Bijela rasa se smanjuje, pada u vatreni pakao unitenja, u bezdan.

Kako
propada bijela rasa, propada i svijet. Ovakvo stanje propadanja zaista
je tragino i mora se obrnuti. Nikada prije u dugome postojanju naih
ljudi nije se pojavila tako velika, svijetska prijetnja naoj rasi.
Bilo je slinih, mranih dogaaja u naoj povijesti koji su negativno
utjecali na nas i nau kulturu, no niti jedan od njih nije nas ugrozio
kao ova dananja prijetnja.
Zla kob i sumornost obiljeuje doba koje je unakazilo snagu bijelih ljudi
u Europi; Tamno doba. Vrijeme puno nepoznavanja, praznovjerja, muenja
i stagnacije koje je prouzroeno idovskim uenjima kranstva. To
upropatenje izbrisalo je nadu za milijune ljudi dok su bili prisiljeni
"pokriti se uima" i klanjati izmiljotinama za koje prije nisu uli. Ako
se nisu pokoravali ekao ih je niz dijabolinih muka i muenja.
Usred atmosfere kranske kontrole, intelektualni podhvati besramno su
se gazili, smru kao estim rjeenjem posjedovanja "zabranjenih" knjiga.
Na mnoge od tih knjiga danas gledamo kao prosvijetljena, najbitnija
dijela klasinog doba. Kao rezultat blokade intelektualnog prirasta,
stoljea su se polako valjala izbjegavajui napredke koje bi bijela rasa
zasigurno napravila da se na nju nisu stavili kranski okovi.
Kako je snaga kranske Crkve polako opadala, kreativni duh koji prijanja
uz nau vrstu probija se nevjerojatnom brzinom, kao da je putena
brana. Nastaje novo razdoblje - Renesansa, novo doba prosvjetljenosti
i briljancije. Okovi Kranstva nisu razbijeni, samo oputeni, no to
oputenje je dozvolilo genijima kao to su Da Vinci, Raphael, Michelangelo
i mnogim drugima da zasijaju. Potpuna destrukcija kranstva e zasigurno
otvoriti vrata jo mnogim genijalcima.
Dok je nesrea kranstva bila bolest u naem sistemu, bijela se rasa
suoila sa mnogim neprijateljima koji su zaprijetili izvana. Napadale su
se utvrde naih monih ljudi; Huni, Mauri, Mongoli i Turci. Svi ti narodi
su nasrljavali na nae prostore, no preivjeli smo sve napade.
Glavni razlog za nae preivljavanje mnogih smrtonosnih napada je
jedinstvo, ujedinjenost naih ljudi. Opravdano, nisu se svi bijelci
ujedinili da se zaustave strani nasilnici, ali to je openito smatrano
kao "mi protiv njih" tip borbe. Cijeloukupnost bijele rase ostala je
netaknuta kroz sve te dogaaje, ali prijetnja koja nam danas prijeti,
nema oblik vojne invazije.
Infekcija koja razara bijelu rasu, u dananjici uza se ima oblik
demoninog idovskog i podmuklog izdajnikog tipa ljudi, "bijelih" ljudi
koji surauju sa neprijateljem. Nai bijeli prostori su puni tetoina
koje piju krv naim ljudima dok pustoe i preuzimaju susjedstvo po
susjedstvo. Dok je savrenstvo svijeta produkt kreativnosti bijele rase,
ista se ta produktivnost unitava i gasi te se kutura bijelih naroda
polako zaboravlja.
Stoga je jasno vidljivo za sve: Civilizacija je mrtva.
Usprkos penjuim preprekama na naem putu, nadmona grandioznost naih
ljudi e dominirati kao i u prolosti. Snaga i volja nae rase je toliko
jaka da je pobjeda neizbjena. Jedina varijabla je da, to se tie
vremena, moglo bi nam trebati godinu dana da povratimo nae prostore, a
moglo bi i sto. Iz goruih pepela i destruktivne vatrene oluje koja hara
kaotino, irei pusto, tamu i raspad, uzdignuti feniks bijele rase e
se preporoditi.

