Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books

Naslov izvornika
Malibu Rising

TAYLOR JENKINS REID

Prevela s engleskoga
Leira Harabalja

Zagreb, travanj 2023.

prvo izdanje

2
 Knjige.Club Books

Malibu je sklon požarima.

U Malibuu se to jednostavno povremeno događa. Srednjim zapadom haraju
tornada. Na američkom jugu dižu se poplave. Meksičkim zaljevom bijesne
uragani.
A Kalifornija gori.
Taj je kraj opetovano gorio otkako ga je nastanilo indijansko pleme Chumash
petsto godina prije naše ere. Gorio je 1800-ih kad su španjolski kolonizatori
prisvojili to područje. Zapalio se četvrtog prosinca 1903. kad su Frederick i May
Rindge posjedovali komad zemlje koji se danas zove Malibu. Plamen je zahvatio
pedesetak kilometara obale i progutao njihovu viktorijansku kuću na plaži.
Malibu je gorio 1917. i 1929., dobrano nakon što su onamo stigle prve filmske
zvijezde. Zapalio se 1956. i 1958. kad su se surferi i djevojke u bikinijima spustili
na obale. Zapalio se 1970. i 1978., nakon što su se u njegovim kanjonima nastanili
hipiji.
Gorio je 1982., 1985., 1993., 1996., 2003., 2007. i 2018. A ponekad i između
tih godina.
Jer u naravi Malibua je da gori.

* * *

Na rubu Malibua danas stoji znak na kojem piše: MALIBU, 40 KILOMETARA

ŽIVOPISNIH KRAJOLIKA. Duga, uska oblast koja obuhvaća tanki pojas obale
duž gotovo četrdeset kilometara, sastavljena je od oceana i planine i presječena je
cestom s dvije trake koju zovu Pacifičkom obalnom cestom poznatijom kao PCH
Sa zapadne strane PCH-a je dugi niz plaža koje oplakuju kristalno modri
valovi Tihog oceana. Duž obale, na mnogo mjesta, kuće na plaži guraju se pored
autoceste, natječući se za bolji pogled, uske i visoke. Obala je nazubljena i
stjenovita. Valovi su oštri i prozirni. Zrak odiše solju i svježinom.
Istočno od PCH-a leže goleme, suhe planine. Vladaju horizontom u nijansama
oker i sivkastozelene boje, sastavljene od pustinjskog grmlja, podivljalog drveća
i krhke šikare.
To je makija. Kresivo. Blagoslovljeno i prokleto povjetarcem.

3
 Knjige.Club Books

Iz unutrašnjosti, prema obali pa preko planina i dolina, pušu mjesni vjetrovi

Svete Ane, vrući i jaki. Predaja kaže da potiču na kaos i nered. Ali zapravo ih
samo ubrzavaju. Sitna iskra u suhoj pustinjskoj šumi pretvori se u plamen i
podivlja, goreći jarkom narančastom i crvenom bojom. Proždire zemlju i izdiše
gust crni dim koji zaklanja nebo i skriva sunce miljama daleko, dok pepeo pada
kao snijeg.
Staništa - grmlje, šikara i drveće, kao i kuće - kolibe, bungalovi i ljetnikovci,
rančevi, vinogradi i farme - nestaju u dimu i za sobom ostavljaju spaljeno tlo.
Ali zemlja se pomlađuje, spremna da iz nje isklija novi život.
Uništenje. I ponovno rađanje, podizanje iz pepela. Priča o vatri.

* * *

Požar iz 1983. nije krenuo iz suhih brda nego s obale. Počelo je na adresi Cliffside
Drive 28150, u subotu, 27. kolovoza, u domu Nine Rive, za vrijeme jedne od
najozloglašenijih zabava u povijesti Los Angelesa. Godišnja se zabava mahnito
otela kontroli negdje oko ponoći. Do sedam sati ujutro obalu Malibua već su
gutali plameni jezici. Jer, kako je u naravi Malibua da gori, tako je narav jedne
osobe nalagala da zapali vatru i ode.

4
 Knjige.Club Books

Subota, 27. kolovoza 1983.

5
Knjige.Club Books

PRVI DIO
Od 7:00 do 19:00

6
 Knjige.Club Books

7:00

NINA RIVA SE PROBUDILA I LEŽALA JE NE OTVARAJUĆI OČI.

Svijest se polako vraćala u nju, kao da je nježno predaje jutru. Ležala je u
krevetu i sanjala da je u vodi i da se prsima oslanja o dasku za surfanje, prije nego
što se počela prisjećati stvarnosti: da će stotine ljudi za nešto više od dvanaest sati
nahrupiti u njezinu kuću. Kad je to shvatila, sinulo joj je da svaka osoba koja će
se pojaviti zna za njezinu sramotu.
Lamentirala je o svemu tome, a da nije provirila kroz zavjesu svojih trepavica.
Kad bi dobro osluhnula, mogla bi nejasno čuti kako se dolje ocean razbija o
stijene.
Uvijek je zamišljala da će kupiti kuću poput one u kojoj je odrasla s braćom i
sestrom, pored stare ceste za Malibu. Trošna prizemnica nedaleko PCH-a,
izgrađena na stupovima iznad mora. S ljubavlju se sjećala posolice na prozorima,
natrulog drva i hrđavog metala pod nogama. Željela je stajati u dvorištu i odozgo
gledati plimu, slušati kako se valovi bučno razbijaju ispod nje.
Ali Brandon je htio živjeti na litici.
I tako im je kupio ovu vilu od betona i stakla na stjenovitom obronku oblasti
Point Dume, a od obale i bučnih valova dijelila ih je strma šetnja od dvadesetak
metara niz stijene.
Osluškivala je šum mora i dalje ne otvarajući oči. Zašto i bi? Ionako nije imala
što vidjeti.
Brandon nije bio u njezinom krevetu. Nije bio ni u kući. Čak nije bio u
Malibuu. Bio je u hotelu s ružičastim štukaturama i zelenim palmama u Beverly
Hillsu. Vjerojatno je, u ove rane sate, u snu grlio Carrie Soto. Kad se probudi,
vjerojatno će joj svojim velikim dlanom nalik na šapu odmaknuti kosu i poljubiti
joj vrat. A onda će se njih dvoje početi zajedno pakirati za U.S. Open.
Uf.
Nina nije mrzila Carrie Soto što joj je ukrala muža, jer se muža ne može
ukrasti. Carrie Soto nije bila kradljivica, nego je Brandon Randall bio izdajnik.
Samo zbog njega Nina Riva bila je na naslovnici časopisa Now This od 22.
kolovoza, pod naslovom Nina slomljenog srca: kako je polovica američkog
zlatnog para ostala sama.

7
 Knjige.Club Books

Cijeli članak posvećen je tome kako ju je muž, profesionalni tenisač, javno

ostavio radi ljubavnice, također profesionalne tenisačice.
Slika na naslovnici ipak joj je laskala. Iskopali su jednu od fotografija u
kupaćem kostimu snimljenu na Maldivima ranije te godine. Nosila je bikini boje
fuksije, visoko rezanog donjeg dijela. Tamnosmeđe oči i guste obrve bile su
uokvirene dugom smeđom kosom, posvijetljenom od sunca, koja se još malo
kovrčala od vlage. A naravno, tu su bile i njezine slavne usne. Punašna donja usna,
a iznad nje tanja gornja - usne Rivinih, kako su ih nazivali kad ih je proslavio
njezin otac, Mick.
Na originalnoj fotografiji Nina je držala dasku za surfanje, žuto-bijelu Town
& Country 6’ 2” thruster. Na naslovnici su je izrezali. Ali na to se dosad navikla.
U časopisu je bila fotografija Nine na parkiralištu samoposluge Ralphs, od
prije tri tjedna. Nosila je bijeli bikini, a preko njega cvjetnu ljetnu haljinu. Pušila
je Virginia Slims i nosila pakiranje od šest limenki Taba. Kad biste bolje
pogledali, primijetili biste da je plakala.
Pored njezine, stavili su fotografiju oca iz sredine šezdesetih. Bio je visok,
tamnoput i uobičajeno zgodan, odjeven u kupaće hlačice, havajsku košulju i
sandale, stajao je ispred samoposluge Trancas, pušio Marlboro i držao vrećicu s
namirnicama. Preko fotografija protezao se naslov U obitelji Riva jabuka ne pada
daleko od stabla.
Na naslovnici su Ninu prikazali kao napuštenu ženu jednog slavnog
muškarca, a u unutrašnjosti kao kćer drugog. Svaki put kad bi na to pomislila,
stegnula bi čeljusti.
Napokon je otvorila oči, zagledala se u strop i ustala iz kreveta. Odjevena
samo u gaćice, spustila se niz betonske stepenice u popločenu kuhinju, otvorila
klizna staklena vrata što su vodila u stražnje dvorište i izašla.
Udahnula je slani zrak.
Tog jutra još nije bilo vruće; povjetarac koji obilazi gradove na obali još se
držao otvorenog mora. Osjećala je kako joj puše preko ramena dok je hodala po
savršeno pokošenoj travi i dok su joj kruti rubovi vlati škakljali nožne prste.
Nastavila je do ruba litice.
Zagledala se u obzor. Ocean je bio modar kao tinta. Sunce je izašlo prije
kakvih sat vremena, a galebovi su kriještali obrušavajući se iznad mora.
Vidjela je da su valovi dobri, mrtvi val valjao se prema Little Dumeu.
Promatrala je kako nailaze i odlaze neukroćeni. Bilo joj je to tragično. Svi ti valovi
što se razbijaju, sami, i nigdje nikoga da njima zagospodari.
Ona će ih ukrotiti.
Kao uvijek, dopustit će da je ocean iscijeli.
Možda je i živjela u kući koju nikad ne bi izabrala. Možda ju je i napustio
čovjek za kojeg se nije mogla sjetiti zašto se za njega udala. Ali Tihi ocean bio je
njezin. Malibu je bio njezin dom.
8
 Knjige.Club Books

Brandon nikad nije shvatio da smisao ljepote življenja u Malibuu nije u

luksuzu, već u sirovoj prirodi.
Malibu iz njezine mladosti bio je više ruralan nego urban, a valoviti brežuljci
bili su iskrižani prašnjavim putevima i skromnim daščarama.
U rodnom gradu voljela je to što su mravi pronalazili put do kuhinjskih
površina, a pelikani ponekad ostavljali izmet po rubu terase. Uz neasfaltirane
puteve ležale su hrpice konjske balege koje su ostale za susjedima koji su jašući
išli na tržnicu.
Cijeli svoj život živjela je na ovom malenom pojasu obale i shvaćala je da
malo toga može učiniti da ga spasi od promjena. Gledala je kako skromni posjedi
prerastaju u četvrti za srednju klasu. Postao je to kraj prevelikih ljetnikovaca na
plaži. Ali uz tako divne vidike bilo je samo pitanje vremena kad će se pojaviti
nemilo bogati.
Jedino je pravo iznenađenje bilo to što se udala za jednog od njih. I sada je
posjedovala ovu krišku svijeta, sviđalo se to njoj ili ne.
Za koji trenutak okrenut će se i vratiti u kuću. Navući će kupaći kostim i
krenuti natrag ovamo, gdje će se spustiti niz liticu i dohvatiti dasku za surfanje iz
spremišta na plaži.
Ali trenutno je mislila samo na večerašnju zabavu i na suočavanje sa svima
koji su znali da ju je muž napustio. Nije se micala. Nije bila spremna okrenuti se.
I tako je Nina Riva stajala na rubu litice koju nikad nije htjela i gledala u vodu za
koju je željela da je bliže i, prvi put u svojem tihom životu, vrištala je u vjetar.

9
 Knjige.Club Books

“OSTANI TU.” JAY RIVA ISKOČI IZ SVOJEG JEEPA CJ-8, PRESKOČI KAPIJU VISINE
metar i pol, spusti se niz pošljunčani prilaz i zakuca na vrata starijoj sestri.
Nitko ne odgovori.
“Nina!” zazove. “Jesi li budna?”
Obiteljska sličnost bila je upadljiva. Bio je vitak i visok kao ona, ali više
snažan nego krakat. Smeđe oči, duge trepavice i kratka, raskuštrana smeđa kosa
pridavali su mu onu vrstu naočitosti kakva rađa samouvjerenost. Sa sunčanim
naočalama, odjeven u surferske hlačice, izblijedjelu majicu kratkih rukava i
japanke izgledao je kao ono što je i bio: prvak u surfanju.
Ponovo zakuca, malo jače. I dalje ništa.
Osjeti iskušenje da počne lupati po vratima i da ne prestane sve dok Nina ne
ustane. Jer, znao je, jednom će doći do vrata. Ali sada nije bio trenutak da bude
seronja prema Nini. Zato se okrene, vrati Wayfarerice na nos i krene natrag prema
Jeepu.
“Onda smo jutros ti i ja sami”, reče.
“Trebali bismo je probuditi”, odvrati Kit. “Htjela bi iskoristiti ove valove.”
Malena Kit. Jay upali auto i okrene ga u tri poteza, pazeći da im se daske za
surfanje ne ruše po prtljažniku. “Gleda istu prognozu kao i mi”, reče. “Zna za
mrtve valove. Može se brinuti sama za sebe.”
Kit razmisli o ovome i zagleda se kroz prozor. Odnosno: zagleda se u prostor
gdje bi bio prozor da je auto imao vrata. Kit je bila vitka i sitna, čvrsto građena,
sva od tetiva i preplanule kože. Imala je dugu smeđu kosu, posvijetljenu
limunovim sokom i suncem, pjegice po nosu i jagodicama, zelene oči, pune usne.
Izgledala je kao minijaturna verzija svoje sestre, ali bez elegancije i lakoće.
Lijepa, ali možda pomalo nezgrapna. Nezgrapna, ali možda lijepa.
“Bojim se da je možda u depresiji”, reče Kit napokon. “Mora izaći iz kuće.”
“Nije u depresiji”, reče Jay, stigavši do raskrižja gdje se susjedne ceste spajaju
na PCH. Pogleda lijevo, zatim desno, pokušavši pravovremeno skrenuti. “Samo
je dobila nogu, ništa drugo.”
Kit zakoluta očima.
“Kad smo Ashley i ja prekinuli...” nastavi Jay. Sada su letjeli PCH-om na
sjever, dok im je s desne bilo podnožje planina, a s lijeve prostrani, bistri, modri

10
 Knjige.Club Books

ocean. Vjetar je tako glasno hučao da je Jay morao vikati. “Bio sam izvan sebe,
ali onda sam prebolio. Kao što će uskoro i Nina. Tako je to u vezama.”
Činilo se da Jay zaboravlja kako je, kad je Ashley s njim prekinula, bio toliko
izvan sebe da gotovo dva tjedna nije htio ni priznati što se dogodilo. Ali Kit nije
namjeravala to spomenuti i riskirati da ga podsjeti na vlastiti ljubavni život. S
dvadeset godina, Kit još nije nikoga poljubila. I to je osjećala svakog dana, u
svakom trenutku, ponekad jače nego inače. Brat joj se često obraćao kao da je
dijete kad se radilo o ljubavi, a kad bi do toga i došlo, osjetila bi kako rumeni -
podjednako od srama i bijesa.
Automobil se približi crvenom svjetlu semafora i Jay uspori. “Samo hoću reći
da joj vjerojatno trenutno treba more”, reče Kit.
“Nina će biti dobro”, odvrati on. Kako nije bilo nikog drugog na raskrižju,
stisne gas i odveze se dalje, iako se svjetlo tek trebalo promijeniti.
“Ionako mi se Brandon nikad nije sviđao”, primijeti Kit.
“Sviđao ti se”, odvrati Jay, pogledavši je krajičkom oka. Bio je u pravu. Jest.
Jako joj se sviđao. Svima njima.
Vjetar je sve jače zavijao što se auto brže kretao, i nijedno od njih nije više
govorilo dok se Jay nije polukružno okrenuo i parkirao uz cestu pored County
Linea, pješčanog prostranstva na sjevernom rubu Malibua gdje su daskaši cijele
godine lebdjeli nad vodom.
Sada, s mrtvim valovima s jugozapada, bit će dovoljno šupljih valova da
stvore tunel. I da se malo prave važni, ako im se prohtje.
Jay je osvojio prvo i treće mjesto na dva prvenstva Sjedinjenih Država. Triput
je dospio na naslovnicu surferskog mjesečnika u tri uzastopne godine.
Sponzorirao ga je O’Neill. RogueSticks mu je nudio pokretanje linije kratkih
dasaka Riva. Bio je favorit za prvu Trostruku krunu koja se trebala održati kasnije
te godine. Jay je znao da je odličan. Ali znao je i da dijelom privlači pažnju zbog
oca. Ponekad je bilo teško reći gdje jedno počinje, a drugo završava. Sjena
Micka Rive majstorski je progonila svu njegovu djecu.
“Jesi li spremna da pokažemo ovim čudacima kako se to radi?” upita Jay.
Kit kimne uz lukav smiješak. Njegova ju je arogancija istovremeno zabavljala
i ljutila. Određene su skupine Jaya možda smatrale najuzbudljivijim i
najprobitačnijim daskašem u državi. Ali za Kit je on bio samo stariji brat, čije su
joj bravure postajale dosadne.
“Može, idemo”, reče.
Nizak tip blagog lica odjeven u dopola otkopčano neoprensko odijelo što mu
je visjelo oko bokova primijeti Jaya i Kit dok su izlazili iz auta. Seth Whittles.
Kosa mu je bila mokra, zalizana na zatiljak. Brisao je lice ručnikom.
“Hej, stari, i mislio sam da bih te jutros mogao vidjeti”, reče Jayu koji se
pojavio s druge strane Jeepa. “Ovo danas je idealno.”

11
 Knjige.Club Books

“Jasno, jasno”, reče Jay.

Seth je bio godinu mlađi od Jaya i u školi je bio u nižem razredu. Sada, kad
su odrasli, Seth i Jay kretali su se u istim krugovima i daskali na istim valovima.
Jayu se činilo da Seth to smatra pobjedom.
“Večeras će biti velika zabava”, reče Seth. U glasu mu se čula odvažnost i Kit
odmah shvati da Seth želi naglasiti da je pozvan. Primijeti Sethov pogled dok je
govorio, a ovaj joj se nasmiješi kao da je tek sad shvatio da postoji.
“Hej”, reče.
“Bok.”
“O, da, bit će zabava”, reče Jay. “Kod Nine u Point Dumeu, baš kao lani.”
“Lijepo, lijepo”, odvrati Seth, jednim okom i dalje promatrajući Kit.
Dok su Seth i Jay razgovarali, Kit izvadi daske iz prtljažnika i obje ih premaže
voskom. Stane ih vući prema obali. Jay je sustigne. Uzme od nje svoju dasku.
“Dakle, Seth valjda dolazi večeras”, reče Jay.
“Shvatila sam”, odvrati Kit, vezujući uzicu oko gležnja.
“On te... odmjeravao”, izjavi Jay. Nikad prije nije primijetio da itko
odmjerava Kit. Ninu da, stalno. Ali ne i Kit.
Ponovo pogleda sestricu, kao da je vidi prvi put. Zar je sada postala privlačna
ili tako nešto? Nije mogao podnijeti ni pomisao na to.
“Svašta”, otpuhne Kit.
“On je dobar dečko, ali čudno je to”, reče Jay. “Da netko tako proučava moju
mlađu sestru preda mnom.”
“Imam dvadeset godina, Jay”, reče Kit.
Jay se namršti. “Još.”
“Da, pa, radije bih umrla nego se žvalila sa Sethom Whittlesom”, odbrusi Kit,
ustavši i dohvativši dasku. “Tako da nemoj time razbijati glavu.”
Seth je bio sasvim zgodan momak, činilo se Jayu. I bio je drag. Stalno se
zaljubljivao u ovu ili onu djevojku, izvodio ih na večere i slična sranja. Kit bi
svakako mogla proći gore od Setha Whittlesa. Ponekad ju nije shvaćao.
“Jesi li spreman?” upita Kit.
Jay kimne. “Idemo.”
Njih dvoje pođu među valove, kao što su učinili bezbroj puta u životu,
polegavši na daske i veslajući rukama jedno pored drugoga. Nekolicina ljudi već
je čekala. Jayeva nadmoć bila je očita. Odvažno se približavao valovima dok su
ga ostali promatrali. Kolona se rasprši, dajući mu prostora.
Jay i Kit zajašu sam vrh vala.

12
 Knjige.Club Books

HUD RIVA BIO JE NIZAK, DOK SU NJEGOV BRAT I SESTRE BILI VISOKI, ZDEPAST, DOK
su oni bili vitki, provodio je ljeta prekriven opeklinama od sunca dok bi oni
preplanuli i bio je najpametniji od njih. Prepametan da ne bi shvaćao posljedice
onoga što je činio.
Nalazio se desetak kilometara južno niz PCH i lizao bratovu bivšu djevojku
Ashley u kamperu Airstream nepropisno parkiranom na plaži Zuma.
Doduše, on to ne bi tako opisao. Za njega, to je bio čin vođenja ljubavi. U
svemu tome bilo je jednostavno previše osjećaja, u svakom pokretu, da bi se
moglo svesti na nešto manje vrijedno od ljubavi.
Hud je volio Ashleynu jamicu na obrazu, njezine zlaćano-zelene oči i zlatnu
kosu. Sviđalo mu se što ne može izgovoriti ‘antropologija’, što ga svaki put pita
kako su Nina i Kit i što joj je omiljeni film Vojnikinja Benjamin.
Volio je onaj njezin krivi zub koji se vidio samo kad se smijala. Kad god bi
uhvatila Huda da ga gleda, postidjela bi se i prekrila rukom usta, smijući se još
jače. I to je volio kod nje. U tim bi ga trenucima Ashley često nježno udarila i
rekla: “Prestani, sram me je”, dok bi joj pogled i dalje blistao. A kad bi to učinila,
znao je da i ona voli njega.
Ashley mu je često govorila da voli njegova široka ramena i duge trepavice.
Voljela je to što uvijek pazi na svoju obitelj. Divila se njegovom daru - kako svijet
uvijek izgleda ljepši kroz njegov fotoaparat nego kroz njezine oči. Divila se što
može ući u jednako opasne vode kao i daskaši, ali on je to činio plivajući ili držeći
ravnotežu na skuteru, s bogapitaj koliko teškim fotoaparatom u ruci, loveći u
savršenom svjetlu i pokretu ono što je Jay izvodio na dasci. Ashley je smatrala
da je to impresivnija vještina. Na kraju krajeva, nije samo Jay dospio
na naslovnicu mjesečnika triput u tri godine, nego je to uspjelo i Hudu. Sve
najslavnije Jayeve fotografije snimio je Hud. Val koji se razbija, daska koja siječe
vodu, morska prašina, obzor...
Jay je mogao jahati na valu, ali Hud je omogućavao da to izgleda lijepo. Ime
Hudsona Rive spominjalo se u sva tri izdanja. Ashley je vjerovala da Jay treba
Huda koliko i Hud treba Jaya. I zato je, kad bi pogledala Huda Rivu, vidjela tihog
muškarca kojem ne treba pažnja ni pohvale. Vidjela je čovjeka čiji rad govori sam
za sebe. Vidjela je muškarca, a ne dječaka.
Zbog toga se Hud osjećao većim muškarcem nego ikad prije.

13
 Knjige.Club Books

Ashleyno se disanje ubrzavalo dok se Hud kretao sve brže. Poznavao je

njezino tijelo i znao je što treba. Ovo nije bio prvi, drugi, ni deseti put da to čini.
Kad je bilo gotovo, Ashley povuče Huda da legne pored nje. Zrak je bio
zagušljiv - zatvorili su sve prozore i vrata prije nego što su se uopće poljubili, iz
straha da ih ne vide, čuju ili čak osjete. Ashley sjedne i odškrine prozor pored
kreveta, pustivši da uđe povjetarac. Slani zrak presiječe vlagu. Čuli su obitelji i
mlađariju na plaži, valove kako se razbijaju na obali, oštar zvižduk čuvara plaže
na najbližem tornju. U Malibuu je bio ograničen pristup mnogim plažama, ali je
Zuma, taj širok pojas sitnog pijeska i neograničene obale pored PCH-a, bila za
sve. U ovakve je dane privlačila obitelji iz cijelog Los Angelesa koje su
pokušavale istisnuti još jedan zanimljiv dan iz ljetnih praznika.
“Bok”, reče Ashley tiho, stidljivo i nasmiješeno.
“Bok”, odvrati Hud, očaran.
Uhvati prste Ashleyne lijeve ruke i poigra se njima, ispreplićući ih sa svojima.
Mogao bi se oženiti njome. Znao je to. Nikad nije osjećao takvo što prema
ikome osim prema njoj. Osjećao se kao da to zna od rođenja iako je znao da takvo
što nije moguće. Bio je spreman predati se Ashley u potpunosti, dati joj sve što
ima, sve što može. Vjenčanje iz snova, djece koliko želi. Zar bi bilo tako teško
posvetiti se jednoj ženi? Njemu se to činilo savršeno prirodnim.
Hud je imao samo dvadeset tri godine, ali osjećao se spremnim da bude
suprug, da ima obitelj, da s Ashley gradi život.
Samo je morao pronaći način da to kaže Jayu.
“Dakle... večeras”, reče Ashley dok je ustajala i odijevala se. Povuče gore
žute gaćice bikinija i navuče bijelu majicu kratkih rukava s natpisom UCLA u
plavim i zlatnim slovima preko grudi.
“Čekaj”, reče Hud, sjedne uspravno, gotovo udarivši glavom u strop. Nosio
je modre samtene hlačice, a gore nije imao majicu. Na stopalima je imao pijeska.
Stalno je na stopalima imao pijeska. Tako su oni odrastali. S pijeskom na
stopalima, na podovima, u autima, torbama i u odvodima tuša. “Skini majicu.
Molim te”, reče Hud dok se saginjao i uzimao jedan od fotoaparata.
Ashley zakoluta očima, ali oboje su znali da će ga poslušati.
On spusti objektiv i pogleda ravno u nju. “Ti si umjetnost.”
Ashley ponovo zakoluta očima. “Joj, to je tako bijedna fora.”
Hud se nasmiješi. “Znam, ali kunem ti se da još to nisam rekao nijednoj ženi
na svijetu.” To je bila istina.
Ashley prekriži ruke na grudima, uhvati donji rub majice i svuče je preko
glave dok joj se duga kosa pješčane boje rasipala niz leđa i preko ramena. Dok je
to činila, Hud je pritiskao zatvarač i snimao je u svakoj fazi razodijevanja. Znala
je da će u njegovom objektivu izgledati lijepo. Dok je fotografirao, osjećala se sve

14
 Knjige.Club Books

ugodnije, evala je od zamisli da je gleda. Ashley polako spusti ruke na donji dio
bikinija i razveže vrpce koje su ga držale. U tri hitra poteza, nestane ga.
Hud zastane na neprimjetni trenutak, zapanjen njezinom voljnošću, njezinom
inicijativom da se pred njegovim aparatom ogoli više nego što je ikad od nje
tražio. A zatim nastavi. Slikao ju je bez prekida. Ona sjedne na krevet i prekriži
noge, a on se sve više približavao s fotoaparatom.
“Nastavi snimati”, reče mu. “Slikaj dok ne budemo gotovi.” A onda povuče
njegove kratke hlače, pusti da spadnu i spusti usne na njega. Nastavio je
fotografirati dok nisu završili, a onda ona digne pogled i reče mu: “Ove su samo
za tebe. Ti ih moraš sam razviti, može? Ali tvoje su zauvijek. Jer te volim.”
“U redu”, reče Hud, i dalje ju zadivljeno gledajući. Bila je toliko toga
odjednom. Dovoljno samouvjerena da bude ovako ranjiva. Velikodušna, ali s
mjerom. Uvijek se osjećao tako smireno blizu nje, čak i kad ga je uzbuđivala.
Ashley ustane i ponovo zaveže donji dio bikinija, a zatim odlučno navuče majicu.
“Dakle, kako sam rekla, što se tiče večerašnje zabave...”
Ashley pogleda Huda kako bi procijenila njegovu reakciju. “Mislim da ne bih
trebala ići.”
“Mislio sam da smo odlučili—” započne Hud, ali Ashley ga presiječe.
“Tvoja obitelj trenutno ima dovoljno problema.” Krene uguravati stopala u,
sandale. “Ne čini ti se?”
“Misliš na Ninu?” upita Hud, prateći Ashley do vrata. “Nina će biti dobro.
Misliš da je ovo najteže što je Nina morala proći?”
“Tim više”, reče Ashley izlazeći iz Airstreama, stajući na pijesak dok joj je
sunce obasjavalo oči. Hud je bio korak iza nje. “Ne želim predstavu. Tvoja
obitelj...”
“Privlači mnogo pažnje?” nadopuni Hud.
“Točno. A ja ne želim biti još jedan Ninin problem.”
Od samog početka Huda je očaravala ta Ashleyna obazrivost prema njegovoj
sestri iako ju je vidjela samo nekoliko puta.
“Znam, ali... moramo im reći”, reče Hud, privukavši Ashley k sebi. Obgrli joj
ramena i spusti bradu na njezinu glavu. Poljubi je u kosu. Mirisala je na ulje za
sunčanje, na sintetični kokos i bananu. “Moramo reći Jayu”, objasni.
“Znam”, reče Ashley. Spusti glavu na Hudova prsa. “Samo ne želim biti od
onih.”
“Kakvih to?”
“Kuja, znaš? Ona koja staje između braće.”
“Hej”, reče Hud. “To što sam se zaljubio u tebe je moja krivnja, a ne tvoja. I
to je nešto najbolje što mi se ikad dogodilo.”
Ponekad se spotaknemo o sudbinu. Do tog zaključka je došao Hud. Tako si je
objašnjavao mnogo toga što mu se dogodilo u životu. Koja god ruka da ga je
15
 Knjige.Club Books

vodila - koja je vodila svakoga - prema određenoj budućnosti... nije bilo teorije
da bi mogla djelovati bez greške.
Ponekad pogrešni brat prvi upozna djevojku. Ne mora se dogoditi ništa
složenije od toga. Hud i Ashley... jednostavno su ispravljali sudbinu.
“Čak nema smisla to što sam bila s Jayem”, reče Ashley, odmaknuvši se od
njega ali i dalje ga držeći za ruku.
“Točno to sam pomislio kad sam te prvi put vidio”, reče Hud. “Pomislio sam:
Toj djevojci nije mjesto s Jayem.”
“Jesi li pomislio da mi je mjesto s tobom?”
Hud odmahne glavom. “Ne, predobra si za mene.”
“Pa, barem priznaješ.”
Ashley se odmakne još više i zabije pete u pijesak, puštajući da je samo Hudov
stisak zadrži da ne padne. Hud je pusti da malo tako visi, zatim je opet privuče k
sebi.
“Trebala bi večeras doći”, reče. “Pa ćemo reći Jayu i sve će biti u redu.”
Među njima je postojao prešutni dogovor da će Jayu reći laž. Poluistinu.
Namjeravali su Jayu reći da su zajedno. Nisu mu namjeravali reći da su počeli
spavati jedne noći prije šest mjeseci, kad su se slučajno sreli na molu Venice, dok
su Ashley i Jay još bili zajedno.
Ashley je nosila traper jaknu preko haljine boje koralja koja je lepršala na
povjetarcu. Hud je bio u bijelim kratkim hlačama i modroj košulji kratkih rukava,
uz par starih mokasina.
Oboje su bili vani na piću s prijateljima kad su se mimoišli pored trgovine u
kojoj su turisti kupovali potkošulje s kičastim natpisima i jeftine sunčane naočale.
Zastali su da se pozdrave i rekli prijateljima da će ih začas sustići. Ali ‘čas’ je
potrajao dok nisu shvatili da od sustizanja neće biti ništa.
Nastavili su razgovarati dok su polako hodali šetalištem, zalazeći u trgovine i
barove. On je isprobao slamnati kaubojski šešir, a ona se smijala. U šali je
dohvatila laso Wonder Woman i pravila se da ga vrti u zraku. Hud je iz načina na
koji mu se Ashley smiješila mogao naslutiti da će se ova noć pretvoriti u nešto
veće nego što je ijedno od njih namjeravalo.
Satima kasnije, nakon pokojeg pića previše, ugurali su se u jedan od skučenih
zahoda bara po imenu Ludi psi. Ashley mu je šapnula na uho: “Uvijek sam željela
tebe. Oduvijek sam željela tebe umjesto njega.” Oduvijek je htjela njega.
Trenutak nakon što je to izgovorila, Hud ju je poljubio, uhvatio ju je za bedra,
podigao oko struka i stisnuo uza zid. Mirisala je kao cvijet čije ime nije znao.
Kosa joj je bila glatka i meka na dodir. Nikad prije nije toliko uživao u nečijoj
blizini kao te noći u njezinoj.
Kad su svršili, oboje su se osjećali ushićeni, zasićeni i lagani poput zraka, sve
dok im se krivnja nije spustila u utrobe teška poput nakovnja.
16
 Knjige.Club Books

Hud je volio sebe smatrati dobrim momkom. A ipak... spavati s bratovom

djevojkom bilo je točno ono što dobar momak ne bi nikad učinio.
Svakako ne više od jednom.
Ali nakon te noći došla je sljedeća, a zatim još jedna. Onda večera u restoranu
četiri grada dalje. A potom nekoliko rasprava o tome kako bi, točno, Ashley
trebala prekinuti s Jayem.
Uskoro je to i učinila.
Prije pet mjeseci Ashley se pojavila u Hudovom Airstreamu u jedanaest
navečer i rekla: “Prekinula sam s njim. I mislim da bi trebao znati da te volim.”
Hud ju je povukao unutra, obuhvatio joj lice rukama i rekao: “I ja volim tebe.
Volim te još od... ne znam. Mnogo prije nego što sam trebao.”
I sada su samo odugovlačili, nastojeći stvoriti savršen trenutak da kažu Jayu
poluistinu. Poluistinu između polubraće, iako Jay i Hud nisu nikad o sebi
razmišljali kao o polubraći.
“Dođi na zabavu”, reče joj Hud. “Spreman sam reći svima.”
“Ne znam”, reče Ashley dok je stavljala bijele naočale i uzimala ključeve.
“Vidjet ćemo.”

17
 Knjige.Club Books

8:00

NINA JE BILA U MORU I TEŠKOM JE MUKOM PRONALAZILA DUGE, SPORE VALOVE

kakve je tražila.
Nije došla divljati. A valovi tog jutra ionako nisu bili dobri za to. Htjela je
samo elegantno kliziti na dugoj dasci, krećući se prema vrhu dok je valovi ne
sruše.
Plaža je bila tiha. To je bila najbolja strana malenog, ekskluzivnog zaljeva, s
tri strane zaklonjenog hridima visokih! dvadesetak metara. Iako je plaža zapravo
bila javna, jedini ljudi koji su znali do nje doći bili su oni koji su imali pristup
privatnim stepenicama ili oni koji su bili spremni verati se šiljastom obalom i
riskirati da ih uhvati plima.
Tog je jutra Nina dijelila zaljev s dvije tinejdžerice u kupaćim kostimima
neonskih boja koje su se sunčale te čitale Jackie Collins i Stephena Kinga. Kako
je Nina bila jedina u vodi, opuštala se na dasci tek nešto dalje od rta, bez žurbe.
Plutala je s nogama uronjenima u vodu, dok joj je vjetar hladio mokru kožu i sunce
pržilo gola ramena, osjećajući već onaj djelić mira po koji je ovamo došla.
Prije sat vremena strahovala je od zabave. Čak je sanjarila da je otkaže. Ali ne bi
mogla to učiniti Jayu, Hudu i Kit. Svake godine željno su iščekivali zabavu,
govorili su o njoj mjesecima poslije.
Zabava je započela kao divlja pijanka prije više godina, grupa daskaša i
skejtera iz cijelog grada skupila bi se kod Rivinih zadnje subote u kolovozu. Ali
otad je Ninina slava porasla i još se udala za Brandona, pa je time privukla još
više pažnje. Iz godine u godinu zabava kao da je privlačila sve više poznatih.
Glumci, pop zvijezde, manekenke, pisci, redatelji pa čak i nekolicina olimpijaca.
Nekako je ovo maleno okupljanje postalo zabava na kojoj treba biti viđen.
Makar samo da bi mogao reći da si bio na mjestu važnih događaja. Kad su se,
1979., Warren Rhodes i Lisa Crowne našli goli u bazenu. Kad su se, 1981.,
supermodeli Alma Amador i Georgina Corbyn ljubile pred svojim muževima.
Kad su se, prošle godine, Bridger Miller i Tuesday Hendricks prvi put sreli i
podijelili džoint u Nininom dvorištu. Zaručili su se dva tjedna poslije, a onda ga
je u svibnju Tuesday ostavila pred oltarom. Now This je objavio naslov: Zašto
Tuesday nije mogla prijeći most do Bridgera.
Nije bilo kraja pričama o tome što se dogodilo na zabavi kod Rivinih, a za
neke od njih Nina nije bila sigurna ni jesu li istinite.

18
 Knjige.Club Books

Navodno je Louie Davies otkrio Alexandru Covington dok je plivala golih

grudi u Nininom bazenu. Dao joj je ulogu prostitutke u Let ’Em Down Easy i sada,
dvije godine poslije, osvojila je Oscara. Kako se čini, na zabavi 80-ih, Doug
Tucker, sada ravnatelj Sunset Studija, napio se kao majka zemlja i svima rekao da
ima dokaz da je Celia St. James homoseksualka. Je li Ninin susjed Rob Lowe
prošle godine u njezinoj kuhinji otpjevao cijelu Jack&Diane s njezinim drugim
susjedom Emiliom Estevezom? Neki su tvrdili da jest. Nina nije bila sigurna.
Ne bi Uvijek primijetila sve što se događalo u njezinom domu. Ne bi vidjela
svakoga tko se pojavio. Uglavnom se brinula za to da se njezina braća i sestra
dobro provedu. I svaki put se jesu.
Prošle godine, Jay i Hud pušili su travu sa svakim članom Breezea. Kit je
provela cijelu noć u razgovoru s Violet North u Nininoj spavaćoj sobi, tjedan dana
prije no što će Violetin debitantski album doći na prvo mjesto. Otad su Jay i Hud
imali ulaznice za koncerte Breezea kad god su htjeli. A Kit još tjednima nakon
toga nije mogla prestati pričati o tome kako je Violet super. Zato je Nina znala da
ne može otkazati takvu zabavu. Rivini možda nisu kao većina obitelji, jer ih je
samo četvero, ali imali su svoje običaje. Uostalom, nije postojao dobar način za
otkazivanje zabave za koju ne postoje pozivnice. Ljudi su dolazili htjela to ona ili
ne.
Čak je čula od svoje bliske prijateljice Tarine koju je srela na snimanju za
Sports Illustrated, da namjerava doći i Vaughn Donovan. Nina je morala priznati
da je Vaughn Donovan možda najprivlačniji tip kojeg je ikad vidjela na ekranu.
Način na koji se smiješio dok je skidao naočale na parkiralištu trgovačkog centra
u Wild Night i dalje ju je osvajao.
Dok je promatrala kako se prema njoj valja mrtvi val sa zapada, zaključila je
da zabava nije prokletstvo, već blagoslov. Upravo to joj je trebalo. Zaslužila je
dobar provod. Zaslužila je opuštanje. Mogla bi podijeliti bocu vina s Tarine.
Mogla bi očijukati. Mogla bi plesati. Promatrala je kako se prvi val u nizu razbija
upravo pred njom. Kotrljao se polako, ustrajno, lijepo, prema desnoj strani, točno
kako se nadala. Pa je, kad je naišao sljedeći, veslala s njim, osjetila kako buja pod
njom i uspravila se. Kretala se s vodom i mislila samo na to kako da održi
ravnotežu, da uzima i daje u savršenom omjeru. Nije razmišljala o prošlosti ni o
budućnosti, već samo o sadašnjosti. Kako da ostanem uspravna, koliko mogu
izdržati, kako da držim ravnotežu? Bolje. Duže. S većom lakoćom. Dok je val
ubrzavao, sagnula se još niže. Kad je val usporio, manevrirala je daskom. Kad je
stekla sigurnost, otplesala je lagano do vrha daske, krećući se s lakoćom koja nije
ugrožavala brzinu. Tako je lebdjela, držeći ravnotežu stopalima, ispruženih ruku
za stabilnost.
Cijeli ju je život ta elegancija spašavala.

19
 Knjige.Club Books

1956.

POVIJESTI OBITELJI SU JEDNOSTAVNE. POSTOJE MITOVI KOJE SAMI STVARAMO O

onima koji su živjeli prije nas da bismo dali smisao svom životu.
Priča o June i Micku Rivi njihovom najstarijem djetetu, Nini, zvučala je kao
tragedija. Prvom sinu, Jayu, zvučala je kao komedija puna grešaka. Za drugog
sina, Huda, bila je to priča o porijeklu. A za najmlađu u obitelji, Kit, bila je
misterij. Samome Micku bila je samo jedno poglavlje njegovih memoara.
Ali za June je, uvijek i zauvijek, bila romansa.

* * *

Mick Riva upoznao je June Costas kad je imala sedamnaest godina. Dogodilo se
to u Malibuu, 1956., nekoliko godina prije no što su tamo stigli Beach Boysi, tek
nekoliko mjeseci prije no što će Gidget početi privlačiti tinejdžere da se u
čoporima bacaju na valove. Tada je Malibu bio ruralni ribarski gradić sa samo
jednim semaforom. Obala je bila tiha, penjala se u unutrašnjost uz uske vijugave
ceste kroz planine. Ali grad je ulazio u doba adolescencije. Počeli su se okupljati
surferi u sićušnim hlačicama i s dugim daskama, a u modu su dolazili bikiniji.
June je bila kći Thea i Christine, bračnog para iz srednje klase koji je živio u
dvosobnoj prizemnici u jednom od mnogih kanjona u Malibuu. Vodili su restoran
po imenu Pacifička riba, gdje su se služile pogačice od rakova i pržene školjke, a
koji je slabo poslovao i nalazio se odmah pored PCH-a. Njegov žarkocrveni znak
ispisan krasopisom bio je postavljen visoko kako bi bio vidljiv s istočne
strane ceste. Pozivao je ljude da samo na čas skrenu pogled s mora i pojedu nešto
prženo uz ledenu Coca-Colu. Theo je radio s fritezom, Christina je vodila
blagajnu, a noću i za vikende June je brisala stolove i prala podove. Pacifička riba
bila je Juneina dužnost i nasljedstvo. Očekivalo se da će, kad majka oslobodi
mjesto za pultom, Juneino tijelo popuniti tu prazninu. Ali June je osjećala da je
predodređena za nešto veće, čak i sa sedamnaest godina.
Smiješila se u rijetkim prilikama kad bi neka starleta ili redatelj došli u
restoran. Prepoznala bi ih istog časa kad bi ušli jer je pobožno čitala trač-časopise.
Njezin otac koji joj ništa nije mogao odbiti kupovao joj je Sub Rose ili
Confidential svaki tjedan. Dok je ribala kečap sa stolova, zamišljala je sebe u

20
 Knjige.Club Books

Pantages Theatreu na premijeri filma. Dok je mela sol i pijesak s podova, pitala
se kakav bi bio osjećaj boraviti u Beverly Hiltonu i kupovati u Robinsonsu. Pitala
se u kakvom svijetu žive zvijezde, udaljene tek nekoliko kilometara, a opet, njoj
nedodirljive jer je zaglavila tamo i služila pržene krumpiriće turistima.
Juneina radost bilo je vrijeme koje bi ukrala između smjena. Noću bi se iskrala
van, a duže spavala kad bi mogla. I, kad su roditelji bili na poslu, ali je još nisu
trebali, June bi prešla PCH i raširila ručnik na pješčanom prostranstvu preko puta
obiteljskog restorana. Ponijela bi knjigu i najljepši kupaći kostim. Pržila bi svoje
blijedo tijelo na suncu, sa sunčanim naočalama na nosu, gledajući prema pučini.
Činila je to svake subote i nedjelje do pola jedanaest ujutro, kad bi je
stvarnost odvukla natrag u Pacifičku ribu.
Jednog osobitog subotnjeg jutra, u ljeto ’56., June je stajala na plaži, s nožnim
prstima u mokrom pijesku, i čekala da joj voda postane toplija pod stopalima prije
nego što uđe. Na valovima je bilo daskaša, niz obalu su bili ribari, tinejdžerice
kao ona prostirale su ručnike i utrljavale losion u ruke. June se tog jutra osjećala
smiono pa je odjenula plavi karirani bikini bez naramenica. Roditelji nisu imali
pojma da ga ima. Otišla je u Santa Monicu s prijateljicama i vidjela ga u butiku.
Kupila ga je novcem koji je uštedjela od napojnica i posudila još tri dolara od
prijateljice Marcie. Znala je, kad bi ga majka vidjela, prisilila bi je da ga vrati, ili
još gore, baci. Ali htjela se osjećati lijepom. Htjela je poslati signal i vidjeti hoće
li netko odgovoriti.
June je imala tamnosmeđu kosu ošišanu na bob, prćasti nosić i napućene
izvijene usne. U velikim, svijetlosmeđim očima krila se lakoumnost koja često
prati nadu. A onaj bikini krio je obećanje.
Dok je tog jutra stajala na obali, osjećala se gotovo gola. Ponekad se osjećala
pomalo krivom što joj se toliko sviđa vlastito tijelo. Sviđalo joj se kako joj grudi
popunjavaju gornji dio bikinija, način na koji joj se struk sužava, a onda ponovo
širi. Osjećala se živom dok je stajala tamo, djelomično izložena. Sagnula se i
prošla rukama kroz hladnu vodu koja joj se dizala oko stopala.
Dvadesettrogodišnji, još nepoznati Michael Riva, plivao je u blizini obale.
Bio je ondje s trojicom prijatelja koje je upoznao dok je obilazio holivudske
klubove. Boravio je dvije godine u L.A-u nakon što je za sobom ostavio Bronx,
krenuvši na zapad u potrazi za slavom.
Pokušavao se osoviti na noge dok je izlazio iz valova kad mu je pogled pao
na djevojku koja je sama stajala na obali. Svidjela mu se njezina figura. Svidjelo
mu se kako stoji ondje, samotna i bez društva. Nasmiješio joj se. June je uzvratila
osmijeh. I tako je Mick ostavio prijatelje i krenuo prema njoj. Kad je konačno
stigao do nje, kap ledeno hladne vode pala je s njegove ruke na njezinu. Laskala
joj je njegova pažnja prije nego što ju je uopće pozdravio.
Mick je bio neporecivo zgodan, kose zalizane unatrag od morske vode,
preplanulih, širokih ramena koja su blistala na suncu, u bijelim kupaćim
hlačicama koje su mu savršeno pristajale. June su se dopale njegove usne, donja
21
 Knjige.Club Books

je bila tako puna da je djelovala natečeno, a gornja je bila tanja i u središtu

oblikovala savršeno malo slovo v.
Ispruži ruku. “Ja sam Mick.”
“Bok”, odvrati mu, prihvativši ruku. Sunce je blještalo i June je morala
lijevom rukom zasjeniti oči da može vidjeti. “Ja sam June.”
“June”, ponovi Mick, malo predugo zadržavši njezinu ruku. Nije joj servirao
frazu o tome kako je June lijepo ime, ali jasno je prenio osjećaj u smirenoj radosti
s kojom ga je izgovorio naglas. “Najljepša si djevojka na ovoj plaži.”
“Joj, pa ne znam baš”, odvrati June uz smijeh, skrenuvši pogled. Osjećala je
kako se crveni i nadala se da on neće primijetiti. -
“Nažalost, to je činjenica, June”, reče Mick kad ponovo susretne njezin
pogled, a zatim joj pusti ruku. Polako se nagne naprijed i poljubi je u obraz.
“Možda da te nekad izvedem van?”
June osjeti trnce od srca do nogu.
“Voljela bih to”, reče, nastojeći zadržati ravnodušnost u glasu. June nije imala
mnogo iskustva s muškarcima - onih nekoliko spojeva na kojima je bila bili su
školski plesovi - ali znala je dovoljno da sakrije revnost.
“Pa dobro”, reče, kimnuvši joj. “Dogovorili smo spoj.”
Dok je Mick odlazio, June je bila sigurna da on nema pojma da joj se od ushita
vrti u glavi. Sljedeće subote uvečer, u petnaest do šest, June je obrisala zadnji stol
u restoranu i tiho skinula crvenu pregaču. Presvukla se u slabo osvijetljenom,
prljavom zahodu. Pozdravila je roditelje mahnuvši uz stidljiv osmijeh. Rekla im
je da će se naći s prijateljicom. Dok je stajala na parkiralištu u omiljenoj haljini
A-kroja i ružičastoj vestici na kopčanje, ponovo je provjerila svoj odraz
u sklopivom zrcalu i zagladila kosu.
A on se pojavio točno u šest. Mick Riva u srebrnom Buick Skylarku. Nosio
je dobro krojeno modro odijelo s bijelom košuljom i širokom crnom kravatom,
nalik na stil po kojem će postati poznat za samo nekoliko godina.
“Bok”, reče, izađe iz auta i otvori joj vrata.
“Bok”, odvrati June, ulazeći. “Baš si pravi gospodin.”
Mick se nasmiješi samo jednom stranom usta. “Uglavnom jesam.” June se
jedva suzdrži da se ne onesvijesti.
“Kamo idemo?” Upita June dok je Mick izlazio s parkirališta i kretao prema
jugu.
“Ne brini”, reče Mick i nasmiješi joj se. “Bit će super.”
June se zavali u sjedalo i privuče torbicu u krilo. Gledala je kroz prozor prema
oceanskom sumraku. U takvim je trenucima bilo lako cijeniti ljepotu svojeg
rodnog grada.
Mick skrene na parkiralište Morskog lava, izgrađenog na stjenovitoj obali,
čiji je prevelik znak sa sabljarkom objavljivao da je “svjetski poznat”.
22
 Knjige.Club Books

June podignu obrve. Bila je ondje nekoliko puta prije s roditeljima, u

posebnim prilikama. Njezina je obitelj imala stroga pravila za ovakva mjesta: pije
se samo voda, uzima se jedno predjelo, glavno jelo se dijeli, ne uzima se desert.
Mick joj otvori vrata automobila i uzme je za ruku. Ona izađe iz auta.
“Izgledaš divno”, reče joj.
June pokuša ne pocrvenjeti. “I ti si vrlo naočit”, reče.
“Pa baš ti hvala”, odvrati Mick, zagladivši kravatu i zatvorivši vrata za njom.
Uskoro osjeti toplinu njegove ruke u dnu leđa dok ju je usmjeravao prema ulaznim
vratima. Odmah se prepustila njegovom dodiru. Njegov autoritet osjećala je kao
olakšanje - kao da se, napokon, pojavio netko tko će je povesti prema budućnosti.
Nakon što su ušli, odveli su ih do stola uz prozor s pogledom na Tihi ocean.
“Ovo je lijepo”, reče June. “Hvala ti što si me doveo ovamo.”
Promatrala je kako se Mickovo lice opušta i širi u osmijeh. “O, hvala”,
odvrati. “Pomislio sam da bi možda željela morsku hranu, ali nisam bio siguran.
Jer mi se čini da tvoja obitelj drži Pacifičku ribu, zar ne?”
“Da.” June kimne. “Moji roditelji su vlasnici. Ja pomažem.”
“Je li ti onda dojadilo jesti jastoga?” upita Mick.
June odmahnu glavom. “Nimalo. Dojadile su mi pogačice od jastoga.
Najradije ih nikad više ne bih kušala. Ali skoro nikad ne jedemo pravog jastoga.
I sigurno nemamo odreske ili nešto slično.
Imamo samo burgere, prženi krumpir, školjke i tako to. Sve je prženo. Moj
otac još nije našao nešto što ne bi mogao pržiti.”
Mick se nasmije. A June to nije očekivala. Pogleda ga i nasmiješi se.
“Kad odu u mirovinu, ja bih trebala preuzeti.” Roditelji su June nedavno
iznijeli vrlo neprivlačnu zamisao: da se uda za čovjeka koji bi htio s njima voditi
restoran.
“Kako shvaćam, nisi time oduševljena?” upita Mick.
Ona odmahne glavom. “Ti bi bio?” Možda bi on bio. Možda udaja za čovjeka
koji bi htio preuzeti restoran i ne bi bila tako loša.
Mick joj se dugo zagleda u oči. “Ne”, reče. “Ne bih bio oduševljen.”
June spusti pogled na svoju vodu i otpije gutljaj. “Da, i mislila sam da ne bi.”
“Imam u planu veći plijen, samo to”, reče Mick.
June podigne pogled. “Da?”
Mick se nasmiješi i spusti jelovnik. Premjesti se, nagnuvši se naprijed,
spreman da s June podijeli tajnu, reklamu, čaroliju. “Ja sam pjevač”, reče.
“Pjevač?” ponovi June, višim tonom. “Kakav pjevač?”
“Odličan.”
June se nasmije. “Pa, onda bih nekad voljela čuti kako pjevaš”, reče.

23
 Knjige.Club Books

“Polako se probijam u Hollywoodu, pjevam u glazbenim klubovima,

upoznajem prave ljude. Još ne zarađujem mnogo. Zapravo, da budem iskren,
jedva da išta zaradim. Preko dana ličim kuće da bih pokrio troškove. Ali postižem
nešto. Moj prijatelj Frankie poznaje tipa koji radi kao lovac na talente za Runner
Records. Možda, ako ga zadivim, dobijem prvi ugovor za ploču.”
Riječi “Hollywood”, “glazbeni klubovi” i “ugovor za ploču” ubrzali su Junein
puls. Smiješila se, ne skidajući pogled s njega. Konobar je došao uzeti narudžbu,
ali prije nego je June stigla reći svoje, Mick preuzme. “Oboje ćemo uzeti
kombinaciju mesa i plodova mora.”
June potisne iznenađenje dok je sklapala jelovnik. Pruži ga natrag konobaru.
“Dakle, ako uspiješ, moći ću reći da sam te poznavala?” upita.
Mick se nasmije. “Misliš li da ću uspjeti?” upita. “Misliš li da mogu dobiti
ugovor za ploču? Družiti se sa zvijezdama? Putovati svijetom i rasprodavati
dvorane? Dospjeti u novine?”
“Mene pitaš?” začudi se June, poravnavši ubrus u krilu. “Ja nisam u tom
poslu. Nikoga nije briga što ja mislim.”
“Mene jest”, reče Mick. “Meni je važno što misliš.”
June ga pogleda i uoči samu iskrenost na njegovom licu. “Da”, reče,
kimnuvši. “Da, mislim da ćeš uspjeti.”
Mick se nasmije i ispije led s dna čaše.
“Tko zna? Možda ću za godinu dana biti međunarodna senzacija, a ti ćeš biti
djevojka koja me drži pod ruku.”
June je znala da je ovo samo slatka fraza. Ali morala je priznati da djeluje.
Kasnije, dok su se valovi valjali ispod njihovog prozora, Mick joj postavi pitanje
koje nitko prije nije. “Znam da ne želiš preuzeti restoran, ali što želiš?”
“Kako to misliš?” upita June.
“Mislim, kad zatvoriš oči...” započne.
June sklopi oči, polako ali odmah, rado ga poslušavši.
“I kad zamisliš sebe sretnom u budućnosti, što vidiš?”
Možda malo glamura, malo putovanja, pomisli June. Željela je biti od onih
žena koje, kad im netko da kompliment za krzneni kaput, mogu reći: “Taj? Kupila
sam ga u Monte Carlu.” Ali to je samo bilo pusto maštanje. Puko sanjarenje. Imala
je i pravi odgovor. Onaj koji je vidjela u živim bojama, koji je bio toliko stvaran
da ga je mogla dodirnuti.
Otvori oči. “Obitelj”, reče. “Dvoje djece. Dječaka i djevojčicu. Dobrog muža,
koji voli sa mnom plesati u dnevnom boravku i koji se sjeti godišnjice braka. I
nikad se ne svađamo. Imamo lijepu kuću. Ne u brdima ni u gradu, nego blizu
oceana. Baš na plaži. S dva umivaonika u kupaonici.”
Mick joj se nasmiješi.

24
 Knjige.Club Books

Htio je u svojoj karijeri obići cijeli svijet, ali je uvijek zamišljao i da će ga kod
kuće čekati obitelj. Htio je ženu i djecu, dom u kojem ima prostora za disanje i
spokoj čak i kad nije tiho. Nije bio siguran hoće li ikad imati takav život. Nije bio
siguran kako izgleda ni kako ga čovjek može stvoriti. Ali ga je htio. Baš kao i ona.
“Dva umivaonika, ha?” reče.
June kimne. “Uvijek mi se sviđala ta zamisao. Roditelji moje prijateljice imali
su dva umivaonika u kući kod kanjona Trancas. Ondje su imali ranč iza tržnice”,
objasni. “Znale smo se igrati preodijevanja u sobi njezinih roditelja. Primijetila
sam da imaju dva umivaonika u glavnoj kupaonici i pomislila sam ‘Hoću imati
takve kad odrastem da muž i ja možemo istovremeno prati zube’.”
“Sviđa mi se to”, reče Mick, kimnuvši. “Ni ja nisam iz svijeta s dva
umivaonika. Kad sam bio dijete, nismo si mogli priuštiti ni pogačice od jastoga.”
“Ma to ti meni nije važno”, reče June. Nije bila sigurna je li to istina ili ne,
općenito gledano. Ali osjećala je tako dok je to izgovarala.
“Hoću reći... ne dolazim iz imućne obitelji. Ali ne vjerujem da status u kojem
si rođen predodređuje smjer u kojem ideš.”
Mick je odrastao u slavnoj socijalnoj zgradi, dijeleći kupaonicu s drugim
obiteljima. Ali davno je odlučio da u njegovoj budućnosti neće biti bijede. Imat
će sve i po tome će znati da je pobjegao od prošlosti.
“Jednog dana bit ću bogat, ne brini”, reče. “Samo te upozoravam da sam
rizična dionica.”
June se nasmiješi. “Restoran mojih roditelja je na rubu bankrota svake dvije
godine. Nisam u poziciji da te osuđujem.”
“Znaš, ako se ikad probijemo u svijet s dva umivaonika, ljudi koji ih već imaju
zvat će nas skorojevićima.”
June se nasmije. “Ne znam. Možda budu prezauzeti spoticanjem jedni preko
drugih dok se budu gurali da dobiju tvoj autogram.”
I Mick se nasmije. “Pa, u to ime, živjeli”, reče. Ona podigne svoje piće. Kad
je došao red na desert, Mick prepusti odluku June. Živčano je pretraživala
jelovnik nastojeći odabrati savršeni desert, dok je konobar čekao. “Neodlučna
sam! Da uzmemo flambirane banane ili pečenu Aljasku?”
Mick joj mahne rukom. “Ti odluči.”
Još je malo oklijevala pa se sagnuo prema njoj i šaljivo joj šapnuo. “Ali uzmi
flambirane banane.”
June digne pogled. “Flambirane banane, molim vas”, reče konobaru.
Kad su stigle, oni ukrste vilice iznad istog tanjura.
“Pazite malo, gospodine”, reče June s osmijehom na usnama. “Prisvojili ste
sav šlag.”
“Ispričavam se”, reče Mick, naslonivši se. “Baš sam slab na slatko.”
“Pa i ja, valjda ćemo se morati dogovarati.”
25
 Knjige.Club Books

Mick joj se nasmiješi i gurne tanjur na njezinu stranu stola, nudeći joj ostatak
deserta. June ga prihvati.
“Hvala ti što si napokon pravi gospodin”, reče.
“Shvaćam”, reče Mick. “Samo si htjela da kažem da ćemo podijeliti desert,
ali da te pustim da ga pojedeš sama.”
June kimne dok je jela.
“Pa, ja nisam takav tip. Hoću dio deserta. Hoću svoju polovicu. I, ako ovo
među nama uspije, morat ćeš se na to naviknuti.”
Ako ovo uspije. June je dala sve od sebe da ne porumeni.
“Dobro”, reče, pruživši mu ostatak, sretna što ga se može odreći. “Pošteno je
pošteno.”
Kad je konobar na stol stavio račun, Mick ga odmah uzme.
“Želiš li se osvježiti prije odlaska?” upita je.
“Da”, reče June, ustavši od stola. “Hvala. Začas se vračam.”
Otišla je u toalet gdje je ponovo nanijela svijetloružičasti ruž, napudrala lice i
provjerila zube. Hoće li je poljubiti? Otvorila je vrata i zatekla Micka kako je čeka.
“Spremna za polazak?” upita, ponudivši joj da ga primi pod ruku.
Dok su se žurno vraćali u auto, June se učini da je Mick možda izbjegao
plaćanje računa. Ali otjera tu misao čim se pojavila.
Te večeri, nakon odlaska iz restorana, parkirali su uz cestu pored plaže. Mick
je uzme za ruku i povede je na svježi noćni zrak dok su im bosa stopala tonula u
prohladni pijesak.
“Sviđaš mi se, June”, reče Mick i privuče je bliže, čvrsto je stisnuvši. Htio je
ženu koju bi mogao usrećiti. “Ti si jedna na tisuću.”
Poče se njihati s njom kao da se čuje glazba.
June nije bila sasvim sigurna što je to Micku iznimno kod nje. Nije odigrala
hladnokrvno kako je namjeravala. Bila je sigurna da mu je dala do znanja koliko
je očarana njime. Bila je sigurna da može osjetiti koliko je naivna po pitanju
ljubavi i seksa. Ali ako je vjerovao da je posebna, možda bi se i ona mogla usuditi
u to vjerovati.
“Mogu li ti pjevati?” upita Mick.
June se nasmiješi i reče: “Zar ću čuti taj divan glas?”
Mick se nasmije. “Lijepo sam samog sebe nahvalio. Možda i nije tako divan.”
“Kako god, voljela bih ga čuti.”
Ondje, pored Pacifičke obalne ceste, bili su miljama daleko od holivudskih
noćnih klubova, bili su izolirani od filmskih studija u unutrašnjosti, daleko od
meteža i gužve Santa Monice. Okolica Malibua tada je bila tek djelomično
ukroćena, bila je ocean i pustinja, presjecali su je tek neasfaltirani putovi. Još
uvijek se svuda osjećao mir i divljina. June stisne tijelo uz njegovo i nasloni obraz

26
 Knjige.Club Books

na njegova prsa, a Mick počne pjevati tihu pjesmu na tihoj plaži svojim
lijepim glasom lijepoj djevojci.
Voljet ću te, kako te nitko nije volio, po suncu i kiši.
Glas mu je bio mekan i blag. Nije u njemu mogla osjetiti ni trunku napora.
Melodija je iz njegovog grla izlazila prirodno poput daha iz pluća, a June se divila
kako je to lako i kako je svijet jednostavan kad je uz njega.
Tada je shvatila da je bila u pravu kad mu je za večerom rekla da vjeruje da
može uspjeti. Muškarac kojeg je grlila bio je zvijezda. Bila je sigurna da je tako.
I bila je ushićena zbog toga.
Uvijek sam uz tebe, po suncu i kiši.
Kad je prestao pjevati, June nije odmaknula obraz i nije prestala plesati. Samo
je rekla: “Hoćeš li mi sad otpjevati neku od Colea Portera?” Voljela je Colea
Portera od djetinjstva.
“Cole Porter mi je najdraži”, reče Mick. Odmakne se od nje i pogleda je u oči.
“Lijepa žena koja će se sa mnom boriti za flambirane banane i koja ima odličan
glazbeni ukus?” upita. “Odakle si se stvorila, June Costas?”
Mick nije htio biti sam na svijetu. Njegovo se srce htjelo vezivati za druge. I
htio se vezati za nju. Doimala se dobrom osobom za vezu.
“Cijelo vrijeme sam tu. U Malibuu”, reče June.
“No, hvala Bogu što sam napokon došao u Malibu”, reče, prije nego ponovo
zapjeva.
Mick je htio ženu sasvim mekana srca, bez imalo tvrdoće. Ženu koja nikad ne
bi vikala, koja ne bi nikad digla ruku. Koja bi zračila toplinom i ljubavlju. Koja
bi vjerovala u njega i poticala njegovu karijeru.
Učinilo mu se da bi June mogla biti ta žena. I tako bi se, na neki način, moglo
reći da se u tom trenutku Mick zaljubio u June, ako se zaljubljivanje može smatrati
izborom. Izabrao je nju. Ali za June to nije bio izbor nego slobodan pad. Kad joj
je Mick obuhvatio lice rukama i poljubio je te noći na plaži, June Costas osuđena
je na propast.

27
 Knjige.Club Books

9:00

NININA KOSA BILA JE VALOVITA I MOKRA. PIJESAK JOJ SE HVATAO ZA RUBOVE

stopala, taložio se u udubinama iza koljena i u kosi.
Vratila je dasku u šupu i zaključala bravu. Nije htjela izaći iz vode, ali još ju
je toliko toga čekalo.
Dok se kretala dugim, strmim puteljkom prema kući, noge su joj bile klimave,
a leđa i prsa umorna i bolna kao svaki put kad bi izašla iz oceana. Ipak, s lakoćom
se uspela obronkom do dvorišta.
Krene ravno prema vanjskom tušu. Stajao je uz kuću i sastojao se od tikovih
dasaka i slavine. Kad je svukla tamnozeleni bikini, nije se potrudila ni zatvoriti
vrata tuša. Nitko osim oceana i bugenvilije nije mogao vidjeti njezino golo tijelo.
Pustila je da joj topla voda ugrije ledenu kožu, ispere sol i očisti je od svega. Zatim
zatvori slavinu, dohvati čisti ručnik i ode u kuću.
U svoju tihu kuću što je odjekivala. Prostranu i svijetlu. Sačinjavali su je
široki hodnici, staklene stjenke, naslonjači boje slonovače i bež sagovi. Bila je
zastrašujuće opušteno uređena, kao da je sva ta divota nastala bez napora. Slike
koje je skupljao Brandon - jedan Warhol, Haring i Lichtenstein - visjele su na
zidovima i dodavale crvene šare ili dašak narančaste u inače izrazito blijedu kuću.
Sušila je kosu dok je hodala prema stepenicama koje su vodile u spavaću
sobu. Ali dok je prolazila pored kuhinje, primijeti da na sekretarici miga crveno
svjetlo. Zabrinuvši se da je možda trebaju Jay, Hud ili Kit, pritisne dugme i počne
slušati.
“Bok, Nina, Chris je. Travertine. Veselim se velikoj zabavi večeras. Htio sam
te upozoriti prije nego se vidimo: ne možemo poduzeti ništa u vezi s
objavljivanjem dodatnih fotografija sa snimanja za kalendar. Oni su im vlasnici.
I zapravo nisi gola nego nosiš bikini. Uostalom, baš te briga, izgledaš seksi,
dobro? Od glave do pete. Mogli bismo večeras porazgovarati o Playboyu! Dobro,
puse, bok. Vidimo se brzo.”
Nina obriše poruku i uspne se u svoju sobu. Pogleda se u zrcalima na kliznim
vratima ormara. Izgledala je kao njezina majka. U svojim očima i obrvama, u
zaobljenim jagodicama vidjela je June. Vidjela ju je u svojem tijelu i osjećala u
srcu, ponekad ju je osjećala i u svemu što je radila. Što je postajala starija, to je
bilo upadljivije. Sada joj je bilo dvadeset pet. Osjećala se mladom jer je u duši
bila mnogo starija od toga. Uvijek je teško povezivala životne činjenice s istinom.
28
 Knjige.Club Books

Imala je dvadeset pet, ali osjećala se kao da joj je četrdeset. Bila je udana, ali
sama. Bez djece, a opet, nije li odgajala djecu? Navuče podvrnute traperice i
izblijedjelu majicu odrezanih rukava na kojoj je pisalo Blondie. Raspuštena kosa
bila je još vlažna i pomalo joj se cijedila niz leđa. Dohvati srebrni sat i zakopča
ga, primijetivši da će uskoro biti deset sati. Trebala se u podne naći s braćom i
sestrom na ručku u restoranu.
Iako su ga tehnički naslijedila sva djeca Rivinih, Nina se osjećala obaveznom
pobrinuti se da prosperira. Učinila je to ne samo za stanovnike Malibua, već i za
svoju majku i njezine roditelje, koji su ga vodili prije nje. Njihovo žrtvovanje da
održe poslovanje tjeralo ju je da čini isto.
I tako bi obično otišla onamo na sat ili dva subotom ujutro da provjeri kako
se radi i da pozdravi goste. Ovog jutra nije osjećala želju da ide. U zadnje vrijeme
gotovo nikad nije imala volju ići. Ali već sama njezina prisutnost privlačila je
goste pa je osjećala obavezu da bude ondje.
I tako navuče omiljene kožnate natikače, dohvati ključeve Saaba i uskoči u
auto.

29
 Knjige.Club Books

1956.

TRI MJESECA, SVAKE SUBOTE UVEČER, MICK JE IZVODIO JUNE NA VEČERU.

Izlazili su na burgere s krumpirićima, na talijansku hranu ili na odrezak. I
uvijek su nakon toga dijelili desert, boreći se za zadnji zalogaj pite ili sladoleda.
Zajednička ljubav prema šećeru postala je zajednička šala.
Jednog dana Mick je došao po June stišćući nešto u šaci. “Imam dar za tebe”,
reče s osmijehom.
June mu otvori prste i na dlanu ugleda kocku šećera.
“Šećer za šećer, slatko za moju slatkicu”, reče.
June se nasmiješi. “Baš si šarmantan”, odvrati, uzevši šećer. Stavila ga je u
usta i cuclala. “Shvaćam da si ga donio za šalu, ali ne mislim dopustiti da
propadne.”
On je poljubi, osjećajući ga na njezinim usnama. “Zapravo sam donio cijelu
kutiju”, reče, pokazavši na stražnje sjedalo gdje je bila kutija kocaka šećera
Domino pored boce viskija.
Te večeri nisu išli na večeru. Vozili su se uz obalu, jeli kocke šećera, pili viski
iz boce i borili se tko će kontrolirati radio. Kad je sunce zašlo, parkirali su kod BI
Matadora - nedirnute divne plaže skrivene ispod litice na kojoj su stijene bile tako
goleme i čudesne da se doimalo kao da je ocean izgradio vlastiti Stonehenge.
Mickov vjetrobran uokvirivao je valove koji su zapljuskivali obalu, kao lijepi
film koji nisu gledali. Oboje su bili pijani od alkohola i šećera, zavaljeni na
stražnjem sjedalu.
“Volim te”, šapne joj Mick na uho.
June mu je u dahu osjećala viski, mogla ga je nanjušiti u svojim porama. Puno
su popili, rekla bi. Previše, pomisli. Ali tako je lako klizio. Ponekad ju je plašilo
što je tako ukusno. Njegovo je tijelo pritiskalo njezino i bio je to, pomisli, čudesan
osjećaj. Kad bi se barem mogao još jače utisnuti u nju, stisnuti je čvršće, kad bi
se barem mogli stopiti.
Mick joj polako zavuče ruku pod suknju, iskušavajući sreću. Stigao je do ruba
njezinih visokih čarapa prije no što ga je odgurnula.
“Počinjem osjećati da ne mogu živjeti bez tebe”, reče.

30
 Knjige.Club Books

June ga pogleda. Znala je da muškarci govore ženama takve fraze da bi dobili

ono što žele. Ali što ako i ona želi isto? Na to nisu davali odgovor. Rekli bi samo
da mu moraš sklanjati ruku do vjenčanja. Nitko nije rekao što da radiš ako se
osjećaš kao da ćeš umrijeti ako njegova ruka ne odšeta dalje uz tvoja bedra.
“Ako ne možeš živjeti bez mene,” reče mu, malo se obuzdavši, “onda znaš
što ti je činiti.”
Mick joj poraženo spusti glavu na vrat. A zatim se malo odmakne i nasmiješi.
“Zašto to kažeš? Jer misliš da te neću odmah zaprositi?”
Juneino srce kucalo je lagano i brzo kao da će poletjeti. “Nemam pojma što
ćeš učiniti, Mick. Morat ćeš mi pokazati.”
On joj ponovo spusti glavu na rame i poljubi ključnu kost. Ona zastenje od
dodira njegovih usana. “Želim ti biti prva”, reče. Znala je točno kako će takva
izjava djelovati. Dat će mu priliku da joj da odgovor koji je željela i uvjeri je da
je istinit.
“Bit ćeš”, odvrati. Rekao bi joj sve što je htjela čuti. Toliko ju je volio.
June ga poljubi. “Volim te”, reče. “Svim srcem.”
“I ja tebe volim”, reče, ponovo pokušavši. Ona odmahne glavom, a on kimne
i odustane.
Te večeri, kad ju je odveo kući, poljubio ju je i rekao: “Uskoro.”

* * *

Mick i June šetali su molom u Santa Monici, pred njima je bio vlakić smrti i
vrtuljak. Istrošene daske škripale su im pod nogama.
June je nosila bijelu haljinu na crne točke, a Mick hlače i košulju kratkih
rukava. Dobro su izgledali zajedno i znali su to. Osjećali su to u reakcijama drugih
ljudi, konobarice bi se požurile da ih posluže, a prolaznici bi im uputili i drugi
pogled. Dok su šetali prema vrhu mola kidali su ružičaste ljepljive čuperke s grude
šećerne vate koju je držao Mick, a s lijeve strane iznad njih se nadvio Ferrisov
kotač. Slatkiš je obojao Juneine usne u ružičastu nijansu. Mickov je jezik bio suh
i crven kao malina.
On baci prazni papirnati tuljac u smeće i obrati se June. “Junie”, reče. “Htio
sam ti nešto predložiti.”
“Dobro...” reče June.
“Evo je”, reče Mick, kleknuvši na jedno koljeno. “June Costas, hoćeš li se
udati za mene?”
June tako naglo udahne da je uhvati štucanje.
“Mila, jesi li dobro?” upita je, ustavši. June odmahne glavom. “Dobro sam”,
reče, nastojeći ponovo ovladati disanjem. “Ja... samo... nisam ovo očekivala
danas. Misliš ozbiljno? Stvarno?”
31
 Knjige.Club Books

Mick izvuče maleni prsten, tanki zlatni obruč, s dijamantom manjim od

sjemenke jabuke. “Nije mnogo”, reče.
“Meni je sve”, reče mu.
“Ali jednog dana kupit ću ti ogroman prsten. Tako velik da će sve zaslijepiti.”
“Jao”, izusti.
“Krenuo sam, bit ću nešto.”
“Znam da hoćeš.”
“A ne mogu to bez tebe.”
“Joj, Mick...”
“Znači li to ‘da’?” upita. Iznenadio se kad je ustanovio da je postao nervozan.
“Pristaješ, zar ne?”
“Naravno da pristajem”, odvrati. “Mislim da sam se rodila da ti kažem da.”
Mick je uzme u naručje i zavrti je. June je osjećala da joj ne bi bilo teško
poletjeti.
“Znam da te mogu usrećiti”, reče kad ju je spustio i stavio joj prsten.
“Obećajem da nikad više nećeš morati stupiti u restoran kad budeš moja. I jednog
dana kupit ću ti kuću iz snova. S dva umivaonika u kupaonici, sa sobama za koliko
god djece budeš htjela i s plažom pred vratima.”
Sve što je ikad htjela.
“Naravno da ću ti biti žena”, šapne June sa suzama u očima.
“Sad smo par, malena”, reče Mick, privukavši je k sebi. Ona mu spusti glavu
na vrat, udahne njegov miris pomade za kosu i losiona poslije brijanja. Držali su
se za ruke dok su se vračali molom i Mick ju je ljubio strastveno i ozbiljno kako
nikoga prije nije ljubio.
Roditelji su mu umrli kad mu je bilo tek osamnaest. Ali sada je gradio svoju
obitelj. Svoj komad svijeta. On i June bit će drukčiji.
Kad su stigli do auta, brzo su završili na stražnjem sjedalu. Ovaj put, kad joj
je Mick zavukao ruku pod suknju, June si je dopustila da uživa. Pustila je da je
dodiruje onako kako je očajnički željela.
Svi se ponašaju kao da je brak osuda, pomisli June, ali nije li baš ovo
sloboda? Bila je ushićena što je napokon mogla reći ‘da’ i osjetiti sve što je htjela
osjetiti.
Dok su se stiskali jedno uz drugo, June procijeni - po sigurnosti njegovih
dodira i spretnosti pokreta - da mu ovo nije prvi put. Srce je malo zaboli jer joj je
lagao. Ali zar ga nije to tražila? Osjeti da je još jače privlači jer je zadovoljavao
njezinu potrebu da mu jedina bude važna. Pustila je da se progura u nju, privukla
ga k sebi najjače što je mogla i prepustila se.
June je bila začuđena - iznenađena, zapanjena - kad ju je dodirnuo dok je bio
u njoj. Bilo ju je sram i ustručavala se takvih dodira. Ali nije htjela da stane, nije

32
 Knjige.Club Books

mogla podnijeti misao da prestane. Nekoliko trenutaka kasnije, blaženstvo je

pogodi kao munja. Nekako, dok je ležala pored njega na stražnjem sjedalu i dok
su oboje hvatali dah, June shvati da nikad više neće biti ona ista od prije, sad kad
zna što joj može učiniti.
“Volim te”, reče mu.
A on je poljubi, pogleda je u oči i reče: “I ja volim tebe. Zaboga, June, baš te
volim”

* * *

Sljedećeg dana Mick je došao k njoj i držao je za ruku dok su stajali u kuhinji kod
njezinih i priopćavali im da će se vjenčati.
“Kako vidim, nemam baš puno izbora”, reče otac, mršteći se. “Tata...”
Theo kimne. “Saslušat ću ga, June. Dovoljno me dobro poznaješ da to znaš.
Uvijek ću svakoga saslušati.” Kimne Micku. “Hajde, sinko, porazgovarajmo o
tvojem planu da se pobrineš za moju kćer.”
Mick namigne June dok je pratio Thea u dnevni boravak. Malo joj je laknulo.
“Izvadi pile iz hladnjaka, mila”, reče joj majka. “Pripremit ćemo za večeru
piletinu s rižom.”
June učini kako joj je rečeno, tiho se krećući, nastojeći čuti što otac govori
Micku. Ali nije mogla razabrati ni riječ.
Dok je Christina palila štednjak, obrati se June. “U svakom slučaju,
najzgodniji je muškarac kojeg sam ikad vidjela”, reče.
June se nasmiješi.
“Zaboga”, doda Christina. “Izgleda kao mladi Monty Clift.”
June izvuče mrkve i stavi ih na dasku za rezanje.
“Ali to je razlog više za oprez”, nastavi Christina, odmahnuvši glavom. “Nije
pametno udavati se za momke koji izgledaju kao Monty Clift.”
June se zagleda u mrkve i počne ih rezati. Znala je da majka neće shvatiti.
Nije kupovala nove haljine, nije nikad iskušala neki novi recept, nije gledala TV,
osim vijesti. Gledala je kako majka svake godine pročitava staro, izlizano izdanje
Velikih očekivanja jer: “Zašto bih riskirala s drugom knjigom kad mi se ova već
sviđa?”
Ako June ne želi život kao majčin, onda neće slušati njezine savjete. Kratko i
jasno.
Dvadeset minuta kasnije, dok je Christina miješala rižu, a June živčano
postavljala stol, uđe Mick, a za njim Theo držeći ga za rame.
Theo se nasmiješi June. “Možda si ipak izabrala dobrog, mila.”
June, savladana osjećajima, otrči do Micka i oca i obojicu ih zagrli.

