Professional Documents
Culture Documents
Marlo Morgan Tihi Zov Australije PDF
Marlo Morgan Tihi Zov Australije PDF
Morgan
TIHI
zov
AUSTRALIJE
mudrost zaboravljene kulture
stare 50000 godina
1 njena poruka
ljudima dananjice
Naslov izvornika
MUTANT MESSAGE DOWN UNDER
Sadraj
Zahvale
Poruka autorice
1. Poasna goa
2. Kutija za glasovanje
3. Prirodna obua
4. Spremni? Kreemo!
5. Uzdizanje
6. Gozba
7. to je to - sigurnost?
8. Beini telefon
9. eir za divljinu
10. Nakit
11. Mesni umak
12. iva zakopana
13. Iscjeljivanje
14. Totemi
11
13
17
25
33
39
49
57
63
73
79
85
87
95
99
109
15. Ptice
16. ivanje
17. Medicina glazbe
18. Hvata snova
19. Iznenaenje za veeru
20. Mravi bez okolade
21. Na elu skupine
22. Moja zakletva
23. Objava u snovima
24. Zapisi
25. Primljena
26. Sretan neroendan
27. Otplavljena
28. Krtenje
29. Osloboena
30. Sretan zavretak?
113
115
119
123
129
133
139
147
153
163
169
173
177
181
185
189
Zahvale
knjige ne bi bilo bez dva posebna ovjeka - dvije due
koje su me prigrlile i strpljivo me ohrabrivale na let. Posebno se
zahvaljujem Jeannette Grimme i Carri Garrison to su ovu spi
sateljsku pustolovinu podijelile sa mnom.
Zahvaljujem piscu Stephenu Mitchelu to me ohrabrio svo
jom reenicom: "Ako i nisam uvijek vjerno prenio njihove
rijei, uvijek sam pokuavao vjerno prenijeti njihov duh."
Zahvaljujem Og Mandinu, dr. Wayne Dyeru i dr. Elisabeth
Kbler-Ros, poznatim spisateljima i stvarnim ljudima.
Zahvaljujem mladom Marshallu Ballu to je svoj ivot pos
vetio uiteljstvu.
elim takoer zahvaliti tetki Noli, dr. Edwardu J. Stegmanu,
Georgi Lewis, Peg Smith, Dorothei Wolcott, Jenny Decker,
Jani Hawkins, Stabdfordu Deanu, Nany Hoflund, Hanley Thomas, veleasnoj Marilyn Reiger, veleasnom Richardu
Reigeru, Waltu Bodine, Jacku Smallu, Jeffu Smallu i Waynu
Bakeru iz Arrow Printinga, Stephanie Gunning i Susan
Moldow iz Harper-Collinsa, Robyn Bern, Candice Fuhrman, a
posebice Stevenu Morganu, predsjedniku poduzea M M .
11
Poruka autorice
15
1
Poasna goa
2
Kutija za glasovanje
oko 170 centimetara. Veina njih bila je starije dobi, ali je nji
hova koa bila boje okoladnog mlijeka i izgledala je mekano i
zdravo. Nitko nije imao dugu kosu; veinom je bila kovrava i
priljubljena uz kou glave. Oni s duom kosom nosili su usku
traku koja je bila isprepletena oko kose i vrsto je pridravala.
Pored ulaza sjedila je jedna vrlo stara bjelokosa ena. Na vratu i
oko glenjeva imala je iscrtane vijence cvijea. U tom crteu
osjeao se dodir umjetnika koji je s mnogo panje ocrtao svaki
detalj lia pa ak i tukove u sreditu svakog cvijeta. Svi su
bili odjeveni u dva komada odjee ili omotani tkaninom poput
one koju su dali meni. Nisam vidjela nijedno dijete ili mlau
osobu, samo jednog djeaka starog oko 15 godina.
Pogled mi je privukla najukraenija osoba u prostoriji mukarac crne kose protkane ponekom sijedom vlasi. Njego
vana brada davala je njegovom licu mo i dostojanstvo. Na
glavi je nosio prekrasan ukras iz svijetlog papagajevog perja. I
na njegovim rukama i glenjevima bilo je drugog perja. Oko
pojasa je nosio nekoliko predmeta, a na grudima je imao ok
ruglu izrezbarenu plou nainjenu od kamena i sjemenja. Ne
koliko ena nosilo je slinu, manju inaicu te ploe u obliku
ogrlice.