Otto Skorzeny roen je u Beu 12 lipnja 1908 godine. Sa navrenih 18 godina zapoinje
strojarski studij, nastavljajui svoju obiteljsku tradiciju. Pridruuje se i jednom od
mnogih borbenih drutava u Beu, te sudjeluje u ukupno 14 borbi sa sabljom. U jednoj
od borbi zadobiva ozljedu na licu te mu ostaje veliki oiljak, po kojem e ga mnogi
neprijatelji i saveznici pamtiti kao ''lice s oiljkom''. Tijekom tih borbi stekao je
mnoga iskustva koja e mu kasnije dobro koristiti u ratovanju, kako je i sam rekao:
"Nikad u ratu se nisam toliko bojao kao kada sam se borio u prvoj borbi pred svojim
kolegama iz razreda".
Skorzeny se 1940 godine prikljuuje Austrijskoj Nacional-Socijalistikoj stranci te
postaje radikalni pobornik ujedinjenja sa Njemakom. Nakon Anschlussa radi za Ernsta
Kaltenbrunnera. Visok preko 190 cm ubrzo postaje Hitlerov osobni tjelesni uvar.
Odmah po poetku rata dobrovoljno se javlja na obuku za Luftwaffe. Tada je ve diplomirao
za inenjera strojarstva, a imao je i iskustva u letenju u malim avionima i bila mu
je arka elja postati pilot. Nakon pet mjeseci obuke odbaen je jer je bio prestar.
U veljai 1940 prikljuuje se Wermachtu te biva postavljen u artiljeriju. Ubrzo biva
prebaen u SS postrojbe, 1. diviziju "Liebstandarte Adolf Hitler" te sudjeluje u
invaziji na Nizozemsku te Francusku. Zbog zasluga u borbi biva promaknut u porunika te
prebaen na balkanski front. Tu se jo jednom iskazuje u borbama, te tokom ljeta 1941
sa SS divizijom "Das Reich" ulazi u Rusiju, ali u prosincu iste godine biva ranjen u
glavu te je prebaen natrag u Njemaku.
Poetkom 1942 zaposlen je u spremitu divizije "Liebstandarte Adolf Hitler". Bio je jako
zaposlen, ali je propustio samu bitku na frontu. Zato u lipnju 1942 kree u sredite
SS-a, gdje dobiva za zadatak osnivanje i obuku posebnih elitnih borbenih jedinica.
U travnju 1943. Skorzeny postaje zapovjednik prve njemake elitne jedinice komandosa
nazvane "Friedenthler Jagdverbnde". U lipnju iste godine dobiva poziv u Orlovo
gnjezdo, sjedite Adolfa Hitlera gdje priaju o mogunosti oslobaanja talijanskog
duce-a Benita Mussolinija kojeg su zarobile nove Talijanske vlasti.
Skorzeny dobiva za zadatak njegovo osloboenje, a za pomonika mu se dodjeljuje Kurt
Student. Sljedeeg je dana Skorzeny ve doao u Rim, ali saznaje da je Mussolini
premjeten iz zatvora Maddalena na istoimenom otoiu kraj Sardinije na nepoznatu

