Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books

naslov izvornika:
The Corner Shop in Cockleberry Bay

Nicola
May

S engleskoga prevela
Ana Knežević

2
Knjige.Club Books

Za sve žene, gdje god bile: koje mogu, koje hoće

i koje namjeravaju ići dalje...

3
Knjige.Club Books

Iz patnje se izdižu najjače duše;

najveće osobnosti izbrazdane su ožiljcima.

Halil Džubran

4
 Knjige.Club Books

PROLOG

„Sigurni ste da je u pitanju prava osoba?“

Rosa je skinula svijetlo plavu vunenu kapu i počešala se po zatiljku, zbog čega
su joj se tamno smeđe kovrče još više zapetljale.
Visoki odvjetnik, kiseloga izraza lica, kimnuo je. „Da, naravno da smo
sigurni. Mi u Evansu, Donaldu i Simpsonu nikada ne griješimo. Vi ste, gospođice
Larkin, sada službena vlasnica malenog dućana u Cockleberry Bayu.“
Predao je unezvijerenoj dvadesetpetogodišnjakinji izlizanu kožnu aktovku i
pokazao prstom na maleni lokot sa šifrom na mjedenoj kopči.
„Evo. U oporuci je naznačeno da samo vi - i nitko drugi - možete otvoriti ovaj
lokot, koristeći svoj datum rođenja.“
„Sve je ovo vrlo čudno“, rekla je Rosa. „A gdje se točno nalazi Cockleberry
Bay?“
„U Devonu, dušo, u Devonu.“ Odvjetnik ju je pogledao ispod naočala bez
okvira. „Pretpostavljam da znate gdje bi to bilo?“
„Možda govorim londonskim žargonom, gospodine Donald, ali nisam glupa.“
„No, onda je otvorite.“ Odvjetnik se nestrpljivo meškoljio. „Već danima
gorimo od znatiželje saznati što je unutra.“
Rosa ga je bezizražajno pogledala svojim velikim zelenim očima i hladno
upitala: „Trebate li još nešto?“
„Pa... ne, ali, zar nećete...?“
„Moram se požuriti na posao.“ Rosa je stavila kapu na glavu, omotala se
šalom, povukla patentni zatvarač na bomberici obrubljenoj krznom i krenula
ravno prema vratima. „Mnogo vam hvala na pomoći.“
Potom je nestala.
„Kako nepristojno!“
Odvjetnik je ljutito virnuo kroz prozor ureda u Staple Innu i gledao kako
mlada žena, s aktovkom u ruci, dugim koracima prelazi preko popločanog
dvorišta i nestaje u užurbanoj utrobi drevne londonske pravne središnjice.

5
 Knjige.Club Books

PRVO
POGLAVLJE

„Rosa, opet kasniš. Ovo je diskont, a ne dobrotvorna ustanova.“

„Dajte se razvedrite, gospodine Brown. Pa stigla sam, zar ne?“
Na zajapurenom licu njezina šefa nije se pojavila ni natruha smiješka. „Rosa,
morat ću te otpustiti. Potrebni su mi zaposlenici posvećeni poslu, a - da budem
iskren - mislim da ti ne razumiješ što to znači. Toliko sam te već puta opomenuo.
Razgovarat ću s upravom, u vezi s isplatom tvoje posljednje plaće.“
Rosa je uzdahnula. „Zaista?“ Budući da gospodin Brown ništa nije odgovorio,
podigla je aktovku s poda i dodala: „Kad ste već kod toga, možete ih obavijestiti
da sam im ionako već tjednima planirala poručiti da si zabiju ovaj usrani,
besmisleni posao ravno u svoje pohlepne guzice.“

Kada se Rosa vratila doma, usred dana, zatekla je vremešnu susjedu kako vješa
vijenac od božikovine na ulazna vrata. „Rano si se vratila, dušo.“
Rosa je sebi u bradu promrmljala: „A godišnju nagradu za najveće zabadalo
dobiva Ethel Beanacre.“
„Što kažeš, draga?“
„Ništa, Ethel, pričani sama sa sobom.“
Pogled na iznošenu aktovku potaknuo je interes. „Opljačkala si banku, ha?“
Ethelino grozno graktanje podsjetilo je Rosu na lik bake koji je igrala Catherine
Tate.1
„Nemojte nikome reći“, rekla je tražeći ključeve. Stavila je prst na usta i
namignula.
„Onda, vraćaš li se na posao kasnije?“ Stara je gospođa napućila usnice. „Ne
mogu podnijeti tog tvog psa koji laje sve dok se ne vratiš u vrijeme ručka.“
Ignorirajući je, Rosa je zatvorila ulazna vrata, naslonila se na njih i kliznula
na pod. Razigrani jazavčar potrčao joj je ususret i s užitkom je počeo lizati po licu.
„Danas nije dobar dan, Hot Dog“, rekla mu je Rosa. „Mamica je opet dobila
nogu.“ Mazila je njegovu glatku smeđu dlaku.“ Ali, nije sve izgubljeno, jer čini

1
Britanska glumica Catherine Tate osmislila je i odglumila lik neugodne bake Joannie Nan
Taylor u humorističnoj seriji Catherine Tate's Nan koja se prikazivala na BBC-ju 2009. godine
te u posebnim izdanjima 2014. i 2015.

6
 Knjige.Club Books

se da sam postala vlasnica dućana negdje kilometrima daleko. Što kažeš na to,
ha?“
„O čemu ti to?“
„Zaboga, Josh, prepao si me! Što ti radiš ovdje?“
„Pa, ja živim tu.“ Zijevnuo je. „Trebao mi je odmor. Dosta se popilo na
božićnoj zabavi sinoć - znaš kakvi smo ti mi ragbijaši.“ Nasmiješio se.
„Pretpostavljam da ni ovaj mjesec nećeš imati za stanarinu. Imaš sreće što mi se
sviđaš.“
Josh, šest godina stariji od Rose, bio je zgodan, iako krupan muškarac. Bio je
visok, širokih ramena, a jutros je imao i seksi dvodnevnu bradu. Radio je u
poslovnom centru Londona i zarađivao sasvim dovoljno da mu i nije bio potreban
podstanar. Rosa je pretpostavljala da mu odgovara što ima društvo. Znala je da je
njegova kuća, jedna u nizu u ulici blizu Whitechapel Roada u East Endu, što je
nekoć bilo siromašno područje, a sada tražena lokacija, zacijelo bila poprilično
skupa - a njezina stanarina od 400 funta mjesečno bila je vrlo niska za London.
Josh ju je primio za ruku i podigao s poda jednim laganim pokretom. „Hajde,
popit ćemo šalicu čaja, a ti ćeš mi ispričati što se ovaj put dogodilo.“
Hot je ponovno počeo lajati.
„Začepi!“ povikali su uglas i prošli kroz dnevnu sobu u smjeru kuhinje.
Sjedeći za stolom, uz šalice toploga čaja, oboje su zurili u neotvorenu
aktovku, a ona je zurila u njih, poput neželjena gosta.
„No, pa moraš imati barem neku ideju tko ti je to mogao ostaviti.“ Rekao je
napokon Josh.
„Što - jadnoj maloj Rosi Larkin, bez obitelji vrijedne spomena? Odrastanje po
domovima i u udomiteljskim obiteljima baš mi nije ostavilo mnogo mogućnosti,
zar ne?“
„Oprosti, Rosa. Nisam mislio...“
„Ne budali, Josh, sve je u redu. Čini se da ni odvjetnik ne zna tko stoji iza
ovoga. Sve je to vrlo čudno. Aktovka je jednostavno dostavljena u njegov ured,
uz pismo u kojem su stajali moji podaci i dovoljno gotovine da pokrije troškove
njihovih usluga. Pitaj Boga kako me ta tajnovita osoba uopće pronašla, s obzirom
na to da nemam stalno prebivalište i da sam često nezaposlena. Nisam ni učinila
nešto čime bih zaslužila ovakvo nasljedstvo. Zapravo me čudi što me sudbina već
nije zgromila zbog toga što sam ukrala Hota.“
„Ali, tukli su ga ispred trgovine! Zapravo si ispravno postupila.“ Josh je
podigao malenog jazavčara u krilo. „Jadničak mali. Mogu te zamisliti kako si ga
strpala u ruksak i dala petama vjetra.“ Nasmijao se. „Dobro bi se snašla u ragbiju.
Možda bi se trebala pridružiti našoj ekipi - baš nam treba netko poput tebe.“
Dodao je još jedan šećer u čaj i progunđao: „Bože, osjećam se tako šugavo, ali
hajde, otvorimo tu aktovku. To suzdržavanje nije ti slično.“

7
 Knjige.Club Books

„Zbog nekog se razloga pomalo bojim.“ Hot ju je pogledao i malo zacvilio,

osjetivši promjenu u njezinu raspoloženju.
Josh je položio svoju ruku na njezinu. „Ne boj se. Mi smo tu s tobom. Hajde
sad.“
„Tko god mi je to ostavio znao je datum moga rođenja, to je tako čudno.“
Rosa je duboko udahnula i pokrenula zahrđale brojčanike na lokotu.
U aktovci su se nalazile tri smeđe omotnice. Rosa ih je počela otvarati. Prva
je sadržavala kupoprodajne papire za navedenu nekretninu u Cockleberryju, uz
još mnoštvo raznih papira koji su se odnosili na usluge, poreze i tako dalje.
Josh ih je uzeo u ruke. „Evo ga. Na dokumentima bi trebalo pisati ime osobe
na koju je glasilo vlasništvo... misterij riješen. Oh.“
„Što je bilo?“
„Prazan je - polje s informacijom koju tražimo je prazno. Bože, ovo je tako
čudno i nisam siguran je li uopće legalno, ali nastavimo. Računi su naslovljeni na
Neda Myersa. Hmm... On je pak mogao biti samo unajmljivač prostora, zar ne?
Zvuči li ti to ime poznato?“
Rosa je odmahnula glavom.
Josh je srknuo čaj. „Uglavnom, nastavi.“
Druga je omotnica sadržavala snop ključeva na zvjezdastom privjesku. Bila
je tu i poruka napisana drhtavim rukopisom.

Draga Rosa!
Ne propitkuj poklon ovaj jer on će te razveseliti i donijet će ti blagostanje.
Daj anđelima da te vode, da mir ti ispuni dane.
Protrljaj privjesak kad sigurna nisi; njegova slobodna energija čisti.
Uz tebe uvijek će biti, od svih nedaća da te štiti.

„Koja gomila sranja!“ uskliknula je.

„Ja mislim da je lijepo.“
„Oh, Josh, ponekad si takav mekušac.“
„Hvala. To se zove zahvalnost.“
„Gle, tko god je mislio na mene dok je odbrojavao svoje posljednje dane,
valjda mu trebam biti zahvalna. Taj dućan može biti i obična šupa pa bolje da ne
trčimo pred rudo. Možda je riječ o kakvoj neslanoj šali - tko zna? Čini se malo
predobro da bi bilo istinito.“
„Ali to je konkretno zdanje, Rosa - dobila si vlastitu nekretninu. To zbilja jest
čudesno.“
„Ionako ću je vjerojatno prodati. Što će meni dućan? I zašto bi mi uopće netko
želio ostaviti nešto dobro?“
8
 Knjige.Club Books

„Ponekad te zbilja ne razumijem, evo stvarno. Hajde, otvori i zadnju

omotnicu. Možda će nam reći nešto više.“ Josh joj je predao posljednju debelu
omotnicu.
„O, moj Bože - pogledaj!“ Rosa je počela vaditi snopove novčanica na stol,
dok je Hot uzbuđeno lajao. „Sad mogu kupiti one čizme koje si želim već cijelu
vječnost.“ Kada je izletjelo još jedno pismo napisano drhtavim rukopisom, rekla
je: „Oh, još sentimentalnih bljezgarija. Josh, ti pročitaj. Ja ću početi brojiti
novac.“
„Ne trebaš. Ovdje sve piše.“ Josh je počeo naglas čitati.

Draga Rosa!
Ovaj iznos od 2000 funta omogućit će ti selidbu u Devon i pomoći ti dok
se ne snađeš.
Jedan od uvjeta moga poklona jest da NIKADA ne prodaš dućan u
Cockleberryju. Kada osjetiš da je došao pravi trenutak, možeš ga samo
proslijediti nekome tko će ga, po tvome mišljenju, zaista zaslužiti.

„O, onda taj plan otpada. Uostalom, kako bi se uopće znalo jesam li dućan prodala
ili ne?“
Dok je govorila, televizor se u kuhinji iznenada upalio. Hot je otvorio jedno
oko, zacvilio pa se opet ušuškao u Joshevu krilu.
„Josh, jesi li ti to upravo sjeo na daljinski?“ Rosa je nervozno upitala.
„Ne, na hladnjaku je. Možda su ‘oni’ tu pored tebe, Rosa?“
„Daj, suzdrži se od takvih komentara. Stvarni život dovoljno je težak, zašto
bi se itko poželio vratiti kao duh? Vjerojatno je riječ o strujnom udaru.“ Izbrojila
je petsto funta i predala ih Joshu. „Evo ti stanarina za ovaj mjesec - a sigurno
sam iz hladnjaka ukrala hrane u vrijednosti od barem sto funta.“ Josh je vratio
novac u omotnicu. „Zadrži to, uz moje najiskrenije čestitke. Tako sam sretan zbog
tebe, Rosa. Međutim, činjenica jest da ćeš me sada ostaviti, zar ne?“
„Snaći ćeš se“, Rosa se nacerila.
„Stvarno ćeš mi nedostajati, luđakinjo jedna.“
„Nedostajat će ti najbolji oralni seks u pijanom stanju ikad, to hoćeš reći?“
„To isto.“ Sada se on nacerio. „Hoćeš da idem s tobom kako bismo provjerili
radi li se možda o kakvoj prevari? Možda dućan nema ni tekuću vodu. A morat
ćeš se negdje i smjestiti.“
„Ne, ovo moram učiniti sama“, rekla mu je. „Već si mi dovoljno pomagao, a
i Hot će mi, naravno, praviti društvo.“
„Pa, ostat ćeš do Božića, zar ne?“

9
 Knjige.Club Books

„Ne, mrzim Božić. Ti ćeš ga ionako provesti sa svojim roditeljima, a meni će

odlazak pomoći da za promjenu ne razmišljam o uobičajenim sranjima. Spakirat
ću nekoliko stvari i otići sutra. Pretpostavljam da do Devona voze vlakovi?“ Josh
se nasmijao. „Sjajna si.“
„Voljela bih biti.“ Rosa se nasmiješila.
Josh je popravio kravatu. „Čuj, moram na posao. Pokupit ću nešto za jelo na
povratku pa možemo kasnije proučiti kako da dođeš onamo.“
„Onda najbolje da uzmeš ribu i krumpiriće, s obzirom na to da selim na
obalu.“

10
 Knjige.Club Books

DRUGO
POGLAVLJE

Rosa je osjećala leptiriće u trbuhu dok je vlak prilazio stanici Cockleberry Bay.
Hot je bio prespavao gotovo cijelo putovanje, ali sada se uznemirio i počeo cviliti.
Sišla je s vlaka najbrže što je mogla s teškim koferom i crnom plastičnom
vrećom za smeće u rukama, pa gotovo i sama osjetila olakšanje kada je njezin
jazavčar u trenutku podigao svoju stražnju nožicu i olakšao se uz rub štanda za
prodaju kave.
„Hej.“ Lik s crvenom bradom, koji je stajao za štandom, nije bio zadovoljan.
Rosa je, gledajući ga, zaključila da izgleda kao mršavi Viking.
„O, moj Bože, ispričavam se“, brzo je rekla. „Trebala sam izaći u Exeteru, ali
nisam bila sigurna bismo li imali vremena vratiti se na vlak. Dajte da kupim bocu
vode, pa ću to isprati.“
Čovjek je promatrao raščupanu strankinju što je stajala pred njim. Smeđe su
joj kovrče virile ispod svijetlo plave zimske kape, uokvirujući njezino maleno,
okruglo lice. Nosila je uske, tamne traperice i iznošene crne tenisice Nike. Na
lijevom je obrazu imala maleni ožiljak koji je nalikovao na minijaturnu munju.
Zaključio je da je i bez trunke šminke bila prirodno veoma lijepa.
Nasmiješio se. „Doputovali ste izdaleka?“
„Da, iz Londona.“
„U posjet obitelji za Božić, je li?“
Kvragu, pomislila je Rosa. Nadala se da će u novome gradu uživati u
anonimnosti.
„Da - tako je. Sada zbilja moram krenuti dalje. Možete li me, molim vas,
uputiti prema stajalištu taksija?“
Bradati muškarac se nasmijao, a Rosa je primijetila kako mu nedostaje jedan
zub. „Stajalište taksija? Mogu vam dati broj Ralpha Weeksa. On je naš sugrađanin
i razvozi ljude, po potrebi. Nisam siguran hoće li imati vremena, s obzirom na to
da mu je srijedom obično gužva - srijedom, znate, ne vozi autobus do Ulchestera.
Usput, ja sam Seb.“ Ispružio je ruku u rukavici.
„Ja sam Rosa, a ovo je Hot.“
Seb se grleno nasmijao. „Hot... Hot Dog? To je vjerojatno najsmješnije ime
za psa koje sam ikad čuo.“
„Pa, on je kao kobasica, a ja sam ga ukrala - pa recimo da je ‘vruća’ roba.“

11
 Knjige.Club Books

„To je još smješnije. Dajte, nazvat ću vam ja Ralpha, imam njegov broj.
Kažete da ste Hota ukrali?“
„Duga priča, ali nemojte me sad cinkati policiji. Ili vi u Cockleberryju nemate
ni policiju?“
„Brzo učite, Rosa.“ Prislonio je mobitel na uho. „Ne javlja se. Gledajte, ja se
smrzavam, a ionako sam mislio završiti s poslom za danas. Hoćete da vas ja
povezem?"
Bilo je već četiri popodne i počelo se mračiti, a s obzirom na to da je i sama
bila promrzla i umorna, pristala je rekavši: „Bilo bi sjajno kad biste nas odbacili
do Ship Inna.“
Nakon što su se putnici i prtljaga ukrcali, Seb je, nadglasavajući očito
probušen auspuh svog starog, bijelog kombija, povikao: „Nije baš limuzina, bojim
se, ali me doveze od točke A do točke B.“
Dok mu je Rosa pridržavala majušno tijelo, Hot se nagnuo kroz prozor zureći
u tamu.
„Onda, nemate ni uličnu rasvjetu?“
Seb se nasmijao. „O da, ovdje se nikamo ne ide bez džepne svjetiljke. Ja sam
do sada već upamtio svaku rupu i izbočinu na cesti. Iako, gradsko vijeće nas je
počastilo s malo božićnih lampica, evo baš stižemo do njih.“
Rosa je pokušavala pogledom locirati dućan dok su se probijali niz usku ulicu,
ali adresa joj je bila u torbi, a nije željela da Seb uoči kako ona nešto traži. To je
bila samo njezina stvar i željela je da to još neko vrijeme ostane tako.
Skrenuli su u još jednu usku ulicu. Rosa se uspravila u sjedalu ugledavši
otkačene suvenirnice, pekarnicu i mesnicu, sve redom prekrasno ukrašene u
božićnom duhu. S obzirom na to da je poznavala samo užurbani život u velikome
gradu, imala je osjećaj kao da se vratila u prošlost. Primijetila je par s djetetom
koje su držali za ruke, dok se ono ljuljalo između njih, a zatim su sve troje ušli u
jedan od lokala u čijem se zamagljenom izlogu kočoperio impresivan izbor
kolača.
Nikada zapravo nije poznavala normalan obiteljski život. Njezina biološka
majka bila je alkoholičarka, a na rodnom listu nije bilo navedeno očevo ime. Rekli
su joj da ju je majka, nakon što se šest mjeseci pokušavala brinuti za nju,
morala predati socijalnoj službi.
Zatim su je udomili Maureen i Len, koji nisu mogli imati vlastite djece, a
razmatrali su i mogućnost da je posvoje. Nažalost, Maureen je dijagnosticiran
karcinom u terminalnoj fazi kada je Rosi bilo tek šest godina, a Len se nije mogao
nositi s teretom istovremene brige za umiruću suprugu i maleno dijete. Nakon
toga, započelo je nestabilno putovanje po domovima za napuštenu djecu i
udomiteljskim obiteljima. Nekoliko puta bila je nadomak posvojenja, ali kako je
bila dijete problematične prošlosti, nitko je nije bio voljan trajno udomiti.

