Svetozar Markovi (Zajear, 1846. Trst, 1875.

), bio je utjecajni
srpski socijalistiki mislilac, politiar i publicist druge polovine 19. stoljea. Izdavao
je Radenik, prvi socijalistiki list u Srbiji i na Balkanu.

Markovi je bio estoki kritiar velikosrpske politike i pionir ideje Balkanske

federacije. Odbacio je povijesno pravo, to jest obnovu Duanovog carstva, kao
osnovu rjeenja srpskog pitanja. Govorio je da bi pokuaj obnove ove
srednjovjekovne drave, koja i nije bila samo srpska i na ijem prostoru su se odigrali
ireverzibilni povijesni procesi, uinili Srbiju na spoljnom planu osvajakom, a unutar
vojno-policijskom dravom.
Markovi je utemeljio federalizam kao konstantu srpske ljevice, kao alternativu
velikodravnoj ideologiji zasnovanoj na povijesnom pravu. On je takoer
odbacio klerikalnu tradiciju kao osnovu za jedinstvo srpskog naroda, i povlaio liniju
razdvajanja s desnim populizmom.

Gimnaziju je pohaao u Kragujevcu i u Beogradu, godine 1863. U Beogradu je

zapoeo studij tehnike, koji je kasnije nastavio u Petrogradu kao stipendist srpske
vlade. U Petrogradu je bio ukljuen u rad ruskih revolucionarnih kruoka. Kasnije
nastavlja studij u Zrichu, u vicarskoj, gdje je poeo prouavati nauni socijalizam.
Kao veoma mlad poinje se baviti publicistikom. Zbog lanka Srpske obmane,
objavljenog u novosadskoj Zastavi izgubio je stipendiju, poto je u ovom napisu
napao cijeli dravni sustav Srbije, a posebno birokraciju. Ostavi bez sredstava,
vratio se u Srbiju.
1. lipnja 1871. pokree "Radenik", prvi socijalistiki list u Srbiji i na Balkanu. U njemu
su po prvi put objavljeni, u nastavcima, Marksov Graanski rat u Francuskoj i dva
poglavlja iz Kapitala. Radenik izdaje dvije godine (1871. - 1872.), a potom je 1873. u
Kragujevcu izdavao list Javnost.
Zbog napada na vlast, godine 1874. osuen je na devet mjeseci zatvora, iz kojeg je
izaao teko naruenog zdravlja. Ubrzo ga je, u dvadeset devetoj godini
pokosila tuberkuloza. Preminuo je 1875. godine u Trstu.

Ideje

Radenik, socijalistike novine koje je izdavao Svetozar Markovi.

Drutvena teorija
Svetozar Markovi je, za razliku od mislilaca marksistike tradicije, smatrao da nije
nuno za svako drutvo proi sve stupnjeve povijesnog razvoja. On je vjerovao
da Kneevina Srbija moe preskoiti kapitalizam i upravo iz pred-kapitalistikog
drutva razviti socijalistiki oblik drutvenog ureenja, zasnovan na tradicionalnim
seoskim zadrugama.

Kritika velikosrpske politike

Svetozar Markovi je u svojim djelima prvi put, i to kritiki, upotrijebio izraz Velika
Srbija:
im se monarhina vlada utvrdila u zemlji, ona je odmah poela pomiljati da
rasprostrani granice svoje vlasti i van Srbije ... Misao da se Bosna i Hercegovina
sjedine sa Srbijom poela se iriti i u Srbiji i kod tamonjeg naroda. To je bilo naelo
politike koja je poznata pod imenom Velika Srbija.
()
Markovi je velikosrpsku politiku kneza Mihaila smatrao nitavnom, jer su protiv nje
bile velike prepreke. Prva i najjaa prepreka je bila naovisna Crna Gora, koja je imala
iste pretenzije na Hercegovinu, Bosnu i Staru Srbiju kao i Srbija, i koja je jasno teila
stvaranju sasvim neovisne srpske drave. Druga snana prepreka je bila bosanska
vlastela s njenim pravima. Markovi je vjerovao da je nemogue dobiti Bosnu mirnim
putem ukoliko se vlasteli ne garantiraju njena starinska prava, to bi znailo ostaviti
bosanski narod u ropstvu. Dobiti Bosnu ratom, znai unititi domau aristokraciju, a
kad bi se narod oslobodio od ropstva, "da li bi se ona slagala da doe pod srpske
pandure, kapetane i ostale gospodare?" Markovi je smatrao da opasnost poduhvata
Velike Srbije lei u injenici da srpski narod ivi izmijean s drugim narodima, bez
jasno odreenih geografskih i etnografskih granica, tako da bi morao uzeti ulogu
osvajaa prema susjedima:

Srpski narod se s jedne strane mijea s Bugarima, s druge s Hrvatima i s tree s

Rumunjima, a dva naroda, Bugari i Hrvati, njegovi su najblii roaci po krvi i jeziku.
Gdje su granice sjedinjenih Srba, nove srpske drave? To je teko ostvariti, ako se
ne elimo posvaati sa svim tim narodima ... Srpski narod nema nikakvih geografskih
ili etnografskih granica kojima bi bio odreen kao jedna jedinstvena cjelina. Da bi se
stvorila drava od pet do pet i po milijuna Srba, srpski narod bi morao biti u
neprijateljskom odnosu s Bugarima, Hrvatima i Rumunjima. Morao bi preuzeti ulogu
osvajaa, kako to Maari danas ine.
()

Svetozar Markovi, koji se i sam zalagao za osloboenje Srba koji ive pod
osmanlijskom ili habsburkom vlau, izriito je odbijao ulogu Kneevine Srbiju kao
Pijemonta Junih Slovena i politiku teritorijalne ekspanzije Srbije, koja bi pripojila i
mjeovite oblasti.
On je smatrao da svaka nacija treba u svom politikom i drutvenom ivotu biti
samostalna, da ne bude potinjena ni jednoj drugoj naciji.
Markovi je izriito odbacivao pozivanje na povijesna prava rijeima: princip
nacionalnosti odrie se svih povijesnih prava.
Posebno je smatrao tetnim ujedinjenje srpskih zemalja pozivanjem na Duanovo
carstvo, jer su Srbi njegovog vremena ivjeli u etiri drave (Austrija, Turska, Srbija i
Crna Gora) ija se povijesna prava teko mogu uskladiti.
Umjesto toga, Markovi predlae stvaranje Balkanske federacije, odnosno saveza
srpskog naroda s drugim balkanskim i junoslavenskim narodima.
Markovi naglaava da bi nova srpska drava, nastala osvajanjem, po nudi postala
vojnopolicijska i snagu bi troila u obrani od spoljnih neprijatelja, zanemarujui
sopstveni umni i kulturni razvitak.
Markovi ocjenjuje da ideja Velike Srbije ide u prilog politici koja tei da u zemlji utvrdi
neogranienu mo dinastije Obrenovi. On je ovu veliku misao smatrao izgovorom
za zanemarivanje daleko vanijih unutarnjih pitanja Kneevine Srbije, upozoravajui
da se revolucionarna ideja o jedinstvu srpskog naroda pretvorila u ideju tetnu po
narodne interese.

.
.
, ,
. , ,
, : , !
, , , ,
, : ! ! !
, : !
. . .
(Srpske obmane, 1869)

Knjievna kritika
Svetozar Markovi bio je prvi pobornik realistikog pravca u knjievnosti i socijalistiki
teoretiar. Svu svoju djelatnost usmjerio je prema rjeavanja politikih problema i
pripreme narodnih masa ka ostvarivanju graanskih prava revolucionarnim putem.
Njegovo glavno djelo, Srbija na istoku, raspravlja o drutvenim, ekonomskim i
politikim problemima Srbije sa socijalistikih pozicija.
Vrlo rano je pokazao interesovanje i za knjievne probleme, obrazujui se pod
utjecajem ernievskog, Hercena i Dobroljubova.
U vrijeme procvata romantizma u srpskoj knjievnosti, objavio je lanak Pevanje i
miljenje, a zatim raspravu Realni pravac u nauci i ivotu, (1871. - 1872.), kojima je
pokuao izazvati preokret u srpskoj knjievnosti.
Po Markoviu, pjesnici su bili krivi za rav ukus publike, sujevjerje naroda i odsustvo
jasnih socijalnih i kulturnih perspektiva tadanjeg srpskog drutva. Pritom nije tedio
ni najvee pjesnike srpskog romantizma, Lazu Kostia i uru Jakia, dok je
prema Jovanu Jovanoviu Zmaju imao vie obzira.
Uz kritiku tadanjeg pjesnitva, Markovi je otro kritizirao i ondanju proznu
knjievnost, pri emu je njegov lanak Realni pravac u nauci i knjievnosti bio iroko
zasnovana i utemeljena rasprava, zasnovana na naunom socijalizmu, o povijesnim
zakonitostima u drutvu i o drutvenim procesima koji su doveli do trijumfa
znanstvenog gledanja na te zakonitosti i procese.
Po njemu ti znanstveni zakoni i procesi vae i za umjetnost, pa prema tome i
za poeziju. Njegovi lanci imali su veoma veliki utjecaj na dalji tijek razvoja srpske
knjievnosti, a posebno na stvaralatvo mlade generacije knjievnika.