Osmjehnuo mi se i pruio mi obje ruke. Zagledavi se u nje
gove crnopurpurne oi osjetila sam mir i sigurnost. Mislim da
je imao najnjenije lice koje sam ikada vidjela.
Meutim, moji osjeaji hitali su u suprotnom smjeru. Obo
jena lica svih nazonih, a posebice mukarci u pozadini koji su
u rukama drali nabruene noeve poveali su moj strah. Ipak,
izrazi njihovih lica bili su ljubazni, a okruje je odisalo aro
mom podrke i prijateljstva. Ovladala sam svojim osjeajima
uvjeravajui samu sebe da mi je procjena pogrena. Sve to
sam dosad doivjela nije bilo ni priblino slino onom to sam
26
mnom.
Na posljetku je ritam glazbe opao, a kretnje su se usporile.
Zatim je sve prestalo. Ostao je samo postojani puls na izgled
jednak pulsu mojeg srca. Svi su bili nepomini i tihi. Gledali su
svojeg vou. On je ustao i priao mi. Smijeio mi se i zastao is
pred mene. Osjetila sam da se razumijemo. Intuicija mi je go
vorila da smo stari prijatelji, ali naravno, to nije bilo tono.
Pretpostavljam da sam se u njegovoj nazonosti jednostavno
osjeala udobno i prihvaeno. Starjeina je uzeo dugu konu
cijev nainjenu iz koe australskog kljunaa koju je inae nosio
opasanu te je zatresao njome u smjeru neba. Otvorio je jedan
njezin kraj i istresao sadraj na tlo. Nala sam se okruena
kamenjem, kostima, zubima, perjem i okruglo izrezanom ko
om. Nekoliko lanova plemena oznailo je u pijesku mjesta
gdje je pao svaki predmet. Nonim palcem na zemljanom tlu
vjeto su iscrtavali oznake. Zatim su vratili predmete u konu
torbicu. Starjeina je neto rekao i predao je meni. To me pod
sjetilo na Las Vegas pa sam i ja protresla cijev u zraku. Pono
vila sam cijelu igru otvarajui torbicu najednom kraju i istre
sajui sadraj na tlo. Nisam imala apsolutno nikakvu kontrolu
nad usmjeravanjem predmeta. Dvojica mukaraca spustila su
se na koljena i stopalom izmjerila kuda su moji predmeti pali u
odnosu na bacanje starjeine. Palo je nekoliko primjedbi, ali
Ooota mi nije preveo to je bilo reeno.
Tog smo popodneva proli kroz nekoliko testova. Jedan od
njih ukljuivao je voe. Bilo je to neto s debelom koom poput
banane, ali u obliku kruke. Dali su mi voku u ruke i rekli mi
da je blagoslovim. to je to znailo? Nisam imala pojma pa
sam jednostavno mentalno rekla: "Molim te, dragi Gospodine,
blagoslovi ovu hranu", i vratila voku starjeini. On je uzeo
no, odrezao vrh i poeo je guliti. Umjesto da kora padne kao
28
32
3
Prirodna obua
sam tek nekoliko stotina metara kad sam osjetila probadajui bol u stopalima. Pogledavi nadolje vidjela
sam da mi iz koe viri bodljikavo trnje. Uklonila sam ga, ali
svaki put kad bih zakoraila novo se zabijalo u moja stopala.
Pokuala sam skakutati na jednoj nozi istodobno uklanjajui
bodlje. Mora da sam ostalima izgledala vrlo smijeno jer su se
okrenuli da vide to se dogaa. Njihovi osmjesi sada su se pret
vorili u smijanje. Ooota se zaustavio i priekao me. Na licu mu
se vidjelo suosjeanje kad je rekao: "Zaboravi na bol. Ukloni
trnje kad zastanemo. Naui izdrati. Usmjeri svoju pozornost
na neto drugo. Kasnije emo se pobrinuti za tvoja stopala.
Sada ne moe nita uiniti."