33
 Knjige.Club Books

“Imate moj blagoslov”, reče Theo, pogledavši Micka. “Uz upozorenja koja
smo spomenuli, sine.” Mick kimne.
“Hvala ti, tata”, reče June.
Theo odmahne. “Ne zahvaljuj meni. Mick ima par godina da se pokuša
proslaviti, a onda će biti spreman učiniti što treba i preuzeti restoran.”
Theo mu stisne ruku, a Mick se nasmiješi i uzvrati stisak. “Tako je,
gospodine”, reče.
Theo ode do Christine, a June povuče Micka u stranu. “Zar ćemo preuzeti
restoran?” šapne.
Mick odmahne glavom. “To je sada morao čuti, pa sam mu tako i rekao. Ali
jesi li čula prvi dio? Nekoliko godina da se proslavim? Ne trebam nekoliko
godina. Ne brini, Junie.”
Za večerom, Mick je hvalio Christininu kuhinju, pa se napokon nasmiješila.
Pitao je Thea za savjet u vezi s osiguranjem automobila, a Theo ga je rado uputio.
Uz desert, kolač s jagodama, Theo zamoli Micka da im pjeva.
“June kaže da pjevaš Colea Portera bolje od Colea Portera”, reče Theo.
Mick se nećkao, a onda je prihvatio. Stavi ubrus na stol i ustane. Počne pjevati
I’ve Got You Under My Skin. I prije nego je stigao do pripjeva, Theo je kimao u
ritmu, nasmiješen.
Mick osjeti grudu u grlu ali nastavi, jače naprežući dijafragmu, držeći note
malo duže nego je trebalo. Kad je završio, uhvati dah, ne usuđujući se pogledati
Thea dok je pokušavao obuzdati puls.
June zapljeska. Theo joj se pridruži. “Jako lijepo”, reče. “Jako lijepo.”
Mick ga pogleda, uživajući u njegovom odobravanju.
Christina se široko nasmiješi, ali June primijeti da joj se usne nisu razdvojile
niti oči naborale. “Zgodno”, reče.
Mick je svima poželio laku noć kratko nakon večere. Poljubio je June u obraz
na prilazu. “Zaista ćemo nešto postići zajedno. Znaš to, zar ne?” upita je.
I June se nasmiješi. “Naravno da znam.”
Stisnuo joj je ruku kad se pokušala vratiti u kuću, kao da želi da ga odvuče sa
sobom. Pustio ju je u zadnji čas, ne želeći se rastati. Ostao je u autu dok mu nije
mahnula s prozora spavaće sobe. Tada je izašao iz dvorišta i krenuo.
Majka je nekoliko trenutaka kasnije zatekla June u kupaonici dok se umivala.
Christina je već odjenula kućni ogrtač, a u kosu stavila uvijače s kojima će spavati.
“June, jesi li sigurna?” upita Christina.
June osjeti kako joj se ramena povijaju. Ispravi se.
“Da, sigurna sam.”
“Znam da je zgodan i znam da ima divan glas, ali...”
“Ali što, mama?” upita June.

34
 Knjige.Club Books

Christina odmahne. “Samo se uvjeri da zna kako voditi restoran.”

“Je li ti ikad palo na pamet”, reče June, dok joj se ton povisivao, “da sam
možda stvorena za nešto više od restorana pored ceste?”
Christinino lice se ukoči i stisne usne kao da se brani od kćerinog oštrog
jezika. June se načas lecne, ne znajući kako će majka reagirati. Ali Christina se
sabere. “Znam da ti se sviđa sav taj sjaj, mila”, reče. “Ali dobar život je kad znaš
da je nekome stalo do tebe, kad znaš da možeš pružiti nešto onima koji računaju
na tebe i kad znaš da činiš nešto za svoju zajednicu. Tvoj otac i ja to činimo tako
da ljudima nudimo hranu. Zaista ne vidim ništa veće od toga. Alija sam takva.”
June se ispriča i poljubi majku za laku noć. A zatim uzme primjerak Sub Rose
i stane zamišljati kako će, jednog dana, na tim stranicama čitati o Micku.

* * *

Mick je počeo dobivati plaćene angažmane u restoranima u Hollywoodu i Beverly

Hillsu gdje je pjevao popularne pjesme dok su bogataši večerali. Zatim ga je
angažiralo nekoliko klubova u Hollywoodu s pratećim sastavom koji je okupio i
koji se zvao Vine.
Sa svakim nastupom, June je bila sve ponosnija i pričala je svakome tko je
htio slušati kako se udaje za profesionalnog glazbenika.
Mick i Vine pozvani su da nastupaju u malenom kasinu u Las Vegasu, zatim
tjedan dana na krstarenju u Ensenadu, na vjenčanju voditelja Sunset Studia.
Zatim su zvali iz Mocambu s ponudom da Mick odradi ondje dva solo
koncerta. June je skakala od radosti kad joj je to rekao. Podigao ju je u zrak i
zavrtio.
Prve večeri u klubu, June je došla s njim i stajala je iza zavjese dok je pjevao,
promatrajući zvijezde koje su sjedile u publici. Učinilo joj se da je vidjela Desija
Arnaza. Zaklela bi se da je ondje bila i Jayne Mansfield. Kad je Mick završio u
Mocambu, pozvan je da nastupi u novom Troubadouru u Zapadnom Hollywoodu.
1 odjednom, krenulo je, njegovo je ime pisalo na oglasnoj ploči: MICK RIVA -
SAMO VEČERAS.
June je uživala u svemu tome. “Udajem se za gospodina Micka Rivu”,
govorila je gospođi Hewitt, koja je vodila samoposlugu; gospodinu Russou, koji
je u restoran dostavljao ostrige; gospođi Dunningham u banci. “Upravo je
nastupao dvije večeri u Mocambu. Bio je i Don Adler. Vidjela sam ga vlastitim
očima. A večer prije nego što je nastupao, ondje je bila Ava Gardner. Ava
Gardner!”
Pokazivala je svoj maleni prsten najboljim prijateljicama iz djetinjstva i
djevojkama koje su povremeno radile u restoranu. “Jednog će dana biti slavni
pjevač, zapravo već jest”, govorila je.

35
 Knjige.Club Books

Dva mjeseca nakon toga, Mick je napokon dobio sastanak s Frankiejem

Delmonteom kod Runner Recordsa. Tjedan dana kasnije, došao je k June s
ugovorom za ploču i novim prstenom. Ovaj je bio dvostruko veći od sjemenke
jabuke.
“Nisi trebao”, reče June. Bio je tako blještav, tako sjajno bijel.
“Htio sam”, reče Mick. “Ne želim da hodaš po svijetu s tako sitnim. Trebaš
veće, trebaš bolje.”
June se sviđao maleni prsten. Ali sviđao joj se i ovaj.
“Samo čekaj”, reče Mick. “Imat ćemo toliko novca da će biti sramotno.”
June se nasmijala, ali te večeri pošla je na spavanje sanjareći o budućnosti.
Što ako bi mogli imati krevet u kraljevskoj veličini? I Cadillac! Kako bi bilo da
imaju troje djece, ili čak četvero? Da se vjenčaju na pijesku, pod velikim šatorom?
Kad bi mu priznala svoje misli, pitajući ga misli li da je išta od toga moguće,
uvijek bi joj rekao isto: “Dat ću ti cijeli svijet.”
Šaptao bi joj to dok joj je svlačio haljinu. Zaklinjao joj se na to dok je gurao
nogu među njezine. “Sve što želiš. Pobrinut ću se da dobiješ sve.” Milovao joj je
leđa, ljubio je iza uha, hvatao je za bokove.
Tko bi mogao zamjeriti June što je tako često ležala gola pored njega prije
braka? Kad je točno znao kako je treba dodirivati.
Kad su shvatili da je June trudna, nisu se iznenadili.

* * *

“June”, šapne Christina razočarano, odmahujući glavom dok su stajale u kuhinji

Pacifičke ribe. “Mila, mislila sam da si pametnija.”
“Žao mi je”, reče June, na rubu suza. “Žao mi je.”
Christina uzdahne. “Pa, morat ćete pomaknuti vjenčanje. To je prvo. A onda
ćemo ti valjda morati pronaći prikladnu haljinu. I ostalo rješavati u hodu.”
June obriše oči.
“Nisi prva na svijetu koja je izgubila glavu za muškarcem”, reče Christina.
June kimne.
“Nema veze”, reče Christina. “Razvedri se, srećice. To je nešto lijepo.”
Privuče June u naručje i poljubi je u kosu.
Mick i June rekli su ‘uzimam’ u šatoru pod zvijezdama, na pijesku Malibua.
S njezine je strane stajala obitelj, s njegove izvršni direktori glazbene tvrtke. Te
su večeri plesali obraz do obraza dok je sastav svirao popularne pjesme. “Ovako
ćemo cijelu noć”, reče joj Mick. “Voljet ćemo ovo dijete. I imat ćemo ih još. Imat
ćemo lijepe večere i vesele doručke i nikad te neću napustiti, Junie. I ti nikad
nećeš napustiti mene. Imat ćemo sretan dom. Obećajem.”

36
 Knjige.Club Books

June ga pogleda, nasmiješena, a zatim stisne obraz natrag uz njegov.

Pred kraj večeri, Mick se popne na pozornicu. Dohvati mikrofon. “Molim
vas”, reče, uz nestašan osmijeh. “Imam pjesmu koju bih vam htio pjevati cijelu
noć. Napisao sam je za svoju ženu June. Zove se Warm June.

U toplom lipnju sunce donosi radost,

Duge dane i noći obasjane mjesečinom.
Mislim samo na topli lipanj, Mislim samo na tebe.

June je sjedila pred njim dok je pjevao. Trudila se da ne plače i smijala se kad joj
nije pošlo za rukom. Ako im je ovo tek početak, Bože, koliko će visoko poletjeti?

Nina se rodila u srpnju 1958. Svi su se pravili da je rođena prerano. Mick ih je iz

bolnice doveo ravno u novu kuću. Kupio im je trosobnu kuću na dvije etaže, iznad
mora. Svijetloplavu s bijelim kapcima na Malibu Roadu, čiji se stražnji dio
nadvijao iznad vode. U stražnjem dvorištu na podu su bila vratašca koja su vodila
do stepenica što su vodile ravno na plažu. Kao da nova kuća nije dovoljna, na
prilazu je bio parkiran novi, plavozeleni Cadillac.
Kad je June ušla u kuću, shvatila je da drži dah. Dnevna soba s prozorima koji
su gledali na more, kuhinja s blagovaonicom, na podovima parket. Bilo je
nemoguće da ima sve, zar ne? Svakako nije bilo moguće da joj se ostvare svi snovi
odjednom.
“Gle, Junie, gle”, reče Mick, vodeći je u glavnu spavaonicu. “Ovdje će ići
krevet kraljevske veličine.”
Sa sićušnom, nježnom Ninom u naručju, June je pratila muža kroz spavaću
sobu u njihovu kupaonicu. Promotri toaletni stolić. Prijeđe rukom po umivaoniku
osjetivši kako se glatki porculan savija, izravnava i zatim ponovo savija. I
nastavila je prelaziti rukom po hladnim pločicama i hrapavim fugama dok nije
došla do porculanske obline drugog umivaonika.

37
 Knjige.Club Books

10:00

NINA SE ZAUSTAVI NA PARKIRALIŠTU RESTORANA I UGASI MOTOR. IZAĐE IZ AUTA I

pogleda znak, pitajući se nije li vrijeme da ga obnove. Ribe kod Rive, nekad poznat
kao Pacifička riba, i dalje je bio u stilu starog Malibua, upotpunjen izblijedjelim
znakom i oguljenom farbom. Više nije bio samo zalogajnica uz cestu, već prava
institucija. Djeca koja su nekad dolazila s roditeljima sada su dovodila svoju
djecu.
Nina uđe kroz kuhinjski ulaz, sa sunčanim naočalama na nosu. Primijetila je
da ih u zadnje vrijeme sve više nosi. Skinula ih je tek kad je vidjela Ramona.
Ramon je imao trideset pet godina i bio je oženjen više od desetljeća, s petero
djece. Počeo je kao pomoćni kuhar i tijekom godina napredovao. Vodio je Ribe
kod Rive od 1979.
“Hej, Nina, što ima?” pozdravi je Ramon istovremeno pazeći na fritezu i
vadeći škampe iz hladnjaka.
Nina se nasmiješi. “Ma znaš već, došla sam se samo uvjeriti da nisi sve
zapalio.”
Ramon se nasmije. “Ne dok me ne dodaš u policu osiguranja.”
Nina uz smijeh uđe k njemu iza pulta i uzme krišku rajčice s daske za rezanje.
Posoli je i pojede. A zatim se sabere i izađe na terasu smiješiti se i rukovati s
gostima.
Kad je izašla, sunce joj je udarilo u oči i osjetila je kako oživljava njezina
lažna verzija. Na licu je imala pretjeran smiješak i mahnula je prema punim
stolovima ljudi koji su zurili u nju.
“Nadam se da svi uživate u ručku!” dovikne.
“Nina!” vikne dječak ne stariji od petnaest godina. Požuri prema njoj, odjeven
u karirane kratke hlače i Izodovu polo majicu. Nina odmah primijeti da u lijevoj
ruci drži smotan poster, a u desnoj kemijsku olovku. “Hoćeš li mi potpisati ovo?”
Prije nego što je stigla odgovoriti, počne pred njom odmatati poster. Nije
mogla izbrojati koliko se ljudi pojavilo u restoranu s plakatom na kojem surfa u
bikiniju i tražilo je potpis. I iako se osjećala čudno dok je to činila, uvijek bi im
udovoljila.

38
 Knjige.Club Books

“Naravno”, reče Nina, uzevši kemijsku. Napiše svoje ime, savršeno čitko
‘Nina R.’ u gornjem desnom kutu. Zatim vrati poklopac na kemijsku i pruži je
dječaku. “Izvoli”, reče.
“Može li i slikanje?” upita, a njegovi roditelji ustanu od stola, naoružani
Polaroidom.
“Jasno”, Nina kimne. “Može.”
Dječak joj stane sa strane i pokuša joj prebaciti ruku preko ramena, ne bi li
doživio iskustvo u potpunosti. Nina se nasmiješi za fotoaparat, lagano se
odmaknuvši od njega. Usavršila je umjetnost blizine bez dodira.
Otac pritisne zatvarač i začuje se poznat zvuk ispisivanja fotografije. “Želim
vam ugodan dan”, reče, krenuvši prema stolovima naprijed da pozdravi ostale
goste prije nego se vrati unutra. Ali, dok su dječak i majka gledali kako nastaje
fotografija, dječakov otac se nasmiješi Nini, ispruži ruku i prijeđe joj preko
majice, dotaknuvši rebra i bokove.
“Oprostite”, šapne uz siguran osmijeh. “Samo sam se htio ‘sam uvjeriti da je
mekana na dodir’.”
To je bio već treći put da je neki muškarac iskušao tu frazu otkad se prošli
mjesec pojavila njezina reklama za SoftSun Tees.
Pozirala je za njih početkom godine. Za to je dobila najveći honorar dosad.
Na reklami je stajala odjevena u crveni donji dio bikinija i bijelu majicu kratkih
rukava, mokre kose, boka izbačenog ulijevo, s desnom rukom na okviru vrata.
Majica je bila isprana. Nisu joj se kroz nju vidjele bradavice, ali ako biste gledali
dovoljno dugo, možda biste se uvjerili da se vide. Fotografija je bila sugestivna,
znala je to. Znala je da su upravo zato i htjeli nju. Svi su htjeli da se
daskašica skine - pomirila se s time.
Ali onda su dodali taj slogan, a da joj nisu rekli. Uvjerite se sami, mekana je
na dodir. I smjestili su ga točno ispod njezinih grudi.
To je u mnogima pobudilo zanimanje kakvo Nina nije željela.
Neiskreno se nasmiješi dječakovom ocu i odmakne se. “Oprostite...” reče,
mahnuvši ostalim gostima. Vratila se u kuhinju i zatvorila vrata za sobom.
Shvaćala je da će, što više bude pozirala, osobito za još prestižnije kampanje, u
restoran svraćati sve više ljudi. Sve češće će htjeti njezinu fotografiju, potpis,
osmijeh, pažnju, tijelo. Još nije smislila kako da se nosi s posjedničkim
ponašanjem koje bi ljudi pokazivali. Pitala se kako je to podnosio njezin otac. Ali
znala je i da njega nisu dirali na jednak način kao nju.
“Ne moraš izaći i rukovati se sa svima”, reče Ramon kad je primijeti.
“Ne znam... voljela bih da je tako”, odvrati Nina. “Imaš li vremena da
prođemo knjige?”
Ramon kimne, obriše ruke u ručnik i pođe za njom u ured.
“Restoran posluje dobro”, reče joj u hodu. “Znaš to, zar ne?”

39
 Knjige.Club Books

Nina kimne, istovremeno za da i ne. “Moram se pobrinuti da tako i nastavi”,

reče, kad su sjeli za stol i počeli prolaziti brojeve. Bio je to složen pothvat. Zgrada
je bila stara, kuhinju je trebalo osuvremeniti, posao je jačao i slabio sa sezonama.
Srećom, ljeto je bilo dobro. Ali bližila se post-sezona, a zadnja je zima bila
teška. U siječnju je morala pomoći poslu dodavanjem vlastitog novca, kao što je
učinila već nekoliko puta.
“Od početka godine izvukli smo se iz crvenog”, reče Nina, okrenuvši knjigu
prema Ramonu da vidi. “To je dobro. Samo me malo brine da ćemo zaostati kad
se turisti raziđu.”
Povremeno bi postala svjesna da koristi posao modela za subvencioniranje
restorana u koji ljudi dolaze uslikati je, a ne trošiti novac.
Ali voljela je osoblje, a i neke od redovnih gostiju. I Ramona.
“U svakom slučaju, snaći ćemo se. Uvijek se snađemo”, reče.
Nije namjeravala biti ona koja će, nakon tri naraštaja, dopustiti da restoran
Ribe kod Rive propadne. Nije dolazilo u obzir.

40
 Knjige.Club Books

“MOŽEMO LI STATI KOD KUĆE PRIJE RESTORANA? HTJELA BIH SE OTUŠIRATI”, REČE
Kit, vičući da nadglasa brujanje auta.
“Naravno”, reče Jay, uključivši žmigavac da skrene u ulicu gdje su odrasli.
Jay i Kit bili su jedini od Riva koji su još živjeli u domu iz djetinjstva. Nina je
živjela u vili u Point Dumeu i često je putovala na snimanja. Hud je volio živjeti
u svojem Airstreamu. Ali Jay i Kit ostali su u kući na plaži gdje su odrasli, koju
je otac kupio za majku prije dvadeset pet godina.
Jay je preuzeo roditeljsku spavaonicu. Ali i on je mnogo putovao. Često je
nazočio daskaškim natjecanjima diljem svijeta s Hudom. Uskoro su trebali otići
na sjevernu obalu Oahua. Jay se trebao natjecati na Duke Classicu, Svjetskom
kupu i Pipe Mastersu. Zatim će krenuti u Gold Coast u Australiju i u Jeffreys Bay
u Južnoj Africi. O’Neill će platiti većinu računa i oblijepiti Jaya svojim imenom.
Hud će ga cijelo vrijeme fotografirati.
Njih dvojica spremali su se za novu naslovnicu, namjeravali su prodati prava
za postere i kalendare. Ali da bi to mogli, trebali su lutati svijetom. Život
profesionalnog daskaša i njegove pratnje zahtijevao je lake noge i osjećaj za
spontanost. Jayeva i Hudova strast, njihova primanja i njihovi životi ovisili su o
nepredvidljivoj, vječno promjenjivoj kombinaciji vjetra i vode.
I tako Jay, iako je Kaliforniju smatrao svojim domom, nije smatrao da živi na
nekom određenom mjestu.
Međutim, Kit je još spavala u krevetu iz djetinjstva, iščekivala je brucošku
godinu na fakultetu Santa Monica i provodila je večeri i vikende iza blagajne u
restoranu. Jedina svijetla točka bili su joj bjegovi s prijateljima na praznike u
Santa Cruz. Valovi su ondje bili veliki, neki su se uzdizali čak iznad glave. I to je
zasad bio domet Kitinog života, tek nekoliko sati sjeverno uz obalu. Njezina su
braća i sestra obilazili svijet dok je Kit samo okretala pogačice od rakova.
I ona je željela slavu. Malo sjaja iz Nininog života, malo uzbuđenja iz Jayevog
i Hudovog. Provela je velik dio djetinjstva prateći ih u vodu. Ali nekako je slutila,
sve da nitko od njih nikad nije uzeo dasku u ruke, ona bi svejedno daskala. Bila
je odlična u tome. Mogla je postati legenda.
I ona bi trebala daskati i dobivati priznanja. Ali nije bila shvaćena ozbiljno
kao braća i znala je da nije lijepa kao njezina sestra. Što joj je onda preostajalo?

41
 Knjige.Club Books

Nije bila sigurna. Nije bila sigurna ima li pod reflektorima mjesta za nekoga poput
nje. Za daskašicu koja nije komad.
Jay parkira ispred garaže i pričeka da Kit iskoči.
“Vratit ću se”, reče joj.
“Čekaj, kamo ideš?” upita. Jagodice i hrbat nosa malo su joj izgorjeli. Zbog
toga je izgledala još mlađa.
“Trebat će ti sto godina da se otuširaš, a ja trebam benzin”, reče joj Jay.
Pogleda kazaljku spremnika da vidi govori li joj uopće istinu. Kazaljka je lebdjela
tik iznad oznake polovice. “Imam samo četvrt spremnika.”
Kit mu uputi sumnjičav pogled pa ode, krenuvši u kuću kroz garažu. Jay se
vrati na cestu i nagazi na gas malo jače nego što je bilo potrebno. Auto zabruji
preko loše asfaltirane ulice. Provjeri sat na radiju. Ako bude jurio, mogao bi stići.
Pacifička obalna cesta bila mu je omiljena u kraju, a zapravo i jedina cesta u
gradu. Bilo je još odvojaka što su vodili u četvrti koje su se proširile uz cestu,
kanjona koji su se granali, trgovačkih centara koji su se ugnijezdili s lijeve ili
desne strane. Ali niste nikuda mogli ići, niste mogli ništa učiniti, niste mogli
posjetiti nikoga u Malibuu, a da kotačima ne prijeđete PCH. Mogućnost da
stignete u restoran, odete u nabavku, na vrijeme stignete na film ili zauzmete svoj
dio pijeska i valova ovisila je o tome koliko je još ljudi taj dan nakanilo izaći na
tu cestu. To je bila cijena krasnog pogleda.
Jay se provlačio kroz promet što je bolje mogao, ubrzavao je na semaforima,
ostajao u lijevoj traci do zadnjeg časa prije nego što bi se prebacio u desnu i uskoro
skrenuo na put za Paradise Cove.
Paradise Cove bio je čudesno lijep zaljev skriven od PCH-a iza palmi i
kalifornijskih hrastova. Jay skrene lijevo na uski puteljak i uspori. Kad njegov
Jeep izbije iza krivine, pukne mu pogled na svijetli pijesak okružen
veličanstvenim hridima i bistrim modrim nebom. Na stijenama koje su se nadvile
odozgo bila je skupina kamp kućica, a pristojbe su bile tako nečuveno visoke da
si ih je mogla priuštiti samo holivudska elita. Ali Jay je onamo dolazio zbog
jednog kafića. Pješčani dvorac bio je bar na plaži gdje se moglo kupiti preskupi
daiquiri i piti ga s pogledom na mol. Jay parkira auto i provjeri džepove.
Jedna novčanica od pet dolara i četiri od jednog. Ima dovoljno za pretvaranje da
je došao da bi nešto naručio. Uđe u bar, podigne naočale na čelo i približi se pultu.
Tamo ga pozdravi neki plavokosi tip, kože tamnije od njegove kose, čijeg se
imena Jay nije mogao sjetiti.
“Bok, Jay”, reče tip.
“Bok, stari”, odvrati Jay, kimnuvši. “Mogu li naručiti za van?”
Momak se okrene pa Jay provjeri ime na pločici. Chad. Pa da.
“Naravno. Što da ti donesem?” Chad izvuče blok.
“Samo jedan... hm”, Jay prouči posebnu ponudu na ploči i izabere prvo što je
vidio. “Krišku čokoladnog kolača. Za van.”
42
 Knjige.Club Books

Trudio se što manje osvrtati, da ne bude previše upadljiv. Odlučio je da neće

nikoga pitati je li ona ondje ukoliko sama ne izađe. Možda danas nije radila. Kako
god. Bit će u redu.
Chad škljocne kemijskom kako bi dao do znanja da je ushićen Jayevom
narudžbom. “Jedan čokoladni kolač, stiže.”
Jay se sjeti da je Chad blesan.
Sjedne da pričeka Chada koji se zaputio u kuhinju. Zagleda se u svoje cipele
- izlizane Vansove natikače - i zaključi da je vrijeme za novi par. Palac desne noge
gotovo mu je virio iz rupe. Sljedeći će tjedan svratiti u Vansovu trgovinu i kupiti
iste takve, s crnim i bijelim kvadratićima, broj četrdeset pet. Nije imao zašto
mijenjati savršenstvo.
U taj čas, Lara izađe s posudom od stiropora koju je trpala u plastičnu vrećicu.
“Čokoladni kolač?” upita Lara. “Otkad Jay Riva jede čokoladni kolač?”
Ipak je radila danas. I ipak je na njega obraćala pažnju.
Lara je bila visoka sto osamdeset centimetara. Punih sto osamdeset, samo dva
centimetra manje od Jaya. Bila je mršava, kao sastavljena od tvrdih uglova. I, da
bude potpuno iskren, nije bila osobito lijepa. Izgledala je grubo, s ovalnim licem
i izraženim čeljustima. Tanak nos. Tanke usne. A nekako, kad biste je primijetili,
bilo je teško skrenuti pogled. Nije mogao prestati misliti na nju. Bio je očaran,
omamljen i živčan kao tinejdžer. A kao tinejdžer nikad nije bio zaljubljen. Sve to
bilo mu je novo, nelagodno, mučno i uzbudljivo.
“Nekad treba malo promjene”, reče.
Lara spusti vrećicu do blagajne i izda mu račun. Pruži joj novac. “Hoćeš li
večeras doći na zabavu?” upita. Napokon je to izgovorio i bio je zadovoljan kako
je zazvučalo. Opušteno, ne odviše čeznutljivo.
Lara zausti da odgovori, a cijeli njegov dan i noć ovisili su o tom odgovoru.

* * *

Tri tjedna prije tog trenutka, Lara i Jay - koji su se dotad poznavali samo iz viđenja
- bili su jedine dvije osobe pred Aliceinim restoranom. Jay se vraćao na plažu
nakon što je popušio džoint na molu. Lara je bila na odlasku iz bara. Njezin šugav
spoj završio je prije nekih sat vremena i liječila je razočaranje Coronom.
Kad ju je Jay spazio, sjedila je na klupi u kratkim traper hlačicama i majici
bez rukava. Pripita, pokušavala je zavezati bijele Kedsice.
Jay je primijeti i nasmiješi se. Ljubazno mu uzvrati osmijeh.
“Lara, zar ne?” reče, zapalivši cigaretu da prikrije miris trave.
“Da, Jay Riva”, reče Lara, ustajući.

43
 Knjige.Club Books

Jay se nasmiješi, ponižen. “Znao sam da se zoveš Lara. Samo nisam htio
zvučati ljigavo.”
“Sreli smo se barem triput”, odvrati mu uz podsmjeh. “Nije ljigavo što mi
znaš ime. Pristojno je.”
“Lara Vorhees. Radiš u Pješčanom dvorcu, uglavnom na šanku, ponekad
konobariš.”
Lara kimne i nasmiješi se. “Eto ga. Vidiš? Znala sam da možeš.”
“Trebam malo prostora da bih mogao odglumiti da sam cool.”
“Ljudi koji jesu cool ne trebaju glumiti da to jesu, zar ne?”
Jay je bio navikao da se žene motaju oko njega i čekaju ga, one koje bi dale
do znanja da su dostupne, koje bi se smijale njegovim šalama iako nisu bile
smiješne. Nije bio naviknut na žene poput Lare.
“Dobro,” reče, “shvaćam. Reci mi, što moram sljedeće reći da bih bio cooll”
“Pa valjda bi me trebao pitati jesam li trenutno slobodna”, reče. “A ja ću ti
reći da nisam. Zatim pitaš želim li s tobom dovršiti džoint, koji očito imaš jer si
napušen i mirišeš po travi.”
Jay se nasmije, uhvaćen. “Jesi li trenutno slobodna?”
“Ne.”
“Hoćeš da odemo negdje i dovršimo moj džoint? Napušen sam i mirišem po
travi.”
Lara se nasmije. “Idemo k meni.”
I tako učine. Lara je živjela u jednosobnom stanu u zgradi pola kilometra od
plaže u podnožju planina. Za vedrih se noći kroz prozore vidjelo more. Stajali su
na njezinom malom balkonu uguravši se između dvije sobne biljke i podijelili
pivo i travu gledajući u Mjesec iznad oceana.
Kad ga je ničim izazvana upitala: “S koliko si osoba spavao?” bio je toliko
zatečen da je rekao istinu.
“Sedamnaest.”
“Ja s osam”, reče, zagledana naprijed u obzor.
“Iako, to valjda ovisi i o tome kako definiramo seks.”
Iznenadila ga je. Gdje je bio stid? Čednost? Jay je bio dovoljno pametan da
zna da te osobine ženama nisu nužno prirođene i dovoljno bistar da bi znao da su
naučene. Ali većina žena znala je da se moraju tako držati u ime društvenih
konvencija. Lara to nije namjeravala.
“Recimo da ga definiramo kao orgazam”, reče Jay.
Lara se nasmije. Iskreno nasmije. “Pa, onda s tri”, reče, izdahnuvši dim i
dodavši džoint Jayu. “Muškarci ne pružaju onoliko orgazama koliko misle.”
“Jamčim da bih ti ga pružio”, reče, približivši džoint usnama.

44
 Knjige.Club Books

Ovaj put nije se nasmijala. Pogledala ga je i razmislila. “Zašto si tako siguran

da bih ti dopustila?”
On joj se nasmiješi i odmakne se da osjeti njegovu odsutnost. “Gle, ako ne
želiš doživjeti orgazam koji počinje u nožnim prstima i potrese cijelo tijelo, meni
nije problem.”
“O, pa to je baš dojmljivo”, reče Lara, igrajući se s naljepnicom na boci. “To
kako si me pokušao uvjeriti da bi mi seksom učinio uslugu. Budimo otvoreni oko
jedne stvari, Riva. Ne bi bio ovdje da ja nisam bila zainteresirana. Ali imao si
sreće, jer jesam. Nije obratno. Mene nije briga tko ti je tata.”
Jay shvati da se točno u tom trenutku zaljubio u nju. Ali bilo je još trenutaka,
te noći, kad se zaljubio.
Je li se zaljubio u nju kad se svukla odmah ondje na balkonu? Možda kad mu
je dodirnula lice, kad mu se zagledala ravno u oči ili kad je bila na njemu?
Možda se zaljubio kad su im se ispreplele noge i kad su se zagrlili tako snažno
da između njih nije bilo prostora. Kretali su se zajedno kao da točno znaju što
rade. Bez petljanja, grešaka i nezgrapnih trenutaka. I Jay je pomislio, možda je to
ljubav.
Ili se možda zaljubio u nju kasnije, dok je vani bio mrkli mrak, a oni su se
pretvarali da spavaju, ali oboje su znali da je onaj drugi budan. Ležala je gola, ne
pokušavajući se pokriti. U mraku je vidio samo njezinu kožu. Tada je duboko
udahnuo i, prvi put, odao je svoju veliku tajnu. Onu koja ga je živog izjedala.
“Nedavno su mi dijagnosticirali bolest srca”, reče joj. “Zove se dilatacijska
kardiomiopatija.”
To je bio prvi put da je to izgovorio naglas otkad je čuo od liječnika prije
tjedan dana. Iz njegovih je usta zvučalo tako čudno da se pitao nije li krivo
izgovorio. Izgovarao je te riječi opetovano u sebi, dok nisu počele zvučati
besmisleno. Ne može biti. Kardiomiopatija! Ali bilo je. Izgovorio je točno kao
liječnik.
Tjednima ga je boljelo u prsima. Primijetio je bolove nakon što je pao s daske
i zaglavio između dva vala u Baji. Bio je pod vodom tako dugo da je pomislio da
će umrijeti. Borio se protiv struje nastojeći razabrati što je gore, a što dolje.
Odupirao se težini vode, očajnički nastojeći doseći nebo. Ali i dalje se kotrljao
dok ga je struja vukla od obale. Odjednom, probio se na površinu i došao do zraka.
Otad su se bolovi povremeno pojavljivali, kao stezanje koje bi ga
iznenada uhvatilo niotkuda, podmuklo bi ga iznenadili, a zatim prošli brzo kao što
su došli.
Liječnik isprva nije bio siguran što ih uzrokuje, sve dok se nije temeljito
uvjerio. Lara mu spusti ruku na prsa, približi svoje toplo tijelo bliže njegovom i
upita: “Što to znači?”
Značilo je da je Jayeva lijeva klijetka oslabljena i da neće uvijek funkcionirati
kako treba. Značilo je da mu fizički napor i stres, naročito situacije poput utapanja,
45
 Knjige.Club Books

više ne idu na ruku. Bolest je potaknulo preopterećenje srca izazvano utapanjem,

ali sama je po sebi bila nasljedna, prenesena od predaka ležala je prikrivena u krvi.
Jay je poštedio Laru daljnjih pojedinosti, ali rekao joj je najgori dio. “Trebao bih
prestati s daskanjem. Moglo bi me ubiti.” Njegova slava, novac, suradnja s
bratom... jedna mala mana u tijelu će sve to poništiti.
Ali, čuvši to, Lara reče: “Pa dobro, onda ćeš biti nešto drugo.” Iz njezinih usta
zvučalo je tako jednostavno.
Da, pomisli Jay, u tom se trenu zaljubio u nju. Kad je taj fatalni udarac
pretvorila u nešto lako premostivo. Kad je odškrinula njegovu jadnu budućnost i
pustila unutra svjetlo.
Kad se sljedećeg jutra probudio, pronašao je Larinu poruku da je otišla na
posao. Nije imao njezin broj. Od tog je dana triput posjetio Pješčani dvorac,
pokušavajući je pronaći.

“Ne znam kako to ide”, reče Lara, pruživši mu čokoladni kolač. “Mislim, s
pozivnicama.”
Jay odmahne glavom. “Nema pozivnica. Vrlo je jednostavno: ako znaš za
zabavu i znaš gdje Nina živi, pozvana si.”
“Ali ne znam gdje živi”, reče Lara.
“O”, odvrati Jay. “Pa, srećom, poznaješ mene.”
Napiše sestrinu adresu na ubrus i pruži joj ga. Ona ga uzme i pogleda.
“Je li u redu”, upita, pokazavši glavom na drugog konobara, “ako povedem i
Chada?”
Zar joj se sviđa Chad? Jay osjeti kako ga iznutra guta vatra, na rubu poniženja
i slomljenog srca. Pad iz rajskih visina bio je dug i podmukao.
“Pa naravno”, reče. “Jasno.”
“Ne spavam s njim, ako si to pomislio”, reče Lara. “Više volim muškarce koji
ne provode sate sunčajući se uz reflektirajuću foliju.”
Jay osjeti golemo olakšanje.
“Razočaranje što ga je nogirala njegova još narančastija djevojka”, nastavi
Lara. “A netko će na tvojoj zabavi valjda biti sklon zgodnim dečkima, zar ne?
Možemo ga nekome uvaliti?”
Jay se nasmiješi. “Mislim da će biti mnoštvo prilika da Chad nešto povali.”
Lara savije ubrus s adresom i pospremi ga u džep pregače. “Onda valjda
večeras idem na zabavu.”
Jay se zadovoljno nasmiješi. Eto ga. Po to je došao. Na odlasku je zaboravio
kolač.

46
 Knjige.Club Books

1959.

JAY SE TREBAO RODITI 17. KOLOVOZA 1959. TOČNO USRED MICKOVE TURNEJE S
debitantskim albumom naslova Mick Riva: Main Man.
Tijekom cijelog njezinog prvog tromjesečja, June i Mick svađali su se zbog
datuma turneje. June je ustrajala na tome da Mick prerasporedi drugu polovicu
turneje. Mick je tvrdio da je to što traži takoreći nemoguće.
“Ovo je moja prilika”, reče joj Mick jednog poslijepodneva dok su stajali u
dvorištu i promatrali kako se plima povlači. Nina je drijemala pa su pokušavali
govoriti tiho. “Ne možeš prerasporediti priliku.”
“Ali ovo je tvoje dijete”, reče June. “Ne možeš prerasporediti dijete.”
“Junie, ne tražim da se moje dijete prerasporedi, zaboga. Samo te molim da
shvatiš što je ovdje na kocki. Što gradim za našu djecu. Za cijelu ovu obitelj. Ne
mogu sve to sam. Trebam tvoju pomoć. Ako mislim izaći u svijet i postati nešto,
onda te trebam ovdje, da držiš obitelj na okupu, da budeš jaka. Život kakav
želimo...” Mick uzdahne i smiri se. “Traži i tvoje zalaganje.”
June sjedne, pomirena sa sudbinom. Takvo rasuđivanje bilo joj je smisleno,
iako ga je mrzila. I tako su nekad, dok je Jay rastao od veličine limuna do veličine
grejpa, pronašli kompromis.
Mick može nastupati gdje želi i kad želi, ali kad ga June bude pozvala kući,
morat će doći.
Rukovali su se u to ime jedne večeri dok su se spremali za krevet, i dok su to
činili, Mick povuče June k sebi za ruku i povuče je na sebe. Smijala se dok joj je
ljubio vrat.
Kad je Mick otišao za Vegas četiri dana prije Juneinog termina, obećao joj je
da će krenuti kući onaj čas kad mu javi da su počeli trudovi. “I stići ću što brže
budem mogao”, reče, poljubivši Ninu u čelo i June u obraz. Pomiluje Junein trbuh
i ode.
Ali kad je došlo vrijeme - Juneina majka nazvala ga je sat i deset minuta prije
nego što je počeo njegov večernji subotnji nastup - Mick nije odjurio do
aerodroma kako je obećao. Spustio je slušalicu i stajao ondje, iza pozornice,
odjeven u odijelo s kravatom, zureći u žarulje oko zrcala.
To mu je bila zadnja postaja u Vegasu tijekom turneje. A dojmiti se likova u
Sandsu značilo je mnogo toga. Značilo je da bi mogao dobiti gažu za nekoliko

47
 Knjige.Club Books

mjeseci, a to bi značilo financijsku stabilnost. Ovo mu je bio zadnji angažman u

dva tjedna. Dva tjedna! Baš kako je Junie tražila. Koliko će samo vremena biti
kod kuće. Junie i djeca imat će ga samo za sebe. Posvetit će svu pažnju svakoj
njihovoj potrebi.
I tako se okrenuo od zrcala, poravnao kravatu i dovršio tonsku probu.
Junein drugi porođaj odvijao se brzinom munje, tijelo joj se pokrenulo,
prisjećajući se precizno onoga što je činilo prije tek malo više od godinu dana.
Mick je bio u besprijekornom crnom odijelu, sagibao se i namigivao djevojci u
prednjem redu točno u trenutku kad je njegov prvi sin, udaljen četiristotinjak
kilometara, zaplakao suočen sa svijetom.
Mick je stigao natrag u Los Angeles sedam sati nakon što se rodio Jeremy
Michael Riva. I bilo mu je jasno, čim je spazio June u bolničkom krevetu, da je
ljuta.
“Morat ćeš mnogo toga objasniti”, reče mu punica čim je ušao. Počne
skupljati svoje stvari. Zatrese glavom. “Prepuštam te njoj”, reče pri izlasku,
vodeći Ninu sa sobom.
Mick pogleda June, a zatim mu pogled odluta na čvrsto omotano novorođenče
u njezinom naručju. Vidio je samo vrh sinove glave i zadivio se tamnom čuperku
kose.
“Trebao si stići prije”, reče June. “A ne pola dana kasnije. Što ti je?”
“Znam, dušo, znam”, reče Mick. “Ali mogu li ga primiti? Odmah?”
June kimne i Mick pohita, spremno ga uzimajući. Osjećao je dječakovu
lakoću, a od prvog pogleda na njegovo lice na trenutak zanijemi. “Moj sin, moj
sin, moj sin”, napokon reče, tako ponosno i toplo da se Juneino umorno srce
rastopilo. “Hvala ti na mojem dječačiću, Junie. Žao mi je što nisam mogao biti
ovdje. Ali gle što si stvorila”, reče. “Našu lijepu obitelj. Sve to dugujem tebi.”
June se smiješila i upijala prizor. Promatrala je svojeg otmjenog muža i mislila
na svoju milu djevojčicu vani u hodniku, pa pružila ruku i dodirnula svojeg
lijepog novorođenog sinčića. Osjećala je da ima toliko toga što je oduvijek htjela.
I tako je odustala od onoga što nije imala.
Nekoliko tjedana nakon što su doveli Jaya kući, dok je June prala zube, Mick
je poljubi u obraz i reče da ima iznenađenje. Snimio je pjesmu koju je napisao za
nju. Warm June bit će prvi singl s njegovog drugog albuma. Ona ispljune pjenu i
nasmiješi se. “Zaista?” reče. “Warm June?”
Mick kimne. “Svi u zemlji znat će tvoje ime”, reče.
June se svidjela ta zamisao. Svidjela joj se i ideja da će svi znati da je voli. Da
je zauzet.
Jer June je počela slutiti da Mick na putu nije sam.

48
 Knjige.Club Books

11:00

KIT JE SJEDILA NA PRILAZU I ČEKALA JAYA. PONOVO JE PROVJERILA SAT. NIJE GA

bilo skoro sat vremena. Kome treba sat vremena da ode po benzin?
Kosa joj je bila mokra i začešljana, doticala je gola ramena. Nosila je staru
Nininu haljinu od prugastog pamuka, bez naramenica.
Kit nije osobito voljela haljine, ali vidjela je da visi u ormaru pa ju je odlučila
odjenuti. Bila je udobna i čista i pomislila je da će joj se možda svidjeti kako joj
pristaje. Nije bila sigurna.
Jay se zaustavi ispred kuće kao netko tko je dosad vozio sto na sat.
“Zašto ti je toliko trebalo?” upita Kit.
“Otkad nosiš haljine?” odvrati čim ju je vidio.
“Joj, molim te”, odvrati Kit namršteno. Kako da se netko promijeni - bilo
puno ili malo - kad je obitelj uvijek bila tu da ga podsjeti na neprekršiv ugovor
koji je valjda potpisao o svojoj osobnosti? Okrene se i zaputi se prema garaži.
“Kamo ideš?” doviknu Jay.
“Presvući se, seronjo.”
Kad je ušla, svuče haljinu i ostavi je na parketu. Uskoči u traperice i uvuče
ruke u majicu kratkih rukava.
“Krasno se pretvaraš da si išao po benzin”, reče Kit, ušavši u auto. Nagne se
nad pokazivače da potvrdi svoje sumnje. Spremnik je i dalje bio dopola pun.
“Joj, daj ušuti”, reče Jay.
“Natjeraj me.”
Jay se zaleti natrag na Pacifičku obalnu cestu. Na radiju je svirao Clash i, iako
su jedno drugom išli na živce, ni Jay ni Kit nisu mogli a da ne zapjevaju. Kao i
kod većine svojih nesuglasica, otkrili su da se ljutnja rasprši čim je zaborave
poticati. Kad su se približili plaži Zuma, vidjeli su Huda u kratkim hlačama,
majici i Topsider mokasinama kako ih čeka s istočne strane ceste. Jay zakoči i
pričeka trenutak da Hud uskoči na stražnje sjedalo.
“Kasnite”, reče Hud. “Nina nas vjerojatno već čeka.”
“Jay je morao obaviti neku tajnu operaciju”, reče Kit.
“Kit se morala četiri puta presvući”, odvrati Jay.
“Jedanput. Presvukla sam se jedanput.”
49
 Knjige.Club Books

“Kakvu tajnu operaciju?” upita Hud dok je Jay promatrao tijek prometa, a
zatim se ugurao u desnu traku.
“Ništa”, reče Jay. “Ne gnjavi.” I tada su svi odmah znali da se radi o ženi.
Hud osjeti kako mu se ramena opuštaju. Ako Jaya zanima neka druga, to će
ublažiti udarac. “Onda smatraj da službeno prestajem gnjaviti”, reče, podigavši
ruke u znak predaje.
“Pa”, reče Kit. “Kao da je ionako ikoga briga.”
Hud je okrenuo glavu i promatrao kako svijet mirno stoji dok jure pored njega.
Pijesak, suncobrani, štandovi s burgerima, palme, sportski automobili. Tipovi
pored mreža za odbojku, umjetne plavuše u bikinijima jarkih boja. Ali jedva je
obraćao pažnju na ono što je gledao. Izjedala ga je krivnja i briga kako da bratu
prizna što je učinio. Cijelog je života osjećao da mu Jay nije samo brat, već i
najbolji prijatelj. Zauvijek su bili vezani jedan za drugoga i istovremeno su bili
isti i različiti. Kao dvostruka zavojnica. Jedan drugom potrebni za preživljavanje.

50
 Knjige.Club Books

1959.

BIO JE KASNI PROSINAC 1959. NEKOLIKO DANA PRIJE BOŽIĆA. MICK JE BIO U
STUDIJU u Hollywoodu. June je bila kod kuće s Ninom i Jayem, pekla je pile. Kuća
je mirisala na limun i kadulju. Bila je odjevena u kućnu haljinu na crvene pruge i
uvila je vrhove kose u savršen bob, kao što je činila svakog dana. Nije dopuštala
da joj se muž vrati kući i da ga dočeka nesređene kose.
Oko četiri popodne, netko pozvoni na vrata.
June nije imala pojma da u tih deset sekundi koje su joj trebale da stigne od
kuhinje do ulaza uživa u svojim zadnjim trenucima naivnosti.
S četveromjesečnim Jayem u rukama, dok joj se godinu i pol stara Nina držala
za nogu, June otvori vrata i zatekne ženu koju prepozna kao mladu starletu po
imenu Carol Hudson.
Carol je bila sitna - zaista sićušna - velikih očiju, svijetle kože i nježne građe.
Nosila je kaput od devine dlake i ružičasti ruž, stručno nanesen na tanke usne.
June ju je gledala s osjećajem da joj je na vrata doletio kolibrić. Stajala je na
Juneinom pragu s dječakom u rukama, tek koji mjesec mlađim od Jaya. “Ne mogu
ga zadržati”, reče Carol, možda s natruhom žaljenja.
Preda novorođenče June, uguravši ga u njezine ionako prenatrpane ruke. June
je stajala sleđena, pokušavajući shvatiti. “Žao mi je. Ali ne mogu”, nastavi Carol.
“Možda... da je djevojčica... ali... dječak treba biti s ocem. Treba biti s Mickom.”
June osjeti kako joj dah bježi iz grudi. Naglo udahne, gotovo čujno jeknuvši.
“Njegov rodni list”, reče žena, zanemarivši Juneinu reakciju i izvukavši papir
iz crnog rokovnika. “Evo. Zove se Hudson Riva.” Nazvala je dijete po sebi, ali
svejedno će ga napustiti.
“Hudsone, žao mi je”, reče Carol. A zatim se okrene i ode. June je gledala u
njezina leđa i slušala kako njezine crne štikle tiho lupkaju po pločniku.
U Juneinom srcu počne se buditi gnjev dok je promatrala kako žena žuri niz
njezine stepenice. Još nije bila ljuta na Micka, iako će i to doći. Nije bila ljuta ni
na situaciju, iako će i ta gorčina nastupiti gotovo odmah. Ali u tom trenutku,
osjećala je ozbiljan i beskrajan bijes prema Carol Hudson što je pokucala na
njezina vrata i predala joj dijete, a da se nije odvažila izgovoriti “spavala sam s
tvojim mužem”. Carol je doživljavala izdaju Juneinog braka tek kao primisao,
kao najmanji dio slagalice. Činilo se da ju nije briga što June lomi srce, osim što

51
 Knjige.Club Books

joj predaje dijete. June stisne oči pri pomisli na jedinstven spoj smjelosti i slabosti
te žene. Carol Hudson bome je bila odvažna.
Promatrala je Carol kako odlazi dok su dva dječačića u njezinim rukama
naizmjence plakala, kao da odbijaju plakati jednoglasno.
Carol se izveze s prilaza. Njezin sasvim novi Ford Fairlane bio je do krova
pun kovčega i torbi. Ako je June i imala kakvih sumnji, pogled na pretrpan auto
dao joj je do znanja da ovo nije igra. Ova je žena odlazila iz Los Angelesa
ostavljajući sina u Juneinom naručju da ga odgaja. Doslovno je okrenula leđa
svojoj krvi i mesu.
June ju je gledala kako odlazi sve dok automobil nije nestao iza obronaka
planina. Nastavila je gledati još neko vrijeme, u nadi da će se okrenuti,
predomisliti. Kad se auto nije pojavio, Juneino srce klone.
Zatvori vrata nogom i odvede Ninu pred televizor. Upali reprizu Moje
prijateljice Flicke u nadi da će Nina mirno sjediti i gledati. Nina je učinila točno
kako joj je rečeno. Čak i prije druge godine znala je pročitati ozračje u prostoriji.
June položi Jaya u krevetić i pusti ga da plače dok je odmatala Hudsona iz povoja.
Hudson je bio malen i kržljav, dugih udova kojima još nije ovladao. Bio je
crven i vrištao je kao da je već ljut. Znao je da je napušten. June je bila sigurna.
Tako je je jako plakao i tako glasno i dugo - strašno dugo - da je June pomislila
da će sići s uma. Njegov se plač ponavljao poput neprekidnog alarma. Niz lice mu
poteku suze. Dječak bez majke.
“Moraš prestati”, šapne mu June, očajna i nesretna. “Drago dijete, moraš
prestati. Moraš prestati. Moraš prestati. Molim te, bebice, molim te, molim te,
molim te. Zbog mene.”
I, prvi put otkako je započeo svoje neobično i neželjeno putovanje, Hudson
Riva pogleda June u oči, kao da odjednom shvaća da nije sam. Tada je, držeći u
naručju tog nepoznatog dječaka, gledajući ga, nastojeći shvatiti što im se točno
oboma događa, shvatila da je sve mnogo jednostavnije nego joj se čini. Ovaj je
dječak trebao nekoga da ga voli. Mogla je to. To će joj biti vrlo lako. Stisnula ga
je uz sebe što je čvršće mogla, kao što je držala svoju djecu otkad su se
rodila. Čvrsto ga je držala, naslonila mu je obraz na glavu i odmah je osjetila da
se primiruje. A zatim, čak i prije no što se utišao, June je donijela odluku.
“Voljet ću te”, rekla mu je. I jest.

* * *

Došla je večer i June je izvadila pile iz pećnice, skuhala brokulu na pari i dala
Nini večeru. Njihala je dječake, okupala Ninu i stavila ih sve troje u krevet -
postupak za koji su trebala puna dva i pol sata.
Dok je obavljala svaki od navedenih zadataka, smišljala je plan. Ubit ću ga,
mislila je dok je Nini prala kosu. Ubit ću ga, mislila je dok je Jayu mijenjala
52
 Knjige.Club Books

pelenu. Ubit ću ga, mislila je dok je Hudsonu davala bočicu. Ali najprije ću mu
zaključati prokletu kuću.
Kad su djeca zaspala - Nina u svojem krevetu, a dva dječaka podijelila su
dječji krevetić - June si natoči čašicu votke i trgne je. Zatim natoči još jednu.
Napokon iz telefonskog imenika nazove bravara koji je bio na dužnosti dvadeset
četiri sata. Nije htjela da Mick ikad više stupi u kuću, nije htjela da spava u
njihovom krevetu kraljevske veličine ili da pere zube nad jednim od umivaonika
u glavnoj spavaonici.
Kad je stigao bravar - neki gospodin Dunbar, šezdesetgodišnjak u crnoj majici
kratkih rukava i kombinezonu, plavih očiju koje su postajale žućkaste i tako
dubokih bora da se u njima moglo izgubiti kovanice - June naiđe na prvu
prepreku.
“Ne mijenjam brave bez sporazuma s vlasnikom kuće”, reče gospodin
Dunbar. Namršti se na June kao da je trebala biti pametnija.
“Molim vas”, reče June. “Zbog moje obitelji.”
“Žao mije, gospojo, ne mogu promijeniti brave ako kuća nije vaša.”
“Kuća jest moja.”
“Pa da, ali nije samo vaša”, reče, i June nasluti da mu je možda vlastita žena
nekad promijenila brave.
Nastavi ga moljakati uzalud, ali nije bila jako iznenađena. Na kraju krajeva,
bila je žena. Živjela je u svijetu koji su stvorili muškarci. Oduvijek je znala da ti
seronje štite svoje. Nisu vjerni nikome, ali vrlo su zaštitnički nastrojeni jedan
prema drugome.
“Sretno, gospođo Riva. Siguran sam da će sve biti u redu”, reče na odlasku, a
da nije napravio ništa osim iznudio naknadu što ga je izvukla iz postelje. I tako je
June upotrijebila jedino što je imala na raspolaganju: stolicu iz blagovaonice.
Gurnula ju je ispod kvake ulaznih vrata, a onda sjela na nju. Prvi put u životu
poželjela je da je teža. Da je krupna, visoka i zdepasta. Snažna i moćna. Jako je
glupo što se cijelo ovo vrijeme svojski trudila ostati vitka i malena.
Kad se Mick vratio kući u jedan ujutro nakon snimanja - otkopčanog
ovratnika, lagano krvavih očiju - otkrio je da se vrata mogu samo odškrinuti.
“June?” reče u uzak prostor između vrata i okvira.
“Najviše me ljuti”, reče June jednostavno, “to što mislim da sam već znala.
Da nisi vjeran. Ali sam prestala o tome misliti jer sam više vjerovala onome što
kažeš nego što sam vjerovala samoj sebi.”
“Mila, o čemu govoriš?”
“Imaš treće dijete”, reče June. “Tvoja djevojka ga je ostavila s nama. Kako se
čini, nije spremna biti majka.”
Mick ne reče ništa, a June je očajnički željela da nešto kaže.

53
 Knjige.Club Books

“Joj, Junie”, reče, napokon. June primijeti da mu je glas pukao kao da će

zaplakati. Mick se spusti na pod tresući glavom, a zatim je spusti na ruke. Isuse,
pomisli, kako je došlo do ovoga?

* * *

Prije Carol, sve mu se činilo tako jednostavnim.

Mogao je imati lijepu kuću s lijepom ženom i lijepom djecom. Mogao ih je
voljeti svim srcem. Mogao je biti dobar čovjek. Namjeravao je biti dobar čovjek.
Ali žene su se rojile oko njega! Pobogu, trebalo je to vidjeti da bi se vjerovalo. Iza
pozornice na nastupima bilo je kao u Sodomi i Gomori, osobito kad se pojavljivao
na plakatima s tipovima kao što su Freddie Harp i Wilks Topper. June to nije
shvaćala. Kako su ga djevojke gledale ispod pozornice, velikim sjajnim očima
uz znalačke osmijehe. Kako bi mu se ušuljale u svlačionicu, s otkopčana dva
gumba na haljini. Rekao je ne. Rekao je ne toliko puta. Dopustio bi da se približe
ili da ga dodirnu. Jednom ili dvaput je čak okusio žesticu s njihovih usana. A zatim
bi uvijek rekao ne. Odgurnuo bi im ruku. Okrenuo bi glavu. Rekao bi: “Moraš
poći. Oženjen sam.”
Ali svaki put kad bi rekao ‘ne’, brinuo se da se sve više bliži dan kad će reći
‘da’. I nije bio sasvim siguran kad se to dogodilo, ali nekad dok je Nina još bila
novorođenče, shvatio je da govori ‘ne’ kao da odbija drugu porciju deserta. Da
govori ‘ne’, znajući da će, ako bude ponovo ponuđen, reći ‘da’.
To ‘da’ napokon je stiglo na parkiralištu studija dok je snimao prvi album.
Zvala se Diana. Bila je dvadesetogodišnja crvenokosa prateća pjevačica s
madežom nacrtanim iznad obrve i osmijehom od kojeg se činilo da te vidi golog
kroz odijelo.
Kad je jedne večeri krenuo kući, zatekao ju je kraj svojeg auta, a ona ga je
pogledala u oči sekundu predugo. Prije nego što se stigao obuzdati, ljubili su se
naslonjeni na zgradu, gurao ju je na žbuku i stiskao se uz njezino tijelo kao da će
ih to oboje spasiti. Sedam minuta kasnije, svršio je. Odmaknuo se od nje, prošao
rukom kroz i rekao: “Hvala.” Nasmiješila se i rekla: “Nema na čemu”, a on je
znao, u kostima, da će to ponoviti.
Avantura s Dianom potrajala je cijela dva tjedna, a zatim mu je dosadila. Ali
je otkrio, kad je završio s Dianom, da zbog osjećaja krivnje još više želi June.
Trebao je njezinu ljubav na isti način kako ju je trebao kad su se tek sreli. Čeznuo
je za njezinim prihvaćanjem, nije se mogao nagledati njezinih velikih smeđih
očiju.
Nešto kasnije bilo je mnogo lakše priječi granicu s Betsy, konobaricom iz bara
preko puta producentovog ureda.
Onda je bila Daniella, djevojka koja je u Renu prodavala cigarete. Samo
jednokratna zgoda. Nije značila ništa.

54
 Knjige.Club Books

Zar je bilo važno?

Mogao je i dalje biti June dobar muž. Mogao se pojaviti na vrijeme na svakom
snimanju. Mogao je rasprodati dvorane mnoštvu. Mogao je očarati mlado i staro,
namignuti starim gospođama koje su dolazile s muževima da se zabave slušajući
modernog mladića. June je davao sve o čemu su sanjali. Imali su dva umivaonika
i osnovali su divnu obitelj. June će i dalje imati sve što poželi. Ovo je htio samo
za sebe.
Ali onda je sreo Carol. Žene poput Carol sve pokvare. I znao je to. Upravo to
ga je izluđivalo. Sve je već naučio od oca.
Upoznao ju je na koncertu u Hollywood Bowlu. Bila je ondje s izvršnim
direktorom studija. Bila je sitna, ali njezin je stav ispunjavao prostoriju. Nije htjela
biti ondje, nije čak ni znala tko je Mick - odlika koja je postajala sve rjeđa.
Pristojno se s njim rukovala, a on joj se nasmiješio najljepše što je znao i gledao
kako se kutovi tankih ružičastih usana ovlaš podižu, kao da se svim silama trudi
da joj se ne svidi, ali ne uspijeva. Četrdeset minuta kasnije uzeo ju je u
otključanoj limuzini koju su pronašli iza dvorane. Prije nego što su oboje
svršili, vrisnula je njegovo ime. Kad je bilo gotovo, ustala je i otišla rekavši samo:
“Vidimo se.” Deset minuta kasnije držala je pod ruku izvršnog direktora s kojim
je došla, a Micka nije udostojila drugog pogleda.
Mick je potonuo. Morao ju je ponovo vidjeti. I nakon toga opet. Zvao je u
ured njezinog agenta. Došao joj je pred stan. Nikad mu je nije bilo dosta, nije
mogao odoljeti njezinom pasivnom šarmu, njezinoj ravnodušnosti prema svemu,
pa čak i njemu. Obožavao ju je zbog toga kako je znala razgovarati sa svima o
svemu, ali nije zaista slušala. Čak ni njega.
O, Bože, pomislio je nakon nekoliko tjedana. Zaljubljujem se.
Tri mjeseca viđali su se uz kasne večere i duge ručkove, kad mu je Carol rekla
da je trudna.
Susreli su se kod Cira. Mick je večerao s producentom. Carol je bila s drugim
muškarcem. Namamio ju je u muški zahod i uzeo je ondje, tako obuzet
ljubomorom što je vidi s nekim drugim da ju je odmah morao imati. Nakon toga,
zagladio je kosu i spremio se vratiti u restoran, a Carol je poravnala suknju i
dovela se u red. Zatim je rekla: “Trudna sam. Tvoje je.”
Pogledao ju je, u nadi da se šali. Bilo je očito da nije tako. I prije nego je Mick
stigao išta reći, ostavila ga je samog. Zatvorio je oči, a zatim ih otvorio i našao se
pred svojim zblenutim odrazom u zrcalu. Ti jebeni idiote. Istog časa udario je
šakom svoj odraz, staklo se razletjelo i rasjeklo mu ruku.
Nakon te večeri više nije vidio Carol. Slao joj je novac, ali prestao ju je
nazivati, prisilio se da prestane misliti na nju i otad više nije spavao s drugim
ženama.

55
 Knjige.Club Books

I eto ga sad, gotovo godinu dana kasnije, kako pokušava ući u vlastitu kuću.
Od onog časa kad je udario po zrcalu znao je da ga ovo čeka. Možda je znao i
mnogo prije toga. Možda je oduvijek znao da ne može pobjeći od sebe.

* * *

“Junie, tako mi je žao”, započne Mick kroz suze. Bilo je nepodnošljivo osjećati
prema sebi toliku mržnju kao što je on osjećao u tom času. “Pokušao sam učiniti
pravu stvar, kunem se.”
June ne dopusti da je dirne skrušenost u njegovu glasu.
Nije joj bilo teško održati bijes, ali čim bi pomislila da će popustiti, sjetila bi
se sebe u trudnoći, a uspomena bi se naknadno izmijenila, zasjenjena saznanjem
da je u blizini živjela druga žena i nosila još jedno dijete njezinog muža, gotovo
istovremeno kad i ona. Strašno je tužno ne biti jedina koja u tom trenutku nosi
dijete vlastitog muža. June se činilo da je ta povlastica najmanja koju se može
zatražiti od muškarca.
“Bio sam slab”, reče Mick, moljakajući. “Trenutak slabosti. Jednostavno se
nisam mogao zaustaviti. Ali sada sam jači.”
“Ne želim te ovdje”, reče June nepokolebljivo. “Ne želim te u blizini djece.
Mrzila bih da ovi dječaci odrastu u nekoga poput tebe.”
Rekla je ‘dječaci’. Ne dječak. Dječaci.
“Mila”, reče Mick. Sad je shvatio. Otkrio je kako da je uvjeri da mu dopusti
da sve popravi. “Ja sam Hudsonov otac. Ako ga želiš, morat ćeš primiti i mene.”
June i Mick su nakon ovoga neko vrijeme šutjeli jer nije bila sigurna što da
radi. Mick je čekao zadržavajući dah. Ni u kom slučaju ne bi dopustila da se dijete
preda Micku. Nije znao ni promijeniti pelenu. Dijete je trebalo June. Trebalo je
majku. Oboje su to znali.
June otvori vrata, a Mick upadne u kuću.
“Hvala ti”, reče, kao da mu je udijelila milost. “Iskupit ću ti se za ovo. Odsad
na dalje, ponašat ću se dobro prema tebi svakog trenutka.”
Podigne pogled i vidje da se Nina probudila i pronašla ih.
“Bok, mila”, reče joj.
U spavaćoj sobi, Jay i Hud istovremeno zaplaču. June podigne Ninu i pođe se
pobrinuti za svoje bebe. Mick joj se naviri preko ramena, promotrivši prvi put
novorođenog sina. June nije mogla podnijeti da nazoči Mickovom povezivanju s
djetetom pa ga potjera, a on ustukne.
Kad je završila s djecom, ode u sobu i primijeti da je Mick legao na udaljeni
rub kreveta, kao da je lijeva strana i dalje njegova.
“Junie, volim te”, reče. Ona mu ne odvrati.

56
 Knjige.Club Books

Ali kad ga je pogledala, osjeti kako je savladava umor. Nije joj namjeravao
olakšati. Nije mislio svojevoljno otići. Namjeravao ju je prisiliti da vrišti, da viče
i natjera ga da ode. Morala bi bijesniti na njega, a možda ni onda ne bi pobijedila.
Kako ljutnja uzima danak, June je odjednom postala strašno umorna. Uzdahne
cijelim tijelom.
Nije se sad mogla s njim boriti jer ne bi pobijedila. I tako je legla uz njega,
čuvajući bijes za dan, kad će moći jasnije misliti. Svađa će ih čekati i kad dođe
jutro.
Ali do jutra njezin je bijes otupio. Pretopio se u tugu. Sada joj je cijelo tijelo,
poput velike modrice, obuzela tupa bol žalovanja. Izgubila je život za koji je
vjerovala da je zajamčen. Tugovala je. Kad se Mick okrenuo i stavio ruku preko
nje, nije mogla skupiti snagu da je odgurne.
“Obećajem ti da je s time gotovo”, šapne Mick sa suzama u očima. “Neću te
nikad više povrijediti. Volim te, Junie. Svim srcem. Jako mi je žao.” Kako June
nije odbila njegovu ruku, Mick osjeti dovoljno sigurnosti da je poljubi u vrat. A
kako nije odbila mali zahtjev, nije znala kako da odbije veći. I tako se nastavilo.
Malene granice su se prelazile, lomile su se poput grančica, tako da je June jedva
primijetila da je srušio čitavo stablo. Sa svakim Mickovim pokretom, dok ju
je držao ili ljubio, June je gubila iz vida trenutak kad je trebala nešto reći, a zatim
se pomirila s boli prešućivanja. Uskoro se na obzoru pojavilo rješenje kakvo je i
June rado dočekala iz same potrebe da se vrati u svakodnevicu, makar to bila i
laž.
Sljedeće noći, u ponoć, Mick joj je na uho šaptao slatke besmislice. June je, i
protiv svoje volje, uživala u osjećaju njegovog daha na vratu. Tada su se
dogovorili, šapćući užurbano kao da dijele tajne. Mick će zauvijek biti vjeran, a
Huda će odgojiti kao da je njihov. Obznanit će da su Jay i Hud blizanci. Nitko se
neće usuditi dovesti to u pitanje. Na kraju krajeva, nakon Mickovog novog
albuma, bili su blizu tome da uđu u viši društveni sloj. Imat će nove prijatelje,
nove kolege. Sada će biti peteročlana obitelj. Te noći June se osjećala kao da ona
i Mick zajedno liječe polomljene kosti. Kao da nastoje savršeno postaviti gips u
nadi da se ona, jednog dana, neće ni sjećati lomova.

* * *

I, za divno čudo, djelovalo je.

June je voljela svoju djecu, svoju stariju djevojčicu i blizance. Voljela je kuću
na vodi i voljela je promatrati djecu kako se igraju na obali.
Voljela je kad bi je ljudi zaustavili u trgovini s dva novorođenčeta i
dvogodišnjakinjom u kolicima i upitali “Niste li vi žena Nicka Rive?”
Sviđao joj se novac, Cadillac i bunde od samurovine. Rado bi ostavila djecu
kod svoje majke, odjenula neku od elegantnih koktel haljina i iza pozornice

57
 Knjige.Club Books

slušala neki od Mickovih koncerata. Voljela je čuti Warm June na radiju i uživati
u Mickovoj pažnji kad bi bio kod kuće. Znao je učiniti da se osjeća kao jedina
žena na svijetu, iako je znala - sada sasvim sigurno - da nije. I tako, usprkos čiru
koji je u njoj rastao, June je morala priznati da sve to podnaša lakše nego što je
mislila. Votka je pomagala.
Na žalost, Mick se jednostavno nije mogao obuzdati.
Pojavila se Ruby, koju je sreo na parkiralištu Sunseta. Zatim i Joy, Rubyna
prijateljica. Nisu mu bile važne, pa nije u tome vidio ni pravu izdaju. Ali onda je
došla Veronica. O, Bože, Veronica.
Crne kose, maslinaste puti, zelenih očiju, s tijelom koje je moglo poslužiti kao
standard za pješčane satove. Ponovo se zaljubio usprkos svakom pokušaju da u to
ne petlja srce. Zaljubio se u njezin grimizni smiješak i u njezinu sklonost da vodi
ljubav na otvorenom. Zaljubio se u njezine elegantne haljine i oštar um, u to što
nije dopuštala da je zastraši, nego mu se rugala. Zaljubio se u to što je
postajala slavna, možda slavnija od njega, dok je glumila u domaćem trileru pod
naslovom Ljuljačka na verandi. Njezino je ime bilo na plakatu ispisano velikim
slovima, a ipak, u tišini noći, izvikivala je njegovo ime.
Nije se mogao nauživati Veronice Lowe.
A June je točno znala što se događa. Kad se Mick nije vraćao kući do četiri
ujutro, kad je Mick imao malen trag ruža za usne iza uha, kad ju je Mick prestao
ljubiti za dobro jutro.
Počeo je večerati s Veronicom u javnosti. U jednom se trenutku u potpunosti
prestao vraćati kući. June je otišla na frizuru. Smršavila je. Ponizila se do te mjere
da je prijateljice pitala za seksualne savjete. Pripremala mu je omiljenu pečenu
govedinu. U rijetkim trenucima kad je imala njegovu pažnju, suptilno ga je
podsjećala na dužnosti koje ima prema djeci.
Svejedno, nije se mogao otrgnuti.
Uvjeravao je samog sebe da nije poput svojeg oca koji je dolazio kući mirišući
na parfem drugih žena, koji je izbivao tjednima i koji bi ošamario majku ako bi
postavljala previše pitanja. Uvjeravao je sebe da je učinio dobro što je oženio
June, ženu koja nije nimalo sličila na njegovu majku koja bi ocu uzvratila šamar.
Ali bio je izgubljen u Veronicinoj kosi i u njezinom mirisu na vaniliju. U njezinom
smijehu, među njezinim nogama. Bio je izgubljen.
Jedne noći, kad su dječaci imali deset i jedanaest mjeseci, Mick je došao kući
u četiri ujutro. Bio je pijan ali priseban. Udario je u noćni ormarić dok je izvlačio
putovnicu. Svjetiljka je pala na pod. June se probudila i vidjela ga kako stoji s
kosom preko lica, krvavih očiju, s jaknom preko ruke. Nosio je kofer.
“Što se događa?” upita. Ali već je znala. Znala je onako kako ljudi znaju da
će biti opljačkani, a to saznanje stigne grubo, u zadnji čas.
“Vodim Veronicu u Pariz”, odvrati, prije nego što se okrene i ode.

58
 Knjige.Club Books

June je istrčala za njim na prilaz u prozirnoj spavaćici. “Ne možeš to učiniti!”

vrištala je. “Rekao si da nećeš!” Ponižavala je samu sebe i preklinjala za ono za
što nikad nije željela preklinjati.
“Ne mogu biti takav!” odvrati joj vičući. “Nekakav obiteljski čovjek ili što
god da si mislila da jesam. Nisam! Pokušao sam, dobro? I ne mogu!”
“Mick, ne!” uzvikne dok je zatvarao vrata auta. “Ne napuštaj nas.”
Ali točno to je učinio. June je promatrala kako vozi unatrag. Zatim se srušila
na prilaz, teška i mrtva, kao sidro vezano za ništa.
Mick se odvezao do Veronicine kuće u brdima gdje je, kako si je rekao,
napokon mogao sve riješiti. S Veronicom će biti bolji.
Nije bio dobar ni pošten. Takav se rodio, tako je odgojen. Ali dobra žena
mogla bi ga spasiti. Mislio je da je to June, ali sad je shvatio da je to ipak Veronica.
Ona je bila odgovor. Ljubav prema njoj bila je dovoljna da ga izliječi. Nazvat će
djecu kad se sve smiri. Za nekoliko godina, kad odrastu, shvatit će.
June je na prilazu plakala tako dugo da joj se činilo kao cijeli život. Plakala je
zbog sebe i djece, zbog toga što se toliko osramotila da - ga zadrži, a nije bilo
dovoljno da ostane. Nije plakala zato što je bila iznenađena njegovim odlaskom,
već zato što se to događa baš sada, a ne sutra ili za mjesec dana ili deset godina.
Njezina je majka bila u pravu. Bio je preodvažan izbor, prenaočit muškarac. Zašto
su joj sada sve greške koje se nisu vidjele dok ih je činila bile tako jasne? Zatim,
uz uzdah, doživi kratak slom živaca sjetivši se da je možda nikad više, ako je
zaista otišao, nijedan muškarac neće dodirivati kao on. Toliko je toga otišlo s
njim.
Pojavi se sunce, a June dođe do daha. Ode natrag u kuću, odlučna. Neće
dopustiti da je ovo slomi. Ne pred djecom.
Ušla je u kuhinju i na kapke stavila dvije hladne žlice da smanji natečenost.
Ali kad je spazila svoj odraz u tosteru, shvatila je da izgleda onako strašno kako
se i bojala,. Natoči si čašu soka od naranče, a zatim skine čep s votke koju je držala
u ormaru pa ulije i nju. Zagladi kosu i pokuša prikupiti mrvice dostojanstva.
“Gdje je tata?” upita Nina s vrata.
“Tvoj otac ne zna kako bi se muškarac trebao ponašati”, reče June, prošavši
pored nje. Dohvati Mickove albume s gramofona i baci ih u smeće dok je njegovo
bahato lice gledalo u nju s dna kante.
Preko svega izlije ostatak soka od naranče iz tetrapaka. “Operi ruke i spremi
se za doručak.”
June i troje djece jeli su jaja i prepečenac. Odvela ih je na plažu. Proveli su
dan u vodi. Nina je pokazala June da može otpjevati cijelu pjesmicu o abecedi.
Jay i Hudson počeli su se uspravljati. U doba ručka došla je Christina sa
sendvičima od tune, pa je June povuče u stranu.
“Mama, otišao je”, reče. “Nema ga.”

59
 Knjige.Club Books

Christina zatvori oči i zatrese glavom. “Vratit će se, mila”, reče napokon. “A
kad se vrati, morat ćete odlučiti što ćete.”
June kimne s olakšanjem. “A ako se ne vrati?” upita. Glas joj se stanjio i nije
mogla podnijeti da ga čuje.
“Onda se neće”, reče Christina. “A ti imaš mene i svojeg oca.”
June udahne. Pogleda svoju djecu. Nina je pravila pješčani dvorac, Jay se
spremao pojesti šaku pijeska. Hudson je spavao ispod suncobrana. Bit ću više od
ovoga, pomisli June. Ja nisam samo žena koju je napustio. Ali kad su se te večeri
ugasila svjetla i kad su svi ležali u svojim krevetima, June je znala, dok je gledala
u strop, da su ona, Nina, Jay i Hudson svi ponešto izgubili. Svi četvero sada su
živjeli s rupama različite veličine u srcima.

60
 Knjige.Club Books

Podne

NINA JE STAJALA U PUNOJ KUHINJI DOK SU TRI KUHARA RUKOVALA GOLEMIM

roštiljem i dvjema fritezama. Tiho je počela svoj nedvojbeno najvažniji zadatak u
obitelji Riva. Uzela je nekoliko šaka prženih školjki, zdjelicu hladnih škampa,
staklenku tartar-umaka, tri kriške sira i četiri peciva. Počne pripremati za svoju
sestru i braću ono što su svi zvali ‘onaj sendvič’. To je bila prava zbrka hladne
morske hrane, zgnječena u pecivu. Jedan za svakoga: njezin bez sira, Jayev s više
umaka, Hudov bez školjki, Kitin s kriškom limuna. Taj sendvič nije postojao bez
Nine. Kad je Nina bila bolesna, i dalje bi ga pripremala. Kad je bila izvan grada
na snimanju, nitko nije jeo sendvič. Jayu, Hudu ni Kit nikad ne bi palo na pamet
da si ga prave sami, ili da naprave sendvič za Ninu. A njoj nije smetalo. Brinula
se za svoju braću i sestru i oni su joj na tome bili zahvalni, voljeli su je zbog toga
i na tome je ostajalo.
Kad su sendviči bili gotovi, Nina uzme četiri crvene košarice i četiri komada
papira za pečenje. Omota svaki sendvič, a preostali prostor popuni prženim
krumpirićima. Osim svoje, koju popuni narezanim posoljenim rajčicama.
Provjeri sat. Kasnili su.
“Večeras je zabava, zar ne, draga?”
Nina podigne pogled i zatekne Wendy kako ulazi u kuhinju. Wendy je bila
glumica u usponu koja je odrađivala smjene u Ribama kod Rive između odlazaka
na audicije u Hollywood. Zasad je je imala višekratnu ulogu u nekoj sapunici i
pojavila se u glazbenom videu.
“Da”, reče Nina. Voljela je Wendy. Uvijek je na vrijeme dolazila u smjenu,
bila je ljubazna prema gostima i uvijek bi se sjetila očistiti automat za gazirana
pića. “Hoćeš li doći?”
Wendy podigne obrvu. “Zar misliš da bih je propustila? Na godišnjoj zabavi
kod obitelji Riva nitko ne zna što ga čeka.”
Nina zakoluta očima. “Zaboga”, reče, “Kad tako kažeš zvuči baš... “
“Super?” ponudi Wendi.
Nina se ponovo nasmije. “Tako je, super.”
“Doći ću, itekako.”
“I ja ću doći, samo da se zna!” dovikne Ramon stojeći pored friteze.

61
 Knjige.Club Books

Nina se smijala dok je stavljala prženo meso školjki u pecivo. “Vjerovat ću

tek kad vidim”, reče mu.
“Ma daj”, reče, odmahnuvši rukom dok je vadio dvije košare škampa iz
friteze. “Znaš da imam život. Ne mogu ići na nekakvu bogatašku zabavu i gubiti
vrijeme na naguravanje s bogatim seronjama. Bez uvrede.”
“Od tebe ne bih ni očekivala drugo nego da odbiješ moj poziv”, reče Nina.
Bila je poprilično sigurna da je Ramon jedini koji poziv na godišnju zabavu ne
smatra prednošću svojeg posla. Međutim, bila je sigurna da je klinac koji je
trenutno radio na roštilju, Kyle Manheim, lokalni daskaš koji je tek završio
srednju školu, prihvatio taj ljetni posao samo da bi bio pozvan. Bila je gotovo
uvjerena da će sljedećeg tjedna dati otkaz.
“Gdje su ti ona nevaljala braća?” upita Ramon. I tek što je to izgovorio, Kyleu
se zapali sir na roštilju. Kuhinjom zavlada kontrolirani kaos, a Nina stavi košarice
sa sendvičima na poslužavnik i strugne van. Ode iza, u prostoriju za odmor.
Sjela je i uzela časopis sa stola iza sebe. Newslife. Prolista ga. Reagan, ruski
disidenti, MTV koji kvari djecu i nova tehnologija.
Bilo je reklama za Chevy Malibu i Malibu rum od kokosa i sprej za tijelo
Malibu Musk. Nina se po tisućiti put zapitala zašto svi koji ne žive u tom gradu
smatraju da je egzotičan i nadnaravno fora, kao da se radi o nekakvoj sunčanoj
utopiji.
Dobro, možda će ti ovdje susjed biti poznati glumac, ali Malibu je bio običan
grad, kao i svi ostali. Prao si zube, zagorjela bi ti večera i obavljao si svakodnevne
obaveze, samo uz pogled na Tihi ocean. Netko bi im trebao reći, pomisli Nina, da
raj ne postoji.
Zatim okrene stranicu i nađe se licem u lice s mužem, ponovo. ‘BranRan i
Carrie Soto: ljubav-ljubav’. Užas, teniske igre riječi.
Zgađeno spusti časopis. Onda ga opet uzme i pročita članak. Na svim
stranicama bilo je fotografija Brandona i Carrie. Njih dvoje kako ulaze u srebrni
Porsche na Rodeu, njih dvoje kako ulaze u klub na Bel Airu. Fotografije su je
progonile. Ne zato što je Brandon izgledao sretan s Carrie. Iako jest. Isto tako, ne
zato što je izgledao drukčije s Carrie - ali i ovo je bila istina. Zamijenio je majice
kratkih rukava polo majicama, a jahtaške mokasine elegantnim cipelama. Ne.
Ninu je mučilo to što je sve ovo bilo tako poznato. Davno prije promatrala je svoju
majku kako lista časopise pune slika oca i njegove nove žene.
“Tu smo!” vikne Hud prije nego što su uopće ušli.
Nina ustane i zagrli braću i sestru dok su joj se pridruživali.
“Oprosti što kasnimo”, reče Kit.
“U redu je”, odvrati Nina.
“Jay je kriv”, tuži ga Kit.

