Darko Polek

Sudbina odabranih.
Eugeniko nasljee u vrijeme genske tehnologije

ArTresor
Zagreb 2004.

Sadraj
I dio: Uvod: to je eugenika
to je eugenika? Izbor eugenikih kriterija
Kratka eugenika pretpovijest
2. dio: Eugenika obeanja i zablude
Laissez faire eugenika
Ljeviarska eugenika
Rasna higijena u Njemakoj
"Tri generacije imbecila posve je dovoljno". Amerika eugenika
Eugenika u Kini
Tri razdoblja hrvatske pseudo-eugenike
3. dio: Nova eugenika i njezini kritiari
Bioetika pitanja nove eugenike
Nova eugenika, trgovina ljudskim tkivima i neki zanimljivi pravni sluajevi
Koje je vrste eugenike selekcija spola djeteta?
Patentiranje ivota
Stavovi javnosti prema genskoj tehnologiji
Dvije kritike nove eugenike
Sloboda kloniranja
Zakljuak
Dodatak I. Pravna regulativa o kloniranju u EU
Dodatak II. Internet stranice s dokumentacijom o pravoj i socijalnoj regulaciji
medicinski asistirane reprodukcije i upotreba novih tehnologija na podruju genetike
Biljeke
Literatura
Indeks imena i pojmova (?)

Ocu Berislavu i majci Slavici

Uvod
Narodi koji e se najozbiljnije pozabaviti svojom genetskom budunou
najvjerojatnije e i imati budunost.
C. D. Darlington
Dok je strah da e manipulacija ljudskim genomom stvoriti nad-rasu danas izlian,
bojazni o idealnim pojedincima razliitih vrsta mnogo su realistinije. Preostaje
etiko pitanje trebaju li te bojazni biti bojazni ili nade.
John Harris, Clones, Genes and Immorality, 1998.
Lijenik ne lijei ovjeka, ve Kalijasa ili Sokrata ili neku drugu osobu slinoga
imena, osobu koja je ktomu sluajno i ovjek. Stoga ako ovjek ima teoriju bez
iskustva i ako zna univerzalno a ne zna pojedinano to je sadrano u
univerzalnome, on e esto promaiti u lijeenju, jer lijeiti treba pojedinano.
Aristotel, Metafizika I, 981a, 9

U ovoj se knjizi po prvi puta u Hrvatskoj sistematinije obrauje problematika

eugenike - zaboravljene doktrine o poboljavanju biolokih odnosno genetskih
osobina naroda i rasa. U neslavnoj povijesti ideje o kontroli raanja dobrih i poeljnih
te sprijeavanju raanja nepoeljnih, posebno izmeu tridesetih i pedesetih godina
prologa stoljea, zabiljeene su stotine tisua rtava, od kojih su neke ive i danas. U
toj povijesti eugenike, kako emo vidjeti, neslavne epizode i nesmotrene izjave
pruili su i najvei likovi zapadne civilizacije: Platon, Thomas Morus, Friedrich
Nietzsche, Goethe, Charles Darwin, Bertrand Russell. Oni talentiraniji poput Francisa
Galtona, nobelovca Hermanna Mullera, biologa Juliana Huxleya, lijenice Margaret
Sanger, pisca G. B. Shawa ili pak H. G. Wellsa, u njoj su odigrali vaniju ulogu. Tome
nizu talentiranih treba pribrojiti golemu vojsku znaajnih lijenika i znanstvenika s
podruja genetike ije se znanje iskoritavalo za nasilje nad pojedincima. Neki
poznati dravnici poput Winstona Churchilla i Woodrowa Wilsona po pitanju
eugenike ostajali su samo na rijeima, dok su drugi, poput Adolfa Hitlera i cijele ete
slinih umova, naalost imali dovoljno moi i zlokobne smionosti da skupinu ideja o
nasljeivanju poveu s kontrolom raanja te da ih i primijene u slubi totalne
kontrole stanovnitva.
Da tijekom posljednjih desetak godina nije dolo do golemog napretka genske
tehnologije koja je ljudima omoguila pozamaan katalog novih naina medicinski
asistiranih poroda, zaea, novih oblika socijalnih organizacija obitelji, eugenika bi
vjerojatno ostala zarobljena u neslavnoj ropotarnici prolosti. Stvaranje potomstva
meutim toliko je bitno pitanje za sve pojedince (a katkada naalost i za cijele
narode) da dananji politiki forumi poput Europskoga parlamenta, Vijea Europe ili
Ujedinjenih naroda, povezivanju novih tehnologija na podruju reprodukcije u
4

kontekstu ljudskih prava posveuju vrlo veliku panju. Strah pred raanjem nove
eugenike vodi razna politika tijela isuvie esto i isuvie brzo u drugu krajnost, u
novu drutvenu regulaciju sa suprotnim predznakom: u zabrane. Takve deklaracije
donose se u ime ljudskih prava, a pri tome se zaboravlja kako se danas, za razliku od
prologa vremena, ljudi svjesno i svojevoljno koriste tim novim tehnologijama kako
bi ostvarili svoja ljudska prava, odnosno svoje pravo na potomstvo.
Teza je ove knjige da postoje goleme razlike izmeu povijesnoga nasljea i dananjih
ili buduih oblika eugenike. Negdanja je eugenika pojedince izrijekom liavala
njihovih prava, dok im dananje nove tehnologije medicinske asistencije upravo
omoguuju realizaciju tih inae apstraktnih prava. Negdanje su eugenike nacije ili
vlade ljude liavale slobode, podvrgavale ih raznim oblicima prisilnih operacija,
zabranjivale brakove "nepoeljnih"... Postupak sterilizacije, kojim se osobi bez njezina
znanja, emisijom rentgenskih zraka s izvorom ispod njegova sjedala unitavao
reproduktivni potencijal, danas bi se samorazumljivo smatrao zloinom. Laiki se
ini posve jasnim da su grozote stare eugenike posve dovoljan argument, dokaz, da
nam takvi eksperimenti vie ne trebaju. Nomen est omen. Meutim, kao to pokazuje
spomenuti eugeniki primjer, takav stav predstavlja isuvie grub kategorijalni i
misaoni rez. U ovoj knjizi elim prikazati jasniju sliku opasnosti i mogunosti. Kako
bismo stekli jasniju sliku opasnosti i pogreaka, potrebno je uroniti u povijest. Ali za
prosudbu obeanja i ve postojeih oblika nove tehnologije na podruju reprodukcije
potrebno je imati dovoljno potovanja prema tragedijama pojedinaca koje nastaju
zbog nemogunosti stvaranja potomstva.
Katkada nam se ini da je manje zlo ako drava zabrani pojedincu da ostvari svoje
potrebe sredstvima koja se nama ine nemoralnima. Ali temelj liberalne i
demokratske drave sastoji se u zabrani da drava intervenira u stvari koje se ne tiu
drugih, odnosno u pravu pojedinca da ostvaruje svoju sreu, ako svojim
postupanjem ne naruava prava drugih, pomou sredstava koje on smatra
primjerenim. Ta tzv. negativna sloboda, sloboda pojedinca da se drugi ne upliu u
njegove pojmove slobode ako se oni ne tiu drugih, bitno je drukiji izvor eugenike
od negdanjeg zahtjeva za poboljanjem rase. I upravo je ta toka najbitnija razlika
negdanje i dananje eugenike. Liavanjem prava pojedinaca na reprodukciju zato
to neki postupak medicinske asistencije smatramo nemoralnim, de facto inimo
glavnu pogreku starih eugeniara.

*********
Dana 27. lipnja 2000. godine svi su svjetski mediji objavili da je karta ljudskoga
genoma dovrena. Zajednikom izjavom to su otkrie objavili ameriki predsjednik
Bill Clinton i britanski predsjednik vlade Tony Blair. CNN je tome dogaaju posvetio
cijelodnevni program. Time, Newsweek, Spiegel, pa ak i na Globus objavili su
5

naslovne stranice najavljujui tu temu. Veliki heroj te objave, Craig Venter vlasnik
kompanije Celera, privatnik koji je u brzini oitavanja gena s ljudskih kromosoma
strategijom samarice (shotgun) nadmaio cijeli svijet javne znanosti, imao je
posebnog razloga za slavlje.
Dok piem ove retke, vijest o zavretku stvaranja karte ljudskoga genoma i nije posve
tona, nema nikakve sumnje da dugooekivano otkrie najavljeno za godinu 2005., a
ktomu sada ve i standardni postupak kloniranja primata, te eksperimenti sa
zametnim stanicama, (htjeli mi to ili ne) postavljaju temelje civilizacijskoga razvoja u
treem tisuljeu. Genetika svakodnevno puni novinske stupce. Samo tijekom
dananjega dana, 20. lipnja 2003. objavljene su dvije vijesti o deifriranju
kromosoma Y, i o novom sluaju dizajnirane bebe u Britaniji. Oito ve neko vrijeme
ivimo u razdoblju znanstvene i socijalne revolucije usporedive s otkriem vatre ili
kotaa, o razdoblju otkria nakon kojega ljudski ivot vie nee biti isti.
U genetsko-socijalnoj revoluciji na pragu treeg tisuljea najveu e ulogu odigrati
medicina. French Andersonovi pokusi osamdesetih godina s implantatima zdravih
gena danas su ve dio pretpovijesti, poput antike ideje homunkulusa u spermiju u
odnosu na IVF. Sada, po objavi karte ljudskoga genoma, preostaje nam deifriranje
individualnih svojstava, koji e omoguiti pojedinano prekrajanje medicinskih
aplikacija, dobivanje lijekova za pojedinane pacijente. Prema "Vizijama" Michio
Kakua (d)o 2010. moi ete dobiti pisano izvjee o vaim osobnim rizicima za
oboljenja od nasljednih bolesti, a do 2020. godine moi ete ui u duan i dobiti svoju
sekvencu DNK na CD ROM-u, koju ete potom kod kue analizirati na svom
Macintoshu Izvadit ete CD iz depa i rei: ovdje je jedan ovjek to sam ja!
Ulazimo, kako tvrdi William Haseltine, u razdoblje predvianja bolesti prije negoli se
ona pojavi. Premda je ta svakodnevna borba za znanstveni presti iroj javnosti
gotovo nevidljiva, te joj je s vremena na vrijeme potrebna poneka objava
predsjednika Amerike i Britanije kako bi vremenski oznaila kontinuirana promjena,
ini se da danas ipak svima jasno kako je medicinska revolucija doista na pomolu. Za
oboljele ona e doi prekasno. Za konzervativne brinike boje objave ona dolazi
prerano: nije li istina da u tu revoluciju ulazimo etiki posve nespremni? Moe li naa
konzervativna ljudska priroda prihvaati konzekvencije otkria genetike onom
brzinom kojom se ona objavljuju?
Nesumnjivo najvanija pitanja tiu se nae eugenike socijalne budunosti. Tom je
problemu posveena ova knjiga. Rije je o pitanjima genetikih poboljanja
pojedinaca ili obiteljske etiologije. Prenatalna dijagnostika uinila je znaajne korake.
Kako emo vidjeti u poglavlju o laissez faire eugenici, danas primjerice pet razliitih
kombinacija genetskih roditelja moe selektirati spol i brojne druge karakteristike
svog potomka izborom oocita ili spermija surogatnoga roditelja; dananji roditelji
mogu iz veeg broja zametaka izabrati zametak koji nee biti nositelj vanije

nasljedne bolesti; dananji roditelj, poput Britanke Diane Blood, moe imati
potomstvo zaeto spolnom stanicom mrtvoga supruga.
Uz to postoje i nenamjeravane socijalne posljedice genetske revolucije. Godine 1997.
DNK dokazi potvrdili su nevinost lijenika Sam Shepparda koji je 1954. bio optuen
za ubojstvo svoje supruge. DNK testovima u SAD-u promijenjeno je 25% sudskih
presuda za silovanje u koje je bio ukljuen FBI od godine 1989., to je navelo
predsjednika SAD-a da ustanovi nacionalnu banku DNK. Afera Rieken u Njemakoj
imala je slian sadraj: u travnju 1998. testirano je 12000 mukaraca kako bi se
pronaao identitet silovatelja i ubojice dviju djevojica u pokrajini Ems. U Zagrebu
primjerice djeluje zavod koji se bavi genetskim utvrivanjem identiteta rtava
domovinskoga rata...

II
Ova je knjiga namijenjena hrvatskoj publici. Razlozi za rad na povijesti i budunosti
eugenike stoga su viestruko vani. Kako istraivanja eugenike kod nas uglavnom
uope nisu poznata, budui da je Hrvatska u jednome povijesnome trenutku
pokuala sudjelovati u pseudo-reformistikom projektu za poboljanje rase, da je
rije o izuzetno zanimljivoj povijesti, katkada stranoj - pa ak i najstranijoj
(uzmemo li u obzir nacistiki genocid), a katkada urnebesno smijenoj, povijesti u
kojoj su sudjelovali i jo uvijek sudjeluju najvei umovi XX stoljea, te da e se svih
nas zbog napretka genetike prije ili kasnije poeti ticati povijest eugenike, mislim da
je opravano nastaviti s takvim istraivanjima.
Cilj ove knjige jest ocrtati povijest eugenike kako bi se stekli primjereni sudovi o
zabludama negdanje znanosti i politike, o opasnostima koje mogu uslijediti u
primjeni znanstvenih dostignua, odnosno kako bi se izbjegle grozne zablude i
stranputice znanstvene politike.
Zanimljivost tematike jest upravo u tome da je nemogue posve odbacivati ili
zabranjivati znanstveni napredak, ali da je s druge strane vrlo teko odrediti granicu
primjerenosti primjene znanstvenih dostignua. Drugim rijeima, moje zanimanje za
eugeniku ne proizlazi iz stava da bi javnost trebala en gros zabraniti sporna genetska,
medicinska ili psiholoka istraivanja, ve da bi trebala biti upoznata s povijesnim
besmislicama, kako bi lake kormilarila izmeu Scile opravdanog znanstvenog
napretka, i Haribde njegove grozne primjene.
Naalost, za znanost moda po prvi puta u povijesti vrijedi isto to je neko bilo
popularno rei za politiku: ako se ti ne bavi njome, ona e se poeti baviti tobom.
Odnosno, kako je to izrazio poznati botaniar i genetiar C. D. Darlington: Narodi
koji e se najozbiljnije pozabaviti svojom genetskom budunou najvjerojatnije e i
7

imati budunost. (cit. prema R. Pearsonu 1995.) Zemlje koje se nee baviti svojim
nasljeem, bit e osuene na to da se druge za njih poinju brinuti. Premda se ove
reenice pomalo preozbiljne, moje je zanimanje za eugeniku tematiku potaklo
upravo shvaanje da se neke zemlje (pogotovo Sjedinjene drave) doista brinu za
svoju genetsku budunost, dakako ne vie restriktivnim imigracijskim zakonima i
brojnim prisilnim sterilizacijama kao u prvoj polovini XX stoljea, ve beskonanim
raspravama o tendencijama koje se tek nasluuju, i koje su u Hrvatskoj uglavnom
odsutne.
Ako se nekome ini da ove reenice pretpostavljaju neku vrstu budunosti Aldous
Huxleyeva Vrlog novog svijeta, imat e gotovo posve pravo. Brojne knjige dananjih
sociologa (primjerice Fukuyama 2002, Postman 1996., Kitcher, 1998.) zapoinju
upravo konstatacijom da se dodue Orwellova utopija nije ostvarila, ali da je
Huxleyeva na vidiku. Aldous Huxley je bio eugeniar kao i njegov u znanosti
poznatiji brat Julian. Stoga itatelji samo njegova Vrlog novog svijeta nee stei nije bio
u bio je vidjet emo da njegova utopija pisana ne samo s kritinim interesom za
eugeniku.
Javnost mnogih zemalja danas smatra da je vrlo jednostavno zabraniti znanstvena
istraivanja, primjerice na zametnim stanicama, i da je cijela pria s poboljanjima
rase, populacije i pojedinaca toliko odiozna da je vrlo jasno kako se time ne treba
baviti. Za brojne drutvene znanstvenike, pogotovo lijeve promenijencije, stvar je
toliko nalik na situaciju pred Drugi svjetski rat, kada se prosvjetiteljski racionalizam
pretvorio u svoju negaciju, naime kada je znanost stajala na ulazu u
koncentracijskie logore (kako tvrdi Ernst Klee), kada su se u ime znanja provodila
znanstvena istraivanja na ljudima kao zamorcima, kada je unitena duhovnost i
individualnost pojedinaca, kao to su to tvrdili Horkheimer i Adorno u svojoj
Dijalektici prosvjetiteljstva, da je vrlo jasno kako bi javnost u demokratskim drutvima
trebala preuzeti glavnu rije i zaboraviti eksperte i ekspertize, tehnokrate koji
zagovaraju interes znanosti jer u njoj vide svoj interes. Znanost moe pogrijeiti jer
ona nije bezinteresna, iznad privatnih interesa. Primjer nacistikih eksperimenata na
ljudima, kada se itava medicinska struka upregnula u Endloesung, to dobro
pokazuje. Ali kako emo pokuati pokazati, takav je stav pregrubo sredstvo za
prosudbu dananje znanosti; takvo pojednostavljenje vie prikriva negoli otkriva;
takva opcija (zabranjivanja znanstvenih istraivanja) danas vie nije tako
jednostavna, a niti bi bila ispravna. Tono je da se mogu zamisliti situacije u kojima
bi neki Fuehrer ponovno poeo koristiti znanost za svoje nehumane svrhe. Ali, to nije
realno. To nije realno s obzirom na bitno razliitu situaciju u kojoj se nalazimo,
naime, kada shvatimo da genetiki pogon danas pokreu ljudi koji dobrovoljno trae
medicinsku pomo, neplodni parovi koji trae medicinsku i genetsku asistenciju
kako bi ostvarili svoj veliki ivotni cilj dobivanje potomaka, i gotovo cijelo
ovjeanstvo koje trai sve preciznije lijekove za vie ili manje teke bolesti. Problem
dakle nije u znanosti ve u politici, i to moda najvie u politici koja je navikla na
8

zabrane, odnosno na poticanje mjera u ime nekih kolektiva, u politici kojoj se ini
samorazumljivim da vii ciljevi (kakav bi mogao biti zabrana nekih genetskih
istraivanja) samorazumljivo smiju prevladati pred privatnim, pred ljudskim
pravima pojedinaca u drutvu. Najveu opasnost stoga ne smatram preputanje da
znanost radi svoje, ve upravo suprotno, u politici zemalja koje vrlo lako
prihvaaju da takozvani opi ili kolektivni interes prevlada onaj privatni. Jer upravo
je takva kolektivistika politika bila uzrok stravinim posljedicama eugenike.
Mnogi drutveni znanstvenici, crkveni velikodostojnici, pa ak i cijeli socijalni
pokreti i nevladine udruge, danas se die ulogom suca s pitaljkom koji ispunjava
legitimni drutveni i znanstveni zadatak, a to je da upozori na tetne postupke,
procese ili odluke prije negoli se dogode tetne posljedice. Pri ostvarivanju te svoje
drutvene ili znanstvene funkcije, bilo bi dobro spomenuti da se u politikim
raspravama odgovornost pojedinaca ne moe sastojati (iskljuivo) u ranom
zvidanju ili pozivu na uzbunu. Sve su praktine odluke, pa tako i politike, donose
na temelju procjene koristi i teta. Bilo bi izuzetno dobro kada bi pojedinci koji se
danas zalau za zabranu genetskih istraivanja (recimo na zametnim stanicama) bili
upoznati s naelima znanosti o kojima govore, o tehnikama i koristima koje nam
donose takva istraivanja. Bilo bi dobro kada bi pozivai na uzbunu bili svjesni
velikog broja pojedinaca, u bolnicama ili domovima, koji od medicine s pravom
oekuju pomo.
III
Meutim, posve je mogue da i dananja, tzv. privatna ili laissez-faire eugenika ili
pak eugenika budunosti, utemeljena na pravu pojedinaca na vlastito usavravanje,
na reproduktivnu slobodu, slobodu izbora ili neko drugo temeljno pravo, jednoga
dana drutvenim pritiskom na pojedince ipak postane klasina eugenika. Premda
je takva mogunost prilino daleka, upravo je zbog takve opasnosti potrebno
raspravljati o eugenici.
Dva su osnovna pitanja vezana za eugeniku, tj. genetska poboljanja populacija i
pojedinaca:
1. da li se poboljanja mogu izvesti? Odnosno postiu li eugenike metode rezultate?
2. da li se poboljanja smiju izvoditi?
Kada bismo prouavali iskljuivo povijest eugenike, odgovor na oba pitanja bio bi
apsolutno nijean. Razmotrimo li sredstva kojima su se koristili negdanji eugeniari,
i opravdanjima koje su pruali za svoje postupke, kada shvatimo koliko je ljudskih
ivota rtvovano u ime poboljanja rase, ne samo u nacistikoj Njemakoj koja je
odobrila i realizirala projekt eutanazije nesposobnih, ve i u drugim zemljama
poput Sjedinjenih drava, koliko je patnji prouzroeno loim izvedenim, a jo loije
opravdanim postupcima nedobrovoljne sterilizacije, kada shvatimo da genetika
9

nasljeivanja jo uope nije bila dovoljno poznata, jasno je da odgovor mora biti
nijean.
Kao to emo vidjeti, dananja je eugenika u izvjesnom smislu bitno drukija.
Danas je, na alost mnogih ideoloki opredjeljenih pojedinaca, ali na sreu mnogo
veeg broja ljudi kojima je potrebna stvarna medicinska asistencija, na gorenavedena
pitanja odgovor pozitivan! Posve je jasno da je nasljedne bolesti mogue izbjei
prednatalnim screeningom embrija, dakle liiti roditelje i njihove potomke patnji u
sljedeoj generaciji. Koliko ena danas ve zna za amniocentezu? I koliko je takav
postupak ve rutinski! (tovie, ima li danas dovoljno opravdanja za liavanje
standardnih prednatalnih postupaka kao to je ultrazvuni pregled, protiv kojega je
neko bilo dosta ljudi?) Danas jo samo najneobrazovaniji osporavaju opravdanost
takvih prednatalnih postupaka, posebno u sluajevima kada su oba roditelja nositelji
smrtonosnih nasljednih bolesti, ili kada je rije o starijim trudnicama.
Znanstvena rasprava koja je neko bila najrelevantnija za procjenu opravdanosti
eugenike selekcije, rasprava izmeu R. Fischera i R. Punetta koju spominjemo u
daljnjem tekstu, naime spor oko toga koliko je generacija potrebno negativno
selektirati da se neki defektni recesivni gen izbaci iz populacije, danas je posve
sporedna. Odgovor na gorepostavljeno prvo pitanje za oba je genetiara bio
pozitivan, ali su se odgovori Fischera i Punnetta za ljudske populacije razlikovali u
nekoliko desetina tisua godina. Ali danas vie nikome ne pada napamet da se na
onaj stari eugeniki nain, recimo nedobrovoljnim sterilizacijama, vri negativna
selekcija. Nema sumnje da bi tako neto bilo primjer u kojemu je lijek gori od bolesti.
Istraivanja zametnih stanica meutim ubrzo e omoguiti da se uzroci monogenih
nasljednih bolesti izbace iz loze, a da nijedna generacija i nijedan pojedinac zbog toga
ne trpi invazivne metode starijih eugeniara i politiara, ba kao to je danas
prednatalnom dijagnozom mogue izbjei da samo na potomak nasljedi bolesni gen.
Osim toga, postoje brojne druge, u izvjesnom smislu stvarnije brige koje ulaze u
spektar budue eugenike problematike. One su prvenstveno politike prirode.
Brojni sociolozi, politolozi, filozofi, medicinari, genetiari o njima danas samo
spekuliraju. Bitne tekoe nee se ticati genetike i znanstvenih postupaka, ve
demografije (koliki je optimum raanja), ekonomije (tko e moi platiti medicinske
postupke), politike (to e initi drava blagostanja ako se doe do jaza genetski
poboljanih i genetski prirodnih), filozofije (kako e kontrola potomstva utjecati na
nae poimanje samih sebe u odnosu prema drugima), prava (hoe li medicinska
poboljanja naruiti nau koncepciju jednakih prava odnosno drutvenoga ugovora),
sociologije (hoe li, neovisno o rjeenju pitanja jednakih prava, ljudi ipak oekivati ili
implicitno prisiljavati druge na genetske popravke) i tako dalje. Rije je o bitnim
pitanjima. Zbog toga je potrebna rasprava o eugenici, i u povijesnom smislu (kao
primer onoga to se ne smije raditi) i u aktualno-teorijskom smislu, jer spekulacije o

10

tome to bi se moglo dogoditi, mogu imati utjecaj na kanaliziranje socijalnih rjeenja

koja nam ve danas nude genetika i medicina.

Zahvale
elim zahvaliti Fulbrightovoj komisiji na dodjeli stipendije za studijski boravak u
Sjedinjenim dravama. elim takoer zahvaliti Institutu Otvoreno drutvo Hrvatska
koji mi je 2001. dodijelio stipendiju za studijski boravak na St. Johns Collegeu u
Oxfordu. Gordanu Vuruiu s Indiana Univesity u Bloomingtonu zahvaljujem za
pristup dokumentima do kojih bih inae teko mogao doi. Kreimiru Paveliu i
njegovim suradnicima s Instituta Ruer Bokovi u Zagrebu zahvaljujem za vrlo
dobru suradnju, detaljno itanje dijelova ovoga teksta, i inicijativu pri ureivanju
naeg zbornika Drutveni znaaj genske tehnologije. Iz istih razloga zahvaljujem
kolegama iz Instituta Ivo Pilar. Gospoa Vlasta Petrak s Medicinskog fakulteta u
Zagrebu i Jere Jareb s Instituta za povijest dali su mi nekoliko korisnih sugestija za
prouavanje hrvatske eugenike. Krei Kufrinu zahvaljujem to mi je ustupio rezultate
svojih istraivanja javnoga mnijenja o genskoj tehnologiji, koje s veseljem navodim.
Susreti s Diane Paul (iji su me tekstovi naveli na istraivanje eugenike), s Jane Kaye i
sudionicima Genetics Forum na St. Catherine's College u Oxfordu, koji su dali
vrijedne primjedbe na tekst o laissez-faire eugenici, s Justine Burley, te s Michaelom
Parkerom i suradnicima na Ethox Institute of Health u Oxfordu, bili su mi vrlo
inspirativni. Sudionici dubrovakog simpozija Sociology of the Sciences, posebno
Peter Stachel i Elvio Baccarini, dali su mi korisne primjedbe na neke tekstove.
Zahvaljujem svim urednicima asopisa u kojima su objavljeni dijelovi teksta, te
urednicima ArTrezora gospoi Ki i Bojanu Marottiju. Napokon, zahvaljujem svim
laissez-faire eugeniarima u svojoj obitelji, a posebno svojim roditeljima ocu
Berislavu i majci Slavici.
Dijelovi knjige ranije su objavljeni u sljedeim asopisima i zbornicima:
Rasna higijena u Njemakoj (Filozofska istraivanja)
Amerika eugenika (Prolegomena)
Ljeviarska eugenika (Filozofska istraivanja, i ovi)
Laissez-faire eugenika (u: DP Drutveni znaaj genske tehnologije, Lackovi)
Selekcija spola i kineska eugenika (u Socijalna ekologija, i Cifri)

11

to je eugenika? Izbor eugenikih kriterija

U ovoj knjizi pratit emo jednostavnu "idealno-tipsku" podjelu eugenike - prema
njihovim politikim zastupnicima, ili tonije prema ideologijama na kojima se
eugenika gradila ili provodila. Izrijekom spominjem tri "ideologije" koje moemo
uvjetno zvati "desnom", "lijevom" i "liberalnom".
Desniarska eugenika (koju veina laika smatra "jedinom") smatrala je da je mogue
sprijeiti raanje nesposobnih i poticati raanje sposobnih kako bi se unaprijedila
"genetska slika" naroda ili rase. Najvei broj zastupnika desniarske eugenike
smatrao je da drava ima legitimno pravo odreivati koji pojedinci i parovi imaju
pravo na reprodukciju, a prijestupi takvih normi strogo su se kanjavali.
Ljeviarski eugeniari su smatrali da kapitalizam dovodi do disgeninosti, tj. do
reprodukcije nesposobnijih pojedinaca. Ne smije se izjednaiti socijalni uspjeh i
genetska kvaliteta pojedinaca. Bogati nisu genetski obdareniji. Jedini nain da se
ovjeanstvo "spasi" od socijalnih i genetskih zala jest da se prvo uspostave pravedni
kriteriji socijalne raspodjele. Samo su rijetki ljeviarski eugeniari izvukli krajnju
konzekvencu takvoga stava: kada se rijee socijalni problemi (navodno nastali zbog
kapitalizma) i uspostavi socijalna ravnopravnost, tada e iskljuivo genetski
determinirani kriteriji odreivati politiku i socijalnu sudbinu pojedinaca. Tada e se
moi opravdati "rasizam".
Prema klasinim eugeniarima liberalna, ili kako je ja nazivam "laissez-faire"
eugenika ne moe postojati, jer je kriterij dravne intervencije u genetski pool naroda
ili ovjeanstva jedino sredstvo kojom se moe postii poboljanje rase. Nove
tehnoloke mogunosti "poboljanja" ili izbora osobina potomstva meutim
postavljaju nov politiki kriterij novu mogunost eugenike koja nastaje priznanjem
reproduktivnih prava pojedinaca, priznanjem da pojedinci sami smiju odluiti koje
e tehnike medicinske asistencije koristiti za vlastitu reprodukciju, odnosno u izboru
raznih embrija, koje e embrije ili njihove osobine izabrati. Stoga je posve mogue da
nastanu eugenike posljedice na temelju privatnih, autonomnih odluka pojedinaca.
Meutim, kako emo vidjeti u poglavlju o kineskoj eugenici, postoje barem neki
oblici privatnih izbora koji su djelomino nalik klasinoj eugenici naime u
standardiziranome izboru spola fetusa. Premda se takvi postupci standardno zbivaju
u komunistikoj Kini (ali i u drugim azijskim dravama poput Indije) takvu eugeniku
nije opravdano zvati ljeviarskom. Kako bih izbjegao problem koji je nastao zbog
isuvie jednostavne tipologije, u tome sam poglavlju takvu eugeniku jednostavno
nazvao "klasinom".
Upravo zbog toga nedostatka pojednostavljene tipologije (koja, kako emo vidjeti,
ima svoje prednosti) itatelju moemo ponuditi i druge kriterije podjele eugenikih
12

metoda i ciljeva. Drugu, slinu i nadam se takoer opravdanu tipologiju ponudio

sam u razlici izmeu klasine (ili stare) eugenike, koja se moe definirati kao bilo
koji socijalno prisilni oblik intervencije nad pojedincem zbog poboljanja genetske
konstitucije populacije, i nove eugenike, koju definiram kao proizvod privatnih
odluka pojedinaca o karakteristikama vlastitoga potomstva.
Ali postoje i drugi kriteriji za proglaavanjem nekog postupka eugenikim.
Primjerice, prema kriterijima Diane Paul (Paul 1998:95-116), eugenika se moe
definirati prema sljedeim dihotomijama:
1. namjera/posljedica
2. znanost/socijalna politika
3. prisila/dobrovoljni izbor
4. pojedinano/socijalno
Namjera/posljedica. Ako eugenika znai imati eugenike namjere, onda selektivni
abortus (i abortus uope) enskoga djeteta (u Kini i drugdje) nije eugeniki jer
primarna namjera takvih postupaka nije utjecaj na poboljanje genskoga poola
populacije. Meutim posve je jasno da zbroj takvih pojedinanih odluka stvarno i
bitno utjee na genski pool, te da su takvi postupci prema posljedicama eugeniki.
Strategije kineske eugenike, koje ukljuuju smanjivanje broja ljudi s niskim IQ, ili pak
prevencija raanja eugenike su i po namjerama i po posljedicama.
Znanost/socijalna politika. U vrijeme osnivaa eugenike, Francisa Galtona, eugenika
se smatrala isto znanstvenom disciplinom. Meutim eugeniki se postupci ne
odvijaju sami od sebe, ve trae socijalne subjekte koji je vre ili nad kojima se vre
eugeniki postupci. Tako dolazimo do rezultata da socijalne posljedice odreenog
pojedinanog eugenikog izbora mogu biti odbojne samim subjektima koji su izabrali
takav postupak. Rije je o tzv. domaoj eugenici (Wertz 1993), eugenici koja nastaje
kao zbroj individualnih postupaka. Takva eugenika nastaje kada individualni izbori
nisu stvarno individualni, odnosno kada se izvode u drutvenom kontekstu koji
ograniava ili mijenja izbor, odnosno kada kolektivni rezultati individualnih odluka
dovode do socijalne diskriminacije pojedinaca ili grupa koji nisu utjecali na
eugeniku politiku. Kada je rije o kineskoj eugenici, doista moemo rei da
individualni izbor spola djeteta nastaje kao posljedica socijalnog konteksta, tj.
politike jednoga djeteta, te da je takva politika ograniila izbor. Isto tako,
zajedniko djelovanje subjekata koji su izabrali eugeniku politiku, de facto dodatno
ograniava one koji se njome nisu posluili.
Prisila/dobrovoljni izbor. Ova je dihotomija vjerojatno najvanija pri definiranju
eugenike. Velik broj teoretiara misli da je eugenika samo onaj skup postupaka i
socijalnih politika koji se vri nedobrovoljno, tj. prisilno. Mi smo koristili iru
definiciju koja obuhvaa i rezultate postupaka na temelju slobode izbora. U sluaju
kineske eugenike, nema nikakve sumnje da odredbe novoga zakona o zdravstvenoj
13

zatiti majki i djece o postupanju u skladu sa medicinskim savjetom u sluaju

genskih poremeaja, imaju izrijekom prisilni karakter. Da dobrovoljni ali
nenamjeravano eugeniki izbor moe predstavljati prisilu za druge, pokazuje sluaj
koji spominje Kitcher (1996). Kada eugeniki izbor postane standardna praksa,
primjerice u sluaju kozmetikih poboljanja, kako e roditelji s ideologijom
prirodnosti i spontanosti pred vlastitim djetetom i drutvom opravdati svoj
nemar. U sluaju kineske eugenike i politike raanja jednoga, po mogunosti
mukog djeteta, ograniava budui izbor takvih pojedinaca ali i drugih parova.
Stoga, kao to smo vidjeli, ni dobrovoljni izbor, koji u zbroju daje kolektivnu akciju,
ne moemo odbaciti zbog njegovih eugenikih, a potom i nesvjesno prisilnih
rezultata za druge.
Individualno/socijalno. Obino se misli da su eugeniki postupci samo oni kojima
su namjere socijalne. Takav oblik eugenike je najeksplicitniji. Kao to emo vidjeti,
kineska eugenika je nesumnjivo socijalno orijentirana. Ali za razliku od Paulove, mi
koristimo eugeniku u irem smislu (iz tree dihotomije), stoga i brojne individualne
potupke, poput individualnog izbora spola djeteta, moemo klasificirati kao
eugenike.
Mislim da se moemo sloiti da pitanje kategorizacije eugenikih postupaka nije
najbitnije. Postoje stvarni problemi koji zahtijevaju racionalna rjeenja. Slobodni izbor
(laissez-faire eugenike) i negiranje medicinskoga paternalizma za sada je najbolje
rjeenje. Meutim, postoje brojne naznake, da gomilanje slobodnih izbora u sluaju
PSS dovodi do bitnih makrosociolokih pitanja na koje ni genetika, a ni problematika
ljudskih prava za sada nema univerzalne odgovore. Primarna namjera ove knjige nije
bila napraviti najbolju tipologiju eugenikih postupaka. elio sam to detaljnije
opisati niz socijalnih posljedica koje nastaju u okvirima ideje o "genetskom
poboljanju". Argumentacija u prilog laissez-faire eugenike neovisna je o tipolokom
razmiljanju. Smatra li itatelj da postoje bolje tipologije, slobodno ih moe prihvatiti,
a da pri tome osnovna argumentacija knjige, ini mi se, i dalje ostaje na snazi.

14

Kratka pretpovijest eugenike

Why, I said, the principle has been already laid down that the best of either sex
should be united with the best as often, and the inferior with the inferior, as seldom
as possible; [459e] and that they should rear the offspring of the one sort of union,
but not of the other, if the flock is to be maintained in first-rate condition. Now these
goings on must be a secret which the rulers only know, or there will be a further
danger of our herd, as the guardians may be termed, breaking out into rebellion.
460b]
And I think that our braver and better youth, besides their other honours and
rewards, might have greater facilities of intercourse with women given them; their
bravery will be a reason, and such fathers ought to have as many sons as possible.
[460c]
The proper officers will take the offspring of the good parents to the pen or fold, and
there they will deposit them with certain nurses who dwell in a separate quarter; but
the offspring of the inferior, or of the better when they chance to be deformed, will be
put away in some mysterious, unknown place, as they should be.
And we grant all this, accompanying the permission with strict orders to prevent any
embryo which may come into being from seeing the light; and if any force a way to
the birth, the parents must understand that the offspring of such an union cannot be
maintained, and arrange accordingly.461c
Platon, Drava

Osnovni korijen eugenike jest briga za zdravlje potomstva, stoga nije udno da takvu
brigu u obliku utopijskih ili konkretnih socijalnih projekata, pokuaja kontrole i
ostvarenja utjecaja na eljeno ili neeljeno potomstvo, moemo nai u nizu klasinih
dokumenata i djela filozofije. Meutim, kako postoji bitna razlika izmeu brige za
zdravlje (vlastitih) potomaka, i brige nekog kolektiviteta za brojnost i kakvou
potomstva, u kontekstu rasprave o povijesti eugenike zadrat emo se na drugoj vrsti
brige, odnosno na izvorima koji su pruali primjere na koji nain kontrolirati
kvalitetu potomstva.
Stari zavjet
U Starome zavjetu, kao i u drugim religijama, smatralo se da su djeca Boji dar,
odnosno kako se Bog brine da oni pravi vjernici preive, a oni krivi propadnu.
Jedan od primjera iz Biblije jest opisu naroda Amalekita (Knjiga...) u kojem se tvrdi
kako bezbonici nemaju potomstva i kako su osueni na umiranje. U irem smislu

15

moemo rei da sve velike religije dre vjeru nainom ostvarenja obiteljskoprirodnoga blagostanja, odnosno dobivanja zdravih potomaka. U Starome zavjetu
postoje takoer i mnoga mjesta na kojima se raanje ljudi usporeuje s uzgojem
stoke.
Platon
Zaetnikom eugenike obino se smatra Francis Galton, ali ve kod Platona nalazimo
vrlo razraene, brojne primjere eugenikih postupaka koje bi vladar morao imati na
umu radi ostvarenja kolektivnoga dobra. Stoga, kada bismo eugenikom nazivali i
razmiljanja i upute koje su nastale prije same tvorbe rijei eugenika u Galtona,
Platon bi zasigurno trebao biti proglaen njezinim rodonaelnikom.
Galtonova ideja prema kojoj se ljudska reprodukcija, po ciljevima i sredstvima moe
usporediti s uzgojem stoke, pojavljuje se kod Platona u etvrtoj i petoj knjizi Drave.
U petoj knjizi Sokrat izrie ope naelo eugenike: Ako elimo biti dosljedni, i ako
elimo imati kvalitetni uzgoj, moramo sparivati nae najbolje mukarce s najboljim
enama to je vie mogue, a inferiorne mukarce i ene to je rijee mogue, kako bi
dobili i uzgojili nasljednike samo najboljih" (459e). Ali ta naela, dodaje Sokrat,
vladar treba sakrivati, jer e se inae stado pobuniti (460b). Slubene se mjere
sigurnosti prikrivaju institucijom himenskih festivalima na kojima se brani partneri
izvlae na lutriji. Javnost treba vjerovati da je ta dravna lutrija posve sluajna. Djeca
koja se stvaraju iz takvih brakova bit e zajednika, odnosno odgajat e ih drava,
dok e se djeca nelegitimnih i nedoputenih parova, tj. od slabijih roditelja,
odbacivati, odnosno sakrivati od roditelja. Vladar radi ostvarenja Dobra mora
odreivati tko moe raati, odnosno koliko koji par smije imati djece. U petoj knjizi
Zakona, Platon dodaje: Kao to pastir i uzgajiva stoke isti svoje stado, tako i
zakonodavac mora oistiti dravu.
Morus i Campanella
Prema Patricku Parrinderu (1997.) nakon Platonove Drave, eugenike upute
Moreove Utopije i Campanellinog Grada Sunca moemo nazvati relativno
liberalnima. U Morusovoj utopiji, zarunik i zarunica moraju se jedno drugome
goli pokazati prije potpisivanja branoga ugovora, kako nakon sklapanja braku ne bi
dolo do neoekivanih i neeljenih posljedica. Premda partneri imaju slobodu izbora,
izbor spolnoga partnera, u izvjesnom je smislu poput kupovine konja. Parrinder
dodaje, kako smo danas ostvarili Moreov cilj zatite pred neugodnim
iznenaenjima. Neugodna iznenaenja Morusova pripovjedaa oito se odnose na
fizike deformacije roditelja koje utjeu na potomstvo.
U Campanellinom Gradu Sunca (1623) brakove sklapa Veliki Majstor (vladar) uz
pomo glavnih pomonica, imajui na umu sposobnost raanja superiorne djece,
odnosno on smije odluiti da samo takva djeca ostanu na ivotu.

16

Teorija degeneracije i onanizma

Prema teoriji degeneracije koja se razvijala u ranom 18. stoljeu i trajala tijekom
cijelog 19. stoljea, glavni uzrok degeneracije bio je onanizam. Utjecaj te teorije bio je
dovoljno jak krajem 19. stoljea da je zatvorski lijenik u Jeffersonvilleu, Indiana,
Harry Clay Sharp poeo izvoditi sterilizacije na zatvorenicima. Zbog popularnosti
koju je ostvario Sharp, takvi su postupci doveli do prvog eugenikog zakona o
eugenikim sterilizacijama (vidi poglavlje o amerikoj eugenici).
Charles Darwin i njegov neak Francis Galton
Bez obzira na razliite pokuaje oienja Darwina od eugenikih i
socijaldarvinistikih ideja (primjerice u Diane Paul 1995.), nema sumnje da je Charles
Darwin vrlo jasno izrekao ideju koju pripisujemo njegovome neaku Francisu
Galtona o smislu uzgoja i odgoja superiorne rase. Tako primjerice u Podrijetlu
ovjeka, Darwin pie: Kao i u divljini, tjelesno i duevno slabi ubrzo se eliminiraju; a
oni koji opstaju obino pokazuju snagu i vrlo dobro stanje zdravlja. Mi, civilizirani
ljudi, naprotiv, inimo sve da sprijeimo proces eliminacije; gradimo azile za
imbecile, osakaene, bolesne; mi donosimo zakone za siromane, a nai medicinari
ine sve to je u njihovoj moi da do zadnjega trena ouvaju ivot svakoga. Postoje
razlozi za vjerovanje da je cijepljenje ouvalo tisue ljudi, koji bi zbog svoje slabe
konstitucije inae podlijegli boginjama. Stoga slabi lanovi civiliziranih drutava ire
svoju vrstu. Tko god je ikada neto uo o uzgoju domaih ivotinja nee sumnjati da takvi
postupci moraju biti krajnje tetni za ljudsku rasu. Nevjerojatno je kako brzo elja ili krivo
usmjerena briga dovodi do degeneracije domae rase; ali osim samoga ovjeka, gotovo nitko
nije takav neznalica da dopusti da se pare njegove najgore ivotinje. (Darwin, The Descent
of Man, and Selection in Relation to Sex 1874:205-6 cit. prema Stove 1994. str. 9; kurziv
moj). Darwin dodaje kako e, ako nesposobniji ponu raati vie djece od
sposobnijih, doi do evolucionog regresa. (Paul, 1995:6)
Premda je velik dio Podrijetla vrsta posveen umjetnoj selekciji kako bi se pokazala
mogunost analognog djelovanja prirodne selekcije, Darwin se u u tome djelu nije
bavio uzgojem ili odgojem superiorne rase. Meutim, Francis Galton je Podrijetlo
vrsta itao upravo na taj nain. Ne bi li se ljudska rasa mogla na slian nain
popraviti. Nije li mogue rijeiti se nepoeljnih, i multiplicirati poeljne?...Ne bi li
ovjek mogao evoluciju uzeti u svoje ruke?... Ono to priroda ini slijepo, polako i
bez milosti, mi bismo mogli uiniti brzo, blago i s uvidom. (Galton, citirano prema
Kevles 1985:3).
Galton je postao poznat godine 1869. po svojim istraivanjem prirodnih talenata, koje
je izabirao prema enciklopedijama eminentnih pojedinaca, analognim dananjim Tko
je tko. Prouavanje podrijetla, tj. pedigrea, takvih pojedinaca dvijesto godina unatrag,
dovelo ga je do zakljuka u djelu Nasljeivanje genijalnosti, tj. Hereditary Genius iz
1869. da se u renomiranim obiteljima ee raaju sposobni potomci. Nasljednost
vlada ne samo fizikim odlikama, ve i talentom i karakterom. Takvo ga je uvjerenje
17

vodilo k dodatnom zakljuku da je tijekom nekoliko uzastopnih generacija sasvim

mogue stvoriti vrlo darovitu ljudsku rasu pomou pravilnih sklapanja brakova
(Galton, 1869:1).
Galton je u svojim spisima koristio razliita imena za isti postupak umjetne selekcije
poeljnih, tj. dobro-roenih (eu-genos) ljudi. Jedan od tih pojmova je i stirpikultura,
ali je prema rijeima relativno lijevo orijentiranog sociologa Lestera Warda, zbog
raznih arlatana taj pojam degenerirao, pa je postao neprihvatljiv za osjetljivije ljude
(1913:738.) Takav Wardov zakljuak nije izvjestan, jer se rije eugenika s istim
znaenjem poboljanja ljudske populacije prihvatila s velikim entuzijazmom. Taj se
pojam koristio iskljuivo u znanstvenim krugovima, ali je danas upravo zapalio
svijet, i sada obraa pozornost svim klasama (Ward, 1913:738)
Po objavljivanju knjige Hereditary Genius, Darwin je svojem neaku poslao pismo s
estitkama: Mislim da nikada u ivotu nisam proitao neto zanimljivije i
originalnije, a Alfredu Russelu Wallaceu, recenzentu te knjige, poruio je da se
slae sa svakom rijeju te pohvalne recenzije (cit. prema Paul,
U lanku Nasljedni talent i karakter iz 1865., kojim je najavio svoju osnovnu misao
iz ve spomenute knjige, Galton je predloio da drava potakne kompetitivna
ispitivanja kojima e se utvrditi nasljedna kvaliteta (tj. zasluga), kojim e se nagraditi
pobjednici takvih natjecanja vjenanjem u Westminsterskoj opatiji, i dotacijama
poticati irenje brojnih eugeniki zlatnih obitelji. Drava bi prema Galtonu trebala
rangirati ljude, tj. djecu, prema kvaliteti brakova. Oni nevaljali (unworthy
nedostojni da ive) jednostavno e se segregirati u samostane, gdje se nee moi
ploditi i mnoiti. Tko su bili dostojni a tko nedostojni? Zanimljivo je da Galtonovim
razmiljanjima, unato njegovim brojnim afrikim putovanjima i usputnih potvrdi
tvrdnji o rasnim razlikama, nisu dominirali stavovi o inferiornim rasama, kao niti
entuzijazam prema talentima na podruju poslovanja i trgovine. Upravo je to
trgovako lukavstvo zamjerao Amerikancima. Takoer je smatrao da je nasljedna
aristokracija katastrofalna institucija za nau vrijednu rasu. Polazei od
gorespomenutog Dawinova navoda i pretpostavke da su karakter, dispozicije,
enerija, intelekt i fizika snaga iskljuivo naslijeeni talenti, Galton je prvi isticao
tipini eugeniki stav o rasnoj degeneraciji Njemu se inilo da najbolji pojedinci
ostavljaju najmanje potomaka. U sloenom modernom ivotu, upozoravao je Galton,
ako se nastavi taj trend, situacija e biti katastrofalna. Nije dosljedno poboljavati
pasmine domaih ivotinja, a ljudsko nasljeivanje ostaviti nedirnutim. Stoga je u
spomenutom lanku iz 1865. predloio primjenu metoda uzgajivaa na ljudski rod.
Kada bi samo dvadesetinu trokova i muka potroenih na poboljanje rasa konja i
krava koristili za poboljanje ljudske rase, kakvu bi galaksiju genija mogli stvoriti!
(Galton, 1865:165.)

18

Prema Galtonu, izvor eugenikih poboljanja trebao je biti sloj intelektualaca.

Eugenika je za Galtona trebala postati znanstveni nadomjestak za crkvenu
ortodoksiju, sekularnu vjeru i religijske zapovjedi. Krajem ivota odbacio je misao da
bi drava trebala odreivati i regulirati brakove, ali se i dalje nadao da e njegova
nova religija potkrijepiti dobrovoljnu praksu eugenikih brakova (Kelves, 1985.).
Odnedavno, sredinje mjesto istraivanja Galtonovih stavova o eugenici poinju
dobivati dva njegova neobjavljena djela, literarne utopije Kantsaywhere i Donohues,
koje su ostale tek u naznakama, prema Parrinderu, zbog drastinih revizija njegove
neakinje. Djela su preivjela zahvaljujui Karlu Pearsonu (Citati Galtona prema
Pearson, 1930:3A:416). Ona su vana jer u njima, za razliku od prijespomenutih,
Galton razvija ideje negativne eugenike. Galtonova Kantsaywhere (Nemogureigdje
to je iskvareni engleski prijevod rijei utopija), moderna je analogija Platonove
Drave. Umjesto prevarantskih himenikih lutrija, crkvenoga suda ili sajma konja
kod kod prethodnika, u Kantsaywhere vlada sustav opeg obrazovanja i akreditacije
kako bi se postigli eugeniki ciljevi." Kljuna je institucija te drave nacionalno
sveuilite, poznato pod imenom Eugenic College. Na to sveuilite dolazi glavni
junak, nastavnik statistike, koji poinje zavoditi Miss Allfancy (gospoicu Svijevole).
Glavni junak shvaa da ako eli oeniti mladu damu, mora upisati College i stei
barem isti stupanj u podruu eugenike kao i ona. to e oboje dobiti vie ocjene, to e
vie djece moi imati. to e se dogoditi ako ne bude dobar u eugenici? Prema onima
koji nemaju adekvatne stupnjeve u eugenici, drava e se odnositi blago, ako potuju
zabranu raanja. Ali u suprotnome blagost se mijenja u otre sankcije. Oni pak koji
se ne uspiju upisati niti na nie kurseve, odnosno poloiti blae testove upisa na
eugeniki koled, imat e sljedeu sudbinu: Takve su osobe kao pojedinci
nepoeljni, oni su opasni za zajednicu, jer je praktino izvjesno da e se, ako ih se ne
kontrolira, razmnaati. Njih stoga treba driti pod prismotrom, ili im se prijeti sve
dok ne emigriraju.... A to se tie ludih i mentalno nesposobnih, na Kantsaywheru
ima pogodnih mjesta gdje ih se moe deportirati.... Raanje djece nesposobnih
graani Kantsaywherea smatraju zloinom protiv drave Njih se deportira u radne
logore (Pearson 1930, 3A:420-1). Kako tvrdi Blacker (1952.) Galtonov je stav u djelu
Kantsaywhere bio da se iskljuivo eugenikom moe postii Benthamova utilitarna
doktrina o najveem blagostanju za najvei broj ljudi. Kada se postigne vee znanje o
nasljeivanju, predviao je Galton, doi e do Svetoga rata protiv navika i
predrasuda koje ugroavaju fizike i moralne sposobnosti nae rase.
Galtonove ideje o idealnoj dravi poetkom XX stoljea nisu imale ireg utjecaja jer je
tekst objavljen tek kasnije i to u razmjerno nepoznatoj Pearsonovoj ostavtini. Ali to
ne znai da se iz njegovih glavnih djela nije moglo razluiti to bi bilo potrebno da se
ostvare eugenike namjere. Premda se ini da su radni logori, prismotre, deportacije,
prijetnje, leksik koji je svojstven razdoblju nacizma, on se koristio, pa ak dijelom i
ostvario ve i u Galtonovo doba. Imam na umu samostalne radne logore za

19

nesposobne, koji su se ve od ezdesetih godina 19. stoljea poeli otvarati u

Sjedinjenim dravama.
Daniel Kevles u svom velikom djelu U ime eugenike (1985:9), kojim pokuava pruiti
uravnoteen stav prema eugeniarima, tvrdi da je jedan od razloga Galtonovog
entuzijazma prema eugenici frustracija zbog neplodnosti njegova vlastita braka.
Koliko je to tono, od vrlo je sporedne vanosti. Galton je bio protiv Malthusovog
uenja o ogranienju raanja, jer bi time, tvrdio je Galton, dolo do smanjivanja
sposobnijih klasa. A nije vjerovao niti u to da se sparivanjem kvalitetnijih jedinki
dobiva neotpornost ili neplodnost uoena kod selektiranih pasmina domaih
ivotinja. Zanimala ga je frenologija (disciplina koja je trebala utvrditi jasne korelacije
veliine glave ili mozga i mentalnih sposobnosti), ali se udio kako takvu jasnu
korelaciju sam nije mogao uoiti. Sredinji dio Galtonove argumentacije u djelima
Hereditary Genius i Record of Family Faculties bilo je koritenje statistike. Dok su
Galtonove eugenike ideje mrtve, njegov je doprinos statistici i njezinom koritenju u
znanosti ostao od izuzetne vanosti.
Kratkom skicom Galtonovih eugenikih rjeenja zavravamo pretpovijest eugenike.
Prije negoli nastavimo s "pravom" povjeu eugenike, nije naodmet najaviti glavnu
temu knjige, ideju o laissez-faire eugenici.

20

Laissez-faire eugenika
ezdesete su donijele seks bez prokreacije, osamdesete prokreaciju bez seksa.
Lori Andrews (American Bar Foundation)
Doi e do kvantnog skoka u negativnoj i pozitivnoj eugenici.
Andrew Kimbrell (Human Body Shop)
Nove tehnologije ljudskog inenjeringa predstavljat e potpuno nov put evolucije. To e biti
kraj ljudskog ivota kakvoga poznajemo.
Leon Kaas (Making Babies - the New Biology and the Old Morality)

I
ARGUMENT IZ PRAKSE:
RAZNOLIKOST. RAZMJERI NOVE, LAISSEZ-FAIRE EUGENIKE
Razmotrimo na trenutak nekoliko novinskih vijesti:
Washinton Post (24. travnja 1997:A1) izvjeuje da je nakon normalne trudnoe
63-godinja ena iz Kalifornije rodila zdravu djevojicu iz transplantiranog jajaca
mlae ene. ena je lagala o svojoj dobi, jer programi plodnosti u SAD-u
obuhvaaju ene "samo" do 55 godine ivota. Time je oborila dosadanji rekord
najstarije rodilje, koji je dotada drala 62-godinja Talijanka.1
Jeruzalem Post (22. veljae 1998) izvjeuje da je izraelska vlada zabrinuta zbog
sve veeg broja narudbi tzv. "cybersperme", "kibernetike sperme" tj. donacija
sperme preko potanskih narudbi. Razlog sve veeg broja e-mail narudbi iz
svjetskih banki sperme jest kruta regulacija o donaciji sperme u Izraelu.2 Brojni
oglasi svjetskih banki sperme preko Interneta nude spermu katalogiziranu prema
rasi, religiji, obrazovanosti, kotanoj strukturi, boji kose i oiju, etnikom
podrijetlu, SAT rezultatima donatora. Sperma je testirana i na bolesti HIV,
hepatitis B i C, gonoreju, sifilis, klamidiju, Tay-Sachs sindrom, talasemiju, i druge
bolesti. Sumnje u ispravnost podataka iz kataloga sperme na Internetu objavio je i
BBC (10. srpnja 1998.)3, prenosei skeptini stav Britanske organizacije za ljudsku
fertilizaciju i embriologiju.
Repozitorij sperme u Escondidu, Kalifornija, koji nosi popularni naslov "Banka
sperme Nobelovaca" i katalogizira iskljuivo spermu znanstvenika s kvocijentom
inteligencije viim od 130, te sportaa s olimpijskim odlijima, objavio je u oujku
1998. da je iz sperme dotine banke dosada roeno 223 bebe.4 ABCNews.Com

1 Weiss, Rick. 1998. 63-year-old woman gives birth, Washington Post, travanj 24:A1
2 Siegel, Judy. 1998. Government warns of mail-order cybersperm, Jeruzalem Post, 22. veljae,
www.jpost.com/com/Archive/22.Feb.1998/News/Article-7.htm
3 BBC News, 1998. Internet sperm alert, 10. srpnja
www.news.bbc.co.uk/hi/english/latest_news/newsid_129000/129992.stm
4 Wanted: Sperm of Nobel Prize Winners www.nhk.or.jp/formu/life/e/case/c-001.htm

21

objavio je stenografske zapisnike razgovora s majkama tako zaete djece, pod

naslovom "Geni i geniji".5
Od prve bebe iz epruvete, poznate "Baby M." (Mary Beth Whitehead), roene
1986. godine u Londonu, broj IVF beba stalno raste. Prema statistikama iz SAD-u,
broj tako zaete djece, samo od donirane sperme iznosi 30.000 godinje (NPR:22.
studeni 1997.)6
U oujku 1991. u britanskom je tisku izbio skandal oko djevianskog raanja,
kada se saznalo da se jedna dvadesetgodinjakinja u Birminghamu podvrgnula in
vitro fertilizaciji a da nikada prije nije imala spolne odnose.7
Medicinski institut IOM iz Washingtona objavio je da e uskoro proizvesti
kontraceptivne lijekove kojima bi se tehnikom cijepanja DNK privremeno
onemoguila plodnost spermija (New Scientist 8. lipnja 1996.)8
New Scientist (24. veljae 1996.) objavio je da Jackson Laboratorij u Bar Harboru
radi na fertilizaciji iz "primordijalnih oocita", odnosno od folikula to dozrijevaju
u jajnicima ena od njihove vrlo rane mladosti. Time se pokazalo da je mogue
"uzgojiti" zrela jajaca in vitro. Takva metoda uzimanja tkiva jajnika u jo spolno
nezreloj dobi, prema eksperimentatorima Johnu Eppigu i Marilyn O'Brien, moe
koristiti umjesto dugotrajne hormonalne terapije kod zrelih ali neplodnih ena.9
Originalno provedena na mievima, upravo spomenuta metoda uzimanja tkiva
jajnika, kako javlja Washinton Post (9. veljae 1998:A1), postala je praksa i s
ljudima. Dvadesetogodinjoj pacijentici Stacie McBain, koja boluje od raka, uzet je
uzorak tkiva jajnika radi eventulanog kasnijeg koritenja u reprodukciji.
Kemoterapija kojoj je trenutno podvrgnuta pacijentica onemoguila bi
reprodukciju. Uzimanjem tkiva jajnika (koje rak nije zahvatio), pacijentica e
eventualno moi produiti vijek svojih gena.10
Roger Short iz Ginekoloke klinike u Melbournu objavio je da transplantira
stanice ljudskih testisa u mieve, kako bi mievi proizveli ljudsku spermu. Time
bi se mukarcima koji boluju od manjka sperme ipak omoguila reprodukcija
(New Scientist 31. sijenja 1998., lanak pod naslovom "Surogatni oevi").11
Yoshinori Kuwabara, ginekolog s Medicinskog fakulteta u Tokiju objavio je (New
Scientist, 25. travnja 1992.) da je njegova radna skupina uzgojila janje u gumenoj
maternici. Umjetna maternica, prema japanskim lijenicima, moi e se koristiti u
sluaju poremeaja dotoka kisika i kod ljudskih fetusa.12

5 <archive.abcnews.go.com/onair/ptl/html_files/transcripts/ptl1001.html>
6 Smith, Stephen. 1997. Fertility Rase: Surrogate Motherhood, NPR, 22. studeni,
www.news.npr.org/features/197711/20_smiths_fertility/part4
7 Chris Shore. 1992. Virgin Births and Sterile Debates, Current Anthropology, Vol. 33. #3, lipanj 1992, str. 295301.
8 Day, Michael. 1996. A brave new world for family planning, New Scientist, 24. veljae,
www.clone.newscientist.com/nsplus/insight/fertility/eggs.html
9 Coghlan, Andy. 1996. Immature eggs seed a revolution, New Scientist, 24. veljae,
<clone.newscientist.com/nsplus/insight/fertility/eggs.html>
10 Weiss. Rick. 1998. Fertility Innovation or Exploatation, Washington Post, 9. veljae:A1
11 Aldhous, Peter. 1998. Surrogate Fathers, New Scientist, 31. sijenja,
<clone.newscientist.com/nsplus/insight/fertility/surrogate.html>
12 Hadfield, Peter. 1992. Japanese pioneers raise kid in rubber womb, New Scientist, 25. travnja

22

Rick Weiss u lanku o kozmetikoj genetskoj terapiji (Washington Post, 12.

listopad 1997.) objavljuje kako klinike koje se bave genskom terapijom primaju
sve vei broj narudbi za kozmetika genetska poboljanja. Rije je o zahtjevima
za promjenom boje koe, za poveanjem miinog obujma, za genskim lijekovima
protiv elavosti. Sva su ta genetska poboljanja danas mogua, ali jo nisu poznati
njihovi sporedni efekti. Za takva poboljanja ne postoji pravna regulativa, a
istraivanja javnoga mnijenja pokazuju da je Amerika javnost sklona takvoj
upotrebi genske tehnologije, pa je samo pitanje dana kada e se takva poboljanja
doista standardno i izvoditi.13
BBC je 29. lipnja 1998. godine objavio da je Britanka Diane Blood, nakon dobivene
dvogodinje pravne bitke za mogunost osjemenjivanja pomou sperme svog od
meningitisa preminulog supruga, zaela dijete i da se fetus razvija normalno.14
Godinje izdanje asopisa Der Spiegel, ponovilo je lanak iz travnja 1998. pod
naslovom "Pokuaj broj 3889", u kojem se izvjeuje o masovnom genskom
testiranju njemakih mukaraca (12.000 testova) pod sumnjom za silovanje i
ubojstvo dviju djevojica u pokrajini Ems. Masovni test donio je rezultat: utvren
je identitet ubojice Ronnyja Riekena.
Kanadski asopis MacLean (28. rujna 1998.) objavio je lanak u kojem se tvrdi da
sve vie djece roene od donirane sperme ima psiholoku potrebu upoznati
"svoje prave oeve".15

Napokon, tu su dvije, moda najradikalnije vijesti:

Associated Press je 20. sijenja 1999. godine objavio da je National Insititute of
Health (Sjedinjenih drava) po prvi puta financirao projekt kojim se
eksperimentira na tzv. "stem cells", odnosno stanicama odgovornim za rast svih
tkiva. One postoje samo u ranim stadijima ljudskih embrija. Genska promjena
takvih stanica (za razliku od genske terapije somatskih stanica) mijenja i gensku
strukturu svih potomaka novonastaloga embrija.16
17. prosinca 1998. New York Times je objavio vijest da je trolana
eksperimentatorska skupina u klinici Kyunghee u Seulu uzgojila prvi ljudski
embrio iz obine, somatske stanice jedne tridesetogodinjakinje, prema metodi
koritenoj u dobivanju ovce Dolly. Kako Korejski zakon (nejasno) zabranjuje
eksperimente s fetusima, skupina je dobiveni klon unitila.
Unato tome to neke vijesti tek najavljuju postupke koji e svoje posljedice imati tek
u budunosti, nema nikakve sumnje da se pred nama odvija velika genetika
revolucija koja e promijeniti tijek ljudske povijesti, nae bioloke temelje i naa
razmiljanja o budunosti. Nobelovac John Watson, voditelj projekta Humani
13 Weiss, Rick. 1997. Cosmetic Gene Therapys Thorny Traits, Washinton Post, 12. listopada
14 Warr, Jane. 1998. Hugs and kisses for sperm case woman, BBC News 29. lipnja,
<www.news.bbc.co.uk/hi/english/health/newsid_121000/121986>
15 Maclean, 28. rujna 1998. "The children of sperm donors. Pressure grows to identify anonymous fathers".
16 Neergaard, Lauran. 1999. Disputed Stem Cell Research Financed, AP 20. sijenja,
<dailynews.yahoo.com/headlines/ap/19990120/hl/cell_research_3.html>

23

Genom, posve je tono izrazio bit te revolucije izjavom: "Neko se mislilo da je naa
sudbina u zvijezdama; sada znamo da je ona u genima." Kontrola djelovanja ljudskih
gena ve sada ima goleme razmjere, stoga je sasvim umijesno govoriti o novoj vrsti
eugenike. Prije negoli razmotrimo njezine mogue pravne, etike i socijalne
implikacije, pogledajmo poblie dosadanje razmjere te genetike revolucije.
Razmjeri genetske revolucije na dananju humanu prokreaciju
Utjecaj na genetski pool ovjeanstva danas je mogu slijedeim metodama:
1. Reproduktivnom asistencijom
2. Genetskom asistencijom
3. prednatalitetnom i
4. postnatalnom dijagnostikom oko 5000 nasljednih bolesti
5. izborom reproduktivnih stanica
6. intervencijom u gene
7. somatskih stanica (rekombinantnim DNA lijekovima)
8. gameta
9. zigota
10. uzgojem tkiva za presaivanje (uzgojem transgeninih ivotinja s ugraenim
ljudskim genima)
11. kloniranjem
12. molekularnim (dobivanje lijekova: insulin, tPA, EPO)
dodatno je najavljeno kloniranje
13. somatskih stanica radi implantacija uzgojenih tkiva
14. odnosno transplantacija jezgre (kloniranje u popularnom smislu rijei).
Dijete moe danas imati i do pet roditelja: 1) donatora sperme, 2) donatora jajaca 3)
surogatnu majku, 4-5) dva ugovorna roditelja. Tih pet moguih roditelja moe
izabrati tridesetak naina zaea djeteta. Menu van-prirodnih naina fertilizacije
izgleda ovako:
1. IVF (oplodnja in vitro)
2. GIFT, (prebacivanje gamete u jajovod)
3. ZIFT, (prebacivanje zigote u jajovod)
4. TET (tubal embryo transfer)
5. PZD (partial zona dissection)
6. MESA (kirurko vaenje spermija iz lijezda)
7. ICSI (intracitoplazmika injekcija sperme)
8. DI, (oplodnja pomou spermija donatora)
9. ED, (oplodnja pomou jajaca donatora)
10. genetsko i
11. ne-genetsko surogatno majinstvo
12. zamrzavanje gameta i zigota
odnosno kombinacije navedenih naina.

24

Metoda kloniranja omoguit e osim "estorolane, pet-roditeljske obitelji", jo jedan

novi socijalno-genetski oblik obitelji: samo jednog roditelja.
Kako bismo stvorili sliku, odnosno dobili uvid u razloge i snagu socijalnog pritiska
koji motivira gensku tehnologiju, industriju, trgovinu i medicinski biznis, razmotrit
emo prvo razmjere neplodnosti.
Razmjeri neplodnosti
U Sjedinjenim dravama 8,5% ena u plodnoj dobi ima oslabljenu sposobnost
dobivanja djece. Ali meu neplodnim parovima, za neplodnost je odgovorno
etrdeset posto mukaraca s malim brojem spermija. Prema Mosheru i Prattu17
razmjeri neplodnosti parova u Sjedinjenim dravama kreu se od ocjene da u SAD
vlada epidemija neplodnosti, prema kojoj postoji 10 milijuna neplodnih parova,
odnosno svaki esti par, do realistinije procjene prema kojoj taj broj iznosi 2,3
milijuna, odnosno 7.9% neplodnih oenjenih parova ili svaki dvanaesti par. Svake
godine u Sjedinjenim dravama pomo u fertilizaciji trai do milijun ljudi, dok oko
6.1 milijun ljudi, odnosno oko 10% oenjenih parova ima problema s plodnou. U
reprodukciji im pomae 45.600 lijenika, 20.600 ginekologa i porodilja, 17.500
obiteljskih ljenika i ljenika ope prakse, 6.100 urologa i 1.400 kirurga. Iznos
poslovnih transakcija (odnosno troak za takvu pomo) iznosi preko 2 milijarde
dolara godinje.18 Broj takvih asistencija poveava se.19
Prema izjavama lijenika klinike Sv. Duh u Zagrebu, slian trend smanjivanja
plodnosti vidljiv je i u populaciji Hrvatske. Godine 1996. bilo je na toj klinici 3
pokuaja IVF dnevno. Godine 1997. bilo je oko 800 pokuaja IVF, ali je 1998. taj broj,
zbog nepokrivanja trokova lijekova za fertilizaciju, smanjen na 100. Gotovo svaki
etvrti par u Hrvatskoj ima problema s plodnou, a vjerojatno pod utjecajem ratne
situacije, posebno u podruju Istone Slavonije i Dubrovnika, od 1990. sve je vei broj
uoenih genetskih poremeaja (trisomija 18, trisomija 13) fetusa parova u spolno
najaktivnijoj dobi te populacije.
Uzroci smanjivanja fertiliteta puanstva u razvijenome svijetu tek se nasluuju. Bitno
je meutim utvrditi da e bez obzira na uzroke, potranja i pritisak na medicinu,
odnosno reproduktivnu asistenciju sve vie rasti.
Zaea iz donacija sjemena
Prvo zaee pomou donacije sjemena izvedeno je 1953. Danas oko 11.000 lijenika u
SAD vri zaee pomou donirane sperme, i takvih zaea ima oko 172.000. Procjene
17 Mosher William, William Pratt (1990). "Fecundity and Infertility in the United States, 1965-1988" i Vital Health
Statistics of the National Center for Health Statistics 192 (December 4, 1990:1)
18 Office of Technology Assesment, US Congress, "Infertility: Medical and Social Choices", OTA-BA-358
(Washington DC: US Government Printing Office, May 1988:53)
19 Kimbrell, Andrew 1993. Human Body Shop. The Engineering and Marketing of Life. Harper, San Francisco.

25

o broju djece koja se godinje rode umjetnom oplodnjom kreu se od 65.000 (od toga
oko 30.000 pomou donirane sperme) ak do 100.000.20 Osim obaveznog testiranja
spolnih bolesti, oko 90% klinika koje uvaju zamrznutu spermu radi doniranja,
testira donatore prema karakteristikama poeljnim za klijente: prema rasi, boji oiju,
tipu koe i visini. Oko 80% takvih klinika ima podatke o etnikoj i nacionalnoj
pripadnosti, teini, tipu tijela i teksturi kose donatora, a veina takoer prati
karakteristike i za ostala svojstva donatora poput razine obrazovanja, kvocijenta
inteligencije i religijske pripadnosti. 31% lijenika koji se bave umjetnom oplodnjom
reklamira i tzv. umjetnu separaciju sperme, kojom se moe unaprijed odrediti spol
budueg djeteta.21 Kao to smo spomenuli, najpoznatija banka sperme, Repository of
Germinal Choice u Escondidu u Kaliforniji prodaje spermije iskljuivo iznimno
poznatih znanstvenika - Nobelovaca, i atleta s Olimpijskim odlijima i do sada su
samo iz tog repozitorija roene 223 bebe.22
Pravna regulacija takvih postupaka varira: u nekim je zemljama (Brazil, vedska) na
snazi zabrana zaea od sperme donatora, u nekim su zemljama takvi postupci
doputeni samo za oenjene parove, u Velikoj Britaniji ogranien je broj donacija
sperme pojedinanog darovatelja, a u nekim zemljama (Francuska, vicarska)
zabranjeno je plaanje donatorima.23 U Sjedinjenim dravama vlada slobodno-trini,
laissez-faire sustav donacija i zaea pomou darovane sperme. Kada je rije o
regulativi oinstva takve djece, u 32 drave SAD-a legalni je otac suprug ene kojoj je
izvrena takva operacija, u 17 drava izrijekom se tvrdi da donator nije otac djeteta, a
u ostalim dravama situacija je dvosmislena. Samo 15 drava izrijekom trai izvijee
o takvim postupcima od lijenika, kako bi se moglo pratiti prenoenje genetskih
bolesti.24
Doniranje oocita
Kasnih 80-ih godina u Sjedinjenim je dravama bilo samo 3 zaea od smrznutih
doniranih jajaca, zbog tekoa u zamrzavanju. Unato tome, godine 1990. prema
izvjeima amerikih klinika, takvih je transfera jajaaca bilo 550. Zbog tekoa u
prikupljanju jajaaca (jer je potreban operativni zahvat), klinike obino trae da
neplodne ene na kojima se vri operacija omogue i transfer odnosno zamrzavanje
njihovog jajaca. Za razliku od donirane sperme (koja se u SAD obino plaa do $50
po donaciji), postupak prikupljanja jajaca plaa se donatoru do $2000. Pravna
regulacija donacije jajaaca radi prodaje premda ukljuuje katkada sporne postupke
pripreme i operacije ne postoji gotovo ni u jednoj dravi Sjedinjenih drava. Isto je
tako pravno neregulirano pitanje majinstva iz takvih donacija. U Australiji,
20 Office of Technology Assesment, US Congress, "Artificial Insemination: Practice in the US. Summary of a 1987
Survey-Background Paper," OTA-BP-BA-48 (Washington D.C. U.S. Government Printing Office, August
1988:48-49)
21 OTA (Artificial Insemination, str. 67 i 41)
22 www.nhk.or.jp/formu/life/e/case/c-001.htm
23 OTA (Infertility, str. 329-345)
24 Herman, Robin, 1992. "When the "Father" is a Sperm Donor", Washington Post (February 11:H10)

26

Njemakoj, Izraelu i vedskoj prodaja doniranih jajaaca je zabranjena.25 Novim je

zakonom u Hrvatskoj takoer zabranjena prodaja i donacija oocita.
Zamrzavanje fetusa
Od roenja prve IVF bebe, Louise Brown, 1978., do danas je u svijetu zaeto oko
20.000 IVF beba.26 Zaee iz zamrznutih embrija zapoelo je 1984. godine. Godine
1990. u Sjedinjenim je dravama bilo preko 3.300 transfera zamrznutih embrija, a iz
takvih postupaka roeno je 350 djece. Danas banke oocita i zamrznutih embrija u
Sjedinjenim dravama raspolau s oko 23.500 zamrznutih embrija, a taj se broj
poveava svake godine za nekoliko tisua.27 Samo pet drava Sjedinjenih drava
imalo je 1990. zakone kojima se regulirao pravni status takvih zamrznutih embrija.
Samo se u Luisiani takav embrio smatrao "pravnom osobom", koja je mogla stei
nasljedstvo nakon roenja. U toj je dravi takoer zabranjeno unitenje zamrznutih
embrija. U drugim dravama Sjedinjenih drava koje imaju legislativu o
zamrzavanju embrija, zamrznuti se embrio smatrao vlasnitvom. Meutim, iz pravne
prakse pojedinih drava (sluaj Rios, sluaj Davis v. Davis) vidljivo je da pitanje
vlasnitva nad zamrznutim embrijem nije rijeeno, pogotovo u sluajevima rastave
braka ili smrti donatora ili pacijenata. Do danas jedino vicarska ima izriite zakone
koji zabranjuju komercijalizaciju tj. prijenos vlasnitva smrznutih embrija.28
Surogatno majinstvo
Postupak zamrzavanja embrija omoguio je implantaciju embrija u surogatne majke.
Prvi postupak implantacije zametka stvorio je poznatu bebu M. godine 1986. Od te
godine takoer zapoinje komercijalizacija posudbi maternica, te ona postaje
standardna praksa u Sjedinjenim dravama. Prvi takav ugovor sklopljio je iste
godine Noel Keane, broker s nezavidnim brojem parnica koje su stvorili njegovi
ugovori. Danas posudba maternice za klijenta izvritelja po ugovoru stoji oko $10.000
za roenu bebu. U sluajevima da posudba maternice ne zavri roenjem djeteta,
surogatnim se majkama dodijeljuje oko $1000. Do godine 1990. u Sjedinjenim je
dravama bilo oko 4.000 beba koje su rodile surogatne majke. Novani promet iz
ugovora koje su sklopili ugovorni roditelji, surogatne majke i brokeri, iznosio je oko
40 milijuna dolara, pri emu u tu svotu nisu uraunati iznosi koje su ugovorni
roditelji platili brokerima kada ugovori nisu bili ispunjeni.29 Velik broj takvih
ugovora postaje predmet pravosua. Ti su sluajevi postali zanimljivi presedani
budue legislative. U amerikoj pravnoj praksi, legalno pravo na roditeljstvo imaju
ugovorni roditelji, a ne surogatna majka. Meutim, poznat je niz sluajeva kada
surogatne majke "nisu ispunile" svoj dio ugovora, recimo roenjem blizanaca
umjesto ugovorenog mukog ili enskog djeteta, ili kada su ugovorni roditelji
25 OTA (Infertility, str. 329-355)
26 Kimbrell, str. 88
27 Licht, Judy, 1991. "Frozen in Time", Washington Post (November 26:H10)
28 OTA (Infertility, str. 355)
29 Kimbrell, str. 101.

27

odustali od ugovora. Zbog toga ne postoji jedinstveni nain rjeavanja problema

surogatnih majki. Kako bi sprijeili bujanje pravnih sluajeva i etikih sporova oko
roditeljstva i temeljitog ispunjavanja ugovora, veina je zemalja svijeta (ukljuujui
Savjet Europe, Svjetsku medicinsku organizaciju i nekoliko drava Sjedinjenih
drava) zabranila takve ugovore, odnosno posuivanje maternica.
Meutim, u veini Sjedinjenih drava takvi su ugovori i dalje legalni. Prema
Kimbrellu30, (str. 107) klijenti takvih ugovora sve su manje heteroseksualni parovi.
Naime, meu klijentima u takvim ugovorima, sve je vei broj neoenjenih i
homoseksualnih parova, neoenjenih mukaraca, neudatih ena i ena kojima je
istekla plodna dob. Te e kategorije osoba i dalje biti glavni potencijalni klijenti
slinih ugovora i novih postupaka laissez-faire eugenike, kao to je kloniranje.
Predimplantacijska genetika
Godine 1992. u Londonu je roena prva IVF beba kojoj je predimplantacijski izvren
test za genetski poremeaj, cistinu fibrozu. Lijenici bolnice Hammersmith izvadili
su iz jajnika Michelle O'Brian nekoliko jajaca i oplodili ih spermom njezina supruga.
Nakon nekoliko faza razdvajanja gameta, lijenici su na svakom od embrija izvrili
test pomou PCR postupka, izabrali dva embrija na kojima nije pronaen gen za
cistinu fibrozu, te odbacili ostale. Nakon to se jedan od tih zdravih embrija razvio,
implantiran je u maternicu pacijentice. Oba su roditelja nositelji gena za CF i imaju
sina s cistinom fibrozom. Test je izvren na njihov zahtjev: roditelji su eljeli biti
sigurni da njihovo sljedee dijete nee imati cistinu fibrozu.
U svijetu postoje brojne klinike na kojima se danas regularno provodi
predimplantacijsko genetsko testiranje embrija na nasljedne bolesti. Neke se klinike
specijaliziraju za testiranje odreenih bolesti (kada se zna da su roditelji nositelji
odreenih nasljednih bolesti), dok neke testiraju vei broj genetskih poremeaja.
Postupci predimplantacijskog genskog testiranja tek su neznatno razliiti od
standardnih, proirenih, a u nekim zemljama, za neke kategorije trudnica, ak i
obaveznih prednatalnih metoda genetskog testiranja. Bitna je razlika u tome to se u
predimplantacijskim testovima kontrolira genski sastav embrija in vitro (pa se
postavlja etiko pitanje raspolaganja s genetski nepoeljnim embrijima), dok se u
prednatalnim testovima kontrolira genski sastav embrija odnosno fetusa u maternici
(pri emu je problem manipulacije, i stoga etiki problem raspoloivosti, bitno tei).
Danas su metode prednatalnog genetskog testiranja, dobivanjem uzoraka DNK
pomou amniocenteze, biopsije korionskih resica, kordocenteze tj. punkcije
pupkovine i alpha-fetoproteinskog testa, postali standardni postupci za utvrivanje
nasljednih bolesti u embrija. Svake godine, samo u Sjedinjenim dravama oko
300.000 ena napravi amniocentezu. Biopsija korionskih resica moe se izvesti ve i

30 Kimbrell str. 107.

28

nakon devet tjedana, to omoguuje legalni pobaaj u sluaju tekog genetskog

poremeaja.
Asistencija genske tehnologije
Za raspravu o eugenici, utjecaj genske tehnologije na genetski pool ovjeanstva
zasada je ogranien na pred- i postnatalnu genetsku dijagnostiku te na pokuaje
lijeenja nekih genetskih bolesti. Takvi su postupci eugeniki znaajni "samo" zbog
toga to produavaju ivot djeci koja inae ne bi preivjela do reproduktivne dobi, te
zbog smanjenja smrtnosti dojenadi (s obzirom da se veini trudnica s radikalno
malformiranim fetusima predlae pobaaj). Zasada nema izravnih dugoronih
posljedica takvih postupaka, jer se asistencija genske tehnologije ograniava na
genotip pacijenta odnosno djeteta samo u sljedeoj generaciji. Meutim, ak je i takvo
"ogranienje" vrlo radikalno. Neizravno se naime veina detekcija nasljednih bolesti
odnosno malformacija zigota i gameta izvodi pomou genetske dijagnostike.
Radikalnost asistencije genske tehnologije vidljiva je i u sluaju genetskog lijeenja,
odnosno u sluaju pomoi za dobivanje lijekova protiv vrlo proirenih bolesti poput
eerne bolesti ili hemofilije. U oba sluaja, eugenike se posljedice zbivaju zbog
produenja ivotne dobi pacijenata koji bez genetski-rekombiniranih lijekova
(odnosno njihove dostupnosti) ne bi preivjeli do reproduktivne dobi.
Ali najradikalnije posljedice genskog ininjeringa bit e vidljive ako se proiri praksa
kloniranja (transfera jezgri) odnosno modifikacije "stem" stanica. Tada e promjena
genoma pojedinaca jednom-za-svagda izmijeniti genome svih generacija potomaka.
Nova eugenika po mjeri roditelja?
Slika razmjera utjecaja medicinske i genetske pomoi za nau je raspravu bitna zbog
toga to se postupcima predimplantacijskog i prednatalnog genetskog testiranja
svjesno ili nesvjesno provode oblici nove eugenike, naime kontrole budueg
genetskog sastava populacije: rezultat tih postupaka u oba je sluaja uglavnom
dobrovoljno odbacivanje odreenog (genoma) embrija, jer se samo 15% poznatih
genskih bolesti za koje se testira embrio moe izlijeiti.
U tim se sluajevima postavljaju vie ili manje opravdana etika pitanja poput:
Postoji li neki broj inferiornih embrija koje smijemo odbaciti? Ili kako esto se takvi
embriji smiju odbaciti? Ili: kakvo je nae opravdanje za odbacivanje inferiornih
embrija? Odnosno: smiju li se odbaciti embriji kada njihovi geni ne stvaraju fatalne
bolesti, kao to je recimo sluaj "krivog spola", nie inteligencije ili sklonosti
debljanju? Ili jo openitije: na koji nain moemo (smijemo) definirati inferiornost
embrija? Neki teoretiari smatraju da je upravo odsutnost pravne regulative
genetskog testiranja otvorila vrata roditeljskim planovima za stvaranje "savrene
bebe".