12
 Knjige.Club Books

Rosa je uzdahnula i podragala Hota koji joj je sjedio u krilu. Iskreno, njezina
disfunkcionalna veza s Joshem, koja se temeljila na oralnom seksu u pijanstvu,
bila je najbliže osjećaju sreće koji je ikada iskusila - a sada se odrekla čak i toga.
Ali, odricanje je bilo tipično za Rosu. Nije podnosila budale.
Seb je bacio pogled na nju. „To je bio dubok uzdah. Evo, još malo pa smo
stigli - gostionica je odmah iza ugla.“ Usporio je i ubacio u nižu brzinu,
propustivši motocikl.
Tada ga je Rosa ugledala. To je bio taj dućan. Pod prednjim svjetlima kombija
dalo se nazrijeti da ima zanimljivo, zaobljeno pročelje. Tirkizna boja ljuštila se s
ulaznih vrata na kojima je i dalje visio izlizani znak ZATVORENO. Izblijedjelim
je slovima, iznad prekrasnih, zaobljenih prozora, pisalo: MALI DUĆAN. Činilo
se kako se iznad dućana nalazio prazan stan. Rosa je osjetila nalet uzbuđenja kada
je to zamijetila. Ako je i smještaj bio dio paketa, tada se odjednom cijela stvar nije
činila tako lošom.
„Kakva šteta“, promrmljala je sebi u bradu.
„Mislite na dućan na uglu?“ upitao je Seb.
„Da.“
„Sada je već pet godina zatvoren. Prije je bio pravi mali rudnik zlata.“
„Što se tu prodavalo?“
„Sve i svašta. Svima je to bio omiljeni dućan - i lokalnima i turistima. Sve je
zapravo obavijeno velom tajne, s obzirom na to da je stari poslovođa, gospodin
Myers, doslovno u njemu radio sve dok nije toliko ostario da se nije mogao uspeti
stepenicama u stan na katu.“
„Krasno, a zašto je sve obavijeno velom tajne?“
„Pa, eto, nikome nije jasno zašto lokal nije stavljen na prodaju.“
„Zar nije imao obitelj?“
„Nikada nije spominjao obitelj. Umro je u dobi od devedeset i osam godina,
u domu za umirovljenike gore na brdu, okružen mnogobrojnim prijateljima koje
je tamo stekao.“
„Tako dakle.“
„Pa, evo nas. Ship Inn, mlada damo.“
„Mnogo vam hvala, Seb. Dajte da vam platim za gorivo.“ Rosa je najednom
postala svjesna snopova novčanica u svojoj torbi i razumnih Joshevih savjeta da
bi trebala što prije otvoriti novi bankovni račun na koji će položiti sav taj novac.
„Ni slučajno. Jednu ćete me večer tu počastiti pićem.“ Nasmiješio se. „Sada
se vi i Hot smjestite, a ako se ne vidimo, u što čisto sumnjam, želim vam ugodan
odmor i sve najbolje za Božić.“ Poškakljao je malenog jazavčara iza ušiju pa
izašao pomoći Rosi da siđe sa suvozačkog mjesta i spusti prtljagu.

13
 Knjige.Club Books

TREĆE
POGLAVLJE

Rosa je hranila Hota u svojoj sobi iznad gostionice, kad ju je Josh nazvao.
„Samo provjeravam jesi li sretno stigla u Devon.“
„Jesam, stigli smo u jednom komadu. No, kako se čini, dućan je vidio i bolje
dane. Saznala sam da je već pet godina prazan i, žalim što to moram reći, ali
mislim da će mještane malo uznemiriti činjenica da dućan preuzima nadobudna
mlada osoba iz metropole.“
„Znači, već si ga išla pogledati?“
„Ne, samo sam se provezla pokraj dućana na putu ovamo. Presladak je i ima
prekrasne, zaobljene prozore.“
„Znači, prihvaćaš izazov?“
„Pa, baš i nemam izbora, zar ne? Ne mogu iznevjeriti svog tajanstvenog
dobročinitelja. Iako, Josh, bojim se. Ne znam ništa o poduzetništvu.“
„Ne brini se. Sutra otiđi tamo i razmisli što ćeš. Mogao bih se dovesti dolje
do tebe, sa svojim frendom Carltonom. Već je renovirao mnoštvo lokala. Možda
je samo potrebno dobro čišćenje i pokoji popravak.“
„Dobro, hvala ti. Drago mi je što sam rezervirala ovu sobu iznad pivnice, baš
je ugodna. Imam pogled na zaljev. O, Josh, iako sam ga vidjela samo po mraku,
zbilja je prekrasan, uz odsjaj božićnih lampica na površini mora. Jedva čekam
jutro da Hot i ja krenemo u istraživanje. Ali, čuj, znaš što je još bolje? Postoji i
stan iznad dućana.“
„Hej, Rosa, kakav bonus! Predobro.“
„No, treba najprije vidjeti u kakvu je stanju. U njemu je godinama živio starac
u svojim devedesetima.“
„Onda, misliš li da ti je on ostavio dućan?“
„Ne želim o tome ni razmišljati. Sada sam tu i moram istražiti na čemu sam.“
U tom se trenutku jazavčar uspravio na krevetu i počeo je lizati po licu. „Bljak“,
rekla je Rosa, susprežući smijeh. „Usput, Hot te pozdravlja.“
„I ja njega.“ Josh je zastao pa dodao: „Vraški je dosadno ovdje bez vas dvoje.“
„Uskoro ćeš početi uživati u slobodi - a, kako si i sam rekao, možeš skočiti
do mene kada god poželiš. Još ne znam koliki je stan. Nazvat ću te sutra navečer.“
„U redu. Lijepo sanjaj i samo zadrži pozitivan stav sutra kad se uputiš tamo.
Mislim da je ovo dobro za tebe - potpuno novi početak.“
„Ali, Josh, ja volim London.“

14
 Knjige.Club Books

„Znam da ga voliš, ali sjeti se samo koliko si puta poželjela biti sama svoj
šef.“
„Pazi što želiš i te spike, ha?“
Rosa se nasmijala. „Hot i ja bit ćemo sasvim u redu. Mislila sam da će cijelu
noć lajati, ali čini se da je jadničak jednako umoran kao ja. Tako da - kupanje i u
krpe. Laku noć.“
„Laku noć, gospođo.“

15
 Knjige.Club Books

ČETVRTO
POGLAVLJE

Rosu je iz dubokoga sna probudilo kucanje na vratima.

„Dobro jutro, dušo. Samo provjeravam jesi li za doručak. Bit će gotov za
dvadeset minuta.“
„O, da, molim.“ Rosa je upravo shvatila da od silnoga uzbuđenja nije večerala
sinoć kad je stigla u gostionicu i umirala je od gladi. „Smije li i moj pas sa mnom
u blagovaonicu?“
„Naravno. Iskreno, jedva čekam vidjeti malenoga. Na šanku držim hrskave
poslastice, baš za njega.“
Rosa se nasmiješila. Svi su se činili super prijateljski nastrojeni. Namjeravala
je to potpuno iskoristiti prije negoli saznaju da je ona nova vlasnica njihova
omiljenog dućana.
Sheila Hannafore imala je, kako se Rosi činilo, blještavo bijelu kosu,
isfeniranu u staromodnu frizuru. Zacijelo je bila u srednjim šezdesetima, ali
izgledala je zbilja dobro za svoje godine. Rumeni su joj obrazi lijepo pristajali
ljubaznom licu, a imala je najljepše zube koje je Rosa vidjela.
„Sheila, zar ne? Oprostite, slabo pamtim imena.“
„Da, to sam ja. Vlasnica i upraviteljica Ship Inna posljednjih trideset godina.
Živim za svoj posao, draga moja.“
„Sami vodite gostionicu?“
„Nažalost, da. Moj pokojni muž Brian napustio nas je prošle godine.“
„Zbilja mi je žao.“
„Ne treba ti biti, bio je stari mrgud, a ja sam si platila lifting lica i dotjerala
zube isplatom jedne od polica osiguranja pa mi je to donekle ublažilo bol.“
„Upravo sam htjela komentirati vaše zube, nevjerojatno su bijeli.“
„Da, kažu pomorci da nam više ne treba svjetionik otkad bliješti moj novi
osmijeh.“
„Duhovito.“
„Da... klasičan engleski doručak za tebe? Ili si ti jedna od onih smiješnih
južnjakinja koje se boje pojesti malo kruha i mesa?“
„Molim klasični doručak.“
„Dobro, dobro. Donijet ću i vode... i slobodno se posluži sušenim svinjskim
ušima za svog psića. Evo, već sam mu zaboravila ime.“
„Hot.“
16
 Knjige.Club Books

„Nije vruće danas, dušo. Vani je minus jedan.“

„Ma ne, moj pas - ime mu je Hot.“
„E pa stvarno. Malo si me zbunila s tim.“
Rosa se nasmijala. Sviđao joj se južnjački naglasak. Na prvu loptu sviđala joj
se i Sheila Hannafore.“
„Samo ću ga izvesti u kratku šetnju dok vi pripremate doručak.“
„Samo vi obavite svoje, dušice. Odmah se vraćam.“
Nakon vesele šetnje Hot je pod stolom žvakao sušeno svinjsko uho, a Rosin
je želudac glasno krulio. Baš u pravom trenutku iza šanka stvorila se Sheila s
golemim tanjurom hrane u rukama.
„E, to ja zovem gozbom.“ Rosa je uzela nož i vilicu u ruke. „Najljepša hvala.“
„Uživaj, dušo. I ako smijem pitati, što te je dovelo u ove krajeve?“
„Pa... u posjetu sam obitelji.“ Rosa je umočila kobasicu u jarko žuto jaje na
oko.
„A o kojoj se obitelji radi? Nikada te prije nisam vidjela.“
„Sheila... Smijem li vas zvati Sheila?“
„Naravno, dušo.“
„Samo sam trebala predah od Londona. Tamo je ponekad ludnica, a čula sam
kako je u Devonu krasno, i tako... evo me tu.“
„Znači, nećeš provesti Božić sa svojima?“
„Ne. Nismo baš bliski.“
„Baš šteta. Moji dečki meni uvijek dođu u posjet. Najmlađi će kasnije stići.
Šteta što će i ona njegova takozvana djevojka doći, ali prestari su da bi im majka
govorila što da rade. Moj najstariji sin doći će na božićno jutro, sa svojom
suprugom Marthom i, naravno, s djecom. Oni žive odmah tu iza ugla, znaš. Imam
troje krasne unučadi i volim ih više od svega.“
„To će biti lijepo.“
„Pa, nadam se. Morat će malo zasukati rukave, kod nas na Božić sve pršti od
aktivnosti. Purice su već nafilane, spremne za marinadu.“
„Znači otvoreni ste i na Božić?“
„Oh, ovdje se radi tristo šezdeset i šest dana u godini. Uvijek dodam jedan
radni dan za svaki dan kada smo zatvoreni.“
„Mjesto po mom ukusu“, rekla joj je Rosa.
„U svakom slučaju, soba ti je rezervirana do Badnjaka - zašto ne ostaneš još
nekoliko dana? Ovdje smo svi jedna velika sretna obitelj.“
„Mogla bih baš i ostati. Ako nije problem, reći ću vam poslije što sam
odlučila.“

17
 Knjige.Club Books

„Naravno. Uvijek imam jednu slobodnu sobu za pridošlice i njihove ljubimce.

Dijelit ćete kupaonicu s mojima, ali svi su dobro izdresirani. Dobro, idem ja za
poslom. Moram staviti kremu na kolače. Uživaj u boravku ovdje, dušo.“

Rosa je glasno podrignula dok se strmim stepenicama penjala prema svojoj sobi.
„Bolje van nego unutra, što bi se reklo.“
„Ispričavam se.“ Rosa je rukom pokrila usta. „Oprosti, nisam primijetila da je
još netko tu.“
Djevojka na vrhu stubišta nastavila je: „Ja sam Titch Whittaker. Metar i
šumska jagoda, s fantastičnim cicama, prema riječima Seba Watkinsa.“
„Ah, da.“ Rosa se nacerila.
„Upravo sam ti očistila sobu, dok si ti podrigivala. Dobra ti je ona bomber
jakna što visi u sobi.“
„Mda... hvala.“ Rosa je pomislila da bi Titch zasigurno mogla biti u ranim
dvadesetima.
„Pa, uživaj u ostatku dana... Rose, je li tako?“
„Rosa i... hvala, planiram uživati.“
„Nije li Rosa cigansko ime?“
„Ovaj... nisam sigurna.“
„I ta tvoja crna kosa... baš je lijepa. Rosa, ti si poput divlje životinje.“ S bocom
politure za namještaj u rukama, Titch je nestala u podnožju stubišta.
Rosa je otvorila aktovku i provjerila koliko joj je novca ostalo. Baš lijepo od
Josha što nije htio uzeti petsto funta koje mu je bila dužna za stanarinu. On je
zaista bio poseban. Sa sto funta potrošenih na vlak i ako bi sada platila za pet
noćenja po cijeni od šezdeset funta za noć, to je ukupno bilo četiristo funta: ostalo
bi joj još oko tisuću i šesto funta. Za nju je to bilo pravo bogatstvo, u opipljivoj
gotovini. Ne bi bilo loše obići dućane poslije i malo potrošiti, pomislila je, ali prvo
mjesto gdje je morala otići bio je dućan.
Iskopala je snop ključeva na privjesku u obliku morske zvijezde što je bio na
dnu izlizane aktovke, zavezala Hota na povodac, ponijela ga niza stube i izišla
van.

Unatoč hladnoći, zrak je bio svjež i Rosa je sretno uzdahnula dok je upijala
prekrasan krajolik koji ju je okruživao. Gostionica je bila smještena na obali, tako
da se samo trebala spustiti niz nekoliko stuba i već bi se našla na plaži. Pušten s
povodca, Hot je lajao i trčao uokolo kao lud. Nikada nije osjetio pijesak
pod šapama i tek ih je nekoliko puta bio umočio u fontanu u parku Battersea. Rosa
također, nikada do sada, nije vidjela ovakvu plažu, s lokvicama među stijenama,
okruženu liticama na čijim su se vrhovima protezala polja s dobro utabanim
planinarskim stazama koje su se protezale naoko unedogled.
18
 Knjige.Club Books

More je bilo mirno i lagano je isparavalo na mjestima gdje se sudaralo s

hladnim zrakom. Bacila je naplavljenu granu Hotu, a zatim došla do ruba vode,
diveći se čipkastom, namreškanom uzorku što ga je more stvaralo povlačeći se s
obale. U dječjem domu nije baš postojao pojam praznika; odlazili su povremeno
na izlete, a kad su išli na ono što se tamo nazivalo praznicima, samo bi ih otpravili
u drugi dom, jednak njihovom, u Wiltshireu, gdje je bilo više polja i cvijeća nego
mora i pijeska.
Rosa je zamišljala kako je tu ljeti vjerojatno fenomenalno, ali i da je gužva -
što je dobro za posao. Danas je uživala u činjenici da su tu hladnoći prkosili samo
ona, njezin pas i još jedan šetač.
Bacila je pogled na Ship Inn. Bila je to stara građevina, bijele fasade, šibana
kišom i vjetrom, s poprilično staromodnim jedrenjakom naslikanim na znaku i
pitala se kakve su se sve priče tamo krile. Drugi šetač sa psom - visoka, mršava
silueta - hodao je dugim koracima prema njoj i, kako se približavao, počela je
nazirati bradu Seba Watkinsa i njegovu kosu zavezanu u konjski rep.
„Jesi li dobro, Rosa? Kako ide?“
Rosa ga je sada dobro pogledala na dnevnom svjetlu. Nije mu mogla odrediti
godine, jer iako mu je lice bilo mladoliko, imao je uočljive bore oko očiju.
Pomislila je da bi možda mogao biti u ranim tridesetima. Pitala se kako bi izgledao
bez brade. Nije imala ništa protiv riđokosih muškaraca, ali nije voljela brade.
Brada ju je podsjećala na jednog skrbnika u domu, od čijeg je pohlepnog pogleda
svim tinejdžericama, zajedno s njom, bilo zlo.
„Dobro sam, hvala. Nisi spomenuo da imaš psa.“ Crni labrador najprije je
onjušio Hota, a onda su se zaigrali.
„Dosta toga ja ne spominjem“, rekao je Seb i nasmiješio se.
„Kako se zove?“
„Jet. Uglavnom, pretpostavljam da si se prejela doručka u Ship Innu.“
„Stvarno je bio dobar.“
„Da, Sheila barem zna nahraniti ljude. Onda? Što imaš u planu za danas?“
„Sve i svašta. Mislim da ću još malo istraživati. Obići dućane i tako.“
Pipajući ključeve u džepu, pomislila je da će možda morati reći istinu o
dućanu mnogo prije nego što je to željela. Ovdje je svakako sve bilo drukčije nego
u Londonu; bilo je nemoguće ostati anoniman.
Hot joj je dotrčao noseći u zubima staru, plastičnu bocu, što ju je more
izbacilo na obalu i spustio joj je pred noge.
Seb je odmahnuo glavom. „Te grozne plastične boce.“ Spustio se pokupiti je.
„Imamo samo jedan planet za život - ljudi to moraju shvatiti.“
„Seb, ti ne radiš danas?“
„Radim, ali malo kasnije. Nema tako mnogo putnika na ranijim vlakovima u
ovo doba godine pa mi se ne isplati.“

19
 Knjige.Club Books

Hot je nervozno zalajao na Seba jer mu je zaplijenio novu igračku. Rosa ga je

brzo povukla za povodac.
„Pa, ugodan ti dan“, rekla je.
„I tebi. Vidimo se.“

Uspon s plaže bio je strm i Rosa se poprilično zapuhala dok se penjala do vrha.
Najbliže vježbanju dok je živjela u Londonu bila je šetnja na posao ili do
mnogobrojnih barova koje je često posjećivala. I, naravno, šetnja s Hotom, ali s
obzirom na njegove kratke noge, bio mu je dovoljan krug po kvartu.
Lijepo je bilo osjetiti miris kave i peciva što se širio iz brojnih zalogajnica.
Zapravo, bilo je tako lijepo osjećati se slobodno. Bez dosadnog posla na koji se
trebalo žuriti. Bez gužve u podzemnoj za vrijeme prometne špice. Počela je zaista
osjećati koliko je dobro, jednostavno imati vremena. Vremena za sebe. Vremena
da bude slobodna.
Ponovno je bacila pogled na zaljev. Galebovi su sada nadlijetali obalu.
Sigurno će se morati naviknuti na njihovu glasnu kriku, gotovo jednako iritantnu
kao Hotove epizode neprestana lajanja.
Sva uzdrhtala, stigla je do ulaza u dućan. Srećom, bio je nasuprot banci, koja
još nije bila otvorena, pa nije bilo promatrača. Okrenuvši ključ u staroj bravi, Rosa
je osjetila nalet uzbuđenja. Što god da ju je čekalo iza tih plavih vrata, ipak je taj
maleni dućan, kako je Josh rekao, bio njezina nekretnina. Njezin prvi pravi dom.
Dar. Bilo je to zapravo nevjerojatno i još uvijek nije bila sigurna da nije bila riječ
o velikoj pogrešci. Nikada do tada nije ništa dobila - i zašto baš ona?
Poskočila je kada je s dovratka pala paučina. Brišući je s lica, brzo je za sobom
zatvorila vrata, držeći Hota uz nogu. Sjetila se da je na televiziji gledala jednu
epizodu emisije o uređenju doma, Location, Location, Location, u kojoj je slijepa
žena rekla kako će njezin pas vodič osjetiti je li kuća pravi izbor za nju pa je
pažljivo pratila Hotovu reakciju.
Upalila je svjetlo - ništa. Ali, naravno da nije bilo struje; dućan je bio prazan
zadnjih pet godina. Zadrhtala je od hladnoće. U kutu je stajao radijator pa će joj
barem biti toplo kada započne s radovima. Prostrane, nekoć bijele police, bile su
prekrivene debelim slojem prašine. Smiješeći se sebi u bradu uzela je prljavog
plavog plišanog medvjedića i stari bakreni čajnik; ostatke eklektične kolekcije
koju je stari gospodin Myers očito uspješno prodavao.
Veselo podigavši izblijedjeli zeleni prekrivač, otkrila je starinsku blagajnu -
identičnu onoj kojom se voljela igrati kao dijete u domu; kada bi pritisnula tipke,
iznos bi se prikazao na ostakljenom ekranu.
Sve je smrdjelo na vlagu i plijesan, ali s olakšanjem je primijetila da su strop
i zidovi bili netaknuti te da je prostor bio u sasvim solidnom stanju, osim što ga
je trebalo temeljito očistiti i okrečiti. Iza pulta bio je nadsvođeni luk, koji je vodio
u maleni kuhinjski prostor i toalet, te stubište koje je vodilo u stan iznad. Malo

