekat prijetnje i sigurnosni akter. Meutim, ne
moe svako djelovati putem sigurnosnog diskursa, niti svi 'govori' sigurnosti imaju jednak
kapacitet da vre sigurnosnizaciju. Drava, tj. dravnici koji utjelovljuju dravu, imaju
privilegiju i najvei kapacitet da izvre sigurnosnizaciju nekog pitanja. Putem
sigurnosnizacije, dravnici prenose pitanje u potpuno novi nivo politike na taj nain
opravdavajui upotrebu vanrednih sredstava. Dakle, uspjeh sigurnosnizacije zavisi i od nivoa
na kome se djeluje putem sigurnosnog diskursa. Medutim, sam diskursili govor nije dovoljan
za uspjesnu sigurnosnizaciju jer se njegov utjecaj formira intersubjektivno, i uspjeh zavisi od
brojnih faktora koje ne kontrolie akter sigurnosnizacije.
Pored toga, nije dravnik uvijek taj koji upranjava sigurnosni govor ili diskurs i koji ima
odluujuu ulogu u procesu sigurnosnizacije. Kada je rijet o tom procesu i samoj
institucionalizaciji prijetnje, to mogu initi i drugi akteri. Teoretiari pitanje o tome ko vri
proces sigurnosnizacije prevazilaze na nain da uvode koncept drustvene sigurnosti.
Koncept drustvene sigurnosti je, zapravo, predstavio Barry Buzan u njegovoj knjizi Narodi,
drzave i strah. To je "odrivost, unutar prihvatljivih uslova za razvoj tradicionalnih
modela jezika, kulture i religije, nacionalnog identiteta i obiaja". Ta definicija je kasnije
promijenjena i glasi da je drutvena sigurnost "sposobnost drutva da opstane u svom
osnovnom obliku pod promjenjivim uslovima te moguim i stvarnim prijetnjama.
Konkretno, tu se radi o odrivosti unutar prihvatljivih uslova za razvoj tradicionalnih
modela jezika, kulture i religije, nacionalnog identiteta i obiaja" (1991).

DUALISTIKI KONCEPT SIGURNOSTI

Uvoenje drutvene sigurnosti vodi ka dualistikom konceptu sigurnosti (Kadi, 2005), gdje
se razlikuje sigurnost drave od sigurnosti drutva i pojedinca kao graanina. Postoji itav niz
aktera koji imaju legitimitet da govore o sigurnosti drutva za razliku od aktera koji mogu
govoriti u ime drave.
Sigurnost openito, svoj puni smisao dobiva ako je zadovoljena njena esencija, a to je kvalitet
zivota covjeka u punom kapacitetu te rijei. Na tome insistira i Evropska konvencija o
ljudskim pravima i slobodama (vidi ire u Glosariju). Sutinski radi se balansu, odnosu
debalansu odnosa individue (pojedinca, graanina) i drave, kao subjekata sigurnosti.
Razliiti akteri mogu biti suprotstavljeni jedni drugima. Dakle, u naem sluaju, bitno je
sagledati razlika izmeu individualne i nacionalne sigurnosti.
Drava mora pojedincu obezbijediti uravnoteen i kvalitetno siguran ivot. Meutim, drava
moe predstavljati prijetnju prema pojedincima i to najmanje na etiri naina (Buzan, Rizvi i
dr., 1986):prijetnje koje su posljedica domaih zakona i njihovog sprovoenja; prijetnje koje
proizilaze kao posljedica politikih aktivnosti drave protiv pojedinaca; prijetnju koje
proizilaze iz borbe za kontrolu u dravnom aparatu i prijetnje koje su rezultat vanjske politike
drave.
Prijetnje bivaju realizirane kroz, na primjer, preveliku policijsku kontrolu, ili kroz
implementaciju dravne politike protiv odreenih pojedinaca i/ili grupa. Ostali primjeri kada
drava moe predstavljati prijetnju za pojednica je kada je drava spremna da rtvuje
pojedince za ope dobro, to se moe pretvoriti u strukturalno nasilje. Danas postoji veliki
broj drava koje jo nisu razvile sistem prenosa vlasti.
Borba za vlast je direktna prijetnja pojedincu. Drava je u stanju da prevazie brojne
promjene vlasti i sukobe, ali je u tom sluaju stanovnitvo direktno ugroeno. S druge strane
prijetnja koja je rezultat strane politike drave moe vrlo lako pro neprimjeena.
U modernim demokratskim dravama gdje javno mnijenje ima vei uticaj, esto postoji sukob
izmeu individualne i nacionalne sigurnosti. Zbog suprotnih interesa drave i pojedinaca,
pitanje ljudskih prava je dobilo na znaaju u posljednjim decenijama 20. stoljea. Postoji
mogunost i da se pojedinci organiziraju u grupe s ciljem zatite njihovih interesa i sigurnosti.
To su obino grupe koje se zalau za zatitu ljudskih prava, zatitu ivotne sredine, prava
manjina itd., ali ponekad i same grupe tog tipa mogu postati sigurnosna prijetnja. Na primjer,
grupe za zatitu manjina koje iako se inicijalno organiziraju s ciljem zatite mogu prei na
upotrebu nasilja u svojoj borbi i postati prijetnja dravi ali i drugim pojedincima.

SEKTORI SIGURNOSTI
Kao to je ve naglaeno, tradicionalno poimanje sigurnosti proiruje se na pet sektora sigurnosti
koji utjeu na ukupnu bezbjednosnu situaciju: vojni, politiki, ekonomski, drutveni i sektor
ivotne okoline (Buzan i Waever, 2003).
U skladu s prethodnim, uopeno govorei, vojna sigurnost se odnosi na kapacitet drave za
oruani napad, odnosno odbranu, te nain na koji drave percipiraju institucije drugih drava.
Politika sigurnost se odnosi na organizacionu stabilnost drava, sistem vlasti i ideologije koje
im kao takvim daju legitimitet. Ekonomska sigurnost se odnosi na mogunost pristupa
resursima, finansijama i tritima koji je potreban da se odri prihvatljiv nivo dobrobiti u dravi i
moi te drave. Drustvena sigurnost se odnosi na odrivost unutar prihvatljivih uslova za razvoj
jezika, kulture i religije, nacionalnog identiteta i obiaja. Sigurnost u sektoru okolia se odnosi
na stanje u biosferi na lokalnom i planetarnom nivou, kao osnovnog sistema od koga zavisi
cjelokupno ljudsko djelovanje.
Pet odvojenih ali meusobno zavisnih sektora otvara mogunost da se obuhvati vei broj
referentnih objekata i aktera sigurnosnizacije. U osnovi, tako sve od pojedinca do drave moe
biti referenti objekat.
Takode, svako moe biti akter u sigurnosnom diskursu. Meutim,slobodnom interpretacijom
prijetnja u bilo kom od sektora se moe projicirati na nacionalnu bezbjednost. Ipak, posebno je
specifian sektor drutvene sigurnosti koji se fokusira na drutvo i drutveni identitet, to znati da
referentni objekat moe biti i kolektivna sigurnost.
Kada je egzistencija drutva kao zajednice i njegovog identiteta u opasnosti od stvarne ili
percipirane prijetnje, rije je o stanju drutvene nesigurnosti. Ovo se moe projicirati na dravni
nivo tumaei drutvenu nesigurnost na nain koji moe ugroziti opstanak drave.
Svaki od pet sektora moe proi proces sigurnosnizacije neovisno od ostalih sektora. Meutim,
postoji visok nivo interakcije meu sektorima pa sigurnosnizacija u jednom ima implikacije u
najmanje jo jednom sektoru. Kada govorimo o referentnim objektima, oni se razlikuju od sektora
do sektora, ali je mogue da sigurnosnizacija u vie sektora ima samo jedan referentni objekat.
Koji od sektora e biti predmet sigurnosnizacije zavisi od unutarnjeg stanja u dravi i regionale
sigurnosne situacije. Jo uvijek je u nekim dravama primarna vojna i politika sigurnost, dok s
druge strane postoje zajednice u kojima je sigurnost u ostalim sektorima preuzela primat.
Sve prijetnje se analiziraju u odnosu na druge prijetnje, tako da razliita sigurnosna pitanja postaju
povezana. Zbog toga, u izuavanju sigurnosnizacije ne znai da se odreena situacija analizira
kroz prizmu samo jednog sektora. Kako bi se shvatila dinamika konkretne situacije, potrebno je
uraditi analizu u vie sektora, jer jedna pojava se moe negativno odnositi na vie aspekata
drutva. Na primjer, migracija se dovodi u negativan kontekst u vezi sa zapoljavanjem,
kriminalom(trgovina ljudima, organizirani kriminal, krijumarenje itd) i terorizmom.
Kako migracija ima uticaj u vie sektora, potrebno je da se uzme u obzir dinamika jednog
problema u vie sektora. Kadi, ibid.)

REGIONALNI SIGURNOSNI KOMPLEKSI

Kraj Hladnog rata je uvelike promijenio meunarodni sigurnosni sistem, i radikalno izmijenio
odnose u oblasti sigurnosti. Teorija regionalnih sigurnosnih kompleksa naglaava vanost
regionalnog nivoa u sigurnosnim analizama, i smatra da nakon kraja rivaliteta, meusobna
zavisnost u oblasti sigurnosti e ostati unutar granica regionalnog sigurnosnog kompleksa. U
poetku, regionalni sigurnosni kompleks je bio definisan kao grupa drava iji su sigurnosni
problemi u tolikoj mjeri povezani da njihova nacionalna sigurnost ne moe biti posmatrana
bez da se ne uzme u obzir nacionalna sigurnost drava u regiji. Meutim, definicija
regionalnog sigurnosnog kompleksa je trebalo da odrai razliitost aktera i sektora sigurnosti i
da se ogradi od fokusa na dravu. U tom smislu regionalni sigurnosni kompleks je redefiniran
kao set jedinica iji su glavni procesi sigurnosnizacije i desigurnosnizacije toliko
meusobno povezani da se njihovi sigurnosni problemi ne mogu analizirati ili rijeiti za
svaku tu jedinicu zasebno. (Buzan i dr., ibidem) Rezultat promjena je da umjesto dvije
supersile prethodnog sistema sada postoji jedna supersila i etiri velike sile (EU, Rusija, Kina
i Japan) iji je interes za intervencionom politikom van njihovih regija smanjen na minimum
(Ibid.).
Ova teorija stavlja naglasak na meusobnu sigurnosnu zavisnost na regionalnom nivou i
odnos snaga, te se nadograduje na neorealistiku teoriju po kojoj e globalni poredak zavisiti
od bogatstva i materijalne moi, te na teoriju sigurnosnizacije koja se fokusira na politiki
proces putem kojeg se definiraju sigurnosna pitanja. Teorija takoe ukljuuje teoriju
globalizacije, jer je globalizacija imala veliki uticaj na meunarodni sigurnosni ambijent.
Naglasak je na tezi da je sama globalizacija predmet sigurnosnizacije to je samo
zakompliciralo sigurnosnu politiku. Teoretiari globalizacije smatraju da ona doprinosi
deteritorijalizaciji svijeta, umanjujui ulogu drave u svjetskoj politici i uvodei mnogobrojne
nedravne aktere u sigurnosnu arenu koji djeluju van politiki definisanih dravnih granica.
Zbog toga, teritorijalni suverenitet se izmijenio i na neki nain je prevaziden mreama koje
djeluju na razliitim nivoima. Drava moe biti dio tih mrea (korporacije, nevladine
organizacije, drutveni i politiki pokreti, meunarodne vladine organizacije, mree transporta
i komunikacije) ali ih rijetko moe kontrolisati. Proces umanjuje mogunost primjene politike
i analize s naglaskom na samu dravu,jer se smanjio i nivo kontrole koju vri drava, a koja je
osnova za strategiju fokusiranu iskljuivo na dravu. Zbog procesa globalizacije, drave su
pod pritiskom da rade na saradnji u oblasti sigurnosne politike, posebno na regionalnom nivou
jer je i sam proces sigurnosnizacije i meusobne zavisnosti vei izmedu drava unutar jedne
regije. Drugim rijeima, ova teorija istrauje strukturu i odnos moi unutar regionalnog
kompleksa i trendove globalizacije, tako da zapravo postoje dva nivoa analize, regionalni
(odnos unutar regije) i globalni (odnos globalnih sila).
Regionalni sigurnosni kompleksi su regije zasnovane na pitanjima sigurnosti. Sigurnosne
regije mogu, ali ne moraju biti povezane po nekim drugim pitanjima. To su zapravo drutvene
konstrukcije, i zavise od djelovanja aktera unutar regije. Zavisno od toga kako djeluju i ta su
njihovi sigurnosni problemi, regije se mogu mijenjati i u smislu unutarnje ali i vanjske
strukture. Unutarnje promjene podrazumijevaju promjene koje se deavaju unutar
postavljenih granica a koje se mogu manifestirati u vidu promjene odnosa snaga, ratova,
promjene lidera. Vanjske promjene se odnose na promjene vanjskih granica regionalnog
kompleksa to moe rezultiratii promjenom lanova u toj regiji, a to opet moe utjecati na
njenu unutarnju strukturu.

Strukturu regionalnog sigurnosnog kompleksa karakteriziraju dvije vrste odnosa: odnosi sila i
model prijateljstva odnosno neprijateljstva.
U smislu odnosa sila unutar regije, mogue je primjeniti koncept ravnotee sila u
meunarodnom sistemu. Tako, regije mogu biti unipolarne, bipolarne ili multipolarne.
Meutim, mora se uzeti u obzir razlika izmeu sila na globalnom i regionalnom nivou. Kada
je rijec o prijateljskim odnosno neprijateljskim odnosima, obino oni odraavaju odnos snaga,
ali mogu biti historijski definisani.
Analiza regionalne sigurnosti se mora vriti na etiri nivoa:
1) Domae slabosti na dravnom nivou,
2) Odnosi meu dravama,
3) Odnosi regije sa susjednim regijama i
4) Uloga svjetskih sila u regiji. (Buzan i Waever, ibid.)
Meusobna povezanost ova eitri nivoa se naziva sigurnosna konstelacija.
Svaka regija se moe klasificirati u dvije skupine, standardni ili centralizirani tip regije.
Standardni tip regije se odnosi na vestfalijski oblik regije ili sa bipolarnim ili multipolarnim
odnosom snaga u regionu, i sa dominantnom vojnom sigurnosnom politikom. Standardni tip
regije moe biti unipolaran, ali nikada ne moe imati globalnu silu. Centralizirani tip
regionalnog sigurnosnog komleksa se razlikuje i moe se dalje razvrstati u tri podtipa. Prvi tip
je unipolarna regija gdje je mo skoncentrisana u jednoj velikoj sili (npr. Rusija) ili super sili
(npr. SAD). Ta sila dominira u regiji, a ostale sile nisu dovoljno jake. Trei oblik
centraliziranog tipa je regija u kojoj nema dominantne sile, ve su sve lanice regije
meusobno povezane ili integrirane institucijama na regionalnom nivou.Jedinstveni primjer je
EU. Takoe je mogue da ne postoji regionalni kompleks. Ovo se najee deava kada velika
sila dominira regijom u mjeri da zaustavi sve regionalne sigurnosne procese. Ili, mogue je da
se regije ne formiraju zbog niskog nivoa projekcije njihove snage to je posljedica
geografskih uslova (npr. otoci draveu Pacifiku).
Ukratko, teorija regionalnih sigurnosnih kompleksa zagovara da je regionalni nivo analize
sigurnosti najbolji. Dravni nivo analize je neodgovarajui jer ne moe obuhvatiti sistematski
kontekst,to je jako bitno jer je sigurnost zapravo odnosni pojam. S druge strane, globalni
nivo je daleko od realnog sigurnosnog konteksta,jer tu nema meusobne povezanosti svih
drava (osim velikih sila) u sigurnosnom smislu. Glavni argument za to je da se veina
procesa sigurnosnizacije odvija upravo na nivou regije. Meutim, kako bi se shvatio razvoj
sigurnosne sredine, potrebno je razumjeti procese na svim nivoima te njihov meusobni
odnos. Na taj nain, teorija regionalnih sigurnosnih kompleksa takoe
prua okvir za empirijsko istraivanje regionalne sigurnosti.(Kadi, ibid.)

SIGURNOSNE PRIJETNJE
Kada je rijec o sigurnosti, drave mogu ili da smanje slabosti ili da sprijee prijetnje.
Meutim, tu se javlja problem identifikacije prijetnje. Stvarne prijetnje se ne mogu mjeriti, ali
mogue je i da ne budu primjeene. Prijetnje koji se zasnivaju na pretpostavkama, moda i ne
predstavljaju stvarne prijetnje. Takoe, moe biti jako teko da se uoi razlika izmeu stvarnih
prijetnji i izazova karakteristinih za veoma kompetitivnu meunarodnu scenu. Meutim,
jedna pogrena odluka moe imati ozbiljne posljedice. Ukoliko se neto kvalificira kao
prijetnja, a da to zapravo nije, moe rezultirati u poremeaju ivota, dok s druge strane,
ukoliko se neko pitanje ne kvalificira kao prijetnja to moe umanjiti mogunost da se na
vrijeme izvre pripreme za mogue poremeaje. Sigurno je da postoje i oigledne prijetnje
sigurnosti, kao to su invazija, blokada itd, ali postoji i iroka siva zona izmeu oiglednih
prijetnji i normalnih tekoa u meunarodnom sistemu.
Teoretiari razlikuju pet oblika prijetnji koje korespondiraju sektorima sigurnosti. Vojna
prijetnja je opasnost za sve komponente drave, i zauzima posebno mjesto u sigurnosnoj
politici. Sve drave pokuavaju da sauvaju i unaprijede njihovu vojnu mo, jer svaka vojna
prijetnja podrazumijeva upotrebu sile, to prekida uobiajene odnose politikog, ekonomskog
i drutvenog sektora. Politike prijetnje imaju za ciij da unite internu organizacionu
sposobnost, nacionalni identitet i institucije drave. Ove prijetnje mogu dolaziti od druge
drave ili unutar same drave. S obzirom na njihovu prirodu, moe biti teko da se napravi
razlika izmeu drutvenih i politikih prijetnji. I jednim i drugim je ciij nacionalni identitet
koji se materijalizira u obliku jezika, kulture, stanovnitva itd, a ak i najmanje poremeaji u
drutvu mogu biti vrue politiko pitanje. Druga osobina drutvene prijetnje je da u veini
sluajeva dolaze iz samog drutva. Preostale dvije vrste prijetnji su ekonomske i prijetnje
ivotnom okoliu koje je teko analizirati u sigurnosnom smislu jer je teko odrediti ko je
odgovoran za, na primjer, ekonomski pad. Da li je problem u ekonomskom sistemu ili negdje
drugo u drutvu? Ili, kada je rijec o prijetnji okoliu, drava esto ne moe kontrolirati veinu
stvari u ovoj oblasti, ili ako mogu onda se zalau za pristup kolektivne ogovornosti.Ukratko,
prijetnje se razlikuju u svakom od ovih sektora. Prijetnje su kompleksne i veliki broj faktora
utjee na posljedice i rezultate, a ovo posebno dolazi do izrazaja kada prijetnje meusobno
utiu jedna na drugu, ali i na mjere koje su poduzete. Zbog toga je predvianje posljedica i
odluivanje o tome koje mjere treba poduzeti teak zadatak.
Ne postoji set kriterija na osnovu kojih bi se odluilo kada je prijetnja dovoljno ozbiljna da bi
se poduzele odreene radnje. Pored toga, prijetnje nisu konstantne i najmanja promjena
karakteristika utjee na sigurnosnu politiku. U osnovi, sigurnosna politika je definirana na
nain da reflektira stanje na terenu, tj. nesigurnost se definira kao odnos izmeu prijetnji i
slabih taaka drutva (Buzan, 1991). Prema miljenjima veeg broja teoretiara iz oblasti
sigurnosnih studija, u savremenim uvjetima ipak se diferenciraju odreena univerzalno
prepoznata globalna sigurnosna pitanja, koja u navesti samo u osnovnim naznakama. To su
globalni organizirani kriminal; bolesti; ekoloke prijetnje; globalno zagrijavanje; irenje i
kontrola oruja za masovno unitnje; terorizam; energetska sigurnost; tiranija; ideoloke sekte
i tajna drutva.