lokaciju. Nakon nekoliko dana obavjetajne jedinice Skorzenya otkrivaju kako je novo
mjesto na kojem se nalazi Mussolini zimski sportski centar Grand Sasso na visini od
2000 metara. Na takvoj visini nije bilo mogue iskoiti padobranima zbog prerijetkog
zraka te su morali sletjeti.
Talijanski vojnici koji su uvali Mussolinija nisu mogli vjerovati vidjevi kojom
brzinom je Skorzeny sletio na potpuno nepristupanom terenu te u nekoliko minuta
prerasporedio svoje vojnike za napad, te su se predali bez ispaljenog metka.
Tijekom slijetanja otetio se avion kojim su stigli, pa je Skorzeny morao zvati
Gerlacha, privatnog pilota generala Studenta, koji je savreno sletio, ali zbog malog
prostora bilo je gotovo nemogue ponovo poletiti. 12 vojnika okretalo je i nosilo
avion, dok nije uspjeno upaljen motor i Gerlach zajedno sa Skorzeny-em i Mussolinijem
poletio. Treba spomenuti koliku je brigu Skorzeny vodio oko Mussolinija u to vrijeme,
nije se htio ni trenutak odvojiti dalje 2 m od njega sve dok nisu stigli na siguran
teritorij.
Nakon uspjenog oslobaanja Mussolinija Skorzeny dobiva nareenje da krene u akciju
hvatanja Josipa Broza Tita, koji je ve polako stvarao partizansku republiku u Bosni.
U veljai 1944 Adolf Hitler alje Skorzenya sa zadatkom da ubije Tita. Iako je cijela
akcija protekla bez pogreke, Tito je ipak uspio pobjei. Nakon rata pojavile su se
glasine da je zapravo pravi Tito i ubijen u toj akciji te da ga je zamjenio dvojnik iz
Rusije ali ipak su to samo nagaanja koja naravno nikad nisu potvrena.
U listopadu iste godine Skorzeny dobiva zadatak hvatanja Miklosa Horthya, Maarskog
voe koji je poticao predaju Maarske Crvenoj Armiji.
Mjesec dana kasnije Skorzeny kree i u svoju posljednju akciju, sa 2000 njemakih
vojnika preobuenih u amerike uniforme ubacuje se meu saveznike redove te izaziva
rasulo u njihovim redovima tijekom Njemake ofenzive kroz Ardene. Operacija "Greif",
kako je bila nazvana, sijala je strah i nepovjerenje meu Amerikim vojnicima sve do
kraja rata. Sumnja se da je Skorzeny planirao i atentat na generala Eisenhowera, ali
to nikad nije potvreno, iako se zna da je Eisenhower bio prisiljen ostati dva tjedna
zatvoren u svojem sjeditu u Versaillesu.
Otto Skorzeny sakriva se po planinama nakon rata pokuavajui se infiltrirati u civilno
stanovnitvo. 15. svibnja 1945. godine dobrovoljno se predaje saznavi kako ga saveznike
postrojbe trae po okolnim selima. Bijae optuen za ratne zloine ali je osloboen
svih optubi u rujnu 1947 godine. U lipnju 1948 godine bjei iz zarobljenikog
kampa te odlazi u Madrid. Tamo postaje zapovjednik osobne zaitite Francisca Franca.
Surauje i sa Juanom Peronom u Argentini te pomae bijeg i sakrivanje mnogih SS-ovaca.
Posebno je aktivan pri dezinformiranju Mossada i ostalih cionistikih udruenja koja su
traila nacionalsocijaliste nakon rata. Aktivan je i pri organizaciji obrane Egipta od
Izraelske invazije tijekom Izraelsko-Arapskog rata. Takoer postaje i moni biznismen
u panjolskoj te 5. srpnja 1975. godine umire kao milioner.
Otto Skorzeny bio je ratnik inteligentnog uma i velikih fizikih sposobnosti voen
snanim idealima kojima je ostao odan cijelog ivota. Sakupljajui borbeno iskustvo
stasao je u nepobjedivog borca koji je odnosio pobjede i u trenucima kada se cijelo
carstvo ruilo. Njegovo lice s oiljkom postalo je simbol straha neprijateljima koji su
ga ak prozvali najopasnijom osobom Europe. I kada je rat zavrio on je nastavio svoju
borbu. Ostao je vjeran svojim drugovima koje je spaavao od progona, svojoj ideologiji
za koju je i dalje bio spreman boriti se u panjolskoj i Argentini te otporu svojim
neprijateljima to je inio u Egiptu. ivio je prema svojem ivotnom motu kojeg je
zadrao do groba, "Meine ehre ist treue" (Moja ast je vjernost).

Mnogi neustraivi pustolovi bili su u potrazi za medaljonom besmrtnosti.