20
 Knjige.Club Books

dalje nalazilo se maleno skladište koje se otvaralo prema ljupkom dvorištu gdje
se nalazio bogato ukrašen okrugli metalni stol s dvije stolice. Poderani stari
suncobran bio je naslonjen na metalne spiralne stube, što su vjerojatno vodile
u stan na katu.
Hot se činio vrlo zadovoljnim njuškajući uokolo i nijednom nije zalajao,
dakle, to je bio dobar znak. Drhteći, Rosa ga je primila u naručje. „Hajde, maleni,
idemo pogledati svoj novi dom.“ Vratili su se unutra, a ona je zatvorila i zaključala
stražnja vrata ključem na zvjezdastom privjesku.
Dok se penjala stubištem na kat shvatila je zašto je gospodin Myers, s obzirom
na to da je bio vrlo star, morao priznati poraz. Bile su to najstrmije stube kojima
se Rosa ikada penjala.
„Možda ću ti morati dati ugraditi malo pseće dizalo“, prošaptala je jazavčaru
na uho, dašćući od napora i na trenutak udišući njegov utješan pseći vonj.
Na vrhu stubišta bilo je maleno odmorište, a s njegove lijeve strane nalazila
se nevelika ali funkcionalna kuhinja. Starinski čajnik stajao je na ploči malene
bijele pećnice, a među prljavim bijelim keramičkim pločicama mjestimično je bila
pokoja pločica s prikazom morskih zvijezda. Kuhinjski elementi vidjeli su bolje
dane, ali sve se to temeljitim čišćenjem moglo dovesti u red.
Rosa je otvorila hladnjak i lagano ustuknula pred količinom plijesni koju je
ugledala. Ostavila je vrata otvorenima zaklevši se da će kompletan prostor izribati
izbjeljivačem. Bilo je tu prostora za perilicu rublja, ali to ionako nije bio problem
jer je prošle noći tijekom vožnje u jednoj od uskih uličica uočila praonicu rublja.
Malo dalje, desno, nalazila se kupaonica.
Glasno se nasmijala kada je pomislila što bi njezin stanodavac Josh pomislio
da vidi ovaj derutni apartman. Izlizana plastična cijev tuša i dalje je bila
naslonjena na dršku. Jednake su pločice s motivom morske zvijezde i ovdje bile
nasumično raspoređene po zidovima, a Rosi se veoma svidjelo zrcalo, poput
onoga u glumačkim garderobama, uokvireno žaruljicama.
Bila je tu i jedna prostrana spavaća soba u kojoj se nalazio željezni okvir za
krevet bez madraca i veliki ormar od mahagonija kojem je bilo potrebno temeljito
poliranje. Mrežaste zavjese i debeli tamno plavi zastori koji su vonjali na vlagu
uokvirivali su prozorsko okno. Pogledala je kroz prozor, gledao je na ulicu koja
se sada počela puniti ranojutarnjim kupcima.
U nastavku se nalazila još jedna malena prostorija s lijepim u kožu
presvučenim stolom. Zidovi su bili grozne boje senfa, a zastori tamno smeđi.
Hot je počeo cviliti dok je njuškao oko stola.
„Samo da provjerim dnevnu sobu, maleni, pa ću te izvesti van u kratku
šetnju.“
Ali, za to ga nije trebala spustiti dolje. Zinula je i stisnula obraze rukama od
radosti, ne mogavši vjerovati prizoru koji je ugledala. Istina, zidovi izdužene
dnevne sobe bili su u dosadnoj bež nijansi, a sa stropa je visjela paučina, ali

21
 Knjige.Club Books

dvostruka vrata na drugom kraju prostorije, kroz koja su dopirale zrake zimskog
sunca, otvarala su se na malenu krovnu terasu s koje je pucao prekrasan pogled
na zaljev i okolni krajolik. Štoviše, one spiralne stepenice, koje je Rosa spazila u
stražnjem dvorištu, vodile su upravo na ovaj balkon.
„Vau, jednostavno, vau!“ Rosa je rijetko plakala, ali u ovom je trenutku
osjetila kako joj se oči pune suzama. Bila se pitala čemu je služio ključ neobična
oblika koji je visio na privjesku - a sada je dobila odgovor.
Hot je glasno lajao dok se požurio olakšati uz stari keramički lonac za cvijeće.
Rosa je izašla uživati u okruženju u kojem se našla. Podigavši glavu prema nebu,
prošaptala je: „Hvala ti. Tko god da jesi, beskrajno ti hvala.“
Pred nju je dolepršalo bijelo pero...
Čaroban trenutak prekinuo je Hot koji je ugledao galeba na rubu metalne
ograde koja je okruživala terasu i ponovno počeo lajati.
„Ulazi, Hot. Prestani sad.“
Zadnje što je Rosa htjela bilo je privući pozornost. Požurujući psa da se vrati
unutra i zatvorivši francuska vrata za sobom, nazvala je Josha i ostavila mu
glasovnu poruku.
„O, moj Bože, Josh, ovo moraš vidjeti. Dnevna soba ima krovnu terasu s koje
puca pogled prema moru. A dućan ima onu starinsku blagajnu kojoj se ladice
otvaraju pritiskom na gumb. Ima tu mnogo posla, ali čini mi se da su to sve
kozmetički popravci, krečenje i tako to - tako da je sve izvedivo. S druge strane,
nema struje i još nisam provjerila ima li vode. Možda da me nazoveš poslije jer
ne znam što sve trebam poduzeti u vezi s tim.“
Vrativši se u stvarnost, Rosa je ponovno zadrhtala. Šteta što je vražja zima.
Morat će srediti grijanje prije nego što se baci na čišćenje svega jer bi se u
suprotnom mogla pothladiti. Otišla je izvaditi ključeve iz balkonskih vrata. Bila
bi se zaklela da ih je ostavila u bravi. Odjednom se pojavio Hot sa
zvjezdastim privjeskom u ustima.
„Ah, tu su, valjda su mi ispali od uzbuđenja. Dobro, dođi, mamici je potrebna
kava, a onda ćemo se baciti na pronalaženje rješenja za struju i grijanje.“

Kava, čaj i more bio je ljupki, maleni kafić. Nudio je besplatan internet, što je
uvijek dobrodošao bonus. Posvuda uokolo bile su police ukrašene sitnicama
morske tematike, uz raznorazne knjige iznad kojih je bio postavljen znak: Pročitaj
me, Zamijeni me, Nadopuni me.
Rosi se sviđala činjenica što su u ovom kraju psi posvuda bili dobrodošli.
Uvijek su je nervirala ograničenja - ta kome je mogla smetati pokoja pseća dlaka
tu i tamo?
Zavezala je Hotov povodac za nogu stola u kutu i otišla do pulta na kojem je
stajao sob s božićnom kapicom i keramička kutija za novac u obliku burleskne
plesačice, koja je držala natpis: DOBRE NAPOJNICE.
22
 Knjige.Club Books

„Oh, bok Rosa.“

„Čovječe, pa ti si posvuda.“
Titch se nasmiješila. Njezina kratko ošišana plava kosa dobro je pristajala
vragolastom, sitnom licu, a primijetivši njezine goleme grudi stisnute u uski
pulover, Rosi je sada bio potpuno jasan Sebov nekorektan komentar.
„To svi kažu“, namignula je. „Ovdje se posao ne odbija, a meni nije teško
raditi. Nego, što ćeš?“
„Samo običnu kavu, molim.“
„Običnu kavu? Imaš sreće, jer mi ti ne radimo ona šminkerska sranja kao u
Londonu. Mislim, je li tako teško naručiti običnu kavu s mlijekom? I kakve su to
fore s obranim mlijekom? Ja sam samo za punomasno. Ionako je zdravije.
Hoćeš li malo vode za Hota?“
„Slažem se s tobom i - može voda, hvala ti.“
„Ostaješ za Božić, zar ne?“
„Pa... vjerojatno ostajem. Sheila kaže da ima slobodnu sobu.“
„Ostani, daj si malo oduška - Božić s Hannaforeovima bit će ludnica.
Najmlađi sin je donekle u redu. Iako, na žalost, on sada ima curu. Evo kava.“
Dodala je šalicu Rosi. „To će biti dvije funte. I donijet ću zdjelicu s vodom za
psa.“
Dvije funte za kavu nije loše, u odnosu na cijene u Londonu. Život ovdje činio
se sve privlačnijim.
Dok je Rosa skidala jaknu, nazvao je Josh.
„Oprosti što sam propustio poziv“, rekao je. „Bio sam na sastanku.“
Rosi je godilo čuti Joshev poznati glas. „Kako dosadno.“
„Znam, ali ne možemo svi biti nasljednici imanja na obali, je li tako? Nego
hajde - pričaj. Zvučala si tako uzbuđeno u poruci da mi se dojmovi još uvijek nisu
slegli.“
Govoreći dovoljno tiho da je Titch ne može čuti, Rosa je s velikim
zadovoljstvom prepričala Joshu što je sve otkrila.
„Međutim, shvatila sam da nemam blagog pojma kako voditi kućanstvo.
Jedini račun koji sam ikada u životu sama plaćala bio je onaj za telefon. Prije sam
uvijek živjela u unajmljenim stanovima, pa bih samo platila iznos stanarine i za
ostalo se nisam morala brinuti.“
„U redu, ja ću ti pomoći. Znači nemaš ni struju, ni plin, ni vodu?“
„Hmm. Zapravo još nisam provjerila ima li vode.“
„S obzirom na okolnosti, sumnjam da ima vode. Jesi li probala pustiti vodu u
zahodu?“
„Nisam ga još koristila.“
„Dobro. Gledaj, sjećaš se one prve omotnice koju si otvorila?“

23
 Knjige.Club Books

„One dosadne, sa silnim papirima?“

Josh se u svom uredu u Cityju nasmijao sebi u bradu. „Da, baš te“, rekao je.
„Pa, tamo su bili računi. Na primjer, na onima za plin piše ‘British Gas’. Oni za
struju također će ti biti očiti. Ono što moraš učiniti jest kontaktirati dobavljače -
pisat će ti tamo i kontakti - i morat ćeš ih obavijestiti da si uselila, tako da izrade
račun na tvoje ime. Možda ćeš morati dokazati da si nova vlasnica, ali o tom
potom. Struja se može isključiti i na brojilu, pa najprije provjeri da možda tamo
nije isključena. Provjeri i ventil za vodu, možda je zatvoren. Možda se i
sustav ispraznio, pa će se morati napuniti.“
„Ventil za vodu, ha-ha, pa ja nemam pojma ni kako to izgleda. Kako ću znati
gdje se nalazi?“
„Za to će ti trebati vodoinstalater. Ali, da sam na tvome mjestu, ja bih to učinio
već danas, s obzirom na to da se bliži Božić i sve će biti zatvoreno dva tjedna.
Vodoinstalater ti može pokazati i gdje je brojilo za struju.“
„U redu, hvala ti na svemu. Ipak ne zvuči tako komplicirano, a čim sve to
sredim, mogu se baciti na čišćenje pa useliti.“ Zadovoljno je uzdahnula.
„Možda da ostaneš u udobnoj sobi iznad pivnice, pa kreneš s čišćenjem
između Božića i Nove godine? Mislio sam ti reći da bih mogao skočiti do tebe na
nekoliko dana kad odem u posjet roditeljima - naravno, ako to želiš.“
„To bi bilo sjajno, Josh, jesi li siguran?“
„Naravno da sam siguran. Bit će lijepo vidjeti Hota... i tebe, naravno.“
„Ha-ha, baš si smiješan.“
Josh se nasmijao. „Samo se moram vratiti na doček Nove godine u ragbi
klubu. Dobro, idem.“
„U redu, vidimo se. I još jedanput ti hvala, Josh, divan si.“

24
 Knjige.Club Books

PETO
POGLAVLJE

Sve su komunalne službe bile fenomenalno susretljive. Bez obzira na to što je

Božić bio tako blizu, obećali su da će sve odmah riješiti. Malo teže bilo je pronaći
vodoinstalatera. Rosa je na internetu potražila neku lokalnu tvrtku, ali bez
rezultata. Riskirajući mogućnost da bi mogla potaknuti lavinu glasina, otišla je do
Sheile i lagala da ju je neki turist u zalogajnici pitao za vodoinstalatera, a ona je
obećala da će mu javiti čim dođe do nekog kontakta. Stanodavka joj je odmah
izišla ususret.
Odlučivši preskočiti doručak, kako bi izbjegla nove razgovore sa Sheilom,
Rosa je ustala rano i u pratnji živahnog Hota uputila se ravno do dućana. Presretna
što je sada imala struju, pretražila je prostor i u jednom od kuhinjskih ormara
pronašla stari usisavač. Upravo je stajala na vršcima prstiju, usisavajući paučinu
sa stropa, kada je začula kako netko snažno kuca na vrata dućana.
Zbog nekog je razloga očekivala da će vodoinstalater biti mnogo stariji. Luke
je, međutim, bio tek u svojim kasnim dvadesetima. Kratka mu je smeđa kosa
lijepo pristajala drskom licu, a bademaste oči bile su uokvirene dugim
trepavicama. Trepavice za poželjeti, zapravo. Iako se sama nikada nije previše
šminkala, u onim rijetkim prilikama kada je to ipak činila, trebalo joj je dobrih pet
minuta ne bi li izvukla barem pola duljine koju su imale njegove. Nije baš bio
visok, oko 175 centimetara, ali s druge strane, s obzirom na to da je ona sama bila
visoka tek 160 centimetara, većina joj se muškaraca doimala visokima. „Dobro
jutro. Ruth, je li tako? Ja sam Luke, vodoinstalater.“
„Bok. Zapravo se zovem Rosa.“
„Oprosti, nikada ništa ne zapisujem. Ako smijem primijetiti, baš mi je drago
vidjeti novo lijepo lice u našem kraju.“ Rosa je osjetila kako je pocrvenjela.
„Također“, uspjela je procijediti.
„Lijepo lice? Obično za mene kažu da sam kao isklesan, zgodan ili
tajanstven.“
Rosa se nasmijala. „No dobro, uđi.“
Kad je Luke spustio veliku torbu s alatom na pod, Hot je odmah doskakutao
i zabio njuškicu u nju.
„Bok, mališa.“ Vodoinstalater se spustio i nježno ga pomazio. „Jao. Volim
životinje.“
„To je Hot, moj maleni. Možda djeluje slatko izvana, ali ponekad zna biti
pravi mali, znatiželjni, tvrdoglavi gnjavator.“

25
 Knjige.Club Books

„Znači na gazdaricu je, ha?“

„Kako nepristojno - a tek si me upoznao.“ Rosa se nasmijala. „Uglavnom, žao
mi je što nisam baš uspjela sve objasniti putem telefona, ali nikada do sada nisam
morala sama sređivati takve stvari.“
„Znači, Rosa, ti si neka razmažena bogatašica?“
„S ovim naglaskom? Ne bih rekla.“ Kad bi samo znao, pomislila je, ali sviđala
joj se njegova neposrednost. Nije podnosila ljude koji nisu bili iskreni i izravni.
Pripremila se na svu silu pitanja o dućanu, ali pitanja nije bilo. Luke je bio
uslužan i šarmantan i objasnio joj je sve što je trebala učiniti kako bi ponovno
uvela grijanje i vodu.
„Mogu platiti gotovinom, ako to nešto znači“, ponudila je Rosa, nadajući se
da će to donekle umanjiti račun.
„To bi svakako pomoglo, hvala ti.“ Luke se počešao po glavi, a zatim rekao:
„Gle, pretpostavljam da si se tek upustila u sve ovo, pa ću ti naplatiti sto funta za
sve skupa. Što kažeš na to?“
„Pa, hvala ti, Luke. To je sjajno.“ Josh joj je objasnio da vodoinstalateri skupo
naplaćuju svoje usluge pa se ovaj iznos činio vrlo razumnim.
„Još samo jedna stvar“, nastavila je Rosa polako. „Znam da će ti ovo zvučati
malo čudno, ali ako nije problem, voljela bih da ovo ostane među nama za sada.“
„Nije uopće čudno. Očito si već shvatila da ovdje ne možeš ni prdnuti a da to
ne izađe na naslovnici South Cliff Gazetted?
„Da. Trebat će mi neko vrijeme da se naviknem, nakon života u Londonu.
Tamo sam mogla i gola hodati ulicom i nitko ne bi ni trepnuo.“
„Volio bih da sam to vidio.“
„Hej! Nego, kad bi mogao početi?“ Rosa je zadrhtala. U dućanu je bilo
ledeno, a uz grijanje i toplu vodu sve bi bilo mnogo lakše.
„Pa ono... odmah? Naravno, ako ti to odgovara.“
„Imaš moje odobrenje, Vodoinstalateru Luke.“
Dok se Luke pošao pozabaviti grijanjem, Rosa je nastavila usisavati i iznositi
smeće u dvorište u prizemlju. Zbog napornog je rada zaboravila na hladnoću.
Nakon nekog vremena, Luke ju je pozvao u kuhinju.
„Spremna?“ upitao je. Upalio je dugačku svijeću i uz glasno vuššš, što se
začulo iz starog plinskog bojlera u kuhinji u prizemlju, upalila se signalna
lampica.
„Ne mogu vjerovati kako si ga brzo pokrenuo“, rekla je Rosa oduševljeno.
„Nevjerojatno, zar ne?“ Našalio se Luke. „Da budem iskren, oko radijatora
nije bilo previše posla. Potrajat će neko vrijeme da se cijeli prostor ugrije, ali tebi
i tvom malenom hot dogu od psa uskoro će biti hot, hot, hot“ Nacerio se vlastitoj
duhovitosti pa dodao: „Mogu ostati i namjestiti tajmer, ako želiš, a usto bih volio
provjeriti jesu li svi radijatori ispravni.“
26
 Knjige.Club Books

„To bi bilo odlično, hvala ti.“

„Svakako što prije servisiraj bojler, poprilično je star. Dobro?“ Luke je
pogledao na sat. „Ne mogu vjerovati da je već toliko sati. Umirem od gladi. Idem
po sendvič, hoćeš i ti jedan?“
„Da, molim. To će me spasiti od odgovaranja na pitanja slučajnih prolaznika
na koje bih mogla naletjeti. Bilo što s piletinom i paketić slanog čipsa, molim te.
Donesi nam i nešto za piće - e da, i limenku pseće hrane za Hota - ako ti nije
teško. On se voli počastiti krastavcem, pa ako ih imaju u ovo doba godine... to bi
bilo sjajno. Evo.“ Rosa je otišla do svoje torbe, izbrojila 100 funta i dodala još 20
na vrh. „Ja častim ručkom.“
Kad je otišao, odvrnula je slavinu u kuhinji. Voda je bila topla te je odahnula.
Pomislila je kako će Josh biti ponosan kad vidi kako je sve sama sredila. Pomalo
su je preplavljivali osjećaji. Preuzela je veliku obvezu. A što ako ponestane
novca? Još je trebalo mnogo toga kupiti. Trebao joj je madrac i kauč. Također je
trebala napuniti police ako je mislila otvoriti dućan. Osim toga, sada je trebala biti
odrasla osoba koja sama plaća račune. Ali, shvatila je to kao izazov i tko god da joj
je ostavio novac smatrao je da će dvije tisuće za početak biti dovoljno.
Rosa je večeras, zavrnuvši pipu za toplu vodu i puneći čajnik na hladnoj,
odlučila vratiti se u svoju sobu u Ship Innu i razmisliti što bi sve prodavala u
dućanu. Seb je bio rekao da je stari gospodin Myers prodavao svaštarije, ali
morala bi imati sjajan promet ako je mislila ostvariti dobit i samu sebe uzdržavati.
Luke je lagano pokucao i ona ga je pustila unutra. Sviđao joj se, zapravo, bio
joj je privlačan. Prošla je godina dana otkako je bila u vezi, ako se to tako moglo
nazvati.
Prije tri godine upoznala je Grega na jednom od svojih mnogobrojnih poslova
- večernjoj telefonskoj prodaji osiguranja za jednu banku. I to je iz dna duše
mrzila. Greg joj je bio poslovođa, pet godina stariji. Jednu ju je večer zamolio da
ostane dulje na poslu te su se na kraju poševili u muškom zahodu. Nije joj to bio
najsvjetliji trenutak u životu, ali Rosa nikada nije bila suzdržana. Bilo joj je lakše
upustiti se u seks nego u vezu. Osjećaji su boljeli. Neobvezni seks nije.
Zapravo su imali tri mjeseca predigre. Nekoliko večernjih izlazaka u pivnicu
u Holbornu, u blizini ureda, i još nekoliko nasumičnih snošaja kod njega doma.
Veza je završila kada joj je rekao da su joj rezultati u prodaji toliko loši da to više
nije mogao skrivati te da joj mora dati otkaz.
Njezina najdulja veza počela je kad joj je bilo šesnaest godina: upoznala je
Sama Everetta s lokalnog koledža. Bili su zajedno dvije godine. Rosa zapravo nije
znala kakva bi ljubav trebala biti, ali je bila sigurna da joj je to što su oni tada
imali bilo lijepo. Sam joj se zakleo na vječnu ljubav, čak je bio predložio da
se vjenčaju kad se vrati s fakulteta. No, nakon što je proveo mjesec dana u
Cardiffu, poslao joj je poruku - da, poruku - napisavši da mu je žao, ali da je
upoznao drugu i s njima je bilo svršeno.