Razumjela sam to je elio rei. Usmjeri svoju pozornost na
neto drugo. Radila sam sa stotinama ljudi koji su osjeali bol,
posebice posljednjih petnaestak godina kad sam kao lijenik
specijalizirala akupunkturu. U kritinim situacijama osoba e
sto mora izabrati izmeu lijeka koji e je onesvijestiti i l i aku
punkture. Na svojim sam radionicama rabila upravo te iste
33
37
4
Spremni? Kreemo!
44
48
5
Uzdizanje
zainteresirani.
Na sljedeem sastanku razgovarali smo o moguim projek
tima. Tijekom mog djetinjstva moji baka i djed ivjeli su u
Iowi. Sjeam se da je baka imala mali prilagodljivi drveni okvir
kojeg bi privrstila na prozor. Preko njega je bila razapeta
mrea protiv komaraca. Kua u kojoj sam ivjela, tipina za
veinu kua iz australskih predgraa nije imala nita takvog.
Klima ureaji nisu bili uobiajeni pa su susjedi jednostavno ot
varali prozore. Na taj nain su u kue ulazila mnoga krilata
stvorenja. Nije bilo komaraca, ali smo se svakog dana borili sa
leteim oharima. U krevet bih legla sama, ali sam se esto
budila i vidjela da jastuk dijelim sa nekoliko 5 centimetara
dugih insekata sa dugim crnim oklopom. Smatrala sam da bi mi
jedna takva mrea vrlo dobro dola.
Svi iz skupine sloili su se da su mree dobar proizvod za
zajedniki posao. Poznavala sam brani par u Americi kojeg
sam zamolila za pomo. On je bio dizajner u jednom velikom
poduzeu, a ona je bila umjetnica. Kad im u pismu objasnim
to mi je potrebno, znala sam da e mi poslati nacrt. Doista,
nacrt je stigao za dva tjedna. Moja draga teta Nola iz Iowe po
nudila je financijsku pomo kojom smo kupili poetni materi
jal i krenuli. Bio nam je potreban i radni prostor. Garae su
rijetke, ali ima dovoljno nadstrenica tako da smo kupili jednu i
radili na otvorenom.
Svatko iz skupine prirodno je zauzeo mjesto na kojem je
mogao najbolje izraziti svoju vjetinu. Imali smo knjigovou,
dobavljaa i skladitara. Imali smo specijalistu za svaki korak
proizvodnje pa ak i nekoliko prirodno obdarenih trgovaca.
Promatrala sam kako se oblikuje struktura poduzea. Bilo je
oigledno da su se bez utjecaja sa strane svi slagali da je osoba
koja isti radni prostor jednako dragocjena za opi uspjeh pro52
56
6
Gozba
mjeavina biljnih ulja dobivena zagrijavahjem lia i uklanjanjem uljnog ostatka djelovala je izvr
sno - konano sam osjetila olakanje u stopalima te sam se
ohrabrila ustati. S moje desne strane nalazila se skupina ena
koje su neto zajedno radile. Izgledalo je kao proizvodna traka.
Skupljale su iroke listove; jedna je dugom palicom tresla suho
grmlje i drvee, a druge su neto uzimale i zamatale u lie. S
drugim bi listom prekrile prvi, sve to zavile i predale treoj
osobi koja je "paket" odnijela do vatre i zakopala u eravicu.
Bila sam znatieljna. To je trebao biti na prvi zajedniki obrok
s jelovnikom o kojem sam razmiljala itav tjedan. Doepala
sam blie i nisam mogla vjerovati svojim oima. U rukama
ene nalazio se veliki, bijeli gmiui crv.
Duboko sam udahnula. Prestala sam brojati koliko sam puta
danas ostala bez rijei. Jedna stvar je bila sigurna. Nikad neu
biti tako gladna da bih pojela crva! Meutim, nisam bila svje
sna da se upravo u tom trenutku uim neemu vanom. Nikad
ne reci nikad. "Nikad" je rije koju do dananjeg dana poku
avam ukloniti iz svojeg rjenika. Nauila sam da postoje
57
62
7
to je to - sigurnost?