29

etiri godine prije roenja Chloe O'Brian, klinika Hammersmith vrila je

predimplantacijske testove zbog spolnog odabira: bilo je naime poznato da su brojne
nasljedne bolesti vezane uz spol. Meutim, sasvim je mogue izvesti testove i
selekciju spola bez obzira na nasljedne bolesti, odnosno iskljuivo na zahtjev
roditelja. Prema istraivanjima javnoga mnijenja lijenika i roditelja u Sjedinjenim
dravama, u razdoblju izmeu 1973. i 1988. godine, sve je vei broj lijenika i
roditelja spreman izvriti takve testove radi selekcije spola (godine 1973. samo 1%,
godine 1988. 20%)31. Wertz i Fletcher izvrili su 1989. istraivanje u kojemu su
lijenicima razliitih zemalja ispriali (izmiljenu) priu o branom paru s etvero
keri koji eli dobiti sina. Par trai prednatalnu dijagnozu samo zbog utvrivanja
spola. U sluaju enskog djeteta, oni ga namjeravaju abortirati, a tu e namjeru
ostvariti radije negoli da dobiju petu ker. 62% lijenika u Sjedinjenim dravama,
60% u Maarskoj, 47% u Kanadi, 38% u vedskoj, 33% u Izraelu, izjavilo je da bi
izvrilo test ili uputilo na lijenika koji takve testove vri. 32
Zbog takvih rezultata Kimbrell, veliki protivnik komercijalizacije medicinske i
genetske industrije, tvrdi: "Sve vee prihvaanje selekcije spola postavlja opasan
eugeniki presedan namjerama da se abortiraju fetusi zbog "nepoeljnih" genetskih
karakteristika kao to su kvocijent inteligencije, nizak rast ili lo vid Po prvi puta u
povijesti, roditelji mogu odluivati o tome kakvu e djecu odgajati, i odbacivati onu
koju smatraju nesavrenom ili defektnom Pod pritiskom genetskog testiranja i
medicinske industrije, parovi e u budunosti sve ee birati oplodnju in vitro negoli
prirodno zaee Roditelji e doslovno moi izabrati embrije s osobinama koje se
podudaraju s njihovim eljama, i odbaciti one druge." Takav postupak autor naziva
"komercijalnom eugenikom".
Da je to potpuno tono pokazuju rezultati dvaju nedavno objavljenih istraivanja
javnoga mnijenja u SAD i Britaniji. Prema istraivanju March of Dimes, 40%
Amerikanaca smatra da je u redu koristiti gensku terapiju kako bi vlastitu djecu
uinili atraktivnijom ili inteligentnijom negoli to bi to bila prirodnom selekcijom.
Gallupovo istraivanje otkrilo je da mnogi Britanci smatraju genetski "popravak"
vlastitih nasljednika opravdanim (i to ak i u sluajevima "benignih nesavrenosti":
recimo 18% kako bi promijenio razinu djeje agresivnosti ili sklonosti alkoholizmu,
10% kako ne bi postali homoseksualci, a 5% da postanu atraktivnija.)33

II

ARGUMENT IZ POVIJESTI: STARA I NOVA EUGENIKA

31 Kolata, Gina. 1988. "Fetal Sex Test Used as Step to Abortion", New York Times (December 25:A1)
32 Wertz, Dorothy, John Fletcher (1989) "Fatal Knowledge? Prenatal Diagnosis and Sex Selection," Hastings
Center Report (May/June:21)
33 Marantz Henig, Robin 1998. "Tempting Fates", Discover, May 1998.
<http://coldfusion.discover.com/output.cfm?ID=1440>

30

Spoznaja da se umjetnom selekcijom (odabirom) i krianjem povoljnih jedinki i vrsta

mogu postii korisni rezultati za ovjeka, kao i prihvaanje Darwinove teorije o
evoluciji vrsta, omoguili su krajem XIX stoljea realizaciju prastare Platonove ideje
da bi se umjetnom selekcijom ljudi mogla postii korist za odreene socijalne slojeve,
nacije, cijelo ovjeanstvo ili ljudsku vrstu. U vrijeme novovjekovne obnove
eugenike, tonije u doba njezina utemeljitelja Francisa Galtona, naela nasljeivanja i
populacijske genetike uglavnom nisu bila poznata ili prihvaena. Jedinica je umjetne
selekcije bio pojedinac kao nositelj odreenog biolokog ili socijalnog svojstva. ak i
kasnije, irenjem genetike tijekom prve polovine XX stoljea, to se obiljeje eugenike
nije promijenilo, jer nisu postojale tehnike kojima bi se interveniralo u podruje
genoma.
Tek s razvojem genetskog ininjeringa i medicinske dijagnostike koja koristi metode
genetskih provjera, postalo je mogue da jedinica selekcije postane gen. Predmet stare
eugenike bio je pojedinac, predmet nove eugenike postao je gen. Obrat u poimanju
genetike i umjetne selekcije stvoren novim genetskim tehnologijama moemo stoga
predoiti parafrazirajui Richarda Dawkinsa: dok je neko pojedinac bio nositelj
reproduktivnih svojstava, pa je selekcija genetskih svojstava bila mogua samo kao
selekcija pojedinaca i njihovih genoma, sada se tijela pojedinaca slobodno mogu
smatrati "strojevima" za reprodukciju gena. Tijelo pojedinca samo je ljutura genetske
replikacije, njegov se sastav moe promijeniti a da se ne dira njegov oklop.
Jedina slinost stare i nove eugenike sastoji se u ljudskom pokuaju da aktivno
intervenira u genetski pool populacije. Meutim, nova se eugenika razlikuje od stare
1. po ciljevima i 2. po metodama i tehnikama.
Ciljevi stare eugenike bili su
1. poboljanje genetskih svojstava odreenih rasa i populacija (naroda)
2. izbjegavanje genetskog "propadanja" viih i sposobnijih "klasa" odnosno
3. poticanje plodnosti "viih" i "sposobnijih" rasa, klasa i pojedinaca, i
4. smanjenje plodnosti "niih" i "nesposobnijih" rasa, klasa i pojedinaca
5. izbjegavanje i kontrola genetskog "optereenja", odnosno visoke stope prirodno i
umjetno induciranih mutacija
Stara se eugenika po metodama ostvarivanja spomenutih ciljeva dijelila na negativnu
i pozitivnu eugeniku. Osnovne metode "negativne" eugenike, tj. svjesne kontrole
raanja ili populacijske kvantitete "nepoeljnijih" bile su:
1. sterilizacija manje sposobnih pojedinaca prema klasnim ili rasnim svojstvima
2. krivino i materijalno kanjavanje "nesposobnijih" pojedinaca zbog "previsoke"
stope plodnosti ili zbog rasploivanja unato zabrani
3. aktivna eutanazija
4. prisilni abortus i selektivni infanticid
5. holokaust
31

"Nesposobnost" ili "nepodobnost" pojedinaca odreivala se prema njihovim

1. socijalnim svojstvima, tj. njihovom pripadnou odreenoj klasi ili "rasi",
socijalnim neuspjehom (to je bio znak njihove intrinzine nesposobnosti),
"neprilagoenou" drutvenim normama (kriminal)
2. psiholokim svojstvima i sklonostima (loi rezultati na testovima inteligencije,
alkoholizam, prostitucija, narkomanija)
3. biolokim svojstvima (idiotizam, homoseksualnost, nasljedne bolesti: izofrenija,
Downov sindrom i sl.)
"Negativna" socijalna i psiholoka svojstva bila su znak loih biolokih osobina koje
se mogu naslijediti. "Povoljna" socijalna i psiholoka svojstva bila su znak dobrih
biolokih osobina koje bi trebalo reproducirati, pa neki autori govore o
"tautologinosti stare eugenike" (premda bi bilo bolje govoriti o pogrenoj
ekvivalenciji). Detekcija "boljih gena" vrila se socijalnom provjerom: budui da su
odreeni pojedinci socijalno uspjeli, onda vjerojatno imaju i bolje gene; odnosno budui da imaju bolje gene - uspjeli su. I obrnuto: oni koji socijalno nisu uspjeli imaju
loe gene, a nisu uspjeli socijalno jer imaju loe gene.
Osnovne metode "pozitivne" eugenike bile su:
1. materijalno ili statusno nagraivanje poveane plodnosti sposobnijih pojedinaca
izabranih klasa i rasa
2. umjetna selekcija: sparivanje i rasplod obdarenijih pojedinaca: osnivanje "toplica"
za osjemenjivanje ena
3. propaganda (pozitivne ili diferencijalne demografije)
Obje vrste stare eugenike favorizirali su i zastupali zagovornici i politiki desnih i
lijevih ideologija.34 I jedni i drugi smatrali su da je potrebna kolektivna, dravna i u
veini sluajeva prisilna akcija, te zakonodavni okvir kojim e se ostvariti kolektivni
ciljevi (dobrobit rase, nacije, klase). Drugim rijeima, bitno obiljeje stare eugenike
bila je nedobrovoljnost odnosno socijalna, zakonska tj. dravna prisila. Bitna razlika meu
starim eugeniarima s obzirom na njihovu politiku orijentaciju sastojala se u tome
to lijevi, reformistiki eugeniari nisu imali prilike ostvariti svoje naume (osim u
sluaju revolucionarne vlade u Meksiku 30-ih godina), dok su desniarski eugeniari,
posebno tijekom II svjetskog rata u Njemakoj imali na raspolaganju sva legalna i
fizika sredstva za ostvarenje svojih ciljeva. Tako je nastala jo uvijek vladajua
predrasuda da je eugenika iskljuivo dio nacistike i rasistike ideologije.
Jo se i danas u nekim zemljama prakticiraju metode "stare" eugenike: primjerice u
Indiji (selektivni infanticid enske djece), u Kini (nagraivanje smanjene plodnosti) ili
Singapuru (nagraivanje vee plodnosti visokoobrazovanih ena). Takve emo
34 vidi moj tekst "Eugenika i ljevica", Filozofska istraivanja, u tisku.

32

postupke, bez obzira to je rije o suvremenosti, i bez obzira to su esto dobrovoljne

prirode, pripisivati staroj eugenici.
Prava, i gotovo najvea pogreka stare eugenike (s obzirom na dananju) leala je u
pogrenoj genetskoj procjeni utjecaja pozitivne i negativne eugenike na
iskorjenjivanje nepoeljnih gena ili genoma. Prema Hardy-Weinbergovoj formuli o
irenju i smanjenju gena u genetskom poolu, ve su 1915. godine R. C. Punnett i H. T.
J. Norton izraunali da bi smanjenje frekvencije nepoeljnog recesivnog gena
zahtijevalo sljedee vremenske odsjeke:

sa 1:100 na 1:1000 u 22 generacije

sa 1:1000 na 1:10000 u 68 generacija
sa 1:10000 na 1:100000 u 216 generacija
sa 1:100000 na 1:1000000 u 684 generacije

Pretpostavimo li, kao to su pretpostavljali stari eugeniari, da su teke mentalne

nasljedne bolesti recesivne, i da jedna ljudska generacija traje otprilike 20 godina,
posljednji bi se korak u smanjenju frekvencije recesivnog gena mogao ostvariti za oko
12.000 godina! Stoga, da su imali na umu navedene genetske i biometrijske procjene,
njihov zadatak eugenikog poboljanja morao bi im izgledati besmislen.35 Takva
vrsta razmiljanja, premda ne i nemogua, potpuno je strana novoj eugenici, ne samo
zbog razliitih politikih ciljeva ve i zbog razliitih metoda.
Za razliku od stare, nova se eugenika temelji na medicinskoj pomoi i genskoj
tehnologiji. Promjena "stem" stanica i drugi najavljeni postupci (kloniranje), posve
mijenjaju logiku razmiljanja o frekvencijama defektnih alela, prvo stoga to e se
uskoro postupci genetske intervencije u defektni gen moi ostvarivati bre i
dalekosenije; ali to je daleko vanije, zbog toga to utjecaj na genetski pool uope
nije voen idejom smanjivanja defektnih genotipa.
Spomenuli smo: u novoj eugenici jedinica selekcije je gen, alel, genom ili genotip, a
ne njegovi nositelji pojedinci, klase ili rase. Za razliku od stare, nova eugenika
podrazumijeva slobodan izbor pojedinaca o njihovim reproduktivnim pravima i ona
se koristi samo kada za nju postoji izriito doputenje pojedinca ija su
reproduktivna prava u pitanju, i to bez obzira nasljeuje li se novim reproduktivnim
tehnikama poeljniji ili nepoeljniji gen.

35 Vidi: Diane Paul: "Did eugenics rest on elementary mistake?" u Paul (1998). Punnettova tablica pretiskana je i u
izvrsnoj studiji W. Provinea Origins of Theoretical Population Genetics, University of Chicago Press, 1971. D.
Paul daje i prikaz polemike izmeu Punnetta i poznatog genetiara i eugeniara R. Fishera, koji je dokazivao da
nije bitno iskorijeniti i svaki pojedinani sluaj recesivnoga gena, pa se u prvim generacijama, po istoj HardyWeinbergovoj formuli frekvencija u populaciji ipak bitno smanjuje (sa 100:10000 na 82,6:10000 u jednoj
generaciji, sa 82,6 na 69,4 u jednoj generaciji, sa 69,4 na 59,2 u jednoj generaciji).

33

Jedini cilj nove eugenike jest pomo pojedincima u ostvarenju njihovih prava ili
interesa, bez obzira na njihova socijalna obiljeja. Drugim rijeima cilj nove eugenike
nije diferencijalna selekcija socijalnih kategorija. Novi eugeniar, tj. genski tehnolog u
podruju humane reprodukcije, medicinske dijagnostike i prevencije moe o "viim"
populacijskim tj. nacionalnim ciljevima s pravom poput Laplacea rei: "Je n'avais pas
besoin de cette hypotese" ("nije mi bila potrebna ta hipoteza"). Meutim, bez obzira
na to to hipoteza o populacijskim ciljevima vie nije prisutna, genetiar i medicinar
svojom intervencijom u genotip pojedinca, odnosno u humanu reprodukciju, ipak
postie eugenike efekte. Sada umjesto stare definicije eugenike, koja podrazumijeva
"poboljanje" genetskog poola populacije, moemo stvoriti novu, koja kae da je
eugenika svaki oblik intervencije u humani genom koji rezultira razliitim genetskim
svojstvima populacije od onih koje bi stvorila spontana ljudska reprodukcija. Takva je
definicija oito neutralna s obzirom na navodne kolektivne i kolektivistike ciljeve
kao i s obzirom na procjenu kvalitete genetske slike populacije. Naime, posve je
mogue da se intervencijama u reprodukciju gena ili genoma de facto smanji podobnost
odnosno kvaliteta genetskog poola populacije, primjerice kao posljedica elje pojedinaca i
parova da dobiju nasljednike unato tome to nose nepovoljne gene (recimo za
neplodnost) koji e se potom iriti u populaciji. Time se cilj nove eugenike, u usporedbi sa
starom, bitno mijenja: cilj nove eugenike nije ostvarenje superiornog genetskog poola, ve
realizacija elja i zahtjeva pojedinaca, bez obzira na njihova genetska svojstva. Takvu emo
eugeniku stoga zvati laissez-faire eugenikom.
Kao i u sluaju stare eugenike, metode nove eugenike takoer moemo podijeliti na
pozitivno-eugenike i negativno eugenike: nova negativna eugenika uklanja (za
pojedinca, njegove nasljednike, a tek potom za populaciju) nepoeljne kombinacije
gena, a nova pozitivna eugenika tehnikama genetskog ininjeringa omoguuje
replikaciju normalnih gena, alela ili genoma kada bi spontana replikacija prouzroila
bolest, malformaciju ili smrt.
Dosadanji korisnici nove eugenike su neplodni ili stariji parovi, parovi s nasljednim
bolestima za koje postoje testovi, ene koje koriste donacije sperme, ugovorni
roditelji, surogatne majke, te pacijenti koji koriste genetski rekombinirane lijekove i
time produuju ivot do spolno aktivne dobi. (Ugovorni roditelji i surogatne majke
su "korisnici" nove eugenike u tom smislu to omoguuju ivot odnosno
preivljavanje genotipa djeteta koje inae ne bi ivjelo ili preivjelo.)
Ukljuimo li u sredstva nove eugenike i metode kloniranja ili izmjene "stem" stanica,
potencijalni korisnici nove eugenike bit e pacijenti za koje e postojati novi
rekombinantni DNK lijekovi, oni kojima e eljeti promijeniti genotip somatskih i
spolnih stanica, pacijenti s umjetno uzgojenim i presaenim tkivima ili organima,
homoseksualni parovi, (bilo kloniranjem ili u kombinaciji sa surogatnim majkama),
odnosno tonije, svi koji e na bilo koji nain poeljeti i biti ekonomski sposobni za
stvarna ili "kozmetika" poboljanja svojih genoma. (U svojoj futuristikoj knjizi
34

Vizije. Kako e znanost revolucionirati 21. stoljee, ameriki fiziar Michio Kaku, tvrdi
kako e nakon 2005. godine i svretka Projekta Humani Genom, svatko moi u
supermarketu na CD-u naruiti zapis svog genoma, pa e sredstva dananje
medicinske dijagnostike u usporedbi s novom molekularnom medicinom izgledati
poput voodoo magije. Istodobno, poznavanjem mehanizama stanine genetske
reprodukcije i intervencijom u degenerativne celularne procese, bit e mogue
utjecati na stanice raka i na starenje stanica. ini se da fantastini scenariji o
produenju ivotnoga vijeka i nisu posve bez temelja.36)

III

ARGUMENT IZ TEORIJE: LAISSEZ-FAIRE EUGENIKA

Laissez-faire eugenika i ljudska prava

U prethodnim odlomcima opisali smo raznolike metode medicinske dijagnostike i
asistencije, razmjere utjecaja genske tehnologije u odreenju kvalitete genoma
potomstva, i metodoloke i metafizike razlike stare i nove eugenike. U uvjetima
reproduktivne, socijalne i etike raznolikosti, poveanja pritiska neplodnih parova na
medicinsku pred- i postnatalnu asistenciju, i sve specifinijih zahtjeva roditelja i
skrbnika o genetskom odreenju potomstva, postavlja se pitanje kojim se naelima
rukovoditi u pravno-etikoj regulativi takvih medicinskih i gensko-tehnolokih
postupaka.
Na prvi je pogled pojam laissez-faire eugenike proturjean. Sidney Webb, britanski
socijalist eugeniar s poetka stoljea tvrdio je kako "ne moe postojati laissez-faire
eugenika. Eugeniar moe samo intervenirati, intervenirati, intervenirati". Eugenika
je naime genetiko-socijalna disciplina koja govori o svjesnoj i kontroliranoj selekciji
ili poboljanju genetskog poola ovjeanstva, a laissez-faire politika pak pretpostavlja
odsutnost bilo kakve kontrole i intervencije. Kako je onda mogue vriti kontroliranu
selekciju bez kontrole i intervencije?
Rjeenje je ovoga proturjeja jednostavno. Laissez-faire, tj. liberterska politika
pretpostavlja da pojedinci imaju svoje legitimne tenje, interese i planove, i ponajvie
- da oni imaju svoja "ljudska" prava. Ona nadalje pretpostavlja 1. da pojedinci
najbolje znaju to je za njih najbolje, 2. da drava, crkva, partija ili neka druga
birokratska ustanova nema pravo odluivati o podrujima aktivnosti koja se tiu
osobnih, ljudskih prava i 3. da najvei napredak drutva slijedi kada se takve
organizacije ne upliu u podruje pojedinanih prava, interesa i ciljeva.
Za razliku od starih oblika eugenike s ideolokim, kolektivistikim predznacima,
primjerice ljeviarske ili desniarske, nacistike eugenike, nova, laissez-faire eugenika
ne slijedi ciljeve poboljanja genetskog poola neke populacije zato to je to u interesu
36 Michio Kaku, 1997. Visions. How Science Will Revolutionize the 21th Century, Anchor Books, NY.

35

neke skupine, drave, partije i sl. Ona takoer ne nasljeuje stare oblike eugenike i
njihove ideje o Nat-ovjeku kojega bi trebalo realizirati i razmnoiti na kugli
zemaljskoj. Naprotiv, novi eugeniar, lijenik ili znanstvenik, koji koristi genske
tehnologije i njima utjee na "diferencijalnu stopu raanja" postupa prema
zahtjevima svojih klijenata, pacijenata ili buduih korisnika. On ne zadire u prava
drugih pojedinaca da se u vlastitome ivotu rukovode sasvim razliitim naelima o
reprodukciji, te stoga niti ne predstavlja "drutvenu opasnost" zbog koje bi trebalo
osnivati posebne dravne ili birokratske komisije.
Nova eugenika, proizvod revolucionarnih mogunosti genetske tehnologije i
medicine, temelji se na pravima pojedinaca, na dobrovoljnosti i proizvoljnosti
pojedinanih elja. Pojedinac ima pravo na ivot, pravo na reprodukciju i pravo na
raspolaganje vlastitim tijelom, vlastitim tkivima, odnosno vlastitim genomom. Nema
nikakve sumnje da osiguravanje takvih prava sa sobom nosi neke rizike i etike
probleme. Primjerice: ima li surogatna majka pravo na majinstvo? Ili: kako sprijeiti
zloupotrebu poznavanja tueg medicinsko-genetskog stanja (primjerice prilikom
ugovaranja zdravstvenog osiguranja)? Zbog neizvjesnih posljedica nove genetskomedicinske prakse, velik broj demokracija svijeta (posebno u Europi) smatra da etiki
sporne posljedice pojedinih pravih ugovora i aranmana (primjerice ugovori o
surogatnom majinstvu) treba pravno regulirati, odnosno najee - zabraniti. (Pri
tome je znaajno da postoji vrlo jasna korelacija: to je znanje o genetici u populaciji
razvijenije, to je tolerancija spram genske tehnologije i medicinsko-reproduktivne
asistencije vea.)
Postavlja se meutim pitanje: u ime ega drava zabranjuje pravo pojedincima i
parovima da sklapaju za njih poeljne i korisne ugovore? Jedno od teita ovoga
lanka jest tvrdnja da zabrana etiki spornih ugovora kri ljudska prava pojedinaca,
odnosno da se izravno teti odreenim pojedincima, najee upravo onima kojima je
pomo najpotrebnija. U sluajevima takve regulative (zabrane), drava preuzima
ingerencije koje kre liberalna naela o zatiti ljudskih prava. Stoga bi protivnici
genske tehnologije na podruju humane genetike i na podruju reproduktivne
asistencije trebali bi imati na umu da se takvom regulacijom de facto ograniavaju vrlo
ivotna prava, katkada i samo pravo na ivot pojedinaca.
Osnovno naelo zabrana pojedincima i parovima da sklapaju za njih povoljne
ugovore o reprodukciji, jest etiko naelo o izbjegavanju - za populaciju, odnosno
glasaku veinu - moralno spornih ili odioznih posljedica. Meutim, to naelo nije
dovoljno uvjerljivo etiki i pravno utemeljeno. Drava ne postoji zbog zatite
moralnih stavova veine. Naprotiv, podruje ljudskih prava bitno je upravo zbog
zatite manjinskih ili pojedinanih etikih svjetonazora pred "mnijenjem veine" i ono
ima primat pred mnijenjem veine. Liberalna je doktrina o zatiti ljudskih prava
nastala nakon dugih ratova oko primata pojedinih moralno-religijskih doktrina.
Ishod tako nepomirljivih stavova bilo je primirje: doktrina o zatiti pojedinanih
36

(prvenstveno religioznih i moralnih) uvjerenja pred moralnim, religioznim i

politikim stavovima veine, odnosno samog dravno-represivnog aparata. Nova
biotehnoloka revolucija stavlja nas u situaciju slinu sukobima iz vremena
tridesetgodinjega rata: s obzirom da se moralno-teoloki stavovi pojedinaca,
skupina ili naroda oko prava na reprodukciju i openito na "raspolaganje vlasititim
tijelom" teko mogu pomiriti, i da iz toga sukoba mogu proizai daleko
katastrofalnije posljedice negoli to je toleriranje moralne razliitosti, jedina jasna
ingerencija drave koja proizlazi iz vladajue demokratske liberalne doktrine jest
zatita moralno-teoloke razliitosti pojedinaca. Kako pitanja reprodukcije i
raspolaganja vlastitim tijelom nesumnjivo pripadaju podruju ljudskih prava, iz toga
slijedi da zabrane pravnih aranmana kojima reproduktivno manje sposobni parovi
osiguravaju genetsko nasljeivanje ili kojima se smanjuju eventualne patnje i sprijeava smrt
malformirane djece, kojima se nekim pacijentima produava ili omoguuje ivot, kojima se
nastavljaju etiki naoko sporna znanstvena istraivanja, de facto ograniavaju i ugroavaju
ljudska prava, odnosno kre upravo temeljna naela na kojima su izgraene suvremene
demokratske drave. Socijalno gledano, zabrane etiki osporavanih pravnih aranmana
ukazuju na nesposobnost dotinoga drutva da se uhvati u kotac i rijei vie-ilimanje latentne sukobe oko osnovnih moralnih stavova pojedinaca.
Danas se meu pravnicima i etiarima sve ee govori o "tri generacije ljudskih
prava" (prva "generacija" oblikuje osnovna liberalna naela o osobnom integritetu,
participaciji i vlasnitvu, druga - niz socijalnih prava, poput zdravstva, kolstva,
penzije, a trea niz metafizikih naela o zatiti okolia, pravu na mir i sl.) Pitanje
reproduktivnih prava izvodi se iz prava na osobni integritet, pitanje slobode
znanstvenog istraivanja iz prava na slobodu misli, (a pravo na ivot ili produeni
ivot pomou medicinsko-genetske asistencije da i ne spominjemo), stoga je sasvim
jasno da navedena prava proizlaze iz prava "prve" generacije, dakle upravo iz onih
prava koja bi drava prvo i posebno trebala zatititi. Iz toga ponovno proizlazi da
zabrane etiki osporavanih posljedica ugovora vezanih za reprodukciju i slobodu
znanstvenog istraivanja, naruavaju same temelje moderne drave koja poiva na
sekulariziranju i individualiziranju raznolikih etiko-teolokih stavova.
Novi eugeniar - lijenik ili znanstvenik koji intervenira u genetski pool, ne
pretpostavlja da pojedinac koritenjem svojih reproduktivnih prava (ili prava na
slobodu izraavanja u znanstvenom istraivanju) svjesno radi protiv sebe, ili da
njegovi "pravi" interesi proturjee njegovim stvarnim izborima. Ali ak i kada bi to
bio sluaj, njegovo se pravo na postupanje prema vlastitome nahoenju, ako pri tome
ne teti drugima, ne bi smjelo ograniavati u ime "viih", kolektivnih i najee
maglovitih moralno-teolokih stavova ili ciljeva. Isto tako, doktrina o ljudskim
pravima ne tvrdi da zatita ljudskih prava uvijek stvara najpovoljnije socijalne
posljedice. Sloboda koju prua ta doktrina, recimo u kapitalizmu, vrlo esto za
pojedinca ima upravo suprotne posljedice. Stoga argument protiv genske tehnologije
koji tvrdi da zabrana odreenih ugovornih aranmana upravo eli zatititi pacijente
37

od njih samih, nije valjan. Kao i u sluaju s koritenjem slobode u ostalim socijalnim
podrujima, tako i na podruju reproduktivnih prava i medicinske asistencije, treba
imati povjerenja da pojedinac zna to je za nj najbolje. Ukratko, pouzdajemo li se
inae u liberalnu doktrinu o laissez-faireu (i u naela demokratske drave), nema
nikakvih razloga da podruje reproduktivnih prava i medicinske asistencije bude
iznimka.
Nadalje, ako spomenuti pledoayer za zatitu osnovnih prava i razliitosti moralnih
sudova po sebi nije dovoljno uvjerljiv, promotrimo konkretniji primjer. Poznati
filozof Philip Kitcher svoju novu knjigu o socijalnim posljedicama genske
tehnologije37 zapoinje poglavljem pod naslovom "Likovi patnje" u kojemu potanko
opisuje patnje pacijenata djeje bolnice u San Diegu roenih s genetskim
malformacijama: "Neka e djeca umrijeti vrlo mlada u tom rasvjetljenom svijetu
Djeje bolnice. Za druga e ivot biti slijed bolnikih soba, bez igraaka i veselja,
slijed medicinskih sestara koja se vie nee truditi da prue ruku kako bi dobila djeji
odgovor, ili da navinu glazbenu kutiju, bit e to slijed soba o kojima djeca nee znati
nita. Samo e se neka vratiti roditeljima, barem za neko vrijeme" Negativistiki
stav prema koristima genetskog ininjeringa i njezinim upotrebama u medicini
mogu je samo ako uspijemo zanemariti ili zaboraviti gorespomenuti (ili neki slian)
prizor, i ako se na taj nain uspijemo uvjeriti da "via" moralno-teoloka naela o
"bojoj prirodi ovjeka" koja nam ne doputaju intervenciju u tu nau prirodu,
moraju imati primat nad konkretnim patnjama pojedinaca.
Osnovna je teza ovoga lanka obrnuta: ljudska prava moraju imati primat nad
etikim sudovima veine. Sasvim je shvatljivo da mnoge moralne postupke
pacijenata, klijenata, lijenika ili znanstvenika smatramo odbojnim, ali to nije
dovoljan razlog da drava (ili jo gore - neka birokratska, teoloka ustanova ili grupa
graana) sankcionira takvu odbojnost, jer se takvi prima facie moralno odbojni
postupci pojavljuju - isuvie esto - upravo zbog ivotne dobrobiti drugih
pojedinaca.
Nova etika i socijalna problematika
Dva glavna argumenta ovoga lanka, argument rasprostranjenosti novo-eugenike
prakse, i argument iz zatite ljudskih prava, potkrijepljuju vanost i vrijednost
biotehnolokih i medicinskih dostignua suvremenosti. Njima sam elio osporiti
apstraktno-etike, moralistiko-teoloke stavove protiv genske tehnologije.
Odbojnost prema genskoj tehnologiji esto je znak nepoznavanja njezinih postupaka,
koristi i dostignua, a iz takvoga neznanja slijedi moralistika beskrupuloznost koja
nastaje kada se u ime viih, ili "metafizikih" naela pojedincima zabranjuje
oblikovanje ivota prema vlastitoj mjeri ili ak i samo preivljavanje.

37 Kitcher, Philip. 1997. Lives to Come. The Genetic Revolution and Human Possibilities, Simon & Schuster, NY.
str. 13.

38

Ali, sada kada sam to rekao, mogu dodati kako nema sumnje da biotehnoloka
revolucija kojoj smo svjedoci, ukazuje na nove etike i socijalne probleme koji e se
kao posljedice biotehnologije i laissez-faire eugenike pojaviti u budunosti.
Rije je o sljedeim problemima:
1.
Nakon iskorijenjivanja nekih (veine?) dominirajuih odnosno letalnih
genetskih poremeaja, postavit e se akutni problem: prema kojim kriterijima
"zdravlja" odabirati strategije genetske intervencije. Naime, ak i ako se sloimo
da je opravdano intervenirati u sluajevima cistine fibroze, Downova
sindroma, Huntingtonove bolesti, raznih drugih trisomija, je li opravdano
intervenirati u sluajevima lakih nasljednih osobina poput astigmatizma?
Kriteriji laissez-faire eugenike kau da je odgovor na to pitanje pozitivan. U
tome sluaju postavlja se pitanje
2.
Moe li se izbjei "neetika" selekcija (prema spolu, boji koe, kose i sl.) za koju smo
ve rekli da postoji velik interes "klijenata"? Odgovor koji nam prua laissezfaire eugenika bit e negativan, jer ona ne tolerira zabrane izbora prema
nahoenjima pojedinaca (ako se ne tiu drugih). Ali iz takvog odgovora slijedi
najbitniji problem:
3.
Na koji nain izbjei da drutvo, socijalnim, a ne legalnim pritiskom, odredi kriterij
selekcije. Iskustva laisez-faire drutvenih sustava pokazuju da liberalna
zakonska regulativa vrlo esto prebacuje sukobe i etika neslaganja, odnosno
otpor stanovnitva prema nepoeljnim postupcima i osobama, na socijalnu
razinu. Stoga je vrlo vjerojatna perspektiva laissez-faire eugenike situacija u
kojoj e zajednica (a ne pravni sustav) u ime kolektivnih ciljeva izabirati
kriterije selekcije, te da e se sukobi oko etikih naela pretvoriti u socijalne
pritiske, i sve veu netoleranciju prema osobama kojima genetski sastav nije
promijenjen. 38
4.
Nadalje postavit e se pitanje: hoe li genetska nejednakost postati posljedica
ekonomske nejednakosti. Odgovor koji prua laissez-faire eugenika je ponovno
potvrdan. (Klasini odgovor laissez-faire ekonomista, koji nije posve
pogrean, jest da se pogonska snaga onih pojedinaca koji e ulagati u takve
postupke, tj. njihov novac, postupno prebacivati i na "nesretnije" lanove
drutva. Tako e primjerice siromani Amerikanac imati vie anse za
"genetsko popravljanje" negoli siromani Hrvat. Klasina laissez-faire
ekonomija pretpostavlja da je takav investicijski "input" bogatih glavni pogon
napretka; analogno vrijedi i za laissez-faire eugeniku.)

38 Kitcher, ibid., str. 205-219. Jedan od primjera iznosi Kitcher. Na nastavi etike godine 2069. razred raspravlja o
povijesti eugenike i svi se slau da je izbor spola neetian. Ali i dalje ostaju geni za odreene osobine koje
drutvo dodue tolerira, ali za koje i izdvaja novac. Tako primjerice za ljevoruke postoje posebne naprave. Ne bi
li bilo bolje, pitaju se uenici, kada bi se novac uloen u proizvodnju tih sprava koristio za druge socijalne
programe, recimo za visoko kolstvo?

39

5.

Napokon, ako e kozmetika genetska poboljanja postati pravilo, jedno od

najzanimljivijih etikih pitanja bit e: u ime ega e se ljudi odluivati protiv
genetske intervencije ili detekcije. Robin Marantz Henig u lanku "Tempting
Fates" postavlja zamiljeno pitanje koje e dijete budunosti uputiti svojim
roditeljima: "Tata, a zato mi nisi popravio gene (za inteligenciju), ako si
mogao?"39

Navedena pitanja ukazuju na opasnosti na koju dobro ukazuje Kitcher: "Laissez-faire

eugenika sadri opasnost da zadri najgrozniji aspekt svog povijesnog prethodnika tendenciju da transformira populaciju u odreenom smjeru, a ne da izbjegne patnje
ili da izrazi skup nekih drutvenih vrijednosti."40 Stoga se on zalae za obrazovanje
na podruju genetike i reprodukcije, koje e osim klasinog "znanja", upuivati i na
etike i moralne smjerove, kako bi se izbjegle strahote stare eugenike. Laissez-faire
eugenika nastala je spontano, kao refleks vie-ili-manje ivotnih potreba pojedinaca.
Pretvori li se ona u sredstvo socijalne kontrole ili pritiska, ponovno e postati
klasina, stara i mrana eugenika.
Ali ini mi se da su sva navedena pitanja bitno jasnija, a time i lake rijeiva, od
pitanja kojima smo zaokupljeni danas u naoj sredini (pitanja "za" ili "protiv" genske
tehnologije). Strah od povratka "stare" eugenike nije samo dalek, ve je po mom sudu
neutemeljen: kao to koncepcija ljudskih prava titi pojedince od nasrtaja zajednice i
njezinih etikih stavova i time unato kolektivnih zahtjeva osigurava moralnu
raznolikost, tako e na isti nain ljudska prava tititi i od etikih nasrtaja
kolektivizma u sluaju genetskih promjena. Hoe li kao posljedica laissez-faire
eugenike ovjeanstvo postati genetski jednolinije ili raznolikije, ostaje pitanje na
koje e utjecati (nepredvidljiva) volja i interesi pojedinaca. Ali jedno je sigurno:
raznolikost koja pretpostavlja visoku frekvenciju defektnosti i smrtnosti nije
raznolikost koja omoguuje socijalnu jednakost ansi.

39 Henig, Robin Marantz, 1998: "Tempting Fates", Discover, svibanj 1998.

<coldfusion.discover.com/output.cfm?ID=1440>
40 Kitcher, ibid. str. 199.

40

Eugenika i ljevica
Nijedan dosljedni eugeniar ne moe biti laissez faire individualist... On mora
intervenirati, intervenirati i intervenirati.
Sidney Webb
Openito se ini da su crnci u prosjeku inferiorniji od bijelaca, ali s obzirom da su
nenadoknadivi za rad u tropima, njihovo bi istrijebljenje bilo vrlo nepoeljno
Bertrand Russell, Brak i moral. 1927
Teza i kontekst rasprave
U ovome radu elim dokazati da je reformistika ili ljeviarska eugenika bitno
znaajniji povijesnoznanstveni i socijalni fenomen negoli to povjesniari znanosti
obino ele priznati. Za razliku od brojnih povjesniara znanosti, i pogotovo
manjeupuene znanstvene javnosti, koja eugeniku smatra samo desniarskom,
nacistikom i rasistikom doktrinom o poboljanju genetskih svojstava ljudske rase,
pomou etiki spornih postupaka sterilizacije nesposobnijih ili poticanja oplodnje
genetski kvalitetnijih pojedinaca ili rasa, moja je glavna teza da je upravo ljeviarska,
ili reformistika, a ne desniarska i rasistika eugenika pravi zaetnik dananjeg
uskrsnua eugenike, te da je upravo ljeviarska eugenika odrala kontinuitet jednoga
pokreta koji je slomom nacizma poslije II svjetskog rata naoko zamro, i koji je
sredinom 80ih uskrsnuo novim otkriima na podruju genetike. To u uskrsnue
eugenike nazvati liberalnom ili tonije liberterskom eugenikom, kako bih je
razlikovao i od desniarske i od ljeviarske eugenike, i nasuprot socijalistu Sidneyu
Webbu tvrditi da je posve mogue, tovie jedino mogue, zastupati laissez-faire
individualistiku eugeniku koja je danas ionako na djelu na podruju medicine.
Najnovija otkria i tehnike na podruju genetike i medicine, kloniranje, umjetna
oplodnja, genetski splicing, genetska detekcija i manipulacija sekvenci
aminokiselina, enzima i proteina u ljenike svrhe, radi poboljanja prehrambenih i
ostalih industrijskih proizvoda, patentiranje genoma, problemi vezani uz
potencijalnu proizvodnju ili postojeu golemu potranju za transplantiranim
organima, pravni problemi s vlasnitvom genoma, mogunost posuivanja ili kupnje
embrija ili maternice, golemi porast broja banki sperme, donatora i kataloga iz kojih
neplodni parovi mogu izabrati svojstva svojih pravnih nasljednika, samo su
natuknice o razmjerima znanstvenosocijalnih procesa dananjice. Socijalne posljedice
tih znanstvenih otkria, drutvenih i tehnolokih procesa ve su sada goleme i puka
je iluzija smatrati da se svi ti procesi mogu zaustaviti jednostavnim pravnim aktom
zabrane. Genetski inenjering nudi mnoga obeanja, ali takoer budi i strah. Nema
nikakve sumnje da su upravo ti znanstveni procesi temelj obnovljene eugenike,
premda se, zbog povijesne optereenosti, pojam eugenike danas rijetko navodi.

41

Navedeni znanstveno socijalni procesi obnovili su etike dileme prisutne u starijim

eugenikim pokretima, koji su se od kraja II svjetskoga rata donedavno smatrali
potpuno pogrenim, znanstveno neutemeljenim, nepotrebnim ili pak moralno
odbojnima, te se rasprava o njima inila izlinom. Unato tomu, razmjeri postojee
primjene genetike u medicinskoj praksi preokrenuli su uobiajena razmiljanja o
eugenici. Nakon obnove rasprave o socijaldarvinizmu te o njemu djelomino srodnoj
disciplini sociobiologije, i nakon jo uvijek aktualne rasprave o nasljeivanju
kvocijenta inteligencije koji katkada podupire rasistike pretpostavke i predrasude,
nakon to se dakle klatno najbitnije rasprave u drutvenim znanostima u XX stoljeu,
o koliini nasljeenog i steenog u ljudskome ponaanju sada nesumnjivo prebacilo
na stranu nasljednog, odnosno biolokoga, na red je dola rasprava o eugenici,
doktrini o poboljanju genetskih svojstava prirodnih, prvenstveno ljudskih
populacija.
ira javnost eugenikom obino smatra iskljuivo njezin najodvatniji, nacistiki izraz.
Nacizam je naime u ime poboljanja arijevske rase u kratkom razdoblju nakon 1934.
godine, na temelju rasnih i rasistikih zakona, sterilizirao vie od 220.000 navodno
nesposobnih i slaboumnih ljudi. Herinrich Himmler je lanove SS-a nagovarao
da zanu to vie djece s rasno podobnim enama, a godine 1936. ustanovio je tzv.
Lebensborn, toplice, u kojima su udane i neudane majke SS-ovaca dobivale najbolju
medicinsku njegu, S uspostavom Nirnberkih rasistikih zakona godine 1935. na
mentalno poremeene, i rasno nepodobne osobe mogla se osim sterilizacije
primijeniti i eutanazija, a Jeseph Mengele i brojni nacistiki lijenici primjenjivali su
svoje eksperimente na zatoenicima u koncentracijskim logorima i bili najaktivniji
subjekti genocidne politike (Lifton, 1986). Ti nacistiki postupci s pravom e zauvijek
ostati simbolom potpunog moralnog sloma ovjeanstva.
Manjeupuenoj javnosti to eugeniku poistovjeuje s nacizmom esto se pridruuju i
neki povjesniari znanosti, koji tvrde da je eugenika nakon sloma faizma nestala.
Mlai njemaki povjesniar Stephan Kuehl tvrdi da je nacistiko koritenje
eugenike, koje je ukljuivalo masovnu sterilizaciju, ubijanja hendikepiranih osoba,
ienje etnikih manjina, iskorjenjivanje idova, uvijek tiho prisutno u djelima o
eugenici, premda se o tome posebno ne govori. Njegova je tvrdnja tona kao
dijagnoza javnoga mnijenja, ali je posve netona, kako emo vidjeti, kada je rije o
povijesno znanstvenoj literaturi. Povjesniari i sociolozi znanosti, poput Kuehla, koji
pretpostavljaju da je poistovjeenje eugenike i nacizma, odnosno krajnje desniarske
politike, ispravno i opravdano, obino govore o uskrsnuu eugenike tek s poetkom
osamdesetih godina, kada su skupine znanstvenika ponovno poele otvoreno
dokazivati postojanje razliite genetske obdarenosti meu populacijama, odnosno s
novim raspravama o inteligenciji u psihologiji, ili u otvorenoj rasistikoj sociologiji
nekih amerikih sociologa. Takva analiza pretpostavlja da je eugenika oduvijek bila,
ili da je po definiciji rasistiki projekt. Kao to emo vidjeti, ova je pretpostavka posve
pogrena. Kako bismo oborili tu tezu pokuat emo dokazati:
42

1. da eugenika nije zamrla nakon rata, ve da je meu ljeviarskim eugeniarima vie

ili manje latentno ivjela sve do danas;
2. da eugenika nije nuno vezana za rasizam, tovie da se ona moe uskladiti, i da se
de facto usklaivala sa socijalistikim i komunistikim idejama;
3. da je upravo latentna, ljeviarska eugenika omoguila obnovu dananje eugenike u
procesima primjene genetike na drutvo.
iroj je javnosti poznat tek nacistiki isjeak eugenike. Manje je poznato da je ukupan
broj steriliziranih osoba obiljeenih kao slaboumnih, u Sjedinjenim Dravama prije
II svjetskog rata, kao i u Skandinaviji nakon II svjetskog rata bio istovjeta spomenutoj
nacistikoj brojci. Isto je tako gotovo nepoznato da su se u redovima genetiara
komunista sve do 60ih godina ovoga stoljea predlagale sline metode pozitivne
eugenike za unaprijeenje genetskih svojstava populacije poveanjem broja
sposobnih, genetskih obdarenih parova. Manje je dakle poznato da su se socijalisti i
nacisti u ideologiji vezanoj za poboljanje genetskih svojstava ljudske rase u mnogim
elementima eugenike ideologije u biti slagali.
Ovom studijom elim pokazati kako je eugenika prolosti doista bila loa stvar, a
isticanje ljeviarske eugenike ne smijemo shvatiti kao pokuaj rehabilitacije
desniarskih vrsta eugenike.
Povjesniari su o eugenici openito pisali na dva naina: ili su isticali slinosti i
kontinuitet izmeu eugenike i nacistike politike, ili su dokazivali da odreene
aspekte eugenike treba razlikovati od takve politike. (Kuehl, 1994) Dok njemaki
povjesniari (Bock, Weingart, Kroll, Bayertz) uglavnom iz razumljivih razloga
pripadaju prvoj kategoriji, veina genetiara i povjesniara eugenike tvrdi da je
povijesno gledano, podjela na desniarsku i ljeviarsku eugeniku sporedna, te da su
metode negativne eugenike, tj. sterilizacije nepodobnih, i metode pozitivne
eugenike, tj. poveanje broja podobnijih osoba, dijelili i ljeviari i desniari. Socijalist
J. B. S. Haldane, jedan od najznaajnijih biologa XX stoljea, tvrdio je u svojoj knjizi
Nasljednost i politika, kako pitanja politike i nasljednosti presjecaju uobiajene
politike podjele uzdu i poprijeko, Frederick Osborn, jedan od najpoznatijih
amerikih posljeratnih eugeniara, osamdesetih je godina utemeljio vrlo desniarski
orijentiran Pioneer Fund koji financira eugenika istraivanja, premda njegova
eugenika hipoteza (o kojoj e biti rijei) govori eugenikom izjednaavanju
ekonomski razliitih klasa, te da kontrola raanja de facto dovodi do takvoga
izjednaavanja. Daniel Kevles, najznaajniji povjesniar eugenike, reformistiku
eugeniku obrauje kao dio znanstveno-socijalne periferije, dok desniarsku
eugeniku zove eugenikom maticom, ali nain njegove prezentacije povijesti
eugenike podjelu na politiki lijevo i desno ini izlinom. Do slinih zakljuaka
dolaze i analize skupine povjesniara znanosti pod vodstvom Marka Adamsa, koji
obrauju povijest eugenike u Francuskoj, Rusiji, Britaniji i Brazilu. Nancy Leys
43

Stephan u svojoj knjizi Vrijeme eugenike, u kojoj obrauje eugeniku problematiku

u Latinskoj Americi, izvrsno pokazuje kako su se na znanstvenoj periferiji kriali
putevi rasizma, revolucionarnog reformatorstva i obine zdravstvene zatite. Loren
Graham u svojoj knjizi Izmeu znanosti i vrijednosti pokazuje kako je eugenika
mogla cvasti i u Sovjetskome savezu, premda je poivala na pogrenoj, Lisjenkovoj
doktrini o nasljednosti steenih osobina. Genetiari i povjesniari eugenike s
engleskog govornog podruja uglavnom su dakle svjesni razmjera ljeviarske
eugenike, bez obzira istiu li u svojim prikazima ideoloke razlike ili slinosti s
desniarskim ideologijama.
Socioloka teza
Dananje studije o eugenici obino su povijesne prirode. Ali one su za sociologiju
znanosti od iznimne vanosti. Kljuno pitanje sociologije znanosti jest odnos internoznanstvenih rezultata i politiko-socijalnoga okolia, odnosno davanje odgovora na
pitanje: utjee li drutveni okoli na izbor znanstvenih hipoteza ili pak internoznanstvene injenice determiniraju izbor politikih i socijalnih primjena. Eugenika je
vrlo pogodni amalgam obiju strana, i imanentno-znanstvene, i politiko-socijalne, pa
sociolozima znanosti predstavlja vrlo pogodni test kojim se moe provjeriti vrsta
determinacije, odnosno to je dominantnije: interno-znanstvene injenice ili pak
politiko socijalni izbor. Stoga povijest eugenike moemo pisati na dva naina: ili
tako da kaemo da je eugenika pseudoznanost, pretpostavljajui da se temelji na
pogrenoj genetici, ili tako da kaemo kako je izbor ciljeva za primjenu inae moda
ispravnih genetskih rezultata bio pogrean. Povjesniari znanosti vrlo esto
odbacuju ideje koje se kasnije ine oito pune predrasuda ili beznadno zastarjele kao
pseudoznanstvene. Meutim definiranje eugenike kao pseudoznanosti samo je
pogodan nain da se ostavi po strani problem zato je tako mnogo prominentnih
znanstvenika bilo ukljueno u njezino stvaranje, ili pak da se zanemare teka pitanja
o politikoj prirodi biolokih i drutvenih znanosti, tvrdi Nancy Leys Stephen.
Internalistika varijanta, koju zastupa primjerice Nils Roll Hansen (1988) zastupa
stav da genetika znanost ne prua argumente niti za, niti protiv eugenike uope...
tek kada se znanstene i politike teme pobrkaju, a posebno kada se potiskuje
slobodno oblikovanje i komunikacija znanstvenih miljenja, zle varijante eugenike
imaju najbolje anse za progres. Roll-Hansen smatra da su oslabljivanje i
transformacije eugenike bile posljedice novih spoznaja na podruju genetike. Premda
je njegova internalistika teza o znaaju genetike tona kada je rije o slabljenju
rasistike eugenike tijekom 20ih i 30ih godina ovoga stoljea, ini se da se zastoj ili
navodni zaborav eugenike nakon II svjetskoga rata moe puno tonije objasniti
politikim zbivanjima. Stoga nam se ini ispravnim tvrdnja Diane Paul da je
genetika pozadina eugenike ostala otvoreno pitanje sve do dananjih dana. Slom
staroga )eugenikog) konsenzusa ima svoje korijene u politikim, a ne znanstvenim
dogaajima... S nestankom (groznih) sjeanja, ne bi nas trebalo iznenaditi da
doivimo ponovnu obnovu doktrine koja nikada nije bila pobijeena u znanstvenoj
areni, ve se utopila u politikim i drutvenim dogaanjima. (589).
44

Za sociologa znanosti eugenika je problematika vrlo bitna jer pokazuje kako dilema
interna znanosti protiv eksterne sociologije nije jednostavno rjeiva, ve da
postoje vie ili manje brojne situacije u kojima upravo eksterna sociologija tj.
drutvene okolnosti, odreuju pravce novih istraivanja.
Meutim osim navedene dileme mogu je i trei stav, koji ovdje zastupamo: veze
genetike i eugenike bile su neprekidne, Eugenika krajem II svjetskoga rata nije
nestala, ve je kontinuirala vie ili manje pritajeno. Klasina, desniarska, negativna
eugenika bila je dijelom potisnuta ili pritajena, skrivena od oiju javnosti, meutim
nikakvi novi znanstveni rezultati nisu eugeniku pretvorili u pseudo-znanost.
Naprotiv, ona je kontinuirala pod drukijim imenima, primjerice pod imenom
medicinskih razloga za sterilizaciju ili pak pod utjecajem drukijih metoda
genetske intervencije, kao to su primjerice kontrola raanja, genetske karte kojima
se Kini i Indiji regulira broj djece, subvencije za obrazovane ene s vie djece u
Singapuru, ili pak pod utjecajem suvremenog liberalnog naina odluivanja o
potomstvu, kao to je izbor donatora sperme.

Razmjeri ljeviarske eugenike

Kevlesova ocjena, da je reformistika, ljeviarska eugenika uglavnom predstavljala
periferiju eugenikih zbivanja, tona je samo utoliko to ljeviarski genetiari i
eugeniari nisu imali politiku mo da provedu svoje nakane, kao to su to imali
desniari u Njemakoj ili Sjedinjenim dravama. Kakva bi povijest bila da su je imali,
pokazuje se na primjeru ljeviarskih eugeniara u Njemakoj, poput osnivaa
eugenike u Njemakoj, Stallmayera, koji su bili izravno odgovorni za nastanak i
sadraj nacistikih zakona (vidi Graham, Adams). Britanski su predratni socijalistiki
orijentirani genetiari i eugeniari (kao uostalom i desniarski) bezuspjeno
pokuavali utjecati na donoenje zakone o sterilizaciji nepodobnih, (jer je veina ljudi
u Britaniji dravnu intervenciju openito, pa onda i u podruje spolnosti tijekom
cijelog XX stoljea smatrala odioznom). Poznati biometriar Karl Pearson, Darwinov
uenik, primjerice, bio je socijalist, ali je zastupao stav da postoje vee uroene
razlike izmeu crnaca i bijelaca negoli izmeu ljudi uope i majmuna, a kada je rije
o socijalizmu, tvrdio je: Ozakonjenje policijskih mjera kojim e se utjecati na
nemoralne i antidrutvene manjine bit e politika realizacija socijalizma. John
Burden Sanderson Haldane, vrlo utjecajni socijalistiki genetiar, tvrdio je da bi
svijet bio mnogo dosadnije mjesto da meu pojedincima i skupinama ne postoje
uroene razlike. U svom djelu Eugenika i politika iz 1937., razmatrajui razne
eugenike metode, izmeu ostaloga i umjetnu oplodnju, Haldane je pisao: Ciljevi
eutgelegeneze (umjetne oplodnje) nisu samo kompatibilni sa socijalizmom... oni jesu
socijalizam, bioloki socijalizam... Oni ukljuuju upravo socijalizaciju spolnog
materijala, uspostavu prava svakog pojedinca na nasljee najboljih nasljednih
sposobnosti koje postoje igdje na svijetu. U korespondenciji s Mullerom, Haldane je
45

tvrdio kako je spreman dati svoje ime, novac i gamete za eutelegenezu, koja e u
budunosti biti isto tako vana kao i rezultati industrijske revolucije (Kevles), svoje
je obeanje potkraj ivota i odrao. George Bernard Shaw tvrdio je kako sada vie
nema nikakvog razlonog opravdanja za odbijanje da se suoimo s injenicom da
samo eugenika religija moe spasiti nau civilizaciju. U pismu Breweru, Shaw
dodaje: Kada ja, koji nemam djece i kojega djeca ni najmanje ne zanimaju pomislim
na sva ona jaja koja sam mogao oploditi! I na sve one ene koje me ne bi mogle
podnijeti ni jedan dan, ali koje bi poeljele neke moje kvalitete za svoju djecu!
Herbert Brewer, tvorac pojmova ektogeneze i panektogeneze (zaea in vitro),
tridesetih je godina u kontekstu eugenike tvrdio: nemoralnost prolosti postat e
socijalna dunost budunosti. Eden Paul je tvrdio da ako socijalist nije ujedno i
eugeniar, onda e socijalistika drava ubrzo nestati zbog rasne degradacije;
Harold Laski je govorio kako razliite stope plodnosti izmeu zdravih i patolokih
slojeva ukazuju na budue iskorjenjivanje boljih od loijih. Kao nacija, suoeni smo s
rasnim samoubojstvom. Jedan od utjecajnijih lijevo orijentiranih genetiara Lancelot
Hogben je tvrdio kako je vjerovanje u sveto pravo svakoga pojedinca da bude
roditelj, jedna preuveliana individualistika doktrina koja je preivjela jo od onih
dana kada smo prihvatili pravo roditelja da odlui hoe li se njihova djeca prati ili
kolovati, te je izrazito zagovarao dravnu intervenciju na podruju kontrole
raanja. Isto tako, utjecajni genetiar H. S. Jennings, slagao se s Hermannom
Mullerom u tvrdnji da bi nadvladavanje skupine genetski superiornih po broju
potomaka mogle poveati opu razinu sposobnosti u populaciji. On je zastupao stav
o zabrani raanja za kriminalce i tvrdio: Nevjerojatno je da bilo tko svjesno zastupa
djelotvornost defektnih gena koji stvaraju tako strane rezultate kao to su idiotizam
i ludost. Zaustavljanje irenja slaboumnih pomou potpuno efektivnih mjera,
postupak je koji sve prosvjetljene osobe moraju podrati u ime blagostanja buduih
generacija. Marxov urjak, socijalist Edward Aveling, u raspravi o eugenici tvrdio je
da danas milijuni i milijuni ljudi vie vole ostati glupi i zli, te da upravo zbog toga
ostaju siromani (Paul, 1984).
Sline izjave o zaustavljanju razmnoavanja nepoeljnih, i o potrebi vee dravne
intervencije moemo nai i u djelima brojnih drugih ljeviarskih intelektualaca. Osim
gorespomenutih teoretiara, biologa i genetiara, treba jo spomenuti djela biologa
Havelocka Ellisa o sterilizaciji nepodobnih, djela Grahama Wallasa, Paul MaerderBrandena, Edwarda Bellamyja, ali i brojne izjave nebiologa, sociologa Josepha
Needhama, C. P. Snowa, ili pisca H. G. Wellsa. Tim poznatim imenima moramo
dodati i izjave brojnih lanova britanskog Eugenikog drutva, koji su bili tek
fabijanski simpatizeri ali ne i ideolozi britanskih ljeviara.
Julian Huxley, veliki genetiar i socijalist tvrdio je da su postojee razlike u stopama
raanja disgenine, i dodao: razmjer poeljnih se smanjuje, a nepoeljnih raste.
Situaciju treba uzeti u ruke. Ali nemogue je uvjeriti klase koje su prihvatile sredstva
kontracepcije da ih sada napuste zbog idealistikih razloga. Jedini nain da se
46

zaustavi degeneracija jest irenje takve prakse na sve drutvene slojeve. Tridesetih
godina Huxley je bio ekstremni eugeniar, koji je povezivao socijalnu ovisnost o
dravi s genetskom defektnou, te je nezaposlenima prijetio deportacijama u radne
logore ako e i dalje inzistirati na tome da imaju djecu dok i dalje dobivaju pomo za
nezaposlene, (Searle, 163).
Sama ta izjava za Searla je dovoljna da se Huxleyu pripie konzervativizam, bez
obzira na njegovo eksplicitno ljeviarsko uvjerenje. U svojoj studiji o eugenici u
Britaniji, Searle pokuava bitno umanjiti razmjere utjecaja ljeviarskih eugeniara.
Premda okret ulijevo Eugenikoga drutva smatra korisnim, i premda su
konstruktivni rezultati Eugenikoga drutva pod vodstvom ljeviarskih
intelektualaca, kako kae Searle, bili impresivni, Searle tvrdi da su reformistiki
eugeniari bili tek mala skupina, koja se otuila od matice radnikoga pokreta,
te dodaje, kako je ak i Revija za eugeniku tvrdila da su takvi predstavnici eugeniku
doveli na zao glas kao da je rije o pukoj krinki za snobizam i klasne predrasude.
Premda je vrlo precizan kada je rije o ideolokoj orijentaciji desniarskih i faistikih
eugeniara, za brojne lanove i aktiviste britanskoga Eugenikog drutva Searle ne
navodi politiko opredjeljenje, ime sugerira da je bila rije o desniarskim
intelektualcima. Meutim, Searleovo umanjivanje razmjera ljeviarske eugenike i
njezine radikalnosti nije opravdano sa stajalita historiografije. Takav postupak,
slutimo, ima prvenstveno politiku funkciju proiavanja ljeviarske politike od
sumnjivih ideja. Navodi koje smo iznijeli, djela koja emo poblie promotriti, kao i
drugi povjesniari eugenike (Paul) svjedoe o suprotnome: o vrlo jakom ljeviarskom
radikalizmu s obzirom na genetsko nasljee i njegovu drutvenu upotrebu i
kontrolu.
Niz gorespomenutih znanstvenika i pisaca organizirao je pokret popularno zvan
boljevika eugenika. Kako u Britaniji nisu mogli ozakoniti restriktivne mjere
kontrole raanja genetski nepodobnih, mnogi su biolozi i kolege iz drugih i
disciplina osjeali da e Sovjetski savez potaknuti znanstveni razvoj i promovirati
znanstvenu sliku svijeta, tvrdi Diane Paul i nastavlja: Za biologe, test znanstvenoga
pogleda na svijet openito se poistovjeivao s drutvenim stavom prema eugenici; tj.
sa njegovom spremnou da prihvati ispravni znanstveni stav prema pitanjima
poboljavanja rase. Marksistiki i fabijanski biolozi vjerovali su da su zapadna
drutva na tome testu uglavnom pala. Ako su eugeniki osjeaji i bili ukorijenjeni u
zapadnim drutvima, oni su bili samo pseudo-znanstveni naini da se podri i
opravda konvencionalni drutveni poredak, status quo. (Paul, 1984:569)
injenica je meutim da je eugenika inae egalitaristiki opredjeljenim ljeviarima
predstavljala ideoloki problem. Kako pomiriti doktrinu o nunosti jednakih prava
za sve, s tvrdnjama genetiara o bitnoj razliitosti obdarenosti pojedinaca, klasa ili
rasa? Jesu li obdareniji i sposobniji pripadnici posjednike klase, ili pak
eksproprirane mase? Na koji nain treba poticati ili sprijeiti razliite razmjere
47

plodnosti meu postojeim klasama? Na koji nain pomiriti dravnu intervenciju sa

Darwinizmom, znanstvenim stavom koji eugeniari nisu osporavali? Socijalisti
eugeniari davali su razliite odgovore na ta pitanja. Haldane je primjerice tvrdio da
su vie klase genetski obdarenije, pa je dravna intervencija potrebna kako bi se
izjednaio ekonomski poredak, dok su ameriki genetiari, prvenstveno Hermann
Muller, tvrdili da je genetska obdarenost na strani masa. Za gotovo sve navedene
znanstvenike nunost dravna intervencije je neupitna. Sidney Webb je tvrdio:
Eugeniar mora intervenirati, intervenirati, intervenirati. Neupitnost politike
dravnog intervencionizma u pitanja reprodukcije i spolnosti bila je katkada
radikalnija od desniarske eugenike, primjerice radikalnog socijaldarvinista Williama
Grahama Sumnera. I upravo u pitanju intervencije, dravnoga planiranja u ime
opeg dobra, a ne u socijalistikom egalitarizmu, lijevi su eugeniari pronalazili
ideoloku sintezu eugenike i lijeve politike ideologije.
Ideoloki temelj njihovoga nastupa bila je svima zajednika tvrdnja da se bioloke
razlike mogu najbolje vidjeti u ekonomski izjednaenim uvjetima, stoga je veina
lijevih eugeniara pretpostavljala da prvo treba izjednaiti ekonomske uvjete, kako
bi, u uvjetima jo relativno nerazvijene genetike, mogli spoznati koji su pojedinci
bioloki podobniji. Ta e se podobnost, naravno iskazivati njihovim uspjehom na
socijalnom, politikom, kulturnom ili ekonomskom planu. Ta e se bioloko-radna
podobnost kasnije u Sovjetskome savezu zvati udarnitvom.
Julian Huxley
Tipini oblik ljeviarske eugenike moemo razmotriti u djelu Juliana Huxleya. Djelo
Eugenika i drutvo iz 1939. godine, Huxley zapoinje sljedeim rijeima:
Eugenika je sposobna da postane najsvetiji ideal ljudske rase, jedna od njezinih
najsvetijih religioznih dunosti. Kada shvatimo puni doseg evolucione biologije,
eugenika e neumitno postati dio religije budunosti. (Huxley, 1948:28) Ali, dodaje
Huxley, za velik broj znanstvenika, eugenika jo uvijek nije priznata kao znanost.
Za Huxleya, eugenika pripada drutvenim, a ne prirodnim znanostima, te s njima
dijeli metodoloke potekoe viestruke uzronosti, neponovljivosti eksperimenta,
nepostojanja objektivnog kriterija istine, izbora vrijednosti i ciljeva istraivanja i sl.
Do sada je eugenika brinula samo za nasljednu stranu discipline, sada je vrijeme da
eugeniar zapone prouavanjem okoline, tvrdi Huxley. Eugeniar mora uzeti u
obzir socijalni sustav, jer, kao to stoar mora znati na kakvim e livadama pasti
njegova stoka, tako i eugeniar mora znati prihvaa li svoje ciljeve za svijet
budunosti u kojemu e vladati nacionalizam i rat, ili pak mir i kulturni napredak
(33). Eugenika ne postoji u metafizikome vakuumu. U postojeim uvjetima,
kapitalistikog klasnog sustava i u nacionalistikim sustavima, Huxley predlae
sljedee ciljeve: Prvo, sprijeiti disgenine efekte kapitalistikoga drutva,
poboljanjem kulturne razine niih klasa, prvenstveno o metodama kontracepcije
(zbog kojih e sterilizacija postati nepotrebnija). Nie klase, koje se reproduciraju
relativno bre od viih, tvrdi Huxley, ne smiju imati isuvie laki dostup ljeenju jer
48

bi se time ukinula zadnja kontrola prirodne selekcije; duga nezaposlenost mora biti
razlog za sterilizaciju, a socijalna pomo mora se pruiti samo pod uvjetom da
njihovi korisnici na svijet vie ne donose novu djecu, Drugim rijeima, vei dio naeg
eugenikog programa bit e kurativan, a ne preventivan ili konstruktivan. (50).
Drugo, ne treba se uplitati u kvantitetu novoroenadi, jer sustav ovisi o radnoj
snazi. Osim toga, u socijalno nepovoljnim uvjetima, drastino genetsko poboljanje
gore je nego nikakvo. Kao tree obiljeje programa predlae se socijalna reforma,
odnosno stvaranje optimalne okoline, koja ukljuuje ne pretjerani rad, razumnu
koliinu dokolice, i mogunost da svatko izrazi svoje tjelesne i duhovne
sposobnosti. (51) Tvrdim, kae Huxley, da ne moemo uspjeti stvoriti nikakvu
adekvatnu pozitivnu eugeniku, ako ne pokuamo kontrolirati drutvenu okolinu
istodobno s kontrolom ljudskog spolnog materijala... Stoga se moramo usredotoiti
na to da stvorimo jedinstvenu i izjednaenu okolinu. (52) Meutim, izjednaavanje
uvjeta okoline moe vidljivu varijabilnost skupine i pojaati i smanjiti. Huxley
nastavlja: to emo se vie kretati u smjeru izjednaavanja okoline, to emo prije
moi razlikovati imanentne fizike i mentalne defekte od frustracija koje proizlaze iz
okoline, pa e oni sposobniji u toj situaciji postati sirovina za pozitivnu eugeniku,
a neadekvatna uinkovitost loijih bit e dobro definirana ciljana skupina za
negativnu eugeniku, tj. segregaciju i sterilizaciju. (52). Kada je rije o izjednaavanju
socijalnih uvjeta,odnosno o nadomijetanju individualistike financijske inicijative
koja djeluje kao sredstvo segregacije, na tome planu puno su postigle nacistika
Njemaka i Sovjetski savez. Ali za razliku od Sovjetskoga saveza, nacistika
Njemaka pojaava nacionalistiki osjea umjesto da ga smanjuje, stoga je u biti
antieugenika.)55) Postojei nacionalistiki sustav sprijeava ispunjavanje takva
eugenikog programa jer on trai veu kvantitetu radne snage. Stoga, tvrdi Huxley,
mi kao eugeniari... moramo odbaciti ideju nacionalnih suverenih drava, i
nacionalne sporove potiniti internacionalnoj organizaciji i nadnacionalnoj moi.
Dodatna prepreka realizaciji eugenikog programa jest prevladavajui nasljee
kranske misli i individualistiki stav prema braku i zaeu. Tek kada se odvoji
individualistika strana od kolektivne, tj. socijalne strane spolnosti i reprodukcije,
bit e mogue ostvariti pravu eugeniku (57)

Genetiarski manifest
Unato prilino jakim izjavama, ini se da odlomak o razmjerima ljeviarske
eugenike moemo saeti tezama iz jednog od znaajnijih dokumenata o ljeviarskoj
eugenici, iz tzv. Genetiarskog manifesta iz 1939. godine, koji su potpisali glasoviti
genetiari i intelektualci poput Crewa, Haldane, Harlanda, Hogbena, Huxleya,
Mullera i Needhama, a potom i lanovi Sedmoga internacionalnog kongresa
genetiara u Edinburghu. Autor je proglasa po svemu sudei bio ameriki genetiar
Hermann Muller. U njemu se postavlja pitanje kako se mogu najsvrsishodnije
poboljati genetski uvjeti svjetske populacije, a odgovar se sastoji od est toaka:

49

Prvo, svrsishodna genetsko poboljanje ovjeanstva ovisi o drutvenim uvjetima...

Nema pravog temelja za procjenu i usporedbu bitne vrijednosti razliitih pojedinaca,
ako ekonomski i socijalni uvjeti ne pruaju otprilike jednake uvjete za sve lanove
drutva... Druga glavna prepreka genetskom poboljanju su ekonomski i politiki
uvjeti koji potiu antagonizam meu razliitim narodima i rasama... Tree, ne
moemo oekivati da e na odgoj djece aktivno utjecati rasprave o buduim
generacijama, ako roditelji nee imati znaajnu ekonomsku sigurnost,.. adekvatnu
zdravstvenu zatitu, obrazovnu i drugu pomo... Ti se ciljevi ne mogu postii bez
proizvodne organizacije koja e raditi u korist potroaa i radnika... etvrti je uvjet
djelotvornog genetskog poboljanja univerzalna dostupnost znanstvenog
istraivanja, i jo efektivnija dostupnost kontrole raanja, pomou dobrovoljne
privremene ili stalne sterilizacije, kontracepcije, abortusa, kontrole raanja, umjetne
oplodnje itd,.. sve dok se praznovjerje prema spolnosti ne zamijeni znanstvenim i
drutvenim stavom. To e rezultirati u... privilegiji, ako ne i u dunosti majki i
parova da imaju genetski i odgojno najbolju moguu djecu,... ak i ako to
podrazumijeva umjetnu, premda dobrovoljnu kontrolu procesa raanja... Peto...
genetske karakteristike svake generacije mogu postati bolje od prethodne samo
pomou neke vrste selekcije, tj. samo ako osobe prethodne generacije koje su genetski
bolje opremljene budu imale vie nasljednika od ostalih... zbog toga je oito potrebno
neko svjesno rukovodstvo... esto, svjesna selekcija dodatno zahtijeva slogu oko
pravca selekcije, a ti pravci ne mogu biti za dobro ovjeanstva uope ako socijalni
motivi ne dominiraju drutvom. To stoga trai drutvenu organizaciju. Stoga e
naposljetku, zakljuuju Muller i ostali, svatko moi smatrati da je genijalnost,
zajedno sa stabilnou, njegovo uroeno pravo.
Premda je veina spomenutih eugeniara, genetiara, biologa i intelektualaca bila
djelatna prije II svjetskog rata, njihov utjecaj i njihova ideologija, otkrivanjem
nacistikih zloina, nije prestala. Ona je postala tia ili se dijelom transformirala, ali je
i dalje, kao to emo vidjeti ostala latentna. Kako bismo to dokazali, razmotrimo
najradikalniju ljeviarsku eugeniku, iji utjecaj see do dananjih dana, eugeniku
amerikog nobelovca i komunista Hermanna Mullera.

Komunistika eugenika Hermanna Mullera

Ameriki genetiar Hermann Muller dobio je Nobelovu nagradu za medicinu godine
1946. za otkrie genetskih mutacija pod utjecajem roentgenskog zraenja. Otkrie je
objavio jo 1927. godine u svom predavanju Kako radijacija mijenja genetsku
konstituciju. Objanjavajui vrste genetskih poremeaja pod utjecajem ionizacije,
Muller u tome lanku tvrdi: ... postoje dovoljno dobri dokazi da se kod Drosophile
mutacija bilo kojeg specifinog tipa... pojavljuje u prosjeku, prirodnom frekvencijom
izmeu 1 na 100.000 alela i na jednom od 300.000 alela spolnih stanica, pri emu je
najvjerojatniji broj 1 na 200.000. .. U bilo kojem sluaju,, nastavlja Muller, prosjena
je frekvencija bilo koje specifine mutacije kod ovjeka via negoli u Drosophile,
50

vjerojatno izmeu dva do etiri puta... Meutim, moramo istaknuti da se u tim

raunima bavimo samo dovoljno opasnim mutacijama koje pruaju veliki rizik za
genetsko istrijebljenje pomou prerane smrti.... Te e mutacije pruiti vrlo znaajnu
proporciju genetske varijabilnosti koja se moe ak i povrno uoiti. (Muller
1973:89-91) Za Mullera visoka frekvencija mutacija postaje glavni razlog za
zabrinutost o sudbini ovjeanstva, koja kasnijih dana postaje njegova glavna
preokupacija.
Premda je Muller pisao uglavnom prije II svjetskog rata, njegovi se stavovi nisu
mijenjali do njegove smrti 1965. U lanku Rukovoenje ljudskom evolucijom
(Muller 1960, iz: Bayema 1976:430), Muller pie: Postoje brojni dokazi da kod
ovjeka najmanje jedna od pet osoba, ili 20%, nosi tetni gen koji je nastao u
prethodnoj generaciji i da upravo u toj proporciji jedna od pet osoba, zbog genetskih
poremeaja nee moi preivjeti do zrelosti, odnosno ako preivi, do svog razdoblja
reprodukcije. Ali takva ravnotea postoji samo ako populacija ivi u uvjetima koji su
odavno stabilni. Moderne tehnike tako su efikasne da bi... danas... mogle spasiti ivot
i sposobnost reprodukcije devet desetina inae genetski osuenih osoba. Ako je tome
tako, nastavlja Muller, u sljedeoj e generaciji biti 18% osoba koje nose te
poremeaje koji se u primitivnoj ili uravnoteenoj populaciji ne bi mogli prenijeti,
plus 20% osoba koje imaju poremeaje najnovijega datuma. Na taj nain, ako se
efektivnost naih tehnika ne smanji s porastom posla, nakon 18 generacija, ili 240
godina, akumulirat e se oko 100 genetskih smrti na 100 tada ivih osoba, a k tome
treba dodati i uobiajeno optereenje mutacijama koje svaka populacija normalno
nosi. Na taj nain... moemo procijeniti da e se to optereenje poveavati i postati
identino onome stvorenome primjerice akutnim izlaganjem svih roditelja jedne
generacije gama radijaciji od 200 roentgena, to je situacija slina Hiroshimi, ili pak
kroninoj, slaboj dozi izlaganja u svakoj od osam generacija od 100 roentgena.... To
poveava rizik od totalnog genetskog unitenja...
Uz disgeninost kapitalizma, koji dovodi do nejednakih ansi za lanove drutva, pa
time utjee na nejednakost u genetskoj obdarenosti pojedinaca, Muller navodi drugi
izvor genetskoga poremeaja, a to je genetsko optereenje pod utjecajem radijacije.
Proces ope genetske degeneracije, tvrdi Muller, moe se zaustaviti jedino
dugoronim planiranjem koje e se prakticirati svjesnom kontrolom reprodukcije.
Muller, ljutiti neprijatelj kapitalizma, klasnog drutva, i individualizma, poput
brojnih desniarskih eugeniara, tvrdi da postoji bitna razlika izmeu reproduktivne
stope razliitih drutvenih slojeva, pa se retoriki pita: Nije li danas, s mogunou
kontrole raanja, isuvie esta pojava, da upravo one osobe kojima najvie nedostaju
perspektive, kojima najvie dominiraju praznovjerja, tabui, koji nemaju obzira prema
potrebama drugih, i koji se tehniki najloije kreu na socijalnoj ljestvici, imaju
najvie djece, vanbrane ili druge?, te odgovara: Ovakvo razmatranje upuuje na
mogunost mnogo breg i mnogo opasnijeg genetskog propadanja... pa u uvjetima
olabavljene selekcije (zbog utjecaja medicine) dolazi do stvarnoga obrata u selekciji...
51

Tako nastalu tetu sve vie podnosi drutvo kao cjelina. Utvrdivi kako se drutveni
znanstvenici i politiari ne brinu za tetu koja nastaje na genetskom planu, Muller
predlae dravnu intervenciju i restriktivnu kontrolu raanja. Obiaji drutva, tvrdi
Muller, doputaju proirenje socijalne pomoi, ali ne priznaju dunost pojedinaca da
kontroliraju svoje reproduktivne funkcije. Stoga su izbori pojedinaca voeni
iracionalnim faktorima i kratkoronim ciljevima, pa se kultura razvija upravo
suprotno od biolokoga napretka.
Muller se ne zadovoljava pukom savjetodavnom funkcijom drave, koja bi na sebe
trebala preuzeti restrikciju raanja genetski nepodobnih osoba i parova, ili funkciju
tzv. negativne eugenike, pa predlae, po vlastitim rijeima genetsku ofenzivu, ili
tzv. pozitivnu eugeniku. Prva pozitivno eugenika metoda, metoda umjetne
selekcije pomou prokreacije, po Mulleru treba biti umjetna oplodnja. Na koji nain
Muller zamilja umjetnu oplodnju i genetiku ofenzivu vidljivo je iz njegove
biografije i iz djela Out of the Night (Izlazak iz noi) iz 1935. godine, djela koje je
iste godine prodano u tirau od 13000 primjeraka. Tridesetih godina, u
komunistiko-idealistikome zanosu, Muller je posjetio Sovjetski savez, i svoje
prijedloge upuivao Staljinu. U nekoliko navrata, Muller je ponudio Staljinu svoj
program umjetne oplodnje, prema kojemu bi Staljin osobno i njegovi suradnici, kao
nesumnjivo genetiki obdarene osobe, trebali biti donatori sperme. Istu je misao
Muller i publicirao u navedenoj knjizi (Muller, 1935:113, 1935:122). Muller kae: ...
naa dunost je oita i vrlo uvjerljiva... ve je danas teoretski mogue izvesti
reprodukciju tako da velik dio upravo sljedee generacije ima po nasljednoj, fizikoj i
mentalnoj konstituciji, prosjeno pola gena dananje populacije i pola gena najveih
genija miljenja, tijela i duha. Na taj bi se nain broj izuzetno obdarenih mukaraca i
ena poveao za nekoliko stotina puta... Lako je pokazati da e za puko stoljee ili
dva na taj nain veina populacije moi stei uroene kvalitete osoba kao to su
Lenjin, Newton, Leonardo, Pasteur, Beethoven, Omar Khayyam, Pukin, Sun Yat
Sen, ili Marx... Koliko bi ena u prosvjetljenome drutvu bez praznovjerja, tabua i
spolnoga ropstva, bilo eljno i ponosno da moe zaeti i odgajati Lenjinovo i
Darwinovo dijete! Nije li oito da bi ih u tom sluaju jo bilo potrebno ograniavati, a
ne prisiljavati? Nasuprot tomu, kapitalizam e takve tehnoloke sposobnosti
zloupotrijebiti, pa e taj sistem stvoriti populaciju koja e se sastojati od
maksimalnoga broja Billy Sundaya, Valentina, Jack Dempseya, Babe Ruthsa ili ak Al
Caponea. Kako je Mullera smatrao ekscentrikom, i u biti vjerovao u lamarkizam tj.
Lisjenka, Staljin nije reagirao na Mullerove prijedloge.
Druga Mullerova metoda genetskog poboljanja jest adopcija. I ovaj put moramo
zanemariti nae uobiajeno znaenje rijei, i posluati Mullerovu definiciju: Metoda
adopcije naravno pretpostavlja da e parovi s viim prirodnim obdarenostima
eljeti imati vie djece negoli ih mogu uzdravati, te da bi ih stoga bili spremni dati
na adopciju. One koji bi pristali na to doista bismo mogli nazvati drutveno
svjesnima. (Muller, 1976:452) Praksa adoptiranja doista je bila uobiajena u
52

Sovjetskome savezu, ali su razlozi postojanja brojne vanbrane djece i prepunih

domova nezbrinute djece bili drukiji.
Trea Mullerova metoda, koja je postala popularna u dananje vrijeme, dok je u
vrijeme njegova pisanja bila isti science-fiction, jest metoda uzgoja i odravanja
mukih i enskih spolnih stanica, koju danas nazivamo bankama sperme, i metodom
zaea in vitro. Muller tu metodu ne spominje u kontekstu pomoi neplodnim
osobama, kao to to inimo danas, ve kako bi se dobio neogranieni izvor zrelih
spermatozoida iz poetno malog materijala bilo kojeg donatora, (Muller, 1976:452)
ili tonije, kako bi se mogao sauvati vrijedni genetski materijal ondanjih
rukovodilaca i ostalih izuzetnih osoba za umjetnu oplodnju buduih generacija.
Muller kao etvrtu metodu spominje kloniranje, ili kako on to zove,
partenogenezu. Tada bi planiranje populacije bilo vrlo predvidljivo, a izbor
donatora vrio bi se prema njegovoj inteligenciji, odnosno prema drutvenoj
podobnosti odreene vrste njegove inteligencije. Tada bismo mogli znati, pie
Muller, kakve e osobine i reakcije klonovi, tj. donatorski nasljednici pokazivati u
odreenim situacijama. Ali Muller se ne zadrava na tome, te dodaje: I sam donator
bi takoer mogao dati vrijedne savjete. Time bi se obino mogle izbjei sluajnosti
pojedinanoga odgoja i kasnije karijere, pogreke koje su napravljene prvi puta. Time
bi te izvanredne osobe dobile bolje mogunosti za razvoj njihovih neobinih
potencijala. Sada se meutim izbor donatora za kloniranje dijelom mijenja. Muller
nastavlja: Kada razmotrimo koliko svijet duguje pojedincima sa sposobnostima
jednoga Einsteina, Pasteura, Descartesa, Leonarda ili Lincolna, postaje jasno koliko bi
se drutvo moglo obogatiti kada bi se oni mogli umnoiti. tovie, oni koji bi
nekoliko puta pokazali svoju vrijednost, bili bi pozvani da se ponovno pojave
generaciju za generacijom, sve dok ih opa populacija ne stigne. (Muller, 1976:454)
Napokon, tu je i metoda genetskog ininjeringa, ili kako je Muller naziva, detaljnom
manipulacijom kemijske promjene gena. Premda tu metodu zamilja u vrlo dalekoj
budunosti, Muller ipak naznauje za to bi se takva genetska manipulacija mogla
iskoristiti: za poboljanje genetskoga temelja zdravlja, snage i dugoga ivota, za
smanjenje potrebe za spavanjem, za bolju svjesnu i voljnu kontrolu sedativa i drugih
stimulativa, i za postizanje to veeg fizikog praga tolerancije i ope sposobnosti.
(Treba uzgred spomenuti da su za sline ciljeve fenotipskih promjena, tj.
manipuliranja ponaanja i kontrole ponaanja pomou kemijskih sredstava,
neposredno prije objavljivanja ovoga Mullerova djela, lansirani programi KGB-a te
program CIA-e pod imenom MK Ultra (TV NOVA - HTV 1, 31. srpnja 98.)
Muller je bio politiki idealist, vjerovao je u dobro planirano, komunistiko drutvo,
koje bi bilo sposobno u ime opega dobra prisiliti pojedince na odreene odluke o
vlastitom i kolektivnom genetskom nasljeu. Njegovo je otkrie da radijacija djeluje
na gene bilo vrlo znaajno, ali on je iz tog otkria izvukao apokaliptine zakljuke za
53

ljudski rod, pa je kao optimist-futurist smatrao da je zadaa dobroplaniranog drutva

borba protiv spontane genetske deterioracije i realizacija svih znanstveno moguih
tehnika za poboljanje pojedinane i kolektivne genetske obdarenosti. Kao to su
pokazali Dobzhanski (1977), a potom studije Neela, Schulla i Dicea o posljedicama
Hiroshime (Kevles, 1995), Mullerova su predvianja o genetskome uinku mutacija
bila pogrena. Ali ak i bez obzira na raspravu o razmjerima genetskoga
optereenja, ini se da egalitaristu Mulleru ni za trenutak nije pala na pamet ideja da
bi realizacija njegove pozitivne eugenike, koja je u ime budunosti, tj. buduega zla
trebala ukloniti zlo, samo dovela do daljnje drutvene segregacije i ljudskih
nejednakosti. Ona bi se oito primjenjivala samo na neke, te bi ili zapostavljala
spolnu reprodukciju genetski neobdarenih ili bi poticala reprodukciju obdarenih po
genetiarevom ili politiarevom kljuu. Je li politika mo jednog Staljina, Lenjina ili
Sun Yat Sena, ili Marxova buntovnost i revolucionarnost dovoljno dobar indikator
genetske podobnosti? Muller oito smatra da je odgovor na to pitanje pozitivan. Isto
tako Mulleru nije palo na pamet da bi, pogotovo u uvjetima sveznajueg i svemonog
Politbiroa, odluke o umjetnoj oplodnji politiari mogli donositi neovisno o
genetiarevim prijedlozima, kao niti to, da bi kolektiv u ime opeg dobra takvim
postupcima isto tako zanemarivao pojedinana prava kao to su to inili i desniarski
i nacistiki eugeniari pomou zakona o prisilnoj sterilizaciji. Kao i u sluaju s
potonjima, ini se da imamo isto tako mnogo razloga da Mullerove prijedloge
smatramo nerazumnima.
Godine 1954. Muller je objanjavao kako injenica da je tzv. eugenika prolosti bila
toliko pogrena... nije nikakav argument protiv eugenike uope, kao to niti sud o
propasti demokracije stare Grke nije valjani argument protiv demokracije uope.
(Kevles: 261) Neposredno prije smrti, Muller je pregovarao s Robertom Grahamom o
utemeljenju prve banke sperme. Godine 1971. Robert Graham je tu ideju i ostvario,
pa se prva takva banka nazvala njegovim imenom: Hermann Mullerov depozitorij za
izbor genetskog materijala (Germinal Choice). Nekoliko godina kasnije, ta je banka
poela sakupljati spermu iskljuivo nobelovaca i poela traiti pogodne, zdrave i
inteligentne enske primatelje.... Smjetena u Escondidu, Californija, sada bez
Mullerova imena u naslovu, banka sperme je ublaila svoj zahtjev da donatori budu
samo nobelovci. Osim nobelovaca banka sperme u Escondidu danas ima i gamete
Olimpijskih sportaa. Prema Kevlesu, (Kevles, 263), predstavnici depozitorija su
godine 1984. tvrdili da je pomou tih gameta dosada zaeto najmanje 15 potomaka.

Frederick Osborn i Carl Jay Bajema

U obradi ljeviarske eugenike, kao argument u prilog tezi da je upravo ljeviarska
eugenika pripremila teren za razvoj dananje nove eugenike, posebnu pozornost
treba obratiti djelu amerikog eugeniara Fredericka Osborna koji je svoja prva djela
poeo pisati 30ih godina, ali iji je pravi utjecaj bio puno kasnijega datuma, sve do
70ih godina. Upravo je Osborn, sredinom tridesetih godina voditelj Carnegie
54

Foundation, bio glavni promotor danas etabliranih akademskih disciplina

medicinske genetike, genetikog savjetovanja, i genetike demografije. Njegova je
eugenika bila projektirana za demokracije u kojima vlada politika koncepcija
drutva blagostanja, te je svojom koncepcijom eugenike koja djeluje pomou stope
raanja a ne stope umiranja, utjecao na socijaldemokratske medicinsko-genetike
sustave skandinavskih zemalja. Prema Osbornu, okolina moe biti tako dizajnirana
da sama stvara eugeniku selekciju, pri emu pojedinac ne mora biti svjestan
injenice da je pod pritiskom da se reproducira ili da se ne reproducira. (Bayema,
269) Ali ne treba smetnuti s uma Osbornovu motivaciju za demokratizaciju
eugenike, koju moemo ilustrirati sljedeim navodom: Mislim da smo pogrijeili u
tome to smo zanemarili jednu gotovo univerzalnu osobinu, vrlo duboko usaenu u
ljudsku prirodu. Ljudi jednostavno ne ele prihvatiti ideju da je genetska osnova na
kojoj se gradi njihov karakter inferiorna, te da se ne bi smjela reproducirati u
buduim generacijama. Traili smo od niza skupina i pojedinaca da prihvate tu ideju.
Oni su je stalno odbijali, i timo smo gotovo unitili eugeniki pokret oni ne ele
prihvatiti ideju da su drugorazredni. Moramo se stoga osloniti na drukiju
motivaciju zasigurno je mogue izgraditi sustav dobrovoljne i nesvjesne selekcije.
Jer zbog kvalitete, tu ideju nee prihvatiti. Stoga pokuajmo utemeljiti nae
preporuke na poeljnosti da se djeca raaju u domovima u kojima e dobiti ljubav,
odgovornost i brigu, pa e nae prijedloge moda prihvatiti. (Osborn, Galton and
Mid Century Eugenics, Eugenics Review, Vol. 48, #1, 1956.)
Osbornovo djelo takoer svjedoi kako su male bile razlike izmeu ljeviarskih i
desniarskih eugeniara. Prema rijeima Barryja Mehlera, (Ameriki) eugeniari iz
1930ih ukljuivali su socijaliste, komuniste i naprednjake koji su u sterilizaciji vidjeli
human nain da sprijee uroene nesposobnosti za koje su vjerovali da imaju
genetske uzroke. Meher, 1987:14. Primjerice, na konferenciji o eugenici u odnosu
prema porodiljstvu (1924.) Osborne je napisao: Njemaki program sterilizacije je
oito izvrstan Openito, nedavna zbivanja u Njemakoj tvore moda najznaajniji
socijalni eksperiment koji je ikada izveden. Usporeujui ameriku i nacistiku
eugeniku, Osborn je izjavio kako kratka povijest podrijetla i razvoja eugenikih
sterilizacija pokazuje originalnost Sjedinjenih drava, u kojima su donijeti prvi
zakoni, ali i nedostatak temeljitosti naih ljudi da se zamisli izvedu do kraja. (cit.
prema Barry Mehler, Eliminating the Inferior: American and Nazi Sterilization
Programs, Science for the people, str. 14.).
Meutim, Osborn je ipak uvidio grozote nacistike eugenike. U svojem djelu
Predgovoru eugenici iz 1940. Osborn navodi tri koraka razvoja demokratske eugenike:
1. Ope poboljanje okoline. Dobrovoljni sustav eugenike ne moe djelovati u
uvjetima krajnje bijede, loega zdravlja, neznanja i izolacije. Prvi je eugeniki zahtjev
poboljanje najsiromanije okoline, kako bi roditelji imali neku slobodu izbora oko
veliine obitelji. 2... proirenje kontrole raanja i proirenje dravnih usluga kako bi
se smanjili trokovi za djecu roditelja s velikim obiteljima. 3. uvoenje eugenikih
55

mjera psiholoke i kulturne vrste kako bi se poticalo raanja u obiteljima koje su

najosjetljivije, tj. najsposobnije shvatiti mogunosti koje im prua njihova okolina, te
smanjenje broja raanja najneosjetljivijih roditelja, ime bi se stvorio proces
eugenike selekcije pomou varijantnosti u veliini obitelji. )Bajema, 268)
Premda i Osborne zastupa klasinu tezu reformistike eugenike o imperativu
poboljanja drutvenih uvjeta, najpoznatiji oblik Osborneove eugenike jest njegova
originalna eugenika hipoteza. Jedna njezina formulacija glasi: Ako okolina
ukljuuje utjecaje koji potiu elju za djecom, onda e pojedinci najosjetljiviji na takav
podraaj okoline imati vie djece od neosjetljivijih. Meutim ako okolina ne stvara
potrebu za osnivanjem obitelji, onda e najosjetiljivije lanove drutva apsorbirati
drugi interesi, pa e imati manje djece. to je via razina okoline, to e potreba za
djecom biti vea... Odgovor na tu situaciju bio bi dobrovoljan, a selekcija bi
proizlazila iz same okoline, pa bi, ako pretpostavimo da djeca obino slie svojim
roditeljima bilo nasljedno ili zbog okoline, u svakoj generaciji razmjerno rastao broj
ljudi prilagoenijih okolini. (Bajema 196). Osborneova hipoteza kae dakle da e se
u pogodnim uvjetima drutveno najsposobniji pojedinci opredjeliti za vei broj djece,
dok e u nepovoljnim uvjetima sposobniji imati razmjerno manje djece od prosjenih
ili nesposobnijih. Premda ne definira eksplicitno povoljnost uvjeta, posve je jasno da
Osborne povoljnim uvjetima smatra ekonomske uvjete. A tada njegovu eugeniku
hipotezu moemo formulirati i tako da glasi: U razvijenijim zemljama sposobniji e
raati vie djece od nesposobnijih, a u nerazvijenijima e biti obrnuto. Na taj se nain
postie trostruka ravnotea: prvo tako da sposobniji u razvijenijim zemljama pariraju
koliini nesposobnijih, tj. neosjetljivijih u nerazvijenijima, drugo, povijesno, unutar
samo nekoliko generacija, tako da se u procesu ekonomskog napredovanja jednoga
drutva uravnoteuju nasljeene razlike, jer dok je neko, u nerazvijenijim uvjetima,
bilo vie nesposobnijih, sada ekonomsko poboljanje donosi vie sposobnijih, pa se
na taj nain postie demografsko-eugenika ravnotea; i napokon, kako kau
Osborne i Bajema, ako se nastavi trend kontrole raanja, i ako se nastavi migracija
seoskog stanovnitva u gradove, moemo oekivati veliku redukciju razlika meu
grupama po njihovoj stopi plodnosti (Osborne, Bajema 284).
Godine 1940. Osborne je smatrao da se njegova hipteza o korelaciji ekonomije i
pozitivnog trenda plodnosti jo ne moe verificirati, ali je 1972. zajedno s Carl
Bajemom to pokuao uiniti. U djelu Eugenika hipoteza, autori navode brojne
statistike. Primjerice: najuspjeniji diplomanti s Harvarda, Yalea i Princetona imali su
u razdoblju izmeu 1927 i 1939. prosjeno dvoje djece, dok su neuspjeniji imali
prosjeno manje od jednoga. U vedskoj je stopa plodnosti prije prvoga svjetskog
rata bila puno via u bogatijim slojevima negoli u siromanijim. irenjem sredstava
kontracepcije, djecu imaju upravo oni slojevi koji si djecu ekonomski najvie mogu
dopustiti, tj. upravo ekonomski sposobniji roditelji.