Je li itko pronaao ovu fontanu mladosti? Jesmo li svjesni herojskih
dua koje su postigle taj cilj ili je to samo bajka zamiljena u umu
kreativnog genija? Naa je dunost da ispitamo ovu ludoriju kako bi
shvatili da li je mogue ili ne nositi oklop vjenog ivota. Uostalom,
tko ne bi brzo potrao nakon to bi ugledao taj pjenuavi dijamant napola
zakopan u pijesku?
ak i u ovo doba znanstvene moi, ne postoji nain da se odri fizika
besmrtnost. Tijelo je osueno na smrt, bez obzira koliko to elimo
promijeniti. Istina, bilo je onih koji su potisnuli stoljee u godinama,
no i oni su na kraju vidjeli kraj prie zvane ivot. Unato stalnim
bujicama novca koje ulaemo u medicinska istraivanja, nismo nita blie
vjenom ivotu nego to smo bili prije nekoliko tisua godina. Je li
stoga besmisleno nastojati zalagati se za besmrtnost? Tijelo sigurno
nestaje, ali postoji li neki drugi nain da postignemo na cilj?
Unato naem tjelesnom nestanku, moemo nastaviti ivjeti u umovima
drugih ljudi nakon naeg odlaska u smrt. Velikim i plemenitim djelima
moemo ugravirati naa imena tako neizbrisivo u srca ljudi, da e biti
nemogue zaboraviti ih. Zdunim doprinosom naem pohodu neemo samo
nai zadovoljstvo u naem djelovanju, nego, ako su naa djela dovoljno
velika, nae potomstvo e nas zauvijek pamtiti. Ova predanost moe
biti u mnogim oblicima, poput irenja nae uzviene poruke masama, ili
financijske potpore, ili pisanja epskih remek-djela za buenje naeg
monog naroda, ili mnoga druga produktivna sredstva. Duh Klassena i
drugih velikana nikada nee nestati iz naih umova i oni e dokazati da
besmrtnost postoji. Iako oni ne mogu hodati meu nama, njihova sutina
nestati e samo ako nestane naa rasa.
Iako se svi borimo na naem svetom putu i htjeli bi priznanja za
nae uspjehe, moramo biti svjesni da postoji vii oblik besmrtnosti od
onog individualnog. Sigurno da ti hrabri junaci koji osvjetljavaju put
pravednosti moraju biti potovani, ali bez onih koji su postali besmrtni
nosei nau zlatnu rasu u obliku obitelji, bili bismo potpuno uniteni.
Jedino velikim i zdravim obiteljima moemo ponovno naseliti ovaj svijet
naom aristokratskom vrstom. Stoga, propagiranje naeg naroda i rase je
od najvee vanosti za osiguranje njegove besmrtnosti.
Nae putovanje kroz dimenzije beskrajnog ivota pokazalo nam je da kroz
mona djela i raanje moemo odrati ivot pored nae svjetovne smrti.
Meutim, ne moramo birati izmeu toga. Moramo prihvatiti obje opcije s
krajnjim veseljem slino kao to emo vladati naim bojnim sjekirama u
Rasnom Svetom Ratu. Nae sjekire trebale bi biti s duplim otricama da
predstavljaju nae inove odvanih djela na jednoj otrici, dok e druga
simbolizirati nau obitelj. S ovim energinim besmrtnim orujem moramo
juriati u bitku.

Nauimo lekciju: nikad nee biti bolji trenutak nego

sad da zajedniki otponemo nau akciju.

e svjetlost i preuzet e drastinu akciju kako bi

unitili neprijatelja."

U zadnjem poglavlju (broj 73) Biblije Bijelog

ovjeka, naveo sam nekoliko izgovora koje nai
bijeli rasni drugovi esto ponavljaju da bi izbjegli
ili odugovlaili hvatanje u kotac sa ovom uasnom
dilemom u koju je bijela rasa nesvjesno upletena.
Bijela rasa je u uasnoj zamci i uskoro e biti
unitena kao bioloka vrsta, u to malo sumnja bilo
koji mislei bijeli ovjek koji je razmotrio situaciju.
ak nitko ne negira ni to da je idovski aparat danas
u vrlo monoj poziciji da moe unititi bijelu rasu,
fanatino je okrenut ka tome i ispoljava bijes sve
vie i vie.

E upravo tako glasi njihov argument.

Da u Kreativizmu ve imamo pokreta, vjerovanje

i program uz pomo kojih emo konano rijeiti
problem i zgnjeiti ga za sva vremena, ak i tu
injenicu prihvaa veina naih istomiljenika.
Onda, u emu je problem?
Najvei problem sa kojim se suoavamo jest apatija
i izgovori koje ljudi koriste umjesto da poduzmu
akciju, militantnu i znaajnu. U kreativistikom
kredu broj 73 (Biblija Bijelog ovjeka) ve sam
naveo neke od njih i takoer sam nacrtao kvadrat
sa posljedicama koje e nas zadesiti ako ubrzo
ne budemo reagirali kao cjelina. Nakon to sam
napisao to poglavlje, postoji i jedan dodatan alibi
ija je posljedica ogromna, a koji nisam spomenuo,
a esto sam ga bio u stanju uti. Taj argument je
sljedei: "Amerikancima je potrebna velika nesrea
koja e ih zadesiti prije nego to se probude iz
sna. Njima je i dalje vrlo udobno - svi jedu dobro,
nitko nije gladan, a ako ne mogu ili ne ele raditi,
uvijek mogu pribjei socijalnoj pomoi, jer e ih
sama vlada hraniti. Dok oni imaju pored sebe pivo i
televiziju, nee biti dostupni i nee sluati nikakvo
upozorenje o uruavanju ili nekoj velikoj nesrei.
Tek nakon to se sistem urui, kada bude neimatine
i gladi, kada izbije vei rasni rat koji e uruavati
zemlju i kad se krv prolije ulicama, onda, tek onda
i samo onda, Amerikanci e se probuditi, vidjet