71
8
Beini telefon
77
9
eir za divljinu
Pitala sam ih kako mogu stajati tako mirno i pustiti insektima da hodaju po njima. Nasmijali su mi se. Zatim su mi rekli
da voa, Kraljevski crni labud, eli razgovarati sa mnom.
"Shvaa li koliko dugo traje vjenost?" pitao je. "To je dugo,
vrlo dugo razdoblje. Vjenost. Znamo da u vaem drutvu
nosite vrijeme na rukama i da ivite po satu pa te zato pitam
zna li koliko dugo traje vjenost?"
"Da", odgovorila sam. "Shvaam to znai vjenost."
"Dobro", rekao je. "Onda ti mogu rei neto vie. Sve u
Jedinstvu ima svoju svrhu. Nema nezgoda, sluajnosti ili hi
rova. Postoje samo stvari koje ljudi ne razumiju. Ti smatra da
su pustinjske muhe loe, to je za tebe pravi pakao, a zapravo se
radi o pomanjkanju razumijevanja i mudrosti. U biti, one su
potrebna i dobra stvorenja. Puu naim uima i iste vosak iz
njih, a takoer i pijesak kojeg nakon spavanja uvijek ima. Jesi li
primijetila kako odlian sluh imamo? Da, one ulaze i u nos i
iste ga." Pokazao je na moj nos i dodao: " T i ima vrlo male
rupe, ne poput naeg velikog koali nalik nosa. U danima koji
dolaze vruina e biti jo vea i ti e jako patiti ako ne oisti
svoj nos. Kad e vruina biti iznimno visoka, ne smije otvarati
usta. Ako je ikome potreban ist nos, to si ti. Muhe koje puze po
naem tijelu odstranjuju sve to je potrebno." Pokazao mi je
ruku i nastavio: "Pogledaj kako je naa koa meka i glatka, a
pogledaj svoju. Nikad nismo upoznali osobu ija se boja koe
promijenila zbog hoda. K nama si dola u jednoj boji, zatim si
postala crvena, a sad se sui i raspada. Svakog dana postaje
sve manja i manja. Nikad nismo upoznali nekog tko svoju kou
ostavlja na pijesku poput zmije. Muhe su ti potrebne da bi ois
tile tvoju kou, a jednog dana emo naii na mjesto gdje su
ostavile svoje liinke pa e nam to posluiti kao obrok." Du
boko je udahnuo i zagledao se u mene: "Ljudi ne bi mogli pre
82
84
10
Nakit
11
Mesni umak
i na tom kontinentu to se nije moglo izbjei. Bilo je praaustralskih plemena s kraljevima, sa enskim vladaricama, onima koji
su krali ljude iz drugih skupina, pa i onih koji su jeli ljudsko
meso. Mutanti ubiju i odu, ostavljajui tijelo za sobom. Ljudo
deri ubijaju i rabe tijelo da bi odrali ivot. Svrha jedne sku
pine nije ni bolja ni loija nego svrha druge. Ubiti ovjeka, ne
ovisno o tome radi li se o zatiti, osveti, obiaju ili hrani, uvijek
je jedno te isto djelo. Ne ubiti drugog ovjeka ono je to
razlikuje prave ljude od mutiranih ljudskih stvorenja.
"U ratu nema moralnosti", rekli su. "Ljudoderi nisu nikad
dnevno ubili vie nego to mogu pojesti. U vaim ratovima
tisue su ubijene za nekoliko minuta. Moda bi bilo dobro
predloiti vaim voama da sukobljene strane pristanu na pet
minuta borbe. Zatim neka roditelji dou na bojno polje, sakupe
dijelove svoje djece, odnesu ih kui, ale za njima i neka ih
pokopaju. Nakon toga mogu se dogovoriti o jo pet minuta
borbe. A moda se i nee dogovoriti oko toga. Teko je pronai
smisao u neemu to je besmisleno."
Kad sam te veeri leala na tankoj koi koja je odvajala
moja usta i oi od pjeanog tla, razmiljala sam o tome kako je
ovjeanstvo jako napredovalo u jednom smjeru, a kako stra
no nazadovalo u drugom.