56

Osboreneova je hipoteza nesumnjivo zanimljiva, jer je za razliku od drugih

eugenikih teza lako opovrgljiva, ali ini se da je ona naposljetku ipak neobranjiva.
Charles Galton Darwin, potomak velikoga Charlesa Darwina, najei je kritiar
Osborneove eugenike hipoteze. On tvrdi: ini se da e se prema hipotezi, u svijetu
budunosti, eugenika poboljanja izvoditi automatski... Nije sasvim jasno hoe li se
to zbiti zbog genetike ili obiteljske tradicije... Osborneova teza ima Lamarkistiki
okus, a to ga za svakoga genetiara ini neprihvatljivim. (Darwin, C. G. 297)
Nadalje, tvrdi Darwin, u uvjetima planiranja obitelji, upravo e ljudi s jaim spolnim
nagonom imati najvee obitelji, i oni e prenijeti te instinkte na svoju djecu. S
vremenom e sve vie ljudi imati sve veu koliinu takvoga nagona, pa e postupno
instinkt za veliku obitelj stei intenzitet poput drugih. Tada e se vratiti normalni
nain prirodnog postupanja, opstanka vrsta. U tome nema niega eugenikog;
prirodni e naini djelovati i na inferiorne i na superiorne. Stoga Darwin zakljuuje:
Smatram da eugeniar mora razmiljati o tome kako njegova naela mogu stvoriti
bolji svijet, a ne samo da opisuje uvjete u kojima za njega ne bi vie bilo nikakva
poziva na akciju. (298)
Osborneova je hipoteza trebala opravdati dobrovoljnost, i tonije, spontanost, pa ak
i nesvjesnost eugenike. Ona je trebala pokazati kako eugeniki ciljevi ne proturjee
dravi blagostanja tj. egalitaristikoj drutvenoj kontroli i intervenciji, stoga za
Osbornea eugenika pripada demokratskom idealu. No, premda mi se, zajedno s
Galton Darwinom ini da je Osborneova hipoteza neodriva, nema nikakve sumnje
da je ona isticanjem spontanosti eugenike u individualnom odluivanju i
pretpostavkom o postizanju socijalno-genetike ravnotee, predstavljala korak
naprijed, te ideoloki poploila put individualistikoj laissez-faire eugenici najnovijeg
doba.

Razmjeri posljeratne ljeviarske eugenike. Primjer Skandinavije

Rekli smo kako je Osborneova eugenika utjecala na drave blagostanja, posebno na
Skandinaviju. Razmotrimo ukratko kako se lijevo orijentirana eugenika manifestirala
u Skandinaviji.
U Danskoj je primjerice samo izmeu 1946. i 1950. sterilizirano 2332 osobe, (godine
1967. taj se broj spustio na 80), a zakon kojim se revidira prisilna, tj. nedobrovoljna
sterilizacija revidiran je tek 1967. (Hansen 1996) premda i u novome zakonu ostaje
izvjesni indirektni pritisak na mentalno retardirane da se sami prijave za
sterilizaciju, jer je otputanje iz institucija prema zakonu moglo ovisiti o prethodnoj
sterilizaciji.
U vedskoj je Zakon o sterilizaciji iz 1941. izmijenjen tek 1975. godine kada su
zabranjene sve sterilizacije bez osobnoga pristanka... Brojne studije su... oito
pokazale da su mentalno retardirani bili sterilizirani s vrlo upitnim razlozima... U...
57

pedesetim godinama u vedskoj je bilo bitno vie sterilizacija negoli u Norvekoj,

Danskoj ili Finskoj, i u aposlutnim brojevima i s obzirom na brojnost populacije.
Kada je bila rije o primjeni eugenikih ideja u praksi, to se u vedskoj obavljalo
poslovino temeljito: bila je dostupna svrsishodna birokratska organizacija;
ekstenzivni formulari ispunjavali su se prije svake sterilizacije; eksperti genetiari bili
su pri ruci u svim spornim sluajevima. (Broberg - Tyden, 1996:135-137) Broberg i
Tyden meutim dokazuju kako se sterilizacije iji broj se u razdoblju od 1950. do
1970. nije sputao ispod 1500 godinje, nisu bile eugenike, ve medicinske. Broj
socijalnih sterilizacija bio je u cijelome razdoblju oko 20., dok se broj isto
eugenikih sterilizacija sputa s 1400 godine 1945., na 1200 godine 1950. da bi se
nakon toga naglo smanjivao gotovo u potpunosti.
U Norvekoj je zakon o sterilizaciji iz 1934. bio na snazi sve do 1977. godine, s
neznatnom izmjenom godine 1961. kada se zakonu dodaje reenica da je doputenje
skrbnika ili vlasti dovoljno samo ako sama osoba ne moe odluiti o operaciji. (RollHansen, 1996:176) Broj zakonski odobrenih sterilizacija u Norvekoj bio je u
razdoblju od 1954. do 1965. 8005, a izmeu 1966. i 1976. sterilizirano je 29.177 osoba.
Roll-Hansen meutim tvrdi da dramatini porast sterilizacija nakon 1945. u
Norvekoj moemo razumjeti kao novo sredstvo kontracepcije, koje nema nikakve
veze s eugenikom.
U Finskoj je ukupan broj sterilizacija izmeu 1951. i 1970. godine bio 56.080, pri emu
je zbog isto eugenikih razloga sterilizirano 5001 osoba. Sterilizacije zbog
eugenikih razloga, pie Marjatta Hietala (1996:241) dosegle su svoj vrhunac 1958.
godine i tvorile 19% svih sterilizacija, a potom se taj broj postupno smanjivao do
kraja 1960ih, kada su se za sterilizaciju najee koristili socijalni razlozi.
Premda treba priznati da postoji razlika izmeu isto eugenikih ciljeva
sterilizacije, i medicinskih razloga, ini se da je u brojnim skandinavskim zemljama
takvo statistiko prebrojavanje imalo drukije ciljeve. Pretvorba eugenikih razloga
za sterilizaciju u medicinske uglavnom je birokratske naravi; bitno je meutim
zapamtiti da su do 60ih godina medicinske i socijalne sterilizacije u veini
sluajeva bile nedobrovoljne. Stoga je posve opravdano smatrati ih svojevrsnom
eugenikom.

Razmjeri ljeviarske eugenike u ostalim zemljama svijeta

Godine 1990. skupina teoretiara pod vodstvom Mark Adamsa objavila je zbirku
tekstova o eugenici u zemljama svijeta koje nisu predstavljale eugeniku maticu,
pod naslovom Wellborn Science (Eugenika znanost). U brojnim zemljama, posebno u
zemljama francuskog i panjolskog govornog podruja, a isto tako i u Italiji i Rusiji,
eugenike su se ideje mijeale s lamarkizmom, s doktrinom o nasljeivanju steenih
osobina. U tim se zemljama eugenika mijeala sa socijalnom higijenom, s potrebom
58

socijalnog iskorjenjivanja nepoeljnih drutvenih obiljeja, poput alkoholizma,

kriminala, pornografije, ili pak s potrebom za promjenom u podruju demografije,
loeg stanja javnoga zdravlja, smrtnosti novoroenadi, smrtnosti rodilja, itd., ije se
drutveno i genetsko podrijetlo esto mijealo.
Najbolje djelo u kontekstu eugenike na znanstvenoj periferiji je studija Nancy Leys
Stephen pod naslovom The Hour of Eugenics. Race, gender and nation in Latin America iz
1991. Leys Stephenova prouava funkcioniranje znanstvene periferije, tj. recepciju i
transformaciju genetikih i eugenikih ideja u zemljama s relativno malom koliinom
komunikacije sa Britanijom i Sjedinjenim dravama, znanja o genetici i sa zemljama u
koji je broj genetikih otkria i eugenikih prijedloga bio najvei. U takvim je
uvjetima bilo mogue spajanje raznih ideolokih i znanstvenih obrazaca. Iz njezinih
opisa latinskoamerike eugenike saznajemo da zbog utjecaja katolike crkve,
nedobrovoljna sterilizacija ni u jednoj Junoamerikoj zemlji nije bila ozakonjena.
Analizirajui eugenika drutva u Brazilu, Argentini i Meksiku, Leys Stephenova
zakljuuje da je u Latinskoj Americi ljeviarska eugenika uglavnom bila iznimka a
ne pravilo. Meutim, jedina je iznimka u tom pravilu bio Meksiko. Eugeniki se
klimaks zbio u meksikom postrevolucionarnome razdoblju, godine 1932. kada su
revolucionarne vlade uvele eugenike zakone. Leys Stephenova pie: Eugenika se
predlagala kao radikalno rjeenje rasnoga zdravlja i nacionalnosti - radikalno, jer se
bavilo najosjetljivijim pitanjima braka, spola, spolnih bolesti na temeljito ne-katoliki,
racionalistiki i materijalistiki nain; eugenika se smatrala daljnjim i smrtnim
napadom na katolike i tradicionalne vrijednosti. U tim uvjetima, negativna i
ekstremna eugenika uvela se kao dio revolucionarnog programa javnoga zdravlja...
Eugenika je sterilizacija bila dakle izraz radikalno ljeviarskog antiklerikalizma i
sekularizma (Leys Stephen 1991:201) Zakon drave Vera Cruz iz iste godine,
ozakonio je spolni odgoj, registraciju svih sluajeva spolnih bolesti, legalizirao je
abortus, ukinuo je mnoge gostionice i ograniio prodaju alkohola, i, to je za nas
najvanije, legalizirao je prisilnu eugeniku sterilizaciju u jasnim sluajevima
idiotizma, degeneriranih i mentalno poremeenih, delinkvenata i neozdravljivih.
(Leys Stephen 1991:131-132). Kontrola raanja uvedena je s obrazloenjem da
srednje i poeljne klase koriste kontracepciju, stoga se ne reproduciraju, dok se nie,
nepoeljnije klase reproduciraju do maksimuma, to stvara degeneraciju meksike
rase. Unato sudu autorice o desniarskoj matici, najekstremniji primjer
latinskoamerike eugenike bili su dakle eugeniki zakoni koje je uvela jedna
ljeviarska vlada.
U svojoj studiji o eugenici u Francuskoj (Schneider 1990), Schneider posveuje cijelo
poglavlje francuskoj ljeviarskoj eugenici i tvrdi: umjereni francuski eugeniari
dobili su podrku jedne vane nove politike grupe tridesetih godina: podrku
francuske ljevice... Nova pozicija ljevice u Francuskoj nije usporediva s razvojem
eugenike u ostalim europskim zemljama gdje su se ljeviarski utopijski eugeniki
programi razvijali otpoetka. Schneider opisuje francuske ljeviare iz 30ih godina
59

koji su iz politikih razloga radili ustupke pronatalistikoj politici katolike crkve i

desnice, te su se o abortusu, kontracepciji i zbrinjavanju djece izjanjavali ve prema
politikoj potrebi, uglavnom u skladu s opim francuskim neolamarkistikim i
pronatalitetskim projektima, pa raspravu o ljeviarskoj eugenici u Francuskoj autor
zakljuuje rijeima: Takve su rijei (u prilog nacionalnoj populacijskoj obnovi)
mogle biti uvod u novu obiteljsku politiku Vichyjeva reima godinu dana kasnije.
Meutim, iz Schneiderova opisa francuske eugenike jasno je da ranije projekte Lige
za prava ovjeka, ljeviarskog utoita u doba Dreyfusove afere, projekte Victora
Bascha i Sicarda de Plauzolesa, takoer treba smatrati ljeviarskim. Primjerice, u
svojoj knjizi Naela higijene (1927) Sicard uvodi naela tzv. humane zootehnike,
umijea prokreacije, usavravanja i iskoritavanja ovjeka kao stroja za stvaranje
rada. Uloga je eugenike u tom procesu da osigura najbolji ljudski kapital za
proizvodnju, a socijalne higijene da omogui najbolji povrat investiranog kapitala.
Sicard smilja ekonomsku cost-benefit formulu za izraunavanje vrijednosti ljudskog
bia, prema kojoj je drutvena vrijednost pojedinca jednaka ukupnoj produktivnosti
pojedinanoga ivota minus ukupni iznos trokova odravanja (troak raanja,
trudnoe, odgoja, obrazovanja, poduke, mirovine, zdravlja) (Schreiber, 89). Na taj
nain se ljudskost izjednaava s tayloristikim stavom prema ljudskosti, s pravom
tvrdi Schneider.
U svojoj studiji ruske eugenike, koja se 20ih godina razvila u djelima Koljcova,
Vavilova, Filipenka, Serebrovskija i kasnije Mullera, Mark Adams (1990) pokazuje
kako je do velikoga prijeloma i sovjetske kulturne revolucije 30ih godina, Rusija
imala sjajnu genetiarsku kolu i izuzetne eugeniare koji su svojim znanjem mogli
konkurirati svjetskim strunjacima. Lisjenkoizam i staljinizam pokuali su unititi tu
buroasku poast, pa su neki znanstvenici, primjerice Loren Graham, tvrdili kako
je 30ih godina sa eugenikim pokretom u Sovjetskome savezu bilo svreno.
(Radikalniji teoretiari mogli bi, ini mi se, relativno lako argumentirati kako je ak i
lisjenkoizam svojevrsna eugenika, biologija sa socijalnim predznakom). Adams je
opravdano skeptian prema Grahamovom zakljuku te tvrdi: Sovjetska eugenika
doista jest preivjela, samo ne kao eugenika. Sovjetska je eugenika preivjela, tj.
nadivjela staljinizam, prema Adamsu, u obliku medicinske genetike. Od 1965. piu
se ponovno eugeniki traktati. Vodei sovjetski medicinski genetiar Efroimson,
student Koljcova, napisao je lanak o nasljednosti altruizma, odnosno potovanja za
starije i ostalih socijalnih vrlina. Kerkis, student Filipenka i Mullera pisao je da se
kronini kriminalitet nasljeuje. U Sovjetskome udbeniku iz genetike iz 70ih godina,
M. E. Lobaova, tvrdi se da je potrebno obnoviti eugeniku, i da je eugenika jedno od
najvanijih podruja genetike.
Adamsova kolekcija regionalnih studija ili usporedne povijesti eugenike izuzetno
je zanimljiva kao nadopuna literaturi o eugenici u Britaniji, Njemakoj i Sjedinjenim
dravama, ali ona isto tako potie i ire socioloke studije o drutvenim kontekstima
za raanje i provoenje eugenikih ideja. Zajednice imaju svoje tradicije i razliite
60

vrijednosti, stoga nije udno to genetike spoznaje padaju na razliito tlo. Unato
raznovrsnosti socijalnih okolina, ini mi se da je eugenike ideje opravdano dijeliti
prema uobiajenoj politikoj podjeli, a takav sud ne opovrgavaju regionalne
eugenike studije.

Zakljuak
Izloeni podaci i doktrine dovoljno svjedoe u prilog tvrdnji da su i nakon II
svjetskog rata, u razdoblju koje se obino smatra vremenom sloma eugenike,
postojale brojne nedesniarske eugenike doktrine, i vrlo razvijene zajednice i
ljeviarske vlade koje su sterilizaciju koristile kao eugeniko sredstvo. Nema sumnje:
poistovjeivanje eugenike s nacizmom znanstveno je i povijesno neopravdano. Svrha
takvoga povezivanja nije znanstvene, ve etike prirode: ono slui za zastraivanje
itatelja i publike. Kada to kaem, ne elim rei da je eugenika znanstveno, socijalno i
etiki neproblematina. Ali, da bismo mogli procijeniti suvremene trendove u
suvremenoj genetici i medicini, koji nesumnjivo imaju ili e imati radikalno
eugenike posljedice, potrebna je diferenciranija rasprava. Tome je cilju trebala
posluiti analiza jedne manje poznate i manje obraene povijesti eugenike, eugenike
na ljevici.
Istodobno, upravo je analiza doktrina reformistikih eugeniara pokazala kako se
klasina rasistika i konzervativna eugenika mogla transformirati u dananju
individualistiku, laissez-faire eugeniku: reformistika je eugenika isticanjem
ekoloko-socijalne i egalitaristike strane eugenike bila posrednik izmeu etiki i
znanstveno posve neprihvatljivih rasistikih doktrina i dananje eugenike u kojoj
iskljuivo pojedinci, znanstvenici ili njihovi korisnici, prema svojim materijalnim
mogunostima i parcijalnim vrijednosima kroje opu genetsku budunost
ovjeanstva.
I reformistika je eugenika evoluirala kao i eugenika uope. Pearson je mislio da
ovjeanstvu prijeti genetsko unitenje zbog fertiliteta nesposobnih rasa, a Muller
zbog radijacije. Webb je poetkom stoljea mislio da je eugenika mogua samo
pomou jake dravne kontrole i intervencije, Osborne je mislio naprotiv, da je
eugenika posve mogua i ostvariva bez nje. Skandinavske su zemlje (i brojne druge)
prije rata izvodile sterilizacije s eugenikim ciljevima, a potom su eugenike
ciljeve zamijenile medicinskim. Ali u svim tim transformacijama, u svim tim
medicinskim postupcima, kojima su se potom pridruile metode umjetne oplodnje,
genetskog ininjeringa i sl. ostala je velika koliina eugenike. Ta eugenika vie nije
bila ona drastina, vidljivo nasilna, kolektivistika, Njezin motiv vie nije bio
poboljanje Rase, Roda, Nacije, ve jednostavni ciljevi dobrobiti pojedinaca. Ali takva
medicinska intervencija ostala je i dalje eugenika; ona i dalje intervenira, sada bez
ideja o postizanju opih ciljeva nekoga kolektiva, te vie ili manje spontano, pod

61

utjecajem raznolikih pojedinanih elja, volja i potreba, mijenja genetski pool ljudske
rase, roda i naroda.

62

63

Amerika eugenika
Povijest amerike eugenike, poput povijesti rasizma i sterilizacijskih zakona u doba
njemakoga nacizma, svjedoanstvo je kako splet socijalnih uzroka i znanstvenog i
pseudoznanstvenog entuzijazma moe dovesti do groznih socijalnih posljedica. Postupci i
ideje amerikih znanstvenika i ideologa, primjerice Madisona Granta, Charlesa Davenporta i
Harryja Laughlina, bile su inspiracija za rasno ienje koje su njemaki lijenici i politiari
doveli do krajnosti. Ameriki predsjednici Theodore Roosevelt i Woodrow Wilson, kao i
britanski premijer Winston Churchill, bili su aktivni zagovornici eugenikih sterilizacija i
antiimigracijske politike utemeljene na dubioznim znanstvenim pretpostavkama o
superiornosti sjevernjaka i zapadnih Europljana. Brojne protestantske zajednice u SAD
zabranjivale su sklapanje brakova moralno i genetski nesposobnima. Brojne besmislice
(poput Davenportova istraivanja nasljednosti thallassemije - ljubavi prema moru) i grozne
socijalne posljedice (kao to je 100.000 steriliziranih do 1930.), meutim, nisu jednom za
svagda unitile eugeniku, pa se brojni noviji oblici eugenikih ili rasistikih nastojanja mogu
uoiti ak i kod vrlo eminentnih znanstvenika dananjice.

Desniarska eugenika
Cilj eugenikoga pokreta jest pruiti vee anse za bri rasplod i opstanak
podobnijim rasama i lozama negoli nepodobnijima
Francis Galton 1883.
Tri generacije idiota posve je dovoljno
Oliver Holmes, vrhovni sudac Virginije
Poetna namjera eugenike posve je jasna: rasplod nadarenije rase Kao to se
genetski razlikuju rase, isto se tako genetski razlikuju i skupine pojedinaca unutar
pojedinih naroda i regija.
Roger Pearson 1991.
Kada bismo za svaki bod ispod kvocijenta inteligencije 100, idiotima s kvocijentom
inteligencije 70 dodijeljivali po tisuu dolara i na taj nain za njih stvorili posebne
fondove kako ne bi raali djecu, porezni bi obveznici utedjeli 250.000 dolara po
osobi za trokove brige mentalno retardiranih. Ne podsjea li Vas Va plan na
Hitlerovu rasistiku politiku? Lekcija koju trebamo nauiti iz povijesti nacizma jest
vrijednost slobode govora, a ne da se eugenika ne moe tolerirati
Nobelovac William Shockley 1970.
U Americi se bioloki i medicinski argumenti o ljudskoj prirodi, kao uostalom i u
cijelome svijetu, povezuju s konzervativnom pa ak i reakcionarnom ideologijom. U
64

njihovoj dugoj hegemoniji, postojala je tendencija da se bespogovorno prihvaa

bioloka determinacija, i da se socijalna objanjenja prihvate tek pod lavinom
neoborivih dokaza. U politikim pitanjima, ta je tendencija favorizirala politiku
neintervencije.
Gunnar Myrdal, An American Dilemma 1944.

Godine 1994. zapoela je jedna od najburnijih rasprava u novijoj povijesti drutvenih

znanosti, rasprava o knjizi Richarda Herrensteina i Charlesa Murraya The Bell
Curve: Intelligence and Class Structure in American Life41. Rasprava traje jo i danas
pod imenom Rat oko gausove (zvonaste) krivulje.42 U svojoj knjizi Herrenstein i
Murray tvrde kako utvrene razlike u kvocijentu inteligencije pokazuju da mjere za
suzbijanje nezaposlenosti i bijede u Sjedinjenim dravama (i drugdje) nemaju anse
za uspjeh. Budui da postoji jasna korelacija niskog kvocijenta inteligencije (s jedne
strane) i nezaposlenosti, niskog statusa, bijede, loeg obrazovanja, neodgovornog
roditeljstva, kriminala, ovisnosti o socijalnim programima, broja razvoda i td. (s
druge strane), socijalna pomo, odnosno mjere za poboljanje spomenutih drutvenih
zla ne predstavljaju lijek, ve postaju uzrok kojim se ire spomenuta zla. Primjerice,
pomo za samohrane majke ne potie osobe na odgovornije roditeljstvo, ve upravo
suprotno, ona te osobe ine ovisnim o socijalnoj pomoi, i alje signal kategorijama
stanovnika koji su najpodloniji neodgovornom roditeljstvu da se takvo ponaanje
drutveno nagrauje.
Kako socijalni programi za zatitu posebnih kategorija stanovnitva ne bi obnavljali
socijalni poloaj pojedinaca kojima trebaju pomoi, te stvarali dodatnu ovisnost o
drutvu, jedna od prvih socijalnih mjera koju je uveo predsjednik Bill Clinton bila je
skraenje razdoblja za socijalna davanja tim pojedincima i slojevima.
Slino je bilo i tridesetih godina ovoga stoljea. Sociolozi ikake kole i teoretiari
diferencijalne asocijacije predlagali su uvoenje socijalne pomoi za odreene
kategorije stanovnitva kako bi se smanjila stopa kriminala. Njihovi programi
zavrili su katastrofalno: umjesto da kriminalce vraaju u normalan ivot, oni su
im omoguavali da se sretnu sa slinim pojedincima, a to je dovodilo do vie stope
nasilnikog ponaanja i stvaranja ili uvrenja posebnih, kriminalnih subkultura.43
Herrenstein i Murray svojom su knjigom ponudili posve suprotan klju za rjeavanje
socijalnih proglema. Paradoks socijalne pomoi danas se prenosi na podruje genetike i
41 Herrenstein & Murray. Bell Curve Wars
42 vidi: Frazer, Steven (ed.) 1995. The Bell Curve Wars, Basic Books, New York
43 Stephen Pfohl. 1985. Images of Deviance and Social Control, McGraw-Hill, New York. Vidi posebno poglavlje
8. o diferencijalnoj asocijaciji, i o izvjeima (1979) Kleina i Kassebauma, str. 259-263. Pfohlov kritini
komentar posebno je vaan, jer je njegov opi stav prema socijalnoj pomoi izrazito pozitivan.

65

time nas implicitno vraa problemima stare, desniarske eugenike. Ako su drutveni
problemi uglavnom nasljedne prirode (i ako socijalna pomo ne rjeava probleme
koje bi trebala rijeiti), onda pravo sredstvo rjeavanja tih problema nisu socijalna
davanja, tvrde dananji nativisti, ve programi diferencijalnih stopa raanja
podobnijih i nepodobnijih klasa, rasa ili populacija. Takvi su se programi neko zvali
programima rasne higijene i s pravom nas podsjeaju na ideoloki i pragmatino
najgoru vrstu eugenike: onu nacistiku.
Ali namjera ovoga lanka nije polemika s teoretiarima inteligencije i nativistima.
U svojim sam prethodnim tekstovima o eugenici (Polek 1999; Polek 1998) pokazao
kako desniarska, nacistika i rasistika eugenika, koju u analizirati u ovome lanku,
nisu jedine vrste eugenike. tovie, tvrdio sam da danas postoje oblici eugenike (tzv.
laissez-faire eugenika) koji ne sadre ideju drutvene kontrole i poboljanja rase.
Poboljanje genskih svojstava populacije prema toj vrsti eugenike predstavlja
epifenomen elja i potreba pojedinaca da im potomstvo nosi odreene kvalitete,
odnosno da se iz genoma potomstva odstrane nepoeljna svojstva poput nasljednih
bolesti. Takva je potreba i elja pojedinaca posve legitimna, i drutvo ne bi trebalo
penalizirati takve razumljive elje pojedinaca. Drugim rijeima, drutvo, prema toj
vrsti eugenike, ne postavlja pojedincima imperative poboljanja genetskih svojstava
u ime poboljanja rase, ve im samo doputa da interveniraju u genom vlastitoga
potomstva. Rezultat takve eugenike ne mora biti poboljanje genskih svojstava;
katkada je tovie rije upravo o suprotnome.
Meutim, sposobnost suvremene genske tehnologije da intervenira u nasljedna
svojstva pojedinaca, oivjela je raspravu o poboljanju nasljednih osobina
populacija, stoga ideologija za koju se donedavno smatralo da je posve izumrla,
ponovno poinje dobivati velik broj pristaa. Strah pojedinaca prema genskoj
tehnologiji dijelom je posljedica neizvjesnosti, hoe li se demokratske metode izbora
roditelja o svojstvima nasljednika, jednoga dana opet pretvoriti u drutvenu ili
dravnu regulativu kojom e se odreeni izbori odreivati. tovie, u nekim
zemljama takvi programi postoje.

Samo grijeh tovanja navodnih bojih zakona i sentimentalna vjera u svetost

ljudskoga ivota sprijeavaju eleminaciju defektnih beba i sterilizaciju odraslih koji
za zajednicu nemaju nikakvu vrijednost. Zakoni prirode trae unitenje nesposobnih,
a ljudski je ivot vrijedan samo kada je od koristi za zajednicu ili rasu.
Madison Grant: Povijest velike rase (1916:44-45))

66

Najvei centar za istraivanje eugenike, Eugenic Records Office u Cold Spring

Harboru, danas pod imenom Dolan DNA Learning Center u laboratoriju Cold
Spring Harbor, najvei je arhiv eugenikih pisanih i vizualnih dokumenata iz
povijesti eugenike44. Dokumentacija toga centra organizirana je u dvadesetietiri
podskupine prema sljedeim temama: parnica Buck v. Bell, cirkuski izvoai,
kriminalnost, kritika eugenike, eugeniki ciljevi i obrazovanje, eugenike
organizacije, Eugenic Record Office, zapisi s terena i radovi terenskih istraivaa,
natjeaji za najbolje obitelji, nasljedni poremeaji, imigracija, vodei eugeniari,
selekcija partnera i savjetovanje, mendelovsko nasljeivanje, mentalne bolesti,
pedigreji, fizika i intelektualna mjerenja, siromatvo i degeneracija, profesionalni
susreti i izlobe, mijeanje rasa i zakoni o braku, religija, sterilizacijski zakoni, talent,
poljoprivredna genetika.
Golema veina dostupnih dokumenata toga arhiva bavi se amerikom eugenikom,
pa nam ve i sama klasifikacija govori o razmjerima eugenikoga pokreta u
Sjedinjenim dravama. Premda su najstranije posljedice eugenike ostvarene u
Njemakoj, i premda zasluge za raanje eugenike ideologije pripadaju Britancima,
prava domovina eugenike su ustvari Sjedinjene amerike drave. U njima nalazimo
gotovo
sve
politike
varijante
eugenike,
onu
razmjerno
tipinu
pseudomodernistiku strast za znanstvenom kontrolom svega postojeeg, pa tako i
populacija i nasljeivanja. Premda u Americi, u povijesti, a jo vie u sadanjosti
nailazimo na kritiare eugenike (u povijesti primjerice Franza Boasa, u blioj
prolosti nedavno preminulog Stephen Jay Goulda), i premda su neki najvei
ljeviarski eugeniari, poput nobelovca Hermanna Mullera ili Henryja Osbornea, o
kojima govorimo u poglavlju o ljeviarskoj eugenici, bili Amerikanci, u naoj
klasifikaciji eugenike prema politikim opredjeljenjima, amerika eugenika definitivo
pripada desniarskoj orijentaciji. Koliko su Amerikanci eugeniku smatrali svojim
projektom najbolje ilustrira izjava eugeniara J. de Jarnettea iz 1935. godine, koji je
realizaciju nacistikog programa sterilizacije komentirao na sljedei nain: Nijemci
nas tuku na vlastitome podruju.

Premda je glavni ideolog i utemeljitelj eugenike Francis Galton bio Englez, njegove
su ideje, poput ideja socijaldarvinista Herberta Spencera, imale mnogo jaeg odjeka u
Sjedinjenim dravama negoli u njihovoj domovini. To ne znai da se eugenika u
Britaniji nije razvijala i da nije bila razvijena. tovie, analize diferencijalne klasne
stope raanja koje su vrili brojni britanski eugeniari, poput Davida Herona iz
44 Otvorenog je dostupa na Internetu (www.eugenicsarchive.org).

67

Galtonovog laboratorija (1906), ili Ethela Eldertona koji je 1914. za parlament sastavio
Izvijee o stopama raanja, dakle analize kojima se ustanovljavalo da je stopa raanja
u siromanijim slojevima bitno via od onih u bogatijima, poticale su razvoj
eugenikih drutava i u Britaniji i u Americi. Ali, za razliku od Amerikanaca, Britanci
nikada nisu preli s rijei na djela, i time su pokazivali da im je kao narodu, zatita
ljudskih prava i sloboda (ili barem takva tradicija) mnogo vanija od navodnih
genetskih interesa ljudske rase.
Upravo ta razlika izmeu znanosti i ideologije s jedne strane, i aktivnog politikog
djelovanja, vrlo je bitna. Jer, ve u to doba, ameriki su znanstvenici, ideolozi raznih
vrsta i pravnici, eugeniku ideogiju provodili u djelo. Godine 1899. nakon razmjerno
neuspjenih pokuaja kriruga A. J. Ochsnera iz Chicaga, Harry Clay Sharp, iz
Jeffersonvillea, Indiana, poeo je izvoditi prve uspjene terilizacije na zatvorenicima.
Godine 1930. Frances Oswald napisala je detaljno izvjee o eugenikim
sterilizacijama u Sjedinjenim dravama, u kojemu se prethodnim uspjesima takvih
zahvata pozivaju pravnici i lijenici da ee koriste te metodama kako bi se
kontroliralo raanje nesposobnih pojedinaca: Ve je odavno poznato, meu svim
ljudima koji imaju sposobnost miljenja, da postoji stvarna potreba ogranienja broja
degeneriranih ljudi. Sjedinjene drave ele postati nacija zdravih ivotinja, stoga ne
doputaju pristup nekim klasama. (Oswald, 1930:65-73). Uspjeh sterilizacija,
prvenstveno vasektomije (na mukarcima), bio je vrlo vaan faktor u irenju
negativne eugenike.
Pozitivni rezultati prisilnih sterilizacija u medicinskom smislu izravno su omoguili
donoenje prvog eugenikog zakona o prisilnoj sterilizaciji degeneriranih u
Indiani, godine 1907. kojim su vlastima omoguene odluke o sterilizaciji
kriminalaca, idiota, imbecila i silovatelja. Kalifornija i Connecticut 1909.; Nevada,
Iowa (zabrana braka i sterilizacija za epileptiare, narkomane i silovatelje), te New
Jersey 1911.; New York 1912.; Kansas, Michigan, North Dakota, Oregon 1913. Do
1914. trideset drava donijelo sline zakone.
U tri je zemlje guverner postavio veto na njihovu provedbu, u jednoj je zakon
odbaen (New York), a pet ih je deklariralo neustavnost. Meutim, godine 1921.
Vrhovni sud u Washingtonu podrao je odluku Prizivnog suda Virginije u poznatom
sluaju Buck vs. Bell, o ustavnosti sterilizacijskog zakona u Virginiji. Oliver Wendel
Holmes, vrhovni sudac, tada je izjavio: vrlo smo esto svjedoci da javno blagostanje
od najboljih moe zatraiti polaganje ivota za domovinu. Bilo bi udno kada od
onih koji oslabljuju snagu drave ne bismo mogli traiti manje rtve, rtve koje one
ponekada ni ne osjeaju, kako bismo sprijeili da nas preplavi nesposobnost. Umjesto
da zbog kriminalnosti ekamo na egzekuciju degeneriranog potomstva, ili da im
zbog njihove imbecilnosti dopustimo da umru od gladi, bolje je za cijeli svijet da
sprijeimo oito nesposobne da ire svoju vrstu. Naelo kojim se potkrijepljuje
prisilno cijepljenje dovoljno je iroko da se moe primijeniti i na podrezivanje
68

jajovoda. Tri generacije imbecila je posve dovoljno. (cit. prema Oswald 1930.) Do te
odluke Vrhovnoga suda, savezne su se drave libile koristiti prisilnom sterilizacijom
a zakoni su se esto odbacivali. Meutim, odlukom u sluaju Buck vs Bell, de facto je
legalizirano eugeniko steriliziranje svrhe na saveznoj razini. Sudac Holmes u svom
je iskazu koristio eugeniku nomenklaturu mentalne deficijencije, prema kojoj su
idioti oni s mentalnom dobi manjom od 6 godina, imbecili s mentalnom dobi
izmeu 6-9 godina, a moroni (luaci) od 9 godina navie.
Sluaj Buck vs. Bell nije bio znaajan samo kao legitimacija prisilnih sterilizacija, ve i
u jednom drugom kontekstu, kao dokaz njihove besmislenosti. Naime, sedamdesetih
godina Paul Lombard, na ije se izvjee poziva Stephen Jay Gould (u knjizi
Flamingo's Smile) uspio je izraditi detaljnu studiju triju generacija imbecila, naime
bake Emme Buck, majke Carrie Buck i njezine keri Vivian. Lombard je uspio
dokazati da nijedna generacija nije bila mentalno insuficijentna, ve da su baka
Emma i majka Carrie bile smjetene u mentalne institucije zbog vanbrane djece koje
su imale sa svojim gospodarima koji su na taj nain zatakali svoje postupke.
Posebno je straan sluaj unuke Vivian, koja je u koli pokazala vrlo dobre rezultate,
imala vrlo dobre ocjene, i koja je bila vrlo socijalizirana u krugu svojih kolegica. Tek
se nedavno drava Virginija ispriala svim prisilno steriliziranim osobama, pa je u
poast tim osobama, a posebno obitelji Buck, u Charlottevilleu podignut spomenik.45
Samo u Kaliforniji do 1929. godine sterilizirano je 62.255 ljudi, a procijenjuje se da je u
tridesetim godinama vreno izmeu 15.000 20.000 eugenikih sterilizacija
godinje.46
Ali razmjeri eugenikoga pokreta nisu bili ogranieni samo sterilizacijskim
zakonima. Mnogo jai i dalekoseniji oblik zakonske regulative bio je tipian za
amerike zakone o mijeanju rasa. Unato injenici da su Sjedinjene drave ukinule
ropstvo, zakoni protiv mijeanja rasa bili su na snazi sve do 1967. godine, kada su na
saveznoj razini ukinuti svi zakoni protiv mijeanih brakova. Godine 1913. Charles
Davenport je sakupio sve dravne zakone na podruju zabrane mijeanja rasa.
Dvadeset i devet drava imalo je zakone kojima se zabranjuju brakovi pripadnika
razliitih rasa, a dvadesetitri zakona razliitih saveznih drava postavljalo je grube
45 O slinome sluaju u Kanadi, drava Alberta, iz 1957. godine, kao i o desniarskoj eugenici u Kanadi, izvjeuje
Greg Felton u lanku A victim of eugenics fights back, Newsmagazine, 28. lipnja 1993. U gradu Red Deer
Leilana Muir bila je sterilizirana podvezivanjem jajovoda, premda joj je kao pacijentici bila izreena dijagnoza
upala slijepog crijeva.
46 Rob Prince, predava fizike antropologije s Metro State Collegea u Coloradu, tvrdio je 1994. (User group
Anthro-l) da 1. u dravi Colorado i danas vrijedi zakonska regulativa (doneena 1975., revidirana 1985.) koja
omoguuje sterilizaciju osoba u mentalnim bolnicama, ako se dobije doputenje lokalnoga suda. 2. Takvu je
legislativu Vrhovni sud Colorada podrao. 3. Danas i dalje postoje napori da se proire razmjeri nedobrovoljne
sterilizacije. Prole godine, bio je predloen zakon kojim se predlae da se majkama koje prihvate podvezivanje
jajnika dodijeli dodatnih $100... Ove godine (1994.) razmatra se zakon koji bi nagradio zatvorenike s deset dana
nagradnoga otpusta u zamjenu za vazektomiju ili podvezivanje jajnika. Nakon odbacivanja amandmana koji bi
legitimirao prisilnu kastraciju silovatelja, Legislativno dravno tijelo prihvatilo je zakon sa 8 glasova za i 2
protiv.

69

kazne za njihovo krenje: od kazni od 2000$ do zatvorskih kazni do 10 godina.

Eugeniari su se zalagali za pojaanje kontrole ve postojeih zakona, ali i za izradu i
donoenje novih. Jedan od takvih eugenikih zakona o zabrani meurasnih brakova
bio je Integrity Act Virginije iz 1924. godine, kojim se zabranjivao brak bijelaca s bilo
kojom osobom s naznakom neke drukije krvi.
Ideoloki korijeni takvih postupaka seu u raniju prolost, i nisu bili iskljuivo
rasistike prirode. Prvi elnici eugenike bili su pojedinci koji su imali veze s
Britanijom. Galtona je tako doekala ista sudbina kao i Spencera obojicu su slavili
vie u SAD negoli u Britaniji. Posljednjih godina ivota, meu misaonim klasama
angloamerikoga drutva, Francis Galton i njegova eugenika bila je odjednom u
velikoj modi. Tako je primjerice ondanja amerika feministkinja Victoria Woodhull
u djelu Naglo razmnoavanje nesposobnih (1891) izrekla sud mnogih: Najbolji umovi
dananjice prihvatili su injenicu elimo li imati superiorne ljude, moramo ih
mnoiti; a imbecili, kriminalci, pauperi i drugi nesposobni nepoeljni graani ne
smiju se mnoiti (cit. prema Paul 1995.). Eugeniki entuzijasti su prema Kevlesu
uglavnom bili iz srednje ili vie klase, bijelci, Anglo-saksonci, najveim dijelom
protestanti, i obrazovani. Voe pokreta bili su imuniji, ali ne i posebno bogati,
mnogi su bili profesionalci, lijenici, socijalni radnici, sveenici, pisci, profesori,
posebno u biolokim i socijalnim znanostima... ene su tvorile najvei dio publike.
Eugenika koja se brinula i za zdravlje i za kvalitetu potomstva usredotoila se na
teme koje su po biologiji i standardima prevladavajue srednje klase, ene smatrale
svojima (Kevles 1985:64).47
Jedan od poetaka eugenikoga pokreta u Americi zapoeo je studijama obiteljskih
genealogija, pozamanom studijom, ili tonije kritikom sociologa Richarda Dugdalea
koji je u knjizi The Jukes (1877.) tvrdio kako dobra socijalna okolina tijekom tri
generacije moe transformirati degenerirane u vrijedne graane. Dugdaleova
obitelj Jukes bila je jedna takva skupina prosjaka, prostitutki i sitnih kriminalaca iz
Ulster Countyja u dravi New York, koja je vukla podrijetlo od Margaret, majke
svih kriminalaca. Meutim, samo nekoliko godina kasnije, 1880. August
Weismannova proto-genetska teorija o trajnosti zametne plazme, uvjeravala je
ameriku i svjetsku javnost u suprotno. Godine 1915. Arthur H. Estabrook poznati
eugeniar iz Eugenic Record Officea ponovno je posjetio obitelj Jukes, i tvrdio kako u
njoj nema nikakvih znakova poboljanja situacije. Implicitna poruka bila je obrnuta
od Dugdaleove: njihova je biologija uzrok njihovome stanju. Estabrookova verzija se
47 Sline izjave davala je i britanska feministkinja Margaret Sanger, lanica Amerikog eugenikog drutva i
Engleskog eugenikog drutva, u svojoj knjizi The Pivot of Civilization. Najnesposobniji da ponesu teret rase
najbre se mnoe... Fondovi koje bismo trebali koristiti za poveanje standarda nae ciilizacije usmjeravaju se
prema odranju onih koji nikada nisu ni trebali biti roeni. (cit. prema Elsah Droghin: Margaret Sanger). Ta
knjiga Margaret Sanger bila je glavni povod za sastanak Amerike federacije za kontrolu raanja i Graanskog
komiteta za planirano roditeljstvo koji se u sijenju 1940. organizirao u New Yorku. Na tom je skupu izraena
sljedea misao o Adolfu Hitleru: I mi shvaamo problem izgradnje rase, ali naa se briga usredotouje na
kvalitetu ljudi, a ne samo na kvantitetu.

70

odrala. Nakon 1915. Jukesi su poeli simbolizirati neplodnost drutvene promjene i

potrebu za eugenikom segregacijom i sterilizacijom (Paul, 1995:45). Sline su se
eugenike poruke mogle proitati i u opisima obitelji pod imenima Nam, Pineys,
Dacks, Yaks ili Smoky Pilgrims.
Daljnji je primjer sa slinom porukom bilo pleme Ishmael. Veleasni Oscar
McCulloch prouavao je pleme Ishmael u dravi Indiani, rasno mijeanu
nomadsku skupinu muslimana, Indijanaca i prvih pridolica u Sjedinjene drave, i
doao do zakljuka kako to pleme vie voli svoj nomadski ivot od stalnoga
zaposlenja kojemu se otro odupire. Eugeniar David Starr Jordan je stoga smatrao
da su Ishmaeliti primjer degeneriranih ljudi koji predstavljaju opasnost po
eugeniko blagostanje okolnih Amerikanaca.48 Dugdaleova je rana socioloka
studija stoga bila motiv tj. poetak dugog niza prouavanja obiteljskih genealogija,
kako bi se dokazala upravo suprotna tj. bioloka, a ne socioloka teorija o uvjetovanju
degeneriranog ili anominog ponaanja.

Protagonist analognog, biologistikog prouavanja genealogija je Henry H. Goddard,

poznati istraiva inteligencije, tvorac pojma moron (luak) i hijerarhije
slaboumnosti koju smo spomenuli u kontekstu presude suca Holmesa, i veliki
zagovornik mentalnoga testiranja imigranata kao sredstva sprijeavanja njihova
useljenja u Sjedinjene drave. Godine 1917. Goddard je izjavio kako njegova
ispitivanja mentalne dobi imigranata pruaju vana razmiljanja za budue
djelovanje u znanstvenom, socijalnom i pravnom smislu (cit. prema Gould,
1981:167), a budua su zbivanja, posebno restriktivni zakoni o imigraciji, to i
potvrdila. U nekoliko studija koje su uslijedile, Goddard se posvetio domaim
slaboumnicima i u dravi New Jersey sakupio genealogije stotinjak navodno
poremeenih ljudi. Posebnu je panju, u knjizi Obitelj Kallikak: Studija nasljednosti
slaboumnosti (1912.) obratio genealogijama osobe koju je pod pseudonimom nazvao
Martinom Kallikakom (Kallikak je spoj grkih rijei kallos lijep, i kakos lo.)
Zanimljivost pristupa obitelji Kallikak sastoji se u tome to je Goddard slijedio dvije
Martinove loze: lou, vanbranu vezu sa slaboumnom gostionikom prostitutkom i
njezine potomke, i dobru lozu koja je proizala iz brane veze s vrijednom
pripadnicom kvekera. Goddard je tvrdio kako su potomci loe loze u velikoj
veini sluajeva bili slaboumni ili manje inteligentni, a da su potomci dobre loze
bili u veini sluajeva ugledni graani. zajedno s Dugdaleovim Jukesima, ta je knjiga
predstavljala udbeniki primjer parazitizma i trokova slaboumnosti za drutvo
Stephen Jay Gould koji opirno komentira Goddardove nalaze tvrdi da je zajedno sa
Stevenom Seldenom utvrdio kako je pri odabiru originalnih fotografija Goddard
svjesno izabirao bolje fotografije obitelji kallos, dok je u sluaju lanova loze
48 Eugenic Archives, poglavlje Poverty and Degeneracy, www.eugenicsarchive.org

71

kakos vidljivo da je retuirao obrve ili usta likova kako bi itateljima i iroj javnosti
pojaao dojam, odnosno uvjerljivost svoje manihejske sheme.49 Goddardova obitelj
Kallikak predstavljala je primordijalni mit eugenikoga pokreta tijekom nekoliko
desetljea (Gould, 1981: 168), unato injenici da se on, tvrdnjama da i moroni
mogu biti popravljivi i korisni lanovi zajednice, esto ograivao od isto
eugenikih mjera.
Ali unato Goddardovim ogradama, injenica je da je osim u knjizi Obitelj Kallikak,
Goddard bitno utjecao na eugeniki pokret u Americi svojim testiranjem inteligencije
regruta i imigranata za IQ. Rezultat tih istraivanja bio je da su dva od pet
imigranata koji pristiu na Ellis Island su slaboumni. U nizu predavanja na
Princetonu, Goddard je postavio pitanje kako razlikovati slaboumnu osobu od
normalne, ali priglupe osobe. Njegov je odgovor bio: slaboumni ne znaju razliku
izmeu dobrog i loeg. U svom djelu Slaboumnost: njezini uzroci i posljedice, Goddard
je tvrdio: Nasljedna slaboumnost temelj je svih drutvenih problema, i upravo je
nasljedna slaboumnost ono to trebamo isticati i napadati, isticati i napadati, sve dok
taj problem ne rijeimo.50 Ali, isticanjem teorije da je slaboumnost recesivno
obiljeje, Goddard je nesvjesno doveo u pitanje svrsishodnost eugenikih sterilizacija,
jer je seregacija ili eugeniko odstranjenje recesivnih obiljeja daleko tei zadatak
negoli su to mislili klasini eugeniari.
Koliko je u stvari slaboumnih? to je bilo pitanje koje je bilo od iznimne vanosti za
eugeniare. Procjene broja mentalno defektnih osoba poveavale su se s razmjerima
testiranja inteligencije.51 Godine 1912. Goddard je testirao djecu u New Yorku, i
utvrdio je da je broj slaboumne djece oko 2%. Meutim, kada se ukljue alkoholiari,
prosjaci, kriminalci, fiziki slabii, silovatelji i dr. brojevi su, prema raznim
eugeniarima, naglo rasli, pa je tako i amerika javnost poela biti sve vie zabrinuta.
Kako bi se utvrdio statistiki relevantan broj slaboumnih, Amerika psiholoka
asocijacija na elu s Robertom Yerkesom, a uz pomo Carla Brighama i Henryja
Goddarda, predloila je da se testiraju regruti amerike vojske. Vie od 1,75 milijuna
regruta bilo je podvrgnuto testovima inteligencije. O kvaliteti tih testova bilo je
mnogo rasprave, a ta rasprava traje i do danas, jer su unato objavljenim namjerama
ti testovi, pogotovo tzv. Alfa test, ukljuivali i pitanja o kulturnim znanjima
ondanjeg amerikoga drutva52. Bilo kako bilo, Goddard, Brigham i Yerkes doli su
do katastrofalnih zakljuaka o stanju inteligencije nacije, odnosno regruta, a
pogotovo imigranata. Iz tih studija, inilo se da je vie od 40% nedavno useljenih
osoba slaboumno.53 Rezultati za osobe afriko-amerikoga podrijetla bili su jo gori.
Premda je Goddard, kako smo rekli, te rezultate objanjavao kulturnim uzrocima,
49 Goddardove fotografije obitelji Kallikak i uoljiva retuiranja mogu se vidjeti i u navedenom Gouldovom djelu
(1981.).
50 Paul, 1995:59
51 Paul, 1995:63
52 Za detaljne opise testova i naina izvoenja tih testova vidi S. J. Gould, 1981.
53 vidi D. Paul 1995:108; Gould 1981: 154-178

72

veina je eugeniara upravo takav zakljuak zanemario. Meu onima koji su

zanemarili takvo tumaenje testova inteligencije bili su Charles Davenport i Harry
Laughlin.
Goddardovi rezultati testiranja inteligencije pruili su Harryju Laughlinu, Charlesu
Davenportu i, to je jo vanije, iroj javnosti i politiarima, glavne argumente protiv
imigracije i dovoljnu koliinu moralne panike da odtada nisu imali posebnih
problema u financiranju svojih eugenikih istraivanja. Jedna od dodatnih posljedica
tako katastrofalnih podataka o inteligenciji nacije, a pogotovo imigranata, bilo je
uvoenje restriktivnog imigracijskog zakona, tzv. Johnson-Reed Acta, koji
spominjemo kasnije.
Testovi inteligencije pruili su samo jedan primjer procjene drutveno nepodobnih.
Ellsworth Huntington, u knjizi Djeca sutranjice (1924.) i Leon Whitney, u knjizi
Eugeniki katekizam (1923.) procijenili su da u Sjedinjenim dravama ima oko dva
milijuna slaboumnih kojima je potrebna hospitalizacija, oko 150.000 epileptiara (od
ega je 90.000 ve bilo institucionalizirano), te 320.000 pacijenata smjetenih u bolnice
zbog duevnih poremeaja. Nadalje, Huntington je procijenio da je oko 5 milijuna
odraslih i 6 milijuna djece subnormalno u obrazovanju, jer nemaju uroene
sposobnosti. Tome broju Huntington dodaje jo 20 milijuna ljudi koji nisu bili
sposobni zavriti srednju kolu. Premda sve navedene osobe nisu bile oznaene
kao pogodne za program sterilizacije, jasno je da su eugeniari predlagali
sterilizaciju nekoliko milijuna Amerikanaca (Meher, 1987:16).

Najpoznatija eugenika organizacija u Sjedinjenim dravama bila je Eugenic Record

Office u Cold Spring Harboru u dravi New York. Bila je to trea znanstvena
organizacija locirana na istome mjestu, nakon biolokog laboratorija, utemeljenog
1890., te Stanice za eksperimentalnu evoluciju utemeljene 1903. godine. Bioloki
laboratorij bio je izgraen po ugledu a europske laboratorije, i bio je drugi laboratorij
takve vrste utemeljen u Sjedinjenim dravama. Godine 1903. Charles Davenport,
elnik svih triju ustanova, nagovorio je Zakladu Carnegie da financira Stanicu za
eksperimentalnu evoluciju. Ta je institucija bila prva amerika institucija za
prouavanje genetike. Godine 1910. Davenport je nagovorio udovicu eljeznikog
magnata E. H. Harrimana da donira 10.000$ za utemeljenje Eugenic Record Officea.
Pri utemeljenju ERO godine 1910. Davenport je angairao svog prijatelja Harryja
Laughlina, s kojim ga je povezivao interes za uzgoj pilia. Pod Laughlinovim
vodstvom, ERO je postao ameriki, ali i svjetski centar za eugenika istraivanja.
Davenport i Laughlin sakupili su tisue obiteljskih pedigrea, studija sluajeva, i
golemog kataloga podataka o eugeniki vanim pojedincima, nepodobnima,
talentima ili po bilo emu iznimnim osobama. Svake je godine ERO odravao ljetne
kurseve kako bi odgojio terenske istraivae, pa je do 1920. godine izgradio mreu od
gotovo 300 terenskih istraivaa (uglavnom ena) (Bix, 1997.). Ti su istraivai
73

odlazili u bolnice i sakupljali indekse, podatke o obiteljskim povijestima bolesnih,

posebno slaboumnih.54 Davenport je nekoliko puta dodavao nove kodove za
biljeenje osobina. Svaki je anketni list, ili indeks, sadravao niz numerikih, slovnih
ili obojanih kodova. Primjerice I za ludilo, s posebnim slovima za posebne oblike
poput manine depresije ili paranoje; F za slaboumnost; Sx za seksualnu
nemoralnost, ca za oboljenje od raka. Crte ispod imena upuivale su na smjetaj u
bolnici, a ljubiasta slova su oznaavala kriminalnost... Ta rana notacija meutim nije
zadovoljavala Davenporta, jer su nedovoljno trenirane istraivaice koristile isuvie
openit jezik poput pametan, defektan, slabouman ili udan. Kako bi
popravio taj problem, godine 1912. Davenport je objavio ERO Knjigu osobina,
indeksirani popis osobina koji je sadravao kodove, brojke, slova i boje za vie od
tisuu fizikih, mentalnih, socijalnih osobina kao i raznih drugih oblika ponaanja i
bolesti. U toj se knjizi nalazi indeks kodova za osobine poput onoga katarakta, zeje
usne, zakrivljenosti kime, daltonizam, konstipaciju, promiskuitet, hladnoa u
iznimnim situacijama, veselost, civilnost, lukavost, trajnost u spolnome odnosu,
kukaviluk i dr. Ti su kodovi prisiljavali terenske istraivae da obrate pozornost na
sve vei niz detalja. Tako je primjerice Davenport posebnim brojevima kodirao
samoubojstvo trovanjem, vjeanjem, pucanjem u sebe, utapljanjem, bacanjem ili
ubodom. (Bix 1997:644) U svojim analitikim kartama pojedinaca u cijelim
genealogijama, ispitivai su trebali zabiljeiti i stupanj sklonosti pojedinaca prema
dnevnom matarenju, sklonosti faktinomu, obdarenosti zdravim razumom,
moralnom hrabrou, patriotizmu, odupiranju kritici, prihvatljivosti ala na vlastiti
raun ili pak sklonosti igri golf.
Izmeu 1907. i 1910. Davenport je ispitivao primjenu mendelizma na boju oiju, kose,
frkanje kose i pigmentaciju, a obiteljske povijesti trebale su posluiti za dokazivanje
nasljeivanja alkoholizma, spolne nemoralnosti, slaboumnosti i kriminala.
Davenport je iz dobivenih obiteljskih povijesti dokazivao da se krianjem socijalno
nepokretnih i poduzetnih pokazuje kako je socijalna nepokretnost recesivna,
odnosno da je ima samo 10% populacije. Davenportov i Laughlinov Eugenic
Record Office sakupljao je i sponzorirao niz istraivanja o nasljeivanju i drugih
osobina, o grafologiji, hiromantskim crtama (posebno osoba s Jamaike), o
slaboumnima (ak i s Azorskih otoka, ime se htjela prevenirati imigracija
nepodobnih iz toga, ali i iz drugih podruja). Posebne obiteljske povijesti sakupljali
su o nasljeivanju talenata u glazbi, likovnim umjetnostima, sportovima, pisanju,
matematici, kao i u drugim disciplinama i tehnikim vjetinama. U arhivima ERO
54 Bixova u svojoj studiji sluaja ekstenzivno navodi u kakvim su tekim uvjetima radile terenske istraivaice i
s kakvim su se problemima susretale. Osnovni cilj njezinog feministikog lanka je pokazati kako su se terenske
istraivaice, osim to su iznimno marljivo i teko radile, esto bile i kritiki usmjerene prema eugenici. (Kritika
istraivaica bila je usmjerena na neodreenost klasifikacije koju treba ispuniti u predvienom upitniku, a ne
prema eugenici kao projektu.) Davenport je od tih istraivaica doista mnogo traio, primjerice da mu alju
izvjea o napredovanju svakih tri do sedam dana, ukljuujui kopije pedigrea i potankosti, reference o imenima
na grafikonima i u opisima. U mjesenim izvjeima terenske istraivaice su trebale navesti broj izvedenih
intervjua i prijeenu kilometrau. (Bix 1997:643).

74

nalaze se i rodoslovlja obitelji u kojima se nasljeuje stolarstvo, a Davenport je svoj

entuzijazam prema nasljeivanju godine 1919. okrunio studijom thalassophilije,
nasljeivanja ljubavi prema moru, odnosno analizom rodoslovlja u kojima
prevladavaju mornarski asnici. Prema toj studiji, thalassophilia se nasljeuje preko
mukog kromosoma, jer se to obiljeje nalazi samo kod mukaraca. Slian
entuzijazam vidljiv je i u njegovom izvjeu o Nomadizmu, ili o impulsu lutanja, s
posebnim osvrtom na nasljeivanje iz 1915. godine, u kojem je tvrdio da je nomadizam
vjerojatno recesivna crta koja se nasljeuje preko spolnoga X ili Y kromosoma. Na
temelju Goddardovih studija inteligencije, Davenport je zakljuio da je i niski
kvocijent inteligencije recesivna crta. Ako toga obiljeja nema niti kod jednoga
roditelja, nee ga biti niti kod potomaka. Iz toga je slijedilo da bi sva djeca
slaboumnih roditelja i sama morala biti slaboumna. Stoga bi bio zloin dopustiti da
dvije takve osobe sklope brak.55 ERO je takoer publicirao i niz self-help (uradi-sam)
knjiica kao to su primjerice bile Kako napraviti eugeniku studiju obitelji ili Eugenika i
spolni sklad.
Utjecaj Davenporta i Laughlina nije se ograniavao samo na ERO, odnosno na tri
institucije u Cold Spring Harboru. Davenport i Laughlin su bili osnivai i American
Breeders Organization, a posebno njezine Sekcije za eugeniku, osnovane 1903.
godine, jedne od prvih organizacija u Americi koja je isticala vanost Mendelovih
zakona. American Breeders Organization brojila je vie od 1000 lanova, veinom
znanstvenika i botaniara. ABA je igrala vrlo vanu ulogu u legalizaciji eugenikih
mjera, premda nije aktivno sudjelovala u popularnim eugenikim kampanjama.
lanovi te organizacije bili su i lanovi drugih eugenikih organizacija s razliitim
ciljevima, poput organizacije Race Betterment Foundation, Galton Society i American
Eugenics Society. Zaklada za poboljanje rase osnovana je 1911. godine novcem
industrijalca Kellogga (poznatog po kukuruznim pahuljicama). Zaklada je
sponzorirala tri amerike konferencije za poboljanje rase i stvorila, u suradnji s ERO,
posebnu arhivu eugenikih podataka. Galtonovo drutvo, osnovano 1918. u New
Yorku, bila je, od svih eugeniih organizacija, najekstremnija rasistika organizacija,
iji je cilj bio uz pomo fiziometrijskih i antropometrijskih podataka dokazati
superiornost Nordijske rase. Davenport i Laughlin bili su i lanovi Upravnoga vijea
(Board of Trustees) najveeg eugenikoga tijela, American Eugenics Society, krovne
organizacije svih eugenikih drutava. AES je utemeljena 1923. godine, i njezin je cilj
bio popularizirati eugeniku. Uz pomo 28 dravnih podkomisija, glavna metoda
popularizacije eugenike bili su sajmovi. Na tim su sajmovima prezentirani rezultati
Mendelovih zakona, izraunavali su se socijalni trokovi nastavka raanja nasljedno
defektnih, a posebno su znaajni bili natjeaji za najbolje obitelji, kojima su se htjeli
pokazati rezultati raanja dobrih ljudskih genetskih zaliha56. AES je bila poznata
kao lobistiko tijelo koje se zalagalo za ire koritenje testova inteligencije na

55 Paul, 1995:58
56 vidi Pernick. 2002. Taking better baby contests seriously

75

imigrantima i studentima, i zajedno s Davenportovim ERO, kao izdava novina

Eugenical News.
Sva navedena drutva esto su organizirala regionalne i meunarodne susrete,
kojima su znanstvenici pokuavali svoje ideje pribliiti laicima, ili pak kojima su
pokuali privui sponzore za nova istraivanja. Primjerice, u Battle Creeku,
Michigan, Zaklada za poboljanje rase orgaizirala je tri velike amerike konferencije
(1914., 1915., i 1928.). Ali najpoznatiji susreti eugeniara bili su Prvi meunarodni
kongres eugeniara, odran 1911. na University College u Londonu, sponzoriran
ostavtinom Francisa Galtona, Drugi (1921.) i Trei meunarodni eugeniki kongres
(1932.) odrani u Amerikom muzeju prirodne povijesti u New Yorku, te
Meunarodna izloba u Chicagu, pod naslovom A Century of Progress. Uz te
kongrese postavljene su i velike eugenike izlobe. Najbolji eksponati dobivali su i
posebne nagrade s logotipom Drvo ivota, koji i danas predstavlja logotip
Eugenikog arhiva u Cold Spring Harboru.
Sljedei Galtonovu ideju o eugenici kao novoj religiji, eugenika se Sjedinjenim
dravama doista irila poput nove, moderne religije. Ali nije bila rije o metafori. U
Davenportovoj knjiici iz 1916. pod naslovom Eugenika i religija pojavljuje se
eugeniki zavjet u dvanaest toaka. Jedan od zavjeta bio je: Vjerujem da sam
nasljednik (trustee) zametne plazme koju nosim, koju su mi prenijele tisue
generacija. Izdat u povjerenje (tih generacija)... ako u djelovati tako da ugrozim
njezine nevjerojatne mogunosti, ako zbog osobnih motiva ili pogodnosti,
bezrazlono ograniim svoje potomstvo. Taj je zavjet, na jednoj proslavi u Battle
Creek Sanitariumu iste godine, uskoro doista i proitan57. Ali eugeniki zavjeti
imali su i ozbiljne crkvene sljedbenike. Mnogi su protestantski sveenici eugeniku
smatrali dobrodolim dodatkom ve postojeim socijalnim slubama, odnosno
istinskom brigom za obitelj. Primjerice Kongregacijska crkva veleasnog Oscara
McCullocha iz Indiane ponudila je svojim sljedbenicima koritenje eugenike
biblioteke, prednatalnu brigu i brigu za djecu, literarne uionice, i niz terenskih
njegovateljica, te je smatrala da dobri brakovi trae i crkvenu podrku. Zajedno sa
svojim prijateljem, veleasnim Davidom Starrom Jordanom, McCulloch se, kao to
smo ve spomenuli, i sam posvetio eugenikim studijama, te je prouavao pleme
Ishmaela, degenerirane ire obitelji iz Indianapolisa. Briga za potomstvo
podobnih, vidljiva je i iz izjave veleasnog Kennetha MacArthura iz 1916. godine:
Prema sadanjim stopama raanja za dvjesto godina tisuu dananjih harvardskih
diplomanata imat e samo 50 potomaka, a za to e vrijeme tisuu rumunjskih
imigranata imati vie od 100.000. Meu protestantskim sektama irila se praksa
natjeaja za najbolje eugenike propovjedi. Ameriko eugeniko drutvo, i Charles
Davenport kao najugledniji ocjenjiva, takoer je kao sponzor i ocjenjivako tijelo
sudjelovalo u takvim natjeajima. Arhiv ERO sadri stotinjak eugenikih crkvenih
57 vidi temu Religija, www.eugenicsarchive.org

76

propovjedi i Davenportovih ocjena i komentara. Sve do sredine dvadesetih godina,

kada je Vatikan objavio da je eugenika neprihvatljiva, bilo je ak i katolikih
sveenika i teologa koji su se odazivali na te natjeaje. U tim se propovjedima
pokuavalo pronai ideoloko opravdanje za eugeniku i u Starome i Novome
Zavjetu. Najei argument iz Biblije bio je da je Crkva oduvijek zabranjivala
brakove meu srodnicima.
Sve navedene svjetovne i crkvene organizacije, uz jo brojne druge sastavljale su
eugeniki pokret u Sjedinjenim dravama. Labavo povezan eugeniki pokret ipak
je imao niz zajednikih ciljeva. Osnovni cilj bio je poboljavati javno dobro.
Eugeniari su smatrali da e znanost o raanju rijeiti mnoge sloene probleme
modernog amerikog drutva, stoga su poticali javno zdravstvo, planiranje obitelji,
brino pripremanje branih drugova, i obrazovanje u podruju ljudske reprodukcije.
Poticali su reprodukciju najboljih i najpametnijih, i pokuavali sprijeiti
reprodukciju nesposobnih, kriminalaca, alkoholiara, psihotiara, retardiranih,
prosjaka i osoba sa slabim zdravljem. Sterilizacijom mentalno bolesnih, i
sprijeavanjem imigracije, eugeniari su pokuavali izolirati ameriko gentsko
nasljee od navodno loih gena. Mnoge tvrdnje eugenikoga pokreta smatrale su se
eminentnim dijelom suvremene znanosti pa su postale dio srednjokolskog
amerikog obrazovnog sustava, odnosno udbenika iz biologije.58
Posebno poglavlje amerike eugenike predstavlja odnos eugeniara prema rasizmu i
mijeanju rasa. Jedan od prvih eugeniara koji je otvoreno govorio o propadanju
(amerike - bijelake) rase bio je reformistiki sociolog Edward Ross. U svojoj
utjecajnoj knjizi Stari i novi svijet (1901.), Ross je tvrdio da glavna opasnost za
Amerikance lei u koliini useljenika nieg standarda - posebno Rusa, Maara,
Poljaka, Junih Slavena, Talijana, Grka i Portugalaca, koji se mnoe mnogo bre od
starih i vrijednih, tradicionalnih Amerikanaca. to nie mjesto useljenici steknu
meu nama, to se vie razmnoavaju...
Premda je rasistiko-eugenikih izjava bilo i ranije, temelj amerike ekstremno
rasistike eugenike predstavlja djelo Madisona Granta Passing of the Great Race or the
Racial Basis of European History iz 1916. godine, iz koje smo naveli i citat s poetka
ovoga poglavlja: Samo grijeh tovanja navodnih bojih zakona i sentimentalna vjera
u svetost ljudskoga ivota sprijeavaju eleminaciju defektnih beba i sterilizaciju
odraslih koji za zajednicu nemaju nikakvu vrijednost. Zakoni prirode trae unitenje
nesposobnih, a ljudski je ivot vrijedan samo kada je od koristi za zajednicu ili rasu.
(str. 44-45). Grant je smatrao da se sterilizacija treba poeti primijenjevati na sve ire
krugove drutveno odbaenih, prvo s kriminalcima i maloumnima, a potom
postupno prema svim vrstama ljudi koje smijemo zvati slabiima, a ne poremeenim,

58 vidi poglavlje Eugenics Goals and Education, www.eugenicsarchive.org

77

dok napokon ne odbacimo sve beskorisne vrste rasa.59 Osnovna Grantova ideja bila
je da se mijeanjem rasa stvaraju bastardi, a takvo je mijeanje rasa prema Grantu
drutveni i rasni zloin koji e dovesti do nestanka bijelake civilizacije. Rasni
osjeaj predrasudom zovu oni kojima su karijere blokirane... ali rije je o prirodnoj
antipatiji koja slui odranju istoe vrste. Ako se rase ne odvoje, one e se na kraju
amalgamirati, i tada e potomci prosjenijih i loijih vrta prevladati (str. 193.).
Amerike starosjedioce (bijelce) poljske i idovske gomile danas doslovno izbacuju s
njujorkih ulica. Ti useljenici prihvaaju jezik roenih Amerikanaca, nose nau
odjeu, kradu naa imena, i poinju otimati nae ene, ali rijetko prihvaaju religiju ili
razumiju nae ideale, i dok nas laktare iz naih domova, Amerikanac mirno gleda
prema inozemstvu i sklanja druge na samoubilaku etiku koja iskorijenjuje nau
vlastitu rasu. (str. 8, str. 81.) Krivnja za to stanje lei u demokraciji u kojoj se nuno
raspruje genij manjine. O utjecaju te knjige u Sjedinjenim dravama, ali i u cijelome
svijetu, govori i injenica da je Adolf Hitler zahvalio Grantu na poklonjenoj knjizi, i u
svom pismu zahvale konstatirao: Vaa je knjiga za mene Biblija (Kuehl, 1991.*).
Sline rasistike izjave nalazimo kod brojnih drugih eugeniara toga doba. Primjerice
Charles Woodruff je 1912. tvrdio: Sasvim je jasno da ljudska bia iz sjeverozapadne
Europe predstavljaju nae najbolje graane, pa je normalno da ih moramo sauvati.
Eugeniar William Robinson
je 1910. tvrdio: Znak je gluposti govoriti o
individualnoj slobodi i pravima pojedinaca (kada govorimo o slaboumnima). Takvi
pojedinci nemaju nikakvih prava. Oni nisu imali pravo ni da se rode, ali kada su se
rodili, oni nemaju prava iriti svoju vrstu. Ili, spomenimo jo jednu slinu izjavu,
eugeniara George Huntera koji je u knjizi Graanska biologija iz 1914. tvrdio: Jukesi i
Kallikaksi ire bolesti, nemoral, kriminal u sve dijelove zemlje. Trokovi takvih
obitelji za drutvo su golemi. Te su obitelji postale drutveni paraziti. Ne samo da
ine zlo korumpirajui, kraom, irenjem bolesti, ve su u stvari dravno zatieni i
zbrinuti javnim novcem. Oni od drutva uzimaju, a nita im ne uzvraaju. Oni su
doista pravi paraziti. Predsjednik Rockefeller instituta za medicinska istraivanja,
Charles Stockard, godine 1937. na sastanku Amerikog eugenikog drutva izrekao je
slinu misao: Ljudskoj rasi prijeti istrijebljenje ne uvedemo li apsolutnu zabranu
reprodukcije niih i defektnih genetskih zaliha (cit. prema Meher, 1987:16)
Uz Rossovu knjigu Stari i novi svijet, Grantovu Passing of the Great Race, jo su dvije
knjige objavljene 1923. godine odigrale znaajnu ulogu u irenju eugenikih ideja.
Prva je Carl Brighamova Studija amerike inteligencije, koja se pozivala se na ve
spomenute katastrofalne rezultate testova inteligencije regruta. Za tu je knjigu Robert
Yerkes napisao predgovor u kojemu je napisao: Nijedan graanin ne smije
zanemariti grozotu rasne deterioracije. Brigham je ponovio Grantove tvrdnje o
Nordijskoj superiornosti i oplakivao mijeanje nordijskih elemenata sa slavenskim,

59 (cit. prema Allen Chase, The Legacy of Malthus).

78

degeneriranim hibridnim Mediteranskim, pa ak i s crnakom krvlju.60 Za njega

nije bilo sumnje da je svojom studijom amerike inteligencije dokazao da inferiorni
ljudi ili inferiorni predstavnici naroda preplavljuju Ameriku. Drugo isto tako
utjecajno djelo bila je knjiga Lothropa Stoddarda, Revolt protiv civilizacije. I Stoddard
se pozivao na vojne testove inteligencije. Ako se propadanje ne zaustavi, civilizacija
e se uruiti od pukog nedostatka mozga, tvrdio je Stoddard.
Koliko su se eugenike ideje proirile i bile popularne, svjedoe i rijei dvaju
predsjednika Sjedinjenih amerikih drava. U predsjednikom obraanju amerikoj
javnosti Woodrow Wilson je tvrdio: Cijela je nacija probuena shvaanjem iznimne
vanosti znanosti o ljudskom nasljeu kao i njezinim primjenama na oplemenjivanje
obitelji. Predsjednik Theodore Roosevelt u nekoliko je navrata izjavio: Inferiorni
dijelovi populacije postaju sve snaniji... Jednoga emo dana shvatiti da je glavna,
neizbjena dunost dobrih graana prave vrste da za sobom u svijetu ostavi svoju
krv.. Moralni je imperativ za ene visokoga poloaja a ostanu kod kue i raaju
(barem etvero djece)... Oito je da ako elimo poboljati nae budue rasne kvalitete,
onda moramo favorizirati plodnost vrijednih vrsta i sprijeiti plodnost nevrijednih.
61 Svoje eugenike sklonosti pokazivao je ve i tijekom studija na Harvardu, a kasnije
se posebno zanimao za istraivanja koja je poduzimao Davenport. Prema
Rooseveltovu stavu, mukarci i ene dobroga podrijetla koji odlue ne imati djecu
su zloinci prema rasi. U svom obraanju Kongresu 1906. Roosevelt je tvrdio da je
namjerna sterilnost zloin za koji je kazna nacionalna i rasna smrt; zloin za koji
nema opravdanja; zloin tim gori, jer bi bilo dobro da osobe koje su krive za nj, u
drugome smislu, po karakteru, tjelesnim i mentalnim sposobnostima, za dobrobit
naroda, budu oevi i majke brojne zdrave djece. Prema Diani Paul, Roosevelt je
vjerojatno najvie od svih osoba utjecao na proirenje akademskoga rasizma meu
obinim Amerikancima. I predsjednik Waren Harding imao je eugenikih sklonosti.
Za njega je knjiga Revolt protiv civilizacije Lothropa Stoddarda bio uzor. U govoru u
Birminghamu u Alabami, navodei Stoddardovu knjigu, Harding je odluno odbacio
bilo kakvu sugestiju o socijalnoj jednakosti crnaca i bijelaca.62
Eugeniari su isticali nasljedne razlike meu rasama, i openito zanemarivali
drutveno-ekonomske faktore koji takoer utjeu na ponaanje i obiaje.Na taj su
nain eugeniki pojmovi o degeneraciji nasljednosti pruili pseudo-znanstveno
opravdanje davnanjih predrasuda.63 Utjecaj eugenikoga pokreta bio je vidljiv na
porastu broja zakona kojima se utjecalo na raanje i rasnu segregaciju.
Meutim, kao to smo ve spomenuli, ameriki eugeniari nisu uvijek bili rasisti, ili
tonije, ponajbolji eugeniari imali su velikih problema da opravdaju rasizam i rasnu
60 Paul, 1995:109
61 citirano prema Paul, 1995:102
62 Paul, 1995:109
63 vidi poglavlje Race Mixing and Marriage Laws, www.eugenicsarchive.org

79

segregaciju u svjetlu genetikih istraivanja. Primjerice, godine 1908. George Shull iz

Stanice za eksperimentalnu evoluciju dokazao je da se krianjem razliitih vrsta zrna
kukuruza dobivaju mnogo bolje sorte, tj. hibridi. Iz te, i slinih ranih studija de
Vriesa, Morgana i kasnije Mullera jasno je proizlazilo da inbreeding tj. krianje
jedinki iste loze moe biti tetno, odnosno da se krianjem razliitih sorti prirodnih
vrsta (ukljuujui i primate i ljude) dobivaju jedinke kojima se poveava fitness,
primjerice imunitet protiv raznih vrsta bolesti. Studija krianja rasa na Jamaici koju je
napravio ERO takoer je ukazivala na injenicu da krianje rasa poboljava genetske
sposobnosti. Charles Davenport, Shullov mentor, nije mogao zanemariti takve
studije. Unato tomu, Davenport ih je zaobiao tvrdnjom da krianje rasa dovodi do
disharmonije u ponaanju.
Jedno od pitanja koje se postavljalo eugeniarima bilo je: to uiniti s
poremeenima? Trokovi socijalne drave, tj. velikoga sustava skrbnikih
institucija koje su se u Sjedinjenim dravama poele osnivati oko 1820. godine, sve su
vie rasli. U Pennsylvaniji, primjerice, trokovi za azile popeli su se tijekom 1880-ih
za 35%. Drave su shvaale potrebu za investiranjem u sustav skrbnitva kako bi se
izbjegli socijalni sukobi, ali su bile nesklone dodatno ulagati u taj sustav. Eugenika se
inila primjerenim sredstvom. Charles Davenport je 1911. godine tvrdio: Nau
inteligenciju vrijea injenica da mi kao narod... moramo podupirati gotovo pola
milijuna ludih, slaboumnih, epileptinih, slijepih i gluhih, 80.000 zatvorenika i
100.000 siromaha, to nas kota vie od 100.000$ godinje (cit. prema Paul 1995:78).
Te rijei nisu bile izdvojene, ve tipine za nain razmiljanja o slaboumnima, o
socijalnoj ulozi drave i implicite, o nainu rjeavanja problema (u sterilizacijama).
Davenportove su rijei istodobno bile i najava kasnijeg nacistikog bavljenja istim
problemom.
Meutim, eugeniari su pokuali pruiti i druge, nekolektivistike i neeugenike
metode lijeenja tih zala. Jedno od takvih rjeenja ponudili su Paul Popenoe i Roswell
Johnson u knjizi Primijenjena eugenika iz 1918. Ideja je bila da se osnuje sustav
kolonija, izdvojenih poljoprivrednih podruja na kojima bi se skupine odbaenih
organizirale prema naelu samodovoljnosti, odnosno tako da obrauju ionako
odbaenu zemlju, zemlju koja bi inae bila beskorisna. Autori su smatrali da su
slaboumni sposobni za grubi fiziki posao, koji e im pomoi i da opstanu. E. R.
Johnstone, nadglednik jedne sline dravne institucije tu je ideju formulirao kao
naelo odbaena zemlja + odbaeno ovjeanstvo. Zagovornici te ideje smatrali su
da e se trokovi takvoga izbacivanja iz drutva stalno smanjivati, a kada se
pokazalo da se to ne zbiva, oni su bili uvjereni da e se trokovi smanjivati ako se
uvede bolja organizacija rada meu odbaenima. Ali kako se ni uvoenjem novoga
sustava rada meu odbaenima trokovi nisu smanjivali, poetne eugenike
preporuke, o prisilnoj sterilizaciji slaboumnih, poele su jo vie dobivati na snazi.
Kako su financijska razmiljanja poela imati sve vei utjecaj u eugenikome pokretu,

80

Ameriko eugeniko drutvo objavilo je 1926. godine pamflet pod naslovom

Eugeniki katehizam u kojem nalazimo sljedei dijalog:
P: Koliko stoji segregacija?
O: Procijenjuje se da bi doivotno segregiranje obitelji poput Jukesa dravu New
York stajalo oko 25.000$.
P: Je li rije o znaajnoj utedi?
O: Da. Procijenjuje se da je drava New York do 1916. godine na njihove potomke
potroila preko 2.000,000$.
P: Koliki bi bili trokovi sterilizacije poetnog para Jukesa?
O: Manje od 150$.64
Paul Popenoe je nedugo po objavljivanju svoje Primijenjene eugenike, otkad je postao
glavni sekretar eugenike organizacije Human Betterment Foundation, posve obrnuo
svoj stav protiv sterilizacije, i postao jedan od najodgovornijih eugeniara za injenicu
da je u Kaliforniji obavljen najvei broj prisilnih sterilizacija.
Dvadeseto stoljee od prethodnih se razdoblja razlikovalo po velikim migracijama i
mogunou mijeanja razliitih genetskih osobina. Dok su se neko parovi sastavljali
od pojedinaca u krugu od 30 kilometara, nove migracije stvorile su brojne nove
kombinacije. Za neka, pogotovo migracijski otvorena drutva, kao to su bile
Sjedinjene amerike drave, to je ini se predstavljalo veliki problem. Amerika se
eugenika razvijala u doba turbulentnih ekonomskih i socijalnih problema koji su
uslijedili nakon graanskog rata. Nagli rast amerike industrije i pojaana
mehanizacija poljoprivrede stvorile su prvu veliku migraciju iz sela u gradove, a
gradovi su se irili bre negoli primjerena mjesta za stanovanje. Eksploatacija radnika
stvorila je militantne sindikate. Zbog fluktuacije cijena propadala su brojna
poduzea, dolazilo je do niza depresija koje su zapoele 1873. i vraale se gotovo
svakog desetljea. To je dalje poticalo radnike nemire. Situacija se pogoravala zbog
sve vee plime imigranata, uglavnom iz june i istone Europe, koja je bila na
vrhuncu neposredno prije i neposredno poslije Prvog svjetskog rata. Tim rijeima
Garland Allen objanjava socijalne uzroke nastanka eugenike i njezine prve uspjehe,
te nastavlja: Socijaldarvinizam je pokuao objasniti socijalne i ekonomske
nejednakosti pomou preivljavanja najpodobnijih. Meutim, na prijelazu stoljea,
ta pojednostavljena ideja bila je izvrnuta naglavake. Sve manja stopa raanja meu
bogatima i monima, upuivala je na zakljuak da industrijski tajkuni i magnati u
stvari gube borbu za opstanak. Radnika se klasa organizirala protiv njih ali se i bre
reproducirala. Istodobno, tradicionalni pristupi rjeavanju problema urbaniziranih
siromaha, humanitari i socijalni rad i religijske institucije, pokazivale su se
bezuspjenima (Allen, 2000.). U tim uvjetima, bilo je potrebno stvoriti ograde za
nove pridolice kako bi se sprijeio porast devijantnosti i pruiti legitimitet ili
64 Paul 1995:82

81

ideologiju koja e opravdati restriktivne mjere protiv useljavanja.65 To je, dakako,

samo dio eugenike prie. Ali on svakako objanjava gorljivost kojom su eugeniki
teoretiari dokazivali da je genetski ulog imigranata iz Istone i June Europe
manje kvalitetan od onoga Nordijske rase.66
Sjedinjene su drave i prije kontroverznog Johnson-Reed zakona iz 1924. koji je bitno
ograniavao imigracijske kvote za osobe iz June i Istone Europe (izrijekom idove,
Ruse i Poljake) imale tradiciju restriktivnih imigracijskih kvota prema nacionalnosti.
Prvi je takav zakon bio tzv. Chinese Exclusion Act iz 1882. godine, kojim se ograniila
imigracijska kvota osoba kineskoga podrijetla, ili tonije, kojim se tim osobama
zabranilo davanje amerike nacionalnosti. Drugi primjer slinog zakona jest
Gentleman's Agreement izmeu vlada Sjedinjenih drava i Japana iz 1907., sporazuma
kojim te dvije zemlje ograniavaju imigraciju vlastitih graana u drugu zemlju
potpisnicu. Smisao toga zakona bio je da se okona segregacija japanskih uenika u
pacifikim kolama. Godine 1921. odbaen je prijedlog zakona Emergency Immigration
Act, kojim bi se po prvi put u Amerikoj povijesti ograniila kvota useljenika, na 3%
prema danoj nacionalnosti iz popisa 1910. godine. Meutim, 1924. godine, doneen je
slian tzv. Immigration Restriction (ili tzv. Johnson-Reed) Act kojim se fiksiraju
imigracijske kvote. U tom se zakonu fiksiraju imigrantske kvote na 165.000 useljenika
godinje, tj. na petinu broja imigranata iz predratnoga razdoblja, ali to je jo bitnije,
nacionalne kvote useljenika odreene su na 2% nacionalnosti iz popisa 1890. godine.
Kako je u valu imigracija izmeu 1880. i 1924. godine (od 27 milijuna) useljenika
najvie bilo pripadnika naroda iz Istone Europe i Mediterana, oito je da se tim
zakonom htjelo postii drastino smanjenje useljenika upravo iz tih zemalja (i posve
zaustaviti useljavanje iz azijskih zemalja). Premda su svi navedeni zakoni
diskriminirali prema rasi, za nas je najzanimljiviji upravo posljednji zakon, jer su u
njegovu donoenju, opravdanju i lobiranju izravno sudjelovali poznatiji eugeniari.
Osim legalizacije prisilnih sterilizacija i zakona protiv mijeanja rasa (sklapanja
mjeovitih parova), anti-imigracijski su zakoni stoga predstavljali tree eugeniko
pravno sredstvo.67 Za sve te razine pravnoga odluivanja Kevles vjerojatno tono
tvrdi: Razina odluivanja dravnih sudova (na podruju sterilizacije i imigracije)
ak i danas ostavlja mnogo toga to bismo smjeli poeljeti.

65 Sline socijalne uzroke navodi i D. Paul 1995:77

66 Kao trei uzrok pojavi eugenike obino se navodi i vjera u znanstveno rjeavanje problema, socijalni
inenjering ili tzv. progresivizam, vjera u dugorono planiranje socijalnih zbivanja, kao to je to bio sluaj i s
tejlorizmom u industriji. Formula za objanjenje korijena eugenike, odnosno eugenike kao rjeenje socijalnih
problema mogla bi stoga glasiti: vjera u znanost kao metodu rjeavanja svih problema (+) antipatija prema
politikom radikalizmu i klasnoj borbi (+) navodni dokazi za genetiko nasljeivanje prostitucije, pauperizma,
idiotizma, alkoholizma, buntovnitva, nomadizma, kriminala... (=) vjera u eugeniku (kao znanstveni,
kvantitativni, rigorozni nain rjeenja).
67 U Sjedinjenim dravama eugenika politika i eugenika istraivanja bila su simbiotiki povezana. Kevles
1985:104.