27
 Knjige.Club Books

Uz postojeće strahove od napuštanja koje je nosila iz djetinjstva, ovaj događaj

nije pridonio njezinu povjerenju u muškarce, pa je između Sama i poznanstva s
Gregom Rosa imala cijeli niz susreta za jednu noć. Iako su se činili zabavnima
nakon nalijevanja votkom, ti susreti nisu koristili njezinu samopoštovanju.
Luke joj je vratio sitniš, rekavši: „Uspio sam se vratiti neprimijećen. Mogao
bih biti sljedeći James Bond, stvarno.“
„Voljela bih da mogu reći da bih ja bila tvoja Moneypenny, ali imam vrlo
ograničen budžet za pokretanje posla.“
Oboje su se nasmijali i, dok im se Hot motao pod nogama, produžili su u
kuhinju, gdje mu je Rosa u zdjelicu na podu stavila hranu. Odrezala mu je i
povelik komad krastavca za poslije.
„Nadam se da nemaš ništa protiv što sam ovo kupio. Imao sam osjećaj da si
zaslužila mali poklon dobrodošlice, čak i ako je kupljen tvojim novcem.“ Poput
mađioničara ili Mr. Beana dok priprema piknik, Luke je iz kaputa izvukao bocu
prosecca i plastične čaše. Natočio im je pa su odglumili da su se kucnuli
plastičnim čašama.
„Dobro došla u maleni dućan u Cockleberry Bayu“, rekao je Luke. „Da nam
ti - i, da ne zaboravimo, gospodin Kobasica - budete veoma sretni ovdje.“
„Gospodin Kobasica, sviđa mi se to. I hvala, Luke, baš lijepo od tebe.“
Nakon dvije ispijene čaše Rosa se poprilično opustila.
„Hvala ti još jednom što si mi priskočio u pomoć, netom prije Božića.“
„Bilo mi je zadovoljstvo.“ Ponovno je napunio Rosinu čašu. „Nego, znam da
sam obećao da neću biti znatiželjan kao svi ostali, ali ostaješ li ovdje ili samo
sređuješ dućan za nekoga? Bez uvrede, ali djeluješ premlado da bi si mogla
priuštiti ovaj prostor.“
„Usuđujem se reći da razmišljam o ostanku - tko zna? Moram uspjeti.“
„Za sebe ili za nekoga drugoga?“ Luke je bio uporan. Zapalio je cigaretu bez
pitanja i povukao dubok dim.
„Za oboje.“
„Što ćeš prodavati?“
„U tome je stvar - nemam pojma. Nemam plan. Samo sam dobila ključeve i
evo me tu.“
„Dobila? Vidiš, pa rekao sam da si razmažena bogatašica.“
„Nije tako kako izgleda. Netko nepoznat spomenuo me u oporuci i...“
„Ne moraš mi dalje pričati.“
Luke ju je gledao ravno u oči i Rosa je postala svjesna da je i ona zurila u
njega. Zbog nekog mu je razloga već vjerovala.
„Želim“, rekla mu je. „Gle, ja čak i ne znam tko mi je ovo ostavio. Odmah
sam pomislila da ću ga jednostavno prodati, ali po uvjetima oporuke, ne smijem.

28
 Knjige.Club Books

Kada dođe pravo vrijeme, mogu ga predati nekome tko to zaslužuje. Tako stoje
stvari.“
„Pa, nemoj zaboraviti vodoinstalatera koji ti je sve sredio već prvi dan.“
Rosa je nezadovoljno primijetila da je porumenjela dok su nastavili jesti
sendviče.
Iskapili su prosecco. Rosa je zijevnula. „Ne mogu vjerovati da sam danas
trebala raditi, a ti si me napio. Ali, istina je kad kažu da alkohol grije.“
„Već si dosta toga obavila jutros, zašto si ne bi priuštila odmor? Sutra možeš
nastaviti raditi. Žao mi je što te moram razočarati, ali turistički poslovi ovdje ne
počinju prije Uskrsa, pa bi trebala razmisliti i o tome što mještanima treba.“
„Hmm. Hvala na savjetu. Nego, vratimo se u dućan i provjerimo jesu li se
radijatori do sada zagrijali.“
Luke je zamotao opušak u omot sendviča i slijedio Rosu i Hota.
„Možda mi ti možeš pomoći odlučiti što ću prodavati“, rekla je. „Nisam još
razgledala dućane uokolo, što nedostaje?“
„Moja mama stalno govori kako bi bilo lijepo da negdje može kupiti cvijeće
i lijepe čestitke, ako ti je to od neke pomoći.“
„U redu. Moram valjda još malo istraživati da pogodim ukus mještana, ali i
to ću uzeti u obzir.“
Bilo je lijepo napokon osjetiti malo topline. Triput je stisnula prekidač za
svjetlo. Svjetlo, krov nad glavom i toplina: bio je to dobar početak.
„Imaš sreće. Dao bih desnu ruku za ovako nešto. Nisam znao ni da je stan na
katu tako lijep. Hvala ti što si me provela prostorom. Nego, koliko je sati?“
„Još malo pa četiri.“
„Sranje, već? Morao bih krenuti.“ Luke je počeo pakirati alat. Zijevnuo je.
„Zbilja ne bih smio voziti nakon što sam popio onaj prosecco, ali dok god nema
žrtava, ovdje možeš raditi što god hoćeš.“

29
 Knjige.Club Books

ŠESTO
POGLAVLJE

Na Badnjak je Rosu probudila krika galebova koji su kružili nad zaljevom. Usta
su joj bila suha, a Hot je cvilio da ga pusti van. Posegnula je za mobitelom na
noćnom ormariću. Šest i trideset.
„Oh, tako mi je žao momče, sigurno si očajan. Kakva sam ja to majka?“
Skočila je iz kreveta i nježno ga spustila. Potom je navukla donji dio trenirke
i stari pulover, zgrabila jaknu i nabila kapu preko svojih divljih kovrča. S obzirom
na to da je bilo tako rano, nije se opterećivala oblačenjem grudnjaka i
umivanjem. Vodeći Hota na povodcu, požurila se niz uske pomoćne stepenice do
kojih je imala pristup ravno iz svoje sobe u stražnjem dijelu gostionice.
Kad su stigli do podnožja, Hot je mokrio, kako se činilo, punih deset minuta.
To je Rosu podsjetilo na to da nije imala vremena otići na toalet.
Izvadivši poslasticu iz džepa jakne, kleknula je i žustro ga počeškala objema
rukama. „Izvoli, tko je dobar dečko? Jako dobar dečko.“ Halapljivo je pojeo
slastice, a potom se svojom glavom očešao o njezinu i kihnuo.
Rosa je ustala. Nije mogla vjerovati koliko dugo je spavala. Kada se vratila u
pivnicu nakon susreta s Lukeom osjećala se malo pripito, pa je pomislila da bi
mogla odrijemati. To se drijemanje pretvorilo u maratonskih dvanaest sati sna.
Zacijelo joj je to bilo potrebno. Ali, sada je bila strahovito žedna, a jadni Hot je
sigurno umirao od gladi.
Nije imala pojma kad su se dućani otvarali pa je stavila Hota na povodac i
uspeli su se strmom padinom od zaljeva prema Glavnoj ulici. Ako je išta otvoreno,
onda će to biti samoposluga.
Dok su prolazili pokraj malenog dućana na uglu, Rosa se nasmijala sebi u
bradu. Znala je da sve to skupa neće biti lako i obično je bježala od takvih izazova
- ali, s obzirom na to da je ovaj izazov bio samo njezin, bila je neobično
uzbuđena. Dućan je i dalje izgledao vrlo sumorno, posebice jer je jučer spustila
stare, vlažne rolete kako je nitko ne bi mogao vidjeti dok je unutra. Ali, brzo će
ona sve srediti i učiniti prostor ugodnim.
Pogledavši ponovno prema dućanu, na trenutak joj se učinilo da vidi svjetlo
u kuhinji i stražnjim prostorijama. Čudno. Sigurno je pogasila svjetla, ali istini za
volju, bila je malo pripita. Nije imala ključeve kod sebe da ode provjeriti, ali
nakon što se ona i pas napiju i najedu vratit će se i pogledati. Bacila je još jedan
kratak pogled i sada je sve bilo u mrklom mraku, pa joj se možda prije samo
pričinilo.

30
 Knjige.Club Books

„Hura, Hot, dućan je otvoren.“ Zavezala ga je ispred i gurnula ulazna vrata.

Dućan je bio prazan, izuzev pospane žene iza pulta koja je čitala časopis i nije
čak ni podigla pogled kada je Rosa ušetala. Uzevši frape, sendvič, malo hrane za
pse i primjerak South Cliffs Gazetted, Rosa je odnijela svoju košaricu do blagajne.
„Nisu još ništa napisali o tome“, rekla joj je žena, i dalje ne dižući pogled.
„Valjda hoće u sljedećem izdanju.“
„Oprostite, ne znam na što mislite.“ Rosa se namrštila. „Incident koji se
dogodio noćas. Zar niste vidjeli policijski automobil kod Ship Inna?“
„Pa... ne, nisam.“
„Ali, odsjeli ste tamo, zar ne?“
Rosa je srdito pomislila: Kako li je potpuno nepoznata osoba već mogla znati
tko sam?
Žena je nastavila brbljati ne pričekavši odgovor. „Da, strašno nešto. Djevojka
Sheilinog sina odlučila je prošetati do stanice jer je dečko nije bio pokupio na
vrijeme, kako sam čula. Udario ju je auto, o da. Gadan prijelom gležnja. Što je
najbolje, krivac se samo odvezao dalje - ostavio je jadnicu da leži na cesti. Da
Ralph Weeks nije te večeri još uvijek razvozio ljude, ostala bi tamo ležati cijelu
noć. Hvala Bogu da je toplo za ovo doba godine, inače bi bila mrtva.“
„O, ne, pa to je užasno! Jadna djevojka.“
„Znam. Takve se stvari inače ne događaju u Cockleberryju. Zadnji put sam
policiju vidjela kad se stara gospođa Perivale poskliznula na ledu, a kola hitne
pomoći nisu se mogla probiti do njezine kuće.“ Žena se glasno nakašljala. Takav
kašalj imaju samo okorjeli pušači.
„Usput, ja sam Mary“, nastavila je. „Živim u ladanjskoj kućici Seaspray sa
starom bakom. Rosa, ako se ne varam. Da, ti si Rosa“, odgovorila je sama sebi.
„Rosa Larkin. Kakvo lijepo ime.“
Zar je baš svatko u ovome gradu znao tko je ona? Rosa je odlučila ubuduće
više paziti kome se povjerava. Možda nije trebala vjerovati Lukeu, ali prosecco
joj je razvezao jezik, a on se doimao srdačnim i iskrenim.
Rosa je izvadila novčanicu od pet funta, rekla Mary da stavi pet penija od
ostatka u kašicu za dobrotvorne priloge i brzo napustila dućan.
Odvezala je Hota, dala mu poslasticu, a onda iskapila svoj frape. Spuštajući
se prema plaži, razmišljala je o Mary. Djelovala joj je kao zanimljiva žena. Sa
svojom dugačkom, tamnom kosom što joj je sezala do stražnjice i vremešnim,
smeđim licem, nalikovala je na tipičnu vješticu iz dječjih priča. Rosa nije imala
pojma koliko bi joj moglo biti godina. Kao i Seb, možda je zbog tog lica šibanog
vjetrom i suncem djelovala starije nego što je bila. No, tko bi ga znao koliko je
ova „bakica“ mogla imati godina, u najboljem je slučaju mogla biti i u ranim
četrdesetima. Možda je taj morski zrak jamčio dugovječnost, pomislila je Rosa.
Napokon, i gospodin Myers, prethodni vlasnik malog dućana, umro je u svojoj
devedeset i osmoj.
31
 Knjige.Club Books

Kad se spustila do zaljeva, pogledala je na parkiralište gostionice. Sada tu nije

bilo policijskog automobila, samo Sheilin prastari bijeli golf kabriolet.
Rosa je odabrala jednu stijenu na koju će sjesti, odmotala sendvič i halapljivo
počela jesti. Zimsko sunce izranjalo je iz izmaglice, a valovi su nježno
zapljuskivali obalu. Iako joj je bilo hladno, bila je spokojna. Ovo je zaista bilo
veoma posebno mjesto.
Izvlačila je komadiće šunke iz sendviča i davala Hotu da gricka, obećavši:
„Dobit ćeš punu zdjelicu hrane čim se vratimo, gospodine Kobasico.“ No,
dobacivanje šunke Hotu očito nije bila dobra ideja jer su galebovi pomislili da je
i njima vrijeme doručka, zbog čega je Hot počeo glasno lajati i sumanuto trčati
uokolo.
„Pssst, maleni, ljudi još spavaju.“
„Da bar.“
Rosa je poskočila. „Seb! Uplašio si me.“
„Ništa od klasičnog doručka u pivnici danas, ha?“
„Danas ne. Hotu je bila potrebna šetnja. Je li Jet ovdje?“
„Da.“ Seb je pokazao prstom prema rubu obale, gdje je Jet lovio valove.
„Murja nam se motala ovdje noćas“, rekao je Rosi. „Zato danas nisam išao autom,
za slučaj da su još tu, jer sigurno još uvijek imam previše promila u krvi, nakon
noćašnjeg druženja u pivnici. Ti se nisi spustila na piće?“
„Bila sam tako umorna da sam zaspala prije sedam. Da budem iskrena, nisam
mogla vjerovati. Kod kuće mi se to nikada nije događalo.“
„Čudo jedno što morski zrak čini.“
„Sada mi je to jasno.“
Seb je podigao kamen s tla i bacio ga prema moru. Hot je jurnuo za njim.
„Uglavnom, murja je došla jer je curu Sheilinog sina udario auto dok je
odlazila sa stanice. Koji luđak tako juri po ovim mračnim ulicama?“ Fiksirao ju
je kritičkim pogledom. „Vi, gradski ljudi, svi ste isti - previše nestrpljivi. Mogla
je pričekati da je on pokupi.“
„Jao, to je grozno.“ Rosi se nije dalo objašnjavati da je već čula što se
dogodilo. „Je li ona u bolnici ili je tu?“
„U bolnici je. Izgleda da je slomila zapešće.“
Rosa se nasmiješila sebi u bradu. Tračevi su opasna stvar. Jadna djevojka do
ručka bi mogla završiti u gipsu od glave do pete.
„Onda, kada se sve to dogodilo?“ upitala je. „Ne mogu vjerovati da nisam
ništa čula.“
„Uh, negdje oko pola sedam-sedam, mislim.“ Primijetila je da je Seb zurio
ravno u njezina prsa. „Malo nam je hladno, a?“ Rosa je bila raskopčala jaknu kada
je sjela pojesti sendvič i njezine su bradavice, bez zaštite grudnjaka, probijale
pulover. Da joj je to rekao Luke, možda bi bila odgovorila nekom koketnom
32
 Knjige.Club Books

doskočicom, ali s obzirom na to da je komentar došao od Seba, koji joj ni

najmanje nije bio privlačan, malo joj se zgadio.
Brzo je zakopčala jaknu do grla. Koji prostak, pomislila je. Slabašno se
osmjehnuvši, zazviždala je Hotu i onda žustro rekla: „Mi sad moramo ići. Ugodan
ti dan, Sebe.“
„Uh, bit će gužva jer je Badnjak i sve to. Imam spremnu gomilu mesnih pita.“
Počeo je motati cigaretu. „Pa, hoćeš li nas počastiti svojim društvom večeras u
pivnici? Nadam se da hoćeš, u Ship Innu je na Badnju večer špica.“
„Da, možda. Vrijeme je da se upoznam s mještanima jer ostajem za Božić.“
Uspjela se nasmiješiti, unatoč spoznaji da su već svi saznali tko je ona.

33
 Knjige.Club Books

SEDMO
POGLAVLJE

Rosa se vratila u svoju sobu. Dok je Hot halapljivo proždirao pseću hranu iz
limenke, navukla je staru odjeću u kojoj je mogla čistiti. Kad su oboje završili,
zgrabila je torbicu i ključeve iz torbe, zavezala Hota za povodac i spustila se niz
požarne stube prije nego što ju je Sheila mogla uloviti da je pita kamo se zaputila.
Iako vijesti o djevojci njezina sina nisu baš bile lijepe, nije joj se dalo o tome
naširoko razglabati.
Taman kad je stigla do parkirališta, ugledala je Titch kako joj dolazi u susret
i ispod glasa promrmljala: „Sranje.“
„Hej, Rose, jesi li dobro?“
Rosa je shvatila da nema smisla ispravljati je. „Aha, Titch, sve štima. Idem
malo prošetati Hota. Možeš li reći Sheili da ću danas preskočiti doručak?“
„Može. Možda se vidimo kasnije? Tu je uvijek zabavno na Badnju večer, a
mogla bih te, ako hoćeš, upoznati s nekim slobodnim pjetlićima iz našeg
Cockleberryja.“ Stavila je ruku preko usta odglumivši šok i nevjericu pa nastavila
hodati.
U usporedbi s Titch, Rosa se osjećala poprilično čedno. Otkad je došla ovdje
ni jednom nije pomislila na seks. To je, zapravo, bila laž. Da ju je Luke htio malo
detaljnije pregledati, možda bi mu dala da joj detaljnije provjeri cijevi, ali zaista
joj je glavna briga bila što je moguće prije osposobiti dućan - i, još važnije - stan.
Rosa se sad morala ponovno penjati strmom uzbrdicom do dućana. Jutros je
bila potpuno zaboravila da joj trebaju sredstva za čišćenje, ali imala je plan.
Nakon što je sve usisala, planirala se spustiti na donji kat i temeljito očistiti toalet
i malenu kuhinju, a zatim i kupaonicu i kuhinju na katu. Prioritet joj je bio što
prije otvoriti dućan, ali bez smještaja morat će iskeširati šezdeset funta za noćenje
i doručak u Ship Innu, što nije željela i nakon Štefanja.
Problem je bio u tome što nije imala madrac, ali spakirala je svoju posteljinu,
pa će stari, ofucani kauč, u slučaju potrebe, morati poslužiti svrsi na nekoliko noći.
Znala je ona spavati i na gorim mjestima.
Mary je i dalje stajala iza pulta, raspakiravajući šteke cigareta iz velike
kartonske kutije. „Ne možeš nam odoljeti, ha?“ pozdravila je Rosu.
Hodajući prema blagajni poput lopova uhvaćenog na djelu, s košaricom
punom odjeće, izbjeljivača, debelih gumenih rukavica i sredstava za čišćenje,
Rosa je znala da se mora pripremiti, pribojavajući se bombardiranja pitanjima.

34
 Knjige.Club Books

„Pomislila sam da bih mogla malo pomoći Sheili s kupovinom, s obzirom na

to kolika joj je sada gužva“, rekla je.
„Hm, ona obično ne kupuje naše marke.“
„E pa, Mary, danas će ih dobiti.“
„Onda, mlada damo, što ima novoga?“
„Zbilja ne bih znala. I žurim se, žao mi je.“
Mary se nakašljala. „Trebala bi posjetiti moju staru baku. Ona će te usporiti.
Znaš, ona gata, ali možda tebi takvo što ne treba?“ Namignula je, okrenula joj leđa
i nastavila puniti policu cigaretama.