62
 Knjige.Club Books

“Pa ionako skoro ni ne kasnimo”, reče Jay gledajući sat na stražnjem zidu.
Bilo je 12:23.
Svi četvero sjednu za stol, a Kit odmah počne jesti krumpiriće. Nina je znala
da su sad već hladni, ali cijenila je što nitko od njih to ne ističe.
“Dakle, što će biti sa zabavom?” upita Kit, stavivši krumpirić u usta. “Trebaš
li našu pomoć?”
Nina uzme krišku rajčice. Tako je željela prženi krumpirić. “Ne”, reče,
odmahnuvši glavom. “Sve je organizirano. Za nekoliko sati očekujem ekipu za
čišćenje. U pet će doći dostava hrane. Konobari bi trebali doći u... šest? Valjda.
Zabava počne u sedam, ali ljudi bi trebali početi dolaziti oko sedam i pol, čini mi
se. Sve je pod kontrolom.”
Jay odmahne glavom. “Toliko je drukčije nego u stara vremena.”
Hud se nasmije dok je žvakao. Obriše usta i proguta. “Misliš, kad je Nina
čistila kuću, a Kit nudila zdjele grickalica... “
“Dok smo ti i ja uvjeravali Hanka Wegmana u trgovini alkoholnim pićima da
nam proda tri bačvice piva”, reče Jay. “Da, točno na to mislim.”
“Kad smo kod toga, ove godine sam uglavnom fokusirana na pivo i vino”,
reče Nina. “Mislim, naravno da će u baru biti nekoliko boca žestica za koktele, ali
ne želim ludovati. Ne želim da netko opet pomisli da je skok s najvišeg balkona u
bazen dobra ideja.”
“Isuse Bože”, nasmije se Kit. “Nos Jordana Walkera i dalje izgleda užasno!
Sjećate se kad smo gledali Zavjet za vječnosti Svaki put kad bi se pojavio na
ekranu izgledao je kao da je na lice stavio plastelin.”
Hud se nasmije.
“Ali nije to bilo zbog viskija”, reče Jay. “Tip je bio ušlagiran gljivama.”
“Svejedno”, reče Nina. “Dostavljači su rekli da su pivo i vino ionako bolji
izbor.”
“Pa da, dobro”, reče Jay. Zatim pogleda Huda i u istom djeliću sekunde
obojica su znali da će se odvesti u trgovinu alkoholnim pićima i opskrbiti bar
onako kako žele.
“Ekipo, a što ako ove godine dođe Goldie?” upita Hud.
Jay odmahne glavom. Nina se nasmiješi.
“A da prestaneš?” reče Kit kroz smijeh. “Ne možeš je zvati Goldie, pa čak je
ne poznaješ.”
“Poznajem.”
“Stajati iza nekoga u trgovini ne znači da ga poznaješ. Zovi je samo Goldie
Hawn kao i mi ostali”, reče Kit.
“Posudio sam joj svoju košaru!” dometne Hud. “Jer je zbog djece imala pune
ruke. I rekla je: ‘Bok, ja sam Goldie’!”

63
 Knjige.Club Books

Nina, Jay i Kit se pogledaju, pokušavajući odlučiti trebaju li mu vjerovati ili

ne.
“Nisam čula ništa o tome da Goldie Hawn dolazi”, reče Nina diplomatski.
“Ali mislim da će ponovo doći Ted Travis.”
Kit se nasmiješi i uzbuđeno protrlja ruke. “To!”
Ted Travis živio je četiri ulice dalje u kući u obliku krafne s tiki barom i
bazenom usred umjetne špilje. Kit i njezina najbolja prijateljica, Vanessa, nikad
nisu propuštale nastavak njegove serije Svježe noći, o policajcu iz okruga Orange
koji spava s tuđim ženama i rješava ubojstva odjeven u sako i kupaće gaćice.
“Prošlog tjedna preskočio je dva glisera na skijama za vodu, pa ga Van i ja želimo
pitati o tome.”
“Hoće li Vanessa večeras doći?” upita Nina. “Znam da si rekla da će možda
ići u San Diego s obitelji.”
“Ne, doći će”, reče Kit. Vanessa je bila zaljubljena u Huda od svoje trinaeste
godine. I tako je Kit znala da neće propustiti priliku da mu bude blizu. Nadala se
da će zaljubljenost proći, ali nije. Hud nije pomagao time što je bio tako ljubazan
prema njoj.
“A je li itko iznenađen što dolazi Ted?” upita Jay. “Nikad ne bi propustio
priliku da se upucava Nini.” Nina zakoluta očima. “Ted je valjda dovoljno star da
nam bude tata”, reče, ustane od stola i dohvati ubrus s pulta. “Ionako ne želim ni
pomišljati na to da mi se netko upucava. Ne bih rekla da se u zadnje vrijeme
osjećam baš živahno.”
“Ma nemoj”, reče Jay.
“Možda bi bilo najbolje da odustaneš”, predloži Hud.
“Zar ćeš dopustiti da se osjećaš loše zbog nekakvog teniskog seronje?” upita
Jay, pogledavši je ravno u oči. “Taj tip je pravi idiot, i, žao mi je, ali backand mu
je očajan. Uvijek sam to mislio, čak i dok mi se sviđao.”
“Rekla bih da Jay ima pravo”, reče Kit. “Također, smijemo li sada otvoreno
reći da ćelavi?”
Ovaj zadnji dio nasmije Ninu. Hud primijeti njezin pogled i nasmije se s njom.
“Stvarno ćelavi”, primijeti Nina. “Što bi bilo sasvim u redu da je primijetio.
Ali nije imao pojma! Točno na vrhu glave, a nosio je one vizire... “
“Zbog kojih je samo izgledao još ćelaviji”, primijeti Jay bez krzmanja. “Zašto
si dopuštala da nosi te vizire?”
“Nisam znala kako da mu kažem da ćelavi!”
Kit odmahne glavom. “To je okrutno. Dopuštala si da izlazi iz kuće i da se
pojavljuje na nacionalnoj televiziji s vijencem od kose na glavi.”
Svi četvero zajedno prasnu u smijeh pri pomisli na Brandona Randalla koji
nesvjesno ćelavi na ESPN-u. Dobro im je išlo, imali su iskustva. Ovako su
započinjali proces zaboravljanja onih koji su im okrenuli leđa.

64
 Knjige.Club Books

“Pa, barem je to sad problem Carrie Soto”, reče Nina. “Neka ona pronađe
način da mu kaže.”
Dobra strana dobivanja košarice od glupana je upravo to što više ne trebaš
imati posla s glupanom. Ili bi barem tako trebalo biti.

65
 Knjige.Club Books

1961.

NA DAN KAD JE OKONČAN RAZVOD MICKA I JUNE, MICK JE OŽENIO VERONICU. ZA

nekoliko tjedana, kupili su penthouse na Upper East Sideu na Manhattanu i
preselili se na drugi kraj zemlje. Bili su u braku četiri mjeseca prije nego što je
počeo spavati sa ženom ton majstora s kojim je radio, crvenokosom, plavih očiju,
po imenu Sandra.
Kad je Veronica otkrila - pronašla je smeđu ukosnicu u njegovom sakou -
gađala ga je tanjurom. A zatim s još dva.
“Jebemu, Ronnie!” vikne Mick. “Zar me hoćeš ubiti?”
“Mrzim te!” urlala je, bacivši još jedan. “Umri! Kad bi barem umro!” Grozno
je ciljala; niti jedan komad posuđa nije ga dotaknuo. Ali iznenadilo ga je nasilje.
Zajapureni obrazi, ludilo u očima, kakofonija suda koje se razbija i žene koja
vrišti.
Sljedećeg jutra naložio je svojem odvjetniku da pripremi papire za razvod.
Dok su radnici iznosili njegove stvari, Veronica je stajala u kućnom ogrtaču i
vikala na njega, dok joj se niz lice razlijevala maškara. “Užasan si”, urlala je.
“Rodio si se kao govno i umrijet ćeš kao govno, kao i sva ostala govna na ovom
svijetu!”
Kad je rekao radnicima da uzmu svjetiljku s noćnog ormarića, udarila ga je
po leđima i ogrebla po ramenu.
“Veronica, prestani”, rekao je mirno koliko je mogao. “Molim te.”
Istrgnuta je svjetiljku iz radnikovih ruku i bacila je o zid. Mickov puls se ubrza
dok ju je gledao kako silazi s uma. Problijedi i osjeti mučninu. Veronica nasrne
na njega pa se izmakne njezinom zadnjem zamahu, a ona se sruši na tlo plačući.
On baci nekoliko stotina dolara glavnom radniku i pobjegne iz stana. Dok je palio
cigaretu na uglu ulice i spremao se pozvati taksi, s ljubavlju pomisli na June.
June je doznala za razvod sa stranica časopisa Sub Rosa. Dok je čitala naslov,
osjeti nešto nalik na ponos. Izdržala je na biku duže od Veronice. Možda će se
sada sabrati, pomisli June. Možda će napokon nazvati djecu. Ali telefon nije
zazvonio. Niti na Božić, ni na nečiji rođendan. Nikad.

* * *

66
 Knjige.Club Books

Pa ipak, u rijetkim tihim trenucima iza pozornice...

U zaglušujućim, trijeznim sekundama prije prvog pića na zabavama nakon
nastupa...
U zaslijepljujućim jutrima prije prve čaše bourbona...
Mick je mislio na svoju djecu. Ninu, Jaya i Huda.
Bit će dobro, smatrao je. Odabrao im je dobru majku. To je učinio dobro. I
plaćao im je račune. Održavao im je krov nad glavama, slao je papreno skupe
alimentacije. Bit će dobro. Na kraju krajeva, i njemu je bilo dobro s mnogo manje
nego što su imali oni. Nije mu palo na pamet da bi mogao upropastiti svoju djecu
kao što je netko upropastio njega.

* * *

Carlo i Anna Riva bili su visoki, zdepasti, zastrašujući ljudi. Imali su jedno dijete,
Michaela Dominica Rivu. Htjeli su još, ali nije išlo. U drugim obiteljima to bi
značilo da je Mick glavna zvijezda, ali za Rive je značilo da je Mick samo početak
propalog projekta, onaj od kojeg su ponekad željeli odustati.
Carlo je bio beznačajni brijač. Anna je bila osrednja kuharica. Često nisu
mogli platiti stanarinu ili na stol iznijeti nešto ukusno. Ali voljeli su se, i to na
bolan način. Njihovi vrhunci bili su tako visoki da su ih jedva podnosili, a padovi
tako duboki da nisu bili sigurni da će ih preživjeti. Šamarali su se. Vodili su ljubav
mahnito i čeznutljivo. Zaključavali su jedno drugome kućna vrata. Prijetili su
uzajamno da će zvati policiju. Carlo nikad nije bio vjeran. Anna nikad nije
bila ljubazna. I nijedno od njih nije se često prisjećalo da imaju dijete.
Jednom, kad su Micku bile samo četiri godine, Anna je kuhala večeru kad je
Carlo došao kući obavijen mirisom parfema. “Točno znam gdje si bio!” viknula
je Anna, bijesna. “S onom kurvom s ugla.” Maleni Mick se skupi od njezine vike.
Već je znao kad se treba skloniti.
“Anna, gledaj svoja posla”, prasne Carlo.
Anna dohvati lonac kipuće vode objema rukama i zavitla ga na muža.
Vrela voda razlije se po kuhinjskom podu, a manja količina završi na
Carlovom vratu. Mick je s kuhinjskog poda promatrao kako ocu otiče koža na
ključnoj kosti.
“Luda kujo!” zaurla Carlo.
Do trenutka kad je na koži izbio mjehur, Carlo i Anna već su zajedno ležali
na izlizanom kauču, smijali su se i flertali kao da su sami.
Mick ih je promatrao razrogačenih očiju, ne mareći što bi ga mogli vidjeti
kako zuri. Nikad ga nisu gledali kad bi bilo ovako.
Sljedećeg je mjeseca Carlo opet otišao. Upoznao je plavokosu krojačicu u
podzemnoj željeznici. Devet tjedana nije dolazio kući.
67
 Knjige.Club Books

Tijekom takvih perioda, kad oca nije bilo, majka je često provodila vrijeme
sama u krevetu, plačući. Bilo je jutara, previše da bi se moglo reći da su bila
povremena, kad Anna ne bi ustala iz kreveta dok sunce ne bi prešlo zenit i krenulo
natrag. Tih bi se jutara Mick probudio i čekao da majka dođe po njega. Čekao bi
do deset ili jedanaest, ponekad čak i do jedan. A zatim, shvativši da je to jedan od
onih dana, počeo bi se brinuti sam za sebe. Anna bi kasnije otvorila vrata svoje
sobe i pridružila se svijetu živih, zatekavši svojeg dječačića kako sjedi prekriženih
nogu na podu i jede suhe špagete. Pritrčala bi mu, podigla ga u naručje i rekla:
“Sine moj, tako mi je žao. Pronađimo ti nešto za jelo.”
Povela bi ga u pekaru, kupila bi mu svaku savijaču i krafnu koju bi poželio.
Napunila bi ga šećerom i nasmijavala ga. Radosno ga je podizala u naručje,
privijajući ga uza se i pjevušeći: “Michael moj, Michael moj, juri brzo kao stroj”,
dok je trčkarala s njim ulicama. Ljudi bi začuđeno gledali i zbog toga je sve bilo
još zabavnije.
“Oni se ne znaju zabavljati”, rekla bi Anna svojem sinu, “Nisu posebni kao
mi. Mi smo rođeni s čarolijom u srcu.”
Kad bi došli kući, Micka bi bolio trbuh pa bi se srušio od šećera i zaspao u
majčinim rukama punim ljubavi. Dok je opet ne bi obuzela hladnoća.
Nakon nekog vremena Mickov otac vratio bi se kući. Svađe bi se nastavile.
Zatim bi se zaključali u svoju sobu. Ali uskoro, svejedno je li se radilo o tjednima
ili mjesecima, možda čak i godini, otac bi ponovo otišao, a majka bi ostala u
krevetu. Mick bi se morao brinuti sam za sebe.

* * *

Ponovo se oženio, ubrzo nakon razvoda od Veronice. S najvećom zvijezdom u

Hollywoodu. Kad su sljedećeg dana poništili brak, nastao je golem skandal,
počelo je ogovaranje.
Nina je vidjela naslove u trgovini dok je June kupovala kruh i mlijeko. Nije
mogla pročitati riječi na naslovnici časopisa, a June čak nije bila sigurna
prepoznaje li njezina kći lice čovjeka koji je bio njezina krv. Na kraju krajeva,
June je očistila kuću od svih slika i glazbe. Mijenjala je program onih nekoliko
puta kad je njegovo lice zaposjele ekran televizora. Ali Nina je svejedno gledala
fotografiju na naslovnici kao da osjeća da je važna. June uzme snop časopisa
i okrene ih.
“Ne zamaraj se tim smećem”, reče, smirenim glasom. “Ti su ljudi nevažni.”
Platila je namirnice i rekla si da je više nije briga za to što on radi. Zatim je
odvela djecu kući i natočila si sea breeze.

* * *

68
 Knjige.Club Books

I tako je došlo proljeće 1962.

Mick nije bio u vezi, bio je u Los Angelesu i nastupao kod Greeka, na zadnjem
koncertu svoje treće svjetske turneje.
Nakon koncerta, u garderobi, olabavi kravatu i ulije u sebe peti Manhattan te
večeri.
“Jesi li spreman za igru?” upita ga djevojka koja ga je šminkala sa sjajem u
očima.
Micku je već dosadila, nije ju ni dodirnuo. Zakoluta očima i dohvati piće.
Dojadilo mu je stalno biti okružen ljudima. A ipak, nije htio otkriti što će mu duša
reći kad bude sam. I tako je izašao i očarao VIP-ove i ljepotice koji su se probili
iza pozornice. Bilo je toliko djevojaka i žena. Iz nekog razloga, sve su se doimale
prelakima u zadnje vrijeme. Način na koji su zahtijevale svoju priliku da ga
drže pod ruku, kako su sve bile jednako našminkane, kako su im kose bile
nalakirane u jednake frizure. Čak se i njihova ljepota doimala beznačajnom - što
znači jedna lijepa žena ako si već spavao sa stotinu? Što znači ako lijepa šiparica
na uglu trepće očima kad si već u krevetu imao najslavniju ženu na svijetu?
Mick je počeo sam ulaziti na stražnje sjedalo svojih limuzina, pijan i u
polusnu. Večer nakon Greeka nije bila drukčija. Samo on, njegov vozač i boca
votke.
Mick je naslonio glavu na staklo i gledao kako Los Angeles promiče uz njega
dok je vozač jurio prema Beverly Wilshireu. Pio je viski ravno iz boce. Možda
zbog pogleda na svoj stari grad, možda zbog mirisa u zraku, možda zbog spoznaje
koja mu je izronila iz duše; kad je sklopio oči, u mislima je vidio Juneino lice.
Okruglo, velikih očiju, nježno. Kuhala mu je večeru, točila mu piće, grlila djecu.
Lijepa, strpljiva, ljubazna. Sve je tada bilo lakše. Kad se opustio uz nju, uz njihov
zajednički život, lako je bio malen i jednostavan. Bila je dobra žena. Uz nju, bio
je blizu tome da bude dobar čovjek.
“Idemo do broja 10”, reče vozaču, nesvjestan što čini. “Do broja 10 na PCH-
u, molim te. Do Malibua.”
Četrdeset osam minuta kasnije stigao je pred ulazna vrata prve kuće koju je
ikad posjedovao, pred dom jedine žene koju je ikad zaista volio.

June je probudio šum valova i lupanje na vrata. Odjenula je kućnu haljinu. Nekako
je znala prije nego što je okrenula kvaku, ali nije vjerovala dok nije vidjela. I eto
ga na pragu, u elegantnom crnom odijelu, s bijelom košuljom, razvezane crne
tanke kravate i raščupane kose. “Junie”, reče. “Volim te.”
Zagleda se u njega, zbunjena.
“Volim te!” vikne tako glasno da se trgnula. Pustila ga je unutra, ako ništa
drugo, onda barem da se utiša.

69
 Knjige.Club Books

“Sjedni”, reče mu, pokazavši na kutak za blagovanje i na iste one stolice od

skaja na kojima je sjedio prije nego što ih je ostavio prije gotovo dvije godine.
“Kako si postala još ljepša?” upita je dok je činio kako mu je rečeno.
June odmahne rukom i pođe mu skuhati kavu.
“Ti si sve”, reče joj.
“No, da”, odvrati June hladnokrvno. “A ti si hrpa ničega.”
Očekivao je ovo. Imala je pravo biti ljuta. “Što sam učinio od svojeg života,
Junie?” reče, s glavom u rukama. “Imao sam tebe i upropastio sam to. Uništio sam
sve jer su me privlačile jeftine žene koje ti nisu ni do koljena.” Pogleda je suznih
očiju.
“Imao sam tebe. Imao sam sve. I sve sam ostavio jer nisam znao kako da
budem muškarac kakav sam htio biti.”
June nije znala kako da odgovori na ove riječi koje je žarko željela čuti.
“Ne mogu živjeti bez tebe”, reče, sjetivši se da je došao ovamo da vrati ono
što je izgubio. “Ne mogu živjeti bez svih vas, moje obitelji. Treba mi ova obitelj,
Junie.” Spusti se na koljena. “Požalio sam istog časa kad sam te napustio. I cijelo
vrijeme mi je žao. Tako mi je žao.”
June je očajnički pokušavala progutati čvor u grlu, zadržati suze koje su joj
preplavile oči. Nije htjela da zna koliko ju je tada slomio i koliko je sada očajna.
“Daj mi još jednu priliku da sve popravim”, reče. “Preklinjem te.” Ponizno i
svečano poljubio joj je ruku, kao da ga samo ona može izliječiti. “Primi me natrag,
Junie.”
Izgledao joj je tako malen.
“Pomisli samo kakav bismo život mogli dati djeci. Nas petero, praznici na
Havajima i roštilji Četvrtog srpnja. Mogli bismo im dati djetinjstvo puno svega o
čemu smo nas dvoje sanjali. Možemo dati ovoj djeci sve čega se sjetimo.”
June osjeti ubod u srcu. Mick također.
“Molim te”, reče. “Volim našu djecu. Trebam našu djecu.”
Provaljivao je bravu na njezinom srcu kao što lopov provaljuje ulazna vrata.
Još samo malo, malo, malo, a zatim: “Spreman sam biti tata kakvog trebaju”, reče.
Klik. Otvorila se.
June ga uzme za ruku i sklopi oči. Mick je poljubi u obraz.
“Mick...” uzdahne.
Ondje, stojeći u pidžami pokraj njega u odijelu, June podigne usne prema
Mickovima i dopusti mu da je poljubi. Usne su mu bile pune, tople i imale su okus
po domu.
Kad se Mick odmakne da je pogleda, June skrene pogled ali ga uzme za ruku.
Povede ga u spavaću sobu. Padnu na krevet, a June ga povuče na sebe. Žurno su
se stiskali jedno uz drugo, srca su im rasla dok su se kretali, usne se spajale, dah

70
 Knjige.Club Books

je postao jedan. Oboje su bili obuzeti istom čarolijom, divnom tlapnjom da su njih
dvoje najvažnije duše koje su se ikad srele. Za time je June čeznula svakog dana
otkako je otišao. Za osjećajem njegove pažnje, za kretnjama njegovog tijela
stisnutog uz njezino. Dodirivao ju je baš onako kako je očajnički željela da je
dodiruje.
Mick je čvrsto zaspao nekoliko trenutaka kasnije, upotpunjen. June je ostala
budna ostatak noći promatrajući kako mu se prsa uzdižu sa svakim udahom, a
kapci trepere.
Kad je došlo jutro, osjećala se kao da započinje novo poglavlje njezinog
života, onaj dio kad obitelj živi sretno zauvijek. Kad je June počela pripremati
doručak, Nina se probudila i ušla u kuhinju.
Nije joj bio jasan prizor pred njom. Majka je pekla jaja i prepečenac za
nepoznatog čovjeka za stolom. Odjeven u hlače i potkošulju pio je kavu. Izgledao
je jezivo poznato, a ipak nije znala gdje da ga smjesti.
Upitala je ono što nije znala. “Bok”, reče. “Tko si ti?”
A Mick, nepokoleban, nasmiješi joj se i odvrati: “Bok, mila, ja sam tata.
Morao sam malo otići. Ali sada sam se vratio. Zauvijek.”

71
 Knjige.Club Books

13:00

JAY SMOTA OSTATKE SVOJE HRANE I ODE DO KANTE ZA OTPATKE. “IMAM IDEJU”,
reče, s dramatičnom pauzom.
“Pa podijeli je”, reče Kit.
“Kad smo zadnji put zajedno surfali? Baš onako, svi mi zajedno?” upita.
U zadnje vrijeme nije bilo prilika da zajedno budu na valovima. Jay i Hud
putovali su svijetom, a Nina je uvijek bila na snimanjima. Ali sada su svi bili
ovdje. I svi su imali slobodno poslijepodne.
“Ja sam za”, reče Kit.
Hud kimne. “Ja isto”, reče. “Obiteljsko surfanje.”
Nina pogleda na sat. “Idemo. Kod mene su odlični valovi. Možemo krenuti
onamo. Osobito jer ne mogu ostati predugo vani; dolaze čistači. Trebala bih biti
ondje da ih pustim unutra i dam im upute.”
“Ne možeš li samo ostaviti otključana vrata s porukom?” upita Jay. “Ne, pa
znaš, trebala bih ih dočekati. Pobrinuti se da im je ugodno.”
“Pobrinuti se da im je ugodno? Dolaze ti čistiti kuću”, reče Jay.
“Plaćaš im da se pobrinu da tebi bude ugodno.”
“O da, idemo surfati”, reče Kit, digavši ruku da Hudu da ‘pet’ koji on uhvati
u pravom trenutku.
Svi četvero počiste za sobom, pozdrave se s osobljem i krenu prema autima.
Bit će to zadnji put da su zajedno na valovima. Iako Jay nije znao što će se
dogoditi tijekom te večeri - nije znao što ih sve čeka - jednostavno je to znao.

72
 Knjige.Club Books

1962.

MICKOV ŽIVOT BIO JE NA VRHUNCU TIJEKOM LJETA 1962. BIO JE NA ODMORU OD

turneja. Nova ploča već je bila dovršena. I uselio se natrag k obitelji.
Svakog dana budio se zadovoljan što je muškarac kakav je htio biti. Plaćao je
račune i kupovao June i djeci sve što su željeli. Izvodio je June na romantične
večere, čitao dječacima priče o junacima i vojnicima.
Ipak, kći se prema njemu odnosila sa zadrškom.
Nina nije bila očarana Mickom kao June i nije čeznula za njegovom
prisutnošću kao dječaci. Ali Mick je bio odlučan da je pridobije. Škakljao ju je u
dnevnom boravku i nudio joj da je uspavljuje pjesmom. Pravio joj je
cheeseburgere na roštilju i gradio za nju dvorce od pijeska na plaži. Znao je da će
se s vremenom smekšati.
Jednoga će dana, vjerovao je, Nina shvatiti da nikad više neće otići.
“Udaj se za mene, Junie. Ponovo, ovaj put zauvijek”, reče Mick June u mraku
jedne večeri nakon što su tiho vodili ljubav, jer su djeca spavala.
“Mislila sam da je zadnji put bilo zauvijek”, reče June. Napola se šalila i još
je bila ljuta, ali sasvim sretna zbog njegova prijedloga.
“Bio sam dječak koji se pretvarao da je muškarac kad sam te prvi put oženio.
Ali sada jesam muškarac. Sve je drukčije”, reče Mick, privukavši je k sebi. “Znaš
to, zar ne?”
“Da”, reče June. “Znam.” Primijetila je po načinu na koji se držao [ nje, što
nije dugo ostajao vani, što je pio pola lončića kave ujutro da bi mogao biti budan
s djecom i što gotovo nije pio alkohol navečer.
“Hoćeš li dopustiti ovom novom čovjeku da te oženi?” upita, sklonivši joj
kosu s lica.
June se nasmiješi protiv svoje volje i dade mu odgovor u koji i zapravo ni on
ni ona nisu sumnjali: “Hoću”, reče.

* * *

U rujnu su se June i Mick ponovo vjenčali u vijećnici na Beverly Hillsu s djecom

pored sebe. June je nosila svijetloplavu usku haljinu s bijelim B rukavicama i tri

73
 Knjige.Club Books

kratke niske bisera oko vrata. Mick je bio odjeven u t sebi svojstveno crno. Kad
ih je sudac proglasio ponovo vjenčanima, t Mick je zgrabio June i nadvio se nad
nju te joj utisnuo poljubac na i usne. Theo, Christina i djeca gledali su dok se June
smijala cijelim i tijelom, ushićena što mu je ponovo dala svoju dušu.
“Budi muškarac kakav tvrdiš da jesi”, reče mu Christina odmah nakon obreda.
“Sada jesam takav”, reče Mick. “Uvjeravam vas. Obećajem da je više nikad
neću tako povrijediti.”
“Njih”, reče Christina. “Njih nemoj nikad više tako povrijediti.”
Mick kimne. “Vjerujte mi”, reče. “Obećajem.”
Dok je obitelj izlazila iz vijećnice, Mick namigne Nini i uhvati je za ruku. Ona
mu uputi sitan osmijeh odjevena u haljinicu boje lavande, pa je on podigne u
naručje i potrči s njom kroz parkiralište.
“Nina, moja Nina! Slađa nego balerina!” pjevušio joj je, a kad ju je spustio,
smijala se.
Nakon vjenčanja, Mick i June nisu otišli na medeni mjesec nego su se odvezli
u svoju kuću na plaži. Rekli su laku noć Theu i Christini.
June je za večeru podgrijala ostatke variva. Mick je stavio djecu u krevet.
Svukla je haljinu i objesila je u ormar omotanu u plastičnu vreću, sanjareći
kako će je jednog dana dati kćeri. Bit će to opipljiv zavjet za druge prilike.
June je prije isteka godine bila trudna. I kad se rodila Katherine Elizabeth
Riva, Mick je ostao tako dugo i bio toliko posvećen da je pridobio čak i malenu
sumnjičavu Ninu.
“Više se ne sjećam kad te nije bilo”, reče mu Nina jedne večeri dok ju je
spremao u krevet prije odlaska na nekoliko uvodnih koncerata u Palm Springsu.
Spremao se objaviti novi album, vratio se u središte događaja. Njegova ekipa za
odnose s javnošću servirala je priču o njegovom iskupljenju. ‘Zavodnik je postao
obiteljski čovjek’. Bio je odjeven u crno odijelo. Kosa mu je bila zalizana unatrag,
otkrivajući prve natruhe ćelavosti na čelu. Mirisao je na gel za kosu.
“Ni ja se ne sjećam, mila”, reče Mick, poljubivši je u čelo. “I više ne moramo
brinuti zbog toga.”
“Ovoliko te volim”, reče Nina, raširivši ručice.
Mick je ušuška u pokrivače. “A ja tebe volim duplo od toga.”
Nina je bila uz njega svim srcem, kao što samo oni koji su bili povrijeđeni i
ponovo naučili vjerovati mogu biti. Kao da, nakon što je srce bilo slomljeno,
otkrijemo dubinu zaliha koje još čuva. A ona je ovaj put posegnula do kraja u
svoje zalihe.
Tata je bio ondje i ostat će i volio ju je. Ona je njegova djevojčica, njegova
Ninica. I svako toliko, kad bi se Mick raznježio, podigao bi je, zagrlio je i priznao
joj istinu: ona mu je omiljena.

74
 Knjige.Club Books

U utjesi te ljubavi, Nina je cvala. Počela je s njim po kući pjevati njegove

pjesme. “U toplom lipnju sunce donosi radost...” pjevali su zajedno. “Duge dane
i noći obasjane mjesečinom...”
Ninu je očaravao njegov glas, opčinjale su je njegove kravate, divila se sjaju
njegovih cipela i rado je govorila prijateljicama u školi tko joj je otac. Bila je
ponosna što je naslijedila njegove trepavice, duge i guste. Ponekad bi ga gledala
dok je čitao novine i promatrala kako trepće.
“Draga, prestani zuriti u mene”, rekao bi Mick, ne skidajući pogled sa
stranice.
“Dobro”, rekla bi Nina i krenula raditi nešto drugo.
Njihova je ljubav bila tako ležerna, dušom i tijelom osjećali su se tako udobno
jedno uz drugo da nije moglo biti odbijanja ili nelagode.
Ponekad, u ranim jutarnjim satima, prije nego što bi se itko drugi ustao, Mick
bi probudio Ninu da puštaju zmaja dok je sunce izlazilo. Ponekad bi bio mirisan i
čist, svježe otuširan i obrijan. Drugih puta se vratio kući s koncerta, još omamljen,
mirišući kiselo. U svakom slučaju, sjeo bi nježno na Ninin krevet i rekao:
“Probudi se, Ninice. Dan je vjetrovit.”
Nina bi ustala i navukla vestu preko spavaćice pa bi odšetali ispod kuće na
plažu. Uvijek je bilo dovoljno rano da ne bude gotovo nikoga. Samo njih dvoje
dijelili su zoru. Njezin je zmaj bio crven s dugom u sredini, tako upadljiv da se
mogao vidjeti i u magli. Mick bi ga pustio u zrak i čvrsto bi ga držao. Pravio bi se
da ga jedva uspijeva zadržati. “Ninice! Trebam tvoju pomoć, molim te! Moraš
spasiti zmaja!”
Znala je da glumi ali svejedno bi se oduševila i zgrabila uzicu svom snagom.
Osjećala se jakom, jačom od oca, najjačom na svijetu dok je držala tog zmaja da
ne odleti u nebo. Zmaj ju je trebao i tata ju je trebao. Tako je bilo lijepo biti važan
nekome kao što je ona bila važna njemu.
“Jesi ga!” rekao bi, dok bi se zmaj trzao u njezinim rukama. “Spasila si dan!”
Podigao bi je u naručje i Nina je znala, duboko u kostima, da je otac nikad više
neće napustiti.

* * *

Godinu dana kasnije, Mick Riva nastupao je u Atlantic Citiyu kad je naišla prateća
pjevačica po imenu Cherry.
Nije se vratio kući.

75
 Knjige.Club Books

14:00

ČETVERO RIVA ZAJAHALO JE SVOJE DASKE NA OCEANU, PLUTALI SU NA VRHU VALA

kao ptice na žici. A zatim, kad su se valovi počeli kovrčati, krenuli su jedno za
drugim.
Jay, Hud, Kit, Nina. Trajna ekipa, s Jayem kao samoprozvanim vođom
čopora. Lebdjeli su jedno pored drugoga i zajedno veslali natrag, a kad bi val
odnio nekoga od njih predaleko niz obalu, ponovo bi se vratili u svoju formaciju
od četiri osobe. Naišao je prvi sjajan val i Jay je bio spreman iskoristiti ga. Zauzeo
je položaj i uspravio se na dasci, a zatim se niotkuda pojavila Kit, presjekla mu
put i otela mu val.
Nasmiješila se i sestrinski mu pokazala srednji prst u prolazu. Hud je
promatrao otvorenih usta. Kit je znala da se val može oteti samo onome za koga
sigurno znaš da te neće nasmrt isprebijati. Jer tako lijepi valovi su rijetki. Takva
je voda, ne dopušta da je se kontrolira. Prepušten si milosti prirode. Zbog toga se
daskanje doima nečim složenijim od sporta: traži da sudbina bude na tvojoj strani,
ocean ti mora biti sklon. Zato, kad se ponudi opak val kao onaj za koji je
Jay mislio da je njegov - visok do prsa, šupljeg naličja, koji se kotrljao brzo i čisto
- to nije samo zgoditak, nego pravi jackpot.
“Jebemu!” vikne Jay, brzo skrećući da izbjegne sudar. Uhvatio je rub daske
da bi usporio. Čekao je u vodi i promatrao kako mlađa sestra silazi s vrha vala
dok u dnu nije polako sišla, kao da je njezina kabina na Ferrisovom kotaču došla
do tla. Legla je potrbuške na dasku i krenula prema Jayu.
“Stvarno ne bi trebala više izvoditi takva sranja”, dovikne joj dok je veslala
rukama i ronila kao patka ispod manjih valova.
“Ups”, odvrati, s osmijehom.
“Ozbiljno. Prekini. Ozlijedit ćeš nekoga”, nastavi Jay. “To je moglo završiti
tvojim obrušavanjem na mene.”
“Sve držim pod kontrolom”, reče Kit. “Ne moraš mi se micati. Mogu ja to.”
Nije sasvim shvaćao koliko je dobra.
Ali Hud jest. Primjećivao je njezinu samouvjerenost, njezinu sigurnost i
ratobornost.
“Kit, stvarno sam ljut na tebe”, reče Jay. “Mogla bi se barem ispričati.”
Hud je pokušao zajahati val pa odustao kad se počeo urušavati.

76
 Knjige.Club Books

Kad je izronio, vidio je da Jay i Kit plutaju na svojim daskama i prepiru se.
Vidio je i da je Nina izašla iz oceana. Gledao je kako nosi dasku natrag u
spremište, a zatim se strmim stepenicama uputila kući.
Znao je da ide dočekati čistače. Ponudit će im čašu vode ili ledenog čaja. Ako
netko od njih razbije tanjur ili vazu, ako zaborave počistiti neku prostoriju, ako ne
naprave krevete onako kako Nina voli, svejedno će im srdačno zahvaliti. Dat će
im preveliku napojnicu, a zatim će sve sama popraviti.
Huda je rastuživalo to što je Nina gubila sebe jer je uvijek stavljala druge na
prvo mjesto. Naravno, i on je pokušavao dati prednost drugima. Ali ponekad je
bio sebičan. Naravno. Nina nikad nije govorila ne, nikad nikome nije bila na putu,
nikad ništa nije uzela. Ako bi joj ponudio pet dolara, dala bi ti deset. Znao je da
bi mu se ta njezina osobina trebala sviđati, ali nije. Nimalo mu se nije sviđala.
Hud se podigne na maleni val i pusti da ponese njega i dasku, a zatim odvesla
do Jaya. “Nina je otišla”, reče mu. “Otvoriti čistačima.”
Jay zakoluta očima. “Za Boga miloga. Zar bi je ubilo da malo živi?”

77
 Knjige.Club Books

1969.

KASNIH ŠEZDESETIH, KONTRAKULTURA JE OTKRILA LJEPOTE RUSTIKALNOG

Malibua i naselila se u planinama. Plaže su zaposjeli daskaši s novim kratkim
daskama - bile su mnogo ljepše i aerodinamičnije od dugih dasaka njihove starije
braće. Skupine mladića, a tu i tamo pokoja djevojka, zauzele su vodu u čoporima,
prisvojile zaljeve i istjerale pozere iz grada.
Zrak je mirisao na marihuanu i ulje za sunčanje. Ali miris morskog povjetarca
i dalje je bio tu.
Karijera Micka Rive - naslovi u rock-časopisima, novi hit album, rasprodana
svjetska turneja - krenula je kao raketa, horde djevojaka vrištale su njegovo ime,
njegova glazba čula se na radiju milijuna automobila dok su jurili autocestom.
I tako je, za svoju djecu, bio istovremeno sveprisutan i nikad prisutan.
- Nina, Jay, Hud i malena Kit poznavali su oca kao duha čiji ih je glas
posjećivao kroz zvučnike u samoposluzi, čije je lice zurilo u njih iz kolekcije
ploča roditelja njihovih prijatelja. Bio je plakat na plaži Huntington viđen iz auta
u prolazu. Bio je poster u trgovini pločama u koju majka nikad nije htjela ići. Kad
se okušao u glumi, bio je film koji nikad nisu gledali. Ali nikad nisu razmišljali o
njemu kao o svojem - bio je svačiji. I tako nisu nikad mislili na miris viskija u
njegovom dahu ili na to kako su se nekad smiješili od njegovih osmijeha ili kako
bi majka porumenila od njegovog poljupca.
Bilo se teško sjetiti je li se majka ikad rumenila. Za njih, June je bila vječito
usplahirena i suzdržana.
Pri drugom razvodu, Mick je otplatio kuću i prepustio je June. I trebao je
nastaviti plaćati alimentaciju i uzdržavanje djece kao. i nakon prvog razvoda. Ali
mjesecima nakon okončanja razvoda, June je nastavila svakog dana provjeravati
sandučić u iščekivanju čekova, a vraćala se praznih ruku. Nijedan nije stigao. June
je sumnjala da se radi o previdu. Bila je gotovo sigurna da bi, ako ga nazove i
podsjeti ga da je dužan, odmah dao nalog asistentu ili računovođi da nastavi s
uplatama kako mu je bilo rečeno. Ali nije se mogla prisiliti da ga išta pita.
Odbijala je dopustiti da vidi da je potrebita, da je nemirna.
Kad joj se napokon ponovo vrati, morat će je poštivati. Poklonit će se pred
njezinim stopalima i puzati, obuzet strahopoštovanjem prema njezinoj snazi. I
tako se June, umjesto da zatraži od Micka da plati za potrebe vlastite djece,

78
 Knjige.Club Books

obratila svojim roditeljima. Prihvatila je posao u restoranu. Završila je upravo na

onom mjestu s kojeg se nadala da će je Mick Riva spasiti.

* * *

Na ljeto 1969. Junein otac već je dvije godine bio mrtav. Sada su samo ona i
njezina majka vodile Pacifičku ribu. Nini je bilo gotovo jedanaest godina, Jayu i
Hudu devet. Kit je imala šest godina. I svakog dana tijekom ljeta, dolazili su s
June u restoran.
Jednog jutra u srpnju, temperatura se popela gotovo na trideset sedam
stupnjeva. Ljudi su se u skupinama dolazili skloniti od sunca. Htjeli su hladno
pivo, velike čaše sokova i pogačice od škampa. Osoblje u kuhinji bilo je
preopterećeno pa je June, u trenucima rukovođenja kriznom situacijom, razriješila
konobare dužnosti, prerasporedila ih u kuhinju da pomažu, a Nini pružila krpu i
zamolila je da briše stolove. Hud i Kit su na klupi na parkiralištu pored restorana
igrali Crnog Petra. Jay je pokušavao zavesti dvanaestgodišnjakinju besramno se
koristeći očevim imenom da bi iskamčio pozdrav i osmijeh. Nina je bila unutra,
pazila je na goste i žurila se obrisati stolove čim bi gosti ustali. Radila je brzo, s
osjećajem dužnosti i ponosom na dobro obavljen posao. Radila je više djelotvorno
nego savršeno, baš kako ju je uputila majka. Zatim bi, a da nitko to nije tražio,
uzela kantu i skupila plastične košarice i čaše pa ih odnijela do perilice suda.
Bila je prirodno nadarena. Rođena da služi.
Dok je June naplaćivala narudžbe na drugoj blagajni pored Christine, podigla
je pogled s mora gostiju i vidjela svoju kćer kako cijedi krpu i da je se na posao
za tek ispražnjenim stolom. Ninina duga smeđa kosa imala je zlaćane pramenove
posvijetljene suncem, baš kao i Juneina kad je bila djevojka, a oči su joj bile
velike, smeđe i širom otvorene, baš kao i njezine. Dok je gledala svoju kćer kako
stoji ondje i riba stol, vidjela je sebe prije dvadeset godina i odjednom ju je obuzeo
osjećaj kao da će iskočiti iz kože.
“Nina!” zovne je. “Skupi braću i sestru i pođite na plažu.”
“Ali...” Nina započne prigovor. Htjela je počistiti stolove, jer tko će ih drugi
počistiti?
“Kreni!” reče June nestrpljivo.
Nina pomisli da se uvalila u nevolju. June je vjerovala da je oslobađa.

* * *

Skupila je braću i sestru i izvukla kupaće kostime iz prtljažnika Cadillaca koji je

sad bio star više od desetljeća. Presvukli su se u toaletu iza restorana. Nakon toga,
Nina uzme Kit za ruku i svi četvero pođu do Pacifičke obalne ceste, čekajući

79
 Knjige.Club Books

priliku da prijeđu na plažu. Nina je nosila tamnoplavi jednodijelni kupaći kostim.

Naglo je izrasla tog ljeta, bila je visoka i krakata. Već je počela primjećivati kako
je ljudi gledaju trenutak ili dva duže nego prije. Kostim joj je sad bio mrvicu
premalen, naramenice su joj se urezivale u preplanulu kožu na ramenima.
Jay, koji je cijelo ljeto odbijao ući u kuću, bio je takoreći brončane boje, a to
su još jače isticale njegove žute kupače gaćice. Hud, koji je vjerno pratio Jaya
cijelo ljeto, bio je izgoren od sunca, kao uvijek, a na nosu i obrazima dobio je novi
komplet svijetlih pjegica. Ramena su mu se počela guliti.
Kit je, s tek šest godina, počela ustrajati na tome da preko kupaćih kostima
nosi majice kratkih rukava jer nije voljela da je dječaci gledaju polugolu. Stajala
je pored ceste u žutoj majici na Snoopyja koja je skrivala ružičasti kostim na
cvjetiće, s ljubičastim japankama na nogama. Svi su preko ramena nosili ručnik.
Nina je ispruženom rukom priječila braći da prijeđu cestu, tako da su Jay i
Hud morali čekati da ih pusti da prođu. Kad je kimnula, svi četvero pretrče, držeći
se za ruke. Čim su zakoračili na vrući pijesak, izuli su se i spustili ručnike. Potrčali
su prema vodi što su brže mogli. Zatim su naglo stali kad su im nožni prsti
dodirnuli morsku pjenu, osam malenih stopala utonulo je u hladan, mokar pijesak.
“Kit, moraš ostati uz mene”, reče Nina.
Kit se namršti, ali Nina je znala da će učiniti kako joj je rečeno.
“U redu”, reče Jay. “Spremni? Pozor... sad!”
Svi četvero zalete se u ocean kao vojnici što jurišaju u napad.
Isplivali su, prošavši malene valove koji su se blago kotrljali na obalu,
spremni nasukati se na pijesak. Život su proveli u oceanu. U moru ispred kuće
plivali su dok je majka čistila kupaonice, skakali su salto u nadolazeću plimu dok
je kuhala večeru, pokušavali su pronaći ribe dok si je June točila još jedan cape
codder. Mali Rive živjeli su sa skorenom morskom soli na licima i s morskom
vodom u ušima.
Jay je prisvojio prvi dobar val koji je naišao. “Idemo, Hud”, reče.
“Iza tebe sam”, dovikne Hud.
Krenu. Jayeve dugačke, mršave ruke zamahivale su što su brže mogle,
Hudove snažne noge udarale su svom snagom. Probijali su se kroz vodu, jedan do
drugoga, polako napredujući, a zatim zaostavši.
Njima dvojici bilo je sasvim prirodno da su u svemu zajedno. Upoznali su se
tako maleni da su im se životi sasvim isprepleli. Ali nisu bili blizanci. Niti su si
utvarali da jesu, usprkos tome što se majka pretvarala da je tako u pristojnom
društvu. Djeca su znala kako se Hud pridružio obitelji. June je uvijek pričala tu
priču puna - strahopoštovanja i vjere u sudbinu. Govorila im je da ponekad čudne
okolnosti pomažu sudbini da se ostvari.
Jay i Hud. Kao jabuka i naranča. Nisu imali iste sposobnosti niti iste vrline.
A ipak, svejedno su pripadali jedan uz drugoga.

80
 Knjige.Club Books

Jaya je val nosio i izbacio ga na pijesak. Huda je zapljusnuo u zadnji trenutak,

a zatim ga je valjao dok se nije izborio i ustao. Ogledao se, tražeći Jaya. Činilo se
da će Jay uvijek lagano stići do pijeska, dok će Huda val grubo izbaciti. Ali i prije
desete godine Hud se snalazio, preusmjerivši interese.
“Odlično!” reče Hud, dignuvši palac za Jaya. Hud se time ponosio, tim
manjkom ega, vještinom da cijeni uspjeh drugih čak i ako sam nije uspio. Njegova
je majka to zvala ‘dobrim karakterom’.
Jay pokaže u daljinu. Nina i Kit dolazile su na drugom valu. Nina je izabrala
jedan malen i spor, s kakvim je šestogodišnja Kit mogla izaći na kraj. Nije gledala
obalu, Jaya ni Huda. Gledala je svoju sestru i pazila da, ako Kit potone, ona odmah
uoči gdje je. Kit je već i onda sestrin uporan pogled išao na živce. Plutale su u
mirnom valu i pale s njega tek kad su ga izgubile i sletjele na stražnjice u mokar
pijesak.
Četvero djece stajalo je u plitkoj vodi, spremno izaći, kad je Jay spazio dasku
koja je ležala na travnatim dinama s njihove lijeve strane. Svijetložuta s crvenom
prugom po sredini, izudaranog vrha, daska je ležala kao da nekoga čeka.
“A kako bi bilo da zajašemo valove?” upita Jay.
Promatrali su daskaše otkako su znali za sebe. Čak i u tom trenu moglo ih se
vidjeti uz obalu kako jašu valove od jednog do drugog zaljeva.
“Pa već to radimo”, reče mu Nina.
“Ne, mislio sam da pokušamo s daskom”, reče Jay, kao da Nina ne može biti
gluplja.
Nisu si mogli priuštiti dasku. Novca su imalo tek toliko da plate račune i
pojedu tri poštena obroka dnevno. Nije bilo dovoljno za nove igračke, novu
odjeću. Nina je bila toga svjesna. Znala je da, tijekom nekih mjeseci, čak ni ono
nužno nije zajamčeno. Djeca koja odrastaju uz dovoljno novca nemaju pojma da
on postoji. Ali djeca koja nemaju, shvaćaju da on pogoni sve.
“Nikad nećemo imati daske”, reče Nina.
“Ali što ako upotrijebimo ovu?” upita Jay, pokazavši na dasku koja je i dalje
ondje ležala.
“Ta nije naša”, reče Nina.
“Ali što ako je posudimo na samo nekoliko minuta”, reče Jay, došavši do nje.
Dvije djevojčice njegovih godina u kukičanim bikinijima upravo su razmotavale
ručnike i spremale se sunčati. Jay i Hud se isti čas zbune.
“Što ćemo ako se pojavi vlasnik?” upita Hud, sabravši se.
“Ne znam.” Jay slegne ramenima.
“To je tvoj plan?” upita Kit. “‘Ne znam’?”
“Ako se pojavi i zatraži je natrag, reći ćemo da nam je žao”, reče Jay. I prije
nego što je Nina stigla reći ne, već je prišao dasci i dohvatio je-
“Jay...” započne Nina.
81
 Knjige.Club Books

Ali Jay ju je već vukao prema moru. Spustio ju je u vodu, uspentrao se na nju
i počeo veslati rukama.
“Jay, molim te”, vikne Nina. “Ne bi smio to raditi! Ionako je vrijeme ručka,
trebali bismo se vratiti unutra!”
“Nikako! Mama je rekla da budemo ovdje!” odvrati Jay.
Nina pogleda Huda, koji samo slegne ramenima. Dohvati Kit za ruku. Malena
nevoljko prihvati njezinu ruku i pogleda je, primijetivši da se sestrino lice
zabrinuto nabralo. “Mogu li i ja ići? Želim pokušati”, zamoli Kit.
“Ne”, reče Nina odmahnuvši glavom. “Nije sigurno.”
“Ali Jayu ide dobro”, reče Kit.
Jay je prošao valove koji su se razbijali, ali teško je vladao punom težinom
daske. Bilo je teško njome upravljati i skretati. I nije ju mogao dobro obuhvatiti
nogama. Bila je prevelika. Nina se svakim trenutkom sve više brinula. Mogao bi
pasti, izgubiti dasku, slomiti ruku ili nogu ili potonuti. Tiho je razmišljala kako bi
ga mogla spasiti ili što da kaže ako se pojavi vlasnik, kako da se snađe ako sve
krene po zlu.
“Idem ja”, reče Kit izvukavši ruku iz Ninine i potrčavši u vodu. Nina je zgrabi
objema rukama i spriječi je.
“Uvijek me uhvatiš”, reče Kit povrijeđeno.
“Uvijek bježiš”, odvrati Nina, smiješeći se.
“Gle, uspio je”, reče Hud pokazujući Jaya.
Jay se uspravio na dasci ali brzo je pao, srušivši se u vodu. Daska je doplutala
do njih nošena strujom, kao da ne treba njega da uhvati val. Nina je čekala da
Jayeva glava izroni iz vode. I tek kad se to dogodilo usudila se udahnuti.
Dok je Jay stigao do njih, Hud je uhvatio dasku i zadržao je.
“Nina”, reče Hud, gurnuvši dasku prema njoj. “Uzmi je.”
“Samo je vrati gdje je bila”, odvrati mu.
“Vrati je na valove!” vikne Kit.
Jay se vrati i uzme dasku kao da je njegova.
“Ne”, reče Hud. “Nina će se daskati.”
“Ne, neću.”
“Ne, neće”, prihvati Jay. “Ja ću.”
“Nećeš ni ti”, reče Nina.
“Hoću.”
I tada je - točno u tom trenutku - Nina shvatila da će se dogoditi ono što je
suđeno, bila ona opuštena ili ne. Svejedno je hoće li i ona pokušati ili će samo
gledati Jaya kako to radi, daska se nije vraćala gdje joj je bilo mjesto. I tako je
Nina uzme. “Dobro, ja ću.”
Jay je začuđeno pogleda. Prepusti joj dasku. “Teška je”, reče.
82
 Knjige.Club Books

“Dobro”, odvrati Nina.

“Teško je držati ravnotežu”, doda.
“Dobro.”
“Kad padneš, opet je red na mene”, reče.
“Jay, prekini”, reče Hud.
I Jay prestane.
Nina se spusti na dasku i ispruži ruke što je dalje mogla da bi zaveslala. Na
dasci je bilo teže prijeći valove. Uporno su je vraćali, pa je morala počinjati
ispočetka. Ali kad je naišao sljedeći val, malo se podigla, a njegova kresta
pogodila ju je u prsa umjesto u lice i napokon se probila. Okrenula se, podigla
ruke i sjela na dasku. Osjećala je kako se ljulja pod njom dok se uspravljala. Kad
je naišao drugi val, Nina odmjeri mogućnosti. Mogla je pokušati stajati na dasci ili
je mogla ležati i tako se daskati. Budući da je vidjela Jaya kako pada dok je
pokušao ustati, odlučila je ležati. Tek što je val ispod nje nabujao, Nina počne
veslati što je jače mogla. Kad je osjetila da je voda podiže, nije prestala. Nastavila
je plivati dok odjednom više nije mogla. Jer je bila u zraku. Ležala je na dasci i
osjećala se laganom i slobodnom dok je uz nju puhao vjetar. Divno je bilo osjetiti
kako se ocean kreće s tobom, jahati vodu. Val je nježno spusti na pijesak.
Nina pogleda svoje ruke koje su sada dodirivale dno. Uspjela je. Jahala je na
valu sve do kraja. Ustala je, pogledala niz plažu i vidjela da braća navijaju za nju.
Hud i Jay stajali su otvorenih usta.
“Samo moraš veslati rukama što jače možeš dok ga ne uhvatiš”, reče Nina
čim je stigla do njih. “Potrebno je više napora nego kad ga hvataš samo tijelom.
Ali kad ga uhvatiš, krećeš se brže.”
“Ali nisi ustala”, reče Jay.
“Znam, ali mislim da možemo do toga dogurati.”
Pa su tako i učinili.
Nina, Jay i Hud naizmjence su isprobavali dasku do obale s različitim
razinama uspješnosti, a povremeno su dopuštali Kit da sudjeluje noseći je na
leđima. Daskali su se cijelo poslijepodne, padajući i surfajući u jednakoj mjeri.
Dok su padali, udisali su vodu, rasijecali nožne prste na stijene i skupljali modrice
na rebrima od težine svojih tijela na dasci. Oči su ih pekle od oceanske soli i
sunčevog sjaja.
Nekoliko sati od početka pustolovine, Jay napokon sam izađe s daskom na
valove dok ga je ostalo troje gledalo s mokrog pijeska. “Ustat ću”, reče. “Gledajte
me.”
Pao je dovoljno puta da bi povjerovao da je shvatio pravila. Odveslao je van
na valove, okrenuo se prema obali i ležao na dasci, čekajući. Pričekao je spori,
maleni val, tek dovoljno velik da ga ponese.

83
 Knjige.Club Books

Kad je vidio što je htio, pričekao je dok nije nabujao iza njega, a zatim je
počeo veslati. Svu svoju snagu prenio je u ruke. Osjetio je kako daska hvata val i
učvršćuje se. Polako se uspravi na koljena, zatim na noge i ostane u čučnju.
Uspijevao je. Daskao je.
U daljini je vidio kako ga gledaju Nina, Hud i Kit, osjećao je njihovo
iščekivanje. U ovakvim trenucima, dok su svi pogled bili uprti u njega, samog
sebe je najbolje shvaćao. Nasmiješen, čučao je mirno koliko je mogao dok ga val
nije počeo rušiti. Zatim, osjetivši da ga daska počinje izdavati, Jay odskoči i sleti,
gotovo elegantno, u vodu. Pravi šampion. Nina i Hud potrče prema njemu, Kit
ispred njih. A Jay se smijao tako jako da su mu suzile oči. “Jeste li vidjeli?” vikne
im. Bio je izgubljen u čistoj, svježoj radosti. Onakvoj od kakve se osjećate
bestežinski čak i nakon što dodirnete tlo.
“Stvarno super”, reče Hud, dajući Jayu peticu. Kit mu ovije ruke oko vrata i
skoči na njega. Nina se smiješila. Bio je u pravu. Cijelo poslijepodne bilo je
poticajno. Pokušaji i padovi, pokušaji i uspjeh, trud, poboljšanje.

* * *

Nešto kasnije, pojačana gužva u doba ručka je prestala, a prava gužva u doba
večere još nije sasvim počela, pa se June iskrala iz restorana. U tamnoplavim
kratkim hlačama visokog struka i bijeloj košulji bez rukava otrčala je preko ceste
do plaže. Zatekla je četvero svoje djece kako se izmjenjuju na dasci za koju je
znala da nije njihova.
Stavi ruke na bokove i reče: “Odakle je sad ovo došlo?”
“Mama, žao mi je, mi—” počne objašnjavati Nina, ali June samo digne ruku.
“U redu je, zlato”, reče June. “Šalila sam se. Ionako se čini da nije ničija.”
“Možemo li je zadržati?” upita Kit. “Da možemo ovo zajedno raditi svaki
dan?”
Svi četvero pogledaju June, čekajući odgovor.
“Ne, žao mi je, mila, ali mislim da neće ići”, reče June. “Možda je netko traži.”
June je promatrala kako djecu obuzima razočaranje. “Ali znate što: ako bude
ovdje i sutra, uzet ćemo je.”
Te večeri, dok su djeca večerala u prostoriji za odmor u stražnjem dijelu
restorana, a June pila svoj cape codder, razgovarali su samo o valovima.
June je, s čašom u ruci, strpljivo slušala dok su joj djeca opisivala val za
valom. Poticala ih je da govore, postavljajući pitanja čak i o najbezveznijim
pojedinostima tog dana. Nijedno od djece nije se prestajalo pitati je li im majka
zaista tako Očarana ili se samo vrlo dobro pretvara. Ali istina je bila da je June
jednostavno obožavala svoju djecu. Voljela je njihove misli i ideje, voljela je
slušati o njihovim osobnim otkrićima, voljela je promatrati kako se pretvaraju u

84
 Knjige.Club Books

potpuno oblikovane ljude. Razvijali su se naočigled, kao oni oblici što izrastu iz
čarobnih kapsula kakve se prodaju u trgovinama suvenirima u muzejima znanosti.
Malene spužvaste kuglice koje staviš u vodu, a zatim promatraš kako polako
otkrivaju ono što su oduvijek trebale biti. Ova postane stegosaurus, ona druga
tiranosaurus rex. Samo što je umjesto toga promatrala kako djeca postaju
pouzdana, darovita, ljubazna ili odvažna. June je znala da su djeca tog dana otkrila
dotad nepoznat dio sebe. Znala je da je djetinjstvo sačinjeno od čudesnih i običnih
dana. A ovaj je za sve njih bio čudesan.
Te su večeri otišli kući i zajedno gledali kriminalističku seriju, a zatim se
raspršili. Kit je pošla u krevet. Jay i Hud otišli su u svoju sobu čitati stripove. Nina
se zavukla pod pokrivače i pretvarala se da čita knjigu s ljetnog popisa za čitanje.
Ali svi su se osjećali kao da im se tijela još uvijek dižu s valovima. Za Jaya, taj je
osjećaj gotovo prerastao u opsesiju. Njegov se mozak nije mogao prestati
vraćati osjećaju jahanja vala u kojem se krije tolika snaga. Kako je divno bilo
glatko kliziti, jedriti, plutati, lebdjeti. Bio je izgubljen u mislima kad začuje da mu
se Hud obraća s kreveta.
“A što ako daska sutra ne bude ondje?” upita. “Što ćemo onda?”
Jay sjedne. “Ja sam se pitao isto. Da se pokušamo iskrasti van? I da je uzmemo
da ne bi netko drugi?”
“Ne”, reče Hud. “Ne možemo to učiniti.”
“Dobro”, reče Jay. “U pravu si.”
Jay ponovo legne i zagleda se u strop. Neko je vrijeme vladala tišina i znao je
da Hud još o tome razmišlja. Kad Hud nije progovorio, Jay je znao da je odluka
konačna.
“Ali bilo je super”, reče Jay.
“Sigurno smo izgledali jako cool”, doda Hud, s glavom na jastuku.
Obojica su zdravo zaspali, nadajući se i planirajući.
Kit je zaspala istog trenutka kad joj je glava dotaknula jastuk, sanjajući cijelu
noć kako svi četvero jašu valove, svaki na svojoj dasci.
Ali Ninu je to izjedalo, proživljavala je iskustvo cijelim tijelom. Na grudima
je osjećala gdje je bila daska. Ruke su je boljele od otpora vode. Noge su joj bile
kao od gume jer je njima snažno mlatila, pokrećući se naprijed. Po cijeloj je koži
istovremeno osjećala prisutnost oceana i njegovu odsutnost.
Htjela se vratiti. Istog časa. Ponovo pokušati. Htjela je stajati na dasci kao Jay.
Bila je odlučna. Sjetila se fotografije koju je prije nekoliko mjeseci vidjela u
časopisu, neki tip na dasci negdje u Europi. Je li to bilo u Portugalu? Zapitala se
bi li mogla biti takva osoba kad odraste. Prava daskašica koja putuje svijetom
samo zbog valova.
Pokušala je zaspati. Ali dobrano nakon deset, još uvijek potpuno budna,
spustila se u kuhinju i zatekla majku kako sjedi u dnevnom boravku, pije votku
ravno iz boce i gleda subotnji film u pidžami.
85
 Knjige.Club Books

Kad June spazi svoju stariju kćer, spusti votku na pod i stopalom je gurne iza
rukohvata kauča.
“Ne možeš spavati, mila?” upita June ispruživši ruku, pozivajući Ninu k sebi
na kauč. Nina kimne i sklupča se uz majčino tijelo kao da je ono kolijevka koja je
samo njezina. Majka je mirisala na Shalimar i morsku sol.
“Mogu li se zaposliti u restoranu?” upita Nina.
June je pogleda. “Kako to misliš?”
“Pa, možda bih mogla zaraditi novac”, reče, “i svima nam kupiti daske.”
“Joj, zlato”, reče June, milujući joj ruku i privukavši je bliže. “Ja ću vam
kupiti daske, može? Obećajem.”
“Ne moraš, nisam to htjela reći.”
“Dopusti mi da vam kupim daske. Neka to bude moj posao.”
Nina se nasmiješi i spusti glavu natrag na Juneino rame.
Nije bilo lako biti roditelj. Nije bilo jednostavno bez muža odgajati četvero
djece. Ali ono što je June najviše razočaralo u vezi s propalim brakom - dvaput
propalim - bilo je to što je ostala bez nekoga s kime se može diviti svojoj djeci.
Njezina majka bi je slušala, naravno. Christina ih je voljela. Ali June je htjela
nekoga tko će sjediti navečer pored nje na kauču i smiješiti se s njom kad zajedno
pomisle na djecu. Htjela je nekoga tko će se s njom smijati Kitinom
prkosu, sažalijevati je zbog Jayeve tvrdoglavosti, tko će znati potaknuti Huda da
se malo više zalaže za sebe i naučiti Ninu da se opusti. Osobito je željela nekoga
tko će se ozariti kao i ona na ovakav dan, kad djeca nađu osjećaj divljenja i radosti
usred njezinog kaosa.
O, što je sve Mick propuštao, gdje god da bio.
Nije znao kako je lijepo kad tvoja jedanaestogodišnja kći više od svega želi
položiti glavu na tvoje rame. Nije znao kako je dobro tako voljeti. Ona je ovdje s
djecom, a on Bog zna gdje, s Bog zna kim - znala je da je ona bolje prošla. Ali
mrzila se zato što, čak i u ovom blaženom tihom trenutku, još uvijek misli na
njega.
Nina je zaspala u majčinom naručju pa je June ponovo uzela bocu votke.
Trebala je tu bocu da zaspi, ali rijetko je navečer pila više od nevidljive granice
koju si je zacrtala.
Sljedećeg dana daska je nestala. A djeca su se vratila jahanju valova bez
daske, nastojeći prikriti mrzovolju.

* * *

Nekoliko mjeseci kasnije, na božićno jutro, Nina, Jay, Hud i Kit probudili su se i
otkrili da je okićeno drvce nestalo.

86
 Knjige.Club Books

“Gdje je božićno drvce?” upita June, praveći se zbunjena. “Ne mislite valjda
da je dobilo noge i otišlo, zar ne?”
Djeca su se međusobno gledala, uzbuđena, iako im ništa nije bilo jasno.
“Možda bismo trebali provjeriti uz more”, reče June.
Djeca širom otvore vrata i strče se stubama na plažu. Vrisnuli su kad su ga
ugledali.
Ondje je, zabodeno ukoso u pijesak, stajalo njihovo božićno drvce.
A pored njega bile su poredane četiri daske. Žuta, crvena, narančasta i plava.

87
 Knjige.Club Books

15:00

HUDOVA SE KOSA TEK OSUŠILA KAD JE PARKIRAO AUTO ISPRED UMJETNIČKOG

studija sveučilišta Pepperdine. Uzeo je fotoaparat s prednjeg sjedala i ušao
usprkos tome što, službeno govoreći, nije trebao biti ondje. Nije bio student.
Ali otkrio je da je prednost života u malom gradu to što poznaje ljude. Volio
je razgovarati s blagajnikom u trgovini, s tipom koji je provjeravao ulaznice, s
asistentom pročelnika fotografije na Pepperdineu. Volio ih je pitati kako su i
slušati ih. Volio se šaliti s blagajnikom na štandu sa sladoledom o tome da je
čokoladni sladoled s dodatnim šlagom ‘niskokaloričan’.
Rado je neobavezno čavrljao. Znao je da ta osobina nije česta. Tu karakternu
crtu nije dijelio sa svojom obitelji. Oni su, osobito Jay i Kit, skakali s teme na
temu. Ponekad se pitao je li Mick takav, ali činilo se malo vjerojatnim. Zato se
Hud pitao je li to naslijedio od svoje biološke majke, Carol.
Bila mu je misterij. Nije o njoj znao ništa, osim da mu je dala ime i ostavila
ga. Mogao je samo zamišljati kakva bi mogla biti, pitati se bi li neke svoje osobine
prepoznao u njoj i njezine u sebi. Nekoliko godina ranije, vidio je u časopisu
Mickovu fotografiju na kojoj ovaj gleda ravno u aparat i smiješi se. ‘Šef se vratio’,
glasio je naslov, a članak je bio o tome kako je Mick ponovo na vrhu top ljestvica
nakon svih tih godina. Ali Hud je to jedva primijetio. Zagledao se u Mickovu
desnu obrvu, malčice podignutu, isto kako bi je i Hud digao dok se smiješio.
Osjećao se kao da mu se svijet smanjuje. Ako je imao Mickovu obrvu, što je još
imao? Je li Hud sposoban za isto što i Mick? Je li Mickova bezosjećajnost ležala
u njemu i čekala trenutak da pokaže da je i on nesposoban voljeti ikoga osim sebe?
Da bi i on mogao ostaviti one koje voli pored ceste?
Roditelji žive u nama, bili oni u blizini ili ne, pomisli Hud. Izražavaju se kroz
nas po načinu na koji držimo olovku, sliježemo ramenima ili podižemo obrvu.
Naše nam naslijeđe ostaje u krvi. Ta ga je pomisao nasmrt plašila. Znao je da u
njemu sigurno živi i Carol. Vjerojatno na neki način koji ne vidi. Pa se nadao da
se to očituje u nečemu kao što je njegova društvenost. U njegovoj nježnosti. Neka
to bude naslijeđeno od nje, njezin smijeh ili hod. Bilo što, samo ne kukavičluk.
“Hej”, pozdravi tipa na pultu kod ulaza skinuvši sunčane naočale i zataknuvši
ih za rub ovratnika.
“Bok, kompa”, reče Ricky Esposito. Ricky je bio zadužen za otvaranje i
zatvaranje tamne komore i dopuštao je Hudu da je koristi kad god je bila slobodna.
88
 Knjige.Club Books

Ricky je u školi bio dva razreda mlađi od Huda i Jaya i smatrao ih je pravim
facama. Zgodna braća, daskaši, sinovi slavnog pjevača. Žgoljavom Rickyju
Espositu čije je lice bilo izbrazdano aknama bilo je teško vjerovati da Hud i Jay
Riva mogu imati ikakvih problema.
“Mogu li...” Hud lagano podigne fotoaparat da bi pokazao namjere.
Ricky pokaže glavom prema tamnoj komori. “Samo izvoli, prijatelju”, reče.
“Hoće li večeras biti zabava?”
Hud se nasmiješi. Nije imao pojma da Ricky zna za zabavu. Jay bi rekao da
Ricky Esposito nije dovoljno velika faca da bude tamo. Zapravo, mnogo bi ljudi
to reklo. Ali Hud je smatrao da, ako si dovoljno velika faca da znaš za zabavu,
dovoljno si velika faca da dođeš. Takva su bila pravila. A Ricky je znao za zabavu.
“Da, naravno”, reče Hud. “Dolaziš?”
Ricky hladnokrvno kimne, ali Hud je vidio da mu se ruke pomalo tresu. “Znaš
da hoću. Da donesem nešto?”
Hud odmahne glavom. “Samo sebe.”
“Dobro”, reče Ricky. “Riješeno.”
Hud šmugne u tamnu komoru. Cijelog je jutra razmišljao o fotografijama.
Ashley.
Kad bi morao, bi li zbog nje zaribao svoj odnos s Jayem? Je li sposoban za
to? Plašila su ga oba moguća odgovora.
Čvrsto je zatvorio vrata i dao se na posao.

89
 Knjige.Club Books

1971.

JUNE JE UJUTRO PILA VOTKU SA SOKOM OD NARANČE ONAKO KAKO DRUGI PIJU SOK
od naranče. Za ručkom je u prostoriji za odmor pila cape coddere.
Uz večeru je pila sea breezere dok je s djecom sjedila za stolom i dok su jeli
mesnu štrucu ili pečeno pile. Iz čaša na stolu uvijek se pilo isto: mlijeko za Kit,
za Jaya i Huda gazirani sok, za Ninu voda, a za mamu koktel koraljne nijanse od
votke i soka crvenog grejpa i brusnice s puno leda.
Nina je počela primjećivati alkohol nakon što su godinu prije bili evakuirani.
Kanjonima su vladali požari, gorjele su kuće, zrak je mirisao na dim.
June ih je probudila rano ujutro i smireno ali odlučno rekla im da uzmu stvari
bez kojih nikako ne bi mogli živjeti. Svi četvero tražili su da na krov auta pričvrste
daske za surfanje. Kit je ponijela plišance, Jay i Hud ponijeli su stripove i sličice
igrača bejzbola. Nina je ponijela omiljene traperice i nekoliko ploča. June je
spakirala obiteljske albume. Ali, kad su ušli u auto, Nina je primijetila da je June
ponijela i votku.
Nekoliko dana kasnije, kad su se vratili u svoj dom koji nije pretrpio nikakvu
štetu osim malo čađe na površini namještaja, Nina je primijetila novu, puniju bocu
votke u majčinoj torbici. Gledala je kako je June stavlja u hladnjak prije nego se
uopće raspakirala.
Tih je dana June počela provoditi noći na kauču, u spavaćici, s uvijačima u
kosi. Ne bi stigla do spavaće sobe nakon što bi provela noć s bocom ispred
televizora. Ali zadržala je dražest i zdrav razum. Zadržala je osmijeh. Dovodila je
djecu u školu na vrijeme, dolazila je na svaku njihovu predstavu i utakmicu. Sama
im je izrađivala kostime za Noć vještica. Vodila je restoran marljivo i časno,
dobro plaćajući kuhinjsko osoblje i konobare. Bio je to početak lekcije koju će
njezina djeca naučiti napamet: alkoholizam je bolest s mnogo lica, a neka od njih
su čak i lijepa.

* * *

Christina je umrla od moždanog udara na jesen 1971., u šezdeset prvoj godini.

June je promatrala kako medicinske sestre odnose majčino tijelo. Dok je tako

90
 Knjige.Club Books

stajala u bolnici, osjećala se kao da je nosi podvodna struja. Kako je završila

ovdje? Sama, s četvero djece i s restoranom koji nije htjela.
Dan nakon pogreba, odvela je djecu u školu. Ostavila je Kit kod zgrade nižih
razreda, a zatim odvezla Ninu, Jaya i Huda do zgrade za više razrede. Kad su se
zaustavili u dvorištu, Jay i Hud su brzo samo otišli. Ali Nina se okrene, uhvati
kvaku i pogleda majku.
“Sigurno si dobro?” upita je. “Mogla bih ostati kod kuće. Pomoći ti u
restoranu.”
“Ne, dušo”, reče June, uzevši kćer za ruku. “Ako si raspoložena za školu,
tamo moraš i biti.”
“Dobro”, reče Nina. “Ali ako me zatrebaš, dođi po mene.”
“A da o tome mislimo na drugi način?” upita June, smiješeći se. “Ako ti
zatrebaš mene, reci ravnateljici da me nazove.”
Nina se nasmiješi. “U redu.”
June osjeti da će zaplakati, pa zato stavi sunčane naočale na nos i krene s
parkirališta. Vozila je, otvorenog prozora, do Pacifičke ribe. Parkira auto i povuče
ručnu kočnicu. Duboko udahne. Izađe iz automobila i ostane stajati promatrajući
restoran, razmišljajući o svemu što je naslijedila. Sada je bio njezin, što god to
značilo.
Zapali cigaretu.
Prokleti restoran prisvojio ju je od dana kad se rodila i sada je shvaćala da mu
ne može pobjeći. Nekoliko žarulja na znaku bilo je razbijeno. Cijela fasada trebala
je temeljito čišćenje. To je sad ovisilo samo o njoj. Ovom restoranu ostala je samo
ona. A možda je i on bio jedino što je ostalo njoj. Nasloni se na haubu automobila,
prekriži ruke i nastavi pušiti, procjenjujući novi oblik svojeg života.
Bila je premorena, iscrpljena i usamljena. Nedostajali su joj roditelji koji je
nikad nisu sasvim shvaćali, nedostajao joj je muškarac koji je nikad nije zaista
volio, nedostajala joj je ona budućnost koju je mislila da gradi za sebe, nedostajala
joj je djevojka kakva je nekad bila.
Ali zatim se sjeti djece. Svoje naporne, sjajne djece. Sigurno je nešto učinila
dobro ako joj je život podario njih četvero. To joj je bilo kristalno jasno.
Možda je ipak nešto učinila od svojeg života. Možda bi mogla učiniti nešto s
onim što joj je preostalo. Baci cigaretu na tlo i zgazi je vrhom crne balerinke. A
zatim, digavši pogled prema znaku Pacifičke ribe, June Riva dobije ludu ideju.
Platila je svoje prezime slomljenim srcem i posljedicama - nije li bilo njezino
pravo da s njim čini što god poželi?
Dva tjedna kasnije, tri muškarca postavila su novi znak. Žarko crvenim kosim
slovima pisalo je: Ribe kod Rive.
Kad su završili, June stane pored ulaznih vrata i pogleda ga. Pila je votku iz
čaše za sok. Zadovoljno se nasmiješi.

91
 Knjige.Club Books

To će im donijeti mnogo više gostiju. Možda dospiju u novine i časopise. I

ono najvažnije: kad se Mick napokon vrati, bit će presretan. June je u to bila
sigurna.

* * *

Uskoro su i Jay i Hud shvatili da je alkoholičarka - iako nisu znali pravi naziv za
to ili nisu znali da to uopće postoji.
Mama je uvijek bila najsmislenija ujutro, umorna i usporena, ali bistra. Kako
je dan napredovao, postajala je sve manje smislena. Jay je jednom šapnuo Hudu,
nakon što mu je June rekla da se ode “okupati i otuširati”, da mama nakon večere
poludi.
Došlo je do toga da su djeca znala je poslije šest sati popodne moraju
ignorirati. Ali su također nastojali zadržati je kući da ih ne sramoti u javnosti. Nina
se čak počela pretvarati da joj se sviđa zamisao da vozi u nježnoj dobi od četrnaest
godina. Pitala bi mamu može li ih sve odvesti u trgovinu, može li odvesti dečke u
kino umjesto da ih odbaci June i smije li odvesti Kit i Vanessu na sladoled da bi
June mogla ostati kući. Nina se zapravo užasavala vožnje. Bilo je teško
i zastrašujuće pokušati se uključiti u promet na PCH dok su svi oni auti ludo jurili.
Cijelim putem stezala je volan tako da su joj članci pobijelili, a srce bi joj divljalo
dok bi zbunjeno pokušavala skrenuti u pravi čas. Kad bi ih na kraju dovezla do
odabranog odredišta i izašla iz auta, osjetila bi napor koji joj se ugnijezdio između
lopatica i iza koljena. Ali koliko god se bojala vožnje, još se više bojala majke
za volanom poslije ručka. Nina ponekad noću ne bi mogla zaspati dok bi brojala
Juneine izbjegnute sudare, spore reakcije i propuštena skretanja kojih je bilo sve
više. Bilo je lakše, iako strašno teško, da ih vozi Nina. I uskoro je prevladao
osjećaj da nije samo lakše, nego i presudno da spriječi ono što se činilo kao
neizbježna katastrofa.
“Baš voliš voziti”, rekla je June jednom, dajući joj ključeve nakon što je
shvatila da su ostali bez mlijeka. “Ne shvaćam. Ja nisam nikad to voljela.”
“Pa da, voljela bih postati vozačica limuzine”, reče Nina, odmah požalivši
zbog bijedne laži. Stvarno se mogla sjetiti nečeg boljeg.
Hud primijeti Ninin pogled. “Idem s tobom po mlijeko”, reče.
“I ja”, doda Jay.
Kad su njih troje krenuli van, June zapali cigaretu i sklopi oči na kauču. Kit
se igrala s Lego kockicama ispred televizora. Dok se protezala, ruka joj se opusti
i vrh cigarete dodirne Kitinu kosu. Nina dahne. Jay razrogači oči.
“Kit, ideš s nama”, reče Hud. “Trebaš pastu za zube. Za svoje... zube.”
Kit ih zagonetno pogleda, ali onda slegne ramenima i ustane s čupavog tepiha.
“Što se događa?” upita Kit kad su ušli do auta.

92
 Knjige.Club Books

“Ne brini”, odvrati Hud otvorivši joj vrata.

“Sve je u redu”, reče Nina, sjedajući na mjesto vozača.
“Nikad mi ništa ne govorite”, prigovori Kit. “Ali znam da se nešto događa.”
Jay sjedne na mjesto suvozača. “Onda ti ne trebamo ni reći. Dakle, tko želi
kupiti najjeftinije mlijeko i ostatak potrošiti na čokoladne bombone?”
“Hoću barem četvrtinu kutije!” reče Kit. “Uvijek uzmeš više nego ti pripada.”
“Možeš dobiti moj dio, Kit”, reče Nina, ubacivši u rikverc.
“A sad tišina. Nina se mora koncentrirati”, vikne Hud.
Dok je Nina polako izvlačila auto s prilaza i okretala ga na cesti, Kit je gledala
kroz prozor i pitala se što joj to braća i sestra neće reći, a što već zna. Na kraju joj
je televizija otkrila pravu riječ.

* * *

Kakvih godinu dana kasnije, kad je Kit imala deset godina, ležala je s June na
kauču i gledala seriju. U kadru su se dva brata svađala u vezi s umorstvom. I jedan
je brat izvukao bocu viskija drugom bratu iz ruke i nazvao ga pijancem. “Ti si
pijanac”, rekao je. “I ubijaš se tim pićem.”
U Kitinoj glavi nešto se preklopilo. Pogledala je majku. June je primijetila da
je gleda i nasmiješila joj se. Odjednom, Kit osjeti kako joj tijelo gori od bijesa.
Ispriča se, ode u kupaonicu i zatvori za sobom vrata. Pogledala je ručnike što su
visjeli na vratima i poželjela ih tresnuti šakom, probiti vrata.
Sada je znala kako se to zove. Shvatila je što ju to tako dugo muči, tlači i
uznemirava.
Majka joj je pijanica. Što ako se ubija pićem?

* * *

Sljedećeg je tjedna June zagorjela večera.