82

Zakon koji su sponzorirali (podnijeli Kongresu) kongresnici Johnson i Reed bio je

izglasan na temelju Yerkes-Brigham-Goddardovih testova inteligencije na regrutima,
i eugenikih studija iz Eugenic Record Officea, posebno pod vodstvom Harryja
Laughlina.
Harryju Laughlinu uloga Davenportove desne ruke u Eugenic Record Officeu
moda ne bi donijela svjetsku slavu (ili tetu) da se nije ukljuio u politiku igru, u
kojoj je svim sredstvima (ukljuujui falsificiranje podataka) pokuao dokazati
ispravnost restriktivne imigracijske politike, odnosno zakona koji je predloio njegov
kasniji prijatelj Kongresnik Albert Johnson. Godine 1920. Laughlin je u Washingtonu
pred kongresnim komitetom za imigraciju i naturalizaciju izloio svoju grandioznu
eugeniku peticiju. Albert Johnson ubrzo je izabrao Laughlina za eugenikog
eksperta istoga komiteta. U tom je svojstvu Laughlin imao odrijeene ruke da
prouava pacijente i zatvorenike stranoga podrijetla u raznim dravnim
institucijama. U studenome 1922. Laughlin je sluaonicu Kongresa oblijepio
grafikonima i tablicama, te fotografijama otoka Ellis (na kojem se nalazio imigracijski
centar) s naslovom Nositelji gena budue amerike populacije. Premda je u
velikom broju azila za slaboumne i zatvora pronalazio vei broj roenih
Amerikanaca, Laughlin je iskljuio svoju znanstvenost i prezentirao svoje
predrasude. Primjerice, on je tvrdio da stranci trenutno moda jesu zdravi, ali da
nose loe recesivne gene koji e se pokazati tek kasnije. Prema Laughlinu nije bilo
sumnje: useljenici novoga datuma bioloki su inferiorni i ugroavaju krv naroda.68
Bio je oito dovoljno uvjerljiv da unato spornim podacima uvjeri ne samo Johnsona
ve i voditelja opozicije, Johna Boxa u opravdanost restriktivnog imigracijskog
zakona.
U svom lanku Socijalno neadekvatni: kako ih oznaiti i izdvojiti? Laughlin navodi
kako je ERO za Bureau of Census (Ured za popis stanovnitva) pripremio popis
dravnih institucija koje brinu za drutveno neadekvatne pojedince. Razmatrajui
sline kategorizacije, Laughlin tvrdi da je sljedei popis neadekvatnih dovoljno
precizan za drutvene znanosti: 1. Slaboumni; 2. Ludi; 3. Kriminalni (delinkventni i
oni na putu da to postanu; 4. Epileptiari; 5. Nekontrolirani (ukljuujui i ovisnike o
drogama), 6. Bolesni (ukljuujui tuberkulozne, sifilitine, leprozne, i druge s
kroninim zaraznim bolestima); 7. Slijepi (ukljuujui one s vrlo ogranienim vidom);
8. Gluhe (ukljuujui one s vrlo slabim sluhom); 9. Deformirane (ukljuujui sakate); i
10. Ovisne (ukljuujui djecu iz domainstava, neradnike, skitnice i prosjake) te
dodaje S obzirom na rezultate ogranienih fizikih, mentalnih ili temperamentnih
kvaliteta, oito je da neadekvatni pojedinci nisu kreditori, ve dunici javnoj srei,
sigurnosti ili eficijentnosti (Laughlin, 1921:54). Ovakva kategorizacija drutveno
neadekvatnih bila je tek poetak radikalnijih rjeenja tog problema, o kojemu
emo vie govoriti u poglavlju o njemakoj rasnoj higijeni.
68 Kevles 1985:103

83

U svojoj knjizi iz 1931. Ljudska selekcija, njemaki eugeniar Fritz Lenz citirao je s
odobravanjem Laughlinov stav da bi pravi sterilizacijski napor u Sjedinjenim
dravama obuhvatio 100.000 ljudi prvih par godina, i da bi se do 1980. poveavao do
400.000 ljudi godinje. (Proctor, 1988:99). Premda su pojedine drave Sjedinjenih
amerikih drava sve donedavno imale legislativu koja je doputala prisilne
sterilizacije, Laughlinov se stav, sreom, nikada nije pokuao ostvariti.
Uloga Harryja Laughlina u irenju eugenike posebno je vana zbog odnosa ERO-a s
njemakim nacistima. Godine 1936. Sveuilite u Heidelbergu ponudilo je (a potom i
dodijelilo) Laughlinu, autoru djela Eugenika sterilizacija u Sjedinjenim dravama,
poasni doktorat zbog zasluga za irenje eugenike. U pismu povodom te dodjele,
Laughlin je napisao: Rado prihvaam tu poast, ne samo kao osobnu zaslugu, ve
kao dokaz zajednikog razumijevanja njemakih i amerikih znanstvenika o prirodi
eugenikog istraivanja, i praktinih primjena temeljnih biolokih i socijalnih naela
koja odreuju obdarenost rasa i rasno zdravlje buduih generacija (cit. prema
Mehler 1987:14). Uz poasti primio je od Heidelberkog rektora i nacistiki
propagandni film Erbkrank, koji je po povratku prikazao lanovima ERO i Carnegie
Institution. Bio je toliko impresioniran tim filmom, da je odluio napraviti slian film
za ameriku publiku.
Osim argumenata za restriktivnu imigraciju, Harry Laughlin je ponudio i model
eugenikoga zakona. Nakon uvoenja nacistikog sterilizacijskog zakona u lipnju
1933. asopis Eugenical News, koji su ureivali lanovi Eugenic Record Office i
American Eugenic Society, objavio je sljedeu pohvalu toga zakona: Njemaki zakon
je gotovo istovjetan Harry Laughlinovom Amerikom modelu sterilizacijskoga
zakona, koji e predstavljati kamen temeljac pokreta za kontrolu ljudske
reprodukcije. (cit. prema Meher 1987:15. Vidi i Proctor, 1988:101.).
Suradnja amerikih i njemakih eugeniara zasluuje posebno poglavlje, i ovdje emo
spomenuti samo neke oblike suradnje. U izvrsnoj, premda ideoloki vrlo pristranoj
studiji o toj temi, Stephen Kuehl posebno izdvaja ulogu amerikih zaklada u
financiranju nacistikih znanstvenika, eugenikih programa i kongresa. Posebnu
ulogu, prema Kuehlu, imala je Zaklada Rockefeller koja je financirala njemake
eugeniare Polla, Grotjahna, Nachtsheima. Ona je ustanovila i financirala glavne
eugenike institute u Njemakoj, Kaiser Wilhelm Institut za psihijatriju i Kaiser
Wilhelm Institut za antropologiju, eugeniku i ljudsko nasljee (1926-1928).69 Pioneer
Fund, druga takva zaklada, ustanovljena 1937. godine, meu svojim je ciljevima
isticala poboljanje karakteristika amerikoga naroda. Kuehl posebno istie kako je
za razliku od drugih zaklada, koje su prestale financirati eugenika istraivanja,
Pioneer Fund jo i danas najznaajniji sponzor eugenikih odnosno rasistikih

69 Zavod javnoga zdravstva (danas Andrija tampar) ista je zaklada ustanovila 1927. O tome je li imala na umu i
sline ciljeve, nismo uspjeli prosuditi.

84

istraivanja, pri emu takvim oznakama obiljeava istraivanja Jensena, Shockleya,

Gordona, R. Pearsona, Rushtona, kao i Minnesota studiju blizanaca. Za razliku od
Pioneer Funda, Zaklada Carnegie, koja je financirala velik dio aktivnosti ERO,
godine 1939. ustanovila je blue ribbon komisiju kojom je uspjela umiroviti
Davenporta i Laughlina, odnosno blokirati i zatvoriti eugeniki ured u Cold Springs
Harboru.

Utjecaj amerike eugenike na nacistiku (S. Kuehl)

Uloga Pioneer Funda izmeu 1937-1945

Internacionalno drutvo za rasnu higijenu 1907.

Meunarodni kongres 1912. u Dresdenu (sudjelovali A.G. Bell, W.

Churchill)

Brojni poasni doktorati dodijeljeni amerikim eugeniarima tijekom
30-ih (Laughlin, Foster Kennedy)

Kuehl: Na rasprave o sterilizaciju u Njemakoj prije uvoenja Zakona
o sprijeavanju raanja nasljedno bolesnih (1933), uvijek su utjecali
ameriki modeli.

Harry Laughlin

Ravnatelj ERO i najutjecajniji ameriki eugeniar

Koristio podatke ERO-a (testove inteligencije R. Yerkesa i sl.) za

svjedoenje pred Kongresom. Podaci su pokazivali da june i istone

europske zemlje eksportiraju svoje defektne pripadnike u SAD, i da
imigranti iz tih zemalja imaju neusporedivo visoke stope mentalnih
bolesti, kriminala i socijalne ovisnosti.

Ti su podaci posluili za uvoenje antiimigracijskog zakona

Izrada
modela sterilizacijskoga zakona koji bi sprijeio
razmnoavanje socijalno neadekvatnih osoba da raaju defektne
nasljednike, autorizacijom
izvoenja eugenike sterilizacije na
potencijalnim roditeljima koji nose degenerirane nasljedne osobine.

danas: American Imigration Control Federation, Foundation

for Human Understanding

85

Nova eugenika i novi rasizam (1980-2001)

Philippe Rushton (West. Ontario): bijelci i azijati inteligentniji i

orijentiraniji prema obitelji
Robert Gordon (John Hopkins): visoka stopa kriminala meu
amerikim crncima odgovara niim kvocijentima inteligencije
Roger Pearson (Institut za prouavanje ovjeka McLean Virginia)
Race, Intelligence and Bias in Academe:



Bijela rasa ugroena inferiornim genetskim poolom.

Reagan (1982): Pearsonovi vrijedni doprinosi

Herrenstein-Murray: Bell Curve 1994.

A. Jensen: Koliko moemo povisiti IQ?
Posljednja prisilna sterilizacija u Virginiji 1972.

86

Rasna higijena u Njemakoj

Auschwitz je bio vrhunac ideje selekcije, a ne njezina karikatura
Ernst Klee, Auschwitz: Die NS Medizin und ihre Opfer, 1997.
Nacionalsocijalizam nije nita drugo doli primijenjena biologija.
Hans Schemm, Bavarski ministar 1934.
Nacionalna biologija ima primat nad nacionalnom ekonomijom
Motto Nacionalsocijalistike lige lijenika
Vi, Nacionalsocijalistiki lijenici, ne mogu bez vas niti jedan jedini dan, niti jedan sat. Ako
me vi napustitte, sve je propalo. Jer emu sve nae borbe, ako je zdravlje naih ljudi u
opasnosti. Sve svoje energije uloite u rasno pitanje: to je glavno pitanje kojim se trebate
baviti.
Hitler, u govoru lijenicima 5. travnja1933.
Borba za opstanak ostavlja za sobom ono slabo i bolesno, dok borba meu mukarcima za
posjedovanje ena daje jaemu pravo, ili barem mogunost da proiri svoju vrstu. I ta borba je
sredstvo unaprijeenja zdravlja i otpornosti vrste. Stoga je borba jedan od uzroka razvoja
prema vioj kvaliteti ivota... Drava mora objasniti da su nesposobni za raanje svi oni koji
imaju neku vidljivu nasljednu bolest ili su njezini nositelji, stoga moramo prihvatiti mjere da
se takve ljude sterilizira.
Hitler, Mein Kampf
Nacionalsocijalizam bez genetike jest poput kue bez temelja.
Hermann Boehm
Izmeu sijenja 1940. i srpnja 1941. u okvirima tzv. Eutanazija programa (Akcija T4), u
est plinskih komora ubijeno su tono 70273 osobe. U to nisu ubrojeni:
Svi bolesni koji su od 1933. a posebno izmeu 1940-1945. izgladnjeli ili ubijeni predoziranjem
tableta i ampula.
Svi bolesni, strijeljani, pretueni, otrovani u tzv. plinskim vozilima u Zapadnoj Pruskoj,
Pommernu, Poljskoj i SSSR-u.
Sva zaostala djeca i mladi, ubijeni ili otrovani tabletama i iglama u tzv. djejim odjelima.
Svi tzv. duevno bolesni kriminalci, preseljeni u koncentracijske logore, u programu
Unitenje kroz rad, gdje su preminuli.
Svi zatoenici koncentracijskih logora, koji su prevezeni u plinske komore.
Svi idovski pacijenti, predodreeni za ubojstvo, prevezeni u Poljsku, a posebno idovi koji su
dezinficirani u Belzecu, Sobiboru i Treblinki.

87

Vie stotina tisua ljudi ubijeno je pod oznakom nesposobni za ivot: psihiki bolesni,
duhovno i tjelesno zaostali, gluhonijemi, slijepi, tuberkulozni, djeca tienici, invalidi rada,
stanovnici starakih domova, teko ranjeni vojnici, izbjeglice, civili u zranim napadima. Bili
su idovi i Arijevci, Nijemci, Austrijanci, Poljaci i Rusi, kriminalci i nositelji ordena.
Ernst Klee, Was sie taten Was sie wurden, 1987

Kada je rije o prouavanju eugenike, ili tonije rasne higijene u Njemakoj,

prestaju suptilnosti, i hihot pri itanju izjava okorjelijih britanskih ili amerikih
eugeniara. Rasna higijena, za razliku od dobroroenih - kako glasi prijevod pojma
eugenika, u imenu govori o neemu to danas smatramo jezivim; o ienju i
istrijebljenju pojedinaca, naroda ili rasa. Taj se pojam, pod utjecajem nacista,
svojedobno koristio i kod nas. Upravo zbog djela poinjenih u ime rasne higijene ili
eugenike u Njemakoj, u prouavanju povijesti znanosti koja je dovela do takvih
posljedica ima neto blasfemino. Pojam rasne higijene i krajnjeg rjeenja
zauvijek su obiljeili Nijemce kao narod bez suptilnosti, kao opasan narod koji je u
ime naela uvijek spreman i djelovati bez obzira na posljedice. Amerikanci su
prisilno sterilizirali oko 100.000 ljudi (to je dovoljno strano), a Nijemci su u ime
rasne istoe i stvaranja nove rase pobili vie milijuna ljudi. Zadaa ovoga
poglavlja nije prebacivati krivnju na narode, i time ponavljati greke koje su poinjali
oni sami. Ali kada je rije o eugenici, upravo su zbivanja u Njemakoj i njemaka
nacistika ideologija u tolikoj mjeri obojali nae poimanje eugenike, da je ak i danas,
gotovo stotinu godina nakon eugenikih poetaka, nemogue biti nepristran i
hladan.
ak su i najvei eugeniari engleskog govornoga podruja, s nemalim zaslugama za
neslavne postupke u vlasnitim zemljama u nacizmu vidjeli za eugeniki pokret
alosni razvoj dogaaja. Tako je primjerice Paul Popenoe 1962. izjavio: Glavni
razlog pada eugenike bez sumnje je Hitlerizam. Slinu izjavu dao je i C. P. Blacker:
Naela eugenike pervertirala je grozna politika tiranija. (cit. prema Saetz, 1985.)70.
Mnoge dananje ugledne intelektualce, posebno idovskoga podrijetla, ve na samu
pomisao ili na spomen uroenosti ili bioloke determiniranosti hvata jeza;
njihovi su stavovi, ak i prema posve benignim biologistikim teorijama isuvie otri,
pretjerani, neumjereni. Isto vrijedi i za brojne njemake povjesniare s jakim osjeaj
70 Saetz ne dijeli to miljenje, ve tovie (1985.) pokuava opravdati njemaku nacistiku eugeniku. Njemaki
eugeniki sterilizacijski program... nije se kvalitativno razlikovao od drugih, recimo eugenike u Sjedinjenim
dravama... Sada nam ve mora biti jasno da nema nita posebno neobino ili perverzno u kriterijima
implementacije njemakog sterilizacijskoga zakona... Pojednostavljeno, u nacisikoj Njemakoj nije bilo
barbarske zloupotrebe eugenike... Program eutanazije bio je ustanovljen zbog pragmatinih razloga koji nisu
imali veze s eugenikom. Ideja Lebensborn (toplica) kao farme za rasplod je ista fikcija. Neki kriteriji za
lanstvo u SS-u, i za njihove brakove su bili eugeniki, ali cilj poveanja stope raanja nikada se nije ispunio.
Eugeniki brakovi nisu bili tako iznimni.... Glavni izvor odioznosti prema eugenici u posljednjih etrdeset
godina jest krivnja po asocijaciji. To je analogno ovjeku osuenom na doivotni zatvor zbog zloina koji
nikada nije poinio.

88

kolektivne krivnje. Razmotrimo li dosege njemake rasne higijene, za to emo morati

imati mnogo razumijevanja.
Zbog nunog ogranienja opsega znanstvenoga prouavanja, veliki broj djela o
razdoblju djelovanja nacista usredotouje se na pojedine aspekte njihova djelovanja.
Neki, poput Liftona ili Proctora, Drewemannove, Muller-Hilla i drugih, bave se
djelovanjem lijenika i ulogom medicine u vrijeme Nacista. Drugi se bave ideologijom
nacizma. Trei kronologijom dogaaja. Ili antisemitizmom openito ili prema
razdobljima. Pravnom regulativom koja je omoguila istrijebljenje. Nadalje, neki se
bave iskljuivo osobnostima, psiholokim portretima poinitelja ili posljedicama
nacistikih postupaka na preivjele. Tu su posebni studiji sluajeva znanstvenih
istraivanja u pojedinim koncentracijskim logorima u kojima su se ljudi koristili kao
zamorci. Uloga protestantske i katolike religije. Veze amerike i nacistike eugenike.
Uloga ena u promociji rasne higijene. Studije o raanju nove rase, organizacijom
posebnih toplica za sparivanje pravih arijevaca. Popis dakako nije iscrpljen. Sve te
oblike povijesnih istraivanja spominjem zbog toga da izbjegnem zablude i potrebu
nekih naih suvremenika (vidi fusnotu 1.) da segmentiranjem ope slike u sve sitnije
dijelie umanje razmjere grozota. Stoga u ovome kratkom prikazu nije izlino ocrtati
iru sliku, kako bismo shvatili da su projekti sterilizacije, eutanazije, pozitivne
eugenike ili istrijebljenja bili dio velikog znanstvenog projekta, kako je tvrdio
Himmler, prema kojemu je nacizam samo primijenjena biologija.

Pozadina za tumaenje projekata sterilizacije, eutanazije i raanja superiorne rase su

masovni eksperimenti na ljudima, posebno u koncentracijskim logorima, i to na
sljedeim podrujima: eksperimenti s malarijom, stvaranjem umjetnih tumora,
eksperimenti s lobotomijama (tzv. kordotomijama), disekcija tijela radi genetskih
istraivanja, eksperimenti sa ok terapijama (posebno inzulinom), eksperimenti sa
sepsom, plinskim opekotinama, TBC-om, otrovnim plinovima, izdrljivou u
zasoljenoj vodi, izdrljivou u razlikama zranoga pritiska, izdrljivou bez jela, u
hladnoi, eksperimenti s hepatitisom, s razliitim kemijskim supstancama radi izrade
lijekova u tvornicama I.G. Farben i Hoechst, s raznim virusima u KL Dachau, s
elektrookovima, s radijacijom (tzv. Roentgenskom kastracijom), s rijetkim
artritikim bolesnicima (radi izlobe njihovih kostiju), s gluhima i brojnim drugima.
Svi logorski zatvorenici, ukljuujui i djecu, s bilo kakvom iznimnom fizikom
kvalitetom ili boleu bili su predmeti eksperimentiranja. Jospeh Mengele, ili
Human-genetiar u Auschwitzu kako ga naziva Klee, pokazivao je posebnu panju
prema jednojajanim i dvojajanim blizancima, liliputancima i divovima,
eksperimntirao s embrijima, vodio evidencije o povezanosti krvnih grupa i rase,
eksperimentirao s adrenalinom i transformacijom boje oiju, i poput Davenportove
Trait book smislio tzv. popisne listove od 90 toaka, kojima je biljeio obiljeja
zatvorenika i ispitanika - o raspoloenjima, temperamentu, kvocijentu inteligencije,
sposobnosti prilagodbe i dr. Znanstveni postupci s takvim pacijentima

89

predmet su izuzetne studije Ernsta Kleea, pod naslovom Auschwitz.

Nacionalsocijalistika medicina i njezine rtve iz 1997. godine. Nacizam je lijenicima
angairanim u logorima i u bolnicama, te kemijskim i medicinskim tvrtkama pruio
golemi broj ljudskih zamoraca, i naravno, ekonomski, vojno ili ideoloki opravdavao
sve takve eksperimente.

Njemaka eugenika pretpovijest

Kada govorimo o njemakoj eugenikoj pretpovijesti obino mislimo na ideologiju
i ideje srodne eugenici drugih zemalja, poput Sjedinjenih drava i Britanije, koje su se
razvijale od kraja 19. stoljea pod utjecajem Francisa Galtona, ili u Njemakoj pod
utjecajem Ernsta Haeckela71. Meutim, neki, poput Weingarta, Krolla i Bayertza
(1988.), povijesnu crtu njemake eugenike prebacuju u neto davniju prolost, te u
djelima velikih njemakih klasika poput Goethea i Nietzschea pronalaze eugenike
izjave.72
Ali rasprava o razmjerno dalekoj prolosti eugenike nadilazi ovaj lanak. Stoga emo
se, kao i veina povjesniara, usredotoiti na glavne protagoniste njemake eugenike
pretpovijesti, poput Alfreda Ploetza, Fritza Lenza, Ernsta Ruedina, Eugena Fischera,
Alfreda Grotjahna i drugih.
Politika orijentacija djedova eugenike, nije u svim sluajevima bila arijevskorasistika, pa su neki povjesniari eugenike pokuali odvojiti nacistiki projekt od
legitimno-znanstvenoga odnosno javno-medicinskoga. Stoga je meu
eugeniarima bilo i mnogo socijalista, zastupnika izjednaavanja spolova, i drugih,
koji su u eugenici vidjeli modernistiki projekt kontrole socijalnog ivota i ukidanja
socijalnih razlika.

71 Posve je sporedno koliko je na njemake eugeniare utjecao Galton. Weingart, Kroll i Bayertz tvrde:
Eugenika razmiljanja u Njemakoj su se pojavila neovisno od onih u Engleskoj, tek sa vremenskim
pomakom, odnosno tek 1890-ih godina. (1988:37)
72 Rasprava o utjecaju Nietzschea na naciste definitivno nadilazi na zadatak. Pa ipak, nije na odmet navesti
nekoliko Nietzsceovih citata iz kojih je vidljivo da je on imao vrlo razraen niz pravih, vrlo rigoroznih
eugenikih ideja. Tako u Fragmentima iz ostavtine (1880, Bd. 9:250, 189, i Bd. 13:401, 495), Nietzsche
primjerice tvrdi: Zadovoljenje nagona, prema kojima se sve sparuje i stvara djecu, ne smije postati praksa.
Odumiranje mnogih vrsta ljudi isto je tako poeljno kao i nastavak vrste... A to znai: eniti se 1. samo radi
potreba viega razvoja; 2. kako bi se ostavili potomci samo takvoga ovjeanstva. Za sve ostale dovoljan je
konkubinat sa zabranom zaea. Toj lakoi (raanja) moramo stati na kraj. Te se guske ne smiju udavati!
Brakovi trebaju biti rijei! Idite kroz gradove i pitajte ih trebaju li nastaviti raati! Nek' idu kurvama! Osam
godina kasnije Nietzsche se zalae za zabranu raanja u svim sluajevima kada bi dijete bilo zloin, te
predlae sljedei katalog eugenikih mjera: Uvoenje dodatnoga poreza za osobe (Erbschaften) starije od
neke dobi; prednosti za sve vrste oeva ija su bogato obdarena djeca dola na svijet; (dobivanje i davanje)
lijenikoga protokola, kojim neki brak unaprijed moraju odobriti predsjedavajui opini, pri emu zarunike
lijenici trebaju pitati vrlo odreena pitanja; kao sredstvo protiv prostitucije... (uvesti) brakove na odreeno
vrijeme, s garancijama na raanje djece; (i napokon) svaka brana zajednica treba odgovarati odreenom broju
povjerenika u opini: i to neka bude dunost opine. (cit. prema Weingart, Kroll, Bayertz, 1988:71)

90

Tako je za Grotjahna eugeniko pitanje pitanje racionalizacije spolnoga ivota, a za

Baura pitanje racionalne ekonomije ljudskoga ivota. Prvi njemaki eugeniari
brinuli su se za raspadanje obiteljskog ivota i za demografske posljedice rata. Njih
su vie zanimala naela poboljanja ljudske rase openito, negoli usporedbe samih
rasa. Godine 1895. Alfred Ploetz je izrijekom tvrdio kako njegova rasna higijena
nema nikakve veze s antisemitizmom. idovi su uz arijevce, prema Ploetzu, kulturne
rase, stoga je antisemitizam mlaenje prazne slame koje e nestati s porastom
znanstvene spoznaje i jaanjem demokracije. Prema Ploetzu, mijeanje rasa oduvijek
se zbivalo. Europljani stoga nisu isti arijevci, ba kao to ni idovi nisu isti Semiti.
Rasno mijeanje, prema Ploetzu moe biti korisno, jer se, kao to se zna iz podruja
umjetne selekcije, time mogu postizati podobnije (fit) jedinke i vrijedne varijacije.
Wilhelm Schallmayer dobitnik nagrade Zaklade Krupp 1910. za zasluge u
prouavanju rasa, u svom djelu Nasljednost i selekcija kroz ivotne tokove
pojedinih naroda nudi vie-manje klasini eugeniki program u osam toaka:
1. natjerati mlade da shvate da za djevojke nema asnijeg zanata od zanata
supruge i majke
2. drutveni poloaj ene bit e proporcionalan broju djece koju je donijela na
svijet,
3. stvoriti i razvijati kult obitelji
4. Navesti mukarce da se ene mladi
5. politiki reformirati zakone kojima su odreena prava nasljea
6. svesti na minimum enin rad izvan kue
7. provesti bitku protiv spolnih bolesti
8. stvoriti specijalizirane domove za vojnike koji se vraaju s bojita kako bi se
poveao prirast stanovnitva.
U tome djelu, Schallmayer se eugeniki zalae za zabrane nekih vrsta brakova, da se
u sluaju potrebe pribjegne sterilizaciji, jer spolni ivot ne smije vie biti osobna
stvar svakog pojedinca, ve sveta dunost namijenjena viim ciljevima
(Hillel/Henry, 1976:27).
Unato tomu, Wilhelm Schallmayer, jedan od prvih lanova Drutva za rasnu
higijenu, dijelio je Ploetzove stavove i kritizirao sve one koji su poput kulta slijedili
Gobineauove vizije o nordijskoj superiornosti. Obojica su upozoravala na vulgarnu
rasistiku propagandu. Alfred Grotjahn je smatrao da se eugenika treba zvati
Rassehygiene (singular), a ne Rassenhygiene (plural), kako bi se istaknula injenica da je
rije o poboljanju ovjeanstva, a ne nekom rasizmu. Njega su zanimala poboljanja
u medicini i poboljanja u drutvenoj okolini, kako bi se postiglo drutveno
blagostanje. Rasna je higijena, zajedno sa socijalnom i osobnom higijenom, za
Grotjahna bila element veeg i obuhvatnijeg progama zdravstvene zatite. Stoga su
se prvih dana njemake eugenike (rasne higijene), kao i u brojnim drugim zemljama,
njezini ciljevi vrlo esto povezivali s poboljanjem javne medicine.

91

Za odvajanje nacistike i klasine njemake eugenike postoje dakle opravdanja.

Michael Schwartz (1995), koji se bavio ljeviarskom eugenikom u Njemakoj, a
posebno raspravama socijaldemokrata do nacistikog preuzimanja vlasti svoju
studiju zakljuuje tvrdnjom da se (P)roblematika eugenike u Njemakoj nikako ne
smije svesti na pojmove one nacionalsocijalistike. Robert Proctor dijeli takav stav,
ali u usporedbi s eugenikom pretpovjeu, nama sumnje kojoj treba posvetiti
posebnu pozornost. Proctor tvrdi: Transformacija medicinske rasne higijene u
nacistiku rasistiku znanosti nije prola bez borbi. Rasni higijeniari prije 1933.
podijelili su se oko pitanja arijevske superiornosti. Neki, poput jezuitskog
antropologa Hermanna Muckermanna ili weimarskog ministra zdravlja Wilhelma
Ostermanna, nisu eljeli imati nita s rasistikim nacistikim tvrdnjama. Drugi, poput
Ploetza, Lenza i Ruedina, simpatizirali su s nacistima i nadali su se da e nacistiki
reim realizirati njihove ideale. Razlike o tom pitanju bile su regionalne, religijske i
politike. lanovi Berlinskog drutva za rasnu higijenu (Schallmayer, Baur,
Ostermann, Muckermann, Grotjahn) bili su manje skloni prihvatiti arijevske ideale i
plimu nacizma od svojih kolega iz Muenchena (Ploetz, Gruber, Lenz, Ruedin).
(Proctor 1988:46). Zbog takvih razlika, posebno s obzirom na pitanje superiornosti
arijevaca, sredinom 1920-ih godina, liberalno, nerasistiko krilo Drutva za rasnu
higijenu odvojilo se od toga drutva i osnovalo novu instituciju, Njemaku asocijaciju za
narodno poboljanje i genetiku (Deutscher Bund fuer Volksaufartung und Erbkunde) a
1930. u tzv. Berlinsko drutvo za rasnu higijenu, proklamirajui svoju nepolitinost i
odvojenost od svih rasistikih tendencija. To je drutvo slijedilo tradicionalne
ciljeve eugenike, zagovaralo je sterilizaciju mentalno i fiziki bolesnih, i
iskorijenjivanje spolnih bolesti i narkomanije. U nekoliko je sluajeva to drutvo
isticalo svoju zabrinutost za sve jai utjecaj rasizma i nacizma. Predstavnici toga
drutva esto su koristili termin eugenika umjesto rasne higijene kako bi
istaknuli vrijednosnu neutralnost svojih istraivanja. Traila se i podrka crkve, pa je
Muckermann tvrdio da izmeu rasne higijene i religije nema sukoba, ako se rasna
higijena primijeni na ljudsku vrstu u cjelini, a ne posebno na tzv. inferiorne i
superiorne rase. S druge je strane, muenchenska skupina otpoetka u Hitleru
vidjela osobu koja e imati snage realizirati njihove eugenike ciljeve.
Jedna od kljunih figura u povezivanju tih razdvojenih struja u jednu, pod vodstvom
ekstremnih ideologa nacizma bila je Fritz Lenz. Lenz, voditelj Arhiva za rasnu i
socijalnu biologiju, i zajedno s Eugenom Fischerom, osniva Freiburkog ogranka
Drutva za rasnu higijenu, hvalio je Hitlera kao prvoga politiara koji je rasnu higijenu
shvatio kao ozbiljni element dravne politike. Godine 1933. Lenz je objavio:
Fuehrerova je volja da se zahtjevi rasne higijene ostvare bez odgaanja. Godine
1932. u recenziji knjige Guenthera Justa Eugenika i pogled na svijet, Lenz je tvrdio kako
je autor zanemario nacistiki pogled na svijet, to je bitan nedostatak knjige s
obzirom da je eugenika postala sredinji dio nacionalsocijalizma. Godinu dana
kasnije, Lenzov je arhiv najavio bioloku revoluciju i pohvalio Hitlera zbog njegova

92

obeanja da e rasu staviti u sredite politike nove drave. (Proctor, 1988:48). Iste je
godine Lenz postavljen za profesora na berlinskoj katedri za
rasnu higijenu, oito s namjerom da iskorijeni renegatsko, tj. nenacistiko berlinsko
eugeniko krilo.
Prema Pauline Mazumdar (1992:217), Lenz, kao i Ruedin, koristili su se tzv.
Erbprognose (prognozom negativnog genetskog nasljea), odnosno varijantom
Weinbergove Vererbungsmathematik, matematike nasljeivanja, prema formuli koju je
Lenz izradio zajedno s Sjoegrenom i Hogbenom, koja glasi:
e=snsp/1-(1-p)s
pri emu je e broj oekivane aficirane djece, n loze s barem jednim
aficiranim djetetom, s brojnost (veliina) loze, i p razmjer aficiranih prema
ukupnom broju djece. Ta je formula trebala biti osnova za sterilizacijske postupke, ali
kao to emo vidjeti ona je bila isuvie detaljna, a uz to isuvie liberalna (jer je
vjerojatnost nasljeivanja loeg gena po toj formuli mnogo manja od Mendelove
formule rasporeda alela 1:2:1, odnosno fenotipski 3:1), da bi je nacisti u stvarnosti
koristili.
Godine 1927. tri vodea eugeniara, Erwin Baur, Eugen Fischer i Fritz Lenz napisali
su djelo Grundriss der menschlichen Erblichkeitslehre und Rassenhygiene (Osnove ljudskog
nasljeivanja i rasne higijene), knjigu koji je jo dugi niz godina, ak i u svjetskim
razmjerima, sluila kao jedan od najpopularnijih i najboljih udbenika eugenike. U
toj knjizi autori tvrde: Ljudi upoznati s biolokim razmiljanjem nemaju potekoa
da razumiju kako su misaona obiljeja, ba kao i tjelesna, ukorijenjena u ljudskim
nasljednim osobinama. Okolini uvjeti (poput obrazovanja u uem smislu rijei) ne
mogu uiniti nita vie doli da potaknu ili da sprijee cvjetanje nasljednih
potencijala (cit. prema Proctor, 1988). Genetske razlike postoje izmeu spolova, rasa
i pojedinaca. Prema Lenzu, razlike meu spolovima su gotovo izraenije negoli
meu rasama, tovie, one su tako velike da bi mukarce i ene trebali smatrati
posve razliitim oblicima organizama koji ive u simbiozi. Dobra genetska
obdarenost moe se prema autorima prepoznati po elu, pleima i nosu. Veliina
glave daje nam mjeru inteligencije, a veliina plea nam prua ideju o ljudskoj snazi.
Geniji nemaju opseg glave manji od 56cm, a velike osobe esto imaju duge noseve.
Australski primitivci zasigurno su najblii naim majmunskim precima, a one
ljude koji o njima imaju bolje miljenje treba podsjetiti da su (australski uroenici)
imali isto tako mnogo vremena da razviju viu civilizaciju kao i mi. Crnci su
razvijeniji od australskih uroenika, ali im nedostaje sposobnost predvianja, zbog
ega imaju sklonost prema kriminalu i siromatvu. Prema E. Fischeru Crnac nije
posebno inteligentan u pravom smislu rijei, i nedostaje mu sposobnost mentalnoga
stvaranja odnosno imaginacije, pa nije razvio originalnu umjetnost ili elaborirane
narodne prie ili mitove. Meutim, on ima sposobnost rada rukama, i znaajne
93

tehnike sposobnosti, pa ga se moe istrenirati za razne obrte. Lenz navodi sline

stavove. Pozivajui se na amerike testove inteligencije (vidi poglavlje o Amerikoj
eugenici), Lenz zakljuuje da su crnci neinteligentniji od bijelaca, a oni s boljim
rezultatima obino imaju u sebi i bijele krvi. Razlika izeu inteligencije bijelaca i
crnaca je najmanja tijekom djetinjstva jer crnci (kao i ene) nakon puberteta
doivljavaju razvojnu retardaciju. Tom retardacijom moe se objasniti i njihova
okrutnost. Nadalje, notorno pomanjkanje seksualne kontrole kod crnaca nije
posljedica posebne impulzivnosti, ve openito djetinjeg pomanjkanja
samokontrole. Mongoli i Kinezi su u mentalnome razvoju superironiji arijevcima,
ali taj razvoj vie karakterizira pamenje, odnosno imitacija, a ne toliko intelekt i
inventivnost. Osim pamenja, njih karakterizira i brzina uvida, ali im nedostaje
mata, apstrakcija i kritino miljnje. Posebnu rasu predstavljaju bliskoistoni narodi,
u koje spadaju Armenci, Grci i idovi. idovi predstavljaju posebnu, mentalnu
rasu. Nju posebno zanima spolni ivot (i Freud je u tom smislu tipian), medicina i
to posebno discipline vezane za spolne, djeje i ivane bolesti. Oni su sposobni,
duhoviti i brzi, ali im nedostaje stvarni kreativni talent. Posebno se odlikuju u
manipulaciji brojevima i formalnoj logici, a oni stvarno kreativni mislioci poput
Spinoze i Einsteina, vie su orijentalnoga negoli bliskoistonoga tipa (cit. prema
Proctor 1988). Bliskoistona rasa, a posebno idovska, odlikuje se ivotinjskom
mimikrijom, sposobnou prilagoavanja, ali na njih selekcija ne djeluje tako da
kontrolira i iskoritava prirodu, ve ljude. Zbog toga su dobri u kazalitu i
umjetnosti, trgovini, modi, tisku, pravu, retorici i svim oblicima uvjeravanja. Za
razliku od toga, industrija i poljoprivreda im je strana. Navodei da se samo 3.6%
idova u Palestini bavi poljoprivredom, Lenz i Fischer zakljuuju da je zbog toga
idovska drava nemogua. Isto tako, Lenz i Fischer smatraju da idovi imaju
posebnu, uroenu sklonost prema Lamarckizmu, pa zbog toga i prezir prema svim
oblicima darvinizma. Stoga oni smatraju da e ivotom u teutonskim uvjetima
postati poput Teutonaca (Nijemaca). Premda hvale idove, tvrdei da nisu samo
paraziti, Lenz i Fischer implicite tvrde da su pokuaji idovske asimilacije
besmisleni, i time pruaju argumente u prilog nacistikim ideolozima koji su
otpoetka pokuali izdvojiti idovske elemente u arijevskoj rasi. U Europi, Lenz i
Fischer razlikuju alpsku i mediteransku podrasu. Alpska je staloenija i
intelektualnija, a mediteranska je impulzivnija. Arijevsku rasu openito karakterizira
samouvjerenost i najvei broj mentalnih kvaliteta: poduzetnitvo, iva imaginacija,
inteligencija, predvianje, organizacijske sposobnosti, individualizam, sposobnost
potinjavanju, jednostranost, privrenost planiranju ili nekoj ideji. Ona ima vie
smisla za openito i naelno negoli za posebno i pojedinano. Ona je sklona redu i
poretku, ali i isticanju u sportu, u ratovanju, i u drugim opasnim situacijama.
Posebno je karakterizira objektivnost. U tom kontekstu, Lenz, Fischer i Baur navode
objektivnu procjenu svojeg uenja o rasama: Nijednu rasu ne smijemo smatrati
viom ili niom, jer svaka takva procjena vrijednosti iziskuje neki standard
vrednovanja razliit od rase kao takve. Isto tako, njihovo isticanje vee vrijednosti
nordijske (arijevske) rase, ne treba smatrati objektivnim. Jer, kao i sa razlikom u
94

spolovima, svaka rasa ili spol ispunjava posebne zadae u ivotu. Osnove ljudskog
nasljeivanja i rasne higijene doivjela je desetak njemakih izdanja i jo toliko
prijevoda na strane jezike; bila je jedna od najuglednijih knjiga koju su s potovanjem
navodili u cijelome svijetu, u Rusiji, Sjedinjenim dravama, Britaniji, Italiji i drugim
zemljama. Hitler ju je proitao u zatvoru 1923. i ona je, prema izjavi Lenzova sina
(Miller-Hill, 1984.) oblikovala njegove stavove u knjizi Mein Kampf.
Sline stavove o rasnim razlikama Lenz je zastupao ve 1917. u lanku Obnova
etike, koji je ponovno tiskan po dolasku nacista na vlast godine 1933. pod naslovom
Rasa kao naelo vrijednosti. to je apsolutna vrijednost ljudi i rase, pita se Lenz u
tom lanku. Nakon to je odbacio utilitarizam (doktrinu o najveoj koliini sree za
najvei broj ljudi) zbog toga to ne uzima u obzir jesu li pojedinci zdravi ili bolesni,
bogati ili siromani, etiki vrijedni ili bezvrijedni, Lenz modificira Kantovu
deontoloku etiku tako da imanentnu vrijednost pojedinca promatra u kontekstu
veeg organskog jedinstva: to je ta apsolutna vrijednost rase vrijednost koja
nadilazi egoistine interese pojedinca, vrijednost o kojoj ovise sve druge vrijednosti.
Ta apsolutna vrijednost rase opravdava to to nai momci ginu u bitkama, jer ako su
poginuli za rasu, njihova smrt ostaje u slubi ivota; njihovo se ispunjenje doista
nalazi upravo u njihovoj smrti. (cit. prema Proctor, 1988:59-60.) U komentaru
prilikom ponovnog objavljivanja toga lanka, Lenz je napisao da on sadri sva
vana obiljeja nacionalsocijalistike politike.
Nije izlino spomenuti jo nekoliko Lenzovih lanaka u kojima se komentiraju
razliite ideologije. Kapitalizam je za Lenza isuvie individualistian poredak koji
vodi do ekonomskog kaosa i rasne degeneracije, disgeninosti. Pojedinci uglavnom
nemaju sposobnost razluivanja vlastitih najboljih interesa. U socijaldemokraciji pak,
Lenza ne zabrinjava socijalizam, ve demokracija. Socijalistiki se ideali nikada
nee moi postii rasnim kvalitetama ljudi dananjice. Socijalistiki se ideali mogu
postii iskljuivo pomou rase, selekcijom pomou rasne higijene. Rasna higijena je
jedini put do pravoga socijalizma. (cit. prema Proctor, 1988:61)73.

Pretvaranje rasne medicine u nacistiku propagandu

Premda je iz opisa Lenzovih djela ve vrlo vidljivo da su nacisti lako mogli iskoristiti
njegova djela za svoje ciljeve, slika o podjeli reformistikih i desniarskih eugeniara
u Njemakoj isuvie je pojednostavljena. Primjerice, Grotjahn, kojega smo spomenuli
u kontekstu liberalnijih eugeniara, bio je jedan od najjaih zagovornika prisilne
sterilizacije u vrijeme Weimarske republike. A Lenz, koji je oito bitno pridonio
biologizaciji nacizma, nije se uvijek slagao s nacistikom propagandom i slubenim
stavovima o razlikama meu rasama. Prema svim najbitnijim povjesniarima
73 Vie o Lenzovim politikim stavovima vidi u: Weingart, Kroll, Bayertz (1988.)

95

njemake eugenike74, upravo je konglomerat razliitih politikih stavova, razliitih

eugenikih stavova o primjerenosti pojedinih ideja genetike ili njezine primjene, kao i
iroka nacistika fronta koja je otpoetka obuhvaala i umjerenjake i najgorljivije
ideologe, stvorio mogunost da se nacizam i eugenika relativno lako uklope. Treba
istaknuti relativno, jer se taj eugeniko-nacistiki Gleichschaltung nije stvorio
automatski. Primjerice, u Berlinu godine 1933. 50% lijenika bili su idovi. Mnogi
mladi, posebno nezaposleni lijenici, u progonu idovskih lijenika i otvaranju
njihovih radnih mjesta za nezaposlene lijenike, vidjeli su vano sredstvo
unaprijeenja vlastite karijere. Da bi ostvarili takvu karijeru, mladi su lijenici morali
postati lanovi NSDAP-a, a to su i inili.75 injenica je da su lijenici bili glavna snaga
NSDAP-a. Premda se brojevi razlikuju, Proctor tvrdi da je do kraja Drugog svjetskog
rata oko 50% svih njemakih lijenika bilo ukljueno u nacistiku partiju. Lijenici su
se ulanjivali u nacistiku stranku prije i u veim brojevima negoli i jedna druga
skupina. Godine 1937. bili su sedam puta zastupljeniji u nacistikoj stranci negoli bilo
koja druga disciplina ili klasa. Na Nuernberkom NSDAP kongresu 1929. stvorena je
Nacionalsocijalistika liga lijenika, iji je cilj bio promocija rasne higijene, rasne
znanosti i eugenike, odnosno pribaviti nacistikoj stranci i buduem dravnom
rukovodstvu eksperte za sva podruja javnoga zdravstva i rasne biologije. etiri
godine kasnije, pri dolasku Hitlera na vlast, ta je liga hijerarhijski, prema Fuehrer
naelu, i naelu Gleichschaltunga ujedinila cijelu medicinsku struku u Njemakoj, pa
su ve iste godine svi odjeljci njemake medicine imali svoje Fuehrere koji su bili
izravno odgovorni ministru zdravlja (Gerhardu Wagneru) i Hitleru. Javno zdravstvo
(Gesundheitsfuersorge)
zamijenilo
se
zdravstvenim
vodstvom
(Gesundheitsfuehrung), a individualnu higijenu zamijenila je rasna higijena.
Promjena javnoga zdravstva u zdravstveno rukovodstvo podrazumijevala je da
e razlikovanje vrijednih oblika ivota i ivota koji nije vrijedan postojanja
odigrati vrlo vanu ulogu. Prema tim filozofima medicine, tradicionalna medicina
osiguravala je pomo samo onima koji si sami ne mogu pomoi; novo zdravstveno
rukovodstvo administrirat e i jakima, a ne samo slabima. (Proctor, 1988:73.) Takvo
je rukovodstvo u potpunosti centraliziralo sve medicinske organizacije i sva
lijenika udruenja, poput Lijenike komore, Hartmannbund, Njemake
medicinske asocijacije, Asocijacije lijenika njemakoga zdravstvenog osiguranja,
Slube javnoga zdravstva, Slube rasne politike, Ekspertnog komiteta javnoga
zdravstva, Slube za genealoka istraivanja i brojnih drugih. Raznim politikim
pritiscima, ujedinjenjima i sl., isto se dogodilo i s urednitvima oko 200 medicinskih
asopisa. Smanjenjem broja asopisa, kontrolom objavljivanja lanaka, postavljanjem
glavnih urednika i savjeta, postalo je mogue, kako se hvalio ravnatelj novostvorene
izdavake kue za medicinske asopise Reicha, da po prvi puta medicinski asopisi
plaaju autore i urednike (Proctor, 1988:77)

74 Proctor, Miller-Hill, Lifton, Weiss

75 Proctor 1988:68

96

Iste godine, 1933. Ministar propagande, Joseph Goebbels, naredio je da se sve

njemake organizacije obrazuju u eugenikom nainu miljenja, a Bavarski
inspektor zdravlja je objavio da nijedan djeak ili djevojica ne smiju napustiti kolu
ako nisu imali poduku o vanosti jedinstva krvi. Dok je 1933. Fritz Lenz bio jedini
profesor rasne higijene u Njemakoj, ve tri godine kasnije, uspostavljena su
profesorska mjesta za rasnu higijenu na deset drugih sveuilita, dok su na svim
drugim medicinskim kolama i fakultetima otvoreni barem teajevi rasne medicine,
odnosno kolegiji Rasna medina bez profesora kao nositelja. Iste godine kolegij
Rasna medicina postao je obavezni predmet za sve studente medicine i srodnih
djelatnosti. Do 1939. 60% svih lijenika prolo je takvu obuku na nekom od
obrazovnih centara u Njemakoj. (Proctor, 1988:79-82.). Godine 1935. otvorena je
posebna Lijenika kola za pripadnike SS-a (SS Arztefuererschule) u Alt-Rehseu, s
namjerom da licencu za medicinski posao jednoga dana ne dobije nitko tko nije
proao tu kolu.
Godine 1934. nacisti su uspostavili Slubu za rasnu politiku (Rassenpolitisches Amt)
kako bi koordinirali i objedinili cjelokupno obrazovanje i propagandu u podruju
populacije i rasne politike. Ta je sluba pripremila sve rasne programe Reicha,
poput Sterilizacijskoga zakona, tajnog Programa sterilizacije Rheinlandbastarda76 i
Nirnberkih zakona. Ona je prema Zakonu o javnim slubama iz 1933. i Zakonu o
zatiti krvi iz 1935. poela izdavati velika i mala uvjerenja o podrijetlu. Mala
uvjerenja bila su potrebna za dobivanje poslova u dravnoj upravi. Ona su bila
dokaz da su od etvoro djedova i baka barem tri bila arijevskog podrijetla,
odnosno da u toj generaciji nije bilo vie od jedne osobe idovskoga podrijetla.
Velika uvjerenja bila su potrebna za dobivanje lanstva u NSDAP, i u Fuehrerovim
SS korpusima. Takva velika uvjerenja trebala su dokazivati da u genealogijama
osoba (i njihovih supruga) nema idovske krvi od 1800. godine, odnosno za asnike
od 1750. Sluba za rasnu politiku organizirala je tijekom 1937. i 1938. vie od 65.000
seminara, na kojima je bilo prisutno gotovo 200.000 ljudi. Na tim se seminarima
poduavalo, izmeu ostaloga, o zabludama glupavog humanitarijanizma.
Godine 1933. Zakonom o ponovnoj uspostavi civilne slube (Gesetz zur
Weiderhestellung des Berufsbeantentums) onemoguilo se idovima i drugim
osobama ne-nacistikih politikih uvjerenja da rade u javnim slubama. To se
odnosilo i na obrazovne institucije, to je znailo da osobe idovskoga podrijetla vie
ne mogu predavati i poduavati. Amandmanom od 22. travnja iste godine, takva se
odredba protegnula i na programe zdravstvene zatite, to je znailo da pacijenti koji
se lijee kod idovskih lijenika ne mogu dobili povrat novca.
76 Reinlandbastarde su djeca roena u podruju Alsace i Lorraine, kojima su majke bile Nijemice, a oevi
francuski vojnici iz afrikih zemalja. Oko 500 takve djece sterilizirano je X-zrakama prema tajnoj Hitlerovoj
naredbi, neovisno o sterilizacijskome zakonu, koju su operacionalizirali izmeu ostalih i eugeniari Ruedin,
Lenz i Walter Gross. Gestapoovom naredbom sva su spomenuta djeca, ak i kada su bila daleko izvan
Njemake, odvedena u nekoliko postaja u kojima su izvrene opisane sterilizacije.

97

Iste je godine Ministar unutranjih poslova Wilchelm Frick ustanovio Ekspertni

savjet za pitanja populacije i rasne politike, u kojemu su sudjelovali eugeniari Alfred
Ploetz, Fritz Lenz, Ernst Ruedin, kao i drugi manje poznati eugeniari i uglednici
poput industrijalca Thyssena ili voditelja SS-a Heinricha Himmlera. Njezin je cilj bio
da stvori rasnu politiku i da zamijeni stare odbore vezane za pitanja populacije. U
govoru pri osnivanju toga savjeta, Frick je spomenuo sljedee opasnosti za zdravlje
Nijemaca: 1. Sve niu stopu raanja, koja e smanjiti i kvantitetu i kvalitetu rase. 2.
Starenje, i populacijski trend prema obiteljima s dvoje djece. 3. Sve veu imigraciju
idova s istoka i sve vei broj mijeanih ili degeneriranih potomaka. 4. Sve vei
broj genetski oboljelih iji je uzrok loa kvaliteta negdanje, tj. weimarske
populacijske politike. Frick je iznio broj od 500.000 genetski deficijentnih i dodao da
je taj broj prema navodima strunjaka podcijenjen. Iz toga su govora proizlazili i
zadaci za Savjet, koji e ubrzo na prilino okrutan nain biti i realizirani.
Nekoliko dana po osnivanju Eskpertnog savjeta, samo nekoliko mjeseci od
Machtergreiffunga (i desetak dana po potpisivanju Njemako-Vatikanskog
konkordata) doneen je Zakon o prevenciji genetski poremeenih potomaka (Gesetz zur
Verhuetung erbkranken Nachwuchses) ili tzv. Sterilizacijski zakon. Bio je to poetak
kojim se probio led za razne oblike genocida. Neki su povjesniari takav razvoj
dogaaja saeli na sljedei nain:
Medicina u razdoblju nacista znai: selekciju ljudi oznaenih beskorisnima.
Medicinski posjeti znae: selekciju za plinske komore. Medicinari su bili uvari i
vratari koncentracijskih logora. Medicina u razdoblju nacista znai: istraivai mogu
raditi to god hoe. Auschwitz nije devijacija selekcijske medicine, ve njezin
vrhunac. (Klee, 1997.)

Realizacija rasno-higijeninih programa

Sterilizacijski zakoni
Njemaki su eugeniari bili impresionirani amerikim imigracijskim zakonom i
zakonima o zabrani mijeano-rasnih brakova. Ve spomenuti W. Schulze u
slubenom je glasniku nacistikih lijenika tvrdio: Nai eugeniari trebaju mnogo
toga nauiti od Sjedinjenih drava, a mnogi su drugi medicinski asopisi prikazivali
amerike zakone i tvrdili kako su Amerikanci imigracijskim zabranama ve rijeili
svoje idovsko pitanje. U tome je smislu Njemaka slijedila put koji im je otvorila
amerika eugenika (Kuehl, 1995; Proctor, 1988:100)
Izmeu 1933. i 1941. Njemaka je ozakonila osam zakona vezanih za rasno-genetska
pitanja: Osim spomenutih zakona o javnim slubama, godine 1933. ozakonjeni su jo
Zakon o prevenciji raanja genetski poremeenih potomaka (tzv. sterilizacijski zakon),
98

Reichserbhofgesetz, prema kojemu su nasljednici obiteljskih farmi morali biti

njemakog ili slinog podrijetla, te Zakon o opasnim zloincima i o mjerama za
osiguranje i njihovo poboljanje (tzv. kastracijski zakon, kojim se doputala kastracija
silovatelja). Godine 1935. doneeni su tzv. Nirnberki zakoni, tj. Zakon o zatiti
njemake krvi i njemake asti (kojim se zabranjuju brakovi i spolni odnosi idova i
Nijemaca), Zakon o zatiti nasljednoga zdravlja njemakoga naroda (tzv. Zakon o
branome zdravlju, kojim se za sklapanje brakova trailo uvjerenje o zdravlju,
ukljuujui i rasno zdravlje), te Reichsbuergergesetz (Zakon o graanstvu, kojim se
uvodi kategorija graana-arijevaca i stanovnika-nearijevaca, ime se idovima
ukinulo pravo graanstva). Tim se zakonima stvorila izravna veza izmeu
genetskoga zdravlja i njemake krvi.
Najbitnija odredba Zakona o prevenciji raanja genetski poremeenih potomaka bila je
utvrivanje dunosti registracije svih poremeenih osoba. Taj, tzv. Sterilizacijski
zakon (l. 9) od lijenika je zahtijevao da registrira i izvijesti o svim sluajevima
genetskih bolesti koji su mu poznati, a za nepridravanje te mjere predviene su
rigorozne kazne. Kasnije su se te odredbe poele primijenjivati i na nie medicinsko
osoblje, pa ak i na obine graane.

Prema Zakonu o prevenciji raanja genetski poremeenih potomaka, pojedinac je mogao

biti steriliziran ako prema prosudbi lijenika tj. Suda o genetskome zdravlju (u
kojemu su bila dva lijenika), boluje bilo od koje genetske bolesti poput:
slaboumnosti, shizofrenije, manine-depresije, genetske epilepsije, Huntingtonove
bolesti, genetske sljepoe i gluhoe, ili ozbiljnog alkoholizma. (Nije naodmet
spomenuti da je kategorizacija genetskih bolesti identina Laughlinovoj koju smo
spomenuli u poglavlju o amerikoj eugenici). Poetno tumaenje toga zakona
napisali su eugeniari Ernst Ruedin, Arthur Guett i pravnik Falk Ruttke. Guett je
nunost zakona na radiju objasnio na sljedei nain: Intervencija je drave nuna jer
bi u suprotnome vrijedan sloj stanovnitva gotovo u potpunosti nestao za samo tri
generacije, a preostali bi samo manjevrijedni. Ali treba vidjeti i ekonomsku stranu.
Na slaboumne, duevno bolesne, asocijalne troi se milijuni. Jedan uenik kojemu
treba pomoi (Hilfsschueler) tijekom svojega kolovanja dravu stoji dva do tri puta
vie od zdravoga djeteta. Ne smijemo zaboraviti da se zloinci, neradnici i asocijalni
ljudi prema miljenju pojedinih ekperata od 30 do 50% regrutiraju iz sloja
slaboumnih i duhovno manjevrijednih. Sterilizacija stoga predstavlja akt ljubavi
prema blinjemu, prema sljedeim generacijama (cit. prema Klee, 1986:37).

99

Kao i u Americi, postupci sterilizacije slaboumnih nisu bili nepoznati ve krajem 19.
stoljea.77 Meutim, praksa sterilizacije, bez obzira je li se radilo o eugenikim
mjerama ili planiranju obitelji, bila je nelegalna sve do uvoenja Sterilizacijskoga
zakona 1933. Bilo je nekoliko pokuaja da se sterilizacija ozakoni (posebno E.
Ruedina iz 1906., koji je kao pacijente predlagao neizlijeive alkoholiare), ali takvi
zahtjevi nisu rezultirali ozakonjenjem.
Sterilizacijski zakon iz 1933. (odnosno Zakon o prevenciji raanja genetski poremeenih
potomaka) omoguavao je prisilne sterilizacije u sluajevima kada su postojale
eugenike indikacije. Premda je sterilizacija recesivnih tj. heterozigotnih nositelja
prema tome zakonu bila kanjiva kao kriminalno djelo, bilo je jasno da je utvrivanje
recesivnosti isuvie sloen (a znanstveno besmislen) postupak za ono to su nacisti
htjeli ostvariti. Naime, ako se neka bolest prenosi preko recesivnog alela, onda bi
prevencija raanja genetski poremeenih potomaka, isto genetski gledano, trebala
ukljuivati upravo te nositelje. Dodatna besmislica jest i u tome to neke bolesti s
gorespomenutoga popisa definitivno nisu genetske ili tonije, nasljedne78. Bez
obzira na zakonski okvir, sudovi o genetskome zdravlju nisu imali ni sredstva ni
volje da ispituju jesu li ljude koje su namjeravali sterilizirati nositelji recesivnih gena.
Zakon je predviao masovne postupke. Poetno je predvieno ustanovljenje 1700
sudova genetskog zdravlja, i prizivnih sudova genetskog zdravlja, a trokovi su se
procijenjivali na 14 milijuna Reich-maraka. Meutim slubenici su tvrdili da je rije o
neznatnoj svoti u usporedbi s trokovima genetski oboljelih za cijelu naciju, koja se
procijenjivala izmeu 350 milijuna do milijardu RM (Proctor, 1988:102) pa su mnogi
tvrdili da e Njemaka time utedjeti milijarde maraka u nadolazeem razdoblju.
Prikaz medicinskoga stanja pred sudovima genetskoga zdravlja krio je pravo
privatnosti, ali to nije bio jedini razlog za uvoenje tajnosti u takve postupke. Naime,
njemaka je javnost ubrzo bila alarmirana koliinom takvih postupaka, pa je to bio i
dodatni razlog za tajnovitost. A do 1941. godine nezadovoljstvo takvim postupcima
bilo je toliko rasprostranjeno, da je program de facto ukinut. Proctor (1988:104) tvrdi
da ak ni danas njemaki zakoni (Datenschutzgesetz) ne omoguuju uvid u
dokumentaciju o tim postupcima koji su se vrili pred 60-70 godina.
Sudovi su bili sastavljeni od tri lana, dva lijenika i jednoga pravnika. S obzirom na
broj sudova i postupaka, lanovi komisije su vrlo esto bili laici, ili nedovoljno
strune osobe da procijene genetske bolesti pacijenata (okrivljenih). Izmeu oujka
i svibnja 1934., prilikom prvih zasjedanja tih sudova, sudovi su obradili 348 sluajeva
i odredili 325 sterilizacija. A do kraja iste godine sudovi genetskoga zdravlja primili
77 Kao prvi lijenici koji su izvodili postupke vasektomije u Njemakoj spominju se August Forel (1892) i Edwin
Kehrer (1897).
78 Izmeu genetskih i nasljednih bolesti postoji bitna razlika. Primjerice, rak je definitivno genetska bolest, ali
samo je u nekim sluajevima nasljedna. Neke su bolesti, poput sifilisa ili Aidsa mogu nasljediti tj. prenijeti na
potomke, a da pri tome nisu genetske. Nadalje, za neke bolesti, poput shizofrenije, postoji izvjesna genska
predispozicija, ali se one ne moraju razviti, ak i kada je rije o homozigotnosti.

100

su 85.000 sterilizacijskih aplikacija. Od oko 64.5 tisua odluka, 56.244 je bilo u

prilog sterilizaciji, 3692 protiv, a 4563 je odgoeno, dakle otprilike u 90% sluajeva
odluka o sterilizaciji je i izvrena. Iste godine bilo je oko 4000 albi na rjeenja, od
toga 377 uspjenih, a ostale su bile neuspjene. Oni koji su odbili podvrgnuti se
sterilizaciji, bili su openito deportirani u koncentracijske logore (Proctor 1988:107).
Veina sterilizacija izvedena je u prve etiri godine od izglasavanja zakona. Procjene
o broju steriliziranih osoba prema tome zakonu variraju. Fritz Lenz je procijenio da je
rije o maksimalno 350.000 osoba. Poslijeratni njemaki eugeniari (ili proeugeniari poput Harmsena i Saetza) pokuali su smanjiti taj broj na 200.000 do
250.000. S druge strane, Barry Meher tvrdi da su nacisti sterilizirali 320000 ljudi
izmeu 1933. i 1939 (odnosno 0.5% populacije), a moda i dva milijuna do 1945.
Prema najautoritativnijoj istraivaici nacistikih sterilizacija, Gizeli Bock (1986.), broj
ukupno steriliziranih vei je od slubenih 350.000, i kree se vjerojatno oko 400.000
ljudi, odnosno prosjeno vie od 50.000 godinje. Stopa smrtnosti u razliitim
sterilizacijskim zahvatima bila je oko 0.5%, to znai da je od postupka preminulo
oko 2000 ljudi. Taj je broj moda ipak znatno vei, ako uzmemo u obzir da je oko 12%
takvih postupaka izvedeno pomou X-zraenja, pri emu osobe nisu bile svjesne da
su sterilizirane. Naime, godine 1942. Himmler je autorizirao sterilizacije pomou Xzraka koje ne bi zahtijevale bolniki smjetaj, i koje bi bile izvedene bez znanja
pacijenata. U Nirnberkim procesima izalo je na vidjelo da su se postupci ozraenja
izvodili tako da su se namjeravani pacijenti posjeli s izlikom popunjavanja
formulara. Dok su sjedili, X-zrakama su im tri minute ozraene genitalije. Ginekolog
Carl Clauberg je 1943. izvijestio Himmlera da se na taj nain moe sterilizirati vie od
1000 ena dnevno.
S obzirom na broj sudskih i medicinskih postupaka, velik se broj obinih ili
nespecijaliziranih lijenika pretvarao u genetike lijenike. Neki su takvi lijenici
tvrdili da mogu prosuditi rasna obiljeja ili genetske bolesti prema kanalima na
otiscima prstiju, dok su neki tvrdili da isto mogu uiniti prema naborima uiju, ime
bi se skratila procedura provjere rasne pripadnosti.
Za procjenu inteligencije kojom se utvrivala slaboumnost, psiholozi Wilhelm Stern,
F. von Rohden, Walther Poppelreuter i Ferdinand Dubitscher koristili su dva testa: 1.
test kovega. Ispitanici su dvadeset razliitih objekata (knjiga, boca i sl.) morali
zapakirati u kutiju veliine 60 x 30 x 30, tako da se moe zatvoriti poklopac. 2. test
praktinih zadataka, kojim se od ispitanika (ne ele li biti sterilizirani) trailo da
pomou jedne karte grada u odreenom vremenu s brojnim preprekama kupi
odreenu koliinu namirnica. Ako su proli navedene testove, uslijedili su testovi
znanja koji su ukljuivali pitanja poput: Zato su kue u gradu vie od onih na
selu? (Proctor, 1988:111). Posebnim testovima, pripremljenim iskljuivo u vezi s
programom sterilizacije, utvrivao se EQ, tj. Entwicklungsquotient, kvocijent razvoja,
kojim bi se matemetiki izraunala mjera mentalne retardacije.
101

Godine 1939. sterilizacijski je program po broju izvrenih sterilizacija jenjavao te se

najavio novi: projekt eutanazije. Takvo smanjenje bilo je posljedica i vrlo otrih
rasprava izmeu ministara u vladi, a posebno izmeu Arthura Guetta, iz
Ministarstva unutarnjih poslova i fanatinog voditelja NSP lige lijenika, Gerharda
Wagnera. Rije je vjerojatno bila o sterilizacijskim aplikacijama za vrijednije lanove
NSDAP-a, emu se ministar unutarnjih poslova, iz politikih razloga protivio.
Himmler je jednom notom objavio da podruje genetske brige nije iskljuivo
medicinsko pitanje. Spor je rijeen amandmanom na Sterilizacijski zakon, kojim se
zahtijeva da uz dva lijenika i pravnika sporovima (sudovima) budu prisutni i laici
koji razumiju obiteljski ivot i obavezom informiranja nadreenih politikih vlasti
o postupcima. Zbog jae kontrole postupaka, broj se sterilizacija smanjivao, da bi
sredinom 1938. ef sigurnosti ministarstva pravosua uputio notu Himmleru da e u
budue u potpunosti ignorirati sudove o genetskome zdravlju. Vlada je 1. rujna 1939.
donijela odluku da genetiki sudovi vie ne prihvaaju aplikacije za sterilizaciju,
osim ako ne postoji izuzetno velika opasnost za osobu da rodi dijete.
Proctor navodi da Saveznici nisu mogli klasificirati sterilizacije u skupinu ratnih
zloina, jer su se slini zakoni donijeli i u Sjedinjenim dravama. (Proctor, 1988:117).
Vlada Zapadne Njemake kompenzirala je tetu steriliziranim osobama samo ako su
mogle dokazati da su bile sterilizirane uz neistinitu dijagnozu. U Austriji, sve do
1995. rtve prisilne sterilizacije nisu se smatale rtvama nacizma. (War against the
Inferior, 2001.)

Eutanazijski projekt - Projekt T4

Listopada 1939., neposredno poslije napada na Gdansk, zapoeo je tajni program
eutanazije (ili tzv. T4 projektom, prema adresi sjedita eutanazijskog projekta u
Tiergartenstrasse 4 u Berlinu), odnosno Hitlerovim doputenjem da Dr. Brandt i
Reichleiter Bouhler odrede izvjestan broj lijenika koji e pruati smrt iz milosra
(Gnadentod). Tijekom slijedeih godinu i pol dana takvom je operacijom u vie
stotina bolnica ubijeno preko 70.000 pacijenata. Bila je to glavna proba za unitenje
idova, homoseksualaca, komunista, Cigana, Slavena i ratnih zatvorenika koja e
ubrzo uslijediti.
Projekt je zapoeo s ubojstvima bolesne djece, a nastavio se s odraslim pacijentima
psihijatrijskih klinika i manjih crkvenih institucija za smjetaj mentalno bolesnih. Kao
i u sluaju sa sterilizacijom, opravdanja za takva ubojstva bila su, osim rasnobiolokih, najee ekonomska, naime pruanjem podataka o tome koliko bi se
utedjelo kada bi se drava liila onih nevrijednih da postoje.

102

Projekt eutanazije provodio se na djeci i odraslima. Projekt ubojstava djece zapoeo

je sluajem izvjesnog gospodina Knauera iz 1938. koji je od Hitlera zatraio
milosrdnu smrt za svoje retardirano, slijepo dijete, bez udova. Nakon konzultacija
sa Brandtom i Catelom, milosrdna smrt je odobrena, i postala je standardni model
koji se poeo primijenjivati u cijeloj zemlji. Tajnom uredbom iz srpnja 1939. od svih se
medicinskih osoba trailo da izvijesti lokalne vlasti o sluajevima uroenih
deformacija, kako bi se razjasnila neka znanstvena pitanja. Za tu priliku,
nadopunjeni su listovi s popisom medicinskih poremeaja koji su se koristili i za
realizaciju sterilizacijskog programa, a primalje su nagraene s 2RM po svakom
izvjeu. Na tim anketnim upitnicima, znak + je znaio selekciju, tj. smrt, a znak
- doputenje za ivot. Za ubojstva djece koristile su se injekcije morfija, tablete,
cijanid ili bojni otrovi, a uzroci smrti obino su se maskirali kao oboljenja od upale
plua, bronhitisa ili komplikacija zbog injekcija. U prvoj fazi projekta eutanazije
ubijeno je vie od 5.000 djece. Godine 1943. program milosrdnog djela, to je bilo
novo ime za eutanaziju, poeo se provoditi i na djeci nepoeljnih rasa, posebno u
bolnici Hadamar. Obitelji koje su se odupiranju predaji djece vlastima zavravale su
u koncentracijskim logorima. Meutim, prema Alyju (1987.) roditelji hendikepirane
ili zaostale djece esto su bili skloni otarasiti se stigme svoje defektne djece. Prema
jednom istraivanju mnijenja roditelja hendikepirane djece, 73% roditelja je
odgovorilo da bi se sloilo s nekom vrstom eutanazije svoje djece. (Proctor, 1988:194).
Posebna komisija ustanovljena je za aplikacije za eutanaziju odraslih. U tim je
komisija sudjelovalo 48 lijenika, i one su procijenjivale oko 3.500 aplikacija mjeseno.
Od ukupno 283.000 aplikacija, 75.000 pacijenata odreeno je za projekt eutanazije,
odnosno za smtr.
Nacistiki projekt eutanazije bio je zamiljen da uniti 70.000 osoba u skladu s
naelom 1000:10:5:1, to je znailo: na 1000 Nijemaca, deset je trebalo neku vrstu
psihijatrijskoga lijeenja, pet trajnu brigu a jedan treba rtvovati. Program se do
kraja pridravao plana. Operacija eutanazije jednoga je trenutka, u kolovozu 1941.
zastala zbog javnog protesta galenskog biskupa Clemensa Augusta, ali zamiljeni
cilj se postigao: 70.273 osobe su ubijene u prvoj sistematskoj fazi operacije. Tijekom
sljedee tri i pol godine jo je 130.000 ljudi zavrilo milosrdnom smru u akciji
Unitenje kroz rad. Lijenima se nikada nije trebalo narediti da ubijaju
psihijatrijske pacijente i hendikepiranu djecu. Oni su za to bili ovlateni, i ispunjavali
su svoju dunost bez protesta, esto i na osobnu inicijativu. (Proctor, 1988:193.)
Zanimljivo je dodati da se projekt eutanazije nikada nije legalizirao: procedura
ubojstava pacijenata nikada nije bila predmet zakonodavstva. Ubojstva su poduzeta
krenjem Njemakih zakona, premda su ih odobrili vladini slubenici (Proctor,
1988:193). S obzirom na sve te injenice, Proctor zakljuuje da program eutanazije nije
bio tako nepopularan.

103

Projekt eutanazije idejno je zapoeo s objavljivanjem knjige o pravu na eutanaziju

Alfreda Hochea i Rudolfa Bindinga iz 1920. godine, pod naslovom Otputanje i
unitenje za ivot nevrijednoga ivota . Taj je naslov (Vernichtung lebensunwerten
Lebens) postao simbolian naslov za cjelokupnu ideologiju nacizma, pa se jo i danas
koristi kao metafora onoga to se dogodilo izmeu 1933. i 1945.
Hocheov i Bindingov rani kripto-nacistiki spis utvrivao je naelo dopustivoga
ubojstva koje bi se trebalo proiriti na neizljeive. Meutim, nacisti nisu samo
zanemarili bitan element eutanazije, tj. dobrovoljnost, ve su iskoristili eutanaziju za
unitenje nepoeljnih prema vlastitim kriterijima. Drugim rijeima, kako kae
Proctor, Nacistiki se pothvat sastojao u svjesnom zamagljivanju dvaju znaenja
eutanazije, dobrovoljnog i prisilnog, prvoga utemeljenoga na olakanju patnji, i
drugoga utemeljenog na minimalizaciji ekonomskih trokova. (Proctor, 1988:178)
Prema Hocheu i Bindingu, pravo na ivot mora se zasluiti, a ne dogmatski
pretpostavljati. Oni koji nisu sposobni za ljudske osjeaje, ivoti koji optereuju i
pune nae psihijatrijske institucije, nemaju nikakav osjeaj za vrijednost ivota.
Njihov ivot nije vrijedan ivota; stoga njihovo unitenje ne samo da se smije
tolerirati nego i humano.79 Hoche i Binding su (unaprijed) opravdavali ubojstva iz
milosra analizom psihijatrijskih pacijenata tijekom Prvog svjetskog rata, naime
tvrdnjom da je tijekom Prvog svjetskog rata u Prusiji od gladi umrlo 45.000 takvih
pacijenata, a u Saskoj 7.840, te da takvi pacijenti u naelu ne mogu preivjeti rat.
Osim toga, rat prua mentalitet krize, kada su ljudi sposobni prihvatiti takve
posljedice, a pogotovo misao da kada zdravi Nijemci pogibaju na frontu, defektni ne
bi smjeli preivljavati u luksuzu na raun drave.
Za procjenu broja podobnih za eutanaziju koristile su se eugenike procjene o
porastu mentalno bolesnih, prema kojima je broj takvih bolesnika u prethodnih
sedamedeset godina porastao za 450%, dok se broj stanovnika poveao samo za 50%,
te ekonomske procjene, prema kojima je drava za takve osobe troila navodno vie
od milijardu RM, to je bilo vie od prorauna za policiju i lokalnu upravu. (Prema
nacistima, posebno Gerhardu Wagneru, voditelju NS lige lijenika, liberalizam je bio
gori od marksizma, jer je po vrijednosti izjednaavao bolesne, umirue i nesposobne
sa zdravima i jakima).
Projekt eutanazije poeo se u tajnosti izvoditi neposredno po dolasku nacista na
vlast, ali se o unitenju lebensunwerten Lebens javno poelo govoriti tek 1935.
godine, a realizirati s prvim danima rata (krajem 1939.). Poslije rata, osobni Hitlerov
lijenik Karl Brandt je tvrdio da bi projekt eutanazije bilo lake izvesti u vrijeme rata,
jer bi tada uobiajeni otpori (recimo crkve) bili slabiji. Ponovno, kao i u Americi (u
sluaju M. Granta), argument je bio: ako se zdravi rtvuju u ratu, zato se ne bi
79 Prema Proctoru (1988:180), za sline metode eutanazije godine 1937. u Gallupovu se istraivanju izjasnilo i
45% Amerikanaca, a njemaki su se optuenici za projekt eutanazije na Nuernberkim procesima branili
tvrdnjom da su i u Americi unitavali inferiorne.

104

rtvovali i oni bolesni. U njemakome sluaju, taj su argument najee zastupali

Hoche i Binding, ali taj je stav bio tipian za nacizam u cjelini. Drugi argument je bio
da e u vrijeme rata njemake bolnice trebati uvati mjesta za ranjenike. Stoga nije
bilo posve sluajno da se s realizacijom projekta ija se ideja provlaila tijekom cijele
vladavine nacista, poelo upravo s danom poetka rata. Do toga vremena meutim,
javnost je ve bila preparirana za prihvaanje toga projekta.
Kako bi pripremili javnost za projekt eutanazije, nacisti su koristili posebne sudske
primjere u kojima su klasini sluajevi ubojica bili tretirani blae, jer su rtve ionako
bile nevrijedne ivota. Jedan od primjera bila je parnica protiv oca koji je ubio svog
sina na spavanju. Otac se branio da mu je sin predstavljao financijski teret, i
premda je tuiteljstvo trailo smrtnu kaznu, optunica je smanjena na tri godine jer
se tvrdilo da sinovo mentalno stanje nije bilo posve zdravo. Ali osim pamfleta,
plakata, raznih romana s tezom, ili filmova, bilo je i slubenih glasila koji su irili stav
prema kojima oni koji boluju od neizljeivih bolesti nisu zavrijedili da se na njih troe
skupi lijekovi. Dr. Heilig, jedan od lanova Nacistike lige lijenika, tvrdio je da razne
skupe medicinske postupke, poput zubarskih mostova, ili ortopedskih pomagala,
ne bi trebalo koristiti niti na ljude koji su na pragu starosti. I niz kolskih i
studentskih udbenika koristio se tom ekonomskom raunicom. Proctor navodi
dva zadatka iz Dornerova matematikog udbenika: U jednoj njemakoj regiji
postoji 4400 mentalno bolesnih u dravnim institucijama, 4500 dobiva dravnu
pomo, 1600 lokalnih bolnica, 200 domova za epileptiare i jo 1500 domova za
zbrinjavanje. Drava troi najmanje 10 milijuna RM godinje za te institucije. Koliki je
prosjeni troak drave po stanovniku godinje? Pomou toga rezultata izraunaj
koliko e dravu stajati ako: A. 868 pacijenata ostane (na proraunskim sredstvima)
due od 10 godina; B. 260 pacijenata ostane due od 20 godina; C. 112 pacijenata
ostane due od 25 godina? (Proctor, 1988:183).
Proctor nastavlja: Takvi problemi nisu samo ostali na razini teorije. Poslije rata,
dokumenti iz dvorca Hartheim, jedne od est institucija za eutanaziju koje su imale
plinske komore, pokazali su detaljna izraunavanja uteda nastalih zbog operacije
eutanazije, te navodi tone brojeve uteda na pojedinim prehrambenim artiklima
koji su nastali dezinfekcijom, tj. ubojstvom 70.273 osobe.
Uz takve utede, od dolaska nacista na vlast stalno su se smanjivali i izdaci za
intitucije za zbrinjavanje hendikepiranih, odnosno broj radnih mjesta u njima. Takvu
su politiku potpisivali najpoznatiji njemaki eugeniari, poput Otmara von
Verscheuera, Mengeleovog uitelja.
Nastavak unitenja ivota nevrijednog za ivot: Unitenje kroz rad
Druga se faza projekta eutanazije poela provoditi od 1941., kada su se asnici
ukljueni u projekt T4 poeli baviti izgradnjom radnih logora. U sijenju 1942. na
105

klinici u Berlin-Rummelsburgu, sastali su se psihijatri, kriminalistiki biolozi,

administratori eutanazije i drugi, kako bi raspravili pitanje na koji nain izdvojiti
prosjake, alkoholiare, seksualne pervertite, prostitutke, ljude bez doma i osobe koje
esto mijenjaju radno mjesto. Projekt eutanazije se tako proirio na ljude ili pacijente
klasificirane kao nesposobne za rad. Kao to su ve 1920-ih najavljivali Hoche i
Binding, rat je pruio idealno opravdanje za takve postupke. Ujesen 1942. u tzv.
Akciji Brandt, Karl Brandt, Hitlerov osobni lijenik donio je uredbu da se isprazne
bolnice zbog nedostatka bolnikih leajeva. Razlika izmeu projekta T4 i Akcije
Brandt (prema Proctoru, 1997.) bila je u tome to se projekt T4 ispunjavao po naelu
kvota, dok se naelo Unitenje kroz rad primijenjivalo po potrebi. Prema Alyju
(1987) pacijenti su se ubijali ili odvodili u logore im je ponestalo kreveta za ivote
koje je vrijedno ivjeti. U gorespomenute kategorije stanovnitva nevrijedne za
ivot, poetkom 1943. i totalnog rata navodno zbog dodatne nestaice bolnikih
kreveta, poele su se ubrajati i kategorije starijih ljudi, pogotovo u Hamburgu. (Aly
1987.) Meutim, glavnina rtava takvih projekata nalazila se izvan granica
Njemake, odnosno meu stanovnicima drugih zemlja, poput Poljske i Rusije. Ve
nakon zauzimanja Poljske, i nakon upada SS trupa u Sovjetski savez, tzv.
Einsatztruppe A, ubila je u razdoblju od 16. listopada 1941. do sijenja 1942. 240.410
osoba. Svi mentalno oboljeni u zaposjednutim podrujima ubijali su se bez odlaganja.
Neki su ubijeni izgladnjivanjem, neki trovanjem, neki strijeljanjem, a neki
bombardiranjem. Poetkom 1942. osnovan je korpus s plinskim kamionima, koji je
djelovao na podruju Bjelorusije, Ukraine, Krima, sjevernog Kavkaza, kako bi
olakao psihike tegobe vojnika SS-a. Ubijanje psihikih bolesnika u Poljskoj
odvijalo se u gradovima Owinska, Kochorow, Swiecie. Do godine 1945. kategorija
nevrijednih za ivot ukljuivala je sve tuberkulozne pacijente na podruju Rusije,
Poljske i Rumunjske. Pacijenti su se odvodili u bolnice, posebno bolnicu Hadamar,
koje su ustvari sluile kao stanica za ubijanje pacijenata. Klju za ubojstva nije bila
procjena stanja bolesti, kako su tvrdili optueni na Nirnberkim procesima, ve jesu li
sposobni za rad. Eliminacija nesposobnih dosegla je takve razine, da su se lijenici
pitali ima li uope smisla da oni sudjeluju u tim projektima, kada je poanta
projekata da se svi pacijenti ubiju. Kako bi se zadovoljila medicinska znatielja,
smiljali su se razni eksperimenti koji su za posljedicu imali isto tj. smrt pacijenata
ili zatvorenika.
Totalni rat holokaust
Nirnberki rasni zakoni iz 1935. predviali su registraciju, sterilizaciju i selekciju
vaneuropskih rasa. Stoga je prilikom donoenja nirnberkih zakona, Ministar
unutranjih poslova Frick 3. sijenja 1936. donio naredbu o primjeni Zakona o zatiti
njemake krvi, iz koje je, izmeu ostaloga, vidljivo da se postupak sterilizacije moe
primijenjivati i na sve pripadnike Sinti i Roma (Cigane) (Krausnick, 1999.). Ali
sterilizacija, pa ni eutanazija nepoeljnih pojedinaca i rasa za naciste nije bilo krajnje

106

rjeenje. Tijekom nacistike vladavine ubijeno je, mueno i sterilizirano vie od

500.000 pripadnika Sinti i Roma i preko 1.000,000.

Projekt Lebensborn raanje nove rase

U vrijeme kada sam zapoinjao prouavanje njemake eugenike, Lebensborn-domovi
i Lebensborn-djeca bila su u najboljem sluaju akademsko pitanje i o njima se znalo
relativno malo. Proctor, Lifton, Klee, Aly, Weingart, Kroll, Bayertz, najautoritativniji
istraivai nacistike eugenike uope ne spominju projekt Lebensborn, premda
enskom pitanju posveuju veliku panju. Projekt Lebensborn, klinika i domova u
kojima su prave arijevke raale djecu SS vojnicima, bio je za povjesniare jedan od
najkontroverznijih projekata nacistike vlasti, i ni u jednoj studiji, ak niti u onima
posveenim samo tom projektu, nije se isticao kao projekt koji bi konkurirao
eliminativnim, tj. negativno-eugenikim metodama nacista. Ne samo zbog toga to se
inilo da je pozitivna eugenika (prokreacija) po sebi manje odiozna od negativne (tj.
sterilizacija i ubojstava), ve i zbog toga to se o osobama ukljuenim u nacistiki
projekt Lebensborn vrlo malo znalo. Doista je bilo pomalo udno da veliki
povjesniari njemake eugenike nisu obratili vie pozornosti projektu Lebensborn.
Jedini razlog ili opravdanje za takav previd moda smo mogli pronai u zatiti
djece i majki koji su jo uvijek meu ivima. Nekoliko monografija o projektu
Lebensborn, Hillela i Henryjeve, Dorothee Schmitz-Koesters, te Clayove i Leapmana,
nije imalo velikoga odjeka, a iznijeti podaci u tim djelima nisu izgledali pouzdani80.
Neki su istraivai (ili propagandisti, poput Saetza, Ericha Kerna i Siegfrieda Eigela)
ak sumnjali da je Lebensborn uope bio eugeniko-rasistiki projekt, odnosno da je
uope postojao. Za mnoge je taj projekt bio Popularna povijest kao seksualna
fantazija81 ili isti mit (Saetz, 1985.). Iz opisa Lebensborn domova koji su se
objavljivali do 2000. godine moglo se zakljuiti da je bila rije o kombinaciji bordela
za bolje lanove NSDAP-a ili tonije za asnike SS-a, domova za nezbrinute
arijevke koje su raale vanbranu djecu, domova za djecu sa zaposjednutih
teritorija i barem u nekim sluajevima, rasplodne farme s rasistiko-eugenikim
predznakom. Neki smatraju da su to bila rodilita za neudane ene, dok drugi tvrde
da su to bile javne kue namijenjene esesovcima. ini se najprihvatljivijim miljenje
da je pravi cilj tih institucija bilo stvaranje nordijske nad-rase, uz pomo mukaraca
i ena briljivo probranih u skladu s rasnim kriterijima Treeg Reicha (Hillel, Henry,
1976:7.) Meu stanovnicima okolnih mjesta irile su se glasine da je rije o domovima
u kojima su ene vojnika potajno raale, dok su supruzi bili na frontu. Hillel i
Henryjeva se priklanjaju miljenju da je ipak rije o rasplodnim farmama. Dananji
80 Studija Hillela i Henryjeve zapravo je istraivaki dnevnik pisan u obliku Bildungsromana. Kako bi dola do
bilo kakvih podataka o projektu, Clarissa Henry se sudionicima projekta Lebensborn predstavljala kao Ingrid,
dijete roeno u Lebensbornu. Hillel i Henryjeva su uspjeli razgovarati sa svim voditeljima projekta, koji su
vodili posve normalan graanski ivot u Bavarskoj. Velikom broju informanata autori mijenjaju imena da zatite
njihov identitet.
81 Egel, Siegfried: Lebensborn Popular History as Sex Fantasy, www.barnesreview.org/lebensborn.htm

107

nalazi to potvruju da je rije o kombinaciji razliitih organizacijskih oblika, ali

danas se moemo usredotoiti na drugi odnosno trei, tj. na zloinaki dio projekta.
Meutim, odnedavno se situacija posve preokrenula. Projekt Lebensborn postao je
moda najaktualnija tema u prouavanju nacistikih zloina. Taj preokret treba
zahvaliti kolektivnoj tubi koju je pred dvije godine (ujesen 2000.) poetno oko 150
(od ukupno oko 12.000) Lebensborn djece uloilo protiv Norveke vlade zbog
fizikog, seksualnog i psihikog zlostavljanja u sirotitima, psihijatrijskim klinikama,
u posvojenim obiteljima, ili obiteljima njihovih prirodnih majki. Procijenjuje se da je
takvih Lebensborn majki samo u Norvekoj bilo oko 50.000. Premda se i prije znalo
da postoje takva djeca, njihova je tuba bila povod da velik broj svjetskih novinskih
agencija pone traiti djecu iz tih domova i objavljivati njihove tragine ivotne prie.
Norveka je ambasada istodobno u suradnji s Willy-Brand Zakladom organizirala
izlobu Kriegskinder u Rathaus Schoeneberg u Berlinu82. Bila je to prva u nizu
velikih izlobi na temu Lebensborn, a amerika je televizijska kompanija ABC
producirala poseban dokumentarni film (Master Race83). BBCjev novinar Julian
Pettifer posjetio je tuitelje, gu Gerd Fleischer i Paula Hansena u njihovim
domovima u Norvekoj.84 Posebna izvjea o Lebensbornu objavile su i druge
kompanije.85 Prema tim novinskim izvjeima, nacistikim zloinima u projektu
Lebensborn pridodani su u poslijeratnom razdoblju razni oblici krenja ljudskih
prava Lebensborn djece i Lebensborn-majki. Veina takve djece, u Norvekoj zvane
Tyskerbarna ili Njemaki skotovi, bila je fiziki zlostavljana kako bi se iskorijenilo
njihovo nijemstvo.86 Osim brutalnosti, vrijedno je spomenuti sluaj barem etiri
Lebensborn djeteta koja su preminula u eksperimentima koje je norveko
ministarstvo u suradnji s CIA-om tijekom 50-ih i 60-ih godina provodilo s
halucinogenim drogama.87
Projekt Lebensborn, izvori ivota, pokuaj je ostvarenja nove nordijske rase. On se
sastoji od dva razliita podprojekta. Prvi je dio vezan za organizaciju domova u
kojima su se raala nordijska djeca sparivanjem odabranih plavokosih i plavookih
ena sa asnicima SS-a. Drugi je dio projekta vezan za otmicu plavokose i plavooke
djece roditeljima na zaposjednutim teritorijima, posebno u Poljskoj. Zasada se jo
82 www.norwegen.org/cgi-bin/wbch3.exe?d=5502&p=3361 ili www.willy-brandt-stiftung.de/kriegskinder.htm
83 Film se moe vidjeti na Internetu, http://abcnews.go.com/onair/2020/2020_000425_lebensborn_feature.html
84 http://news.bbc.co.uk/1/hi/audiovideo/programmes/crossing_continents/1691452.stm
85 The Telegraph, 25. sijenja 2001., http://www.mugu.com/pipermail/upstream-list/2001-February/00145.html,
Carol Williams: Breeding to Further the Reich: In Himmler's Lebensborn project 11.000 children were born to
women who mated with elite SS officers, Los Angeles Times, 21. sijenja 2000., Michael Spielman,
Lebensborn again, http://loxafamosity.com/tech/0200.html. Spielman usporeuje Lebensborn projekt sa
dananjim on-line uslugama za prodaju oocita ena ije se slike objavljuju na Internetu. Ne bi li Adolf bio
ponosan? zakljuuje Spielman.
86 Prema Julianu Pettiferu (BBC) norveka je vlada bila toliko zbunjena da se svakako htjela rijeiti te djece, prvo
tako da ih otpremi u Njemaku, potom u Australiju. Kako nijedan plan nije uspio, velik broj djece zavrio je i u
mentalnim bolnicama. Nijedna parnica jo nije zavrila povoljno za tuitelje. Neki lanovi parlamenta predloili
su zakon kojim bi se takvim osobama kompenziralo za nemila iskustva u norvekim institucijama.
87 The Telegraph, 25. sijenja 2001.