94
12
iva zakopana
nije bilo lako. Teko mi je bilo izgovarati plemenske rijei. Veinom su bile vrlo duge. Primjerice,
priali su mi o plemenu koje se zove Pitjantjatjara i drugom
koje se zove Yankuntjatjara. Mnogo je toga zvuilo jednako
sve dok nisam nauila pozorno sluati. Shvatila sam da se ak i
stru- njaci ne slau oko toga kako pisati praaustralske rijei.
Neki rabe veliko B, , D i G dok drugi u istim rijeima rabe P,
, T i K. Stvar je u tome da nema dobrog ili pogrenog naina
jer sami Praaustralci ne rabe abecedu. Nitko ne moe biti u
pravu u toj raspravi. Moj problem je bio u tome to je pleme s
kojim sam bila rabilo nazalne zvukove koje mi je bilo teko
izgovarati. Da bih izgovorila "ny", morala sam pritisnuti jezik
na stranji dio zubiju. Pokuajte na taj nain izgovoriti rije In
dijanac. Postoji takoer zvuk koji se proizvodi podizanjem
jezika i brzim coktanjem. Kad pjevaju, zvukovi su esto vrlo
njeni i glazbeni, ali nakon njih slijedi nagla i odsjeena buka.
Za pijesak rabe dvadeset razliitih rijei koje opisuju sastav,
tip i druge znaajke tla u Divljini. A l i , nekoliko rijei bilo je
lako poput rijei kupi za vodu. Zabavljali su se uei moje rijei
95
98
13
Iscjeljivanje
107
Totemi
112
15
Ptice
114
16
ivanje
117
17
Medicina glazbe
lanova skupine savladalo je medicinu glazbe. Rije "medicina" ponekad se rabila u prijevodima, ali se
nije nuno odnosila na zdravstveni tretman, niti je bila pove
zana samo sa tjelesnim zdravljem. Medicina je bila neto dobro
ime ovjek pridonosi cjelokupnoj dobrobiti zajednice. Ooota
mi je objasnio da je dobro biti nadaren, odnosno posjedovati
medicinu, za namjetanje slomljenih kostiju, ali to nije bilo
bolje i l i loije od nadarenosti za bliskost s plodnou i jajima.
Oboje je potrebno i oboje je posve osobno. Sloila sam se i
veselila buduem obroku od jaja.
Tog su mi dana rekli da emo odrati veliki koncert. Sa so
bom nismo nosili glazbenih instrumenata, ali ve sam odavno
prestala ispitivati kako i kada e se neto pojaviti na naem
putu.
Kad smo tog popodneva hodali kroz kanjon, osjetila sam
rastue oduevljenje mojih suputnika. Kanjon je bio uzak,
moda kakva etiri metra, a stijene su se dizale est metara u
visinu. Zaustavili smo se da bismo prenoili, a dok su ostali pri
premali obrok od biljaka i insekata, glazbenici su postavljali
119
18
Hvata snova
127
19
Iznenaenje za veeru
suili kou. Iz nje su uklonili svo meso i utrljali u nju tanin koji
su dobivali iz kore nekih stabala. Deva nam je dala vie mesa
nego to nam je bilo potrebno za jedan obrok pa su ostatak
narezali na trake. Ono to se nije dobro skuhalo u jami, napeli
su na grane.
Nekolicina nas nosila je zalihe mesa poput zastava preko
pustinje. Lupkalo je na vjetru, suilo se i uvalo na najprirod
niji nain.
Doista neobina povorka!
132
20
Mravi bez okolade
138
21
Na elu skupine
mah.
Prela sam petnaest tisua kilometara od rodnog mjesta, ali
u mislima se nisam pomakla ni za centimetar. Odrastala sam na
temeljima logike, razuma, prosudbe, itanja, pisanja, matema
tike, uzroka i posljedice. A sada sam se nala u podruju desne
modane polovice, meu ljudima koji nisu poznavali tzv. obra
zovne zamisli i kulturne potrebe. Bili su to majstori desnog
mozga, rabili su stvaralatvo, matu, intuiciju i duhovne zami
sli. Nije im bilo potrebno izrei svoje razgovore. inili su to
mislima, molitvom, meditacijom ili kako god to elite nazvati.