Kuća je bila zadimljena, pećnica je gorjela, miris zagorenog sira uvukao se u
stolnjak i u njihovu odjeću.
“Mama!” viknula je Nina, dotrčavši čim je primijetila dim. June se vratila u
budno stanje kad su djeca navalila u kuhinju.
“Oprostite, oprostite”, reče, podigavši glavu sa stola gdje je zaspala. Kretnje
su joj bile krute, razmišljanje sporo.
Kit primijeti bocu Smirnoffa na radnoj površini. Nije bila sigurna je li to ista
ona boca koja je jučer bila puna, ali sada gotovo ništa nije u njoj ostalo.
Nina pritrči, stavi rukavicu i izvuče lim iz pećnice. Jay se brzo popne na radnu
površinu i isključi detektor dima. Hud otvori sve prozore. Tjestenina sa sirom na
93
 Knjige.Club Books

dnu je gotovo pocrnila, sa strane i odozgo bila je spaljena. Trebalo ju je prerezati

da bi se došlo do svijetlonarančaste boje kakve je trebala biti. June ju je svejedno
poslužila.
“Pa dobro, djeco, jedite. Nije tako loše.”
Nina, Jay i Hud sjeli su za stol kako im je rečeno, spremni se ponašati kao da
je sve u redu. Dodavali su si tanjure i stavili ubruse u krilo kao da se radi o
običnom obroku.
Kit je stajala u nevjerici.
“Želiš li mlijeko uz večeru, Kit?” upita Nina, ustajući da posluži mlađu sestru.
“Zafrkavaš me?” upita Kit.
Nina je pogleda.
“Neću ovo jesti”, reče Kit.
“U redu je, Kit, stvarno”, reče Hud. Kit ga pogleda i primijeti da mu je lice
napeto, da pilji u nju. Pokušavao joj je poručiti da prestane. Ali Kit nije mogla.
“Ako ne želi jesti, ne mora”, reče Jay.
“Napravit ću nam svima nešto drugo”, reče Nina.
“Ne, Nina, u redu je. Katherine Elizabeth, sjedni i pojedi večeru”, reče June.
Kit pogleda majku tražeći joj na licu sram ili zbunjenost. Ali Juneino lice nije
pokazivalo ništa neobično.
Kit napokon prasne. “Nećemo se praviti da upravo nisi spalila večeru kao što
se pretvaramo da nisi pijanica!”
Sve utihne. Jay zine. Hud šokirano raširi oči. Nina je gledala svoje ruke u
krilu. June je zurila u Kit kao daju je upravo ošamarila.
“Kit, idi u sobu”, reče June sa suzama u očima.
Kit je samo stajala šuteći. U njoj su se izmjenjivali valovi krivnje i bijesa. Je
li bila strašno u krivu ili baš u pravu? Nije bila sigurna.
“Idemo, Kit”, reče Nina ustavši i stavivši ubrus na stol. Nježno je uzme za
ruku i odvede je. “Sve je u redu”, reče joj dok su odlazile.
Kit je šutjela i pokušavala shvatiti žali li zbog onog što je rekla. Na kraju
krajeva, žaljenje bi značilo da je imala izbora. A nije. Osjećala je da nije imala
izbora nego naglas reći ono što ju je toliko mučilo.
Kad su Nina i Kit nestale u hodniku, Jay i Hud pogledaju majku.
“Mi ćemo počistiti, mama”, reče Hud. “Možeš ići leći.”
Hud pogleda Jaya. “Da”, reče Jay, usprkos tome što ga je hvatao strah da će
morati čistiti zagoreni sir. “Hud i ja ćemo ovo riješiti.”
June pogleda svoje sinove koji su imali već četrnaest godina. Bili su gotovo
muškarci. Kako to nije primijetila?
“Dobro”, reče, iscrpljena. “Mislim da idem spavati.”

94
 Knjige.Club Books

I prvi put nakon dugo vremena otišla je u spavaću sobu, odjenula pidžamu i
zaspala u krevetu.
Dječaci su počistili kuhinju. Jay je oribao vatrostalnu posudu što je bolje
mogao da skine zagorjele dijelove. Hud je izlio piće iz čaša i obrisao tanak sloj
pepela s radne površine gdje se skupljao dim.
“Kit je u pravu”, šapne Jay, prestavši načas ribati i pogledavši Huda u oči.
Hud ga pogleda. “Znam.”
“Nikad o tome ne razgovaramo”, reče Jay, šapćući sve glasnije.
Hud prestane brisati radnu površinu. Duboko udahne i izdahne dok je
odgovarao “Znam.”
“Zamalo je zapalila kuhinju”, reče Jay.
“Jest.”
“Možda bismo trebali...” Jayu je bilo teško dovršiti rečenicu. Možda bismo
trebali nazvati tatu? Jay nije bio siguran ni kako bi to učinili. Nisu znali gdje im
je otac niti kako da stupe s njim u kontakt. Da jesu, Jay bi ga rado vidio. Ali
jednom, prije mnogo godina kad je Hud slomio nos jer je pao na igralištu u školi
i bila je potrebna operacija da mu ga izravnaju, Jay je čuo kako June govori baki:
“Radije bih se kurvala po autocesti nego zvala Micka da ga nešto tražim”. Dakle,
čak i ako to samo izgovori, uopće ga spomene, njegova bi majka to smatrala
nečasnim. I ne bi to učinio. Nije mogao. “A što da onda radimo?”
Hud se namršti i uzdahne, tražeći odgovor. Na kraju sjedne za stol, pomiren
sa sudbinom. “Nemam pojma.”
“Mislim, sve ovo s mamom... to je samo loš period, zar ne?” upita Jay. “Nije
zauvijek?”
“Ne, naravno da nije”, reče Hud. “To je samo nekakva faza.”
“Aha”, reče Jay, primirivši se. Ponovo je uzeo spužvicu i nastavio ribati sir.
“Da, naravno.”
Braća se pogledaju i u trenutku im je obojici bilo savršeno jasno da postoji
velika razlika između onoga u što bi trebao vjerovati i onoga u što zaista vjeruješ.
Kad su završili, donijeli su polupraznu vrećicu čipsa i kutiju Ritzovih krekera
u Kitinu sobu, gdje su Nina i Kit sjedile na podu i razgovarale.
Svi četvero sjedili su ondje brišući osam masnih ruku o osam nogavica.
“Trebali bismo poći po ubruse”, reče Nina.
“O ne, zar na podu ima mrvica?” zadirkivao ju je Jay. “Zovi policiju!”
Kit se počne smijati. Hud se pravio da telefonira. “Halo? Policija za mrvice?”
reče. Jay se toliko smijao da se umalo ugušio krekerom.
“Da? Ovdje narednik Kreker”, odgovori Kit kao da se javlja na poziv. “Primili
smo izvještaj o glasnom hrskanju.”

95
 Knjige.Club Books

Nešto se prelomilo i u Nini zbog čega iz nje provali glasan i divlji grohot.
Smiješan zvuk ih dodatno nasmije.
“Dobro, dobro”, reče Nina, smirivši se. “Trebali bismo poći u krevet.”
Ustanu i pospreme hranu. Navuku pidžame i operu zube.
“Sve će biti dobro”, reče Nina svakome od njih dok su si željeli laku noć.
“Obećajem vam.”
Kad je to čuo, Jayeva se ramena opuste za deset posto, Hud mirnije udahne, a
Kit opusti čeljust.
Iako su odavno naučili da neki ljudi ne održavaju obećanja, troje mlađih Riva
znalo je da joj mogu vjerovati.

96
 Knjige.Club Books

16:00

NINA JE STAJALA U SVOJOJ SPAVAĆOJ SOBI, SMJEŠTENOJ NA NAJVIŠEM KATU VILE.

Bila je besprijekorno čista. Prozori koji su se protezali od poda do stropa i gledali
jugoistočno prema oceanu bili su tako čisti da biste, da nije bilo okvira, pomislili
da ih ni nema. U ovako mirnim i bistrim trenucima, kad je mogla vidjeti preko
litica i valovitog mora sve do otoka Cataline, morala je priznati da ova kuća ima
odlika koje voli.
Krevet je bio pospremljen s vojnom preciznošću. Bio je od brezovine, s
platformom, prekriven bijelim prekrivačem koji je čvrsto bio utisnut ispod
madraca. U podnožju je ležao savršeno složeni poplun. Kod uzglavlja su bili
izloženi svakakvi jastuci s usklađenim jastučnicama.
Zašto je imala toliko skupih stvari?
Čistači su se preselili dolje. Prali su podove od kamenih pločica i osvježavali
zidove. Skidali su paučinu iz udubina na visokim stropovima i uklanjali prašinu
iz udaljenih kutova u hodnicima, s polica za knjige i ormara. Čula je kako
usisavaju tepihe i pitala se ima li to uopće smisla. Do deset navečer bit će puni
pijeska i prljavi, a do ponoći će cijelo prizemlje biti u neredu. Odšeta u kupaonicu
i zatekne besprijekorno čisti toaletni stolić, pod bez mrljice. Bež ručnici bili
su posloženi u uredne trokute. Otvori dvostruka vrata svojeg ugradbenog ormara
i prijeđe rukom po lijevom zidu, osjećajući teksturu haljina, hlača, košulja.
Pamuk, svila i saten. Baršun i koža. Najlon i neopren.
Imala je toliko odjeće koju nikad nije htjela, trebala ni nosila. Imala je toliko
stvari. U zadnje vrijeme joj se činilo kao da bi to trebala biti svrha svega - kupnja
što više predmeta - kao da te na drugoj strani svega toga čeka čaroban život. Ali
nije osjećala ništa. Kad je stigla do kraja svoje odjeće, krenula je s druge strane,
prelazeći rukom preko onoga što je ostalo od Brandonove odjeće. Osjećala je
praznine između košulja, vidjela je prazne vješalice. Brandon je zaista vjerovao u
bitnost svega toga. A sada je Nina postala bolno svjesna čega sve više nema s
njegove strane ormara. Njegovih krutih polo majica, mekanih levisica i
razgaženih Adidas tenisica. Njegovih Lacoste i Sperry majica. Odjeće koju je
volio i osjećao da je treba. Nestala je.
To ju je boljelo. Toliko ju je boljelo da je jedan dio nje htio izvući bocu
Smirnoffa i napraviti sea breeze.

97
 Knjige.Club Books

1975.

BILA JE KASNA 1975. DJECA SU ISPLANIRALA SPAVANJE KOD PRIJATELJA NA ISTI

vikend. Bilo je prvi put da se to dogodilo.
Nina je imala sedamnaest godina i trebala je otići kod prijatelja na zabavu i
ondje provesti noć. Jay i Hud noćili su sa svojom vaterpolo ekipom. Kit je spavala
kod prijateljice Vanesse.
Prije nego što je Nina tog popodneva otišla od kuće, zapitala se je li pametno
da svi odjednom odu. “Ne želim da budeš sasvim sama”, rekla je June. Nina je
bila u kuhinji i gledala majku koja je sjedila na kauču u dnevnom boravku.
“Mila, molim te, izađi s prijateljima.”
“Ali što ćeš večeras raditi?”
“Uživat ću”, odvrati June s osmijehom. “Znaš li koliko ste naporni vas
četvero? Zar ne misliš da možda čeznem za malo vremena za sebe? Napunit ću
kadu i sjediti u njoj koliko želim. Zatim ću ležati u dvorištu i gledati kako nadiru
valovi.”
Nina nije djelovala uvjereno.
“Hej”, reče June. “Tko je ovdje mama? Ti ili ja?”
“Ti si mama”, reče Nina, razvedrivši se. To je postao poznati refren.
Odgovorila je na sljedeće pitanje prije negoli je postavljeno. “A ja sam dijete.”
“A ti si dijete. Barem još neko vrijeme.”
“Dobro”, reče Nina. “Ako si sigurna.”
June ustane s kauča, uhvati kćer za nadlaktice i zagleda joj se u oči. “Idi, zlato.
Zabavi se. Zaslužila si.”
I tako je Nina otišla.
June se vratila na kauč i upalila televizor. Dohvatila je vodič i isplanirala je
što će gledati. A zatim se pojavio na večernjim vijestima.
“U rubrici zabave”, reče voditelj, “doznajemo da se Mick Riva oženio peti
put u dobi od četrdeset dvije godine. Rumena mladenka, Margaux Caron, mlada
manekenka iz Francuske, ima dvadeset četiri godine”.
June je zapalila cigaretu i polako otpijala votku.
Zatim je spustila glavu na ruke i gorko zaplakala. Plač je počinjao u želucu,
penjao se cijelim tijelom i izlazio kroz grlo praćen grcanjem i jecanjem. Zgnječila

98
 Knjige.Club Books

je cigaretu i bacila se na kauč. Pustila je da joj tijelo potresaju jecaji. Nikad se

neće vratiti. Trebala je poslušati majku prije mnogo godina. Ali bila je budala od
dana kad se vratio. Cijeli je život bila budala.
Bože, pomisli June, moram se sabrati. Zbog djece.
Pomislila je na Ninin vedar osmijeh, na Jayevu samouvjerenu odlučnost i na
Hudovu nježnost, kako ju je uvijek čvrsto grlio. Pomislila je na Kit, tu malenu
oštrokondžu, koja će im možda jednom svima zapovijedati.
Znala je da znaju da se izgubila. Bilo je jasno iz načina na koji su je obasipali
pažnjom, po tome što joj više nisu vjerovali da će upamtiti što im treba za školu,
po tome što su se počeli došaptavati ispred nje.
Ali mogla bi to promijeniti kad bi samo prestala čekati da onaj šupak sve
popravi. Kad bi se samo suočila s činjenicom da mora sama sve popraviti. Duboko
udahne i natoči još jednu čašu.
Stavila je staru ploču Micka Rive, njegov drugi album. Slušala je Warm June
nekoliko puta ispočetka, a sa svakim novim početkom natočila bi još jednu čašu.
Značila mu je nešto. Nije joj mogao to oduzeti.
June ponovo posegne za bocom votke, ali ustanovi da ju je ispraznila. Pođe u
kuhinju po još, ali pronađe samo staru prašnjavu bocu tekile.
Otvori tekilu, a zatim si pripremi kupku. Promatrala je kako se kupaonica puni
parom i udisala izmaglicu. Pružala je utjehu i sigurnost. Odveže ogrtač, svuče se
i spusti u vodu. Položila je ruke na rubove kade, naslonila glavu i udisala topli
zrak. Sklopi oči. Osjećala je da bi mogla ostati u kadi cijelu vječnost. I sve će biti
u redu. To su joj bile zadnje svjesne misli. Četrdeset pet minuta kasnije se utopila.
I tako je otišla nekadašnja sanjalica blagog srca, June Riva.

* * *

Kad je Nina sljedećeg jutra došla kući, našla je majku u kadi, mlitavu i beživotnu.
Požurila je izvući majčino tijelo iz vode, pokušala ju je probuditi. Nije mogla
shvatiti majčino bljedilo i nepomičnost. U prsima ju je stiskao užas.
U mislima je munjevito tražila koga bi mogla zvati, ali nikoga se nije sjetila.
Djeda i bake (mrtvi), oca (nije mario). Morao je postojati netko, bilo tko, tko bi
mogao ovo riješiti. Dok je klečala na podu kupaonice, činilo joj se da pada, pada
i pada. Bol nije imala kraja, strah nije imao granice. Nije bilo mreže da je uhvati,
nije imala odakle odskočiti, nije imala dna na koje će pasti i gdje će završiti
njezina agonija i užas. Kad je u potpunosti shvatila da je majka mrtva, shvatila je
i da više nema na koga računati na ovom svijetu, da se nema na koga osloniti, u
koga vjerovati.
Držala je majčinu blijedu ruku dok je zvala 112. Držala ju je još čvršće kad je
dojurila hitna pomoć. Gledala je kako medicinski tehničari ulijeću u kuću i prilaze

99
 Knjige.Club Books

majci. Stajala je uz vrata, bez daha, dok su joj govorili ono što je već znala.
Njezina majka je mrtva.
Gledala je kako odnose majčino tijelo. I mislila je da će se zasigurno vratiti,
iako je znala da je to nemoguće. Nazvala je Vanessinu kuću, i kad se javila njezina
majka, Nina je skupila svu snagu da je zamoli da odmah pošalje Kit kući. A zatim
je, ne znajući kako da dođe do Jaya i Huda, hodala gore-dolje. Dječaci su se
uskoro vratili kući, a onda im je zabranila da uđu.
“Što se dogodilo?” upita Jay, u panici. “Jebote, Nina! Što se događa?”
Hud je šutio, u šoku. Nekako, u sebi, već je znao. Kad je stigla Kit, nekoliko
trenutaka kasnije, Nina ih je sve povela na obalu ispod kuće.
Znala je da im mora reći i što im mora reći. Da mora učiniti to što se mora.
Kad ostaneš sam, ne možeš više birati što želiš, a što ne, ne možeš odlučiti da si
za nešto nesposoban. Nema prostora za gađenje ili slabost. Moraš moči sve. Sve
ono ružno, tužno, sve ono o čemu većina ni ne razmišlja, sve to živi u tebi. Moraš
biti sposoban za sve.
“Mama je umrla”, reče Nina, a njezina braća i sestra padnu na tlo.
I znala je, u istom trenu, da ih mora moći uhvatiti. Morala ih je držati dok su
vrištali, dok je voda nadolazila, močila im čarape i uvlačila se u cipele.
Pa je tako i učinila.
Znate li koliko teži tijelo kad vam bespomoćno leži u rukama? Pomnožite s
tri. Nina je sve to nosila. Svu tu težinu, u naručju, na leđima.

100
 Knjige.Club Books

17:00

KIT SE POKUŠAVALA ODJENUTI ZA ZABAVU.

Sunce je upravo počelo zalaziti. Plavo i narančasto nebo polako je postajalo
ljubičasto. Bila je oseka, galebovi su kriještali na obali. Kroz otvoren prozor čula
je kako valovi nježno zapljuskuju obalu.
Stajala je pred zrcalom u spavaćoj sobi odjevena u grudnjak i isprane
traperice. Nije mogla izabrati majicu, a već se predomišljala u vezi s hlačama. Jer
ova je večer bila važna. Poljubit će momka. Seth će biti ondje. Možda bi se mogla
odvažiti i poljubiti ga prva. Ili možda nekog drugog. Nadala se da će biti netko
drugi. Svakako će se na ovoj zabavi naći barem jedan tip za kojeg bi mogla...
nešto osjetiti. A ako ne, postupit će kao da skida flaster i jednostavno to učiniti.
Ali trebala bi dobro izgledati, zar ne?
Zapravo nije ni bila sigurna kako da dobro izgleda, nije znala što joj dobro
stoji. Nije se nikad prije trudila biti lijepa. Time se zabavljala njezina majka, a
sestri je to bio posao. Dok se gledala u zrcalo, pomisli na sestrine duge noge i na
njezin običaj da nosi kratke suknje i hlačice. Sjetila se kako je majci ponekad
trebalo dobrih sat vremena da se odjene, kad je imala dobar dan - uvijala je kosu
u bob, precizno nanosila ruž za usne, birala idealnu vestu.
Njih dvije uvijek su bile tako lijepe.
Kit je uzela iz ormara omiljenu majicu kratkih rukava i navukla je. Bila je to
muška bijela majica zatvorenog ovratnika na kojoj je izblijedjelim žutim slovima
pisalo CALL Voljela ju je jer je bila mekana, a ovratnik se razvukao. Gledajući
se, shvati da možda to nisu najbolji parametri za ono što je pokušavala postići.
I tako, shvativši da pokušava postići nemoguće, Kit uzme dva para cipela i
ode glavi obitelji, svojoj sestri, manekenki za kupaće kostime.

101
 Knjige.Club Books

1975.

JUNEINO TIJELO POKOPANO JE NA GROBLJU WOODLAWN U SANTA MONICI.

Dok su je spuštali u zemlju, bila je okružena svojom djecom, kuharima,
blagajnicima i konobarima iz Riba kod Rive, nekim od prijatelja iz djetinjstva i
nekolicinom poznanika iz grada - poštarom, susjedima, roditeljima prijatelja
svoje djece - koji su uvijek cijenili njezin iskren osmijeh.
Mali Rive bili su poredani pored lijesa, odjeveni u crno. Jay i Hud koji su
imali šesnaest godina, nosili su loše skrojena odijela. Kit, koja je imala dvanaest,
navlačila je ramena svoje naslijeđene vrebaste haljine i osjećala je kako je žuljaju
crne balerinke. Nina, koja je imala sedamnaest, bila je odjevena u jednu od
majčinih haljina na preklop dugih rukava i izgledala je dvostruko starija nego što
je bila.
Stajali su ondje, ravnodušnih i odsutnih izraza lica. Bili su ondje, ali ne i
prisutni duhom. Ovo se istovremeno događalo, ali i nije se događalo. Majku su
spustili u grob. Kad je Jay počeo plakati, počela je plakati i Kit. Nina je ispružila
ruke i čvrsto zagrlila braću i sestru. Hud joj je stisnuo ruku.
Nakon toga, svi su se skupili u kući. Osoblje Riba kod Rive pobrinulo se za
sve. Ramon, kojeg je June zaposlila tek mjesec dana ranije kao kuhara
specijaliziranog za prženje, ostao je do kasno da im pomogne počistiti. Bio je
deset godina stariji od Nine i tada je već imao ženu i dvoje djece. Nina je znala da
mora poći k njima.
“Ne moraš ovo raditi”, reče mu dok su stavljali hladne škampe u Tupperware
posudice.
Ramon odmahne glavom. “Tvoja je majka bila dobra žena. Svi ste vi dobri
ljudi. I tako, da, moram ovo raditi. A ti mi moraš dopustiti.”^
Nina pogleda stol. Toliko je toga još trebalo očistiti, toliko toga učiniti. A kad
bude gotovo, što onda? Nije mogla ni početi zamišljati.
Te večeri, nakon što su sve pospremili, a Ramon otišao kući, Rive su sjeli
zajedno u dnevni boravak. I napokon je Hud rekao ono što nitko nije izgovorio
cijeli dan. “Ne mogu vjerovati da tata nije došao.”
“Ne želim govoriti o tome”, reče Jay.
“Možda nije dobio poruku”, reče Nina. Ali nije zvučala uvjereno. Zvala je
ured njegovog menadžera. Stavila je osmrtnicu u novine. Proglašena je

102
 Knjige.Club Books

nasljednicom majčine imovine, što je značilo da su ga sudovi već zvali. Znao je.
Samo se nije pojavio.
“Trebamo li ga?” upita Kit. “Hoću reći, nikad prije ga nismo trebali.”
Nina se tužno nasmiješi svojoj sestrici, ispruži ruku i privuče je k sebi. Kit
spusti glavu na sestrino rame. “Ne”, reče Nina, duboko udahnuvši. “Ne trebamo
ga.”
Hud je pogleda, pokušavši dokučiti izraz njezinog lica. Bilo je očito da ne
vjeruje u to. A ipak, svejedno se nekako bolje osjećao od zamisli da već imaju sve
što trebaju u ovoj prostoriji.
Jay je gledao u svoja stopala i svim se silama trudio da nikad više ne plače ni
pred kime.
“Bit ćemo mi dobro”, reče Nina, tješeći ih. Uskoro će navršiti osamnaestu.
“Pobrinut ću se za to.”
Te noći Nina nije spavala. Okretala se i premještala u majčinom krevetu,
mirisala plahte, nastojala je zadržati majčin miris u strahu da će, kad nestane, otići
i majka. Kad se pokazalo sunce, osjetila je olakšanje što može prestati pokušavati
zaspati. Mogla je prestati pokušavati biti normalna. Stajala ispred kuće i gledala
kako prolaze tuljani. Bila su četiri u skupini i glave su im provirivale iz valova.
Poželjela je da im se može pridružiti. Jer, oni vjerojatno ne proživljavaju najgore
dane u životu dok pokušavaju smisliti kako da im braća ne završe kod udomitelja.
Udahnula je slani zrak i izdahnula što je jače mogla, ispraznivši pluća. Pomislila
je da bi mogla otići plivati i osjetila krivnju, kao da izdaje majku ako želi malo
uživati. Znala je da bi se njezina braća i sestra osjećali jednako. Da bi
objeručke prigrlili svoj očaj i odbacili radost. Tada je shvatila, kao nikad prije, da
nema prostora za predomišljanje. Morala je braći i sestri biti uzor za ono što je
htjela da oni sami budu. Oni neće biti dobro ako ona ne bude dobro. I zato je
morala pronaći način. Kad je sunce potpuno izašlo, otišla je u njihove sobe i tiho
otvorila prozore. Svakome od njih pružila je neoprensko odijelo dok su još trljali
oči.
“Obiteljsko surfanje”, reče im. “Idemo!”
I svi zajedno, ošamućeni i slomljeni, ranjenih srca, s mozgovima u magli
odjenuli su neoprenska odijela, dohvatili daske i okupili se oko nje na plaži.
“Ovako ćemo preživjeti”, rekla je i povela ih u vodu.

* * *

Nina je postala ono što je morala postati.

Išla je u kupnju. Kuhala je večeru. Rješavala je zadaću iz matematike s Kit
dok je učila za svoj ispit iz kemije. Plaćala je porez na imovinu. Kad bi se netko
od djece slomio i zaplakao, Nina ih je grlila.

103
 Knjige.Club Books

Kad je krov počeo propuštati, stavila je lonac ispod rupe i nazvala

krovopokrivača. On joj je rekao da bi, kako bi posao bio obavljen kako spada,
trebala biti popravljena cijela stražnja polovica kuće. Pa je Nina nazvala radnika
koji je došao i premazao katranom pukotine u šindri za sto dolara i zaustavio
curenje. Nesavršeno, nemarno ali funkcionalno. Novi pristup Rivinih. Preko noći
su morali odrasti pa su osmislili djelotvoran, sebi svojstven sistem za
preživljavanje.
Hud je bio zadužen za čišćenje kupaonica i kuhinje. Svake nedjelje i srijede
besprijekorno bi ih očistio a zatim se uzrujavao kad bi Jay ostavio pijesak u
umivaoniku.
“Pa to je umivaonik, čovječe”, rekao bi mu Jay ogorčeno. “Lako ga je
očistiti.”
“Onda ga ti očisti! Dosta mi je toga da ga očistim, a onda dođeš ti i sve
unerediš”, rekao bi Hud. “Nisam ti ja sluga.”
“Ali jesi”, odvratio bi Jay. “Isto kako sam ja zadužen za slaganje i
pospremanje.”
Jay je bio zadužen za rublje. Donje rublje svojih sestara i njihove kupaće
kostime hvatao je kineskim štapićima, odbijajući ih dodirnuti bili oni čisti ili
prljavi. Ali uskoro je postao majstor u uklanjanju mrlja, svaka od njih bila je
zagonetka koju je trebalo riješiti. Bacio se u istraživanje prave kombinacije
tekućina koje će ukloniti prljavštinu s Kitinih hlačica za nogomet. Pronašao je
zlatni rudnik kad je pitao stariju ženu na odjelu sredstava za pranje rublja što
koristi za odstranjivanje mrlja od trave. Ispalo je da se radi o sapunu Fels-
Naptha. Djelovao je kao čarolija.
“Gle ti ovo!” jednog je dana viknuo Jay iz garaže ostatku kućanstva. “Jebote,
kao novo!”
Kit se navirila i vidjela svoje bijele hlačice čiste kao suza, bez mrljice.
“Opa”, reče. “Možda da otvoriš Praonicu kod Rive?”
Jay se nasmije. Svi su znali da za Jaya postoji samo jedna budućnost - ona na
dasci za surfanje. Postat će profesionalac. Kad nije bio u školi ili prao rublje, bio
je u vodi. Hud je obično bio s njim i pomagao mu da usavrši svaki pokret kojim
je vladao valovima.
Kit bi se često pokušala pridružiti. A Jay bi joj svaki put rekao isto: “Kit, ne
igramo se. Ovo je ozbiljno.” Često bi, nakon što bi je odbacili, promatrala Jaya i
Huda u vodi sa svojeg omiljenog mjesta na terasi s dvogledom u ruci. Mogla je
isto što i Jay. Jednog će je dana razumjeti.
“Hajde, pođi tamo”, ohrabrila bi je Nina dok bi usisavala, kuhala večeru ili
pokušavala na brzinu pročitati knjigu za sat engleskog jezika. Ninine četvorke i
petice brzo su postajale dvojke i trojke, o čemu je šutjela. “Jay nije vlasnik
oceana.”

104
 Knjige.Club Books

Kit bi odmahnula glavom. Ako je nisu htjeli ondje, onda ni ona nije htjela biti
s njima, iako zapravo jest. Umjesto toga bi gledala. I možda učila. Kad bi prestala
gledati, uvijek bi vratila poklopce na leće, stavila dvogled natrag u kutiju, a kutiju
na policu u dnevnom boravku. Jer je Kit bila zadužena za pospremanje i tome je
pristupala vrlo ozbiljno.
Svake večeri prije spavanja pokupila bi sve knjige i časopise i posložila ih
jedne na druge. Uzela bi sve čaše i stavila ih u sudoper. A ako nije vidjela
neposrednu korist od nečega, bez milosti bi to bacila u smeće.
“Gdje mi je obrazac za dopuštenje?” upita Hud jednog jutra spustivši se na
doručak. Zdrava prehrana prestala im je biti prioritet onog časa kad su izgubili
majku. Kupovne krafne, slatke žitarice i čokoladno mlijeko preuzeli su kuhinju.
Kit, koja još nije imala ni trinaest godina, počela je piti bijelu kavu s četiri žličice
šećera. Nina je dala sve od sebe da ih natjera da barem jedu bjelančevine.
“Kakav obrazac za dopuštenje?” upita Kit.
“Onaj za terenski izlet u Getty. Za likovni. Nina mi ga je trebala potpisati tako
da izgleda kao da je potpisao tata. Ostavio sam ga na stoliću za kavu.”
“Ono žuto?” upita Kit. “Bacila sam ga.”
“Kit!” podvikne Hud, iznerviran.
“Rekla sam vam svima: ako nešto nije u vašoj sobi, bacam to u smeće.”
Hud prokopa po smeću i pronađe ga, zgužvanog i umrljanog maslacem. “Gdje
je Nina?” upita.
Jay uđe i vidje Huda s obrascem za dopuštenje u ruci. “Znaš, bilo tko od nas
može krivotvoriti tatino ime.”
“Nini to bolje ide.”
Jay se obrati Kit. “Što kažeš da nabavimo one tatine portrete kakve kupuju
obožavatelji pa ih potpišemo i prodamo?”
Hud ga pogleda i namršti se. “Nemoj joj davati takve ideje.”
“Pa nije loša ideja”, odvrati Jay. “On nam je tata.”
Hud se ogluši i pođe potražiti Ninu. Zatekne je kako u kupaonici četka kosu.
“Možeš potpisati ovo?”
Nina uzme kemijsku olovku koju joj je pružio i naškraba ‘M. Riva’ na
obrazac.
“Hvala”, reče Hud. Ali zadrži se još trenutak. “Ljudi će shvatiti da nije ovdje.
Da... nikad nije bio ovdje.”
“Svi znaju da nije ovdje”, reče Nina. “Svi administratori u školi znaju da nije
ovdje.”
Ravnatelj Declan je prije dva mjeseca pozvao Ninu na stranu i rekao joj da
shvaća u kakvoj je neprilici. I da, sve dok izgleda kao da s njima živi netko
odrastao, neće zvati državne službe. “Imaš gotovo osamnaest godina. Ne želim da

105
 Knjige.Club Books

vas razdvoje po različitim domovima ili takvo što. Dovoljno ste toga prošli.
Dakle... neka sve izgleda dobro i sve ćemo riješiti, može?”
Nina mu je zahvalila opušteno koliko je mogla, a zatim isplakala oči u
ženskom zahodu.
“Hoću reći... koliko još dugo možemo nastaviti s ovom podvalom?” upita
Hud. “U nekom ćemo trenutku naići na problem koji nećemo moći riješiti bez
pomoći.”
“Shvaćam, Hud”, reče Nina. “Vjeruj mi. Što god da bilo, što god se dogodilo,
što god da nas zatekne ili ako nešto zatrebamo... ja ću se za to pobrinuti.”
Živjeli su od zarade restorana kojim je upravljala voditeljica po imenu
Patricia, koju je Nina promaknula na licu mjesta dan nakon majčine smrti. Nina
se snalazila kako je znala. Kakvog izbora je imala?
June nije bilo četiri mjeseca. Mick nije poslao ni brzojav sućuti. I nekako, dok
su prolazili dani, tjedni, a sad već i mjeseci bez telefonskog poziva, Nina je
odustala od očeve sućuti. Posavjetovala se s odvjetnikom - nekim tipom kojeg je
pronašla u telefonskom imeniku - koji joj je rekao da bi, kako bi prisilila Micka
da ispuni svoju zakonsku dužnost kao otac, morala upozoriti vlasti, koje
bi vjerojatno podigle optužbu za zanemarivanje djece. Ninu je odmah odbila
pomisao da bi to moglo doći do novina.
“Ili” reče joj odvjetnik nježno, “ako se provučeš ispod radara, možeš podnijeti
zahtjev za zakonsko skrbništvo nad njima kad napuniš osamnaest godina.”
I tako je Nina potpisivala obrasce za dopuštenje, vozila ih u školu i ponekad
se javljala na telefon i pravila se da je tetka koju nisu imali. Kad je Kit pozvana u
ured ravnatelja zbog ‘problema s ponašanjem’, nakon što je rekla učitelju da se
goni, Nina je sve riješila i objasnila da otac trenutno ‘nastupa u New Yorku’, ali
da će se ona sama pobrinuti da se Kit više nikad tako ne ponaša. Ponekad bi se
morala iskrasti iz škole za vrijeme odmora da bi stigla na poštu i banku.
Ponekad bi potpuno morala preskočiti školu da bi radila u restoranu kad bi previše
osoblja bilo na bolovanju. Svakog bi tjedna pokušala shvatiti računovodstvene
knjige, koje je Patty vodila odoka. Nina bi uzela gotovinu koju bi mogla da plati
što mora. Računi su stizali brže od novca. Pojavljivale su se opomene pred
isključenje, isključen im je plin. Nina je izgubila cijela dva dana u pregovorima s
plinarom da im ga ponovo uključe. Morala se obavezati na plan redovnog
plaćanja znajući da ga se neće moći držati. Pala je francuski jezik i imala
tri jedinice iz engleskog.
Razboljela se od brige - novi simptomi pojavljivali su se sa svakim
neplaćenim računom i nedovoljnom ocjenom. Podnosila je grčeve u leđima,
trzanje oka i čireve za koje je bila premlada. Zadržavala je stres u tijelu,
potiskivala ga u prsima, stezala ga između lopatica i puštala ga da joj kuha u
utrobi. Kad je Patty dala otkaz i odselila se u Michigan, Nini je srce potonulo
dublje u grudi od puke težine tereta. S jedne strane, bila je jedna osoba manje na
plaći. S druge strane, Nina će trebati obavljati Pattyn posao.
106
 Knjige.Club Books

“Ne mogu ja ovo”, ponekad bi sama plakala noću u majčinom krevetu, tiho i
ponizno, pazeći da nikoga ne probudi. “Mislim da ja ovo ne mogu”. Nadala se da
će u tim trenucima začuti majčin glas, nadala se nekoj vrsti vodstva s one strane,
kao da tako nešto postoji. Ali nije čula ništa, samo zastrašujuću tišinu svojeg
očaja.
Do travnja, njezina su se kašnjenja i izostanci već toliko namnožili da je
trebala ponavljati razred. Tada je shvatila da jednostavno nema vremena za
obrazovanje. Odjednom, engleski jezik, koji je tako dugo smatrala bremenom,
postao je luksuz koji si nije mogla dopustiti. Odustala je od školovanja i službeno
preuzela vođenje Riba kod Rive. Svako je jutro ustajala, budila braću i sestru,
pazila da ponesu užinu i vozila ih u školu.
“Jesi li napisala zadaću?” upitala bi Kit kad bi ova iskočila sa stražnjeg
sjedala.
“Jesi li napisao zadaću?” pitala bi Huda.
“Jesi li napisao zadaću?” pitala bi Jaya.
“Da”, rekli bi svi. Ponekad bi je Hud zagrlio kroz prozor. A zatim bi svi troje
odšetali u školu. Nina bi se odvezla uz obalu i parkirala na parkiralištu Riba kod
Rive. Otvorila bi ulazna vrata svojim ključevima, upalila svjetla, provjerila
inventar, dočekala dostavljače, pomela pod, pozdravila zaposlenike dok su
dolazili.
A zatim bi zauzela svoje mjesto, kao i njezina majka i baka prije nje, iza
blagajne.

* * *

U rano jutro, na Ninin osamnaesti rođendan, Jay se zaputio kupiti peciva kojima
će iznenaditi sestru i udario autom u poštanski sandučić na prilazu. Kit je istrčala
čuvši tresak i glasno uzdahnula ugledavši sandučić na tlu. Poklopac motora u
sredini je bio stisnut u maleno slovo V. “Nina će te ubiti”, reče.
“Hvala, Kit, jako mi to pomaže!” vikne Jay. Prsa su mu se zacrvenila, obrazi
zajapurili.
“Zašto si tako zaokrenuo kad si ulazio?” upita Kit. “Preširoko si uhvatio
zavoj.”
“Ne sada, Kit!” reče Jay, nastojeći ponovo uspraviti sandučić.
Hud je izašao i odmah provjerio poklopac motora. Auto je i dalje bio u
voznom stanju, iako je sada bio ružan. Nina istrči iza njega i procijeni situaciju
jednim pogledom: Jay se sramio, Hud ga je tješio, a Kit je osuđivala prekriženih
ruku. Htjela se uhvatiti za glavu i početi dan ispočetka. “U redu je, reče. “Auto i
dalje vozi, zar ne?”
“Da”, reče Hud. “Sasvim dobro.”

107
 Knjige.Club Books

“No dobro, upadajte unutra”, reče Nina, uzevši ključeve od Jaya. “Kasnimo
odvjetniku.”
Svi četvero se uguraju u auto pa Nina krene unatrag s prilaza.
“Žao mi je”, reče Jay iskreno.
Nina ga pogleda u retrovizoru, uhvativši njegov pogled. “Što nas ne ubije...”
reče mu.
Stavi auto u brzinu pa krene riješiti dokumentaciju za skrbništvo nad braćom
i sestrom. Pod prisegom je svjedočila da ne zna gdje im se nalazi otac i da je ona
jedini poznati član obitelji u zemlji koji se može za njih brinuti. Tražila je
odgovornost nad tri uzdržavane osobe. Znala je da će otac biti obaviješten. Pružit
će mu se prilika da traži svoja prava. I nije bila sigurna što bi mogao učiniti. Ali
nakon nekoliko tjedana dobila je dopis kojim joj je javljeno da joj je zahtjev za
skrbništvom odobren. Dakle, shvatila je, njezin je otac ili dao suglasnost ili nije
odgovorio u zakonskom roku. U svakom slučaju, sad je bila ono što on nije htio
biti - roditelj.
Nakon što je postalo službeno, svi četvero otišli su u Ribe kod Rive proslaviti.
Družili su se u prostoriji za odmor dok im je Nina prvi put pripremala ‘onaj
sendvič’.
“Što je ovo?” upita Kit, gledajući u sendvič dok je sjedala.
“Stavila sam namirnice iz kuhinje u pecivo”, reče Nina.
“Izgleda baš ukusno”, reče Jay i zagrize.
Hud uzme sendvič i, prije nego je zagrizao, pogleda svoju stariju sestru koja
je, postavši njegova skrbnica, umirila stres koji ga je gotovo svakodnevno
pritiskao. Njihov svakodnevni život neće biti drukčiji. Bit će pun istog gubitka,
istih izazova. Ali više nije morao brinuti da će država uzeti Kit.
“Hvala ti”, reče Hud.
Nina ga pogleda. Osjećala je težinu njegove zahvalnosti. Jedva se suzdržavala
da ne zaplače. Svijet joj danas nije izgledao ništa jednostavniji nego jučer. Samo
malo manje nepredvidiv.
“Da”, reče Jay, kimnuvši. A ubaci se i Kit. “Ozbiljno.”
Nina se nasmiješi jedva primjetnim, blagim osmijehom. Nije rekla: “Nema na
čemu”. Činilo joj se da neće moći iz sebe istisnuti riječi. I tako je, umjesto toga,
samo kimnula prema njihovim sendvičima i rekla: “No dobro, jedite.”

108
 Knjige.Club Books

18:00

KIT OTVORI ULAZNA VRATA BEZ KUCANJA. NININ LUKSUZNI DOM VEĆ SE PUNIO
ljudima.
Bilo je konobara iz ugostiteljske tvrtke odjevenih u crne hlače, bijele košulje
i crne kravate. Bilo je barmena u crnim prslucima koji su slagali boce i nosili čaše
na poslužavnicima.
Pored Kit prođe koktel-konobarica crvene kose i zelenih očiju pa je Kit
zaustavi. “Je li Nina gore?”
“O”, reče konobarica, shvativši. “Nina Riva? Da, mislim da se otišla
odjenuti.”
Kit prouči konobaricu i zapita se kako joj uspijeva biti tako lijepa dok je tako
obična. Nije nosila mnogo šminke, barem se Kit tako činilo, a jarku kosu svezala
je u niski rep. Ipak, njezina je privlačnost bila neporeciva.
“Hvala”, reče Kit. “Usput, ja sam Kit.”
Konobarica se nasmiješi. “Caroline”, reče. “Drago mi je.”
S cipelama u ruci, Kit potrči stepenicama na kat do Ninine spavaće sobe.
Umiri dah i pokuca na vrata.
“O, hej”, reče Nina, spazivši je.
“Bok”, reče Kit. Iz hodnika uđe u toplinu sobe.
Nina je nosila crnu minicu od brušene kože i košulju bez rukava sa srebrnim
šljokicama koja joj je ležerno visjela s ramena i otkrivala gola leđa. Kitina lijepa
sestra čiji je kalendar bio na svim zidovima. Stojeći uz nju, Kit se uvijek osjećala
djetinjasto. Na neki način, davala je Kit osjećaj ljubavi, brige i sigurnosti. S druge
strane, već od samog pogleda na Ninu osjećala se očajno usamljenom, kao da je
jedina osoba na svijetu sa svojim osobitim problemima.
“Što je?” upita Nina.
Kit se pogrbi. “Izgledam usrano.”
Nina se namršti. “Što to govoriš? Izgledaš odlično”, reče, kopajući po kutiji
za nakit, tražeći naušnice.
“Ne izgledam.”
Nina se okrene prema sestri i prouči je. “Naravno da izgledaš. Prestani to
govoriti.”

109
 Knjige.Club Books

“Ti prestani govoriti da izgledam super kad ne izgledam”, reče Kit, gubeći
strpljenje. “Kakva korist od toga da mi lažeš?”
Nina nakrivi glavu, stavi ruke iza sebe i nasloni se na rub toaletnog stolića.
Zagleda se bezizražajno u Kit na milijun minuta, kako joj se činilo. Trajalo je
četiri sekunde. “Ne odijevaš se baš izazovno, to misliš?” reče napokon.
Kit se osjećala užasno, stisnula se kao uzrujani dikobraz. Baš je bilo gadno,
jednostavno strašno, kad se ukaže i imenuje ono gdje si najranjiviji.
“Da”, reče, zanemarivši tjeskobu. “To mislim.” A zatim doda: “Ali želim. A
ne znam kako da to učinim. Ja... trebam tvoju pomoć.”
“Dobro”, reče Nina.
“I ne želim nositi usku haljinu”, izlane Kit. “Ni štikle ni ništa takvoga. To
nisam ja.”
Nina razmisli o svojoj sestrici. Pravi je dar znati tako jasno što nisi i tko ne
želiš biti. Nina nije znala je li si ikad postavila to pitanje.
“U redu. A što želiš nositi? Postoji li određen stil kako želiš izgledati?”
Kit razmisli. Pomisli na djevojke koje su je privlačile u srednjoj školi.
Julianna Thompson, kapetanica nogometne ekipe, koja je nosila trapezice i
karirane košulje. Ili Katie Callahan, najbolja učenica, koja je uvijek nosila traku i
vrpce u kosi. Ili Viv Lambros, Irene Bromberg i Cheryl Nilsson. Ali nikad nije
željela biti jedna od njih. Nije mogla zamisliti sebe u njihovim haljinama,
suknjama ili bilo čemu sličnom. Samo su joj se sviđale, divila im se. Nije vidjela
sebe u njima. Možda je to bio dio problema. To što još nikad nije vidjela dio sebe
u nekome.
“Ne znam”, reče Kit. “Ne znam ni odakle da počnem.”
“Dobro, bez straha, mila”, reče Nina. “Znam točno što napraviti.” Otvori
gornju ladicu toaletnog stolića i izvuče škare.
“Daj mi svoje traperice”, reče Nina.
“Molim?” odvrati Kit.
“Tvoje traperice”, reče Nina, ispruživši ruku. “Daj mi ih. Vjeruj mi.”
Kit otkopča hlače i svuče ih. Pruži ih sestri stojeći u donjem rublju.
“Sad sam praktički gola”, reče Kit s nelagodom.
“Nema nikakve razlike stojiš li ondje u donjem rublju ili u kupaćem kostimu,
kao što činiš svaki dan”, reče Nina dajući se na posao. “Opusti se, sve je pod
kontrolom.”
U dva brza reza, Kitine omiljene hlače pretvorile su se u omiljene kratke
hlače. Nina ih je odrezala pod kutem, kraće straga, ispred malo duže. Džepovi su
provirivali ispod rubova. Izvuče niti iz odrezanih krajeva da ih raščupka.
“Eto ga”, reče, pruživši ih Kit.

110
 Knjige.Club Books

Kit navuče hlačice i zakopča zatvarač. Pogleda se u zrcalu. Njezine dugačke,

preplanule, mišićave noge izgledale su dobro.
“Daj mi i majicu”, reče Nina.
“Zar ćeš mi izrezati i majicu?” upita Kit.
“Ne ako ne želiš”, reče Nina.
“Ne”, reče Kit znatiželjno. “Samo izvoli.”
Kit skine majicu i preda je. Stajala je samo u grudnjaku i hlačicama. Osjećala
je da se smanjuje, povija leđa i pokušava sakriti grudi od sestre. Nina je pogleda.
“Nemoj stajati tako. Stani ovako.” Nina stane iza Kit, uhvati je za ramena i
povuče ih. Kitine grudi iskoče.
“Imaš dobre cice”, reče Nina. Kit se nasmije jer nikad prije nije čula sestru da
tako govori.
“Istina je”, reče Nina. “Mi Rivine imamo super sise. Mama je imala dobre
sise. Ja imam dobre sise. Ti imaš dobre sise. Uživaj u onom što si dobila
rođenjem.”
Kit se počne crveniti, što je Nini bilo istovremeno veselo i tužno. Nikad se
nije ovako otvarala pred Ninom. Uvijek bi naletjela na zid kad bi s Kit pokušala
govoriti o dečkima, seksu i njezinom tijelu. Trebala ju je ranije potaknuti. Ovaj
razgovor trebale su voditi ranije. Ninina zadaća bila je da se pobrine da Kit nauči
biti ono što jest, u potpunosti. Toliko se brinula da Kit bude sigurna i zaštićena,
da se nikad ne osjeća kao siroče, da ju je na kraju razmazila. Nina je to znala.
Pokušavala je prestati. Samo... nije to bilo tako lako.
Ali Kit je odrasla. Za Ninu više nije bilo puno posla. Zapravo, jedina prava
roditeljska zadaća koja je preostala bila je pobrinuti se da Kit shvati upravo to:
kako da bude kakav god tip žene poželi biti.
Nina uzme majicu kratkih rukava i razmisli o tome da izreže ovratnik ili
odreže jedan od rukava. Ali ne. “Smeta li ti ako pokažeš trbuh?” upita je.
Kit spusti pogled, procjenjujući.
“Mislim da bi ti dobro stajalo da ga malo pokažeš”, objasni Nina.
“Valjda”, reče Kit, složivši se. “Može.”
Nina navali škarama na donju polovicu majice i odreže je ravno. Pruži majicu
natrag Kit, sada pretvorenu u labavi top.
Kit je odjene i osjeti strujanje zraka na trbuhu. Iz nekih kuteva vidio joj se rub
svijetloplavog grudnjaka.
“Opa”, reče Kit, pogledavši se. Sviđalo joj se to što je izgledala istovremeno
isto i drugačije. Bila je to ona, samo u fora odjeći.
“U redu”, reče Nina, držeći u zubima gumicu za kosu. “Još nešto.” Uhvati
Kitinu dugu, divlju kosu i skupi je na vrhu glave u visoki rep. Zatim joj trepavice
namaže maškarom, obraze rumenilom i pruži joj prozirno sjajilo za usne.

111
 Knjige.Club Books

“A što se tiče cipela, mislim da su ove tvoje sandale na vezanje savršene”,

reče Nina, a Kit osjeti malenu navalu radosti što posjeduje nešto što je dobro
onakvo kakvo jest. Okrene se i pogleda u zrcalu.
Mislila je da izgleda fora. Onako, zbilja super. Preplave je osjećaji.
Nina stane iza nje, zagrli je i reče: “Mala, izgledaš k’o avion.”
U ovoj odjeći osjećala se kao da prvi put vidi neke dijelove svojeg tijela. Jedva
je potisnula osmijeh koji joj je obasjao lice. Položi ruke preko sestrinih i reče:
“Hvala ti.”
Nina je uvijek znala što treba, zar ne? Kit poželi da može za nekoga biti takva,
da može to pružiti Nini i biti osoba koja zna što treba.
“Kako se osjećaš?” upita je Kit. “U vezi s ovom zabavom. I, ma znaš već,
ljudi će pitati za Brandona.”
Nina odmahne rukom. “Sve je u redu”, reče. “Bit ću dobro.”
“Znaš...” započne Kit, ne znajući kako da joj pokaže koliko joj je stalo. “U
redu je ako nisi dobro. Ako... trebaš razgovor ili samo želiš plakati. Ili nešto
drugo, stvarno. Mogla bih slušati.”
Nina se okrene prema Kit i nasmiješi se. “Hvala ti”, reče. “Najbolja si. Ali
dobro sam. Stvarno. Bit ću dobro.”
Kit se namršti. “No dobro... ako se ikad predomisliš.” Ali neće. Obje su to
znale.
Prevelika samodostatnost nekako je okrutna prema ljudima koji te vole,
pomisli Kit. Otimaš im onaj dobar osjećaj kad daju, osjećaj vrijednosti.
Ali Kit je sve to izbacila iz glave. Jer je čvrsto odlučila da će se ove večeri
napokon osloboditi.

112
 Knjige.Club Books

1978.

NINA JE IZ TJEDNA U TJEDAN ODRŽAVALA NJIHOVU OBITELJ NA POVRŠINI OD

PRIHODA restorana, a od totalne katastrofe dijelila ih je samo jedna nezgoda u krivi
tren. Živjeli su tako tri godine.
Tri Božića pokušavala je smisliti kako da smogne za darove. Tri godine
rođendana, proslavljenih uz omiljene kolače, a recepte je rekreirala iz sjećanja jer
ih June nije zapisivala. Tri prva dana škole, tri zadnja dana škole za sve osim nje.
Kad ju je zgodan mladić koji je u restoranu kupovao hamburger jednog
popodneva pozvao van, Nina se smrznula, kao da je doživjela kratki spoj.
“Joj...” rekla je, zapanjena što ovaj mladić misli da je normalna, da bi mogla
biti normalna.
“Samo sam mislio...” reče mladić, ustuknuvši. Bio je visok, plav i imao je
skroman osmijeh. “Možda si najljepša djevojka koju sam vidio u životu i mislio
sam, pa znaš, ako si slobodna i imaš vremena, možda bismo mogli... ne znam.
Otići u kino.”
Prije majčine smrti imala je dva dečka. Kad se osjećala osobito usamljenom,
čak bi nazvala jedno ili dvoje prijatelja. Ali izlazak? Ovaj momak htio ju je izvesti
da rade nešto... za zabavu?
“Ne, hvala ti”, reče. Izdahnula je tu rečenicu tankim glasićem, kao da je
udisala helij iz balona. “Ne mogu”, doda, ali nije pronašla riječi da objasni dalje.
I tako je prešla na sljedećeg gosta, pokušavajući, kao i svakog dana, prodati više
prženog krumpira i gaziranih sokova nego dan prije. Na kraju dana, sve se svodilo
na to: novac. Mogla je otprilike ispeći majčin njemački kolač od čokolade. Mogla
je reći Hudu isto ono što je June govorila njoj kad bi imala loš dan. Mogla
je spavati samo tri sata kroz noć da bi napravila Kitin projekt za sajam znanosti.
Ali novac nije mogla stvoriti svojom voljom.
Tako često je vozila auto gotovo praznog spremnika da je dvaput ostala bez
benzina. Počela je odgađati čekove, uzimati kreditne kartice koje nije mogla
plaćati i gasiti sva svjetla u kući kad nikoga nije bilo radi uštede struje. Kad je Jay
trebao vaditi umnjake, Nina je provela tri tjedna zivkajući osiguravajuća društva
ne bi li dobila zdravstveno osiguranje preko restorana. Kad je Hud slomio zapešće
nakon što je kliznuo s krova automobila, odbio je ići u bolnicu jer je znao da ona to
ne može platiti. I tako ga je Nina, znajući da bi je trošak mogao slomiti, morala
uvjeriti da ide usprkos trošku. Pregovarala je dok nije dogovorila iznos koji isto
113
 Knjige.Club Books

tako nije mogla podmiriti, a onda je tjednima išla svake večeri na spavanje napeta,
razmišljajući o tome što će se dogoditi kad se nakupe zatezne kamate. Kad im je
nedostajala June, pravila je pečenu piletinu s limunom. Ostajala je budna do
kasna gledajući televiziju s Kit iako je sljedećeg jutra morala rano ustati. Poticala
je Jaya i Huda da idu vježbati među valove, iako je to značilo da kupaonice neće
biti očišćene ili da će sama morati oprati rublje. I svaki put kad bi Hud ili Jay
ponudili da i oni prekinu školovanje kako bi se zaposlili u restoranu i pomogli
plaćati račune, Nina bi im zabranila. “Ne dolazi u obzir”, rekla bi toliko ozbiljno
da bi ih odmah razoružala. “Ako odustanete od škole, izbacujem vas iz kuće.”
Svi su znali da nikad to ne bi učinila. Ali kad je bila dovoljno ozbiljna da tako
blefira, smatrali su da nemaju izbora nego da je poslušaju.
Na proljeće 1978. Nina i Kit sjedile su jedna uz drugu na tribinama dok su
Hud i Jay prelazili pozornicu i išli po maturalne svjedodžbe. Kit je klicala i
navijala, Nina je pljeskala tako jako da su je pekli dlanovi.
Kad su Jay i Hud prebacili resice na kapama s jedne na drugu stranu, Nina je
znala da rat nije gotov. Ali jedan kratak trenutak dopustila si je da uživa. Dobila
je jednu bitku.

* * *

Nakon završetka srednje škole, Jay je radio u Ribama kod Rive i u lokalnoj
daskaškoj trgovini. Hud je dobio paket financijske pomoći koji mu je omogućio
da ode na obližnji fakultet Loyola Marymount, uz poslove sa strane i prihvaćanje
pomoći od Nine. Vikendima, kad su mogli, Jay i Hud odvezli bi se do obale i
hvatali povoljne valove. Hud je već kupio rabljeni fotoaparat. Njih dvojica su
zaključili da će Hudove fotografije Jaya obojici koristiti za portfolio. I tako su
kod kuće često bile samo Nina i Kit. Kit, koja se bližila šesnaestoj, nije htjela da
joj sestra kontrolira život. Nije htjela da joj se govori što da radi ili kad da se
obuzda. Nije više htjela da je se podsjeća da bude oprezna. I tako je, umjesto da
se drži kuće, Kit išla Vanessi. Išla je na zabave. Pridružila se skupini djevojaka
koje su voljele surfati u ranim jutarnjim satima prije škole. Zaposlila se kao
pomoćnica ličioca u Venturi i moljakala suradnike za vožnju da bi došla na posao
i natrag.
Sve to je značilo da je krajem 1978. bilo trenutaka - napokon - kad bi Nina
došla kući nakon dvanaest sati rada i nije se imala za koga brinuti. Uznemiravale
su je takve tihe večeri kod kuće kad je mogla čuti samo udaranje valova i puhanje
vjetra pored prozora. Sjela bi i usklađivala čekovnu knjižnicu nervozno
oduzimajući svaku svotu, stalno otkrivajući prekoračenja. Provjeravala bi Kitina
školska izvješća i pokušavala smisliti način, usprkos svemu, da joj plati
instrukcije. U rijetkim trenucima kad zaista nije imala što raditi, ponekad je
čitala Jayeve i Hudove stare stripove, nastojeći ne misliti na majku.

114
 Knjige.Club Books

A zatim je, jednog dana u veljači 1979., tri i pol godine nakon Juneine smrti,
Nina sjela sama na stijene na obali pored kuće i predahnula.
Bilo je to pred svitanje. Zrak je bio prohladan, vjetar je puhao prema obali.
Valovi su nailazili brzi i hladni dok je pjena napredovala sve dalje po suhom
pijesku. Nina je nosila neoprensko odijelo, duga joj je kosa lepršala na vjetru.
Sunce se počelo uzdizati iznad horizonta, tek se malo pokazujući. Spustila se na
obalu kako bi uživala na dasci prije početka dana. Dok je stajala i gledala u vodu,
primijeti obitelj delfina. U početku se činilo da skače samo jedan. Zatim još
jedan, pa još dva. I još jedan. Uskoro ih se u jatu našlo pet.
Nina sjedne i zaplače. Nije plakala zbog pritiska, frustracije ili od straha, iako
je svega toga još uvijek imala u kostima. Plakala je jer joj je nedostajala majka.
Nedostajao joj je njezin parfem, njezina mesna štruca, nedostajao joj je onaj način
na koji je činila da se ostvari nemoguće. Nedostajalo joj je ležanje u majčinom
naručju na kauču, gledanje televizije kasno navečer, nedostajalo joj je kako bi joj
mama uvijek rekla da će sve biti dobro, i to kako je majka znala učiniti da sve
bude dobro. Zalila je za svime što se nikad neće dogoditi. Za vjenčanjima na
kojima majka neće biti, za obrocima koje neće skuhati, zalascima sunca koje neće
vidjeti. Načas je pomislila da bi možda trebala sebi dopustiti da bude i ljuta na
majku što je dozvolila da večere zagore, što je toliko pušila, na njezine koktele.
Da se ljuti što je uopće ušla u onu kadu.
Ali nije mogla.
Tog ranog jutra na plaži Nina je promatrala kako sitni račići kopaju dublje po
pijesku, kako ljubičasti morski ježinci i biserne morske zvijezde miruju u
jezercima što ih je stvarala plima i dopustila si je da plače. Dozvolila si je da žali
za svakom sitnicom - za majčinim uvijačima za kosu, za njezinim kućnim
haljinama, za svakim osmijehom i svakim obećanjem. Htjela se riješiti slomljenog
srca, što je istovremeno bilo moguće i nemoguće. A kad je Nina zaronila duboko u
svoju žalost, kopajući po njoj kao da kopa po dnu rupe, otkrila je da ova bol, koja
se činila beskrajnom, zapravo zasad ima kraj. Ponekad se osjećala kao da joj duša
stari deset puta brže od tijela. Kit još mora maturirati. Još će biti računa za koje je
znala da ih neće moći platiti. Još uvijek nije završila srednju školu Ali u tom se
trenutku osjećala nekako preporođenom. I tako obriše oči i primi se onoga po što
je došla na plažu.
Dohvati dasku, odvesla dalje od valova što su se razbijali i zauzme poziciju.

***

Tog travnja, dok je daskala na plaži First Point, Ninu je primijetio urednik
časopisa na odmoru. Bilo je toplije nego što je očekivala pa je otkopčala
neoprensko odijelo i otkrila žuti grudnjak bikinija. Valovi su bili veći nego inače,
a Nina je imala jedan od onih dobrih dana kad se osjećaš povezano i daskaš s

115
 Knjige.Club Books

lakoćom. Osvajala je val za valom, kompenzirala njihovu brzinu niskim čučnjem

i jahala ih u dugim potezima gotovo do mola.
Urednik časopisa - nešto jači gospodin, prosijede kose, odjeven u pamučnu
košulju kratkih rukava pomodno raskopčanu na prsima, spustio se na plažu s mola
odakle ju je vidio. Pristupio joj je kad je izašla iz vode i predstavio se čim je stupila
na pijesak.
“Gospođice”, reče, čeznutljivo krenuvši prema njoj. Nini se činilo da ima
pedesetak godina i bojala se da će je pozvati van.
“Prava je milina gledati vas”, reče joj, ali Nina primijeti da u glasu nema ni
traga pohoti. Samo je ustvrdio ono što se njemu činilo kao obična činjenica. “Htio
bih vas predstaviti svojem prijatelju. On je fotograf koji traži nekoga za duplericu
na temu surfanja.”
Nina je sušila kosu ručnikom i malo je zaškiljila.
“Za časopis Vivant”, reče čovjek, pruživši joj posjetnicu. Čim se našla u
Nininim rukama bila je potpuno mokra. “Recite mu da sam vas ja poslao.”
“Ja vas ni ne poznajem”, reče Nina.
Čovjek je prouči. “Vi ste lijepa žena i odlično kontrolirate dasku”, reče.
“Trebali biste to iskoristiti za zaradu.”
Ubrzo je otišao i dok ga je Nina gledala kako se udaljava iznenadila se kako
joj je lako privukao pozornost.
Kad je došla kući, sjela je pored telefona, kuckajući po posjetnici palcem i
kažiprstom. Novac, mislila je. Koliko novca?
Nije joj se sviđala zamisao da pozira za fotografije, ali kakve je druge
mogućnosti imala? Restoran je bio u crvenom zbog duge zime. Znala je da neće
proći sanitarnu inspekciju. Trebalo je platiti Hudovu školarinu za sljedeću godinu.
Kit je trebala popraviti zube. Krov je opet počeo propuštati.
Nazvala je broj s posjetnice.

* * *

Fotograf i asistent ustrajali su na tome da na snimanju na plaži Zuma nosi te

sićušne bikinije. Fotografirali su satima kako ulazi i izlazi iz vode, kako se valja
po pijesku. Pohotni pogledi muškaraca iza fotoaparata bili su joj neugodni. Ali
tada je vidjela fotografije. Gledala je negative kroz fotografove povećalo i nešto
joj je sinulo.
Bila je lijepa.
Na nekoj razini, cijeli je život znala da je lijepa. Vidjela je po tome kako se
ljudi razvedre kad je vide, isto kako je vidjela da reagiraju na njezinu majku prije
mnogo godina.

116
 Knjige.Club Books

Ali je li zaista ovako izgledala drugima dok je bila u vodi? Ovako divna?
Ovako bezbrižna? Ovako opuštena?
Bilo je uznemirujuće, ali istovremeno i lijepo vidjeti samu sebe ovako.
Bila je u lipanjskom izdanju Vivanta iz 1979., fotografija njezinog lica - kože
bakrene od sunca, mokre zalizane kose - s druge strane naslova koji je glasio:
OPUŠTENA KALIFORNIJA: NOVA CURA S PLAŽE.
Kad su svi shvatili da je kći Micka Rive, telefon nije prestao zvoniti. Gdje se
skrivalo ovo slavno potomstvo? Njezina se slava počela širiti poput šumskog
požara.
Nakon surferskog časopisa, dva časopisa za muškarce, reklame za dvije tvrtke
koje su proizvodile kupaće kostime, reklame za trgovinu neoprenskim odijelima
i reklame za trgovinu daskaškom opremom, Nina Riva postala je zaštitno lice
ženskog daskanja.
Htjela je sudjelovati u natjecanjima u daskanju da vidi može li se plasirati i
steći popularnost kao sportašica u vodi. Ali novi agenti su je od toga odgovarali.
“Nikoga nije briga hoćeš li pobijediti u natjecanjima”, rekao je njezin agent
Chris Travertine. “Zapravo, bolje je da ni ne otkriješ. Trenutno si svima broj
jedan. Nemoj to dovesti u pitanje i pretvoriti to u neki drugi broj.”
“Ali ja želim daskati”, rekla je Nina. “Ne samo pozirati za fotografije.”
“Pa daskaš se. Ti si daskašica. Imamo fotografije kao dokaz”, rekao je
ogorčeno. “Nina, najpopularnija si daskašica na svijetu. Što još ima?”
Prije isteka godine, ponudili su joj snimanje za kalendar. Dvanaest fotografija,
samo njezinih.
Povela je sa sobom Jaya, Huda i Kit u Južnu Kaliforniju gdje su se ona i
njezina ekipa utaborili na nekim od najboljih daskaških lokacija. Daskala se na
divljim valovima na Rinconu, u gužvi na savršenoj plaži Surfrider, na izoliranim
izlokanim hridinama Torrey Pinesa, na većim valovima na Black’s Beachu, na
udaljenim valovima što su se razbijali na stijenama Sunset Cliffsa i na svim
mjestima između.
Dok je promatrala Ninu na dasci, Kit je shvatila da postoji budućnost za
daskašice. Razgovarajući s Nininim fotografima tijekom pauza, Hud je ozbiljno
shvatio fotografiranje daskaša. A zbog zavisti što je Nina prije njega počela
zarađivati na daskanju, Jay je shvatio da mora zauzeti daleko ozbiljniji pristup
ukoliko misli postati profesionalac.
Naslov ‘Mala iz Južne Kalifornije: Mokra Nina Riva’ stajao je uz Ninine slike
na kojima je lovila valove od Venture do San Diega u bikinijima svih boja.
Kad je kalendar dovršen, Nina je prelistala konačnu verziju. Ona u Trestlesu
na dasci Lance Collins s jednom kobilicom odjevena u crveni bikini bez
naramenica dok ležerno sjedi, ona na plaži Surfrider drži se na rubu daske dok
sedam daskaša pokušava uhvatiti val iza nje.

117
 Knjige.Club Books

Ali najdojmljivija fotografija bila je smještena točno usred ljeta, u srpanj.

Nina je jahala val na Rinconu. Ocean je bio bistar, a voda modroljubičasta. Nosila
je bijeli bikini na vezanje i stajala je na jarkoružičastoj dasci. Kut kamere uhvatio
joj je lice iz profila, nasmiješeno dok je savladavala valove - ali vidjela joj se i
stražnjica, koju je jedva pokrivao kupaći kostim, kao i vanjski dio dojke koji je
bježao iz gornjeg dijela. Shvatila je, gledajući fotografiju, da bikini nije bio baš
tako neproziran kako su je uvjeravali. Bijela mokra tkanina malo je toga ostavljala
mašti. Ispod nje nazirala se bradavica i linija stražnjice.
Kad god bi Nina pogledala tu fotografiju, bilo joj je neugodno. Val nije bio
dobar, držanje joj nije bilo bajno i znala je da je nekoliko trenutaka kasnije pala s
daske. Daskala je bolje nego što je svjedočila ta fotografija. Bila je sposobna za
mnogo više.
Naravno, upravo ta fotografija postala je senzacija. Ona gdje joj se vidjelo
tijelo, nenamjerno izloženo. Ta joj je fotografija stvorila karijeru. Uvećana je u
postere koji su visjeli u spavaćim sobama, u ormarima i u školskim ormarićima
tinejdžera narednih godina. Bila je čudesna svima, osim ženi koju je prikazivala.
Proživjela je dovoljno trauma da zna da postoje i veći problemi. Tako je, umjesto
da se zbog toga uzrujava, izabrala svake večeri ići u krevet zahvalna na novcu.
Novac, novac, novac.
Novac koji joj je omogućio da promakne Ramona koji je preuzeo od nje
vođenje Riba kod Rive. Novac koji joj je omogućio da napokon obnovi krov na
kući, da plati Hudovu školarinu, da plati Kitinog zubara, da plati liječničke
račune, da plati Jayevu prvu kotizaciju. Da obnovi kuhinju u restoranu u skladu s
propisima.
Fotografija Ninine stražnjice platila je svim Rivama sigurnost prvi put u
životu.
Nakon što su svi računi bili plaćeni, Nina je sjela u dvorište i gledala svoju
bankovnu knjižicu, diveći se iznosu. Nije bilo mnogo, ali nije bilo nula. I tako je,
na kraju tog kolovoza, dok su Jay, Hud i Kit bili kod kuće i kad su se okupili da
ispeku hamburgere, Nina rekla ono što su mislili da nikad neće čuti.
“Ekipo”, rekla im je, u navali impulzivnosti, dok je iznosila čips i salsu. “Kako
bi bilo da priredimo zabavu?”

118
 Knjige.Club Books

JAY I HUD VRAĆALI SU SE IZ TRGOVINE ALKOHOLNIM PIĆIMA S DVANAEST BOCA

votke, deset boca viskija i devet boca ruma u stražnjem dijelu Hudovog
kamioneta. Ondje se nalazio i blagajnik iz trgovine pićem. Tip je preklinjao da
mu kažu adresu gdje se održava zabava. Zatim je molio za prijevoz. Jay je rekao
ne. Hud je rekao da. I tako je sada Tommy Wegman bio u stražnjem dijelu. Pušio
je cigaretu, osjećao je povjetarac na licu i uživao u divnom saznanju da ide na
zabavu kod Riva, zamišljajući kako će možda imati priliku upucavati se
Demi Moore ili Tuesday Hendricks.
“Baš si bedak”, reče Jay sa suvozačkog sjedala, promatrajući Tommyja straga
u retrovizoru. “Baš pravi bedak.”
“Ima i goreg nego biti bedak”, reče Hud. “Recimo, mogao bih biti seronja.”
Jay se okrene prema Hudu i nasmiješi se. “U pravu si.”
Tommy je bio tih, čulo se samo brujanje motora i pucketanje guma na cesti. I
Hudu se učinilo da je ovo pravi trenutak da prizna što je učinio.
Na rubu čela i iznad gornje usne odmah mu se pojavi znoj. Hudovo je tijelo
ponekad tako reagiralo. Obično je to bilo zato što je pojeo nešto na što je bio blago
alergičan, poput octa.
Ali događalo se i u ovakvim trenucima, kad je bio tako živčan da bi se
preznojio.
“Hej, zapravo, htio sam s tobom o nečemu razgovarati”, reče Hud. “Dobro...”
Hud duboko udahne i pripremi se da izgovori njezino ime. “Ashley”, reče
napokon.
Jaya je pitanje o bivšoj djevojci uhvatilo nespremnog. I dalje mu je bilo
neugodno razmišljati o njoj.
“Što s njom?” upita ga. Nije imao svaku djevojku koju je poželio, nitko nije.
Ali rijetko su ga odbijale. Ashley ga je napucala bez najave.
Hud je mogao čuti ljutnju u bratovu glasu i počeo se brinuti. Što ako mu Jay
ne da blagoslov? Što će onda? Imao je spreman plan, u glavi je imao hodogram
onoga što će reći ovisno o onome što će reći Jay. Ali u tom trenutku, sve se
raspršilo. Vidio je samo da će reći bratu da spava s njegovom bivšom djevojkom.
A zatim, u panici, Hud slaže: “Mislio sam je pozvati van. Htio sam znati slažeš li
se.”

119
 Knjige.Club Books

Nekoliko sekundi nakon što je izustio te riječi, Hud se smiri. Ovo bi moglo
funkcionirati.
Jay munjevito okrene glavu i dobro pogleda brata. “Jebote, stari, jesi li ti
ozbiljan?” upita ga.
Hud je već gotovo zaboravio da je ono što traži zapravo laž. “Da, zar je to
tako velika stvar? Nisam mislio da će te biti briga.”
“Briga me, itekako me briga.”
Nije se tu radilo samo o Ashley. Jay zapravo nikad nije smatrao Ashley
osobito bitnom. Nije imao ništa protiv nje. Nijednu djevojku nije smatrao osobito
važnom dok nije sreo Laru. Postalo mu je jasno - sad kad je upoznao onu pravu -
da su sve djevojke prije nje bile... pa, nisu bile one prave. Nevažna. Ashley je bila
nevažna.
Ali Jay je zamislio Ashley kako izlazi s Hudom. Zamislio je kako prihvaća
bratovo upucavanje. I tu mu se ugasio mozak.
“Oprosti, stari, ali mislim da to nije dobra ideja. Jednostavno ne.”
Hud se smrzne. “Dobro”, reče, skrenuvši na Ninin prilaz i izvukavši ključeve
iz brave.
Jay izađe iz kamioneta, ali Hud je ostao sjediti još mrvicu duže, procesuirajući
činjenicu da je - blago rečeno - potpuno najebao.

120
 Knjige.Club Books

ZAZVONI ZVONCE.
Nina je u kupaonici tapirala kosu. Pogleda na sat: 18:51. Tako su napasni,
pomisli. Ali svijet je pun svakakvih ljudi, a neki od njih su oni koji se pojave na
zabavi prije nego što uopće počne.
Otvori vrata spavaće sobe i zatekne Kit koja se proučavala u zrcalu u hodniku
i Jaya kako se penje stepenicama.
Jaya je zaprepastilo što vidi sestricu u tako sićušnoj majici ali, nakon onoga
jutros s haljinom, znao je da mu je pametnije ništa ne reći.
“Možete li otvoriti vrata?” reče Nina Kit i Jayu.
“Da, naravno”, reče Jay okrenuvši se.
Hud je spremao zalihe alkohola u smočnicu. Došao je u predsoblje otvoriti
vrata istovremeno kad je Jay stigao do početka stuba. I tako, pomalo glupavo,
otvore vrata zajedno.
Tamo je, mlitave kose, odjeven u Dockersice i Bretonovu prugastu laganu
vestu preko polo košulje, stajao Brandon Randall.
Jay, koji je i dalje držao rub vrata, osjeti poriv da ih uz tresak zatvori. Hud,
koji je držao unutarnju kvaku, bio je sklon tome da ih otvori jače da vidi kog vraga
Brandon hoće. I tako, dok su oba brata istovremeno vukla i gurala, vrata su ostala
gdje su i bila.
“Bok”, reče Brandon.
“Brandon?” začuje se glas iza njih. Nina je stigla do dna stepenica i čudila se
prizoru pred sobom.
“Bok, Neen”, reče Brandon, stupivši u kuću.
“Što radiš ovdje?” Nina je pretpostavljala da je došao po odjeću ili po nešto
iz sefa. Ali kad je primijetila izraz na Brandonovom licu - blag, pun nade - osjetila
je hladnoću u želucu, zabrinuta da će reći...
“Možemo li razgovarati?”
Nina duboko udahne, nesvjesna da to čini. “Pa...” reče. “Naravno. Dođi gore,
valjda.”
Jay i Hud gledali su kako Brandon ide za Ninom na drugi kat. Kit, koja je
silazila, smrzne se kad ih je vidjela. Stajala je na odmorištu dok su Nina i Brandon

121
 Knjige.Club Books

prolazili pored nje, a na licu joj se odražavala nevjerica. Kad su konačno nestali
iz vidokruga, Kit pogleda Jaya i Huda i reče, vrlo jednostavno: “Koji kurac?”

* * *

Nina uđe u glavnu spavaću sobu - njezinu spavaću sobu? Njihovu spavaću sobu?
- i mahne Brandonu da joj se pridruži. Ustanovila je da ne može odlučiti što da
mu kaže, što da uopće misli o tome zašto je ovdje.
“Što je?” upita ga.
“Volim te, Nina”, reče Brandon. “Želim se vratiti kući.”

122
 Knjige.Club Books

1981.

BILA JE VELJAČA ’81. BRANDON JE IMAO NIZ SNIMANJA ZA NASLOVNICU

travanjskog izdanja Sports Pages. Namjeravali su ga objaviti prije French Opena,
jednog od mnogih natjecanja na kojima je bio favorit za nadolazeću godinu. Plan
je bio da ga prikažu kako igra tenis na naizgled egzotičnim i neočekivanim
lokacijama. Srećom, Južna Kalifornija nudila je plaže, pustinje i snježne planine.
Nakon što su snimali jedan dan na jezeru Big Bear i jedan dan u nacionalnom
parku Joshua Tree, Brandon i ekipa smjestili su se baš ispred kluba Jonathan koji
se nalazio u Santa Monici odmah pored vode.
Točno u taj sat, Nina i Kit sjedile su za stolom u jednom od restorana s terasom
uz plažu. Odlučile su izaći na ručak - Nin in novopridošli priljev novca učinio im
je dostupnim neke dijelove obale koji im prije nisu bili. Kao što je bio, primjerice,
klub na plaži s bijelim platnenim ubrusima i četiri vrste čaša koje čekaju spremne
na stolu. Sve to im je još bilo neobično, ne sasvim prirodno. Nini se nije sviđalo
što se konobar prema njoj odnosi tako ponizno. Kit je mislila da su ondje svi
seronje.
Brandon je bio u malo dalje na toj plaži, stajao je na pijesku, odjeven u bijeli
teniski dres, s crnim reketom u rukama, pozirajući pred kamerom s oceanom iza
sebe. Bio je visok i kršan, pepeljasto smeđe kose i blagih crta lica - s prosječno
velikim modrim očima, istaknutim jagodicama i gustim obrvama. Lice mu je bilo
privlačno, ali lako zaboravljivo, kao da sudbina nije htjela nimalo riskirati dok ga
je sastavljala.
“Tko je to?” upita Kit, promatrajući ga. Imali su stanku između snimanja i
Brandon je sjedio na plastičnom sanduku, držeći bocu Perriera. “Znam da ga
znam, ali ne znam odakle.”
“Mislim da je tenisač”, reče Nina, prebirući po salati. Do tog je trenutka,
prema uputama svojeg agenta, Chrisa, već izbacila iz prehrane sir, maslac i
deserte. Izgubila je četiri kilograma. “Ako ostaneš vitka, obogatit ćeš se”, rekao
joj je. Nina se ozlovoljila kad je to čula, ali ipak ga je poslušala. I otkrila je da
brzo postane napeta svaki put kad ogladni. Njezino je tijelo sada bilo izvor zarade
za sve njih.
Brandon otpije Perrier pa ponovo začepi bocu. Ustane, spreman da se vrati
na posao. A dok je to činio, pogled mu padne na terasu ispred njega, a zatim se
usredotoči na Ninu.
123
 Knjige.Club Books

“Joj”, reče Kit, kao da donosi loše vijesti. “Gleda tebe.”

* * *

Kad je Brandon kasnije pričao tu priču, rekao bi da je u trenutku kad je ugledao

Ninu jednostavno znao. Nije shvaćao što traži dok sve to nije vidio na njoj: dugu
krasnu kosu, vitko tijelo, sjajan osmijeh. Izgledala je nježno, a da pritom nije bila
mlitava.
“Ovaj...” reče osobni pomoćnik. “Gospodine Randall?” Brandon ne odgovori.
Pomoćnik podigne glas i nastavi govoriti.
“Oprosti”, reče Brandon. “Što?”
“Moramo malo popraviti šminku. Na vašoj čeljusti.”
“A, dobro”, reče Brandon, napokon otrgnuvši pogled s Nine. Ali nastavio ju
je pogledavati dok su mu popravljali šminku i dok je ponovo stajao ispred kamere.
Fotograf počne bljeskati, a Brandon je još uvijek gledao onamo. Poznaje li je
odnekud?
“Ona je djevojka s postera”, reče fotograf, uhvativši njegov pogled. “Nina
Riva.”
Brandon nije bio siguran.
“Kći Micka Rive”, doda fotograf.
“To je kći Micka Rive?” upita Brandon.
“Da, bavi se surfanjem.”
Brandon je ponovo pogleda, ovaj put dovoljno dugo da privuče njezinu
pažnju. Nina se okrene i pogleda ga. Procijenio je da ima dobre šanse. Na kraju
krajeva, iza sebe je imao osam pobjeda na Grand Slam turnirima i očekivalo se da
će odnijeti i devetu.
“Rekao si da se zove Nina?” upita Brandon fotografa, Prije nego što je
fotograf stigao to potvrditi, Brandon je pozove.
Nina se okrene prema njemu. Okrene se i Kit. Tada, pred objektivom
fotoaparata koji je bljeskao prema njemu, reketa spuštenog uz bok, Brandon
vikne: “Mogu li dobiti tvoj broj?”
Nina se nasmije. I činilo se iskrenim, barem prema laganom zabacivanju
glave. Brandon pomisli kako njezin osmijeh izgleda lagano, kako ju je zacijelo
lako obradovati.
“Mislim ozbiljno!” dovikne joj. Nina odmahne glavom, kao da želi reći ‘lud
si’.
Brandon se i osjećao pomalo ludo. Kao da je otkrio skriveno blago i sad ga
mora osvojiti. Morao ga je držati u naručju.