108

vrlo malo zna o slinim otmicama u ekoj, Rusiji, Ukrajini, Baltikim republikama,
Danskoj, te Sloveniji i Hrvatskoj. Procijenjuje se da je rije o oko 300.000 djece88 otete
u realizaciji projekta izgradnje nove, snanije, Nordijske nad-rase.
Prije negoli razmotrimo projekt Lebensborn, razmotrimo nekoliko tema nacistike
ideologije koje su tvorile pozadinu tog projekta. ensko pitanje u doba nacizma
nije hir novije historiografije ve ukljuuje eugenike elemente ak i neovisno od
projekta Lebensborn. Stav Josepha Goebbelsa mogao se smatrati slubenim:
Zadatak je ene da bude lijepa i da na svijet donese djecu. To nije staromodna ideja.
enka ptica isti se za svog supruga i brine se za jaja. U zamjenu za to, mujak
donosi kui ruak. On pazi na gnijezdo i bori se protiv svih neprijatelja. Nacizam je
sebe smatrao najmaskuliniziranijim pokretom koji se stvorio u povijesti. Kako bi se
podigla stopa raanja njemake djece, godine 1936. odobreno je pola milijuna kredita
u visini godinje plae za sve majke, a godine 1940. broj takvih kredita popeo se na
1.7 milijuna. Ideal je bio postii razinu od etvoro djece po obitelji. Posebne nagrade u
obliku zlatnih medalji dodijeljene su 745 ena koje su rodile ukupno 7372 djece.
S druge strane, neudate ene (kao i za vrijeme NDH), kao ni idovi, nisu imale pravo
dravljanstva, ime se stimuliralo sklapanje brakova. Javni slubenici od godine
1938. nisu smjeli biti neoenjeni, a kritike neoenjenih osoba bile su uobiajene.
Pobaaj se smatrao zloinom protiv rase i nastavkom rasne degeneracije, posebno
u sluajevima kada su je bila rije o spajanju sa idovskom krvlju, te se od 1939.
mogao kazniti i smru. Meutim, iznimke za koje je pobaaj bio doputen,
ukljuivale su i sluajeve s eugenikim indikacijama. Stoga je pobaaj bio doputen
ako je to bilo u interesu rasne higijene. Daljnja se iznimka sastojala i u legalizaciji
pobaaja za idove (Lueneberka odluka od 10. studenog 1938.).
Njemaki rasni higijeniari sporili su se ve ranih 20-ih godina o tome koliko djece je
dobro imati. Dok je Fischer primjerice tvrdio da je za enu zdravo imati osmero djece
(1913.), Lenz je tvrdio kako je ta brojka isuvie mala: Ako uzmemo da je injenica da
ena moe roditi jednom u razdoblju od dvije godine, i da moe raati trideset
godina, to znai da je sposobna donijeti na svijet minimalno petnaestoro djece. Sve
to bi bilo manje od toga bilo bi rezultat neprirodnih ili patolokih uzroka. (Proctor,
1988:124). Godine 1933. jedan je ravnatelj psihijatrijske klinike tvrdio da je najvea
opasnost koja prijeti Njemakoj Geburtenstreik, trajk raanja, dok su drugi o padu
nataliteta govorili kao o crnoj kugi, goroj od bilo kakvoga rata. G. A. Wagner s
ginekoloke klinike u Berlinu tvrdio je 1933. da je nacionalna zaliha oocita (jajaaca)
nacionalni resurs i vlasnitvo njemake drave.

88 vidi: Christopher Wagner. 2002. Nazi Lebensborn Program: Occupied Countries,

http://histclo.hispeed.com/essay/war/ww2/leb/leb-occ.html

109

Takva ideologija doista je urodila plodom: rast broja brakova i broja djece poveavao
se od 1933. do 1940., premda se poveavala i smrtnost djece i rodilja. Godine 1940. u
Njemakoj je roeno 1.645.000 djece. Takvom optereenju dodan je i teret rada: broj
ena u radnome odnosu poveavao se sve do kraja rata. Vjerojatnost zaposlenih
ena bila je upravo proporcionalna njihovom broju djece. (Proctor, 1988: 127.)

Kao to smo ve spomenuli, Lebensborn (izvori ivota) je ime kojim se oznaava

niz specijalnih rodilita irom Njemake koje je utemeljio Heinrich Himmler. Poetna
Himmlerova zamisao o Lebensbornu bila je posljedica njegove bitke protiv
pobaaja, i za poveanje stope raanja (Beiderbeck, 2001). Lebensborn je poeo
djelovati kao udruenje (Lebensborn Eingetragener Verein) 12. prosinca 1935.
godine, na inicijativu Glavne slube za rasna pitanja i naseljavanje (RuSHA). U SSovoj administraciji Lebensborn projekt je nadzirao Ured L (Amt L) odnosno kao Amt
1a. Glavni voditelj organizacije Lebensborn bio je do 1940. asnik Pflaum, a od 1940.
Max Sollman, pukovnik SS-a. Obojica su bila odgovorna RuSHA-i odnosno
Himmleru. Glavni lijenik projekta bio je Himmlerov prijatelj Gregor Ebner. Godine
1947. Sollman, Ebner i Guenther Tesch te bolnika sestra Inge Viermetz, optueni su
1948. za ratne zloine, i to za: zloin protiv ovjeanstva, tj. otimanje djece zbog
germanizacije ili unitenja; za otimanje javnog i privatnog vlasnitva na okupiranim
teritorijima, te za lanstvo u kriminalnoj organizaciji. Kanjeni su iskljuivo za
lanstvo u kriminalnoj organizaciji.
Sredstva za realizaciju projekta namicala su se od lanarina pripadnika. lanarina
e se odreivati prema dobi, prihodima, broju djece svakog pojedinog SS vojnika.
Ako (SS lan) nije postao otac s dvadesetiosam godina, uslijedit e poveanje
lanarine.
Nacistike ideologe koji su brinuli o rasnoj istoi, brinulo je spolno ponaanje
asnika SS koji su ostavljali potomstvo u osvojenim zemljama. U SS Biljenicama
koje navode Hillel i Henryjeva, navodi se kako esesovcima nordijske djevojke nisu
zanimljive jer su frigidne i manje frivolne od djevojaka niih rasnih vrijednosti, pa se
oni katkada ene kratkonogim, debelim, zaobljenim djevojkama. Meutim, navodi
se dalje 1. Djeca iz takvih brakova bit e neskladna, 2. to bi moglo oteati porod
djece... Heinrich Himmler je stoga 3. srpnja 1943. naredio: 1. Ne elim vie uti o
zahtjevima za sklapanje brakova s enama koje ne odgovaraju u potpunosti vaeim
rasnim kriterijima; 2. Svaki sumnjiv zahtjev treba predati Reichfuehreru. (HillelHenry, 1976.) Jedan od zadataka Glavne slube za rasna pitanja bio je smjestiti i
njegovati rasno i bioloki ispravne budue majke za koje je briljivim pretragama
utvreno da e dati isto tako vrijedno potomstvo. Pretrage je obavljala Glavna sluba
za rasna pitanja i naseljavanje. Isto je tako bilo Pitanje asti svakog SS Fuehrera da
postane lan udruenja Lebersborn.

110

Prema nekim povjesniarima, istina je da su SS-asnici i odabrane plavokose djevojke

na svijet donosili vanbranu djecu, ali je jedan od zadataka voditelja Lebensborn
projekta bio da takve veze, nakon nekog vremena, ipak postanu zakonite, ali to
vjerojatno nije tono. Hillel i Clayova nude drugu mogunost: Bastard esesovca i
briljivo odabrane majke imat e tako za oca dravu, a Lebensborn e mu biti majka.
Zakonito dijete, roeno u zakonitoj vezi imat e uz svoje prave roditelje i roditelje
hranitelje dravu i Lebensborn... (Takva organizacija) imala je najbolje uvjete da se
u potpunosti posveti kultu nordijske superiornosti, ratovanju i raznim mukim
poslovima... nita je nije moglo ometati, ak ni nekakvi sentimentalni problemi.
Mukarac e poi u rat, a ena e stvarati djecu.
Zadatka trajnijeg zbrinjavanja Lebensborn ena i djece postao vrlo akutan kada je
okolno stanovnitvo poelo prema djevojkama iz tih domova pokazivati otvorenu
nasilnost. S obzirom na to da je bila rije o mukarcima koji su provodili velik dio
vremena na frontu, i da su ene mogle imati vie partnera u raznim prilikama, bilo je
jasno da se eventualne namjere o trajnom zbrinjavanju sve djece, i o sklapanju
brakova meu parovima nisu mogle ostvariti. Veliku veinu djece, poput onih u
Norvekoj, prihvaale su adoptirane obitelji, a sudbina drugih, smjetenih u posebne
domove za siroad, tek danas postaje poseban predmet istraivanja.
Svaki je Lebensborn dom imao svog lijeinika i upravitelja, jednu bolniarku, i barem
jednu sekretaricu. Dodatno su se mogle angairati posebne dojilje, ije se podrijetlo
takoer prethodno trebalo ustanoviti. Veina djece koja se raala u tim domovima
bila je nezakonita (vanbrana), stoga je djelovanje organizacije bilo tajno. Prema
popisu dekreta (i njihovih tema) koji se odnose na Lebensborn, vidljivo je da su
neudate majke smjele promijeniti svoje ili djetetovo ime; da su (osim upravi
Lebensborna) imale pravo zatajiti ime oca djeteta; te da su se izvodi iz matine knjige
roenih izdavali iskljuivo majkama. Petog lipnja godine 1939. izdan je proglas kojim
se trajno zatiuje identitet (tj. podrijetlo) nezakonite djece roene u Lebensbornu.
Prema tome proglasu, RuSHA e izdavati potvrdu (matini list) da je dijete
arijevskog podrijetla. Ujedno se garantirala i 100% diskrecija, tj. tajnost oeva
identiteta. (Hillel-Henry, 1976:51.) Djevojke koje su primljene u Lebensborn, nakon
roenja mogle su odluiti da prihvate dijete ili ga prepuste SS-u. Ali prije doputenja
da prihvati dijete, uprava Lebensborna morala je pruiti RuSHA-u uvjerenje da se
majka moe brinuti za dijete.
Opskrba tih domova bila je u ratnim razmjerima izuzetno dobra. tienice su se
izuzetno dobro hranile, u domove su stizali vagoni voa. Kako navode Hillel i
Henryjeva (1976:67), prema izjavama barem nekih od njih Niega (im) nije
nedostajalo. To su bila vremena, najbolja u cijelom mom ivotu. ene su mogle
roditi inkognito. Prema svojoj elji, mogle su provesti cijeli tijek trudnoe besplatno
provoditi u takvim domovima, u jedno- ili dvosobnim sobama. Neke su se majke
nakon raanja zapoljavale u tim klinikama i domovima, bile u blizini svoje djece, a
111

neke su davale djecu na posvojenje ili pak na brigu u druge Lebensborn domove.
(Abe, 2001).
Povjesniari navode razliiti broj klinika i domova u kojima se ostvarivao projekt
Lebensborn. U Njemakoj ih je bilo ini se izmeu devet i osamnaest89. Razliiti broj
Lebensborn domova koji se spominju vjerojatno je posljedica razlike izmeu mjesta u
kojima su se djeca zainjala i u kojima su se raala. Sredite projekta nalazilo se u
Bavarskoj, u Herzog-Max ulici u Muenchenu. Nekoliko takvih domova i klinika
nalazilo se u okolici Muenchena. Najpoznatiji od njih bio je rodilite, odnosno dom
Hochland u Steinhoeringu. Drugi domovi nalazili su se u Arolsenu, Wiesbadenu
(klinika Taunus), Wernigerodeu (rodilite Harz), rodilite Kurmark blizu Berlina,
Pommern u Bad Polzinu, u Neulengbachu, nadalje, nekoliko se vila nalazilo u
Karlovim Varima (Karlsbadu) i u Beu (poput rodilita Wienerwald). Dijelom je bila
rije i o vilama otetim idovima. Uprava Lebensborna rekvirirala je primjerice
zgradu centra idovskih zajednica u Muenchenu, kao i zgradu koja je pripadala
Thomasu Mannu.90
Premda je veina djevojaka i majki u tim domovima bila uvjerena da ispunjava
dunost prema naciji, reputacija tih domova nije bila na visini, jer su mjetani u
nekoliko navrata ak pretukli zatoenice tih domova zbog njihova navodnog
nemorala i nerada. Za prave katolike, to su bavarski seljaci veim dijelom i bili,
sama zamisao Lebernsborna, koji je odbacivao osnovne crkvene principe od
vjenanja do krtenja bila je vie nego okantna (Hillel, Henry, 1976:66, 78).
esto se isprva zbivalo da su tienice doma potajno odlazile upniku Koeppelu
kako bi krstile djecu, stoga su organizirane posebne ceremonije imenovanja za
lebensborku djecu. Veinom su se novoroena djeca krstila prema posebnom
pseudo-kranskom, nacistiko-germanskom ritualu, polegnuta ispod nacistike
zastave.
Kao jedno od sredstava zabave, postojali su i natjeaji za najbolje dojilje. Dojilje su
bile majke smjetene u domove, ali i druge ene, koje su prole sustav rasistike
kontrole.
Vie od 50% ena koje su se prijavile na te klinike nikada nije primljeno (HillelHenry, 1976:47). Selekcija prema rasnim obiljejima, visini, boji kose, opsegu glave, i
89 Vjerojatno ih je bilo vie. Devet domova spominje Lischka (2000.), trinaest izvan Njemake, i to osam u
Norvekoj a ostale u Belgiji i Francuskoj navodi Beidebeck (2001), osamnaest navodi Erich Kern (cit. prema
Egel, 2000)
90 Tomas Mann nadugako i nairoko opisuje Lebensborn i selekciju nordijskih djevojaka. To se sve radilo u
njegovoj kui koju je SS rekvirirao. Pisac je dobio podatke od domarice koju je i SS zadrao. Ta ena tvrdi da su
sve ene koje su trebale proizvoditi djecu za Lebensborn prolazile vrlo strog medicinski rasni pregled. Ispriala
je sve i o nainu na koji su mjerene od mjerenja glave do mjerenja irine karlinih kostiju. (Hillel, Henry,
1976:72ff).

112

boji oiju bila je vrlo rigorozna. Djevojke i majke smjetene u Lebensborn bile
prihvaene u te domove dobrovoljno. Osim jednog izvora91 u kojem se tvrdi da su i te
ene bile rve rasistike politike, nijedan meni dostupan izvor ne spominje njihov
prisilni smjetaj u domove ili klinike Lebensborn. Postoji tovie golema prepiska
izmeu kandidatkinja i asnika Lebensborna iz koje je vidljivo da su asnici katkada
koristili grube rijei odbijanja. Nismo mi enidbeno-udajna agencija, tvrdio je
Ebner (Hillel-Henry, 1976:59). Unato tome, u toj korespondenciji, nisu se ustruavali
davati savjete o tome s kim se treba vezati i koliko treba imati djece.
Samo u Steinhoerigu roeno je preko 3000 beba. Procijenjuje se da su Lebensborn
domovi ukupno porodili oko 12.000 beba. Kroz Lebensborn domove prolo je
nekoliko je tisua ena. Ako su tone gorespomenute nedavne procjene norveke
vlade i ve spomenutih novinskih agencija, oba broja, i broj majki i djece bio je bitno
vei. U Njemakoj, najmanje 5000 djece jo uvijek trai svoje roditelji i roake. Neki
su o svojem identitetu doznali sluajno (Beiderbeck 2001.).
Germanizacija nordijske, rasno vrijedne djece s okupiranih podruja
Otmice djece na Istonome frontu, ali isto tako i u Francuskoj, izmeu 1939. i 1943.
predstavljaju dio projekta Lebensborn barem po tome to su se takva djeca
privremeno smjetala u te domove. Prema Abeu (2001.) Himmlerova naredba
vojnicima da na zaposjednutim teritorijima (izrijekom: Poljskoj, Francuskoj,
Jugoslaviji) uzmu bilo kakvo dijete arijskoga izgleda radi njihove germanizacije,
bila je prema nekim povjesniarima posljedica sve manjeg broja djece u Lebensborn
domovima.
Prilikom otmica takve djece esto su bili navoeni lani razlozi. Nakon razliitih
prebacivanja iz doma u dom, ili iz sakupljake stanice prema Lebensborn
domovima, djeca se obino vie nisu prisjeala roditelja. Od 1939. bilo je vie tisua
takvih otmica. U takvim djejim centrima, cilj je bio djecu indoktrinirati da zaborave
svoje prave roditelje. Primjerice SS bolniarke pokuavale su uvjeriti takvu djecu da
su ih roditelji namjerno napustili. Djecu koja su se odupirala nacistikoj indoktrinaciji
esto su tukli. Veina ih je na kraju prebaena u koncentracijske logore (uglavnom u
Poljski grad Kali) gdje su i ubijena. Druga su adoptirale SS obitelji.92 Slian, ali
sistematian, postupak otmice djece dogodio se 1942. godine u mjestu Lidice u
ehoslovakoj, nakon to su u mjestu pobijeni svi mukarci. Djeca iz Lidica bila su na
licu mjesta selektirana: 91 dijete je transportirano u Njemaku radi njihove
germanizacije, dok su druga transportirana u posebne djeje koncentracijske logore u
kojima su kasnije ubijena.

91 Lebensborn, Jewish Virtual Library, http://www.us-israel.org/jsource/Holocaust/Lebensborn.html

92 ibid.

113

Godine 1947. U Nuernbergu je optueno 14 funkcionera Rasnog povjerenstva. U est

sluajeva optuba je odbaena.
Smatra se da je u razdoblju nacizma oteto oko 250.000 djece koja su transportirana u
Njemaku, ali je nakon rata identificirano samo oko 25.000 roditelja ili otete djece.
Kraj rata, i pokuaj vraanja djece pravim roditeljima bio je izuzetno bolan.
Katkada su njemaki roditelji odbijali vratiti dijete, a katkada se djeca nisu eljela
vratiti svojim pravim roditeljima.93

Epilog: Poslijeratna eugenika i sudbina eugeniara

Premda nema sumnje da su spoznaje o poinjenim zloinima u ime rase smanjile i u
stvarnosti gotovo zamrznule rasprave o eugenici, nekoliko primjera koje smo ve
spomenuli, govori da one nisu u potpunosti nestale. Pri tome ne govorim o novim
povijesnim istraivanjima ili pokuajima izjednaavanja negdanje eugenike i
genskog ininjeringa, ve o klasinim eugenikim oblicima.
Isto tako, novija su istraivanja pokazala da su se i renomirani biolozi poslijeratnoga
razdoblja, poput austrijskog nobelovca Konrada Lorenza izjanjavali u prilog
eugenikih metoda. Lorenz je primjerice rekao: Postoji jaka analogija izmeu
ljudskoga tijela napadnutog rakom i nacije koju su zaposjele subpopulacije s
uroenim poremeajima koje predstavljaju drutveni teret. Ba kao to je u sluaju
raka najbolji tretman to bre unititi parazitski rast, eugenika obrana protiv
disgeninih drutvenih efekata oboljelih subpopulacija isto je tako nuno drastinih
mjera... Ako se ti inferiorni elementi svrsishodno ne eliminiraju iz zdravih populacija,
onda e, ba kao to se stanice malignog tumora ire po tijelu, i takve populacije
unititi i sebe i tijelo domaina. (cit. prema Meher, 1987).
Velik broj njemakih eugeniara nastavio je s radom, ili je ostao na svojim poloajima
na sveuilitima. Primjerice, Otmar von Verschuer, Mengeleov mentor, nastavio je
istraivati i pisati do svoje smrti 1967, a Fritz Lenz, jedan od najutjecajnijih rasistikih
teoretiara, i dalje je objavljivao, sve do 1970. Njemake zdravstvene vlasti odupirale
su se nekolicini pokuaja da se razotkrije neugodna prolost. Sve do 1980-ih
znanstvenici nisu istraivali nacistiku medicinsku i socijalnu politiku na sistematski
nain. (Proctor, 1997)
Karijera njemakoga lijenika Hermanna Vossa i njegova dnevnika posebno je
pouna u kontekstu pitanja to je bilo poslije. Kao ekstremni nacist, u veljai 1941.
Voss je dobio profesuru na Njemakom sveuilitu u Poznanu. Njegov dnevnik
izraava brigu za injenicu da se Poljaci pare dvaput bre od Nijemaca, te predlae
93 ibid.

114

bioloko rjeenje problema. Nakon aneksije Poljske, Gestapo je 1939. zauzeo

krematorij u tome gradu u kojemu je poeo unitavati tijela ubijenih Poljaka. Vossu je
tada na pamet pala misao da bi to moglo biti rjeenje Poljskog pitanja. Meutim,
osim po ideji koncentracijskih logora u kojima bi se unitavale rtve, Voss je postao
poznat po jo jednoj ideji: Umjesto da se egzekutirane osobe spaljuju, on je predloio,
(a njegov je prijedlog odobren) da tijela egzekutiranih osoba kao kosture ili odljeve
glava prodaje njemakim medicinskim institutima i fakultetima (150RM za kostur,
15-30RM za odljev glave). Vossov Anatomski institut u Poznanju postao je vodei
nabavlja u Njemakoj. Prema Goetzu Alyju (1989.), neki dijelovi tijela egzekutiranih
Poljaka i idova jo i danas slue kao eksponati na Njemakim medicinskim
kolama. Meutim, niti tu se ne zavrava Vossova pria. Vossova se karijera
nastavila i u komunizmu. Godine 1952. Voss je postao redovni profesor Sveuilita u
Jeni, i glavni urednik njemakog anatomskog asopisa Anatomischer Anzeiger.
Godine 1948. publicirao je jedan od najpopularnijih i najutjecajnijih anatomskih
udbenika Taschenbuch der Anatomie, koji je u poslijeratnoj Njemakoj doivio 18
izdanja i brojne prijevode. Demokratska Republika Njemaka odlikovala ga je 1959.
godine titulom Izvrsnog znanstvenika naroda za doprinos u napretku znanosti u
slubi mira.
Sline poslijeratne karijere imali su i drugi visoki nacistiki lijenici-asnici u Zapadoj
Njemakoj, poput neurologa dr. Wernera Heydea alias Sawadea, koji je bio aktivan u
eutanazijskom projektu T4. Nakon to je otputen iz pritvora kao svjedok na
nirnberkim procesima, Sawade je sve do 1959. godine pribavljao razne preporuke
lijenika u Schleswig-Holsteinu i drugim pokrajinama, te obavljao poslove za
osiguravajua drutva. Isto vrijedi i za pravnika Dietricha Allersa, voditelja centrale
za eutanaziju od 1941. godine, ili za Dietricha Allersa, voditelja plinske stanice u
dvorcu Grafeneck. U svojoj sjajnoj studiji to su uinili to se s njima dogodilo.
Lijenici, pravnici i drugi suradnici pri ubojstvima bolesnika i idova, iz 1987. godine,
Ernst Klee navodi jo stotinjak primjera. Kao i u sluaju s amerikom eugenikom koja
je kontinuirala i nakon Drugog svjetskog rata, za povijest eugenike to pitanje nije
sporedno. Jo jednom Klee: to se dogodilo s poiniteljima? I onima koji su pomogli,
traili masovni pokolj...? Odgovor je uasan: Lijenici koji su nadzirali plinske
komore mogli su i dalje prakticirati medicinu sve do 1985. Profesori, koji su
izabirali rtve ili ubijali djecu, mogli su i prije i poslije imati svoje akademske
sljedbenike. Pravnici koji su prikrivali masovno ubojstvo, ostali su na visokim
poloajima, ak i na Saveznome sudu; posljednji nacistiki pravobranitelj pod
falsificiranim imenom doivio je penziju na visokom sudskom poloaju. Jedan je
frankfurtski sud donio odluku prema kojoj je smrt u plinskoj komori jedan od
najhumanijih naina ubijanja. Ti su poinitelji radili i poslije 1945. u podruju
zdravstva, dravne uprave, privrede, u crkvi. Neki su osueni. Mnogi su se prikrili
na slubama u vladi. ak je i na policiji... bilo suradnika koji su sudjelovali u
masovnim ubojstvima i bili odgovorni za grozote. Kada je dolo do problema,
postojale su veze kojima su se poinitelji prebacivali u inozemstvo. Ili lijenici, koji su
115

potpisivali potvrde o nesposobnosti za suenje... ak i jedna crkvena odluka: u upi

Bethel novac za bolesniku odjeu dodijeljen je nacistikim poiniteljima zloina. U
tim uvjetima patnje rtvi morale su se potisnuti, preutiti. Tko jo misli o tome koliko
je ljudi meu nama iji su oevi i majke dezinficirani kao nesposobni za ivot, ili
koji su kao djeca sterilizirani, ili zamalo izbjegli takav postupak?... Poinitelji i
njihovi pomonici bili su rehabilitirani. Oni su opet izgradili karijere, ivjeli kao
drutveno priznati, dobro dotirani, dobro opskrbljeni... Prominentni SS momci i
njihovi robovi izvritelji mogli su se i u ovoj novoj dravi osjeati sigurno. Njihove
veze su dosezale i do ministarstava. To je jedan dio poslijeratne povijesti o kojima u
povijesnim udbenicima nita ne pie. rtve su rezignirane... Mnoge su jo meu
nama. (Klee, 1987:13-14). U nekoliko sluajeva, tvrdi Klee (1987), Saveznici su
takvim lijenicima u nekoliko sluajeva pruili azil, zanemarili njihovu odgovornost
ili optube na Nirnberkim procesima, kako bi sa slinim studijama nastavili u
Sjedinjenim dravama, odnosno kako bi ih mogli izvijestiti o rezultatima tajnih
istraivanja. Sudionici-izvritelji sterilizacijskih projekata veinom se nisu kanjavali
za zloine. Jedan od razloga za to bila je injenica da su se u vrijeme Saveznike
okupacije Njemake slini projekti izvodili ili bili legalni u Sjedinjenim dravama.
Slian sud iznosi i Proctor, 1997. koji ali to se tako velik broj radova o nacistikoj
medicini i eugenici objavljuje tek odnedavno te dodaje: Ironija u objavljivanju
takvih (recentnih) eseja sastoji se u tome to su poinitelji u meuvremenu prestali
utjecati na poslove u Njemakoj. Danas samo jo jedan SS asnik ima kontrolu nad
lokalnom medicinskom zajednicom Bavarska medicinska asocijacija je u tom smislu
ostala jedinstvena.
Velika veina Nijemaca do danas ipak ima ugraen osjeaj krivnje zbog poinjenih
djela. Neki su svoju odbojnost prema rasno-higijenskim projektima izricali i tijekom
nacistikoga vremena (Koonz, 1992.). Ali posljedice su ostale psiholoki i socijalno
neizbrisive ak i kada bismo zanemarili takav neslavni socijalni epilog, pregledamo
li Internet stranice, primijetit emo i danas obilje tekstova kojima se pokuavaju
smanjiti brojevi rtava, razumjeti ili kontekstualizirati nacistiki postupci, ili pak
usporedbom s drugim eugenikim programima pokazati kako nisu samo Nijemci
sudjelovali u eugenikim grozotama i sl. Takvi lanci ne predstavljaju njemaki
znanstveni mainstream. Ali zato oni postavljaju dunost odgovornim znanstvenicima
da stalno podsjeaju na taj dio povijesti za koji veina smatra da je dio davne
prolosti.
Mnogi graani Njemake, meutim, kao dio takve odgovornosti, dijelom svoje
povijesne zadae smatraju i bitku protiv nove genetike, genetske manipulacije ili
kloniranja. ini mi se meutim, da je u velikom broju sluajeva takav prekomjerni
entuzijazam usmjeren u krivome pravcu. Jer postoje vrlo znaajne razlike izmeu
klasine (nacistike) eugenike i suvremene laissez-faire eugenike, koja poiva na
pravu pojedinaca da odlue hoe li imati zdrave potomke. Ironija je povijesti da
116

prekomjerni entuzijazam stvoren povijesnom krivnjom katkada (pa ak i esto)

stvara socijalnu klimu koja je isto tako totalitarna, neinformirana, samo sa posve
suprotnim ideolokim predznakom. Jedan od zadataka ove knjige upravo je stoga
razluiti povijesne grozote i znanstvene zablude prolosti, od dosega ili novih
opasnosti, novih znanstvenih pokuaja, kako se na znanstveno-povijesnom terenu bi
dogodio olaki Gleichschaltung.

117

Suvremena kineska eugenika

U ovome lanku prikazat u dvije eugenike teme: sve vei broj zahtjeva za
selekcijom spola (posebno u Aziji) i suvremeni eugeniki program kineskoga
drutva, koji se razvija, izmeu ostaloga, zbog politike raanja jednoga djeteta.
I Suvremena kineska eugenika
Prema rijeima Dorothy Wertz, lijenice Eunice Kennedy Shriver Centra (WertzFletcher: 1997), u nekim se zemljama, poput Kine, Indije i Turske, do godine 1995.
veina prenatalnih dijagnostikih postupaka izvodila iskljuivo zbog detekcije spola,
a ne zbog detekcija fetalnih poremeaja. U nekim je zemljama takva dijagnostika
stvorila pravi eugeniki program. U navedenim zemljama, takvi su postupci poveali
ve postojeu neravnoteu u omjeru spolova, odnosno nedostatak ena. Dok je u
Europi odnos broja ena prema broju mukaraca 105:100; a u junoj Americi i Africi
otprilike jednak, u azijskim je zemljama taj odnos 90-95:100. Prema Amartyi Senu
(Sen 1990), u tim zemljama nedostajalo je 1990. godine izmeu 60 i 100 milijuna ena,
od ega u Indiji oko 23 milijuna, a u Kini oko 20. Ali, ak je i taj podatak podcijenjen.
Prema popisu iz 1992. (www.crlp.org) pokazalo se da samo u Indiji nedostaje 60
milijuna ena (409milijuna ena: 474 milijuna mukaraca).
Premda se novim kineskim Zakonom o zdravstvenoj zatiti majki i djece najavila
zabrana spolne identifikacije fetusa, kako bi se onemoguio demografski trend
smanjivanja broja i razmjera enske djece, pokazalo se da je novi kineski zakon jo
izriitije eugeniki. Prema novome kineskom Zakonu o zdravstvenoj zatiti majki i
djece (1995), predbrani su testovi obavezni, a to ljenike obvezuje na vrenje
abortusa na fetusima s defektima ozbiljne prirode. Odnosno: Ako se utvrdi
nasljedna bolest ozbiljne prirode, brani e par postupiti u skladu s medicinskim
savjetima, a parovi s nespecificiranim genetskim oboljenjima za koje se smatra da
nisu pogodne za raanje djece mogu se oeniti samo ako se oba lana sloe da
prakticiraju trajnu kontracepciju ili sterilizaciju" (Coghlan 1998; Beardsley 1997). Ali
nije rije samo o zakonskoj regulaciji, ve i o vrijednosnome sustavu populacije, a
pogotovo genetiara i medicinara, koji eugeniku smatraju bitnom za komunistiki
napredak. Beardley (1997) primjerice navodi izjavu ministra javnog zdravstva NR
Kine, Chen Mingzhanga: Raanje djece inferiorne kvalitete je ozbiljno u staroj
revolucionarnoj bazi, meu etnikim manjinama, siromanima i onima blizu
pograninih podruja.
Problem kineske eugenike postao je posebno akutan kada je francuska tvrtka Genset
1996. sklopila s Kineskom akademijom znanosti ugovor o istraivanju genoma
kineske populacije (OTC, 11. studenog 1996). Meu genetiarima na zapadu pojavile
118

su se ozbiljne sumnje da e se drava u kojoj se podupiru eugeniki projekti drati

ugovora, odnosno sumnje da Kina eli iskoristiti francuska istraivanja za vlastite
eugenike svrhe. Posljedica takvih sumnji bio je bojkot svjetskog kongresa genetiara
u Pekingu 1998. godine.
Suvremenu kinesku eugeniku pokuat emo ekstenzivnije ilustrirati pomou tri
primjera. Prvi je primjer ideoloki. Eugenika se promovira zbog opeg blagostanja
naroda i zbog mogunosti provedbe tzv. etiri oblika kineske modernizacije. Drugi
je primjer misaoni eksperiment kontroliranog odnosa meu spolovima, u kojemu
se autor zalae za spontano raanje prvoga djeteta, odnosno za kontroliranu i
planiranu selekciju drugoga, mukoga djeteta. Razmjer tako roene muke djece bio
bi jednak broju genetski nepodobnih pojedinaca. S obzirom da bi za tako roeno
dijete trebala posebna dozvola, drava bi mogla uskladiti kvantitetu negativne
eugenike (ljudi koji su genetski nesposobni) i kvantitetu pozitivne eugenike.
Naposljetku, trei je primjer socioloko istraivanje genetiara i medicinara u Kini o
podobnosti eugenikih mjera koje su 1993. proveli Xin Mao i Dorothy Wertz.
Eugenika ideologija Sun Dong-Shenga
Godine 1981. Sun Dong-Sheng, s Vojnog instituta u Jinanu, pruio je eugeniki
program Popularizacije eugenikog znanja i ozbiljnog zalaganja za optimalni
poroaj (Dong-Sheng, 1981). Dong-Sheng pie:
Zahtjevi moderne znanosti, tehnologije, proizvodnje i brzine razvoja stvaraju su
sve jau socijalnu potrebu za populacijom s izuzetno kvalitetnim svojstvima.
Istodobno, brojevi i vrste genetskih bolesti se poveavaju. Takva je situacija dovela
do eugenikih zahtjeva koji se postavljaju pred razne narode i drave. Kina nije
nikakav izuzetak; ona je takva razmiljanja poela uzimati ozbiljno. Ona poveava
svoje napore na tome polju i popularizira takva dostignua.
Novi zakon o braku u Kini takoer sadri eugenike stavke. Osobe s leprom i
drugim bolestima za koje strunjaci smatraju da nisu pogodne za sklapanje
brakova onemoguit e se da sklope brak. Ali te su mjere nedovoljne. Kada se
proire i prodube eugenika istraivanja, kineski zakoni ukljuit e brojne druge
odredbe o tome kako stvoriti zdravije potomstvo.
Nakon to je izloio povijest eugenike u Europi i nabrojao eugenika sredstva poput
prenatalne dijagnoze, genetskog inenjeringa, Sun Dong-Sheng nastavlja svoje
eugeniko izlaganje poglavljem pod naslovom Promocija raanja superiorne djece,
razvoj planiranja obitelji i ubrzanje socijalistike modernizacije. U njemu se slui
argumentima kojima se ak i dananji latentni eugeniari u Europi i Americi boje
koristiti zbog etikih implikacija tvrdnji. Rije je o predbranim kontrolama,
zabranama sklapanja brakova ili pak o izraunavanju trokova za poremeene osobe
119

i osobe s niskim kvocijentom inteligencije, kao dodatnim, ekonomskim, opravdanjem

eugenike:
U Kini ima najmanje 1,200.000 ljudi s uroenom demencijom. Njihov broj mogao
bi biti vii od 3.000.000. Medicinski trokovi i trokovi ivota za takvu osobu rastu
na najmanje 5.000 juana. Ako taj broj pomnoimo sa 1.2 milijuna trokovi za te
osobe rastu na najmanje 5.5 milijardi juana. Pretpostavimo li da je mjesena porcija
penice 12kg, oni potroe oko 200 milijuna kg hrane godinje. Kina je siromana
zemlja. Ako moramo potroiti toliko da nahranimo i medicinski osiguramo one
koji boluju od navedene bolesti, a koji ne doprinose nita drutvu, onda je oito
rije o velikom optereenju za nau socijalistiku proizvodnju. (Druga bolest je
kretenizam.) Premda takve osobe jedu i stvaraju djecu, ti ljudi nisu sposobni za
ikakav produktivni rad. Prema jednoj procjeni u Kini takvih ljudi ima oko dva
milijuna. U nekim je krajevima rije o 2-4% populacije, a u nekim radnim
brigadama stopa je i vea od 10%. U tim podrujima krajnje je teko poveati
proizvodnju i implementirati kontrolu raanja. Nadalje, prema statistikama iz
1979. u Kini ima najmanje 45 milijuna retardirane djece. Meu novoroenadi
proporcija abnormalne djece jo je via, i dosie otprilike 2% od ukupnog broja
novoroene djece. Kada bismo na jedno mjesto skupili djecu koja pate od razliitih
uroenih bolesti, dobili bismo brojku od 10 milijuna. U taj broj nismo ukljuili
djecu koja e razviti neke uroene bolesti kasnije u ivotu. Stoga moemo vidjeti
da socijalistika modernizacija hitno treba redukciju ili eliminaciju genetskih i
uroenih poremeaja. Samo promocijom raanja boljega potomstva moemo
poboljati kvalitetu nae populacije, reducirati ili eliminirati razne genetske
poremeaje, i time smanjiti teret za obitelj i narod. Stoga promoviranje eugenike
znai osigurati namjerljive koristi bez loih posljedica. Takva politika bila bi vrlo
znaajna za ubrzanje nae socijalistike modernizacije.
Navedene rijei podsjeaju na program jednog sovjetskog komunistikog genetiara,
Aleksandra Serebrovskoga koji je pedesetih godina tvrdio kako bi se komunistiki
petogodinji plan mogao ispuniti za pola vremena, kada bi populaciju Sovjetskoga
saveza oistili od nasljednih poremeaja. (Adams 1990:180)
Sljedea korist eugenike prema Dong-Shengu jest kontrola rasta populacije. Prema
autoru, eugenika e sprijeiti elju branih parova da u sluaju raanja
poremeenoga djeteta (jer u Kini vlada pravilo o jednome djetetu), rode jo jedno, za
koje e se nadati da e biti zdravo.
Eugenika takoer moe igrati znaajnu ulogu u kontroli rasta populacije. Ako
brani par rodi poremeeno dijete, on e svakako eljeti i drugo. Posljedica toga je
da e onaj dio populacije sa slabim kvalitetama sve vie rasti u odnosu na opu
stopu raanja. Naravno, to za kvalitetu naih ljudi ne znai nita, i upravo se
suprotstavlja naoj elji da smanjimo populaciju NR Kine. Ako promoviramo
120

eugeniku i omoguimo svakome paru da ima dijete sa nadmonim fizikim i

intelektualnim kvalitetama, nee vie biti potrebe za majku i oca da brinu o
zdravlju svojih potomaka. A to bi olakalo i kontrolu rasta populacije. Ukratko
promocija eugenike jest promocija planiranja obitelji.
Naposljetku, Dong-Sheng istie znaaj genetskog poboljanja za izvedbu kineskih
programa modernizacije:
Sve to smo do sada naveli, posve je u skladu s etiri oblika modernizacije i s
temeljnim interesima na svim razinama naega drutva: na razini naroda,
kolektiva, obitelji i pojedinca. Naa je stvarna nada da e se eugenika konstruirati
ne samo kao hitna mjera ve i kao dugorona misija, zbog brige za dugoroni
prosperitet kineske rase u sljedeim stoljeima. Svaki odnas, a posebno lanovi
komunistike partije Kine i Komunistike omladine, moraju hrabro nastojati da
unite i eliminiraju zastarjele pojmove, da aktivno prouavaju i propagiraju znanje
eugenike, i da na svijet donesu zdraviju i superiornu djecu.

Eugeniki misaoni eksperiment, ili tzv. Plan za kontrolu kvantitativnog odnosa

meu spolovima Xiong Pinga iz 1996. godine
Polazei od pretpostavke da Kinezi ele vie od jednoga djeteta, koliko im je sada
doputeno, te od pretpostavke da Kina mora regulirati i kontrolirati rast populacije,
Xion Ping je smislio posebni program kontrolirane disproporcije odnosa meu
spolovima. Xion Ping pie:
Zalaem se za to da svakoj eni dopustimo raanje drugoga djeteta (ali ne i
treega), u skladu s postojeom kineskom politikom kontrole raanja. Prvo bi se
dijete raalo prirodno. Drugo meutim, trebalo bi biti djeak, uz pomo moderne
medicine i medicinskih tehnika. To ne bi bilo isto kontrolirano raanje, jer bi prvo
raanje bilo prirodno, a niti isto umjetna disproporcija, jer bi barem jedno dijete u
obitelji bilo roeno bez izbora spola), ve kontrolirana disproporcija, u kojoj bi
viak mukaraca bio jednak broju fiziki i mentalno poremeenih, odnosno
otprilike 10%.
Posljedica takve mjere bit e naravno viak mukaraca.
ene slobodno izabiru mukarce, stoga oko 10% mukaraca vjerojatno nee nai
enu. Kada umru, njihovi e se geni eliminirati. U sljedeoj generaciji bit e
(razmjerno) manje ena koje e raati. Nakon dvije-tri generacije, populacija e se
poeti naglo smanjivati, a kvaliteta e poeti naglo rasti. Takva je mjera u skladu s
postojeom politikom kontrole raanja, i sa eljom ljudi da imaju sinove.

121

Kako navedeni eksperiment odgovara drutvenoj potrebi i elji pojedinaca, Xion

Ping tvrdi da se takva politika slae sa situacijom u Kini, i izbjegava nesuglasja
izmeu zakona, etike i ljudskih prava.
Xion Ping ponavlja argumente gorespomenutog eugenikog programa:
S poveanjem populacije, poveava se i broj mentalno retardiranih. Ti ljudi ne
mogu stvarati, ve samo optereuju obitelji i cijelo drutvo. Defektni geni
retardiranih prenose se na sljedee generacije. I zato se kvaliteta ukupne
populacije ne moe poboljati Vrlo je vano smanjiti kvantitetu i poboljati
kvalitetu, a to e znaiti napredak za kineski narod, za budunost ljudske rase i za
sreu milijuna ljudi.
Dodatni strah od genetskog kvarenja stvara razvoj medicine:
Neko su u borbi za opstanak preivljavali samo najpodobniji. Danas, nadmone
medicinske tehnike omoguuju takvim osobama da preive i da stvore sljedeu
generaciju. Neminovno e doi do degradacije i degeneracije ljudskih gena, i to e
smanjiti kvalitetu populacije.
Ali kako e biti vie mukaraca,
ene e imati veu slobodu u izboru mukaraca. Kontrolom koju donosi zakon o
monogamiji, bit e vie od 10% mukaraca koji nee uspjeti dobiti enu. Doi e do
konkurencije u kojoj e se eliminirati nesposobni mukarci ak i ako e se ene s
niskim IQ eniti, budui da e raati djeake, pri slobodnom izboru u nekoliko
generacija, defektni geni e se eliminirati. Stoga e se kvaliteta naroda, posebno
ona utemeljena na genetici, poveati.
Xiong Ping predvia socijalne probleme koji bi mogli nastati pomou njegova
eksperimenta, ali s obzirom da se drutveni sustav usavrava, bit e lake sprijeiti te
socijalne probleme:
Jednom kada prihvatimo novu teoriju doi e do nesrazmjera broja mukaraca i
ena i to e stvoriti mnoge drutvene probleme. Ako 10% mukaraca nee nai
enu, vjerojatno e se poveati problemi sa silovanjem, nasiljem i prostitucijom.
Ali ti problemi postoje i neovisno o buduoj disproporciji, te stoga oni ne nastaju
zbog budue disproporcije. Doi e do porasta takvih problema, ali s obzirom da
se istodobno drutvo razvija, a zakonski sustav usavrava, takve emo zloine
moi lake sprijeiti; pa nee doi do ozbiljnih socijalnih problema.
Xiong Ping predlae isti program kontroliranoga raanja za cijeli svijet. To po
njegovim rijeima onda izgleda ovako:
122

Nova teorija o raanju planski e kontrolirati kvantitativni udio spolova. Kako

10% mukaraca nee uspjeti pronai enu, tih 500.000.000 ljudi nee se moi
reproducirati. Nakon jednoga ivotnoga kruga 500.000.000 ivota e se eliminirati.
Dodatno, budui da se oko 250.000.000 ena nee roditi, one nee raati. Ako e
jedna ena moi roditi dvoje djece, 500.000.000 ivota nee postojati. Planskim
udjelom spolova, stopa raanja populacije e se usporiti, a kvaliteta e se poveati,
jer defektni geni nee doi na svijet. Ubili smo dvije muhe jednim udarcem.
U takvim programima, prema Xiong Pingu, ne dolazi do krenja ljudskih prava.
Premda slaboumnih mukaraca ima isto koliko i ena, oni nemaju problema da
steknu suprugu ili supruga. Prema ovoj teoriji, slaboumni e se ljudi eliminirati
prirodnim pravilom. Time emo eliminirati raspravu o takozvanim ljudskim
pravima i ljudskim grijesima.
Osnovni problem u provoenju spomenutog kontroliranog nesrazmjera spolova,
Xiong Ping vidi u mogunostima prevare, naime u mogunosti da nepodobni
izbjegnu eugenike mjere, odnosno da naue IQ testove, i zavaraju genetiare.
Netko e rei da krimo zakon ako ljudima s niskim kvocijentom inteligencije
onemoguimo da dobiju djecu. Jasno je da bi bilo jako dobro takve gene izbjei
legalnim metodama. Ali vrlo je teko napraviti takav zakon. Nemogue je izbjei
prevare bez autoritativne metode utvrivanja slaboumnosti. Ako se slaboumni
treniraju za IQ testove, njihov bi IQ mogao biti bolji od normalnih ljudi, a time bi
test postao izlian. Teko je dakle utvrditi tko je mentalno zaostao.
Ali, bez obzira na provodljivost Xiong Pingovog eksperimenta, autor vjeruje da treba
poboljati razinu etike (kada e svi nepodobni sami shvatiti kako se ne bi trebali
reproducirati), da bi se legalistiki mogao rijeiti eugeniki problem:
Danas jo nismo doli do etikoga stupnja kojim bismo uvjerili slaboumne da ne
raaju djecu. Ako ne poboljamo razinu etike do izvjesne mjere, zakon koji e
sprijeavati raanje nee biti svrsishodan. Mislim da jo nije pravo vrijeme za
etiku i pravnu kontrolu raanja i braka slaboumnih.
Xiong Ping zakljuuje:
Sadanja politika raanja jednoga djeteta nije savrena. Na primjer, postoje brojne
gradske obitelji s boljim uvjetima i boljim nasljeem, koje mogu roditi samo jedno
dijete. To dovodi do smanjenja bolje nasljednosti. Istodobno, na selu, neke obitelji
raaju dvoje ili troje djece. To poveava proporciju loe nasljednosti. Ali teorija
kontrole raanja nije nepromijenjiva. S razvojem ljudskoga drutva, a posebno s
123

razvojem produktivnosti i s poboljanjem ekonomske razine, stav ljudi o

reprodukciji doi e na primjereni stupanj. Tek e tada ljudska rasa pronai nova
pravila za samousavravanje. Moda e se vratiti prirodnome raanju. Ali za sada,
svaki par koji raa dvoje djece moe odrati NRP (nulti rast populacije). Svjetska
e populacija ostati konstantan broj.
Polazei od istih eugenikih pretpostavki kao i njegov sunarodnjak Sun Dong-Sheng,
Xiong Ping pokuava liberalizirati poetnu premisu kineske eugenike, tj. politiku
jednoga djeteta. Meutim, ini se da od dva zla Xiong Ping bira vee, jer
predloeni eksperiment raa veu a ne manju kolektivnu intervenciju u
reproduktivno pravo parova, i zbog toga su se zapadnjaki znanstvenici opravdano
zgraali nad navedenim prijedlozima.
Meutim, dva eugenika programa, Sun Dong-Shenga i Xiong Pinga, obnavljaju
sredinja pitanja eugenike: poiva li eugenika na ispravnim znanstvenim zakljucima
(je li eugenika znanost?), i moe li se provesti eugeniki program. Naa se nelagoda
raa zbog implicitno pozitivnoga odgovora na oba pitanja: u rukama totalitarne
vlasti koja nee obraati panju na reproduktivna prava parova, mogue je provesti
eugeniki program koji bi poboljao genetske kvalitete populacije. Ali realizacija tih
premisa doista se najbolje vidi na primjeru holokausta.
Podaci kojima raspolaemo ukazuju na tri injenice: Prvo, da je u Kini na djelu vrlo
oit pokuaj teorijske i praktine eugenike kontrole rasta i genske kvalitete
populacije; drugo, da je kineska eugenika nastala pod pritiskom naela jednoga
djeteta (koje onda s pravom mora biti savreno) i tree, da se skupina strunjaka,
a vjerojatno i velik dio populacije slae s eugenikim mjerama.
Dananja kineska eugenika dijeli mnoge odlike starih eugenikih programa,
primjerice imigracijskih zabrana za odreene, neinteligentnije narode (rase) u
Sjedinjenim dravama na poetku stoljea sve do ranih tridesetih godina, ili pak
nacistikoga holokausta. U sva tri sluaja, drava ideoloki regulira genetsku
kvalitetu svoje populacije.
Ali, zanemarimo li svoje etike sudove i odbojnost prema takvim idejama, ini se da
najvei strah pred dananjom kineskom eugenikom lei u demografskoj opasnosti
skopanoj s potencijalnim genetskim poboljanjima. (Svaka drava koristi odreene
programe za zatitu majki, smanjenje broja abortusa ili poticanje nataliteta, ali
nijedan takav program nije eksplicitno eugeniki.) Danas gotovo nema sumnje da
medicinskim tehnikama moemo izbjei velik broj genetskih poremeaja, i ini se da
se kontrola genskog fonda populacije moe izvesti. Ako Kina pone provoditi
svoje namjere, hoe li to biti znak za novu utrku u genskom usavravanju populacije?
Zbog vika mukaraca (koji i po sebi predstavlja problem) oslobodit e se dio
populacije iskljuivo za ratoborne svrhe. Kakva e sredstva koristiti civiliziranije
124

zapadne civilizacije u borbi protiv takvih tehnika? Hoe li nas to dovesti do ope
eugenike civilizacije?

Istraivanje stavova kineskih genetiara

Prema rijeima Xin Maoa sa Zapadnokineskoga sveuilita medicinskih znanosti iz
Chengdua, velik broj kineskih genetiara (69%) podupire testiranje djece kako bi se
utvrdila podlonost bolestima koje nastupaju u kasnijoj dobi, poput alkoholizma.
Rezultati iz Xin Maovoga istraivanja koje je prenio New Scientist (Andy Coghlan)
24. listopada 1998. su sljedei:
to misle genetiari?
Postotak onih koji se slau s tvrdnjom:
Kina

Britanija

Ako su oba roditelja nositelji 92

34
genetske bolesti oni ne bi trebali
imati djecu.
Genetsko testiranje trebalo bi 86
46
ukljuiti u ljenike testove prije
zapoljavanja.
Vlada
bi
trebala
zahtjevati 86
4
provoenje predbranih testova za
nasljedne bolesti.
Odluku o abortusu trebala bi 40
68
donijeti ena sama.
Izvor: New Scientist (Andy Coghlan) 24. listopada 1998.

Sjedinjene
drave
44

59

85

okantno visok broj genetiara (lijenika) koji opravdavaju neki oblik eugenike, tj.
dravne intervencije u podruje ljudskih reproduktivnih prava, Xin Mao objanjava
tvrdnjom da je kineska kultura bitno razliita jer su ljudi uglavnom usmjereni na
dobrobit drutva, a ne na dobrobit pojedinca. Dorothy Wertz, suradnik na
istraivanju, smatra da je eugenika jedna od sporednih posljedica kineske
restriktivne politike raanja jednoga djeteta. Ako ljudi mogu izabrati samo jedno
dijete, oni ele da ono bude najbolje.
Komentirajui spomenuto izvijee o istraivanju, Florian Roetzer tvrdi kako stav
genetiara u Sjedinjenim dravama nije bitno razliit. On smatra da se pozitivnim
stavom prema genskom testiranju u SAD-u odgovornost za budua pokoljenja samo
prebacuje s drave na biznis, i da takav pomak odgovornosti nije bitno razliit od
javne, dravne kontrole. Takav je stav meutim neutemeljen: medicinski biznis
125

poiva na slobodnim odlukama (potranji) pojedinaca. Ali jedno je izvjesno: ako

veina genetiara ili populacije smatra da odreenu slobodu (u podruju
reprodukcije) treba ograniiti u ime opega dobra, onda e takav stav legalno ili
spontano stvoriti pritisak na one pojedince ili parove koji bi dijete eljeli stvoriti i
roditi prirodno, i na taj nain praktino stvoriti klimu u kojoj e eugenika (prema
odabranom kriteriju savrenosti) biti posve normalna stvar.

126

Eugenika u Hrvatskoj
Izmeu 1928. i 1938. dvadesetak je zemalja donijelo zakon o sterilizaciji ljudi s
nasljednim bolestima. to je s Hrvatskom? Poznati povjesniar eugenike Robert
Proctor na jednom mjestu u svojoj knjizi o eugenici spominje i Jugoslaviju (1988:97).
Je li Hrvatska imala svoju eugeniku? S obzirom na veze izmeu nacistike Njemake
i ustake Hrvatske, takva hipoteza ne mora biti neobina.
Raspravu o eugenici u Hrvatskoj moemo podijeliti na tri razdoblja i tri bitno
razliite koncepcije (iz triju razliitih drava i dravnih ureenja), koje, kada bismo se
pridravali rigoroznijih, klasinih definicija eugenike, ne bismo trebali nazivati
eugenikom. Pa ipak, s obzirom da smo u ovoj knjizi koristili relativno iroku
definiciju eugenike, koja je ukljuivala i slobodne odluke pojedinaca o raanju ili
sprijeavanju raanja djece, a posebno s obzirom da je u brojnim sluajevima koje
emo razmotriti rije o bitnim elementima eugenikog zakonodavstva i nekim
socijalnim pokuajima ostvarenja eugenikih ciljeva, ini mi se da rasprava o eugenici
u Hrvatskoj, ma koliko skromnog opsega u usporedbi s drugim zemljama, ima
smisla.
S obzirom na ideologiju, genetika znanja, predviene eugenike metode i druge
elemente socijalne klime, moemo govoriti o tri razdoblja u tri razliite drave:
1. O razdoblju neposredno prije i neposredno poslije uvoenja rasistikih zakona
Nezavisne drave Hrvatske iz 1941.
2. O razdoblju oko donoenja Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje
prava na slobodno odluivanje o raanju djece SR Hrvatske od 4. svibnja 1978.
3. O razdoblju nakon uspostave hrvatske dravnosti, tj. Republike Hrvatske.
Za prvo razdoblje karakteristini su rasistiki zakoni, posebno Zakonska odredba o
rasnoj pripadnosti i Zakonska odredbu o zatiti arijske krvi i asti Hrvatskog naroda
te uspostava Rasno-politikog povjerenstva Ministarstva unutranjih poslova NDH.
Prije ustanovljenja NDH, organiziran je takoer niz predavanja lijenika o eugenici
na, u to vrijeme mladom, Medicinskom fakultetu u Zagrebu kao i na seminarima u
drugim dijelovima Hrvatske. Rije je prvenstveno o pokuajima kopiranja nacistikih
ideja i projekata o rasnoj higijeni, pa takve pokuaje, prema naoj klasifikaciji,
moemo svrstati u desniarsku eugeniku, odnosno negativnu eugeniku koja je
prvenstveno pokuavala sprijeiti raanje nepoeljnih. Meutim, prema mojim
trenutnim spoznajama, prisilnih sterilizacija, ili svjesno vrenih postupaka pozitivne
eugenike u uem smislu rijei, unato zakonskim odredbama koje bi takve postupke
omoguile, nije bilo.
Drugo razdoblje karakterizira poveanje broja sterilizacijskih postupaka (posebno
ena), ali se niti pravno, niti stvarno, nije radilo o prisilnim sterilizacijama. Takoer,

127

to razdoblje karakterizira bitan porast broja pobaaja. Pri donoenju Zakona o

zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odluivanje o raanju djece,
zakonodavac je uveo mogunost sterilizacije mukaraca i ena kao element
sprijeavanja neeljenih trudnoa, ini se upravo zbog spoznaje o bitnom porastu
broja umjetno induciranih pobaaja. Isti zakon legalizira i umjetno inducirane
pobaaje. Kako emo vidjeti, ovaj zakon ima elemenata koje upuuju na eugenike
indikacije, ali ponovno, prema mojim trenutnim spoznajama, nije bilo izvjea o
sterilizacijama zbog eugenikih indikacija. Ovu vrstu eugenike prema naoj
klasifikaciji svrstat emo u ljeviarsku, negativnu eugeniku.
Tree razdoblje je razdoblje od uspostave neovisnosti Republike Hrvatske. U tome
razdoblju, jedan od elemenata vladajue ideologije bio je poveanje nataliteta i
poboljanje demografske slike Republike Hrvatske. Takvi elementi politike obino se
ne smatraju eugenikim, ve javnozdravstvenim, populacijskim ili openito,
demografskim. Meutim, za raspravu o eugenikim elementima te politike bitne su
dvije injenice: Prvo, u svjetskim se raspravama o eugenici i pozitivne se metode
poboljanja demografske slike nekoga naroda esto spominju kao eugenike; i drugo,
bilo je stvarnih socijalnih pokuaja da se potakne raanje djece odabranih parova.
Prema spomenutim obiljejima, uvjetno reeno, rije bi bila o desniarsko-pozitivnoj
eugenici.
Osim takvih pokuaja usmjeravanja parova na raanje kvalitetne djece, ili djece s
odreenim nacionalnim obiljejima (koja naravno nemaju nikakve veze s genetskim),
u nedavnome razdoblju pojavljuju se i bitni elementi nae laissez-faire eugenike,
odnosno sve vei broj umjetnih oplodnji, prednatalnih detekcija genetskih
poremeaja, lijenikih savjetovalita i sl. o kojima u ovome poglavlju nee biti vie
rijei.
Iz ovakvog sumarnog prikaza vidljivo je da se ni u jednom spomenutom razdoblju
ne moe govoriti o oblicima eugenike koji bi bili iole nalik na stvarne razmjere
eugenike tipine za narode poput Sjedinjenih drava, Njemake, Kanade ili
skandinavskih zemalja. Katkada, recimo u razdoblju NDH, nije bila rije o
nespremnosti vladajuih struktura da se ukljui u grandiozne eugenike projekte, ve
jednostavno o pomanjkanju znanja, tehnike opremeljenosti, ili pak o tome da su se
eugenike mjere s rasistikim predznakom naalost rjeavale brutalnijim metodama
ubojstvima i genocidom.

Rasna higijena u Hrvatskoj

Izmeu njemakih i hrvatskih rasistikih zakona u vrijeme nacista odnosno ustake
vlasti bilo je velikih slinosti, i ima mnogo razloga vjerovati da brzinu kojom su
donijeti rasistiki zakoni u Hrvatskoj moemo zahvaliti relativno vjernim kopijama
128

njemakih zakona. Dodatna je slinost i to, da su se poput njemakih rasistikih

mjera i hrvatski rasistiki zakoni donijeli samo nekoliko dana po osvajanju vlasti.
Analogno nacistikim zakonima, Predsjednik zakonodavnog povjerenstva pri
Poglavniku, dr. Milovan ani, potpisao je 30. travnja 1941. godine sljedee zakonske
odredbe i naredbe:
1. Zakonsku odredbu o dravljanstvu br. XXXIX/64-Z.p. 1941.
2. Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti, br. XLV-68 Z. p. 1941.
3. Zakonsku odredbu o zatiti arijske krvi i asti Hrvatskog naroda, br. XLIV-65Z. p.-1941.
Nekoliko dana potom, Ministar unutarnjih poslova, Andrija Artukovi, potpisao je
4. Naredbu o zabrani zaposlenja enskih osoba u nearijskim kuanstvima (od 6.
svibnja), br. 103-Z. p. 1941
5. Naredbu o ustrojstvu i djelokrugu rada rasnopolitikog povjerenstva (od 4.
lipnja 1941) br. 340-Z. p.-1941.
6. Naredbu o utvrivanju rasne pripadnosti dravnih i samoupravnih
slubenika i vritelja slobodnih akademskih zvanja (od 4. lipnja), br. 342-Z. p.1941.
7. (kao dodatak: Uputu za sastav popisa dravnih i samoupravnih slubenika
odnosno vrilaca slobodnih zvanja koji imaju nearijske predke)
8. (kao dodatak: Obrazac za tiskanice izjave o rasnoj pripadnosti
9. (kao dodatak Uputa za sastav izjave o rasnoj pripadnosti
Dodatno, s obzirom na znaaj koji su imali pri utvrivanju rasne pripadnosti treba
spomenuti jo i sljedee odredbe i naredbe:
10. Naredbu o promjeni idovskih prezimena i oznaavanju idova i idovskih
tvrtki
11. Zakonsku odredbu o spreavanju prikrivanja idovskog imetka
12. Zakonsku odredbu o obveznoj prijavi imetka idova i idovskih poduzea
13. Provedbena naredba zakonske odredbe o obveznoj prijavi imetka idova
Veina rasistikih zakona doneena je dakle po hitnom postupku u dva mjeseca
nakon ustakog preuzimanja vlasti. Razmotrimo implikacije navedenih tih zakona.
Prema Zakonskoj odredbi (1) toka 2. Dravljanin je dravni pripadnik arijskog
porijetla, koji je svojim dranjem pokazao da nije radio protiv oslobodilakih tenja
hrvatskog naroda i koji je voljan spremno i vjerno sluiti hrvatskom narodu i
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj Ovdje se, analogno njemakim zakonima,
podrazumijeva da su drugi graani samo stanovnici bez graanskih prava.

129

Prema Zakonskoj odredbi (2) toka 1. definiraju se osobe arijskog podrijetla. Stavak 3.
tvrdi U dvojbenim sluajevima donosi odluku ministarstvo unutarnjih poslova na
prijedlog rasnopolitikog povjerenstva. Rasnopolitiko povjerenstvo Ministarstva
unutarnjih poslova (naravno) nije provodilo genetika istraivanja kako bi
ustanovljavalo pripadnost rasi. Iz toga je proizlazilo da su uvjerenja o rasnoj
pripadnosti donoena prema prilino proizvoljnim kriterijima.
Naredba o utvrivanju rasne pripadnosti dravnih i samoupravnih slubenika i vritelja
slobodnih akademskih zvanja, te Uputa za sastav popisa dravnih i samoupravnih slubenika
odnosno vrilaca slobodnih zvanja koji imaju nearijske pretke, ministra unutarnjih poslova
Andrije Artukovia (od 4. lipnja 1941.) bile su odreenije:
Upozoruje se na to, da je po posebnoj zakonskoj odredbi o rasnoj pripadnosti,
navodi Uputa, Arijac samo ona osoba koja ima predke koji su bili pripadnici
arijske rasne zajednice. Ako ima netko jednog predka drugog koljena idova po
rasi, on ima dodue ista prava za sticanje dravljanstva kao Arijac, ali on za to jo
nije Arijac, nego Arijac-idovski mjeanac, a zakonska odredba izriito upozoruje
na to da se moe za izvjesne slube propisati i dokaz arijskog porijetla i za daljnje
predke od III. koljena... Rasna pripadnost se ne oznauje nabrajanjem predaka kao
u izjavi, nego u koliko netko nije isti pripadnik jedne rasne zajednice, ima se
rasna pripadnost oznaiti s razlomcima, koji izrazuju udio pojedinih rasnih
zajednica. Svaki od roditelja sainjava ili 2/4 ili 4/8 rasne pripadnosti djece,
svaki predak drugog koljena (djed ili baka) ili 1/8 rasne pripadnosti unuka, a
svaki predak treeg koljena 1/8 rasne pripadnosti praunuka. Rasna pripadnost se
dakle na primjer izraava na slijedei nain:
U izjavi navedeno:
1. djed po ocu idov, baka po ocu
Arijka, majka Arijka =
2. otac idov, mati Arijka =
3. djed po ocu Arijac, baka po ocu
idovka, mati idovka=
4. otac i mati idovi=
5. djedovi i bake pokrteni idovi,
roditelji kranske vjere=
6. 1 pradjed Ciganin, 1 prababa
idovka, ostali Arijci=
7. otac idov, jedna prabaka po
majci idovka, jedan pradjed po
majci Ciganin, ostali Arijci=

Oznaka rasne pripadnosti:

Arijac idov
Arijac idov
idov Arijac
idov
idov
Arijac, 1/8 idov, 1/8 Indid
5/8 idov, 2/8 Arijac, 1/8 Indid

130

Prezimena kao: Rosenzveig, Roseblatt, Rosenbaum ili imena sa Gold-Silber, Eisen

ili njemake oznake boja kao: Gelb, Gruen, Roth, Blau ili hebrejska imena kao Kohn,...
ili njihovi prijevodi na pr. Sveenski, Priester,... panjolska imena Albahari, Altarac,
Calderon, Danon, Davio, Finci itd. njemaka imena izvedena od mjesta: Berliner...
imena koja oznauju neive predmete kao: Stern, Rubin.... gotovo sigurno dokazuju
da ima meu predcima idova. Njemaka imena koja oznauju obrte nikako nisu
sumnjiva da bi bila idovska. Od velike je vanosti za prosuivanje rasne pripadnosti
predaka i njihovo zanimanje, tako na pr. kod seljaka se moe bez daljnjega
predpostaviti da nemaju idovskih predaka.
Prema Uputi za sastav izjave o rasnoj pripadnosti, definiraju se narodnosti koje
pripadaju ili ne pripadaju arijcima, pa tako Maari nisu neka posebna rasna
zajednica... Arnauti su takoer pripadnici arijske zajednice, kao to su veim dijelom
i Turci. Kao nearijci osim idova, u prvom redu dolaze u obzir Cigani, dalje Tatari,
Kalmiki, Armenci, Perzijanci, Arapi, Malajci i Crnci. Uputa sadri i postupak u
spornim sluajevima: Ako neki podaci o predcima nisu poznati, dunost je svakoga
da se o tim podacima raspita kod osoba, koje bi mogle neto znati o tome, napose kod
roaka ili poznatih roditelja i sl. ako i takvim ispitivanjem nije nita ustanovljeno, tek
onda se moe po najboljem znanju i najboljoj savjesti kazati da o izvjesnim predcima
nije nita poznato... Ako netko ne zna o nekim predcima drugo, nego samo kojem
staleu su pripadali, neka to navede, jer je to od znaenja za prosuivanje rasne pripadnosti.
Kao i u njemakim rasistikim zakonima, definicije arijevaca i idova (katkada
idova) dane su prema pseudo-Mendelovoj formuli 1:3, odnosno 1:4. Prema toki 2,
Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti Arijskog podrijetla je osoba koja potjee od
predaka koji su pripadnici europske rasne zajednice..., dok toka 2. definira s
kolikim genetskim udjelom mora biti neka osoba da bi se kvalificirala kao osoba
arijskog, odnosno idovskog podrijetla (toka 3.): Osobe koje pored arijskih predaka
imaju jednog predka drugog koljena idova ili drugog europskog nearijca po rasi
izjednauju se obzirom na sticanje dravljanstva s osobama arijskog podrijetla. Osobe
sa dva pretka drugog koljena idova po rasi takodjer mogu biti... izjednaene s
osobama arijskog podrijetla. U toki 3. to se poblie objanjava: Kao idovi...
vrijede: 1. Osobe koje potjeu barem od troje predaka drugog koljena (djedova i baka)
koji su idovi po rasi. Djedovi i bake vrijede kao idovi ako su mojsijeve vjere ili su
se u toj vjeri rodili. 2. Osobe koje imaju dva predka drugog koljena, koji su idovi po
rasi, i to u ovim sluajevima: a. ako su bile 10. travnja 1941. pripadnici mojsijeve vjere
ili ako su kasnije na tu vjeru preli; b. ako imaju branog druga koji vrijedi kao idov
u smislu st.1; c. ako su poslije stupanja na snagu ove zakonske odredbe sklopili brak
s osobom koja ima dvoje ili vie predaka drugog koljena idova po rasi, i potomci su
takvog braka; d. ako su nezakonita djeca sa idovom... e. ako ministarstvo za
unutarnje poslove na obrazloeni prijedlog rasnopolitikog povjerenstva odlui da
vrijede kao idovi... U toki 4. slina se pravila navode i za Cigane.

131

Prema Zakonskoj odredbi o zatiti arijske krvi i asti Hrvatskog naroda, zabranjuju
se brakovi idova i arijevaca. U toki 2. istoga Zakona, ponavljaju se definicije
idova i arijevaca. Dozvole za sklapanje brakova izdavalo je ministarstvo unuarnjih
poslova po sasluanju rasnopolitikog povjerenstva.
Vrlo je jasno da kriteriji procjene rasne pripadnosti iz svih navedenih zakonskih
odredbi i uputa nemaju apsolutno nikakve veze s genetskom procjenom. To je
posebno jasno u sluaju Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti, 2b i 2c. koje
definiraju osobe idovima po rasi zbog toga to imaju brane drugove ili djecu iz
braka sa pripadnikom mojsijeve vjere, ili pak prema Uputi, kada su se istraivai
trebali raspitati kod osoba koje neto znaju o podrijetlu osoba, ili pak prema staleu,
jer je i to bilo znaajno za odluku Rasno-politikoga povjerenstva. Takve definicije
dovodile su do apsurdnih situacija, potpuno arbitrarnih odluka, a one su de facto
odluivale su o pravu graanstva, pravu na vlasnitvo, a potom i pravu na ivot.
U reviji Hrvatski narod, br. 80 od 3. svibnja 1941. objavljuje se tumaenje rasnih
zakonskih odredbi, te se kae: Bit e dvojbenih pitanja u pogledu rase, jer stanoviti
broj ljudi nee moi pribaviti potrebne dokumente. Imade sluajeva ilegitimne djece
idova, makar u dokumentima figurira arijski otac ili obrnuto. Bit e i sluajeva
nezakonite djece, gdje je otac nepoznat. U takvim sluajevima moe jedino
antropoloka pretraga, prouavanje karakternih i duhovnih kvaliteta i nagnua,
presluavanje svjedoka, koji raspolau s podatcima o roditeljima i djedova dotinika i
td. dovesti do stalnog zakljuka.
Pokrenuto je (barem) nekoliko tubi osoba kojima su arijska prava bila uskraena.
U tim sluajevima, tuitelji su pruali dugaka rodoslovlja iz kojih se vidjelo da
osoba kategorizirana kao ona mojsijeve vjere ima vie od dva pretka drugog
koljena koji su bili arijskoga podrijetla. U drugoj vrsti sluajeva94 pojedinci su
dokazivali da su vanbrana djeca, i da su pravi oevi ustvari arijskog podrijetla.
Takve su parnice bile dugotrajne, mune, ukljuivale svjedoenja raznih ljudi, a u
nekim sluajevima su se rjeavale i osobnom odlukom Poglavnika. Veze i poznanstva
igrale su bitnu ulogu u rjeavanju takvih parnica. Jednim ukazom iz 1943., Ante
Paveli je ponitio odluke prizivnih sudova, kojima se u takvim parnicama osobama
ipak dodijelilo arijsko podrijetlo. Istodobno, Ministarstvo unutarnjih poslova
(Rasno-politiko povjerenstvo) je povremeno izdavalo popise osoba kojima su
podijeljena arijska prava. Obrazloenje tih popisa osoba sa stranim prezimenima
nije prueno. Bilo je i kontradiktornih odluka. Tako se primjerice Proelnik MUP
NDH Dollezil u jednom predmetu (2007-III-od 20.3.1945) poziva na okrunicu p.n.
br. 32661 od 30. kolovoza 1941. kako bi utvrdio da su cigani bijele rase: Povodom
jedne podniete molbe i predstavke Doglavnika g. Ademage Meia.... izniete su

94 Imena i dokumente ne navodim radi zatite tajnosti podataka. U nekim sluajevima siguran sam da su osobe
ukljuene u takve parnice jo uvijek na ivotu.

132

smjernice u pogledu rasne pripadnosti cigana bielih, jer se isti imadu smatrati
arijevcima, budu su pripadnici islama, izvravaju tono vjerske obrede, ene se i
udavaju sa ostalim muslimanskim Hrvatima... pa se stoga imaju prema odredbi
Poglavnika smatrati arijevcima. Pred sam kraj rata, primjerice 3. svibnja 1945.,
ustaka je vlast pokuavali prikriti svoju rasistiku aktivnost izdavanjem Ukaza i
proglasa kojima se utvruje da su svi graani jednaki pred zakonom bez obzira na
vjeru i rasno podrijetlo.
Prema Naredbi o ustrojstvu i djelokrugu rada rasnopolitikog povjerenstva (MUPa NDH)
od 4. lipnja 1941. Rasno-politiko povjerenstvo NDH imalo je zadatke da izrauje
prijedloge zakona i zakone, naredbe koje zasijecaju u podruje rasne biologije, rasne
politike i rasne higijene ili eugenike, b. davati mnijenja o svim prijedlozima zakona,
zakonskih odredaba i naredaba NDH koji su takve naravi da ih treba uskladiti s
naelima i ciljevima rasne politike i eugenike;... d. davati mnijenja i stavljati
prijedloge u svim dvojbenim sluajevima rasne pripadnosti, e. prikupljati materijal
za rasnu i srodstvenu statistiku NDH; f. davati poticaja za znanstveno prouavanje
svih pitanja iz djelokruga povjerenstva; g. nastojati oko prosvjeivanja naroda u
pogledu rasne biologije, rasne politike i eugenike; h. podravati veze sa slinim
ustanovama u drugim dravama. Rasno-politiko povjerenstvo sastojalo se od
rasno-politikog vijea, rasno-politikog ureda i drugih pomonih ustanova, i bilo je
sastavljeno od devet vijenika, strunjaka i to: biologa, lijenika, pravnika, pedagoga
i strunjaka iz narodnog gospodarstva. Vijenici kao i njihovi brani drugovi moraju
biti istog arijskog porijetla. Kao lan vijea sudjeluje u radu i izaslanik ministra
unutarnjih poslova... Predsjednik moe u vijee pozvati i osobe izva vijea, strunjake
za pitanja o kojima se vijea.
lanovi toga povjerenstva (vijea) bili su Boris Zarnik, Z. Lorkovi i uro Vranei, a
sjednicama je sudjelovao i Milovan ani95. Meutim, s obzirom na golemi posao
pri utvrivanju rasnoga podrijetla (za koje de facto nikada nisu postojali medicinski
dokazi), Vijee je slubeno ukinuto ve poetkom 1942. godine, pa je odluke
samostalno donosilo Ministarstvo unutarnjih poslova.
Meutim, jedan od zadataka povjerenstva, prosvjeivanje naroda u pogledu rasne
biologije, rasne politike i eugenike nastavio se izvoditi u suradnji s ministarstvom
nastave.
Tako je primjerice Ministarstvo nastave 30. oujka 1942. poslalo okrunicu Broj U. M.
648. 1942. namijenjenu uiteljima, pedagozima a posebno lijenicima i filozofima,
sanitetskim astnicima, inovnicima i astnicima Dravne astne slube rada,
uenicima kole za bolniare i sestre pomonice, pravnicima i novinarima kojom se
objavljuje dvotjedni teorijsko-praktini Rasno-biologijski teaj. Teaj se trebao
95 Zahvaljujem Jeri Jarebu za tu informaciju.

133

odrati od 13. do 30. travnja 1942. godine, u predavaonici ivane i one klinike,
Kukovieva ulica 1. Zadaa je teaju, da se s jedne strane upozori na vanost zakona
nasljeivanja, a s druge strane da praktiki osposobi jedan dio polaznika u vrenju ili
nadziranju antropologijskih i psihometrijskih ispitivanja koja bi se imala provesti na
cijelom podruju Nezavisne drave Hrvatske.
Predavanja i praktini dio vodili su profesori Boris Zarnik i Z. Lorkovi, uro
Vranei, Ramiro Bujas, Zoran Bujas, Vladimir Petz, Wastl i H. Mandi.
Red predavanja je bio sljedei:
Prof. dr. B. Zarnik: Organizam kao porizvod nasljedstva i okoline. Raznolikost
organizama kao izraaj njihove biti. Razlikovanje istovrstnih i raznovrstnih
organizama. Variabilitet organizama. Elementarne vrste ili iste linije.
Kriteriji za utjecaj okoline na organizam. Prirodne vrste. Rase.
14.4. Prof. dr. Z. Lorkovi: Substrat nasljedjivanja. Stanica gradjevni element
organizma. Stanina jezgra. Dioba stanice. Spolne stanice i njihov postanak.
Oplodnja. Kromosomi nosioci nasljedstva. Kombinacija kromosoma kod
oplodnje. Odredjivanje spola.
15.4. Prof. dr. B. Zarnik: Zakoni nasljedjivanja. Mendelov zakon kao vidljivi izraz
kombinacije kromosoma kod oplodnje. Dominacija i recesivnost. Mono-, dii polihi(p)ridno krianje. Kriptomerija. Homomerija. Spolno vezano
nasljedjivanje. Postanak novih nasljednih osnova.
16.4. Prof. dr. B. Zarnik: Izpitivanje nasljedjivanja kod ovjeka. Rehobotski
bastardi. Mulati. Rodoslovlje kao kriterij nasljednih svojstava. Jednojajni
blizanci. Posredno djelovanje nasljednih faktora preko endokrinih lijezda.
17.4. Prof. dr. B. Zarnik: Glavne fizike razlike kod ovjeka. Visina i proporcije
tijela. Mjerenje kao sredstvonjihovog odredjivanja. Mekani dijelovi,
podkona mast, oblik nosa, uha, vijuganje usana, papilarne linije.
Dlakavost. Oblik kose. Boja puti, kose i arenice Fizioloke razlike. Krvne
grupe i krvni faktori, otpornost prema vanjskim tetnim utjecajima.
Nasljedjivanje tjelesnih mana i bolesti.
20.4. Prof. dr. B. Zarnik: Ljudske rase. Prvobitni ovjek i njegovo cijepanje na rase.
Kriteriji rasnih razlika. Glavne rasne grupe recentnog ovjeka. Europidna
rasna grupa i njezine grane. Rasni elementi Cigana i idova. Rasni elementi
europskih naroda.
21.4. Prof. dr. . Vranei: Nasljedjivanje duevnih svojstava i mana. Muzikalnost,
matematiki talenat, slikarski talenat. Rezultati izpitivanja kolskih
svjedodbi. Izkustva sa jednojajnim blizancima. Nasljedna asocijalna
nagnua. Porodice Zero i Yukes. Nasljedne duevne bolesti.
22.4. Prof. dr. . Vranei: Biologijski uvjeti kulturnog stvaranja. Izkustva iz
povijesti. Bioloko shvaanje pokretnih sila u povijesti. Rasa i narodnost.

134

Duhovna kultura naroda i njezina ovisnost o rasnim elementima. Vanost

izpitivanja duevnih sposobnosti naroda.
23.4. Dr. R. Bujas: Udio nasljea i okoline pri oblikovanju duevnih sposobnosti
ovjeka. Nasljedjivanje duevnih sposobnosti (intelektualnih sposobnosti,
talenata, osobina temperamenta i karaktera). Rezultati ispitivanja
rodoslovlja. Iskustva s jednojajanim i dvojajanim blizancima. Statistiko
ispitivanje. Utjecaj imovinskog stanja, ishranjenosti i drutvenog poloaja
na psihine sposobnosti.
24.4. Priv. Docent dr. Z. Bujas: Problemi, metode i rezultati psihologijskog
ispitivanja rasa i naroda. Metode: anegdotsko-impresionistika, duhovnoznanstvena, psihologijska. Potekoa generalizacije dobivenih rezultata.
Rasna psihologija i psihologija naroda. Psihologijski profili glavnih ljudskih
rasa. Praktine primjene psihologije rasa i naroda. Vanost ispitivanja
duevnih osobina naega naroda.
27.4. Priv. Docent dr. Z. Bujas: Kako se odreuju i mjere duevne osobine ljudi.
Neznanstveni psihodijagnostini pokuaji. Znanstvena psihometrija. to su
to duevne sposobnosti, zato se ispituju i kako se ispituju.
28.4. Prof. dr. V. Petz: Zadae pedagogije u vidu moderne biologije. Utjecaj odgoja
na psihofizine osobine djece i odraslih. Mogunosti i granice
pedagogijskog djelovanja.
Praktini dio
29.4 i 30.4. Uputa u antropometriju i somatoskopiju. Uz projekciju dvaju filmova o
antropologijskoj metodici.
Tehnika testiranja. Predavai gg. dr. Wastl, dr. B. Zarnik, dr. H. Mandi i dr. Z.
Bujas.
Budui da e biti broj uestnika na teaju ogranien (u predavaonicu moe stati
najvie 100 ljudi), to Vas ministarstvo nastave moli, da izvolite izabrati
najsposobnije i one koji imaju najvie preduvjeta za taj rad. Molimo popis prema
priloenoj skrialjci uz naznaku njihovih imena, godine i mjesta rodjenja,
zanimanja, obrazovanja, specijalnog osposobljenja, opaske. Popis izvolite dostaviti
na Obi odjel Ministarstva nastave. (Hrvatski dravni arhiv, MUP NDH, RU.BIII, kutija 299).

U vrijeme NDH pobaaj bio zabranjen. To se posebno odnosilo na dravljane NDH,

tj. na Hrvate. Kazne za pobaaje bile su vrlo teke. Naravno, to ne znai da pobaaja
nije bilo. tovie, u Hrvatskom dravnom arhivu postoje dokumenti koji svjedoe o
procesima i kaznama za pobaaje. Vrlo esto razlozi tih pobaaja bili su upravo
rasne razlike parova, odnosno strah od posebne, dodatne kazne koje bi uslijedile
prema Zakonu o zatiti arijske krvi i asti Hrvatskoga naroda, kojima se zabranjuju

135

brakovi i veze arijevaca i nearijevaca96. Prema mojim spoznajama (ili da budem

precizniji nagaanjima, koja bi trebalo dodatno istraiti) nije bilo eugenikih
sterilizacija premda je postupak sterilizacije (vazektomije) bio izvediv ili poznat.
Pobaaji odnosno sterilizacije nisu se koristili kao eugenika metoda.
Kao zakljuak ovome odlomku moemo rei da je u vrijeme NDH bilo mnogo
zakonskih odredbi na podruju rasne tj. rasistike politike, ali su odredbe takve
rasistike politike bile toliko proizvoljne, da se ne moe govoriti o eugenici u uem
smislu rijei, naime u smislu u kojem su se stvarni medicinski postupci sprijeavanja
raanja doista i izvodili na temelju medicinskih ili pseudo-medicinskih indikacija.
Nesumnjivo je da se rasistiko-eugenika ideologija, po ugledu na nacistiku,
koristila kao opravdanje holokausta, ali u Hrvatskoj, za razliku od Njemake,
eugenikih projekata sterilizacije ili eutanazije ivota nevrijednih za ivot koliko
mi je poznato, nije bilo.97
Neposredno prije uspostave ustake vlasti bilo je eugenikih pokuaja na teorijskoj
razini (posebno profesora Borisa Zarnika) ali su prema mojim spoznajama one ostale
na razini teorija. Prema dokumentaciji Zavoda za javno zdravstvo iz Hrvatskog
dravnog arhiva vidljivo je da se taj Zavod u razdoblju prije Drugog svijetskog rata
(moda unato namjerama Zaklade Rockefeller ijim je novcem Zavod otvoren) nije
bavio eugenikim istraivanjima ili pamfletima.

Sterilizacije i pobaaji u vrijeme komunizma (socijalizma)

Politika komunista (socijalista) u svim komunistikim zemljama izmeu 1945-1989.
bila je izrazito liberalna s obzirom na kontrolu raanja. To je znailo da su se
umjetno inducirani pobaaji tolerirali, a ponekad ak i poticali, kao jedna od manjevie nenamjeravanih mjera planske ekonomije, odnosno siromatva. Jedna od
posljedica takve politike bilo je gotovo univerzalno smanjenje stope raanja djece (s
iznimkom pokrajina u kojima su prevladavali muslimani). Za takvo smanjenje
prirasta stanovnitva postoje naravno i drugi uzroci. Ali neosporno je da je mali broj
ogranienja koji se postavljao pred roditelje koji su htjeli izvriti pobaaj praktino
poveavao njihov broj. Primjerice, dok je za medicinsko odobrenje pobaaja u
tadanjoj SR Njemakoj bila potrebna barem jedna konzultacija sa lanom
medicinskog osoblja (socijalnim radnikom), takva prepreka u nas nije postojala.
Broj pobaaja je stoga bio u stalnom porastu.

96 Prema tom Zakonu (Toka 3.) Izvanbrano spolno openje idova ili ine osobe koja nije arijske krvi, sa
enskom osobom arijskog porijetla je zabranjeno. Muka nearijska osoba, koja se ogrijei protiv ove zabrane
poinja zloin oskvrnua rase, te se kanjava sa zatvorom ili tamnicom. U naroito tekim sluajevima, napose
ako se radi o silovanju nevine djevojke, moe se izrei smrtna kazna.
97 Ovdje ponovno koristim vrlo usko znaenje eugenike, koje ne ukljuuje ratne ili politike pokolje.