Organizirani kriminal i kriminalno djelovanje zloinackih organizacija predstavlja

kvalificiranu opasnost za javni red, javnu sigurnost,pravnu dravu, slobodno trite i legalnost
u ekonomskom i financijskom poslovanju. Za nastanak organiziranog kriminala u svijetu
kakav danas poznajemo kljuna tri faktora: krah komunizma i nestanak Sovjetskog Saveza,
koji su doveli do formiranja tranzicionih i propalih drava; liberalizacija globalnih trita
novca, koja je zamutila vode financijskih transakcija; nezaitni potroaki apetiti bogatog
Zapada - bilo da je rijec o drogi, seksu, jeftinoj falsfikovanoj robi ili radnoj snazi.
(Smaji,2010).
Kada govorimo o bolestima, valja naglasiti da bolest nije samo odsustvo zdravlja (kako je ve
i prije naglaeno). Danas evidentno postoji sve vie rastua meuovisnost zdravlja i globalne
sigurnosti. U kontekstu rastuih globalnih prijetnji, ukljuujui SARS, ptiiju gripu,
HIV/AIDS i humanitarne katastrofe, ovom pitanju malo ili nedovoljno se posveuje panje,
budui da prijetnje zdravlju ne poznaju granice ni drava, ni regija pa ni kontinenata. Tako
npr., izrastanje HIV/AIDS i drugih bolesti u globalnu prijetnju svjetskoj sigurnosti je
posljedica razvoja transporta i sve vee mobilnosti koju sa sobom nosi globalizacija. Brzo
premjetanje velikog broja ljudi iz jedne u drugu regiju, sa jednog na drugi kontinent, uveliko
omoguuje neograniene mogunosti prenoenja infekcija i pojava novih zaranih bolesti.
Ekoloske prijetnje i globalno zagrijavanje sve vie zauzimaju mjesto u globalnim sigurnosnim
pitanjima. Pod ekolokim prijetnjama vanim za globalnu sigurnost podrazumijevamo:
klimatske promjene; iscrpljivanje ozonskog omotaa; degradaciju i unitenje uma;
iscrpljivanje i zagaenje svjeih izvora vode; iscrpljivanje ribljeg potencijala; unitenje
obradivog zemljista; istrebljenje ivotinja i nestanak odreenih insekata. Sve su vea
uvjerenja kako su ova pitanja upravo ona globalna pitanja koja na dugi rok utjeu na kvalitet
zivota i sigurnost cjelokupnog ovjeanstva. Upravo iz tih razloga ovi fenomeni zahtjevaju
sveopi pristup u prepoznavanju i pronalaenju naina aktivnog djelovanja prema njima.
Globalizacija i ekonomski razvoj u posljednja dva stoljea bili su usmjereni prema rastu i
profitu, a ne prema razvoju i zatiti. Oigledno je da je savremeni trend na kvantitativnom
rastu materijalnog proizvoda, a ne na kvalitativnom unapreenju ljudskog znanja i
produktivnosti. Sve ove aktivnosti su djelovale na ekosistem i poremetile ravnoteu prirode
koja se inae odrava sama.
Oruje za masovno unitenje podrazumijeva nuklearno, biolosko i hemijsko oruje. Ovo
oruje prepoznatljivo je po tri kljune karakteristike:
prvo, sama rije iz naziva masovno znai da one izaziva masovnu smrtnost i moe ubiti na
stotine hiljada Ijudi; drugo, nije veliko po gabaritima i lako je prenosivo; tree, pored jakih
mjera zatite u nekim zemljama ovo oruje je dostupno i moe doi u nepoeljne ruke.
Navedene karakteristike oruja za masovno unitenje bitno su promjenile prirodu globalnog
rivalstva, inei svijet sve manje i manje sigurnim. Istina, postoje pokuaji da se na globalnom
nivou uredi, koliko je mogue, ova oblast, ali rezultati su zanemarljivi. U tom smislu je 1972.
i 1975. godine potpisan i meunarodni sporazu (Convention on the Prohibition of the
Development, Production and Stockpiling of Bacteriological (Biological) and Toxin Weapons
and on Their Destruction (197211975). Ovaj sporazum dravama potpisnicama zabranjuje da:
a) bilo kad i bilo kakvim okolnostima razvijaju, proizvode, skladite ili na drugi nain
nabavljaju ili uvaju mikrobioloke i druge bioloke agense ili toksine bilo kakvog porijekla i
naina proizvodnje, iji tip i koliina nisu opravdani profilaktikim,zatitnim i drugim
mirnodopskim namjenama i
b) zabranjuje oruja,opremu ili sredstva rasijavanja osmiljena za koritenje pomenutih
agenasa ili toksina u svrhu agresije ili tokom oruanog sukoba.Upotreba oruja za masovno
unitenja moe da prouzrokuje osam razliitih tipova posljedica: ogromne gubitke u ljudstvu;

kontaminaciju;paniku; lienost mogunosti odgovora; ekonomsku tetu; gubitak strateke

pozicije; socio-psiholoku tetu; politike promjene i humanitarnu krizu.
Terorizam je zloin i nita drugo osim zloin. Teroristi su zloinci i nista drugo ve zloinci
(nisu ni idealisti, ni heroji, ni borci za slobodu, ni zastitnici vjerskih ili nacionalnih interesa,
ni..., ni...). Terorizam je prerastao u globalnu ideologiju, globalna je pojava, lokalno se izvodi,
sa globalnim posljedicama. Terorizam nije improvizacija i nije dozvoljena nikakva
improvizacija u odnosu prema terorizmu jer, ukoliko mu se energino i svim sredstvima ne
suprotstavlja, postaje "peti jaha Apokalipse". Uz terorizam je povezano: sofisticiranije
prikupljanje obavjetajnih podataka, izvidanje i planiranje; bolje iskoritavanje sinergistike
prirode terora, prevare, brutalnosti i nepredvidivosti;povean fokus na sekundarne posljedice
koje mogu biti mnogostruko vee od primarnih; poboljana upotreba inovativnih taktika i
metoda; bolje iskoritavanje urbanih podruja gdje je tesko uoiti napadae i gdje je rizino
poduzeti kontranapad jer bi on mogao dovesti do novih rtava.
Proli, 20. vijek obiljeen je i vladavinom tirana, koji su svojim reimima i velikom premoi
pokazivali najveu sklonost masovnom teroru.Uzaludna su bila oekivanja idealista i utopista
devetnaestog vijeka da e napredak drutva ukinuti tiraniju i diktaturu i dovesti do novog
doba univerzalne demokratije i mira. Ovi su snovi kao "kula od karata" razbijeni sredinom i
krajem dvadesetog vijeka enormnim usponom totalitarnih reima koji su koristili masovni
teror u dotad nezabiljeenim razmjerama.
Ako umjesto oruja posmatramo energetske potencijale, vidjet emo da je evolutivni trend
sigurnosti doveo do toga da model globalne,regionalne i nacionalne sigurnosti uveliko ovisi
od enrgetskih izvora.Ovo se posebno odnosi na energetski zavisne zemlje. Globalno
posmatrano, problem energetske sigurnosti dobiva na znaaju, s obzirom na injenicu da su
svjetski prirodni energetski resursi ogranieni,a da se potranja za njima svakodnevno
poveava, zajedno sa porastom broja stanovnitva na zemlji i razvojem novi tehnologija.
Pod energetskom sigurnou, kako na globalnom tako i na nacionalnom nivou,
podrazumijevamo; dostupnost energenata; u dovoljnoj koliini; po realnoj cijeni; po njihovoj
stabilnoj isporuci; u fizikoj sigurnosti plinovoda i naftovoda. Koliko je energetska sigurnost
bitna za odravanje svjetskog mira? Sutinski, Energija e u budunosti biti najvjerovatniji
uzrok oruanih sukoba, a koritenje energije kao neskrivenog oruja u meunarodnim
odnosima danas nije hipotetiko ve stvarno stanje.
Gledano sa sigurnosnog aspekta, moe se konstatirati da su ideoloke sekte i tajna drutva u
zadnjoj treini 20. stoljea predstavljale ozbiljnu prijetnju po sigurnost i globalne ekonomske
interse. Ovi pokreti su vieni kao neofasistika krajnja desnica ili nova marksistika i
anarhistika krajnja ljevica. Svoje snage mobiliziraju veinom od djece imunih i
privilegovanih obiteiji.Isto tako, veliki broj lanova ove grupe regrutiraju se iz ekstremistikih
politikih grupa na univerzitetima. Mnogi e rei da je pristupanje nekoj sekti pitanje ljudskih
prava i sloboda, meutim interdisciplinarna istraivanja i praksa sigurnosnih slubi pokazuju
da se iza velikog broja sekti i tajnih drutava krije: izrabljivanje ljudi; promiskuitet; kriminal
svih vrsta(ubojstva, silovanja, trgovina ljudskim organima, droga, oruje, terorizam
i elja za ruenjem postojeeg drutvenog sistema).

EVROPSKA UNIJA I SIGURNOST

Evropska unija ima jedinstenu strukturu unutarnje organizacije, i kao takva je jedinstven oblik
regionalnog sigurnosnog kompleksa. Organizirana je oko institucija na regionalnom nivou,
koje ne reporoduciraju drave, a niti ukidaju suverenitet drave. Zbog toga se postavlja pitanje
da li se Evropska unija moe posmatrati kao jedinstvena sila ili kao regija (Zizek, 2000).
Postoje argumenti za obje ove teze. S jedne strane, ED nema jedinstvenu vanjsku politiku,
zbog ega se ne moe smatrati jednom silom. S druge strane, ED je sigurno jedinstvena
ekonomska sila u svijetu. Pored ekonomije koja djeluje kao sila integracije, pitanje interne
sigurnosti je takoe dignuto na nivo ED. Evropska unija je sigurnosna zajednica gdje su
meudravni odnosi poprimili novi oblik tako to su stari sukobi iz prolosti skinuti sa
dnevnog reda sigurnosne politike (desecuritised). To je za posljedicu imalo da se sigurnosna
politika fokusirala na netradicionalna sigurnosna pitanja, uglavnom se fokusirajui na
drutvenu sigurnost. Nova sigurnosna politika ED obuhvata veliki broj meusobno povezanih
prijetnji koje se ne odnose na samo jedan sektor, i veliki broj referentih objekata. Prijetnje
koje su karakteristine za ED su elaborirane u slijedecem poglavlju, ali je fokus na migraciji
kako izuzetnom problemu koji je prijetnja sam po sebi, ali je u uskoj vezi i sa ostalim
identificiranim prijetnjama.
Zbog jedinstvene strukture politike organizacije, ED je i jedinstvena sigurnosna sredina.
Rijec je o jedinstvenom obliku regionalne integracije, koja je kombinacija kontinuiteta
suvereniteta sa institucionalnom integracijom zemalja u regiji. Integracija je rezultirala
stvaranjem sigurnosne zajednice, jedinstvene u svijetu. ED je speificni oblik centraliziranog
regionalnog kompleksa. On je integriran institucijama i na pola je puta izmeu regije u smislu
visoko razvijene sigurnosne zajednice i velike sile koja je sama po sebi akter na globalnom
nivou. Akteri u EU tokom hladnog rata, posebno u periodu 70-ih prestali posmatrati jedni
druge kao prijetnje ,to specifino za ostale regionalne sigurnosne komplekse. ak i ako se
radi o nekom sukobu, to se rijeava u okviru politike, a ne kao Sigurnosno pitanje koje
zahtijeva upotrebu vanrednih mjera.
Prema jednoj od klasifikaciji drava, postoje pred-moderne, moderne i post-moderne drave.
U skladu sa definicijom svake, zemlje lanice EU su sve post-moderne drave koje
karakterie otvoren i tolerantan pristup prema politikoj, kulturolokoj, ekonomskoj, i
politikoj interakciji, i koje vjeruju da otvaranje njihovih ekonomija, i u manjoj mjeri drutva
i politike razliitim oblicima interakcije je dobro i za njihov prosperitet i njihovu sigurnost.
Meutim, teoretiari su, i kada je u pitanju Evropska unija, identificirali oblasti koje se moraju
tretirati sa aspekta i nacionalne i regionalne sigurnosti. Evropa treba da nastavi proces
integracije jer je to jedini nain da se izbjegne povratak u period rivalstva i velikih ratova. No,
integracija EU moe biti prijetnja nacionalnom identitetu zbog ega su nastali brojni
nedravni akteri koji se suprotstavljaju integraciji. Zatim slijede lokalni konflikti kao na
primjer u istonoj Evropi, ili odnosi EU sa Mediteranom i Rusijom. Ostale prijetnje su usko
povezane sa tezom dezintegracije. To su: prijetnja globalizacije i migracija, terorizam,
meunarodni organizirani kriminal, trgovina drogom i ilegalna migracija, prijetnja
degradacije okolia, globalni terorizam, regionalni konflikti koji se esto deavaju daleko od
EU, i tradicionalna prijetnja koja dolazi od drugih drava. Iz svega proizilazi da je fenomen
sigurnosti u EU kompliciran i kompleksan. EU trenutno vodi iroku sigurnosnu politiku. Do
kraja Hladnog rata, prijetnja od strane drugih drava je marginalizirana a pojavile su se nove
prijetnje. Kako je vrijeme prolazilo i kako se mijenjao meunarodni sistem, nova pitanja su
izasla iz okvira obicne politike i dospjela u oblast sigurnosti.

Kompleksnost sIstema EU brza promjena u menarodnim odnosima je rezultirala u mrei

meusobno povezanih prijetnji gdje nijedan sektor, referentni objekat ili akter nema monopol
u odnosu na druge. Prijetnje u novoj sigurnosnoj politici se nalaze u svim sektorima, na svim
nivoima sa razliitim referentnim objektima. Neka prijetnja uvijek ima uticaj na vie od
jednog sektora. Ovo je stvorilo atmosferu nesigurnosti, koja se razlikuje od hladnoratovske,
ali koja sigurno ima vei uticaj na ivot graana. Indikativno za EU je da postoji stalni strah
za njen identitet, sigurnost i dobrobit. Jedno od pitanja koje je identificirano i kao potencijalna
prijetnja stabilnosti u regiji je migracija. Ona je predstavljena kao prijetnja i dravi ali i
drutvu (Waever, 2001).
TRANZICIJSKE DRAVE I EVROPE I SIGURNOSNI RIZICI
Regija Jugoistone Evrope spada u jedno od najdinaminijih podruja kako po odvijanju
drutvenih procesa u svakoj dravi pojedinano, tako i u ukviru subregija. U smislu
magistralnih pitanja, kao to su promjena ideolokog sistema, drutvenog ureenja, integracija
i dezintegracija, moe se govoriti o ve standardiziranim osnovama tranzicije svake drave
ponaosob.
Medutim, tranzicija je mnogo sloeniji problem od puke strukturalne promjene unutranje
drutvene i politike organizacije. Ni jedna drava u tranziciji ne moe biti etalon drugoj
dravi, niti je i u jednoj dravi proces sveukupnog prestruktuiranja i blizu dovrenog. Dakle,
ne moe se praviti replikat niti je mogue u bukvalnom smislu primjenjivati identine
standarde iz jedne drave u drugoj, pa ni u oblasti institucija i slubi sigurnosti.
Drave se razlikuju po (redoslijed ne oznaava prioritete):
a) povijesnom naslijeu (odnos prema povijesnosti/historinosti),
b) geostratekom i geopolitikom poloaju,
c) nainu prelaska u novi vrijednosni politiki i administrativni sistem (mirni prelazak, mirna
razdioba, agresija, rat i dr.),
d) dutvenoj i ekonomskoj razvijenosti,
e) demografskoj potencijalnosti i prostornosti,
f) prirodnim resursima,
h) kadrovskim potencijalima,
i) iskustvima u uspostavljanju,razvoju i funkcioniranju institucija drave (dravnog aparata),
j) tradicijskoj, nacionalnoj, vjerskoj i kulturalnoj habitualnosti te
k) razvijenosti civilnog sektora.
Sve ove drave su demokratske, prle su iz jednopartijskog sistema u vieparijski sistem,
totaltarizam je zamijenjen politikim pluralizmom, "vlast" se bira na demokratskim
osnovama i viestranakim izborima, u ustave su ugraeni standardi zatite ljudskih
prava i sloboda prema savremenim civilizacijskim standardima, prvenstveno prema
Evropkoj konvenciji o ijudskim pravima i temeijnim politikim slobodama. Meutim,
gotovo u svim dravama, po svojoj sutini,"demokratija" kao realitet u dobroj mjeri
ispoljava se u formama:etnokratije, (teojetnokratije, nepotizma, (kvazijplutokratije i
drugih surogata, odnosno demokratiji neprimjerenih supstituta. Proizvedeni su (i dalje se
proizvode) novi problemi kako u dravama per se, tako i u njihovoj "korespondenciji" sa
drugim dravama, asocijacijama, meudrianim i meunarodnim institucijama i dr.
Zakonodavna vlast je pod pritiskom interesnih lobija. Sudska vlast je podlona prvenstveno
korumpiranosti od strane ve reenih lobija. Izvrna vlast je optereena nizom organizacijskih
nedoreenosti, neadekvatnim materijalnim i tehnikim suportom, kadrovska struktura je u
kvalitativnom smislu neadekvatna izazovima, ukljuujui i sve sigurnosne izazove.

Korupcija na svim nivoima je esto stanje, a ne samo jedna od negativnih pojava kojih ima i
u najureenijim dravama.
Uz sve navedeno, posebno se izdvaja fenomen ambivalencija prerma vanim pitanjima, koja
su i eminentno i imanentno i sigurnosna pitanja: prema ratnim zloineima, prema okorjelim
kriminalcima,prema teroristima, prema indoktrinatorima i dr.
Dakle, znaajan broj drava u tranziciji suoava se sa problemima koji ih destabiliziraju
unutar samih njih, a one, kao takve, djeluju kao destabilizirajui faktor na regionalnom pa i
kontinentalnom nivou. To je nova ambijentalnost koju moemo imenovati heterogenizacijom
i/ili partikularizacijom unutarnjih i meusobnih interesa. S druge strane, nosioci savremenih
sigurnosnih rizika tendiraju ka homogenizaeiji,tjenjem povezivanju i uspostavljanju jasnih i
provjerenih standarda u ostvarivanjz svojih ciljeva. Sigurnosni rizici i prijetnje su diferentne
samo na nivou teorije, ali u realnosti, partikularizacija gotovo da i ne postoji. Potpuna je
inresna i funkcionalna povezanost nocilaca organiziranog kriminala, terorizma,
proliferacije, pranja novca, ilegalne trgovine drogama i drugim opojnim sredstvima,
trefikinga,.ilegalnih migracija, kompjutorskog kriminala i svih drugih sigunosnih pitanja.
Upravo sve probleme procesa tranzicije nosioci savremenih sigurnosnih rizika koriste kao
svoju prednost, a po prineipu circulus vitiosus, doprinose daljoj destabilizaeiji i drava i
regiona i kontinenta. Uspostavlja se gruba, ali realna konstataeija u kontekstu cijele
problematike: jedan broj tranzicijskih drava je, to se meusobne saradnje tie
razmreien, dok su kriminalne grupe i organizacije umreene i premreiavaju vei
broj drava, a najbolji primjer ove potonje tvrdnje su tzv. rute droge, ilegalne migracije,
pranje novca, terorizam i dr.
Nuno je traziti izlaz iz ovakvog stanja. A za svaku bolest postoji lijek, samo ga treba znati
nai. U tom smislu, optimalni okvir za razmatranje rjeenja bio bi u slijedeem.
Neka se organizacijom drave bave njeni legitimni politiki i dravni subjekti i faktori
meunarodne zajednice i neka bilateralne i multilateralne odnose rjeavaju onako kako im
nalau nacionalni interesi. ALI... Organizacija nacionalnog i internacionalnog
sigurnosnog sektora ne smije biti talac unutranjih i meunarodnih interesnih grupacija
"Robinzonizam" i izolacionizam te samodovoljnost u oblasti borbe protiv svih vidova
kriminala nisu dopustivi jer bi u protivnom drave i njihovi graani postali taocima
kriminalaca
Sektor sigurnosti mora biti depolitiziran i deideologiziran kako bi bio do kraja
profesionaliziran i efikasan u ostvarivanju svoje funkcije
Permanentna edukacija u institucijama sigurnosti je condicio sine qua non uspjenosti
Prekogranina saradnja treba da se razvija spram nivoa i strukture sigurnosnih rizika
Ovo je poeljan okvir za borbu protiv svih sigurnosnih rizika, kako bi se oni drali na nivou
nune drutvene kontroliranosti (Abazovi, 2008).

NASTANAK MODERNE OBAVJETAJNE SLUBE I NJENE KARAKTERISTIKE

Moderna obavjestajna sluba, dakle, jeste tekovina bzroaske revolucije. Ono to je bitno za
ovu slubu novog tipa rnoglo bi se svesti na slijedee karakteristike.
Prvo, obavjetajna sluba se javlja kao stalni specijalizirani organ drave sa obavjetajnorn
funkcijom. Narastajue potrebe na obavjetajnorn planu dovode do ustanovljenja ovakvog
organa, koji se istovrerneno i profesionalizira, jer je obavjetajna djelatnost njegov osnovni i
skoro iskljuivi zadatak. Do uspostavljanja ovih organa, obavjetajna sluba nije, dakle, imala
profesionalni karakter, jer su se njenim problernirna bavili pojedinci, ili, pak, odreeni faktori
(vojne starjeine, vladari, dvor i slino), iji to nije bio osnovni i jedini zadatak. Prerna tome,
nastankorn obavjetajne slube u forrnalnorn srnislu, dolazi do njene profesionalizacije
(obavjetajna sluba postaje profesija onih ljudi koji su nosioci njene djelatnosti).
Drugo, nastankorn novih uvjeta i daljim razvojern drutvenih odnosa, obavjetajna djelatnost
postaje sve obimnija, a njeni metodi raznovrsniji. pijunaa kao najrasprostranjenija i
najbitnija forma obavjetajne djelatnosti oslanja se na razne kategorije ljudi, koji rade iz
razliitih pobuda. Nije vie u pitanju samo materijalna zainteresiranost (novac) i avanturizam,
ve pojedinci pristaju na saradnju zbog nacionalnih osjeanja, ideolokih opredjeljenja, ali i
zbog toga to su prinueni (ucjena, prijetnja i slino). Dakle, obavjetajna sluba se sve vie
oslanja na, pomo irih narodnih masa. Srnatra se da je prvu unutranju obavjetajnu slubu
novog tipa stvorio Napoleonov ministar Fue, za koga je Balzak rekao da je imao vie vlasti
nad ljudima nego i sam Napoleon. Meutirn, prvu spoljnu obavjetajnu slubu novog tipa
stvorio je tiber, koji se nalazio na elu njernake obavjetajne slube u doba Bizmarka.
Karakteristina je masovnost agenture za njegovu obavjetajnu slubu. Neki podaci govore da
je tiber na poetku Franeusko- pruskog rata 1870. godine imao u zonama prerna Francuskoj
oko 40 hiljada pijuna.
Tree, obavjetajnu slubu ne interesuju samo vojna i politika saznanja, ve se njen domet
iri na ekonomske i druge oblasti. Otuda i podjela spoljne obavjetajne slube na vojnu,
politiku i ekonomsku pijunau.
etvrto, pored metoda, naroito je osjetan porast sredstava obavjetajne prakse. Porast
zadataka prisiljava obavjetajnu slubu da usavrava svoje metode i sredstva. Obavjetajna
sluba nastoji da sva novija, odnosno najnovija, nauno-tehnika dostignua koristi za svoje
potrebe, bilo u defanzivnom ili ofanzivnom smislu.
Na navedenim osnovama, ali, razurnije se, u drugirn drutveno-ekonomskirn i politikim
uvjetima, izrasle su i suvremene obavjetajne slube, U smislu ovog kratkog presjeka nuno je
posmatrati razvoj i ulogu obavjetajne slube u posljednjih stotinjak godina. Tokorn ovog
vremena sve vie su dolazile do izraaja ve navedene osobenostl modernih obavjetajnih
slubi. To se ne ogleda sarno u porastu sredstava i metoda obavjetajne djelatnosti, ve i u
obimu njene rasprostranjenosti. Obavjetajna sluba zahvata sve oblasti drutvenoekonomskog i politikog ivota. Uporedo stim, ona se, poprimajui razne oblike,
organizaciono uvruje i jaa kao mono sredstvo realizacije i zatite interesa drave. Ovo
jaanje dolazi do izraaja kako na unutranjem, tako i na spoljnjom planu.