124
 Knjige.Club Books

“Možete li me ispričati?” reče fotografu. “Samo nakratko?” A zatim, ne

čekajući odgovor, otrči do njezinog stola.
Izbliza, Brandon se osjeti još jače opijenim. Bilo je u njoj nečeg opuštenog,
način na koji je svezala gornji dio bikinija oko vrata ispod majice kratkih rukava,
njezine iznošene japanke. Ali bilo je i dražesti: elegantan oblik stopala, glatkoća
njezine kože, toplina njezinih smeđih očiju.
Brandon se zaustavi pored ograde koja je dijelila plažu od terase.
“Ja sam Brandon Randall”, reče, pruživši ruku.
“Nina Riva.” Nina prihvati ruku, a zatim pokaže na svoju sestru. “Ovo je Kit.”
“Kit”, reče Brandon, lagano kimnuvši. “Drago mi je.”
“Oduševljen si, sigurno”, reče Kit, sprdajući se.
Brandon se nasmiješi, potpuno svjestan da ga Kit ismijava. Obrati se Nini.
“Udaj se za mene”, reče, smiješeći se.
Nina se nasmije. “Pa ne znam baš...”
Brandon se nagne prema Kit. “Što kažeš, Kit? Imam li šanse?”
Kit pogleda Ninu u oči, nastojeći procijeniti što bi sestra htjela da kaže. “Ne
znam...” reče Kit, kao da joj ga je žao razočarati, ali se svejedno zabavlja. “Ne bih
rekla da će ispasti dobro.”
“Joj, ne!” reče Brandon. Položi ruku na prsa kao da štiti slomljeno srce.
“Mislim, znaš li koliko muškaraca njoj svakodnevno prilazi i radi točno ovo
što i ti?” upita Kit.
Brandon pogleda Ninu, podigavši obrve, kao da pita je li to istina.
Nina, pomalo posramljena, slegne ramenima. Otkako se poster počeo
prodavati u trgovinama s pločama i u drogerijama, Nini su se upucavali svaki put
kad bi izašla iz kuće. Bila je to nova stvarnost za koju nije marila.
“U zadnje vrijeme dobiva barem četiri bračne ponude tjedno od stranaca”,
reče Kit.
“To je mnogo”, prizna Brandon. “Možda sam se ipak zaletio.”
“Možda jesi”, reče Kit. “Iako, barem si jedan od najmanje napornih.”
“O, dobro”, reče Brandon. “Kakva lijepa razlika.”
Nina se nasmije. “Kit je teška publika”, reče.
Brandon je pogleda. “Počinjem to shvaćati.”
“Zapravo sam vrlo nezahtjevna publika”, reče Kit. “Samo mislim da bi
vjerojatno prvo trebao pozvati moju sestru na večeru i dopustiti joj da te upozna
prije nego što je zatražiš da provede s tobom ostatak života.”
Brandon pogleda Ninu i nasmiješi se. “Žao mi je ako sam previše navalio.”
Nina ga nastavi gledati i shvati da mu se smiješi. “Zaista mogu biti dobro društvo
za večeru. Bi li razmislila hoćeš li mi iskazati čast?” upita.
Kit kimne. “Eto ga.”
125
 Knjige.Club Books

Nina se nasmije. Prije samo tri minute, bila je spremna odbiti ga. Ali eto,
upravo se predomislila. “U redu”, reče. “Naravno.”

* * *

Brandon je prvi put uzeo teniski reket u ruke sa šest godina i do sedmog rođendana
već je savršeno servirao. I tako ga je otac, Dick, slao na teniski teren svakog časa
kad nije bio u školi ili spavao.
Otac ga je naučio dvije činjenice: uvijek pobjeđuješ i uvijek se moraš ponašati
kao gospodin. S dvanaest godina, Brandon je počeo trenirati s poznatim teniskim
trenerom Thomasom O’Connelom.
Tommy je bio nemilosrdan u svojoj preciznosti. Nije postojalo ‘skoro’, nije
postojao dobar pokušaj. Postojalo je samo savršenstvo ili propast. Brandon je u
potpunosti prihvatio taj izazov. Pobjeđuješ, ili si gubitnik. Brandon je postao
neumoran u svojem lovu na savršenstvo.
Uvijek je pobjeđivao. I bez iznimke, ponašao se kao gospodin.
Pojavio se na globalnoj pozornici kad je stigao u finale Australian Opena s
devetnaest godina, zahvaljujući svojem servisu kao iz praćke, koji je ESPN
nazvao ‘praskom’.
Osvojio je titulu. U trenutku kad je osvojio zadnji poen, Brandon nije pao na
koljena i podigao reket prema nebu. Nije slavodobitno stiskao šake. Nije ni na
jedan način likovao. Potisnuo je smiješak, odšetao do mreže i rukovao se sa
suparnikom, Henrijem Mullinom. Dok ga je kamera zumirala, vidjelo se da je
izgovorio: “Lijepo odigrano.”
Mediji su ga nazvali Dobrica.
Do dvadeset pete godine, osvojio je U.S Open, Wimbledon i Australian Open,
neke i više puta. A sportski komentatori više ga nisu zvali Dobrica. Zvali su ga
BranRan i ‘čudo’.
Ali uvijek su ga snimale kamere. Svijet ga je pratio da vidi kako mrvi
suparnike, ponizno i elegantno kao nitko prije u povijesti tenisa.
Nini se to sviđalo. Jako joj se sviđalo.
“Otac mi je uvijek govorio...” rekao joj je Brandon na prvom spoju, dok su
sjedili u skromnom meksičkom restoranu u Santa Monici. “Lako je biti
dostojanstven dok pobjeđuješ. Zato nemaš izliku da ne budeš takav.”
Otac mu je preminuo godinu ranije i Nina se divila kako Brandon bez zadrške
govori o njemu. Njoj je bilo teško podijeliti išta 6 majci, a da je glas ne izda.
“A ako izgubiš?” upita ga.
Brandon odmahne glavom. “Onda se samo treba više potruditi i pobrinuti se
da sljedeći put pobijediš. Onda nisi izgubio.”
“Možeš li i onda ostati dostojanstven?” upita Nina.
126
 Knjige.Club Books

Brandon se nasmije. “Kamere me najviše zumiraju kad izgubim”, reče.

“Samo čekaju da se okliznem. I zato, da, ostajem dostojanstven i onda. Ali je teže,
priznajem. Previše pričamo o meni. Dakle, prvi put kad si stala na dasku. Reci mi
sve.”
Nina se nasmiješi i ispriča Brandonu priču o onom popodnevu na plaži.
Brandon se smijao kad mu je pričala kako nije htjela pustiti Kit da ide sama nego
ju je vukla na svojim ramenima. “Znam da je jedva poznajem”, reče Brandon.
“Ali već znam da je sigurno to mrzila.”
Nina se nasmije. “O, itekako je mrzila”, reče. A zatim otpije vino i pogleda
Brandona u oči. Tako je lijepo, pomisli, ovako se smijati.
Kad ju je Brandon te večeri odvezao kući, poljubio ju je u obraz dok su sjedili
parkirani na njezinom prilazu.
“Sviđaš mi se, Nina”, reče. “I znam da tipovi navaljuju na tebe sa svih strana.
Ali ja želim biti ozbiljan. Mogu li te opet vidjeti?”
Nina se nasmiješi i kimne.
“Dobro”, reče. “Nazvat ću te sutra i isplanirati nešto lijepo.”
“U redu”, reče Nina. “Učini tako.”
Usprkos svojoj slavi i bogatstvu, Brandon se nije udvarao Nini vodeći je na
skupe večere. Nije postavljao mnogo pitanja o njezinom slavnom ocu. Nije ju
odvukao u penthaus u stranoj zemlji.
Pripremio joj je wok u svojem stanu u Brentwoodu. Pojavio se kod nje s
cvijećem. Išao je s njom na plažu i gledao je kako daska.
Kad je posjekla ruku na koralje izvukao je pribor za prvu pomoć iz prtljažnika
svojeg Mercedesa i zavio joj ranu. Kad mu je zahvalila, poljubio ju je u
sljepoočicu i rekao: “Volim se brinuti za tebe.”
Tog travnja na naslovnici Sports Pages nije bio BranRan na Big Bearu ili
BranRan u Joshua Treeju. Bio je BranRan leđima okrenut oceanu, s reketom
spuštenim uz tijelo, kako dovikuje nešto nekome dalje od fotoaparata.
Naslov je glasio: BRANRAN: DOBRI DEČKO IZ SVIJETA TENISA
TRAŽI LJUBAV. To je bilo jedino izdanje Sports Pages koje se te godine
rasprodalo. Kit je to smatrala sladunjavim, ali svejedno je kupila Nini tri
primjerka.
Dotad su se Nina i Brandon počeli često viđati. On bi gotovo uvijek pozvao
Kit da ide s njima, a ubrzo je počeo pozivati i Jaya i Huda.
Svi zajedno gledali su Otimače izgubljenog kovčega u kinu. Zajedno su
planinarili. Išli su na izlete da bi hvatali valove. Brandon je vozio i čekao ih na
pijesku. Kad su ga jednog popodneva na County Lineu pokušali naučiti surfati,
uporno je padao s daske. Činilo se da mu snaga i teniski treninzi još ne pomažu s
ravnotežom na valovima.

127
 Knjige.Club Books

“Padni devet puta, ali ustani deset, zar ne?” reče Brandon nakon što što je pao
prvi put.
Nina se nasmije i pomogne mu da se uspne natrag na dasku, a on se sagne
prema njoj, poljubi je i reče: “Rekao bih da ti ovo ide bolje nego meni.”
Nina se nasmije. “Radim to duže.”
“Svejedno,” reče, “seksi je.”
Kit ga je čula i nasmiješila se sama za sebe.
“Dobro”, reče Brandon nakon što je pao četvrti put, s beznađem u glasu. “Ja
ću se pobrinuti za ručak, vidimo se ovdje za sat vremena.”
Jay i Hud se nasmiju. Kit ga je uvjerila da im svima naruči sendviče s
odreskom. A kad su se tog dana vratili iz vode, čekao ih je ondje s pet sendviča s
odreskom posluženima na ručniku. Ninin je bio bez sira, s narezanom rajčicom sa
strane. Poljubila ga je u obraz i otkrila da mora obuzdavati suze.
Kasnije te večeri, nakon što su otišli k njemu, Nina i Brandon vodili su ljubav
u njegovoj sobi, polako i nježno. Poslije, dok su zajedno ležali u mraku i dijelili
tajne svojih srca, Brandon je rekao Nini da bi želio da voli svojeg brata onako
kako ona voli svoju braću i sestru. “Želim da znaš da, ako budemo imali
zajedničku budućnost... ikada... ako kupimo kuću zajedno, znam da će trebati
imati više spavaćih soba za sve njih, za svaki slučaj. Znam da su oni dio dogovora.
I volim to kod tebe.”
Nina se nasmiješi, okrene se prema njemu i poljubi ga. “Volim te”, reče, i
mislila je to svim srcem.
Kad bi bila sasvim iskrena prema sebi, priznala bi da ga smatra naočitim, ali
na neki dosadan način. Njegov bezličan stil bio joj je pomalo sramotan. Nije ju
osobito nasmijavao i nije ju baš oduševljavao u krevetu. Nije joj se sviđalo što je
često odustajao od svega u čemu nije odmah bio dobar. I iako je znala da mu je
važno što je slavan, darovit i bogat, ništa od toga nije ju intrigiralo.
Ali kad bi pomislila na život s Brandonom, mišići bi joj se opustili i disanje
bi joj se usporilo. Osjećala se kao da se spušta u topli, mekani krevet. A bila je
tako umorna.

* * *

Te jeseni, Nina i Brandon su se zaručili. Vjenčali su se na proljeće 1982. Nina je

nosila vijenac od cvijeća u kosi, bosim stopalima propadala je u večernju svježinu
pijeska. Brandon je nosio bijelo laneno odijelo koje je odabrao Hud.
Osjećala je prazninu ondje gdje je trebala biti majka. Braća i sestra otpratili
su je do oltara.

* * *
128
 Knjige.Club Books

Brandon je svaki dan tijekom šest tjedana razgledavao kuće s agentom za

nekretnine prije nego što je našao savršenu. Kuća na adresi Cliffside Drive 28150
bila je velika i prozračna kako je htio, s teniskim terenom koji je gledao na ocean.
Na gornjem katu imala je dovoljno spavaćih soba i bazen u kojem je zamišljao da
će svoju djecu učiti plivati.
“Našao sam točno ono što tražimo”, rekao je Nini te večeri za obrokom u
gradu. Izvodio ju je u restorane u mnogim dijelovima Los Angelesa koje joj nikad
nije palo na pamet istražiti. Ovog su puta bili u Zapadnom Hollywoodu, jeli su
kod Dana Tane. Na zidu je bila fotografija njezinog oca koju je odlučila
zanemariti.
“Pričaj mi”, reče Nina. “Je li pokraj oceana?”
“Još bolje”, reče Brandon. Nina nije mogla zamisliti ništa bolje od kuće koja
bi bila točno uz ocean, ali svejedno je saslušala. “Nalazi se na rubu Point Dumea.
Moći ćeš svakog dana surfati na Little Dumeu. Možeš se onamo spustiti iz
dvorišta. Plaža Westward je na dohvat ruke. Doslovno je na rubu hridi. Na rubu
svijeta, mila.”
“O, dobro”, reče Nina, jedući salatu bez začina. “Zvuči fora. Uzbuđena sam
što ću je vidjeti. Mogu sutra, ako misliš da će ići brzo.”
“Nema potrebe”, reče Brandon. “Dao sam kaparu. Naša je. Sve je riješeno.”
“O”, reče Nina, duboko udahnuvši i prikrivši ljutnju otpijanjem crnog vina.
Ona bi radije obnovila svoju trenutnu kuću. Ili kupila nešto blizu nje. Mislila je
da Brandon to zna. Ali možda se nije dobro izjasnila. “Super. Sigurna sam da je
odlična. Sigurna sam da je savršena.”
Sljedećeg jutra, Brandon ju je odveo u novu kuću i pokazao joj je. “Ovdje će
ići kauč. A mislim da će moj Warhol ići tu...”
Govorio je i govorio, ali Nina nije slušala. Kuća je bila divna, ali bila je
previše. Prevelika, previše bež i previše industrijska i... nije imala dušu.
“Što kažeš?” upita. “Nije li savršena?”
Što je mogla? Već je bilo gotovo. “Savršena je”, reče. “Hvala ti.”
On je povuče k sebi, zagrli je. Spusti joj bradu na vrat i sakrije lice uz njezino
uho. Tijelo mu je bilo tako čvrsto. Svaki put kad ju je tako držao, osjećala se
mnogo manje sama.
“Prilično dobra kuća za zabave, zar ne?” upita je. “Možete ovdje desetljećima
priređivati svoju zabavu za kralj ljeta, svake godine.”
Nina se nasmiješi i lagano se odmakne od njega. “Već si mislio na to?” upita.
“Mislio? Rekao sam agentu za nekretnine: ‘mora biti na pješačkoj udaljenosti
od odličnih valova, mora biti izvrsna za zabave i imati barem pet spavaćih soba’.
To su bili moji uvjeti. Htio sam da možeš svakodnevno surfati, da imaš sobu za
Jaya, Huda i Kit i da možeš svake godine organizirati vašu kultnu zabavu.”
Nina se nasmije. Ponovo pogleda kuću. “Zaista je odlična za zabave.”

129
 Knjige.Club Books

“Drži se mene, mala”, reče joj, smiješeći se. “Uvijek ću se pobrinuti da imaš
sve što si ikad željela.”
Nije željela mnogo toga. Ali svejedno je bila očarana. “Volim te”, reče mu,
pa ga uzme za ruke i povede ga stepenicama.
“I ja tebe volim”, reče joj, dopustivši joj da ga vodi. “Svim srcem, zauvijek.”
Kad su stigli do prazne spavaonice u kući koja još tehnički nije bila njihova,
Nina je povukla Brandona na plišani sag i vodila s njim ljubav. Nježno i polako,
bez žurbe, ne divlje, samo nježno i od srca.
I točno na tom mjestu Nina je pala na koljena godinu kasnije kad je Brandon
otišao.

***

Bio se upravo vratio nakon pobjede na Wimbledonu. Imali su isplaniran odmor

na Bora Bori s Jayem, Hudom i Kit sljedećeg tjedna. Čitala je turistički vodič.
Čula je kad je ušao kroz glavna vrata i kako hoda uz stepenice. Ali kad je
Brandon ušao u spavaću sobu, nije se smiješio.
“Žao mi je, Nina”, reče. “Ali odlazim.”
“O čemu govoriš?” upita ga, smijući se. Spusti knjigu i ustane, odjevena u
majicu kratkih rukava i njegove stare bokserice.
“Kamo odlaziš? Pa tek si došao.”
“Upoznao sam nekoga”, reče, vadeći košulje iz ormara i trpajući ih u platnenu
torbu.
Nina ga je gledala otvorenih usta. Izašao je iz sobe i sjurio se niz stepenice.
Ona pođe za njim.
“Ne razumijem”, reče tiho. “Kako misliš, upoznao si nekoga?”
Brandon se ne okrene da joj odgovori, nego samo nastavi hodati.
“Brandone!” Nina napokon vikne kad su izašli na prilaz. “Molim te, pogledaj
me.”
“Razgovarat ćemo više o tome drugi put”, reče Brandon ulazeći u auto. A
zatim se odveze.
Nina je stajala i gledala kako auto skreće na cestu. Ostala je bez zraka,
zapanjena onime što se upravo dogodilo, onime što je upravo vidjela. “Što?”
ponavljala je, između pokušaja da panično udahne. “Što?”
Sjela je ispred ulaznih vrata kako bi se sabrala. Tek je tada zaista shvatila da
je muž ostavlja zbog druge žene.
Zaplače, ne shvaćajući da plače, brišući obraze ali stalno su dolazile nove
suze. Oči su joj natekle i pocrvenile. Nije se mogla maknuti s praga, teška i mrtva,
kao sidro vezano ni za što.

130
 Knjige.Club Books

Plakala je dok sunce nije počelo zalaziti, dok se ptice nisu smjestile na drveće.
Morat će svima reći da je otišao. Bilo ju je sram dok se prisjećala kako je bila
uzbuđena što će ih voditi na Bora Boru. Postalo joj je hladno dok je sjedila vani u
Brandonovom donjem rublju.
Zatim je ustala i obrisala oči. Pomisli na June. Sve je ovo već proživjela,
naravno. Gledala je majku kako to prolazi. Obiteljska povijest se ponavlja,
pomisli Nina. Taj se tren zapita ima li smisla pokušavati od toga pobjeći.
Možda su životi naših roditelja utisnuti u nas, možda je sudbina samo
iskušenje da se prožive njihove greške. Možda, ma koliko pokušavali, nećemo
nikad moći nadjačati krv koja nam teče venama.
Ili.
Ili smo možda slobodni od trenutka kad se rodimo. Možda je sve što učinimo
djelo nas samih.
Nije bila sigurna.
Samo je znala da je, nekako, nakon svega što joj se dogodilo u životu, završila
potpuno sama na pragu, ostavljena od čovjeka kojem se usudila vjerovati.

131
Knjige.Club Books

DRUGI DIO
Od 19:00 do 7:00

132
 Knjige.Club Books

7:00

TOČNO U SEDAM SATI KITINA NAJBOLJA PRIJATELJICA, VANESSA DE LA CRUZ,

zaustavila se pred Nininom kućom, prva od uzvanika. Čim je izašla iz auta,
pristupio joj je jedan iz ekipe pomoćnika za parkiranje.
Vanessa je nosila svijetloplavu majicu kratkih rukava, u struku stegnutu
pojasom, s bijelim kratkim hlačicama i bijelim balerinkama. Natapirala je kosu na
zatiljku i obrubila oči crnom olovkom. Ideju za tu kombinaciju ukrala je od
Heather Locklear, koja je isto to nosila prošli mjesec na naslovnici časopisa Los
Angeles.
To se činilo kao dobra zamisao sve do ovog trenutka, kad je Vanessi sinulo
da bi se Heather Locklear mogla pojaviti na zabavi. A što će onda?
Pomoćnik ispruži ruku da mu Vanessa preda ključeve.
“Mislim... mogu ga sama parkirati”, reče. “Ako je tako lakše?”
“To je moj posao”, reče joj, nježno preuzimajući ključeve.
Vanessa je gledala kako odlazi njezin AMC Eagle. Još joj je bilo neobično da
su Rive sada bogati. Sjećala se kako se družila s Kit u njezinoj kući, a sva svjetla
bila su ugašena radi štednje struje. A sada Vanessa nije bila sigurna jesu li joj
cipele dovoljno lijepe. Iako nitko od njih, naročito Kit, ne bi to nikad primijetio
ili mario za to.
Vanessa stane pred ulazna vrata i podigne ruku da pokuca. Obuzimala ju je
tjeskoba. Svake godine na ovoj zabavi držala se sa strane i šalila se u kutu s Kit.
Ali ove je godine htjela privući Hudovu pažnju. Možda će je ove večeri napokon
primijetiti na onaj način. Lagano pokuca na vrata i pozvoni.
Vrata se otvore, a u dovratku se pojavi on. Vanessa je bila potpuno sigurna da
svakim danom samo izgleda sve bolje i to ju je ubijalo.
“O, bok, Vanessa”, reče Hud jače otvorivši vrata, uz osmijeh. “Kit!” vikne u
kuću. “Došla je Vanessa!”
Iza ugla se pojavi Kit. “Hej!”
Kad primijeti Kitinu odjeću, Vanessa raširi oči. Nikad nije vidjela da njezina
prijateljica pokazuje toliko kože, čak ni na plaži. “Opa”, reče Vanessa. “Izgledaš
odlično.”
Hud potapša Kit po leđima i ode u kuhinju. Vanessa ga je gledala kako odlazi,
a bilo joj se usporavalo sa svakim korakom kojim se udaljavao.
133
 Knjige.Club Books

“Stvarno?” upita Kit, gledajući niz svoj torzo. “Jesi li sigurna?”

Vanessa je pogleda i nasmije se. “Da, izgledaš seksi.”
“Dobro”, reče Kit. “I ti isto.”
“Hvala”, reče Vanessa popravljajući kosu dok se još trenutak ogledavala da
vidi hoće li se Hud možda vratiti.
Noć je tek počela.

134
 Knjige.Club Books

ZVONCE NA VRATIMA OGLAŠAVALO SE SVAKIH DVADESETAK SEKUNDI. NINA JE

ČULA kako Kit dolje dočekuje goste.
Kroz prozore je vidjela da se nebo mrači, a zvijezde počinju blistati u
sumraku.
“Molim te, Nina”, reče Brandon. “Uhvatilo me nešto. Izgubio sam se u
vlastitim... trebao sam biti... ne znam. Događala su mi se neka sranja i nosio sam
se s time na najgori mogući način. Ali... Zaboga, užasnut sam vlastitim
ponašanjem zadnjih nekoliko mjeseci. Iskreno, više se ne prepoznajem u zrcalu.
Još nikad nisam ovako kolosalno zajebao. Ali učinit ću sve da to ispravim. Bilo
što. Volim te. Molim te, Nina”, reče, stojeći u spavaćoj sobi. “Daj mi drugu
priliku. Znaš da nisam gad. Znaš to. Poznaješ me. Znaš da, ako sam učinio
nešto ovako glupo, to je zato što sam bio lud, nisam bio svoj.”
Brandon se spusti na koljena i počne ljubiti Ninine ruke. Bile su hladne, a on
je bio topao. “Nedostajalo mi je tvoje lice”, reče, gledajući je staklenog pogleda,
promuklog glasa. “I miris tvoje kose. Nedostajalo mi je pranje zubi pored tebe
svakog jutra i svake večeri. I to što si najviše svoja kad si sa mnom pored
umivaonika u pidžami. To kako se ponekad smiješiš cijelim licem”, reče. “Ne
mogu živjeti bez tebe.”
“Ne znam što hoćeš da kažem”, reče Nina.
“Reci da ćeš mi dati još jednu priliku.”
Nina primijeti da gleda u pod, u strop, u prekrivač i u vrata ormara. Svuda,
samo ne u njegovo lice. U bilo što, samo ne u njegove oči.
“Dođi sa mnom”, reče Brandon, uzevši je za ruku. “Zaslužuješ znati da sam
ozbiljan.” Povuče je iz spavaće sobe u hodnik.
“Brandone, što to radiš?” upita Nina, hodajući za njim da je ne bi vukao.
Povede je niz stepenice gdje su se ljudi počeli okupljati u predsoblju i u
dnevnom boravku. Razmijeni pogled s Tuesday Hendricks koja je upravo ušla u
kuću.
“Brandone”, šapne. “Sramotiš me.”
“Svi!” uzvikne Brandon, nadglasavši glazbu koja je upravo počela svirati.
“Moram vam nešto objaviti.”

135
 Knjige.Club Books

Glave se počnu okretati prema njima, uključujući Hudovu. Upravo je

olimpijskoj odbojkašici pokazivao gdje je najbliža kupaonica. Nina nije vidjela
Jaya ni Kit, ali osjećala je da je svi gledaju.
“Ako ste slučajno u zadnje vrijeme čitali novine, znate da sam zaribao. Da
sam zaboravio koliko sam sretan. Da nisam bio dobar čovjek.”
“Stari, bio si moron!” dovikne netko iz mnoštva. Svi se nasmiju, a Nina
poželje ispariti u zrak.
Brandon joj se obrati. “Ali došao sam ti reći, Nina, pred svima večeras, da te
volim. I trebam te. Ti si najljepša, najljubaznija, najdivnija žena na svijetu. Došao
sam javno obznaniti da sam bez tebe ništa.”
Nina se nesigurno smijuljila, ne znajući gdje bi gledala i što bi rekla.
Spusti se na koljeno. “Nina Riva, hoćeš li me primiti natrag?”
Netko zazviždi. Nina nije znala tko, ali mislila je da je to možda bio njezin
susjed, Carlos Estevez. Ostatak gomile počne pljeskati. Netko počne navijati:
“Primi ga natrag!”
Činilo joj se da se prostorija smanjuje, kao da će se srušiti na nju.
“Primi! Ga! Natrag! Primi! Ga! Natrag!”
Odjednom joj se glas tako stanjio da nije bila sigurna da je njezin.
“Dobro”, reče Nina, kimnuvši, u nadi da će svi prestati gledati. “Dobro.”
Brandon je podigne u naručje i poljubi je. Svi su klicali.
Kit se iz kuhinje probije kroz metež i ugleda Brandona kako nasmiješen drži
Ninu u naručju. Izgledao je poput pobjednika.
Kit pogleda Jaya, koji se pojavio pored glazbene linije, a zatim Huda koji je
još stajao pored vrata. Nije bilo teško shvatiti što se upravo dogodilo. Kit se
namrgodi.
Nina točno u tom trenutku pogleda prema Kit i bilo joj je jasno kako sve to
izgleda kroz njezine oči. Skrene pogled.

136
 Knjige.Club Books

20:00

TUESDAY HENDRICKS NOSILA JE VREĆASTE CRNE LANENE HLAČE S CRNIM

tregerima, bijelu majicu kratkih rukava i sivi polucilindar koji joj je pokrivao dugu
smeđu kosu. Lice joj je bilo svježe, pomalo blijedo. Jedina šminka koju je nosila
bilo je malo maškare.
Držeći ruke u prevelikim džepovima ušla je u dvorište. U tim džepovima
imala je četiri džointa, dvije cigare s travom i jedan džoint s mješavinom.
Izvukla je onaj s mješavinom čim se našla na otvorenom i upalila ga.
Udahnula je, zadržala dim u plućima pa ga izdahnula. Nasmiješila se ljudima koji
su je gledali i zatim kimnula, pozdravivši ih u nadi da će se vratiti svojem
razgovoru.
“Hej, Tues.” Tuesday se okrene i zatekne Rafaela Lopeza, svojeg najnovijeg
suradnika, koji joj priđe i pruži joj pivo. Nije došla s Rafaelom, niti ga je tražila.
Ali nije joj smetao. Zasad je tijekom snimanja držao jezik u ustima kad su snimali
scene s ljubljenjem i nikad ga nije morala čekati kad bi ih pozvali na set. Osim
toga, ako bude stajao kraj nje, možda će je ljudi manje prekidati.
Nije se došla družiti. Došla se samo pokazati. Svima dati do znanja da ne bježi
od svojeg javnog skandala, da se ne skriva od onoga što je učinila. Nije se sramila.
Bridger bi se trebao sramiti. Ali taj čovjek nije imao srama.
“Mislio sam da nećeš doći”, reče Rafael.
“Nisam htjela biti žena koja se nema snage pojaviti.”
Rafael ispruži ruku, tražeći je džoint. Tuesday mu ga preda. Znalo se da ona
ima najbolju travu. Ali za to se znalo samo u Hollywoodu. Za širu publiku trebala
je biti nevina, slatka i, uh, živahna.
Barem su tako ljudi o njoj mislili dok nije upoznala Bridgera. Sada je bila
djevojka koja ga je ostavila pred oltarom.
“Upoznali ste se točno prije godinu dana, zar ne?” upita Rafael.
Tuesday kimne. “Baš na ovoj zabavi. Na ovakvu večer. Prije godinu dana.”
Rafael povuče dim. Tuesday je promatrala pop zvijezdu i voditelja s MTV-ja
kako se druže pored roštilja i pretvaraju se da se kasnije neće prasnuti. Ali već su
svi znali da se praše. Tuesday shvati i nasmije se. Cijeli ovaj grad sastojao se od
ljudi koji se nisu prašili, a pravili su se da to čine i onih koji se jesu prašili, a
pravili su se da se ne praše.
137
 Knjige.Club Books

“Ovo je zapravo godišnjica mojeg vlastitog pakla”, doda.

Rafael se namršti. “Svi misle da je tip svetac.”
“Svi misle i da sam kći nesretnog astronauta koja je izgradila vremenski stroj
da bi ga posjetila prije fatalne misije na Mjesec.”
Rafael se nasmije. “Za to si sama kriva. Drugi put nemoj biti tako uvjerljiva
da sa šesnaest godina dobiješ Oscara.”
“Sedamnaest”, ispravi ga Tuesday.
Rafal podigne obrvu. Tuesday je gledala kako sve više ljudi pristiže na
zabavu. Smiješila se uzvanicima. Pušila je svoj džoint. Pogledavala je na sat.
Sama sa sobom dogovorila se da će ostati sat vremena. Tek toliko da svi znaju da
se ne boji suočiti se s Bridgerom.
Još dvadeset minuta, a onda može otići.
Tada iza sebe začuje metež. I začuje Bridgerov dubok glas lika iz akcijskog
filma. Taj je glas bio lažan. Pravi glas bio je viši i nazalan. Tuesday je to znala
jer, kad bi govorio u snu, čuo se onaj pravi. Ali čak i s njom, kad su sami jeli
naručenu hranu na kauču, uvijek je koristio lažni glas.
“Hej, stari, kako ide?” reče Bridger nekome na vratima.
Tuesday je osjećala da je sada samo koji metar udaljen od nje. Obrati se
Rafaelu ne želeći pogledati iza sebe. “Dolazi iza mene, zar ne?” Puls joj podivlja.
Problem je bio u tome što nije htjela da svi misle o njoj ono što je zapravo bila
istina: bojala se suočiti s njim.
Mislila je da neće moći podnijeti da ga gleda dok se pretvara da ga je
povrijedila. Nije mogla podnijeti niti trenutak njegove sjajne glume
samosažaljenja. Tako je savršeno glumio žrtvu da ju je luđački živcirao. Da,
ostavila ga je na dan vjenčanja. I da, mogla je to bolje izvesti. I da, dugovala mu
je iskrenu ispriku. Koju mu je i ponudila u apartmanu za mladence, odjevena u
vjenčanicu, deset minuta prije izlaska pred oltar.
Rekla je: “Mislim da ovo radimo iz pogrešnih razloga.”
A on je odvratio: “Ne moramo biti ludo zaljubljeni ili tako nešto. Ali
odgovaramo si. Svi nas vole. I ja te volim. Mislim da si najbolja glumica naše
generacije.”
“Bridge,” rekla mu je, “želim se udati za ljubav svojeg života. Želim čekati
nekoga tko će mi biti srodna duša.”
A Bridger je rekao:. “Hajde. Barem ti znaš razliku između stvarnosti i
filmova.”
Tuesday mu je pustila ruke i počela svlačiti vjenčanicu. “Ne mogu. Žao mi je.
Ne mogu se udati za tebe. Mislila sam da mogu. Mislila sam da želim biti na
naslovnici časopisa ali... ne mogu.”
“Tuesday, odjeni haljinu, predstava počinje za deset minuta.”
Odmahnula je glavom. “Neću. I žao mi je.”
138
 Knjige.Club Books

Rekla je pomoćniku da potiho javi njezinim roditeljima, koji su je čekali u

prvom redu. Svi troje otrčali su do njezinog auta i odvezli se.
Bridger je otišao do kapele i pravio se da čeka da se ona pojavi. Počeo je
plakati pred oltarom. A zatim je prodao priču časopisu Now This. Bilo je to prije
četiri mjeseca. Otada ga Tuesday nije vidjela.
I, kad je čula da se približava, zaključila je da ga ipak večeras ne želi vidjeti.
“Raf, tako mi svega, ne mogu”, reče i ponovo pobjegne, ovaj put prema
teniskim terenima. Ali kad je stigla do ulaza na teren, primijetila je da nije sama.
Raf je pobjegao s njom.
“Brzo!” reče, otvarajući vrata. “Prije nego što nas serator vidi!”
Tuesday je ušla na teren, a Rafael za njom, zatvorivši vrata. Oboje su se
smijali.
Odjednom su bili sami, na teniskom terenu Brandona Randalia, pored plaže u
Malibuu, s tisuću zvijezda na nebu.
Tuesday isprazni džepove, pokazavši Rafaelu svu travu koju je donijela. On
kimne i isprazni svoje. Quaaludi i LSD.
“Mislim da bismo trebali ‘Samo reći ne’“, reče Tuesday smijuljeći se.
“Reci što god hoćeš”, reče Rafael. “Ali idemo se onda ušlagirati.” Odjednom,
Tuesday se ta večer i nije činila tako lošom.

139
 Knjige.Club Books

ZABAVA JE BILA ŽIVA.

Nitko nije brojao, ali u službenom dnevnom boravku bilo je dvadeset sedam
osoba, uključujući Huda. Po kuhinji se motalo dvadesetoro gostiju, uključujući
Kit, i trideset dvoje ljudi u dvorištu, uključujući Jaya. Bilo je parova i manjih
skupina koje su napredovale prema obiteljskoj sobi, blagovaonici i radnoj sobi. U
pet kupaonica bilo je sedmero ljudi. Dvoje je piškilo, troje je šmrkalo kokain,
dvoje se ljubilo.
Jay se pretvarao da se dobro zabavlja pored bazena gdje je razgovarao s
nekoliko svojih kolega daskaša iz Ventura Countyja. A zatim se pretvarao da se
dobro zabavlja u dnevnom boravku gdje je razgovarao s nekoliko glumica iz
sapunica, pa se pretvarao da se dobro provodi apsolutno svugdje na zabavi,
razgovarajući sa svakim na koga je naišao. Ali, zapravo, radio je samo dvije
stvari: gledao je vrata i provjeravao sat.
Kad će stići Lara?
Jay je gledao kako u kuću ulazi još jedna skupina u kojoj nije bila Lara.
Iživcirao se i odlučio poći gore pišati. I tako nije vidio da je ušla Ashley. Nije
vidio kako se ogledava - očito s namjerom da pronađe Huda. Nije vidio da je
primijetila Huda koji je u stražnjem dijelu kuće razgovarao s Wyattom Stoneom i
ostatkom članova benda Breeze. I tako se Ashley uvukla na zabavu, a da je nije
primijetio nitko osim muškarca po kojeg je došla.
Hud skrene pogled s momaka s kojima je razgovarao i odmah se nasmiješi,
ushićen samim pogledom na nju, usprkos komplikacijama. “Došla si”, reče dok
mu je prilazila. Bila je odjevena u žarkoružičastu usku haljinu i široki sako
podvrnutih rukava. Plavu kosu počešljala je na razdjeljak na stranu i pričvrstila ga
češljićem. Duge naušnice blistale su na svjetlu.
“Došla sam”, reče i lagano ga zagrli.
“Zašto si se predomislila?” upita je.
“Činilo mi se glupim”, reče, krišom se nasmiješivši, “skrivati nešto dobro.”
Hud osjeti stezanje u prsima. Morao joj je reći kako je sve zajebao. Reći će
joj za čas. Samo ne baš sad.

* * *

140
 Knjige.Club Books

Nina je stajala u dnevnom boravku pored Brandona dok su razgovarali s

Bridgerom Millerom.
“Iako izgleda kao da se penjem po zgradi od desetak metara golim rukama”,
govorio je Bridger, “zapravo sam se penjao samo dva metra.” Upre prstom u njih
oboje. “Ali bilo je fora, zar ne?”
“Bilo je baš super”, reče Brandon.
Usprkos tome što nije bila osobito očarana Bridgerom, Nina je morala priznati
da je gledala Trku s vremenom i da je ta scena, zapravo, bila zbilja odlična. Kad
je Bridger upitao Brandona nešto o Olimpijadi sljedeće godine, Nina je obratila
pažnju na ulazna vrata. U kuću je ulazila rijeka ljudi, vrata je otvorenima držao
kamen koji je netko vjerojatno našao blizu praga. Promatrala je kako ljudi
dočekuju jedni druge uz velike osmijehe, raširenih ruku. Zvučali su kao grčki
zbor koji pjevuši ‘Eto te!’, ‘Došao si!’ i ‘Pa kako si?’
Zapazi da je ušla mlada djevojka u ljubičastoj haljini od džerseja. Doimala se
pomalo izgubljenom. Nina se pitala koga poznaje, kako je čula za zabavu.
Djevojka se nespretno probila u dnevni boravak, a Nini i Brandonu je prišao neki
čovjek i rekao: “Mislio sam da ste se razveli.”
Upitala se kako to da neki ljudi misle da je primjereno da izgovore svaku
svoju misao.
Brandon mu reče: “Ne vjeruj uvijek svemu što čuješ”, a zatim mu namigne.
Chris Travertine, Ninin agent, uđe i primijeti je pored Brandona. Nosio je
modro odijelo s duplim kopčanjem, a ispod njega majicu kratkih rukava. Rukavi
sakoa bili su malo podignuti da bi se vidio zlatni Rolex. Nasmiješi se Nini i pođe
ravno k njoj. Poljubi je u obraz.
“Opet ste zajedno?” šapne joj na uho. “Nije loš potez.”
Nina se nasmiješi što je bolje mogla. “Drago mi je što si uspio doći.”
Chris joj stavi ruku na struk. Ponovo se prigne do njezinog uha i reče: “Uvijek
ću doći za tebe, mala. Uvijek. Dobila si moju poruku?”
Nina dahne. “O Playboyu!”
Chris podigne obrvu. “Mislim da bi trebala pristati.”
Nina se pristojno nasmiješi.
“Razmisli o tome”, reče joj. “Imam osjećaj da ćeš se predomisliti kad vidiš o
kakvom novcu se radi.” Iskreno joj namigne, upre u nju prstom kao pištoljem i
ode po pivo.
Naiđe konobarica s poslužavnikom punim čaša s bijelim vinom. Brandon
uzme jednu i podigne je. “Ljudi, htio bih nazdraviti svojoj nevjerojatnoj ženi,
Nini. Baš zna pripremiti opako dobru zabavu, zar ne?”
Rano pristiglo mnoštvo podigne čaše i nazdravi.
“I, kad smo kod toga, zabavite se, napijte se i nemojte mi porazbijati stvari!”

141
 Knjige.Club Books

21:00

RICKY ESPOSITO - TIP KOJI JE VODIO FOTOGRAFSKI STUDIO NA PEPPERDINEU - BIO

JE u kuhinji i jeo je sir i krekere. Vidio je da je Kit prošla četiri puta i svaki put je
bio prisiljen zuriti u njezine trbušne mišiće. Sviđala mu se već otprilike tri godine
iako mu se činilo da nikad nisu razgovarali i bio je potpuno siguran da ona nema
pojma da on postoji. Ali kad cijeli život živiš u istom gradu, primijetiš ljude. A
svi bi uvijek primijetili Rive.
Ponekad bi Ricky otišao u Ribe kod Rive i naručio pržene školjke, veliku Colu
i pržene krumpiriće. Nadao se da će vidjeti Kit Rivu. U životu nije vidio osobu
privlačniju od nje.
Sviđalo mu se to što se nije morala truditi da bude lijepa. Sviđalo mu se što
joj je tijelo bilo čvrsto, tako snažno. Zamišljao je da je onaj tip djevojke koja ne
treba muškarca da umjesto nje ubije pauka i to mu se sviđalo zato što se, da
budemo iskreni, Ricky bojao pauka.
Povremeno ju je viđao kako daska na plaži Surfrider. Volio se spustiti na mol,
sjesti na klupu i promatrati ribare. Ali uvijek je mogao prepoznati Kit kad bi bila
u vodi. Sviđala mu se njezina odvažnost. Prema valovima se odnosila agresivno,
nije se nikome pokoravala. Ricky je oduvijek zamišljao da će oženiti takvu ženu.
Njegova je majka bila takva.
Samo je trebao skupiti hrabrosti da joj se obrati.

142
 Knjige.Club Books

NINA JE ODLUTALA OD BRANDONA I SAD JE RAZGOVARALA SA SKUPINOM MLADIH

manekenki pored ulaznih vrata. Nisu je prestajale ispitivati o tome tko je
dizajnirao njezinu suknju i koju olovku za oči koristi.
“A što to radiš s kožom? Jebote... pa blistava je”, reče najviša, najmršavija od
njih. Bila je brineta plavih očiju i Nina je zaključila, po tome što je ova to stalno
davala naslutiti, da je prošle godine nosila jesensku reviju za McLarena i
Westwood.
“O, hvala ti”, reče Nina ljubazno.
“A što koristiš za bore oko očiju?” upita žena blažeg izgleda.
“Što koristim za bore oko očiju?” ponovi Nina.
“Kao, da ih spriječiš.”
“Ma znaš, samo ponekad koristim mast s cinkom kad daskam. I hidratantnu
kremu”, reče Nina.
“La Mer?” upita viša.
“Ne znam što me pitaš”, reče Nina.
“La Mer”, reče žena blažeg izgleda. “Crème de la Mer. Njihovu hidratantnu
kremu?”
“Običnu kremu”, reče Nina.
Viša žena i ona blažeg izgleda razmijene poglede. Ninu obuzme osjećaj, koji
je često imala, da nije baš dobra manekenka.
Udalji se od skupine praveći se da ju je netko zvao. Nastavi se kretati kroz
zabavu.
Brandon je u dnevnom boravku razmetljivo nešto govorio skupini fotografa i
umjetnika koji su se skupili oko Lichtensteina što je visio iznad kamina. Gledala
ga je iz daljine, promatrala ga kako divlje gestikulira rukama dok svi usredotočeno
slušaju. Zaključila je da treba čašu vina pa je otišla prema kuhinji. U prolazu je
mahnula skupini daskaša iz Venicea koji su sjedili na njezinom kauču u boravku
i pili pivo. Nasmiješila se trojici glumaca koji su se pokušali praviti da ne šmrču
kokain s njezine komode. Pozdravila je četiri žene koje su razgovarale o Dinastiji
ispred gostinjske kupaonice.
Prije nego što je stigla do vinskog bara u kuhinji, prošla je konobarica s
poslužavnikom merlota pa joj se Nina nasmiješila i uzela čašu.

143
 Knjige.Club Books

“Ako smijem reći, imate lijepu kuću”, reče konobarica. Bila je crvenokosa,
zelenih očiju. Nini se sviđao njezin osmijeh.
“Hvala”, reče joj Nina. “Izabrao ju je moj muž.”
A zatim je konobarica nastavila svojim putem, a Nina je ostala na mjestu dok
su uzvanici migoljili oko nje. Glumice, manekenke, glazbenici. Daskaši, skejteri,
odbojkaši. Agenti i izvršni direktori. Asistenti. Pisci, redatelji, producenti. Ona
dva komičara seronje s onim glupim filmom koji se svima svidio. Pola glumaca
iz Dallasa. Tri igrača Lakersa. Bilo je tek devet sati, a Nini se činilo da su svi na
svijetu u njezinoj kući. Polako je otpijala merlot, sklopljenih očiju, udišući ga i
pijući u istoj mjeri. Mogu li se sakriti u spavaćoj sobi?
Iznenada, DJ pusti ‘1999’ i ta pjesma nešto prelomi u Nininim grudima. Već
sam Princeov glas, ritam. Ova stvar, u ovom trenutku... Nini se učini da bi mogla
ostaviti svijet iza sebe - sve ljude, Brandona - i jednostavno malo sama uživati.
Izašla je na travnjak da bi se pridružila uzvanicima koji su počeli plesati.
“To, Nina! Idemo se razbacati!” dovikne joj neka žena iz mase tijela u
pokretu. Nina podigne pogled i ugleda Wendy iz restorana.
“Uspjela si”, reče Nina smiješeći se. Počne ljuljati guzu amo-tamo, tresući
ramenima. Nije bila osobita plesačica, ali kad voliš pjesmu, nije važno.
“Lijepo te vidjeti ovako”, reče Wendy. Wendy je bila mnogo bolja plesačica
od Nine, mnogo zavodljivija. Nina se divila slobodi potrebnoj da bi se tako
izazovno izvijala.
“Vidjeti me kako?” dovikne Nina, nadglasavši glazbu.
“Ne znam, činiš se nekako opuštenija. Bezbrižna?”
Nina se zapita misle li svi da je uštogljena. A onda se zapita nije li možda
doista tako.
“To je Prince”, reče Nina. “Tako djeluje na mene.”
“O, pa na svakoga tako djeluje”, odvrati Wendy.
Nina primijeti Huda pored vatre pa ga pozove, pokuša mu privući pažnju
mahanjem, ali razgovarao je s nekom ženom. Nina pogleda bolje. S kim je to
flertao njezin brat? Bila je to Ashley. Hud je razgovarao s Ashley.
Spavao je s njom.
Bilo je očito. Po tome kako su stajali tako blizu jedno drugom, što im nije bilo
neugodno kad bi im se tijela dodirnula. Očito je kad se dvoje osjeća potpuno
ugodno pri slučajnom dodiru. Svima je očito, ako gledaju.
Upravo to se moglo osjetiti među njima: naboj i opuštenost u isto vrijeme.
Istog časa znala je da Jay to neće dobro primiti. Nije imao dobrohotnu
samouvjerenost potrebnu da lako primi ovaj udarac. Nina predosjeti katastrofu
dok je zamišljala kako će se odvijati večer. Sukob, nered.
Ova noć, osjećala je u nutrini, neće završiti dobro.

144
 Knjige.Club Books

JAY SE SPUŠTAO STEPENICAMA KAD JU JE UGLEDAO.

Stajala je ondje. Lara. Njegova Lara, ako ljudi mogu pripadati jedni drugima.
Stajala je pored vrata, pored Chada, odjevena u običnu bijelu majicu kratkih
rukava utaknutu u crnu mini suknju. Izgledala je visoka sto metara, sastavljena od
samih nogu. Jay je mogao misliti samo na to kako joj prelazi rukama od gležnjeva
do stražnjice, kako bi putovanje bilo glatko i kako bi dugo trajalo.
Sabere se i priđe joj, praveći se opuštenim. “O, stigli ste”, reče. “Što ćete piti?”
“Ja ću otići do bara”, predloži Chad. “Vas dvoje možete me pričekati ovdje.”
Lara zatraži špricer s bijelim vinom. Jay prihvati Chadovu ponudu da mu
donese još jedan Jack i kolu. A onda Chad nestane. Jay pogleda Laru, njezine
goleme oči i tanke usne. Osjećao se kao da su sami iako je u sestrinoj kući trenutno
bilo gotovo dvjesto ljudi. Koga je bilo briga za ostale? Tko je mario za glazbu,
ljude i buku?
Privuče Laru k sebi. “Poljubit ću te”, reče.
“Dobro”, odvrati mu. “Onda me poljubi.”
On se prigne i spusti usne na njezine. Imala je okus po pepermintu, a on po
viskiju.
Jay je uzme za ruku i osjeti vrtoglavicu. To je bilo od pića, znao je. Ali također
je bilo od uzbuđenja što se prepušta struji osjećaja. Pasti u nju bio je odličan
osjećaj.

145
 Knjige.Club Books

VANESSA JE KROZ PROZOR PROMATRALA HUDA KOJI JE RAZGOVARAO S NEKOM

plavušom u dvorištu. “S kim to Hud razgovara?” upita, što je nemarnije mogla.
“Nije da mi je jako bitno.”
“Ne znam”, reče Kit rastreseno. Onaj Ricky ju je cijelo vrijeme gledao.
Nekoliko ju je tipova gledalo cijelu večer. Seth joj se ponovo nasmiješio, i onaj
Chad iz Pješčanog dvorca ju je gledao. Zbog načina na koji se odjenula, osjećala
je da u prostorijama u koje uđe rade mjesta za nju, i to je za nju bilo nešto novo.
Još je pokušavala shvatiti kako se osjeća u vezi s tim. Bila je samo sigurna da ne
želi započeti razgovor sa Sethom ili Chadom. Izgledali su previše... kao da su
face, kao da bi očekivali od nje nešto što nije spremna dati.
Vanessa je nastavila promatrati Huda kroz prozor dok se smiješio ženi s
kojom je razgovarao i krišom je poljubio u vrat, točno iza uha. Žena sklopi oči i
nježno dodirne Hudovo lice.
Vanessino se srce stegne.
“Vidiš li onog tipa tamo?” upita Kit. “Mislim da je prijatelj mojeg brata.
Ricky, nekako?”
Vanessa pogleda u smjeru kamo je pokazivala Kit, nastojeći skrenuti misli,
pretvarajući se da nije pogođena. “O, joj, aha, taj tip ti se nabacuje”, reče Vanessa.
“Ne gledaj baš u njega!” reče Kit, nadajući se da će se Vanessa stišati.
“Sladak je”, reče Vanessa. Ali po načinu na koji je to rekla bilo je jasno da
misli da je sladak na ograničen način.
Opet kradom pogleda Huda. Sada su se on i ta žena potajice poigravali
rukama, da ih nitko ne vidi.
Vanessa sklopi oči, nije više mogla to gledati. Iskreno, što je mislila da će se
večeras dogoditi? Da će se Hud zaljubiti u nju? Kako smiješno. Kako potpuno i
krajnje smiješno. Pomisli da će zaplakati.
“Da razgovaram s njim?” upita Kit. “Ono, ako mi priđe?”
“Hm?” upita Vanessa, okrenuvši se prema Kit i pokušavši uhvatiti smisao
razgovora.
“Da, razgovaraj s njim.” Veću plakati zbog ovoga, pomisli Vanessa dok je
potiskivala suze. Mora upoznati nekog drugog. Neće dalje venuti za nekime tko
je gotovo nije primijetio sve ove godine. Tek je. otkrivala kakav je tip žene, ali

146
 Knjige.Club Books

zaključila je da ne želi biti jadnica. Potpuno se posvetila Kit. “Trebala bi otići do

njega i sama započeti razgovor.”
Kit otpije vodu iz plastične čaše. Nikad nije popila ni kap alkohola niti pušila
travu. I nije ni namjeravala. Odmakne čašu od usta i pogleda prema Rickyju.
Promatrala je kako se mota pored prozora i pretvara se da gleda van, ali zapravo,
nije gledao nigdje. Činilo se da se osjeća sasvim ugodno sam usred zabave. Imao
je nešto u sebi.
Njega će poljubiti.

147
 Knjige.Club Books

22:00

SETH WHITTLES STAJAO JE UZ BAZEN S BOCOM PIVA U RUCI I RAZGOVARAO S

Hudom i Ashley.
Nosio je podvrnute traperice i nove visoke conversice. Kosa mu je bila
zalijepljena za glavu povećom količinom pjene za kosu.
“Kad ti i Jay idete na Havaje?” upita Seth.
“Uskoro”, odvrati Hud. “Nadam se da će Jay ići na sva tri događaja.”
“Vjerojatno ćete dobiti još jednu naslovnicu”, reče Seth.
“Vidjet ćemo”, odgovori Hud. “Držimo palčeve.”
“Hoćete”, potvrdi Ashley. “Znam da hoćete”.
“Svakako”, reče Seth. Ali onda mu sine da je neobično što je Ashley uopće
ondje. Zar nisu ona i Jay nedavno prekinuli?
Ashley primijeti da Seth razmišlja njoj. I Hud to primijeti.
“Idem po još jedno pivo”, reče Hud. “Želite li nešto?”
“Idem s tobom”, reče Ashley, kao da se upravo toga sjetila. I njih dvoje odu,
praveći se da su slučajno krenuli u istom smjeru.
Seth je, našavši se sam, nesigurno ispijao pivo i ogledavao se tražeći nekog s
kim bi razgovarao. Pretraživao je lica ne bi li ugledao koga poznatog, pokušavao
je uspostaviti kontakt pogledom s bilo kojom zgodnom djevojkom.
Na svakoj zabavi, u svakom baru, na svakoj plaži živio je širom otvorenog
srca, tražeći Onu pravu. Svoju srodnu dušu, svoju polovicu. Ljubav svojeg života.
A ipak, nije ju nikako mogao naći. Nalazio je samo žene koje su ga smatrale
dobrim momkom ali nisu bile zainteresirane ili žene koje bi bile zainteresirane
samo dok ne bi naišao netko bolji. Ali nije mogao naći ono što je tražio: pravu
ljubav.
I, nažalost, ova zabava nije bila drukčija.
Pokušao je uhvatiti pogled djevojke koju je prepoznao iz serije Opća bolnica,
koju je povremeno potajno gledao kad bi imao slobodno popodne. Ovog je ljeta
gledao više jer se Luke vratio u Port Charles. Pomislio bi kako je prekrasna svaki
put kad bi je vidio u seriji. A sada je stajala ondje, pušila je cigaretu pored roštilja.
Kad ga je pogledala, nasmiješio se. Povukla je dim iz cigarete ne doživjevši ga i
zatim ponovo pogledala svoje prijateljice.

148
 Knjige.Club Books

Kad bi se barem Seth uspio probiti do prilaza. Njegova savršena partnerica

bila je upravo tamo. Stajala je na prvoj stepenici ispred ulaznih vrata i razgovarala
s grupom žena o tome je li Lionel Richie seronja. Ona je tvrdila da nije.
Zvala se Eliza Nakamura. Nosila je kombinezon s pojasom i štikle. Otac joj
je bio Japanac, a majka Šveđanka. Radila je kao razvojna tehničarka u
producentskoj kući Geffen. Mrzila je kad su je zvali D-djevojkom.
Svakoga jutra budila se i oblačila triko, tajice, grijače za noge i zatim kretala
u teretanu na sat aerobika koji je počinjao u 5:45. Nakon toga bi se otuširala,
stavila pjenu u kosu, osušila je, natapirala šiške, sve učvrstila lakom za kosu, a
zatim navukla hulahupke u boji kože i odijelo. Uvijek bi podebljala jastučiće na
ramenima.
Onda bi uskočila u svoj bijeli kabriolet i uključila se u gust promet na cesti
101.
Na poslu bi čitala probne scenarije i preporučivala one dobre svojim
šefovima. Davala je upute piscima. Ručala je s agentima i direktorima u Špagu i
Ivy ju. Svake večeri išla je na piće s drugim izvršnim direktorima na mjesta kao
što je Yamashi.ro. Čuvala je i po abecedi složila svaku posjetnicu koju je ikad
dobila. Jednoga dana željela je voditi studio. Znala je da bi joj dobro išlo. Znala
je da ne smije dopustiti da je išta skrene s puta. Kad joj je šef zavukao ruku pod
suknju, nasmiješila mu se i maknula se. Kad ju je producent hvatao oko hladnjaka
za vodu, smijala se tome kao da je šala.
Za vikende se družila s prijateljicama, pronašle bi neki bar na Sunset Stripu -
Roxy, ili Rainbow, povremeno bi se pridružile zabavi u Motley Houseu - i ljubila
se do sitnih sati s bilo kojim metal-rockerom našminkanim olovkom za oči koji bi
joj se svidio te večeri.
Eliza nije nužno tražila ljubav. Imala je drugo na pameti. Dugoročno i
kratkoročno. Na poslu je čekala trenutak kad će se otvoriti radno mjesto šefa
produkcije. Štedjela je novac da kupi vlastiti stan u Zapadnom Hollywoodu. Još
nije odlučila želi li imati djecu. Ali svakako bi joj dobro došao određen tip
muškarca: dobar čovjek, koji bi bio drag, koji bi bio iskren i koji bi shvaćao da joj
je karijera važna, da neće nikad prestati raditi i da živi svoj san. Čovjek koji bi joj
svake večeri pružio orgazam i koji ne bi očekivao da mu ujutro priprema doručak.
Takvoga bi Eliza Nakamura dočekala raširenih ruku.
Ali dok je Eliza stajala na šljunčanom prilazu - sada slušajući kako njezina
prijateljica Heather i dvije druge djevojke razglabaju o tome trebaju li ili ne
trebaju razgovarati s nekim glumcima unutra - bila je savršeno sretna bez ljubavi.
U stanu su je čekala dva scenarija koja je morala dovršiti do ponedjeljka ujutro.
Jedva je čekala da to sutra riješi. I tako nije ušla u kuću, nego je stajala vani u
dvorištu i razgovarala s prijateljicama.
A Seth se motao po stražnjem dvorištu i tražio ljubav.

149
 Knjige.Club Books

HUD POVUČE ASHLEY ZA RUKU. “DOĐI”, REČE, POKAZAVŠI GLAVOM NA UTABANU

stazu i istrošene stepenice koje su vodile niz stijene.
“Na plažu?” upita Ashley.
“Samo kratko, da razgovaramo”, reče joj Hud. “Nasamo.”
Nježno je povede niz stepenice pa se spuste na plažu i sami sjednu na pijesak.
Bio je hladan, gotovo mokar, nakon što je iz njega isparila toplina sunca.
Hud je zagrli jednom rukom i prizna. “Zajebao sam”, reče.
“Kako to misliš?” upita ga.
Hud odmahne glavom i ukopa je u ruke. Trebao je odavno reći Jayu. Trebao
mu je sve priznati onoga časa kad je shvatio da gaji osjećaje prema Ashley, dok
su ona i Jay još bili zajedno, prije nego što je spavao s njom, prije nego što se
zaljubio u nju, prije, prije, prije.
Kakav čovjek spava s bratovom djevojkom?
“Lagao sam Jayu”, reče Hud. “Ispalo je kao da te želim pozvati van umjesto...
pa, znaš.”
Ashley se pripremi. “I što je rekao?”
Hud je pogleda. “Rekao je da bi radije da to ne činim.”
Ona se namršti i okrene glavu prema moru. Promatrala je kako nailazi i odlazi
vlastitim tempom, bez ikakve žurbe.
Nije ga htjela siliti na ovo. Nije htjela da se osjeća kao da mora birati. Ali
možda će morati. Iz časa u čas to joj je bilo sve jasnije.
“Razgovarat ću s njim večeras”, reče Hud. “Ponovo. Zaista hoću. Bit ću
odlučan. Objasnit ću mu da sam ozbiljan u vezi s tobom. I shvatit će.”
Promatrala je kako valovi nailaze na obalu, kako se mjesečina odbija od vode
i stvara namreškane uzorke. Udahne.
“Hud”, reče. “Trudna sam.”

150
 Knjige.Club Books

23:00

KAD SE BOBBY HOUSMAN POJAVIO NA ZABAVI, IZGLEDAO JE KAO DA JE DOŠAO

ravno iz 1970-ih Nosio je crne isprane traperice, žutu košulju s uzorkom i traper
jaknu podignutog ovratnika.
Nije bio lijep. Bio je debeljuškast i imao je pomalo komičan nos.
Oduvijek je znao da će, ako se misli probiti u Hollywoodu, to biti iza scena. I
slagao se s time. Proučavao je filmove otkako je bio dovoljno star da ih gleda,
sklupčan u uređenom podrumu svojih roditelja u predgrađu Buffala.
A sada je bio tip koji je napisao neke od najvećih hitova desetljeća. Gorgeous,
Baby, Summer Break, My Mia. Bobby Housman imao je trideset dvije godine i
smatrali su ga novim najtraženijim holivudskim scenaristom. Zamišljao je da će
se, ako ikad postane najslavnijim scenaristom u gradu, riješiti svojih
ograničavajućih inhibicija i provoditi se kao nikad u životu. Međutim, uspjeh
zapravo nije učinio dovoljno - da ga promijeni. Nakon tri komedije koje su
postigle uspjeh i dalje se osjećao kao stidljivi čudak na filmskoj premijeri, momak
koji na dodjeli Zlatnog globusa nije nikoga gledao u oči. Ali oduvijek je
volio zabavu kod R ivinih. Bio je pozvan da dođe s producentom onog ljeta kad
je izašao Gorgeous, Baby. Te večeri, još u osamdesetima, pušio je džoint s
Tuesday Hendricks i nasmijavao je. Otad, svake godine kad bi došao, osjećao je
sve veću pripadnost.
Te noći, kad je Bobby stupio na odmorište ulaznih stepenica kod Nine Rive,
primijetio je da je kuća pretrpana. Zapravo, bio je prva osoba koja je glasno
primijetila da je sve malo luđe nego prošlih godina. Točna riječ kojom je to izrazio
bila je: “Opa!”
Pogledao je u kuhinju i vidio Ninu Rivu i onog tenisača. Pila je vino i
razgovarala sa ženom pored sebe. Bobby se morao nasmiješiti čim bi je pogledao.
Volio je njezinu reklamu u majici kratkih rukava, raspuštene duge kose, s rukom
podignutom na dovratak. Ta prozirna majica i crveno donje rublje. Meka na dodir.
Pravo zlato. Došao je u Hollywood, jednim dijelom, da upozna takvu djevojku,
tako visoku, mršavu i preplanulu. Djevojke iz Kalifornije. Svaka od njih
slomila bi ti srce.
Gledao je kako Nina dodiruje muževu ruku, a zatim odlazi iz kuhinje, daleko
od njegovog pogleda. Sjetio se svoje misije i dao se na posao. Proveo je dan

151
 Knjige.Club Books

nabavljajući nastrano veliku količinu kokaina i namjeravao ga je podijeliti svima.

Dosta je bilo sramežljivosti.
Dok je Bobby stajao u predsoblju, primijetio je konobaricu - Caroline - kako
prolazi s poslužavnikom račića.
“Želite li račiće s kokosom?” upita kad ga primijeti. Primakne mu poslužavnik
i doda mu ubrus.
Već zbog same njezine ljepote Bobby je bio nervozan. Nastojao je ne misliti
na to. “Mogu... mogu li dobiti tvoj poslužavnik?” upita.
“Moj poslužavnik?” ponovi ona.
“Da, molim te. Ako nije problem.”
“Ne mogu ti dati svoj poslužavnik.”
“Jer su na njemu račići?” upita.
“Pa...” reče ona. “Da.”
Bobby, u trenutku nadahnuća, dohvati sva tri preostala račića i pojede ih.
Zatim reče: “Sad više nema račića.”
“Tako nekako”, reče Caroline. Pruži mu poslužavnik, nasmiješi se i krene.
“Čekaj”, reče Bobby. “Imam poklon. Za tebe. Ako želiš. Samo pričekaj.”
Pogledao ju je samo na čas, ali i u tom času osjetio je iskru nečega dovoljno jakog
da mu ulije vjeru u sebe. Obrisao je poslužavnik ubrusom. A zatim izvadio pola
cigle kokaina iz jakne. U autu je imao još jednu cijelu ciglu.
“O, Bože”, reče Caroline.
“Znam.” Bobby istrese malo i počne ga dijeliti na što je više linija mogao
koristeći svoj Amex gold. Zatim smota stotku. Bilo ga je sram što je to najmanja
novčanica koju ima.
Zatim podigne poslužavnik kao što bi to učinio konobar i pogleda je.
Vjerojatno je padala na zavodnike s dobrom frizurom. Vjerojatno ne bi dvaput
pogledala nezgrapne, debeljuškaste tipove kakav je on. Ali nekako, u ovom
trenutku, nije se osjećao glupo što barem pokušava. I pomisli da je cijelo vrijeme
možda upravo to bio problem: što je provodio toliko vremena osjećajući se glupo,
umjesto da se jednostavno opusti i riskira da izgleda kao budala. “Želite li liniju?”
upita Bobby. Caroline je bila očarana preokretom. Bio je mnogo djelotvorniji
nego što je Bobby zamišljao. Toliko bi radije bila posluživana nego da ona
poslužuje.
Nasmiješila mu se i uzela smotanu stotku koju joj je pružio. Sagnula se.
Kokain joj je hladio nos, pekao sinuse. Podigla je glavu i rekla: “Hvala.”
Bobby joj se nasmiješi. “Naravno, nema na čemu.” Zatim doda: “Samo da
bude jasno: za tebe bih učinio apsolutno bilo što, bilo kad.”
Ona porumeni.
Što je to bilo u njemu? Nije bio zgodan. Nije se doimao kao faca. Ali znao je
kako učiniti da se osjeća obožavanom. Kao da smatra da je ona prava zvijezda
152
 Knjige.Club Books

zabave. A došla je u Los Angeles iz dalekog Marylanda tražeći upravo to: da se

osjeća kao zvijezda.
“Ti si dobar momak”, reče Caroline. “Zar ne?”
Bobby joj uputi nakrivljen smiješak. “Toliko da boli.”
“Mogu li se pridružiti?” upita Kyle Manheim koji se pojavio niotkuda.
Caroline ga je vidjela da dolazi s onom nekom Wendy i ostalim osobljem iz Riba
kod Rive već u sedam. Činilo se da je čvrsto odlučio provesti se kao nikad u životu.
Bobby mu velikodušno pruži poslužavnik. “Donio sam dovoljno za sve!” vikne.
Caroline pokuša zbrisati, ali Bobby skupi svu hrabrost i uhvati je za ruku.
“Ostani”, reče. “Ako želiš.”
“Radim”, reče mu.
“Ali nema više račića.” Nešto u načinu na koji je to izgovorio, kako ju je
molio da ostane uz njega, jednostavnost njegove želje za društvom... bilo je to
nešto najromantičnije što je Caroline ikad čula. Ali nema više račića.
Kasnije te večeri Caroline će se sjetiti tog trenutka dok ona i Bobby budu
vodili ljubav u ormaru za kapute pored ulaznih vrata. Nitko neće znati da su ondje.
A Bobby će joj uvući ruke u kosu da bude siguran da joj glava ne udara u zid iza
njih. I bit će nježno i slatko. Dok budu na vrhuncu strasti, zgrčeni zajedno u
tijesnom prostoru, između njih neće biti mjesta ni za zrak, Bobby će vrlo tiho reći:
“Nisam mislio da ću ikad imati šanse kod djevojke kao što si ti”, a Carolineino
će srce zatreperiti. Neće znati što im sprema budućnost niti hoće li im se putevi
ikada više sresti. Ali osjetit će da ih je netko - barem jedne večeri - vidio onakvima
kakvi su uvijek htjeli biti. I to će biti dovoljno.

153
 Knjige.Club Books

POSLUŽAVNIK S KOKAINOM JE PROLAZIO ZABAVOM I BRZO SE PRETVORIO U DVA

poslužavnika koje su dodavali jedni drugima. Jednako brzo, pojavilo ih se šest,
konobarice su nudile šmrkanje kao da se radi o predjelu.
Kit se činilo da se otmjena pijanka u tren oka pretvorila u kolektivno
drogiranje jer su odjednom svi oko nje bili ušlagirani do neba i uvjereni u istinitost
vlastitih mitova o sebi. Ja sam najveći. Ja sam najzabavniji. Meni sve ide.
Kit su barem tri konobarice ponudile liniju koke prije nego što je napokon
rekla: “Ne treba. Prestanite mi nuditi kokain, hvala.”
Izašla je u dvorište i stala pored vatre jer je htjela udahnuti svjež zrak i jer je
tamo bio Ricky. Shvatila je da bi mu morala pružiti priliku, ako bi se to moglo
tako nazvati. Ako je uopće bio zainteresiran. Sad je mislila da možda i nije.
“Hej, pa bok”, reče Ricky kad je stala pored njega. U kutu usana imao je
točkicu umaka od fete pa se Kit zapita bi li mu to trebala reći.
“Bok”, odvrati.
“Aha”, reče Ricky. Pogleda svoje tenisice. Zatim shvati što radi pa ponovo
digne pogled. “Mislim, bok, stvarno sam dobrano napušen.”
Kit se nasmiješi. Možda je i bio zainteresiran.
“Imaš malo fete”, reče, pokazavši mu. “Na usni.”
On uzme ubrus sa stola iza sebe i obriše se. “Ima smisla”, reče. “Jer baš sada,
u trenutku dok napokon razgovaram s djevojkom svojih snova, red je da na licu
imam sira.”
Kit porumeni. Ricky se nasmiješi.
Pomisli kako će sve ovo biti mnogo lakše nego joj se činilo.

154
 Knjige.Club Books

NINA JE STAJALA PORED BRANDONA U DNEVNOM BORAVKU. ČVRSTO JU JE DRŽAO

za ruku i šaptao joj nešto u uho.
“Hvala ti”, reče, “što si me učinila najsretnijim čovjekom na svijetu.”
Nije joj se sviđala konačnost njegovog tona. “Mislim da još moramo o
mnogočemu razgovarati”, reče mu.
“Naravno”, reče Brandon, privukavši je bliže. “Znam da se još za mnogo toga
moram iskupiti. Samo sam zahvalan na prilici. Zahvalan sam što mi dopuštaš da
ispravim svoje greške.”
Nina se nasmiješi, ne znajući što da kaže. Nije bila baš sigurna kako bi ikad
mogao ispraviti svoje greške. Ali zaključila je da mu je valjda dopustila da
pokuša.
“Dakle, Bran, reci nam”, reče krakati tip u prugastoj majici s kragnom i
pamučnim hlačama boje lososa. Stajao je pored nekog čovjeka u bermudama i
cipelama od brušene kože. Svake godine se na njezinim zabavama pojavljivalo
sve više zlatne mladeži i ona je znala je da je to Brandonov utjecaj. “Misliš li da
ćeš sljedećeg mjeseca osvojiti još jedan Grand Slam turnir?”
Ulazna vrata se otvore, Nina podigne pogled i zaključi da je osoba koja prelazi
preko praga odlična izlika da se makne od Brandona. Njezina najbliža prijateljica,
manekenka Tarine Montefiore.
Pogledi se usmjere prema jedinstveno lijepoj ženi koja je upravo ušla. Većina
ju je prepoznavala s mnogih naslovnica Voguea i Ellea, zbog ugovora s
Revlonom. Ali i oni koji je nisu mogli smjestiti, znali su da mora biti jedna od
najljepših žena na svijetu. Tamne kose, toplih smeđih očiju i jagodica koje su
izgledale kao da se na njih možete porezati, Tarine je izgledala kao isklesana od
mramora, s previše slučajnih savršenosti da bi bila ljudsko biće. Raspuštena kosa
bila je duga i ravna, na očima je imala srebrno sjenilo i crnu olovku, na usnama
prozirno sjajilo. Bila je odjevena u bijelu mikrohaljinu i crnu kožnatu
motorističku jaknu. Bez napora je uklizala u prostoriju u crnim salonkama u
kojima bi bilo tko drugi slomio gležnjeve nakon samo jednog koraka. Tu je bio i
njezin naglasak. Tarine se rodila u Izraelu, od roditelja španjolskih Židova, a
zatim se odselila u Pariz kad je imala jedanaest godina, u Stockholm kad je imala
šesnaest godina, a u New York kad je navršila osamnaest. Imala je potpuno osobni
naglasak. Ona i Nina upoznale su se na snimanju u kupaćim kostimima za Sports

155
 Knjige.Club Books

Illustrated prije nekoliko godina u Panama Cityju. Zajedno su pozirale u žutim

bikinijima, sjedeći na suprotnim stranama gumenog čamca. Fotografija je poznala
tako poznata da su na Saturday Night Liveu napravili parodiju s dvojicom tipova.
Nini se Tarine odmah svidjela. Rekla joj je koji fotografi vole dodirivati modele i
koji agenti pokušavaju zaribati klijentice. Također joj je rekla da se ne smiješi
preširoko jer joj se vide donji, krivi zubi. Tarine je bila ljubazna, čak i ako pritom
nije bila osobito fina.
Nina se jako obradovala što vidi Tarine. I iznenadila se kad je za njom ušao
Greg Robinson. Osobno ga nikad nije upoznala, ali znala je tko je. Radio je s
njezinim ocem. Bio je producent iza najvećih hitova zadnja dva desetljeća. Sam
Samantha. Mimi Red. The Grand Band. Greg ih je stvorio, skladao je njihovu
glazbu. Čak je imao i nekoliko vlastitih hitova kasnih 1960-ih.
Greg opušteno spusti ruku na Tarineino rame - i tada Nina shvati da njezina
dvadesetsedmogodišnja prijateljica izlazi s muškarcem od barem pedeset.
Nina se probije do nje i Tarine joj se nasmiješi. Prigne se i čvrsto zagrli
prijateljicu. “Tako mi je drago da si stigla”, reče.
“Pa, da, znam da je ovo zabava stoljeća”, reče Tarine.
“Bok, Greg”, reče Nina, stisnuvši mu ruku. “Dobrodošao.”
“Zadovoljstvo mi je”, odvrati Greg. “Drag mi je tvoj otac. Neki od mojih
prvih velikih poslova bili su na njegovim pločama. Super lik.”
Nina se nasmiješi svojim usavršenim smiješkom. Brandon ih primijeti i
pridruži se razgovoru.
“Bok, Tarine”, reče, nazdravivši joj.
“Brandon”, reče Tarine, bezizražajnog lica. “Kakvo iznenađenje.”
Brandon se nasmiješi i predstavi se Gregu. Greg mu stisne ruku, a zatim se
osvrne po dnevnom boravku dok ne ugleda DJ-a.
“Ima li šanse da ja stanem za taj pult?” upita Greg.
Nina se okrene u smjeru kamo je gledao Greg, isprva ne shvaćajući što misli.
“Greg ne može podnijeti da neka druga duša bude zadužena za ono što sluša”,
reče Tarine, držeći ga za ruku.
Brandon se trenutak predugo zagleda u njihove isprepletene ruke, i po nečemu
u njegovu pogledu Nina nasluti da je manje iznenađen razlikom u njihovim
godinama, a više činjenicom što Tarine izlazi s crncem.
“Šališ se?” reče Brandon, brzo se sabravši. “Bilo bi nam drago da se pobrineš
za ritam.”
Nina nije bila sigurna što je više živcira, to što Brandon pokušava zvučati kao
Greg Robinson ili što tako ležerno govori u množini.
“Odvest ću te tamo”, reče Brandon.
“Ne želim uznemiriti vašeg čovjeka. Siguran sam da je izvrstan”, reče Greg.

156
 Knjige.Club Books

“Ne”, reče Brandon, odmahnuvši rukom. “Svejedno će biti plaćen. Shvatit će

da je ovdje Greg Robinson glavom i bradom.”
Greg se nasmije, a zatim njih dvojica krenu prema DJ-u, s namjerom da mu
slome srce.
“Ljubavi, trebam najbolje crno vino koje imaš”, reče Tarine onog časa kad ih
nitko nije mogao čuti. “Ne ovo s donje police koje daješ svima. Ono koje čuvaš
za ljude kao što sam ja, molim te. Takav mi je bio dan.”
Nina se nasmije. Tarine je mogla biti potpuno i krajnje bezobrazna. Ali Nini
jednostavno nije smetalo. Divila joj se zbog toga što se nikad nije pretvarala da je
ono što nije i što je bila tako samouvjerena oko toga tko je odlučila biti, kao da
nikad nije postojala druga opcija.
“Ne želim biti gruba”, reče Tarine. “Očito. Ali vani muškarci u vrećastim
hlačama puše cigarete. Ne mogu piti isto vino kao oni.”
Nina se nasmije. “Piju Coors iz bačvice.”
Tarine se namršti i Nini je odmah bilo jasno da nikad nije čula za Coors, nije
imala kontekst za njega, osim toga da zna da je ispod njezine razine. “Vjerojatno
mi daješ za pravo”, reče Tarine.
Nina uhvati prijateljicu za ruku i povede je iza predsoblja kroz skrivena
vratašca ispod stepenica. Pritisne četiri znamenke na tastaturi i pokaže Tarine
vinski podrum.
“Izaberi što god želiš”, reče Nina izvukavši ruku iz Tarineine. “Samo ga
zatvori nakon što uzmeš bocu.”
“Ni ne pomišljaj da me ostaviš ovdje”, reče Tarine.
Glazba se naglo promijeni iz New Wavea u Najboljih 40. Nina je gledala kako
jato djevojaka juri iz kuhinje u dnevni boravak. Tarine i Nina čule su ih kako
govore: “Nemoguće da je ovdje Greg Robinson! Nemoguće!” I cijela zabava
postala je bučnija, sve je poraslo: melodija, ritam, uzbuđeno cičanje.
“Mislila sam provjeriti kakvo je stanje vani”, reče Nina pokazavši prema
travnjaku. Tarine odmahne glavom, podigavši glas iznad žamora. “Ne, ne ideš.
Stajat ćeš ovdje sa mnom dok ne odaberem bocu, a zatim ćemo otići nekamo pa
ćeš mi reći zašto je Brandon ovdje. Mislila sam da smo završile s tom zmijom.”
Nina osjeti laganu mučninu pri pomisli da će morati objasniti. Htjela se
našaliti. Ali Tarine nije bila osoba koja bi se dala smesti. Nina se zapita, nakratko,
kako čovjek postane takav? Što je potrebno?
Da kažeš točno ono što misliš? Da se osjećaš ugodno dok drugima izazivaš
nelagodu? Da ne osjećaš - tako iskonski da ti je urođeno kao vlastita krv - da si
odgovoran za to da svima oko tebe bude ugodno i jednostavno?
Tarine značajno pogleda Ninu, čekajući da objasni. Nina slegne ramenima i
reče: “Volim ga.”
Tarine se okrene i pogleda je, nabravši obrve, ne vjerujući joj.

157
 Knjige.Club Books

Nina zakoluta očima i iskuša drugi odgovor, onaj bliži istini. “Jednostavno je
ovako lakše”, reče.
“Lakše?” ponovi Tarine.
“Aha, tako, nekako, nije toliko komplicirano i... jednostavno je lakše.”
Tarine se namršti, a zatim izvuče vino Opus One. “Uzet ću ovu”, reče.
“Može?”
Nina kimne, Tarine zatvori vrata i povuče Ninu kroz mnoštvo ljudi do
kuhinjskog pulta. Kopala je po Nininoj ladici s noževima i kuhinjskim
potrepštinama dok nije pronašla otvarač za boce.
Naiđe konobarica s vinom na jednom poslužavniku i linijama kokaina na
drugom, a Tarine odmahne rukom. “Imam sve što trebam, hvala.”
Nina je gledala kako konobarica i poslužavnik s kokainom nestaju iz kuhinje.
Pitala se kad se, točno, to dogodilo. Zar ljudi više ne mogu šmrkati kokain sa
stolića u dnevnom boravku?
Tarine okrene otvarač i izvuče čep. Ljudi oko njih okrenu se prema zvuku.
Neki su se zagledali na trenutak predugo u ove dvije ljepotice što su stajale jedna
pored druge. Obje visoke, preplanule, vitke i blistave. Zatim nastave s
razgovorima.
Nina ponovo primijeti djevojku u ljubičastoj haljini kako stoji sama pored
grickalica. Primijetila ju je ranije, dok je ulazila. Djevojka ju je sad pomalo
sramežljivo pogledala u oči. Postalo joj je jasno da želi privući njezinu pažnju, da
bi rado zgrabila priliku da s njom porazgovara.
Sve više je osjećala da zabava privlači ljude koji su htjeli da im pruži dobru
priču koju će kasnije moći ispričati. Željeli su da mogu reći da su sreli „djevojku
s plakata" ili „onu djevojku s reklame za majice" ili „kćer Micka Rive" ili „sestru
Jaya Rive" ili „ženu Brandona Randalia" ili kako god da su je opisivali.
“Poželiš li ikad biti nevidljiva na pet minuta?” upita Tarine..
Tarine je pogleda i razmisli. “Ne”, reče. “Zvuči mi kao noćna mora.” Tarine
si natoči čašu i odjednom, između njih se uvuče Kyle Manheim.
“Hej, Nina”, vikne da nadglasa glazbu. “Odlična zabava.”
“Hvala”, odvrati Nina.
“Mogu li i ja dobiti malo?” dovikne Tarine pružajući joj praznu čašu.
Tarine ga pogleda, odmjeri ga, pa odlučno reče: “Nema šanse.”
Kyle se udalji, a Tarine otpije vino. Sklopi oči dok ga je kušala, kao da sve
ostalo može čekati. Otvorivši oči, reče Nini. “Današnji dan nije bio lagan. Našla
sam bore između grudi.”
Nina se nasmije. “O čemu uopće govoriš?”
Tarine spusti čašu na radnu plohu i krišom povuče gornji dio haljine. Nina je
morala priznati da vidi sićušne boriće uz prijateljičin dekolte.