Molila sam ih za pomo glasom. Mora da sam im izgledala vrlo
smijeno. Svaki Pravi ovjek bi molio tiho, od uma od uma, od
srca do srca, od pojedinca do univerzalne svijesti koja povezuje
sav ivot. Do tog trenutka sam se smatrala razliitom, odvoje
nom od Pravih ljudi. Govorili su mi da smo svi Jedno, a oni su i
ivjeli kao Jedno. A l i , do tog trenutka sam bila promatra.
Drala sam se po strani. Morala sam postati Jedno s njima, sa
svemirom i poeti komunicirati kao to to ine Pravi ljudi. I
tako sam uinila. Mentalno sam rekla "hvala" izvoru ove spo
znaje, a zatim u mislima zavapila: "Pomogni mi, molim za
pomo." Uporabila sam rijei koje sam ula svakog jutra od
plemena: "Ako je to za moje najvie dobro i najvie dobro cje
lokupnog ivota, dozvoli mi da nauim."
Dola je misao: "Stavi kamen u usta." Pogledala sam nao
kolo. Nije bilo kamenja. Hodali smo po vrlo sitnom pijesku.
Misao se vratila: "Stavi kamen u usta." Zatim sam se sjetila
kamena kojeg sam izabrala i jo uvijek uvala na prsima.
Nosila sam ga tako gotovo tri mjeseca. Zaboravila sam na
njega. Izvadila sam ga i stavila u usta i poela ga micati
jezikom. Za divno udo osjetila sam kako mi se usta poinju
vlaiti. Vratila mi se sposobnost gutanja. Bilo je nade. Moda
143
145
22
Moja zakletva
152
23
Objava u snovima
161
24
Zapisi
167
25
Primljena
171
26
Sretan neroendan
175
27
Otplavljena
180
28
Krtenje
184
29
Osloboena
187
30
Sretan zavretak?
znala sam da moj ivot nikad nee biti tako jednostavan i tako svrhovit kao tijekom posljednjih nekoliko mje
seci i da e se dio mene uvijek eljeti vratiti.
Do grada sam hodala gotovo itav dan. Nisam znala kako u
to uiniti, ni kako u se s tog mjesta vratiti do moje iznajmljene
kue. Vidjela sam autocestu, ali nije mi se inilo pametno ho
dati pored nje. Zato sam hodala po pustinji. U jednom trenutku
osvrnula sam se, a ba je u tom trenutku doao nalet vjetra i
izbrisao moje otiske stopala s pijeska. inilo se da brie poslje
dnje tragove mog ivota u Divljini. Kad sam dola u predgrae,
smei sokol, moj vjerni pratitelj, posljednji je put kruio iznad
moje glave. U daljini sam ugledala starijeg mukarca. Nosio je
plave traperice, majicu uvuenu u pojas prilinog opsega i stari
oguljeni zeleni eir. Nije mi se nasmijeio da bi me pozdravio;
umjesto toga preokrenuo je oima u nevjerici.
Juer sam imala sve to mi je bilo potrebno: hranu, odjeu,
sigurnost, zdravstvenu njegu, prijatelje, glazbu, zabavu, podr
ku, obitelj i smijeha na pretek - sve besplatno. A l i tog svijeta
vie nije bilo.
189
196
Ja, Burnam Burnam, australski domorodac iz plemena Wurundjeri, izjavljujem da sam proitao svaku rije iz knjige Tihi
zov Australije.
Bila je to prva knjiga u mom ivotu koju sam proitao u jed
nom dahu. itao sam je s velikim oduevljenjem i potovanjem.
Knjiga je odlina i ne kri povjerenje koje je autorici iskazalo
pleme Pravih ljudi. Opis naeg sustava vrijednosti i ezoteri
nih spoznaja u meni budi ponos na nae kulturno naslijee.
Svojom pripovijetkom ispravila si povijesnu pogreku. U
esnaestom stoljeu nizozemski istraiva William Dampier je
napisao da smo najprimitivniji i najbjedniji narod na povrini
zemlje. Tihi zov Australije nas uzdie na viu razinu svijesti i
opisuje nas kao kraljevski i velianstveni narod kakav doista
jesmo.
Pismo Burnam Burnama,
starjeine plemena Wurundjeri