Na unutranjem, zbog istaknutih protivrijenosti, a na spoljnom, radi porobljavanja drugih

naroda, pri emu naroito dolaze do izraaja one karakteristike (propaganda, diverzija,
organiziranje pueva i sl.), koje zamagljuju pravu sutinu obavjetajne djelatnosti. Nijedno
osvajanje, nijedan zamaniji potez ne moe se zamisliti bez obavjetajne slube.
Obavjetajna sluba je manje-vie prisutna u svim politikim, vojnim i drugim potezima
drave kojoj slui. Ona, pripremajui odgovarajue uvjete, prethodi dogaajima,
omoguavajui njihov povoljniji tok, uestvuje u njima i ostaje iza njih s ciljem obezbjeenja
njihovih rezultata.
Prema tome, uloga i zadaci obavjetajne slube zavise od drutveno-ekonomskog i politikog
ureenja zemlje kojoj pripada, od unutranje i spoljne politike te zemlje, do karaktera poretka
koji titi. Otuda proizilazi logian zakljuak: ukoliko je taj poredak reakcionaran,
reakcionarne su i njene kako unutranje tako i spoljne pretenzije i obrnuto.
Na rezultatima obavjetajne dijelatnosti u mirnom periodu zasniva se politika ili se
pripremaju uvjeti za realizaciju politikih stavova u odgovarajuem, odnosno na osnovu
rezultata obavjetajne djelatnosti provjerava se iskrenost zvanine politike strane zemlje, tj.
obavjetajna sluba otkriva stvarnu pozadinu i namjere takve politike, te na taj nain
obezbjeuje zemlju od eventualnih iznenaenja.
Navedene konstatacije najbolje ilustriraju dogaaji koji su prethodili ili su se ipak, odvijali
tokom mnogobrojnih ratnih sukoba, a naroito za vrijeme sva svjetska rata.
Djelo obavjetajne slube su mnogobrojne znane i neznane zakulisane borbe, smicalice i
intrige. Uspjesi su preuveliavani, a neuspjesi prikrivani ili pravdani rtvovanjem nevinih.
Primjera radi, sjetimo se u svijetu uvene Drajfusove afere, koja je inspirirala i angairala u
borbi za pravdu i neke svjetski poznate pojedinee (Zola i drugi). Dok su uznemirene mase
reagirale na insceniranu krivicu, kojom je tereen nevini francuski kapetan jevrejskog
porijekla i dok je od strane vladajuih krugova naveliko raspirivan antisemitizam, dotle je
njemaka obavjetajna sluba i dalje nastavila sa svojim uspjenim djelovanjem. Proganjani
su oni koji su pokuavali da uzmu u zatitu nedunog ovjeka. Drajfus je proveo nekoliko
tekih godina u zatvoru na avoljem ostrvu. Politika i dravna elita je svjesno ila na ovu
rtvu kako bi na taj nain ouvala ugled armije i generaltaba punog jezuitskih
protekcionaa". Tek kasnije, bivi major francuske vojske Esterhazi, otkrio je u Engleskoj,
unovivsi svoj rukopis o ovom sluaju, da je on bio njemaki pijun, a ne Drajfus. Ova
nepravda uenjena prema nevinom ovjeku predstavlja istovremeno uspjeh njemake i
neuspjeh francuske obavjetajne slube. esto se uzima i kao kolski primjer sluaj
austrijskog pukovnika Redla, efa vojne obavjetajne slube, koji je poetkom dvadesetog
vijeka radio za rusku obavjetajnu slubu. I zaista, veliki je uspjeh imati agenta na pravom
mjestu - na samom izvoru najosjetljivijih saznanja iz prve ruke. On je 1903.g. predao Rusima
plan o nastupu austrijskih trupa u sluaju rata sa Rusijom. Ovim je austrijskoj vojsci zadan
teak udarac, koji je osjetila jo na samom poetku Prvog svjetskog rata 1914. godine. U toku
Prvog svjetskog rata postojala je cijela plejada vanredno talentiranih obavjetajaea koji su
svojim radom ponekad vie doprinijeli pobjedi zemlje kojoj su sluili nego jedinice armije na
frontu. Daleko vie nego ranijih godina, u obavjetajnoj djelatnosti pojedinih zemalja
isprobali su svoju snagu i dovitljivost predstavnici raznih slubi, slojeva, klasa, rasa i sl.
Drugi svjetski rat voen je u znatno drugaijim uvjetima za razliku od prvog, i poprimio je
obrt u smislu pojave brojnih oslobodilakih pokreta, narodnih ustanaka, pokreta otpora i
revolucija.

Kada je rije o obavjetajnoj slubi ovog vremena onda treba istai da nju karakterizira jo
izrazitije bogatstvo podviga obavjetajaca. Koristi se izdano tzv. peta kolona. Faisti u
mnogome koriste staru devizu divide et impera. pijunaa poprima sve vie masovan
karakter. Sistem totalne pijunae (kontroliranje svega i svakoga), koji je uveden osvajanjem
vlasti od strane faista u Njemakoj, Italiji i paniji, primjenjuje se sve vie tokom Drugog
svjetskog rata i u okupiranim zemljama. S druge strane, s ciljem borbe protiv ovih totalitarnih
reima angairaju se sve vie i iroke narodne mase. Ova angairanost ukljuuje u sebe i
masovniju obavjetajnu aktivnost bez koje se ne moe zamisliti borba protiv faizma. Najzad,
treba istai i to da su obavjetajne slube ovog puta bile bezobzirnije nego ikada ranije u
nebiranju sredstava, formi i metoda, kada je u pitanju ostvarenje cilja. Bilo je i do tada
nevienih podviga obavjetajaca. Tada je nastala i sentenca da pojedinac ne ini historiju, ali
ponekad izgleda da dobija rat. (Cernjak, ibid.) Da nije bilo npr. jednog od najpoznatijih
obavjetajaca svih vremena, Zorgea i njegove grupe, realno se postavlja jedno od pitanja da li
bi Drugi svjetski rat imao onakav tok kakav je imao.
U periodu poslije Drugog svjetskog rata, obavjetajnu djelatnost karakteriziraju vidno, uz niz
ostalih, dvije osnovne osobine. Prva se sastoji u permanentnom porastu legalnih mogunosti
za obavjetajnu djelatnost, te ovisno od toga ona evoluira sve vie u pravcu kolektivnog rada,
dok se druga osobina sastoji u sve iroj primjeni tehnikih i nauno-istrazivakih dostignua.
Ove osobine javljaju se kao posljedica brieg razvitka proizvodnih snaga i sve vee integracije
zemalja u okviru svjetske zajednice.
Legalne mogunosti nastaju kao proizvod razvijenog meudriavnog saobraaja po raznim
osnovama (diplomatski, ekonomsko-trgovinski, informacijski, kulturno-prosvjetni, sportski,
turistiki itd.). Koritenje legalnih mogunosti nije nov metod rada obavjetajne slube. Nov
je njegov obim, koji je, kao to smo vidjeli, ovisan od stepena meudravnih odnosa i nova je
primjena suvremenih nauno-tehnikih dostignua. Pod utjecajem vidnog prisustva legalnih
mogunosti, u praksi se nailazi na podjelu obavjetajne djelatnosti na legalnu i ilegalnu,
podrazumijevajui pod ovom posljednjom agenturni rad. Ova podjela je pogrena, jer je u
sutini obavjetajna djelatnost ilegalna - tajna. To to se ona uvlai u legalni plast ne znai
da je i sama legalna - javna, ve sarno koristi povoljnije mogunosti za obavljanje svojih
poslova. Metodoloki gledano, koritenje legalnih mogunosti u izvjesnom smislu prethodi
agenturnom radu, ali ga istovremeno i uvjetuje; stvara mu potreban teren, orijentira ga i
iznalazi mu probleme i objekte, koji se jedino mogu rjeavati i zahvatati agenturnim putem.
Sloenost drutvenih i meunarodnih odnosa kao i efikasnije kontraobavjetajno
suprotstavljanje obavjetajnoj djelatnosti doprinijeli su da se obavjetajni rad proiri (u smislu
koritenja legalnih mogunosti) i da se pri tom tezite prebaci na naunoistraivaki metod
rada. Istina, jo u periodu izmeu dva svjetska rata njemaka obavjetajna sluba koristi razne
institute.
Tokom Drugog svjetskog rata, uprava strateke obavjetajne slube SAD (OSS - Office of
strategic Service), koristila je najuvenije eksperte za historiju, geografiju, ekonomiju i
politiku iz svih krajeva svijeta.

Ovo jo vie dolazi do izraaja nakon rata. Veliki broj univerziteta osnovao je razne institute
koji slue centralnoj obavjetajnoj agenciji (CIA - Central Intelligence agency). Pored toga,
veliki broj naunih institucija u SAD izuava razna ivotna podruja stranih zemalja
pribavljanjem mnogobrojnih publikacija, slanjem istrazivakih ekipa i naunika u inozemstvo
radi istraivanja pojedinih pitanja. Rezultate ovog rada takoer koristi amerika obavjetajna
sluba.
Smatra se da obavjetajne slube danas dobijaju oko 80 posto svih informacija legalnim
putem. Znaajna je uloga tehnike u koritenju ovako prikupljenih podataka. Pomou raunara
i kompliciranih elektronskih mozgova vri se sortiranje podataka i odgovarajue
sastavljanje informacija. Ono na emu se nekada gubilo mnogo vremena, sada postaje stvar
minuta.
Elektronika omoguava da se objekti od interesa za obavjetajnu slubu tehniki posmatraju i
kontroliraju (registratori zvuka, seizmografski aparati i s1.). N a ovaj nain se prati lansiranje
atomskih interkontinentalnih raketa, mjeri njihov rad i kontroliraju probe koje vri protivnik.
Putem radara, satelita i tele-foto ureaja prikupljaju se obavjetajno-interesantni materijali.
Dok se vojni i privredni ciljevi koji pruaju znake postojanja otkrivaju i prate elektronskim
ureajima, dotle se oni objekti koji ne odaju svoje prisustvo, otkrivaju putem zrane
pijunae, a pomou tehnikih dostignua i ureaja (poznat je ameriki avion pijun U-2).
Ono to ti avioni snime sa visine od 25.000 metara , danas postie satelit, ali sa daleko vee
visine - od 150.000 metara pa navie.
Sredstva za prislukivanje su u tolikoj mjeri usavrena i rasprostranjena, tako da se smatra da
ne postoji mjesto na kome bi se slobodno izmijenjale misli i ideje bez mogunosti
prislukivanja, odnosno da se bude zatieno od prislukivanja.
Noviji element u obavjetajnoj praksi je i primjena detektor lai i pilula ili seruma za
otkrivanje istine.
Dakle, u periodu poslije Drugog svjetskog rata nailazimo na sve vee usavravanje i
umnoavanje kako metoda, tako i sredstava obavjetajnog rada. Obavjetajna sluba se
prilagoava uvjetima drutvenog razvitka, odnosno prilagoava nauno-tehnika i druga
dostignua svojim potrebama.

PODJELA I VRSTE
Kao to je sigurnost kao drutvena djelatnost dinamina, dakle nije statina, tako je i cijeli
kompleks obavjetajnog rada pun dinamizma. Taj dinamizam se odnosi i na klasificiranje i
stratificiranje podjele i vrsta slubi sigurnosti i, unutar toga, i obavjetajnih slubi. Dakle
postoji vie podjela, a ja u navesti one najuobiajenije ili najeklatantnije, koje funkcioniraju
u okviru savremeneih sistema nacionalne sigurnosti.
Klasina podjela obavjetajne slube, s obzirom na njene zadatke jeste podjela na
obavjetajnu sluzbu u uem smislu, ija je djelatnost usmjerena prema inozemstvu, i
kontraobavjetajnu, koja ima zadatak da titi od djelatnosti stranih obavjetajnih slubi. U
nekim dravama ova podjela je izraena u posebnim obavjetajnim organizacijama, a u
drugim u posebnim organizacionim jedinicama jedinstvene organizacije.
Dalja podjela je na vojnu i civilnu, koja je i organizaciono izraena uglavnom u svim
dravama. Kako tajne u suvremenim drutvenim odnosima postoje u svim oblastima
drutveno-ekonomskog ivota, to se i djelatnost suvremene obavjetajne slube prostire na
sve najvanije oblasti drutvenog ivota. Otuda u materijalnom smislu, a u nekim
kapitalistikim dravama je to i organizaciono izraeno, pored vojne postoje jo i politika,
ekonomska, nauna i druge obavjetajne slube. Dokle se u tome u pojedinim dravama itilo,
zavisi od unutranjeg stanja i unutranjih inilaca svake od nnjih, zatim od karaktera i ciljeva
njihove spoljne politike, kao i od niza drugih unutranjih i spoljnih inilaca. Tako neke
zapadne sile, prvenstveno SAD, imaju po vie od petnaest obavjetajnih organizacija, od kojih
tri vojne - suhozemne vojske, mornarice i zrakoplovstva, kao tri osnovna roda suvremenih
oruanih snaga.
U odnosu na znaaj i domet zadataka i ciljeva, obavjetajna sluba se dijeli i na strategijsku,
koja slui dalekosenim ciljevima dravne i vojne politike, i taktiku, koja slui svakodnim i
bliim ciljevima. Ova podjela je vie u materijalnom smlslu i nije dovoljno. U suvremenim
uvjetima, s obzirom na zaotrenost unutranjih i meunarodnih politikih i drugih odnosa,
totalizaciju rata, razvoj nauke i tehnike, naoruanja i ratne tehnike, terorizam kao globalni
svjetski fenomen, obavjetajna sluba postaje sveobuhvatnija i raznovrsnija, tj. pretvara se u
tzv. totalnu slubu. To je znantno izmljenilo njen karakter, njenu ulogu, obim, a samim tim i
njene metode rada. Pored klasinih metoda takve obavjetajne slube konste i sve legalne
mogunosti dolaenja do podataka, zatim naune metode i tehnika sredstva, koja se radi
toga mogu primjeniti: radari, televizijske i fotokamere, elektronski raunari, specijalni svioni
s pilotima i bez njih, zemljani sateliti i s1.Uredi nekih obavjetajnih slubi iskoritavaju na
hiljade naunika svih specijalnosti, koji prikupljene obavjetajne podatke obrauju po
naunim metodama. Najpoznatije obavjetajne slube su: japanska obavjetajna sluba
izmeu dva svjetska rata, obavjetajna sluba faistike Njemake, amerika sluba sa
Centralnom obavjetajnom agencijom na elu, obavjtajna sluba SSSR-a za vrijeme Staljina
itd. Ili moemo to promatrati i ovako. Obavjetajna sluba je organizirana aktivnost ili
organizacija - ustanova, koja po zahtjevu i namjerama vodeih politikih struktura pokreta ili
drave, prikuplja, ocjenjuje, tumai, prua tajne i druge podatke o protivniku ili neprijatelju,
titi sopstvene strukture i angaira se na sprovoenju drugih aktivnosti kojima se ostvaruju
odreeni politiki ciljevi. Pod pojmom obavjetajna sluba podrazumijeva se aktivnost kojom
se prikupljaju prevashodno tajni ili i drugi odreeni podaci, ili je to specijalizirana ustanova
koja je dio dravnog aparata ili organizacija datog pokreta. Ona vri svoju djelatnost na
osnovu zahtjeva i usmjeravanja od efa drave, vlade ili ministra, zavisno od poloaja date
ustanove u nacionalnom obavjetajnom sistemu, ili od rukovodstva pokreta. Obavjetajna

sluba prikuplja podatke o protivniku ili neprijatelju, ocjenjuje njihovu tanost, tumai
sadrinu i pravovremeno ih dostavlja korisnicima obavjetajnih podataka. Svojom
metodologijom angairaju se na sprovoenju psiholokih, subverzivnih i prevratnikih
dejstava i izvoenju specijalnih operacija kojima se postiu odreeni politiki ciljevi. Inae,
dio je politike organizacije pokreta ili drave, a bila je i ostala instrument politike borbe.
Slijedea varijacija na podjelu obavjetajnih slubi proizilazi iz toga to su ubrzani tehnikotehnoloki razvoj, grananje dravnog aparata i intenziviranje meudravnih odnosa, uvjetovali
u prvoj polovini XX vijeka potrebu za raznovrsnim podacima o protivniku. To je iziskivalo i
ubrzalo specijalizaciju unutar nacionalnih obavjetajnih sistema. Zbog toga se obrazuju
obavjetajne ustanove za obavjestajno istraivanje odreenih oblasti u drutvu. Inae,
obavjetajne slube mogu se razlikovati po karakteru ciljeva, po vrsti podataka koje istrauju i
po mjestu date slube u obavjetajnom sistemu. Podjela slubi po karakteru ciljeva, poznaje
ofanzivne i defanzivne. Ofanzivna obavlja istraivanje na teritoriji protivnika, bilo da prikuplja
podatke o njegovim mjerama i planovima ili otkriva njegove aktivnosti prema sopstvenom
prostoru. Defanzivna se, pak, angaira na zatiti sopstvene teritorije i struktura. U podjeli
slubi po oblastima istraivanja, za kriterij slui vrsta podataka koja se prikuplja i, u tom
smislu, razlikuju se: politika, vojna, ekonomska, industrijska (tehnika) i slino. Vojna
obavjetajna sluba moe se dalje dijeliti zavisno od stepena komandovanja ili vida oruanih
snaga na koje se podaci odnose.
Po sistemu komandovanja razlikuju se: strategijska, operativna i taktika. Obavjetajne slube
vidova oruanih snaga su kopnene vojske, ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice. Podjela
slubi
po mjestu u obavjetajnom sistemu razlikuje: autonomne - centralne, koje imaju odlueujui
utjecaj i najira ovlatenja u nacionalnom obavjetajnom sistemu. Neposredno su podreene
inokosnom ili kolektivnom efu drave ili predsjedniku vlade, i vre funkciju obavjetavanja
za njihove potrebe. Resorske su u sastavu datog ministarstva (spoljnih poslova, odbrane,
unutranjih poslova) i vre funkciju obavjetavanja tog organa, a imaju ua ovlatenja u
obavjetajnom sistemu.
ORGANIZACIONA SHEMA
Za podjelu slubi sigurnosti, prvenstveno obavjetajnih i kontraobavjetajnih, organski je
vezana i organizaciona shema tih institucija. Ali, generalno uzevi, strukturu organizacije
obavjetajne slube ine: centrala, centri, podcentri, punktovi, grupa obavjetajaca i ugraeni
obavjetajci. Centrala predstavlja vrh piramide strukture slube. Ona planira, organizira,
rukovodi, usmjerava obavjetajno istraivanje i prezentira obavjetajne podatke politikom
rukovodstvu pokreta ili drave. Odgovorna je za politiku i strunu aktivnost svih struktura
slube. ine je inokosno ili kolegijalno rukovodstvo kao to su direktor, naelnik i slino, ili
komitet, kolegij, a zatim organizacione jedinice kao sektori rada: za planiranje i organizaciju
obavjetajnog istraivanja; analitiki poslovi, gdje se iz prikupljenih podataka izrauju
obavjetajna dokumenta radi prezentiranja korisnicima i prati angairanje slubi; tehniki
poslovi; poslovi veze; kadrovi i struno obrazovanje i trezor podataka. Centri, podcentri,
punktovi, grupa obavjetajaca i ugraeni obavjetajci neposredno se angairaju na
prikupljanju odreenih podataka i izvravaju druge zadatke metodima obavjetajne slube. U
suvremenim uvjetima obavjetajuim istraivanjem zahvataju se, osim tradicionalnih, vojni,
politiki i ekonomski podaci, i sve druge oblasti ljudskog stvaralatva i materijalnih
potencijala odreene drave.

Maksimalno se upotrebljavaju tekovine i dostignua nauke i tehnike za prikupljanje, obradu i

dostavljanje obavjetajnih podataka. Ispostavljaju se konkretni zahtjevi prema istraivakotehnikim i proizvodnim institucijama za izradu odgovarajuih sredstava za prikupljanje i
obradu podataka. Uspostavlja se saradnja sa naunim institutima i zavodima i naruuju da se
za njihove potrebe istrae problemi u odreenoj dravi. Koriste se najistaknutiji specijalisti,
strunjaci i naunici sa univerziteta i naunih ustanova kao spoljni saradnici i konsultanti. Na
konkretnim obavjetajnim zadacima angairaju se posebni timovi obavjetajaca i specijalista.
Vri se centralizacija obrade i analize prikupljenih podataka i s jednog mjesta se dostavljaju
obavjetajni podaci korisnicima. Relativno brzo se mijenja kadrovska struktura s tenjom da
se angairaju visoko obrazovani kadrovi i strunjaci sa naunim zvanjima.
Kao to smo vidjeli zavisno od aspekta sa koga se posmatra, mogue je na vie naina vriti
podjelu obavjetajne slube. Ali, ono to uoptava sve i u generalnom smislu ima makar
nekoliko elemenata u sigurnosnim sistemima zemalja savremenog svijeta, organizaciono i
strukturno obavjetajne slube moemo dijeliti na:
1. Obavjetajnu slubu u materijalnom i obavjetajnu slubu u formalnom smislu
2. Obavjetajnu slubu i kontraobavjetajnu slubu
3. Civilnu obavjestajnu slubu i vojnu obavjetajnu slubu
Podjela na obavjetajnu slubu u materijalnom i obavjetajnu slubu u formalnom smislu vri
se na osnovu razlikovanja obavjetajne djelatnosti i organa kao nosioca te djelatnosti. Pod
obavjetajnom slubom u materijalnom smislu podrazumijeva se, dakle, sarno obavjetajna
djelatnost kao takva. Ova djelatnost je nastala pojavom tajne i anagonistikih odnosa meu
ljudima. U poreenju sa ovom prvom, obavjetajna sluba u forrnalnorn smislu je mlada. Ona
nastaje pojavorn buroaskih revolucija. Pod ovorn sluborn se podrazumjeva stalni, posebni,
profesionalni, dravni organ sa obavjetajnom funkcijom. Do pojave ovih organa obavjetajna
djelatnost je vrena uzgred zbog ega joj ne treba umanjivati znaaj za uvjete pod kojima se
odvijala.
Obavjetajna sluba dijeli se, dalje, na obavjetajnu slubu (u uem smislu) i na
kontraobavjetajnu slubu. Analogna ovoj je podjela na spoljnu i unutranju obavjetajnu
slubu. Ovo, ustvari, i jeste osnovna podjela, pa emo se na njoj neto vie zadrati.
Kao to proizilazi i iz samog naziva, ova podjela je uvjetovana odreenim ciljem s obzirom na
tajnu (sopstvenu ili tuu). Pod obavjetajnom (spoljnom) slubom podrazumijeva se aktivnost
na spoljnom planu koja ima za cilj otkrivanje i saznavanje tajni suprotne strane. Meutim,
kontraobavjetajna sluba (unutarnja) bavi se obezbjeenjem i ouvanjem tajni sopstvene
zemlje dnosno ona se suprotstavlja djelatnostl stranih obavjetajnih slubi na unutranjem
planu.
U vezi ove podjele, tajnu je potrebno shvatiti u relativnom smislu, tj. od pojedinano uzetog
podatka koji predstavlja poseban interes za zajednicu, pa do niza ovih podataka u sklopu
drutveno-ekonomskog i politikog poretka kao cjeline.
Obavjetajna aktivnost prema inozemstvu je permanentna, sa jae ili slabije izraenim
intenzitetom, to ovisi od raznih motiva. Objektivne mogunosti za ovu djelatnost utoliko su
vee, ukoliko su razvijeniji odnosi meu dravama, dok se subjektivne mogunosti
potenciraju utoliko vie, ukoliko su interesi meu dravama opreniji.