158
 Knjige.Club Books

“Starim. Ponude će početi presušivati”, reče Tarine.

“Joj, prestani”, reče Nina. “Još imaš mnogo vremena.”
“Najviše tri godine”, reče Tarine, i Nina je znala da je vjerojatno u pravu. U
svijetu u kojem su živjele, morale su žurno iskoristiti mladost jer, kad bi ona
prošla, prilike su postajale vrlo mračne.
Ali jednim je dijelom Nina čeznula za tim vremenom kad će ljudi prestati
gledati, prestati mariti. Jednim dijelom željela je uzeti svoju ljepotu i predati je
nekome drugome, tko je želi.
“Tri godine je i dalje mnogo vremena”, reče Nina.
“Nisam sigurna da se slažem”, reče Tarine.
“Jesi li zato s Gregom?” upita je tiho. “Zbog sigurnosti?”
Tatine odmahne glavom. “S Gregom sam jer me privlači njegova sijeda kosa
i jer volim razgovarati s muškarcem koji živi dovoljno dugo da ima zanimljiva
iskustva. Ne trebam ničiji novac. Imam ga mnogo i koristim ono što imam da ga
stvorim još.”
Nina se nasmiješi. “Nisam trebala očekivati ništa manje od toga.”
“Ne, nisi”, reče Tarine.
Bila je iznenađena što je Tarine gomilala novac na tako svrhovit način. Njoj
nikad nije palo na pamet da pokuša osigurati golemo bogatstvo za budućnost.
Oduvijek je htjela novac samo zato što je rješavao probleme. Sve više od toga
činilo se suvišnim, kao dodatni zrak.
“Ne mogu vjerovati da si ga primila natrag”, reče Tarine, ponovo uzevši čašu
i prekriživši ruke. Gledala je Ninu ravno u oči. “Znaš što? Učinit ću ti uslugu i
reći ću ti koji je tvoj problem.”
“O, pa imam mnogo problema”, reče Nina.
Tarine odmahne glavom. “Ne, zapravo nemaš. Upravo to je značajno. Imaš
samo jedan, veliki. Većina ljudi, svi ovdje,” reče Tarine, pokazavši rukom na sve
oko njih, “svi mi imamo tisuće malenih mana. Ja ih imam mnogo. Na primjer,
često osuđujem druge i također sam vrlo rastresena, a to je samo početak.”
Nina je doista smatrala da Tarine osuđuje ljude, ali nije to doživljavala kao
problem. I nikad ne bi o Tarine mislila kao o rastresenoj osobi.
“Ali ti,” reče Tarine, “imaš samo jedan problem. I on utječe na sve što činiš i,
Nina, žao mi je što to moram reći, ali mrzim to kod tebe.”
“U redu”, reče Nina. “Reci mi.”
Tarine otpije vino pa reče: “Vjerujem da nijedan dan u životu nisi živjela za
sebe.”

159
 Knjige.Club Books

RICKY ESPOSITO ZNAO SE NA SAMO DVA NAČINA UDVARATI ŽENAMA. JEDAN JE BIO
recitiranje Shakespeareovih soneta, drugi izvođenje čarobnog trika.
Izabrao je čaroliju pa je kopao po kuhinjskim ladicama Nininog doma tražeći
špil karata, dok je Kit sama u dvorištu pila mineralnu vodu i upućivala
poluosmijehe polustrancima koji su migoljili po travnjaku njezine sestre. Spazi
Vanessu kako pored roštilja razgovara sa Sethom. Ranije se doimala vrlo tužnom,
ali onda je rekla Kit da je ‘čvrsto odlučila upoznati nekoga novog’, a Kit je
odlučila da je neće ispitivati što bi to trebalo značiti. Ako je bila na putu da
preboli Huda, odlično. Sada se smijala kao da je Seth Whittles najzabavniji lik na
svijetu. Prolazila je rukama kroz kosu, poigravala se pramenom pored lica.
Gledala je kako Vanessa stavlja ruku na Sethovo rame i lagano ga gura,
zadirkujući ga. Kit načas osjeti ubod straha. Zar će se morati pretvarati da je
Ricky duhovit? Uf.
Pomisli na Ninu koja je gledala Brandona kao da je ponosna što stoji pored
njega. Prisjeti se kako je majka govorila o ocu kao da je sam Krist.
Nije mogla biti takva.
Okrenula se upravo kad je Seth poljubio Vanessu, a pred njom se pojavi
Ricky, zajapuren, sa špilom karata u ruci, hvatajući dah.
“Odaberi kartu, bilo koju”, reče, a Kit požali zbog svake svoje odluke koja ju
je dovela do ovog trenutka. Upravo je ovo oduvijek htjela izbjeći: prisilu da se
pretvara da su muškarci zanimljivi.
Pogleda Rickyja, a zatim karte, savršeno raširene pred njim. Izvuče jednu iz
sredine.
“Da je pogledam?” upita, uzdahnuvši.
“Znam da ti se čini bezveznim, ali udovolji mi. Dugo sam ovo vježbao i
možda te uspijem zaprepastiti.”
Kit se nasmiješi i, usprkos sebi samoj, počne navijati za njega. Pogleda kartu.
Karo osmica. “Dobro”, reče. “Jesam.”
Ricky joj pruži špil, ovaj put presječen na pola. “Dobro, stavi je natrag”, reče,
pokazavši na donju polovicu. Kit učini kako joj je rečeno, a Ricky promiješa. Sada
je njezina karta bila izgubljena među mnogima. Premetao je karte po rukama i,
dok je to činio, Kitinu pažnju privuče metež oko bazena. Nije vidjela što se
događa, ali činilo se da postaje bučno.
160
 Knjige.Club Books

Ricky spretno podigne kartu s vrha špila. “Je li ovo tvoja karta?” upita. Tref
trica.
Kit odmahne glavom. Željela je da mu uspije, shvati. Htjela je da je očara.
“Ne, žao mi je.”
Ricky se nasmiješi. “No, dobro.” Kvrcne prstom po špilu kao čarobnim
štapićem i ponovo izabere jednu kartu. Sad je to bila karo osmica. Kit osjeti lagano
uzbuđenje. “Opa”, reče, iskreno impresionirana.
Nije znala kako je zamijenio tref tricu za karo osmicu. Znala je da mora biti
nešto jednostavno, ali nije mogla shvatiti što.
“Želiš li znati kako sam to učinio?” upita Ricky, sretan što ju je razveselio.
“Ne bi li trebao to skrivati?” upita Kit.
Ricky slegne ramenima pa Kit pristupi bliže, smanjivši udaljenost između
njih.
“Dobro”, reče. “Pokaži mi.”
Ricky ponovo izvuče špil i pokaže joj usporeno. Kad je otkrio pravu vještinu
potrebnu za iluziju - podizanje dvije karte, a da pritom izgleda kao da je uzeo
samo jednu - stajala mu je dovoljno blizu da primijeti da miriše na svježe oprano
rublje.
“I to je sve”, reče Ricky, pokazavši joj kako drži karte. “Zove se duplo
podizanje.”
“Super”, reče Kit. Stvarno je dobro mirisao. Kako je to postizao?
“Mogu ti pokazati kako se to radi”, reče Ricky. “Ako hoćeš.”"
“Ma ne”, reče. “Ali ponovi. Želim vidjeti mogu li primijetiti dok to radiš.”
Zapravo je nije bilo briga. Samo je htjela mirisati rukav njegove majice. Samo
je htjela osjećati uzbuđenje njegovog interesa.
Tada je Ricky pristupio bliže i poljubio je, užurbano i uplašeno. Usne su mu
bile meke i nježne.
Ali dok se njegovo tijelo privijalo uz njezino, Kit je u želucu osjećala da je
sve ovo pogrešno. Ovo nije bilo to. Što god ‘to’ značilo.
Jer Ricky joj se sviđao - zaista jest. Ali onog trena kad su njegove usne
dodirnule njezine, znala je da ga nikad nije zaista željela poljubiti.
Bila je poprilično sigurna da nije htjela poljubiti nijednog momka.
Odjednom očajnički poželi utišati glas koji ju je, tada shvati, zvao godinama.
I zato poljubi Rickyja Esposita još snažnije. Zagrli ga i stisne grudi uz njegove
kao da će, ako se jako potrudi, uspjeti poreći sve ono za što je znala da je istina.

161
 Knjige.Club Books

TARINE JE POŠLA U POTRAGU ZA DOBRIM DŽOINTOM PA SE NINA MOTALA PO KUHINJI

i razgovarala s dvojicom producenata. Bila je gotovo sigurna da se obojica zovu
Craig.
“Tvoj kalendar iz 1980. je definitivno najbolji kalendar svih vremena”, reče
Prvi Craig. Bio je zdepastiji, mesnatiji, ali snažan. Izgledao je kao da vjerojatno
vježba dva sata dnevno.
Nina se nasmiješi praveći se polaskana, praveći se da mari.
“Mislim... srpanj?” reče Drugi Craig. Bio je plavokos, četvrtaste čeljusti, čak
mu je i držanje bilo bahato. “Ona u bijelom bikiniju...” Zazviždi.
“Još uvijek razmišljam o toj”, reče Prvi Craig.
“Baš lijepo”, reče Nina suho. A zatim brzo doda “Što?”, pogledavši u
suprotnom smjeru, kao da čuje da je netko zove sa stepenica. “Odmah dolazim!”
Zatim se nasmiješi i ostavi ih u kuhinji.
Kad je došla do stepenica, vidje Brandona kako pored ulaznih vrata razgovara
s nekim olimpijskim trkačem za kojeg je znala da bi ga se trebala sjećati. Ali
umjesto da se pridruži razgovoru, okrene se i ode uz stepenice, tražeći trenutak
mira. To je bilo u redu, zar ne?
Prođe pored para koji se ljubio naslonjen na zid u hodniku. Nasmiješi se
dvjema bivšim dječjim zvijezdama koje su sjedile na podu i motale džoint.
Uđe u svoju sobu i zatvori vrata. Zatim uđe u glavnu kupaonicu i stane pred
zrcalo. Ponovo nanese ruž i cmokne usnama.
Je li Tarine u pravu?
Kako živiš neki dan za sebe? Nina nije znala. Zamišljala je kako bi izgledao
dan u njezinom životu da ga živi samo za sebe. Možda bi nekamo otišla sama.
Recimo, na portugalsku obalu. Samo ona, sunce, dobra knjiga i njezina Ben Aipa
daska. Sitna zadovoljstva. Provodila bi vrijeme daskajući, a zatim bi jela dobar
kruh. I sir.
Zaista, Nina je samo htjela mir i tišinu koji tako dugo traju i tako su sigurni
da bi joj se mogli uvući u kosti.
“Oprosti?”

162
 Knjige.Club Books

Nina se okrene prema vratima spavaće sobe, onima koja su trenutak ranije
bila zatvorena. Sada su bila otvorena, a u hodniku je stajala djevojka s rukom na
kvaki.
Ona u ljubičastoj haljini od džerseja.
“Nina?” upita djevojka.
“Da?”
Djevojka je bila niska i mlada, mogla je imati sedamnaest ili osamnaest
godina. Kosa joj je bila tamnoplava, koža svijetla i savršeno čista, kao da nijedan
dan nije provela na suncu.
“Pitala sam se ako bih mogla...” Prsti su joj se tresli. Sa svakom riječi, glas
joj je postajao sve drhtaviji. “Pitala sam se mogu li s tobom razgovarati. Samo
kratko.”
“Pa”, reče Nina. “Može, uđi. Kako ti mogu pomoći?”
Dok je gledala djevojku koja je stajala ispred nje, počne joj se ukazivati
odgovor. Ali nije ga mogla još utvrditi.
“Htjela sam... dakle”, reče djevojka, kršeći ruke, a zatim postane svjesna da
to čini. “Zovem se Casey Greens”, reče.
“Bok, Casey.” Nina primijeti malo zajedljivosti u svojem glasu. Pokuša bolje
prikriti sumnjičavost. “Čini mi se da želiš nešto reći.”
A onda Nina primijeti. Ili, bolje rečeno, shvati ono što je već vidjela. Caseyne
usne.
Veliku donju usnu, punu kao prepun jastuk.
Casey Greens nije nimalo sličila na Ninu, Jaya, Huda, Kit ili na Micka. Osim
po toj usni.
I Ninino srce se stegne.
Casey progovori. “Mislim da je Mick Riva možda moj otac.”

* * *

Casey Greens nije nikako spadala u Malibu, od svih mjesta. Među bogataše i
njihova savršena tijela. Znala je to. Osjećala je to sa svakim korakom po debelom,
skupom sagu. Nikad prije nije stajala na nečem tako mekanom i baršunastom.
Odrasla je u svijetu istrošenih čupavaca.
Čupavi sagovi, drvene obloge i komarnici na vratima koji su svejedno
propuštali kukce. Došla je iz doma koji je bio topao čak i kad je bilo hladno, iz
doma punog ljepote iako je bio kategorički ružan. Njezin grad zvao se Rancho
Cucamonga. Njezini roditelji bili su Bili i Helen. Njezina kuća bila je kalifornijski
ranč. Na krovu je imala kućicu za ptice.

163
 Knjige.Club Books

Bila je jedinica, odlikašica - od one djece koja vole provoditi subotnje večeri
s roditeljima. Njezina mama radila je najbolji složenac od tune na svijetu. Casey
je svake godine tražila da joj ga pripremi za rođendan. Shvaćala je da živi prilično
zaštićenim životom - sve dok u jednom okrutnom događaju nije izgubila roditelje.
Casey je u glavi još čula taj pojam, budila se s njime u mislima i tonula u san
dok joj je zvonio u ušima, čak i tjednima nakon prometne nesreće roditelja: smrt
pri sudaru.
Njezini roditelji - njezini pokojni roditelji - nisu je pripremili za život bez njih.
Nisu je pripremili za usamljenost, za pravu odraslost, za užasna otkrivenja koja
će sada izaći na vidjelo.
Oduvijek je znala da je posvojena, da je njezina biološka majka umrla pri
porođaju. Ali nije znala mnogo više. I bila je time zadovoljna. Imala je roditelje.
Dok ih odjednom više nije imala.
Danima nakon pogreba spremala je stvari svojih roditelja i pokušavala
odlučiti što da radi sa životom koji su dijelili. Što da učini s očevom odjećom?
Gdje da stavi majčin dezodorans? Spremala je i raspremala, preraspoređivala.
Upala je u vrtlog misli. U njezinoj glavi i srcu fraze ‘ostaviti sve gdje jest’ i
‘maknuti sve s očiju’ borile su se za prevlast. Sjela je na pod i sklopila oči. Zatim
joj je na pamet pala divlja zamisao da učini nešto što nikad prije nije: da
potraži svoj rodni list.
Trebalo joj je sat i pol da ga pronađe. Bio je u zaključanoj kutiji ispod nekoliko
drugih papira. Casey ga izvuče i pogleda. Na rođenju je dobila ime Casey Miranda
Ridgemore. Biološka majka zvala se Monica Ridgemore. Prostor za očevo ime
bio je prazan.
Zatim je pronašla sliku mlade žene. Plavokose, lijepe. Velike oči, visoke
jagodice, američki osmijeh. Okrenula je sliku da vidi što je iza. Nepoznatim
rukopisom pisalo je: Monica Ridgemore. Umrla 1. kolovoza, 1965. Ispod datuma
bila je još jedna opaska: Tvrdi da je dijete ishod jedne noći s Mickom Rivom.
MickRiva? Casey je pomislila da je krivo pročitala. Valjda je nešto krivo
shvatila. Mick Riva?
Izvukla je svezak majčine enciklopedije sa slovom R samo da se uvjeri da nije
luda.

Riva, Mick - pjevač, tekstopisac, rođen 1933. Smatra se jednim od

najvećih američkih glazbenika svih vremena. Mick Riva (rođen kao
Michael Dominic Riva) proslavio se kasnih 1950-ih i osvojio vrhove top-
ljestvica romantičnim baladama i čistim vokalom. Njegova pjevačka
popularnost, klasična naočitost i besprijekoran stil proslavili su ga kao
jednu od najvećih ikona dvadesetog stoljeća.

Casey zatvori knjigu.

164
 Knjige.Club Books

Trebalo joj je nekoliko tjedana da se pomiri s tom zamisli. U trenucima kad

je osjećala da može ustati iz kreveta zagledala bi se u svoje lice u zrcalu i
uspoređivala ga s naslovnicom albuma koji je pronašla u očevoj hrpi ploča.
Ponekad joj se činilo da nešto vidi, drugi put joj se činilo da je luda. Čak i ako je
ta zamisao bila smislena, što je mogla učiniti? Ući u trag jednom od najslavnijih
pjevača na svijetu i suočiti se s njime?
Ali prije tri tjedna ugledala je djevojku po imenu Nina Riva na naslovnici
časopisa Now This. Pisalo je da je kći Micka Rive i živjela je u Malibuu u
Kaliforniji. I Casey je pomislila: Malibu nije uopće tako daleko.
Prije nego što su joj poginuli roditelji, Casey je primljena na Kalifornijsko
sveučilište u Irvineu, trebala je krenuti na jesen.
Nakon smrti roditelja, znala je da joj je odlazak na fakultet jedino što joj
preostaje na svijetu. Na fakultetu će morati započeti iznova.
Ali nakon što je spakirala sve u kamionet i krenula na orijentaciju za brucoše,
Casey se odvezla dalje od skretanja prema jugu za cestu broj 15 koja vodi u Irvine.
Shvatila je da je krenula zapadno prema cesti broj 10 koja vodi u Malibu. Što to
radim? Pomislila je. Zar mislim da ću samo nekako pronaći tu Ninu Rivu?
Svejedno, nastavila je voziti.
Kad je stigla do obale, vozila je gore i dolje po PCH-u pokušavajući naći
trgovinu na slici. Onu iz koje je Nina izlazila. U članku je pisalo da su Nina i
njezina braća i sestra izgubili majku prije gotovo deset godina. I kad je ponovo
pogledala Nininu sliku, u očima joj je primijetila tugu, možda zamor svijetom.
Zaključila je da vjerojatno umišlja. Ali ipak, mislila je, Nina sigurno zna kako je
izgubiti roditelja.
U Malibuu nema mnogo supermarketa pa Casey nije trebalo dugo da pronađe
onaj pravi. Ušla je i stala u red bez ičega u rukama. Kad je došla do blagajne,
upitala je: “Oprostite što vam smetam. Poznajete li Ninu Rivu?”
Blagajnica odmahne glavom: “Pa, vidjela sam je, ali je ne poznajem.”
Casey je pokušala sa svakom blagajnicom koju je vidjela, zatim s mesarom, s
prodavačem u pekarnici i s voditeljem smjene. Dok napokon netko nije rekao: “A
zašto ne odete u Ribe kod Rive!”
Casey se odvezla do restorana za koji je upravo doznala, parkirala auto i ušla.
Gledala je svakog gosta, svakog konobara. Otišla je do pulta. “Je li Nina ovdje?”
Plavokosa žena na čijoj je pločici s imenom pisalo WENDY pogledala ju je i
odmahnula glavom. “Ne, žao mi je, mila.”
Poražena, Casey ode do svojeg kamioneta. Bila je luda!. Zar se odvezla u
Malibu i pokušala ući u trag slavnoj manekenki sa slavnim ocem? Pa to rade
voajeri!
Casey izađe unatrag s parkirališta i krene na jug. Zaustavi se na benzinskoj
postaji kako bi napunila spremnik i pokušala odlučiti puni li ga zato da bi se vratila

165
 Knjige.Club Books

kući, da bi stigla na prvi dan predavanja na fakultetu u Irvineu ili da bi se zaletjela

s litice.
Izašla je iz auta i zamolila blagajnika da naplati dvadeset dolara za pumpu
broj dva. Vratila se do auta, stavila mlaznicu u spremnik i pritisnula zatvarač na
crijevu. I tada je čula razgovor dvojice muškarca na pumpi pored njezine.
“Ideš li sutra navečer na zabavu kod Riva?” upita visoki.
“Bez sumnje, stari.”
“Onda mi daj adresu.”
Drugi muškarac se nasmije dok je izvlačio mlaznicu iz spremnika. “Craig,
znaš da nisi pozvan ako ne znaš adresu.”
“Pa onda mi daj adresu, što te košta?”
“Svi iz Malibua će biti ondje, a ti ćeš sjediti sam jer ne znaš gdje Nina živi.”
“Čovječe, daj mi adresu, Duguješ mi jer sam ti sredio ono za onu curu iz
Gladstonesa.”
Nakon toga, drugi muškarac brzo izrecitira adresu, poput automata: “Cliffside
Drive, 28150.”
Eto. Casey je prešla sav taj put i sudbina se pobrinula. Te je noći spavala u
kamionetu, parkirana pored ceste na obali. A zatim je ujutro pregledala svu odjeću
koju je spakirala i izvukla jedinu zgodnu haljinu koju je imala.
I tako je došla ovamo.

* * *

“Tko si ono rekla da ti je majka?” upita Nina.

Dok je Nina slušala Caseynu priču, usta su joj se osušila. Počela je računati u
mislima prema godinama ove djevojke. Rodila se nakon što je Mick zadnji put
otišao. A Nina nije imala pojma u kakve se nevolje otac uvalio otada. Tako da je
bila jednako stručna u svemu tome koliko i Casey.
“Zapravo ne znam puno o njoj”, reče Casey. “Sve što znam je da se zvala
Monica Ridgemore. Mislim da je umrla dok me rađala.” Casey otvori torbicu i
izvadi fotografiju pa je pruži Nini.
“Bila je vrlo mlada kad me rodila”, reče Casey. “Mislim, bila je kao ja sad.”
Nina nije znala što će joj fotografija i zašto je uopće pitala za Caseynu majku.
Svejedno, uzela ju je i proučila. Monica je, barem na slici, bila mlada, plavokosa
i lijepa na vrlo konvencionalan način. Bilo je jasno odakle Casey velike oči. Ali
toliko toga na Casey nije se moglo povezati ni s majkom ni s navodnim ocem.
Jagodice, boja puti, nos... nije bilo sličnosti ni s Monicom ni s Mickom.
Zapravo, Casey uopće nije sličila na Micka Rivu, osim po donjoj usni.

166
 Knjige.Club Books

Okrene fotografiju i pročita tekst na poleđini: Tvrdi da je dijete ishod jedne

noći s Mickom Rivom. Vjerojatno je bilo mnogo žena koje su sanjarile o aferi s
Mickom Rivom, zar ne?
Nina se nadala, za Caseyno dobro, da je tvrdnja pogrešna. Nadala se da je
tamo negdje neki bolji čovjek koji čeka da ga Casey pronađe i kaže mu da je
njegova kći. Vrati joj fotografiju i natjera se na duboko disanje cijelim tijelom,
svjesna da joj to rijetko pomaže. No vrijedilo je pokušati.
Pokaže Casey da sjedne na jednu od kožnatih stolica pored prozora, a ova je
posluša s takvim poštovanjem i tako spremno da je Nina shvatila da joj je još
ranije trebala ponuditi da sjedne.
Sjela je pored nje ne znajući što bi joj rekla. Što je Casey htjela?
“Kakva noć”, reče Nina.
“Da, zaista”, odvrati Casey.
Neko su vrijeme samo šutjele. Obje su se pitale što bi mogle reći. U tišini su
jednostavno gledale kako se zabava odvija na travnjaku ispod njih.
Kaos je polako vrio. Glazba je bila zaglušujuća i ljudi su bili u raznim fazama
razodijevanja. U bazenu je bilo barem stotinu osoba. Netko je namjestio mlazove
u jacuzziju da se odbijaju od poslužavnika za serviranje i prskaju ljude na
travnjaku.
Pored roštilja sjedila je mlada žena i čitala knjigu. Casey bolje pogleda. “Je li
to djevojka iz Flashdancea?” upita.
Nina kimne. “Jennifer Beals, da. Volim je.”
Casey raširi oči. Kakav svijet.
Nina primijeti da Jay razgovara s vrlo visokom plavušom. Činilo se da joj
pokazuje ocean.
“Vidiš onog tipa?” upita Nina. “Onog visokog koji razgovara s plavušom?
Tamo sa strane?”
Casey se prigne bliže. “Da.”
“To je moj brat Jay.”
“O, dobro”, reče Casey, kimajući.
“Dakle, možda je i tvoj...”
“Mogao bi biti i moj brat.”
Nina pogleda Casey u pokušaju da shvati kakav je ovo bizaran razgovor.
“Da”, reče. “Mogao bi biti i tvoj brat.”
Nina pogledom potraži Kit i primijeti da razgovara s nekime u udaljenom kutu
dvorišta. Stavi prst na prozor. “Djevojka u topiću i odrezanim trapericama koja
razgovara s onim mršavim tipom...”
“Možda mi je sestra?” upita Casey.

167
 Knjige.Club Books

Nina kimne. A zatim počne tražiti Huda. Pregledala je zonu, katalogizirala je

svaku osobu koju je vidjela. Nije mogla nigdje pronaći njegova široka ramena i
bačvasti torzo. “Pokušavam pronaći svojeg brata, Huda, ali... čini se da nije ondje
dolje.”
Dok je tražila, Nina je razmišljala što bi se dogodilo da ga njegova biološka
majka nije ostavila u Juneinim rukama. Bi li se pojavio u nekom trenutku, željan
da ih upozna? Da dozna o svojem ocu?
Zamisli kako bi bilo da su jedno drugome stranci. Kakav bi gubitak bio da je
provela cijeli život ne poznajući tu osobu koja je posjedovala jednu trećinu
njezina srca. Da nije vidjela Hudovu opsesiju frizbijem ili njegovo uzbuđenje kad
je dobio prvi fotoaparat, da nije upoznala njegovu nježnost ili da nije znala kako
se počne znojiti od previše octa u hrani. Bio je njezin.
Pogleda Casey. Teče li ista krv i njezinim venama? Nina nije znala. Nije bila
sigurna ni vjeruje li da bi Casey zaista mogla biti njezina sestra ili ne. Ali ako je
bila, Nini je već bilo žao zbog onoga što su izgubile.
Casey je i dalje gledala kroz prozor, povremeno krišom pogledavajući Ninu.
Pokušavala je procijeniti što se točno događa u Nininom umu. Podsjetila se da ne
poznaje ženu u čijoj spavaćoj sobi trenutno sjedi. Nije imala temelja za pogađanje
njezinih misli.
“Oprosti što sam ti upala na zabavu”, reče Casey.
Nina odmahne glavom. “Svi su pozvani. Čini se da ti možda čak ovdje i
pripadaš.”
Casey se pristojno nasmiješi. Nina također. I osmijesi su im bili sasvim
različiti, nimalo slični.
“I moja majka je umrla”, reče Nina. “Bila je jedini roditelj kojeg sam imala.
Kojeg smo imali. Pa zato... žao mi je. Nitko ne bi smio prolaziti kroz to. Što si ti
prošla.”
Casey je pogleda i osjeti da joj se želi rastopiti u rukama. Možda je ovo bilo
sve što je htjela. Samo nekoga tko razumije, tko će joj reći da se ne mora pretvarati
da je dobro.
Nina posegne za Caseynom rukom, kratko je stisne i pusti.
A zatim su njih dvije - nešto između strankinja i roda - u tišini gledale zabavu
s prozora na drugom katu.

168
 Knjige.Club Books

Ponoć

MICK RIVA STAJAO JE PRED ZRCALOM U SPAVAĆOJ SOBI I PORAVNAVAO KRAVATU.

Izgledao je dobro za pedesetogodišnjaka i znao je to. Nekad ugljenocrna kosa
sada je bila više boje soli i papra. Nekad glatko lice naboralo se na čelu, oko očiju
i usta. Njegov dobar izgled nije izblijedio, nego se samo čvršće ukorijenio.
Nosio je crno odijelo i tanku crnu kravatu - kombinaciju po kojoj je bio poznat
desetljećima i koju je usavršio.
Pored njega, na toaletnom stoliću, bila je demo snimka triju pjesama koje je
snimio za novi album. Njegova diskografska kuća sve ih je blago odbila. Poslali
su mu vrlo ljubaznu poruku koja je uključivala vrlo neljubazan prevrat: „Brine
nas to što su ove snimke previše u klasičnom stilu Micka Rive. Ali uzbuđeni smo
zbog budućnosti koja će nam otkriti tko je Mick Riva iz 1980-ih.“
Sam pogled na to ga je ljutio. Kako je došlo do toga da netko kao on - zvijezda
- mora slušati ideje dvadesetogodišnjaka probušenih ušiju, opsjednutog
sintesajzerima, koji radi kao lovac na talente?
Angie bi se borila i natjerala ih da objave snimke - i bilo što drugo što bi
odlučio objaviti. Ali, nažalost, više nisu bili zajedno.
Angie, njegova menadžerica i šesta žena, uvijek je shvaćala da Mick samo
treba raditi po svojem i svijet će pritrčati. Djelovalo je zadnjih trideset godina.
Angie je to shvaćala.
Poželio je da se može vratiti u vremenu i upozoriti samog sebe da je ne vara,
ili da barem pazi da ga ne otkrije, ili, možda, da se ne zaljubi u nju 1978., kad je
bila samo mlada nova crvenokosa u uredu njegovog menadžera. Jer sada više nije
znao tko će se boriti za njega.
Kad se zaljubiš u pomoćnicu svojeg menadžera, otpustiš njega, promakneš
njegovu lijepu pomoćnicu, oženiš je, a zatim se od nje razvedeš, ostaneš i bez žene
i bez menadžera.
Tako je Mick došao do toga da ima pedeset godina i da živi sam s batlerom,
Sullivanom. Samo on i Sully u njegovoj vili od bijele cigle obrasloj bršljanom
koju je Angie odabrala i uredila. Voljela je veliku kuhinju koja je bila i
blagovaonica. Sada je Mick odbijao da mu Sully pravi večeru jer se nije htio
osjećati bijedno dok sasvim sam sjedi za stolom. Bio je to stol za šestero.

169
 Knjige.Club Books

Znao je razmišljati kako bi bilo lijepo imati veliku obitelj, da mu sva djeca
dođu u nedjelju na večeru. Napunili bi kuću, ponovo bi sve živnulo. Razmišljao
je o tome da ih nazove. Ninu, Jaya, Huda i Katherine.
Sada su bili mlade odrasle osobe. Mogao bi ih razumjeti, možda im ponuditi
kakav savjet ili im biti od koristi. Možda bi im se i to svidjelo.
Razmišljao je da podigne slušalicu i nazove.
Ali tada je u sandučić dobio rukom pisano pismo.

* * *

Usprkos tome što nisu postojale službene pozivnice za zabavu kod Riva, Kit je
svake godine ipak slala jednu.
Nekad, sredinom kolovoza, uzela bi komad papira iz bilježnice i napisala
datum, vrijeme i adresu. Zatim bi dodala: „Srdačno ste pozvani na zabavu kod
Riva.“
I adresirala bi je na oca.

Mick Riva
380 N Carolwood Drive
Los Angeles, California 90077

Nakon desetljeća provedenih na putu, skrasio se u kući na Holmby Hillsu,

manje od trideset milja od svoje djece. Prije pet godina, Kit mu je ušla u trag. I
otad je, svake godine, slala kuvertu točno na isti način.
Ove je godine prvi put primijetio.

* * *

Mick obuje svečane cipele, uzme ključeve i izađe iz kuće. Uđe u svoj novi crni
Jaguar i spusti stopalo na gas. Pojuri niz Sunset Boulevard prema oceanu, s rukom
pisanom pozivnicom na suvozačkom sjedalu.

170
 Knjige.Club Books

ODMAH IZA PONOĆI WENDY PALMER SKINULA JE HALJINU I DONJE RUBLJE. STAJALA
je gola u stražnjem dvorištu pored jacuzzija, a zatim se polako počela spuštati u
zaparenu vodu. Jacuzzi se nalazio uz najudaljeniji kraj bazena, koji je bio na
najudaljenijm dijelu travnjaka, pa ju je isprva vidjelo samo nekoliko osoba.
Uskoro je uronila u klokotavu vodu i otplutala do jedinih ljudi koji su u tom
trenutku bili u jacuzziju.
Dva su muškarca prestala razgovarati da bi je pogledala. Nasmiješila se i
lagano podigla obrve: “Bok.”
Stephen Cross i Nick Marnell obojica su je gledali, odmah se zainteresiravši.
Bili su basist i bubnjar britanskog new wave benda s pjesmom na trećem mjestu
američke top-liste.
Ovo im nije bio prvi put da su se zatekli u jacuzziju s golom ženom. “Bok”,
odvrati Nick.
“Zdravo”, reče polako Stephen.
Wendy prvo poljubi Nicka pa Stephena. Zatim se pomakne na mjesto gdje ih
ljudi nisu mogli vidjeti prije nego što je nastavila sa svojim planom.
“Zbilja ćemo ovo izvesti?” šapne Nick Stephenu.
A Stephen slegne ramenima.
I tako je počelo. Baš kako je Wendy željela.
Došla je na zabavu s namjerom da vodi ljubav s dva privlačna tipa dok ljudi
gledaju. Nije to činila zbog promatrača. Nije htjela nikoga zabavljati. Bila je ondje
samo radi vlastite zabave. Oduvijek je željela to učiniti. Razmišljala je o tome s
vremena na vrijeme kad bi se malo napila ili se našla stisnuta uz muškarca, želeći
da nisu sami. Ali kad se tog jutra probudila, znala je da, ako ikad to misli učiniti,
to mora biti večeras.
Jer zabava kod Riva bila je Wendyn posljednji bal.
Došlo je vrijeme da napusti Los Angeles. Odlučila je odustati od glumačke
karijere, dati otkaz u Ribama kod Rive i završiti lakrdiju jednom zauvijek. Uskoro
će doći kraju i njezini dani zabave.
Počeo joj je nedostajati Oregon. I napokon je odlučila da je došlo vrijeme da
pođe kući i uda se za sina očevog najboljeg prijatelja. Zvao se Charles i volio ju
je od djetinjstva. Ona je bila mršava plavokosa djevojčica s trakom za kosu, a on

171
 Knjige.Club Books

smeđokosi dragi mališan okruglog lica koji je uvijek pospremao svoje igračke.
Sada je Wendy bila ljepotica iz provincije u velikom gradu, a Charles je ćelavio
u dvadeset šestoj godini.
Prošlog Božića Charles joj je priznao da je još uvijek voli. “Kad bi mi rekla
da čekam, čekao bih…”, rekao joj je u hodniku kuće njezinih roditelja na Badnjak,
baš dok je majka pripremala šunku za večeru. “Čekao bih čak i da postoji mala
šansa.”
Poljubila ga je u obraz. I oboje su otišli, sumnjajući u to da će mu se vratiti.
Kad se vratila u L.A., odmah nakon Nove godine, nanjušila je smog onog
trenutka kad je sletjela u zračnu luku. Deprimirao ju je njezin jednosobni stan.
Uporno su je zvali na audicije za uloge dosadnih djevojaka i dosadnih supruga.
Gubila je uloge zbog djevojaka iz Doline koje su podizale glas na kraju rečenica
kao da stalno postavljaju pitanje. Jedina uloga koju je dobila bila je ona da se
uvija na sportskom autu odjevena u bikini. Natapirali su joj kosu s toliko laka da
ju je nakon toga morala prati četiri puta.
Kad joj je agent rekao da je sa dvadeset šest godina prestara da bi glumila
djevojku Harrisona Forda, znala je da odlazi kući. Udat će se za dragog muškarca
rijetke kose i za novac. Imat će dragu djecu koju će voljeti svim srcem. I vjerojatno
će se udebljati. U dugim periodima izgubit će samu sebe kad sve preuzme bujica
školskih recitala, noćenja kod prijatelja i utakmica košarke, takvom silom da će
njezina osobnost biti otplavljena. Ali to joj je bilo u redu. Takav život sada joj se
činio nekako divnim.
Jutros je rezervirala jednosmjernu kartu za Portland. Sljedećeg utorka
zauvijek će napustiti L.A.
Ali prije toga morala je poševiti dvije rock zvijezde u jacuzziju dok svi
gledaju.

172
 Knjige.Club Books

LARA JE OTIŠLA U KUPAONICU PRIJE BAREM DESET MINUTA, PA JE JAY UBIJAO

vrijeme. Stajao je pored kamina u dnevnom boravku i razgovarao s Mattom
Palakikom, umirovljenim daskašem. Kao tinejdžer, Jay je obožavao Matta. Čak
je nalijepio fotografije nekih od njegovih najvećih valova na zid svoje sobe. Ali
Matt je sada bio otac blizanaca i živio je u svojem zavičaju, na Velikom otoku na
Havajima. Taj je tjedan bio u L.A.-u na sastanku u vezi s licenciranjem svojeg
imena za kupaće kostime.
Jay ga je slušao kako priča o tome kako opet istinski uživa u surfanju otkad
se prestao natjecati.
“Ali za tebe je to još daleko, stari. Imaš ispred sebe dugu karijeru”, reče Matt.
“Svi tako kažu.”
“Hvala”, reče Jay, kimnuvši.
“I, gle, ako dobro odigraš, za desetak godina mogao bi raditi ovakva sranja
kakva ja radim sad, stavljati ime na stvari i uzimati za to plaću. Svi samo bacaju
novac. Kao da ga odjednom ima previše. Sve će postajati sve veće i veće. A,
kažem ti, ponekad su financijska sigurnost i mir slađi od pobjede. Svakog dana
ustanem i surfam jer želim, a ne jer moram. Znaš li kad sam zadnji put tako živio?”
“Jasno”, reče Jay. “Vidim.”
“Kad ste samo ti i val i ne misliš na statistike, trening, ni...”
Jay je slušao napola, usredotočen na svoju nesigurnu budućnost, onu koju još
uvijek nije imao snage spomenuti nikome osim Lari. Njegova mirovina neće biti
poput Mattove. On će se morati povući i odustati od same aktivnosti. Nije
postojao “pravi smisao” koji bi dobio u zamjenu za ono što gubi. Jednostavno je
gubio sve.
Jaya su tek počeli smatrati jednim od najboljih - njegova je karijera tek počela.
Tek je nekoliko godina dobivao svu pažnju. I nije mu trebalo dugo da se navikne
na dodvoravanje. Sada će ga srce koštati upravo onoga zbog čega se osjećao
iznimnim.
Bio je najstariji sin Micka Rive - nije li trebao u nečem biti najbolji? Načas,
Jay pomisli kako bi radije umro dok je velik nego živio kao običan čovjek. Nije
bio siguran da može podnijeti teret nebitnosti.
“Čuj, moram krenuti”, reče Matt, pogledavši na sat. “Ujutro imam let doma.
Ako ga propustim, žena će me ubiti.”
173
 Knjige.Club Books

“Dobro, stari, čuvaj se”, reče Jay, a zatim doda: “Rado bih nekad došao onamo
i porazgovarao s tobom. Znaš, o daskama koje radiš. Što planiraš sada kada si,
znaš...”
“Star?”
Jay se nasmiješi. “Umirovljen.”
“Naravno, stari. Čujemo se uskoro.”
Baš kad je Matt otišao, Jay osjeti kako se neka ruka isprepliće s njegovom.
“Oprosti, red je bio beskonačan”, reče Lara. “Na ovoj zabavi je previše ljudi.
Je li uvijek ovako?”
Jay se osvrne, promotrivši mnoštvo u ostatku kuće. Ljudi su se počeli
natiskivati u malim prostorima. Parovi su se sklonili na stepenice, a djevojke su
sjedile na podu. Kroz prozore se jasno vidjelo da je prednji travnjak pretrpan kao
i stražnji.
“Zapravo”, reče Jay, “ovo jest puno. Čak i za ovu zabavu.”
“Ima li neko tiše mjesto na koje možemo otići?” upita Lara.
“Da”, reče Jay. “Naravno. Na što misliš? Na plažu?”
“Plaža mi je pomalo...” Lara napravi grimasu koju Jay očajnički pokuša
dešifrirati. Što je htjela reći? Da je plaža previše romantična? Previše sladunjava?
Prehladna? Premračna? Nije bio siguran.
“Dobro”, reče Jay, uzme je za ruku i izvede je kroz ulazna vrata, kroz gužvu,
pored pomoćnika za parkiranje, a zatim u relativno tihi mrak privremenog
parkirališta u koje su uzvanici pretvorili bočno dvorište kuće njegove sestre.
Prošao je pored dvoje ljudi koji su se ljubili sa žarom koji mu se učinio
beskrajno smiješnim, dok nije shvatio da su to Kitina prijateljica Vanessa i onaj
DJ kojeg je unajmio. Odmah skrene pogled ali ipak pogleda ponovo, iznenađen
intenzitetom. Nije imao pojma da Vanessa ima to u sebi.
“Ovaj...” reče Jay, nastojeći zaboraviti ono što je vidio. “Idemo u Hudov
kamionet.” Jayev auto nije imao krov ni vrata, ali znao je da će Hudov kamionet
biti otključan. Krenuli su prema njemu.
Jay se nije trudio ostati nasamo s Larom zato što je želio seks. Da, kad bi ga
Lara potaknula, kad bi ispružila duge gole noge preko njega, navalio bi. Ali htio
je i razgovarati s njom. Htio je pitati kako je, što planira i misli li da bi joj se on
svejedno sviđao kad bi bio nitko. Htio je doznati gdje je odrasla i koji joj je
omiljeni film.
Jay je pronašao Hudov kamionet u drugom redu, pri kraju gomile automobila.
Povukao je Laru prema njemu i otvorio joj vrata. Nije bilo mnogo prostora i Lara
se morala provući kroz tridesetak centimetara široku pukotinu između vrata i
okvira. Uspjela je. I kad je Jay zatvorio vrata za sobom, napokon su bili sami.
“Bok”, reče Jay.
“Bok.” Lara se nasmiješi.
174
 Knjige.Club Books

Zatim su oboje zašutjeli. Jednostavno su se gledali, spokojni i tihi.

“Drugačiji si nego što sam mislila da ćeš biti”, reče Lara napokon.
“Što to znači?” upita Jay. Malo se pomaknuo da gleda prema njoj, savivši
koljeno i položivši nogu na sjedalo.
Lara lagano slegne ramenima. “Mirniji si nego što sam zamišljala.”
“Mirniji?” upita Jay. Čeznuo je za time da zna kako joj izgleda, da vidi sebe
kroz njezine oči.
Lara se nasmije. “Činio si mi se arogantnim”, reče. “Prije nego sam te zaista
upoznala.”
“A sada ti se više ne činim arogantnim?” Bio mu je to nov osjećaj, ta želja da
nasluti što druga osoba želi od njega, a zatim da pronađe način da takav i bude.
Ako joj se sviđa arogancija, odglumit će je. Ako ne, bit će najponizniji lik kojeg
je ikad upoznala.
Lara odmahne glavom. “I tiši si nego što sam mislila.”
“Mislila si da sam glasni seronja”, reče Jay, smiješeći se.
Lara se nasmije i počne se poigravati naušnicom. “Jesam”, prizna.
“Jesi li razočarana?” upita Jay.
“Ne, nisam razočarana. Nisam uopće to mislila”, reče Lara. Glas joj je bio
umirujući. “Želim reći da su ljudi puni iznenađenja. Mislila sam da si sladak čak
i kad si bio glasni seronja. Ali sviđa mi se što nisi. Složeniji si od toga.”
Jay je znao da je ovo kompliment, iako nikad nije težio složenosti. “Složen,
ha? Nisam to znao.”
Što se dogodilo sa svom onom umjetnom ravnodušnošću u koju se obično
pouzdao? Možda mu je ovo bilo novo. Možda je postajao sličniji Hudu. Hud je
uvijek znao sa ženama bolje od Jaya. Jay je spavao s više njih i s privlačnijim
ženama. Ali Hud ih je znao voljeti. Jay nije dosad ni znao da mu zavidi na toj
vještini. Sve dok nije poželio upoznati Laru, zaslužiti njezino povjerenje.
Kako bi bilo da odu zajedno na odmor? Bi li pošla na Havaje? Njegovi dani
daskanja na Sjevernoj obali vjerojatno su završili, ali možda bi nju mogao naučiti
da se daska na blagim, susretljivim valovima Waikikija? Htio ju je povesti u svoj
omiljeni kafić u zaljevu Honolua. Htio joj je naručiti haupiu.
“Pokušavao sam te impresionirati”, prizna Jay.
“Impresionirati me?” ponovi Lara. U sitnim borama oko njezinih očiju bilo je
oduševljenja, kao i u podignutim kutovima njezinih usana.
“Aha”, reče Jay, kimnuvši. Spustio je glavu, ali sve vrijeme je gledao u nju.
“Sve od...”
“One noći”, reče Lara.
“Da, sve od one noći, nisam mogao prestati misliti na tebe.”
“Nisi?”

175
 Knjige.Club Books

Jay je znao da je sad kao riba na udici, da ga vuče k sebi. Htio je da ga privuče.
Bilo je dobro biti privučen, opiti se. Ovo je bio prvi put da je nekoga želio tako
jako i sviđao mu se taj osjećaj, slatka bol ove osobite želje.
“Ne mogu prestati misliti na tebe”, reče. “Ne znam koliko sam puta išao u
Pješčani dvorac samo kako bih te sreo.”
“Znam”, reče, smiješeći se. Otkrivenje i to ih je oboje uzbuđivalo.
Nagnuo se i spustio usne točno pokraj njezinog oka. To mjesto bilo je tvrdo
kao kost i glatko kao baršun.
“Je li ludo misliti da te možda volim?” šapne joj Jay na uho.
“Zvuči pomalo ludo, da”, reče Lara nasmijavši se. “Ne poznaješ me tako
dobro.”
Jay ju je jedva slušao. Bio je izgubljen u uzbuđenju vlastitog srca.
“Ne znam...” reče, ljubeći joj ključnu kost i prelazeći rukama uz njezine noge.
“Mislim da znam dovoljno.”
Poljubio ju je u usta i grlio je na prednjem sjedalu bratovog kamioneta.
Smatrao je da je ono što su namjeravali učiniti veće od seksa. Bio je to način da
joj pokaže što osjeća za nju. Bilo je to povezivanje, sveti čin. Polako joj je zavukao
ruke pod majicu, otkopčao svoje hlače, izuo cipele. Larina suknja završila je na
njezinim kukovima, a Jay je zavukao ruke ispod. Oprezno i s velikim poštovanjem
svukao joj je donje rublje i ostavio ga da joj visi sa stopala.
“Imaš li kondom?” upita Lara.
Nije imao. Ali pomislio je da ih možda Hud drži zaključane u pretincu.
Okrenuo se prema kontrolnoj ploči i dohvatio ključeve s mjesta gdje ih je ostavio
pomoćnik za parkiranje. Odabrao je najmanji ključ i stavio ga u bravu pretinca.
Okrenuo ga je i vratašca su se bučno otvorila. I tamo su bili kondomi. Tri komada.
U jednom redu, u sjajnim paketićima. Jay ih uzme, spreman da jednog otkine.
Ali onda...
Jay iz pretinca dohvati fotografiju koja mu je sad ušla u vidno polje i primijeti
da se radi o cijelom buntu fotografija na kojima njegova bivša djevojka puši
njegovom bratu.
Fotografija koje su slomile njegovo već oštećeno srce.

176
 Knjige.Club Books

HUD I ASHLEY IZULI SU CIPELE I ZABORAVILI GDJE SU IH OSTAVILI. ODŠETALI SU

tako daleko niz plažu da u mraku nisu mogli točno prepoznati gdje su.
Hud joj je već postavio cijeli niz pitanja. “Koliko dugo znaš? Tri dana. Koliko
dugo si trudna? Sedam tjedana. Je li to bio onaj vikend kad smo išli u La Jollu?
Mislim da jest. Jesmo li spremni biti roditelji? Ne znam kako bih mogla znati takvo
što.“
I sada, dok su hodali s rukom u ruci pored vode, oboje su u tišini razmišljali
o dvije budućnosti: onoj s djetetom i onoj bez.
Hud je razmišljao da unajmi kuću: Airstream nije mjesto za podizanje djeteta.
Razmišljao je o dvosobnoj kući i zamišljao je da će dječju sobu obojati u žuto.
Mislio je na veliku spavaonicu kakvu je imala njegova majka. Uvijek su mu se
sviđala dva umivaonika u kupaonici. Uvijek mu se sviđala zamisao o majci i ocu
koji zajedno stoje pored tih umivaonika, svake večeri.
Odjednom stane, Ashley se također zaustavi.
“Što si prvo pomislila?” upita je. “Kad si otkrila? Kad je tekućina na testu
promijenila boju ili kako to već ide?”
“Na dnu se pojavi prsten.”
“Dobro, onda kad se pojavio prsten. Što ti je prvo palo na pamet?”
“A što je tebi prvo palo na pamet? Kad sam ti rekla?” upita Ashley. “Iskreno?”
“Da.”
“Pomislio sam: Kako je moguće nekoga zavoljeti tako brzo? Jer mi se čini da
sam to osjetio onog trena kad si to rekla. I to uopće nema smisla.”
Ashleyne oči napune se suzama, a jedna suza padne kad se nasmiješi.
“Nisi pomislio: O sranje ili O jebemu ili Kako da se izvučem?” upita Ashley,
obrisavši suze.
“Ne”, reče Hud, privukavši je k sebi. “A ti?”
“Ne”, reče, odmahnuvši glavom. “Ni jednom.”
“Dakle, imat ćemo dijete”, reče Hud, grleći je.
“Imat ćemo dijete.”
I stajali su tako dok je voda nadirala i hladila im gležnjeve, smiješeći se jedno
drugome.

177
 Knjige.Club Books

Bit će stolica za ljuljanje i pelena, zgnječenih banana i stolica za hranjenje,

ponosa nakon prvog koraka. Čekala ih je divlja i lijepa budućnost.
Ali sada, u ovom trenu, Hud nije imao izbora, mogao je prestati lagati. Morao
je izmiriti svoje obitelji, staru i novu, morao se izboriti s njima i za njih. I to će
učiniti sada. Nije se osjećao spremnim za taj zadatak, ali to nije bilo ni važno.
“Da se vratimo?” upita.
Ashley ga pogleda i nježno mu se nasmiješi. Jače se privije uz njega i čvršće
mu stisne ruku. “Dobro”, reče.
Bilo je vrijeme da Jayu kaže istinu.

178
 Knjige.Club Books

1:00

BRANDON JE STAJAO U GOSTINJSKOJ KUPAONICI SVOJE KUĆE I GLEDAO U ZRCALO.

Već je bio poprilično pripit i kretao se ravno prema pijanstvu. Gledao je samog
sebe i pitao se kako je uspio napraviti toliko grešaka u tako malo vremena.
Kako je mogao sve to učiniti Nini? Podnijela je toliko toga, tako mlada, a on
si je utvarao da joj je on pomogao stvoriti bolji život. Volio je misliti da je možda,
barem na neki način, on njezin vitez na bijelom konju.
A onda, kao kreten, počeo je spavati s Carrie Soto. Trebao bi postojati način
da se ponište zajebi. Ne samo da se iskupiš, nego da se baš ponište, kao da se
nikad nisu dogodili. Htio je vratiti svaki trenutak boli koju je uzrokovao svojoj
ženi. Nije zaslužila ništa od toga, nije učinila ništa da zasluži ovaj potpun i
katastrofalan slom. Htio je da ih svijet pusti da se pretvaraju da se ništa od toga
nije dogodilo.
Zurio je u zrcalo i promatrao svoje lice, bore koje su se počele stvarati. Svaki
dan u životu je kao da se penješ na planinu. Zatim stigneš na vrh i tamo malo
boraviš. Lijepo je ondje. Ali onda počneš kliziti niz drugu stranu.
Nije očekivao taj dio i žestoko ga je pogodio.

* * *

Sve je započelo jer je, prije devet mjeseci, Brandon bio glavni izazivač na
Australian Openu. Zatim je u drugom krugu izgubio od sedamnaestgodišnjeg
Skandinavca po imenu Anders Larsen.
Od prvog servisa, Brandon je počeo brinuti da odugovlači. Upotrijebio je svoj
zaštitni servis, koji je malo igrača moglo uzvratiti. Brzo i čisto presjekao bi teren.
Ali Larsen ga je vratio.
Brandona je dotuklo to što je morao uzvraćati tolike udarce za jedan poen.
Poen je otišao Larsenu. Kao i sljedeći.
Zatim je izgubio dva uzastopna servisa. Sve više ga je obuzimala ljutnja dok
je gledao tinejdžera ispred sebe. Mnoštvo je počelo mrmljati, neki su navijali za
Larsena.
Larsen mu se nasmiješio dok je čekao, pognut i spreman.

179
 Knjige.Club Books

Brandonu je prošlo kroz glavu kako sve novine očekuju Brandona i Krieka u
finalu, ali zasada mu se činilo da neće proći ni drugi krug.
Počeo je previše razmišljati. Rame kao da mu se ukočilo. Učinilo mu se da su
mu mišići izgubili pamćenje. Servis mu je postao neuredniji, sporiji. Svaki put
kad bi udario forehand bez vrtnje, neprecizno, postajao je sve bijesniji. Svaki
backhand koji bi promašio zadani cilj izbacivao ga je iz takta i iz igre.
Break point.
Kad je propustio uzvratiti zadnji Larsenov udarac, isti čas osjetio je da su se
kamere usredotočile na njega. Osjećao se tako i prije, uhvaćen kamerama. Osjećaj
je bio sasvim podnošljiv kad su ga kamere snimale nakon pobjede, ili čak nakon
gubitka od dostojnog protivnika. Ali ovo je bio pokolj. Bio je Golijat koji je
upravo izgubio od Davida.
Larsen se okrenuo prema tribinama i podigao šake u zrak, nakon što je
pobijedio trenutno najboljeg igrača na svijetu. Mnoštvo je klicalo.
Brandon je, kao i obično u ovakvim rijetkim trenucima, zadržao ravnodušan
izraz lica, bez traga nelagode. Otišao je, napetog tijela, do mreže. Ali ovaj put,
koliko god se trudio, nije se mogao prisiliti na smiješak dok se rukovao s malim
seronjom.
Znao je da bi mu otac bio razočaran ovakvim nesportskim držanjem. Ali to
mu je bio najmanji problem.
Dok se šuljao u svlačionicu, njegov trener, Tommy, hodao je za njim: “Koji
drek je to bio?! Nisam te nikad vidio tako rastresenog! Nećeš dugo ostati na terenu
ako je to jedino što nudiš!”
Brandon je šutio dok mu je srce divlje udaralo. Tommy je odmahnuo glavom
i otišao. Kad je ostao sam, Brandon šakom probije rupu u zidu muške svlačionice.
Naravno, gubio je i prije. Ali u drugom krugu turnira koji je trebao osvojiti?

* * *

Vratio se kući Nini. Ali onog trena kad je otvorio ulazna vrata i ugledao je, nije
mogao podnijeti izraz njezinog lica. Oči su joj bile tople i pune dobrodošlice, a
usta obješena nekoj grimasi sućutnog mrštenja.
“Kako si?” upitala ga je.
Htio je iskočiti iz kože. Pružila je ruke i zagrlila ga. Položila mu je dlan na
lice. “Velik si čovjek”, rekla mu je. “Već si to dokazao. Mislim, osvojio si već
deset Grand Slamova. To je nevjerojatno.”
Brandon ju je uhvatio za ruku i maknuo je s lica. “Hvala ti”, rekao je i otišao
pod tuš. Nije mogao podnijeti da je gleda.
Zatim je, u siječnju, ispao u trećem krugu na turniru U.S Pro Indoor. Jebeni
McEnroe. Zatim je izgubio u setovima na Davis Ćupu u ožujku. Američki tim nije
180
 Knjige.Club Books

stigao ni do četvrt finala. Na Donnay Openu izgubio je u polufinalu i tresnuo reket

o tlo. To je došlo na naslovnice. Preskočio je Monte Carlo izvlačeći se na rame.
Prestao se vraćati kući direktno nakon natjecanja. Rekao bi Nini da mora
posjetiti majku i brata u New Yorku. Isplanirao bi da on i Tommy ostanu duže u
Buenos Airesu i Nici. Kad bi napokon došao kući, razgovarao bi s Ninom o večeri,
o restoranu, o njezinoj obitelji, o svojim planovima putovanja, o njezinom
rasporedu i o tome što će kupiti za radnu sobu u prizemlju. Nije s njom razgovarao
o tenisu.
Nije joj htio reći da ga rame ubija. Iskradao se na preglede kod liječnika - nije
joj rekao da je počeo dobivati injekcije kortizona.
Trebao je biti neuništiv. Trebao je biti skroman usprkos tome što je odličan,
ljubazan iako nedvojbeno dominira terenom. Nije smio ispadati u prvim
krugovima i izazivati sućut svoje žene.
U igru ulazi Carrie Soto.
Carrie Soto smatrali su najboljom tenisačicom svih vremena. Upoznao ju je
ranije, ali nisu nikad razgovarali do onog svibanjskog dana u Parizu. Bio je na
French Openu bez Nine jer je inzistirao na tome da ona ostane kod kuće.
Sjedio je na klupi ispred svlačionica na Roland Garrosu prije prvog meča,
popravljajući znojnik na čelu. Carrie Soto je prošla pored njega, napetog tijela i
savršenog držanja u teniskoj bjelini.
Tamnu kosu podigla je ispod vizira. Ružičasta koža, velike oči i minijaturni
nos izgledali su slatko. Ali kad je došla dovoljno blizu da je Brandon može čuti,
sagnula se i rekla mu: “To tvoje pretvaranje da si dobar momak me ne zavarava.
Jednako si krvoločan kao i mi ostali. Dovedi u red taj svoj servis i pobij ih.”
Brandon se okrenuo i pogledao je raširenih očiju.
Nasmiješila mu se, a on joj je uzvratio osmijeh.
Pobijedio je u prvom meču. Zatim i u sljedećem. I za dlaku, kroz dva tjedna,
osvojio je Coupes de Mousquetaires. Kad je pobijedio u zadnjem meču finala,
stisnuo je šake u zraku.
Za to vrijeme, Carrie Soto je odlučno i snažno gazila sve protivnice.
Stenjala je pri svakom servisu, ciktala dok je uzvraćala udarce, energično
skakala i prljala bijeli teniski dres crvenom zemljom. I osvojila - je Coupe de
Suzanne Lenglen.
Na večer nakon pobjede naišao je na Carrie u hotelu, njih dvoje, glavni
šampioni, ušli su u dizalo. Brandon se osjećao istovremeno pobjednički i ranjivo,
radosno i nesigurno.
“Rekla sam ja da znaš biti zeznut”, rekla je Carrie, smiješeći se.
“Očito znaš sa mnom”, odvratio je Brandon.

181
 Knjige.Club Books

Zavladala je kratka tišina dok su putovali gore. Kad se dizalo zaustavilo na

Brandonovom katu, rekao je: “Javi mi ako budeš htjela podijeliti nešto iz
minibara.”
Deset minuta kasnije bili su u njegovoj sobi.
Carrie Soto bila je na njemu, osjećao je njezine mišiće pod rukama. Dok se
micala, osjećao je tvrdoću njezinih bedara, čvrstoću njezine stražnjice, punoću
njezinih listova i podlaktica. Osjećao je, dok ju je dirao, njezinu snagu i spretnost.
Držao je njezinu snagu u svojim rukama. Jedan kratak trenutak, dok je ležao ispod
nje, pomislio je da je našao svoju drugu polovicu.
Kad se sljedećeg jutra probudio, postalo mu je jasno što je učinio. Prije nego
što je Carrie otišla iz Pariza, rekla mu je da misli da bi, možda, ovo moglo biti
nešto ozbiljno. I zato se zapitao nije li ovo možda ljubavna veza, a ne samo
varanje. Nije prije o tome razmišljao, ali možda Nina nije bila ona prava. Možda
se zato pored nje osjećao tako malenim. Možda je Carrie bila ona prava, zato se
pored nje osjećao snažnim.
I tako ju je nastavio viđati. U Los Angelesu, u New Yorku, u Londonu.
Uskoro je uvjerio samog sebe da je Carrie njegov srećonoša.
Nakon što su oboje pobijedili na Wimbledonu, Brandon se osjećao kao da leti.
Iste je godine pobijedio na zemljanim i travnatim terenima. Takoreći nečuveno.
“Ovo je Brandon kojeg poznajem”, rekao je Tommy.
Tabloidi su uhvatili Carrie i njega kako zajedno slave svoje pobjede te večeri
ispred wimbledonske sale za balove. Bio je odjeven u frak. Carrie je nosila modru
haljinu. Ljubili su se pored automobila, a ruka mu je bila na njezinoj stražnjici.
Carrie je prva doznala za fotografije i potplatila je fotografa i časopis.
Zamijenila je fotografije za ekskluzivni intervju. Ali nakon toga je rekla Brandonu
da je zaljubljena u njega i da je vrijeme da prestane odugovlačiti i odluči što želi.
Brandon je osjećao pritisak. Nije bio siguran da je spreman ostaviti Ninu. Ali
nalazio se na prekretnici, na više načina. Strahovao je da će ga ostanak s Ninom
smekšati, da uronjen u sreću i zadovoljstvo neće biti u stanju boriti se dovoljno
žestoko da održi svoj talent na životu. Ako ostane s Carrie, možda se pokaže da
njegovo vrijeme na terenu tek dolazi.
I tako je odletio kući. Ušao je u svoju golemu vilu i popeo se na kat uzeti svoje
stvari. Nadao se da Nina nije kod kuće. Ali zatekao ju je u spavaćoj sobi kako čita
vodič za Bora Boru. Bila je odjevena u njegove bokserice. Jedva ju je mogao
pogledati.
“Bok, dušo”, rekla je nježno.
Otišao je ravno do ormara. Morao je djelovati brzo da im čim više skrati
muke. I osjećao je da ne može podnijeti da je pogleda. Nije bio siguran hoće li
ostati hrabar. “Žao mi je, Nina,” rekao je, “ali odlazim.”
“Što to govoriš?” rekla je, još uvijek vedrog glasa.
Nije se sjećao što je rekla nakon toga. Jednostavno je pobjegao.
182
 Knjige.Club Books

Otišao je ravno u hotel Beverly Hills. I kad je došao do Carrienog apartmana,

poljubio ju je na ulaznim vratima i rekao: “Volim te. Biram tebe.”
Sve to s Ninom bilo je užasno i nepodnošljivo. Ali bilo je potrebno. I bilo je
učinjeno.

* * *

Ostao je s Carrie i otkrio da se pred njim u nekoliko dana razgranao potpuno nov
život. Ujutro bi oboje popili proteinski smoothie, pojeli šaku badema i pošli
zajedno u teretanu. Počeli su trenirati na istim terenima jedno uz drugo u
ladanjskom klubu Bel-Air. Injekcija kortizona počela je popuštati ranije nego je
očekivao, ali ako bi Brandon počeo usporavati servis ili bi promašio nekoliko
udaraca za redom, Carrie bi primijetila i vikala na njega sa svojeg terena, ne
promašujući nijedan svoj udarac: “Saberi se, Randalle! Ili si šampion ili si
zajeb. Nema sredine!” I trčao bi brže, udarao čišće.
Popodne bi se posvetili poslu, nazivali su svoje agente, raspravljali o
sponzorstvima, o odobravanju putovanja, odgovarali su na korespondenciju. U
sedam sati navečer izlazili su spremni za večeru. Obično su išli na neku zabavu,
dobrotvorni domjenak ili svečanu priredbu i ostajali do devet. Razgovarali su
gotovo isključivo o tome koliko Carrie mrzi svoju suparnicu, Paulinu Stepanovu.
Jednom, usred noći, Brandon se probudio od bola u ramenu. Tog je jutra
intenzivno trenirao, navečer je išao na svečani domjenak za Bolnički centar
Cedars-Sinai, a kad su došli kući vodili su ljubav prije nego su ugasili svjetla. U
tri ujutro bol je bio stravičan. Zvao je da donesu led, ali nije mnogo pomogao.
Uzeo je nekoliko tableta. Ali bol je postajao sve oštriji, sve žešće je pulsirao.
U panici je probudio Carrie. “Što ako mi je Wimbledon bio posljednji Grand
Slam naslov?” upitao ju je.
“To bi bila katastrofa”, odvratila je. “Imaš ih samo dvanaest.” Zatim se
okrenula od njega i zaspala.
Čeznuo je za Nininom nježnošću.
Zaspao je i iznenada se probudio kad je Carrie na njega bacila ručnik.
“Hoćemo li plakati zbog bola? Ili ćemo se čeličiti i igrati usprkos tome? Prijevoz
za terene kreće za petnaest minuta.”
Ustao je, odjenuo se i cijeli dan držao s njom korak. Isto tako i sljedeći dan,
pa onaj iza njega i tako dalje.
Živio je pored Carrie još četiri tjedna i dva dana.
Zatim ga je sinoć ponovo probudio bol u ramenu. Ovaj put bilo je to užareno
pečenje. Svaka sekunda prije nego su lijekovi počeli djelovati bila je prava
agonija. Dogovorio je sljedeću injekciju i znao je da će nakratko pomoći. Ipak,
shvaćao je na neugodno jasan način da mu sat otkucava. Čak i ako odgodi pad

183
 Knjige.Club Books

koliko može, čak i ako osvoji više prvenstava od ijednog igrača u povijesti, jednog
dana njegovo će se tijelo slomiti, jer tako je sa svima.
A tko će ga onda voljeti?
Trebala su mu dva i pol sata da zaspi. Tog jutra u šest sati probudio ga je
Carrien razgovor s osobljem hotela: “Nemojte slati slane bademe. Ne želim sol
ujutro. Jučer ste poslali slane nakon što sam vam tri puta rekla da to ne činite! Ako
ne možete poslati bademe kakve treba, možda biste se trebali baviti nekim drugim
poslom.” Zatim je spustila slušalicu.
Brandon je spustio glavu na jastuk. Nije bila ljubazna. Nije čak bio siguran ni
da je dobra osoba. Prije nego što je shvatio što radi, izgovorio je: “O Bože, užasna
si. Koji drek sam to napravio?”
Ustao je iz kreveta i počeo divlje gestikulirati, objašnjavajući joj koliko je
ukočena i ledena. “Pogriješio sam gdje god sam mogao!” rekao je, stojeći u
boksericama. “Mislim da te ne volim. Nisam siguran da sam te ikad volio. Zašto
sam mislio da želim biti ovdje? Ne želim biti sa ženom koja urla na ljude!”
Carrie se zagledala u njega kao da ima dvije glave. Zatim je rekla: “Nitko te
ne tjera da budeš ovdje, cmizdravi seronjo.”
Brandon je razmislio o njezinim riječima i shvatio da je u pravu. Nitko ga nije
tjerao da spava s njom. Nitko ga nije silio da zbog nje ostavi ženu. Sve je to učinio
sam. Jednostavno se nije mogao sjetiti, ni da mu život o tome ovisi, zašto mu se
činilo da je išta od toga dobra zamisao.
“Mislim da bih trebao otići”, rekao je.
“Samo izvoli”, odvratila je Carrie, pokazavši mu vrata. “Slobodno odjebi.”
Uzeo je svoje stvari i otišao.
Tog je jutra trenirao na drugom terenu. Za kaznu je dugo stajao pod prevrućim
tušem. Zatim je sat vremena sjedio u svlačionici omotan u ručnik, nepomičan,
razmišljajući što da učini.
Nije mogao prestati misliti na onaj divan osjećaj kad bi mu Nina prošla
rukama kroz kosu ili na izraz njezinog lica kad bi mu rekla da će ga zauvijek
voljeti.
Na licu mjesta odlučio je da će je ponovo pridobiti.
I uspio je! Sada će sve biti u redu. Samo da ih Carrie Soto ostavi na miru.

184
 Knjige.Club Books

NINA I CASEY SJEDILE SU U TIŠINI KAD JE NETKO OTVORIO VRATA.

“Nina?”
Obje su se okrenule i vidjele Tarine.
“Moraš se spustiti”, reče.
“Zašto?”
“Zbog Carrie Soto.”
Nina je već bila umorna. “Što s njom?”
“Stoji na tvojem travnjaku, baca odjeću i prijeti da će je zapaliti.”

* * *

Nina se spustila i probila se kroz masu s Tarine.

Greg Robinson je toliko pojačao glazbu da se tlo treslo, vibrirali su temelji
kuće. Ljudi su plesali tako žestoko u dnevnom boravku da su okviri slika udarali
o zidove.
Bila je to Ninina kuća, Ninin sag na kojem su stajali, Stepenice ispod njih, pili
su njezina pića i jeli njezinu hranu. A ipak, nitko joj se nije micao s puta kad bi ih
potapšala po ramenu ili se probijala pored njih. Primijetila je da postaje sve
živčanija. Muževa ljubavnica stajala joj je na travnjaku, a ona čak nije mogla izaći
da se time pozabavi jer je skupina profesionalnih daskaša u predsoblju pušila
travu.
“Oprostite!” reče Tarine. “Mičite se s puta!” Daskaši se odmah maknu.
Kad se Nina napokon probila pred kuću, pogledala je prema prilazu i zatekla
muža kako pokušava smiriti ženu koja je mahala rukama i bijesno govorila.
Carrie Soto stajala je na šljunku njezinog prilaza u bijelim hlačama trenirke i
bijelo-zelenoj majici kratkih rukava, pored hrpe Brandonove odjeće. Primijetila
je Brandonovu omiljenu crnu Ralph Lauren polo majicu i njegovu bijelu traku za
glavu koju je smatrao srećonošom. Volio je tu traku.
Vratio se meni ali ostavio je traku kod nje?
“Brandone, za Boga miloga, moraš prestati biti takav seronja. Stvarno bih
mogla spaliti sve ovo tvoje sranje”, govorila je Carrie.

185
 Knjige.Club Books

Mnoštvo pred kućom potpuno se usredotočilo na Carrie, ostavivši joj

dovoljno prostora. Ljudi su pristizali sa svih strana kuće da vide čemu zbrka. Nina
je osjećala kako se navi ruju iza nje ne bi li bolje vidjeli.
“Carrie, molim te”, govorio je Brandon. Stajao je u podnožju stepenica, ruku
podignutih u obrani. “Porazgovarajmo o ovome kao odrasli.”
Carrie se nasmije. Ne manijakalno, ni ljutite, nego s iskrenim veseljem. “Ja
jesam odrasla, Brandone. Ja sam ti rekla da ne ostavljaš ženu ukoliko nisi siguran
u vezi s nama, sjećaš se?” Brandon zausti da nešto kaže, ali ga Carrie prekine.
“Sjećaš li se da sam ti rekla da ne želim biti razaračica brakova, osim ako nismo
zaista zaljubljeni? Da je ovo zauvijek? Sjećaš li se da sam ti to rekla?”
Brandon kimne. “Da, ali Carrie—”
- “Ne, nemoj ti meni ‘da, ali’. Šupak si, Brandone, shvaćaš li?”
“Carrie—”
“Što sam ti rekla kad smo prvi put spavali, Brandone? Što sam rekla? Jesam
li rekla da neću spavati s tuđim mužem, osim ako se radi o nečem ozbiljnom?”
“Jesi, ali...”
“I jesam li ti rekla da se ne zajebavaš s mojim srcem? Jesam li ti to rekla,
Brandone?”
“Carrie...”
“Mislim da su moje riječi, kurvin sine, bile ove: ‘Ako se zaljubim u tebe,
nemoj me zajebati’.”
“Ne znam ako...”
“Ne, nemoj se prepirati. Točno to sam rekla.”
“Dobro, to si rekla. Ali—”
“Probudio si se jutros nakon što si sinoć sa mnom vodio ljubav i kad sam
prekinula razgovor s poslugom u sobu da nam naručim sirove bademe, rekao si,
citiram: ‘O Bože, užasna si. Koji drek sam to napravio?’ I onda si otišao.”
“Carrie, molim te. Možemo li o ovome razgovarati nasamo?”
Carrie se ogleda i promotri gomilu koja se okupljala. Zatim pogleda iza
Brandona, prema ulaznim vratima, gdje primijeti Ninu. Snuždi se.
Brandon se također okrene i ugleda Ninu. “Nina—” reče.
“Nina”, prekine ga Carrie. “Žao mi je. Nisam se trebala spetljati s njim i ne
bih smjela razastirati sve ovo prljavo rublje i kvariti ti zabavu.”
Nina je nastavi gledati ali ne reče ništa. Kako to da je ova žena mogla
izvikivati sve što joj padne na pamet? Zašto je Carrie Soto mislila da ima pravo
vikati?
U tom trenutku, Nina nije bila ljuta, ljubomorna niti joj je bilo neugodno
koliko je mislila da će joj biti. Bila je tužna što nikad nije živjela niti djelić
sekunde kao Carrie Soto. U kakvom samo svijetu ona živi, mislila je Nina, gdje

186
 Knjige.Club Books

možeš pišati, stenjati, lupati nogama i plakati u javnosti, vikati na one koji te
povrijede. Možeš odlučivati što ćeš prihvatiti, a što nećeš.
Cijelog svojeg života, Nina je bila programirana da prihvaća. Da prihvati to
što je otac otišao, što majke nema, što se mora brinuti za mlađu braću i sestru. Da
prihvaća to što je svi muškarci gledaju s pohotom. Da samo prihvaća i prihvaća.
Tako dugo je vjerovala da joj je to najveća snaga - to što može podnositi, trpiti,
što prihvaća sve i ide dalje. Ideja da nešto smatra neprihvatljivim bila joj je sasvim
strana.
Zamislila je kako bi bilo da se odveze pred nečiju kuću i viče mu na travnjaku
dok svi uzvanici gledaju. Bilo je toliko nemoguće da nije mogla to ni uobličiti u
svojoj glavi.
Ali Carrie je u sebi imala tu vatru. Gdje je bila Ninina vatra? Je li ikad
postojala? Ako da, kada se ugasila?
Muž joj je sinoć spavao s Carrie, a večeras ga je primila natrag. Što joj je bilo?
Zar će samo prihvaćati svako sranje do kraja svojeg života?
Kad je Nina progovorila, glas joj je bio smiren, ravnodušan i pod kontrolom.
“Mislim da oboje morate otići”, rekla je.
Brandon nije bio siguran da ju je dobro čuo. Carrie je uopće nije čula.
“Mislim da oboje morate otići”, ponovila je, ovaj put glasnije.
“Mila, ne”, reče Brandon, krenuvši prema njoj.
Nina podigne ruku. “Ne. Nikako”, reče smireno. “Ne uvlačite me u ovo. Imate
jedno drugo.”
“Ne želim ga”, reče Carrie. “Samo sam htjela da zna da ne može postupati
prema ljudima kao prema smeću i misliti da će mu to proći.”
Nina je mrzila što se u tom trenutku osjeća tako bijedno što ga je primila
natrag.
“Kako se uopće usuđuješ doći ovamo?” reče Tarine Carrie glasno i ljutito.
Kad ju je Nina pogledala, znala je da već neko vrijeme kipti u sebi.
“Ako vam išta znači, mrzim samu sebe”, reče Carrie Nini i Tarine. “I znam
da ne bih smjela biti ovdje. Samo mi je dosta ljudi koji misle da mogu prema meni
postupati kao da nemam srce. Kao da se moje ne može slomiti.”
Nina je pogleda i kimne. Shvaćala je Carrie Soto, bilo joj je jasno da joj je
srce slomljeno i činilo joj se da bi, u nekom drugom svijetu, mogle čak biti
prijateljice. Ali bile su u ovom svijetu i nisu bile prijateljice.
“Nemaš se pravo pretvarati da si duša od čovjeka. Ti si šupak”, reče Carrie
Brandonu. “Htjela sam ti samo vratiti tvoje stvari i reći ti to. Ali onda si me
razbjesnio jer si me pokušao otjerati kao da sam nekakva sramotna tajna. Kao da
nisi sam došao k meni. Kao da nisi sam započeo sve ovo.”
Okrene se i vrati se do svojeg Bentleyja koji je i dalje radio, otvorenih
vozačevih vrata. “Oprostite svi”, reče. “Stvarno mi je žao.”

187
 Knjige.Club Books

Odvezla se unatrag, lupila u palmu, ubacila u brzinu i otišla.

Brandon je gledao kako nestaje iz vidokruga, a zatim je, s izrazom šoka i
srama, krenuo prema svojoj ženi.
Nina ponovo podigne ruke pred svima. “I ti moraš otići.”
“Nina, srećo, gotovo je s Carrie.”
“Nije me briga. Molim te, Brandone, samo idi.”
Kad je to rekla, osjetila je olakšanje što je sposobna to izgovoriti.
“Ne možeš me izbaciti!” reče Brandon. “To je moja kuća! Ovo je moja kuća.”
“Onda uzmi kuću”, reče Nina. “Tvoja je.”
U trenutku kad se odrekla te čudovišne tvorevine na hridima i teniske zvijezde
koja je došla uz nju, Nina Riva osjetila se tisuću puta lakšom.
Napokon je u njoj bilo dovoljno zraka da se zapali vatra.

188
 Knjige.Club Books

CASEY GREENS GLEDALA SE U ZRCALU NININE GLAVNE KUPAONICE NAKON ŠTO SE

umila hladnom vodom i osušila lice raskošnim bež ručnikom. Sve je u ovoj kući
bilo tako lijepo. Ručnici su bili mekani, prostorije su bile prostrane. Promotrila je
prozore što su se protezali od stropa do poda, zidove prekrivene zrcalima i
jastučnice od najkvalitetnijeg pamuka.
Ali Casey je čeznula za svojim nekadašnjim svijetom gdje su jastuci malo
grebli, a prozori su bili maleni i uvijek nekako slijepljeni od vlage i stare boje,
gdje je večera uvijek bila malo prekuhana. Gdje je njezina mama svake večeri
pogrešno odgovarala na svako pitanje u Milijunašu, ali su zajedno sjedili na kauču
i zabavljali se slušajući je kako beznadno i dalje pogrešno odgovara.
Kad bi Casey mogla - kad bi se s vragom moglo trgovati - prodala bi dušu
samo da napusti ovo mjesto i da joj se vrate roditelji. Osjetila je kako nadire val
očaja, spreman da je preplavi. To joj se povremeno događalo otkad ih je izgubila.
Naučila je da je najbolje što može učiniti to da se pripremi na svaku navalu tuge.
Pustila bi da je tuga i nesreća preplave i uguše. Čvrsto se držala, znajući da može
jedino osjećati bol dok ne prođe.
Otvorila je oči i ponovo se pogledala u zrcalo.
Možda nije pripadala ovdje. Možda nije pripadala nigdje i neće više nikad
nigdje pripadati. Nikad više.