136

Tablica 1. Broj pobaaja u Hrvatskoj izmeu 1971 i 1992.

Godina
Broj pobaaja
1971
41104
1972
42001
1973
42548
1974
43505
1975
44608
1976
45090
1977
46606
1978
44646
1979
48143
1980
51301
1981
55887
1982
56045
1983
54673
1984
55712
1985
52915
1986
54684
1987
57112
1988
50967
1989
51298
1990
46679
1991
40303
1992
34906
Izvor: Priji, str. 147, 148 i 150.
Premda umjetno inducirani pobaaji predstavljaju jedan od elemenata laissez-faire
eugenike, posebno ako su posljedica odluke stvorene nakon genetskog screeninga za
posebne genetske malformacije, te s obzirom da smo neka obiljeja vezana za pobaaj
spomenuli u lanku o laissez-faire eugenici, kao niti drugi povjesniari eugenike,
ovdje neemo obraati pozornost tom problemu kao posebno istaknutom eugenikom
sredstvu.
Glavna zadaa ovoga poglavlja jest razmotriti eugenike mjere hrvatskoga
zakonodavstva krajem 1970-ih godina, a posebno legaliziranje medicinskih
postupaka sterilizacije.
Premda su se sterilizacije vrile i prije njihove legalizacije 1977. (u Sloveniji) i 1978 (u
Hrvatskoj), ()injenica je da se do 1977. sterilizacija tumaila kao teka tjelesna
povreda, a to je neminovno utjecalo na broj izvrenih sterilizacija. U to su se vrijeme
naime sterilizacije izvodile samo u sluaju postojanja medicinskih indikacija zbog

137

kojih bi trudnoa i poroaj predstavljale znaajnu opasnost za ivot (AndolekJeras, 1980:104).

Nakon legaliziranja sterilizacije u Sloveniji 1977. i Hrvatskoj 1978., medicinski
postupci sterilizacije mogli su se izvoditi i zbog drugih medicinskih i eugenikih
razloga (Zupani, 1980:109). Jedan od medicinsko-politikih razloga za uvoenje tj.
legalizaciju takvih postupaka bio je injenica da je (tadanja) Jugoslavija bila na
pretposljednjem mjestu (iza Albanije) prema razmjerima upotrebe kontracepcijskih
sredstava, to je dovodilo do velikog broja neeljenih trudnoa, odnosno do
(pre)velikog broja zahtjeva za umjetno induciranim pobaajima. Uvoenje
sterilizacije bilo prvenstveno motivirano smanjenjem broja neeljenih trudnoa (to
proizlazi iz hrvatskoga Zakona, l. 5. i 6.), odnosno kao metoda planiranja obitelji
(Zupani, 1980:111). Meutim ne treba zanemariti niti manifestni motiv za donoenja
toga zakona, odnosno legalizaciju prava pojedinca da se podvrgne takvim
postupcima.
Zakon o zdravstvenim mjerama... (1978.) sadri nekoliko lanaka koji obrazlau
eugeniki razloge o kojima govori Zupani. Primjerice, lanak 8. st. 3. toga zakona
kae Bez obzira na godine ivota, sterilizirati se moe i osoba za koju se na temelju
saznanja medicinske znanosti utvrdi da bi se dijete rodilo s tekim priroenim
tjelesnim i duevnim manama. O mogunostima eugenikih sterilizacija govori i
lanak 10. lanak 9. i 10. istoga zakona su u koliziji, jer dok l. 9. tvrdi da se
(S)terilizacija moe izvriti samo na zahtjev osobe koja eli biti sterilizirana, l. 10.
navodi uvjete pod kojima zahtjev za sterilizaciju mogu uputiti roditelji odnosno
staratelji osobe: Za osobu koja je navrila 35 godina ivota, a nije poslovno
sposobna, tvrdi se u lanku 10., zahtjev za sterilizaciju mogu podnijeti njezini
roditelji kojima je produeno roditeljsko pravo ili staratelj uz suglasnost organa
starateljstva, odnosno dalje, u istom lanku, stavak 2.: Za osobu koja nije navrila
35 godina, a trajno je poslovno nesposobna iz zdravstvenih razloga, zahtjev za
sterilizaciju mogu podnijeti njezini roditelji koji vre roditeljsko poravo ili staratelj uz
suglasnost organa starateljstva samo u sluajevima i i pod uvjetima iz lana 8. ovoga
zakona. Dodatno, u lanku 11. kae se: Smatra se da je u zahtjevu za sterilizaciju
sadran i pristanak za izvrenje tog medicinskog zahvata. Prema Zupanievom
komentaru (hrvatskog) Zakona hrvatski zakon uskrauje licu koje nema poslovnu
sposobnost, ali je sposobno za rasuivanje, pravo da trai sterilizaciju, a s druge
strane ne predvia mogunost podnoenja zahteva za sterilizaciju lica mlaeg od 35
godina koje nema poslovnu sposobnost iz uzroka koji nije trajne zdravstvene
prirode. To konzekventno znai da takvo lice ne moe da bude sterilizovano iako bi
bila sterilizacija zdravstveno i eugeniki indicirana (Zupani, 1980:110-1).
Meutim, ta ograda ne vrijedi za punoljetne. Naime, izriito navoenje poslovne
nesposobnosti i prava da roditelji i staratelji u ime osobe uloe zahtjev za
sterilizacijom, to je podrazumijevalo i odobrenje za izvrenje toga postupka, ukazuje
na mogunost provoenja sterilizacija kada su eugenike indikacije postojale.
138

Mislim da iz svih navedenih podataka moemo razlono zakljuiti kako se u Zakonu

poslovnom nesposobnou, pogotovo s obzirom da se maloljetnici nisu mogli
sterilizirati, prvenstveno misli na kategoriju mentalno zaostalih osoba.
Procjenu razloga za sterilizaciju moemo prosuditi prema podacima M. Maek
(1980.) za Sloveniju. Podaci o razlozima za sterilizaciju ena pokazuju sljedee:
Tablica 2. Razlozi za sterilizaciju ena (u Sloveniji)
Godina
Medicinski razlozi u %
1977
37,5
1978
36,3
1979
25.6
1980
53.3
Ukupno
34.9
Izvor: izvor Maek (1980:123)

Ostali razlozi u %
62.5
63.6
74.3
46.6
65.0

Meutim, bilo bi posve nepravilno zakljuivati da su ostali razlozi nuno

eugeniki. tovie, ini se da ta kategorija uglavnom obuhvaa svojevoljne i
samostalne odluke ena. Drugim rijeima, iz tablice nije vidljivo pripadaju li
eugeniki razlozi medicinskima ili ostalima, odnosno ako pripadaju ostalim
razlozima, koliki je eventualni udio onih eugenikih.
Drobnjak (1980.), Zupani (1980.) i Andolek (1980.) analiziraju podatke o izvrenim
sterilizacijskim postupcima, i ankete koje su se slale osobama ije su sterilizacije
odobrene, ali ne i izvrene. Iz tih se anketa i analiza vidi da broj sterilizacija nakon
njihove legalizacije nije drastino rastao, drugim rijeima, da donoenje Zakona nije
bitno utjecalo na broj izvrenih operacija. Prema neslubenim podacima (jer sve
klinike nisu odgovorile na upite) koje je sakupio Drobnjak (1980.), u SR Hrvatskoj je
do kraja 1979. godine obavljeno 88 sterilizacija (iskljuivo na enama), odnosno jo
109 operacija provedenih tijekom drugih operacija. U taj broj nisu ukljuene
operacije (sterilizacije) koje su uinjene zbog bolesti a ujedno onemoguuju kasniju
trudnou... Broj takvih sterilizacija je bio zato sigurno vei od 109... Istom aketom
dobili smo podatak da je u SR Hrvatskoj u 1979. godinine uinjeno 44.518
arteficijelnih abortusa, neto manje od broja dovrenih poroaja, kojih je bilo 52.576.
Iz tih podataka Drobnjak zakljuuje kako legalizacija dobrovoljne sterilizacije kao
metode kontracepcije nije uzrokovala znatniji porast sterilizacija ena. Mukarci se
uope ne odluuju za sterilizaciju... Jedan od uzroka je sigurno i nedovoljna
obavijetenost (Drobnjak, 1980:122-3). Drugim rijeima manifestni cilj Zakona, a to
je sterilizacija kao sredstvo kontracepcije (prema l. 5 i 6.) nije postignut. Zanimljiv je
meutim jo jedan Drobnjakov uzgred spomenuti stav: Kod sterilizacija u toku
drugih operacija (dakle onih 109 ili znantno vie, op. aut.) stavovi su liberalniji i
odluke se ne donose konzilijarno tj. komisijski.

139

Recentniji podatak (naalost samo za Sloveniju) navodi Lidija Andolek (1991:85-6),

koja spominje da je izmeu 1978. i 1985. sterilizirano 1730 ena i 365 mukaraca,
izmeu 1985. i 1989. 2773 ene, odnosno izmeu 1978. i 1989. prema nepotpunim
podacima 654 mukarca. To je velik broj. S obzirom na demografske razlike (broj
stanovnika) izmeu Slovenije i Hrvatske, u odsutnosti bilo kakvih podataka za
Hrvatsku, moemo samo nasljuivati je broj steriliziranih u Hrvatskoj mogao biti isti
ili vei.
lanak 13. spomenutoga hrvatskoga Zakona govori da zahtjeve za sterilizaciju
rjeavaju prvostupanjske, a potom i drugostupanjske komisije. Ne spominje se sastav
komisija. Ako je toan Drobnjakov sud da se tijekom drugih operacija (koje
predstavljaju veinu sterilizacija) odluke ne donose komisijski, postoje razne
mogunosti tumaenja toga stava. Ili je lijenik tijekom operacije mogao sam donijeti
odluku o sterilizaciji, bez znanja ili pristanka pacijenta; ili su medicinske indikacije
podrazumijevale stav komisije.
Kao zakljuak ovoga odlomka moemo utvrditi: Prvo, da je hrvatski Zakon o mjerama
za ostvarivanje prava na slobodno odluivanje o raanju djece (1978.) koji, koliko mi je
poznato vrijedi i danas, u l. 10. predvidio mogunost eugenikih sterilizacija. Drugo,
nenavoenjem sluajeva u kojima je potreban sud komisije pri medicinskim
indikacijama, Zakon je ostavio mogunost zloupotrebe sterilizacija. Nije mi poznato
je li takvih zloupotreba bilo, odnosno koliko je operacija poduzeto u sluajevima
eugenikih indikacija.
Poveanje nataliteta kao pseudo-eugenika politika u Hrvatskoj od 1991.
"...treba ozbiljno razmotriti radi poticanja prirodnog prirasta, kako zakonski i u
stvarnosti ograniiti broj pobaaja, u sluaju medicinske i neke druge stvarne
opravdanosti, a na koje sve naine poticati poveanje poroaja".
F. Tuman u izvjeu o stanju hrvatske drave i nacije u 1996. godine, na sjednici Sabora, 22.
1. 1997.
Ve smo istaknuli kako pro-natalitetnu politiku u pravilu ne smijemo smatrati
eugenikom. Mnogi su narodi imali ili imaju pronatalitetnu politiku, a da se pri tome
ne koriste eugenikim sredstvima. Meutim niz novijih radova o eugenici, posebno u
Francuskoj ili Latinskoj Americi (Adams 1990., Leys Stepan 1991.; Roll-Hansen
1996.)98 spominje takve oblike politike kao pseudo-eugeniku metodu. Stoga emo za
potrebe takve, iroko shvaene eugenike ilustrirati neke pokuaje pronatalitetne
politike u Hrvatskoj koji pretpostavljaju "pravo krvi", odnosno jedinstveno genetsko
nasljee graana Hrvatske. Rasprave o tim pitanjima vode se u Hrvatskoj oko
98

za iscrpniju bibliografiju i raspravu o tim zemljama vidjeti gornja poglavlja

140

pobaaja ("negativna eugenika"), ali mnogo vie oko ispravnosti pronatalitetne

politike.
Kada je rije o pobaaju, spomenimo samo nekoliko ilustracija tipinih stavova
eksponiranih osoba u hrvatskoj pronatalitetnoj politici. Spomenimo primjerice rijei
pedagoga Anta Vukasovia: "Pobaaj je nasilni prekid ivota. On je ubojstvo
neroena djeteta. S opeljudskog motrita je nemoralan, s vjerskog grean i
antikranski, s nacionalnog protuhrvatski in, jer je u funkciji izumiranja
hrvatskoga naroda."99
U svojoj pronatalitetnoj politici (filipici) mnogo je eksponiraniji don Anto Bakovi
koji je uz ostale suradnike, svoje stavove iznosio u asopisu Narod. Primjerice u
lanku "Deset biblijskih zala u zemlji Hrvatskoj"100 Bakovi kae: "Hrvatski narode,
vrijeme je da se zaustavi pobaaj! Vrijeme je da svaka hrvatska majka i svaki hrvatski
otac i svaki hrvatski ginekolog kae: Nikad vie pobaaja!... Neka se svako zaeto
dijete u zemlji Hrvatskoj rodi. Kad se to bude jednog dana ostvarilo, sunce Bojeg
blagoslova zasjat e nad hrvatskom zemljom.... to se to danas dogodilo s Hrvatima
da nee dijete, da se boje djeteta da im je dijete teko! Zato danas nema onoga
najveg ukrasa kojim se hrvatski narod kroz vijekove kitio, a to su zdrave, snane i
jake obitelji s brojnom djecom? Ja se gotovo usudim rei da vie i nema onih zdravih i
normalnih obitelji. Sve je bolesno u zemlji Hrvatkoj! Hrvatski domovi su bolesni,
neka udna bolest, kuga i poast je ula u hrvatske domove i hrvatske obitelji. Tosu
obitelji s jednim ili dva djeteta. Ta se bolest i ta suvremena kuga zove protuivotni
mentalitet. Danas su Hrvati masovno zaraeni kontracepcijom. Danas se u Hrvatskoj
grijei grijehom onanizma... Vjerovat u u demografsku obnovu Hrvatske onda kad
u hvratskom narodu nestane obitelji s jednim ili dva djeteta." U lanku "Sve moje
Hrvatske", Bakovi nastavlja: "Hrvatska i dalje svake godine ima jedan nevidljiv ali
pravi ratu u kojem e biti ubijeno 30-ak tisua malih Hrvata. Danas je gotovo 80%
obitelji u Hrvatskoj s jednim i dva djeteta. Hrvatska je umorna od tih obitelji. Ja sam
iz velike ljubavi prema Hrvatskoj i iz velike ljubavi prema Bogu te obitelji nazvao
"grobarske obitelji"."101 Meutim, ovakva retorika uspijela je postati embarassment i
vladajuoj politikoj garnituri naelno sklonu slinoj ideologiji, kao i katolikoj crkvi.
Navedimo jo dva slina primjera agresivne retorike. U lanku "Pas stoji vie nego
dijete", don Anto Bakovi se pita: "Kakva je to ljubav voliti vie psa nego dijete? Nije
li to moda jedno od najveih otuenja koje su Hrvati doivjeli u svojoj povijesti."102
U slinim stavovima pridruuje mu se Hrvoje Bonjak, koji u lanku "Zato mukarci
ne optue feniminsice za enski apsolutizam" istoga asopisa, 15. oujka 1997.
poruuje: "Poruujem mukarcima da se ponu buniti, prosvjedovati i da ne dopuste
da im fenimistice i europski masoni oduzmu pravo na njihovu neroenu djecu...
99Ante Vukasovi, Narod 15.2.1997:6
100 A. Bakovi, Narod, 15.3.1997.
101 A. Bakovi, Narod, 15.5.1997.
102 A. Bakovi, Narod, 15.3.1997.

141

Ovim pismom elim apelirati na mukarce da se udrue i ponu buniti protiv

gaenja mukih prava."103
Zastupajui takve stavove, don Anto Bakovi se 15. srpnja 1997. u istome asopisu
obraa Predsjedniku Tumanu: "Dragi Predsjednie, moja prva poruka koju Vam
aljem moe se saeti u tvrdnji u Hrvatskoj je previe demokracije.... Zato te molim
predsjednie, dosta je bilo demokracije. Svaka takva demokracija je grob za
Hrvatsku." 104
Ali bilo je i ozbiljnijih pristupa problemima pobaaja odnosno nataliteta. Primjerice
Marijan Majstorovi u lanku "Razni oblici obiteljske politike u Europi i ministarstva
za obitelj"105, spominje mjere europskoga pronatalitetnoga (i neeugenikoga)
zakonodavstva: porodni dopust, djeji doplaci, porezne olakice, Subvencije
predkolskog oodgoja, jednokratne novane potpore prilikom roenja djeteta,
naknade za uvanje i odgoj, produljeni boravak u kolama, besplatni udbenici itd.
Hrvatska je vlada 18. sijenja 1996. takoer donijela na prijedlog Ministarstva
razvitka i obnove, tj. Uprave za nacionalne i razvojne projekte, Nacionalni program
demografskog razvitka, te prijedloge "hitnih" mjera odnosno Prijedlog poticajnih
mjera populacijske politike. Godine 1996. izdvojeno je 485 milijuna kuna za porodni
dopust, a godine 1997. 591 milijuna kuna. Meutim prijedlog Zakona o statusu majke
odgajateljice nije doneen. Godine 1996. osnovan je Dravni zavod za zatitu obitelji,
materinstva i mladei.106
Meutim, drugi je dio agitirajue pronatalitetne politike s eugenikim predznacima
bilo poticanje sklapanja "hrvatskih" brakova. U tome su prednjaile dvije
organizacije: Hrvatski populacijski pokret don Anta Bakovia, te Hrvatska
franjevaka provincija sv. irila i Metoda, odnosno Pokret krunice za obraanje i mir.

103 ibid str. 22

104 Za loe stanje hrvatskoga nataliteta krivi su prema autorima i urednicima asopisa Narod i Albanci. U lanku
"Sladoled vrijedan milijune kuna", tj. u izlaganju na konvenciji mladei HDZ-a 10. svibnja 1998. don Anto
Bakovi je poruio hrvatskoj mladei: "Mlada gospodo, kugla sladoleda na hrvatskom jadranu je za mene
hrvatska turistika bomba u rukama Albanaca s Kosova. Tu se ne radi o milijunima kuna zarade, ve o
milijardama kuna zarade. Lijepo emo zamoliti Albance s Kosova na radu u Hrvatskoj, da se smiluju
nezaposlenim hrvatskim braniteljima pa da im ustupe barem na dvije-tri godine prodaju sladoleda na hrvatskoj
Jadranu. itavo je Kosovo podignuto hrvataskim novcem a da Hrvati to primijetili nisu." A Hrvoje Bonjak u
lanku od 16. lipnja 1998. pod naslovom "Kugla sladoleda na hrvatskom moru hrvatska turistika bomba ali
u rukama Albanaca" dodaje: "A toliko i toliko tisua Albanaca dre gotovo svu malu privredu u Hrvatskoj.
Gotovo da smo okupirani. Kad se ovek proeta Ilicom, vidi da ono to su ondje idovi prije Drugoga svjetskog
rata znaili, to su sada postali Albanci."
105 Narod, 15.6.1997.
106 Dana 22. oujka 1997. mnogi su graani i voditelji raznih nevladinih udruga (Centar za pomo trudnicama,
Vijee za obitelj HBK, "Hrvatska ena", HDPZ, Obiteljski centar za dijete, Hrvatski pokret za ivot i obitelj,
"Pro-life pokret" i dr.), u Gradskoj vijenici odrali Savjetovanje o pobaaju, te izdali priopenje za javnost
kojim se trai izmjena liberalnog zakonodavstva.

142

Primjerice, asopis Narod, glasilo Hrvatskog populacijskog pokreta, objavio je 15.

oujka 1997., kao i u sljedeim brojevima, sljedei oglas:
"Hrvatski populacijski pokret, Apostolat ljubavi "Jedna obitelj vie" pozivaju sve
neoenjenje i neudate, sve koji nisu sklopili crkveni brak na
Susret mladia i djevojaka
u subotu 19. travnja, s poetkom u 16. sati u restauraciji "Maksimir" u
Zagrebu, Maksimiski perivoj 1. Na programu su: predavanje, sv. Misa i ples. Voditelj
je don Anto Bakovi. Informacije na telefon 615--91, od 9 do 17 sati.
Ili pak spomenimo sljedei oglas od 15. veljae 1998.
"Hrvatski populacijski pokret apostolat ljubavi "Jedna obitelj vie"
Program susreta, izleta i hodoaa u godini 1998.
1. Redotviti mjeseni susreti svake tree subote u mjesecu: 17.1, 22.2.,21.3, 18.4.,
16.5., 20.6, 18.7., 19.9. 17.10. 21. 11., 19.12. s poetkom u 16. sati.
mjesto susreta
Restoran Maksimir i upna crkva Sv. Jeronima
sadraj susreta:
predavanje, molitva misa, druenje, zabava i ples
2. mjeseni izlet na Sljeme svake evrte nedjelje u mjesecu
sastanak u 9 sati na Mihaljevcu s misom u 12 sati u kapelici kraljice Hrvata
3. zajedniko hodoae u Rim na Cvjetnicu od 3.4. do 8.4.
susret mladih cijelog svijeta sa svetim ocem Papom zadnji rok prijave je 21. oujka
4. Trodnevna duhovna obnova na Fratrovcu Zagreb (Dom duhovnih vjebi)
5. Zajednika hodoaa u hrvatska marijanska svetita
6. Zajedniko ljetovanje na moru
7. Zajedniki doek nove godine 1998.
Voditelj apostolata ljubavi "Jedna obitelj vie" don Anto Bakovi."
Sline je oglase o zarunikim teajevima i sastanke za "bliu pripravu za brak"
tijekom 2000. i 2001. objavljivala i organizirala u upama sv. Antuna Padovanskog,
Sv. Kria, Marije pomonice, sv. Petra, Srca Isusova Hrvatska franjevaka provincija
sv. irila i Metoda.107
Prema tekstu u asopisu Narod (15. lipnja 1997.) u upi sv. Nikole u Metkoviu,
odrani su natjeaji na kojima su nagraene majke s vie djece. Takvi natjeaji i
nagrade podsjeaju na amerike manifestacije pozitivne eugenike, primjerice Good
Families' Contest u Indiani (vidi Polek 2002.).
Osim navedenih oblika ideologije pronatalitetne politike bilo je naalost i posljedica
takve ideologije. Jedan od najpoznatijih "sluajeva" bio je sluaj trudnice Aleksandre
B. koja je 3. listopada 1998. pobacila sedmorke, nakon pokuaja lijenikoga konzilija
107 www.ofm.hr/vijesti/oglasi/zarucnici.htm

143

da nagovori trudnicu da zadri svih sedam fetusa. Etiko povjerenstvo Hrvatske

lijenike komore je unato majinoj elji dalo preporuku bolnici da zadri svih
sedam fetusa108, a rezultat toga bio je pobaaj svih.

Zakljuak
Sva su tri oblika "eugenike" u Hrvatskoj neistraena, i ovaj je rad prvi lanak na tu
temu kod nas. Jedini zajedniki nazivnik svih triju oblika "eugenike" jest razmjerna
"neuinkovitost" tih vrlo razliitih eugenika u usporedbi s analognim strujama u
Europi i svijetu. Dok su prva dva oblika "eugenike" pokuala pravno oblikovati neto
to u pravilu nije imalo stvarne socijalne ili medicinske posljedice (ve iskljuivo
ideoloke) a to znai da do realizacije eugenikih postupaka openito nije dolazilo,
trei je pokuaj bio socijalna struja koja je imala eugenike namjere, ali nije rezultirala
pravnim oblikovanjem. Ako je posljedica takvih pokuaja openito bilo poveanje ili
smanjenje nataliteta, so be it, oni su naposljetku bili posljedica privatnih odluka u koje
se drava ne bi smjela mijeati. U skladu s mojim kriterijem eugenike takva se
eugenika moe opravdati. Meutim, u spomenutom sluaju Aleksandre B. vidljivo je
da u Hrvatskoj postoje pokuaji da se u ime odreene natalitetne politike
pojedincima nametnu "klasina" tj. kolektivistika ili etatistika eugenika rjeenja.

108 Prema asopisima Nacional od 14. listopada 1998. kao i drugim listovima u Hrvatskoj (12. listopada), u
nagovaranju trudnice da odustane od selektivnog feticida sudjelovalii su don Anto Bakovi i dr. Antun Lisac.
Vidi poseban osvrt na tu temu na www.crowmagazine.com/list2.htm

144

Trei dio

145

U ovome emo dijelu vidjeti da stav je o primatu prava pred etikom

komplementaran ideji o laissez-faire eugenici. Kao to niti ekonomski laissez faire
ne pretpostavlja anarhiju, ve vrlo vrti (premda minimalni) pravni okvir kako bi se
izbjeglo zadiranje tuih (pogotovo dravnih) interesa u podruje privatnih
aktivnosti, tako se i laissez faire eugenika, kojoj smo svjedoci, odigrava u uvjetima
nekih pravnih okvira. Istina, ti su pravni okviri jo uvijek u povoju, a neke zemlje,
poput Hrvatske imaju doslovno tek rudimente pravnih okvira kojima se regulira
postupanje na podruju medicinsko-genskog eksperimentiranja odnosno
neuobiajene ljudske reprodukcije. Za razliku od velike povijesti nacionalnog
reguliranja klasinih privatno-pravnih pitanja, na podruju nove genetike i ljudske
reprodukcije, veima se rasprava o primjerenom zakonodavstvu vodi na
meunarodnome planu. Za zemlje poput Hrvatske, koje nisu regulirale pitanja
genske tehnologije i novih socijalnih oblika reprodukcije, ini se da je pravi nain
reguliranja tih pitanja jednostavno preslikavanje meunarodnoga zakonodavstva
(ako postoji) odnosno prihvaanje obvezujuih europskih ili svjetskih konvencija.
Da izbjegnem konotaciju anarhinosti, na nekim sam mjestima za pojam laissez
faire eugenike koristio i druge termine, primjerice privatna eugenika. Zastupanje
stava o laissez faire eugenici ne znai bojkot ili kritiku svakog zakonodavstva na
tom podruju, stoga je vrijedno rei nekoliko rijei o tome to to znai. Prvo, takvo
zalaganje poiva na tvrdnji da ljudi pronalaze puteve zadovoljenja svojih (u ovom
sluaju reproduktivnih, odnosno eksperimentalno- znanstvenih) interesa, bez obzira
na zakonodavstvo. Golemi razmjeri takvih aktivnosti pokazuju da su krajnje
restriktivne mjere prema takvim aktivnostima osuene na neuspjeh. Stoga je mnogo
primjerenije pokuati kanalizirati ve postojeu praksu prema ciljevima koje neka
zajednica smatra openito prihvatljivim. Meutim, drugo, pri ocrtavanju takvoga
zakonodavstva, uvijek treba voditi rauna o tome koja su prava pojedincima njime
naruena. Drugim rijeima, laissez-faire jest tek naelo, ili kako bi filozofi rekli,
regulativni princip, kojim se treba rukovoditi prilikom izrade zakonodavstva ili
donoenja odluka na podruju reprodukcije i znanstvenotehnolokih istraivanja.
Je li odsutnost pravnih normi kojima se reguliraju bioetiki, a to znai i znanstvenometodoloki i socijalni problemi, po sebi neto dobro ili loe, ostavit u po strani.
Zadovoljit u se pretpostavkom da nerazvijenost zakonodavstva ima i svoje
pozitivne strane. Primjerice, kada bi kod nas pokuali pravno regulirati gotovo
nepostojee sluajeve surogatnog majinstva, te pravnih, socijalnih i etikih pitanja
vezana za te postupke, bilo bi znatno vie problema, jer bi sama rasprava o takvom
zakonodavstvu potaknula pojedince da ozbiljno razmotre sporne etike postupke
kao nain zadovoljenja svojih reproduktivnih prava i interesa.

146

U svijetu i kod nas meutim postoji niz pojedinaca (znanstvenika) koji smatraju da je
odsutnost pravne regulacije bioetikih problema, na podruju istraivanja i na
socijalnom podruju (koje obuhvaa reproduktivne metode, nove socijalne oblike
obitelji, kao i pitanja zatite privatnosti odnosno informiranosti), po sebi dobro. Ne
smatram da je dravna regulativa naelno dobra i nemam apriorno povjerenje u
znanstvene ili medicinske komisije. Meutim, kada razmotrimo niz sluajeva i
etiko-pravnih konflikata, poput sluajeva surogatnog majinstva, vidjet emo da je
katkada bolje imati neku pravnu osnovu (kao nit vodilju za rjeavanje sukoba) pri
reguliranju naelno spornih pitanja, negoli svaki put ulaziti u etiko-pravne, ili ak
posve pravne antinomije. To je ini se esto stav i samih lijenika, kojima su
svakodnevne odluke o nekoj vrsti postupaka tim tee to su manje pravno
regulirane. Ono to je naelno pravno sporno, jo je vjerojatnije i etiki sporno.
Spomenimo jedan primjer. Primjerice, u sluaju surogatnog majinstva: treba li se
surogatna majka odrei svoga djeteta, premda je potpisala ugovor u kojem je to
izrijekom navedeno, i premda je za takvu uslugu dobila novac? Je li trgovako
naelo privatno-pravnog zakona nadreeno nekom temeljnijem naelu, primjerice
nedopustivosti prodaje djece? Je li rije o iskoritavanju ena, ili o njihovoj
emancipaciji (recimo, pomou novca)? Smiju li takve ugovore sa surogatnim
majkama potpisivati samo neplodni parovi, ili primjerice i homoseksualni parovi?
Svaki odgovor na te dileme ima svoju argumentaciju, i u mnogim sluajevima ne
treba se nadati da e bilo kakav pravni okvir ponuditi rjeenja za sve sukobljene
strane, odnosno sukobe interesa. Premda je mogue rjeavati takve probleme od
sluaja do sluaja, za medicinare, suce, pravnike, pa ak, kako emo vidjeti, i za
srodnike osoba ukljuenih u ugovor ili sukob, bolje je imati barem neki pravni
oslonac. To meutim ne znai da pravni oslonac mora podrazumijevati i krivine
sankcije.
Naelo primata prava nad etikom i zalaganje za laissez-faire eugeniku, ne znai
dakle da ne postoje etiki i socijalni problemi na podruju humane reprodukcije i
molekularno-genetskog istraivanja, odnosno da o njima ne treba raspravljati. U
ovome emo odlomku stoga posvetiti panju upravo tim problemima, ali za razliku
od poglavlja o laissez faire eugenici, ovdje emo o njima govoriti u kontekstu etikih
naela. Kada stvorimo sliku o nizu takvih problema, imat emo bolji pregled za
stvaranje neke budue pravne regulacije.
Bioetike probleme nove eugenike moemo svrstati u etiri kategorije. Prvi nih
problema vezan je za biomedicinske, molekularno-genetske znanstvene postupke,
njihovu opravdanost i posljedice. U takve probleme ubrajamo pitanja naina i
razloga za kloniranje, eksperimenata na zametnim stanicama, somatske genetske
terapije, genske terapije spolnih stanica, probleme genetsko-tehnolokih poboljanja
genoma pojedinca, izvodivosti klasinih eugenikih mjera i druge.

147

Drugi niz problema vezan je za socijalni okoli i primjenu novih mogunosti

reprodukcije, odnosno biomedicinskih postupaka. Rije je o problemima koji nastaju
u sluajevima donacija sjemena odnosno fertilizacije s tuim gametama, posudbi
maternice, novih kombinacija roditeljstva, zaeem s genetskim materijalom
preminulih, problemima s vikom embrija, i dr.
Trei niz bioetikih, socijalnih problema povezan je s pitanjima privacije,
informiranja, zatite privatnosti i patentiranja. Tipian problem ove vrste je problem:
smiju li osiguravajua drutva raspolagati s informacijama o genetskim ispitivanjima
nad osiguranicima? Ili: smije li poslodavac raspolagati takvim informacijama? Kako
zatititi tajnost takvih informacija? Ili: smiju li istraivai patentirati odreenu
gensku sekvencu svog pacijenta, ak i u sluajevima pacijentovog doputenja? Ova je
kategorija problema razliita od pitanja istraivanja i reprodukcije, i po svemu
sudei, najblia je klasinoj privatno-pravnoj regulaciji.
etvrti niz problema je konstruiran. Rije je o spekulativnim situacijama koje bi
mogle nastati jednom kada odreen niz znanstvenih postupaka bude mogu, ili kada
odreeni socijalni oblici postanu pravilo, a ne iznimka, kao to su to danas.

148

Nova eugenika, trgovina ljudskim tkivima i neki zanimljivi pravni

sluajevi
Nema nikakve sumnje da je kloniranje ovce Dolly Iana Wilmuta laicima svijeta po
prvi ta osvijestila injenicu da je ovjeanstvo sposobno stvoriti Vrli novi svijet, i da
su dotadanje etike rasprave o budunosti ljudskoga roda predstavljale kameno
doba u odnosu prema ve postojeim, ali ne posve javnim rezultatima znanstvenih
istraivanja i medicinskih primjena. Nema nikakve sumnje: nalazimo se na pragu
Drugoga Stvaranja. ikaki fiziar Richard Seed, javno je nekoliko puta izjavio da e
otvoriti trgovinu klonovima unato zabranama. Tom je prilikom pokazao popis ljudi
koji ele biti klonirani. Slinu su izjavu nedavno dali i Raelijanci, pripadnici vicarske
religiozne sekte, na elu sa francuskom kemiarkom Brigitte Boisselier. Prvi val
zgraanja prema mogunosti kloniranja ljudi zamijenili su javni istupi u prilog
kloniranja. Poznati ameriki bioetiar Arthur Caplan objavio je nedavno u New York
Timesu lanak pod naslovom "Zato uriti sa zabranama kloniranja?" u kojem se
kae da ne treba zabranjivati eksperimente s kloniranjem, jer e se time istodobno
onemoguiti brojna znanstvena istraivanja s jasnim korisnim posljedicama. Sline
argumente iznijeli su Microsoftov tehnolog Nathan Myhrvold (u tekstu "Ljudski
klonovi: zato ne"), TV producent Ronald Bailey u tekstu "Paradoks blizanaca: to je
zapravo pogeno u kloniranju ljudi", pravnik Mark Eibert (u tekstu "Ljudsko
kloniranje, neplodnost i sloboda reprodukcije") i niz genetiara i biologa na elu s
britanskim biologom Richardom Dawkinsom u svojoj peticiji, nakon izjave Billa
Clintona da eksperimente s ljudskim klonovima amerika vlada nee financirati.
Niti javnost nije posve sigurna kojim tokovima kanalizirati postojee i budue
znanstvene projekte na podruju genetskog ininjeringa. Svibanjski broj asopisa
Discover godine 1998. posveen je temi "Utrke u biotehnoloku budunost".
Primjerice lanak Robin Henig pita se: "Ako biste mogli odrediti sadraj gena vaega
djeteta, biste li to uinili? Biste li to trebali uiniti?" Prema Gallupovim i March of
Dimes istraivanjima, 40% Amerikanaca smatra da je opravdano koristiti genetsku
terapiju kojom bi djeca postala atraktivnija ili pametnija negoli bi bila inae
(normalnom spolnom reprodukcijom). 18% Britanaca bi se posluilo takvom
"terapijom" kako bi smanjila djeju agresivnost ili njihove predispozicije za
alkoholizam, 10% kako bi uklonila mogunost da postanu homoseksualna, a 5% da
postanu atraktivnija. U opravdanost korekcije gena za srpastu anemiju, cistinu
fibrozu, alzheimerovu bolest, rak ili bolesti srca gotovo nitko ne sumnja. Drugim
rijeima, to se javnosti tie, nema nikakve sumnje da e se istraivanja i medicinske
primjene genetske tehnologije nastaviti i ubrzavati.
Ali ak i kada bi se pokazalo da svjetska javnost nije tako pozitivno opredjeljena
prema genskoj tehnologiji i kloniranju, postojea infrastruktura biotehnolokih

149

istraivanja uinit e uskoro mogue zabrane na tom podruju izlinim i

nemoguima. Pogledajmo razmjere medicinske i znanstvene prakse koja istraivanja
na podruju korekcije gena ine "manjim zlom".
1. Proizvodnja ivotinja s ljudskim proteinima. Kronini nedostatak ljudskih organa
bio je motiv mnogim amerikim znanstvenim institutima da proizvedu ivotinje iji
e organi posluiti kao transplantati ljudskim pacijentima. Na Tufts School of
Veterinary Medicine, u North Graftonu Massachusetts nedavno je stvorena serija
svinja kojima je na 19 kromosomu ucijepljen ljudski gen. Smatra se da e na taj nain
genetski podeene ivotinje biti prihvatljivi donatori organa ljudskim pacijentima.
Slina proizvodnja odvija se na Yaleu, na Virginia Techu, na Princetonu i drugim
mjestima. U New Havenu rade se slini pokuaji s babunima. Kompanija Nextran na
Princetonu vri eksperimente sa svinjskim jetrima: krv ljudskih pacijenata s
oslabljenom jetrom ubrizgava se u genetski modificiranu svinju, a potom se vraa u
krvotok ljudskog pacijenta. Godine 1994. u Texasu su stvoreni mievi bez glava;
prole su godine znanstvenici sa Sveuilita u Bathu, Engleska, isto napravili sa
abama. Robert Pool se pita: Hoe li znanstvenici ubrzo stvoriti ljude bez glava,
najpogodnije donatore organa, a citolog David Mooney sa Sveuilita Michigan
odgovara: "To je posve mogue".
2. Genska tehnologija u industriji. Usporedo sa sekvenciranjem ljudskoga genoma
pod pokroviteljstvom nacionalnih organizacija, i sekvenciranjem gena to uzrokuju
ljudske bolesti, s mnogo manje medijske panje privatne znanstvene i trgovake
kompanije ve petnaestak godina ispisuju genome "korisnih" mikroorganizama. U
rudarstvu, najspektakularnija su otkria genoma bakterija "istaa" nafte, rudae
bakra, minerala u kojima se pojavljuje zlato, i metana - glavnog uzronika nesrea u
rudnicima. Nedavno je otkrivena bakterija Deinococcus radiodurans koja je sposobna
podnijeti 3000 puta vee radioaktivno zraenje od ovjeka, i koja e se vjerojatno
uskoro koristiti umjesto skladita radioaktivnog otpada. Prema procjenama brojnih
investicijskih kompanija umjetno bioloko gorivo moglo bi zamijeniti ugljen, naftu i
prirodni plin do 2025 godine. Godine 1994. Carnegie Institut u Washingtonu
implantirao je gen za stvaranje plastike u biljku goruice. Takva goruica postat e
tvornica plastike. Amerika je vojska nedavno u jednu bakteriju ubacila gen kojim
paukovi rade svilene mree. Stvorene su dosad najvre niti koje e se koristiti u
proizvodnji aviona i neprobojnih ogrtaa. Calgen kompanija izolirala je gen koji u
biljkama potencira proizvodnju celuloze (za proizvodnju papira i kartona). Godine
1996. tri etvrtine posijanih itarica u Alabami imalo je promijenjenu genetsku
strukturu za ubijanje nametnika. Vrijednost kompanija koje se bave genetskim
ininjeringom esto je vea od BNP-a srednje razvijenih zemalja. Kompanija Novartis
primjerice vrijedi 27 milijardi dolara. U istu kategoriju pripadaju kompanije
Monsanto, Dow Elanco, Du Pont i AgrEvo, ije poslovanje u kupovini manjih
istraivakih grupa i kompanija za genetski ininjering gotovo nikada nije manje od
100 milijuna dolara.
150

3. Ljudski ivot kao intelektualno vlasnitvo. Poseban oblik trgovine ljudskim

tkivima jest problem patentiranja genoma posebnih ljudskih populacija. Velike
biokemijske i farmaceutske kompanije ulau sve vei kapital u patentiranje posebnih,
jedinstvenih genoma pojedinaca i populacija s odreenim bolestima u nadi da e uz
pomo njihovih tkiva stvoriti patent za serum protiv bolesti kojima su oni izloeni.
Takva kupovina "genoma" s odreenim bolestima posebno je proirena u Indiji, na
Filipinima, na Atlantskim otocima, a kompanije zauzvrat populacijama neko vrijeme
pruaju kvalitetnu medicinsku pomo.
Ako genska tehnologija na podruju industrijske mikrobiologije nije dovoljno
spektakularna, gornjem popisu treba dodati eksperimente s uzgojem i patentiranjem
ljudskih tkiva. Kloniranje ivotinja samo je javnosti posvjedoila da je utrka na tom
polju ve dugo u tijeku. Etika problematika takvih industrijskih i znanstvenih
postupaka tema je knjige Jeremyja Rifkina "Biotehnoloko stoljee. Ljudski ivot kao
intelektualno vlasnitvo". Osamdesetih godina, tvrdi Rifkin, usporedo s raanjem
Projekta Ljudski Genom, poela je utrka za patentiranjem ljudskih gena i DNK
lanaca. Farmaceutske kompanije, esto pod pokroviteljstvom Amerike vlade, poele
su patentirati dijelove ljudskog genoma ak i kada njihova bioloka i financijska
funkcija nije bila jasna. Isprva je sakupljanje bilo iskljuivo znanstveno. Luca CavalliSforza, biolog sa Stanforda, poeo je sakupljati uzorke krvi osoba iz 5000 postojeih
lingvistikih skupina, kako bi se sauvale bioloke informacije o skupinama koje e
ubrzo nestati. Meutim, ve 1993. u javnosti je objavljeno kako amerika vlada trai
internacionalni patent na virus iz stanice 26-godinje Guaymi indijanke iz Paname,
jedinstveni virus koji stimulira antitijela koja bi mogla biti korisna u suzbijanju AIDSa i leukemije. Panamski je parlament uloio protest, tvrdei da "patentiranje
ljudskoga materijala kri integritet samoga ivota i na duboki moralni osjeaj."
Premda je Amerika vlada povukla zahtjev za patent, nekoliko mjeseci kasnije,
tadanji ministar trgovine, Ron Brown, izjavio je da je patentiranje ljudskih stanica "u
skladu s amerikim zakonima", pa je utrka u patentiranju nastavljena. Godine 1995.
patentiran je HTLV-1, virus u limfi stanovnika Papue Nove Gvineje, prvi patent na
genomski lanac uroenikih skupina. Uskoro se pokazalo da je Indija prava riznica
udnih genoma, mutacija gena pod utjecajem tekih bolesti. Patentiran je primjerice
genom osoba otpornih na koleru i genom stanovnika otoka Tristan da Cunha, u
kojem postoji nesrazmjerno velik broj astmatinih osoba. Kompanija Sequana
Therapeutics se nada da e pronai gen uzronik te bolesti. Svojevrsni je skandal u
vezi s patentiranjem genoma nastao 1984. kada su kompanija Sandoz i Sveuilite
UCLA patentirali genom (tkivo guterae) amerikog biznismena Johna Moora,
pacijenta sa rijetkom vrstom raka. Parnica koju je pokrenuo Moore Vrhovni je sud u
Kaliforniji odbio s obrazloenjem da Moore nema vlasnika prava nad svojih
tjelesnim tkivima.

151

Novu eugeniku medicinske prednatalne i postnatalne asistencije posebno su najavili

razmjeri trgovine ljudskim rezervnim dijelovima, ljudskim organima. Pogledajmo
poblie razmjere te trgovine i neke zanimljive komplikacije.109
4. Razmjeri prometa ljudskim organima. S porastom broja stanovnika svijeta i s
napretkom medicine koja omoguuje transplantaciju mnogih organa, razmjeri
prometa ljudskim tkivima vrtoglavo rastu. Samo u Sjedinjenim Dravama 50000 ljudi
eka na transplantaciju organa. Petnaest posto tih pacijenata e umrijeti prije negoli
doeka svoj red. Mnogi takvi pacijenti putuju u Indiju i kupuju bubrege od zdravih
Indijaca. Najvei izvoznik ljudskoga srca je Kina, koja prema nedavnim izvjeima
humanitarnih organizacija i organizacija za ljudska prava, trguje tijelima
egzekutiranih zatvorenika. Zatvorenici navodno dobrovoljno pristaju na takav
postupak, kako bi ublaili politiki pritisak na svoje obitelji. Stanovnici zemalja u
kojima su takve transplantacije nezakonite putuju u druge zemlje. Europljani u
Belgiju, jer se belgijsko zakonodavstvo oslanja na "preutno doputenje" graana da
se njihovi organi nakon smrti transplantiraju. idovi putuju u Tursku. Koreanci,
Japanci i Tajvanci u Kinu. Junoamerikanci na Kubu. Postoje sluajevi krae organa
u Indiji, a sumnja se da su i mnogi sluajevi otmica male djece u Latinskoj Americi
poinjeni zbog djejih organa. Premda je Svjetska Zdravstvena Organizacija osudila
nabavku i prodaju ljudskih organa radi transplantacije, razmjeri takve prakse u
dogledno se vrijeme zasigurno nee smanjiti.
Goleme potrebe za ljudskim organima stvorile su i unosan polukriminalni ili posve
kriminalni oblik trgovine. Sluajevi krae organa uestale su u Indiji, a sumnja se da
su i mnogi sluajevi otmica male djece u Latinskoj Americi poinjeni zbog djejih
organa. Scenarij iz filma Koma nije bio posve bez stvarnog predloka. Primjerice,
izmeu 1976. i 1991. godine Institut za mentalno zdravlje Montes de Oca iz Buenos
Airesa ubijao je pacijente zbog prodaje organa; zabiljeeno je oko 1400 sluajeva
misterioznih nestanaka pacijenata. Kada su pronaeni neki leevi, 11 je lijenika te
bolnice bilo uhapeno.
Premda je Svjetska Zdravstvena Organizacija osudila nabavku i prodaju ljudskih
organa radi transplantacije, razmjeri takve prakse u dogledno se vrijeme zasigurno
nee smanjiti.
Smiju li se prodavati dijelovi ljudskoga tijela? Argument u prilog prodaji organa
najee se poziva na koristi i dobrobiti koje isti altruizam ne bi mogao pruiti.
Sustavi u kojima kupnja organa nije doputena spaavaju manje ivota. S druge
strane, veini zemalja koje su ukinule pravo na prodaju organa, zabrana prodaje ini
se manjim zlom od brojnih u svijetu evidentiranih zloupotreba. U Sjedinjenim

109

glavni izvor za podatke iz ovoga poglavlja iz Kimbrell (1993)

152

dravama, nedoumice oko moralnosti i pravnog utemeljenja prodaje organa esto su

dovodile do apsurdnih pravnih sluajeva, od kojih emo spomenuti samo nekoliko.
Community Blood Bank of Kansas City protiv Federal Trade Commission (1962).
Spor izmeu kompanije Community Blood Bank Kansas Cityja, prve komercijalne
banke krvi i Federalne komisije o trgovini iz 1962., bio je prvi vei sudski spor u
kojemu se odreivalo mogu li se dijelovi tijela prodavati kao robe (proizvodi). Spor je
zapoeo u Kansas Cityju 1955. godine, kada je stvorena banka krvne plazme Midwest
Blood Bank and Plasma Center, koja je plaala davateljima krvi za njihove usluge.
Davatelji su bili uglavnom ljudi bez posla, alkoholiari i narkomani koji su na taj
nain preivljavali. Godine 1958. brani par vlasnika banke (bez strunih
kvalifikacija) dobio je licencu, te osnovao jo jednu banku, World Blood Bank. U
istome gradu iste je godine osnovana neprofitna banka krvne plazme Community
Bank, koja je, zbog neprofitnosti, ubrzo stvorila monopol na distribuciju krvne
plazme u okolici. Godine 1962. komercijalne banke krvi, Midwest i World Blood
Bank, uloile su albu protiv Community Bank i njihovih korisnika (gotovo svih
bolnica u okolici) pred Federal Trade Commission (Nacionalnom komisijom za
trgovinu), tvrdei da je rije o uroti i krenju antimonopolistikih zakona. Godine
1963. neprofitna Community Bank bila je osuena za krenje antimonopolistikih
zakona tj. za ograniavanje slobodne trgovine. Community Bank je uloila albu na
vioj instanci, i tvrdila da krv i krvna plazma nisu robe koje se mogu prodavati, te da
spor uope nije trebao biti u nadlenosti FTC-a. U toj albi Community Bank su
podrale Amerika Medicinska Asocijacija, Crveni kri, druge organizacije, brojni
lijenici, a senator E. Long je bezuspjeno pokuao na saveznoj razini stvoriti zakon
kojim e se promet krvnom plazmom izdvojiti iz antimonopolistike zakonske
regulative. Godine 1966. via instanca i kongresna skupina odluila se za potvrdu
niestepenog suda, a time je odlueno da se krv... moe smatrati proizvodom ili
robom. Shodno tome, krv i krvna plazma postali su podloni zakonima o
trgovini. Meutim godine 1969. Prizivni sud Osmoga okruga, obrnuo je odluku FTCa, pa odtada bolnice i privatni lijenici mogu koristiti plazmu nekomercijalnih banki
krvi, premda navedena odluka lokalnoga suda nije unitila zakonsku regulativu o
trgovini krvnom plazmom na saveznoj razini.
Drugi je zanimljivi sluaj bio spor izmeu porezne slube Sjedinjenih Drava,
Internal Revenue Service i Margaret Cramer Green iz 1980. godine. Sedamdesetih
godina siromana gospoa Margaret Green ivjela je od prodaje svoje rijetke vrste
krvi, AB-. Godine 1976. ona je 95 puta prodala svoju krv firmi Serologicals u
Pensacoli, i za tu je uslugu dobila $7000 ($6695 za uslugu i $475 za putne trokove). U
svojoj poreznoj prijavi, M. Green je traila poreznu olakicu u visini od $2355, s
obrazloenjem da je tijekom donacija gubila odreene minerale i antitijela koje je
nadoknaivala posebnim reimom ishrane, za putne trokove, za premije
zdravstvenog osiguranja i posebne lijekove. Porezna sluba nije priznala olakice, pa
je davateljica tuila poreznu slubu sudu. Sud je odluio da je njezina krv roba koja
153

se prodaje, te da je darovateljica i proizvoa i skladitar svog proizvoda, te da je

dolo do uobiajene prodaje proizvoaa i distributera proizvoda, preraivau i
prodavatelju. Sud je odluio da trokovi ishrane ulaze u njezine olakice, isto tako i
putni trokovi g. Green kao kontejnera proizvoda, ali ne i putne trokove osobe g.
Green. Trokovi izgubljenih minerala meutim nisu uli u olakicu, jer se olakica za
mineralne izvore odnosi na geoloke mineralne izvore a ne za tijela poreznih
obveznika.
Trei sluaj bio je spor Jacobs versus State iz 1983. godine. Dr. Barry Jacobs pokuao
je osnovati firmu Internacionalna razmjena bubrega, koja bi nabavljala organe
(uglavnom bubrege) po cijelome svijetu i s profitom ih preprodavala. Taj je pokuaj
sprijeen zakonskom reakcijom Kongresa Sjedinjenih drava pod imenom National
Organ Transplant Act, zakonom o zabrani preprodaje ljudskih organa. Taj zakon
meutim ne zabranjuje prodaju tkiva poput krvi, sperme ili fetalnih organa.
Posebno je znaajan bio sluaj bebe Therese iz 1992. godine. Razlog pokretanja
pravnoga postupka bila je odluka roditelja encefalitinoga djeteta da rode dijete kako
bi mogli prodati (ili pokloniti) djetetove organe ljudima kojima oni trebaju. Vrhovni
sud Floride u Tallahasseeu zbog tehnike nedosljednosti zabranio je prodaju organa
prije djetetove smrti. Taj je pravni sluaj bio jedan od prvih presedana kojim se smrt
osobe odreivala prema kriteriju smrti modane aktivnosti.
Sluajevi Karen Ann Quinlan i encefalitikog djeteta Gabriela iz 1987. godine
obuhvaali su pitanje prava na presaivanje srca djeteta u stanju trajne vegetacije. Jo
i danas brojne drave Sjedinjenih drava omoguuju proglaavanje osoba u stanju
modane smrti pravno mrtvima, kako bi se njihovi organi mogli to bre i efikasnije
presaditi.
U sluaju Marisse Eve Ayale iz 1991. godine, obitelj Ayala odluila je zaeti dijete
iskljuivo kako bi osigurala primjerenu vrstu kotane sri za svoju stariju oboljelu
djevojicu, osamnaestogodinju Anissu. Transplantacija je uspjeno obavljena. Od
tada je vie od 20 ena zaelo i dobilo djecu zbog istih razloga.
Sluaj Baby Fae iz 1984. godine, bio je prvi sluaj transplantacije srca babuna u
djevojicu Fae, a est godina kasnije, 1990. u sluaju dr. McCunea, postali smo
svjedoci i transplantacije ljudskih tkiva u ivotinje, zbog proizvodnje seruma u
humanoj medicini.
Postoje jo brojne etiki i trgovinski sporne kategorije transplantacija. Prva je prodaja
fetalnih organa. Nakon brojnih etiki neutemeljenih eksperimenata s fetusima i
njihovim organima, takva je vrsta prodaje u veini zemalja danas zabranjena. Druga
danas vrlo proirena vrsta prodaje, odnosno najma organa jest transplantacija fetusa
u tzv. surogatne majke. Cijena surogatnog majinstva, u sluaju zdravoga poroda
154

iznosi izmeu 10.000 i 40.000 dolara (a u sluaju neuspjelog poroda samo oko 1000), a
do danas je iz takvih ugovora izmeu ugovornih roditelja i vlasnika unajmljenih
maternica, samo u Sjedinjenim dravama roeno preko 5.000 beba. Novani promet
iz ugovora koje su sklopili ugovorni roditelji, surogatne majke i brokeri, iznosio je
1990. godine oko 40 milijuna dolara, pri emu u tu svotu nisu uraunati iznosi koje su
ugovorni roditelji platili brokerima kada ugovori nisu bili ispunjeni.
Navedeni primjeri, i razmjeri bioloke tehnologije dobro ilustriraju injenicu da je
ovjeanstvo tek nejasno svjesno etikih i biolokih implikacija postojeih istraivanja
i medicinske prakse. Papinski proglasi, ili predsjednike izjave o kloniranju zvue
anakrono, smijeno (a katkada i licemjerno). Razgranata mrea biokemijske industrije
i financijskog uloga u genetska istraivanja ve sada moraliziranje o "buduim"
posljedicama ini izlinim: te su posljedice ve meu nama. Na nama ostaje samo
pitanje hoemo li moi, i kojim putevima, kanalizirati nadolazeu eugeniku, i
temeljitu reorganizaciju biolokog materijala i svekolikog ivota na zemlji.

155

Kakvoj vrsti eugenike pripada selekcija spola?

U poglavlju Laissez-faire eugenika tvrdio sam da pacijentova autonomija, tj. pravo
pojedinaca da odluuju o pitanjima vlastite reprodukcije u liberalnim, demokratskim
drutvima mora imati apsolutni primat u etikom odluivanju na podruju
medicinske, genske tehnologije. Meutim, unato zalaganju za laissez-faire
eugeniku, predvidio sam da postoje problemi s apsolutnom slobodom, tj.
autonomijom pacijenata, koji bi takvu upotrebu suvremene tehnologije mogli
pretvoriti u zastraujue sredstvo socijalne kontrole, tj. u tzv. desniarsku eugeniku
koju bi trebalo etiki odbaciti i legalno zabraniti. Jedno od spornih pitanja koje se ve
danas postavljaju u tom kontekstu pretvorbe pacijentove autonomije u
kolektivistiku eugeniku, jest pitanje prenatalne i predkoncepcijske selekcije spola.
Kineska eugenika pokazala nam je najbolje do kakvih rezultata moe dovesti niz
relativno samostalnih odluka o raanju samo mukoga djeteta. Pitanje kojim se dakle
trebamo pozabaviti glasi: Smije li drava intervenirati tj. postaviti zakonske brane
neetikim odlukama pacijenata, u sluaju masovnih izbora kojim se prednatalno
izabire spol, odnosno izravno utjee na najbitniji demografski razmjer.
U prethodnome poglavlju o kineskoj eugenici, vidjeli smo da je problem posve
realan, te da je demografski, socijalno i politiki, pa ak i vanjsko-politiki znaajan.
Demografski, jer moe dodatno oteati razmjer spolova; socijalno jer mogu nastati
devijantne pojave u drutvu; politiki, jer bi ovlasti vrhovne vlasti mogle ugroavati
ljudska prava svojih graana, i napokon, vanjsko-politiki: prvo, prebacujui
populacijski problem na razvijenije zemlje poput Sjedinjenih drava (to je ve sada
sluaj), ili pak nastajanjem genetski superiornije rase (o emu se za sada mogu
samo pisati znanstveno-popularni romani).
Pomnije istraivanje razloga za selekciju spola, i reakcije medicinske profesije i
javnosti prema tom problemu pokazuje veliku raznovrsnost kulturnih odgovora.
Drugim rijeima, problem nije samo kineski. Ta raznovrsnost reakcija na spolnu
selekciju dovodi u pitanje mogunost naelnog, ili univerzalnog filozofsko-pravnog
reguliranja slobodnog reproduktivnog izbora puanstva.
U ovome dijelu lanka prikazat u rezultate ekstenzivnog sociolokog
longitudinalnog istraivanja Dorothy Wertz i Johna Fletchera Etiki i socijalni
problemi s prenatalnom selekcijom spola i pokuati protumaiti njihove rezultate u
kontekstu opasnosti od nastajanja desniarske eugenike na temelju slobodnih odluka
pojedinaca., i u kontekstu stvaranja hrvatske pravne regulative.
U prikazu istraivanja Wertz-Fletcher (1997), zadrat emo se samo na onim
rezultatima koja su znaajna za nau eugeniku problematiku. Wertz-Fletcherovo
istraivanje provedeno je 1985. i 1994. godine. U njemu su se ispitivale reakcije
156

medicinske profesije na zahtjeve za selekcijom spola. Od 4609 poslanih upitnika,

autori su dobili odgovore od 2903 lijenika, genetiara, medicinskih savjetnika i
praktikanata iz 37 naroda. Budui da su autori pretpostavili kako bi jednostavno
pitanje Jeste li za ili protiv selekcije spola bilo nedovoljno distinktivno, postavili su
medicinarima stvarne ili zamiljene situacije (tzv. case-vignettes), u kojima bi trebalo
izvesti postupak selekcije spola ili dati savjet buduim roditeljima. Rije je o pet
takvih vinjeta:
1. Neudana ena eli postati majka. Ona eli djevojicu, jer je djevojicu lake
odgojiti. U sluaju mukoga fetusa, mogla bi se odluiti na pobaaj.
2. Par koji ve ima etiri djevojice, eli sina. ena je trudna. Oni tvrde da e pobaciti
enski fetus.
3. Siromana obitelj ima pet sinova. esta je trudnoa neeljena, ali tvrde da e se
financijski rtvovati, ako je fetus enskoga spola. U suprotnom odluit e se za
pobaaj.
4. ena iz nezapadnjake kulture koja eli sina ve ima dvije djevojice. Njezin
suprug eli malu obitelj ali isto tako eli sina. On kae da e se razvesti ako opet
bude djevojica, i da e cijelu obitelj poslati natrag u njihovu zemlju i napustiti ih.
5. Brani par s karijerama, u ranim 40-im godinama, ima dva adolescenta. Trudnoa
je neeljena. Prvo su se odluili za pobaaj, ali su potom ipak odluili priekati
kako bi vidjeli je li rije o djevojici. Ako je fetus djevojica, ipak e se odluiti za
raanje.
Navedimo nekoliko izuzetno zanimljivih rezultata.
1. Veini obitelji u zemljama svijeta prednatalna selekcija spola (PSS) je dostupna.
2. Vie od 47% ispitanika imalo je zahtjev za prenatalnom selekcijom spola
3. Sve je vei broj medicinara koji pozitivno, tj. postupkom selekcije ili savjetom
odgovaraju na zahtjeve za PSS, ili koji bi to uinili.
4. Vei je broj mlaih lijenika i praktikanata koji bi pozitivno reagirali na takve
zahtjeve. to je vie iskustva u medicini, postotak pristanka na PSS je manji.
5. Najvei postotak anketiranih koji bi izveli PSS u sluaju 2, (PSS za muki spol) bio
je iz Rusije (90%), Izraela (68%), Maarske (63%), Kube (62%), eke (49%). Slian
je postotak i u sluaju zbroja izvedbe i upuivanja na druge lijenike.
6. S najveim brojem otvorenih i prikrivenih zahtjeva suoili su se medicinari iz
azijskih zemalja, Bliskog istoka, Rusije, vedske, Sjedinjenih drava i Australije a s
najmanjim iz Latinske Amerike. U Latinskoj Americi (s izuzetkom Kube) pobaaj
je uglavnom legalno otean, pa se mali postotak takvih zahtjeva objanjava
nelegalnou ili legalnim problemima s pobaajem openito.
7. Postotak medicinara koji smatraju da bi selekcija spola trebala biti zakonom
zabranjena najmanji je u Kini (22%), Rusiji (23%) i Sjedinjenim Dravama (32%).
Za druge je zemlje postotak vei od 50%. Veina medicinara iz zapadnjakih
zemalja (s manjim postotkom izmeu 40 i 60% u Skandinaviji) misli da bi PSS
trebalo zabraniti.
157

8. Broj medicinara koji bi se sami odluili za pobaaj u sluaju neeljena spola

fetusa, najvei je u Kini (24%), vedskoj (25%), Izraelu (19%), te Rusiji, Turskoj i
Kolumbiji (14%).
9. Najvei broj medicinara koji bi u sluaju neeljena spola savjetovao raanje, a
potom davanje djece u institucije za adopciju, bio je iz Sjedinjenih Drava (74%),
Rusiji (75%), vicarskoj (68%) i Kanadi (65%).
10. Najskloniji PSS-u (ukupno %: izveli bi sami) su medicinari iz Rusije (95:90),
Maarske (77:63), Izraela (82:68), Portugala (82:36) i Sjedinjenih Drava (72:34).
11. Prema religioznoj orijentaciji, najskloniji su PSS-u medicinari s pravoslavnom
religioznom pozadinom (61%), a potom idovskom (43%), premda u veini
sluajeva, religijska orijentacija medicinara ne igra bitnu ulogu (samo za 22% onih
koji bi izveli PSS, religija je jako vana).
12. 12% ukupnog broja medicinara slae se da je PSS moralno opravdana. Ali: u
Rusiji se s istom tvrdnjom slae 81%, u Tajlandu 56%, Maarskoj 54%, Meksiku
45%.
13. 6% ukupnog broja ispitanika slae se da PSS koristi zajednici. Ali: u Tajlandu se s
istom tvrdnjom slae 48%, u Peruu 31%, u Indiji 21%.
14. ene (koje su sudjelovale u ukupnom broju medicinara s 35%), dvostruko su
sklonije obavljanju PSS-a (u vinjeti 4).
15. Najvei broj medicinara koji bi podrali bilo koju pacijentovu odluku dolazi iz
Rusije (68%), Maarske (54%), Japana (42%), Kube (36%), eke (30%),
Sjedinjenih drava (29%), i Izraela (27%). Velik postotak iz Istone Europe, autori
objanjavaju injenicom da su istonoeuropski medicinski sustavi u kaosu, da je
medicina postala biznis koji zadovoljava potranju pacijenata, odnosno da do
sada nije bilo dovoljno javnih rasprava o navedenim pitanjima.
16. Nije postojala ukupno znaajna razlika u odgovorima na vinjetu 2 i 3, odnosno na
pitanje o PSS-u za muki i enski spol.
Anketirani medicinari iz 37 zemalja svijeta uglavnom misle da pravo na autonomiju
nije neogranieno. U otvorenim pitanjima u prilog ili protiv PSS-a, od ukupne
koliine odgovora, glavni razlog za PSS bio je potovanje pacijentove autonomije
(29%), pacijenti imaju pravo na ono to mogu platiti (8%), potovanje prema
pacijentovoj kulturi i religiji (6%) i demografsko ogranienje populacije (2%).
Protiv selekcije, najbrojniji je razlog zloupotreba tehnologije koja bi se trebala
koristiti za utvrivanje genskih bolesti odnosno tvrdnja spolnost nije bolest (43%),
protivim se pobaaju normalnoga fetusa (16%), suprotstavljam se spolnoj
diskriminaciji (7%), pravo je lijenika da odbiju uslugu (7%), odravanje
kvantitativne ravnotee spolova (3%), i ukidanje klienja prema eugenici i
kozmetikoj selekciji (1%). Eugeniki su razlozi bili najmanje vani u Maarskoj,
Izraelu, Peruu, Rusiji. U Kini, Danskoj, Rusiji i Sjedinjenim dravama, problematika
abortusa openito, nije ulazila u odluke o PSS-u. Razmiljanje o zlu koje se moe
nanijeti roenome djetetu neeljena spola igralo je veliku ulogu u odlukama o PSS-u
medicinara iz Argentine (77%), Kube (100%), Kolumbije (92%), Indije (74%), Perua
158

(100%), Portugala (73%), panjolske (91%), i Tajlanda (74%). Potovanje roditeljske

autonomije bilo je vrlo vano u Argentini, Brazilu, Kolumbiji, Maarskoj, Portugalu
i Rusiji, a najnevanije u Egiptu, Finskoj, Francuskoj, Njemakoj, Indiji, Nizozemskoj,
Norvekoj, vedskoj i Turskoj. Uloga ene u drutvu bila je najvaniji razlog za
odluke u Kini (67%) i Indiji (61%). Odranje ravnotee u kvantiteti spolova bilo je
najvanije u Kini (84%), Indiji (55%), Japanu (31%) i Turskoj (30%), to ukazuje na
bojazan u tim zemljama prema PSS-u za muki spol. Demografski razlozi bili su
vani samo u Kini i Indiji.
Odranje vlastitoga integriteta 72% (ali u ekoj 37%, Rusiji 30%, Finskoj 17%), etiki
status profesije 71%, sprijeavanje trenda prema roditeljskim izborima koji nemaju
veze sa zdravljem 62%, sprijeavanje pobaaja normalnih fetusa 55%, sprijeavanja
zla djetetu neeljena spola, ako se rodi, 43%, potovanje roditeljske autonomije 40%,
poloaj ene u drutvu 29%, odranje spolne proporcije 15%, smanjenje stope raanja
9%.
Nadalje, u istraivanju javnosti o istome pitanju, pokazalo se:
da u etiri zemlje, Egiptu, Kini, Indiji i Turskoj, preferencija prema djeacima
postoji kao poznati i priznati socijalni problem.
da zahtjeve za PSS-om drutvo ne treba plaati (tj. moraju biti u vlastitome
troku)
da je veina zahtjeva za PSS-om prikrivena (tobonjom povjeu genskih bolesti)
Autori tvrde da se u zapadnjakim zemljama medicinari rukovode pitanjima
autonomije pacijenata i pojedinaca, ulogom profesije, osobnim integritetom lijenika,
i moralnim statusom fetusa, dok su se u Indiji i Kini lijenici rukovodili drutvenim
efektima ograniavanja demografskog rasta i statusom ene u drutvu. Premda je
posljednja tvrdnja vjerojatno tona, mislim da podaci samih autora ne podravaju
prvu tvrdnju. Naime izmeu zapadnjakih zemalja postoje znaajne razlike,
pogotovo izmeu Sjedinjenih drava i zapadne Europe, ali isto tako i unutar zemalja
Europske zajednice. Zemlje zapadne Europe, odnosno medicinari tih zemalja mnogo
su rigorozniji i netolerantniji prema zahtjevima parova za PSS od medicinara iz
Sjedinjenih drava. Isto vrijedi za usporedbu rezultata izmeu zapadne i istone
Europe. Medicinari iz istone Europe naime bitno su tolerantniji prema takvim
zahtjevima od svojih kolega na zapadu.
Kako se navedeni rezultati uklapaju u nau politoloku shemu o vrstama eugenike?
Kako objasniti navedene podatke? Wertzova i Fletcher odgovaraju da je razlog za
potonji rezultat stanje rasula u medicini Istone Europe. Meutim, moj je odgovor
bitno razliit (premda ne treba potcijeniti niti spomenuto objanjenje). Prema
jednostavnoj shemi, u kojoj postoje tri vrste eugenike, ljeviarska, desniarska, i
laissez-faire eugenika, selekcija spola, ako je posljedica slobodnog izbora parova,
pripada treoj kategoriji, tj. laissez-faire eugenici. Zemlje koje se u naelu opiru
159

intervencijama drave u privatno (i ljudsko) pravo pojedinaca, kao to je

reproduktivno pravo, primjerice Sjedinjene drave, bit e tolerantnije prema slobodi
izbora pojedinaca (parova). Visok postotak odgovora u prilog slobodi izbora
pojedinaca Rusiji, Maarskoj ili ekoj ukazuje na trend prema amerikanizaciji
politikoga ivota, tj. prema sve veem respektu prema ljudskim pravima
pojedinaca odnosno pacijenata, odnosno, to je znak da u tim zemljama raste
resantiman prema svim oblicima paternalistikih (medicinskih ili dravnih)
intervencija. Takav smo stav u podruju odluivanja o genetici zvali laissez-faire
eugenikom. Istodobno, ako je na stav ispravan, onda on govori neto i o
medicinarima (i javnosti) zapadne Europe. Velik broj negativnih odgovora prema
zahtjevima parova za PSS u zapadnoj Europi treba tumaiti velikim utjecajem
etinog, ili tonije deontolokog prosuivanja. Velik broj medicinara zapadne
Europe smatra da selekciju spola treba zabraniti. Premda negativan stav prema PSS i
mi u Hrvatskoj moemo smatrati etinim i opravdanim, stav o pravnoj zabrani skae
iz podruja etike u podruje prava: on pokuava jednu vrstu etikih stavova
pretvoriti u zakon, i upravo time naruava ideju o ljudskim pravima. Kao to sam
pisao u lanku Laissez-faire eugenika (Polek 1999), takvim skakanjem iz etike u
podruje prava, de facto se kre odreena ljudska prava, naime time to se nekim
parovima namee odreeni, ogranieni izbor.
U svom radu "Spolna selekcija: argumenti u prilog" (iz Michael Parker, Donna
Dickenson, The Cambridge Medical Ethics Workbook. Case studies, commentaries
and activities, Cambridge UP 2001), australski etiar Julian Savulescu raspravlja o
"izvrnutim" razmjerima brojeva mukaraca i ena u Kini i drugim dijelovima Azije i
tvrdi: "ak i u Aziji nije jasno da bi trebalo zabraniti selekciju spola. Poremeeni
razmjeri po spolovima ne moraju biti loa stvar. Utjecaj rijeeg spola poveava njihov
utjecaj, smanjuje prirast populacije i meusobno sparivnje razliitih populacija.
Meutim, najvanije je da pogreno vjerovanje u inferiornost ena nije posljedica
spolne selekcije, ve je spolna selekcija posljedica toga vjerovanja. Obrazovanje i
poboljanje drutvenih aranmana i zaposlenosti ena mnogo je znaajnije u
ispravljanju tih pogrednih vjerovanja od zabrane selekcije spola... Zlo do kojega
moe doi usljed selekcije spola nije takvoga stupnja da legitimira dravno uplitanje
u (reproduktivnu) slobodu." (str. 50).
injenica da postoje znaajne razlike meu razvijenijim zemljama svijeta u
odgovorima na pitanja o prednatalnoj selekciji spola (PSS), vodi nas glavnoj temi
naeg istraivakoga plana: u kakvu vrstu eugenike treba ubrojiti prenatalnu
selekciju spola. Isto vrijedi i za raspravu o kineskoj eugenici. Naime, nijedna
spomenuta metoda ne uklapa se u nau shemu o ljeviarskoj, desniarskoj i laissezfaire eugenici. Po prirodi stvari, kineske metode morali bismo svrstati u desniarsku
(pozitivnu i negativnu) eugeniku. Ali, pomalo je apsurdno zvanine programe
rijetkih preostalih komunistikih vlasti smatrati desniarskim. S druge strane,
selekcija spola, iskljuivo u sluaju slobodnog izbora parova, prema naoj shemi,
160

pripadala bi laissez-faire eugenici. Ali golemi razmjeri takvih postupaka

(nedostatak preko 100 milijuna ena, dijelom zahvaljujui i PSS) u relativno
kratkom vremenskom razdoblju, govore da izbor parova i nije bio tako slobodan, ili
tonije, da se u izboru PSS (uglavnom azijski) parovi nisu rukovodili samo vlastitom
slobodnom procjenom, ve brojnim drugim socijalnim imperativima, to takve
postupke ini klasino eugenikima.
Ali i Savulescuova tvrdnja je posve tona: problem nije u medicini ve u politici koja
favorizira patrijarhalni mentalitet. Lijek zvan dravna intervencija mogao bi biti gori
od samog sindroma. Meutim, ovdje se vrlo dobro vidi kako je u raspravama o
eugenici razdvajanje politike i znanosti relativno neplodno. Jasno je da treba mijenjati
politike uvjete kako bi nestali razlozi za eugeniku. Meutim i to "mijenjanje uvjeta"
ve je neka vrsta intervencije od koje zaziru mnogi liberalni teoretiari (ukljuujui i
autora ovih redaka).
Smjer daljnjeg istraivanja: Paradoks nativizma
S obzirom na relativno jaku teorijsko-ideoloku sklonost kineskih znanstvenika i
politiara eugenici, nije posve jasno je li tvrdnja Dorothy Wertz, da je eugenika u Kini
samo sporedni produkt politike jednoga djeteta istinita. Politika jednoga
djeteta zasigurno prua okvir ili nuni uvjet za eugenika razmiljanja, ali ona
nije ni jedini ni glavni uzrok jaanju eugenike. Kada bi tvrdnja Wertzove bila istinita,
onda bismo i u drugim napuenim zemljama, poput Indije, mogli oekivati sline
teorijsko-ideoloke korake, koje u stvarnosti ne nalazimo.
Meutim, na konferencijama Ujedinjenih naroda o populaciji i razvoju u Kairu i
Pekingu, pokazala se paradoksalna situacija u stavovima raznih naroda prema
kontroli raanja. Sjedinjene drave zastupale su stav da prenapuene populacije
(Kina, Indija) moraju kontrolirati demografski rast, kako bi izbjegle teke ekonomske
i socijalne posljedice za sebe i svijet u cjelini. Takvim se demografskim restrikcijama
suprotstavljao Vatikan.
Iz rasprave u ovome lanku, paradoks tih dviju pozicija moemo izraziti na sljedei
nain: Drave koje su inae radikalni zastupnici slobode izbora i ljudskih prava, na
podruju demografije zalau se za intervencionizam, a drave koje su inae vrlo
restriktivne prema pravu na izbor, recimo u sluaju abortusa, u podruju
demografije zalau se za laissez-faire za preputanje odluka prirodi. Mogli bismo to
izraziti i eugenikim paradoksom: liberalne drave, koje se zalau za ljudska prava,
demografskim se uputama kreu prema eugenici; dok konzervativne (poput
Vatikana) de facto poivaju na prirodnom laissez-faireu. Moe li se rijeiti taj paradoks
(ili povijesna injenica, koja povezuje zapadnjaki liberalizam u anglofonim
zemljama s eugenikom), tema je za jednu buduu raspravu.

161

Dodaci: Tablice (Sve tablice prema Wertz &Fletcher 1997)

Tablica 1. Zahtjevi za izborom spola poslije PND
% izvijestili da su imali zahtjeve za selekcijom spola
Izravni zahtjevi

Zahtjevi
kojima
se
sumnja da je prava
namjera izbor spola

Australija

67

87

Kanada

46

58

Juna Africa

33

44

Velika Britanija

32

37

Sjedinjene drave Amerike

62

75

Belgija

50

33

Danska

41

36

Finska

33

36

Francuska

39

53

Njemaka

47

46

Grka

42

25

Italija

32

32

Nizozemska

42

42

Norveka

11

22

Portugal

27

10

panjolska

20

vedska

75

75

vicarska

50

67

eka

27

24

Maarska

67

50

Poljska

Rusija

56

31

Egipat

100

100

Izrael

62

87

Turska

55

50

Narodi engleskog govornog

podruja

Zapadna Europa

Istona Europa

Bliski istok

162

Azija
Kina

79

73

Indija

70

61

Japan

32

22

Tajland

20

Argentina

50

Brazil

10

ile

13

Kolumbija

31

Kuba

43

23

Meksiko

13

Peru

14

Venecuela

13

Ukupno iskljuivi U.S.

40

38

Ukupno

47

50

Latinska Amerika

Izvor: Wertz & Fletcher 1997

Tablica 2. Odgovori na izravne zahtjeve za selekcijom spola (n=2903 lijenika

genetiara)
% bi izvelo PND za spolnu slekciju i osiguralno traenu informaciju (u zagradama
dodatni % onih koji bi uputili na drugoga)
Opisi sluajeva
1.
2.
3.
4.

Neudata ena eli postati majka. eli djevojicu jer je djevojice lake odgajati. Odluit e se na
pobaaj ako je rije o mukom fetusu
Par sa 4 keri eli sina. ena je trudna. Par tvrdi da e se odluiti za pobaaj ako je rije o enskome
fetusu.
Siromana obitelj ima 5 sinova. esta je trudnoa neeljena, ali oni tvrde da e se financijski rtvovati
bude li fetus enskoga spola. U suprotnom odluit e se za pobaaj.
ena iz ne-zapadnjake kulture koja vie voli sinove, dosada je rodila dvije djevojice. Njezin
suprug eli malu obitelj, ali isto eli djeaka. On tvrdi da ako je opet rije o djevojici, on e se
razvesti, i poslati suprugu i djevojice natrag u svoju zemlju, i napustiti ih.

5. Par s profesijama u ranim 40ima ima dva sina tinejdera. Trudnoa je neeljena. Htjeli su se odluiti
za pobaaj, ali su odluili ekati dok ne saznaju spol djeteta. Ako je djevojica, odluit e se za
raanje.

Podruje/
zemlja

Narodi

1.
2. Par s 4 3. Siromani
4. Ne-zapadnjaki par 5. Par iznad 40
Samohrana
djevojice par s 5 djeaka
majka eli
eli djeaka
eli djevojicu
eli djeaka eli djevojicu
djevojicu

engleskog

163

govornog podruja
Australija

21 (7)

21 (29)

29 (36)

29 (29)

36 (21)

Kanada

17 (33)

17 (34)

21 (32)

21 (39)

38 (29)

Juna Afrika

14 (14)

21 (14)

20 (20)

21 (29)

29 (14)

Velika
Britanija

8 (25)

12 (27)

14 (24)

17 (34)

22 (27)

Sjedinjene
drave

35 (36)

34 (38)

38 (37)

38 (38)

57 (28)

38

41

--

--]

[Sjedinjene
drave
javnost]

35

Zapadna
Europa
Belgija

6 (7)

36 (7)

20 (27)

43 (21)

53 (7)

Danska

22 (4)

22 (4)

27

26 (7)

46 (4)

Finska

14 (5)

19 (5)

32 (14)

33 (14)

57 (10)

Francuska

4 (3)

8 (1)

9 (1)

10 (13)

24 (4)

Njemaka

11 (8)

13 (7)

14 (11)

25 (11)

23 (7)

Grka

25 (8)

33 (8)

30

50 (17)

50 (8)

Italija

29 (10)

25 (10)

27 (18)

30 (15)

35 (10)

Nizozemska

0 (23)

0 (23)

0 (35)

12 (31)

16 (24)

Norveka

13

13

11

13

25

Portugal

46 (18)

36 (46)

46 (27)

36 (46)

55 (36)

panjolska

23 (2)

23 (2)

15 (2)

27 (2)

42 (2)

vedska

11 (11)

11 (11)

25 (8)

22 (11)

22 (11)

vicarska

0 (33)

17

eka

37 (5)

49 (4)

54 (10)

56 (12)

68 (4)

Maarska

26 (9)

63 (14)

78 (3)

64 (3)

61 (17)

Poljska

29 (7)

30 (16)

28 (4)

48 (12)

46 (9)

Rusija

78 (3)

90 (5)

72 (9)

85 (7)

91 (7)

Egipat

Izrael

67 (10)

68 (14)

70 (5)

82 (14)

82 (5)

Turska

10

14 (9)

5 (11)

18

34 (6)

24 (3)

28 (2)

35 (14)

29 (4)

Istona
Europa

Bliski istok

Azia
Kina

164

Indija

27

32

19

32 (9)

46

Japan

10 (2)

18 (2)

22 (2)

19 (11)

19 (3)

Tajland

8 (4)

16

Argentina

33

25

31 (8)

25

55

Brazil

35 (10)

34 (11)

37 (7)

32 (16)

53 (10)

ile

7 (7)

13 (7)

13

25

Kolumbija

25 (17)

25 (17)

23 (15)

50 (17)

67 (8)

Kuba

46

62

57 (7)

54 (8)

85

Meksiko

39 (3)

38 (3)

28 (2)

39 (5)

53 (3)

Peru

39

39

36 (7)

57

50

Venecuela

50

50

13 (6)

63

63

Ukupno

27 (20)

29 (20)

31 (20)

35 (24)

44 (15)

23 (9)

26 (9)

27 (10)

33 (15)

39 (9)

Latinska
Amerika

Ukupno
U.S.

bez

Izvor: Wertz & Fletcher 1997

Tablica 3. Vana razmiljanja u odgovorima ispitanika: Odgovori ponueni u
upitniku
% smatra izuzetno ili vrlo vanim
U.S.

35 drugih
Ukupno
zemalja

1. Odranje vlastita integriteta

79

68

72

2. etiki status profesije

58

77

71

3. Sprijeavanje trenda prema roditeljskom izboru koji nema

48
veze sa zdravljem

69

62

4. Sprijeavanje pobaaja normalnih fetusa

43

69

55

5. Sprijeavanje zla djetetu neeljena spola, ako se rodi

35

46

43

6. Potovanje roditeljske autonomije

52

34

40

7. Poloaj ene u drutvu

29

31

29

8. Odranje omjera mukaraca i ena

21

15

9. Smanjenje stope raanja

13

Izvor: Wertz &Fletcher 1997

Tablica 4. Razlozi lijenika i genetiara za djelovanje u sluajevima 1-5 (iz tablice
2): Slobodni odgovori
Total % koji su naveli razlog
Protiv izbora spola:

165

1. Zloupotreba tehnologije za utvrivanje genetskih poremeaja

43
(spol nije bolest)
2. Suprotstavljam se pobaaju zbog izbora spola.

16

3. Treba sprijeiti spolnu diskriminaciju (mukarci i ene su

7
jednaki).
4. Pravo profesionalaca da odbiju uslugu.

5. Odranje ravnotee kvantitete spolova.

3
6. Izbjegavanje klizanja prema kozmetikim selekcijama ili
1
prema eugenici.
Za izbor spola:
1. Potovanje pacijentove autonomije (ukljuujui njegovo pravo
29
da zna, 3%; neizravno savjetovanje, 4%).
2. Pacijent ima pravo na uslugu koju eli platiti.

3. Potovanje pacijentove kulture ili religije

4. Ouvanje obitelji, sprijeavanje zla djetetu neeljena spola.

5. Ogranienje rasta populacije.

* Kodirana su dva odgovora po ispitaniku, pa % ne daju 100.

Izvor: Wertz & Fletcher 1997.