Jedan od osnovnih zadataka obavjetajne slube jeste spoljna bezbjednost zemlje. Pored toga,
ona tei za realizacijom raznih ciljeva koji mogu biti uvjetovani politikim i ekonomskim
interesima, vojno- teritorijalnim aspiracijama, nastojanjem da se doe do naunotehnikih
otkria i pronalazaka itd.
Ako ove motive gledamo u vezi sa zemljom kojoj pripada obavjetajna sluba, onda oni mogu
biti progresivni i reakcionarni. Djelatnost obavjetajnih slubi progresivnih zemalja moe biti
motivirana borbom za napredak: potpomaganjem naprednih snaga i pokreta, suzbijanjem
reakcionarnih stremljenja, tenjom za mirom i tome slino. Nasuprot ovome, djelatnost
obavjetajnih slubi moe biti motivirana i reakcionarnim ciljevima: potpomaganjem
nazadnih snaga, razbijanjem naprednih pokreta, podstrekavanjem i pomaganjem
ratnohuskakih tendencija itd. Prema tome, motivi, vidovi i metodi obavjetajne djelatnosti su
uvjetovani raznim ciljevima koji se mijenjaju ovisno od konkretnih potreba u datom
momentu.
Kao to smo vidjeli, organizaciona postavljenost obavjetajne slube moe biti razliita. U
glavnom, njena aktivnost se odvija iz centrale u zemlji koja moe biti civilna, vojna, partijska
i sl., pa preko zagraninih centara - punktova (na stranoj teritoriji) i preko centara u
inozemstvu Centri - punktovi su obino skriveni zvaninom formom institucije u sklopu koje
se nalaze. Objektivna uvjetovanost djelatnosti obavjetajne slube ovisi od svih onih injenica
koje joj pogoduju ili ne. Zavisi, dakle, prvenstveno od toga da li su meudravni odnosi
normalni, prijateljski ili suprotstavljeni, da li postoje ili ne diplomatsko-konzularni odnosi, te
od stepena razvijenosti ekonomsko-trgovinskih i drugih odnosa. Pored toga, uporita za
obavjetajni rad u inozemstvu mogu biti manje ili vie pogodna, to, takoer, ovisi od raznih
okolnosti.
Ako se, meutim, polazi od pijunae kao najrasprostranjenijeg vida obavjetajne djelatnosti
onda u sklopu djelatnosti obavjetajne slube (spoljne) razlikujemo slijedee pojmove
pijunae: politiku, vojnu, ekonomsku, nauno-tehniku, geografsku, zranu i druge. Objekti
napada politike pijunae jesu: dravni aparat, sluba dravne, odnosno nacionalne
bezbjednosti i ministarstvo unutrnjih poslova, vladajue i opozicione politike partije,
ministarstvo inozemnih poslova i odnosi sa drugim zemljama, te razne naune, kulturnoprosvjetne, umjetnike i druge institucije.
Vojna pijunaa ima za objekte interesiranja: ministarstvo odbrane, generaltab, ratni savjet,
rodove vojske, vojna podruja, vojne kole i uilita, vojnu industriju, institute, skladita i
fortifikacijske objekte.

Domen interesiranja ekonomske pijunae jesu: institucije i objekti preko kojih se moe doi
do privredne tajne, glavne institucije iz kojih se rukovodi privredom ucjelini ili pojedinim
njenim sektorom, spoljno-trgovinske institucije i firmu, razni zavodi u kojima se izuavaju
privredna kretanja, banke, vaniji industrijski objekti, rudnici, saobraaj i slino.
Nauno-tehniku pijunau, koja u posljednje vrijeme dolazi sve vie do izraaja, interesiraju
tajne vezane za razne naune pronalaske (atomska energija, raketna tehnika, vjetaki sateliti,
pogonska goriva ogromne snage itd.), odnosno nauni instituti, eksperimentalne baze i centri
u kojima se vre ispitivanja i opiti ovih pronalazaka.

Cjelokupna djelatnost obavjetajne slube moe se odvijati ilegalnim (klasinim) putem i

koritenjem legalnih mogunosti.
S druge strane, sistem kontraobavjetajne slube, kojim se ona suprotstavlja djelatnosti stranih
obavjetajnih slubi, moemo razlikovati u uem i irem smislu. Gledano u uem smislu, taj
sistem obuhvata samo posebnu, specijalnu kontraobavjetajnu slubu (u sklopu unutranjih
poslova - policije, vojske is1., njen je zadatak otkrivanje organizirane, tajne neprijateljske
djelatnosti stranih obavjetajnih slubi). Kontraobavjetajni sistem u irem smislu, pored
specijalizirane, obuhvata jo niz drugih slubi, organa, ustanova i organizacija. Prema tome,
kontraobavjetajni sistem u cjelini obuhvata osnovne kontraobavjetajne organe koji se
ukljuuju u kontraobavjetajnu djelatnost (policija u cjelini) i pomone organe. Zadaci
kontraobavjetajne slube sastoje se u njenom suprotstavljanju svim vidovima obavjetajne i
druge neprijateljske djelatnosti o kojima je ve bilo rijei. Takoer, i kontraobavjetajna
sluba moe imati svoje centre u inozemstvu, zakamuflirane u sklopu neke zvanine
institucije (na primjer diplomatskog
predstavnitva i slino). Njihovo postojanje u inozemstvu pravda se mogunou otkrivanja
obavjetajne djelatnosti prema svojoj zernlji na samom izvoru.
Objekti interesiranja kontraobavjetajne slube jesu oni centri u zemlji i inozemstvu iz kojih
se odvija obavjetajna djelatnost.
Nuno je, takoer, istai da podjelu obavjetajne slube jedne zemlje na obavjetajnu
(spoljnu) i kontraobavjetajnu (unutranju) treba shvatiti relativno, jer one manje-vie
predstavljaju jedinstvo meusobne uvjetovanosti i povezanosti.
Najzad, podjela obavjetajne slube (unutranje i spoljne) na civilnu i vojnu vri se s obzirom
na osnovne organe kao njene nosioce i na predmet njenog interesiranja. U osnovnom, nosioci
vojne obavjetajne slube su vojni organi, a predmet njenog interesiranja su vojni podaci
strane zemlje. Karakteristika ove podjele, kao i mnogih drugih koje se vre, jeste relativnost,
posebno izraena u suvremenim uvjetima, jer je veoma teko odrediti dokle dosee jedna, a
odakle poinje druga obavjetajna sluba.

NAELA I METODE RADA OBAVJETAJNE SLUBE

Postoji mnogo definicija koje se odnose na to ta je obavjetajni rad i ta su obavjetajne
slube.
Prema amerikoj enciklopediji na zahtjev politikog savjeta jedne drave, obavjetajna
sluba obavlja djelatnost prikupljanja informcija o mogunostima i namjerama stranih vlada,
ili se bavi prikupljanjem bilo koje druge vrste informacija. Enciklopedija Britanika insistira
da dravna obavjetajna sluba neprekidno prikuplja i procijenjuje obavjetenja o stavu,
mogunostima ili vjerovatnim politikim odlukama drugih zemalja.
Prema jednom broju autora, obavjetajna sluba je dravni organ koji ima osnovni zadatak da
informie o tajnama protivnika. U tom cilju ona razvija odreenu djelatnost, koja je ako se
pogleda izbliza vrlo raznovrsna, sastavljena iz niza konkretnih, pojedinanih djelatnosti,
odnosno pod obavjetajnom slubom podrazumijevamo specijaliziranu relativno samostalnu
instituciju dravnog aparata, ovlatenu da tajnim sredstvima i metodama pribavlja svojoj vladi
znaajna obavjetenja o drugim dravama i moguim unutranjim protivnicima sopstvene
drave, kao i da tajnim djelatnostima u inostranstvu doprinosi uspjehu svoje zemlje. Nadalje,
to je aparat drave iji je prioritetni cilj prikupljanje, analiziranje i ocjenjivanje obavjetajnih
podataka o drugim dravama, njihovom vojnom i ekonomskom potencijalu i namjerama, te
znanstvenim dostignuima. Ramo Masea obavjetajnu slubu definira kao specifinu,
specijalizovanu, visoko profesionalnu i relativno samostalnu instituciju drave, koja u skladu
sa zakonom datim ovlatenjima i koritenjem posebnih legalnih i tajnih metoda i sredstava na
sistematski nain prikupija stiene relevantne obavjetajne podatke i druge informacije o
planovima i namjerama drugih drava i njihovih pojedinih institucija, koji su neophodni za
oblikovanje, kreiranje i voenje politike, naroito na vanjsko-politikom planu. Istovremeno
zaduenje obavjetajne slube je da zatiti vitalne interese vlastite dave, tako to otkriva,
prati, izuava, onemoguava djelovanje stranih obavjetajnih slubi, te drugih struktura koje
se prvenstveno na taj nain bave raznim vidovima nedozvoijene djelatnosti.

NAELA (PRINClPI) OBAVJETAJNOG RADA I RADA OBAVJETAJNIH SLUBI

U svojoj djelatnosti obavjetajne slube se pridravaju odreenih naela ili principa, koja su
specifina u odnosu na naela rada drugih dravnih organa i institucija. Postoji vie
tipologizacija i varijacija ovih naela, ali slijedea su nedvojbena u radu svih obavjetajnih
slubi savremenog svijeta.
Sveobuhvatnost
U obavjetajnom radu naelo sveobuhvatnosti znai obavjetajno istraivanje veoma velikog
broja podataka i informacija iz svih oblasti ivota i rada drugih zemalja. U tome se posebno
istiu obavjetajne slube velikih sila koje obuhvataju velika prostranstva, kontinentalna,
okeanska, zrana i kosmika, pa se prema tome, naelo sveobuhvatnosti odnosi i na ciljeve
obavjetajnog interesa i na velika prostranstva.

Neprekidnost u radu

Pod ovim principom podrazumijevamo da se obavjetajni rad ne prekida bez obzlra na to da li

se zemlja nalazi u mirnodopskim uvjetima ili ratnom stanju ili u nekoj krizi. U mirnodopskim
uvjetima teite rada je prikupljnju podataka o stanju, poloaju i mogunostima pojedinih
zemalja u meunarodnim odnosima, a u ratnom stanju podatakoa o svim faktorima i
elementima oruane borbe. U kriznim situacijama obavjetajni rad se intenzivira, sa
osnovnom tenjom da se kriza prati i pokua da se utjee na njen tok.
Bezobzirnost
Ova osobenost potie od naela koje obavjetajne slube primjenjuju, a to je da cilj opravdava
sredstvo. U izvjesnim situacijama one pribjegavaju najgrubljim postupcima ucjenjivanja,
prevara, obmanjivanja, kidnapiranja, fizike likvidacije pojedinaca, irenju terorizma i
primjeni raznovrsnih teroristikih akcija.
Infiltracija
Infiltracija kao naelo rada primjenjuje se stalno, a sastoji se u tome to obavjetajne slube
nastoje da preko agenture ili specijalnih snaga budu prisutne u odreenim sredinama ili na
teritoriju zemalja u kojima rade kako bi utjecale na stanje u njima. U ratnim uvjetima teite
infiltracije je na jedinicama protivnika i u zonama borbenih dejstava.
Objektivnost i provjera
Ova dva principijelna zahtjeva vani su budui da se u obavjetajnom radu zahtjeva
prikupljanje to tanijih podataka i njihovo objektivno prikazivanje. Provjera svakog podatka
je ustaljena praksa jer je jednostranost u obavjetajnom radu tetna, rizina i opasna.
Blagovremenost
U praktinom obavjetajnom radu blagovremenost znai svakodnevno, a u radu
svakoasovno, imati pregled situacije. Budui da se radi o velikom broju pitanja koja su od
interesa za obavjetajne slube, to i dosljedna primjena ovog naela zahtjeva stalno
usavravanje organizacije obavjetajnog rada.
Tajnost rada
Ovo naelo je temelj obavjetajne djelatnosti. Obavjetajni rad se u naelu odvija tajno, ak i
tada kada se neki obavjetajni postupci i javno manifestiraju. Iz tog razloga
obavjetajne.slube nastoje da primijene to originalnije postupke, kombinirajui raznovrsne
mjere bezbjednosti u svom radu, a slue se i obmanama, dezmformtranjem i slinim
postupcima.
Planiranje zadataka
Planski pristup radu, sa jasno preciziranim poslovima po vremenu i prostoru, veoma je vaan
inilac za uspjeh obavjetajne slube. Planira se na osnovu odluka, nareenja, odnosno
zapovijesti nadlenih organa, vojnih komandi, kao i na osnovu procjene situacije. U
sloenijim situacijama planiranju podlijeu i najsitniji detalji o pnstupu za izvravanje
zadatka.

Centralizacija rada i rukovoenja

To je neophodan uvjet za uspjeno izvravanje obavjetajnih zadataka. Znaajni i krupni

obavjetajni rezultati mogu se ostvariti jedmo tako ako se svi istorodni poslovi objedine pod
rukovodstvom jednog odreenog organa.
Relativna samostalnost
Ovo nije suprotnost prethodnom naelu. Relativna samostalnost u radu predvia se, prije
svega, za vojnoobavjetajne organe i neke druge resore obavjetajne organizacije. Primjena
naela relativne samostalnosti naroito dolazi do izraaja u ratnim uvjetima i to posebno kod
onih organa koji su u jedinicama angairanim u borbi.
Specijalizacija
Specijalizaciju u radu nalau, prije svega, sveobuhvatni obavjetajni zahtjevi i obim poslova
koje obavijaju suvremene obavjetajne slube, a ovi zahtijevaju detaljnu podjelu rada u okviru
njihovih organizacija. S druge strane, karakter pojedinih obavjetajnih zadataka namee
potrebu da se njima prilazi specijalistiki. Primjenom ovog naela cijeli obavjetajni postupak
i njegovi rezultati znatno poboljavaju kvalitet.
Timski rad
Timski rad je neizbjean upravo zato to su mnogi obavjetajni poslovi veoma sloeni i
zahtijevaju zajedniki rad veeg broja specijalista razliitog profila - timova. U ovom pogledu
se rad u obavjetajmm slubama ne razlikuje od rada u ostalim naunim disciplinama,
a napose u naunoistraivackoj djelatnosti interdisciplinarne naravi. Timski rad se primjenjuje
i u ratu i u miru. U svim uvjetima obavjetajne institucije vieg ranga ojaavaju svoje
potinjene organe na odreeno vrijeme potrebnim brojem specijalista radi breg i
kvalificiranijeg izvravanja zadataka.
U novije doba, u uslovima postojanja saveza (vojnih), konstituira se novo naelo kao
koordinarno djelovanje nacionalnih obavjetajnih organizacija, koje dolazi do punog izraaja
jer se i kroz koordinaciju obavjetajne djelatnosti oituje jedinstvo saveza.
ODVIJANJE OBAVJETAJNE DJELATNOSTI
Obavjetajna djelatnost odvija se kroz obavjetajni postupak, obavjetajni krug ili
obavjetajni ciklus. Tim postupkom obuhvaeni su:
1) Utvrivanje obavjetajnih zadataka i planiranje obavjetajne djelatnosti.
2) Prikupljanje odreenih podataka angairanjem obavjetajnih i izviakih snaga i
upotrebom sredstava obavjetajno-Izvidake namjene.
3) Izuavanje, provjeravanje i analiziranje prikupljenih podataka i utvrivanje njihove
vrijednosti i vjerodostojnosti.
4) Procjenjivanje obavjetajnih podataka i odvajanje glavnog od sporednog, uz istovremeno
zakljuivanje i predvianje razvoja buduih dogaaja.
5) Dostavljanje podataka na koritenje zainteresiranim i odgovornim faktorima (dravnim,
policijskim organima ili vojnim komandama).
Iz ovoga je vidljivo da postoji pet faza rada u toku obavjetajnog postupka. Meutim, sve u
sutini ovisi od prikupljanja i obrade podataka. Planom prikupljanja podataka obavjetajne
slube obuhvataju informacije i podatke koji su upolitikom, vojnom, ekonomskom ili nekom
drugom interesu njihove drave. Jer obavjetajne slube:

1) Prikupljaju podatke, prate i izuavaju unutranju i spoljnu politiku zemalja prema kojima
postoje odreeni interesi ili pretenzije.
2) Prikupljaju podatke i izuavaju odbrambene mogunosti odreenih zemalja, posebno sa
stanovita voenja eventualnog rata.
3) Prikupljaju podatke o naunoistraivakim dostignuima u drugim zemljama, naroito onih
koja mogu biti od utjecaja na voenje politike i rata.
4) Prikupljaju podatke o ekonomskim i gospodarskim potencijalima i mogunostima drugih
zemalja i procjenjuju njihove sposobnostl za voenje rata i ekonomski utjecaj na drugim
podrujima.
5) Izuavaju drutvene prilike u drugim zemljama i njihov utjecaj na dalji razvoj zemlje.
6) Obrauju geostrategijski poloaj drugih zemalja i izuavaju njihovu odbrambenu
infrastrukturu.
7) Prikupljaju podatke i izuavaju kadrovsku strukturu odreenih zemalja i sreuju materijale
za odreene linosti.
8) Prikupljaju podatke i izuavaju obavjetajno sigurnosne sisteme u drugim zemljama,
procjenjujui njihovu efikasnost u zatiti sopstvenih zemalja.
Da bi se svi navedeni poslovi uspjeno odvijali i zavrili, neophodno je kontinuirano
obavjetajno istraivanje. Obavjetajno istraivanje je u sutini stalno i neprekidno otkrivanje,
praenje i izuavanje svih vrijednosti strane zemlje, posebno njenih oruanih snaga i
obavjetajno sigurnosnog sistema. Organizira se i sprovodi planski i za dui priod, a
realiziraju ga najvitalniji dijelovi obavjetajnih slubi, uz primjenu najsavremenijih metoda
naunog istraivanja. Stepen uspjenosti realiziranja obavjetajnog istraivanja procjenjuje se
na osnovu kvaliteta prikupljenih, obraenih i iskoritenih obavjetajnih podataka i stvorenih
izvora tih podataka. Sam konkretan obavjetajni istrazivaki rad naziva se postupak
operativnog istraivanja. Postupak operativnog istraivanja je sinhronizirana primjena i
koritenje operativno-tehnikih metoda, mjera, radnji i sredstava od slube bezbjednosti, radi
otkrivanja, utvrivanja, praenja, presijecanja ili onemoguavanja djelatnosti pojedinaca,
organiziranih skupina, ustanova ili organizacija u zemlji ili u inozemstvu, ija je djelatnost
usmjerena na podrivanje ili ruenje ustavom utvrenog poretka jedne drave. Sluba
bezbjednosti ostvaruje kroz postupak operativnog istraivanja svoja ovlatenja i vri poslove
iz svoje nadlenosti kao subjekat sigurnosnog sistema jedne drave. Postupak operativnog
istraivanja se temelji na odredbama zakona i drugih podzakonskih akata. Taj postupak izvire
iz osnova drutveno-ekonomskog i politikog sistema svake konkretne drave.

METODE RADA OBAVJETAJNIH SLUBI

ta je sa metodom rada obavjetajnih slubi?

U osnovi, metod oznaava nain miljenja i postupak istraivanja stvarnosti koji garantuje
sticanje to istinitijeg i to objektivnijeg saznanja. Konkretnije metod je svijesni, planski i
organizirani put dolaska do odgovarajuih saznanja. U skladu sa ovim pod metodom rada
obavjetajne slube bi se podrazumijevao skup karakteristinih i posebnih postupaka kojima
se prikupljaju obavjetajni podaci, kao i nain upotrebe njihovih snaga i sredstava u
izvravanju osnovnih djelatnosti.
Osnovni i primarni cilj svake obavjetajne slube jeste zatita unutranje i vanjske sigurnosti
vlastite drave. Svaka obavjetajna sluba se rukovodi ambicijama i politikim ciljevima
svoje vlade. Ako je to drava sa ambicijama na planetarnom nivou onda ona ima jako
ofazivnu obavjetajnu slubu koja vri totalnu obavjetajnu pokrivenost i pijunau drugih
drava. U vezi s tirn obavjetajna sluba u svakom konkretnom sluaju, bilo da se radi o
prikupljanju obavjetenja ili sprijeavnju djelovanja stranih slubi, opredjeljuje se za onaj
metod koji e najbolje posluiti tom zadatku, a u skladu je sa zakonom i vaeim propisima.
Takoe, primjena svakog konkretnog metoda zavisi i od vrste zadataka koji se izvrava,
vrijeme izvrenja tog zadatka, kao i mjesta gdje se izvrava zadatak.

PODJELA METODA RADA OBAVJETAJNE SLUBE

U teoriji sreemo razliite podijele metoda rada obavjetajne slube, mada se one u osnovi ne
razlikuju mnogo. Po nekim shvatanjima, aktivnost obavjetajnih slubi pdijeljena je na
obavjetajnu djelatnost i neobavjetajna dejstva.
Obavjetajna djelatnost po tom shvatanju provodi se:
a) Tajnim metodama obavjetajnih slubi, a to su metod tajnog ugraivanja pripadnika slube
u strukturu protivnika, agenturni metod i metod tajnog koritenja tehnikih stvari.
b) Prikrivenim metodama obavjetajnih slubi kao to metod prikrivenog anketiranja, metod
prikrivenog opserviranja i metod prikrivenog naunog istraivnja.
c) Legalnim metodama obavjetajnih slubi kroz metod prikupljanja podataka ispitivanjem
izbjeglica i dezertera, metod prikupljanja podataka ispitivnjem ratnih zarobljenika, metod
prikupljanja podataka izvianjem i prikupljanje podataka iz sredstava javnog informiranja.
U neobavjetajna djejstva po ovim shvatanjima spadaju: psiholoka dejstva i propaganda.
subverzivna dejstva kao to su pijunaa, diverzija, sabotaa, izazivanje kriznih situacija,
terorizam i ubacivanje naoruanih grupa, prevratnika dejstva i specijalne operacije.
Valja naglasiti da veina autora metode rada obavjetajne slube dijeli na one koji su
dozvoljeni pozitivnim zakonskim propisima i na one koji to nisu. Na osnovu toga metodi rada
obavjetajne slube se dijele na legalne i ilegalne.

Pored navedenog, podjela metoda rada se vri prema svrsi na metode prikupljanja podataka i
metode subverzivnog djelovanja.
Posebno mjesto u radu obavjetajne slube zauzima njena konspirativnost tj. tajnost koja je
osnovni uslov postojanja i djelovanja obavjetajne slube i koja predstavlja osnov
interesiranja i spoznaje obavjetajne slube.
Konspirativnost u radu podrazumijeva upotrebu tajnih metoda i sredstava u radu obavjetajne
slube, koje ujedno i uva u najveoj tajnosti od drugih obavjetajnih slubi.
Nairne obavjetajna sluba je ovlatena zakonom da u svojoj djelatnosti primjenjuje tajne
metode i sredstva ija je primjena u drugim zemljama zabranjena i inkrimisana kao pijunaa.
U vezi sa konspirativnou vri se podjela metoda rada na legalne i nelegalne metode. Po
opem odreenju legalna pijunaa bi bila prikupljanje podataka iz otvorenih izvora
informacija, metodima i sredstvima koja nisu inkrimisana pozitivnim krivinim
zakonodavstvom drave prema kojoj se provodi obavjetajna djelatnost. Tako bi u legalne
metode rada obavjetajne slube spadalo prikupljanje podataka iz sredstava javnog
informiranja, prikupljanje podataka ispitivanjem ratnih zarobljenika, dezertera i sl. U ilegalni
metod rada bi spadalo prikupljanje povjerjivih podataka tajnog karaktera o jednoj zemlji, na
nain i sredstvima koja nisu dozvoljena i koja su vlastima te zemlje nepoznata.
Veina autora smatra da tajno djelovanje predstavlja obavjetajnu djelatnost u pravom smislu
rijei dok prikupljanje podataka legalnim putem predstavlja samo njegovu dopunu. Meutim
ovdje se nikako ne moe zanemariti znaaj legalnog metoda rada, kada se ima u vidu da se na
ovakav nain prikupi preko polovina obavjetajnih podataka.
Takoer uspjeh ilegalne pijunae u mnogome zavisi i od toga koliki e se uspijeh postii
dolaenjem do eljenih podataka sredstvima legalne pijunae, jer je ponekad za neke
zemlje dovoljno ono to saznaju legalnim putem. Svrha legalne pijunae nije samo da
prikupi podatke koji se javno objavljuju, nego ona slui i kao baza za odreivanje zadataka
ilegalne pijunae.
To pokazuje da legalna pijunaa samo predhodi ilegalnoj tj. klasinoj pijunai, pa zato
legalni metodi treba da omogue usmjeravanje klasine pijunae za postizanje ciljeva koji se
nemogu postii legalnim sredstvima.
Ovdje se takoe moe postaviti pitanje ta se moe smatrati legalnim u obavjetajnom radu,
iz razloga to je u zakonodavstvu veine zemalja svijeta pijunaa odnosno prikupljanje
podataka o stvarima koje se tiu jedne drave krivino sankcionisana, tako da i bilo kakvo
skupljanje podataka predstavlja ilegalno djelovanje.
S druge strane da li se moe rei da je svako djelovanje obavjetajne slube ilegalno, kada se
ima na umu da je na primjer, agenturni metod ilegalan kada se provodi prema inostranstvu ali
je s druge strane potpuno legalan kada ga slube sigurnosti provode na teritoriju svoje drave,
u cilju zatite vitalnih interesa. Neki modaliteti izvianja su legalni (satelitsko) dok neki nisu
(vazduno izvianje npr.). Takoe po menarodnom pravu pijunaa u toku rata je dozvoljena,
dok u miru nije.