Ima jedan dio ovog argumenta sa kojim se u

potpunosti slaem, to je da e krv liti ulicama
Amerike i to u velikim koliinama. Bit e rasnog
rata, prvi obiljeeni cilj bit e bijela rasa. Vjerujem
u to jer svaki dokaz ukazuje da idovi planiraju
takav pokolj za Ameriku, kao to su to na okrutan
nain provodili tokom mnogih vjekova. Sigurno
e se to desiti prije 1990-e i to sam rekao u prvom
poglavlju Biblije Bijelog ovjeka. Uvjeren sam
da e oni to zapoeti im prepune ovu zemlju
dovoljnim brojem neprijateljskih obojenih rasa,
to je inae proces koji se odvija namjernom i to
veom brzinom koju idovi mogu ostvariti. Kada
bijela rasa bude dovoljno slaba, zbunjena i ranjiva,
idovi e izbaciti na povrinu svoj bijes i pokuat
e unititi najljepe stvorenje prirode - bijelu rasu.
Meutim, ostatak gore spomenutog argumenta
je totalno laan, jer kada se ostvari taj scenarij sa
krvlju koja tee ulicama, bit e previe kasno.
Zapravo, ovo me podsjea na jednu ivu sliku tune
sudbine pjetlova, kada sam jo uvijek bio djeai
na farmi u Saskatchewanu. esto smo nedjeljom
uivali veerajui piletinu. S obzirom da smo imali
nae vlastite pilie, sve to je bilo potrebno uraditi
jest uhvatiti jednog od njih, naravno pijetla, staviti
mu glavu na panj, uzeti sjekiru i odsjei mu glavu.
To je bio moment kad je akcija poinjala. Svatko
tko je izvodio ovakav udarac sjekirom, bacao
je pticu velikom brzinom na zemlju i brzo se je
udaljavao od nje, jer je krv ikljala iz njegovog
vrata i pijevac se je trzao i grio vrlo nasilno,
spotiui se bez mogunosti da normalno stane
na noge i razvlaei se unaokolo, maui svojim
krilima sve dok za jedan minut-dva ne iskrvari do
smrti i sve bude gotovo. Da, to nije lijepa slika,
ali vas upozoravam, ovo predstavlja sliku koja je
vrlo slina onoj koju bijela rasa moe doekati ako
zapadne u veliku i mlitavu apatiju i pasivno bude