189
 Knjige.Club Books

NINA SE VRATILA U KUĆU I POKUŠALA SE PRETVARATI DA NIJE UPRAVO DOŽIVJELA

uvredu da joj se muževa ljubavnica pojavi pred kućom. Zatim je prošla kroz
kuhinju, otvorila vrata smočnice i ušla unutra.
Ondje je, između vrećica riže i konzervi umaka od rajčice, sklopila oči i
sabrala se. Dok su vrata smočnice podrhtavala od Eurythmicsa, a glasovi ljudi
koji su razgovarali i smijali se prodirali u prostor, bilo je dovoljno tiho da se
primiri. Nina je naslonila svoju slavnu stražnjicu na hrpu papirnatih ručnika i
privukla lopatice jednu prema drugoj, izravnavši se i opustivši dio napetosti iz
leđa.
Jebemu sve. Muž joj se vratio, pojavila se njegova ljubavnica, možda ima
davno izgubljenu sestru, a brat joj spava s bivšom djevojkom drugog brata.
Poželjela je da ova noć završi. Vrata smočnice se otvore, a na Ninu padne pljusak
svjetlosti i zvukova. Podigne pogled i ugleda Tarine s bocom vina i dvije čaše.
“Bok, lutko”, reče Tarine ušavši i zatvorivši vrata za sobom. Povukla je uzicu
koja im je visila iznad glava i upalila svjetlo.
“Brandon je gore, pakira tvoje stvari”, reče Tarine. “Očito je pijan. I misli da
te izbacuje iz kuće.”
Nina se nasmije. Nije mogla, a da to ne smatra smiješnim.
Tarine sjedne pored Nine i iz džepa jakne izvuče vadičep. Počne otvarati bocu
sauvignon blanca. Kad je čep iskočio, natočila je malo vina u čašu i pružila je
Nini, a zatim natočila i sebi.
“Netko je popio ostatak Opus One”, reče Tarine. “Ti ljudi su životinje. Ovaj
put sam nam donijela bijelo.”
Nina uzme čašu, ali još nije pila.
“Popij”, reče Tarine otpivši svoje. “Slavimo tvoju Deklaraciju nezavisnosti.”
Nina pogleda Tarine, a mali osmijeh iskrade joj se iz kutova usana. Otpije.
Zatim popije još. Za Boga miloga, odmah bi mogla ispiti cijelu bocu.
“Nisam očekivala da će se vratiti”, reče Nina.
“Znam.”
“Kad je otišao... ne znam, za mene je naša veza bila gotova. Oplakivala sam
je.”
“S pravom.”

190
 Knjige.Club Books

“I bila sam strašno tužna,” doda, “što sam tako malo značila nekome tko me
uvjerio da značim tako puno.”
Tarine uzme Ninu za ruku i stisne je.
“Ali ni jedan dio mene nije htio da se vrati”, reče, napokon pogledavši Tarine
u oči.
Tarine se nasmiješi. “Dobro”, reče, odlučno kimnuvši.
Nina ponovo prinese čašu usnama. Osjećala je slatkasto-trpki miris sadržaja
čaše i činilo joj se da bi se mogla izgubiti u njemu. Iznenada, u mislima joj se
ukaže slika majke na kauču pred televizorom. Krv u žilama joj se smrzne.
Nina spusti čašu. “Znaš li što sam pomislila kad se pojavio večeras?” upita.
“Što?”
“Pomislila sam: ‘Jebemu, zar sad moramo proći sav taj cirkus’?”
Tarine se nasmiješi. “Ali ne moraš.”
“Ne”, reče Nina. “Ne moram, zar ne?”
Nije morala prolaziti kroz ništa od ovoga. Izigravanje žrtve, prihvaćanje
sranja, ponovna predaja srca u ruke jednom seronji. Treba samo odlučiti da neće.
Nina se nasmiješi. Još će malo uživati u tome. Bilo je gotovo predobro da bi bilo
istina.

191
 Knjige.Club Books

JAY JE VRATIO FOTOGRAFIJE U PRETINAC I POKUŠAO SE PRETVARATI DA IH NIJE

vidio. Da se nije dogodilo. Da nije istina. Da njegov brat to ne bi učinio.
Sigurno je krivo shvatio fotografije. Sigurno. Jer nije mogao vjerovati da mu
je brat takav gad i lažljivac.
Pokušao je skrenuti misli i uživati s Larom, poklanjajući joj svu svoju pažnju.
Ali dok joj je stavljao ruku pod suknju, dok je otkopčavao svoje hlače, ta mu je
misao odjekivala u glavi, nije mogao poreći ono što je vidio svojim očima.
Lara se izvukla ispod Jaya i gurnula ga na sjedalo. Pustio ju je da radi što god
želi, izgubljen u svojim mislima, očajnički se nadajući da će ga ona odvesti negdje
drugdje. Popela se na njega i počela se micati - podignuta majica otkrivala joj je
grudi, suknja joj je bila podignuta oko bokova. Dok je glavom udarala o krov
kamioneta, Jay se morao zapitati je li i Hud jebao Ashley u ovom kamionetu,
točno ovako. Je li i Ashleyna glava isto udarala u krov.
Kad su oboje svršili, Lara se maknula s njega, spustila majicu i suknju i rekla:
“Skoro si katatoničan. Što je?”
Jay je pogleda i sjedne. “Mislim da moj brat spava s mojom bivšom
djevojkom”, reče. “I laže u vezi s time. Ranije večeras pokušao mi je prodati neko
sranje o tome da je želi pozvati van. I rekao sam ne. A sad sam otkrio da je
vjerojatno jebe cijelo ovo vrijeme.”
Lara se uspravi, iznenađena. “Žao mi je”, reče, stavivši mu ruku na leđa.
U Jayevim grudima divljao je bijes, ali umirila ga je Larina blaga ruka. “Ako
sam već morao doznati za ovo sranje, drago mi je da si uz mene”, reče.
Lara se nasmiješi, ali Jay primijeti da osmijeh nije iskren. Bio je to osmijeh
kakav se uputi zaposleniku koji vam stavlja namirnice u vrećice.
“Mislio sam ozbiljno ono što sam rekao ranije”, reče. “O tome da te volim.”
“Jay...” reče.
“Želim reći da te zaista volim. Volim te.”
Jay je očekivao da će se nasmiješiti, da će joj zasuziti oči ili da će se
zacrvenjeti. Žene su ga prije pritiskale da im to kaže i nikad nije rekao. Ali eto,
sada je to izgovorio. Bio je uzbuđen zbog onoga što će uslijediti, što će je usrećiti.
Međutim, pogled joj je postao prazan, a osmijeh krut.
“Ja... ne znam osjećamo li isto jedno za drugo”, reče.

192
 Knjige.Club Books

Jay odmahne glavom, zbunjen. “Čekaj malo, što?”

“Žao mi je.”
Jayev izraz lica se polako ali sigurno stvrdne, pretvori se iz toplog, blagog
jezera u ledenjak. “Opa”, reče, zapanjen.
“Jay, stvarno mi je žao. Mislim da sam krivo shvatila što tražiš.”
“Nisam tražio ništa”, reče, odmaknuvši se od nje, obuvajući cipele. “Ali očito
nisi osoba kakva sam mislio da jesi, pa nije bitno.”
“Jay, to nije...“
“Ne, trebao sam znati”, reče, otvorivši suvozačka vrata i iskočivši iz
kamioneta. Stajao je čvrsto, gledajući Laru koja se nije micala sa svojeg sjedala.
“Zato nikome nisam rekao za nas. Jer sam znao da si takva cura. Znao sam da nisi
podobna za brak.”
Jay nije mogao smisliti goru uvredu i osjetio je da mu se donekle vratila snaga
kad joj je to sasuo u lice. Ali činila se ravnodušnom.
“Dobro”, reče Lara, stavivši ruku na kvaku.
“Izlazi iz bratovog auta”, reče Jay, podigavši glas.
“Molim te, pazi”, reče Lara izašavši. “Brine me tvoje srce.”
Jay stisne oči i tresne vratima.
“Onda bi valjda bilo bolje da odem”, reče Lara. Stajali su svako sa svoje strane
kamioneta, gledajući se.
“Iskreno, nije me briga što ćeš”, reče Jay prije nego što je krenuo, najprije
brzo, čeznući za udaljenošću. Usporio je kad se približio ulaznim vratima. Po
dvorištu je bila porazbacana odjeća, a ljudi su se motali uokolo s pićem u ruci,
pušeći cigarete, usredotočeni na razgovor. Ali nije ih slušao.
Kad je došao do vrata, okrenuo se da vidi je li Lara još ondje.
Vidio je da preuzima auto od pomoćnika za parkiranje. Uzela je ključeve,
sjela za volan i odvezla se. Kad je skrenula na cestu i nestala s vidika, pomislio je
da će se osjećati bolje. Naravno, nije bilo tako.

193
 Knjige.Club Books

MICK JE SKRENUO DESNO NA PCH S AVENIJE CHAUTAUQUAE, ALI NIJE SE POTRUDIO

dati žmigavac. Jureći autocestom, s oceanom s lijeve strane, a planinama s desne,
kratko je obratio pažnju na pozivnicu.
Primijetio je da postaje pomalo živčan, srce mu je tuklo neujednačenim
ritmom.
U mislima je pripremao isprike, oblikovao je stalno ispočetka svoja prošla
djela da bi sačinjavala priču kakvu bi njegova djeca mogla razumjeti i oprostiti.
Sad je bilo vrijeme da svi zajedno otrče do oceana, krste se u moru i počnu
ispočetka.
Da, učinit će to zbog sebe. Ali činio je to i za njih. Koja to rasuta obitelj - bez
obzira na to toliko je razbijena, iskrzana ili ranjena - ne čezne za time da se ponovo
ujedini? Koje dijete, izgubljeno ili napušteno, ne čezne za ljubavlju?
Mick se zaustavio na crvenom kod Heathercliff Roada. Kad se upalilo zeleno,
skrenuo je lijevo bez žmigavca.

194
 Knjige.Club Books

KIT JE STAJALA ISPRED VANJSKE KUPAONICE I GLEDALA ZVIJEZDE. RICKY JOJ JE

sisao vrat tako jako da je bila sigurna da će joj ostati modrica.
Nije ga mogla pogledati. Ne bi to mogla podnijeti. Zato je nastavila gledati
noćno nebo i pokušavala naći Velikog medvjeda.

***

Ricky nije mogao vjerovati koliku sreću ima. Ljubio se s Kit Rivom u vanjskom
tušu. Kit Riva. U vanjskom tušu. Htio ju je voditi na romantične spojeve u
talijanske restorane, kupovati joj cvijeće, daskati s njom i općenito stalno biti u
njezinoj blizini.
Bio je tako iznenađen i usredotočen na budućnost, tako očaran i željan da je
njegovo uzbuđenje skoro bilo dovoljno za oboje.
Skoro.
Ricky nije bio nikakav zavodnik, ali imao je nekog iskustva sa ženama. Imao
je srednjoškolske vezice, djevojku tijekom fakulteta. Znao je kakav je osjećaj kad
je djevojka uzbuđena što je s tobom kao što si ti jer si s njom. I počinjao se brinuti
da Kit ne želi biti s njim jer ga nije gledala u oči, ukočila bi se kad bi je dodirnuo
i odmicala je zdjelicu od njega.
Ricky je na trenutak zastao i pokušao navesti Kit da ga pogleda, ali
izbjegavala je njegov pogled.
“Kit?” reče Ricky.
“Što?” odvrati ona.
“Jesi li sigurna da želiš ovo?”
“Zašto ne bih htjela?” upita Kit.
“Ne. znam.” Ricky slegne ramenima. “Samo sam stekao dojam da možda ne
želiš.”
“Pa, hoću”, reče Kit.
“U redu”, reče Ricky. “Ako si sigurna.”
“Sigurna sam”, reče, privuče ga k sebi i ponovo ga poljubi.

195
 Knjige.Club Books

* * *

Kit se skrivala i bila je toga svjesna.

Shvaćala je vrlo jasno da, ako si prizna da joj se ne sviđa ljubiti Rickyja, morat
će si priznati i da uopće ne želi ljubiti muškarce. Nije joj se sviđala njihova
grubost, njihov miris, hrapavost njihovih lica. Nijednom nije pogledala muškarca
i poželjela ga.
Znala je da će, čim se odmakne od Rickyja Esposita, morati prihvatiti da je
oduvijek, cijelog života, željela mekoću. Obline, glatku kožu, dugu kosu i mekane
usne. Uvijek je čeznula da je dodiruju nježne ruke.
Ljubiti Rickyja činilo se sasvim pogrešnim jer nije bio Julianna Thompson.
Nije bio Cheryl Nilsson ni Violet North, pa čak ni Wendy Palmer, konobarica u
njihovom restoranu s kojom se Kit uvijek osjećala ushićeno dok su radile zajedno
u smjeni. Na trenutak je poželjela da on bude ona konobarica koju je srela ranije,
ona crvene kose. Caroline. Ali nastavila je ljubiti Rickyja u nadi da će se sama
od sebe pokrenuti neka unutarnja želja, iako je znala da već ima sve odgovore za
kojima traga.
Kit je znala - srcem i tijelom - da joj se sviđaju djevojke onako kako se drugim
djevojkama sviđaju momci. Sve što je večeras postigla napokon poljubivši
momka bilo je to da je samoj sebi dokazala koliko joj do toga uopće nije stalo.
Odmaknula se od Rickya. “U pravu si. Ne mogu ovo.”
“Dobro”, reče Ricky, odmaknuvši se. “Žao mi je ako sam te naveo ili takvo
što.”
“Ne”, reče Kit. “U redu je. Ja...” Nije bila sigurna kako da dovrši rečenicu pa
je, umjesto toga, sjela na klupu u tušu.
Ricky je sjeo pored nje.
“Žao mi je”, reče mu. “Mislim da nisam... takva osoba.”
“Kakva osoba?”
Nije znala kako da to kaže, čak ni što točno želi reći. “Osoba koja se trenutno
želi ljubiti s tipom u vanjskom tušu.”
Ricky kimne, pomalo izgubljen ali i dalje održavajući osmijeh što je bolje
mogao. “Dobro”, reče. “Shvaćam.”
“Nisi ti kriv”, reče Kit.
Ricky je pogleda. Napokon ga je gledala u oči. “Ali trebao bih shvatiti
nagovještaj da je ovo za nas kraj, zar ne?”
Kit mu se ljubazno nasmiješi. “Mislim da bismo trebali biti samo prijatelji.”
Ricky kimne i zagleda se u svoja stopala.
“Ali onako, pravi prijatelji”, doda Kit, nastojeći mu ponovo privući pažnju.
“Iskreno to mislim. Kad bi mi se neki tip sviđao... mislim da bi to bio ti.”

196
 Knjige.Club Books

Ricky nagne glavu na stranu, ne shvaćajući sasvim što mu pokušava reći.

“Ricky...” započne Kit, ne znajući ni kako će dovršiti rečenicu koju započinje.
Ali nije li morala od nečeg početi? I nije li ovo bio najsigurniji trenutak da počne?
S nekim koga može izbjegavati do kraja života ako tako bude moralo biti?
“Stvarno nisi kriv. To je... “
Ricky se prigne da je bolje pogleda. “To je što? Stvarno mi možeš reći. Vrlo
dobro slušam.”
Kit sklopi oči i otvori se. “Što kad bih ti rekla da volim... djevojke?”
Otvori oči, u neizvjesnosti kakav će je izraz dočekati na Rickyjevom licu.
Nekoje vrijeme šutio. Mogla je samo razabrati da je iznenađen.
“To ima smisla. Cure su privlačne”, reče, kimnuvši. A zatim se nasmije. I Kit
se nasmije. Zabacila je glavu i hihotala se, ramena su joj poskakivala dok je iz nje
provaljivao smijeh.
Ricky je pogleda i osjeti da ga privlači još više. Oči su joj, bile tako sjajne i
tople, osmijeh joj je na licu stvarao jamice. Bio je tako blizu djevojci koju je
oduvijek htio. A sada je shvaćao da se to neće nikad dogoditi. Ali takav je život,
pomisli Ricky. Ne možeš uvijek dobiti ono što želiš.
“Hvala ti”, reče Kit. “Hvala ti na tome.”
“Hej, pa tome služe prijatelji, zar ne?” reče joj.
“Valjda”, odvrati kit. “Da.”
“Dakle, slušaj, evo pravog pitanja: Ako smo zapravo prijatelji, kao što kažeš...
znači li to da bi me mogla naučiti surfati?” upita je.
Kit se nasmije. “Ne znaš surfati?” Zaista joj se sviđao. Bio je ugodno društvo.
“Ne baš dobro”, reče Ricky. “Svakako ne dobro kao ti.”
“Nitko nije dobar kao ja”, reče Kit.
Ricky se nasmije. “Znam! Dakle, moraš me naučiti.”
Kit mu se nasmiješi i ponada se da će jednog dana možda upoznati djevojku
poput Rickyja. Ljubaznu. Kojoj ne moraš ništa dokazivati. Toliko je toga morala
dokazivati. Bilo joj je dosta.
“U redu”, reče Kit. “Naučit ću te.”
Zatim se sagnula i poljubila Rickyja u obraz. Bio je to prvi put da je Kit
nekoga poljubila od srca.

197
 Knjige.Club Books

TARINE JE POGRIJEŠILA. BRANDON NIJE PAKIRAO NININE STVARI. PONIO JE SA

sobom na kat bocu votke i sjeo u prvu otvorenu spavaču sobu, jednu od
gostinjskih. I sada se valjao po podu.
Zamišljao je da će ta soba jednom pripadati njegovom prvom djetetu. Sada je
sjedio u njoj sam, plakao naslonjen na noćni ormarić i pio viski iz boce.
Koji je tvoj problem, Brandone? Svaka od te dvije žene te mogla usrećiti, dala
bi ti više nego što zaslužuješ. Kako si uspio to sjebati?
Isuse, ovo je bilo loše. Zaista nije htio ostati sam nakon svega ovoga.
Popio je još viskija i zagrcnuo se od same količine koja mu je potekla niz grlo.
Obriše usta.
Mora to popraviti. Mora vratiti jednu od njih. Mora. I može. Znao je da može.
Trebao je samo uvjeriti jednu od njih da nije govnar. Što je bilo lako jer
donedavno zbilja nije bio toliki seronja. Čak su i novine pisale tako o njemu, bio
je dobar momak!
Samo je trebao slušati svoj nagon i odabrati ljubav svog života. Zatim će je
vratiti, biti dobar muž, imati djecu, osvojiti još naslova, a život će mu izgledati
baš kao na stranicama časopisa. Baš onako kako treba.
Brandon Randall bio je blizu nesvjestice, ali kad se probudi, neka ga se svijet
čuva. Vratit će jednu od tih žena pa makar mu to bilo zadnje.

198
 Knjige.Club Books

JAY JE POSVUDA TRAŽIO HUDA.

Pregledao je skupine u svakoj prostoriji, probijao se među ljudima koji su mu
upućivali ljutite poglede jer ih gura, udisao je dim cigareta i kanabisa, miris tijela
i parfema. Hud nije bio u prednjem dvorištu, u prizemlju ni na katu. Nije bio ni u
stražnjem dvorištu, koliko je Jay vidio kroz prozore. Probio se do dna stepenica.
Obratio se tamnokosoj ženi u haljini na točke koja je pušila džoint. “Jesi li vidjela
Huda?” upita.
“Tko je Hud?” upita žena, potpuno nezainteresirano.
Jay je pogleda postrance. “Jebote, a tko si ti?” upita je.
“Heather”, odvrati mu, smiješeći se.
“Pa, Heather, Hud je moj brat, jebe mi djevojku i moram ga pronaći.”
Heather ispruži ruku i ponudi Jayu okrajak džointa. “Treba ti više nego meni.”
“Ne, hvala.”
“Jesi li siguran?”
Jay se namršti i uzme džoint. Prinese ga usnama i povuče dim. Sklopi oči,
dopusti da mu prožme pluća i utone u tijelo. Ponovo otvori oči.
“Osjećaš li se sada bolje?” upita ga Heather.
Jay razmisli. “Ne. Nimalo.”
“U redu”, reče Heather, slegnuvši ramenima. “Pa, to je sve što imam.” Okrene
se od njega i nastavi razgovor s navijačicom Lakersa. “U redu, ali, Larry Bird je
ipak dobar.”
Jay sklopi oči i uštipne se za nos, pitajući se zašto bi itko branio Celticse, ali
nije imao vremena da se s njom prepire oko toga. Probio se natrag u dvorište i
dalje tražeći Huda. U sebi je još kiptio, a nikako da se riješi tog bijesa. Pokušao
se opustiti i smiriti se. Nigdje nije vidio Huda.
Vanessa je sjedila u krilu Kylea Manheima i ljubila se s njim. Pobogu,
Vanessa. Jay samom sebi napomene da joj mora reći da može naći i boljeg od
Kylea. Ali zasad je samo potapša po ramenu.
Vanessa se okrene i pogleda ga. “Hej”, reče. Doimala se pripita, ali daleko od
toga da bude mrtva pijana.
“Jesi li vidjela Huda?” upita je Jay.

199
 Knjige.Club Books

Vanessa odmahne glavom. “Ne. I znaš što? Nije me briga što ga nisam vidjela.
Što kažeš na to? Prvi put u životu mogu iskreno reći da me jednostavno nije
briga.”
Jay je već prestao slušati. Pogled mu padne na rub stijena i na stepenice što
su vodile na plažu. “Aha, dobro.”
Krene, polako i ciljano, izbjegavajući ikoga pogledati u oči dok nije došao do
ruba travnjaka.
Pogleda dolje prema moru i pijesku. Na plaži primijeti dvoje ljudi u zagrljaju
i odmah prepozna šupka kojeg je tražio. Huda.
Njegov bijes se ponovo probudi kad shvati da je Ashley dolje s njim. Ovo je
bilo super, jebote.
Jay ih je promatrao dok su se penjali stepenicama u stražnje dvorište. Koračao
je ukrug, uvjeravao i razuvjeravao samog sebe, ne znajući što će učiniti kad stignu
gore.

200
 Knjige.Club Books

MICK JE PARKIRAO ISPRED KĆERINE KUĆE. PRUŽIO JE KLJUČEVE NI NE POGLEDAVŠI

lice pomoćnika za parkiranje.
Stajao je na prilazu i razgledavao puni opseg Ninine kuće, popravljajući čvor
na kravati.
Bio je iznenađen veličinom. Vjerojatno ju je kupio Ninin muž. Brandon,
nekako. Tenisač. Osjeti kako ga hvata ljutnja.
“Jeste li vi...” reče mu Eliza Nakamura dok je prolazio pored nje na putu
prema ulaznim vratima.
Mick je pogleda. Bila je zgodna. Da je bilo pravo vrijeme, uputio bi joj svoj
zaštitni zavodnički pogled i podigao kutove svojih slavnih usana da joj uputi
osmijeh. Ali naučio je prije gotovo dvadeset pet godina da je njegova gravitacija
toliko privlačna da mora odbijati svakoga koga ne želi direktno privući.
“Ne sada”, reče djevojci.
Eliza se okrene od njega, ljuta, i krene dalje. Do kraja života govorit će svima
da je jednom srela Micka Rivu i da je bio seronja.
Micka nije bilo briga misli li tko da je seronja dok god su ga puštali na miru
kad ih nije htio i pritrčavali mu kad je htio. Ignorirao je baš svakoga u dvorištu
tko je zurio u njega dok je prolazio i krenuo ravno preko praga kćerine vile. Jedna
od konobarica glasno je uzdahnula kad ga je vidjela. Zbog toga su dvojica
barmena pored gramofona podigla pogled prema vratima i u čudu pogledala
dvaput.
Primijetivši barmene krajičkom oka, Greg Robinson, i dalje puštajući glazbu,
pogleda put vrata i opazi legendu koju je poznavao godinama prije nego se
pojavila ovdje. Ruka mu klizne, a ploča zagrebe. Onda se svi u dnevnom boravku
zagledaju u vrata - kuća puna zvijezda zurila je u najveću zvijezdu u prostoriji.
Krenu uzdasi i šapat, a za otprilike četrdeset pet sekundi otkako je Mick stupio
u kuću svi na zabavi znali su da je ondje.
Svi osim Casey Greens, koja se skrivala gore u glavnoj spavaćoj sobi, Kit,
koja je bila s Rickyjem Espositom u sestrinom vanjskom tušu, Jaya koji je vani
čekao Huda, Huda koji je bio dolje na plaži i Nine koja se zaključala u smočnicu.

201
 Knjige.Club Books

HUD KRAJIČKOM OKA SPAZI JAYA KAKO SE PENJE UZ STEPENICE S ASHLEY. U

trenutku kad ga je ugledao, srce mu se spustilo u pete. Bilo je očito da već zna
ono što mu je nakanio reći. Po njegovom se koraku i bijesu vidjelo da je nedavno
otkrio.
Hud se nakratko okrene prema Ashley dok su se penjali puteljkom. Pogledao
ju je pogledom punim upozorenja i isprike, a ona je odmah shvatila što joj
pokušava reći. Ovo će postati gore prije nego postane bolje.
Hud stupi na rub travnjaka, Ashley također, a onda se pomakne u stranu, izvan
linije vatre.
Jay mu se začas unio u lice. “Stvarno si govnar”, reče. “Znaš?”
“Znam”, odvrati Hud. Nije pitao koliko Jay zna ili kako je doznao. Shvaćao
je da bi ta pitanja samo sve pogoršala.
Jay je tresao glavom pokušavajući naći riječi, ali bio je izvan sebe. Što bi
uopće mogao reći, a da dostojno prenese njegov gnjev?
“Ashley i ja smo zajedno”, reče Hud. Ashley mu je promatrala lice dok je
govorio, iznenađena otvorenošću njegovih riječi, smirenošću njegovog glasa.
“Zajebao sam način na koji sam postupio. Lagao sam ti i radio ti iza leđa, žao mi
je. Ali volim je.”
Načas uhvati Ashleyn pogled. “I ona voli mene.”
“Zezaš me?” vrisne Jay izgubivši kontrolu, sa svakom sekundom postajući
sve glasniji. “To je tvoja obrana?”
Hud stane bliže bratu i osjeti trenutak bistrine. Preživjet će ovo, suočit će se
sa svime što slijedi i naći će se na drugoj strani s bratom, ženom i djetetom.
“Bio sam šupak”, reče Hud. “Priznajem.”
“To nije ni početak—”
“Ne, nije. U pravu si. Ali moraš nešto razumjeti. Neću je prestati viđati”, reče
Hud. “I neću ti dopustiti da prestaneš razgovarati sa mnom.”
Počelo se okupljati mnoštvo i Jay je znao da je svaki sudionik u ovom
razgovoru svjestan njegovog poniženja.
“Reci mi što moram učiniti da bismo prešli preko ovoga.”
“Što moraš učiniti?” ponovi Jay. “Moraš prestati spavati s mojom bivšom
djevojkom!”

202
 Knjige.Club Books

“Ne”, reče Hud odmahnuvši glavom. “Moj odgovor je ne.”

Jay je navalio na njega kao sumanut. Bilo je nezgrapno, ružno i traljavo. Ali
bilo je djelotvorno. Prije no što je Hud uopće shvatio da brat cilja na njega, leđima
je već pao na travnjak.
Jay ga je mlatio svom snagom, ali Hud se nije branio. Već u samim
nadlakticama imao je dovoljno snage da bratu zgnječi dušnik ili slomi rebro.
Jedina radost kad si zdepast je ta što si jači. Prizor Jaya na Hudu dok ga tuče
šakama, laktovima i hvata za udove bio je kao da hrt nasrće na pit bula. Ali Hud
nije htio dodatno osramotiti brata. Svaki od njih svjedočio je punom opsegu života
onog drugog. Živjeli su u istim prostorijama, imali iste želje, udisali isti zrak,
podizala ih je i učila ista majka i učitelji. Napustio ih je isti otac. Putovali su na iste
plaže, prelazili iste oceane, daskali se na istim valovima i stajali na istim daskama.
Vodili su ljubav s istom ženom.
Ali nisu bili isti. Nisu ih progonili isti demoni, borili su se za različite ciljeve.
Ashley vrisne kad Hudov nos pukne pod Jayevom šakom.
“Jeeebote!” vikne netko iz gomile koja se okupila. Drugi uzdahnu kad krene
krv.
“O, Bože”, ponavljala je jedna od žena. “Neka netko nešto poduzme!”
“Zvizni ga ponovo!” vikne neki muškarac iz pozadine.
Neki počnu navijati za Jaya. Drugi su dovikivali Hudu da uzvrati. Ashley je
plakala. A dva brata nastave, natučeni, okrvavljeni i ranjeni.

203
 Knjige.Club Books

NINA JE ODLUČILA DA JE VRIJEME DA IZAĐE IZ SMOČNICE AKO ZBOG NIČEG DRUGOG,

onda zato što je zrak postajao ustajao. Ali i zato što, kad već zabava neće uskoro
završiti, onda barem može pokušati u njoj uživati.
“Dobro”, reče, ustavši. “Pridružimo se živima.”
“Ne moraš”, reče Tarine.
“Želim”, reče Nina, pruživši ruku Tarine da bi joj pomogla ustati.
“Pa, valjda bih mogla provjeriti što radi Greg”, reče Tarine.
Nina otvori vrata smočnice i primijeti da je tri djevojke koje su stajale pored
niše za doručkovanje čudno gledaju. “Smočnica je moja”, reče. “Mogu se skrivati
u njoj ako želim.”
U stražnjem dvorištu čula je buku, ali odluči je zanemariti. Krene prema
ulazu, a zatim se na mjestu skameni od prizora.
Tata?
Stajao je okrenut leđima, ali Nina ga je odmah prepoznala. Leđa su mu bila
krupna i kršna, a ramena dovoljno široka da se, čak i u jakni, vidi savršen trokut
koji su oblikovala sa strukom. Kosa mu je sada bila sivija, ali zatiljak mu je i dalje
izgledao točno onako kako se sjećala dok je gledao televiziju ili trčao po plaži.
Pri pogledu na njega osjetila je snažnu bliskost i bolnu otuđenost - tog je
čovjeka poznavala tako dobro, a tako malo. Od te joj se kombinacije zavrti u glavi.
Povukla se natrag iza zida. “Koji kurac moj tata radi ovdje?” upita Nina. Bilo
je to retoričko pitanje, iako bi rado čula odgovor.
“Tvoj otac?” upita Tarine, iskreno iznenađena.
Nije se mogla suzdržati nego se naviri kako bi se sama uvjerila. “Opa”, reče,
zapanjena. “Mick Riva. Moj Bože.”
Nina je povuče natrag. “Zašto bi, pobogu, došao ovamo?”
“Uvjeravam te da nemam pojma”, odvrati Tarine, opet se navirivši.
Nina je tražila bilo koji razlog koji bi to mogao objasniti. “Možda treba bubreg
ili tako nešto.”
Tarine je pogleda da vidi šali li se. Nina je bila ozbiljna. “Valjda je i to
moguće”, reče Tarine.
“Izgleda li bolesno?”

204
 Knjige.Club Books

Tarine se nagne da ga ponovo pogleda. Mick se okrenuo pa mu je mogla

vidjeti lice. Bilo je naborano i preplanulo, širokog osmijeha. “Ne”, reče Tarine.
“Zapravo, prilično je zgodan.”
Nina se iznenadila što zbog toga osjeća ponos. “Je li star?” upita.
Tarine opet pogleda. “Izgleda točno kao u časopisima.”
Nini je taj podatak bio najkorisniji. Ako joj je tata izgledao kao u časopisima
onda je, na neki način, Nina poznavala svojeg oca. Iako jedva malo više od ostalih
Amerikanaca.
Kad je začula očev gromki glas, Nina je odlučila da ga ne želi vidjeti,
razgovarati s njim ni doznati što hoće. Barem ne u ovom trenutku.
“U redu”, reče Nina. “Ne moram se sada baviti time ako ne želim.”
“Da, točno tako”, reče Tarine.
Nina primijeti pladanj sa sirom na kuhinjskoj radnoj plohi. “Pojest ću malo”,
reče. Ubaci grumen cheddara u usta. Zdravo, stari prijatelju. Zatim se zagleda u
brie. Duboko udahne, a zatim uzme cijeli pladanj kako bi ga odnijela sa sobom.
Odlučila je upozoriti braću i sestru da je došao otac - šifrirano upozorenje na
opasnost - dolazi Mick.
Nije ih mogla naći pa je odlučila najprije otići na kat i porazgovarati s jedinom
osobom na zabavi koja je zapravo tražila Micka Rivu.

205
 Knjige.Club Books

2:00

VAUGHN DONOVAN UŠAO JE U KUĆU VEĆ POPRILIČNO PIJAN. STIGAO JE U PRATNJI

agenta, poslovnog menadžera i četvorice prijatelja. Kao što se naviknuo, sve žene
u prostoriji u nekoliko su trenutaka primijetile njegov ulazak. Kimnuo je
nekolicini u znak pozdrava, a onda zabljesnuo osmijehom od milijun dolara. Bilo
je dobro biti filmska zvijezda.
U srednjoj školi u Daytonu u Ohiu, Robert Vaughn Donovan III. nije ušao u
nogometnu ni u bejzbolsku momčad. Ali onog časa kad je stupio u školsku
dvoranu za predstave, pronašao je dom. Uz njegovu domišljatost i šarmantno
ogorčenu interpretaciju gotovo svake rečenice, klinci iz dramaturške grupe
umirali su od smijeha.
Fakultetski cimer njegovog tate bio je holivudski agent pa se do dvadesete
godine Robby već prijavio na drugu audiciju, predstavljao se kao Vaughn i brzo
je stvorio karijeru glumeći slatkog i dragog momka iz susjedstva koji na kraju
osvoji djevojku. Sada je imao dvadeset pet godina i bio je prava zvijezda. Ali,
iako to nikad ne bi nikome priznao, i dalje je ponekad osjećao da mora spavati sa
što više lijepih žena, ići na što više holivudskih zabava i snimiti što više filmova,
kao da bi netko mogao u svakom trenutku pritisnuti dugme i poslati ga natrag u
Dayton.
Vaughn je zavrnuo rukave sakoa i ušao dalje u predsoblje baš kad se pojavila
Nina i uputila se prema stepenicama.
“Opa”, reče kad ju je vidio. “Nina Riva, glavom i bradom, točno ispred mene.
Djevojka iz snova svakog muškarca.”
“Vaughn”, reče Nina. Jednom je rukom pridržavala pladanj sa sirom, a drugu
je ispružila za rukovanje. “Bok.”
Izbliza je bio još ljepši. Njegove dječačke plave oči bile su bistre i sjajne.
Kuštrava smeđa kosa provirivala je ispod savršeno namještenog šeširića. Imao je
izražene čeljusti i meku i sjajnu kožu. Većina ljudi, Nina je znala, gubi nešto od
svojeg sjaja kad ih upoznaš uživo. Ali Vaughn Donovan bio je predivan.
Vaughn prihvati ruku i protrese je. “Tvoj sam veliki obožavatelj”, reče.
“Veliki obožavatelj.”
“Pa, hvala”, reče Nina, kimajući. “Svidio mi se tvoj zadnji film, Divlja noć.
Bio je odličan.”

206
 Knjige.Club Books

“Hvala”, reče Vaughn smiješeći se. “Razmišljamo o tome da napravimo

nastavak. Možda u njemu možeš glumiti ti.”
“O, baš lijepo od tebe”, reče Nina. “Čuj, moram brzo nešto obaviti, ali uskoro
ću se vratiti pa možemo razgovarati.”
Vaughn kimne. A onda, kad se Nina okrene, uhvati je za nadlakticu. Drugom
rukom prođe po rubu njezine majice, preko rebara. “Ova nije tako mekana na
dodir kako sam se nadao”, reče uz osmijeh, pa joj namigne.
Nina ga iznenađeno pogleda. Dvaput udahne. “Dobro, Vaughn. Vidimo se”,
reče i otrči uz stepenice.
U tom trenutku iz kuhinje se pojavi Vaughnov menadžer s četiri piva. -
Kemijskom olovkom probuši rupu s donje strane limenke i prinese je
Vaughnovim ustima. Vaughn veselo povuče zatvarač i popije je naiskap. Kad je
bio gotov, baci limenku na pod i potrese glavom. “Uhuuu!” podvikne. “Idemo se
razbiti!”
Prođe plavokosa konobarica s kokainom i Vaughn joj se nasmiješi i povuče
liniju dok je zavodnički treptala prema njemu.
Iza ugla naiđe Bridger Miller. “Opa, stari!” reče, davši Vaughnu peticu. Nisu
se nikad ranije sreli, ali slava je kao tajni klub: svi znaju jedno za drugo.
“Bridgere! Tvoj sam veliki obožavatelj!” reče Vaughn. “Gledao sam te u
Utrci s vremenom. Ona scena kad se penješ na zgradu bila je nevjerojatna.”
“Hvala, hvala”, reče Bridger, kimajući. “Još nisam vidio onaj tvoj novi, ali
agent mi je rekao da je za pišati od smijeha.”
Vaughn se zadovoljno nasmiješi. “Jednoga dana možda snimim jedan
akcijski.”
Bridger se nasmije. “Bolje to nego da se ja okušam u komediji, kažem ti.”
Jedan od Vaughnovih prijatelja, koji je slučajno stajao pored vitrine s
porculanom, reče: “Hej, Vaughne! Nisi li ranije rekao da želiš bacati frizbi?”
Prije nego je Vaughn stigao odgovoriti, njegov prijatelj iz vitrine izvuče tanjur
i baci ga preko sobe u suprotni zid. Razletio se u komade i krhotine prije nego je
pao na pod.
Svi se okrenu i pogledaju uzrok meteža. Ali kad se Bridger zahihotao, i ostali
su učinili isto.
“Super, stari”, reče Vaughn, smijući se. Otišao je do vitrine, uzeo tanjur i
bacio ga u zid.
Bridger uzme još dva i baci ih brzo jednog za drugim. Dali su jedan drugome
peticu u zraku.
“Dobro je!” reče Vaughn.
Bridger uzme još jedan tanjur. “Idemo svi!”

207
 Knjige.Club Books

NINA JE UŠLA U SPAVAĆU SOBU I ZAKLJUČALA ZA SOBOM VRATA.

“Sira?” reče Casey, ponudivši joj poslužavnik.
“Ne treba”, reče Casey. Bilo ju je nekako sram što je još ondje, u Nininoj
spavaćoj sobi. “Oprosti, nisam znala gdje drugdje da idem”, doda Casey, da bi
objasnila.
“Ne brini zbog toga”, reče Nina. “Nego, čuj, dolje je Mick.”
Casey je bila zapanjena. Da se Nina uopće zapitala ima li Casey svoje prste u
Mickovom dolasku, izraz na njezinu licu razjasnio bi tu dvojbu.
“Kako misliš da je Mick ovdje? Kao, baš sad?” reče Casey.
“Da”, reče Nina ulazeći u ormar. Ostavila je vrata otvorenima da bi mogla
nastaviti razgovor. Ondje je svukla prozirnu majicu, usku suknju, najlonke u
kojima je jedva disala i ubitačne visoke potpetice. Stajala je u grudnjaku i
tangama, a onda je skinula i njih. Dohvatila je bijele pamučne gaćice i navukla ih
uz noge, a zatim stavila sportski grudnjak. Odjenula je sivi donji dio trenirke, s
elastičnom trakom oko pojasa i gležnjeva. I izblijedjelu modru majicu kratkih
rukava s natpisom O’NEILL preko grudi.
Muškarci su bili seronje - ljudi su bili seronje - a Nini je bilo dosta probijanja
kroz sranja u visokim potpeticama.
“Ne znam zašto je ovdje”, reče Nina. “Ali ovdje je.”
Casey osjeti navalu tjeskobe. Još nije bila ni sigurna želi li upoznati Micka
Rivu, a još manje što bi mu mogla reći.
Nina se ispruži na krevet i zagleda se u strop. “Mislim da bi sada mogla poći
dolje i pitati ga je li ti otac”, reče Nina. Ali dok je to izgovarala, osjeti nelagodu.
Smetala joj je zamisao da bi Casey mogla uspjeti imati izravniju vezu s Mickom
nego ona, da se možda ne boji učiniti točno ono što je Nina izbjegavala: pozdraviti
ga.
Gledala je dok je Casey sjedala na krevet pored nje. “Kakav je?” upita.
Nina nastavi zuriti u strop i odgovori što je bolje mogla. “Mislim da je seronja.
Ali nisam sigurna. Zapravo ga ne poznajem dovoljno dobro.”
Casey je promatrala Ninu kako gleda u strop i duboko diše, dok joj se prsa
uzdižu i spuštaju.

208
 Knjige.Club Books

“Zvuči kao pravi pobjednik”, reče Casey, ispruživši se na leđima pored Nine,
također gledajući u strop.
Nina joj se obrati. “Znaš, nisam sigurna... mislim, ako tražiš obitelj, možda
postoje i bolje opcije.”
Casey pogleda Ninu i blago se nasmiješi. “Ne ide to baš tako s obitelji, zar
ne?”
“Ne”, reče Nina odmahnuvši glavom. “Rekla bih da ne ide.”

209
 Knjige.Club Books

MICK JE DOŠAO DO KLIZNIH VRATA KOJA SU VODILA NA TRAVNJAK I POGLEDAO VAN

u gomilu ljudi. Primijetio je da netko mlati nekoga. Ali dok nije došao do ruba
kruga ljudi koji ih je promatrao, nije posumnjao da se radi o njegovim sinovima.
Kad je pogledao dvojicu muškaraca koji su se hrvali na tlu, morao si je
priznati ružnu istinu: nije bilo baš lako prepoznati vlastitu djecu nakon dvadeset
godina odsustva.
Jaya je znao iz časopisa, kao i Ninu. Nije bio sto posto siguran da je onaj na
tlu Hud. Ali, razmišljao je Mick, samo te netko s kim si istinski blizak može ovako
razbjesniti. I zato se usudio pogađati.
Što se tiče njegove najmlađe... ne bi je prepoznao sve da stoji pored njega.
A točno ondje je i bila.
Kit je ostavila Rickya kad je čula da braća viču i probila se kroz mnoštvo.
Zapanjeno je primijetila ne samo to da Jay mlati Huda... nego i da otac stoji ondje
i gleda ga kako to čini.
Sleđena, stala je pored njega. Oči su joj bile raširene, a šake krute dok je
malim prstom doticala rukav njegove jakne. Nije mogla vjerovati da se nalazi
pokraj njega, figure veće od samog života, koja je otkad zna za sebe lebdjela iznad
nje, a ipak istovremeno bila tako dugo izvan dohvata. Bio je tu. Mogla je
protegnuti mali prst još... samo pola centimetra... i dodirnuti ga.
Začas je nestao kad je skočio naprijed i odvukao starijeg sina s mlađeg. Nije
mu bilo teško zgrabiti Jaya, čije je tijelo bilo krakato, i baciti ga na leđa.
Hud je rukama pokrio nos, a Ashley je otrčala do njega. Pogledao je gore u
osobu koja je prekinula tučnjavu.
Jay se sabrao i podigao pogled prema onom tko ga je odvukao.
“Tata?” izgovore obojica istovremeno, jednakom intonacijom.
Kit je to zvučalo malo apsurdno. Tata?
Dio mnoštva se počne razilaziti jer je tučnjava završila. Ali mnogi ostanu,
besramno zureći u Micka Rivu, glavom i bradom.
“Hoćete li mi potpisati ovaj ubrus?” upita Kyle Mahneim čim se uspio probiti
dovoljno blizu. Pruži Micku kemijsku olovku koju je iskopao iz torbice neke
djevojke.

210
 Knjige.Club Books

Mick zakoluta očima i naškraba potpis na ubrus, pa ga vrati. Počne se

oblikovati red. Mick odmahne glavom. “Ne, ne, to je to, nema više autograma.”
Svi zastenju, držeći se kao da im je uskraćeno neko temeljno ljudsko pravo, ali
svejedno se počnu razilaziti.
“Dobro, ustajte, vas dvojica”, reče Mick, pruživši ruku svakome od sinova.
Dok je gledala, Kit je zbunilo i to da sada nudi podršku, nakon što je tako dugo
nudio tako malo.
Hud i Jay prihvatili su pružene ruke i uspravili se.
Hud je na brzinu pobrojao svoje ozlijede: bio je prilično siguran da mu je
slomljen nos i mogao je osjetiti da na oku ima modricu, obrva i usna bile su mu
rasječene. Rebra su mu bila natučena, noge bolne, a trbuh osjetljiv. Kad je
pokušao duboko udahnuti, skoro se srušio.
Jay je imao posjekotinu na bradi, natučenu trticu i uništen ego.
Ashley se približila Hudu, u želji da mu pomogne. Ali kad je koraknula prema
njemu, vidjela je da se trgnuo i shvatila da njezina nazočnost, barem u ovom
trenutku, može sve samo pogoršati.
Okrenula se od njega i Hud je tiho izgovorio njezino ime. Ali nastavila je
hodati, probijajući se kroz okupljene. Htjela je plakati u samoći. Probila se u
kuhinju i razmišljala o tome da ode u auto. Ali pomoćnicima za parkiranje trebat
će cijela vječnost da ga izvuku iz labirinta automobila koje su parkirali na
travnjak. Zato je skrenula u kupaonicu, sjela na poklopac zahoda i isplakala se.

* * *

“Što radiš ovdje?” upitao je Jay oca. Brada ga je pekla dok se svježa posjekotina
sušila na zraku i pitao se koliko se loše osjeća Hud.
“Dobio sam pozivnicu”, reče Mick.
“Nema pozivnica”, reče Hud. “Čak i da postoje...” Nije dovršio rečenicu. Nije
mogao. Nije poznavao muškarca ispred sebe dovoljno dobro da bi ga vrijeđao u
lice.
“Pa, dobio sam je”, reče Mick. “Ali koga briga za to? Zašto se vas dvojica
tučete na život i smrt?”
“To se tebe...” To se tebe ne tiče. “Radi se...” Jay je otkrio da mu očajnički
fali riječi. Pogleda brata.
Hud mu uzvrati pogled - okrvavljen, ljubičast i pognut, nastojao je ne disati
preduboko - jednako zbunjen. I u Hudovoj zbunjenosti, Jay je našao utjehu. Nije
bio lud. U stvari, ovo je bilo i više nego nerazumljivo.
“Ne možeš samo tako upasti i ispitivati”, reče Kit. Mick, Jay i Hud se okrenu
prema njezinom glasu. Stajala je čvrsto, ravnih ramena, a lice joj nije odavalo
čuđenje ni šok.

211
 Knjige.Club Books

“Tko si ti?” upita Mick, ali u trenutku kad je to izgovorio, znao je odgovor.
“Mislim, ja—”
“Ja sam tvoja kći”, reče Kit nekako veselo. Nije ju iznenadilo što ne zna. Ali
očajnički je željela prikriti koliko je to ipak boli.
“Znam, Katherine”, reče. “Žao mije. Nisam zamišljao da si odrasla u takvu
ljepoticu.” Nasmiješio joj se na način koji je trebao pokazati šarmantni stid,
pretpostavljala je. I u tom osmijehu Kit je vidjela privlačnost koju je isijavao
njezin otac. Čak i kad je gubio, pobjeđivao je, zar ne?
“Zovemo je Kit”, reče Jay.
“Zove se Kit”, doda Hud.
“Kit”, reče Mick, usmjerivši pažnju ponovo na nju i spustivši joj ruku na
rame. “Pristaje ti.”
Kit se izvuče ispod očeve ruke i nasmije se. “Nemaš pojma što mi pristaje.”
“Bio sam prvi koji te držao na dan kad si se rodila”, reče joj Mick nježno.
“Poznajem te kao vlastitu dušu.”
Taj intenzitet i njegova tobožnja povezanost s njom bili su joj neugodni. “Ja
sam te pozivala na zabavu zadnje četiri godine”, reče mu.
Hud pogleda Jaya i reče mu potiho: “Jesi li znao?” Jay odmahne glavom.
“Zašto si došao tek sad?” upita Kit.
Kit se radovala pisanju te pozivnice svake godine. Osjećala se moćno dok je
to činila, kao da je drska i hrabra. Izazivala ga je da se pojavi. Da se pokaže.
Osjećala se oslobođenom svaki put kad se ne bi pojavio. Svake godine kad bi
ignorirao pozivnicu, njezin bijes bi se obnovio. Bio je to još jedan dobar razlog
da mrzi tog glupana. Još jedan razlog da se ne trudi brinuti je li dobro i nedostaju
li mu. Još jedan razlog da mu se ne mora pojaviti na pogrebu. I bilo je dobro.
Ali sada je došao. Nije trebalo biti tako.
“Htio sam vidjeti možemo li... biti jedni drugima dio života”, reče.
“Toliko ste mi svi nedostajali.” Dok je govorio, gledao je ravno u Kit, oči su
mu se ovlažile, a usta objesila. Načas, Kit je osjetila bol u prsima dok je zamišljala
u kakvom je svijetu boli njihov otac živio bez njih. Je li ga boljelo dok je bio
daleko? Je li mislio na njih? Je li osjećao njihovu odsutnost svaki dan? Je li stoput
digao slušalicu ali nikad nije okrenuo broj?
Ali tada se sjetila da se otac kasnih šezdesetih okušao u glumi. Bio je
nominiran za Zlatni globus - toliko je bio dobar.
“Ne”, reče Kit, odmaknuvši glavom. “Čuj, žao mije”, reče iskreno. “Znam da
sam te ja pozvala. Moja greška. Mislim da bi trebao otići.”
Mick se namršti, ali ostane nepokoleban. “Što kažete na ovo: idemo
porazgovarati negdje gdje je tiho.”
Primijetio je da se Kit sprema odbiti ovaj prijedlog pa podigne ruke u znak
predaje. “A onda ću otići. Ali usprkos svemu što smo prošli, vi ste moja djeca.
212
 Knjige.Club Books

Zato, molim vas, nakratko porazgovarajmo. Možda dolje na plaži, daleko od

zabave. To je sve što tražim. Svi imate nekoliko minuta za svojeg starog, zar ne?”
Kit pogleda Jaya, Jay pogleda Huda, Hud pogleda Kit. I zatim svi troje krenu
niz stepenice prema plaži s ocem.

213
 Knjige.Club Books

CASEY JE PRIČALA KAKO JE JEDNOM SA SVOJIM PRVIM DEČKOM ZAGLAVILA NA

Ferrisovom kotaču kad je Nina čula da ljudi u hodniku govore da je Mick Riva
prekinuo tučnjavu u stražnjem dvorištu.
“Jesi li čula?” reče Nina Casey.
“Što to?” upita Casey.
“Činilo mi se da je netko rekao da je tata vani prekinuo tučnjavu.” Nina ustane
i ode do prozora, a Casey za njom.
Casey to još nije doživjela: da netko izgovara samo ‘tata’ umjesto ‘moj tata’.
Dok je odrastala bila je sama, nije imala s kim uspoređivati bilješke sa sata niti
dijeliti roditelje. Ali eto, Nina je upravo dijelila tu riječ s njom. Stajala je pored
prozora i gledala dolje u dvorište.
Bazen je bio napola prazan - kupači su većinu vode istisnuli u dvorište.
Posvuda su bile razbacane plastične čaše. Velike površine travnjaka bile su
prekrivene razbijenim porculanom. Modro-bijeli tanjuri za serviranje i ukrasni
tanjuri, šalice i tanjurići ležali su u krhotinama ispod palmi. Nini se činilo da je
nekako prikladno što je uništen porculan koji je dobila kao vjenčani dar.
“Nikad nisam voljela taj porculan”, reče. “Brandonova majka inzistirala je na
tome da moram izabrati nešto s cvjetnim uzorkom, ali ja mislim da je smiješno
imati porculan za goste. Ionako sam htjela uzorak s pticama.”
“Zašto onda nisi uzela onaj s pticama?” upita Casey.
Nina je pogleda i namršti se. “Ja...” započne, ali zatim promijeni temu. “Pušiš
li?” upita, izvukavši paketić cigareta iz ladice noćnog ormarića. Ponudi Casey.
“Pa, ne, ali... ma, dobro”, reče Casey. Uzme cigaretu iz Ninine ruke i stavi je
u usta.
Nina je pripali, pa isto učini sa svojom.
Casey povuče dim i zakašlje. “Što si ono govorila...” reče, kad je došla do
zraka. “O pticama. Zašto ih nisi uzela?”
Nina pogleda Casey, zatim kroz prozor, pa razmisli o pitanju. Gomila se
počela razilaziti, i kako se raspršila, tako je Nina ugledala nešto čudesno. Svoju
braću, sestru i oca kako se svi zajedno spuštaju stepenicama na plažu.
“Jer sam otirač”, reče Nina. “Ja sam ljudski otirač.” Ugasi cigaretu. “Jebemu.
Ostani ovdje. Idem razgovarati s Mickom Rivom.”

214
 Knjige.Club Books

3:00

TED TRAVIS SVOJSKI SE TRUDIO UNIŠTITI SAMOG SEBE.

Bio je najveća, najbolje plaćena zvijezda na televiziji, ali ništa od toga nije
mu bilo važno otkako mu je lani umrla žena. Osjećao je kao da mu se nutrina
raspada - jecao je sam u golemoj kući, unajmljivao prostitutke, krao u trgovinama,
napredovao od povremenog šmrkanja kokaina do prave ovisnosti o speedu - ali
sav taj kaos u njegovoj duši nije bio vidljiv izvana. Kad bi pogledao u zrcalo, vidio
je samo da postaje sve zgodniji i zgodniji. Kako se činilo, sijeda mu je kosa
bolje pristajala nego smeđa. Ponekad, kad bi se zagledao u svoj odraz, mogao je
u mislima čuti odjek Willinog glasa kako se smije i govori mu da nema pravo tako
dobro ostarjeti bez nje. Piće ga je utišavalo.
Na Nininoj zabavi, već je ulio u sebe pola boce viskija, izgubio je četiri tisuće
na okladi s onom curom iz Flashdancea i zatim zaspao, potpuno odjeven, u
plitkom dijelu bazena. Netko je skočio ‘na bombu’ u vodu i probudio ga je. Popeo
se van.
Ali onda se pojavila ona.
Četrdesettrogodišnja voditeljica scenarija po imenu Victoria Brooks.
Naišao je na nju u dnevnom boravku kad mu se odjeća taman ocijedila. Bila
je visoka i mršava, bez ijedne obline. Imala je izbijeljenu plavu kosu, tamne obrve
i lice koje je iz profila oduzimalo dah.
“Ted”, reče, ispruživši ruku kad je došao do nje.
Vickie zakoluta očima. “Da, znam tko si.”
“A ti si...?”
“Vickie.”
“Lijepo ime. Dopusti mi da ti donesem piće”, reče Ted uputivši joj svoj
televizijski osmijeh.
Vickie ispuhne dim cigarete u stranu, lijevom rukom pridržavajući koktel od
votke i sode. “Imam ga, hvala.”
“Što moram učiniti da bih od tebe dobio osmijeh?” upita je.
Vickie ponovo zakoluta očima. “Možda da se otrijezniš. Večeras si se
osramotio barem desetak puta.”

215
 Knjige.Club Books

Ted se nasmije. “Tu si u pravu. Pokušavam pronaći način da uživam. Ali

uzalud. Cijelo sam vrijeme pretužan.”
Vickie napokon pogleda Teda u oči.
I ona je bila tužna. Bože, kako je bila tužna. Muž joj je poginuo u nesreći na
čamcu prije sedam godina i otad se pomirila sa samoćom. Nije htjela ponovo
voljeti, ako je osjećaj ovakav.
“Može jedno piće”, reče Vickie, iznenadivši samu sebe.
Ted se nasmiješi. Otišao je po još jednu votku sa sodom, izravnao vlažnu
odjeću i vratio joj se.
“Želim te izvesti van”, reče. “Što moram učiniti da bih te uvjerio? Jesi li od
onih dama koje vole romantične geste?”
Vickie uzdahne. “Možda jesam? Ali neću izaći s tobom na spoj.”
Ted se nasmiješi točno onako kao u seriji. Samo je odrađivao geste, ali odlično
se pretvarao. Zato su mu toliko plaćali da to čini.
“Ma hajde, možda te uspijem šarmirati. Gledaj ovo.” Pogleda oko sebe u
potrazi za najlakšim načinom da napravi scenu. Odluči se za ljuljanje na lusteru.
Pruži Vickie svoje piće i uspentra se na rub kamina. Dovikne daskašu koji je stajao
pored stolića za kavu: “Hej, stari, dodaj mi luster, može?”
Tip, sretan što može surađivati, stane na stolić za kavu i dohvati bazu lustera,
polako ga gurnuvši prema Tedu. Ted se uhvati za kristale na dnu.
“Vickie, dopusti mi da te izvedem na večeru!” reče. A zatim se zaljulja preko
prostorije, držeći se svom snagom. Udari o suprotni zid, a zatim se pusti, tresnuvši
na kauč uz krik ranjene životinje.
Vickie otrči k njemu protiv svoje volje.
“Jesi li dobro?” upita. “Hajde, ustani.” Obgrli ga da mu pomogne.
Od topline njezinih ruku na jedan se kratki čas prestane osjećati usamljenim.
Umjesto da ustane s njom, povuče je dolje k sebi.
“Mogu li te poljubiti?” upita, a kad se ona nasmiješi, učini to. Osjećala je
njegove mekane usne na svojima i nije se povukla. Uzbuđenje prostruji kroz nju
poput munje.
Povuče se, bez riječi. A zatim, pijana, zbunjena i trenutno očajnički željna
onoga za što joj se činilo da više nikad neće poželjeti, ponovo ga poljubi. Izvana
je to sve možda izgledalo apsurdno, ali za njih dvoje bilo je čarobno. Iznenađenje
iskrene želje.
Ljudi oko njih počeli su klicati kad je još jedan idiot odlučio pokušati ljuljati
se na lusteru.
Ali Ted je već planirao sljedeću ludoriju. “Jesi li ikad nešto ukrala, Vickie?”
upita, podigavši obrve, dok mu se licem širio osmijeh.

216
 Knjige.Club Books

ASHLEY OBRIŠE OČI, SABERE SE I IZAĐE IZ KUPAONICE.

Hodala je preko slomljenog stakla, smrvljenih pogačica i humusa razmazanog
po podnim pločicama. Izašla je na verandu i pomoćniku za parkiranje dala karticu
za preuzimanje auta.
Iz nekog razloga imala je snažan osjećaj da nosi dječaka. I sviđalo joj se ime
Benjamin. Ako rodi djevojčicu, možda bi se mogla zvati Lauren.
Što se tiče ostalog... tko zna? Jay će oprostiti Hudu, ili neće. Hud će joj se
vratiti, ili neće. Bit će obitelj, ili neće. Sve ovo će se riješiti, ili neće. Ali postojat
će Benjamin ili Lauren. Ona i njezin Benjamin ili njezina Lauren... bit će dobro.
Pomoćnik joj je dovezao auto, ušla je u njega i odvezla se.
Dok je izlazila na PCH, iz zvučnika se začuje Hungry heart i Ashley osjeti
trunčicu nade. Može ti se raspadati cijeli svijet, pomisli, ali onda će se na radiju
začuti Springsteen.

***

Ricky Esposito motao se oko hrane. Jeo je same krekere jer je nestao poslužavnik
sa sirevima. Razmišljao je bi li možda jednostavno trebao otići. Otpisao je
djevojku svojih snova i još nije bio raspoložen tražiti sljedeću.
U kuhinju uđe Vanessa de la Cruz.
“Umirem od gladi”, reče, uzevši kreker. “Tko je odnio sav sir?” Kosa joj je
bila raščupana, a šminka na očima razmazana. Ricky ju je već i prije viđao s Kit.
Bilo je u njoj nečeg čudnog.
“Zabavna noć?” upita Ricky.
Vanessa kimne. “Najbolja noć u mom životu, jebote”, reče.
Ricky se nasmije.
“Ozbiljno”, reče Vanessa, jedući kreker. “Toliko sam vremena provela
misleći da sam zaljubljena u jednog tipa. Jednog! I baš kad sam odlučila da ću to
prekinuti, kao da mi se otvorio cijeli svijet. Večeras sam se ljubila s petoricom.
Petoricom. Jednog dana o meni će pričati legende.”
Ricky se ponovo nasmije.

217
 Knjige.Club Books

“Nažalost, ni jedan od njih nije bio onaj pravi”, reče ona. “Ali, znaš, moram
biti strpljiva. Za dobre stvari treba vremena.”
Ricky se nasmije - bila je zabavna. “Da, obično je to tako.”
Vanessa ga pogleda, zaista ga pogleda, prvi put otkad su počeli razgovarati.
“Pa ti si taj! Kitin momak!” reče Vanessa iznenada. “Je li te poljubila?”
Ricky kimne. “Ali mislim da nije doživjela vatromet.”
Vanessa nakrivi glavu, iznenađena i razočarana.
“Stvarno? Činilo mi se da joj se baš sviđaš.”
Ricky se nasmiješi i odmahne glavom. “Sigurno joj nisam napet.”
Vanessa razmisli o njegovim riječima. “Trebao bi joj biti. Sladak si.”
“Pa, hvala ti”, reče Ricky, ne osobito uvjeren.
“Ne, ozbiljno. Nisam ranije primijetila jer se oblačiš kao osnovnoškolac.”
“Hvala?”
“Ma hoću samo reći da bi se mogao oblačiti malo elegantnije.”
Ricky pogleda svoju majicu kratkih rukava i kaki hlače. “Valjda.”
“Siguran si da se ne sviđaš Kit?”
“Siguran sam. Rekla je da možemo samo biti prijatelji.”
Vanessa ponovo nakrivi glavu. “Žao mi je. Ti Rive baš znaju slomiti srce.”
Ricky otpije pivo koje je držao u ruci. “Bit ću dobro.”
Vanessa kimne. “Mogu ti reći iz iskustva da sigurno hoćeš.”

218
 Knjige.Club Books

ZA BOGA MILOGA, NINA STVARNO ŽIVI NA RUBU HRIDINE”, REČE MICK DOK JE
silazio niz stepenice.
“Da”, reče Jay. “Baš zgodna lokacija. Tu su super valovi.”
“Super valovi?” upita Mick. “A, shvaćam. Da, sigurno.”
Mick se nije daskao. Nije shvaćao privlačnost toga. Činilo mu se neobičnim
provoditi život jašući komad drva u oceanu. Svakako mu nije izgledalo kao izvor
zarade, onako kako su to doživljavala njegova djeca. Zar nitko od njih nije
pomislio da je Mickov dar možda nasljedan? Sigurno jedno od njih ima dobar
glas. Bio bi sretan da ih može uvesti u tu industriju. Jednim telefonskim pozivom
mogao bi im srediti karijeru za kakvu bi većina ubila, mogao bi ih osigurati za
cijeli život. Mogao bi svojoj djeci pružiti ono o čemu većina samo sanja. Nije bio
savršen otac, toliko je bilo očito. Ali ako je cilj jedne generacije da živi bolje od
prethodne, onda je Mick uspio. Dao je svojoj djeci više nego što je on ikad dobio.
Podsjetio je samog sebe na to dok su mu stopala tonula u pijesak. Nije bio tako
loš.
Sklonio se s puta, pričekavši da mu se Kit, Hud i Jay pridruže na obali. Izuo
je cipele, svukao čarape i zavrnuo hlače. Mnogo je vremena prošlo otkako je bio
noću na plaži. Plaže noću bile su mjesta za mlade romantičare i probisvijete.
Mick se osjećao sasvim dobro iako više nije bio mlad. Sviđala mu se
ozbiljnost koju su nosile godine, kao i poštovanje koje su mu priskrbile. Ako je
nizanje godina donosilo strah od smrti, on je očito negdje griješio. Približavanje
smrti uopće ga nije diralo. Nije namjeravao podmititi Strašnog kosca. Zapravo, na
neki nastrani način, Mick se nekako veselio posljedicama svog odlaska na
drugi svijet. Znao je da će nacija tugovati za njime. Prozvat će ga
legendom. Desetljećima kasnije ljudi će i dalje znati njegovo ime. Postigao je onaj
rijedak stupanj slave kad osoba nadiđe smrtnost. Bojao se samo da će postati
nebitan. Paralizirala ga je misao da bi ga svijet mogao zanemariti dok je još
prisutan.
“Dobro, Mick, tu smo. Što želiš reći?” upita Kit. Pogleda braću, koji nisu
htjeli pogledati jedan drugoga. Kit je htjela znati zašto je Jay izmlatio Huda, ali u
ovom trenutku, bilo je i važnijih stvari.
“Možeš me zvati tata, znaš”, reče joj Mick.
“Zapravo ne mogu, ali idemo dalje”, reče Kit.

219
 Knjige.Club Books

Hud, trpeći ozbiljne bolove, željan analgetika i možda nekoliko šavova,

ustanovi da ne zna što bi rekao - i je li uopće u fizičkom stanju da nešto kaže. I
tako je šutio.
“Znam da nismo bili bliski”, započne Mick. “Ali volio bih da se svi malo bolje
upoznamo.”
Kit zakoluta očima, ali Jay je slušao. Sjeo je na hladan pijesak i prekrižio
noge. Mick također sjedne. Hudu se činilo da zbog stravičnog bola u rebrima ne
može sjesti. Kit je jednostavno odbila.
“Nastavi”, reče Jay.
“Ne bi li netko trebao otići po Ninu?” upita Hud.
Mick je slutio da će Ninu biti najteže pridobiti. Činilo mu se da bi najlakše
bilo podijeliti ih i osvojiti, pa je nastavio. “Slušajte me, djeco”, reče. “Znam da
nisam bio dostupan koliko sam trebao biti, ali—”
“Nisi uopće bio dostupan”, podsjeti ga Kit.
Mick kimne. “U pravu si. Nisam bio uz vas u situacijama koje nijedno dijete
ne bi smjelo proživjeti.” Ovo je bio prvi put da je Mick spomenuo gubitak majke,
a Hudu i Kit bilo je teško gledati ga u oči dok je to govorio. Oboje su u sebi još
uvijek nosili zalihe tuge koja bi proključala u nezgodnim trenucima. Osobito je
Kit tugovala onako kako neki ljudi piju, a to je rijetko, ali uvijek sama i pretjerano.
U tom trenutku nije mogla izdržati Mickov pogled jer nije htjela plakati.
Ali Hud je pronašao najlakši način da se nosi s boli, zapravo, da prođe kroz
nju. I dopuštao je suzama da poteku kad bi došle. Kad bi pomislio na svoju majku
i očaj koji je osjećao onih mjeseci nakon njezine smrti, kad su čekali da ih otac
nekako pokuša spasiti... Hud se tome nije mogao oduprijeti. I zato se okrenuo iz
sasvim suprotnog razloga nego Kit. Okrenuo se da nitko ne vidi kako plače. Zatim
je obrisao oči i okrenuo se ponovo k njima.
Jay nije skrenuo pogled. Napeto je slušao u nadi da će otac reći nešto što će
sve popraviti. Bilo što.
“Griješio sam”, reče Mick. “I mogu... Mogu pokušati objasniti kako, mogu
vam reći svoje probleme i opisati zajeban način kako sam odrastao. Ali ništa od
toga nije bitno. Bitno je da sam sada ovdje. Htio bih da budemo prava obitelj.
Želim sve ispraviti.”
Mick je zamislio da će, kad ovo izgovori, jedno od njih pritrčati u njegovo
naručje i čvrsto ga zagrliti. Utvarao si je da će to biti početak zajedničkih
nedjeljnih večera kad bude u gradu ili možda proslava Božića kod njega na
Holmby Hillsu.
Ali nijedno od njegove djece nije ga osobito doživjelo. I zato je nastavio.
“Htio bih da počnemo iznova. Želim ponovo pokušati.”
Huda je pogodio njegov izbor riječi. Pokušati.

220
 Knjige.Club Books

“Mogu li postaviti ozbiljno pitanje?” zatraži Kit. “Ne pokušavam stvarati

probleme. Samo zaista nešto ne razumijem.”
“Dobro”, reče Mick. Ustao je i sad se naslanjao na stijene.
“Jesi li u klubu liječenih alkoholičara? Je li ovo dio nekakvih dvanaest koraka
ili tako nešto?” upita. Nije mogla pogoditi što ga je potaknulo na ovo. Ali imalo
bi joj smisla ako je u službi nečeg drugog. Ako je ovdje da bi se osjećao bolje, da
dovrši neriješene poslove ili tako nešto. To bi mogla razumjeti. “Hoću reći, zašto
sad? Znaš? Zašto ne jučer ili prošle godine ili prije šest mjeseci ili, jebemu
sve, kad nam je umrla majka?”
“Kit”, reče Hud. “Ne govori tako.”
“Ali majka nam je umrla”, reče Kit. “A on nas je pustio da se snalazimo sami.”
“Kit!” reče Jay. “Postavila si mu pitanje - sad ga pusti da odgovori.”
Miek odmahne glavom. “Ne”, reče. “Nisam ni u kakvom programu koji
zahtijeva da se iskupim.”
“Što onda tražiš?” upita Kit.
“Ne tražim ništa”, reče Miek, braneći se. “Zašto je tako teško vjerovati? Zašto
moja vlastita djeca ne žele shvatiti da samo želim da budemo jedni drugima dio
života?”
Jay progovori. “Nismo rekli to, ta—”
Hud ga prekine. “Kit samo pita što se promijenilo. Zapravo, i ja želim znati.
Tako da te mi pitamo”, reče, a glas mu postane blaži, ali odlučniji. “Što se
promijenilo?”
Prije nego što je Miek stigao odgovoriti, Ninina stopala zakorače na pijesak.
Nije čula Mickovu ispriku ili njegove žalopojke. Ali mogla je naslutiti kako
su zvučale. Sve to je već čula kao dijete. Njegovu priču o tome kako je zalutao,
kako priznaje svoje greške i traži drugu priliku. Nije joj bila potrebna predstava u
živo - već je sve to vidjela u foršpanu.
“Reći ću vam što se promijenilo. Ništa”, reče Nina.
Svi se okrenu prema njoj. Nitko se nije iznenadio što je vidi. Svi su se više ili
manje nadali da će ih zateći ovdje. Ali malo ih je iznenadila njezina trenirka i
njezino ponašanje. Kakva je ovo Nina?
“Ništa se nije promijenilo, zar ne, tata?” reče Nina, gledajući ravno u njega.
“Bok, Ninice”, reče Miek, prišavši joj.
Ovo je bio prvi put da je vidi izbliza kao odraslu. I bio je preplavljen toplinom
pri pogledu na njezino lice.
Vidio je sebe u njoj - u usnama i jagodicama, u preplanuloj koži. Ali vidio je
i June u Nininim očima, obrvama i nosu.
Nedostajala mu je June. Strašno mu je nedostajala. Njezino pečeno pile i
osmijeh koji bi mu uputila svaki put kad bi ušao u kuću. Nedostajao mu je njezin

221
 Knjige.Club Books

miris i kako je voljela voljeti ljude oko sebe. Njezina ga je smrt potresla. Uvijek
je zamišljao da će joj se jednog dana vratiti. Da je živa, sad bi bio s njom. Došao
bi joj večeras, možda i ranije.
Gledati Ninu, kao što ju je gledao sad, bio je dokaz da je June živjela.
Priđe joj bliže, spreman da je zagrli. Ali podigla je ruke, zaustavivši ga.
“Dobro ti je tamo gdje jesi”, reče.
“Nina”, reče Mick ožalošćeno.
Nina ga je ignorirala. “Ljudi, ako želite znati zašto je ovdje, vrlo je
jednostavno”, reče braći i sestri. Zatim se iznova obrati ocu. “Ovdje si jer želiš
biti, zar ne?” upita. “Jer si se jutros probudio i prohtjelo ti se biti poštenim
čovjekom.”
Mick se trgne. “To apsolutno nije—”
“Čekaj”, reče. “Nisam gotova.” Nastavi, jakim i povišenim glasom. “Strašno
je praktično što te odjednom zanimamo sad kad smo svi odrasli, kad više ništa od
tebe ne trebamo.”
“Rekao sam ti da to nije—”
“Rekla sam da nisam gotova.”
“Nina, ja sam tvoj—”
“Ti si ništa, jebote.”
Kit zine, a Jay i Hud razrogače oči. Svi troje gledali su očevo lice dok je
prolazio kroz razne faze zaprepaštenja. Zrak je donosio samo zvuk valova što su
se razbijali ispred njih i tihu kakofoniju zabave koja se odvijala gore.
Nina ponovo progovori. “Za svijet, ti si velika faca, tata. Svi to znamo. Živimo
s time svaki prokleti dan. Ali budimo jasni oko jednoga: ti nisi ničiji otac.”
Kit pogleda Ninu, pokušavši joj sresti pogled. Ali Nina nije htjela skrenuti
pogled. Gledala je samo Micka.
Više neće biti ona koja se savija i lomi.

222
 Knjige.Club Books

CASEY JE IZAŠLA IZ SOBE I SPUSTILA SE NIZ STEPENICE. BILA JE NEMIRNA I NIJE

ZNALA što bi od sebe.
Prošla je pored nekog para koji se tako žestoko ljubio da nije bila sigurna da
ne vode ljubav. Bila je gotovo sasvim sigurna da su oboje voditelji večernjih
vijesti i odlučila je da nikad više neće gledati Kanal 4.
Kad je stigla do dnevnog boravka, vidjela je kako se skupina ljudi ljulja na
lusteru kao da su mušketiri. Baš kad ih se dvoje uhvatilo i spremalo se poletjeti,
cijela konstrukcija iščupala se iz stropa, a pod, stol i glave svih koji su se našli
ispod prekrili su žbuka i kristal.
Na mjestu lustera ostala je rupa koja je otkrivala unutrašnju konstrukciju kuće.
Casey krene u suprotnom smjeru. Dok je prelazila iz blagovaonice u kuhinju,
primijetila je da je vaza razbijena, a dvije slike pale su sa zida. Kad je napokon
stigla do kuhinje, zatekla je pod prekriven mrvicama čipsa i krekera koje su
zdrobile rasplesane noge. Prazne vinske boce kotrljale su se po podu. Dva odrasla
muškarca sjedila su na radnoj površini kuhinjskog otoka i prala noge u sudoperu.
“Moj izdavač kaže da bi moj rukopis mogao biti roman koji će definirati
MTV-generaciju”, reče jedan od njih.
Kad su se ona dvojica spustila s radne površine i napustila prostoriju, Casey
prione na posao. Stala je pored štednjaka i naslagala prazne poslužavnike na hrpu,
brišući spužvom mrvice. Njezina majka uvijek je pospremala kuću kad ne bi bila
dobro raspoložena. Sjetila se kako je otac znao pitati majku što ne valja kad bi je
zatekao kako čisti bubanj perilice rublja. Svijet joj je možda oduzeo roditelje, ali
koliko god se činilo okrutnim - barem je imala uspomene na njih. I dalje je pamtila
Dan sjećanja 1980. na stadionu Dodger, kad je otac umrljao majicu senfom, a
zatim se nasmijao i umrljao i njezinu da ne bude jedini. Ostao joj je miris majčinog
parfema ili miris sredstva za čišćenje kojim je odisala kuća. Pamtila je očeve
brojne naočale, rasute po kući, koje su se sakupljale, nestajale i razmnažale se.
Znala je da će, za nekoliko godina, sjećanja početi blijediti. Možda zaboravi je li
se otac umrljao senfom ili kečapom. Možda više neće moći točno prepoznati
majčin parfem. Možda čak zaboravi i na naočale, nakon nekog vremena, koliko
god joj to bilo bolno priznati. Znala je da ne može živjeti pogonjena samo
sjećanjem na one koje je nekad voljela. Gubitak je neće pokretati naprijed. Morala
se pokrenuti i živjeti. Morala je pronaći nove ljude.

223
 Knjige.Club Books

Pokušala je zamisliti svoje roditelje kako čine isto što i ona sada, kako upadaju
na kultnu zabavu u Malibuu. Nije to mogla ni zamisliti. Ali shvaćala je da, iako
su okolnosti bile gotovo neprepoznatljive, ipak ima instinkte koje su joj dali. Na
kraju krajeva, kad nisu mogli imati dijete, potražili su ga. Naučili su je da se obitelj
pronalazi, da nije bitno što nas povezuje, bila to krv, okolnosti ili izbor. Bitno
je samo da smo povezani. I zato je Casey bila ovdje. Tražila je obitelj, baš kao
nekad i njezini roditelji.
Casey polako spusti spužvu, okrene se od radne površine i izađe.
Spustit će se niz one strašne stepenice. One koje su izgledale kao da vode do
samog ruba Zemlje.

224
 Knjige.Club Books

BRANDON RANDALL PROBUDIO SE I SHVATIO DA SE ONESVIJESTIO NA PODU

gostinjske spavaće sobe. Pogledao je na sat. Tri i pol ujutro. Ustao je, pomalo
nesiguran, i sjetio se da mora ponovo pridobiti ljubav svojeg života. Obuo je
cipele. Popravio je frizuru. A zatim se spustio niz stepenice do ulaznih vrata gdje
su bila parkirana sva vozila.
“Trebam svoj auto”, reče pomoćniku za parkiranje.
“Gospodine”, reče pomoćnik. “Čini mi se da ne biste trebali voziti.”
“Samo mi dovezi moj auto”, reče Brandon. “Srebrni Mercedes, tamo ispred.”
Brandon je stigao prvi pa je njegov automobil bio parkiran u zadnjim
redovima, prilično nedostupan, iza još barem stotinu drugih.
“Ovo će potrajati”, upozori ga pomoćnik.
Spremište za ključeve ostalo je nečuvano dok je pomoćnik započinjao
izvlačenje Brandonovog automobila. Drugi pomoćnici bili su zauzeti s drugima.
Brandon je stajao sam, izgubljen u vlastitim okrnjenim mislima, i počeo je
zaboravljati zašto ovdje čeka.
Zašto se mota ovuda? A, da, zbog auta.
Jebi ga. Brandon se posluži ključevima s privjeskom Jaguara i upotrijebi ih
da otključa onog crnog koji je stajao ispred njega.
I, bez oklijevanja, Brandon Randall se odveze u automobilu Micka Rive da bi
izjavio ljubav Carrie Soto.

* * *

Tarine je sjedila u Gregovom krilu i njuškala mu vrat dok je puštao glazbu. Ali
kad je okrenula glavu, vidjela je jedinstvenog Vaughna Donovana kako skida
Lichtensteina sa zida i zatim... piša po njemu.
Zapita se ne otima li se možda ova zabava kontroli.

225
 Knjige.Club Books

MICKA JE ZAPREPASTIO KĆERIN BIJES, ALI NIJE GA ODBIO.

“U pravu si”, reče, gledajući svoju prvorođenu. “Nisam vam bio otac. Nisam
bio uz vas kad sam trebao.”
Nina skrene pogled prema vodi. Mick se okrene prema svojoj ostaloj djeci i
promijeni taktiku. “Može ovako: neću od vas tražiti oprost niti obećanja. Samo
vas molim da mi dopustite da vas malo upoznam.”
Djeca se međusobno pogledaju, a zatim svi pogledaju Ninu. Duguju li mu
toliko? Nina nije bila sigurna. Možda roditeljima ne dugujemo ništa, možda im
dugujemo sve. Ali bila je sasvim sigurna da bi mu majka, na njezinom mjestu,
sigurno dala priliku.
“Dobro, može”, reče Nina. Zatim se okrene prema spremištu, otključa bravu,
izvuče više ručnika i baci na pijesak nekoliko dasaka. Padnu na pijesak uz mukli
udarac. Nina sjedne na dasku, sa stopalima u pijesku, s laktovima uprtim u
koljena. Ostali učine isto.
Svi su tako sjedili na Nininim daskama i osjećali kako svjež zrak oko njih
postaje zasićen njihovom tišinom.
“Dobre batine si dobio, sine”, reče napokon Mick, ne znajući odakle da počne.
Odlučio je skrenuti pozornost na slona u prostoriji.
Hud kimne i opipa usnu. Krv se osušila, a krasta se mrvila. “Da”, reče, ne
gledajući direktno u napadača. “Valjda.”
“Što se dogodilo?” upita Mick.
“To se stvarno nikoga ne tiče”, reče Jay.
“Ne znam”, reče Kit. “Mene baš zanima.”
Mick pogleda Kit i vidje, prvi put, kako njegova kći izgleda dok se smiješi.
Izgledala je baš kao on - te iskrice u očima bile su mu tako poznate. A ipak, bila
mu je nepoznanica. Najmlađa, najnovija, ona koju nije poznavao. Bila je
muškasta, na neki način koji se Micku nije činio dobrim. Ali izgledala je kao da
stvara nevolje i to je Micka privlačilo. Što je naslijedila od mene? pitao se.
Sumnjao je da bi to mogla biti odvažnost, osjećaj prava da kaže što hoće. Kako
joj je to prenio tako pasivno? A ipak, bio je tu.
Nije čak trebao biti uz njih da bi pomogao djeci da se oblikuju.