METODI PRIKUPLJANJA OBAVJETAJNIH PODATAKA

Prkupljnje podataka je tradicionalno bila najosnovnija funkcija obavjetajne slube, to je bila
iskljuivo i njena osnovna djelatnost. Znaajne promjene u vezi toga su se desile izmeu dva
svjetska rata, kada su se u skladu sa novonastalom situacijom ovoj slubi pridodavale i druge
funkcije. Najznaajnije pridodate funkcije bile su psiholoko-propagandna djelatnost i razne
subverzivne djelatnosti kao to su sabotaa, terorizarn, diverzije i sl. Meutim i danas se ovaj
metod moe smatrati najbitnijim u cjelokupnom obavjetajnom radu. Nairne osnovna
djelatnost ove slube je prikupljanje podataka koji predstavlju dravne tajne i tajne visoke
vrijednosti, koji se tiu sigurnosti i vitalnih interesa date drave. Stoga ovi podaci
predstavljaju za obavjetajnu slubu, a i za samu dravu ija je ona institucija velik znaaj, jer
se na osnovu njih i kroji vanjska politiku drave prema toj dravi. Iz ovih razloga
obavjestajna sluba se specijalizirala, i u pogledu personalnih i tehnikih mogunosti, za
prikupljanje ovih podataka i njihovo dostavljanje krajnjim korisnicima.
U osnovne metode prikupljnja obavjetajnih podataka ubrajamo: agenturni (klasini) metod
prikupljanja obavjetajnih podataka, metod infiltracije (tajnog ugraivanja obavjetajca) u
strukture protivnika, metod tajnog koritenja tehnikih sredstava, metod potajnog prikupljanja
podataka, koritenje otvorenih izvora informacija (legalni metod).
METOD INFILTRACIJE
Kod ovog metoda je veoma bitno da se metod infiltracije ne identifikuje sa agenturnim
metodom prikupljanja podataka. Nairne ovdje se radi o ubacivanju obavjetajca, ili neke
druge osobe istih sposobnosti, u redove protivnika, i ovo lice je profesionalni uposlenik
obavjetajne slube, dok kod agenturnog metoda obavjetajna sluba se slui licima zavisno
od sluaja i mogunosti da to lice doe do odreenih podataka. Zatim, kod metoda infiltracije
rezultati su gotovo uvjek vrhunski. Ovaj metod se provodi na nain da se obavjetajac
(pripadnik obavjetajne slube), ubaci u odgovarajue strukture protivnika, i na ona mjesta
gdje se objektivno oekuje da e postii najbolje rezultate. U glavnom se za ove poslove
odreuju visko obrazovani i pouzdani kadrovi. Metod infiltracije je karakteristian za
ofanzivnu kontraobavjetajnu slubu, iz razloga to se njegovim rezultatima moe sprijeiti
iznenaenje za svoju zemlju. Podaci koji se ovim putem prikupe predstavljaju podatke
stratekog znaaja, jer se lice po pravilu ubacuje na ona mjesta gdje postoji realna mogunost
da e doi do stratekih podataka protivnika. Metod infiltracije predstavlja veoma opasan
posao, naroito za lice koje se ubacuje u strukturu protivnika. Zbog toga su potrebne mnoge
predradnje i postupci, kako bi se stvorili najoptimalniji uslovi za rad ovog lica. Radi toga ovaj
proces zahtijeva puno vremena, ponekad i nekoliko godina. Infiltrator mora biti lice sa
visokim stepenom inteligencije, hrabrosti i snalaljivosti, s razvijenom sposobnosti
prilagoavanja novoj sredini. U toku itavog svoga rada mora da ubjeuje protivnika o svojoj
tzv. lojalnosti njemu i politikim idejama ili sistemirna u kojoj se nalazi. Svakako da veinu
posla i odgovornosti snosi i obavjetajna sluba koja mora unaprijed da stvori identitet
infiltratora, legendu o njegovom ivotu, da prati sve procese i pojave koji se odvijaju u
infiltriranoj sredini kako bi na vrijeme mogla da izvue infiltratora iz opasnosti. Stoga ovo za
obavjetajnu slubu predstavlja jedan od najveih izazova, i dometa obavjetajne aktivnosti.

METOD TAJNOG KORITENJA TEHNIKIH SREDSTAVA

Za razliku od agenturnog i metoda infiltracije, ovaj metod se poeo upotrebljavati tek sa
naglim razvojem nauke i tehnologije. Razni tehniki, specijalizirani i minijaturni ureaji, zbog
svojih karakteristika u prikupljnju podataka, predstavljaju neizostavnu opremu obavjetajnih
slubi, obavjetajaca i agenata. Kolika je vanost ovih sredstava pokazuje i injenica da se za
potrebe obavjetajne slube prave tehniki ureaaji koji se za potrebe javnosti pojave tek za
20-tak godina. Pod metodom tajnog koritenja tehnikih sredstava podrazumijeva se njihovo
ugraivanje preko obavjetajca ili agenta u strukture protivnika s ciljem prikupljanja
odreenih podataka u uslovima potpune tajnosti. U primjeni tehnikih sredstava za
prikupljanje obavjetajnih podataka mogue su dvije varijante:
1) Obavjetajno djelovanje metodom tajnog koritenja tehnikih sredstava kada obavjetajac
ili agent dobijaju registrovane podatke i informacije, a obavjetajna sluba ih dobija preko tih
lica (posredno).
2) Obavjetajno djelovanje tehnikim metodama, kada obavjetajna sluba koristi
obavjetajna sredstva nezavisno od obavjetajca ili agenta, i samim tim neposredno dolazi do
registrovanih podataka i informacija.
Ova se sredstva takoe koriste za odravanje veze u procesu agenturnog rada. Moemo ih
podijeliti na elektronska tehnika sredstva i sredstva foto tehnike s jedne, i hemijska tehnika
sredstva, sa druge strane. Elektronska tehnika sredstva se koriste za tajno prislukivanje
razgovora u odreenim prostorijama, a donekle i u automobilima i otvorenom prostoru.
Istovremeno se ova sredstva koriste za dokumentovanje (snimanje) ovih razgovora. Ona se
ugrauju u neposrednu blizinu protivnika, pa je stoga ovo vrlo teka i riskantna operacija,
meutim samo ova blizina garantuje registrovanje znaajnih podataka. Zbog toga ova sredstva
moraju biti dobro adaptirana, dobro prikrivena, akustino i vizuelno osjetljiva, da bi se
realizirao cilj obavjetajne slube i zadrala tajnost cijele operacije. Od elektronskih sredstava
u primjeni ovog metoda najee se koriste: minijaturne radio-stanice, razne vrste
najmodernijih mikrofona, kamere, diktafoni i s1. Masovno se koriste i specijalno konstruisane
TV kamere s ciljem dokumentovanja odreenog dogaaja ili obavjetajno interesantnog
objekta. Ove se kamere kao i druga sredstva mogu ugraditi na svakom pogodnom mjestu
(kancelarije, stanovi, restorani i s1.) i na taj nain biljeiti sve dogaaje. U novije vrijeme
raunari i raunarska tehnika nala je svoju ogromnu primjenu u dokumentovanju, prijenosu i
analiziranju podataka. Hemijska tehnika sredstva se koriste kao primjena odreenih
hemijskih supstanci i postupaka prilikom prikupljanja obavjetajnih podataka agenturnim
metodom, ili kao koritenje tih supstanci i postupaka u funkciji odravanja veze sa agentom.
Najea podjela tih sredstava je na: sredstva nevidljvog tajnog pisanja, foto sredstva tajnog
dopisivanja i foto tehnika sredstva. Od sredstava nevidijivog tajnog pisanja najee se
koriste mastila i indiga za tajne pisane veze. Tajna mastila nanesena na papir ne ostavljaju
vidljiv pisani trag, ali se pomou odreenog hemijskog reagensa uine vidljvim. Indigo
sredstva su novija sredstva za tajno pisanje i predstavljaju hemijskim putem preparirani papir
koji ima izgled obinog papira. Tekst dobijen na indigu ispod tog papira je nevidljiv, a
vidljivim se takoer uini pomou hemijskog reagensa. U foto sredstva tajnog dopisivanja
spadaju: sredstva tajnog kopiranja dokumenata i kripto-fotografski postupci. Sredstva tajnog
kopiranja dokumenata predstavljaju veoma znaajna sredstva jer se pomou njih mogu
nevidljivo i skriveno slati snimljene fotografije. Pomou kripto-fotografskih sredstava se na
povrinu ve snimljenih fotografija i filmova nanose tajni izvjetaji. Ti izvjetaji postaju
nevidljivi, gdje ih je kasnije pod odreenim uslovima mogue vidjeti.

METOD POTAJNOG (PRIKRIVENOG) PRIKUPLJANJA PODATAKA

Ovaj metod podrazumijeva prikupljanje podataka kamufliranom djelatnosti koja je
dozvoljena. Prikupljanje ovih podataka vre struna lica iz date oblasti ili lica koja su obuena
da prikupljaju podatke odreene vrste. Podaci koji se prikupljaju na ovaj nain dostupni su
svakome ko zna njihovu vrijednost, a i ako se uvaju, to uvanje nije potpuno i strogo, ali lica
koja prikupljaju ove podatke mogu biti osuena na pijunau ako se otkriju. U praksi se ovaj
metod dosta koristi, jer u obavjetajnoj slubi vlada stav da za sve so se moe prikupiti iz
otvorenih izvora ne treba koristiti konspirativne metode. Kod ovog naina prikupljanja
podataka posebno pogoduje meunarodna saradnja i komuniciranje i kontaktiranje meu
ljudima. U ovu svrhu se angaira velik broj naunika, eksperata iz odreenih oblasti i ljudi
posebno obuenih da odreuju, ocjenjuju i sistematiziraju injenice iz odreenih oblasti, ime
se postie vea upotrebljenost obavjetajnih podataka. Ovaj metod se realizira kroz:
prikriveno opserviranje; prikriveno anketiranje; prikriveno nauno istraivanje.
Prikriveno opserviranje je planski i sistematini usmjerena aktivnost odreenog lica, koje na
osnovu svojih ula i tehnikih sredstava vri prikupljanje podataka o odreenim objektima,
radnjama i licima. Na ovaj nain se upotpunjavaju saznanja obavjetajne slube o
interesantnim objektima i pojavama, i stoga ovaj metod ima veliki znaaj. Opserveri moraju
biti struno osposobljena lica, da mogu da razlikuju objekte interesiranja od slinih ili lanih
objekata, da imaju dobru mo opaanja i pamenja svih znaajnih detalja na objektu
obavjetajnog interesiranja kao i da budu osposobljeni za rukovanje raznim tehnikim
sredstvima kojim e vriti opserviranje. Na zadacima opserviranja najee se koriste vojni
obavjetajci i agentura, ali se mogu koristiti i sva druga pogodna lica. Za opservera se
uglavnom napravi legenda, kao npr. posjeta rodbini, turistiki aranman i sl., na osnovu ega
on moe nesmetano i neposredno da vri opserviranje.
Prikriveno anketiranje podrazumijeva ispitivanje injenica za jedan sluaj. Anketa se najee
odreuje kao tehnika prikupljanja podataka ispitivanjem u kome ne dolazi do neposredne
line komunikacije izmeu ispitanika i ispitivaa, ve se ispitivanje obavlja koritenjem
razliitih tehnikih sredstava. Osnovni cilj ankete je da se doe do saznanja o
preovladavajuem miljenju ili opredjeljenju neke sredine ili ciljne grupe stanovnitva, ili da
se utvrdi neki stav o aktuelnim politikim dogaajima ili drugim drutvenim problemima.
Prikriveno anketiranje razlikuje se od obinog po nainu realizacije, jer se postavljanje ciljnih
pitanja prikriva i maskira, tako da ispitanici ne znaju da svoje miljenje daju za raun i
potrebu obavjetajne slube. Kod prikrivenog anketiranja mogu se angairati detairani
obavjetajci, diplomate koji su nekad boravili u dravi gdje se vri anketiranje, politiari,
novinari, socijalni radnici, studenti i druge osobe. Svaki ovaj anketar pored osnovnog znanja o
procesu anketiranja mora imati i izdatu dozvolu za anketiranje od drave u kojoj vri
anketiranje, kako ne bi bio otkriven i time kompromitirao dravu za koju radi.
Prikriveno nauno istraivanje podrazumijeva plansko angairanje naunika i naunih
institucija, koji po nalogu i za raun obavjetajne slube, a u okviru naunog istraivanja koje
je dozvolila protivnika drava, potajno sprovode paralelno nauno istraivanje na osnovu
kojeg prikupljaju podatke obavjetajne prirode. Ovim metodom dolazi se prevashodno do
znaajnih podataka iz oblasti politike, ekonomije, geologije, podataka o vjerskim i
nacionalnim zajednicama, o funkcioniranju sistema vlasti i sl.

KORITENJE OTVORENIH INFORMACIJA

Ovaj metod u savremenim uslovima postaje jedan od najvanijih metoda rada obavjetajne
slube, iz razloga to su mogunosti za njegovu primjenu velike, tako da se na ovaj nain po
nekim procjenama prikuplja i preko polovine obavjetajnih podataka, kao i iz razloga to on
ne nosi atribut ilegalnosti pa se drave njegovom primjenom ne kompromituju pred
svijetskom javnou. Gotovo sve obavjetajne slube razvijenih zemalja imaju u okviru svog
organizacionog sastava i organe koji se bave prikupljanjem i analizom otvorenih izvora
informacija. U otvorene (legalne) izvore informacija spadaju:
- Prikupljanje podataka iz sredstava javnog informiranja
- Prikupljanje podataka ispitivanjem ratnih zarobljenika
- Prikupljanje podataka ispitivanjem dezertera i emigranata
- Prikupljanje podataka preko diplomatsko-konzularnih predstavnitava
- Prikupljanje podataka preko vojnodiplomatskih i nediplomatskih predstavnika
- Prikupljanje podataka metodom saradnje
- Prikupljanje podataka praeenjem naunih skupova, konferencija, simpozijuma i sl.
- Prikupljanje podataka analizom naunih i strunih publikacija, asopisa, zbornika i sl.

Sredstva javnog informiranja (TV, radio, internet, film - posebno dokumentarni film) izvor su
iznimno velikog broja injenica koje imaju zavidan kvalitet, ne sarno u vezi sa
vjerodostojnou i strunou obraenih problema, nego i u vezi sa brzinom izvjetavanja, pa
se njihovom paljivom analizom mogu stei nova saznanja i uvid u mnoge oblasti.
Obavjetajna sluba preuzima ove podatke selektivno ili u potpunosti kao podatke kojima se
produbljuju i sagledavaju postojea obavjetajna saznanja, zatim kao nova ili postojea
saznanja koja se koriste u daljem obavjetajnom istraivanju, ili kao potvrda injenica koje su
prkupljene drugim metodama obavjetajnog rada. U obavjetajnoj literaturi je zastupljen stav
da se preko sredstava javnog informiranja moe prikupiti i ak 90% podataka potrebnih
obavjetajnim slubama, ime se i umanjuje potreba za koritenjem drugih izvora
obavjetajnih saznanja. Na poslovima analize sredstava javnog informiranja obavjetajne
slube angairaju velik broj strunjaka iz raznih oblasti, ili se ak unutar organizacione
strukture formiraju posebni odjeli za ove analize.
Prikupljanje podataka sredstvima i metodima koji nisu po karakteru tajni, odnosno koritenje
mogunosti za javno prikupljanje podataka, da bi se kasnije ti podaci iskoristili za odreene
politike, ali i subverzivne djelatnosti protiv te zemlje, esto se nazivi, kako je ve navedeno,
legalnom pijunaom. Prema tome, pod legalnom pijunaom se podrazumijeva
prikupljanje obavjetajno-interesantnih podataka sa ekonomskog, politikog, vojnoodbrambenog, kulturnog i drugih podruja, koji su dostupni uoj ili iroj javnosti, sa
namjerom da ti podaci budu iskoriteni za voenje politike prema odreenoj zemlji,
ukljuujui i vrenje vojnog, privrednog ili politikog pritiska, ili ak otvorenu agresiju.
Mada je i danas djelatnost obavjetajnih slubi bazirana na radu preko agenture, koritenje
legalnih mogunosti za dolaenje do obavjetajno-interesantnih podataka dobija sve
raznovrsnije oblike i po svome obimu i stvarnom doprinosu predstavlja znaajnu komponentu
njihove svakodnevne prakse. Ovaj metod je podignut na stepen nauno-institucionalizirane
aktivnosti, sa detaljno isplaniranim programom istraivanja, za dui vremenski period i
sprovodi se na veoma rafiniran nain.

Legalno prikupljanje podataka nije samo metodoloki pristup u prikupljanju parcijalnih

saznanja radi analiziranja problema manjeg znaaja, ve se ovdje radi o permanentnoj
orijentaciji na istraivanju stanja u najirim oblastima drutvenog ivota. Za to je potrebno
obilje podataka iz najrazliitijih izvora. Osim toga, jedino ovim putem se moe doi do
eljenih, a istovremeno sigurnih ocjena za globaIne i najrazliitije tekue potrebe i ciljeve.
Danas su obavjetajne slube sve manje samo snabdjevai svojih vlada tajnirn i povjerijivirn
podacima, a sve ee veoma uticajni faktori i aktivni kreatori u sprovoenju vanih
meunarodnih mjera i akcija.
Legalno prikupljanje podataka nije novost u obavjetajnom radu, a u suvremenom svijetu
predstavlja realnost uslovljenu manjom ili veom otvorenou drutva, masovnim
komuniciranjem i kontaktima, razvojem sredstava informiranja, meunarodnom podjelom
rada, raznovrsnim oblicima meudravne i meunarodne saradnje, trgovinskom i turistikom
razmjenom, itd. Mogunosti za dolaenje do podataka legalnim putem su sve vee u drutvu
koje je otvorenije prema inostranstvu i unutar samoga sebe. Otvorenost zemlje ne znai samo
slobodan pristup neovlatenih fizikih lica odreenim informacijama i podacima, ve i
slobodno strujanje ideja, misli, razliitih shvatanja. To na odreen nain predstavlja pogodnost
i za djelovanje stranih obavjetajnih slubi.
U uvjetima otvorenosti drutva, neke administrativne mjere, pogotovo ako su glavno, ili jo
gore, iskljuivo, sredstvo, za suzbijanje obavjetajne i druge subverzivne djelatnosti, koile bi
opi razvoj drutva i sigurno dovodile do efekata suprotnih onome emu u demokratizaciji
jedno drutvo tei.
Obavjetajne slube ve due vremena ogroman broj podataka prikupljaju iz legalnih,
odnosno otvorenih izvora. Prikupljanjem ovih podataka iz tzv. legalnih izvora bave se u
inostranstvu razne misije (privredne, kulturne, naune, karitativne, ak i vjerske), ali bez
sumnje najvei dio toga posla otpada na diplomatsko-konzularna i druga predstavnitva.
Koritenje legalnih mogunosti za saznavanje podataka predstavlja osnovni oblik
obavjetajno-informativnog rada diplomatsko-konzularnih misija. U tome radu se preplie
dozvoljeno sa zabranjenim, postupci koji su u skladu i oni koji su suprotni odredbama
meunarodnog prava, tako da je u dananjim okolnostima nemogue izvriti jasnu
diferencijaciju i u potpunosti ih razgraniiti.
Po pravilu, obavjetajci su slobodniji u nastupu kada se kod graana jedne zemlje
interesiraju za politike informacije, malo obazriviji ako se radi o ekonomskim
informacijama, dok najveu dozu opreznosti ispoljavaju ako su u pitanju vojni podaci. U
odreenim sluajevima, kada ocijene da je njihov odnos sa sagovornikom motiviran nekim
linim, materijalnim, politikim, poslovnim ili slinim momentima, otvoreniji su i nastoje da
takav kontakt svedu na pitanja i odgovore. U drugim sluajevima, kroz razne nijanse
zbliavanja, ele da kontaktu, po spoljnim obiljejima, daju elemente manje-vie uobiajenog
dijaloga iz koga vie po reakcijama sagovornika, nego po stvarno pruenim podacima, izvlae
odreene zakljuke. Ako im predmet interesiranja nije neki konkretan dogaaj, ve ire
posmatranje neke drutvene pojave ili stanja, idu sistemom pitanja vjeto komponiranih u
vidu upitnika, koji su, spolja posmatrani, tako formulirani da ne odaju utisak forme
prikupljanja podataka, koje bi im trebalo uskratiti. Za odreena pitanja imaju ve stvorene
izvore i poznanstva i tu se, uglavnom, sve odvija rutinski.