ekala "da krv potee ulicama", prije nego to se

Amerikanci probude i preuzmu stvar u svoje ruke.
Kada kaem da ne drim obine prodike o nekoj
teoriji, govorim o iskustvu iz povijesti, ali i o mom
vlastitom iskustvu koje sam doivio u Rusiji, kao i
o iskustvu moje obitelji.
Moj otac se je rodio u jednoj menonitskoj mirnoj i
ivahnoj koloniji, kao i njegov
otac i njegovi djedovi. Nalazila
se je u jednom plodnom
podruju uz rijeku Molotenu
u junoj Ukrajini. Kolonizirali
su je moji menonitski preci
otprilike poevi od 1804-e
godine. S obzirom na njihovu
marljivost i mukotrpni rad,
kolonija je lijepo prosperirala i
poetkom Prvog svjetskog rata
brojala je otprilike 30 tisua
sretnih i dobrostojeih ljudi
razdvojenih u otprilike 50 sela
i zaseoka.
Meutim, na poetku 20-og
stoljea, u Rusiji je bilo oko
20 miliona idova, punih
mrnje i bijesa, eljni da
podignu ustanak i zavjeru da bi
sruili rusku vladu i dinastiju
Romanov. Tokom stoljea oni
su se pripremali, organizirali
i kovali zavjeru da urue
cijelu drutvenu strukturu, da
stvore jedno krvoprolie, da
ubiju najbolje, pogotovo bijele Ruse, te da cijelu
populaciju pretvore u robove.
Osveta! Htjeli su se osvetiti svojim neprijateljima!
A tko su bili njihovi neprijatelji? Pa cijeli svijet, jer
im se je isprijeio na putu osvajanja cijelog svijeta.
Kad se je ruska vojska uruila 1917-e godine dok
je jo trajao Prvi svjetski rat, idovi u Rusiji su
bili spremni. Uz pomo svojih rasnih roaka iz
Sjedinjenih Drava i cijelog svijeta, zapoeli su
revoluciju, anarhiju, glad i najvee krvoprolie u
povijesti.
Trideset miliona bijelih Rusa, i to onih najboljih i
najprofinjenijih, aristokracija, intelektualci, stupovi
drutva, svi su se oni sruili pred pljuskom idovskih
metaka, u jednoj operaciji prolijevanja krvi. Ovaj gr
nasilja je valjda "probudio ljude"? Pa, nije probudio
Menonite u koloniji pri Moloteni, niti ruske bijelce,
pa da shvate tko im je stvarni neprijatelj. Iako ih
je alarmirao da padnu u zastraujue oajanje, nije
ih alarmirao da organiziraju neku konstruktivnu
akciju. Nisu organizirali uinkovitu obranu niti
nali neko znaajno rjeenje.
Kada je ovaj gadni holokaust zavren (ako je

ikad i zavrio), "neto" rezultat je bio - 30 miliona

poubijanih bijelih Rusa, te idovi sa svojim
komunistikim aparatom na vrhuncu moi. Danas,
67 godina kasnije, idovi su jo uvijek snano na
svojoj poziciji i proirili su svoje smrtonosne pipke
na sve zemlje svijeta, na neke koje su otvoreno
komunistike, a na neke, kao to su Sjedinjene
Drave, lano prikrivene, ali u svakom sluaju
okrutno i u potpunosti pod
njihovom kontrolom.
Tako da, hajde da analiziramo
ovo u vezi glupog ekanja
"da krv potee ulicama"
prije nego to se probudimo
i organiziramo bijele ljude u
Americi i cijelom svijetu. Jesu
li moda bijeli Rusi shvatili
holokaust koji se je planirao i
proveo u djelo nad njima? Jesu
li moda moji preci, Menoniti,
to shvatili? Ne, nisu to uinili.
Ni Rusi, ni Menoniti, ni moji
preivjeli roaci to nisu shvatili
do danas.
Meutim, "bijeli" i "crveni"
Rusi su ratovali jedni protiv
drugih. Pa zar vas ovo ne
podsjea na "Sjever" i "Jug" u
amerikom graanskom ratu.
E pa trebalo bi vas podsjeati.
idovi su zapovjedali obama
zavaenim frakcijama dok su
se obje frakcije meusobno
tamanile. idovi su jednostavno na savren nain
manipulirali sjajnom strategijom PODIJELI I
VLADAJ. I osvojili su nas. Rusi i moji preci
Menoniti su jednostavno reagirali kao pijetao sa
odsjeenom glavom. Bacali su se i valjali bez
ikakvog cilja u svim pravcima, bez jasnog i vrstog
cilja i totalno nezgrapno, sve dok nisu iskrvarili do
smrti. Lijepe menonitske kolonije, tako napredne,
potpuno su razorene i njihova nekad rastua i sretna
populacija u potpunosti je to pobijena, to poslana
u Sibir, to rasprena po cijeloj planeti zemlji. Ja
sam jedan od tih "rasprenih", koji je preivio.
Kad sam se ja rodio u malom menonitskom selu
Rudnerveidu u veljai 1918-e godine, zaista je sve
izgledalo tako tuno, ne samo za Rusiju, ve i za
moju uu porodicu. I zaista i jest tako bilo. "Bijela"
i "crvena" armija su se odale jednoj krvavoj borbi
i graanskom ratu, a dio njih se je upravo borio u
zadnjem dijelu naeg malog sela u junoj Ukrajini.
Drugi dio se je borio upravo u zadnjem dvoritu
nae kue i nekoliko bombi je pogodilo nau kuu.
Kad sam imao devet mjeseci, majka je rekla da sam
se razbolio od difterije ili arlaha (zaboravio sam
tono to je bilo) i zamalo umro. U tom trenutku
zavaene frakcije su i dalje proeljavale nae

podruje i irile tetu, anarhiju i razaranje.