226
 Knjige.Club Books

“Ovo izgleda kao nešto o čemu bismo trebali razgovarati”, reče Nina,
pokazavši na Hudovo oko i na njegovu ruku kojom je pritiskao rebra. “Jesi li
dobro? Trebaš li liječnika?”
“Nisam siguran”, reče Hud. “Mislim da ne trebam. Barem ne još.” Pokušavao
je ostati smiren. Znao je da je važno da sada odigra hladnokrvno. Bio je zabrinut
za Ashley, gdje je, kako se osjeća. Morao se brinuti za nju, i hoće, ali zasad je
znao da će biti dobro. Bila je od onih žena koje se uvijek snađu. Djelomično ju je
zato i volio.
“Ozbiljno”, navaljivala je Kit. “Što se dogodilo?”
Hud pogleda Jaya.
“Spava s Ashley”, reče Jay ravnodušnim glasom.
Kit dahne.
“Tko je Ashley?” upita Mick.
“Jayeva bivša djevojka”, odgovori Kit. “Koja ga je napucala.”
“Nije me napucala, dobro?”
“Slušaj, pogrešno sam postupio”, prizna Hud.
“Ne postoji tu pravi način da se postupi”, reče Jay okrenuvši se prema njemu.
“Jednostavno to nisi smio učiniti.”
“Zvuči pravedno”, reče Mick. “Žene se ne bi smjele ispriječiti između braće.”
Hud zakoluta očima čuvši kako otac sudi. Ali progovorio je Jay, kipteći od
bijesa. “Umukni, tata. Nemaš pojma o čemu govoriš.”
“Ali slagao sam se s to—”
“Nije me briga! Hud može jebati sve moje bivše deset puta preda mnom i
dalje će mi se sviđati više nego ti.”
Mick osjeti ubod u prsima.
“Hud i Ashley, ha?” reče Kit. Ponekad nije mogla, a da malo ne bocka da vidi
kako će reagirati. “Nekako mi ne pristaju zajedno. Ona mi je pomalo... ne znam...
dosadna.”
“Kit, hoćeš li prestati?” prasne Hud. “Nemaš pojma o čemu govoriš. Nije
dosadna, stidljiva je. Draga je, obzirna i duhovita. Zato ušuti.” Hud nije još
namjeravao spomenuti i da je majka njegovog djeteta. Trebao je pričekati trenutak
kad će to biti primljeno kao dobra vijest. Bilo je potrebno da ih ta vijest razveseli,
a ne razbjesni. “Volim je. Zaljubljen sam u nju.”
Jay se okrene prema bratu, napokon saslušavši ono što mu je Hud cijelu večer
pokušavao reći. Voli je? Jay je nikad nije volio. Ni blizu tome. “Koliko dugo se
vas dvoje—” Jay nije znao koju riječ da upotrijebi “... nalazite meni iza leđa?”
Hud se zagleda u pijesak u kojem su se izgubili njegovi nožni prsti. “Dugo”,
reče.

227
 Knjige.Club Books

Mick je promatrao svoje sinove. On sam je mlatio govanca koja bi se samo

usudila pogledati neku od njegovih pratilja. Također je ševio žene gotovo svih
svojih prijatelja.
“Čini se da je to među njima ozbiljno”, ubaci se Nina. “Ne bih rekla da je Hud
sposoban tako nešto učiniti iz obijesti.”
“Ti si znala?” upita Jay, a krv mu opet zakuha.
Nina odmahne glavom. “Ne, ali vidjela sam ih u dvorištu prije nekoliko sati.”
“Trebala si mi reći”, reče Jay.
“Jay, nije ona kriva”, reče Hud.
“Umukni, Hud”, doda Jay.
“Ozbiljno? Svađate se zbog Ashley?” upita Kit.
“Umukni, Kit”, istovremeno izgovore Hud i Jay.
“Oprostite”, reče Kit. “Samo želim reći da sam iznenađena što se radi o
nekakvoj djevojci, od svega oko čega ste se mogli posvađati,
“Ona nije nekakva djevojka”, reče Hud ogorčeno. “Upravo to želim reći.
Želim je oženiti.”
Micku je to zvučalo kao luđačko bulažnjenje dvadesetogodišnjeg papučara.
“Hud, imaš dvadeset...” Mick zastane, shvativši da ne zna koliko mu točno godina
ima sin.
“Imam dvadeset tri”, reče Hud.
“Tako je”, reče Mick. “To sam i htio reći.”
“Ne znaš koliko ima godina. Ne znaš koliko godina ima bilo tko od nas”, reče
Kit. “Hajde priznaj. Ne moraš se toliko pretvarati.”
“Ne pretvaram se. Imaju dvadeset tri”, reče Mick. “Znao sam to.”
Jay ga ispravi: “Ja sam prije dva tjedna navršio dvadeset četiri.”
“Tako je”, reče Mick. Ramena mu se pogrbe. “Oprosti. Zaboravio sam da vas
dvojica zapravo niste blizanci.”
Kit odmahne glavom. “Smiješan si. Ali sada barem govoriš istinu”, reče.
“Kako je dijeliš? Imaš četiri iskrena trenutka na dan?”
Mick se i protiv volje nasmije. “Da, ali nastojim ih zadržati nekoliko u
rezervi”, reče, smiješeći se jednom stranom usta.
Iz Kitinih usta izađe nešto između smijeha i podsmijeha. Mick susretne njezin
pogled i primijeti da se gotovo smiješi. “Što hoćeš da ti kažem? Pa svi znamo da
sam govno. To nije novost. Cijeli život sam bio govno.”
Kit ga sada pogleda u oči. Znao je da ga napokon zaista sluša. “Volio bih da
sam bio bolji čovjek”, reče. “Samo nisam nikad bio sposoban za to. Ponekad sam
se zaista trudio. Ali bilo je to kao da staviš ruž na svinju. Neki ljudi su jednostavno
govna i ja sam takav.”

228
 Knjige.Club Books

Hud je primijetio da je teško biti ljut na nekoga tko je odjednom tako

transparentan. Jayu se činilo da je sasvim u redu u redu priznati da sumnjaš da si
seronja, duboko u sebi. Nina se morala obuzdavati da ne koluta očima.
“Iskreno, nije mi nikad bilo jasno da je žena dobra poput vaše majke izabrala
mene, ali, znate, kad sam je upoznao, bio sam sklon uljepšavanju istine”, reče.
“Onog trena kad sam je ugledao, s onim velikim smeđim očima, pomislio sam:
Pokušat ću biti što god želi. Barem ću se praviti da sam dovoljno dobar za nju. I
zaista sam na neko vrijeme postao ta osoba. Znam da sam na kraju zaribao...
ali pokušao sam.”
Nina se okrene i pogleda oca. Mick susretne njezin pogled i opusti se u
blagosti njezinog pogleda. “Zaslužila je bolje”, reče nježno. “Nadam se da je to
znala.”
Nina je promatrala očevo lice. Gledala je njegove duge trepavice dok je
treptao i sjećala se kako ih je promatrala kao dijete.
“Nije”, reče Nina jedva čujnim glasom. “Nije znala.”
Mick kimne, pogleda uprtog u tlo. “Znam”, reče. “Znam.”
Nina je promatrala kako mu oči postaju staklaste, a kutovi usta se. Počela je
shvaćati ono što prije nije ni slutila. Bilo mu je žao zbog onoga što im je svima
učinio.
Nina zausti da nešto kaže, ali tada iza sebe začuje šum.
Svi okrenu glavu prema djevojci u ljubičastoj haljini koja se spuštala niz
stepenice.

229
 Knjige.Club Books

4:00

TARINE MONTEFIORE JE - NA KRATAK ČAS TE KAOTIČNE NOĆI - GLEDALA SVOJEG

ljubavnika i pitala se želi li provesti život s njim. Ranije tog dana ju je zaprosio.
Uvijek su joj se sviđali stariji muškarci i voljela je provoditi vrijeme s onima
koji znaju više od nje. Pretpostavljala je da je to zato što joj je otac bio sjajan
čovjek. Bio je profesor lingvistike koji je cijelu svoju obitelj vodio na putovanja,
podučavao je na sveučilištima na tri kontinenta. I, uz pomoć Davida Montefiorea,
Tarine je učila o svijetu. Činilo joj se da zna toliko o životu i kulturi da joj
nijedan muškarac njezinih godina nije ravan. Isto tako, njezin otac bio je dvadeset
godina stariji od majke. Zato joj se sviđalo što je Gregova koža pomalo gruba, što
drukčije visi s njegovog tijela. Sviđao joj se okus desetljeća cigareta na njegovom
jeziku, njegova prosijeda kosa. Sviđalo joj se što je, kad bi joj stavio ruku na
stražnjicu, znala da osjeća njezinu relativnu mladost.
Zato su, razmišljala je Tarine, možda imali budućnost.
Tarine će se uskoro povući iz manekenstva. Isplanirat će njihovo vjenčanje i
medeni mjesec. Možda bi mogli neko vrijeme putovati svijetom, a zatim se
skrasiti na Beverly Hillsu, u kući u španjolskom, Santa Barbara stilu. Neće imati
djece - tu je Tarine bila nepokolebljiva.
A zatim će se, nedugo nakon vjenčanja, vratiti na posao. Trebao joj je drugi
čin.
Već je primila ponudu za vlastiti dnevni talk show. Mislila je da bi to bio
odličan sljedeći korak. Razmišljala je i da pokrene liniju odjeće za aerobik.
Postojalo je mnogo toga zanimljivog.
Znala je da bi joj u svemu tome Greg bio dobar partner, u svemu što bi
odlučila. Stajao bi iza nje, vjerovao bi u nju i podržavao je. Bilo bi im tako
zabavno, svakog dana u životu.
Dok je o tome razmišljala, licem joj se razlije osmijeh. Nagne se prema Gregu
dok su stajali iza gramofona.
“Ako to učinimo - mislim na brak - trebao bi znati... neću uvijek biti vjerna. I
ne očekujem to ni od tebe.”
Greg se nasmiješi i kimne. “U redu. Shvaćam.”
“Ali ću ti obećati da ću ostatak života biti uz tebe. Toga ću se držati.”
“To je sve što tražim i što želim.”
230
 Knjige.Club Books

Poljubi ga u ušnu resicu. “Dobro, onda ću se udati za tebe”, šapne.

Greg se široko nasmiješi i zagrli je oko ramena. Poljubi je. “Volim te”, reče
joj.
“I ja tebe volim”, reče Tarine. “Svim srcem.”
U tom trenutku, netko baci kristalnu Waterford vazu u kuhinjska klizna vrata,
gdje se razleti u svim smjerovima.
“Dobro”, reče Tarine. “Sad je dosta!”
Pod je bio prekriven tisućama sitnih kristalnih krhotina. Očito je bilo vrijeme
da Nina okonča zabavu. Tarine je potraži pogledom, ali nije ju mogla naći. Zatim
potraži nekog od Ninine braće, ali ne nađe ni njih. A i Brandon je otišao.
Nitko nije bio nadležan.
Vanessa priđe Tarine. “Tražiš Rive?” upita.
“Ne mogu naći nikog od njih.”
“Ni ja. Tražim Kit već pola sata. Ne mogu nikoga pronaći. Mislim da Nina
neće biti sretna.”
Tarine se namršti. Očito će ona morati ovo okončati.
“Greg”, reče Tarine. “Molim te, ugasi glazbu.”
Greg kimne i ugasi. Ljudi su gunđali, ali nitko ne krene prema vratima. Više
im nije trebala glazba.
U kutovima su plakale manekenke, a na stepenicama su rock-zvijezde pušile
travu. U blagovaonici su se svađali spisatelji, pop zvijezde su vodile ljubav u
kupaonicama, a izvršni direktori studija ležali su u nesvijesti na kaučevima. Na
travnjaku su povraćali daskaši. Glumci su bacali čaše za vino kao da su lopte. TV
zvijezde odijevale su Nininu odjeću i trpale u džepove njezin nakit. Jedan od
klinaca iz Obiteljskih veza ležao je na srušenom lusteru i pjevao Heart of
glass, zureći u rupu na stropu.
“Riješimo se ugostitelja”, reče Vanessa. “Možda ćemo tako barem zaustaviti
pritok cuge.”
Tarine kimne, pa one dvije krenu tapšati svakog konobara i konobaricu po
ramenu i slati ih kući.
Ali kad je zadnji izašao, Vanessa i Tarine odmjere situaciju i zaključe da nema
vidne razlike. I dalje je bilo bučno, a imovina se uništavala.
“Zabava je gotova!” vikne Tarine, stavivši ruke oko usta da usmjeri glas.
Nitko se ne pomakne osim Kylea Manheima. On izjuri kroz glavni ulaz,
stidljivo mahnuvši Vanessi u prolazu. Ona mu namigne. Ostali uzvanici jedva da
su podigli poglede.
“Imate li imalo obzira?” upita Vanessa.
Tarine odmahne glavom. “Naravno da nemate”, reče. “Odvratni ste.”

231
 Knjige.Club Books

Greg joj priđe s leđa i uhvati je za ruku. “Možda da odemo, mila”, reče. “Ovo
nije tvoj problem.”
U tom trenutku, kroz vrata dnevnog boravka uleti metak i pogodi zrcalo iznad
kamina.
Vanessa i Tarine čučnu. Greg učini isto, pokrivši ih obje rukama. Zatim svi
troje ustanu da bi vidjeli Bridgera Millera s puškom u ruci, a s drugom rukom u
zraku kao da želi pokazati da nikome ne želi zlo. “Našao sam je gore u škrinji.
Mislio sam da je zračnica”, reče, smijući se. “Kunem se, nisam znao da je prava
puška.”
“Svi van, odmah!” vikne Tarine. “Ili zovem policiju.”
Dvije djevojke se uplaše i izjure van. Seth Whittles utrči nakon što je čuo hitac
i izvuče pušku iz Bridgerovih ruku.
“Koji kurac radiš, stari?” vikne Seth. “Mogao si nekoga ubiti.”
“Nisam mislio nikoga ubiti!” reče Bridger. Zatim ode, izgubivši interes.
“Da”, reče Seth, obrativši se Tarine i Vanessi. “Zovite policiju.”
Vanessa ode u kuhinju, podigne slušalicu i nazove policiju.
“Da, naredniče?” reče, odjednom zbunjena. “Trebali bi... da dođete ovamo...
treba nam netko da... znate, ovdje je zabava. I jako je...” Činilo se da ne zna što bi
rekla, a da pritom ne uvali Ninu u nevolje. “Možete li doći?”
Tarine istrgne telefon iz Vanessine ruke. “Molim vas, pošaljite nekoliko
vozila na adresu Cliffside Drive 28150. Zabava s više od dvjesto ljudi otela se
kontroli.”

232
 Knjige.Club Books

CASEY SE SPUŠTALA KLIMAVIM STEPENICAMA KAD JE PRIMIJETILA DA JE SVI

gledaju. Izgubila je koncentraciju, krivo stala i zateturala zadnjih nekoliko koraka.
Mick je instinktivno uhvati.
I, zato što ju je uhvatio, Casey je na trenutak pomislila da joj Mick mora biti
otac. Ali kad se uspravila, sjetila se da život tako ne funkcionira.
“Jesi li dobro?” upita je.
“Jesam,” reče, kimnuvši. Ustala je, ali nije se mogla osloniti na gležanj.
“Hvala.”
“Casey, jesi li dobro?” upita Nina dotrčavši.
“Jebote, tko je Casey?” šapne Kit Jayu. Jay odmahne glavom. Nemam pojma.
Ali oboje osjete stezanje u prsima dok su gledali sestru kako se s posebnom
pažnjom odnosi prema nekome koga u životu nisu sreli.
Hud nije obraćao pažnju. Računao je koliko dugo može izdržati prije nego
ode u bolnicu. Trebalo mu je namjestiti nos. Osjećao je da je slomljen. Pokušao
je uštipnuti vrh nosne hrskavice u nadi da će to zaustaviti bolno pulsiranje. Nije.
Zato je odustao i zagledao se u Casey koja je šepala prema njemu.
Nije mu bilo jasno tko je točno ona. Ali kad ju je Nina smjestila na sigurno,
pored sebe na dasku, Hud je shvatio. Možda se radilo o intuiciji, ili je primijetio
Caseyne usne. Možda je Hud posumnjao jer je on, najbolje od svih, znao da mora
biti još djece poput njega, Mickove djece koja nemaju veze s June.
“Oprostite, svi”, reče Casey. Savladale su je emocije, malo zbog šoka od pada
ali uglavnom zato što je pokušavala upiti lica ljudi koje je željela večeras
upoznati. Jay je bio mršaviji, Hud je bio... istučeniji. Kit se, pak, savršeno uklapala
u sliku kakvu je Casey stvorila u glavi. Pretpostavljala je da će je barem jedan od
Riva gledati sumnjičavo. I eto je.
“Što se točno događa?” upita Kit.
I Mick je bio zbunjen.
“Ovo je Casey Greens”, reče Nina.
Casey mahne i napola se nasmiješi, ne gledajući ni u koga izravno.
Nini je nedostajalo energije da ih polako uvede u priču. Potrošila je toliko
mladosti na pokušaje da bude taktična, nježna i da sve bude u redu. Ali Nina nije
mogla sve riješiti, zar ne? Jebemu. “Vjerojatno nam je sestra.”

233
 Knjige.Club Books

Svi su bili iznenađeni, ali Jay je progovorio. “O čemu ti?”

Mick zanemari Jayevu nevjericu. “Casey?” reče Mick djevojci.
Casey kimne.
“Mila, bi li me htjela malo uputiti?”
Casey počne tražiti riječi, ali Nina uskoči pa se osjeti zbrinutom, kao da je
omotana u meku dekicu.
“Posvojena je 1965.”, reče Nina. “Odgojila ju je obitelj Greens u Rancho
Cucamongi.”
Nina trkne Casey i ispruži ruku. Casey joj pruži fotografiju majke.
“Ovo je njezina mama”, reče Nina. “Hoću reći, biološka majka. Kako možeš
vidjeti, na poleđini je netko napisao bilješku da si ti otac.”
Začuvši izraz ‘biološka majka’ Hud je osjetio snažan nagon da ustane i sjedne
pored Casey. Htio ju je pitati toliko toga.
Nina pruži fotografiju Micku, a on je nježno uzme iz njezinih ruku, kao da
oklijeva dodirnuti je. Prouči je s prednje i stražnje strane.
“Zvala se...” Nina shvati da je zaboravila. “Kako se zvala?”
Casey se usudi progovoriti. “Monica Ridgermore”, reče i tada zaista shvati da
razgovara s Mickom Rivom. Jednim od najslavnijih muškaraca na svijetu. S
čovjekom kojeg cijeli život gleda na plakatima i na televiziji. “Imala je osamnaest
godina. Navodno je govorila ljudima da nosi dijete Micka Rive. Tvoje dijete.”
Hud se pitao koliko je još djece začeo njegov otac. Jay se pitao laže li
djevojka. A Kit se pitala kako to da su svi potekli od muškarca ispred njih. Uopće
nisu bili poput njega.
“Ne želim ništa od tebe”, reče Casey. “Ni od koga od vas. Pa, barem ne novac
ili nešto takvo. Imam dovoljno novca.”
Imala je toliko manje od Rivine djece u tom trenutku. Imala je tako maleni
dio onoga što je posjedovao Mick da se nije moglo računati u cijelim postocima.
“Ovdje sam jer...” Casey je bilo teško nastaviti. Znala je što želi reći, samo
nije znala može li podnijeti bol kad ih izgovori. Nemam nikoga drugoga. Mick
prestane proučavati fotografiju i primijeti da Casey ima majčine oči.
“Traži obitelj”, reče Nina. “Zvuči li ti to poznato?”
Mick se stidljivo i gorko nasmiješi, spuštenog pogleda. Pogleda Ninu, a zatim
Casey. Zatim ponovo pogleda fotografiju.
Pokuša smjestiti lice na slici. Je li spavao s tom ženom - Monicom Ridgemore
-1964. ili 1965.? To su za njega bile velike godine. Putovao je cijelim svijetom.
Spavao je s mnogo žena. Neke od njih bile su obožavateljice. I da, neke od njih
bile su vrlo mlade.
Mick podigne pogled s fotografije i pogleda Casey, njezine oči, jagodice i
usne. Bilo je u njoj nečeg poznatog - ali taj je osjećaj Mick stalno imao. U životu

234
 Knjige.Club Books

je upoznao toliko ljudi da mu se, već pred više godina, počelo činiti kao da više
nema stranaca. Samo razne verzije iste osobe.
Bilo je jednako moguće da je Mick spavao s Monicom i zaboravio, kao i to
da je Monica to izmislila.
“Ne znam”, reče napokon. Gledao je kako Casey sklapa oči i kako joj se prsni
koš spušta dok je shvaćala da večeras neće dobiti odgovor. “Žao mi je, Casey.
Znam da to vjerojatno nije ono što si htjela čuti. Ali istina je da jednostavno ne
znam.”
Sve ih je to pomalo slomilo - Ninu, Jaya, Huda, Kit i Casey. Nije bilo kraja
načinima na koje je mogao razočarati.

235
 Knjige.Club Books

ŠEST POLICAJACA STIGLO JE U TRI SLUŽBENA AUTOMOBILA.

Vozili su se kroz tihe ulice Point Dumea, ugašenih sirena, dok su se njihova
svjetla tiho prelijevala preko visokih ograda i živica. Kad su stigli do Nininih
vrata, pokucali su. Da se radilo o zabavi koja se otela kontroli u Comptonu, ne bi
kucali. U Leimert Parku, Inglewoodu, Downtownu, Koreatownu, Zapadnom
L.A.-u, Van Nuysu, ušetali bi ravno unutra. Ali ovo je bio Malibu, gdje žive
bogati bijelci. A za bogate bijelce uvijek se pretpostavlja da su nevini, uz ostale
privilegije.
Vrata su se otvorila čim su ih dotakli zaglavci narednika Eddiea Purdyja. Bio
je zdepast i nabit, a lice bi mu obraslo u čekinje ukoliko ga ne bi brijao dvaput
dnevno. Zagleda se gore u prekrasnu ženu ispred sebe.
“O, Bogu hvala da ste ovdje”, reče Tarine. “Morate nešto učiniti. Sada su na
krovu, pokušavaju se zaletjeti na daskama za surfanje u bazen kao da su sanjke.”
Sve je bilo puno razbijenog stakla, bljuvotine i onesviještenih polugolih tijela,
a dvoje ljudi šmrkalo je linije sa srebrnog poslužavnika. Voditeljica vijesti s
Kanala 4 plakala je nad zdjelom umaka.
“Gospođo, je li ovo vaša kuća?” upita narednik Purdy.
“Ne, nije.”
“Je li ovdje vlasnik kuće?”
“Još je tražimo”, reče Tarine. Vanessa je bila vani, u lovu.
“Pa, možete li nam pomoći da otkrijemo gdje je?” upita. “Najprije moram
razgovarati s vlasnikom, tko god on bio.”
Tarine se uspravi, pokušavajući biti jasnija. “Upravo sam vam rekla: ne znam
gdje je Nina, ali mislim da je hitnije da ovdje uvedete reda.”
“Možda je gore?” upita narednik Purdy. Pošalje neke od ljudi da potraže po
zabavi.
“Gospodine, tu negdje je jedan seronja koji puca u zrcala”, reče Tarine.
“Možemo li se usredotočiti na to?”
“Gospođo, molim vas, pazite kako govorite.”
“Slušate li me uopće?” upita Tarine. “Ne znam kod koga je sada puška.
Bridger Miller je pucao u klizna vrata. Dakle, molim vas, učinite nešto.”

236
 Knjige.Club Books

“Gospođo”, reče narednik Purdy. “Morate se smiriti. Dakle, gdje ste zadnji
put vidjeli vlasnicu kuće?”
“Gospodine, već sam vam rekla. Ne znam gdje je Nina. Vjerojatno je s ocem.
Mick Riva pojavio se ovdje maloprije.”
“Ovo je kuća Micka Rive?” narednik Purdy se okrene prema svojim ljudima
i podigne obrve, kao da želi napomenuti da je to važan detalj koji je otkrio.
“Gospođo, bilo bi dobro da ste to ranije spomenuli.”
“Nije njegova kuća. Njegova kći je vlasnica.”
U glasu narednika Purdyja sve se više čulo nestrpljenje. “Recite nam gdje je
gospodin Riva.”
“Zašto?” upita Tarine. “Zar želite autogram?”
Iza ugla naiđe Vanessa. “Mislila sam da su možda—” Zatim primijeti policiju.
“O, dobro. Možete nam pomoći. Netko se popišao na Lichtensteina.
Lichtensteina!”
“Shvaćam, gospođo”, reče narednik Purdy iako je iz tona svima, uključujući
njegove ljude, bilo jasno da nema pojma što znači Lichtenstein.
Odozgo se začuje tresak, a zatim glasan pljusak. Zvučalo je kao da se netko
spušta s krova na dasci za surfanje.
“Hoćete li sada nešto poduzeti, naredniče?” upita Tarine.
“Gospođo, pazite na ton. Mogao bih vas dati uhititi zbog takvog obraćanja.”
“Pa, ne bih rekla”, reče Tarine.
Purdyjevi ljudi počnu žamoriti i smijuljiti se ne gledajući ga u oči. Vanessa je
pretpostavila da će doći do prevrata.
“Gospođo, priznajem da ste strašno lijepi. I siguran sam da ste glavni kamo
god pošli. Sigurno je to divan prizor. Ali ovdje niste glavni, dobro?” Nasmiješi se
Tarine, a ono što ju je najviše živciralo bila je iskrenost tog osmijeha. “I zato ćete
mi se obraćati s poštovanjem, draga moja, ili ćemo imati velik problem.”
“Naredniče... ako biste samo mogli—” započne Vanessa, ali je Tarine
prekine.
“Možda, kad biste zaista radili svoj posao umjesto što tu stojite,” reče, “ne bih
uopće trebala razgovarati s vama.”
“Više se ne zafrkavam. Ljutiš me”, reče Purdy, krenuvši prema njoj. “Bolje
obuzdaj tu jezičinu.”
Tarine je osjećala kako se prostor između njih smanjuje. Osjećala je na sebi
njegov pogled. “Molim?” reče. “Ja sam vas zvala. Nisam ništa skrivila.”
Odmaknula se od njega dok je govorila, nastojeći očuvati osobni prostor. Purdy
joj priđe bliže.
“Baš si prava oštrokondža, ha?” I zatim, gledajući je u oči, lijevom rukom
prođe pored njezina lica i zatakne joj kosu iza uha. “Eto. Tako je bolje.”

237
 Knjige.Club Books

Tarine zamahne i pljusne narednika Eddieja Purdyja posred lica.

238
 Knjige.Club Books

JAY POGLEDA OCA I OSJETI PROVALU BIJESA. “ZNAŠ LI UOPĆE KOLIKO IMAŠ DJECE?”
prasne.
Kroz glavu mu je prolazilo toliko misli, toliko strašnih scenarija kojih se sjetio
tek sad. Preciznije, bio je to prvi put u životu da je pomislio da bi ih moglo biti
više od četvero. Svake sekunde osjećao se sve manjim.
“Nemojmo ulaziti u to”, reče Mick, odmahnuvši glavom.
Djeca ga nastave gledati.
“Imao sam tri tužbe za očinstvo”, reče Mick napokon. “I za sve se ispostavilo
da nisam ja.”
“To je tvoj odgovor?” upita Kit.
Mick spusti pogled, a zatim pogleda Kit.
Kit odmahne glavom. “Baš si pravi zgoditak, tatice.”
Od nečega u Kitinom podrugljivom oslovljavanju ostao je bez daha.
Zašto ta djeca nisu bila baš nimalo sretna što ga vide? On nikad nije tako
postupao prema svojim roditeljima. Bez obzira na to što je njegova majka činila
ili kamo otišao njegov otac, uvijek je bio sretan kad bi se vratili.
“Dvije žene s kojima sam bio prekinule su trudnoće, koliko znam”, reče Mick.
“Očaravajuće”, reče Kit oštro.
Mick je pokuša ignorirati. “Jedna je imala spontani pobačaj. Ali općenito, bio
sam vrlo oprezan. Naročito nakon što sam posljednji put napustio vašu majku. Bio
sam vrlo, vrlo oprezan.”
“Želiš li možda nagradu?” upita Kit.
“Hoćeš li me slušati? Pokušavam odgovoriti na vaše pitanje. Pokušavam vam
nešto objasniti. Dao sam sve od sebe da budem odgovoran. Uvijek sam govorio
ženama s kojima sam spavao da ne želim djecu. Govorio sam: ‘Da imalo želim
biti tata, išao bih kući djeci.’”
Na plaži zavlada mrtva tišina.
“Opa”, napokon reče Kit, dok je u njoj bijes tako divljao da su joj obrazi
pocrvenjeli. “Znaš što?” nastavi. “To je u redu. Hvala ti što si objasnio. Jer sam
se uvijek nekako pitala voliš li nas, pa sada znamo.”
Mick potrese glavom, ali ona nastavi: “U redu je. Imali smo jedni druge.
Nismo ni primijetili da te nema.”
239
 Knjige.Club Books

Mick je mogao vidjeti bol na ravnodušnom licu svoje kćeri - kako joj je brada
drhtala i kako su joj se oči suzile. I njegovo je lice imalo isti izraz u djetinjstvu
dok se pitao isto i dolazio do istog zaključka.
Mick ponovo odmahne glavom. “Krivo me shvaćate.”
“Nisam siguran je li to moguće, tata”, reče Hud. “Čini se da je jasno na nam
nikad nisi htio biti otac, do sad.”
“To nema nikakve veze s onim što ja želim!” reče Mick povišenim glasom.
“To vam pokušavam reći! Pokušavam vam reći da bih, da sam mogao biti tata,
bio tata. Htio sam vam svima biti tata. Ali nisam mogao. Nisam mogao biti tata.
To morate shvatiti o roditeljstvu - neki jednostavno nisu stvoreni za to. Neki
nemaju ono što je potrebno. Ja nisam imao. Ali sada sam ovdje. I nadam se da
možemo nešto iz toga stvoriti. Ja jednostavno... prije nisam mogao. Ali sada
mislim da sam spreman. I sada želim biti dio vaših života. Ja želim... večerati
s vama i, ne znam, provoditi blagdane zajedno ili što već obitelji čine. Želim to.”
Iznenada, Nina se počne cerekati. Smijala se kao luđakinja, kao one koje su
palili na lomačama.
“O Bože”, reče Nina, uhvativši se za kosu, odmahujući glavom. “Zamalo sam
pala na to. Zaboravila sam da tvoje riječi ne znače ništa. Da samo govoriš što te
volja, ali nikad nisi spreman učiniti ništa značajno.”
“Nina...” reče Mick. “Molim te, ne govori to. Pokušavam vam objasniti zašto
dosad nisam bio sposoban biti otac.”
Nina odmahne glavom. “Da u sebi imaš išta roditeljskog, znao bi da
sposobnost s tim nema veze.”
Mick se namršti i uzdahne.
“Misliš li da se mama osjećala sposobnom da sama odgaja četvero djece? Da
podigne glavu kad su svi znali da si je ostavio, dvaput? Da zarađuje novac, obavlja
kućanske poslove i svima nam pomaže sa zadaćom? Da svakome od nas učini
rođendan posebnim iako nije imala novaca ni vremena? Da pamti da Jay voli
čokoladnu tortu s kremom od maslaca, Kit onu s kokosom, a Hud žuti kolač s
čokoladnom glazurom? Da uvijek ima odgovarajući broj svjećica?
Misliš li da sam se ja osjećala sposobnom sve preuzeti nakon što se utopila,
jebote? Misliš li da sam se osjećala sposobnom plaćati račune i ipak skupiti
dovoljno novca za kokos u jebenom Malibu Martu? Misliš li da sam se osjećala
sposobnom grliti ih dok su se budili usred noći, znajući da su zapravo siročad?
Misliš li da sam htjela odustati od srednje škole da bih stigla sve to raditi? Da
sam htjela biti dvadesetpetogodišnjakinja bez srednjoškolske svjedodžbe?”
Mick se trgnuo kad je ovo čuo, a kad je Nina vidjela uvrijeđen izraz njegovog
lica, naljutila se.
“Nisam se osjećala sposobnom ni za što od toga! Ali zar je bilo bitno?
Naravno da nije. I tako sam ustajala svakog dana otkako je mama umrla - i mnogih
dana prije toga - i činila ono što je trebalo. Jesam li za to sposobna bilo je pitanje
240
 Knjige.Club Books

koje nisam imala povlasticu postavljati. Jer me moja obitelj trebala. I, za razliku
od tebe, shvaćala sam koliko je to važno.”
“Nina—” Mick je pokuša prekinuti.
“Misliš li da želim prodavati fotografije svoje guzice i živjeti na jebenoj
stijeni? Ne, ne želim. Želim biti negdje u Portugalu, živjeti u kolibi na plaži, surfati
i jesti dnevni ulov. Ali ne činim to. Ostajem ovdje. Jer to znači biti dio obitelji.
Ostati. A ne samo ušetati na zabavu nakon ponoći očekujući zagrljaj.”
“Nina, u pravu si. Ja sam slab—”
“Mora da je lijepo. Moći biti slab. Ja ne bih znala.”
Nato se Kit nasmiješi sama za sebe i brzo spusti bradu na ruku da bi se sakrila.
Nina nastavi: “Nemaš pojma koliko je teško biti uz nekoga. I sigurno ne znaš
koliko je teško biti uz dijete. Mama je to učinila. A kad mama nije mogla, ja sam
pokušala dovršiti. Ne, šišaš to. Nisam pokušala dovršiti. Ja jesam dovršila. Jer,
pogledaj ih. Svi su daroviti, pametni i dobri - i, naravno, nismo savršeni. Ali smo
pošteni. Znamo nešto o odanosti. Ovdje smo jedni za druge. A sve to je zato što
smo mama i ja odlično obavile posao. Ti... ti nisi učinio ništa, usprkos tome što bi
vjerojatno bio vrlo sposoban da ti je imalo stalo. Ali kako te nije bilo, naučili smo
se snalaziti bez tebe.”
Nina pričeka trenutak i sklopi oči. Zatim ponovo pogleda oca. “Nije na meni
da govorim za sve nas, tata, pa ću reći ovo samo u svoje ime: u mojem životu više
nema mjesta za tebe. I ne dugujem ti nikakvo mjesto.”
Kad je Nina prestala govoriti, obrisala je suze s obraza, a zatim obrisala ruke
o trenirku. Udahnula je i umirila oluju u grudima. Iznenada, osjeti kako je
obuzima mir, kao da je, izgovorivši što ju je ljutilo, oslobodila bijes zarobljen u
tijelu. Osjećala je kao da joj se opuštaju tetive i da zadobiva novu mekoću ondje
gdje je odavno otvrdnula.
Mick je promatrao kako se kćerkino lice primiruje. Jako je želio prići joj i
držati je, grliti je kao što je činio kad je imala šest godina i kad su se nalazili samo
nekoliko kilometara niže na istoj ovoj plaži, trčeći za zmajem. Ali znao je da joj
ne smije prići ni korak bliže.
“Osjećate li se svi tako?” upita Mick ostalu djecu.
Nina prestane gledati oca i pogleda ocean, opet obrisavši oči.
Kit je gledala u pijesak dok je kimala. Hud, povrijeđen iznutra i izvana,
pogleda oca. “Mislim da je samo...”
“Prekasno je, tata”, reče Jay.
Boljelo ga je to izgovoriti. Bilo mu je žao oca. Bilo mu je žao svih njih. Ali
više od svega, toliko ga je žalostilo što mu se otac nudi sada, a prije mu je toliko
trebao. Čovjek pred njim nije bio onaj za kojim je čeznuo. Takav nije nikad ni
postojao. I već je to samo po sebi bilo bolno.

241
 Knjige.Club Books

Mick napući usne i kimne, upijajući situaciju. Pogleda svoju djecu. Svoju
prvorođenu, koja je podigla ostalu djecu i sebi stvorila karijeru. Starijeg sina, koji
je postao slavan na polju izvan Mickovog poimanja. Trećerođenog, koji je našao
način da uspije u svijetu usprkos teškom početku. Četvrtorođenu, koja je, činilo
mu se, naslijedila od njega ono što je na sebi najviše volio, ne ostvarivši s njim
nikakav kontakt. Čak i ova djevojka, koja možda jest ili možda nije njegova i
koja se, kao i on u njezinoj dobi, suočila s poteškoćama, ali s toliko
više dostojanstva od njega.
“Dobro”, reče Mick. “Shvaćam.”
Trebao je svoju djecu sad kad je ostao sam. Sad kad se bojao da uskoro više
neće biti važan i kad mu je kuća bila prazna.
Ali oni nisu trebali njega.
“Nikad nisam htio da odrastete osjećajući se sami, osjećajući se... kao da se
nemate na koga osloniti”, reče, odmah pokrivši oči jagodicama prstiju. “Sigurno
mi ne vjerujete, ali kunem vam se da je to zadnje što sam htio.” U tom trenutku,
počne mu pucati glas. “Moj otac je često ostavljao mamu”, reče. “Ostavljao ju je
na duge periode. A moja mama... danima bi me zaboravljala. Oboje bi me
zaboravili.”
Nina je prestala gledati oca i promatrala je kako obitelj dupina pliva pored
njih, kako uranjaju i izranjaju u tandemu. Sviđalo joj se kako se uvijek kreću u
jatu, u jednom smjeru. Nisu marili što se događa na obali, samo su išli dalje.
Dupini su plivali duž obale Malibua mnogo prije njezinog rođenja i plivat će
nakon što je više ne bude i to ju je tješilo.
“Kad su oboje umrli bio sam tvojih godina, Casey”, reče Mick. “Istovremeno.
Baš kao... baš kao i vi. Baš kao i svi vi, zapravo. Moja majka... jednog popodneva
naljutila se na oca nakon što se spetljao s konobaricom u zalogajnici. Zapalila je
plahte. Nisam bio kod kuće pa ne znam što se točno dogodilo. Ali uvijek sam
mislio da je vjerojatno to učinila samo da razljuti starog. Ali... prebrzo se otelo
kontroli.
Imao sam osamnaest godina. Vratio sam se kući iz škole, a našeg stana nije
bilo, izgorio je do temelja. Oboje su poginuli.”
Mick pogleda u nebo, a zatim ponovo pogleda svoju djecu. “U jednom sam
trenutku ostao sam. Ni ja nisam završio srednju školu”, reče, pogledavši Ninu.
Nina pogleda oca u oči, a lice joj se smrkne. Žalila ga je. Ali još ju je više
ljutilo što je dopustio da i ona izgubi ono što je izgubio i on. Cijelo je vrijeme
znao cijenu toga i nije učinio ništa da se to ne dogodi i njoj.
“Mislim da zaista nisam znao što znači biti voljen dok nisam upoznao vašu
majku. Moje roditelje nije bilo briga za mene. Bili su toliko nemarni da su zapalili
kuću.”
Uglavnom, cvilim kao da želim ispričati srcedrapateljnu priču. To nije ono
što želim reći. Želim reći da... znam kako je to kad se pitaš. Voli li te itko, jesi li

242
 Knjige.Club Books

bitan. I nisam vam to nikad smio učiniti. Krenuo sam s namjerom da se nikad tako
ne osjećate”, reče, dok mu je u grlu nastajao čvor. “Ali, ne znam... nekako se
dogodilo. Kad sam doznao da vam je umrla majka, samo sam htio da to prođe.
Nisam htio vjerovati. Htio sam zamišljati da je i dalje s vama. Nisam se
htio suočiti s time da sam vas iznevjerio i da vam je svijet oduzeo jedinog dobrog
roditelja kojeg ste imali. Pa sam to jednostavno... zanemario. Pravio sam se da
nije istina. Zatim sam dobio obavijest da si se prijavila za skrbništvo i... smatrao
sam da je odluka donesena, i bez mog uplitanja.”
“Nisi se čak ni očitovao o tome”, reče Nina.
“Svaki dan kada nisam nazvao sramota je postajala sve veća. Ali... za to sam
kriv ja, a ne vi. A ono što želim reći jest da sam mislio da moji roditelji prema
meni postupaju onako kako su postupali zato što nisam vrijedan ljubavi ili nisam...
dovoljno dobar. Ali...” Mick sklopi oči i odmahne glavom. “To što sam učinio -
što sam vas iznevjerio - nije bilo zato što sam smatrao da ne zaslužujete da se
pobrinem za vas. Bilo je to zbog mene. Moji mi roditelji to nisu mogli reći,
pa nisam bio siguran. Ali sada sam ovdje i mogu vam barem to reći: zaslužili ste
bolje. Zaslužili ste cijeli svijet.”
Na oči mu navru suze dok je gledao svoju djecu, čak i Casey. “Bili ste voljeni
svakog trenutka mog života”, reče, a brada mu zadrhti. Sklopi ruke kao u molitvi,
stavi ih na prsa i izjavi: “Dok postojim na ovom svijetu, netko vas voli. Ja sam
samo... vrlo sam sebičan, ali kunem vam se svima - volim vas. Jako vas volim.”
Nebo se počelo rasvjetljavati. Nina je bila strašno umorna.
“Tata, mislim da je problem u tome što tvoja ljubav ne znači baš mnogo”, reče
mu s neočekivanom toplinom u glasu.
Mick sklopi oči, kimne i reče: “Znam, dušo. Znam. I žao mi je.”

243
 Knjige.Club Books

NAREDNIK PURDY STAVLJAO JE LISICE NA TARINE DOK JE ONA URLALA NA NJEGA.

“Zafrkavate me?” vikne.
“Napali ste policijskog narednika”, reče i povuče joj ruke iza leđa. Ta joj je
kretnja okrenula laktove prema van i izbacila je iz ravnoteže. Spotakne se na
stepenicu ispred sebe i padne. On je bez okolišanja povuče gore i, dok je to činio,
pritisne njezino tijelo čvrsto uz svoj torzo. Smiješio se.
Vanessa prasne. Bez razmišljanja ga gurne. “Da je nisi opet taknuo!” reče.
Policajac iza Purdyja zgrabi Vanessu za obje ruke pa i njoj stavi lisice,
povlačeći joj ruke čvrsto iza leđa.
Greg naiđe iza ugla istovremeno kad se Ricky pojavio u dnevnom boravku,
pitajući se čemu sva ta zbrka.
“Koji vrag se to događa?” vikne Greg. “Pusti je!”
Instinktivno, Ricky skoči naprijed i odgurne policajce od djevojaka. Purdy
padne, a drugi policajac se jedva pomakne. “Mičite se od njih!” reče Ricky. “Nije
me briga kakve značke nosite!”
Purdy pogleda Rickyja, a ovaj odmah shvati da će ga to koštati. Ali stajao je
uspravno dok su mu policajci prilazili i ostao staložen kad su mu povukli ruke na
leđa i stavili mu lisice.
Trgnuo se zbog čvrstine kojom su mu sputane ruke, ali Tarine je uhvatila
njegov pogled i šapnula mu ‘Hvala ti’. Vanessa mu se nasmiješila. Greg mu je
kimnuo, a ostatak gomile klicao. Tarine, Vanessa i Ricky završit će u zatvoru. Ali
barem su se borili.
A zatim policija napravi raciju.
Uhvatili su dvoje glumaca koji su na teniskim terenima halucinirali od LSD-
a (Tuesday Hendricks i Rafael Lopez, posjedovanje droge), jednog koji je dijelio
kokain (Bobby Housman, posjedovanje droge s namjerom raspačavanja), dvojicu
koji su bacali poslužavnike kao da su predimenzionirane nindža zvijezde (Vaughn
Donovan i Bridger Miller, vandalizam), golu ženu koja je pušila bubnjaru posred
travnjaka (Wendy Palmer, nedolična golotinja, razvratno ponašanje), one
s džepovima punim stvari koje su očito pripadale Nini i Brandonu (Ted Travis i
Vickie Brooks, teška krađa) i tipa s puškom (Seth Whittles, posjedovanje
nabijenog vatrenog oružja bez dozvole).

244
 Knjige.Club Books

Bilo ih je toliko da je policija morala poslati po kombi. Ukrcali su ih dok su

čistili ostatak kuće. Bridger je Tuesday uputio ledeni pogled onaj čas kad ju je
primijetio. Tuesday ga je odbijala pogledati, potpuno usredotočena na Rafaela.
Ted i Vickie pokušavali su se držati za ruke dok su bili svezani lisicama. Bobby
je kimnuo Wendy. Wendy se ljubazno nasmiješila Sethu. Vaughn je nastojao ne
povraćati. Ricky je sjedio pored Vanesse, bili su stisnuti jedno uz drugo, između
njih gotovo da i nije bilo prostora.
“Čudna noć”, reče joj.
“Da”, odvrati mu. “Čudna noć. Ali hvala ti, znaš, što si se suprotstavio onom
policajcu zbog mene.”
“O, da”, reče Ricky. “Naravno. Hoću reći, uvijek bih.”
Vanessa se nasmiješi, prigne se i poljubi Rickyja u usne. “Možda bismo se
ponekad mogli družiti”, reče mu.
Ricky kimne. “Što kažeš na sutra navečer, uz pretpostavku da nećemo oboje
biti u zatvoru?”
“Izvrsno”, reče Vanessa.
Sjedili su, vezani lisicama jedno pored drugoga, dok su im se licima širili
osmijesi. I tako je sam kraj noći donio nove početke.
Tarine je zadnja dovedena u kombi.
“Doći ću po tebe”, dovikivao joj je Greg. “Bit ću odmah iza kombija.”
“Molim te!” odvrati mu, dok su se vrata zatvarala. “Ovi su ludi.”
Na putu za policijsku postaju, policija naiđe na slupani crni Jaguar pored
ceste. Poklopac motora bio je zgužvan oko stabla, a motor se dimio. Uhitili su
vrlo pijanog, ali potpuno neozlijeđenog Brandona Randalia (vožnja u pijanom
stanju).
Trinaest uhićenja, stotine osoba izbačeno je iz kuće, a Rivama ni traga ni
glasa.
Kad je sat otkucao pet sati ujutro, zabava desetljeća je završila.

245
 Knjige.Club Books

5:00

Svi ŠESTORO SJEDILI SU NEKO VRIJEME NA PLAŽI U TIŠINI, NITKO NIJE BIO SASVIM
spreman krenuti.
Pitanja koja su koja su Ninu, Jaya, Huda, Kit, pa čak i Micka mučila zadnja
dva desetljeća napokon su dobila odgovor.
Hoće li se ikad vratiti? Može li im opet pripadati?
Da. Ali ne.
I tako su svi sjedili u tišini dok se svijet pomicao i slijegao u svakome od njih.
Nakon što se učinilo da su prošli sati, Nina ustane i obriše pijesak s nogu.
Jačali su vjetrovi Svete Ane, osjećala ih je na ramenima. “Postaje hladno”, reče.
Svi šestoro vrate daske u šupu i počnu se uspinjati natrag uz stijenu.

* * *

Jay je osjećao vrtoglavicu od gotovo svega što se dogodilo u zadnjih dvanaest sati.
Bilo mu je teško obraditi sve informacije i znao je da će biti potrebno neko vrijeme
dok zaista sve shvati. Ali jedno mu je bilo jasno: nije htio biti nimalo poput svojeg
oca. Toliko se puta u zadnjih nekoliko godina ponadao da su se možda očev
prestiž ili slava prenijeli na njega. Ali sada je jasno vidio da ne želi samome sebi
povlađivati onako kako je to činio njegov otac.
Zapravo, usprkos svemu, morao je priznati, ako je ikoga u životu idealizirao,
to je uvijek bio Hud. Koliko god mu je bilo teško priznati to u ovom trenutku, i
dalje je bilo neporeciva istina.
Dok se Hud borio s penjanjem uz stepenice, Jay mu priđe s leđa. Pruži mu
ruku da mu pomogne i reče glasom koji nije bio šapat, ali nije ga čuo nitko drugi:
“Moram znati da ti je žao.”
“Jest”, reče Hud.
“Ne, mora ti biti toliko žao da znam da mi više nikad nećeš lagati, da znam
da ti i dalje mogu zauvijek vjerovati. Kao da se ništa nije promijenilo.”
Hud pogleda brata i dopusti svojoj žalosti da izađe na površinu. Jay je vidio
bol na bratovom licu i u njegovom tijelu, poznavao je Huda dovoljno dobro da bi
znao da to nije od slomljenih rebara. “Jako mi je žao”, reče Hud.

246
 Knjige.Club Books

“U redu”, reče Jay. “Dobro smo.” I uz te riječi, Jay preuzme punu težinu
bratovog tijela na svoje rame i pomogne mu da se uspne uz stijenu.

* * *

Od sveg tog razgovora o ocu, Hud je počeo misliti na majku i na priču koju su mu
pričali, o tome kako joj je predan u ruke, a ona ga je držala dok je plakao, zavoljela
ga je isti tren.
Izabrala je voljeti ga i to mu je promijenilo život.
Hud će voljeti svoje dijete onako kako je majka voljela njega: aktivno,
svakodnevno i bez dvojbi.
Možda će, za dvadeset pet godina, svi oni plus sasvim novi naraštaj Riva biti
ovdje, na ovoj istoj plaži. I možda će doći do novog obračuna. Možda će mu djeca
reći da je bio prepopustljiv ili prestrog, da je previše važnosti dao ovome kad je
trebao dati onome.
Nasmiješio se pri pomisli na to, misleći na sve načine na koje može sve ovo
zaribati. Bilo je neizbježno, zar ne? Kako izbjeći sitne pogreške i razočaranja koja
donosi život? Njegova je majka zaribala gotovo jednako koliko je uspjela. Ali
znao je duboko u kostima da nikad neće otići. Njegovo dijete - njegova djeca, ako
bude imao sreće - znat će, od dana kad se rode, da on nikamo ne odlazi.

* * *

Kit je, i protiv svoje volje, osjećala nešto za oca. Nije joj se sviđao, sam po sebi.
Ali bila je sretna što je otkrila da ima dušu, koliko god nesavršenu. Nekako, sad
kada je znala da otac nije potpuno loš, više je voljela samu sebe, manje se bojala
kakva bi mogla biti u dubinama srca.
Dok su se penjali stepenicama, Kit se progurala ispred svih ostalih, kako to
čine mlađe sestre, a zatim stala kad je stigla do Casey.
Usporila je i, dok je prolazila pored nje, rekla je: “Oprosti.”
Kasnije, kad bi se sjećala kako su svi zajedno hodali s ocem uz stepenice,
uglavnom u tišini, Kit je taj događaj doživljavala kao trenutak kad se obitelj
preuredila i napravila prostora da Casey ostane, a Nina ode.
Kit potapša Ninu po ramenu. “Hej”, šapne.
“Bok”, reče Nina.
“Gdje je to u Portugalu?” upita Kit.
“Ha?” reče Nina.
“Mjesto u Portugalu. Gdje si rekla da želiš ići i jesti dnevni ulov.”
“A”, reče Nina. “Ne znam. Samo sam tako rekla.”

247
 Knjige.Club Books

“Ne, nisi”, reče Kit. “Poznajem te.”

“Nije bitno.”
“U tom si trenutku bila iskrenija nego ikad”, reče Kit. “Bitnije je od svega.”
Nina se okrene i pogleda sestru. “Radi se o Madeiri. Uvijek sam htjela živjeti
na Madeiri, u kućici pored mora, u naselju gdje se jednom tjedno ide u grad po
hranu. Voljela bih biti negdje gdje nitko ne zna tko sam, tko mi je tata, gdje nitko
nema moje postere na zidu i gdje mogu jesti što želim. I mogu odrezati kosu ako
tako poželim, gdje mogu biti vrtlarica ili dizajnerica parkova. Da radim nešto vani.
Gdje nitko ne zna da sam bila udana za Brandona. A kad su valovi dobri, uvijek
sam u vodi.”
I Kit je savršeno jasno vidjela u mislima što svi oni mogu učiniti za Ninu.

* * *

Mick je znao da, ako zaista voli svoju djecu, mora ih ostaviti u miru. To se
doimalo lako izvedivim. Razmišljao je o tome kao o vlastitom iskupljenju. I tako,
dok se penjao uz stepenice, odlučio je da će zagrliti svakoga od njih, dati im broj
osobnog telefona, reći im da mu se mogu javiti ako požele otići na ručak, a zatim
će sjesti u Jaguar i odvesti se.
Čim je stao na travu, obratio se Casey i rekao joj: “Ako želiš, podvrgnut ću se
testu očinstva. Samo mi reci.”
Casey, kojoj se ta noć i dalje činila istovremeno nevjerojatnom, tužnom i
pomalo uzbudljivom, uputi mu osmijeh. Zatim, za slučaj da joj je on otac, uzme
ga za ruku i stisne je.

* * *

Kad se obitelj vratila na travnjak, preostali policajci obasjali su svjetiljkama lica

Micka i njegovo petero djece. I tada su, prvi put u svojim životima, vidjeli zašto
je dobro imati Micka Rivu za oca.
Ušli su u kuću i, nakon desetak minuta osmijeha i rukovanja, autograma i
ljubaznog smijanja besmislenim pričama, policija je odlučila krenuti.
“Imali smo nekoliko uhićenja”, reče narednik Purdy. “Nitko tko bi vam
nedostajao, čini mi se. Sami vandali.”
Nina nije znala što bi na to rekla i pitala se koga su to uhitili. “Hvala vam,
narednici”, reče. Ispratila ih je do ulaznih vrata.
Zatim se okrenula i pogledala svoju obitelj. Braća su na licu imala sasušene
krvi, sestra je imala ljubavni ugriz - što? - i bile su prisutne još dvije osobe kojih
na početku svega ovoga nije bilo.

248
 Knjige.Club Books

“Dobro”, reče Mick. “Mislim da je vrijeme da odem.”

Zabavljao se mišlju da bi ga netko mogao zaustaviti. Nije bio osobito
iznenađen kada nitko to nije učinio.
Najprije je zagrlio svoje sinove, zatim svoju možebitnu kćer, zatim onu dugog
jezika i, kad je došao do ulaznih vrata, onu koja je spasila obitelj koju je osnovao.
“Hvala ti”, šapne joj Mick u uho dok ju je privlačio u zagrljaj. “Hvala ti što si
ovakva osoba cijeli život. I na svemu što si učinila.”
I zatim, prije nego što je Nina shvatila da plače, nestao je. Sjela je na stepenice
nasuprot ulaza, a braća i sestre pored nje.
“Dobro si?” upitao je Hud.
Nina ga pogleda dok se u njoj kovitlalo toliko osjećaja, neopisivih riječima.
“Mislim...” započne, a zatim odustane.
“Shvaćam”, reče joj.
“I ja”, doda Kit.
“Da”, reče Jay.
Casey je stajala pored vrata.
Hud je pogleda, samu i nesigurnu, kako stoji na pragu. “Dođi, sjedni. Nije me
briga tko ti je tata. Jedna si od nas.”
Kit se pomakne da joj napravi mjesta. Kad je Casey sjela pored Nine, Jay joj
stisne rame. Nina je potapša po koljenu.
Trebao joj je netko da je voli. Oni su to mogli. To će im biti vrlo lako.
June nije bilo. Pa ipak, bila je ovdje i živjela je kroz svoju djecu.

249
 Knjige.Club Books

6:00

BILE SU POTREBNE TOČNO PEDESET DVIJE MINUTE DA UVJERE NINU DA ODE. SVI SU
stajali pored kuhinjskog otoka i jeli krekere s poslužavnika.
Kit je pokrenula razgovor. “A kako bi bilo da sada jednostavno odeš u
Portugal?”
Hud je šutio. Casey nije znala što bi rekla. A Nina je uporno odbijala.
Sve dok Jay nije počeo ponavljati za Kit.
“Zapravo, to i nije ludo, Nina”, reče. “Ne želiš živjeti ovdje. Osobito sada. Ne
želiš biti s Brandonom. Ne želiš biti u centru pažnje. Ne želiš ništa od ovoga i ne
želiš svima objašnjavati svoje odluke. Odi. Nemoj nikome reći. Samo odi.”
“Kažeš mi da samo ostavim svoje stvari, svoj bankovni račun, kuću. I nitko
neće imati pojma gdje sam?” reče Nina.
“Pa, ne govorimo baš to”, reče Hud.
“Brandon će znati gdje sam, zar ne? Tako da će i dalje biti problem. Svi i dalje
znaju tko je tata. Svi će znati da sam prevarena. Svi će znati da me muž ostavio
zbog jebene Carrie Soto.”
“Mogu li samo reći...” uskoči Casey. “Da mi ona izgleda, kako je moja mama
znala reći kad bi bila jako ljuta, kao prava seratorica!”
“Možeš reći, da”, reče Nina. “Možeš to slobodno reći.”
Kit je primijetila da više ne postoji samo jedna verzija Nine - draga djevojka
koja uvijek govori samo lijepe stvari. Nastala je nešto novija Nina koja se slagala
kad bi netko rekao da je žena koja joj je spavala s mužem prava seratorica. I
pomisli kako za obje Nine, staru i novu, želi Portugal.
“Možeš li me poslušati?” reče Kit. “Zapravo je sasvim jednostavno.”
“Dobro”, reče Nina zbunjeno. “Reci.”
“Ne želimo da te ljudi prate. Želimo da te ostave na miru. Pa ćemo biti lukavi.
Otići ćeš odmah. Zabava se otela kontroli. Sigurna sam da će biti u novinama. A
ljudi će misliti da si pobjegla s nekime ili tako nešto.”
“Ili da sam umrla.”
“Mislim, možda hoće”, reče Hud, priznajući slabu mogućnost.
“Onda dobro”, reče Kit. “Nagađat će da si umrla. Koga briga? To samo znači
da će te ostaviti na miru. Mi znamo da nisi mrtva. Reći ćemo Micku da nisi mrtva.

250
 Knjige.Club Books

Mogu reći Tarine i kome već želiš. Reći ćemo svima koji će to držati u tajnosti.
A ti ćeš uzeti nešto novca, odvesti se u zračnu luku i kupiti nepovratnu kartu za
Portugal. Nabavit ćeš si kućicu. Ili što već. Vidjet ćeš sviđa li ti se. Ako ne, vratit
ćeš se kući. Ako ti se svidi, ostat ćeš koliko želiš. A mi ćemo ti dolaziti u posjet.
Često. Nitko neće ništa pitati jer je ondje dobro za surfanje. Hud i Jay će
vjerojatno ionako stalno dolaziti radi fotografiranja i tako to. Ja ću doći s njima.
Stalno ćemo se viđati. Ponekad ćemo ostajati tjednima kod tebe. Stalno ćemo biti
s tobom.”
“Ne mogu otići”, reče Nina. “Ne mogu vas ostaviti. Trebate me.”
“Ne”, reče Kit. “Ne više. Volimo te i želimo te u blizini. Ali, Nina, ne moraš
se više brinuti za nas.”
“U pravu je”, reče Hud. “Kit je u pravu.”
I tada je Nina počela misliti da to možda i nije tako luda zamisao. Počela se
pitati ne bi li možda samo trebala otići. Činilo joj se odvažnim već samo zamišljati
to.
“Kit je u pravu. Idi, Nina”, reče joj Jay. “To uopće nije nalik na tebe. I baš
zato moraš učiniti tako.”
Nina ga je slušala. Vidio je to.
“Provela si cijeli život nadoknađujući za mamu i tatu. Ne govorimo puno o
tome ali... ni mama ti baš nije olakšavala. Međutim, uvijek sam znao da nije bitno
koliko je mama pijana ili što tate nema kod kuće, jer ti ćeš uvijek biti ondje.”
“I ja sam to znao”, reče Hud.
“Ja sam znala cijeli život”, reče Kit. “A znam i sad. Znat ću i ako budeš živjela
na plaži na Madeiri.”
Casey doda: “Ja te jedva poznajem, a i ja se tako osjećam. Čini se da si
jednostavno takva.”
Kit je pogleda i znala je da je Casey stalo do njezine obitelji, da joj je već stalo
do Nine. Pitala se kako je to biti nečija starija sestra i prenositi ono što si sama
naučila. Mogla bi to. Željela je to činiti.
“Što ako u zračnoj luci nađu moj auto i uđu mi u trag?” upita Nina.
Kit se počne smiješiti. Prešli su na praktični dio.
“Moj kamionet”, reče Casey. “Parkiranje dalje niz cestu, dalje od litica.
Mene... bilo me strah pomoćnika za parkiranje. I... svih onih skupih auta.” Ode
po torbicu i izvuče ključeve. “To je crveni kamionet s tri četvrtine punim
spremnikom. Registriran je na ime mojeg tate. Trebao bi te odvesti do bilo koje
zračne luke s koje želiš poletjeti.”
“A zatim, ono, kreni. Odleti u Portugal i učini nešto za sebe. Barem jednom.
Barem na kratko”, reče Kit.
Potaknulo ju je ono ‘barem na kratko’. Mogla bi otići na kratko. Nema ničeg
lošeg ako ode na kratko.

251
 Knjige.Club Books

“A što ćemo s restoranom?” upita Nina. “Tko će se brinuti da svi poslovi—”

“Prodat ćemo restoran”, reče Kit. “Žao mi je, ali moramo ga prodati i zaraditi.
Mama ga je mrzila. Nikad nije željela da bude naš. Neka ga Ramon preuzme,
njemu je zaista stalo. Trebali bismo ga pustiti. Ne moramo živjeti onako kako su
živjele mama ili baka. Na nama je da radimo s životom što želimo i zato ti kažem
da odeš u Portugal i pustiš nas da prodamo tu prokletinju, molim te.”
Nina pogleda Huda. Hud pogleda Jaya. “Da”, reče Jay. “Kit je u pravu. Mama
ne bi željela da ostaneš ovdje i vodiš restoran. Mrzila bi to.”
To je bila istina, zar ne? A ipak, Nina ga je htjela zadržati samo zato što ga je
mama vodila prije nje. Odjednom, u mislima je vidjela sliku. Činilo joj se kao da
joj je June dala kutiju - kao da svaki roditelj daje djeci kutiju - punu onoga što
donijela sa sobom. June je dala svojoj djeci kutiju do vrha punu vlastitih iskustava,
svojih dragocjenosti i patnji, krivnji, zadovoljstava, pobjeda i gubitaka, dvojbi i
blaga, obaveza i žalosti. I Nina je cijeli život nosila sa sobom tu kutiju, osjećajući
njezinu punu težinu. Ali nije bio njezin zadatak da nosi punu kutiju, shvatila je
tada Nina. Njezin zadatak bio je da pretraži kutiju. Da odluči što će zadržati, a
ostatak će odložiti. Morala je odlučiti što će ponijeti sa sobom, od svega onoga
što je naslijedila od onih prije sebe. I što će, od prošlosti, ostaviti iza sebe.
I tako je odlučila ostaviti restoran. Baš kako bi majka željela da učini. I kad
ga je ostavila, ostavila ga je i za June.
“Tako je”, reče Nina. “U pravu si. Ne moramo zadržati restoran.”
I, jednako brzo kako je shvatila sve ovo, shvatila je da će, s vremenom, morati
otvoriti i kutiju koju joj je dao otac, koju je umalo odbacila. Jednoga će dana, kad
joj svijet bude smisleniji, morati pretražiti i tu kutiju da vidi ima li u njoj čega
vrijednog čuvanja. Možda neće biti mnogo. Ali možda bude i više nego je mislila.
Hud joj se nasmiješi. “Idi, Nina, ozbiljno. Idi.”
Zar je postojao dobar razlog da odbije? Teško se mogla sjetiti ijednog razloga
da ostane, osim ljudi koji su stajali pred njom.
“Ja ću sada biti Nina”, reče Jay. “Dopusti mi. Znaj da, gdje god bila, što god
se dogodilo, ti i ova ekipa uvijek ćete biti sigurni zbog mene.”
“I mene”, reče Hud.
“I mene”, doda Kit. “I Casey”, reče, zagrlivši Casey oko ramena.
I tako je Nina, bez daha i zbunjena radošću koja je oprezno evala u njoj,
zagrlila svoju braću i sestre i odlučila otići. Samo na kratko.

252
 Knjige.Club Books

7:00

MICK RIVA NIJE MOGAO PRONAĆI SVOJ JAGUAR. U BOČNOM DVORIŠTU JOŠ JE BILO
nekoliko automobila, ali ni jedan od njih nije bio njegov i ni jedan nije imao
ključeve. A nije htio smetati djeci.
I tako je, dok je stajao na početku prilaza kćerinoj kući, gdje se šljunak spajao
s cestom, popušio zadnju cigaretu pa zatim odlučio otpješačiti do PCH-a i tamo
stopirati. Mick Riva stopira. Urnebesno. Nekome će uljepšati dan. Povukao je
zadnji dim cigarete, ispuhao ga i bacio opušak. Odbio se od šljunčanog prilaza i
sletio, tiho, u šikaru. U suhu, krhku, pustinjsku šikaru Malibua. U jutro
šibano vjetrovima Svete Ane u zemlji makije. U gradu kojem stalno prijete požari.
U području gdje najsitnija iskra može uništiti hektare. U regiji koja čezne za tim
da plane.
Tako je, uz najbolje namjere, Mick Riva otišao nemajući pojma da je upravo
zapalio Cliffside Drive 28150.

253
 Knjige.Club Books

PRIJE NEGO ŠTO JE DIM POSTAO VIDLJIV, HUD I JAY ZAGRLILI SU NINU I REKLI JOJ DA
je vole i da će se uskoro vidjeti. A zatim je Jay odvezao Huda u bolnicu.
Dok su sjedili u čekaonici, Jay je rekao Hudu upravo ono što se bojao reći
ikome.
“Imam kardiomiopatiju”, reče, a zatim mu objasni što to znači: da će morati
prestati daskati.
“Ali bit ćeš dobro?” upita Hud. Oči su mu zasuzile i Jay ne bi mogao podnijeti
da gleda brata kako plače u tom trenutku.
“Aha”, reče Jay, kimnuvši. “Bit ću dobro. Samo ću morati pronaći nešto drugo
što ću raditi u životu, mislim.”
Hud odmahne glavom. “Ne trebaš se zbog toga brinuti. Dobar si u gotovo
svemu čega se prihvatiš.”
Jay se nasmiješi i duboko udahne. “Ali ja...” započne, s mukom pronalazeći
riječi. “Samo sam se brinuo... da ću te iznevjeriti.”
“Mene?”
“Mi smo ekipa.”
Hud se nasmiješi, a zatim se i sam otvori. “Zapravo, mislim da uskoro neću
ni ja moći puno putovati.”
“Kako to misliš?”
“Ja... ne znam koji bi bio najbolji način da ti ovo kažem. A kunem ti se,
doznao sam tek večeras pa...”
Jay je znao. Znao je pola sekunde prije nego što je Hud to izgovorio.
“Ashley je trudna.”
Jay sklopi oči i nasmije se. “Sigurno me zafrkavaš”, reče.
Hud odmahne glavom. “Smrtno sam ozbiljan.”
Jay kimne. “Opa. Pa, znaš kako se kaže: ako misliš spavati s bratovom
bivšom, svakako se pobrini da je barem napumpaš.”
Hud se nasmije, uhvati se za rebra i dođe do zraka. “Ne bih rekao da to kažu.”
“Ne, ne kažu.” Jay se nakratko zagleda u svoje cipele, zatim se obrati bratu.
“Jesmo li i dalje dobri?” upita Hud.

254
 Knjige.Club Books

Jay kimne. “Gle, i dalje mislim da si seronja. I vjerojatno ću to misliti još neko
vrijeme. Ali da, dobri smo. Bit ćemo, u redu.”
Neko su vrijeme šutjeli, dok se između njih svijet još uvijek preslagivao.
“Dakle, obojica ćemo se još neko vrijeme držati Malibua.”
Hug kimne. “Da, iako...” reče. “Zapravo sam razmišljao da fotografiram Kit.
Pa da vidim mogu li prodati fotografije Surfu.”
“Kit? Ozbiljno?”
“Dobra je, Jay”, reče. “Ona je... nečuveno dobra.”
Jay polako kimne, shvaćajući da je to već znao. “Da, istina je”, reče,
razmišljajući o tome kako Kit može biti hitra u vodi, kako odvažna. Zamišljao je
kako bi te fotografije mogle biti izvrsne - bila bi nešto novo i uzbudljivo, kao što
je Nina bila, ali ona će biti odvažna, ići će na velike valove uz oštrije kretnje, kao
i on. Možda je ona bila najbolja od svih njih. Možda je, pomisli Jay, sav smisao
baš u njoj.
“Dobra je, a mi ćemo joj pomoći da bude najbolja”, reče Jay. “Možda jednog
dana Kit osvoji Triple Crown. Možda nam je to novi cilj.”
Hud ispruži ruku, a Jay je prihvati pa tako uđu u sljedeće poglavlje dinastije
Riva.
Dva sata kasnije, kad su Hudu namjestili nos, Jay ga je odvezao do Ashleyne
kuće.
Ondje, pred njezinim vratima, Hud Riva klekne na jedno koljeno i zaprosi je.
Jay je gledao iz auta dok je Ashley pristajala.

* * *

Prije nego što je dim postao vidljiv, Casey je dala Nini ključeve svojeg kamioneta,
zagrlila ju je i zahvalila joj što je točno onakva osoba kakva joj je trebala u tom
trenutku.
“Drago mi je što sam te upoznala,” reče, “pa makar samo na nekoliko sati.”
Nina se nasmiješi. “Svakako je bilo intenzivno, zar ne? Ovo je pravo vatreno
krštenje.”
Kit zagrli Ninu i reče joj da je voli i da će se uskoro vidjeti.
“Moraš ovo učiniti”, reče. I Nina je shvatila, možda prvi put, da je potrebno
dopustiti ljudima da te vole i brinu se za tebe kako bi im mogao uzvraćati.
“Case i ja idemo na doručak”, reče Kit. “Molim te, nemoj biti ovdje kad se
vratimo.”
Nina se nasmiješi kroz suze. Kit zaplače, ali obriše suze. Kad su Casey i ona
stigle do vrata, nije mogla pustiti kvaku. Okrene se i potrči do starije sestre.

255
 Knjige.Club Books

“Uvijek ću te voljeti”, reče. “Kakva god bila i kakav god život željela.”
Jednoga će dana, znala je, reći sestri sve ono što je upravo doznavala o sebi samoj.
Obje su imale mnogo vremena da shvate kako su se večeras promijenile na mnoge
načine. “Volim te već samo zato što jesi, kakva god bila.”
“O, malena”, reče Nina dok su joj se suze slijevale niz lice. “I ja tebe.”
Kit privuče sestru u naručje, stisne je tako jako da joj se činilo da bi se mogle
stopiti, a zatim se odmakne i ode, ostavivši je da ode sama.

* * *

Prije nego što je dim postao vidljiv, Nina Riva zadnji se put ogledala po kući i
promotrila razbijeno staklo, upropaštene slike, luster na podu i razbijene
svjetiljke. Osjetila je neobuzdano veselje što to nije njezin problem. Uživala je u
spoznaji što ona nije ta koja će to morati počistiti, što ne mora živjeti na stijeni i
što nikad više ne mora vidjeti Brandona.
Dohvatila je nekoliko stvari i ubacila ih u torbu. Uzela je Caseyne ključeve i
spustila se niz cestu do crvenog kamioneta.
Odlazak ju je bolio, ali znala je da većina toga dobroga dolazi uz malo boli.
Trebala je jedino svoju obitelj. Svoju braću i sestre. I možda je sada, kad je više
nisu trebali, mogla pronaći mir i tišinu. Malo sunca. Malo privatnosti.
Na kraju krajeva, njezina obitelj je odrasla. Nije li ovo bio dan kojem se
raduješ? Kad će djeca odrasti, a tvoj život bit će samo tvoj.

256
 Knjige.Club Books

PLAMENOVI SU PUTOVALI PREKO ŠLJUNKA I ZEMLJE DO TRAVE, LIŠĆA I DRVA KOJE

su trebali.
Počeli su palucati kuću, penjati se uz zidove, prelaziti prozore u potrazi za
krovom. Zaposjeli su slike, odjeću i razbijeno staklo u njoj. Dohvatili su bijele
zidove, kaučeve boje slonovače, bež sagove. Vinski podrum, roštilj, travnjak,
teniske terene.
Cliffside Drive 28150 gorio je žarkom narančastom i sivom bojom, miris
ugljena širio se nad morem.
Kad je vatra u potpunosti zauzela imanje i počela se kotrljati niz obalu, Greg
je izvukao Tarine iz zatvora, Kit i Casey pronašle su Rickyja i Vanessu i platile
jamčevinu za njih, Sethova mama je došla po njega, Caroline je izvukla Bobbva,
Vaughna i Bridgera su oslobodili njihovi agenti i počeli odgovarati novinarima
koji su tražili komentare. Tedov menadžer se pojavio i pomogao njemu i
Vickie, Tuesdayin agent za odnose s javnošću je došao po nju i Rafaela, a Wendy
je brat odveo kući i već joj je uzeo odvjetnika.
Kad su stigli vatrogasci, Brandon je već izašao uz jamčevinu i bio je u
hotelskoj sobi Carrie Soto. Upalili su televizor i na jutarnjim vijestima vidjeli
kako mu gori kuća.
Dok se Point Dume evakuirao - susjedi su napuštali kuće s djecom i foto-
albumima u rukama dok su ih psi već čekali u prtljažnicima luksuznih karavana -
plamenovi su rikali put neba. Počeli su pružati prste prema krošnjama drveća i
prema drugim katovima ostalih imanja, hvatajući cijele kuće. Stanovnici Malibua
znali su se evakuirati. Već su to radili i prije. Opet će to raditi.
Kad su obuzdali požar, kuća je bila svedena na čađav, mokar kostur, a
susjedne kuće bile su nagorene i prekrivene pepelom, nebo umrljano sivilom,
vatrogasci su brisali čela - a domaćici nije bilo traga ni glasa.
Nina Riva je bila usred leta.
Kasnije će čitati o požaru u američkim novinama i uhvatiti se za prsa, osjetivši
olakšanje što nitko nije ozlijeđen. Razmišljat će o šteti i nevolji koju je izazvao.
Ali znat će da je to samo jedan u dugom nizu požara koji u Malibuu nastaju od
početka vremena.
Donio je uništenje. Donijet će i obnovu, ustanak iz pepela.
I to je priča o vatri.
257
 Knjige.Club Books

Zahvale

DANAS SAM DRUKČIJA SPISATELJICA NEGO ŠTO SAM BILA PRIJE DVIJE GODINE KAD
sam započela ovu knjigu. A to je zahvaljujući pronicljivosti i uputama moje blage
i sjajne izdavačice, Jennifer Hershey. Jennifer, tvoje vodstvo je kao dar i
neizmjerno sam ti na njemu zahvalna.
Hvala Kari Welsh i Kim Hovey što su mi omogućile da se osjećam kao kod
kuće u njihovoj sjajnoj izdavačkoj kući. Hvala Susan Corcoran, Leigh Marchant,
Jennifer Garza, Allyson Lord, Quinne Rodgers, Taylor Noel, Maya Franson, Erin
Kane i svim ostalim iznimnim ljudima iz Ballantinea, zadivili ste me svojim
obzirnim zamislima, svojom posvećenošću detaljima, činjenicom da vam je stalo.
Hvala vam na tome od sveg srca. Hvala Carisi Hays, početak je bio baš lud, zar
ne? Imam nevjerojatnu sreću što si baš ti zadužena za moja putovanja. Paolo Pepe,
rasturaš s naslovnicama. Potpuno sam zaljubljena u tvoj rad. Hvala ti.
Theresa Park, moja kraljice i moja agentice, toliko sam zahvalna što vjeruješ
u mene. Tako lijepo prevodiš tu vjeru u uzbuđenje koje je zarazno, u visoka
očekivanja koja me potiču da se više trudim i u najbolje, rukom pisane božićne
čestitke. Čvrsto me sidriš za zemlju, a ipak mi pomažeš da ciljam visoko. Ne bih
mogla tražiti više.
Emily Sweet, Andrea Mai, Abby Koons, Alex Greene, Ema Barnes, Celeste
Fine i ostatak ekipe iz Park + Fine, i dalje se divim kako svakog dana rasturate.
Ponekad imam osjećaj da ste veliki reality show koji mogu gledati s tri tisuće
milja udaljenosti, a zatim sudjelovati u okupljanjima kad sam u New Yorku.
Valjda samo želim reći da mi se svi silno sviđate.
Sylvie Rabineau i Stuarte Rosenthal, jeste li zadovoljni što je saga o Micku
Rivi došla do pravog kraja? (Je li zaista? Ništa ne obećajem.) Hvala vam što ste
se tako žestoko borili za moje priče i moje likove. Osjećam to svaki put kad
razgovaramo i znači mi strašno mnogo.
Brade Mendelsohne! Ovo je djelo puno tvojeg utjecaja. Hvala ti što si mi
dopustio da te gnjavim onog dana u Nate’n Al’su, moj glavni savjetniče za
daskanje u Malibuu. Moj plan za budućnost je da ti dajem posla, ali ne toliko da
ne bi i dalje imao vremena za valove. Ipak, neću ići s tobom. Tihi ocean je leden,
ne spominješ to dovoljno često. Svejedno, hvala ti, prijatelju. Za sve što si učinio
i što ćeš još činiti za ovu priču.

258
 Knjige.Club Books

Ekipa iz knjižnog kluba Peanut - hvala vam što ste vjerovali u mene i
pomagali mi da nastavim. Nisam sigurna da bih se dobro prilagodila bez svih vas.
Vi ste među rijetkim ljudima koji su me upoznali u svim verzijama. A ova moja
trenutna verzija to zaista treba. Nadam se da ču vam moći pružiti to isto.
Rose, Warrene i Sally, ove knjige ne bi postojale da niste uskočili i tako se
dobro brinuli za Lilu da mogu pisati. Hvala vam što ste me slušali kako
pripovijedam o ovoj priči, što ste uvijek bili uz mene i što ste tako nevjerojatni
djedovi i bake mojoj Lili (i pradjedovi i prabake!). Posebno hvala Rini i Mariji
što ste se tako dobro brinule za Lilu da joj nedostajete kad niste blizu. Povlaštena
sam što mogu raditi zahvaljujući podršci koju mi pružate svi vi. Nemam
dovoljno riječi zahvale.
Svojem bratu, Jakeu, zahvalna sam na toliko toga da nema smisla ni
pokušavati. Ali reći ću ovo: hvala ti što si uz mene u svemu, od samog početka.
Hvala ti što si sa mnom pretraživao kutije.
Alex, svaki dan kad sjednem za računalo, borim se da budem spisateljica
kakva misliš da jesam. Hvala ti što svim srcem sudjeluješ u svakom trenutku moje
karijere. Uz mene si kad mi je teško i sa mnom uživaš u uspjehu, nikad ne
uzimajući ništa zdravo za gotovo. Potrebno mi je to. Hvala ti što toliko poštuješ
ono što radim i ono što mi je potrebno da bih to radila. Upravo u ovom trenutku
gledam te dok čuvaš Lilu, imate piknik u dvorištu zato da bih ja mogla
završiti knjigu - još taj detalj nakon dvije godine stvaranja. Znam da ćete, kad
izađem i kažem vam da sam završila, obje klicati. I tada ću znati da je zaista
gotovo.
I na kraju, hvala ti, kćeri. Mislim da sada pomalo shvaćaš da sam spisateljica.
Znaš pročitati moje ime na naslovnicama. I nedavno, kad je netko izgovorio
“Daisy”, ti si rekla “Jones i Šestorka?”. Zato mi je lakše sada vidjeti kako ćeš
jednog dana možda pročitati ovu knjigu i shvatiti što ti pokušavam reći. Ali samo
za zabavu, dopusti mi da objasnim: možda ću nekad zaribati. I neću biti savršena.
Ali bit ću uz tebe, ispružene ruke da je uhvatiš, dok god budeš htjela. Tvoja sam.

Scan i obrada:
Knjige.Clube Books

259