Metodi prikupljanja obavjetajnih podataka agenturnim putem i kroz koritenje legalnih

mogunosti zato su u praksi toliko isprepletani da je nemogue tano povui granicu meu
njima i jasno ih razdvojiti. U te odnose upliu i interesiranja za odreene aspekte politikog i
drutvenog ivota koja su normalna u suvremenom svijetu i na odreen nain poeljna. Kao
metod obavjetajnog rada ovakva interesiranja se obino manifestiraju kroz prikupljanje
podataka koritenjem tampe i drugih sredstava javnog informiranja objekata i podruja,
posjete institucijama i preduzeima, putem anketa i kroz neposredne kontakte sa graanima.
tampu i druga sredstva javnog informiranja obavjetajci iroko koriste za dolaenje ne samo
do podataka koji ih u datom momentu interesiraju, ve i za kontinuirano praenje i
analiziranje odreenih pojava u konkretnom drutvu. Za dolaenje do podataka koriste kako
dnevnu tampu, elektronske medije, tako i lokalne listove, interne i strune asopise i
publikacije. Ustvari, postoji razraen sistem praenja i prouavanja svih medija u jednoj
dravi. Podaci iz medija obavjetajci koriste za upoznavanje privrednih teskoa sa kojima se
sukobljava jedna zemlja, za izraunavanje i procjenu kapaciteta i potencijala odreenih
privrednih grana, za pronalaenje pogodnih lica sa kojima se moe uspostaviti kontakt da bi
se neposredno koristila kao izvori informacija, za provjeru podataka do kojih su doli drugim
putem, najzad, za upoznavanje cjelokupnog drutveno-politikog i ekonomskog stanja u
zemlji i njenih odnosa sa inostranstvom, kako bi mogli poduzimati i odgovarajue akcije.
Mediji podstiu i njihov interes za pojedine probleme koje kasnije oni pokuavaju da razjasne
i o njima se informiraju i na druge naine. Obavjetajci polaze od toga da dio mase medija
preteno izraava zvanian stav i stoga u razgovorima sa novinarima uvijek nastoje da dou
do zakljuka da li su pojedini stavovi iznijeti npr. u tampi zvanini, ili plod istinskog
ubjeenja novinara.
Najiri izvor podataka, meutim, predstavljaju strune publikacije, koje pored niza podataka
obino sadre i tajne vezane za proizvodnju itave privredne grane ili privrede u cjelini.
Praenju ovih publikacija obavjetajci poklanjaju izuzetnu panju.
Obavjetajna sluba kao sredstvo za dolaenje do podataka iroko koriste anketiranja i
upitnike. Anketiraju se ili pojedinci, ili institucije izabrane po sistemu reprezentativnog
uzorka. Meu brojna pitanja uklapaju se i naizgled nevana, ali koja faktiki predstavljaju
kljune odgovore za informaciju koja ih u odreenom trenutku interesira. Ankete se obino
motiviraju razlozima naunog istraivanja, eljom da se poslovni partner bolje upozna,
odnosno da se dobiju to potpuniji podaci o linosti koja je saradnik u nekorn bilateralnom
projektu, i kojoj omoguavaju specijalizaciju, studijsko putovanje i sl. Sistem upitnika dosta
esto koriste i ambasade kao sredstvo u prikupljanju inforrnacija legalnirn putern. Broj pitanja
u upitniku obino zavisi od znaaja koji odreena drava daje tom objektu i od onoga to se o
njemu ve zna. Po svome karakteru, pitanja su veoma razliita, ali struno, direktno i
konkretno postavljena, tako da je esto nernogue ne pruiti puni i taan odgovor.
I u konzularnoj ustanovi gotovo je redovna praksa da se vre detaljna ispitivanja lica koja
dolaze po vize. Ovakva ispitivanja ponekad dobijaju oblike pravih policijskih sasluanja.
Postavljaju se pitanja koja nemaju nikakve veze sa onirn radi ega je graanin domicilne
zernlje doao: o firmi ili ustanovi u kojoj radi, o broju zaposlenih, prinadlenostirna, o
politikoj situaciji na terenu gdje ivi, o politikim organizacijama i slino. Ponaanje graana
u ovakvim situacijama je razliito i ono se kree od iznoenja svega onoga to je dotinom
poznato, zatim onih koji u namjeri da ostave to povoljniji utisak, radi nekih linih ciljeva,
specijalizacije npr., saopavaju traene podatke, do onih koji odbijaju da na ovakvoj osnovi
razgovaraju ili bar izbjegavaju da im traene podatke saope.

Prikupijanje podataka ispitivanjem ratnih zarobljenika sastoji se u ispitivanju lica koja se po

meunarodnom pravu smatraju ratnim zarobljenicima. Oni po pravilu predstavljaju izvor
podataka vojne prirode, gdje se saznaju podaci operativnog i taktikog znaaja. Izvori
obavjetajnih podataka ovim metodom su prije svega ljudi-ratni zarobljenici, ali su to i
istovremeno i dokumenti, izvjetaji, vojne karte i drugi dokumenti koji se nau kod
zarobljenog ili poginulog lica. Prilikom ispitivanja ratnih zarobljenika prema njima se ne
smije provoditi tortura niti se smije upotrebljavti fizika sila ili drugi nehumani postupci da bi
se dolo do podataka. Kod ovog slucaja posebno treba voditi rauna da ratni zarobljenik nije
fingiran od strane protivnike obavjetajne slube s ciljem da se plasiraju pogrene
informacije.
Prikupijanje podataka ispitivanjem dezertera i emigranata vri se kada se ova lica nau na
vlastitoj teritoriji, i od njih se mogu prikupiti vani podaci razliitih vrijednosti, poto ova lica
potiu iz raznih oblasti drutvenog ivota. Radi prikupljanja obavjetajnih podataka preko
emigranata savremene obavjetajne slube organiziraju sabirne centre za ova lica u kojima se
odvija proces prikuplpnja podataka. Ovdje je takoe bitno da se ispitaju sve okolnosti jer
postoji mogunost ubacivanja agenture i infiltriranja obavjetajca strane obavjetajne slube
legendiranjem emigranata. Posebno su od znaaja politiki emigranti jer su to lica koja
posjeduju vii kvalitet i kvantitet obavjetajno intersenantnih podataka. Dezerteri su lica koja,
rukovoena razliitim motivima, samovoljno napuste svoju slubu, a potiu iz sastava vojnih
jedinica, pitomci vojnih kola, regruti, pripadnici rezervnog sastava i u odreenom roku se ne
vrate u svoju slubu. Oni imaju odreenu motivaciju za predavanje svojih saznanja
protivnikoj obavjetajnoj slubi. Najvrijedniji dezerteri su pripadnici obavjetajnih slubi
koji prebjegnu na protivniku stranu, jer izazivaju najtee posljedice za svoju zemlju, s
obzirom na kvalitet informacija koje posjeduju.

METOD SUBVERZIVNOG (PREVRTNIKOG) DJELOVANJA

Pod subverzijom podrazumijeva se otvorena ili tajna, direktna ili indirektna aktivnost
organizirana sa strane, a usmjerena protiv postojeeg reima, pravnog, politikog i drutvenog
ureenja jedne drave ili unutranjeg ustrojstva i rada jedne organizacije. U politikom
smislu, kao sredstvo politike borbe subverzija je svaka ovakva aktivnost koju u uvjetima
mira protiv jedne drave ili organizacije poduzima druga drava, politika organizacija ili
organizirana grupa da bi izazvala prevrat, smjenu na vlasti ili rukovodeim poloajima i da na
vlast i rukovode poloaje dovede snage koje njoj odgovaraju i usvajaju njenu ideologiju. U
ovom smislu termin subverzija je prvi put upotrijebljen u preambuli Alijanse zakljuene 20.
Novembra 1815. g. izmeu Austrije, Velike Britanije, Pruske i Rusije. U tekstu pomenute
preambule je svaki pokuaj ponovnog dovoenja na vlast Napoleona Bonaparte oznaen kao
akt subverti, odnosno kao akcija usmjerena na preokret, tj. protiv postojeih reima i
drutveno-politikog ureenja zemalja potpisnica Alijanse. Oblici subverzije i subverzivnih
aktivnosti mogu biti veoma raznoliki poev od rasturanja propagandnog materijala i
dezinformacija za izazivanje smutnji do ubacivanja u zemlju oruja i vojnog materijala za
oruane akcije subverzivnih teroristikih grupa. U totalitarnim drutvima subverzivna
djelatnost predstavlja est oblik revolucionarnog djelovanja kojim pojedinci ili grupe nastoje
oslabiti ili svrgnuti uspostavljeni reim. U demokratskim drutvima subverzivnim se smatra i
nasilje kojim se nanosi teta javnom redu i miru.

Potrebno je ire pojasniti ta je subverzivna djelatnost, a ta su subverzivna djejstva.

Obavjetajne slube u svome radu djeluju subverzivno prema drugim zemljama. S obzirom na
to da subverzija u sutini doprinosi promjeni postojeeg stanja u odreenoj zemlji, njoj se
posveuje velika panja. Kroz subverzivnu djelatnost obavjetajne slube nastoje da: stvore i
obezbijede politike i druge pozicije u dravnim, drutveno-politikim i drugim strukturama
zemalja prema kojima se vodi subverzija, uz nastojanje da se na takav nain utjee na
politike i druge prilike u tim dravama, organiziraju i orijentiraju politiku i drugu
emigraciju drugih zemalja na djelatnost u skladu sa politikim ciljevima svojih vlada,
organiziraju i izvode raznovrsne diverzije i sabotae, sraunate na unosenje nemira i
nesigurnosti u drugim zemljama i na slabljenje odbrambenihi drugih potencijala suprotne
strane, odnosno drugih zemalja. Iz ovoga proizilazi da su subverzivna dejstva smiljena,
planska i organizirana aktivnost drave, pokreta ili grupe - organizacije, u miru i u ratu, koja
se sprovodi tajno ili prikriveno, direktno ili indirektno, radi ugroavanja date drave ili
pokreta i njihovog ruenja ili unitenja. Vid su specijalnog rata. Oblici: pijunaa, diverzija,
sabotaa, izazivanje krizne situacije, terorizam i ubacivanje naoruanih grupa, predstavljaju
tee oblike ugroavanja date drave ili pokreta. Njihova drutvena opasnost je u tome to su
objekti napada ljudski ivoti, materijalna dobra i dr. Svaki oblik subverzivnih dejstava sadri i
elemente psiholokih efekata i obrnuto. Odnos izmeu psiholokih i subverzivnih dejstava
moe se izraziti kao prelazak s rijei na djela. Psiholoke aktivnosti imaju za cilj da stvore
povoljne uvjete za otpoinjanje subverzivnih dejstava i da im umnoe efekte. Planira ih,
organizira i neposredno sprovodi obavjetajna sluba svojom metodologijom, sredstvima i
snagama.
U metode subverzivnih (prevratnikih) djelovanja spadaju: propaganda, sabotaa, terorizam,
diverzije, upotreba specijalnih snaga, nasilno izvrenje prevrata (pu, dravni udar).
U najirem smislu rijei pod propagandom (od lat. propaganda irenje utjecaja) se
podrazumijevaju organizirana, smiljena djelatnost i sama tehnika djelovanja i uticanja na
javno mnijenje, grupe i pojedince radi njihovog pridobijanja za shvatanja, ideje i program
jedne drutveno ili politike organizacije, za realizaciju nekog posla, za plasman i prodaju
odreene robe, za sprovoenje jedne akcije itd. Propaganda se razlikuje od agitacije po mnogo
irem zahvatu, po svojoj vezanosti ne toliko za jednu konkretnu akciju koliko za irenje
utjecaja odreene ideologije, dugoronije politike, sistema vrijednosti. Prema osnovnom cilju
za ije ostvarenje treba djelovati i pridobiti to iri krug ljudi, propaganda moe biti: politika,
ekonomska, kulturna, turistika, propaganda neke organizacije itd. Svoje ciljeve i zadatke
propaganda ostvaruje usmenom i pisanom rijeju, preko skupova, organiziranih akcija i
kampanja, tampe i publikacija, radija, televizije, interneta, filma, slike i muzike. U svom
neutralnom smislu, kao tehnika irenja stavova i pridobijanja ljudi, propaganda moe sluiti
razliitim ciljevima i vrijednostima. Ona po sebi nije istinita ni lana. Da li je propaganda
progresivna i istinita ili reakcionarna i lana - zavisi od nosilaca propagande, od njihovih
interesa, planova, nastojanja, od njihovog opredjeljenja u odnosu na progresivni ili
reakcionarni sistem vrijednosti.
Svoje izvorne oblike, a nesumnjivo i najiru primjenu propaganda je dobila na politikom
planu, gdje se pod njom podrazumijevaju metodi i tehnika irenja i popularizacija pogleda na
svijet, ideologije i programa odreene drutvene ili politike organizacije, objanjavanje i
tumaenje njenih ciljeva i zadataka radi pridobijanja javnog mnijenja i mobilizacije to irih
masa. Iako se kao politiki termin javlja kasnije, propaganda i propagandistiko djelovanje
poznati su jo od najstarijih vremena. Tako se na zidovima stare Pompeje nalaze izvorne
parole i proglasi u prilog jednog a protiv drugog potencijalnog kandidata. Poznato je npr. da je

Napoleon finansirao izdavanje jednog lista u Londonu koji je trebao da popularizira njegovu
politku i stvara raspoloenje njemu u prilog. Meternih i Bizmark su, takoer, imali mree
propagandista za popularizaciju svojih politikih ciljeva i postupaka itd. U najnovije vrijeme
propaganda postaje veoma snano i veoma upotrebljavano oruje borbe za politike ciljeve i u
skladu s takvim njenim razvojem nastale su velike propagandne organizacije, ministarstva i
dravne institucije za propagandu i odgovarajui propagandni aparati u sastavu politikih
partija i raznih organizacija. Zloupotrebljena od strane Musolinijevog faizma i Hitlerovog
nacizma, i uope od fasistickih i slinih pokreta, rije propaganda je dobila i negativno
znaenje - skoro identicno novim pojmovima indoktrinacija ili ispiranje mozga
U borbi i razvoju revolucionarnih pokreta u svijetu propaganda je poetkom ovog vijeka
dobila poseban znaaj.
Jo od samih svojih poetaka propaganda je bila tehnika i sredstvo koje je koriteno i za
ostvarenje uskih interesa grupa i pojedinaca,za borbu konzervativnih i reakcionih snaga protiv
novih i progresivnih drutvenih strujanja i kretanja i za unoenje opijuma zaslijepljenosti i
zaglupljenosti u narod. Takva propaganda slui se iznoenjem lanih injenica, rauna sa
zaostalom svijeu i ljudskim slabostima i upotrebljava sva sredstva radi dezinformiranja,
zamagljivanja stvarnih problema i demagoskog zavoenja. Na toj liniji nastaju i oblici
propagandnog djelovanja radi mijeanja u unutranje poslove pojedinih zemalja, subverzivne
propagande radi podrvanja temelja jednog drutva itd. Faizam je takvu propagandu doveo
do kulminacije sijanjem lai, izazivanjem nasilja i sredstava za produbljivanja i irenje rata.
U periodu Drugog svjetskog rata i osobito poslije njega, propaganda je postala izvanredno
snano oruje u borbi za prevlast i sfere utjecaja.
Propagandna djelatnost je organizirana i smiljena aktivnost i tehnika sprovoenja irenja
miljenja, ideja i raspolenja da bi ih ljudi usvojili i ubudue postupali u skladu s njima.
Razvoj sredstava za masovno komuniciranje (tampa, radio, televizija, internet) uinio je da
nacionalni informativno-propagandni sistem predstavlja znaajan inilac za formiranje
ljudskog miljenja, irenje ideja, stvaranje javnog mnijenja i ostvarenja utjecaja na ukupan
progres drutva. Zbog takvih mogunosti propagandna djelatnost je znaajno sredstvo
odbrane i bezbjednosti zemlje. Propagandna djelatnost kao sredstvo politike borbe slui za
ostvarivanje progresivnih ili kontrarevolucionarnih ciljeva. Da li je propagandna djelatnost u
funkciji naprednih ili reakcionarnih tenji, zavisi od toga kojim ciljevima slui i ko su njeni
nosioci. Ukoliko je podreena tenjama porobljavanja naroda, izazivanja sukoba meu
dravama ili polazi sa pozicija sile i sli se neistinama, radi se o reakcionarnoj propagandnoj
djelatnosti. Meutim, ako ona doprinosi ovladavanju naprednih shvatanja u ljudi i pozitivno
utjee na svijest naroda da brani slobodu i nezavisnost, doprinosi stvaranju ravnopravne
saradnje meu narodima, zalae se za ravnopravne odnose meu zemljama, bori se za mir u
svijetu i doprinosi sporazumnom rjeavanju svjetskih problema, radi se o progresivnoj
propagandnoj djelatnosti. Po sadraju, propagandna djelatnost moe biti: politika,
ekonomska, kulturna, komercijalna, turistika, sportska. Oblici propagande su: pisana propagandne aktivnosti sprovode se pisanom rijei ili znacima koje razumiju oni kojima je
namjenjena, usmena - sprovodi se usmenom rijeju, kroz neposredno komuniciranje govorom,
predavanjima, izjavama i sl., slikom - sadrina se saopava preko televizije, interneta, filma,
umjetnike slike, fotografije, karikature, crtea i plakata. Metodi propagandne djelatnosti su
brojni. Pod propagandnom metodom podrazumijeva se nain kako se sprovodi propagandna
aktivnost i manipuliranje injenicama radi ostvarenja eljenog cilja.

Metodi propagande su: irenje glasina, manipuliranje efektom veliine i veine, izazivanje
sukoba izmeu raznih grupa stanovnika, falsificiranje dokumenata, otkrivanje onih koji su na
vlasti, ucjenjivanje i podmetanje, prijetnje i zastraivanje i otvoreno pozivanje na predaju.
Razlikovanje propagandne djelatnosti po izvorima i karakteru:
Bijela - sprovode je poznati organi drave ili pokreta koji zvanino saopavaju saznanja,
stavove i miljenja da bi se obrazloile odreene mjere ili aktivnosti. To ine preko saopenja,
izjava odgovornih funkcionera ili komentara novinske agencije i sredstava masovnog
komuniciranja. U tom smislu se izdaje Bijela knjiga, preko koje vlada date drave saopava
svoja saznanja meunarodnoj javnosti.
Crna - propagandne aktivnosti iji je izvor nepoznat i ne moe se utvrditi. Sprovodi se preko
tajnih i prikrivenih izvora iji su nosioci obavjetajne slube.
Siva - odvija se preko prikrivenih izvora koji se posrednim putem mogu identificirati.
Analizom sadraja i ciljeva otkriva se izvor propagandne djelatnosti.
Upotrebi specijalnih snaga pod rukovodstvom obavjetajne slube pribjegava se onda kada se
steknu povoljni meunarodni, i posebno unutranji uslovi u zemlji koja se napada. To
predstavlja najotriji metod podrivake djelatnosti, koji ima i elementa vojne intervencije. Do
upotrebe ovih snaga dolazi kada je unutranje stanje zemlje postalo do kraja rovito. Pripadnici
specijalnih snaga ubacuju se u napadnutu zemlju u svojstvu vojnih instruktora, a oni
praktino postaju organizatori, rukovodioci i neposredni uesnici oruane borbe. Ove snage
organizira obavjetajna sluba i one su iskljuivo njoj podreene. One mogu biti ve
postojee vojne jedinice koje se za tu svrhu posebno obuavaju, ili se formiraju jedinice
iskljuivo za te operacije. Realizaciji primjene ovih snaga prethodi sveobuhvatna obavjetajna
aktivnost kao i realizacija psiholoko-propagandnih aktivnosti. O primjeni i izvoenju ovih
operacija prema drugim dravama odluuju najvii rukovodei organi drave koja sprovodi tu
aktivnost, jer se ovirn putem ostvaruju strateki ciljevi. Kao primjer ovih operacija mozemo
navesti primjer invazije u Zalivu svinja, aprila 1961.godine, koja je izvedena pod
neposrednim rukovodstvom CIA. Ova sluba je predhodno na teritoriji Nikaragve
organizirala, naoruala i obuila nekoliko hiljada kubanskih emigranata koji su aktivno
uestvovali u invaziji, za ije ostvarenje su pored njih bile i angairane specijalne
padobranske jedinice sa avionima bez ikakvih oznaka. Ujedno na teritoriji same Kube je
djelovala peta kolona tj. unutranji protivnici Fidela Kastra, kao i agenturna mrea CIA.
Trebalo je da oni prue snanu podrku invazionim snagama, dok je za podrku iz vazduha
bilo organizirano 6 bataljona opremljenih avionima-bombarderima. Iako je bila briljivo
isplanirana i prikrivena invazija je ipak doivjela neuspijeh, budui da je izostala vojna zrana
podrka.
Sabotaa je smiljena i prikrivena djelatnost da bi se na privrednim dobrima izazvala
materijalna teta radnoj organizaciji ili privredi od pojedinaca ili grupa-organizacija koji rade
na objektima na kojima se ini teta. Karakteristino je za sabotere da svojim radom ili
neradom izazovu to vee i ire tete, a istovremeno i da se dobije predstava da je teta
nastupila kao posljedica sluajnosti, nepanje, nemarnosti, javaluka ili zbog loeg materijala,
tehnologije ili konstrukcije ureaja. Posebni naini izvrenja sabotae su izazivanje epidemije
zaraznih bolesti u ljudi, ivotinja i biljaka. Pojam sabotae nastao je u praksi borbe radnikog
pokreta i odnosio se najprije na strategiju opstrukcije i smiljeno ometanje i onemoguavanje
rada u procesu industrijske proizvodnje (kvarenje alata, maina i mainskih dijelova) sa ciljem
da se smanji profit poslodavaca i da se oni tim putem natjeraju da popuste pred radnikim
zahtjevima.

U poetku sabotaa je prvenstveno bila oblik direktne akcije u borbi za ekonomska prava
radnika i dobijala je u svom razvoju niz formi poev od mirnog usporavanja rada neka sve
ide polahko - pa sve do onesposobljavanja maina i ak razaranja fabrika i postrojenja.
Sam izraz sabotaa vodi porijeklo od poznate akcije jednog francuskog radnika koji je skinuo
svoje drvene cipele i bacio ih u mainu u namjeri da je oteti ida tim putem prinudi
poslodavca da udovolji njegovim zahtjevima. Inae, kao priznata forma borbe radnika za
njihova ekonomska prava sabotaa je prvi put ozvaniena na Kongresu francuske Generalne
konfederacije rada 1897. u Tuluzu. Otada se sabotaa u jednoj ili drugog formi primjenjivala
u borbi radnika osobito u Francuskoj, Italiji i paniji, dok su pojedini njeni oblici koriteni i u
Engleskoj i SAD. U kasnijem periodu, uporedo s razvojem sindikalnog pokreta i jaanjem
politikih akcija radnike klase, sabotaa se kao oblik borbe za ekonomska prava skoro
sasvim gubi. Meutim, u isto vrijeme sabotaa poinje da se javlja kao oblik direktnih
nasilnih akcija usmjerenih na ometanje, podrivanje i nanoenje svakovrsne tete drutvenom
poretku jedne zemlje i na onemoguavanje (sabotiranje) ostvarivanja interesa i ciljeva njenog
razvitka (sabotaa privrednih mjera, vojna sabotaa, razni oblici politike sabotae itd.) Isto
tako sabotaa se iroko primjenjuje u periodu rata u vidu sprovoenja raznih akcija u pozadini
fronta radi ometanja efikasnog djelovanja neprijatelja (zaraenih strana).
Diverzija je openito, namjerno nanoenje tete interesima neke grupe ili drutva u cjelini. U
meunarodnom pravu, svaki neoekivani oruani napad jedne zemlje na drugu, bilo da je rije
o iroj akciji vojnih snaga ili oruanoj akciji manjih, posebno obuenih grupa, to se provodi
unitavanjem, paljenjem ili kvarenjem vanih privrednih, prometnih, politikih ili kulturnih
objekata, u cilju podrivanja ili ruenja vlasti, stvaranje panike meu stanovnitvom i dr. U
nacionalnim zakonodavstvima to je djelo protiv dravne sigurnosti te javnog reda i mira, to
ga provode teroristike organizacije ili u odreenim sluajevima opozicione politike grupe.
Iako diverzija kao oblik politikog otpora totalitarnom reimu moe izazvati simpatije u
javnosti, na nju se danas gleda kao na teroristiki in kojim se politiko djelovanje preokree
u unitavanje. Diverzija ima svoje politiko, vojno i krivinopravno znaenje. U politikom
smislu diverzija znai odvraanje panje protivnika, zavaravanje traga i namjere, akt iza koga
se krije onaj pravi akt koji se priprema i za koji prvi slui kao kamuflaa. Prema opem
znaenju izraza skovan je i izraz moralna diverzija za oznaavanje propagande usmjerene
da skrene ili odvrati protivnika ili usmjerene na podrivanje moralnih, politikih i ideolokih
vrijednosti i pretpostavki jednog drutva ili pokreta. Izrazom ideoloka diverzija danas se u
nekim socijalistikim zemljama nazivaju stvarna ili pretpostavljena nastojanja da se
propagandom utjee na ljude u tim zemljama da se kritiki odnose ili opoziciono postave
prema vladajuim ideolokim vrijednostima ili da se ove razvodne ili umanji njihov utjecaj
stvaranjem raznih humanistikih i liberalnih koncepata i pogleda kao to su tzv. socijalizam sa
ljudskim likom, humanistiki socijalizam, koncept dezalijenacije i slinih. Izraz diverzija se u
vojnoj terminologiji upotrebljava za oznaavanje napada s lea, napada na sporednom pravcu,
kao i oznaavanje aktivnosti usmjerene na unitavanje ili oteivanje objekata ili materijalnih
zaliha u namjeri podrivanja politikog sistema, privrednog potencijala ili odbrambene moi
zemlje prema kojoj se diverzija vri. Diverzija u vojnom pogledu se konkretno moe sastojati
u ruenju, paljenju, oteenju, demontiranju i sl. industrijskih postrojenja, saobraajnih i
drugih komunikacija (pruga, mostova, puteva, telefonskih i telegrafskih vodova i postrojenja),
vodovoda, brana, dalekovoda, skladita, sakupljenih ili uskladitenih materijala, hrane itd. U
meunarodnim odnosima svako prodiranje naoruanih grupica iz jedne zemlje na teritoriju
druge kvalificira se kao diverzija. Diverzija je u zakonima nekih drava odreena kao
krivino djelo unitavanja vanih objekata narodne privrede. Radnja krivinog djela se sastoji
u unitavanju ili oteivanju, a objekat moe biti prije svega drutvena, ali i privatna imovina
koja ima vei znaaj za narodnu privredu.