Rosa je otključala ulazna vrata dućana. Toplina radijatora pojačala je smrad vlage,
pa je otišla u stražnju kuhinju i širom otvorila prozor prema dvorištu.
„Uh, Hot, hajdemo danas prozračivati, umjesto da se grijemo, može? Radije
ću se malo smrzavati i istjerati ovaj smrad vlage.“ Rosa je ribala i čistila kuhinju
i kupaonicu dok sve nije zablistalo. U svakom slučaju, blistalo onoliko koliko se
to moglo očekivati od starog keramičkog sudopera i kupaonice boje avokada iz
sedamdesetih. Toalet u prizemlju izgledao je kao nov, moglo se jesti s poda!
Sviđalo joj se što je imao starinski vodo-kotlić na kojem se voda puštala
potezanjem lanca i - da! - na kraju toga lanca također je visjela keramička morska
zvijezda.
Pitala se zašto je sve bilo načičkano motivom morske zvijezde pa
pretpostavila da se to valjda uklapalo u stil života uz more. Vidjela je mnoštvo
maketa brodova istaknutih na prozorima, a prestala je brojiti i kućice koje su
nosile naziv po nekom morskom motivu.
Upravo se spremala očistiti hladnjak na katu, kad je Josh nazvao. Guleći
gumene rukavice s ruku, bacila se na razvaljeni bež kauč.
„Gospodine Smith“, pozdravila ga je.
„Rosalar. ‘Si dobro’?“
„Nemoj pasti u nesvijest, čistim već satima.“
„Što, djevojka čija se filozofija čišćenja može svesti na: ‘samo ću malo
prebrisati stol i to je dovoljno’ - ta djevojka?“
Rosa se nasmijala. „Da, ta djevojka. I, zapravo, uživam u tome. Baš dobar
osjećaj.“
„Vau, pazi što govoriš, još ćeš nam prizvati snijeg na Božić. Ali, dobro je što
zvučiš tako pozitivno.“
„Da, sve ide dobro, barem za sada. Također se nadam da ćeš biti ponosan na
mene jer - pazi sad - spojeno je grijanje, već imam i toplu vodu i struju.“
„Jebote, stara moja. Onda si već našla vodoinstalatera?“

35
 Knjige.Club Books

„Aha. Stisnula sam zube i zamolila Sheilu iz pivnice da mi nekoga preporuči.

Još je bio i zgodan.“
„Koliko ti je naplatio?“
„Samo stotinu funta, u gotovini - mislim da je to bilo razumno.“
„Da, to je jeftino i - ponosan sam na tebe. Mislio sam da će cijeli proces s
komunalijama potrajati dulje, u ovo doba godine.“
„Onda, hoćeš nam doći u posjet?“
„Ako to još uvijek želite. Ima li nešto što ti hitno treba?“
„Mislim da ono što mi treba neće baš stati u tvoj sportski dvosjed jer trebam
madrac i kauč. Ovaj koji imam raspada se. Strah me je čak i zavući ruku ispod
naslona da vidim ima li zalutalog sitniša.“
„Novi će kauč biti skup“, razmišljao je Josh. „Možda da malo pogledaš oglase
u novinama ili razgledaš po izlozima dućana?“
„Ne mogu imati rabljeni madrac.“
„Gle ti nju, pa kad si postala tako fina?“
Rosa je zašutjela. Josh je očito zaboravio da mu je jednom povjerila kako je
morala spavati na toliko prljavih i ponekad mokrih madraca, zbog vlastitih
nesreća u djetinjstvu, da se zaklela da jednom, kad si to bude mogla priuštiti,
nikada neće posjedovati rabljeni madrac. Ali opet, bili su pijani kad mu je to
ispričala. Bilo joj je lakše biti iskrena u vezi s privatnim stvarima kada je bila pod
utjecajem alkohola.
„U redu, jasno mi je. Samo ti dođi, tvoje će društvo biti dovoljno. Baš će te
biti lijepo vidjeti. Na Štefanje selim u stan na katu, a spavat ću na starom kauču,
sa svojom posteljinom i jastukom - to će biti u redu dok se ne snađem. Ali, što s
tobom - gdje ćeš ti spavati? Hoće li ti u auto stati nekakav madrac na napuhavanje
i poplun?“
„Ne brini se za mene, snaći ću se. Ti pokušaj uživati u Božiću, čuješ me? Što
planiraš raditi?“
„Popit ću piće s mještanima večeras u pivnici, a onda na Božić ručati sa
Sheilom i njezinom obitelji, iako je glavni trač da je djevojka njezina sina noćas
ozlijeđena u prometnoj nesreći, a počinitelj je pobjegao s mjesta nesreće.“
„Sranje.“
„Znam. Nisam još razgovarala sa Sheilom o tome, htjela sam joj se malo
skloniti s puta. Nemaš pojma kako ovdje svi zabadaju nos u tuđe stvari.“
„Pa, barem je pozitivno to što si ti već prožvakana vijest.“ Rosa se nasmijala.
„Nisam se toga sjetila.“
„Kako je Hot?“
„Njemu je ovdje sjajno. Ovisan je o plaži i natjerivanju galebova.“

36
 Knjige.Club Books

„A, slatkiš mali. Dobro, moram ići. Poslije putujem svojima, a još se nisam
spakirao. Zavući ti ipak ruku ispod jastuka kauča, nikad ne znaš što bi mogla
pronaći.“
„Pokvarenjaku jedan. Dobro, pazi kako voziš. Kad ćeš onda doći?“
„Ostat ću još za Štefanje s roditeljima, a onda dolazim do tebe.“
„Odlično, onda se vidimo. I sretan ti Božić.“
Rosa je ponovno navukla gumene rukavice i popipala ispod jastuka kauča.
Nastavila je kopati s desne strane naslona i razočarala se što je pronašla samo iglu
za pletenje, veliku zihericu i dvije olovke.
„Ni novčića, Hot, to nije dobro.“ Maleni jazavčar otvorio je jedno oko pa
nastavio spavati pokraj nje, dok je ona istraživala ispod druge strane naslona. Na
trenutak je osjetila nešto tvrdo. „Hej, ovo bi čak mogla biti kovanica od dvije
funte.“ Ali, to nije bila kovanica. Bio je to nekakav okrugao predmet što je visio
na lančiću. Lagano ga povukavši, Rosa je otkrila o kakvom je predmetu riječ i
ostala bez daha. Jer, ono što je visjelo na pomalo potamnjelom, ali nedvojbeno
zlatnom lančiću, bio je golemi safir, utisnut u ukrašen, zlatan okvir.
Skinuvši rukavice, dobro ga je pogledala. Oko ruba okvira bile su ispisane
riječi Moja draga T. Okrenuvši ga na drugu stranu primijetila je još jednu krasnu
gravuru: Nađimo se gdje nebo dodiruje more X.
„Kako romantično“, promrmljala je Rosa. Pažljivo je krpom za prašinu
protrljala vrijedan komad nakita. Misteriozna T. bila je prava sretnica. Nije mogla
pretpostaviti koliko bi ogrlica mogla biti stara ni koliko dugo je taj kauč mogao
bio tu. Možda je ogrlica bila na prodaji u dućanu pa se nekako našla na katu?
Rosa je odlučila pokazati je Joshu, čuti njegovo mišljenje. Ako je išta
vrijedila, mogla bi je prodati i uložiti taj novac u zalihe za dućan.

37
 Knjige.Club Books

OSMO
POGLAVLJE

„Kvragu.“
Rosa je bacila jedine, sada poderane tajice u koš za smeće. Iako nije bila
ljubitelj božićnih veselica, svejedno se mislila malo dotjerati. Planirala je nositi
crvenu vunenu mini haljinu i crne čizme. Isprobavši odjevnu kombinaciju,
pogledala se u zrcalo i pomislila: Kvragu sve, nosit ću je bez tajica. Znala je da
ima dobre noge i da će kod Sheile, kao i uvijek, biti vruće.
Hot je spavao na podu i otvorio jedno oko kad je pred njega spustila zdjelicu
s hranom i zdjelicu vode. Ostao je i velik komad krastavca. Ignorirajući je,
divljački je navalio na krastavac.
Mazila mu je mekane uši, obećavši mu: „Neću dugo, momče. Samo da se
pojavim i odmah se vraćam.“
Uzela je sa sobom nešto gotovine i spustila se dolje. Božićne su pjesme već
treštale iz zvučnika, a unatoč činjenici da je bilo tek sedam popodne, sve je bilo
krcato.
Seb je odmah požurio do nje. „Vidi ti nju kako se sredila“, rekao je i uštipnuo
je za stražnjicu.
„Hej, prste sebi! Još nije Božić, dušice.“
„Seb Watkins, da nisi pipkao.“ Sheila se iza šanka nasmijala svojim filmskim
osmijehom. „Onda, draga, što ćeš popiti?“
„Veliki JD i kolu, molim, s mnogo leda.“
„Je li sve u redu?“
„Da, hvala na pitanju. Žao mi je što nisam stigla na doručak zadnja dva dana.
Pomislila sam da ionako imate dosta posla, s obzirom na pripreme za Božić i...
sve to.“
„Misliš na jadnu Jasmine, kako je nastradala?“
„Da. Baš mi je žao. Sin vam je sigurno veoma uzrujan.“
„S njom je u bolnici. Morala je na operaciju, dobro ju je udarilo.“
Rosa nije željela nastaviti ovaj razgovor pitanjem je li riječ o ozljedi noge,
ruke ili nekog drugog dijela tijela. Bila je sigurna da će vrlo brzo saznati.
„Imaš dosta posla, je li?“ upitala je gazdarica, promijenivši temu. „Tko bi
rekao da se toliko toga može raditi u ovako malenom gradu.“
Zatim je nastavila posluživati goste, prije nego što je Rosa stigla odgovoriti.
Popila je velik gutljaj pića pitajući se jesu li već svi znali zašto je ovdje. Možda

38
 Knjige.Club Books

su je pratili na snimkama nadzornih kamera ili su ozvučili dućan za slučaj da ga

netko preuzme.
Nije se bila sjetila upitati Lukea je li imao kakve planove za Božić. Sada ga
je tražila pogledom među gostima. Imala je osjećaj da se pola grada sjatilo u
pivnicu.
Odjednom se odnekud stvorila Titch. U usporedbi s njezinom crnom haljinom
dubokog dekoltea, Rosina se kombinacija bez tajica činila pitomom. Djevojci se
malo petljao jezik.
„Lijepa haljina, Rose. Dođi za mnom.“ Zgrabila je Rosu za ruku, odvukla je
u kut pa joj šapnula na uho: „Dakle, pretpostavljam da si ti jedna mlada i slobodna
djevojka.“
„Istina, jesam, ali večeras nisam raspoložena za koketiranje.“
„Pošteno, pošteno.“ Titch je ispijala nešto što je nalikovalo na mutnu
jabukovaču. Spustila je čašu na šank, podrignula pa joj povjerljivo rekla: „Nema
baš mnogo dobrih frajera u ovom gradu, to je žalosna činjenica.“ Oči su joj
zaiskrile. „Obožavam turističku sezonu i kad nalete muške ekipe na putu prema
Ulchesteru. Oni bi probali baš sve.“
„A Seb?“
Titch je frknula nosom. „Što s njim? On je obični perverznjak, ništa više.“
„Ili Luke?“
„Luke? Ne poznajem nikakvog Lukea.“
„Ah, tako znači.“ Ali, nije bilo moguće nastaviti razgovor. Titch je počela
pjevati uz glazbu iz zvučnika. „Božić bijel i začaran...“, derala se, pa podigla čašu
u zrak i uputila se pročavrljati s ljudima koji su sjedili uz kamin.
Rosa je popila još gutljaj pića i pogledala oko sebe. Ship Inn je zaista bio
krasna stara pivnica. Odsjaj vatre obasjavao je jednu stranu dvometarskog
božićnog drvca u kutu, prekrasno okićenog starinskim nakitom za koji je
pomislila da ga je Sheila zacijelo koristila godinama. Vjenčići božikovine
krasili su cijelo pročelje šanka, uz još treperavih lampica.
Ljudi su neprestano pristizali, uglavnom obitelji s djecom ili bez njih. Božić
u dječjim domovima zapravo je bio otužan dan. Dobili bi darove i božićnu večeru,
pa iako Rosa nije poznavala drukčiji Božić, osjećala je da nešto propušta.
Najviše od svega žudjela je za ljudskim dodirom. Ponekad je grlila
svoju prijateljicu Elbe toliko čvrsto da bi ova morala dozivati osoblje da je spasi.
Jadna Ellie, ona je imala tu sreću da su je posvojili kad joj je bilo deset godina, ali
kad ju je Rosa odlučila potražiti na Facebooku prije nekoliko godina, profil je bio
ispisan izrazima sućuti. Djevojka si je oduzela život.
Rosa se u seksualne odnose počela upuštati s četrnaest godina. U toj dobi seks
joj nije značio intimnost, već se željela osjećati poželjnom. Sjećala se predavanja
o kontracepciji. Smijala se kad su im pokazivali kako navući kondom na
bananu. No, srećom, slušala je. Nema šanse da bi bila na svijet donijela dijete i
39
 Knjige.Club Books

priuštila mu sve ono što je ona sama morala prolaziti. Jedva je bila sposobna
brinuti se za sebe, a kamoli za drugo ljudsko biće.
Hot joj je na tom polju malo promijenio mišljenje; bila je sposobna obasuti
ljubavlju to maleno biće glatkoga krzna i bilo je tako dobro osjetiti kako joj je on
tu ljubav vraćao, ližući je po licu, stavljajući svoju malenu glavu u njezino krilo
ili spavajući joj pod nogama. Nasmiješila se sjetivši se njihova prvog susreta. Čula
ga je kako laje na pločniku ispred dućana Sve za jednu funtu u kojem je radila s
kolegom Karlom, kojem je tada pokazivala kako psić vani smiješno hoda. Njezin
smijeh brzo se pretvorio u bijes kada je ugledala vlasnicu, tetoviranu ženu od
četrdesetak godina, mršava lica, kako ga snažno udara povodcem po koščatim
leđima. Bio je kriv jer je lajao, negodujući zato što je bio zavezan.
Začuvši ga kako cvili od boli, Rosina je prva reakcija bila istrčati i spasiti ga,
ali zaustavila se kako bi promislila. Znala je da ne smije dopustiti da mu se takvo
što ikada više dogodi. Prisilivši se ostati mirna, pričekala je da žena uđe u dućan
i pažnju joj zaokupi kupovina. Zatim je zgrabila ruksak koji je držala ispod pulta,
rekla Karlu da pazi na dućan, izletjela van i pokupila psića. Sakrivši ga u torbu,
uskočila je u autobus pa sišla blizu Stepney Greena i trčala koliko su je noge nosile
prema Joshevu stanu.
Vječito racionalni Josh rekao je da je riječ o očitom slučaju otmice psa i da bi
ga trebala vratiti... No, vidjevši ožiljke i tragove povodca na minijaturnim psećim
leđima brzo se složio da je, prvo: Rosa bila u pravu, a drugo da je psić bio i
više nego dobrodošao živjeti s njima.
Seb se ponovno stvorio za šankom. Morao se derati kako bi nadglasao glazbu
i sve veću gomilu veseljaka.
„Rekao sam ti da je ovdje špica na Badnju večer, nisam li? Jesi li za tekilu?“
Viski je počeo djelovati na Rosu. „Zašto ne? Ali daj da ja platim. Dužna sam
ti za vožnju.“
Tri runde tekile poslije privlačili su podosta pozornosti za šankom.
Seb se nasmijao. „Za nekog tako sitnog, stvarno možeš popiti. Idem zapaliti,
pridružiš mi se?“
Rosa je pošla za njim van. Iako nije bila pušač, nakon nekoliko pića voljela je
povući dim nečije cigarete. Klupe su bile zauzete drugim pušačima, pa ju je Seb
poveo prema plaži.
Duboko povukavši dim smotane cigarete koju joj je ponudio, počela je
silovito kašljati.
„O, moj Bože, nisi spomenuo da ima trave u ovome.“
„Nemoj mi reći da nikada nisi pušila džoint!“
„Naravno da jesam, ali jebote, ovo je jako i mogao si me upozoriti.“ Lagano
je zateturala i Seb ju je zgrabio za ruku kako bi joj vratio ravnotežu. Dok je to
činio, privukao ju je k sebi, zavukao ruku ispod njezine haljine i počeo gurati
svoje koščate prste u njezine gaćice.
40
 Knjige.Club Books

„Hej, prestani! Miči se!“

„Ali, mislio sam...“
„Što si mislio, Seb? ‘Pijana je, pa ću navaliti na nju na plaži?’ Pa nismo jebeni
tinejdžeri.“
Rosa je otrčala prema pivnici, drhteći i cvokoćući zubima. Shvativši da je
zaboravila ključ vanjskih vrata, provukla se do šanka, odakle se kroz unutarnji dio
pivnice mogla uspeti do sobe. Karaoke su bile u punom zamahu, ali čak ni loša
izvedba pjesme „Last Christmas“ nije joj mogla popraviti raspoloženje.
„Nećeš se zapisati da otpjevaš jednu pjesmu?“ Sheila ju je dozivala,
pokazujući na improviziranu pozornicu. „Mogla bi otpjevati duet s mojim
Lucasom.“ Rosa je bacila pogled na pozornicu - i zinula.
„To je Lucas?“
„Da, to je moj sin.“ Sheila je namignula.
Rosa je u nevjerici odmahivala glavom. Lucas je pogledao u njihovu smjeru,
uočio Rosu i progovorio u mikrofon: „Ah, ljudi, evo je. Dama u crvenom, također
poznata kao ponosna nova vlasnica dućana u Cockleberryju!“
Izgarajući od bijesa i lebdeći u izmaglici alkohola i trave; Rosa je tresući se
prošla pokraj sada namrgođene Sheile, otrčala u sobu, spakirala stvari, zgrabila
Hota i pobjegla vanjskim stubištem.
Dok je pred vratima dućana kopala po torbi, u potrazi za ključevima,
poskočila je kada se netko pojavio iza ugla.
„Požuri polako.“ Ženski glas bio je smiren i utješan. „Jesi li dobro?“
„Da, jesam, dobro sam, hvala.“
Bio je mrkli mrak, ali vidjela je tamnu maramu zavezanu oko naboranog
ženskog lica. Hot je izbezumljeno lajao.
Starica je nježno uzela ključeve iz Rosine ruke. „Ah, morska zvijezda“, rekla
je. „To je dobro.“ Ali Rosa je bila suviše uzrujana da bi išta odgovorila. „Vidiš,
morska zvijezda predstavlja Djevicu Mariju - također poznatu kao Stella Maris,
što znači Zvijezda Mora. Stella Maris pomaže u nevolji i simbol je spasa u teškim
vremenima.“
Otvorivši vrata, vratila je Rosi ključeve.
„Ne preispituj ovaj dar, Rosa. Ostavljen ti je s ljubavlju.“
Prije nego što je djevojka stigla odgovoriti, gospođa je nestala u tami, brzo
kao što se i pojavila.