166

Stavovi javnosti prema novoj eugenici

U ovome poglavlju izloit u pregled stavova amerike, europske i hrvatske javnosti
prema aspektima nove eugenike poput prednatalnog testiranja, prednatalnog
pregleda, kloniranja, genskih popravaka i sl.
Stavovi javnosti u Sjedinjenim dravama
U "amerikome dijelu" oslonit emo se na preglednu studiju Singer, Corning, Lamias
(1998.), autora koji usporeuju stavove javnosti iz tridesetak istraivanja javnoga
mnijenja kompanija poput ABC (American Broadcasting Company); AIPO
(American Institute of Public Opinion); AP (Associated Press); CBS (Columbia
Broadcasting System News); CBS/NYT (New York Times); FH (Fleishman-Hillard);
FOX/OD (Fox News/Opinion Dynamics Poll); Gallup (Gallup Poll);
Gallup/CNN/USA
(Cable
News
Network/USA
Today);
Gallup/News
(Gallup/Newsweek); Harris (Louis Harris and Associates); HTR/NBC/WSJ (Hart and
Teeter Research Companies/Wall Street Journal Poll); KPA (Kane, Parsons and
Associates/Parents Magazine); KRC (K.R.C. Research and Consulting); LAT (Los
Angeles Times); NORC (National Opinion Research Center); PSRA (Princeton Survey
Research Associates); R&F (Research and Forecasts); Roper (Roper Organization);
Roper/For (Roper for Fortune); TIME/CNN/YP (Yankelovich Partners Inc.);
YSW/LIFE (Yankelovich, Skelly, and White/Life). Navedena istraivanja dostupna su
preko Lexis-Nexis online baze podataka.
U veini sluajeva bilo je mogue usporeivati rezultate provedene u razliitim
vremenskim odsjecima, pa su autori na taj nain konstruirali trendove javnoga
mnijenja o spomenutim temama. Meutim, longitudinalnost (s obzirom da se
ispituju relativno nove tehnologije) u velikoj veini sluajeva nije igrala bitnu ulogu.
Drugim rijeima, u veini sluajeva nema znaajnih trendova odnosno promjena
stavova zbog nekih novih spoznaja ili dogaaja.
Prema istraivanja NORC provedenim 1990. i 1996. godine, amerika javnost smatra
da razmjerno dobro informirana o genetskoj (prednatalnoj) dijagnostici, testiranju ili
terapiji, odnosno svjesna da te tehnike postoje. Dok je 1990. godine 13% ispitanika
odgovorilo da je vrlo dobro informirano (svjesno), taj se broj 1996. popeo na 16%. Na
isto pitanje 1990. 59% ispitanika je odgovorilo donekle, ali ne jako, godine 1996. a
66%, a godine 1996. Uope nije informirano 26% (odnosno 18 (1990.) ili 19% NORC
(1996.)) Neznaajne razlike s obzirom na longitudinalnost (trendove) pokazuju se i
u istraivanjima HARRIS iz 1995. i 1997. godine, prema kojima je 27% dosta italo
o genetskom testiranju za razliite bolesti, poput bolesti srca, raka i Alzheimerove
bolesti, dok je 42% italo poneto. Bitnije se razlike u informiranosti o genetskom
ininjeringu vide usporedbom ROPER i PSRA istraivanja. Prema ROPER
istraivanju 37% je odgovorilo da je italo ili ulo (primjerice) za tehnike kojim se
167

proizveo organizam koji se hrani naftom (te isti naftne mrlje), 57% je odgovorilo
nijeno. Analogne brojke u PSRA su 67% (pozitivno), 33% (negativno).
HARRIS istraivanja iz 1986. i 1992. godine pokazuju da ne postoji trend porasta
svijesti o nasljednosti bolesti lanova uih obitelji. Razlike izmeu ta dva istraivanja
su samo u fraziranju pitanja. Istraivanje 1992. dodalo je Prema Vaim
spoznajama.... Na pitanje: je li itko u vaoj uoj obitelji imao smrtonosnu genetsku
bolest pozitivno je odgovorilo 16%. Na pitanje je li netko (iz ue obitelji imao
potencijalno smrtonosnu genetsku bolest), 5% je odgovorilo potvrdno. Tendenciju
prema ozbiljnoj nasljednoj bolesti ima 8%, nasljeenu bolest ima 19%, a neki drugi
uroeni poremeaj imalo je 8% lanova ispitanikovih obitelji.
Gallup istraivanje iz 1990. te istraivanje NORC iz 1990. i 1996. ispitivali su stavove
javnosti o tome koliko je korisno genetsko testiranje. Na pitanje: Smatrate li da
genetsko testiranje donosi vie dobra negoli zla, prema Gallupu je na opciju vie
dobra odgovorilo 66%, prema NORC (1990) 48%, a prema NORC (1996) 51%. Za
opciju vie zla nego dobra odluilo se 17% prema Gallupu, 21% prema NORC
(1990.) odnosno 24% (1996.).
Koliko e genetska tehnologija popraviti kvalitetu Vaeg ivota? Prema studijama
HARRIS 1983. i 1986. skala je izgledala ovako: bitno e popraviti (32, odnosno
18%); donekle e popraviti (35, odnosno 48%), neto e pogorati (9, odnosno
13%), bitno e je pogorati (7, odnosno 9%). Na slina pitanja u istraivanjima
ROPER (1986); ROPER (1987.), PSRA (1991.), HARRIS (1993.), TIME/CNN/YP (1993.)
dobiveni su i sljedei odgovori: koristi prevladavaju tete (22, 38, 32, 34, 26%),
tete su vee od koristi (28, 26, 50, 57, 65%), pomijeane posljedice i osjeaji (29,
11, 13%, n.a., n.a.).
Pitanje: Kada za ljude ne bi bilo rizino, biste li podrali genetske manipulacije radi
stvaranja lijekova kojima e se izlijeiti genetske bolesti, postavila su istraivanja
HARRIS (1986. i 1992.) i TIME/CNN/YP. HARRIS istraivanja ponudila su skalu od 5
odgovora, a TIME skalu od 3 (Slaem se, ne slaem se, ne znam). S tom se tvrdnjom
jako slae 54, 47, odnosno 79%, djelomino se slae 33 odnosno 41% (TIME... nije
postavio tu opciju). Toj se tvrdnji otro suprotstavlja 3, 4, odnosno 16% ispitanika.
HARRIS (1985.) i PSRA ispitivanje postavilo je jo otrije pitanje: Kada bi se
smrtonosne bolesti mogle izlijeiti promjenom gena, da li bi takav tretman trebao biti
doputen, ili se s tim ide predaleko?. Za dopustivost takvoga tretmana (genetske
modifikacije) glasalo je 64, odnosno 65%, a protiv 24, odnosno 28%. HARRIS
istraivanja 1986. i 1992. postavila su posebna pitanja o znanstvenicima koji se
mijeaju u strukturu ljudskih stanica. Jako prihvaaju njihovo mijeanje kako bi
se izbjegla smrtonosna bolest kasnije u ivotu 39, odnosno 41%, a djelomino
podrava 38, odnosno 37%. Njihovo mijeanje u strukturu stanica radi izljeenja
obino smrtonosne genske bolesti jako podrava 48, odnosno 57%, a djelomino
168

podrava 35, odnosno 30%; radi sprijeavanja da djeca nasljede obino smrtonosnu
nasljednu bolest jako podrava 51 odnosno 52%, djelomino podrava 33,
odnosno 32%.
U sluaju da se razviju pouzdani testovi za detekciju nasljednih bolesti, bi li se
(ameriki) ispitanici podvrgnuli takvom tretmanu (testu)? U est istraivanja
(HTR/NBC/WSJ, HARRIS 1997, HARRIS 1985, GALLUP 1990., HARRIS 1992., CBS
1994. HTR/NBC/WSJ 1995.) pokazalo se da bi se veina Amerikanaca podvrgnula
testovima (od 50-90%) dok je nijeno odgovorilo izmeu 10 (HARRIS 1997) i 43%
(GALLUP 1990). HTR/NBC/WSJ postavio je isto pitanje, ali je oslabio pouzdanost
testova: ipak je 64% ispitanika odgovorilo da bi se podvrgnulo testu. Znaajne se
razlike pokazuju kada je rije o tome odnosi li se isto pitanje na same ispitanike ili na
njihovu djecu. U sluaju da je rije o djeci, broj ispitanika koji bi podvrgnuo testu
svoju djecu naglo raste: Prema HARRIS 1992. na 79%, a CBS na 72%.
Slinu dobrovoljnost podvrgavanju genskoj terapiji sebe samih (radi preveniranja
nasljeivanja bolesti kod vlastite djece) pokazuju istraivanja HARRIS 1985. i PSRA
1994. 62, odnosno 54% ispitanika bi se podvrgnulo takvim promjenama. Kada je rije
o testiranju fetusa na nasljedne bolesti tijekom trudnoe, prema est istraivanja
(HARRIS 1986., GALLUP 1990., NORC 1990., HARRIS 1992., TIME/CNN/YP 1993.,
NORC 1996.) velika se veina ispitanika odluuje pozitivno (69, 69, 64, 64, 58, 68%).
Pozitivan stav prema takvim testovima (76%) pokazalo je i GALLUP/CNN/USA
istraivanje. Prema istraivanju ABC iz 1990., za takav bi se postupak radi opeg
zdravlja odluilo 49% (49% nijeno), radi promjene boje kose, oiju ili osobina lica 8%
(92% nijeno), radi teine ili visine 13% (86% nijeno), a radi promjene inteligencije
28% (71% nijeno).
Pitanje o pobaaju u sluaju nasljedne bolesti ili poremeaja postavila su sva
spomenuta istraivanja, i varijance u svim tim istraivanjima su vrlo male. Pozitivno
se izjanjavalo u prilog pobaaja izmeu 61% (u AP istraivanju, koje je postavilo
pitanje da li bi to trebalo ozakoniti), i 83% (NORC 1974.) Meutim, kada se
postavilo pitanje da li bi ispitanici sami (ili njihov partner) izveli pobaaj u sluaju
detekcije ozbiljne nasljedne bolesti, broj je znaajno nii: 32% (GALLUP 1990.), 42%
(NORC 1990.), 46% (NORC 1996.). Pri tome su ispitanici imali na umu Downov
sindrom, mentalnu retardaciju, modani poremeaj (60% GALLUP, 63% NORC).
Prema istraivanju ABC 1990. pokazale su se znaajne razlike u razlozima za pobaaj
prema ozbiljnosti bolesti. Ako je rije o bolnoj bolesti koja donosi smrt u dobi od 4
godine, 62% bi se odluilo za pobaaj; ako je rije o mentalnoj retardaciji, 47% bi
donijelo istu odluku; 28% bi izvelo pobaaj ako bi bolest bila smrtonosna u 30 godini,
21% ako bi bolest bila smrtonosna u 50-oj; 15% ako bi bila rije o alkoholizmu, 7%
radi pretilosti, a 3% ako bi dijete bilo djevojica a ne djeak.

169

Meutim, ako se postavi pitanje o moralnoj opravdanosti pobaaja (kao to je bilo

kod GALLUP/CNN/USA istraivanju iz 1997.) u sluaju Downova sindroma djeteta,
Tay Sachs bolesti ili kroninih bolesti sve do smrti poput cistine fibroze, broj
ispitanika koji misle da je pobaaj moralno pogrean je razmjerno visok. 51% u
sluaju Downova sindroma, 38% u sluaju Tay Sachs sindroma, i 59% u sluaju
cistine fibroze.
Brigu prema privatnosti informacija o bolestima istraivali su HARRIS 1995. i
HTR/NBC/WSJ iste godine. Prema prvome, 60% je jako zabrinuto, a 26% razmjerno
zabrinuto, dok je u drugome broj neznatno manji (57, odnosno 15%). Slini brojevi
pojavljuju se i kada se postavi pitanje opravdanosti da poslodavac zna za nasljednu
bolest svojeg zaposlenika (koja e se pojaviti tek nakon 20 godina). U sedam
istraivanja broj ispitanika koji je protiv dostupnosti takve informacije kree se
izmeu 81 i 91%. Isto vrijedi i za pitanje da li bi poslodavac smio odbiti zaposliti
nekoga tko ima nasljednu bolest koja e se manifestirati u budunosti. Na to je
pitanje (u etiri istraivanja) negativno odgovorilo izmeu 82 i 89% ispitanika. Sline
vrste odgovora dobivene su i u etiri istraivanja u kojima se ispitivalo pravo
osiguravajuih drutava da odbiju policu osiguranja za takve pacijente (osiguranike).
Meutim, kada se postavilo pitanje o opravdanosti zapoljavanja u sluaju
sprijeenosti da se svrsishodno obavi posao radi genetske bolesti, pravo
nezapoljavanja takvih djelatnika opravdalo bi 35% (HARRIS 1985.) odnosno 33%
(NORC 1991.).
Vrlo su zanimljivi odgovori javnosti na pitanje o genetskim ili socijalnim utjecajima
na razvoj osobnosti (nature vs. nurture). U veini istraivanja (FH 1994., KRC 1997.)
pokazalo se da je amerika javnost sklona socijalnom objanjenju razvoja osobnosti.
Prema FH istraivanju, 78% ispitanika misli da je u razvoju osobnosti najznaajniji
socijalni faktor, a u KRC istraivanju taj je broj 72%. Isto vrijedi i za objanjenje
etnikih i rasnih razlika. U KRC istraivanju te su razlike socijalne za 88% ispitanika.
HARRIS istraivanje iz 1995. godine ispitivalo je utjecaj gena i socijalne okoline na
pojedine osobine. Prema tom istraivanju geni su odgovorni za pretilost (prema 63%
ispitanika), dug ivot (52%), inteligenciju (45%), spolnu orijentaciju (29%), karakter
(28%), kriminalno ponaanje (14%), uspjeh u ivotu (8%).
Kada je rije o kloniranju ivotinja i ljudi, stavovi javnosti su uglavnom
suprotstavljeni takvim postupcima. Prema TIME/CNN/YP istraivanju 1997. 66%
misli da je to loa ideja, loa stvar. Isto misli i 62% ispitanika u HTR/NBC/WSJ
istraivanju 1997. Kloniranju ivotinja suprotstavlja se i 60% ispitanika u PSRA
istraivanju 1991. godine, odnosno 50% u ABC istraivanju 1997. FOX/OD
istraivanje iz 1997. pokualo je specificirati uvjete dopustivosti kloniranja ivotinja
(radi obnove izumrlih ivotinja, radi reprodukcije ugroenih vrsta, radi
reprodukcije stonog fonda), ali se stavovi javnosti nisu znaajno popravili u
korist kloniranja. Stavovi javnosti prema ljudskom kloniranju jo su otrije
170

suprotstavljeni takvome postupku. U etiri istraivanja (TIME/CNN/YP 1993.,

GALLUP/CNN/USA 1997., TIME/CNN/YP 1997. HTR/NBC/WSJ 1997.) negativni
stav prema kloniranju ljudi izrazilo je izmeu 75 i 93%. Neto manji broj ispitanika
svoj negativni stav prema kloniranju ljudi izraava u kategorijama
moralno/nemoralno. Primjerice, u TIME/CNN/YP istraivanju, 31% ispitanika
smatra da to nije nemoralno, drugim rijeima svoj negativni stav prema kloniranju
objanjavaju drugim, a ne moralnim, razlozima. Broj ispitanika jo je negativnije
opredjeljen prema kloniranju, ako se postavi pitanje bi li opravdali da su se Vai
roditelji, u Vaem sluaju (da su za to imali priliku) odluili za takav postupak.
Samo je 6 do 7% ispitanika izrazilo da bi (bilo zainteresirano). U istraivanjima
TIME/CNN/YP iz 1993. 80% bi bilo protiv postupka kojim bi se klonirani embrio
zamrznuo kako bi budui roditelji mogli izabrati dijete prema karakteristikama koje
ele, a 89% je bilo protiv ako bi se time drutvima omoguilo da reproduciraju vei
broj pojedinaca s genetski poeljnim karakteristikama. Meutim, negativan se stav
prema kloniranju malo ublaio kada su se pokuali specificirati razlozi (i metode)
kloniranja. Tako je u istom istraivanju 45% ispitanika opravdalo kloniranje kako bi
se neplodnim parovima omoguila in vitro fertilizacija s vie embrija kako bi se
poveale njihove anse za dobivanje djeteta, 40% da se olaka testiranje embrija radi
nasljednih poremeaja, 24% radi stvaranja beba kako bi se spasili ivoti drugih (sic!),
a 17% kako bi se roditeljima omoguilo da dobiju blizanca u neko kasnije doba
kada to zaele.

Stavovi javnosti u Europskoj uniji

Istraivanja javnoga mnijenja u Europskoj uniji registrira tzv. Eurobarometar
Europske komisije. Tri relevantna istraivanja koji se tiu "nove eugenike", tonije
bio- i genske tehnologije, izvedena su u okvirima Europske komisije, i ukratko emo
izloiti njihove rezultate. Rije je o sljedeim dokumentima: "Opinions of Europeans
on Biotechnology in 1991" (Eurobarometer 35.1); "Biotechnology and Genetic
Engineering. What Europeans Think About It in 1993" (Eurobarometer 39.1) i
"Europeans and Modern Biotechnology" (Eurobarometer 46.1).
Europljani su openito optimistini prema razvoju moderne biotehnologije. Ali taj
optimizam nije jednako rasporeen prema svim oblicima biotehnologije. Njihovi
stavovi se bitno razlikuju i prema drugim kriterijima. Nadalje, Europljani ele da se
njihovi stavovi prema biotehnologiji uvaavaju, premda njihovo objektivno znanje o
njoj nije jako visoko. (46.1:iv)
Prema Durantu (46.1:17-23) na pitanja o genskoj tehnologiji i biotehnologiji velik je
broj ispitanika odgovarao s "ne znam" (28-30%) najvie u Portugalu, Grkoj i
panjolskoj (35-22%) a najmanje u Nizozemskoj, Francuskoj, Danskoji i Britaniji (1113%). Taj se rezultat gotovo u potpunosti podudara i s mjerama objektivnoga
poznavanja injenica o genskoj tehnologiji i biotehnologiji: najvee je poznavanje u
171

Njemakoj, Nizozemskoj i Danskoj, a najmanje u Grkoj i Portugalu. (46.1:25).

Optimizam prema genskoj tehnologiji raste s razinom obrazovanja, vei je u mukoj
populaciji (koja je pokazala i vei stupaj objektivnoga poznavanja injenica). Meu
21% populacije sa 100% odgovorima na 7 pitanja objektivnoga znanja, razina
optimizma je 69%.
U veina je ispitanika zemalja EU optimistina prema unaprijeenju ivota pomou
novih tehnologija, ali je najmanje optimistina prema genetskom inenjeringu (0.47).
Razina optimizma i procjene svih tehnologija, ukljuujui i genetsku ovisi i o
imovinskom statusu ispitanika (bogatiji = optimistiniji). Isto, premda neznatno,
vrijedi i za religioznije ispitanike.
Odgovori o stavovima prema genskoj (i bio-)tehnologiji uglavnom se podudaraju sa
stavovima dobivenim na temelju "subjektivnog znanja", jer veina ispitanika
realistino ocijenjuje svoje objektivno znanje.
U ispitivanju stavova prema razliitim aplikacijama biotehnologije i genske
tehnologije, (46.1:39-45) stavovi Europljana uglavnom su pozitivni, ali variraju i s
obzirom na aplikacije, i s obzirom na nacionalne karakteristike. Najpozitivniji su
stavovi Europljana prema modifikacijama bilja, mikroorganizama, i na podruju
medicine (cjepiva) i medicinskih aplikacija na ljudskome genomu, a najnegativniji
prema aplikacijama na podruju prehrane i modifikacije ivotinja (46.1:41).
Najnegativnije stavove prema svim aplikacijama imaju Zapadni Nijemci (istraivanje
je razlikovalo stavove istonih i zapadnih Nijemaca), te dijelom Luksemburani.
Meutim, zanimljivo je da uz Portugalce, kod Istonih Nijemaca najvei "globalni
indeks podrke" genskoj tehnologiji, a gotovo najmanji indeks neznanja.
Prema indeksu politikih stavova, pozitivni stavovi prema biotehnologiji i genskoj
tehnologiji pozitivno su korelirani s desnim politikim orijentacijama (46.1:str. 47).
Ne postoje znaajne razlike u stavovima o pogodnosti i rizicima s obzirom na dobne
skupine, premda skupina od 15-24 godine smatra da je rizik (razmjerno) manji.
Premda se veina ispitanika slae da su sve aplikacije rizine, najrizinijim smatraju
eksperimente sa ivotinjama koje se koriste u prehrani i s prehrambenim
proizvodima openito. Najrizinijima (ukupno) smatraju ih Danci, ali istodobno je
njihova podrka svim navedenim aplikacijama najjaa u cijeloj Uniji. U socijalnom
smislu, rizik najvie precijenjuju politiari (tj. opinion-leaderi). (41.1:58). Religioznost
nije povezana s percepcijom rizika, a niti razina dohotka nema znaajne veze s
percepcijom rizika.
Postoji znaajno slaganje da se sva navedena istraivanja treba regulirati na razini
drave (46.1:52). Najmanje slaganje s takvim tvrdnjama vidljivo je u Britaniji i

172

Luxemburgu, a najvee u bivoj Istonoj Njemakoj, pogotovo za istraivanja na

ljudima. Podrka dravnoj regulaciji neovisna je o razinama obrazovanja.
Najvie informacija o genskoj tehnologiji stanovnici Unije dobivaju preko televizije i
novina, a najvie vjeruju organizacijama za zatitu potroaa, ekolokim
organizacijama, potom kolama i sveuilitima, a najmanje politiarima, sindikatima
i predstavnicima industrije. (41.1:69-75), ali se povjerenje prema tim organizacijama
bitno razlikuje s obzirom na narodnost ispitanika (Zelenima najmanje vjeruju Danci i
panjolci, a najvie Nijemci).
Godine 1997. (46.1) ponovljeno je istraivanje, s nekim dodatnim pitanjima i
zemljama koje su se ukljuile u ispitivanje (primjerice vedska, Austrija, Finska). Do
znaajnih razlika spram upravo izloenih (iz 1991.) nije dolo. Glavni rezultati toga
istraivanja su sljedei. Europljani (u Uniji) smatraju da su pitanja moderne
biotehnologije vrlo vani (6.45 na skali do 10). U vezi s perspektivama genske
tehnologije (u usporedbi s drugim tehnologijama) oni nisu veliki optimisti. Vie od
1/2 ispitanika je o genetskoj tehnologiji ulo "u posljednjih nekoliko mjeseci" (6.1:vii).
Najinformiranijim se subjektivno smatraju Austrijanci i Finci. Vie od polovine
ispitanika nikada nije o tome priala ni sa kime. Njihovo je "objektivno znanje" (u
upitniku znanja od 7 pitanja) prosjeno. I dalje podrka tim tehnologijama ovisi o
razinama objektivnoga znanja, ali pada s dobi i religioznim uvjerenjima. Prema
narodnosti, objektivno znanje je najvie kod Nizozemaca, a najmanje kod Grka i
Portugalaca. Najkorisnijom upotrebom ispitanici smatraju istraivanja na podruju
lijekova i testova za utvrivanje genetskih bolesti. Najnekorisnijim upotrebama
genetske tehnologije smatraju proizvodnju hrane i ksenotransplantaciju ljudskih
gena u ivotinje za proizvodnju transplantacijskih organa. Vie Europljana misli da
e im proizvodi genetske tehnologije koristiti negoli tetiti. Najkorisniji proizvodi
ujedno su i oni s najmanjim rizikom. to su korisniji proizvodi, to ih Europljani
smatraju manje moralno problematinima. Austrijanci su od svih stanovnika daleko
najneskloniji bilo kakvoj upotrebi moderne biotehnologije. 70% ispitanika smatra da
e se u sljedeih 20 godina rijeavati sve vie kriminalnih sluajeva pomou uzimanja
genetskog "otiska", ali isti broj smatra da e se genskom tehnologijom stvoriti i brojne
opasne nove bolesti. Vrlo malo ispitanika smatra da e se tom tehnologijom rijeiti
problem svjetske gladi, ili da e zbog nje nestati potreba za prirodnim vrstama voa.
Samo 30% Europljana misli da bismo trebali prihvatiti neke rizike nove
biotehnologije kako bi se poveala ekonomska konkuretnost Europske Unije. Ta je
ideja najprivlanija u Britaniji i Irskoj. Isti broj Europljana kupovao bi genetski
modificirano voe kada bi imalo bolji okus. Britanci i Nizozemci su na vrhu popisa.
Oni koji najvie znaju o biotehnologiji, najskloniji su kupovini takve genetski
modificirane hrane. 30% ispitanika smatra da je zbog sve breg usavravanja znanja
o genetici gubitak vremena konzultirati javnost o tome to treba initi. Manje od
etvrtine ispitanika misli da je postojea zakonska regulativa dovoljna za zatitu ljudi
pred moguim zloupotrebama biotehnologije. To najvie misle Grci i Talijani, a
173

najmanje Nizozemci i Finci. 40% ispitanika misli da bi religiozne organizacije trebalo

konzultirati prilikom regulacije moderne biotehnologije. To najee misle Talijani i
Austrijanci. 20% ispitanika misli da bi regulaciju u naelu trebalo ostaviti industriji.
Treina ispitanika smatra da su Ujedinjeni Narodi i Svjetska zdravstvena organizacija
najbolje institucije za (buduu) regulaciju biotehnologije. Slijede ih znanstvene
organizacije. Ispitanici i dalje najvie (i sve vie) vjeruju organizacijama za zatitu
potroaa, a najmanje vjeruju politikim strankama i religioznim organizacijama.

Stavovi javnosti u Hrvatskoj

Za stavove stanovnika Hrvatske prema biotehnologiji, koristit emo istraivanja i
radove koja je izveo i objavio Kreimir Kufrin (Kufrin, 1997, Kufrin, 1998). Kufrin je
1997. proveo istraivanje javnoga mnijenja o genskoj tehnologiji ("genskom
inenjerstvu") na studentskoj populaciji u Zagrebu (N=685). Zbog razmjerne
neinformiranosti ope populacije, "provedba ankete na reprezentativnom uzorku...
rezultirala bi randomiziranim odgovorima."
Prema procjeni ispitanog uzorka, genetiki inenjering po rangu vanosti
znanstveno-tehnolokih istraivanja predstavlja tek 4. ili 5. podruje znanstvenotehnolokog istraivanja, dok su genska terapija, odnosno oplodnja in vitro tek 6.
odnosno 7. podruje istraivanja na ljestvici vanosti, iza zatite okolia, lijeenja
side, kompjuterske tehnologije i nuklearne energije. Genetiko inenjerstvo je stoga
podruje osrednje, pa ak i relativno male vanosti (Kufrin 1997:239). U dijelu
istraivanja o opasnostima od negativnih uinaka i zlouporaba, genska terapija,
biotehnologija i oplodnja in vitro ispitanici su ocijenili su mogunosti zlouporaba
srednje i visoke vrijednosti. "Genetiko inenjerstvo mogli bismo... oznaiti kao
visokorizinu tehnologiju." Genska terapija i biotehnologija su prema ispitanicima
srednje rizine, a oplodnja in vitro relativno nerizina. Distribucija odgovora bila je
rasprena u svim kategorijama, to znai da ni za jedno podruje nije postojao
znaajni konsenzus o opasnosti zlouporaba (Kufrin, 1997:240).
Kufrin je ispitivao i stavove prema buduim primjenama genetikog inenjerstva.
Primjerice, 32,8% ispitanika smatra vjerojatnim (a 17,1% vrlo vjerojatnim) da e
"roditelji moi birati spol i mnoge druge osobine djeteta", 36,1% smatra vjerojatnim
da e se "genetski modificirane ivotinje koristiti za proizvodnju organa i tkiva koja
e se presaivati ljudima", ali ih vrlo malo (5,5%) smatra vrlo vjerojatnim da e
"genetski inenjering omoguiti stvaranje nadovjeka".
Kada je rije o prihvatljivosti proizvoda dobivenih koritenjem genetski
modificiranih organizama, najvie odbojnosti ispitanici su pokazali prema takvim
proizvodima koji bi se koristili kao djeja hrana (67,6%). (Zanimljivo je da se danas u
stvari gotovo najvie GM proizvoda koristi upravo za djeju hranu.) Ali, openito,
Kufrin zakljuuje da ispitanici nisu neskloni genetikom inenjerstvu odnosno
174

koritenju GM proizvoda. Zanimljivo je da se stavovi o razliitim vrstama transfera

gena bitno razlikuju. Razmjerno je prihvatljivo "prebacivanje" biljnih gena na biljke,
ivotinjskih gena na ivotinje, ali je za veinu ispitanika (75,9%) neprihvatljivo
prebacivanje ljudskih gena u "piletinu", odnosno ivotinjskih gena u biljke tj.
krumpir (50,7%). Kufrin to objanjava kriterijem vrsne "udaljenosti" (Kufrin
1997:244).
U kontekstu rasprava o eugenici, najzanimljiviji dijelovi istraivanja odnose se na
stavove o primjeni genetike tehnologije na ljudima. Prema somatskoj genskoj
terapiji ispitanici imaju vrlo tolerantan stav: ak 86,3% prihvaa tvrdnju "genetika
tehnologija smije se koristiti iskljuivo radi otkrivanja i lijeenja genetskih
deformacija i bolesti", ali samo 13,5% prihvaa tvrdnju o prihvatljivosti prema germline terapije odnosno tvrdnju "Osim otkrivanja i lijeenja deformacija i bolesti,
genetika tehnologija smije se koristiti i za mijenjanje genetske strukture". Gensku
terapiju prihvatila bi (vjerojatno odnosno sigurno) velika veina ispitanika kada bi se
pokazalo "vjerojatnim da e oboljeti od ozbiljne ili smrtonosne genetske bolesti",
odnosno kada bi imali dijete s genetskom boleu koja obino zavrava smru.
(Kufrin, 1997:245). Genetske promjene meutim prihvatilo bi razmjerno malo
ispitanika radi poveanja moralnosti ljudi (9,6% + 9,2%); radi poveanja inteligencije
djeteta (7,4% + 3,9%), te radi "popravljanja fizikih osobina koje bi dijete naslijedilo"
(14% + 4,8%), naime radi faktora tj. zahvata koje Kufrin naziva eugenikim. U svim
ostalim sluajevima (radi lijeenja raka, smanjivanja rizika smrtonosnih bolesti
kasnije u ivotu, sprijeavanja nasljeivanja smrtonosne bolesti, pa ak i
nasljeivanja nesmrtonosnih bolesti poput eerne bolesti), ispitanici su vrlo
blagonakloni, tj. u velikim postocima prihvaaju mijenjanje strukture ljudskih
stanica.
Unato razmjerno jakoj percepciji rizinosti genske tehnologije, zakljuuje Kufrin
(1997:248) velik broj ispitanika prihvaa gensku tehnologiju kao vanu, tj. kao onu
koja donosi vie koristi nego tete, "to upuuje na njihovu proznanstvenu
orijentaciju". Oni su suzdrani u procjeni brzine razvoja i spektakularnosti obeanja
genske tehnologije.
Na temelju rezultata cijeloga istraivanja, Kufrin ini mi se s potpunim pravom
zakljuuje "da je prihvaanje genetikog inenjerstva pozitivno korelirano s
obrazovanou ispitanika".

175

nedovrena verzija

Dvije kritike privatne, utopijske ili laissez-faire eugenike

U ovome emo poglavlju razmotriti kritike genske tehnologije i privatne,
utopijske ili laissez-faire eugenike dvaju vrlo znaajnih drutvenih teoretiara,
amerikoga sociologa Francisa Fukuyame i britansko-amerikog filozofa Philipa
Kitchera. Francis Fukuyama je 2002. godine svoju kritiku privatne eugenike i
genske tehnologije objavio u knjizi
Naa poslijeljudska budunost. Posljedice
biotehnoloke revolucije, a Philip Kitcher godine 1996. u knjizi ivoti koji dolaze. Genetska
revolucija i ljudske mogunosti.
Fukuyamina i Kitcherova kritika polaze od bitno razliitih ideolokih okvira. Premda
je u oba sluaja rije o zagovornicima liberalne demokracije, Fukuyamina se kritika
privatne eugenike temelji na ideji zatite ljudske prirode i dostojanstva kao temelju
ili osloncu dananje demokracije, dok je osnovna ideja Kitcherove kritike tvrdnja da
genetska tehnologija prua financijski vrlo skupe utopijske nade o populacijskim i
drutvenim poboljanjima koje se vjerojatno nikada nee realizirati. Prema Kitcheru
obeanja genske tehnologije stoga prebacuju pozornost s pravih rjeenja drutvenih
problema, primjerice financiranjem socijalnih projekata kako bi se izbjegli ili ublaili
kriminal, nejednakosti, razni oblici patnji pojedinaca, na skupe, i prema Kitcheru
ustvari utopijske metode medicinsko-genskih popravaka. Fukuyamina je kritika
stoga konzervativnija od Kitcherova zalaganja za socijalno rjeavanje tipinih
drutvenih problema.
****
Osnovna teza Fukuyamine knjige Naa poslijeljudska budunost. Posljedice biotehnoloke
revolucije jest tvrdnja da intervencija u genom ovjeanstva moe imati katastrofalne
posljedice za ljudsko drutvo odnosno za liberalnu demokraciju. Zasada razmjeri te
opasnosti nisu veliki, ali se oni mogu naslutiti iz posljedica privatne eugenike - tj.
izbora biolokih obiljeja naih potomaka.
Biotehnoloka opasnost prema Fukuyami sastoji se u njezinoj mogunosti da
promijeni ljudsku prirodu. Fukuyama dokazuje da postoji ljudska priroda, da je ona
smislen pojam i da omoguuje stabilnost i trajnost naega iskustva kao vrste. Ljudska
priroda, uz religiju, definira nae osnovne vrijednosti. Meutim, za Fukuyamu je
najznaajniji aspekt ljudske prirode to to ona oblikuje i ograniava spektar politikih
reima. On vjeruje da je pravi oslonac preivljavanja i legitimiteta politikih reima, a
pogotovo liberalne demokracije, njihova usklaenost s ljudskom prirodom. Stoga
tehnologija koja moe preoblikovati ljudsku prirodu moe imati pogubne posljedice
za liberalnu demokraciju i prirodu politike (2002: 7).

176

Teza da ljudska priroda ograniava spektar politikih reima vrlo je problematina.

ini se da je prema Fukuyami samo liberalna demokracija usklaena s ljudskom
prirodom. U suprotnom bismo morali rei je golema veina drugih povijesnih
sustava, autoritarnih, kastinskih, klasnih, aristokratskih, meritokratskih,
robovlasnikih i drugih, isto tako u skladu s ljudskom prirodom. Ali ako je veina
povijesnih sustava bila neegalitarna i nedemokratska, onda posljedice genske
tehnologije na socijalne sustave ne bi mogle biti bitno razliite od onih ve vienih
koje prema Fukuyami jesu (ili bi mogle biti) u ljudskoj prirodi. S druge strane, tada
bismo mogli rei da je cijela pred-demokratska povijest protuprirodna. U tom bi
sluaju demokracija bila konano rjeenje za ono to je ljudska priroda dotad
bezuspjeno traila tijekom svojeg povijesnog postojanja. Fukuyama oito ima na
umu potonju mogunost. U svojim prethodnim knjigama (posebno u knjizi Kraj
povijesti i posljednji ovjek iz 1989. godine) Fukuyama je tvrdio da su totalitarni reimi
XX stoljea propali zbog toga to nisu uspjeli ponuditi legitimitet naim moralnim
sudovima o jednakosti, i istodobno pruiti prostor naem osjeaju ponosa.
Meutim, ak i kada bismo se sloili da se ljudska priroda socijalno-politiki
manifestira iskljuivo u demokraciji, izmeu ljudske prirode i moralnosti koja
korigira zastranjenja politikih reima, postoji velika razlika. Jedan velik dio
darvinistike povijesti koja see do dananjih dana usredotouje se na pitanje koliko
su moral i priroda usklaeni. Tipian odgovor na to pitanje, koji je po prvi puta
formulirao Thomas Huxley, jest da moral i prirodni odabir nemaju apsolutno nita
zajedniko. Postoji niz biologa, posebno socijaldarvinista, ili u novije vrijeme
sociobiologa, etiologa, evolucionih psihologa, koji tvrde da je moral evoluirao (a to
znai i naa priroda). Ali nijedan od tih znanstvenika koji tvrde da postoji ljudska
priroda, i da je ona evoluirala, ili pak onih koji i moralnost ukljuuju u spektar
evoluiranih odlika ovjeka, ne tvrdi, poput Fukuyame, da je demokracija jedini
politiki sustav koji bi bio usklaen s ljudskom prirodom. Upravo suprotno, veina
tih znanstvenika pokuava dokazati suprotno, da u naoj prirodi postoje odlike (ili
razlozi) za agresivno, teritorijalno, nepotistiko pa ak i kriminalno ponaanje.
Drugim rijeima, oni koji se slau s Fukuyamom o postojanju ljudske prirode, ne
slau se s njegovim sudom o demokraciji kao evoluiranoj proirenoj ljudskoj
prirodi. Postoji li ljudska priroda i preivljavaju li samo oni politiki sustavi koji su
usklaeni s ljudskom prirodom, odvojena su pitanja. Dokaz da preivljavaju samo
politiki sustavi (za razliku od nekih drugih socijalnih oblika, poput braka, obiteljske
brige) usklaeni s ljudskom prirodom bio bi vrlo znaajan, ali Fukuyama ga nije
pruio.
Kao to smo spomenuli, Fukuyamu prvenstveno zanima sudbina liberalne
demokracije i opravdanja za njezino postojanje. Politika jednakost i liberalna
demokracija temelje se na empirijskoj injenici o jednakosti ljudske prirode. Prema
Fukuyami, meutim, promijeni li se ljudska priroda, ili samo biologija jedne klase
ljudi, bitno e se promijeniti i politika opravdanja jednakosti, odnosno njih vie nee
177

biti. Tada e genetski poboljani imati ili uzeti sebi vea prava u odnosu prema
drugima. Osim toga, velika je vjerojatnost kako e se crta odvajanja poboljanih i
nepoboljanih podudarati s crtom odvajanja bogatih i siromanih, stoga distopija
Aldousa Huxleya nije tako udaljena od istine kao to obino vjerujemo. Tim
ugroavanjem ljudske prirode ugrozit e se pojam ljudskog dostojanstva i ljudskih
prava na kojima se temelji liberalna demokracija. Dosadanja genetska lutrija za
mnoge je nepravedna. Ali u drugime smislu ona je posve egalitarna, jer moe
zadesiti svakoga, bez obzira na klasu, rasu, narodnost... Kada lutriju zamijeni izbor,
otvaramo novi put za konkurenciju ljudskih bia koja e poveati disparatnost
izmeu onih na vrhu i na dnu drutvene ljestvice. Kada djeca postanu djeca
izbora, genetski izabrana od roditelja, a ne djeca sree, onda e poeti vjerovati da
njihov uspjeh nije stvar sretne sluajnosti, ve dobrih izbora i planova vlastitih
roditelja, a to znai neto to su u biti zasluili. Poet e izgledati, misliti, djelovati a
moda i osjeati da su razliiti od onih koji nisu na slian nain bili izabrani. U takvoj
situaciji jedina alternativa zabrani eksperimentiranja genskom tehnologijom bit e po
Fukuyami pravedna preraspodjela genski poboljanih obdarenosti, ili tonije, ono ega
se svi jo vie boje, a to je klasina eugenika igra ovaj puta s ljeviarskim
predznakom. U sluaju klasine eugenike i nacizma, tvrdi Fukuyama, moralni se
poredak nije u potpunosti slomio jer moralni poredak dolazi iz same ljudske prirode,
on nije neto to kultura treba nametnuti ljudskoj prirodi. Meutim, (n)ajjasnija
opasnost budunosti biotehnologije jest da e se velike genetske varijacije izmeu
pojedinaca smanjivati i grupirati oko izvjesnih raspoznatljivih drutvenih skupina.
U izvjesnom je smislu takav strah prema gensko-socijalnoj diferencijaciji opravdan,
premda je vremenski vrlo dalek. Ali, nije li isticanje vlastite osobnosti ili
karakteristika sebi slinih, dio hijerarhijske ljudske prirode na koju se poziva
Fukuyama? Nije li oduvijek bilo tako da su ljudi pripadnike svoje zajednice
proglaavale boljima i smiljali ideoloke razloge kojim bi to opravdale? Odgovori
na ta pitanja su oito pozitivni. Oduvijek postoje (katkada konstruirane, a katkada
stvarne) razlike meu ljudima koje se mogu iskoristiti u ksenofobine svrhe.
Odvajanje GenRich od GenPoor populacija nee stoga biti nikakva iznimka od tog
pravila.
Upravo je Fukuyama isticao znaaj thymosa ili ponosa u povijesti. A upravo
ponos, uz sociobioloke univerzalije poput agresivnosti i brige za srodnike, moe
stvoriti velike povijesne devijacije, poput genocida, rasizma, apartheida, holokausta i
sl. Fukuyamina je nedosljednost u tome to smatra da je ljudska priroda, pogotovo
srodnika selekcija, briga za potomke i sl. odgovorna za ukidanje totalitarizama, ali
zaboravlja da ljudsku prirodu krase i negativna obiljeja koja su dovela do
totalitaristikih socijalnih poredaka. Ljudska priroda, tvrdi Fukuyama, ukazuje na
suprotnosti, na konkurenciju i kooperaciju, na individualizam i socijabilnost; kako
onda neko prirodno ponaanje moe utemeljiti prirodna prava? Premda nema
jednostavnog prevoenja ljudske prirode u ljudska prava.... ljudska priroda nam
178

pomae da ponemo ustanovljavati hijerarhiju prava, i to je vanije, da odbacimo

odreena rjeenja problema prava koja su bila snana tijekom ljudske povijesti.
Samo stoga to je ljudska priroda po Fukuyami u biti dobra, moe se u ime tako
vanog pojma ljudske prirode napadati genska tehnologija.
Ali kao to je mogue zamisliti klasno-bioloku diferencijaciju genetski poboljanih i
nepoboljanih, tako je mogue zamisliti i situaciju u kojoj gensku tehnologiju
koristimo kako bismo izbjegli negativne ljudske nagone ili druga obiljeja ljudske
prirode. Isto tako je malo vjerojatno da e se privatna eugenika, kako Fukuyama
naziva sadanje stanje u izboru tehnikih pomagala pri reprodukciji, koncentrirati
oko prepoznatljivih skupina. Bogati koji e se moi umjetno ploditi nee zbog te
injenice biti prepoznatljivo jednaki, kao to to danas nisu bogati ili siromani.
Znamo li za razmjere umjetne oplodnje i medicinske asistencije pri reprodukciji
mogli bismo pitati kako to da se te socijalno-genske razlike ne vide ve danas.
Odnosno kako to da nikome ne pada na pamet da IVF bebe ili djecu dobivenu uz
medicinsku asistenciju proglaava posebnom socijalnom klasom.
Fukuyamino je opravdanje kontrole genske tehnologije na prvi pogled prilino
nestandardno. Religijski argumenti protiv genske tehnologije obino govore kako ne
treba zadirati u boje djelo, u svetost ivota fetusa i embrija, kako ne znamo kuda
vodi poigravanje s genima, kako postoji velika vjerojatnost od biolokih kataklizmi
zbog supervirusa i slinih mikroorganizama i sl. Fukuyamu ne zanimaju
eventualne bioloke posljedice genske tehnologije, ve politike. On tvrdi da se
izmjenama genotipa ljudi u stvari ugroava pojam dostojanstva ovjeka na kojemu
poivaju ljudska prava, a ugroavanjem korpusa ljudskih prava i temelji suvremenog
drutva. Ali prema Fukuyami nije rije samo o dalekoj i mranoj perspektivi. Jer,
ak i da se rezultati GT-a nikada ne materijaliziraju, prva tri stupnja razvoja
biotehnologije vee spoznaje o genetskom uvjetovanju, neurofarmakologija, i
produenje ivota imat e vane posljedice za politiku u XXI stoljeu (p. 82), to
znai da su posljedice te tehnologije ve itekako prisutne; i drugo: ak i kada bi
rezultati GT bili udaljeni 25, 50 ili 100 godina u budunosti, predstavljali bi (ve sada)
najutjecajniji razvoj biotehnologije. I to zato to je ljudska priroda temeljna za nae
poimanje pravde, moralnosti, dobroga ivota; a sve e se to promijeniti ako se GT
proiri (str. 83).
No, bez obzira to teite svoje kritike genske tehnologije stavlja na politiko,
Fukuyamini su stavovi prilino slini religijskim kritikama. Primjerice, u jednome
poglavlju, Fukuyama spominje Papinu encikliku Humani generis, u kojoj se dodue
priznaju razliite teorije evolucije, ali koje ne mogu utemeljiti dostojanstvo ovjeka,
te su stoga u nesuglasju s istinom o ovjeku. Fukuyama tvrdi: Papa je ukazao na
stvarnu slabost sadanjega stanja evolucijske teorije, o kojoj bi bilo dobro da
znanstvenici raspravljaju (str. 161).

179

Glavni Fukuyamin zamiljeni protivnik nisu znanstvenici, genetiari i tehnolozi, ve

filozofi utilitaristi i politiari libertarijanci. Naime, jedna od bitnih zadaa
Fukuyamine knjige jest da pokua pobiti vrlo proireni stav meu znanstvenicima i
politiarima da je najbolji (najsvrsishodniji) socijalni aranman onaj koji doputa da
pojedinci sklapaju odnose po vlastitoj volji, kao na tritu, odnosno tzv. laissez faire
filozofiju prema kojoj je svako uplitanje drave u takve aranmane
protuproduktivno. Takav stav, osim meu ekonomistima, posebno je proiren meu
genetiarima i bioetiarima, a njegovo opravdanje uglavnom lei u injenici da
uplitanje drave u podruje ljudske reprodukcije dovodi, kao to to povijesno znamo,
do mnogo veih katastrofa, kao to su bile nacistika eugenika, prisilne sterilizacije i
sl. Ali, prema Fukuyami, moramo biti skeptini prema libertarijanskom argumentu
koji kae da se ne moramo brinuti za loe posljedice sve dok eugenike izbore rade
pojedinci, a ne drave. Slobodna trita veinom dobro djeluju, ali postoje i trina
zatajenja koja trae vladinu intervenciju i korekciju. Negativne eksternalije ne brinu
se same za sebe. Zasada jo ne znamo hoe li te eksternalije biti velike ili male, ali ne
smijemo pretpostaviti da ih nee biti samo zbog krutog pridravanja ideologiji trita
i pojedinanih izbora (str. 100). Da pobije takav stav, Fukuyama koristi nekoliko
argumenta: prvo, regulacija i dravna intervencija nije uvijek loa. Primjerice mi
donosimo zakone protiv kriminala i zatvaramo kriminalce, premda znamo da
nijedan zakon nije bez greke, odnosno da e kriminala biti i unato tim zakonima.
Dakle, reguliranje bioloke tehnologije moe biti opravdano, pogotovo ako
pretpostavljamo da ona donosi negativne rezultate. Drugo, nije dobro da
znanstvenici sami donose odluke o koristima vlastitoga postupanja. Oni mogu
sudjelovati u odluivanju, ali kao privatne osobe u politikom okruju, a ne kao
eksperti koji raspolau univerzalnim istinama. Tree, intervencija je (ak i prema
laissez-faire filozofima) opravdana kada postoje tzv. negativne eksternalije, odnosno
kada cijenu slobodnog ugovaranja dviju strana snosi neka trea strana (primjerice u
sluaju zagaenja okoline).
Jedan od moda najvanijih Fukuyaminih argumenata jest tvrdnja da genska
tehnologija ima negativne eksternalije. Prema Fukuyami, bioloka tehnologija dovodi
do tzv. negativnih eksternalija, odnosno do situacija u kojima se privatno-pravni,
ugovorni odnosi tiu treih osoba. Tako se primjerice reproduktivne i druge odluke
roditelja odnose na tree osobe recimo na djecu koja e snositi posljedice tih odluka.
Fukuyama navodi nekoliko vrlo bizarnih ali indikativnih primjera loih roditeljskih
odluka. Pitanje dakle glasi: postoji li opravdanje za intervenciju u podruje privatnih
odluka o reprodukciji i Fukuyama kategorino tvrdi: Da.
Ali, taj je argument takoer sporan. Postojanje negativnih eksternalija (koje
Fukuyama definira kao posljedica na tree osobe) nije univerzalno opravdanje, niti
dovoljan razlog za dravnu intervenciju. Iz loih posljedica slobodno sklopljenog
ugovornog odnosa, ne proizlazi da ljudi nemaju pravo sklapati takve ugovore.
Razmotrimo poblie. U nekim se zemljama drava rijetko koristi prinudnim
180

sredstvima kako bi intervenirala u sluajevima pogrenih odluka roditelja koje se tiu

djece. Postoje iznimne situacije poput nasilja u obitelji ili spolnog zlostavljanja, kada
drava preuzima pravo intervencije ili skrbi. Ali nije opravdano uzimati takve
situacije kao osnovu ope legitimnosti dravne intervencije, i openito se smatra da je
roditeljsko pravo i dunost rodeljske skrbi nadvladava ono dravno. Roditelji
openito imaju primat u odluivanju o djeci pred dravom. Primjerice, u nekim
liberalno-demokratskim dravama, ako roditelj ne eli da djeca idu u kolu, njega se
na to ne moe prisiliti. Reproduktivne odluke roditelja i njihovo spolno ponaanje
takoer se odnose na djecu. Pa ipak, nitko tu injenicu ne koristi kako bi opravdavao
dravnu intervenciju u podruju reprodukcije ili regulacije spolnog ponaanja.
Moemo zamisliti situacije u kojima bi se inilo legitimnim preuzimanje dravne
odgovornosti u sluajevima vezanim za reprodukciju, ali pitanje prava na raanje ili
neraanje u demokratskim drutvima obino se smatra privatnim pitanjem ili
odlukom roditelja. Stoga injenica da se te odluke odnose na tree osobe, tj. djecu,
nije dovoljno opravdanje za dravnu intervenciju. Kada bi to bilo tako, veina bi
demokratskih zemalja imala restriktivne zakone protiv pobaaja.
Drugi Fukuyamin primjer negativnih eksternalija nastaje zbog podlonosti krivim
kulturnim normama, kao u sluaju dananje kineske eugenike, odnosno
istonoazijske sklonosti da prednatalno izabiru samo muku djecu. Posljedice e
snositi budue generacije, pa ak i meunarodni odnosi (jer demografski gledano,
velik broj muke populacije koju stvaraju takve odluke, moe u nekom razdoblju
dovesti do bitnih demografskih pa ak i vojnih poremeaja). Takoer, takvi slobodni,
privatno-eugeniki aranmani dovode do utrke koja ne donosi nuno poboljanja:
kada se svi ponu utrkivati u kozmetikim poboljanjima, visini, inteligenciji i sl.,
moja odluka da dobijem skrojeno dijete, bit e troak za mene (a pogotovo dijete), a
u zbroju nije sigurno da e ikome biti bolje.
Naposljetku, prema Fukuyami, tu su i odluke o vlastitom starenju: beskonano
odlaganje smrti prisilit e drutva na bitno ogranienje doputenog broja roenih.
Briga za starije ve je poela nadomijetati brigu za djecu kao osnovnu preokupaciju
ljudi danas. Uz farmakoloka poboljanja odreenih fenotipskih karakteristika
(Prozak, Ritalin, Viagra), tema starenja, i mogunosti nove diskriminacije prema dobi
(tzv. agizam), jedna je od glavnih tema knjige koje nemaju izravne veze sa
sredinjim argumentom, i upravo su to njezini ponajbolji dijelovi. Primjerice, prema
Nicholasu Eberstadtu, 2050. godine, uz sadanje demografske parametre, prosjena
dob populacije u Njemakoj bit e 54 godine, u Japanu 56, a u Italiji 58. Pitanje spolne
reprodukcije postat e pitanje zatite manjina. Nagli pad nataliteta u Zapadnim
zemljama zabrinjava. Znanja koja je starija generacija stekla u vrlo ranoj dobi, postat
e neprenosiva. Godine 2050. u Italiji samo e jo 5% cjelokupne populacije imati
bratie, sestrine, tetke ili strieve. Oekivana dob je naglo porasla. Godine 1990. 83%
populacije razvijenih moglo je oekivati ivot stariji od 65 godina, a 28% je bilo ivo i
u 85-oj. Osim toga, uz starenje populacije i nunost njezina zbrinjavanja, pojam
181

osobne autonomije, tako znaajan dio naeg socijalnog poretka, takoer e poeti
poprimati nova znaenja. Taj pomak prema starijoj i enskoj populaciji definitivno e
utjecati i na politiku, na migracijske trendove, vojno-sigurnosna pitanja. Sukob
generacija postat e vrlo jak. Mase imigranata ponavljat e unutar zemalja razlike
sjevera i juga, i postati izvor novih socijalnih anomija.
Pobijanje svih navedenih teza nije predmet ovoga prikaza. Sasvim je mogue da e se
Fukuyamine prognoze obistiniti. Ali iz toga ponovno ne proizlazi, posebno u
liberalno-demokratskom drutvu, da je nuno regulirati sva pitanja koja dovode do
problematinih posljedica. Osim ako implicite ne nudimo opravdanja za drutvo koje
bi poivalo na bitno drukijim temeljima od postojeih. Jer snaga liberalne
demokracije i kapitalizma (u podruju ideologije i zbilje) lei u injenici da su
pojedinci u tim drutvima odgovorni(ji) za svoje postupke. Kao to to vrijedi za
trite, isto tako vrijedi i za privatne odluke o potomcima. Ako ingerencije u nekom
podruju preuzme drava (za to se u sluaju genske tehnologije zalae Fukuyama),
posve je mogue da nastane ili opstane drutvo za koje je Fukuyama tvrdio da
pripada ropotarnici prolosti. Kineska (i azijska) eugenika dovoljno je dobar primjer
kako dravna legislativa kojom se doputa raanje samo jednoga djeteta, dovodi do
nenamjeravanih posljedica koje i etiki i socijalno mogu biti loije od stanja koje se
namjeravalo rijeiti.
Nakon velikoga truda uloenog u pobijanje libertarijanizma na podruju genetskih
istraivanja, filozofskih temelja utilitarizma, u opravdanje javne kontrole
znanstvenoga postupanja, Fukuyama zavrava poglavljem o moguim nainima
regulacije istraivanja, i tvrdnjom da njihova regulacija ima smisla ak i kada druge
zemlje ne bi prihvatile rigorozniji reim kontrole istraivanja na podruju genetike.
Ideal je naravno svjetska konvencija (i konsenzus). Ali nije potrebno teiti
nedostinome. Prema Fukuyami, ak i ako neke drave ostanu usamljene u regulaciji
takvih istraivanja, razmjeri e se te opasnosti (kao i s regulacijom kriminalnih
aktivnosti) time postupno smanjivati.
Premda Fukuyama ne izjednaava gensku tehnologiju s kriminalnom aktivnou,
oito je da se s obzirom na legitimitet dravne intervencije ta dva podruja
izjednaavaju. Kako bi analogija imala nekog smisla, Fukuyama bi morao dokazati
da je djelovanje genske tehnologije (ak i u najekstremnijim sluajevima) doista
analogno kriminalnoj djelatnosti. ini mi se da u demokratsko liberalnim drutvima
za sada nemamo ni dokaza ni razloga povlaiti takvu analogiju. Kao to smo u cijeloj
knjizi dokazivali, takva je analogija mogua upravo u povijesnim sluajevima kada je
drava preuzela kontrolu (i prema vlastitom nahoenju poela intervenirati),
odnosno kada je mogla odreivati to pojedinci moraju raditi. Liberalnodemokratska drutva uglavnom su svjesna da bi zabrana istraivanja ustvari
ugroavala prava istraivaa, stoga takve opcije uglavnom nisu predmet legislative.
Drave legitimno mogu odluiti da nee financirati istraivanja - recimo na zametnim
182

stanicama, ali je posve drugo pitanje smiju li se takva istraivanja u naelu zabraniti,
odnosno ne bi li takva odluka bila pogubnija za drutveni poredak od navodnoga zla
koje smo eljeli sprijeiti.
Odnos prava, etike i politike na podruju genske tehnologije jedno je od osnovnih
pitanja koje potie tematika ove knjige. U poglavlju o laisez-faire eugenici, tvrdio sam
da u podruju genske tehnologije, odnosno privatne eugenike, pravo treba imati
primat pred etikom. Time sam elio istaknuti da ljudska prava (pogotovo na
podruju reprodukcije) moraju imati prvenstvo pred naim moralnim ili etikim
sudovima. Upravo je to prvenstvo prava pred etikim sudovima predstavljalo temelj
liberalne demokracije. Primjer za to je utvrivanje religijske tolerancije (ustanovljeno
Westfalskim mirom) i odvajanjem crkve i drave sredinom 17. stoljea. Tim
politikim sporazumima implicite se utvrdilo kako naa zgraanja o moralnim i
etikim vjerovanjima drugih ljudi nemaju snagu prava da se nai sudovi nametnu
drugima, pogotovo ako ne zadiru u pravno oblikovane slobode drugih. Privatne
odluke o reprodukciji upravo su takve prirode. Premda se tiu naih buduih
potomaka, one se ne tiu drugih osoba, stoga ne mogu imati snagu prava. Politika
koja bi oblikovala stavove javnosti, primjerice negativne stavove prema slobodi
istraivanja, a ne bi obraala pozornost na pitanje naruavaju li se time legitimna
prava drugih, ne bi bila demokratska i liberalna.
Analogna rasprava vodi se u bioetici o pravnim sustavima kojima se sankcionira
odnos lijenika i pacijenta (vidi primjerice Wibren van der Burg: Bioethic and Law.
A Developmental Perspective, Bioethics 2/97). Razmotrit emo dva najtipinija
sustava lijeenja.
Prema tradicionalnom, moralistiko-paternalistikom modelu lijenici najbolje znaju to je
dobro za pacijenta, stoga je posve legitimno da oni donose odluke o nainima
njihovog ljeenja. Takav sustav najee obiljeava primat tradicionalnog morala i
odsutnost pravne regulative. Prava, dunosti, sankcije i odgovornosti lijenika i
pacijenata se podrazumijevaju ili impliciraju iz uloge koju pripisujemo lijeniku ili
pacijentu. Lijenici imaju diskreciona prava da odlue o nainu primjerenog
postupanja. Nadalje, status morala i prava vrlo je zamren, jer granice nisu jasno
povuene. U problematinim uvjetima stvaraju se etike komisije koje imaju pravni
status. Drugim rijeima, takve komisije donose odluke s pravnom (i moralnom)
snagom. Komisije se u interesu zdravlja pacijenta ne moraju obazirati na njegova
prava, jer ona nigdje izrijekom nisu spomenuta. U tim uvjetima mogue je da se
diskrecione odluke donose neautonomno ili heteronomno, kako to obino kau
etiari, naime zbog interesa koji ne moraju biti interesi pacijenta. U nekim (ak
brojnim) situacijama, takve komisije mogu prisiliti pacijenta na odreenu vrstu
lijeenja, jer je to u interesu opega dobra (javnoga zdravstva i sl.). Odgovornost
preuzima zajednica, i zbog toga je taj model paternalistiki. Za pogrene
postupke ili loe posljedice medicinskih odluka najee nema legalnih sankcija. One
183

se mogu izrei ukorom ili nekom drugom moralnom sankcijom, a rijee zavravaju
uklanjanjem s radnog mjesta ili nekom teom kaznom.
Prema liberalnom modelu, glavni donositelj odluke o zdravlju je sam pacijent. To je, s
obzirom da se radi o njegovome tijelu i osobi, njegovo autonomno ljudsko pravo.
On moe potraiti miljenje drugog lijenika, ne mora se sloiti s predloenom
metodom lijeenja, on moe odustati od lijeenja u potpunosti itd. Ali na njega onda
pada odgovornost da se dovoljno informira o moguim nainima lijeenja i o
ansama za uspjeh operacija. Takav model najbolje ilustrira trini odnos. Lijenik e
u takvim trinim odnosima koristiti metode lijeenja koje je izabrao pacijent. Ali e
se prije toga dobro pobrinuti da pravni status takvoga izbora bude ist, odnosno da
se oslobodi odgovornosti za posljedice. Kada izbor pada na pacijenta, onda pravni
status takvoga odnosa mora biti legalan. Prava i obveze lijenika i pacijenta moraju
biti predmet pravosua i sudske kontrole. Sankcije za pogrene postupke mogu biti
vrlo rigorozne, pravno i financijski. Takav status autonomije pacijenta za lijenike
nije lagan. Katkada nestaje povjerenje koje potrebno izmeu pacijenta i lijenika.
Lijenici se stoga katkada ee brinu o vlastitoj pravnoj i financijskoj zatiti negoli o
metodi lijeenja.
Kada je rije o odnosu etike i prava, neki teoretiari misle da moralistikopaternalistiki model nije dobar zbog toga to se odluke donose na autoritaran nain.
Miljenje lijenika po definiciji nadvladava miljenje pacijenta. Stoga nema prevelikih
rasprava o pogodnosti pojedinih metoda lijeenja ili o naelnim etikim pitanjima. To
je statini model koji nedovoljno oslikava promjene koje se svakodnevno zbivaju u
drutvu i tehnologiji. S druge strane, liberalni je model dobar zato jer istie
kompatibilnost etike i prava, odnosno zato jer potie etike rasprave a potom njihovu
pravnu regulaciju. Tako dolazi do pragmatine sinteze. Prije pravne regulacije
potrebno je raspraviti sve etike aspekte. Liberalni model omoguuje jednostavno
razlikovanje postojeeg prava i onoga kakav bi trebao biti. U oba sluaja meutim,
sredinje je pitanje pacijentove autonomije i njegovih prava. to su drutva
pluralistinija, to je politika pravnog moralizma manje mogua.
Meutim, meni se ini da znaaj liberalnoga modela nije u pragmatinosti sinteze
etikih rasprava i njihove pravne regulacije. Naprotiv, znaaj liberalnoga modela jest
u naelu na kojemu se gradi. Poput goleme veine drutvenih odnosa, i odnos
lijenika i pacijenta je ugovorni odnos, i na njega se primijenjuje veina privatnopravnih regulacija. A iznad svih tih odnosa stoje vrlo vrsti temelji ljudskih prava i
autonomije pojedinca, temelji cijelog liberalno demokratskog drutvenog sustava.

Kitcherova knjiga ivoti koji dolaze. Genetska revolucija i ljudske mogunosti

zapoinje opisom oblika patnji, manifestacija bolesti djece iz djeje bolnice u San
184

Diegu, koja boluju od nasljednih bolesti poput neurofibromatoze, Canavanove

bolesti, Sanphilippo sindroma, spina bifidae i drugih. Koliko toj djeci mogu pomoi
dostignua genske tehnologije? Uvodne slike uvode nas u sredinji argument knjige.
Kitcherov je implicitan odgovor: malo, gotovo nita. Ali moe im se pomoi veom
socijalnom brigom. Cilj ovih poglavlja jest izotriti slike moguih budunosti. Koji
su scenariji utemeljeni na injenicama a koji na fantaziji? to se moe uiniti da
izbjegnemo nedae kojih se mnogi ljudi s pravom boje? Kako moemo postii koristi
kojima se nadamo?... Inspirirani naglim razvojem ljudske molekularne genetike, lako
je pomisliti da je novo zlatno doba upravo iza ugla, da biomedicinski istraivai
znaju sistematski obraivati bolesti i nedostatke koji pogaaju milijune... (U tekstu)
emo pokuati umanjiti najoptimistinije vizije i pokazati da ne postoji kraljevski put
k univerzalnome zdravlju buduih generacija, ali emo i priznati mo molekularnih
metoda da transformiraju tretman nekih bolesti. Razmotrit emo kako ljudima
sakupljanje podataka o njihovom nasljednom materijalu moe natetiti. Otkako ljudi
s nesretnim genima ne mogu dobiti posao ili zdravstveno (ili druge vrste) osiguranja,
pitamo se: kako sprijeiti pojavu novih oblika diskriminacije? Hoe li rtve iz
prolosti otkriti da novo razumijevanje ljudske genetike predstavlja nov nain
njihova podjarmljivanja?... Amerike obitelji s povijestima bolesti poput cistine
fibroze ve su otkrili da ne mogu dobiti osiguranje koje pokriva tretman kojim bi se
produio ivot njihove djece. Kada testiranje genetskog materijala razotkrije mnoge
druge, pitanje e se postaviti u mnogo irem opsegu (1996: 18-9). Kitcher pokuava
pruiti uravnoteenu sliku obeanja i realnih mogunosti genske tehnologije. Tu
sliku s jedne strane postie detaljnim objanjenjem tehnika genske tehnologije i
empatijom prema bolesnima. A to mu doputa da krene s kritikom genske
ideologije. Ton njegove knjige nije zelotistiki. Kitcher ne pokuava rei kako bi
trebalo zabraniti istraivanja na podruju molekularne genetike. Ali pokuava rei
kako ne postoji izravni nain da se bioloke informacije pretvore u medicinsku
utopiju (1996:21). Drugim rijeima, ak i ako priznamo znanstvene zasluge
molekularnoj genetici, preostaje pitanje na koji nain pretvoriti informacije u
blagodati kojima se velik broj ljudi nada. Ne predstavlja li stoga nova genetika jedno
lano obeanje?
ak i na razini detekcije mutiranih alela koji indiciraju rak ili srane bolesti,
genetsko testiranje ne moe pruiti definitivno pozitivne ili negativne odgovore;
najbolje to moe pruiti jesu vjerojatnosti. Ali to nije malo. Za roditelje nositelje
nasljednih bolesti ve je i ta vjerojatnost znaajna. Ali je li ta informacija, sporedni
proizvod molekularne revolucije vrijedna da je imamo? Hoe li se stotine testova koji
e se razviti istraivanjem posebnih podruja DNK pokazati kao osloboenje ili kao
novi izvor boli? (1996: 63).

185

Sloboda kloniranja
Ideja ljudskog reproduktivnog kloniranja za mnoge je potencijalno najstraniji oblik
eugenike i biotehnologije: to je konani dokaz da se ljudi "igraju boga"110. Za
nobelovca Josepha Rotblata kloniranje je "sredstvo masovnoga unitenja", a njemaki
dnevnik Die Welt nedavno je tvrdio kako se "(k)loniranje ljudskih bia u potpunosti
slae s Hitlerovom slikom svijeta". Leon Kass (1998.), predsjednik amerikog
predsjednikog savjeta, udruenja NBAC (National Bioethics Advisory Board),
najei kritiar kloniranja, tvrdi kako bismo kloniranje u svim oblicima trebali
zabraniti zauvijek a ne samo privremeno, kako bismo ponovno stekli "mudrost
odbojnosti", te prihvatiti nae uroene intuicije o tome to je moralno dobro i loe.
"Kloniranje je postalo savreni izraz vladajueg new-age miljenja", tvrdi Kass.
"Zahvaljujui modernim pojmovima individualizma... mi vie ne mislimo da smo
vezani uz svoje pretke ili da smo bia koje definira tradicija; naprotiv, postali smo
projekti vlastite samo-kreacije... a kloniranje samih sebe tek je proirenje takvih
iskorijenjenih i narcisoidnih samo-kreacija" (1998:7).
Ali, posve je opravdano postaviti pitanje: je li "mudrost odbojnosti", odnosno intuicija
koju kritiari kloniranja i drugih oblika biotehnologije obino zovu "yuk-factor"
("bljak-faktor"), dovoljno jak argument u etikim sporovima. Nisu li se mnogi
postupci koje danas smatramo normalnim i opravdanim, poput transfuzije krvi,
transplantacije organa, in vitro fertilizacije i sl. neko takoer smatrali nedostojnim,
intuitivno odbojnim? Ne igramo li se boga ve time to koristimo medicinu?
Teza ovoga lanka jest suprotna Kassovoj: budui da ljudi razliite stvari nazivaju
intuitivno odbojnim, potrebno je utvrditi u emu se temelji zahtjev za kloniranjem.
Imaju li ljudi pravo na kloniranje? Osnovna misao ovoga poglavlja jest da se zahtjev
za reproduktivnim kloniranjem moe izvesti iz ljudskog prava na reprodukciju.
U demokratskim su drutvima, kako tvrdi Ronald Dworkin, ljudska prava "aduti" u
moralnim raspravama. Naime, ljudska prava treba zatititi upravo zbog toga to
intuicije o zlu za jednoga ovjeka podudaraju s intuicijama o zlu drugoga; stoga
sloboda postupanja za razliite ljude ne znai isto. Ideja ljudskih prava jest upravo
zatita slobode pojedinaca s kojima se ne slaemo u bitnim uvjerenjima.

110 Rasprave o kloniranju obino se dijele na posebne rasprave o reproduktivnom kloniranju i o terapijskom
kloniranju. Terapijsko kloniranje jest kloniranje tkiva, tj. zametnih stanica fetusa. S obzirom na velika obeanja
od terapijskog kloniranja zametnih stanica, i eksperimenata na njima, vei je broj pristalica terapijskoga
kloniranja. U ovome smo radu slijedili argumente u prilog reproduktivnoga kloniranja. No, za razliku od
tipinog stava zagovornika kloniranja, osobno mi se ini da je moralnost terapijskoga kloniranja u izvjesnom
smislu upitnija negoli reproduktivnoga. Premda intuitivno u potpunosti prihvaam terapijsko kloniranje, ne ini
mi se da utilitarni razlozi koji se obino navode (obeanja o medicinskom napretku) mogu u potpunosti moralno
opravdati eksperimente na fetusima, a pogotovo ne na ljudima.

186

Takvo neslaganje meu ljudima oito se pokazuje i u razlikama stavova prema

raanju djece. Ako bi se dokazalo da zahtjev za kloniranjem proizlazi iz nekog
ljudskog prava, (ili ako je kloniranje i samo jedno ljudsko pravo) bio bi to dovoljan
argument u prilog kloniranja, bez obzira na odbojnost koju bi veina ljudi mogla
pokazivati prema takvome postupku. Posve je zamislivo da veina ljudi smatra
kloniranje odbojnim; no ako bi se pokazalo da takav postupak pripada nekom
temeljnom ljudskom pravu, odbojnost veine prema takvome postupku ne bi bio
dovoljan razlog za njegovu zabranu.
Kloniranje i ljudska prava: imaju li vlade pravo na ogranienje reproduktivne
autonomije?
Jedan od osnovnih argumenta u prilog kloniranju jest ideja prava na reprodukciju, ili
ideja prokreativne autonomije kao univerzalnog ljudskoga prava. Razmotrimo dva
citata.
"Moralno pravo na reprodukciju treba potivati jer je reprodukcija sredinje mjesto
osobnoga identiteta, smisla i digniteta. Znaaj izreenoga jest u tome to slobodu
prokreacije pretvara u vano moralno pravo, i za etiku individualne autonomije i za
etiku zajednice ili obitelji koje smisao braka i spolnoga udruivanja vide u
reprodukciji i odgoju potomstva. Zbog te vanosti, pravo na reprodukciju obino se
priznaje kao prima facie moralno pravo, koje se ne moe ograniiti osim ako se ne
navedu vrlo dobri razlozi za njegovo krenje." (Robertson, cit. prema Harris 1999.)
"Pravo na prokreativnu autonomiju ima vano mjesto... u zapadnjakoj politikoj
kulturi. Najvanije obiljeje te kulture jest uvjerenje o dignitetu pojedinca, uvjerenje
da ljudi imaju moralno pravo, moralnu odgovornost, da se sami suoe s
najtemeljnijim pitanjima smisla i vrijednosti vlastitih ivota, i da na ta pitanja
odgovore prema vlastitoj savjesti i uvjerenjima... Naelo prokreativne autonomije, u
najirem je smislu utemeljeno u svakoj pravoj demokratskoj kulturi." (Dworkin, 1993)
U kojem smislu pravo na reprodukciju utemeljuje pravo na kloniranje? Prema
liberalnim i demokratinim teoretiarima, jedan od najbitnijih naina preispitivanja je
li neto ljudsko pravo jest da postavimo pitanje: U kojim situacijama drava ili
drutvo ima pravo ograniiti ljudsku slobodu? Budui da je kloniranje jedna vrsta
reprodukcije, i da je pravo na reprodukciju jedno temeljno ljudsko pravo, ini se da
smo izigrali "adut": u tome je sluaju zabrana kloniranja ogranienje jedne vane
slobode pojedinca i njegova ljudskog prava na privatnost. Ako je reproduktivno
kloniranje izraz jednog ljudskog prava, tj. prava na reprodukciju, tada drava ili
drutvo moraju navesti izuzetno jake razloge da bi se ono ograniilo. Postoje li takvi
izuzetno jaki razlozi, ili uope ikakvi razlozi za ogranienje takve ljudske slobode?
Takav dovoljan razlog za zabranu kloniranja oito ne moe biti naa intuicija da je taj
postupak - "zlo". Prema liberalnim teoretiarima, poput J. S. Milla, Dworkina,
Robertsona, Harrisa i ostalih, pojedinci imaju pravo na slobodu, tj. postupanje u
187

skladu sa svojim uvjerenjima, sve dok to njihovo pravo ne zadire u prava (slobodu)
drugih. Drava i drutvo imaju pravo intervenirati u takve slobode, samo kada
postupanje osobe o kojoj je rije pone ograniavati ili zadirati u slobodu drugih
ljudi. Budui da se reproduktivno pravo tie pojedinca koji vri izbor, drava nema
dovoljno jake razloge za intervenciju.
U nekim zemljama, primjerice Sjedinjenim Amerikim Dravama, postoje ak i
ustavne odredbe kojima se utvruje pravo na medicinske postupke koji e rezultirati
trudnoom. Prema rijeima Marka Eiberta (1999:172) "nekoliko temeljnih ustavnih
naela suprotstavlja se zabrani kloniranja. Glavno je naelo pravo odraslih osoba da
imaju djecu... Vrhovni sud Sjedinjenih Drava donio je odluku da svaki Amerikanac
ima ustavno pravo da odgaja i dobije djecu. To pravo ukljuuje i pravo neplodnih
osoba da koriste sofisticirane medicinske tehnologije poput in vitro fertilizacije...
Vrhovni sud Sjeverne oblasti (Illinois) utvrdio je "da se sklopu ustavnih prava na
zatitu slobode izbora koja ukljuuju pravo na kontracepcijska sredstva, mora dodati
i... pravo podvrgavanja medicinskim postupcima kojima se dolazi do trudnoe, a ne
samo do pobaaja... Kloniranje e moda mnogim Amerikancima uskoro postati
jedini nain da iskoriste to svoje ustavno pravo na reprodukciju." Postoje takoer i
teoretiari u Americi koji pravo na kloniranje utemeljuju na tvrdnji da bi zabrana
kloniranja Zakon "Americans with Disabilities" (o graanima s nedostacima).111
Prema J. S. Millu, slobode se dijele na pozitivne i negativne. Pozitivna je sloboda da
se koristimo svojim potencijalima za realizaciju vlastitih ciljeva, a negativna se
sloboda sastoji od prava da drava ili drutvo ne intervenira u nae postupanje ako
se ono ne tie drugih. Prema rijeima Dana Brocka (1998.) nove se reproduktivne
tehnologije obino koriste kao izraz pozitivnih prava, dok je "reproduktivno pravo
vezano za ljudsko kloniranje negativno pravo, a to znai da je rije o pravu da se
koriste tehnologije reproduktivne asistencije bez utjecaja vlade ili drugih". Meutim,
bez obzira pripada li reproduktivna sloboda pozitivnim pravima ili ne,
zagovornicima kloniranja dovoljno je da dokau kako je kloniranje "negativno"
pravo, odnosno kako se drava i drutvo ne bi smjele mijeati u privatne odluke
pojedinaca, ili ukratko: da je zabrana kloniranja u demokratskim drutvima neustavna.112 Ako je kloniranje izraz reproduktivnoga prava, tada je jasno da kritiari
kloniranja moraju iznijeti argumente za zabranu kloniranja (odnosno da je teite
dokaznog postupka na njima), bez ozbira definira li se reproduktivno pravo kao
pozitivna ili negativna sloboda.
111 McGee, Wilmut (2002:225)
112 Eibert (1999:174) tovie spominje kako je zabrana kloniranja, a ne njezino doputanje, jedna eugenika mjera:
"Neki kritiari kloniranja izvrnuli su eugeniki argument naglavce, tvrdnjom da kloniranje dovodi do
"dizajnirane djece" i superiornih bia koja bi jednoga dana mogla zavladati svijetom. Ali doputanje neplodnim
pojedincima da dobiju djecu iji je genom gotovo identian ve postojei genomima, ne stvara ni "dizajniranu
djecu" kao to ne stvara ni "dizajnirane roditelje". Ti kritiari su previdjeli da samo vlade imaju velike ovlasti
prisile nad drutvom u cjelini kojima se pomou eugenikih zakona moe "popraviti ljudska rasa". Upravo su
zagovornici zabrane kloniranja oni koji se ustvari zalau za nove eugenike zakone, a ne oni koji smatraju da bi
se vlast trebala suspregnuti od odluivanja o tome tko je dovoljno savren ili socijalno poeljan da se rodi."

188

Kritiari kloniranja obino iznose dvije vrste argumenata: Prvo: da se kloniranjem

naruavaju osnovna naela na kojima su utemeljena ljudska prava, poput naela
jednakosti, osobnoga identiteta, i digniteta. I drugo: da se kloniranjem naruavaju
prava djeteta (tj. potencijalnih klonova). Razmotrimo stoga prvo pitanje jesu li ideje
na kojima se zasnivaju ljudska prava dovoljno jako uporite kritiara kloniranja.
Jednakost, identitet, jedinstvenost, dignitet
Prvi vaan argument koji koriste kritiari kloniranja jest tvrdnja da se
reproduktivnim kloniranjem naruava ideja ljudske jednakosti odnosno
ravnopravnosti. Neki zagovornici zabrane kloniranja tvrde da se kloniranjem ljudi
namjerno stvaraju "nejednaki" tj. neravnopravni pojedinci. Primjerice, u Rezoluciji o
kloniranju Europskoga parlamenta, nalazimo sljedeu tvrdnju: "Kloniranje ljudskih
bia.... nijedno drutvo ni u kakvim uvjetima ne moe opravdati ili tolerirati, jer je
ono ozbiljno naruavanje temeljnih ljudskih prava i u suprotnosti s naelom
jednakosti ljudskih bia." Premda esto nailazimo na sline tvrdnje, opravdano je
postaviti pitanje: ime kloniranje naruava jednakost? Zato klon ne bi bio jednak
bilo kojoj drugoj osobi na svijetu? (tovie, u biolokome je smislu klon "jednakiji"
nekoj ve postojeoj osobi od drugih). Utemeljuje li nain donoenja na svijet ljudsku
nejednakost? Mislim da je odgovor na to pitanje jasan: Naruavanje jednakosti
pojedinaca u sluaju kloniranja pojavit e se samo onda kada e drutvo tretirati
kloniranog pojedinca kao osobu koja po definiciji ima manja prava. Ali u tome
sluaju pitanje nejednakosti klonova i neklonova postaje pitanje nejednakog politikog
tretmana osoba u drutvu, a ne pitanje njegova genetskog statusa. Ako bi netko
tvrdio da klon zbog svog genetskog statusa "nije jednak" drugim pojedincima, bilo bi
to oblik politikog rasizma, protiv kojega se bore sve demokratske drave svijeta.
Drugim rijeima, ako se zabrana kloniranja za koju su se zaloile (ili izglasale) razne
svjetske institucije temelji na tvrdnji o nejednakosti, onda su upravo one poinile
politiki i pravni prijestup koji proskribiraju u brojnim drugim obilicima. Primjerice,
bilo bi apsurdno blizance (i ostale osobe identine genetske konstitucije roene
viestrukim trudnoama) smatrati osobama s manjim pravima samo zbog toga to
imaju identinu genetsku konstituciju. Ako je pak nain donoenja na svijet
legitimacija za dodjeljivanje (jednakih) prava osobama, tada bismo i osobama koje su
zaete pomou raznih metoda in vitro fertilizacije takoer morali odrei jednaki
status s obzirom na njihova ljudska prava. U oba sluaja rije je o apsurdnim
zakljucima. Ne ulazei u namjere toga tijela, moemo zakljuiti da nema mnogo
smisla govoriti o tome da kloniranje naruava ljudsku jednakost.
Druga srodna ideja na koju se pozivaju kritiari jest ideja jedinstvenosti osobe. Tvrdi
se, primjerice, da kloniranje naruava jedinstvenu genetsku konstituciju osobe koja
tvori njezin identitet. Ali to je takoer apsurdno, jer postoje stotine tisua blizanaca i
nitko blizancima ne osporava njihovu jedinstvenost. Mi smo proizvodi i prirode i
189

kulture, i vrlo je jasno da jedinstvenost osobe mnogo vie tvori njezino razliito
kulturno iskustvo negoli njezina genetska konstitucija. Razmotrimo Harrisovu
ilustraciju: "Lenjinovo mumificirano tijelo lei u moskovskom mauzoleju.
Pretpostavimo da se jedna stanica toga tijela moe de-nuklearizirati i da se moe
klonirati Lenjinov genom. Bi li takav proces Lenjina uinio besmrtnim i bi li mu
omoguio da ponovno ee meu nama, a nama da ga ponovno sretnemo ako bismo
to poeljeli? Nadam se da je odgovor oit. Vladimir Ilji se rodio 22. travnja 1870. u
gradu Sibirsku na Volgi. To je osoba koja je postala i koja je veini nas poznata kao V.
I. Lenjin. ak i kada bismo sauvali nataknutim genom toga ovjeka, Lenjina vie
nikada neemo vidjeti. Premda njegov genom moemo reproducirati, toliko je
mnogo stvari stvorilo Vladimira Iljia. Ne moemo ponovno stvoriti
predrevolucionarnu Rusiju, ne moemo simulirati njegovu okolinu i obrazovanje, ne
moemo ponovno stvoriti njegove roditelje koji su ga odgojili i utjecali na njegov
razvoj onako znaajno kako su to njegovi roditelji zasigurno uinili. Ne moemo
uiniti da uenje Karla Marxa opet postane onako puno nade kako to je to neko
bilo, ukratko, ne moemo uiniti nita doli reproducirati njegov genom, a to nikako
ne moe biti dovoljno. Moda je istina da "manire ine ovjeka", ali geni to pouzdano
ne ine." (Harris, 1998:8).
Stav prema kojem genetska konstitucija oblikuje jedinstvenost toga pojedinca poiva
na genetskom ili biolokom determinizmu. To je takoer jedna od optubi koja se
obino upuuje genetskim tehnolozima i zagovornicima kloniranja. I ovdje kritiari
kloniranja poinjaju pogreku za koju optuuju suprotstavljenu stranu.
Srodnu ideju kritiara kloniranja nalazimo i u stavku 1. ve spomenute Rezolucije
Europskoga parlamenta. To je ideja osobnoga identiteta. Prema tome stavku: "Svaki
pojedinac ima pravo na svoj genetski identitet, stoga ljudsko kloniranje jest, te i dalje
mora biti zabranjeno". Kako u bilo kojem loginom smislu moemo izjednaiti
jedinstvenost pojedinca i njegov identitet, sve gorespomenute primjedbe vrijede i za
ideju osobnoga identiteta.
Isto tako, veina argumenata koje smo koristili kako bismo opovrgnuli temelje kritike
kloniranja, odnosi se i na ideju autonomije pojedinca. Ne postoji nijedan razlog zbog
kojega bismo smatrali da ljudski klon ne bi mogao ili smio biti autonoman u
odluivanju o svojoj sudbini. udno je da kritiari kloniranja uope koriste ideju
autonomije pojedinca kao razlog za njegovu zabranu. Naime klonovi ba kao niti
obini smrtnici ne mogu odluivati o svojoj genetskoj konstituciji. Autonomija
pojedinca svojstvo je odluivanja i ne moe se odnositi na ono to nikako ne moemo
promijeniti.
Istina je moutim, da ideja autonomije osvjetljava jedno vano ogranienje u
argumentaciji zagovornika kloniranja. Rije je o sigurnosti i izvjesnosti postupka
kloniranja. Mnogi kritiari kloniranja istiu injenicu da nae dosadanje spoznaje o
190

kloniranju nisu dovoljna garancija za sigurnost postupka reproduktivnog kloniranja.

Dosadanji eksperimenti s kloniranjem sisavaca (metodom injekcije nukleusa
somatske stanice odraslog organizma) upuuju na zakljuak da ivotinje stvorene
takvim postupkom nemaju normalnu ivotnu povijest, da boluju od bolesti
svojstvenih starijim organizmima odnosno da prerano stare. Stoga treba naglasiti
kako svi dosad prikazani argumenti kojima se brani reproduktivno kloniranje ljudi
pretpostavljaju da je postupak kloniranja siguran, odnosno da ne stvara pojedince koji mogu
imati medicinski normalnu ivotnu povijest. Stoga je u ovome trenutku moratorij na
reproduktivno kloniranje ljudskih bia (iz somatskih stanica odrasle osobe) opravdan.113 Kada
bi se pokazalo da metoda injekcije nukleusa odrasle osobe dovodi do sistematski
bolesnih jedinki, zabrana te metode bila bi posve opravdana. Isto bi vrijedilo i kada
bi se pokazalo da klonovi dobiveni tom metodom boluju od bilo koje druge bitne
bolesti, ili kada bi se pokazalo da sistematski nisu sposobni za autonomno, razumno
prosuivanje, odnosno za to da ih se tretira kao razumne, svjesne, punopravne i
odgovorne osoba.
Peta, i najozbiljnija ideja na koju se pozivaju protivnici reproduktivnoga kloniranja
jest ideja osobnoga digniteta. U nastavku ve spomenutog stavka 1. Rezolucije o
kloniranju tvrdi se da kloniranje "naruava ljudski dignitet i iziskuje
eksperimentiranje na ljudima." Slino se tvrdi i u Univerzalnoj deklaraciji o
ljudskome genomu i ljudskim pravima (paragraf 11): "Prakticiranje postupaka koji
naruavaju ljudski dignitet, poput reproduktivnog kloniranja ljudskih bia, bit e
zabranjeno." Ista se ideja ponavlja i u Izjavi o kloniranju Svjetske zdravstvene
organizacije od 11. oujka 1997. "WHO smatra da je koritenje kloniranja za
replikaciju ljudskih pojedinaca etiki neprihvatljivo, jer naruava.... potovanje
digniteta ljudskoga bia." Ideja digniteta glavna je ideja Kantove deontoloke etike.
Ona je povezana s jo jednom idejom, a to je da ljude ne smijemo tretirati iskljuivo
kao sredstvo za postizanje ciljeva. Rije je dakle o zabrani instrumentalnoga tretmana
osoba. Ideju prema kojoj bi zabrana kloniranja bila legitimna jer naruava osobni
dignitet, kritizirao je John Harris (1998., 1999., 2000.) U veini bioetikih pitanja, tvrdi
Harris, Kantova nam deontologija naalost nije od prevelike pomoi. Prvo, "(a)ko vas
zanima etika stvaranja ljudi, sve dok je postojanje osoba u njihovom najboljem
interesu, i sve dok e ta osoba imati sposobnost autonomije, motivi zbog kojih je
stvorena ta osoba bit e ili moralno irelevantni ili potinjeni drugim moralnim
113 Izmeu tvrdnje da kloniranje pripada reproduktivnom pravu ovjeka, ali da je trenutno opravdana njegova
zabrana postoji kontradikcija. Kako se moemo istodobno zalagati za legalizaciju i zabranu? Veina bioetikih
komisija (posebno znaajna je amerika NBAC) donijela je zakljuke o "privremenoj" zabrani reproduktivnog
kloniranja. Preporuke i zakoni te vrste imaju ugraenu "sunset clause", prijelaznu odredbu, prema kojoj
zakonodavac u izvjesnom roku treba preispitati odluku o zabrani ako se uvjeti promijene. To znai da je
pogonost postupka kloniranja naelno nije odbaena, ve je odluka doneena na temelju dosadanjih spoznaja
(odnosno dosadanjega neznanja o procesima sazrijevanja kloniranih stanica). U sporovima "za" i "protiv"
kloniranja prikriva se upravo injenica da se nai moralni sudovi mogu mijenjati ili adaptirati u skladu s novim
spoznajama. Stoga ne postoji proturjeje izmeu donoenja odluke koja se tie trenutanih znanja i tehnika, i s
druge strane, naelnih odluka o tome bi li takav postupak bio legalan i legitiman kada bi bio primjereno izvediv.