Poinlac diverzije naziva se diverzant. Diverzija se kvalificira kao teko krivino djelo protiv
naroda i drave, ali se za kvalifikaciju djela trai i subjektivna namjera izvrioca: podrivanje
vlasti ili privrede. Stoga je potrebno da unitavanje bude takvo da je podobno da podrije vlast
ili privredu, a djelo je izvreno nastupanjem posljedica. Ako one nisu nastupile ili su
sprijeene, imamo pokuaj krivinog djela.
Diverzantska dejstva su poseban i specifian vid borbenih dejstava protiv snaga, sredstava i
objekata neprijatelja, posebno na privremeno zauzetoj teritoriji i u pozadini neprijatelja,
primjenom diverzija. Karakteriziraju se ofanzivnou, iznenaenjem, brzinom dejstva,
tajnocu, detaljnim pripremama i velikim efektima koji znatno premauju angairane snage i
sredstva. Organiziraju se i provo de na kopnu, moru, jezerima i rijekarna svuda gdje se
nalaze snage i sredstva agresora. Izvode ih, prvenstveno, diverzanti i diverzantske jedinice, a
moe se organizirati za te poslove i stanovnitvo. Cilj diverzantskih dejstava je nanoenje to
veih gubitaka u ljudstvu, tehnikim i drugim sredstvima agresora, stvaranje stalne
neizvjesnosti i nesigurnosti u njegovom rasporedu, sprjeavanje njegove konsolidacije na
privremeno zauzetom teritoriju i dr. Uspjena diverzantska dejstva pored materijalnog imaju
snaan negativni psiholoki efekat na neprijatelja, a pozitivan na sopstvene snage i
stanovnitvo.
Teror i terorizam su metode rada i obavjetajnih slubi, posebno u okviru tzv. dravnog
terorizma. Zato je ove fenomene potrebno ire objasniti.
Teror, u politikom smislu pod terorom se podrazumijeva akcija nasilja koja se poduzima u
politike svrhe radi zastraivanja i bespotednog slarnanja otpora onoga prema kome se vri.
Pojave terora u dananjem drutvu javljaju se u uvjetima krajnje zaotrenosti klasne borbe kad
je oteano uspostavljanje i odravanje zakonitosti odreenog klasnog poretka i zatita
njegovih tekovina. U tom smislu teror moe biti revolucionaran ili kontrarevolucionaran, to
zavisi od snaga koje su njegovi nosioci upravo od ciljeva kojima slui. Kao naziv odreenih
akcija i mjera nasilja izraz teror se prvi put javlja u vrijeme francuske revolucije kad su ovim
terminom nazvani pojedini postupci diktature jakobinaca. U skladu s ovakvim razlikovanjem
javljaju se kasnije, u periodu Oktobarske revolucije u Rusiji, termini crveni teror i bijeli teror
pri emu je bijeli teror oznaavao akcije nasilja kontrarevolucionarnih snaga usmjerene na
onemoguavanje pobjede socijalistike revolucije. Konzervativne i reakcionarne snage su
esto primjenjivale mjere terora radi odravanja svojih pozicija i privilegija i onemoguavanja
progresivnih i revolucionarnih drutvenih promjena. Razni oblici terora najire su
primjenjivani u uvjetima faistikih reima, pri emu su u sprovoenju mjera nasilja, pritiska i
represalija koritena najmodernija sredstva za unitavanje i deformaciju ljudi. U periodu
staljinizma je dolo do primjene terora ove vrste irih razmjera. Izraz teror ima danas iru
primjenu podrazumijevajui ne samo nain teroristike vladavine tzv. Strahovladu ve i svaki
oblik nametanja i dominacije proizvoenjem straha ili slijepe poslunosti ovjeka.
Demokratske snage uvijek su osuivale teror kao sredstvo politike borbe ali su i pojedinci i
grupe skloni brzoj akciji, avanturizmu, anarhizmu ili u situacijama u kojima je teko
suzdravati se pribjegavali tzv. individualnom teroru i teroristikim mjerama.

Terorizam je doktrina i metod borbe za odreene ciljeve sistematskom upotrebom nasilja.

Motivi za teroristike akcije mogu biti veoma razliiti: reakcionarni revansizam, reakcionarni
pokuaji restauracije starih reima, oajnicka bezizlaznost ili nada grupacija ljudi nad kojima
se inae obavlja teror, demonstriranje snage itd. U svojim poecima, anarhistiki pokret se
sluio terorom, preteno individualnim (ubistva, podmetanja dinamita isl.). Iako je nasilje
postojalo od najranije historije sami termini teror i terorizam javljaju se prvi put za
vrijeme jakobinske diktature u francuskoj revoluciji. U upotrebi je i sintagma bijeli teror.
Reakcionarna buroazija je pribjegavala bijelom teroru kao sredstvu grubog, zloinackog
napada na revolucionarne radnike. Terorizam sa pojavom njemakog faizma dobija
udovine razmjere i postaje osnovni princip i metod nacistikog pokreta. Njegove
manifestacije su bile masovne denuncijacije, neosnovana hapenja i zloinacka muenja,
koncentracioni logori, prisilan rad, ubijanje ena i djece, masovne odmazde, strijeljanje talaca,
medicinski eksperimenti na ivim ljudima, gnusna spaljivanja ljudi itd. Savremeni terorizam
se javlja kao unutranji ili kao meunarodni. U nutranji moe biti vezan za teroristike akcije
pojedinih grupa usmjerenih protiv postojeeg drutvenog poretka ili za ostvarivanje nekih
uih interesa i relokaciju vlasti ili, pak, za akcije drave uperene protiv odreenih drutvenih
grupa i pojedinaca. Meunarodni terorizam ima dva osnovna vida. Jedan koji je sredstvo
borbe za ostvarivanje meunarodnog prava (samoodbrana i samoopredjeljenje) i drugi koji je
suprotan osnovnim ciljevima meunarodnog poretka (usmjeren protiv prava na jednakost i
ravnopravnost drava, politike nezavisnosti, teritorijalnog integriteta, samostalnog
unutranjeg razvoja itd.). Moderni terorizam ima razne vidove i metode, u posljednje vrijeme
se manifestira upadom komandosa odnosno teroristikih grupa na teritorije suverenih
drava radi vrenja ubistava, nasilja i drugih zloinackih akata, kao i nasilnim preuzimanjem
aviona u letu i s1.
Nasilno izvenje prevrata (dravni udar, pu), izvodi se onda kada je potrebno izvjesnu
vladajuu garnituru zamjeniti drugom a koja vie odgovara politici zemlje koja je organizator
prevrata. Najee se javlja kao rezultat sistematske primjene svih navedenih metoda, ali to ne
mora biti iskljuivo. Poznato je da se pu i dravni udar, uz pomo politikih prijatelja
izvede munjevito i iznenadno.
Dravni udar predstavlja nasilno preuzimanje vlasti, naglo izvedeno. Po pravilu se vri
vojnim ili policijskim snagama ili uz njihovu podrku, zaposjedanjem stratekih i vitalnih
centara (komunikacije, upravne institucije, sredstva informacija) zemlje. Vlast preuzimaju
pripadnici politikih i vojnih vrhova postojee klasne vlasti, bez uea masa. Dravni udar,
po pravilu, ne donosi dublje drutvenoekonomske promjene u drutvu, ne mijenja klasnu
prirodu vlasti, ali moe donijeti politike promjene. Sredinom dvadesetog vijeka dravni udari
poinju da slue i kao sredstvo promjene osnovne drutveno-ekonomske i politike
orijentacije, uglavnom u u nerazvijenim ili manje razvijenim zemljama, u kojima postojee
politike ustanove nemaju dugu tradiciju. Po pravilu se vri u uvjetima drutvene krize. Moe
biti inspiriran i organiziran uz uee ili tajnu podrku druge zemlje, koja ima interesa da
podri zavjeru, ime kri odredbe opeprihvaenih meunarodnih pravila ponaanja i
ugovora. Dravnim udarom se moe ruiti samovlae, tiranija i diktatura, a moe biti i
sredstvo kontrarevolucije, to je po pravilu uvod u period drutvene involucije. Nadalje,
dravni udar oznaava akt iznenadne promjene uspostavljenih vlasti izvren od onih koji ve
imaju izvjesnu politiku ili vojnu funkciju u tom sistemu vlasti.

Dravni udar je akt koji se vri odozgo i u gornjim sferama vlasti i time se razlikuje od
revolucije koja osim sutinske promjene sistema pretpostavlja pokret odozgo i uestvovanje
masa. Dravni udar po pravilu znai samo promjenu vladajueg personala i najvie dovodi do
promjene ope politike orijentacije i nekih politikih institucija. Dravni udar ne znai dublje
drutvene promjene. On moe nekad biti izlaz iz samovlaa i tiranije, ali je po pravilu znak i
pratilac politikih kriza i drutveno-politikih protivrjenosti i labilnih unutranjih ravnotea.
On moe biti inspirisan i od spoljnih sila i faktora, to nije rijedak sluaj, osobito u
suvremenoj politikoj historiji i praksi. Obino se navode kao klasini primjeri dravnih udara
osvajanje vlasti od strane Napoleona III 1852.g., Musolinijev pohod na Rim 1925.,
preuzimanje potpune vlasti od strane Pilsudskog u Poljskoj 1928. Ukidanje ustava stare
Jugoslavije od strane kralja Aleksandra 1929.g. i zavoenje takozvanog estojanuarskog
reima je isto tako dravni udar. Inae, izvrena je itava serija dravnih udara u nizu zemalja
u svijetu, a osobito u zemljama Bliskog Istoka i u Junoj Americi. Klasini metodi kojim se
izvodi dravni udar su: zauzimanje stratekih centara postojee vlasti (ef drave, vlada,
vladine zgrade, radio i TV stanice, eljeznica i saobraaj), a osobito koritenje izvjesnih
naoruanih odreda ili sprjeavanje njihovog dejstva od brzo upotrebljivih i odlunih jedinica
vojske ili policije. Kao posebni vidovi dravnog udara navode se "dvorski udar ili dvorska
zavjera", pronunciamento, sistem vojne hunte i s1. U bukvalnom smislu, dvorski udar su
izvodili roaci vladajueg monarha, pretendenti ili uope dvorjani, i on prati historiju skoro
svih monarhija u svijetu. Ovim izrazom eufemistiki se naziva takva promjena vlasti ili
njihova nosioca koju izvode ove i najvie politike ili druge grupe kojima je ovaj nosilac
pripadao. Pronunciamento je klasian oblik preuzimanja vlasti od strane vojske, a sistem
hunte je dravni udar koji izvodi jedna organizirana i manjinska grupa najviih oficira, po
pravilu efova pojedinih rodova vojske. Ovi vidovi dravnog udara danas se vie iskoriuju i
u praksi imaju niz osobenosti i posebnih taktika koje zavise od niza uvjeta u drutvenom,
politikom i javnom ivotu i s1. Ali, sutina pa i osnovna tehnika svih ovih oblika su tajnost i
priprema, brzina izvoenja i stavljanja vlasti i javnosti pred svren in, odlunost i
organiziranost manjine i prenoenje vlasti na organizatore koji su uspjeli.
Vojni pu je iznenadna, nelegalna, nasilna promjena nosilaca najvie vlasti u dravi. Za
razliku od dravnog udara pu predstavlja oblik preuzimanja vrhovne dravne vlasti onih
drutvenih grupa koje ne potiu s vrha dravnog aparata. Puevi se javljaju u zemljama sa
nestabilnim drutveno-ekonomskim i politikim sistemima, nekada podsticani od snaga izvan
zernlje. Karakteristini su za zemlje sa vojnim rezimima, koji ne uivaju podrku veine
stanovnitva ili najutjecajnijih grupa. Nosioci pua najee ele da se dokopaju vlasti da bi
ostvarili neke svoje ue interese, pa nemaju (odreen) politiko-socijalni program. Zbog toga
je njihova vlast esto kratkotrajna. Puisti najeee potiu iz vojnih grupa zbog toga to
raspolau organiziranom silom za razvlaivanje postojeih nosilaca vlasti. Po izvrenju
vojnog pua uspostavlja se vojni reim. Tada se uspostavlja politiko ureenje u kome osnovu
organizacione strukture ine vojne starjeine, organizirane u razne dravne organe i stabove, u
takvim sistemima vojne starjeine nalaze se na svim kljunim poloajima u drutvu - politici,
privredi, diplomaciji, prosvjeti, sredstvima javnog informiranja i dr. Unosei vojnika mjerila
u drutveni ivot vojne starjeine u vojnim rezimima nastoje da postupno militarizuju cijeli
drutveni ivot, vojne starjeine nalaze se i na elu politikih stranaka i masovnih
organizacija, nastojei da nain njihovog rada prilagode nainu funkcioniranja vojne
organizacije. U vojnim reimima u politiki ivot se ulazi preko vojne karijere, drutvene
promjene vre se upotrebom vojne sile i, saglasno tome, bez ikakve prethodne politike
pripreme u jednom naletu.

AGENTURNI (KLASINI) METOD RADA OBAVJETAJNE SLUBE

Agenturni metod je tajni nain prikupljanja odreenih podataka. Nezamjenjiv je metod
obavjetajnog istraivanja za dobijanje podataka iz vodeih struktura strane drave ili
neprijateljskog pokreta, u otkrivanju i suprotstavljanju djelovanju obavjetajnih slubi i za
obavjetajno ili operativno istraivanje ilegalnih neprijateljskih skupina. Agenturni metod se
sastoji u tome to se agent, ubaeno, odnosno ugraeno lice u strukture neprijatelja, zatim
vrbovani pojedinci iz neprijateljskih struktura ili oni koji se kreu u sredini lica koja rukuju
tajnim podacima - obavezuju da obavjetajno prikupljaju zatiene i druge podatke i da
izvravaju i druge obavjetajne zadatke.
AGENTI
Agenti su osobe rukovoene odreenim motivima, koje neprofesionalno, tajno, organizirano,
po zahtjevu i za raun obavjetajne (openito sigurnosne) slube date drave ili pokreta,
prikupija u strukturama protivnika ili neprijateija ztiene (tajne) podatke i, na tajni nain,
dostavljaju ih obavjetajcu, ili izvravaju i druge zadatke koji im se stave u dunost.
Agent moe biti motiviran za svoj rad idejnim opredjeljenjem, patriotskim uvjerenjima,
politikim simpatijama, materijalnom zainteresiranou ili da otkloni opasnost kojom mu se
prijeti (kompromitirajui podaci).
Za razliku od agenta u nekim drugim slubama ili institucijama (trgovina, posredovanje,
bankarstvo i dr.) koji obavlja pravne poslove i ije je to zanimanje, agent obavjetajne slube
koji radi na obavjetajnim zadacima ini to neprofesionalno, a zaposlenje mu je izvor prihoda
za egzistenciju ili pokrie za prikrivanje stvarne djelatnosti.
Cjelokupan rad agenta je tajan - kako odnos sa obavjetajnom sluborn, tako i aktivnost na
prikupljanju podataka i izvrenju drugih zadataka.
Organizirani odnos izmeu agenta i obavjetajne slube je u tome, to on pribavlja samo one
podatke koji se od njega zahtijevaju i o svome radu podnosi izvjetaje obavjetajcu. U nekim
obavjetajnim slubama izmeu agenta i obavjetajne slube sklapa se ugovor i preciziraju
obaveze strana ugovornica.
Agent podatke pribavlja iz strukture protivnika ili neprijatelja, poto je tamo pronaen,
ugraen ili infiltriran u datu sredinu. Pribavljene podatke dostavlja obavjetajcu u
neposrednom susretu ili korespondencijom (uz koritenje tajnopisa ili ifre), radio sredstvima
(dvosmjerna, jednosmjerna ili teledirigirana radioveza), preko posrednika (agenta veznika) i
na drugi nain. Obavjetajna sluba preko agenta prikuplja prvenstveno tajne podatke
(zatvorene ili zatiene), ili mu stavlja u dunost da izvrava i druge zadatke (diverzije,
sabotae, akte terora, organiziranje ilegalnih skupina, pronoenje glasina i dr.)
Cjelokupan rad agenta je tajan - kako odnos sa obavjetajnom sluborn, tako i aktivnost na
prikupljanju podataka i izvrenju drugih zadataka.

No, prije nego to krenem u objanjenje vrsta agenata u ovoj formi tipologizacija i opisa
njihovih poslova, valja naglasiti da se agenti - saradnici angairaju i u drugim slubama
sigurnosti, te agencijarna za provedbu zakona, dakle ne samo u obavjetajnjim i
kontraobavjetajnim slubama.
U tim slubarna se preko agenata - saradnika prikupljaju raznovrsni podaci, a stavlja im se u
dunost i izvravanje razliitih operativnih poslova i zadataka, primjereno karakteru tih slubi.
O ovim poslovirna neemo raspravljati ovom prilikom.
Postoji vie vrsta agenata, a sarnim tim postoji i vie tipologizacija ovih saradnika slubi
sigurnosti.
Uobiajena je tipologizacija, prema vrsti namjeni saradnika - agenata, slijedea: informator
(opi saradnik), dvojnik, provokator, rezident, konsultant, baza, stand bay (zamrznuti, spava,
konzervirani), haker, veznik.
Informator je najea versta saradnika. On daje ope informacije za potrebe slubi
sigurnosti. Svi ostali saradnici (agenti) imaju ili sloenije ili specifinije zadatke i poslove
koje im povjeravaju slube sigurnosti, posebno obavjetajne slube.
Agent dvojnik je agent koji istovremeno radi za dvije ili vise obavjetajnih, vojnoobavjetajnih i kontraobavjetajnih slubi. Angaira se po otkrivanju njegovog rada za drugu
vojnoobavjetajnu, obavjetajnu ili kontraobavjetajnu slubu ili plasiranjem u suprotnu
slubu. Poznat je i pod nazivom dvojna igra ili kombinacija.
Agent provokator je izraz kojim se oznaava linost poslata u protivnike redove ili
zavrbovana iz njih. Ova linost nastoji da bude ne samo nezapazena ve i preruena u pravog
pristalicu da bi lake izazvala izvjesne akcije koje slue protivniku, imajui svrhu da se otkriju
planovi aktivnosti ili imena lanova organizacije u kojoj se provokacija priprema ili vri. Zato
je agent provokator moralno propala i omraena linost, pa termin ima veoma pejorativno
znaenje. Ba zbog toga, radi moralne diskvalifikacije, u politikim borbama je uloga agenta
provokatora pripisivana i linostima u ijoj djelatnosti nije bilo nikakvog stvarnog osnova za
takvu optubu. Ovaj izraz je upotrebljavan prvi put u Francuskoj za vrijeme revolucije i
kasnije da po pravilu oznai neprijatelja ili policijskog dostavljaea koji je uspio da se uvue u
revolucionarni ili napredni pokret. Kasnije agent provokator je upotrebljavan u borbama
izmeu vlade i revolucionarnog radnikog pokreta. U meunarodnim odnosima, osobito u
pripremi kakve iznenadne ratnike avanture, agenti provokatori su koriteni da stvore povod
za ve pripremljenu intervenciju i rat, izazivajui tobonje incidente i tobonje povrede
interesa ili prava one zemlje koja alje provokatora. Prije napada na niz evropskih
zemalja Hitler je slao ili angairao iz pete kolone svoje agente provokatore koji su imali da
opravdaju navodno teke povrede nanijete njemakom narodu.
Rezident spada u najospsobljenije agente i njegova osposobljenost je nerijetko na nivou
profesionalnih obavjetajaca. On rukovodi rezidenturom, a rezidentura je mrea saradnika
koja se organizira iskljuivo u inostranstvu. Rezidenturu ine najmanje tri agenta koji se
meusobno ne poznaju, ali svi znaju rezidenta i rezident zna njih. Obavjetajna sluba ne
odrava kontakte sa pripadnicima rezidenture ve iskljuivo sa rezidentom i ti kontakti se
odravaju, u pravilu, na teritoriju tree zemlje, dakle niti na teritoriju gdje funkcionira
rezidentura, niti na teritoriju domicilne zemlje konkretne obavjetajne slube.