41
 Knjige.Club Books

DEVETO
POGLAVLJE

Rosu je probudio Hot koji joj je lizao nos, a glavi joj je bubnjalo.
„Sretan ti Božić, moj dragi psiću. Barem me ti nikada ne iznevjeriš.“
Nespretno se iskobeljala s izobličenog kauča i stavila ruku na bolan donji dio
leđa. Prostenjala je shvativši da nije bila stavila plahtu, što je značilo da je spavala
golih nogu na prljavom kauču. Ali, to joj je bio još najmanji problem. Ispostavilo
se da Sheila Hannafore, Velika Mama mafije Cockleberry Baya, baš i nije bila
tako draga kao što se doimala.
Kako se jebeno usudila tako joj smjestiti - i to na tako detaljno promišljen
način? Njezin prijetvorni sin uopće nije živio tu. Što je još gore, kako se usudio
pristati na njezin podmukli plan? Rosi je bilo jasno da nije bila iskrena u vezi s
dućanom, ali to je bila njezina stvar. Zašto bi svi to morali znati? Ionako bi
uskoro saznali. Dragog, slatkog Lucasa očito nije bilo toliko briga ni za vlastitu
djevojku. Pravio se važan na karaokama - čovjek bi pomislio da mu u takvoj
situaciji nije do pjevanja. Namjestila je piskutavi glas. „Hej, bok, ja sam
vodoinstalater Luke.“ Lažljiva svinja!
Otvorila je dvostruka vrata na kraju dnevne sobe i upijala prekrasan pogled.
Bilo je hladno, ali vedro. Galebovi su nadlijetali rt, a u daljini su se nazirale
jedrilice, poput bijelih točkica na obzoru. Pogledala je na mobitel i vidjela
propušten poziv od Josha. Kroz maglu se sjećala da ga je bila zvala prije spavanja,
ali se nije javio.
Još u odjeći od protekle noći, spustila se u kuhinju u stražnjem dijelu dućana.
Hvala Bogu što je imala čaja i mlijeka - ali to je otprilike bilo sve, osim polovice
sendviča od neki dan i vrećice čipsa. Napravila je šalicu čaja i navukla
pamučne hlače ispod haljine, pa obukla i jaknu, te otišla sjesti na krovnu terasu,
sa svojim vjernim psom pored sebe.
Cockleberry Bay bio je tih, osim neprestanog graktanja galebova. Popila je
velik gutljaj čaja, izdahnula masivan oblak pare u hladan zrak i pustila da je zvuk
mora liječi.
Sve je do sada išlo previše glatko, ogorčeno je pomislila. Što li je mislila kad
je odlučila napustiti sigurnost života u Joshevoj londonskoj kući? Ipak, nije
morala ostati tu; mogla se jednostavno okrenuti i otići.
S druge strane, čemu bi se to točno vratila? Osim Josha, što je još imala u
Londonu? Bez ikakvih kvalifikacija vrijednih spomena, samo bi išla od jednog
zatupljujućeg, slabo plaćenog posla, do drugog. Nije imala ni pravih prijatelja

42
 Knjige.Club Books

otkad je odselila na East End, a oni koje je znala otprije nisu se trudili ostati u
kontaktu, osim povremenim komentarima na Facebooku. Istina, poznavala je
neke ljude sa svojih mnogobrojnih radnih mjesta, ali nije imala nikoga koga je
mogla nazvati u tri sata u noći, nekoga tko bi iz istih stopa došao provjeriti je li
dobro, bila noć ili dan. Možda ju je čak i Josh na neki način žalio, pomislila je i
lecnula se - možda je zato bio tako drag prema njoj.
Drhteći, vratila se unutra i zatvorila je vrata. Božić, a u stanu ni zalogaja hrane,
ni televizora na kojem bi gledala reprizu crtića The Snowman. Da je bila sposobna
plakati, bacila bi se na pod i ridala.
Dok je nijemo sjedila na rasklimanom kauču, nosa zabijena u Hotovo utješno
mekano krzno, polako se prisjećala događaja protekle noći. Namrštila se sjetivši
se kako ju je Seb namjeravao ispipati na plaži. Zaboga, što li je mislio? Je li ga
izazivala? Ne!
O Bože, hoće li i dalje moći hodati ulicama Cockleberryja uzdignuta čela?
Pogledala je na pod. Torbica je ležala okrenuta naopačke na mjestu gdje ju je
noćas bacila i sadržaj se rasuo posvuda. Morska zvijezda na privjesku za ključeve
odletjela je na pod uza zid. Podigavši privjesak primijetila je da je bio
zamrljan zemljom, jer joj je bio ispao na pločnik. Dok ga je čistila prstima,
blještava zraka suca obasjala je cijelu prostoriju, Hot se uznemirio i zalajao.
Nježno ga ušutkujući, Rosa je ustala s prkosnim izrazom na licu.
Tko ih jebe, sve njih redom. Ako šačica uskogrudnih ljudi misli slomiti Rosu
Larkin, grdno su se prevarili.
Pustila je vodu u kadi. Hot je ustao i pridružio joj se, smjestivši se na stari
zeleni tepih na podu kupaonice. Rosa je voljela duge, pjenušave kupke, ali za sada
će joj voda morati biti dovoljna; nije imala čak ni gel za tuširanje jer je u takvoj
žurbi izjurila iz Shipa noćas, da je za sobom ostavila većinu higijenskog pribora.
Ali, voda je barem bila vruća, a stara kada duboka.
Zatvorila je oči zavalivši se u kadu. Prošla sam ja i gore situacije od ove,
pomisli, a ovo je bila prilika da joj se sreća preokrene i da konačno preuzme
kontrolu. Prolazila je prstima kroz smirujuću vodu koja joj je obavijala tijelo. Ovo
je bio njezin stan, vlastiti stan, i tko god joj ga je ostavio, zacijelo je vjerovao da će
uspjeti. Iako, bilo je tužno što joj to nije uspio reći „uživo“.
Još je jedna žarulja pregorjela na njezinu garderobnom zrcalu, što ju je vratilo
u stvarnost. Sada ih je radilo još samo pet od ukupno dvanaest; morat će hitno
kupiti i žarulje.
Sušeći se grubim bež ručnikom, opet se prisjetila prošle noći. Nije se mogla
sjetiti je li išta bila rekla Sheili i ako jest - što? Zapravo se nije sjećala ni penjanja
uz uzbrdicu s plaže. Jedna od socijalnih radnica jednom joj je rekla: „Pijan
čovjek ne koristi mozak.“ Rosa joj je tada sigurno proturječila, ali žena je bila
potpuno u pravu. Sjetila se mnogih situacija kada bi se posvađala, spavala s nekim
besprizornim ili jednostavno donosila apsurdne odluke, a sve se to događalo kada

43
 Knjige.Club Books

je bila toliko pijana da nije razmišljala o tome što radi. Ali, voljela je piti. Rosa je
uzdahnula. To joj je pomagalo da zaspi. Pomagalo joj je da zaboravi.
Nakon što se obukla, spustila se u prizemlje, dovršila napola pojedeni sendvič
iz hladnjaka, nahranila Hota s malo piletine iz sendviča i popila pola litre vode iz
slavine. Primijetila je da je voda bila hladna i svježa, a znala je, gledajući
mnogobrojne omiljene joj dokumentarce o preživljavanju u divljini, da će čak i u
slučaju da u sljedeća dva dana ne nađe nikakvu hranu u ovoj zabiti, moći preživjeti
samo na vodi. Morat će se samo pobrinuti da nađe neke ostatke za Hota.
Upravo kad se spremala izaći, nazvao je Josh.
„Sretan Božić mojim najdražim psima.“
„Ha-ha. Veoma smiješno. Sad mi reci zašto bi Božić bio sretan?“
„A joj. Pretpostavljam da je u pitanju mamurluk od tekile.“
„Prestani se pretvarati da me tako dobro poznaješ i - da, mamurluk od par
rundi tekile i Jack Daniel sa, dima trave i činjenice da vodoinstalater Luke nije
onaj kojim se predstavljao.“
„Što?“
Izostavivši samo onaj dio s koščatim prstima u gaćicama, Rosa mu je ispričala
tijek cijele večeri.
„Stvarno mi nije jasno zašto bi se, zaboga, toliko potrudili samo da doznaju
što se zbiva?“
„Ni meni. Ali, moram izdržati pritisak. Samo ću se odsad držati rezervirano.
U ovom gradu ne živi samo ta skupina ljudi, koja mi je otpočetka željela priuštiti
samo nevolje. I nemam nikakva razloga ponovno se pojaviti u toj pivnici. Ima
jedna na samom vrhu brda, zove se Lobster Pot, a Hot i ja planiramo otići gore i
vidjeti kako je tamo - zapravo krećemo već za koju minutu. U potrazi smo za
hranom.“
„Oh, Rosa, nemoj mi reći da nemaš zalihu namirnica?“
„Nemam ništa. Dobro, imam vrećicu čipsa. Ja se više brinem što će Hot jesti,
znaš mene. Kad je čovjek živio i na ulici, ovakva situacija ne predstavlja neku
prepreku. Još imam i vodu.“ Joshevo lice bolno se zgrčilo na drugom kraju
linije. „Mogao bih probati sutra doći, samo što je mama pozvala pratetu Deirdre
jer, kako kaže, mogao bi nam to biti posljednji put što je vidimo.“
Rosa se nasmijala. „Ho-ho-ho. Kakvo božićno veselje u obitelji Smith.“
„Nije li? Volio bih da sam u miru i tišini s tobom. Nećaci i nećakinje na
nogama su od pet ujutro. Majka je već poludjela od brige da se purica neće ispeći
prije kraljičina govora. Trebao sam poći s tatom. On je izašao sa psom i nema ga
već dva sata, a siguran sam da sam ga vidio kako je tutnuo pljosku u džep prije
nego što je otišao.“
„Odjednom se osjećam mnogo bolje.“
„To je dobro. Hoćeš da ti provjerim na internetu što je sve otvoreno u blizini?“

44
 Knjige.Club Books

„Možda sam se maknula iz velikoga grada, Josh, ali i dalje imam 3G mrežu.
Zapravo, sad si mi dao misliti. Morat ću uvesti bežični internet i telefon za dućan.“
Rosa je uzdahnula. „Još jebenih troškova.“
„Dobro došla u stvarni svijet, djevojko.“
„Što se toga tiče, sad se nosi. Hot i ja krećemo u potragu za hranom i
iskupljenjem.“
„Ha! Lakše ćete naći hranu nego ovo drugo. Uglavnom, potrudi se uživati, pa
se vidimo za par dana. Javi mi ako će ti što trebati.“
„Mnogo ti hvala i ne valjaj glupe fore pred tetom Deirdre.“ Rosa je stavila
Hotu, koji je već cvilio, povodac, rekavši: „Znam da si gladan, momče, ali snaći
ćemo se mi.“
S olakšanjem je ustanovila da su ulice, osim još jednog para šetača sa psom,
bile mirne. Odgovorila je pristojnim „Sretan Božić“ dok su skretali u suprotnom
smjeru prema plaži.
Rosa se nije iznenadila što je samoposluga bila zatvorena, ali joj je bilo drago
što će biti otvorena u jutarnjim satima na Štefanje. Povukla je Hotov povodac ne
bi li ga spriječila u namjeri da poliže razne gadosti s pločnika. Uputivši se dalje
uzbrdo, primijetila je da je i Lobster Pot bio jedna slikovita starinska građevina, s
ljupkim košarama prepunim maćuhica obješenim duž cijelog pročelja. Božićno
drvce ukrašeno obojenim lampicama stajalo je među vanjskim klupicama.
Pomislila je kako je sve izgledalo elegantnije nego u otrcanom Ship Innu. Znak
na kojem je stajalo: OTVORENI SMO ZA BOŽIČNU ZDRAVICU OD 12 DO
2, bio je istaknut na jednom od prozora, uz još jedan znak: NEMA SLOBODNIH
SOBA.
Bilo je jedanaest sati, sat vremena do otvaranja. Morala je naći hranu za Hota
što prije. Kroz maglu se prisjećala samoposluge slične garaži, na vrhu brda kod
skretanja prema zaljevu - vjerojatno milju hoda odavde. Zahtjevna šetnja za
razmaženog Hota. Pošla ju je potražiti na internetu, ali nije mogla uhvatiti signal.
Ne htijući javljati Joshu da je trebala uslugu, nastavila je hodati. I dalje izmučena
mamurlukom, zastala je na trenutak da se Hot odmori i da dođe do daha. Bilo je
to prokleto strmo brdo, pa bez obzira što su joj sitna građa i mladost išli na ruku,
jer mogla je jesti što god je htjela, Rosa je bila svjesna da bi se mogla malo dovesti
u formu, a sve to hodanje sigurno će pripomoći.
Tada je primijetila lijepe, malene seoske kuće na objema stranama uske ulice.
Jedna joj je zapela za oko jer je imala dva prelijepa obojena kristala na prozorskoj
dasci. Na znaku što je visio na bijelo okrečenom zidu pisalo je: SEOSKA KUĆA
SEA-SPRAY i sjetila se Mary koja je rekla da tu živi s bakom. Zapanjilo ju je da
su ljudi tako olako ostavljali stvari vani i nitko ih nije krao. Bilo gdje drugdje
nestale bi u trenu.

45
 Knjige.Club Books

Nastavila se penjati uzbrdo pitajući se gdje je Lucasovu djevojku udario

automobil. Moglo se to dogoditi na bilo kojem dijelu ceste jer je bila strahovito
uska i potpuno neosvijetljena.
Usta suhih kao barut ugledala je prekrasan, nestvaran prizor dvaju automobila
koje su natakali gorivom u prednjem dvorištu garaže. Samo što je prizor bio
stvaran, a znak SPAR na vrhu upozoravao je ne samo na to da je navedeni objekt
bio otvoren, već i da se tu mogla opskrbiti hranom.
Zavezala je Hota ispred, poželjela sretan Božić mladiću koji je zijevao iza
pulta i krenula u lov na namirnice. Ali, lov je bio neuspješan. Očito je ovo bio
jedini dućan koji je radio na Božić i svi su se sjatili nešto kupiti u zadnji tren.
Prema blagajni je krenula sa psećom hranom, mlijekom, voćnim sokom i
toaletnim papirom u košarici. Nije bilo kruha, pa je uzela još i tucet jaja, dva
pakiranja šunke, quiche kojem je danas istjecao rok trajanja, veliku limenku
zapečenog graha i veliku tablu čokolade.
„Imate možda neku zdjelicu koju bih mogla posuditi?“ Gledajući u Hota,
mladić je odmahnuo glavom. „Žalim, nemam, ali imate iza u dvorištu slavinu s
koje može pijuckati.“ Rosa je otišla do mjesta na koje ju je uputio pa istresla
sadržaj pakiranja pseće hrane na tlo. Baš kad je Hot navalio na jelo, do njih se
zaustavio automobil. Sredovječna je žena spustila prozor na suvozačevom mjestu
i dala joj tri kovanice od jedne funte, uz riječi: „Evo, dušo. Sretan Božić i Bog vas
oboje blagoslovio.“
Automobil je nastavio prije nego što je Rosa stigla reagirati. Sa svojom
divljom, prljavom kosom i dajući psu da jede s poda, sigurno je izgledala kao
sirota beskućnica, ali koliko je to samo bilo daleko od istine. Ne, ona je bila Rosa
Larkin, ponosna vlasnica malog dućana u Cockleberry Bayu - a nakon sinoćnjeg
fijaska bila je odlučnija nego ikad uspjeti.

46
 Knjige.Club Books

DESETO
POGLAVLJE

Peteročlana obitelj ulazila je u Lobster Pot dok je Rosa onuda prolazila. Ukrašeni
božićnim šeširićima i šalovima, sigurno su ispod nosili svoje najljepše haljine i
božićne pulovere. Kad su se vrata otvorila ugledala je još jedno impresivno
ukrašeno drvce i začula žamor ljudi koji su unutra uživali.
Jesu li uživali?
Rosa je jednom pročitala tvit J.K. Rowling, s kojim se slagala do posljednjeg
zareza. U ovo doba godine, bombardirani smo prizorima savršenih života, koji sa
stvarnošću imaju veze koliko i ukrasne trakice sa zlatom.
Zanimalo ju je kako je unutra izgledalo, ali nije joj se dalo ni s kim
razgovarati, a i jedva je čekala pojesti šunku s jajima i napiti se soka od naranče.
Budući da je bilo daleko lakše požuriti nizbrdo nego ići obrnutim smjerom,
djevojka i pas začas su se vratili u svoj dućan.
Zahvalna na onome što je sada smatrala svojim domom, Rosa je pošla ravno
na kat u kuhinju i opsovala. Da, svi su ormarići blistali od čistoće, ali bili su prazni.
Josh je bio inzistirao da ponese nekoliko šalica, čaša, tanjura, pa čak i lonaca sa
sobom, ali njoj nije ni palo na pamet provjeriti ima li posuđa. Nije imala ni
najobičniju tavu.
Otvorila je quiche i odrezala si veliku krišku; za limenku s grahom, nasreću,
nije joj trebao otvarač. Izvadila je dvije velike žlice na tanjur i otišla u dnevnu
sobu jesti.
Joshu je poslala sliku jela, uz poruku Bez tave i mikrovalne!, a on je odgovorio
šokiranim emotikonom. Podigla je uvis čašu soka od naranče, uzviknuvši: „Hot,
sretan ti Božić!“
Zamislila je da je quiche bio pizza, a zapečeni grah krumpirići, što su bila
njezina dva najdraža jela nakon divljeg izlaska. Nije znala je li zbog mamurluka
bila gladna kao vuk ili je otkrila novu ljubav prema grahu, ali je silno uživala u
svojoj maloj gozbi. Pomisao da je još imala i vrećicu slanog čipsa u kuhinji u
prizemlju također ju je oduševila, uz to što je za desert mogla popiti vruću kavu i
počastiti se čokoladom. Treba uživati u malim stvarima!
I Hot je bio sretan jer ne samo što mu je kupila dva pakiranja najdraže hrane,
već je pronašla i dva paketića psećih poslastica na dnu torbe.
Bilo je čudno bez televizora, ali na neki joj je način bilo drago; on bi je samo
podsjećao na to koji je dan, a unatoč tome što nije voljela Božić i sve što je on
predstavljao, nitko na taj dan ne voli biti sam. Hot kao da joj je pročitao misli, pa

47
 Knjige.Club Books

joj je prišao i počeo je lizati po ruci. Zatim je nastavio širiti svoj topao, vonj -
pseću esenciju - te se ugnijezdio do nje na kauču, bacivši se od veselja na leđa,
izvrnuvši trbuh prema gore.
Zahvalna što je u stanu bilo toplo i udobno, Rosa je legla na zgužvani poplun,
koji je otprije ostao na kauču. Zatim je, uzevši svoju torbu, počela ponovno brojiti
koliko joj je novca ostalo. Pitaj Boga koliko je noćas potrošila, razbacujući se
gotovinom dok je jezivom Sebu plaćala runde tekile. Dvije tisuće funta isprva se
činilo kao bogatstvo, ali sada kad je živjela u stvarnom svijetu, umjesto da je
davala Joshu iznos stanarine kojim je on onda plaćao sve što je trebalo, počela je
shvaćati da je taj iznos bio tek kap u moru. U Shipu je platila sobu do Štefanja,
Što joj je malo išlo na živce jer je značilo da je sto dvadeset funta bacila u vjetar.
Njoj je novac i prije odlazio kako je i dolazio; brojenje i štednja za nju bili su
imaginaran pojam. Ako je imala dovoljno za stanarinu i mobitel, što nije uvijek
bio slučaj, i za nekoliko rundi pića, snašla bi se nekako za sve ostalo.
Uzela je mobitel misleći pogledati neki video ili slušati glazbu, ali ništa joj
nije odgovaralo. Opet je otišla u kuhinju. Otvorivši bilješke na iPhoneu počela je
sastavljati popis. Zdjelice za desert, tava za pečenje, lonci, drvena kuhača,
mikrovalna, pseće zdjelice... i tako unedogled.
Sljedeći je popis bio za hranu. Papar, sol, kečap, maslac, kruh... počela je
shvaćati koliko je sreće imala dok je živjela s Joshem. Uzimala je zdravo za
gotovo svaki zalogaj hrane koji je tamo pojela.
Dok je stigla do ručnika, kauča, madraca i boje za zidove te procjene
mjesečnih troškova režija, već je bankrotirala. Sve je to bilo bez uzimanja u obzir
papira iz prve omotnice, troškova poslovanja, što god to bilo, i rata osiguranja.
Josh će joj sutra s tim morati pomoći. Također mora preusmjeriti račun za mobitel
na novu adresu i otvoriti račun u banci čim završe božićni praznici.
Morat će spavati na kauču i snaći se bez madraca sve dok ne počne zarađivati
od dućana, ali tko zna kad će to biti. Ako bi kupila jeftinu mikrovalnu, mogla bi
se snaći sa samo još jednim loncem. Prioritet su bili valjci za maljanje i boje, ali
bilo je nužno da joj ostane novca za zalihe za dućan u kojem je trebala brzo obrnuti
neku zaradu jer će se inače naći u problemu.
Zadnje što je htjela učiniti bilo je zaposliti se negdje u gradu kako bi skrpala
kraj s krajem. Kako bi tek onda proradili zli jezici! Inače je nije bilo briga što su
drugi ljudi mislili o njoj, ali nakon onoga što se dogodilo na Badnjak, bilo je
još važnije da dućan postigne uspjeh. Onda bi se svi mogli ugristi za jezik.
Pokazala bi ona njima.
Nakon šalice vruće kave i pola table čokolade koju je progutala u sekundi,
postala je pospana. Taman je zadrijemala, kadli je Hot zalajao. Potrčao je prema
vratima dnevne sobe i nazad, glasno lajući. Zatim je začula kucanje na vratima.
Polako ustajući, Rosa je protrljala oči i prošla prstima kroz kosu. Bacila je
pogled na mobitel - četiri poslijepodne, Božić, čudno vrijeme za posjet.