Vojne akcije su bile propraene nasilnim vojnim
konfiskacijama, kaosom i glau. Tokom te gladi
koja je trajala od 1921. - 1922., pet miliona
ljudi je umrlo samo u Ukrajini, od izglaivanja,
meu njima i mnogi menoniti. Danas, 67 godina
kasnije, Rusija je i dalje pod okrutnom izmom
idovskog tiranina. Ja vas pitam - to biste danas
uradili da zaponete oslobodilaki pokret koji e
nas osloboditi od idovske tiranije pod ovakvim
uvjetima? Zaista, stvari nisu otile ovako daleko u
samim Sjedinjenim Dravama, barem ne jo uvijek,
a gdje ima ivota ima i nade. Mi (naa porodica)
smo se oslobodili od te uasne dileme, i otili smo
u Meksiko 1924-e godine, zatim u Kanadu 1926-e
godine. Devetnaest godina kasnije, emigrirao sam
u Sjedinjene Drave i napredovao. Ponavljam, dok
smo ivi ima nade, dok god nam je od koristi "struja
ljudskih stvari"(citiram Shaekespearea - "the tide in
the affairs of men") i preuzeti direktnu i znaajnu
akciju.
Postoji jedna mona (a i vrlo bolna) lekcija koju
moramo nauiti iz iskustva same povjesti tokom
jednog kratkog perioda kao to je moj ivot.
Nauio sam ja dobro ovu lekciju i nauio sam
je na bolan nain. Ova lekcija je
prokleto jednostavna i glasi:
"pripremite se da unitite
svog
nemilosrdnog
neprijatelja,
idovsku zavjeru,
PRIJE
NEGO
to vaa glava
bude na panju za
sjeenje
drva".
Kada sjekira pone
padati nadolje, bit
e previe kasno. Kao
pijetao sa otkinutom
glavom, im krv pone
tei ulicama, bijela rasa e
se poeti valjati okolo bez ikakvog
vrtog cilja, spotiui i bacakajui se, ubijajui se
meusobno i na kraju iskrvariti do smrti. To nije
dobar trenutak da se probudimo i ponemo se
organizirati za preivljavanje bijele rase. Najbolji
trenutak da to uradimo je SADA! Naravno da smo
ovo trebali uiniti prije mnogo mnogo vremena.
Podsjetimo li se na nae grijehe izbjegavanja, na
ono to bijela rasa jest morala, ono to bi morala i
ono to mora, lista je jednostavno nedostina. Mogli
bismo se vratiti 6 tisua godina unazad i rei da su
Egipani trebali imati jednu rasnu religiju, to sam
neprestano ponavljao. Ali sve je to sad ve davno
zavrena i prola pria, i to se ne moe promijeniti.
Ono to moemo, to je da promijenimo sadanjost
kako bismo oblikovali budunost. I ima previe toga
to moemo uraditi i to moramo uraditi, i nikad
nee biti bolji trenutak da se to uradi nego sad.