191

razmatranjima. Primjerice, ako smo zaeli dijete da nam prui "sina i nasljednika"
(kao to je to uobiajeno u mnogim kulturama) nije jasno kako bismo, i da li bismo,
mogli primijeniti Kantovo naelo. Naime, tada roditeljima moramo pripisati i druge
motive kako bismo neutralizirali Kantov prigovor instrumentalnosti. Ili pak, u
drugom sluaju, djetetova potencijalna autonomija i njezin jasan i bitan interes, te
korist od toga to uope postoje, moraju imati primat nad razmjerno trivijalnim
pitanjem roditeljskih motiva. U bilo kojem od tih sluajeva "temeljno naelo moderne
bioetike misli" nije nam od pomoi" (Harris, 1998:69). Prema Harrisu, nain
reprodukcije i razlog zbog kojega elimo imati djecu uvijek je na neki nain
instrumentalan. Djecu uvijek elimo imati zbog nekog razloga. Kada bismo takve
motive proglasili instrumentalnim, svaku bismo reprodukciju prema Kantovoj
deontologiji morali smatrati moralno neprihvatljivom. Roditeljska motivacija nema
nikakve veze s nainom na koji emo nakon raanja tretirati tu djecu kao osobe.
Harris nastavlja: "Nema nikakvih dokaza, pa ak ni ikakve plauzibilnosti u
pretpostavci da roditelji djecu nee voljeti zbog njih samih, ili da ih nee tretirati
civilizirano, ako izaberu klonirani genom kako bi ih stvorili. Mnogi ljudi ele djecu
zbog nekoga cilja: da imaju potomstvo, da si osiguraju sina i nasljednika, da "Bill
dobije sestricu", da im budu od pomoi kada budu stari, "zato jer sam uvijek elio
dijete o kojem u se brinuti", zato to naem plemenu ili etnikoj skupini prijeti
iskorjenjivanje, itd. Je li ikada opravdano rei da ljudi raaju djecu iskljuivo zbog tih
razloga?... Stoga je udno da (kritiari kloniranja) koriste Kantovo naelo s tako
dramatskom sigurnou u to da se ono nuno odnosi na etiku ljudskog kloniranja."
(1998:70). Harris navodi da se Kantovo naelo moe korisno upotrijebiti pri
opovrgavanju opravdanosti ropstva ili nacistike prakse, ali "ono oito nije ni od
kakve pomoi u sluajevima kada ljudi druge ljude djelomino koriste, ili razmiljaju,
instrumentalno; a to je sluaj pri zapoljavaju, u obiteljskim i spolnim odnosima, i u
gotovo svim drugim ljudskim kontekstima." Ukratko, Kantov prigovor protiv
instrumentalnosti (kojim se naruava dignitet pojedinaca) nije od pomoi u gotovo
svim situacijama ljudske komunikacije. To je zbog toga to su kritiari kloniranja (i
drugi) previdjeli da se Kantovo naelo legitimno moe primijenjivati u kritici
ljudskih postupaka samo kada se ljude koristi "iskljuivo" kao sredstvo. Harris
takoer koristi i drugi argument o irelevantnosti Kantova prigovora ili tzv. Parfitovu
dilemu: usporedimo li opravdanost prigovora instrumentalnosti s koriu da bia (u
ime kojih izriemo optubu za instrumentalnost) uope postoje, jasno je da ivot
djece ima moralno veu snagu i vanost od roditeljske motivacije.
Premda Kantov prigovor protiv instrumentalnosti ne bismo smjeli olako odbaciti,
Harris je u pravu kada smatra da se dignitet djeteta ili osobe (do ijeg postojanja tek
treba doi) ne naruava time to emo se u postupku kloniranja sluiti i nekim
instrumentalnim motivacijama. Takve su motivacije prisutne i u prirodnome raanju,
stoga iz toga ne treba zakljuiti kako instrumentalne motivacije nuno dovode do
krenja digniteta osobe. Meutim, Kantov je prigovor protiv instrumentalnosti vrlo
opravdan u sluajevima zloupotrebe kloniranja, tj. u situacijama u kojima bismo
192

kloniranje i klonove mogli koristili "iskljuivo kao sredstva", recimo kada bi neki
tiranin elio stvoriti vojsku klonova, kada bismo koristili klon kao rezervoar
rezervnih dijelova za same sebe, odnosno u cijelom nizu slinih situacija koje kritiari
kloniranja i pisci znanstvene fantastike predviaju kao ishod i razlog kloniranja.
Tada bismo doista bili spremni rei da se klonovi koriste kao instrumenti, kao bia
kojima oduzimamo ljudska prava, a prigovor da je postupak kloniranja nemoralan,
nehuman i pravno nitavan imao bi vrlo veliku snagu.
Iz dosad reenoga vrlo je jasno da zagovaranje i opravdanost kloniranja izvedeno iz
ljudskih (reproduktivnih) prava ne znai opravdanje postupaka kojima emo
klonovima negirati prava koja vrijede i za nas same. Mogunost zloupotrebe klonova
nije dovoljan razlog za zabranu kloniranja, ba kao to ni mogunost da djecu ili
osobe tretiramo kao roblje, ili da ih zlostavljamo, ne moe biti legitiman argument
kojim emo zabraniti ljudsku reprodukciju uope.
Diskriminacija klonova, njihov potencijalno nejednak zakonski tretman, ne proizlazi
ni iz kakve bioloke determiniranosti njihove konstitucije, iz genetske razliitosti
klonova, ve iskljuivo iz nae predrasude, ili naeg potencijalno nejednakog i
neravnopravnog tretiranja tih osoba. Stoga deklaracije kojima u ime jednakosti,
jedinstvenosti osoba, njihova digniteta ili autonomije zabranjujemo kloniranje,
implicite pretpostavljaju ili ak tite politiki nejednaki tretman osoba s obzirom na
nain raanja, genetsku konstituciju, pa stoga ak i izvjesna vrstu (potencijalnoga)
rasizma.
Ideje koje zastupaju kritiari kloniranja, ideje jedinstvenosti, ravnopravnosti,
jednakosti i digniteta, mogu se mnogo bolje koristiti u prilog kloniranja. Ako
pretpostavimo da e jednoga dana metoda kloniranja biti sigurna, tada se djeca
roena takvim postupkom moraju tretirati kao jednaka, ravnopravna, jedinstvena
bia s dignitetom. Kritiari i zagovornici kloniranja slau se da su to temeljna naela
ljudskosti na kojima se zasnivaju ljudska prava. Ali kritiari nisu iznijeli dovoljno
jake argumente kojima bi objasnili zato klonovi ne bi mogli ili smjeli imati ista prava
kao i svi drugi ljudi.
Regulacija kloniranja da, zabrana ne!
Argumentacija u prilog kloniranja na temelju ljudskih prava, rekli smo, pretpostavlja
da je metoda kloniranja (transferom nukleusa ili cijepanjem zametnih stanica)
dovoljno sigurna114. Isto tako, rekli smo da se Kantov prigovor protiv
114 Bi li bilo opravdano klonirati ovjeka ak i kada takav postupak ne bi bio savren?Ako je kloniranje
manifestacija ljudskoga prava, onda se pravo osobe na kloniranje ne moe naelno zabraniti tvrdnjom o njegovoj
dosadanjoj nesavrenosti. Pravo kloniranja nije pravo na savreno kloniranje. Ako postoji pravo da roditelj
izabere raanje djeteta s poremeajem, moralo bi analogno postojati i pravo roditelja na raanje "nesavrenog"
klona. Zahtjevom da klon bude "savren" kliemo u oblik klasine, stare, totalitarne eugenike, prema kojemu
postoji slika dopustivoga, ispravnoga, normalnoga djeteta, i u skladu s kojim drava ili drutvo dodijeljuje pravo

193

instrumentalnosti legitimno moe koristiti u sluajevima zloupotrebe kloniranja,

recimo u sluaju stvaranja "vojske" klonova ili stvaranja bia koje e posluiti kao
rezervoar rezervnih dijelova za ve postojeeg pojedinca, odnosno u svim
sluajevima kada se klon ne bi tretirao kao ravnopravna osoba s dignitetom. To su
dva bitna, ali ne i jedina ogranienja koja se legitimno postavljaju postupku
kloniranja. Ali to nisu nuno jedina ogranienja.
Neki su kritiari liberalnog stava prema kloniranju pogreno pretpostavljali da
zagovornici kloniranja nuno moraju biti protiv bilo kakve regulacije reproduktivnog
kloniranja. Ljudsko reproduktivno pravo ne pretpostavlja apsolutnu slobodu na
podruju reprodukcije. Iz te pogrene pretpostavke izveli su zakljuak da je liberalan
stav prema reproduktivnom kloniranju nevaljan.
Ako pak reproduktivno pravo ne pretpostavlja apsolutnu slobodu u regulaciji
reprodukcije, moda se ogranienja koja vrijede za druge oblike reproduktivnih
prava odnose i na kloniranje. Moda drava i drutvo imaju dovoljne razloge da
ograne takvu slobodu? Ruth Deech (1998) primjerice tvrdi kako "(m)noga drutva,
ukljuujui i nae, ima pravila o incestu, o spolnosti malodobnih osoba, o openju sa
ivotinjama, o branoj prevari, ili o abortusu zbog dobrih ili naelnih razloga. Stoga
reproduktivna autonomija ne znai da pojedinci imaju pravo da rode dijete ili da
postanu roditelji prema vlastitome nahoenju.... Primjerice," nastavlja Deechova,
"nitko u Velikoj Britaniji nema takvo pravo. Mukarac ne moe sprijeiti enu da
napravi pobaaj ili da koristi kontracepciju. Kada mukarac eli dobiti dijete mora
postii potpunu suglasnost majke o zaeu, trudnoi i nainu odgoja. A ene, kao ni
mukarci nemaju apsolutno pravo da ostanu roditelji koji odgajaju djecu jer
katkada im ona mogu biti oduzeta... Odmjerena regulacija spolnih odnosa i
roditeljstva upravo je temeljna znaajka brinog drutva..." (Deech 1998:97). Popisu
regulacija R. Deech moemo dodati niz socijalno-pravnih ogranienja, poput naela
monogamnoga braka, zabrane sklapanja mjeovitih (rasnih) brakova ili zabrane
homoseksualnih brakova u nekim zemljama itsl. Sva ta pravila i regulacije ini se
zadiru u pravo na reproduktivni izbor i u druga prava koja smatramo
"univerzalnim" ljudskim pravima.
Na taj prigovor Deechove mogli bismo odgovoriti na nekoliko naina. Prvo,
regulacije spolnih odnosa pomou zakona ne znae da je takva regulacija po sebi
pravedna ili ispravna, odnosno da opravdavaju dravno ogranienje reproduktivnih
prava. To se posebno vidi u sluaju zabrane sklapanja mjeovitih brakova. Drugo,
postoji velika razlika izmeu naelne zabrane kloniranja, i njegova reguliranja.
roditelja da rode dijete. Meutim, to je minimalan zahtjev brige za potomstvo. Nema nikakvoga smisla govoriti o
pravu na loe cjepivo ili na lo medicinski zahvat. Ispravan metodoloki tj. medicinski postupak ne pretpostavlja
da klon mora u genomskom smislu biti "savren", ili da je u nekom smislu "bolji" od bilo kojeg drugog djeteta.
Stoga usporedba s raanjem djeteta s poremeajem nije na mjestu. Zbog toga je odgovor na treu "komplikaciju"
sljedei: nije opravdano iskuavati kloniranje ovjeka dok nismo sigurni da je takav postupak izvediv bez
sistemski loih posljedica za dijete.

194

Primjerice, zagovornici kloniranja (Burley, Harris 2002., Robertson 2002.) ne tvrde da

nikako ne bi trebala postojati regulacija kloniranja, ve da ne bi trebala postojati
naelna zabrana kloniranja, naime bez obzira na nae znanje, medicinske postupke
kojim se ono izvodi ili ak ulae zahtjev za kloniranjem. Postoji golema razlika
izmeu tvrdnje o postojanju prava na kloniranje, i njegovih praktinih mogunosti
(zlo)upotrebe. Primjerice, upotrijebimo li analogiju, mi moemo imati pravo na
noenje oruja, ali nam ono ne ozakonjuje ubojstvo ljudi. Stoga posjedovanje ljudskih
prava ne podrazumijeva nemogunost ili nelegitimnost regulatorne razrade.
Ogranienje ljudskoga prava zakonom ne pretvara ga u "uvjetno" pravo.
Ali postoji ak i dodatno regulatorno optreenje, s obzirom na to tko polae pravo na
kloniranje. Imaju li zahtjevi za reproduktivno kloniranje razliitu snagu s obzirom na
osobe koje ulau takav zahtjev? Dan Brock (1998:143), inae zagovornik
reproduktivnoga kloniranja na temelju argumenta o reproduktivnom ljudskom
pravu, iznio je misao da je zahtjev za kloniranjem jai ako je ono jedino sredstvo
reprodukcije pojedinca na raspolaganju: "Izbor pomonih metoda reprodukcije
trebao bi biti zatien reproduktivnom slobodom ak i kada ona nisu jedina sredstva
za reprodukciju pojedinaca... Meutim, sluaj kojim bi se odobrilo koritenje
posebnih metoda reprodukcije bit e najjai kada e taj nain biti nuan da se
pojedinac u pitanju uope reproducira."
Ta ideja moe imati mnogo razliitih posljedica. Jedno tumaenje takvoga stava jest
da se zahtjev za kloniranjem ne mora temeljiti na "univerzalnom ljudskom pravu".
Ono bi moglo biti pravo koje se "dodijeljuje" samo onim pojedincima koji nemaju
druga sredstva reprodukcije (vlasititih gena) na raspolaganju. Druga je posljedica da
interesima druge osobe tj. klona moramo pridavati veu moralnu teinu negoli osobi
koja se reproducija, ako za nju kloniranje nije jedino sredstvo reprodukcije na
raspolaganju. Brock tvrdi: "to reproduktivni izbor manje odreuje vlastiti ivot,
odnosno vie prirodu drugoga, kao to je sluaj s ljudskim kloniranjem, to e vie
moralne teine interesi druge osobe, tj. kloniranoga djeteta, imati u odreenju
prirode kloniranja" (Brock, 1998:144). Premda "interesi djeteta" obino prevladavaju u
argumentima kritiara kloniranja, Brock smatra da postoje jaki razlozi za prihvaanje
stava o reproduktivnoj slobodi koja bi ukljuivala i selekciju sredstava reprodukcije,
kao i odreenje vrste djece koju bi roditelji eljeli imati u sluaju ljudskoga
kloniranja.
Premda potoje indicije (Posner and Posner 1998) da reproduktivno kloniranje, kada
bi bilo izvedivo i legalno, nikada ne bi postalo standardna praksa ve uglavnom
metoda rjeavanja neplodnosti bogatijih pojedinaca, utemeljenje prava na
reproduktivno kloniranje koje smo dosad slijedili, ne moe (ne smije) pretpostavljati
da se moralna teina zahtjeva za kloniranjem smije legalno razlikovati od osobe do
osobe. Ako je neki postupak ljudsko pravo, onda ono ne moe ovisiti o
kontingentnosti situacija u kojoj se osoba nalazi.
195

Brockov je pristup, pisan za potrebe NBAC-a, meutim realniji od pristupa koji smo
slijedili. Posve je mogue, a u bioetikoj praksi i opravdano, prihvaati doktrinu tzv.
"moralnog partikularizma", prema kojemu se procjena moralnih razloga u prilog i
protiv nekog postupka moe poduzimati od sluaja do sluaja. Ta dva pristupa nisu
iskljuiva. Primjerice, u sluajevima pobaaja, unato tomu to u veini demokratskih
drava postoji pravo na pobaaj, prihvatljivost ili opravdanost (razliite od legalnosti)
toga postupka moe se dodatno procijenjivati od sluaja do sluaja. Moralni status
toga postupka razlikuje se u sluaju silovanja i u sluaju kasn(ij)e trudnoe. Bilo kako
bilo, posve je jasno da se stavovi zakonodavca mogu promijeniti ako uvjeti za
realizaciju reproduktivnoga prava u jednom posebno izuzetnom sluaju budu
uvjerljiviji od apstraktne "potrebe" za reprodukcijom. (Slian sluaj u realnosti bio je s
Diane Blood, koja je dugi niz godina vodila parnicu i naposljetku je i dobila, kako bi
mogla dobiti dijete zaeto sjemenom svog mrtvog supruga). Ali isto vrijedi i obrnuto:
naelna se dopustivost prava na kloniranje moe "obesnaiti" pod utjecajem
medicinski nezgodnih primjera.
Zatita interesa klona (djeteta)
Meutim, bolje argumente u prilog regulaciji kloniranja s obzirom na zahtjeve
pojedinca za realizacijom svojih reproduktivnih prava pruili su najjai zagovornici
kloniranja, John Harris (Burley, Harris 2002), John Roberson (Robertson 2002.), i
njegov prvi "realizator" Ian Wilmut (McGee, Wilmut 2002.).
Razmotrimo tablicu izvedenu iz razliitih zahtjeva pojedinaca za kloniranjem
(izvedenu iz Robertson 2002.):
TKO POSTAVLJA ZAHTJEV ZA KLONIRANJEM

/ OPIS
brani par/kloniranje iz stanice jednoga
lana
brani
par/kloniranje
razdvajanjem
stanica postojeeg fetusa
brani par/kloniranje postojeeg djeteta
brani par/kloniranje tree osobe
pojedinac kao izvor DNK/izvedeno iz
reproduktivnoga prava da se bude
kloniran
kloniranje samoga sebe

LEGALNI STATUS ZAHTJEVA

da
da
da, ako postoji namjera odgajanja
da, ako postoji namjera odgajanja
ne, jer ne postoji namjera odgajanja

ne, ako ne postoji namjera odgajanja

Vrlo je jasno da je osnovni Robertsonov kriterij za dodjeljivanje prava na kloniranje

namjera odgajanja djeteta tj. klona. "Pravo na kloniranje samoga sebe je najslabije ako
ne postoji namjera odgajanja... Ako ne postoji namjera odgajanja, ve samo zahtjev da
se repliciraju vlastiti geni, to ne kvalificira osobu za zatitu njegovih moralnih i
196

zakonskih prava" (2002:52). Naime, ne postoji posebno pravo na "replikaciju vlastitih

gena", ve je se to pravo kontekstualizira, smjeta u drutveno priznati i prihvatljivi
oblik obitelji.
Takvo dodjeljivanje prava (premda za neke isuvie liberalno) odgovara i na brojne
kritike koje su postupku kloniranja upuivali kritiari, kao i na brojne nesporazume
izmeu samih zagovornika kloniranja. Razmotrimo argumentaciju sukladnu
navedenoj, koju su pruili McGee i Wilmut (2002.). Prema McGeeju i Wilmutu, u
raspravama o kloniranju obino se istiu dvije struje: jedna koja zastupa pravo
pojedinca na reprodukciju, i druga, koja zastupa interese novoroenog (ili
potencijalnog) djeteta. Prvu grupu predstavlja "model reproduktivnih prava
(sloboda) ovjeka". Drugu grupu predstavlja tzv. "pedijatrijski model". Najjai
zastupnik takvoga "modela" jest Dena Davis (1997.), koja se zalae za "djetetovo
pravo na otvorenu budunost", odnosno nunu odgovornost i brigu prema biu koje
se stvara. S obzirom da kloniranje naruava takvo pravo djeteta, prema Davisovoj je
zabrana kloniranja opravdana. Prema McGeeju i Wilmutu nijedan od ova dva
modela ne odgovara na pitanje kako regulirati ili raspravljati o kloniranju, jer svaki
od njih titi samo jednu stranu. Stoga kao temelj regulacije kloniranja oni predlau
trei, ili tzv. "adoptivni model", model koji vrijedi prilikom usvajanja djece. "Prilikom
usvajanja djece, u gotovo svim nacijama, roditelji trebaju zatraiti doputenje lokalne
vlasti ili suda da usvoje djecu. Podnositelji zahtjeva moraju proi psiholoko
testiranje, posebne osobe posjeuju njihove domove, a katkad su potrebni i dodatni
testovi. U veini sluajeva takvi se testovi postavljaju prije negoli se identificira
posebno dijete koje e se usvojiti... Usvajanje u vrlo razliitim oblicima utjelovljuje
najbolja obiljeja modela reproduktivnoga prava i pedijatrijskoga modela... Meutim,
takav postupak u bitnome smislu dodjeljuje zajednici imprimatur za stvaranje
obitelji... Roditelji kojima se odbije pravo na usvajanje mogu se aliti, ali su
naposljetku ipak ostavljeni na milost i nemilost zajednice." (McGee, Wilmut 2002:229230.) Adoptivni model pretpostavlja legitimnost obje vrste zahtjeva i prava, odnosno
i DNK-izvora (roditelja) i djeteta (klona), ali isto tako i odgovornost. Stoga adoptivni
model predlae regulativu kloniranja analognu zakonima o zatiti djece bez roditelja,
ili o zatiti djece od roditeljskoga nemara, zaputenosti i sl. Bez takve regulative, djeci
ne bi bilo omogueno da razviju svoje potencijale.
U raspravi o zabrani kloniranja s argumentacijom zatite blagostanja djeteta u
postupku kloniranja, Burley i Harris (2002.) raspravljaju o tri argumenta protiv
kloniranja: 1. da e se klonovima nauditi zbog predrasuda ljudi; 2. da e se
klonovima nauditi zbog zahtjeva i oekivanja roditelja i donatora stanica; 3. da e se
klonovima nauditi zbog njihove svijesti o vlastitome podrijetlu, odnosno spoznajom
da je genetski donator stranac. Oni odbacuju sva tri argumenta (od kojih smo prvi
posebno obradili ranije), te tvrde: "Premda suosjeamo s motivima (kojima se
rukovode protivnici kloniranja, op. DP), i tvrdimo da drutvo ima i mora imati
interes da ostvari blagostanje buduih ljudi, ne smatramo da su prikazani argumenti
197

protiv kloniranja izvedeni iz blagostanja djeteta dovoljno uvjerljivi (da legitimiraju

zabranu kloniranja, op. DP)." (Burley, Harris 2002:246-7). Ponueni argumenti nisu
dovoljni za zabranu kloniranja. Meutim, priznanje da je razumljiva motivacija
lanova drutva da zatite djecu od zloupotrebe, dokazuje i to da je neka vrsta
regulacije nuna. Stoga oni u pozitivnom kontekstu spominju McGeejev i Wilmutov
"adoptivni model". ini se dakle da McGee-Wilmutov model prua kompromisno
rjeenje izmeu "dvije zaraene strane", naime izmeu onih koji zagovaraju interes
pojedinca (roditelja) i onih koji zagovaraju interes djeteta (klona).
Zakljuak
U ovome lanku prikazali smo argumente prema kojima reproduktivno (ne nuno i
"terapijsko") kloniranje pripada skupu reproduktivnih prava osoba. Ta sloboda je
prvenstveno negativna, kao pravo privacije, tj. pravo na neuplitanje drave u poslove
pojedinca koje se ne tiu drugih. Nadalje, pokuali smo objasniti da se pojmovi na
kojima se temelje neke kritike kloniranja poput ideja jedinstvenosti osobe,
ravnopravnosti i njezina digniteta ne mogu korisno upotrijebiti kao argumenti za
zabranu kloniranja, premda one mogu posluiti kao bitno ogranienje zloupotrebe
kloniranja. Potom smo razmotrili argument "djetetovih prava" tj. djetetova
blagostanja, odnosno legalni status zahtjeva za kloniranjem s obzirom na to tko ulae
zahtjev za kloniranjem i u kakvim socijalnim okolnostima. Pokazalo se da je glavno
naelo dodjeljivanja prava na kloniranje pitanje ukljuuje li kloniranje i odgoj djeteta.
Sloili smo se s Robertsonom da je namjera odgajanja djeteta osnovni kriterij za
dodjeljivanje prava na kloniranje. Naposljetku, ako je namjera odgajanja osnovni
kriterij, neka vrsta regulacije kloniranja je nuna. Ona ne podrazumijeva samo
reguliranje mogunosti zloupotrebe, ve isto tako i procjenu socijalnoga konteksta
osoba (roditelja) koji postavljaju takav zahtjev. Stoga smo prihvatili McGeeWilmutov "model usvajanja djece" kao osnovu za regulaciju prava roditelja
(donatora) i djeteta (klona). Za klasinog "libertera" to je u izvjesnom smislu "previe"
koncesija koje se dodijeljuju zajednici. Ali budui da je roditeljstvo pravo koje se
prirodnim roditeljima katkada takoer moe oduzeti, ini mi se da takva "koncesija"
(kojom se trai da se odrede legalni roditelji, bez obzira na njihov genetski udio u
"roditeljstvu") nije isuvie velika. S obzirom na dosadanja znanja o samom postupku
kloniranja, odnosno o njegovim ishodima, ionako je upitno hoe li se ovakva prava u
ljudskome drutvu ikada moi realizirati.

198

Zakljuak
U duhovitoj "kronici budunosti" pod naslovom Tree tisuljee: povijest svijeta od
2000.-3000. n.e, Brian Stableford i David Langford (1985) medicinsku transformaciju
ljudi i njihove okoline opisuju na sljedei nain: Tijekom druge polovice
dvadesetipetog stoljea stavovi prema genskoj tehnologiji znatno su se promijenili.
Kada je kozmetika promjena ljudi postala opeprihvaena, stav javnosti prema
tehnolokoj promjeni ljudi omoguio je ambicioznije modifikacije ljudskih
zametaka. Prva generacija siren (mermaid - mer-people) prilagoenih za ivot u
oceanima imala je i krge i plua, plivae koice izmeu prstiju, receptore njuha za
vodu, eko-lokacijski sustav poput delfina, kou otpornu na sol, posebni potkoni sloj
masti. Vijest uope nije potaknula najavljenu buru negodovanja. Ustvari ljudi su bili
potpuno nezainteresirani, a krajem 26. stoljea, mer-people su pred UN-om traili
zatitu svojih suverenih prava u oceanima. Godine 2502. poela se uzgajati posebna
vrsta ljudi za nastanjivanje u svemiru, s kraim nogama i runim prstima,
prilagoena za duge svemirske letove u besteinskom stanju. Stvorena je i nova vrsta
impanza koje govore (chimpmen) ali je njihovu proizvodnju zabranila etika
komisija UN godine 2595. U 27. stoljeu humanisti se bore za odranje genoma
Homo sapiensa, a Zaman-transformacija omoguuje beskonaan produetak
ljudskog ivota, pa je smrt postala akt milosra prema novim generacijama.
Sudei po dalekom razdoblju u koji su smjestili takve pretvorbe, i po naglom
skraivanju vremena genskih otkria, jednoga e se dana futuristika humoreska
Stableforda i Langforda moda itati kao isuvie neambiciozno prorotvo. Neu se
uputati u futuristiku. Moja namjera nije bila da ocrtam viziju budunosti. Pa ipak, s
futuristima (ozbiljnim ili duhovitim) dijelim jednu zajedniku ideju: ako pojedinci
djeluju u skladu sa svojim potrebama, kao to je sluaj s medicinski asistiranom
reprodukcijom, neke trendove dananjega razvoja znanosti ne moemo zaustaviti,
bez obzira na nae moralne sudove. Meutim, takav stav nije fatalistiki, ba kao to
nije ni moralistiki. Mi ne znamo kako e izgledati genetska budunost ovjeanstva,
i je li, kako tvrdi Guenther Anders ovjek ve zastario. Mi ne znamo koje e metode i
instrumente ljudi htjeti koristiti. Mi ne znamo ak ni to je li trenutno koritenje novih
medicinskih tehnologija pri reprodukciji dobro za pojedince koji ih sami
upotrebljavaju. (To nismo ni duni znati). Budunost je otvorena. Ali ona je
otvorenija za pojedince ili skupine koje se ne boje o tome razmiljati, i koji tehnoloku
sudbinu uzimaju u svoje ruke. Strah je naime lo vodi u znanost, a vjerojatno i u
ivot. I zato kritike tehnologija i zabrane u ime "opeg dobra" koje smo spominjali
esto promauju svoju metu, jer tzv. ope dobro ne proizlazi iz zaustavljanja povijesti
ili iz znanja o moralnome zlu. Kada bi samo povijest bila svjedok (a eugenika
povijest posebno), ideja "opega dobra" ee je bila uzrok zla, a ne njegova konica.

199

Moje putovanje u eugeniku prolost zapoelo je 1997. godine, na Fulbrightovoj

stipendiji u Blacksburgu, Virginija. Nedaleko od mojega stana firma ..., suraivala je
sa Wilmutovom ekipom koja je upravo u to vrijeme objavila stvaranje ovce Dolly. Ta
se sveuilino-poslovna organizacija bavila (kao i danas), kloniranjem goveda,
uzgojem ljudskih tkiva i ksenotransplantacijom. Nizala su se brojna predavanja s
podruja drutvenih znanosti o raznim biolokim temama, o darvinizmu,
sociobiologiji, kladizmu, genskim satovima (i openito o molekularnoj genetici), o
pravnim sluajevima i sporovima oko zatite patenata genoma pojedinaca u "sluaju
Moore" i dr. Velik se broj drutvenih znanstvenika laiki i struno bavio
problematikom utjecaja genetike na drutvo, a razina znanja mojih kolega
drutvenjaka o povijesti biologije, genetike, medicine ili prava bila izuzetno visoka.
Usporeujui njihova znanja s temama koje su se u isto vrijeme obraivale u
drutvenim znanostima u Hrvatskoj doao sam do zakljuka da se demarkacijske
fronte drutvenih znanosti u svijetu nalaze negdje drugdje, naime u znanjima
genetike i medicine, koje drutvenim znanostima svakodnevno postavljaju bitno
nova pitanja. Stvorio sam dodue nepravilnu generalizaciju, kao to je obino sluaj s
generalizacijama, da se Amerikanci za razliku od dekadentnih Europljana na razliite
naine brinu za svoju genetsku ili fiziku budunost, bilo osobnim fitnessom, ili
stalnim uenjem i razglabanjem o novim medicinskim mogunostima i opasnostima.
Darlingtonov motto s poetka knjige uinio mi se doista karakteristinim za
Amerikance. Oni su postali druga rasa, neformalno sam izjavio na jednom
bioetikom skupu.
U pet godina otkako se bavim eugenikom dolo je do eksplozije znanstvenog interesa
za niz povijesnih i etikih problema nove eugenike. Eksplozija interesa dogodila se,
naravno, od raanja prvoga klona, ovce Dolly, a pogotovo nakon objave Jamesa
Watsona i Craiga Ventera da je ljudski genom deifriran, naime kada se pokazalo da
dostignua suvremene tehnologije mogu oivjeti strahove za koje je veina
znanstvenika smatrala da su odavno mrtvi. U toj eksploziji velik dio ine
svakodnevni novinski lanci. Potankosti u tematici znanstvenih lanaka seu od
openitijih, poput istraivanja eugenike u zemljama u kojima eugenike de facto nije
bilo (Francuska, Brazil, Nikaragva) do etnografskih studija i psiholokih profila
terenskih istraivaica koje su radile za Davenportov Eugenic Record Office u Cold
Spring Harbouru, ili pak sociolokih ispitivanja majki koje su prikazivale svoje bebe
na tzv. Baby Fairs, sajmovima kvalitetne djece, ili pak do psiholokih profila
pojedinih eugeniara. Elektronska baza znanstvenih lanaka J-Store samo na
podruju drutvenih znanosti nudi 11.000 lanaka na temu eugenika. Slino je i s
bazom EBSCO. Baza Eureka nudi popis od 746, a Proquest 852 lanka. U tim
brojevima najee nisu bili ukljueni lanci iz medicinskih baza podataka i lanaka,
premda je, s obzirom da je rije o genetskom poboljanju populacija, upravo u tim
bazama trebalo oekivati jo i vei broj lanaka o eugenici. Nakon sjajnih knjige
Daniela Kevlesa U ime eugenike (1985.), dvaju knjiga Diane Paul, Politika nasljeivanja
(1998.) i Kontrola ljudskog nasljeivanja (1995.), izuzetne studije Roberta Proctora Rasna
200

higijena. Medicina pod nacistima (1988), i jo mnogih drugih - je li imalo smisla pisati o
eugenici? Sada na kraju, mogu se samo ponadati da e itateljev odgovor biti
pozitivan.
Sada na kraju smijem rei i koje probleme nisam obradio. S obzirom na golemo
podruje problema srodnih eugenikima, nadam se da e mi to biti oproteno.
Moda e o tim problemima biti rije nekom drugom prilikom, a moda e nekoga
od vas ona motivirati da istrauje upravo te probleme. Mnogi smatraju da je
eugenika nuno povezana s rasizmom. Doista, mnogi su eugeniari bili rasisti.
Upravo je rasizam diskvalificirao pojam eugenike. Tu sam povezanost spominjao u
nekoliko povijesnih poglavlja. Ali rasizam i eugenika u biti su razliiti problemi.
itatelju je sada ve jasno da postoje brojni primjeri eugenikih mjera koje nisu
rasistike, pa ak niti ne "popravljaju" genetsku strukturu stanovnitva (i upravo na
tome se temelji ideja o "laissez-faire" eugenici). Nadalje, kako bismo shvatili razliku,
razmotrimo primjerice sluaj Herrensteina i Murraya i njihovu po mnogima
"rasistiku" knjigu The Bell Curve iz 1994. U brojnim otrim kritikama ideje o
razliitim rasnim distribucijama inteligencije nitko nije predlagao da iz eventulane
ispravnosti istraivanja na koje se autori pozivaju slijedi kako bi bilo dobro sprijeiti
raanje manje inteligentnijih (premda su autori, istini za volju, sugerirali
neracionalnost poveanja proraunskih sredstava za pomo neobdarenim
pojedincima). Da te dvije teme nemaju nuno zajedniki predznak pokazuje jo jedan
podatak. Kako je za brojne eugeniare umjetna selekcija ivotinjskih pasmina esto
bila eugeniki uzor i argument, nije prola neopaeno injenica da inbreeding, tj.
sparivanje srodnih jedinki iste populacije ili loze ee dovodi do deformacija negoli
do poboljanja. Neki od najpoznatijih eugeniara, poput dugogodinjeg ravnatelja
Eugenic Records Office, ozloglaenog Charlesa Davenporta, opravdano su smatrali
da te dvije teme (u biti, ali ne i u stvarnoj povijesti) nemaju nita zajednikoga.
Davenport primjerice pie: Osoba koja eli osigurati poboljanje rase bilo koje vrste
ima samo dvije mogunosti: ili ekati da se u rasi koju eli poboljati stvori sluajna
mutacija, ili da je kria s drugom rasom koja ve posjeduje kvalitetu koju on eli.
(1928:238)
Drugi problem koji nisam podrobno obradio, i koji stoga ostaje tema nekog budueg
istraivanja, jest utjecaj globalnih politikih koncepcija na demografiju, odnosno na
izbor mjera za eventualno sprijeavanje socijalnih zala koja slijede iz izbora pojedine
natalitetne politike. Koliko su dananje natalitetne politike u svijetu eugenike? Na
meunarodnim skupovima, primjerice u Pekingu i Kairu, pojavili su se razmjerno
otri sukobi izmeu zagovornika pronatalitetne politike (iji je najotriji predstavnik
katolika crkva) i zemalja poput Sjedinjenih drava koje se, vrlo esto u ime zatite
prava ena, zalau za kontrolu raanja. Zanimljivo je da iz obje ideologije i politike
slijedi paradoksalna situacija: naime, prirodni, pronatalitetni laissez-faire za koji se
zalae katolika crkva, u mnogim, pogotovo onim najsiromanijim krajevima, raa
brojnu neeljenu djecu, te jo brojnije socijalne i ekonomske probleme. Akutni
201

primjer je demografsko stanje na srednjem istoku, u Pakistanu, Kamiru, ili u Junoj

Americi. S druge strane, za kontrolu raanja zalau se zemlje ekonomskog laissez-fairea,
Sjedinjene drave ili europske zemlje, kojima je upravo zbog ekonomije i relativno
loe vlastite demografske slike potreban izvor mlade radne snage iz zemalja koje su
slijedile prirodni laissez-faire. Tu temu, premda definitivno sadri eugenike
elemente, nisam slijedio. Isto se tako tek uzgred spominje tema pobaaja. Prema
shematizmu ove knjige ta tema definitivno pripada problematici laissez-faire
eugenike. Ali meu povjesniarima eugenike openito se smatra da se natalitetna
politika ne smije smatrati eugenikom ako ne postoje implicitne ili eksplicitne
ideoloke pretpostavke o poboljanju ili pogoranju nataliteta i demografske slike
razliitih drutvenih ili genetskih klasa, ako se ne prakticiraju sredstva za odabir
podobnijih pojedinaca, parova, ili klasa, odnosno ako u takvu politiku nije ukljuen i
element genetske odnosno medicinske procjene.
Trei problem koji bi u nekim okolnostima takoer mogao pripadati spektru
eugenike problematike jest odnos eugenike i javnoga zdravstva. Velik je broj
eugeniara to postao zbog brige za javno zdravstvo. Rockefellerova zaklada, ijim je
novcem 1927. utemeljen Zavod za javno zdravstvo u dananjoj Rockefellerovoj ulici u
Zagrebu, vjerojatno je (sudei po drugim projektima te zaklade u svijetu) pri dodjeli
sredstava imala na umu neke eugenike mjere. Nasreu, elnici tadanjega Zavoda,
vie su brinuli za malariju i filmske urnale kojima se obrazovala naa publika.
Meutim veza izmeu javnoga zdravstava i eugenike povijesno je bila vrlo akutna.
Velik broj eugeniara regrutirao se iz slojeva koje je diferencijalna stopa raanja po
klasama zanimala kao problem poboljanja javnoga zdravstva ili zdravlja nacije.
Mnogi su ljeviarski eugeniari smatrali da su drutveni sustavi koji stvaraju velike
socijalne razlike ustvari disgenini (tj. da ugroavaju genetsku sliku populacije), te su
predlagali da se prvo pobolja socijalno stanje kako bi moglo doi do pravilne
genetske selekcije. Drugi su smatrali da je pravo na kontrolu raanja kojom e se
poboljati ope stanje zdravlja nacije uvjet za provoenje eugenike. Ili su pak imali
ekstremnije stavove. Poznate feministkinje i zagovornice kontrole raanja, poput
Margaret Sanger, Marie Stopes ili Annie Besant bile su vatrene eugeniarke.
Sangerova, ije ime danas nosi jedan od najpoznatijih medicinskih instituta, izrazila
se na sljedei nain: Vie djece sposobnih ljudi, a manje od nesposobnih, to je cijelo
pitanje kontrole raanja (Paul, 1995:20). Trei pak, primjerice Francis Fukuyama
(2002.), smatraju da e se nova (kolektivistika) eugenika budunosti stvoriti upravo
zbog nune dravne brige za javno zdravlje. Prema Fukuyami, drava koja e se iole
brinuti za pravednu raspodjelu zdravstvenih sredstava morat e odobravati
eugenike postupke poboljanja onima koji sami nee imati dovoljno novaca da plate
takve postupke.

Ali bez obzira to te rubne eugenike teme nisam posebno obraivao, nadam se
poglavlja u knjizi dovoljno govore o vanosti eugenike, ne samo kao povijesnoga
202

fenomena. Nadam se da knjigu moemo itati kao povod ili informaciju za daljnju
raspravu, ako ve ne i kao definitivni odgovor na pitanja iz eugenike povijesti,
sadanjosti i budunosti.

203

Dodatak I. O pravnoj regulativi na podruju nove eugenike

Tablica: Pravna regulativa o zabrani kloniranja
Jurisdikcija
Legalna
Zabrana
snaga
kloniranja
embrija
UNESCO: Nacrt
deklaratorna
da
Univerzalne
deklaracije o
ljudskom genomu,
1996
Svjetska zdravstvena deklaratorna
da, eksplicitno
organizacija:
Rezolucija o
kloniranju ovjeka,
1997.
Savjet Europe:
obvezujua
da implicitno
Konvencija o
ljudskim pravima i
biomedicini, 1997.
Savjet Europe:
deklaratorna
da, eksplicitno
Preporuka 1046, 1986
Savjet Europe:
deklaratorna
da, eksplicitno
Preporuka 1240,
1994.
Europski parlament: deklaratorna
da, eksplicitno
Rezolucija, 16. oujka
1989.
Europski parlament: deklaratorna
da, eksplicitno
Rezolucija od 28.
listopada 1993.
Europski parlament: deklaratorna
da, eksplicitno
Rezolucija od 12.
oujka 1997.
Europski parlament: obvezujua
da, eksplicitno
Odluka #1110/94/EC
Australija: Viktoria obvezujua
da, eksplicitno
Zakon o tretmanu
neplodnosti
Australija: Nacional
obvezujua,
da, eksplicitno
Health and Medical
kada se

Zabrana
kloniranja
oocita
da

Sankcije

da,
eksplicitno

politike

da,
implicitno

politike

politike

n. n.
da,
eksplicitno

n. n.

da,
eksplicitno

n. n.

da,
eksplicitno

n. n.

da,
eksplicitno

n. n.

da,
eksplicitno
da,
eksplicitno

n. n.

da,
eksplicitno

ekonomske

kriminalne

204

Research Council:
Etike upute o ART,
1996
Austrija: Federalni
zakon za reguliranje
raanja uz
medicinsku pomo,
1992.
Belgija
Brazil: Federal
Medical Council,
1992
Kanada: Zakon C-47,
1996
Danska: Zakon #503
od 24. lipnja 1992.
Francuska: Zakon
#94-653 i 654, lipanj
1994.
Njemaka: Zakon o
zatiti embrija, 1990
Grka
Irska
Italija
Luksemburg
Norveka: Zakon #56
o medicinskoj
upotrebi
biotehnologije iz 1995
Nizozemska: Health
Council, Heredity:
Science and Society,
1989.
Nizozemska: Pismo
ministra zdravlja
parlamentu, 15.
oujka 1995.
Portugal: Nacionalna
etika komisija,
Miljenje o embriju,
1995
Slovaka: Zakon o

podnese

obvezujua

da, eksplicitno

da,
eksplicitno

kriminalne

deklaratorna

da,
eksplicitno
da,
eksplicitno
da,
eksplicitno

kriminalne

kriminalne
n. n.

obvezuju ako da, eksplicitno

se donese
obvezujue
da, eksplicitno

kriminalne

obvezujua

da, eksplicitno

kriminalne

obvezujua

da, eksplicitno

obvezujua

da implicitno

da,
eksplicitno
n. n.

deklaratorna

n. n.

n. n.

deklaratorna

da, eksplicitno

deklaratorna

da, implicitno

n. n.

n. n.

obvezujua

da, implicitno

n. n.

n. n.

205

zdravstvenoj zatiti,
1994.
Juna Afrika: Zakon
obvezujui
da eksplicitno
da
kriminalne
o ljudskom tkivu,
eksplicitno
1983.
panjolska: Zakon
obvezujui
da, eksplicitno
da,
kriminalne
#35/1988. o
eksplicitno
postupcima pri
medicinskoj pomoi
u reprodukciji
vedska: Zakon #115 obvezujui
da, implicitno
da,
kriminalne
od 14. oujka 1991.
implicitno
vicarska: Federalni
obvezujui
da, implicitno
da,
kriminalne
Ustav
eksplicitno
vicarska: Federalni
obvezujui,
da, eksplicitno
da,
kriminalne
zakon o medicinskoj ako se
eksplicitno
pomoi u
prihvati
reprodukciji, 1997.
Velika Britanija:
obvezujui
da, eksplicitno
?
kriminalne
Zakon o ljudskoj
za razdvajanje
fertilizaciji i
stanica embrija
embriologiji, 1990.
pri istraivanju
Sjedinjene Amerike deklaratoran
dijelom
?
ekonomske
Drave: NIH
komisija za
istraivanje ljudskog
embrija
Sjedinjene Amerike deklaratoran
dijelom
dijelom
n. n.
Drave: NBAC
izvjee o kloniranju,
1997.
Hrvatska
?
?
?
?
Izvor: European Commission: Societal, medical and ethical implications of cloning, EUR
#18180/1998.: str. 78-80.

206

Dodatak III. Korisni dokumenti o medicinski asistiranoj reprodukciji i

kloniranju
Enciklika Donum vitae
http://www.priestsforlife.org/magisterium/donumvitae.htm
Barcelonska deklaracija
http://www.ruhr-uni-bochum.de/zme/Barcelona.htm
Dacarska deklaracija
http://www.undp.org/hiv/policies/dakare.htm
Secular Humanism.Deklaracija u obranu kloniranja
http://www.secularhumanism.org/library/fi/cloning_declaration_17_3.html
Helsinka deklaracija
http://www.wma.net/e/policy/17-c_e.html
Lisabonska deklaracija o pravima pacijenata
http://www.wma.net/e/policy/17-h_e.html
Madridska deklaracija
http://www.wma.net/e/policy/10-10_e.html
Briselska deklaracija o pravima lijenika
http://www.wma.net/e/policy/17-l_e.html
Marabella deklaracija o ljudskom genomu
http://www.wma.net/e/policy/17-s-1_e.html
Etike upute o koritenju fetalnih tkiva Nizozemska
http://www.nesu.mphy.lu.se/nectar/eth.1.html
European Commission. O zabrani kloniranja
http://www1.umn.edu/humanrts/instree/cloningban.html
World Medical Association. Kodeks medicinske etike
http://www.wma.net/e/policy/17-a_e.html
World Health Organization. Upute o medicinskoj etici
http://www.nature.com/wcs/b23a.html

207

IPPF povelja o spolnim i reproduktivnim pravima

http://www.ippf.org/pdf/charter1.pdf
Skupina savjetnika Europske komisije za etike implikacije biotehnologije. Miljenje o
etikim aspektima patentiranja koji ukljuuju elemente ljudskoga podrijetla
http://www1.umn.edu/humanrts/instree/humanoriginopinion.html
Skupina savjetnika Europske komisije za etike implikacije biotehnologije. Miljenje o
etikim aspektima prenatalne dijagnostike
http://www1.umn.edu/humanrts/instree/prenatalopinion.html
Skupina savjetnika Europske komisije za etike implikacije biotehnologije. Miljenje o
etikim aspektima tehnika kloniranja
http://www1.umn.edu/humanrts/instree/cloningopinion.html
Skupina savjetnika Europske komisije za etike implikacije biotehnologije. Miljenje o
etikim aspektima Petog Okvirnog programa
http://www1.umn.edu/humanrts/instree/researchopinion.html
Skupina savjetnika Europske komisije za etike implikacije biotehnologije. Miljenje o
etikim implikacijama genske terapije. Miljenje br. 5, (Svibanj 5, 1995)
http://www1.umn.edu/humanrts/instree/genetherapyopinion.html
Sveta Stolica. Misli o kloniranju
http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_academies/acdlife/documents/rc_pa_acdlife_
doc_30091997_clon_en.html
Savjet Europe. Izvjee o ljudskoj umjetnoj prokreaciji. "Cahbi-Oviedo rezolucija"
http://www.coe.fr/oviedo/artif-e.htm
Svjetska zdravstvena organizacija. Prijedlog meunarodnih uputa o etikim pitanjima u
medicinskoj genetici i o uslugama na podruju genetike
http://www.who.int/ncd/hgn/hgnethic.htm
Savjet Europe. Preporuka br. R (90) 3 Ministarskog vijea dravama lanicama o
medicinskim istraivanjima na ljudskim biima. http://www.coe.fr/cm/ta/rec/1990/90r3.htm
Savjet Europe. Ministarsko vijee. Preporuka br. R (92) 3 dravama lanicama o genetskom
testiranju i ispitivanjima zbog zdravstvenih razloga.
http://www.coe.fr/cm/ta/rec/1992/92r3.htm

Savjet Europe. Ministarsko vijee. Preporuka br. R (94) 11 dravama lanicama o

medicinskim testiranjima kao sredstvima preventivne medicine
http://www.coe.fr/cm/ta/rec/1994/94r11.htm

208

Europski Parlament. Resolucija o kloniranju

http://www1.umn.edu/humanrts/instree/cloning1.html
Europski Parlament. Rezolucija o ljudskom kloniranju 1998.
http://www1.umn.edu/humanrts/instree/cloning2.html
Izjava UN komisije o ljudskim pravima i bioetici 1995/82.
http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/2848af408d01ec0ac1256609004e770b/a2f25d6
a0d8a2f1d802566ac005c01cb?OpenDocument#82
Komisija za ljudska prava. Ljudska prava i bioetika. Rezolucija 1999/63
http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/TestFrame/d85deea99805ebf68025676600491
100?Opendocument
Savjet Europe. Akcijski plan o bioetici http://www.coe.fr/summit/eplan.htm
World Health Organization: Program ljudskog genoma
http://whqlibdoc.who.int/hq/1998/WHO_HGN_ETH_98.2.pdf
Etiki komitet HUGO. Izjava o sakupljanju, kontroli i pristupu DNK materijalima
http://www.gene.ucl.ac.uk/hugo/sampling.html
World Medical Association. Izjava o etikim aspektima redukcije embrija
http://www.wma.net/e/policy/17-n3_e.html
World Medical Association. Izjava o transplantaciji fetalnih tkiva
http://www.wma.net/e/policy/17-t_e.html
World Medical Association. Izjava o in-vitro fertilizaciji i transplantaciji embrija
http://www.wma.net/e/policy/17-n_e.html
Hugo etika komisija. Izjava o naelnome ponaanju u genetici
http://www.gene.ucl.ac.uk/hugo/conduct.htm
UNESCO: Univerzalna deklaracija o ljudskome genomu i ljudskim pravima
http://www1.umn.edu/humanrts/instree/Udhrhg.htm
SVETA STOLICA. Deklaracija o proizvodnji te znanstvenoj i terapeutskoj upotrebi ljudskih
embrijskih zametnih stanica
http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_academies/acdlife/documents/rc_pa_acdlife_
doc_20000824_cellule-staminali_en.html

World Health Organization. Deklaracija o promociji prava pacijenata u Europi

http://www.health.fgov.be/WHI3/periodical/months/wwhv2n1tekst/WWH19019804.htm

209

Literatura
"An Overview of Genetic Screening and Diagnostic Tests in Health Care", The Gene
Letter, Vol. 1, Issue 2, September 1996. <geneletter.org/0996/screening.htm>
"Facts about Baby M." Medical and Public Health Law Site
<plague.law.umkc.edu/xfiles/x661.htm>
"The Children of Sperm Donors. Pressure Grows to Identify Anonymous Fathers",
MacLean, September 28, 1998.
"Wanted: Sperm of Nobel Prize Winners", <nhk.or.nhk.or.jp/formu/life/e/case/c001.htm>
<http://coldfusion.discover.com/output.cfm?ID=1440>
Abram, Ido & Matthias Heyl. 1996. Thema Holocaust, Rowolt, Reinbek
Adams, Mark (ed.) 1990. Wellborn science: eugenics in Germany, France, Brazil and
Russia, Oxford University Press, Oxford.
Admiraal, Pieter, Rubern Ardila, Isaiah Berlin et al. 1998. "Declaration in Defense of
Cloning and the Integrity of Scientific Research", Free Inquiry, Vol. 17, #3,
prijevod u: Polek, Darko, Kreimir Paveli (ur.) 1999. Drutveni znaaj genske
tehnologije, Ivo Pilar Zagreb.
Adshed, Gwen. 1999. Time Flies. British Medical Journal, Vol. 319, #7207, p.458Alexander, Richard. 1979. Darwinism and Human Affairs, University of Washington
Press, Seattle.
Allen, Garland. 1975. Genetics, Eugenics and Class Struggle, Genetics 79:29-45.
Allen, Garland. 1976. Genetics, Eugenics and Society. Internalists and Externalists in
Contemporary History of Science, Social Studies of Science, 6:105-22
Allen, Garland. 2000. Flaws in Eugenics Research, Archive on American Eugenics
Movement, Cold Spring Harbor Laboratory,
http://vector.cshl.org/html/eugenics/essay5text.html
Allen, Garland. 2000. Social Origins of Eugenics, Archive on American Eugenics
Movement, Cold Spring Harbor Laboratory,
http://vector.cshl.org/html/eugenics/essay1text.html
Aly, Goetz & Christian Pross (Hrsgs). 1989. Der Wert des Menschen: Medizin in
Deutschland, 1918-1945., Berlin.
Aly, Goetz (Hrsg.) 1987. Aktion T4 1939-1945: Die Euthanisie-Zentrale in der
Tiergartenstrasse 4, Berlin.
Andolek, Lidija, 1991. Sterilizacija gdje smo i to hoemo, Jugoslavenska
ginekologija i opstetricija, 3-4/91, str. 85-7.
Andolek-Jeras, Lidija. 1980. Dananji pogledi na sterilizaciju, Jugoslavenska
ginekologija i opstetricija, 3-4/80
Appleyard, Bryan. 1998. Brave New Worlds. Staying Human in the Genetic Future,
Viking, New York.
Ardrey, Robert. 1966. The Territorial Imperative. Dell Publishing, NY.
Armstrong, Charles W. 1927. Survival of the Unfittest, C. W. Daniel, London.
210

ASHG/ACMG Report 1995. "Points to Consider: Ethical, Legal and Psycholoscial

Implications of Genetic Testing in Children and Adolescents", Am. J. Hum.
Genet. 57:1233-1241 <faseb.org/genetics/acmg/pol-13.htm>
Bailey, Ronald. 1997. "The Twin Paradox. What exactly is wrong with cloning
people?", Reason Online, veljaa 18, www.reason.com/9705/col.bailey.htm
Bailey, Ronald. 1999. "The Standard Objections to Cloning Won't Bear Examination",
u Rantala, Milgram 1999.
Bailey, Ronald. 2002. "What Exactly is Wrong with Cloning People", u McGee 2002.
Bajema, Carl Jay (ed.). 1976. Eugenics. Then and Now, Dowden-Hitchinson,
Stroudsburg PA.
Bannister, Robert. 1979. Social Darwinism. Science and Myth in Anglo-American
Thought, Temple University Press, Philadelphia
Barker, Penelope (ed.) 1995. Genetics and Society, H. W. Wilson Company, New
York.
Barker, Penelope. 1995. Genetics and Society, H. W. Wilson Co. (The Reference Shelf,
v. 67, #3), New York
Bay Area Fertility & Gynecology Medical Group: 1995. "Assisted Reproductive
Technologies", <ihr.com/bafertil/assistre.html>
BBC News 1998. "Hugs and kisses for sperm case woman", BBC News Online, June
29, 1998. <news.bbc.co.uk/hi/english/health/newsid_121000/121986.stm>
BBC News 1998. "Push for sperm and egg donors", BBC News Online, June 15, 1998.
<news.bbc.co.uk/hi/english/health/latest_news/newsid_113000/113119.stm>
BBC News 1998."Internet Sperm Alert", BBC News Online, July 10, 1998.
news.bbc.co.uk/hi/english/health/latest_news/newsid_129000/129992.stm
Beardsley, Tim. 1997. China Syndrome. Chinas eugenics law makes trouble for
science
and
business,
Scientific
American
03/97,
www.sciam.com/0397issue/0397techbus2.html
Beiderbeck, Richard. 2001. Wollte Lebensborn e.V. den Uebermenschen zuechten?,
www.kroi.de/Lebensborn.htm
Benford, Gregory. 1995. Biology: 2001, Reason Online, November 1995.
Benthall, Jonathan (ed.) 1973. The Limits of Human Nature, Allen Lane, London
Bix, Amy Sue. 1997. Experiences and Voices of Eugenics Field Workers: Women's
Work in Biology, Social Studies of Science, Vol. 27., #4, 625-668.
Blacker, C. P. 1945. Eugenics in Prospect and Retrospect, Occasion Papers, London.
Blacker, C. P. 1952. Eugenics: Galton and After, Duckworth, London.
Boas, Franz. 1916. Eugenics, Scientific Monthly, Vol. 3, #5, 471-478
Bock, Gisella. 1986. Zwangssterilisation im Nationalsozialismus, Opladen.
Bowler, Peter, 1989. Evolution. History of an Idea, University of California Press,
Berkeley
British Medical Association. 1998. Human Genetics. Choice and Responsibility.
Oxford University Press, Oxford.

211

Broberg, Gunnar & Roll-Hansen, Nils (eds.) 1996. Eugenics and the welfare state:
sterilization policy in Denmark, Sweden, Norway and Finland, Michigan State
University Press, East Lansing
Brock, Dan. 1998. "Cloning Human Beings: Assesment of the Ethical Issues Pro and
Con", u Nussbaum and Sunstein1998.
Burley, Justine (ed.) 1999. The Genetic Revolution and Human Rights, Oxford UP,
Oxford.
Burley, Justine, John Harris. 2002. "Human Cloning and Child Welfare", u McGee
2002.
Burt, Cyril. 1946. Intelligence and Fertility, The Eugenic Society, Hamish Hamilton,
London.
Campanella, Thomaso Grad Sunca
Campbell, Bernard (ed.) 1972. Sexual Selection and the Descent of Man 1871-1971,
Aldine Publishing, Chicago
Caplan, Arthur (ed.) 1978. The Sociobiology Debate. Harper and Row, New York
Caplan, Arthur. 1998. "Why the Rush To Ban Cloning?", The New York Times, 28.
sijenja, http://headlines.yahoo.com/nyt/28capl.html
Carlson, Elof. 2000. Scientific Origins of Eugenics, Archive on American Eugenics
Movement, Cold Springs Harbor Laboratory,
http://vector.cshl.org/html/eugenics/essay2text.html
Carrington Coutts, Mary & Pat Milmoe McCarrick. 1997. Eugenics, National
Reference Center for Bioethics Literature, Scope Note #28.
Carrington Coutts, Mary. 1998. Human Gene Therapy, National Reference Center
for Bioethics Literature, Scope Note #24.
Cartmill, Matt, 1998. Oppressed by Evolution, Discover, March 1998.
Chadwick, Ruth (ed) 1987. Ethics, Reproduction, and Genetic Control, Routledge,
London
Chadwick, Ruth. 1998. "A Kantian Approach to Biotechnology", u European
Commission (1998.)
Chan, C. K. 1987. Eugenics on the Rise. A Report from Singapore, in Chadwick.
Chan, C. K. 1987. Eugenics on the Rise. A Report from Singapore, u: Chadwick.
Clay, Catrine & Michael Leapman. 1995. Master Race. The Lebensborn Experiment in
Nazi Germany, Hodder & Stoughton, London.
Coghlan, Andy. 1998. Perfect Peoples Republic, New Scientist 24. listopada,
www.newscientist.com/ns/981024/nchina.html
Cohen, Phillip, 1998. "Dolly helps the infertile. Cloning technology yields an
importan spin-off for IVF", New Scientist, May 1998.
<clone.newscientist.com/nsplus/insight/fertility/dolly.html>
Council of Europe. 1998. "Report on human artificial procreation", Strassbourg,
http://www.coe.fr/oviedo/artif-e.htm
Crook, Paul. 1994. Darwinism, war and history. The debate over the biology of war
from the Origin of Species to the First World War, Cambridge UP

212

Darwin, Charles Galton, 1956. Osborns Eugenic Hypothesis, Eugenics Review

48:130-132.
Davenport, Charles. 1921. Research in Eugenics, Science, Vol. 54. #1400, 391-397.
Davis, Dena. 1997. "The Right to an Open Future," Hastings Center Report, oujaktravanj, str. 34-40.
Dawkins, R., Wilson, E., Flew, A., et all. 1998. Declaration in Defense of Cloning and
the Integrity of Scientific Research, Free Inquiry, 17:3
(http://www.SecularHumanism.org/library/fi/cloning_declaration_17_3.htm)
Dawkins, Richard. 1998. "What's Wrong with Cloning" in Nussbaum (1998)
Dawkins, Richard. 1998. When Religion Steps on Sciences Turf, Free Inquiry, 18:2
(http://www.SecularHumanism.org/library/fi/dawkins_18_2.htm
Deech, Ruth. 1998. "Cloning and Public Policy", in Burley (ed.) 1998.
Dewar, Helen, Rick Weiss, 1998. Senate Blocks GOP Drive to Quickly Ban Human
Cloning, Washington Post, 12.1.98:A12
Dicke, Jan. 2002. Eugenik und Rassenhygiene im wissenschaftlichen Diskurs,
www.jandicke.net/examenstart.html
Dobzhansky, Theodosius: Genetics and the Races of Man, u: Campbell (1972)
Dong-Sheng, Sun. 1981. Eugenic Theory in Contemporary Mainland China.
Popularizing the Knowledge of Eugenics and Advocating Optimal Births
Vigorously, Mankind 22,
Drlica, Karl. 1995. Double-edged Sword.The Promises and Risks of the Geneitic
Revolution, Addison-Wesley
Drobnjak, Predrag. 1980. Podaci o dobrovoljnoj sterilizacija ena i mukaraca u SR
Hrvatskoj u 1979., Jugoslavenska ginekologija i opstetricija, 3-4/80
Dunn, L. C. & Dobzhansky, Th. 1946. Heredity, Race and Society, Mentor Books NY.
Duster, Troy (ed.) 1984. Cultural perspectives on biological knowledge, Ablex
Publishing, Norwood, New Jersey
Dworkin, Ronald. 1993. Life's Dominion, Harper & Collins, London
Dworkin, Ronald. 1996. Freedom's Law, Oxford University Press, Oxford
Eggen, J. B. 1926. The Fallacy of Eugenics, Social Forces, Vol. 5, #1, 104-109.
Eibert, Mark. 1998. "Human Cloning, Infertility, and Reproductive Freedom", Reason
Online, 18. veljae. www.reason.com/opeds/eibert.html
Eibert, Mark. 1999. "Freedom to Reproduce is a Right", u Rantala, Milgram 1999.
Epstein, Richard. 1998. "A Rush to Caution: Cloning Human Beings" in Nussbaum
(1998)
European Commission (Ruth Chadwick, ed.) 1998. Cultural and social attitudes to
biotechnology: analysis of the arguments, Eur 18491 EN
European Commission, Directorate Generale XII. 1992. "Opinions of Europeans on
Biotechnology in 1991" (Eurobarometer 35.1), (Durant, John 1992.
Biotechnology in public. A review of recent research, Science Museum,
London) http://europa.eu.int/comm/public_opinion/archives/eb/ebs_61_en.pdf

213

European Commission, Directorate Generale XII. 1993. "Biotechnology and Genetic

Engineering. What Europeans Think About It in 1993" (Eurobarometer 39.1)
http://europa.eu.int/comm/public_opinion/archives/eb/ebs_80_en.pdf
European Commission, Directorate Generale XII. 1997. "Europeans and Modern
Biotechnology" (Eurobarometer 46.1)
http://europa.eu.int/comm/public_opinion/archives/eb/ebs_108_en.pdf
European Commission: 1998. Societal, medical and ethical implications of cloning, EUR
#18180/1998. Bruxelles.
European Parliament (Directorate A) STOA. 2000. The Ethical Implications of Research
Involving Human Embrios, PE289/Fin.St., Luxemburg (Tony McGleenan)
European Parliament, 1997. Resolution on Cloning, O.J. (C 115) 14.4/92 (Mar. 12,
1997)
Field, Marta 1988. Surrogate Motherhood. The Legal and Human Issues. Harvard
University Press, Cambridge Mass.
Flew, Antony 1984. Darwinian Evolution, Paladin Books, London
Fox, Robin : Alliance and Constraint: Sexual Selection and the Evolution of Human
Kinship Systems, u: Campbell (1972)
French Anderson, W. 1987. Human Gene Therapy: Scientific and Ethical
Considerations, in Chadwick.
Galton, David. 2001. Eugenics. The Future of Human Life in 21st Century, Abacus,
London
Galton, 1865.
Galton, Francis. 1869. Hereditary Genius
Gaylord, Gladys. 1941. Report of Committeee on Eugenics and the Family,
Marriage and Family Living, Vol. 3, #2, 37-39.
Gejman, Pablo. 1997. Ernst Ruedin and Nazi Euthanasia, American Journal of
Medical Genetics, Vol.74:455-456.
Gershon, Elliot. 1997 Ernst Ruedin, a Nazi Psychiatrist and Geneticist, American
Journal of Medical Genetics, Vol. 74:457-458.
Glover, Jonathan. 1999. Eugenic and Human Rights, u Burley 1999.
Gosden, Richard. 1999. Designer Babies. The brave new world of reproductive
technology, Phoenix, London
Gould, S. Jay. 1988. Flamingo's Smile,
Gould, S. Jay. 1992. The Most Unkindest Cut of All, Natural History, Vol. 101, #5, 26.
Gould, Stephen Jay. 1981. The Mismeasure of Man, W. W. Norton, New York
Gould, Stephen, J. 1981. Mismeasure of Man, Norton, NY.
Gould, Stephen, J. 1983. The hardening of the modern synthesis, u: M. Greene (ed.)
Dimensions of Darwinism, Cambridge UP.
Gould, Stephen, J. 1997. A Tale of Two Worksites, Natural History 10:18-68
Graham, Loren. 1981. Between science and values, Columbia University Press, New
York (poglavlja 8. i 9.)
Graham, Loren. Science and Values
214

Greenberg, Jill. 1998. The Great Gene Escape, Discover, May 1998.
Group of Advisers on the Ethical Implications of Biotechnology to the European
Commission. 1996. "Ethical Aspects of Prenatal Diagnosis", Bruxelles.
Haldane, John Burdon Sanderson. 1985. On being the right size and other essays,
Chaucer Press, Bungay, edited by John Maynard Smith.
Hall, Stephen, 1998. Genome Dread, The New York Times Magazine, 18.1.98:12
Hansen, Bert Sigurd. 1996. Something Rotten in the State of Denmark. Eugenics and
the Ascent of the Welfare State, u Bromberg - Hansen (ed.) 1996. UP, Cambridge
Mass.
Harding, T. Swann, 1937. Are We Breeding Weaklings?, American Journal of
Sociology, Vol. 42. #5, 672-681.
Harris, John (ed.) 2001. Bioethics, Oxford University Press, Oxford
Harris, John. 1998. Clones, genes and immortality, Oxford University Press, Oxford
(proireno izdanje njegove ranije knjige Wonderwoman and Superman)
Harris, John. 1999. "Clones, genes and human rights", in Burley (ed.) 1999.
Harris, John. 1999. Clones, Genes and Human Rights, u Burley 1999.
Harris, John. 2002. "Liberation in reproduction", in Lee, English at al. (2002)
Hawkins, Mike. 1997. Social Darwinism in European and American Thought 18601945. Nature as Model and Nature as Threat, Cambridge Univ. Press.
Hyry, Matti. 1998. "Genetic Engineering and Risk", u European Commission (ur. R.
Chadwick) 1998.
Hyry, Heta. 1998. "Liberalism, Communitarianism and Biotechnologies", u
European Commission (ur. R. Chadwick) 1998.
Henig, Robin M.1998. Tempting Fates, Discover, May 1998.
Herman, Robin, 1992. "When the "Father" is a Sperm Donor", Washington Post
(February 11:H10)
Hillel, Marc & Clarissa Henry. 1976. U ime rase. August Cesarec, Zagreb
Hilton, Bruce, Daniel Callahan et al. (eds). 1973. Ethical Issues in Human Genetics.
Genetic Counseling and the Use of Genetic Knowledge, Plenum Press, New
York
Hofstadter, Richard. 1944. Social Darwinism in American Thought, The Beacon Press,
Boston.
Holme, Howard 1995. "Choose Better Human Genes",
<med.upenn.edu/~bioethic/genetics/articles/10.holme.better.html>
Huxley, Aldous. 1958. Brave new world revisited, Harper & Brothers, New York
Huxley, Julian. 1948. Man in the Modern World, A Mentor Book, NY.
Huxley, Julian. 1953. Evolution in Action. Signet Science Library, NY.
Hyams, Ross 1995. "Who gets to choose? Responses to the foetal/maternal conflict",
Murdoch University Electronic Journal of Law, vol. 2, #3, December 1995.
<murdoch.edu.au/elaw/issues/v2n3/hyams.txt>
Jaeckel, Eberhard. 1972. Hitler's World View. A Blueprint for Power, Harvard UP,
Boston
Jaekel, Petra. 1999. Rassenhygiene in der Weimarer Zeit,
215

Kaku, Michio, 1997. Visions

Kass, Leon, James Wilson. 1998. The Ethics of Human Cloning. AEI Press,
Washington. (cit. prema www.nytimes.com/books/first/k/kass-cloning.html)
Kass, Leon. 2002. "The Wisdom of Human Repugnance", u: McGee 2002.
Kaye, Howard. 1997. The Social Meaning of Modern Biology. From Social
Dariwinism to Sociobiology, Transaction Publishers, New Brunswick.
Kevles, Daniel & Leroy Hood (eds.) 1992. The Code of Codes. Scientific and Social
Issues in the Human Genome Project, Harvard UP
Kevles, Daniel. 1985. In the Name of Eugenics. Genetics and the Uses of Human
Heredity, Harvard UP. Cambridge Mass.
Khumar, Dharma 1987. Should One be Free to Choose the Sex of Ones Child?, u
Chadwick.
Kimbrell, Andrew. 1993. The Human Body Shop. The Engineering and Marketing of
Life, Harper-Collins, NY.
Kitcher, Philip. 1996. Lives to Come. The Genetic Revolution and Human
Possibilities, Touchstone Books (Simon / Schuster), New York
Kitcher, Phillip. 1999. "Svatko postoji samo jedanput", Trei Program Hrvatskoga
radija
Klee, Ernst. 1986. Euthanasie im NS-Staat. Die Vernichtung lebensunwerten Lebens,
Fischer, Frankfurt aM.
Klee, Ernst. 1987. Was sie taten Was sie wurden. rtzte, Juristen und andere Beteiligte am
Kranken- oder Judenmord, Fischer, Frankfurt aM.
Klee, Ernst. 1997. Auschwitz, die NS-Medizin und ihre Opfer, Fischer, Frankfurt aM
Kolata, Gina. 1988. "Fetal Sex Test Used as Step to Abortion", New York Times
(December 25:A1)
Kolata, Gina. 1998. Clone, The Road to Dolly and the Path Ahead, W. Morrow, New
York
Koonz, Claudia. 1992. Ethical Dilemmas and Nazi Eugenics: Single-Issue Dissent in
Religious Contexts, The Journal of Modern History, Vol. 64. Issue Supplement:
Resistance Against the Third Reich, Dec. 1992, S8-S31.
Krausnick, Michail. 1999. Der Voelkermord der unterschlagen wurde,
www.lpb.bwue.de/publikat/sinti/sinti6.htm
Kuehl, Stefan. 1994. The Nazi Connection. Eugenics, American Racism and German
National Socialism, Oxford UP. New York
Kufrin, Kreimir. 1997. "Stavovi o genetikom inenjerstvu", Socijalna ekologija,
#3/1997: 235-251
Kufrin, Kreimir. 1998. "Gen-tehnologija: rjeenje ili problem", u Ivan Cifri (ur.),
Bioetika: etiki izazovi znanosti i drutva, Hrvatsko socioloko drutvo,
Zagreb.
Laughlin, Harry. 1921. The Socially Inadequate: How shall we Designate and Sort
Them, American Journal of Sociology, Vol. 27, #1, 54-70.
Lee, Ellie, Veronica English at al. (eds.) 2002. Designer Babies. Where should we
draw the line? Hodder & Stoughton, Oxon
216

Lerer, Bernard & Ronnen Segman, 1997. Correspondence Regarding German

Psychiatric Genetics and Ernst Ruedin, American Journal of Medical Genetics,
Vol. 74:459-460.
Lewontin, Richard, 1977. Biological Determinism as an Ideological Weapon,
Science for the People, Vol 9, No. 6, Nov.-Dec.) 36-39
Lewontin, Richard, 1992. The Doctrine of DNA. Biology as Ideology, Penguin,
London.
Lewontin, Richard. 2002. "The Confusion over Cloning" u: McGee 2002.
Leys Stepan, Nancy. 1991. The Hour of Eugenics. Race, Gender and Nation in Latin
America, Cornell University Press, Ithaca.
Licht, Judy, 1991. "Frozen in Time", Washington Post (November 26:H10)
Lifton, Robert, Jay. 1986. The Nazi Doctors: Medical Killing and the Psychology of
Genocide, New York, Basic Books.
Lifton, Robert. 1982. Medicalized Killing in Auschwitz, Psychiatry, Vol. 45, studeni
1982:282-285
Lifton, Robert. 1986. The Nazi Doctors: Medical Killing and the Psychology of Genocide,
New York
Lischka,
Konrad.
2000.
Himmlers
Toechter,
taz,
6.
rujna
www.konradlischka.de/nhpro ben162.htm
Lombardo, Paul. 2000. Eugenic Laws Against Race Mixing, Archive on American
Eugenics Movement Cold Spring Harbor Laboratory,
http://vector.cshl.org/html/eugenics/essay7text.html
Lombardo, Paul. 2000. Eugenics Laws Restricting Immigration, Archive on
American Eugenics Movement, Cold Spring Harbor Laboratory,
http://vector.cshl.org/html/eugenics/essay9text.html
Lyon, Jeff, Peter Gorner. 1995. Altered Fates. Gene Therapy and the Retooling of
human life, W.W. Norton, New York
Maek, Maca. 1980. Sterilizacije razmatrane na komisiji I stepena za umjetni prekid
trudnoe u Ljubljani, Jugoslavenska ginekologija i opstetricija, 3-4/80.
Marantz Henig, Robin 1998. "Tempting Fates", Discover, May 1998.
Masters, Roger, 1981. The Value - and Limits - of Sociobiology: Toward a Revival of
Natural Right, u White (1981)
Maynard Smith, John. 1998. Shaping Life, Weidenfeld & Nicholson, London
Mayr, Ernst, 1985. Darwins Five Theories of Evolution, u: D. Kohn (ed.), The
Darwinian Heritage, Princeton UP.
Mayr, Ernst, William Provine (eds.) 1982. The Evolutionary Synthesis, Harvard UP
Mayr, Ernst: Sexual Selection and Natural Selection, u Campbell (1972)
Mazumdar, Pauline. 1992. Eugenics, Human Genetics and Human Failings, Routledge,
London
McCarrick, Pat Milmoe. 1997. Genetic Testing and Genetic Screening, National
Reference Center for Bioethics Literature, Scope Note #22.
McGee, Glen, Ian Wilmut. 2002. "A Model for Regulating Cloning", u McGee 2002.

217

McGee, Glenn (ed.) 2002. The Human Cloning Debate, Berkeley Hills Books,
Berkeley.
McGee, Glenn. 1997. The Perfect Baby. A Pragmatic Approach to Genetics, Rowman
& Littlefield, Boston
Mehler, Barry. 1987. "Eliminating the Inferior: American and Nazi Sterilization
Programs," Science for the People (Nov-Dec 1987) pp. 14-18
Midgley, Mary. 1985. Evolution as Religion. Strange hopes and stranger fears,
Methuen, London.
Miklos, David. 2000. Eugenics Research Methods, Archive on American Eugenics
Movement, Cold Spring Harbor Laboratory,
http://vector.cshl.org/html/eugenics/essay3text.html
Morell, Virginia. 1998. A clone of ones own, Discover, May 1998.
Morus, Thomas Utopija
Mosher William, William Pratt (1990). "Fecundity and Infertility in the United States,
1965-1988" i Vital Health Statistics of the National Center for Health Statistics 192
(December 4, 1990:1)
Muller, Hermann Joseph. 1935. Out of the night, Vanguard Press
Muller, Hermann Joseph. 1973. Mans Future Birthright, State University of New
York Press, Albany, edited by Elof Axel Carlson.
Muller, Hermann Joseph. 1973. The Modern Concept of Nature, State University of
New York, Albany, edited by Elof Axel Carlson.
Muller, Hermann. 1976. Guidance of Human Evolution, u Bayema, 1976
Muller-Hill, Benno. 1984. Toedliche Wissenschaft. Die Aussonderung von Juden,
Zigeunern and Geisteskranken 1933-1945. Reinbek.
Myhrvold, Nathan. 1997. "Human Clones. Why Not?. Opposition to cloning isn't just
Luddism but racism", Slate (Critical Mass) 13. oujka,
www.slate.com/CriticalMass/97-03-13/Critical Mass.asp
Narod, glasilo Hrvatskog populacijskog pokreta, godita 1996., 1997., i 1998.
Nash, Madeleine. 1998. The Case For Cloning Time, 9.2.98
NEJM Board 1998. "Human Cloning and the Challenge of Regulation", The New
England Journal of Medicine, July 9, Vol. 339, #2
nejm.org/content/1998/0339/0002/0119.asp
Neuhaus, Richard John (ed.). 1990. Guaranteeing the Good Life. Medicine and the
Return of Eugenics, William Eerdmans Publishing, Grand Rapids, Michigan.
Nichols, Eve.1988. Human Gene Therapy. Harvard University Press, Cambridge
Mass.
Nussbaum, Martha, Cass Sunstein (eds.) 1998. Clones and Clones. Facts and
Fantasies about Human Cloning, Norton, New York.
Office of Science and Technology, Cabinet Office: 1999. "The Advisory and
Regulatory Framework for Biotechnology. Report from the Government's
Review", London

218

Office of Technology Assesment, US Congress, "Artificial Insemination: Practice in

the US. Summary of a 1987 Survey-Background Paper," OTA-BP-BA-48
(Washington D.C. U.S. Government Printing Office, August 1988:48-49)
Office of Technology Assesment, US Congress, "Infertility: Medical and Social
Choices", OTA-BA-358 (Washington DC: US Government Printing Office, May
1988:53)
Osborne, Frederick, Carl, Jay Bajema. 1972. The Eugenic Hypothesis, Social Biology
19:337.
Osborne, Frederick. 1940. Preface to Eugenics, cit. iz Bajema 1976.
Oswald, Frances. 1930. Eugenic sterilizations in the United States, American Journal
of Sociology, Vol. 36, #1, July:65-73.
Parker Michael, Donna Dickenson (eds.) 2001. The Cambridge Medical Ethics
Workbook. Case studies, commentaries and activities, Cambridge UP
Parrinder, Patrick 1997. Eugenics and Utopia: Sexual Selection from Galton to
Morris, Utopian Studies, Vol. 8, #2: 1-13.
Paul, Diane. 1984. Eugenics and the Left, Journal of the History of Ideas 567-590.
Paul, Diane. 1995. Controlling human heredity: 1865 to the present, Humanities
Press, Atlantic Highlands, NJ
Paul, Diane. 1998. The Politics of Heredity. Essays on Eugenics, Biomedicine, and the
Nature-Nurture Debate, State University of New York Press, Albany.
Pearson, Karl. 1930. The Life, Letters and Labours of Francis Galton. Cambridge UP,
Cambridge.
Pernick, Martin. 2002. Taking better baby contests seriously, American Jorunal of
Public Health, Vol. 92., #5, svibanj 2002: 707-710.
Peters, Ted. 1997. Playing God. Genetic Determinism and Human Freedom,
Routledge, London.
Platon Drava
Pool, Robert 1998. Saviors, Discover, May 1998.
Popenoe, Paul. 1935. Education and Eugenics, Journal of Educational Sociology,
Vol. 8, #8, 451-458
Posner, Eric, Richard Posner. 1998. "The Demand for Human Cloning", in Nussbaum
(1998)
Priji, Snjeana (ur.). 1995. Pobaaj - za ili protiv, Analytica Adriatica, Rijeka
Proctor, Robert. 1988. Racial Hygiene. Medicine Under Nazies, Harvard UP. Cambridge
Mass.
Proctor, Robert. 1997. Nazi Health and Social Policy, Simon Wiesenthal Center
Online,
Annual
7,
http://motlc.wiesenthal.com/resources/books/annual7/chap07.html
Provine, William. 1971. The Origins of Theoretical Population Genetics, University of
Chicago Press.
Ramsey, Paul. 1970. Fabricated Man. The Ethics of Genetic Control, Yale UP, New
Haven.

219

Rantala, M. L., Artur Milgram (eds.) 1999. Cloning. For and Against, Open Court,
Chicago.
Ridley, Matt 1996. The Origins of Virtue. Human Instincts and the Evolution of
Cooperation, Viking, Harmondsworth.
Ridley, Matt. 1997. Why should males exist, US News Online, 18. kolovoza 1997
Rifkin, Jeremy. 1988. The New You, Mother Jones, May-June 1998.
Rifkin, Jeremy.
Robertson, John. 1994. Children of Choice. Freedom and the New Reproductive
Technologies. Princeton UP
Robertson, John. 2002. "The Question of Human Cloning" u: McGee 2002.
Roetzer, Florian. 1998. Weniger, dafuer aber bessere Menschen, Telepolis, 22.
listopada, www.ct.heise.de/tp/deutsch/inhalt/co/2507/1.html
Roll-Hansen, Nils. 1988. The progress of eugenics: Growth of knowledge and
change in ideology, Hist. Sci. xxvi:295-231.
Roll-Hansen, Nils. 1989. Geneticists and the Eugenics Movement in Scandinavia,
British Journal for the History of Science, 22:335-346
Rose, Hilary. 1999. Screening Awakens Spectres of the Past, UNESCO Courier, Vol.
52, #9, 22-24
Rosenfeld, Israel, Edward Ziff & Born van Loon, 1983. DNA for Beginners, W & R
Documentary Comic Book.
Saetz, Stephen. 1985. Eugenics and the Third Reich, The Eugenics Bulletin.
Sahlins, Marshall, 1976. The Use and Abuse of Biology, University of Michigan Press,
Ann Arbor
Savulescu, Julian. 2001. "Sex selection: a case for", iz Parker, Dickenson 2001.
Sawyer, Diane, 1997. "Genes and Genius. Sperm Banks Dedicated to Making
Superior Babies", ABCNews.com October 1, 1997.
<archive.abc.news.go.com/onair/ptl/html_files/transcripts/ptl1001c.html>
Schmitz-Koester, Dorothee. 1997. Deutsche Mutter bist du bereit. Alltag im Lebensborn,
Aufbau Verlag.
Schmuhl, Hans-Walter.1998. Rassenhygiene, Nationalsozialismus, Euthanasie
www.comlink.de/cl-hh/m.blumentritt/agr265s.htm
Schneider, William 1990. The Eugenic Movement in France 1890-1940, u: Adams
1990.
Schubert, Glendon, 1976. Politics as a Life Science: How and Why the Impact of
Modern Biology Will Revolutionize the Study of Political Behavior, u Somit
(1976)
Schwartz, Michael. 1995. Sozialistische Eugenik. Eugenische Sozialtechnologien in
Debatten und Politik der deutschen Sozialdemokratie 1890-1933.
Searle, G. R. 1979. Eugenics and Politics in Britain in the 1930s, Annals of Science,
36.159-169
Seidler,
Franz.
2002.
Lebensborn
E.V.
der
SS,
http://www.vho.org/D/dsdv/Seidler.html

220

Selden, Steve. 2000. Eugenics Popularization, Archive on American Eugenics

Movement,
Cold
Spring
Harbor
Laboratory,
http://vector.cshl.org/html/eugenics/essay4text.html
Sen, Amartya. 1990. More than 100 Million Women are Missing, New York Review
of Books, 20. prosinac.
Silver, Lee. 1997. Remaking Eden. How Genetic Engineering and Cloning Will
Transform the American Family, Avon Books, New York
Singer, Eleanor, Amy Corning, Mark Lamias. 1998. Trends: Genetic Testing,
Engineering, and Therapy: Awareness and Attitudes, Public Opinion
Quarterly, Vol. 62. #4, 633-664.
Smith John Maynard: Can We Change Human Nature? The Evidence of Genetics
in Benthall (1973)
Smith, Stephen. 1997. "Surrogate Motherhood", MPR News, December 1997.
<news.mpr.org/features/199711/20_smiths_fertility/common/stats.shtml>&
<news.mpr.org/features/199711/20_smiths_fertility/part4>
Somit, Albert (ed.) 1976. Biology and Politics, Mouton, Haag-Paris + Introduction
Stawicki, Scott. 1998. "Pros of Genetic Screening", BioWIN,
<biowin.kribb.re.kr/topic/ethics/human-genome/geneticscreening/screening003.htm>
Steinberg, Deborah. 1997. Bodies in Glass. Genetics, Eugenics and the Embrio Ethics,
Manchester UP, Manchester.
Stepan, Nacy Lays. 1991. The Hour of Eugenics. Race, Gender and Nation in Latin
America, Cornell UP, Ithaca.
Stephan, Nancy Lays. 1991. The Hour of Eugenics. Race, Gender and Nation in Latin
America, Cornell UP, Ithaca.
Stove, David, 1995. Darwinian Fairytales, Abevury, Aldershot.
Stuhmke, Anita 1996. For Love or Money: the Legal Regulation of Surrogate
Motherhood, Murdoch University Electronic Journal of Law, vol. 3, #1, May
1996. <murdoch.edu.au/elaw/issues/v3n1/stuhmck1.txt>
Suzuki, David & Peter Knudtson. 1989. Genethics. The Clash Between the New
Genetics and Human Values, Harvard
Taubes, Gary. 1998. Ontogeny Recapitulated, Discover, May 1998.
UNESCO. Division of Human Sciences, Philosophy and Ethics of Sciences and
Technology. 2001. "The Use of Embrionic Stem Cells In Therapeutic Research",
BIO-7/00/GT-1/2 (rev. 3) Paris. (Izvjee iz Quita, 2000. sa 7. konferencije
Internacionalnog savjeta za bioetiku, i Pariza 2001.)
UNESCO. Division of Human Sciences, Philosophy and Ethics of Sciences and
Technology, International Bioethics Committee. 2001. "Draft Report on
Collection, Treatment, Storage and Use of Genetic Data", SHS-503/01/CIB-8/3,
Paris.
UNESCO. Division of Human Sciences, Philosophy and Ethics of Sciences and
Technology, International Bioethics Committee. 2001. "Draft Report on the

221

Follow-up of the International Symposium on "Ethics, Intellectual Property

and Genomics", SHS-503/01/CIB-8/2, Paris.
UNHCHR. 1999. "Human rights and bioetics. Resolution 1999/63", Geneva,
http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/
Wade, Nicholas. 1998. "With No Other "Dollys" Yet, Cloning Report Draws Critics",
The New York Times, sijeanj 30.
Wade, Nicholas. 1998. International Gene Project Gets Lift, The New York Times,
17.5.98.
Walters, Carol. 1998. "Vermont Triple Markers Screening Program",
<vtmednet.org/vhgi/vhgi_mem/triple/intro.htm>
War against the Inferior, 2001. The nationalisation of reproduction. Forced
sterilizations
and
marriage
prohibitions,
http://www.gedenkstaettesteinhof.at/
War against the Inferior, 2001. The T4 Project. Mass murder of the handicapped
and mentally ill, http://www.gedenkstaettesteinhof.at/
Ward, Lester. 1913. Eugenics, Euthenics, and Eudemics, American Journal of
Sociology, Vol. 18. #6, 737-754.
Warnock, Mary. 1985. A Question of Life. Blackwell, London.
Weindling, Paul. 1989. The Sonderweg of German Eugenics; Nationalism and
Scientific Internationalism, BJHS, 22:321-333
Weingart, Peter; Juergen Kroll, Kurt Bayertz. 1988. Rasse, Blut und Gene. Geschichte der
Eugenik und Rassenhygiene in Deutschland, Suhrkamp, Frankfurt aM
Weiss, Rick, 1998. "Engineering the Unborn", Washington Post, March 22:A01
Wertz, Dorothy, 1997b. Society and Not-so-New Genetics: What are We Afraid Of?
Some Future Predictions from a Social Scientist,
www.shriver.org/Research/SocialScience/Staff/Wertz/lawjrl.htm
Wertz, Dorothy, John Fletcher (1989) "Fatal Knowledge? Prenatal Diagnosis and Sex
Selection," Hastings Center Report (May/June:21)
Wertz, Dorothy, John Fletcher. 1993. A Critique of some feminist challenges to
prenatal diagnosis, Journal of Womens Health 2:1-16,
www.schriver.org/Research/SocialScience/Stuff/Wertz/critique.htm
Wertz, Dorothy, John Fletcher. 1997. Ethical and Social Issues in Prenatal Sex
Selection: A Survey of Geneticists in 37 Nations, Eunice Kennedy Shriver
Center, www.schriver.org/Research/SocialScience/Staff/Wertz/sexselect.htm
Wewetzer, Hartmut. 1999. Germany: The Dark Shadow of the Past, UNESCO
Courier, rujan 1999:34-35.
White, Elliott (ed.) 1981. Sociobiology and Human Politics, Lexington Books,
Lexington.
Wilkie, Tom. 1999. The genome gets political, Prospect, November: 11-12
Williams, Raymond: Social Darwinism in Benthall (1973)
Wilmut I., Keith Campbell, Colin Tudge. 2000. The Second Creation. Dolly and the
Age of Biological Control, Harvard UP, Cambridge Mass.

222

Witkowski, Jan. 2000. Traits Studies by Eugenicists, Archive on American Eugenics

Movement, Cold Spring Harbor Laboratory,
http://vector.cshl.org/html/eugenics/essay4text.html
World Health Organization. "Ethical, Scientific and Social Implications of Cloning in
Human Health. Implementation of resolutions and decisions" Report by the
Director-General, A51/6 Add. 1, 8. travnja 1998., New York.
Wright, Karen. 1998. Human in the Age of Mechanical Reproduction, Discover,
May 1998.
Wright, Robert. 1994. The Moral Animal: Evolutionaryday Life, Vintage Books, New
York.
www.mankind.org/man22.Htm$mgiToken=CDA00E12EB8AAB4FD
www.uni-hamburg.de/Wiss/FB/09/VolkskuI/Texte/Vocus/1999-2/jaekel.html
Xiong Ping. 1996. Eugenics: A plan for controlling the ratio of sexes, Population
Institute Review, studeni/prosinac,
Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odluivanje o
raanju djece, Narodne novine, 4. svibnja 1978.
Zupani, Karel. 1980. Pravni propisi o sterilizaciji, Jugoslavenska ginekologija i
opstetricija, 3-4/80
Burg, Wibren van der. 1997. "Bioethics and Law: A Developmental Perspective",
Bioethics 2/97
Jauhar, Sandeep. 2003. "When Doctors Slam the Door", The New York Times
Magazine, 16. oujka:32-36

223