48
 Knjige.Club Books

Otrčala je u prizemlje i sakrila se iza znaka ZATVORENO, upitavši: „Tko

je?“
„Ja sam, Mary iz samoposluge.“
Rosa je otključala vrata.
„Ne želim ulaziti ni išta takvo, samo, pa... moja te baka vidjela kako hodaš sa
psom s vrećicama iz Spara, a i naćule smo što se noćas dogodilo.“
Rosa je odmah osjetila nalet bijesa. Čak ni na Božić Cockleberryjev
kokošinjac nije mirovao. No, smekšala se kad joj je Mary uručila pladanj pokriven
aluminijskom folijom.
„Božićna večera za tebe. Nismo najbolje kuharice, ja i moja stara baka, ali bit
će ukusnije od onoga što si jutros nosila u vrećicama.“ Mary je ukočeno stajala
pred vratima premještajući se s noge na nogu. Izgledala je mlađe nego što je Rosa
mislila kad ju je vidjela u dućanu. Njezina duga crna kosa bila je zavezana u
punđu, a boju prodorno zelenih očiju naglašavao je zelenkasti baršunasti kaput do
poda koji je nosila.
„Drago mi je što si tu“, rekla je Rosi. „Nekad sam voljela ovaj dućan. Baka i
ja želimo ti svu sreću.“
Rosa je preuzela pladanj; bio je topao. Bila je dirnuta ovom ljudskom gestom,
ali i dalje je bila sumnjičava, u slučaju da je to samo bio izgovor da se iz nje izvuče
još informacija. No, Mary je više ništa nije pitala.
„Mnogo vam hvala i molim vas zahvalite baki u moje ime.“
„Sa zadovoljstvom. Sretan Božić, Rosa i...“ pokazala je na Hota koji je,
njušeći pureće meso, počeo cviliti, grebući šapama Rosine noge i pokušavajući
skočiti prema pladnju.
„Hot. To je Hot.“
Mary je izgledala još mlađe kada bi se nasmijala.
„Sretan Božić, Hot. Mi imamo mačka. Zove se Merlin. Pa, zapravo se zove
Merlinit, po kristalu, ali to je malo preteško izgovoriti kad ga se doziva.“
„Ah.“ Rosa je shvatila da ne zna ništa o kristalima i njihovu nazivlju. „Vidjela
sam kristale ispred vaše kuće jutros. Baš su lijepi.“
„Jedan je zapravo kamen. Ljubičasti žad, kamen anđela. Ne sjećam se koji je
drugi. Baka ih stalno mijenja, znaš. Ovisno o tome koji nam je potreban.“ Mary
se nakašljala.
Pladanj s hranom se hladio, a Rosa je umirala od gladi. Odlučila je da su
dovoljno razgovarale o kristalima.
„Baš zanimljivo“, žustro je rekla. „Morat ću upoznati vašu baku, pa će mi
ispričati sve o tome.“
„Queenie.“
„Što?“ Hotovo neprekidno skakanje postalo je naporno.

49
 Knjige.Club Books

„Moja baka, zove se Queenie. To joj zapravo nije pravo ime, ali svi je zovu
Queenie.“
„Ah, u redu. Moram ići sada, dok mi nije istrgnuo pladanj iz ruku.“
„Ona gata, ako te to zanima. Kristali, tarot, što god hoćeš.“ Rosa je imala
osjećaj da je Mary zapravo bila usamljenica i da joj društvo bake vjerojatno nije
bilo dovoljno, posebice danas.
„Pa... u redu. Imat ću to na umu. Hvala još jednom, Mary, i uživajte u ostatku
Božića.“
Ali, Mary se i dalje nećkala. Gledala je u Rosin obraz. „Tvoj ožiljak“,
prošaptala je. Rosa ga je dodirnula, odjednom postavši nesigurna, a Mary je brzo
dodala: „Zbilja ti pristaje.“
„Ovaj... hvala.“ Nitko do tada nije rekao takvo što u vezi s njezinom malenom
manom u obliku munje.
„Doviđenja, Rosa. Vrati pladanj kad god ti bude odgovaralo, uvijek si
dobrodošla.“
„Hoću. Bok.“ Mary je već nestala u večernjem mraku.
Rosa je duboko odahnula kad je napokon zatvorila vrata. Tako ljubazna, ali
tako naporna u isto vrijeme.
Crne mačke, kristali, gatanje. S tim se nije baš imala prilike susresti u
Whitechapel Roadu, pa iako je bila skeptična u vezi s cijelom stvari, Mary joj se
ipak svidjela. I ona je bila neprilagođena, slojevita osoba - a Rosa se s tim mogla
poistovjetiti.

50
 Knjige.Club Books

JEDANAESTO
POGLAVLJE

Rosa se na Štefanje probudila mnogo mirnija nego što je bila dvadeset i četiri sata
ranije. Jelo što su joj ga Mary i Queenie poslale bilo je veoma ukusno, a Hot je sa
zadovoljstvom tamanio puretinu i kobasice. Pala je u dubok san slušajući Adele
na mobitelu, ušuškana uz Hota, čak je ni leđa više nisu toliko boljela na tom
starom kauču.
Nakon sinoćnje gozbe nije bila jako gladna, pa je pomirisala quiche kojem je
istekao rok trajanja i, zaključivši da može proći, odrezala si malenu krišku. Hot je
mnogo jeo i stekao je naviku jesti s običnog tanjura. Bila je zaboravila spakirati
njegove zdjelice, a ni Joshu nije napomenula da ih donese.
Danas je planirala spustiti se u dućan i još jedanput ga temeljito očistiti.
Također je planirala istražiti što bi zanimljivoga mogla prodavati mještanima i
turistima.
Taman je bila u kuhinji u prizemlju točeći vruću vodu u kantu koju je našla u
stražnjem dvorištu, kadli je netko pokucao na vrata. Coknula je negodujući jer
zbilja nije bila raspoložena za novu smetnju.
Pred vratima je začula imitiranje zvuka trube, a zatim je poznati glas njezina
bivšeg stanodavca uzviknuo jasno i glasno: „Konjica je stigla. Puštaj me unutra,
Rosalar.“
Još uvijek s gumenim rukavicama na rukama, Rosa ga je čvrsto zagrlila, a Hot
je dojurio do vrata i luđački mu skakao po nogama.
„Joshua Smith, moram priznati da mi nikada nije bilo toliko drago što te
vidim“, iskreno je rekla Rosa,
Josh je podragao uzbuđenog jazavčara. „Bok momče“, nježno mu je rekao.
„Ali, kako to da si već došao? Očekivali smo te sutra.“
„Da, to je bio plan. Da budem iskren, morao sam spavati na minijaturnom
poljskom krevetu - a dvije noći takvog sna sasvim su mi dovoljne.“
„Znači, nisi mislio da mi moraš pohrliti u pomoć?“ zezala ga je Rosa. „Kako
je tvoja mama to podnijela?“
„Nije radila problem oko toga. Samo sam joj morao obećati da ću na povratku
kući posjetiti pratetu Deirdre.“
„Nadajmo se da do tada neće otegnuti papke.“
„Grozna si.“

51
 Knjige.Club Books

„Zato me voliš. Onda, gdje si parkirao? Mislila sam ti reći da sam vidjela
parkiralište tamo gore na nečemu što ovdje zovu ‘plato’.“
„Našao sam ga, ali nemoj mi reći da je ovo jedini ulaz?“
„Mislim da jest.“
„Ne može biti. Pa kako su dostavljali sve te stvari u dućan?“ Josh je slegnuo
ramenima. „Hajde, pokaži mi stan, jedva čekam da ga vidim.“
Rosa ga je provela svim prostorijama, a Hot im je pravio društvo. Kad su se
vratili u dvorište, Josh je prišao ogradi, nešto tamo prčkao i otvorio vrata koja su
bila zakrivena žbunjem.
„Nedostaje samo kvaka, to je sve“, rekao je. „Ovdje su ti i kante za smeće,
dođi pogledati. A imaš i vlastito parkirališno mjesto, kako se čini. Iako... Pitam se
čiji je ono kombi.“
Transitov kombi, prekriven velikom zelenom ceradom, bio je parkiran pod
čudnim kutom - gotovo dodirujući ogradu.
„Hmm. Možda je netko odlučio ovdje trajno parkirati, parkirnih je mjesta
malo, a ovo je već dulje vrijeme prazno. U svakom slučaju, ovo je odlično. Mogu
s ove strane unijeti svoje stvari. Idem po njih. Dobro, obuci se i pristavi nam
čaj, dušice. Put je bio dug.“
Rosa se zahihotala dok je stavljala vrećice čaja u šalice. S njim se osjećala
tako sigurno.
„Rosa, Rosa!“ glasno je dozivao sa stražnjeg ulaza. „Mrdni guzu i spusti se
ovamo na sekundu.“
Otišla je u stražnje dvorište gdje ju je dočekao prizor Josha koji je svojim
velikim rukama držao rubove madraca.
„Oh, Josh! Ma ti si jebeno čudesan.“
„Ne pričaj nego mi pomogni, ženska glavo.“
Nakon što su se namučili prenijeti madrac na kat, opet su se spustili u
prizemlje, dok im je Hot skakutao oko nogu.
„I kauč! Josh, mislim da te volim.“
„O, ali to nije sve.“ Nestao je vani i vratio se s mikrovalnom i kutijom
rabljenih lonaca. „Srećom, tko god da je parkirao taj kombi vani, ostavio je
dovoljno mjesta sa strane da se mogu provući.“
Sa šalicama čaja u rukama, sjedeći na novom plavo-bijelom kauču, koji je
definitivno bio čvrst sa svih strana, napokon su se mogli opustiti i predahnuti.
„Ne mogu vjerovati da si sve ovo učinio za mene.“ Rosa je ovlaš dotakla
Joshevo koljeno.
„Ništa od toga nije novo. Imala si sreće jer je mama imala veliko čišćenje, već
je mislila mikrovalnu i lonce donirati potrebitima. Što je najbolje, kupila je novi
krevet za goste koji joj dolaze o Božiću, pa se željela riješiti i madraca. Kao nov
je. Moji starci se razbacuju novcem.“
52
 Knjige.Club Books

„A kauč?“
„Odnio sam nešto maminih stvari u dobrotvornu udrugu, taman kad su
dostavljali kauč. Posudio sam Carltonov kombi jer je on na godišnjem za blagdane
i - evo me kod tebe.“ Josh ju je pomalo nervozno pogledao. „To će ti poslužiti za
sada?“
„Za sada? Sve je odlično!“ Sočno ga je cmoknula u obraz. „Čovječe, sad mi
je krivo što nisam donio još stvari, za to bih sigurno dobio pušenje prije ručka.“
„Hej! Znaš da si to mogao dobiti samo onda kada nisam imala za stanarinu.“
„Jesi li se i ovdje mislila baviti prostitucijom? Tajni stražnji ulaz na koji
mušterije mogu ulaziti i izlaziti. Pogled na more za one koji imaju fetiš na
galebove?“ Joshev je izraz lica ostao bezizražajan.
Rosa se nasmijala. „Zamisli tek onda tračeve! Ovo mjesto bi implodiralo od
uzbuđenja.“
Josh je ustao i odnio svoju šalicu u kuhinju.
„Nadam se da nemaš ništa protiv da prespavam ovdje? Sad kad imaš madrac
i pošten kauč mogu se smjestiti tu. Ponio sam svoju vreću za spavanje.“
„Naravno da nemam ništa protiv, zaboga.“ Vratila je mlijeko u hladnjak.
„Misliš da bi mogao biti otvoren neki dućan s bojama?“
Josh je rukama oblikovao krug. „Pogledat ću u svoju kristalnu kuglu.“
„Kad smo već kod toga, gore na brdu živi čudan par - baka i unuka. Drže
kristale na prozorskoj dasci i tako to... i imaju crnog mačka Merlina. Ali, hvala
Bogu na toj unuci, donijela mi je božićnu večeru jučer.“
„Vraški lijepo od nje.“
Rosa se nečega dosjetila. „Sranje, upravo sam se sjetila još nečega od sinoć.
Ono kad sam bila pijana.“
„To bi moglo biti bilo koji dan.“
„Na Badnjak, budalo. Pa, mučila sam se s otvaranjem vrata, kad se iz mraka
pojavila starica koja mi je pomogla. Rekla je nešto veoma čudno, da mi je ovaj
dućan poklonjen ili takvo što, a zatim je nestala. Zar nije jedna od poruka iz
aktovke spominjala i to?“
„O, Rosa. Previše razmišljaš o tome. Ovo mjesto jest dar. To si rekla i
Lažljivom Lukeu. Uglavnom, bolje da odem pomaknuti kombi, blokiram prolaz.“
Josh je izašao kroz stražnja vrata i sa: „Što ima?“ pozdravio čovjeka kratke
crne kose koji se motao oko bijeloga kombija.
„Ovo je vaš kombi na cesti?“ upitao je muškarac.
„Da, ispričavam se, baš ga idem pomaknuti.“
„Ne, u redu je. Samo trebam nešto uzeti iz svoga kombija.“
„Je li ovo parkirališno mjesto dućana, znate li?“ upitao je Josh.
„Tko pita?“

53
 Knjige.Club Books

„Ja sam... pitam zapravo za Rosu.“

Umjesto odgovora čovjek mu je okrenuo leđa i skinuo zelenu ceradu s
automobila. Josh je pročitao što je pisalo na kombiju: L. Hannafore, stručnjak za
vodoinstalacije i grijanje, pa odlučio riskirati.
„Ah, znači ti si Luke... vodoinstalater Luke?“
„Gle, malo mi se žuri. Treba li ti mjesto za parkiranje ili ne?“
„Da, zapravo mi treba.“
Lucas je uzdahnuo. „U redu, daj mi trenutak.“ Izvezao je automobil unazad i
doviknuo Joshu kroz prozor: „Ona je dobro? Mislim, Rosa, dobro je?“
„Zašto ne bi bila dobro?“
„Reci joj da moram razgovarati s njom.“
Oblikujući ustima riječi: Kurvin sin, Josh je upalio motor i gledao kako bijeli
kombi juri uzbrdicom.

54
 Knjige.Club Books

DVANAESTO
POGLAVLJE

Rosa je stajala u dućanu kad se Josh vratio.

„Jesi li razgovarao s nekim vani?“ znatiželjno je upitala. „Ne. Pričinilo ti se.
Kombi se odvezao, pa sam uspio parkirati straga.“
„Oh, pa to je dobro. Što kažeš da skinem te pljesnive rolete sad kada cijeli
svijet zna da sam tu?“
„Ja bih ih na tvome mjestu još neko vrijeme ostavio. Ne želiš valjda da svi
zagledaju unutra dok budeš bojila zidove?“
„Ne, imaš pravo. Kad smo već kod boje, pogledajmo je li neka trgovina
otvorena. Ulchester je najbliži veći grad.“
„Hej, zašto se ne bismo odvezli tamo? Mogli bismo i ručati - sigurno će nešto
biti otvoreno. A siguran sam i da ovaj mališa jedva čeka šetnju.“
Hot je počeo lajati na spomen čarobne riječi od pet slova. „Oh, Josh. Znaš da
ne smiješ spominjati tu riječ, sve dok se ne spremimo za polazak.“
„Koju riječ - šetnja’?“
Hot se raspametio.
Josh se nasmijao. „Onda, krenimo. Ne moramo odmah danas bojiti. Ja mogu
ostati još tri dana, ako se slažeš.“
„Dragi, dobro znaš da si kod mene uvijek dobrodošao.“
Josh se nacerio i razbarušio joj kovrče.

Upravo su ulazili u kombi kad je Titch izmigoljila iza ugla, u kratkoj suknji i
visokim čizmama.
„Bok, Rose! A bok i tebi.“ Odmjerila je od glave do pete Joshevih 180
centimetara.
„Titch, ovo je Josh. Josh, ovo je Titch.“
„Tvoj tajni adut, nisi ga ni spomenula“, rekla je djevojka.
„Ja sam tu, znaš“, našalio se Josh. Popeo se u kombi i protegnuo otvoriti Rosi
vrata.
„Onda ću sigurno osvojiti nekakvu nagradu“, Rosa je rekla Titch.
Titch je iskrivila lice i nagnula glavu. „Nagradu? Ne kužim.“
„Što sam uspjela nešto zadržati u tajnosti u ovom gradu. Želim ti ugodan dan,
Titch.“ A zatim je kombi krenuo nizbrdo.

55
 Knjige.Club Books

„Tko je ona?“ sa zanimanjem je upitao Josh. „Lijepe oči ima. Ni sise nisu za
baciti.“
„Josh!“
„Samo kažem.“
„Zove se Titch. Odnosno, mislim da joj je to nadimak. Čisti u Ship Innu i radi
u jednom kafiću. U redu je, ali malo je čudna. I ona je bila tamo one noći. Također,
mislim da je pomalo opsjednuta muškarcima.“
„Tko se javlja, Djevica Marija! Ja sam već očekivao da ćeš mi ispričati s kim
si se spetljala na Božić.“
Rosa se ukočila pri pomisli na Sebove koščate prste kojima je pokušavao
prodrijeti u nju.
„To što šutiš znači da jesi?“ Upitao je Josh lagano se namrštivši.
„Zaboga, ne. Iako, istina je da mi se Luke svidio, dok nisam shvatila da mu je
drugo ime Juda.“
„Ne postoje ružna lica, samo ružni ljudi, Rosa.“
„Što god. Idemo se raspištoljiti s bojama za dućan.“
„Raspištoljit ćemo se?“
„Josh, samo ti vozi.“

56
 Knjige.Club Books

TRINAESTO
POGLAVLJE

Dani su proletjeli uglavnom u vrtlogu čišćenja, ličenja i općenito sređivanja

dućana. Rosa i Josh stigli su čak izvesti Hota u šetnju na nekoliko različitih
prekrasnih plaža, a navečer bi se, slomljeni od umora, zavalili na kauč, ispijali
pivo ili vino, jeli jednostavna jela i čavrljali o općenitim temama dok se ne
bi svatko povukao u svoju sobu na zaslužen san, koji će prekinuti tek jutarnja
krika galebova.
Josh se pobrinuo da se Rosa ne pojavi ni blizu Shipa, a začudo, cijeli tjedan
nisu nabasali ni na koga tko bi narušio njihov mir.
Josh je izmjerio stare, pljesnive rolete i uspjeli su naći nove, istih dimenzija,
u tržnom centru u Ulchesteru. Za ulazna vrata Rosa je odabrala sivo-plavu nijansu.
Josh joj je savjetovao da pričeka ljepše vrijeme za vanjsko ličenje.
Do Stare godine Rosa je imala osjećaj da je spremna početi puniti police
dućana, ali glavno je pitanje bilo - čime?
Ujutro toga dana, umorni Josh ušetao je u kuhinju dok je ona spravljala
kajganu.
„Hoćeš malo?“
„Da, može. Doručkovat ću, pa bih mogao lagano krenuti.“ Nije zvučao
presretno zbog toga.
Rosa je djelovala potišteno.
„Imamo doček Nove godine u ragbi klubu, znaš da to ne smijem propustiti.
Usto, obećao sam posjetiti pratetu Deirdre.“
„Znam da moraš ići. Ali, bilo je tako lijepo što si bio tu i zaista sam ti zahvalna
na silnoj pomoći“, Rosa je nastavila miješati jaja ne bi li sakrila tugu.
„Dakle, sve ti je jasno oko papirologije koju smo zajedno pregledali?“
„Da.“ Rosa se okrenula i napravila grimasu.
„Nemoj biti takva. Osiguranje je važno i, zaboga, idi danas u banku otvoriti
novi račun. Možeš ugovoriti trajni nalog za plaćanje plina i ostalih komunalija.“
„Hoću.“
„Ponekad se ponašaš poput hirovita djeteta, znaš?“ rekao je strogo Josh.
„Da, i?“
„Dobra stara Rosa, ali ne bih te mijenjao ni za što na svijetu.“ Nježno ju je
potapšao po stražnjici. Zatim je upitao: „Znači, taj Luke je samo došao tu za
Božić?“

57
 Knjige.Club Books

„Hm... da. No, ako mu je djevojka i dalje u bolnici, mislim da bi mogao i

ostati. Danas izlazi Gazette - sigurna sam da ćemo tamo saznati sve što nas
zanima. Zašto pitaš?“
„Oh, ništa, samo me zanimalo.“
„Gledaj, Josh, dobro je. Ja ću biti dobro. Možda sam bila pretjerano osjetljiva.
Zapravo je dobro da što više ljudi sazna da je dućan otvoren. Svaki mi je kupac
vrijedan.“
Ponijeli su doručak u dnevnu sobu i sjeli s tanjurima u krilu. „Kvragu. Trebali
smo ti nabaviti televizor“, rekao je Josh. „Nismo ni primijetili, zar ne, jer smo
navečer bili preumorni.“
„Meni je i ovako dobro“, rekla je Rosa. „Ako ne budem imala televizor, više
ću se usredotočiti na dućan, a kada budem spremna, pogledat ću po oglasima;
netko će valjda prodavati. To je ionako najizravniji način trgovanja u ovom
kraju.“
Hot je utrčao s balkona, drhteći od hladnoće.
„Jadna mala kobasice, dođi ovamo.“ Josh je spustio tanjur i primio psića u
naručje. „Moraš paziti na mamicu, ti si sada glava obitelji. Uh, baš će mi
nedostajati.“
„I ja, naravno.“
„To se podrazumijeva, luđakinjo jedna.“
Rosa je naglo ustala. „To je to! Znam s čim bih mogla započeti.“
„Red.“ Josh se nastavio igrati s Hotom.
„Kućni ljubimci! Što sam najčešće viđala otkad sam došla? Pse! U
Cockleberry Covenu imaju mačka. Bile su i dvije mačke u pivnici. To je
genijalno.“
„Oh, Rosa, ne možeš prodavati životinje“, Josh ju je prekorio. „Vjerojatno
moraš imati posebne licence.“
„Ne životinje, ludice, nego sve što im je potrebno. Kaputiće za hladno
vrijeme, hranu po povoljnim cijenama, igračke, sprej protiv buha. Popis je
beskonačan. Zar se ne kaže da se najbolje prodaje sve što asocira na seks, hranu
ili životinje?“
„Mislim da se to odnosi samo na seks i hranu.“
„E pa, odsad će se odnositi i na ljubimce.“ Rosa je nastavila: „Dok sam bila u
samoposluzi primijetila sam kako je ograničena ponuda pseće hrane - i kako je
skupa. Autobusi za Ulchester ne voze baš često, a tamo su veliki supermarketi s
povoljnim cijenama, pa mislim da ovdje postoji tržište kojem treba ponuditi
bogatiji izbor u samom gradu, i to po povoljnijim cijenama. Osim toga, kada dođu
turisti sa psima, možda bih mogla prodavati i neke sitnice za pse. I lijepe zdjelice
- da, svaki ljubitelj pasa voli lijepe zdjelice. A što kažeš na dizajnersku odjeću za
pse?“ Oči su joj zaiskrile od nadahnuća.