Pomisao da je anarhija idealni trenutak da se

probudimo, organiziramo i ujedinimo opet bijelu
rasu, nikad nije potvrena u povjesti. Ve sam priao
o Rusiji. Mogu priati i o Maarskoj, Rumunjskoj,
ehoslovakoj, Angoli, Kongu, Rodeziji, Libanu.
Teror, anarhija i krv na sve strane. Svaki put je
idov izvukao korist. Najsvjetliji primjer u povjesti,
kada je jedan ivahni narod organizirao sam sebe i
suprotstavio se idovskom teroru, bila je Hitlerova
Njemaka, tokom dvadesetih i tridesetih godina
dvadesetog stoljea. Nije provedena u djelo krvava
revolucija kao ona u Rusiji 1917. Ne, to je uinjeno
namjernim planiranjem, konstruktivno i intenzivnim
zalaganjem, uglavnom mirnim metodama. Naravno,
Njemaka je 1920-ih govina bila oajna, istina je da
su uvjeti bili kaotini, ali mo koju je Hitler izgradio
zasnivala se je na uvjetima koji su jo uvijek bili
civilizirani i dobro organizirani. Recimo, pota je
jo uvijek funkcionirala, eljeznice su i dalje radile
punom parom. Ugljen se je sistematski iskopavao
iz rudnika i tvornice su jo uvijek proizvodile,
iako letargino i pod idovskom manipulacijom.
Ali jo uvijek nije krv tekla ulicama niti je bilo
totalne anarhije. Hitler je svoju mo izgradio na
koliko-toliko civiliziranim osnovama. Kada su Rusi
pljakali Berlin, a Saveznici gaali Dresden
iz zraka, vie to nije bilo mogue
ostvariti.
Ova lekcija bi morala
biti bolno jasna nama
koji smo ovdje
u Americi, ali i
bijeloj rasi irom
svijeta. Usprkos
naoj nemarnosti i
naim glupostima
iz prolosti, nikad
nee
biti
bolji
trenutak nego sad da se
organiziramo u realizaciji
onoga to smo zacrtali zajedno
(Opet proitajte Kreativistiki kredo
broj 73 u Bibliji Bijelog ovjeka).
Dozvolite mi da ponovim, ne postoji nikakva
magina pilula niti formula pa da se oslobodimo
nae dileme. Odgovor je u graenju snanog rasnog
pokreta koji e biti odluan i moi slomiti idovsku
mo. Mi imamo medije. Mi imamo resurse i imamo
mo da ostvarimo to.
Moramo biti odluni u tome, i boriti se protiv svake
prepreke. Moramo postati odluni i polarizirati se
u jednom zajednikom pogonu. Ne smijemo se
vie bacakati i razvlaiti okolo na stotinu strana
kao pijetao sa otkinutom glavom(Proitati ponovo
broj 10, knjiga "irenje Kreativizma", poglavlje
"Poliglotski um"). Moramo poduzeti neto.
Moramo se polarizirati oko jedne rasne religije

i potaknuti nae ljude na akciju-ne samo da se

osvete za najodvratniji pokolj u povjesti, ve i da
organiziraju nau rasu u jednu predivnu i zdravu
drutvenu strukturu koja e moi rasti i napredovati
tokom sljedeih milion godina.

vjernosti, kao to idovi to rade. Moramo se

polarizirati oko nae vlastite bijele rasne odanosti.
U KreativizMU imamo sve to, imamo POTPUNI
PROGRAM, KONANO RJEENJE, NAJVIE
VJEROVANJE. Imamo sve to u potpunosti.

Kreativizam je odgovor. Imamo nae vjerovanje,

program i osnovu. Ali bez pomoi i odlune
podrke, militantnost ne znai nita. Moramo imati
povrku aktivista kako bismo osnovali svjetski
zajedniki blok i moramo imati aktivistike grupe
razasute svugdje po njegovim podrujima. Moramo
imati oboje-i disperziju i polarizaciju. Ovo nije
kontradikcija! Ovo je strategija preivljavanja na
najbolji nain, i idovi su to prakticirali sa uspjehom
tisuama godina. Jednog od ovih dana u napisati
lanak koji je u potpunosti posveen tome.

Pa hajde onda da se posvetimo zadatku i obavimo

ga zajedno. Nikad nee biti bolji trenutak nego sad.
Vjeni napor je cijena preivljavanja i najbolje to
moemo uiniti je da to prihvatimo. Kada sjekira
bude padala iznad naeg vrata, bit e prekasno.

To znai sljedee-morate stvoriti lokalne grupe

nae Crkve u svojim podrujima (itati opet 10-o
poglavlje u knjizi "irenje Kreativizma") i uiniti
da rastu i proire se. Moramo se takoer polarizirati
oko jednog vjerovanja, jednog programa, jedne

10

Uinimo da iskustvo ruske krvave prie bude lekcija

za nas - da kaos, anarhija i neredi nisu najbolja
vremena za ujedinjenje snaga bijele rase, jo kad
tome pridodamo i idovsko preuzimanje Poljske,
Rumunjske, ehoslovake, Maarske, Istone
Njemake, Jugoslavije, Rodezije, Angole i mnogih
drugih zemalja koje je zadavila idovska elina
komunistika ruka salivena od strane idovskih
tirana, pitamo vas - koliko puta e nas udariti po
glavi prije nego to nauimo ovu lekciju?

11