Konsultant je agent koji slui za veoma specifine konsultacije iz manje poznatih ili veoma
sofisticiranih oblasti (nuklearni prograrni, drugi nauni programi, sloene ekonomske,
politike, etnike i druge situacije ili drutvena stanja itd).
Agent baza je ona vrsta saradnika koja obezbjeuje obavjetajcima i agentima da se mogu
tokom izvoenja aktivnosti ili poslije neke konkretne akcije skloniti na sigurno, uz
istovremeno sklanjanje i materijalno-tehnikih sredstava. Ova vrsta saradnika se koristi i za
stacioniranje ljudstva i materijalno-tehnikih sredstava koje koriste obavjetajne i druge
slube sigurnosti na odreenom podruju.
Agent-veznik je agent preko koga se odrava posredna veza izmeu agenta i rezidenta. Ovo
lice mora biti izuzetno pouzdano i sposobno jer on prenosi sve podatke prikupljene od agenta
i predaje ih obavjetajcu ili rezidentu. Predavanje moe biti lino ili koritenjem punktova
posebno odreenih za odravanje veze. Koristi se posebno u ratu, kada su uvjeti za normalno
odravanje veze izmeu obavjetajnih organa i agenata oteani.
Stand bay agenti za koje se jo koristi i naziv zamrznuti ili konzervirani, su lica koja se
nalaze u fazi mirovanja i povremeno se aktiviraju u odreenim situacijama. Po pravilu ona su
izvor stratekih podataka za obavjetajnu slubu i samo u izuzetnim situacijama postaju
aktivni (ratno stanje ili druge krizne situacije).
U novije vrijeme koriste se usluge posebnih vrsta agenata koje nazivamo opim imenom
haker. To su specijalisti za raunarsku tehniku i informatiku i slue za upade u tue
informacione i raunarske sisteme, istovremeno pruzajui usluge zatite od hakeraja tih
sistema drave za iju slubu sigurnosti haker radi.
Naglasio sam da postoje razne tipologizacije agenata-saradnika sluzbi sigurnosti. Tako je
poznati kineski vojni teoretiar iz doba 3.v.p.n.e Sun Cu Vu pijune dijelio na: mjesne,
unutranje, preobraene, zrtvovane i preivjele agente. Mjesnim pijunom se smatra
dravljanin matine zemlje koji se koristi i svjesno uestvuje u prikupljanju obavjetajnih
podataka. Preobraeni izvor je ono lice koje je pripadnik zemlje koja se obavjetajno istrauje
(zarobljenik, prebjeglica i dr.) a koje je posebnim metodama obraeno (preobraeno) i dalo
pristanak da radi za stranu obavjetajnu dravu. rtvovani izvor je onaj koji se namjerno
predaje neprijatelju (razmjena, preseljenje, prelazak po raznim osnovama na neprijateljsku
teritoriju) a koji je za taj zadatak adekvatno pripremljen, da svojom izjavom (svjesno ili
nesvjesno) neprijatelja dovede u zabludu. Preivjeli izvor je grupa vojnika koja donese vijesti
iz redova agresorske vojske, sa agresorske teritorije, iz logora u koji je planski dospio ili su ga
zarobili. Sun Cu Vu je smatrao da ako je navedenih pet vrsta pijuna na dijelu, taj sistem niko
ne moe otkriti.
Nadalje, sa aspekta raznih tipologizacija, u obavjetajnoj praksi znaajna panja se poklanja
klasifikaciji agenata, da bi se obavjetajno istraivanje moglo provesti to racionalnije,
sistematienije i organiziranije. Kriteriji za podijelu agenata su namjena, karakter,
dravljanstvo, stepen trenutnog angairanja i stepen pouzdanosti. Pored toga postoji podjela
agenata prema mjestu na kome se nalaze i uslovirna za rad, kao i prema odanosti
obavjetajnoj slubi.
U tom smislu poznata je specijalizirana agentura ija je namjena izvravanje raznih vrsta
specijalnih zadataka, bilo da se koristi za prikupljanje podataka u nekoj uoj oblasti, ili za
sprovoenje tajnih aktivnosti (subverzivnih sadraja). Tako prema oblasti specijalizirana
agentura moe biti npr. vojna, ekonomska, nauna i agentura za tajne subverzivne aktivnosti.

Prema znaaju zadatka koji izvravaju agenti se mogu klasificirati na strateke (vrhunske)
agente, agente operativne namjene i agente taktike namjene.
Agenti strateke namjene se nalaze na takvom mjestu da obavjetajnoj slubi mogu da pribave
najuvanije tajne podatke druge drave i da izvravaju druge znaajne zadatke (sprovoenje
krupnijih politikih i drugih akcija).
Agenti operativne namjene upotrebaljavaju se za prikupljanje podataka operativnog znaaja u
ratnim uslovima, stim to se dio njih moe upotrijebiti i u miru, radi utvrivanja stanja na
odreenim operativnim pravcima.
Agenti taktike namjene koriste se za prikupljanje podataka taktikog znaaja. Posebna vrsta
veznika je agent radio-telegrafista. To je lice koje je zadueno za odravanje veze, posebno je
obuen za rukovanje radiostanicom i ifrom. On preuzete podatke od agenta ili rezidenta
sistemom radio veze dostavlja do centrale ili centra obavjetajne slube. Preko ovog agenta
izvjetaj centrali obavjetajne slube alje vei broj agenata. Ovaj agent podatke od agenata
po pravilu preuzima sistemom potanskog sanduceta ili mrtve javke.
Agent-vrbovik ili agent za vrbovanje agenata ima ulogu da uestvuje u fazi pristupa
potencijalnom agentu kao i samom inu vrbovanja. Ova vrsta agenata je namijenjena za
obavljanje zavrnih poslova stvaranja agenturne mree i stoga treba da predstavlja visoko
kvalificiranu osobu.
Agent-tiper ima iskljuivi zadatak da prikuplja podatke o linostima. Priroda posla je osnov za
vrbovanje ovog agenta. Tiperi su najee slubenici turistikih biroa, banaka, ureda za
strance i s1. On je svakodnevno u kontaktu sa velikm brojem lica tako da moe da prikuplja
podatke o linosti i tako vriti selekciju i izbor kandidata shodno zadatku koji se eli izviti.
Agent-prebaciva je lice koje vri prebacivanje preko dravne granice, sa strane teritorije lica
koja su vrlo vazan izvor obavjetenja.
U odnosu prema stranoj obavjetajnoj slubi agenti mogu biti: odani agenti, oni su spremni da
se rtvuju za potrebe obavjetajne slube, zatim agenti dvojnici, koji istovremeno rade za vie
obavjetajnih slubi, ali samo za jednu iskreno i agenti preprodavai koji rade u svojoj
vlastitoj reiji i prodaju podatke po principu ko da vie.
Prema stepenu trenutnog angamana agenti se dijele na aktivne i mirujue agente.
Aktivni agenti su stalno angairani i nalaze se u neprekidnoj vezi sa obavjetajnom slubom,
ili obavjetajcem.
I najzad, agenti mogu biti agenti na objektu i agenti van objekta. Ova je podjela izvrena
prema mjestu na kojem se nalaze u uslovima za obavjetajni rad.
U vezi sa agentima, jedan od osnovnih poslova je sam in njihovog angairanja za rad za
potrebe slubi sigurnosti. Taj postupak je poznatiji kao vrbovanja. Postoje razliiti naini i
vidovi vrbovanja, a ja u se zadrati sarno na pojavnoj ravni objanjenja. Pojednostavljeno,
vrbovanje je privlaenje, nagovaranje ili pridobijanje odreenog lica da se prihvata obavljanje
doputenog ili nedoputenog posla ili aktivnosti. Lice koje vri vrbovanje postupa na taj nain
to snagom ubjeivanja, koristei se injenicama koje su tome u prilog, nastoji da privoli
vrbovanog da se odlui i prihvati posla, sto po svojoj volji ne bi inio.

Vrbuju se pojedinci da stupe u neprijateljevu vojsku, pristupe ilegalnoj organiziranoj skupini,

stupe u kriminalnu bandu ili prihvate da rade po zadacima obavjetajne ili kontraobavjetajne
slube. Vrbovanje moe da se obavi u jednom momentu ili da tee u procesu. Razni su oblici
vrbovanja, ali je gotovo najesa kompromitirajua osnova. Na osnovu kompromitujueg
materijala vri se nagovaranje ili pridobijanje odreenog lica da se prihvati odreene
aktivnosti, a ukoliko to ne prihvati nastupie za njega tetne posljedice za uinjeno ili
neuraeno (pokrenue se krivini postupak za uinjeno djelo ili upoznae se javnost o
njegovom amoralnom aktu i sl.) Pridobijanje se transformira u ujenu kod koje se nudi kao
manje zlo, a to je da se prihvati da ini ono na ta se nagovara.
I konano, da napravim distinkciju izmeu agenta i obavjetajaca. Agent ili saradnik slube
sigurnosti je uvijek neprofesionalac. Obavjetajac je profesionalni pripadnik slube
sigurnosti. To je osoba koja posjeduje ope obrazovanje i struno znanje steeno kolovanjem
i obukom. Angairan je, dakle, kao profesionalni radnik, na obavjetajnim poslovima.
Njegovo zanimanje je da radi na prikupljanju odreenih podataka preko agenata, informatora,
saradnika slube bezbjednosti i povjerenika, koji to neprofesionalno rade motivirani razliitim
razlozima. Pri regrutiranju ovih kadrova primjenjuju se svi poznati metodi da bi se odabrali
ljudi odreenih kvaliteta i osobina. Ope je prihvaeno kod svih obavjetajnih slubi da se za
obavjetajce odabiraju pojedinci, koji su spremni na najvee rtve. Obavjetajcem se smatra i
pojedinac koji je snano idejno-politiki motiviran, zaduen u pokretu da se angaira i radi na
obavjetajnim poslovima, odnosno da preko ljudskih izvora prikuplja odreene podatke i
izvrava druge zadatke iz programa rada obavjetajne slube.

FAZE OBAVJETAJNOG RADA

Svaka organizirana aktivnost, pa prema tome i obavjetajni rad, odvijaju se po utvrenoj
metodologiji i dinamici. Redoslijed radnji i postupaka treba biti logian i koordiniran. U tom
smislu, postoji vie faza obavjetajnog rada. U prvom redu, rije je o planiranju.
Planiranje se zasniva na rspoloivim podacima i potrebama institucije. Planiranje po
karakteru i obimu treba da izraava realne i prioritetne zadatke i da bude u skladu sa
raspoloivim snagama i vremenom. Druga faza je prikupijanje podataka. To je neprekidan i
sloen proces, a izvori podataka klasificiraju se na razne naine, ali u osnovne spadaju: ljudi,
dokumenti i materijalno-tehnika sredstva. Metodi prikupljanja podataka su raznovrsni, a
meu standardnima su agenturno djelovanje (u niz varijanti i kombinacija), opservacija
objekata interesa i analiza svih vrsta mas-medija. Tree je obrada podataka, to je,
istovremeno i najsloenija faza. Obrada podataka obuhvata razvrstavanje, analizu i
uporeivanje podataka i donoenje odgovarajuih zakljuaka i odluka. Pri tome se naroito
ocjenjuje pouzdanost izvora i odreuje stepen njihove vjerodostojnosti.
Po sadraju i vremenu, podaci mogu biti potpuni ili nepotpuni, pravovremeni ili zastarjeli, a u
pogledu tanosti - istiniti, vjerovatni, sumnjivi i lani. Za obradu podataka koriste se sistemi
kako za mehaniku tako i za najsofisticiraniju elektronsku obradu, konstruirani i programirani
na principu teorije informacija, vjerovatnoe, statistike, logike, teorije igara i dr. Koristenje
podataka je posljednja faza obavjetajnog rada u kojoj se, na osnovi prikupljenih i
analiziranih podataka vri procjena koje i kakve e se aktivnosti poduzimati prema unaprijed
diferenciranom cilju (dravi, dijelovima njene politike, ekonomske, vojne, policijske,
populacione i druge infrastrukture ).

Ve sam govorio o tome da je obavjetajni rad u suvremenim uvjetima poprimio i jedno

kvalitetno novo obiljeje, a rije je o legalnom i sistematskom prikupljanju podataka, bez
primjene nedozvoljenih ili nelegalnih sredstava i metoda. Kako je ve navedeno, to i takvo
prikupljanje vri se iz tzv. otvorenih izvora (analiza pisanja tampe, analiza TV i radio
programa, interneta, anketiranje stanovnitva, inervjui, itd), to nema obiljeja nedozvoljenih
radnji. Ta grana se naziva obavjetajno-informativna djelatnost, za razliku od nelegalne
djelatnosti koja rezultira vrenjem pijunae i drugih delikata. Ovakva djelatnost suvremenih
obavjetajnih slubi ugroava bezbjednost drave protiv koje je usmjerena i iziskuje potrebu
suprotstavljanja (kontraobavjetajna zatita) na mnogo irim osnovama. I upravo se namee
potreba da se upoznamo i sa kontraobavjetajnom djelatnou.

KONTRAOBAVJETAJNI RAD
Obavjetajne slube djeluju i kontraobavjetajno, bilo samostalno ili u suradnji sa odreenim
organima u sopstvenoj zemlji. One uestvuju ili organiziraju zatitu sopstvene zemlje od
djelovanja i utjecaja stranih obavjetajnih slubi i drugih neprijateljskih organizacija.
Kontraobavjetajna djelatnost obuhvata: organiziranje zatite vitalnih dravnih (partijskih)
tajni uz sadjejstvo sa drugim subjektima u zemlji, otkrivanje, praenje, izuavanje i
onemoguavanje subverzivne aktivnosti stranih obavjetajnih slubi prema sopstvenoj zemlji,
uz suradnju sa drugim institucijama drave i drutva, izuavanje uvjeta i obezbjeenje tajnosti
sopstvenoj obavjetajnoj djelatnosti koja djeluje u drugim zemljama.
Kontraobavjetajna djelatnost u svojoj osnovi mora biti i ofanzivna pa se, s obzirom na to,
izvodi na nacionalnoj i vannacionalnoj teritoriji. U ovom drugom sluaju nastoji se prodrijeti
u obavjetajne institucije drugih zemalja i na taj nain obezbijediti sopstvena teritorija od
inostrane obavjetajne aktivnosti, a i sopstvena aktivnost u inozemstvu.
Kontraobavjetajnom djelatnou bave se kontraobavjetajne slube. Kontraobavjetajna
sluba su djelatnost, organizacija i organi koji, u okviru obavjetajne slube, prikupljaju,
sreuju, obrauju i na odgovarajui naiin koriste podatke o obavjetajnim slubarna,
namjerarna i akcijama drugih zemalja, a naroiito onih koje nisu prijateljske, koje
predstavljaju stvarnog ili mogueg neprijatelja. Kontraobavjetajna sluba ima naroiito
veliku ulogu u ratnim pripremama ili akcijama, ali i u miru, organizirajui akcije i
protivakcije prema stranim obavjetajnim slubama, njihovim akcijama pripadnicima ili
drugim rijeiima kazano, kontraobavjetajna sluba je specijalizirana sluba dravnog aparata
zemlje za borbu protiv stranih obavjetajnih i vojnoovajetajnih slubi, diverzija i drugih
obavjetajno subverzivnih djelatnosti. Ovlatena je da se primjenom sopstvenih metoda i
sredstava bori protiv organizatora i nosilaca obavjetajne i druge neprijateljske i ugroavajue
djelatnosti. Teiste rada kontarobavjetajne slube je u oblastima u kojima protivnik
primjenjuje ilegalna, tajna, odnosno nedozvoljena sredstva i metode. Organizacija
kontraobavjetajne slube uslovljena je drutvenim i pravnim sistemom svake zemlje.
Rukovoenje moe biti centralizirano (jedinstveno za civilnu i vojnu kontraobavjetajnu
slubu) i decentralizirano (civilna odvojena od vojne).
Kontraobavjetajna djelatnost naziva se jos i kontrapijunaom. Kontraobavjetajna djelatnost
(ili kontrapijunaa) nerijetko se brkaju sa kontraobavjetajnom zatitom. Kontraobavjetajna
zatita je samo jedan segment kontraobavjetajne djelatnosti.

Rije je o skupu mjera, radnji i postupaka organa bezbjednosti jedne drave, koji se
poduzimaju radi zatite tajnih podataka, dokumenata, objekata, podruja, rejona i zona.
Realizira se primjenom metoda i sredstava rada organa bezbjednosti, u suradnji sa drugim
institucijama.
I kontraobavjetajne slube poduzimaju konkretne akcije, a da bi akcije bile uspjene, uvijek
se polazi od kontraobavjetajne procjene. Kontraobavjetajna procjena je proces kojim
kontraobavjetajni organi i organi bezbjednosti, na osnovu poznatih konkretnih podataka,
analiza i primjene svojih metoda rada i drugih izvora saznanja, izvlae odgovarajue
zakljuke i procjenjuju budui razvoj dogaaja, odnosa i ponaanja.
Kontraobavjetajna procjena obuhvata: sagledavanje djelatnosti stranih obavjetajnih,
vojnoobavjetajnih i kontraobavjetajnih slubi, zakljuak o poduzetim mjerama te prijedlog
novih mjera suprotstavljana obavjetajnoj i drugim oblicima ugroavajuee djelatnosti.
Kontraobavjetajna akcija je konkretna kombinirana primjena metoda i sredstava rada
kontraobavjetajnih slubi i organa bezbjednosti, radi izvrenja odreenog
kontraobavjetajnog zadatka i postizanja planiranog cilja u kontraobavjetajnoj aktivnosti.
Moe biti samostalna ili u sklopu irih aktivnosti. Za izvoenje kontraobavjetajne akcije
saiinjava se plan koji u naelu obuhvata: cilj akcije, podatke o objektu akcije, sadraj
prethodno prikupljenih podataka, vrijeme i mjesto izvoenja, rukovodioca, saradnju sa
srodnim slubama, mjere zatite i tajni naziv akcije.
Obavjetajni podatak je vrsta podatka ocijenjenog i protumaenog tako da moe da se
upotrijebi kao element za donoenje odluke kojom se ostvaruju politiki ciljevi pokreta ili
drave. Podaci se ocjenjuju u pogledu tanosti i preciznosti sadrine i pouzdanosti izvora.
Objanjavanjem se tumaii smisao prikupljenih injenica u smislu neposrednih potreba za
ostvarenje politikih ciljeva. Obavjetajni podaci jedan su od elemenata koji slue kao osnova
korisnicima za donoenje odluka kojima se ostvaruju politiki ciljevi. Obavjetajni podatak
nije identian s informacijom. Razlike su brojne. Obavjetajni podatak je namijenjen samo
odreenim subjektima, i slui kao element za donoenje sarno politikih odluka, kojima se
vodi politika borba. Pribavljen je metodologijom obavjetajne slube i utvren u odreenom
postupku koji ga ini pouzdanijim elementom u strukturi injenica, na osnovu kojih se
odluuje u politikoj akciji. U teoriji se vre razne podjele obavjetajnih podataka ali u
navesti neke najosnovnije. Prema sadraju i formi obavjetjni podaci se dijele na potpune i
nepotpune, a po vremenu prikupljanja na blagovremene i zakanjele. Blagovremen je samo
onaj podatak koji je operativno upotrebljiv, dok zakanjeli mogu biti upotrebljivi za
rasvjetljenje nekih pitanja. Sa aspekta injenica koje ih konstatuju mogue ih je podijeliti na
politike, vojne, geograjske, podatke iz oblasti privrede, ekonomije, kulture, infrastrukture,
biografske podatke i dr. Kao to je reeno nema oblasti drutvenog ivota gdje nema
interesiranja obavjetajne slube. Vanost svakog ovog podatka se procijenjuje s obzirom na
cilj koji se eli ostvariti.
Dakle, pored ovjeka, epicentralno mjesto u obavjetajnom radu je - podatak. Zato je od
iznimne vanosti tzv. ocjena podatka. Ocjena podatka je intelektualni rad koji obavlja
pripadnik obavjetajne slube ili druge slube sigurnosti s pribavljenim podatkom koji sadri
nove injenice. Svrha je da se analiziraju raznovrsni elementi koji, pojedinano i ukupno,
utiu na vjerodostojnost podataka. Ocjenom se odreuje pouzdanost izvora i tanost sadrine
podataka. Pouzdanost izvora ocjenjuje se na osnovu njegove odanosti sigurnosnom sistemu.
Treba sagledavati i objektivne mogunosti i line sposobnosti izvora.

Znai, treba kritiki utvrditi koliko je izvor u stvarnom i neposrednom prostornom dodiru sa
dogaajem, posjeduje li line sposobnosti da objektivno opaa i shvata injenice i da ih
pravilno i precizno iskazuje. Neprihvatljivo je i tetno formalno-logiko rasuivanje u
ocjenjivanju podataka. Meutim, im je identiean podatak dobijen iz dva izvora, znai da su
izvori pouzdani. Moguno je da je izvor podataka jedan, a samo je prosao kroz dva kanala
dok je stigao do slube bezbjednosti. Svaki izvor i njegovu pouzdanost treba odgovorno i
savjesno preispitati. Utvrivanje tanosti sadrine podatka sastoji se u analizi injenica iz
kojih je sastavljen podatak uz koritenje dijalektieke logike i komparativnog metoda. Od
objektivne i precizno obavljene ocjene podatka, valjano utvrene pouzdanosti izvora, tanosti
i preciznosti njegove sadrine, zavisi upotrebljivost i cijelishodnost odluke koja se temelji na
njemu.
ta je onda izvor obavjetajnih podataka? Obavjetajni izvor je svaki izvor koji obavjetajnim,
izviakim i drugim strukturama, organirna ili pojedincima neposredno daje podatke o
protivniku, odnosno o svemu to je objekt i predmet obavjetajne djelatnosti. Najvaniji
obavjetajni izvori su pijuni, saradnici, ratni zarobljenici, prebjegla vojna i obavjetajna lica,
stanovnitvo, aero-foto snimci, fono, foto i video snimci, lini i slubeni dokumenti, mass
mediji, zapisnici sa raznih sastanaka, strune i naune publikacije, ankete i dr. Meutim,
apsolutni izvor obavjetajnih podataka je ovjek. On i njegova djelatnost predstavljaju
okosnicu obavjetajnog intersovanja, posebice njegova tajna aktivnost i mjere koje poduzima
da tu aktivnost prikrije. ovjek kao najesi izvor podataka iz redova protivnika pojavljuje se
kao agent ili infiltrator ali kao izvor se moe pojaviti i u obliku izbjeglica, ratnih zarobljenika,
dezertera, tj. iz one grupe od koje se ne oekuje kvalitet dobijenih podataka kao to je to
sluaj kod agenata i infiltratora.
Pored ovjeka kao apsolutnog izvora, razliiti predmeti sa svim svojim karakteristikama
mogu biti i jesu znaajni izvori obavjetajnih podataka. Dokumenti, javni ili tajni, imaju
veliku obavjetajnu vrijednost. Ako su dobro proueni i struno obradeni omoguavaju da se
sagledaju forme i metode djelovanja protivnika, njegovi vojni, ekonomski, tehniki i drugi
potencijali.
Podaci dobijeni neposredno od izvora predstavljaju sirova obavjetenja, koja se zatim
obrauju i analiziraju u posebnim analitikim organima obavjetajne slube i na kraju
dostavljaju krajnjim korisnicima ovih podataka.
Agenturni metod rada u uskoj je vezi i sa drugim metodama rada obavjetajne slube,
posebno sa metodom tajnog koritenja tehnikih sredstava. Agenti u svom radu primjenjuju
razne vrste tehnikih sredstava bez kojih nebi mogli da uspjeno obavljaju postavljene im
zadatke. Koritenje tajnih mastila, tajnih indiga i drugih sredstava su neophodna za optimalan
nain odravanja veze agenta i obavjetajne slube. Upotreba minijaturnih fotoaparata,
diktafona i ostalih ureaja omoguava da se prikupi i prenese velik broj informacija.
Takoe agent ne mora samo prikupljati podatke koji predstavljaju tajne protivnika. On se
moe angairati u stranoj zemlji na prikupljanju podataka iz otvorenih (legalnih) izvora.
Ovdje, iako on tajno radi za raun oavjetajne slube obavlja djelatnost kojalje legalna.
Pojedine obavjetajne slube koriste i svoju agenturu za izvodenje raznih vrsta subverzivnih
sadraja, naroito kod sprovoenja djela sabotae, kada se agent nalazi u strukturi
organizacije prema kojoj se provodi sabotaa.