58
 Knjige.Club Books

„U redu, to bi mogla za početak. Vidio sam supermarket u Ulchesteru - hoćeš

da ti nabavim namirnice prije nego što odem?“
„Ne, ne. Ja ću to sama. Najprije ću izračunati koliko mi je novca ostalo za
trošenje, pa ću naručiti namirnice.“
„Rosa, trebaš li još novca?“
„Ne, hvala ti. Moram se snaći sama, s novcem koji sam naslijedila. Mogu
početi skromno, pa nadograđivati posao. A sada - razmisli. Što bi mi još moglo
poslužiti kao jeftin izlazak na tržište?“
„Razglednice i čestitke, možda?“ predložio je Josh.
„Razglednice ne, prodaju se na nekoliko mjesta u ovoj ulici. Možda pokloni?
Volim tričarije, a privlačne su i djeci.“
„Dobra ideja“, nacerio se Josh. „Dok mamica i tatica budu razgledavali stvari
za svoje dlakave ljubimce i njihovi će ljudski ljubimci biti mirni.“
„Tako je! Iako, Josh, to tek moram isprobati. Sad sam tako uzbuđena!“
Josh se nasmiješio Rosinom entuzijazmu. „Sljedeći put kad ti dođem u posjet,
bit ćeš tajkunica malih dućana.“
„Nadajmo se. O, moj Bože!“
„Što?“
Rosa je nekud odjurila pa se vratila trenutak kasnije, noseći nešto u ruci.
„Evo, pogledaj. Potpuno sam zaboravila na to. Sjetila sam se kad smo
spominjali dodatnu gotovinu.“
Josh je odmotao toaletni papir u koji je predmet bio zamotan. „Vau, Rosa, ovo
je prekrasno. S obzirom na veličinu tog safira, mogao bi dosta vrijediti.“
„To sam i ja mislila. Pogledaj gravuru.“
„Jao, kako slatko.“
„Pronašla sam je iza naslona kauča.“
„Rekao sam ti“, likovao je Josh. „Nikad ne znaš što možeš naći.“
„Mislim da nije pogrešno prodati je, ha?“ upitala je Rosa. „Tko nađe, njegovo
i sve to. Bit će to financijska injekcija koja mi je upravo potrebna.“
„Samo nemoj činiti ništa nepromišljeno, Rosa. Ja bih je najprije dao
procijeniti kod stručnjaka.“
„Da, hoću.“ Ponovno je zamotala ogrlicu u toaletni papir pa zavapila: „Jao,
ne želim da odeš!“
„U redu. Dogovorimo se. Što kažeš da odvedemo Hota u šetnju pa ručamo u
Lobster Potu? Ionako moraš izvidjeti kako je tamo, a to ćeš lakše izvesti u mom
društvu.“
„Sjajno. Idem se spremiti.“

59
 Knjige.Club Books

***
U Lobster Potu vladalo je zatišje pred buru uoči novogodišnje zabave. Plakat što
je stajao s vanjske strane najavljivao je kostimiranu zabavu te noći: dvije
besplatne čaše pjenušca i švedski stol, a početna je cijena iznosila deset funta.
„To bi u Londonu koštalo barem pedeset“, primijetio je Josh između dva
zalogaja prženih ribica s krumpirićima.
„Znam. Ovdje je sve mnogo jeftinije. I hrana je odlična. Misliš da su oni
vlasnici?“ Rosa je vilicom pokazala u smjeru dvojice muškaraca iza šanka.
„Možda. Obojica su baš bili susretljivi, zar ne, a po naglasku bih rekla da nisu
odavde.“
Unutrašnjost Lobster Pota više je nalikovala na luksuznu gostionicu nego na
tipičan devonski lokal. Ploče ispisane prekrasnim rukopisom najavljivale su
lokalni sajam, a na kraju šanka stajao je velik cvjetni aranžman.
Dovršili su ručak, a Josh je ispio svoju pintu piva.
„Dobro. Moram ići, Rosalar. Čeka me duga vožnja, pa ne smijem više piti.“
Ali Rosa, pripita od velike čaše merlota, nije bila spremna za završetak
zabave. „Daj, Josh, još samo jednu putnu“, moljakala je.
„Popijem li još jedno piće, morat ću ostati.“
Rosa je isturila donju usnicu i zatreptala očima. „Molim te...“ Odmah je
popustio. „No, hajde dobro...“

Do pet sati Rosa i Josh ne samo da su dovršili bocu vina i svatko po tri pinte piva,
već su se premjestili za šank i saznali da su vlasnici Lobster Pota, Jacob i Raffaele,
bračni par, prodali sve što su imali u Londonu i odlučili graditi svoj život na
jugozapadu.
Dvojica su si muškaraca mogla priuštiti prekrasan dom na vrhu litice u
Polhampton Sandsu i tamo su provodili slobodno vrijeme. Jacob, koji je imao
ekscentričan smisao za humor, vodio je bar, a suprug Raffaele bio je šef kuhinje.
Jacobova sestra Alyson radila je za šankom; ona je bila glavna kad su oni bili
na godišnjem. Njezin dečko Brad pomagao je Raffaeleu u kuhinji.
„Bojim se da ću vas, dragi ljudi, morati zamoliti da odete“, rekao je Jacob.
Brisao je šank. „Moramo sve pripremiti za poslije, a osim toga, moram odjenuti
svečanu toaletu.“ Dramatično je zagladio šiške. „Netko očito mora biti kraljica
večeri.“ Rosa ga je već zavoljela. „Tko ćeš biti?“
On se zavrtio. „Sudeći po ovakvoj guzi, vjerojatno si pomislila da ću biti Kylie
u zlatnim vrućim hlačicama. Ali, mužić i ja već smo odlučili biti Betty Turpin i
Bet Lynch. Najbolja kuharica i stanodavka u povijesti.“
Rosa je djelovala zbunjeno. Josh se glasno nasmijao dok joj je Jacob
objašnjavao: „Iz serije Coronation Street, draga, likovi vjerojatno stariji od tebe.
No, hajde sada. Sretna Nova godina, osim, naravno, ako se poslije ne vratite

60
 Knjige.Club Books

ovamo. I tebi bok, maleni.“ Mahnuo je Hotu koji je, izvanredno miran, spavao
ispod Rosine barske stolice.
Dok su oblačili jakne, mlad i zgodan dečko pojavio se u kuharskoj uniformi.
Mogao je biti dvadeset godina mlađi od Josha. Jacob ih je upoznao.
„Ovo je Rosa, pridošlica u našem gradu - vlasnica dućana, ni manje ni više -
a ovo je Josh, njezin prijatelj.“ Malo se zadržao na zadnjoj riječi.
Raffaele se rukovao s njima. „Bok, drago mi je što smo se upoznali, ali sada
moram juriti dalje, žao mi je. Ponestalo mi je kiselih krastavaca.“
„Tebi nikada ne nedostaje krastavaca, dragi“, Jacob je viknuo za njim dok je
otvarao vrata Joshu i Rosi. „Vrijeme za rastanak, ljudi. Sretna vam Nova godina.“

„Rosa, mislim da ovo nije dobra ideja.“

„Gle, kad-tad moram se s njima suočiti.“
„Ali, pijana si“, nervozno je rekao Josh, „a znaš kakva si kad si pijana.“
„Spriječila sam te da odeš na proslavu Nove godine u ragbi klub, prema tome,
nema šanse da ćemo sjediti u stanu u kojem nema čak ni televizora na kojem
bismo gledali Hootenanny Joolesa Hollanda2.“
„Pa, mogli bismo se vratiti u Lobster Pot, mislim da bi moglo biti zabavno.
Vidjeli bismo dečke u večernjim toaletama.“ Josh je pomalo žalio što nije otišao
ranije, kako je bio planirao, ali Rosa je njime oduvijek znala suptilno manipulirati.
Vratili su se s ručka, nahranili Hota pa strusili dva viskija s kolom, nakon čega su
se žurnim korakom uputili prema Ship Innu.
Kad su tamo stigli, živa je glazba već treštala, a na šanku se tiskalo i staro i
mlado.
Seb se nalaktio na šank i lascivno se osmjehnuo ugledavši je. „Zanosna Rosa.
Nedostajala si mi.“
Osjećala je blagu mučninu. „Bok, Sebe, ovo je moj prijatelj Josh. Josh, ovo je
čovjek koji mi je ljubazno ponudio vožnju sa stanice.“
„Aha, sad mi je jasno.“ Seb je kimnuo i namignuo. Rosa se zgađeno lecnula.
„Što mu je jasno?“ upitao je Josh dok ih je odmicao od šanka. „Razlog zašto
sam ga neku noć odbila.“
„Oh. Mrziš brade, zato?“
„Ne, mrzim kretene, zato.“
„Vrijeme je da popiješ sok, čini mi se, Rosa.“
„Daj, Josh, ne budi smiješan, Nova godina je.

2
Posebno, novogodišnje izdanje popularne glazbene emisije Večer s Joolsom Hollandom, koja
se na BBC-ju prikazuje od 1992. godine, a ugošćuje najveća imena glazbene industrije koji
uživo izvode svoje skladbe.

61
 Knjige.Club Books

„Mustang Sally... Ride, Rosa, ride? Lucas se odnekud pojavio i počeo glasno
pjevati Rosi na uho. Upravo u tom trenutku bend je prestao svirati - pa su svi
mogli čuti Rosin glasan, pijani odgovor.
„Vidi, vidi. Evo nam njega, čovjeka kojem su usta veća od kurca.“
Ljudi oko nje su zahihotali. Sheila je došla na rub šanka i obratila joj se.
„Rosa, nemoj biti takva. Mi to tako, kada stranac doseli.“
Josh ju je primio za ruku. „Hajde, idemo odavde.“
„Ne, Josh, moram nešto reći.“
U tom se trenutku pored nje stvorila djevojka, skakućući na štakama. Bila je
otprilike Rosine dobi, besprijekorno odjevena, kose ošišane u savršen, zaglađen
bob, s malenim prćastim nosom i tankom gornjom usnicom.
„Bok, ja sam Jas, Lucasova bolja polovica. Znači, zbog tebe je zakasnio po
mene one noći. Pričao mi je kako si mu se nabacivala dok ti je popravljao cijevi.
Jesi li zadovoljna, ha?“ Jednom štakom pokazala je na svoju nogu u gipsu.
Lucas se već oprezno šuljao u smjeru svog muškog društva.
„Nabacivala? Nabacivala! Kako se usuđuješ? Nije ni spomenuo da ima
djevojku, a pitam se je li ti rekao da ga je vlastita majka poslala da izvidi što sam
ja to točno smjerala sa svojim dućanom. Nadam se da ti je jasno s kakvom si se
obitelji spetljala.“ Rosa je upravo mislila odgurnuti Jasinu štaku, kad ju je Josh
zgrabio i izgurao van iz pivnice.
Nježno ju je doveo do stijena na početku plaže. „Uh, to je dobro prošlo.“
„Zašto uvijek moraš glumiti jebenog princa na bijelom konju, Josh? Znam se
i sama izboriti za sebe. Ne trebaš mi ti.“ Vikala je i ljutito lupala nogom o pod,
poput djeteta.
Josh je ostao smiren. „Ponekad jednostavno moraš stati na loptu. Nije bio
dobar trenutak za suočavanje s tom ekipom. Mogla si sve to raščistiti neki drugi
dan - u trijeznom stanju.“
„Trijezna, bla bla. Nisam se nabacivala njezinu jebenom dečku. Malo sam
koketirala, to je sve - i tko si ti da mi govoriš da malo stanem na loptu? Zvučiš
kao jebeni socijalni radnik.“
„Možda te samo testirala. Lik ne bi rekao curi da mu se neka druga nabacivala
- to je previše informacija. Iako, iskreno, ako je zakasnio zato što je bio s tobom,
a jadnicu je baš u to vrijeme pogazio automobil...“
„Pa što? Nije spomenuo da negdje kasni. Zapravo, nije je uopće spomenuo.
Uglavnom, začepi, Josh. Jebeni gospodin Razumni. Da sam barem sama došla
tu.“
Josh se ugrizao za usnicu. Znao je da se Rosa u takvom stanju nije dala
urazumiti.
„Vraćaš se sa mnom do dućana?“ upitao je.

62
 Knjige.Club Books

Rosa mu je okrenula leđa, pogleda uprta prema moru. „Ne, ne vraćam se. Tek
je jedanaest sati, i Stara godina je. Ti, mrtvo puhalo.“
Josh je polako hodao prema dućanu, dajući joj šansu da ga slijedi ako to bude
željela, ali nije ju se dalo zaustaviti kada bi upala u takvo raspoloženje.
Zabrinjavalo ga je što bi joj moglo pasti na pamet, ali i on je imao svoje granice -
a uostalom, što je još mogao učiniti osim doslovno je donijeti do stana? Odrasla
je osoba. Iako traumatizirana, izgubljena odrasla osoba, a kada je bila pijana, sve
su joj se nesigurnosti iz djetinjstva vraćale i eksplodirale bi iz nje poput
nekontroliranog vatrometa.
Ušao je, izveo Hota da obavi nuždu pa sjeo na krovnu terasu. Kroz mirnu noć
pronosio se zvuk svirke, pjevanja i vike. Došao je u napast uputiti se u Lobster
Pot i vidjeti kakav je doček bio tamo, ali onda se predomislio. Nazvao je Rosu
na mobitel; poznati zvuk javio mu se iz dnevne sobe, gdje ga je bila zaboravila.
U deset minuta do ponoći Josh više nije mogao podnijeti pomisao da joj se
možda nešto dogodilo, pa se uputio natrag na plažu. Rosa više nije bila na stijeni,
gdje je sjedila kad je otišao. Gurnuo je vrata pivnice i prije nego što se snašao,
Titch ga je već gurala van, usana pritisnutih na njegove.
„Neee!“ U tom je trenutku Rosa projurila pokraj njih. „Ne s njom!“
Josh se oslobodio stiska žderačice muškaraca i potrčao za Rosom.
„Nije onako kako ti se čini!“ bez daha je povikao.
„S muškarcima nikad jebeno nije tako kako se čini, je li, Josh?“
„A što to tebe uopće briga? Maloprije si sa mnom razgovarala kao da sam
smeće.“
Rosa je nastavila marširati uzbrdo. Okrenula se i prezrivo rekla: „Nemoj si
umišljati da mi je stalo, Josh. Samo ne bih mogla podnijeti da im dam još
materijala za tračanje.“
„Rosa, kunem ti se, samo me zgrabila.“
„Kao što rekoh, nije me briga.“
Josh ju je sustigao i okrenuo prema sebi.
„Možda će te sada biti briga.“ Čvrsto ju je zgrabio, tako da ga nije mogla
odgurnuti i strastveno je poljubio u usta. Osjetio je kako se njezino tijelo stopilo
s njegovim, ali snagom volje uspjela mu se othrvati.
Glas joj je promukao. „Kao što rekoh, Josh, zbilja me nije briga.“

63
 Knjige.Club Books

ČETRNAESTO
POGLVALJE

Rosa je sjedila na krovnoj terasi, promatrajući more, kad se Josh probudio iz

isprekidanog sna. Hot joj je ležao u krilu, a malena mu je šiljasta glava virila ispod
popluna što ga je čvrsto omotala oko sebe.
Josh je privukao stolicu do nje, tako da joj ne sjedi sučelice, pronašao joj ruke
i stisnuo ih. Okrenula je glavu kako ga ne bi pogledala.
„Mislila sam da ćeš se vratiti po mene na stijene sinoć“, rekla je.
„Oh, Rosa. Vratio sam se.“
„Ostavio si me tamo.“
„Izgovorila si mi neke grozne stvari.“
Rosa se ugrizla za usnicu. Galebovi su ih grakćući nadlijetali.
„Kad bih barem bila galeb, visoko iznad svih ovih sranja.“ Suze su joj se
kotrljale niz obraze.
„Dobro je. Nisi bila tako strašna, sumnjam da će se itko sjećati da te je noćas
vidio. Čak se i gazdarica činila poprilično pod gasom.“
„Mrzim ovo mjesto.“
„Ne mrziš, samo trenutačno mrziš samu sebe. Sve će biti u redu, obećavam ti.
Hajde, skloni se s hladnoće, skuhat ću nam kavu.“ Hot se nekako iskobeljao dok
je Rosa teturala i dalje umotana u poplun.
„Izgledaš kao pingvin“, zezao ju je Josh i uspio je izmamiti slabašan osmijeh.
„Ah, evo je, moja dobra stara Rosalar.“
„Nisam ja tvoja Rosalar.“
„Pa, da, to je očito. Ja sam, kako si ono rekla, mrtvo puhalo.“ Rosa se uhvatila
za glavu. „Oprosti. Tako mi je žao.“
Josh je svojim velikim rukama obujmio i nju i poplun. Naslonila je glavu na
njegovo rame.
„Nije dobro da pijem kad sam bijesna, zar ne?“
„Ne, Rosa, ali sve smo to već prošli i siguran sam da to nije posljednji put.
Možda da sljedeći put kreneš uzbrdo, umjesto nizbrdo? Barem će te Jacob u
Lobster Potu nasmijavati.“
„Upropastila sam ti doček Nove godine, zar ne?“
„Pa, ovaj ću doček sigurno pamtiti.“

64
 Knjige.Club Books

„Molim te, reci mi da se nisi upucavao Titch. Kad sam te vidjela kako je
ljubiš... ja sam...“
„Ti si... što?“
„Ma, nema veze.“
„Kunem ti se, uhvaćen sam na prepad. Gurnuo sam vrata kako bih ušao i
potražio te, a ona se doslovno bacila na mene, poput bogomoljke. Imaš pravo, nije
sasvim čista. A gdje si ti bila? Zamišljao sam da ću te zateći kako ravno u lice
mašeš onom štakom ozlijeđenoj, zajedljivoj djevojci.“
„Kakva je ono gadura, zar ne?“ Rosa je promijenila glas. „‘Ovakva sam zato
što si se upucavala mom dečku.’ Krava glupa.“ Josh je ustao pristaviti kavu. Kada
je ponovno sjeo, Rosa je sa sebe zbacila poplun, uspravila se u stolici i rekla:
„Josh, molim te, dodaj mi taj primjerak Gazette na trenutak.“ Jučer su našli
jedan primjerak na stolu u Lobster Potu; u svom pijanom stanju Rosa ga je samo
bacila na pod u dnevnoj sobi. Na naslovnici je pisalo:

NEPOZNATI POČINITELJ POBJEGAO S MJESTA NESREĆE U

COCKLEBERRYBAYU
Jasmine Simmonds, mjesto boravišta Chichester Terrase 10, London
W9, udarilo je motorno vozilo oko 17 i 30, 23. prosinca, u blizini
križanja Glavne ulice i Ulchester Roada. Vozilo se odvezlo s mjesta
nesreće, a policija nastavlja istragu.

„O, moj Bože, Josh, Luke odnosno Lucas, otišao je odavde baš otprilike u to
vrijeme. Misliš li da ju je upravo on udario - ako jest, zašto ne bi stao i pomogao
vlastitoj djevojci dok je ležala na cesti?“ Rosa je duboko uzdahnula, u šoku.
Intuicija joj je govorila da je bila u pravu.
„Nisi li rekla da ste popili bocu prosecca?“ sjetio se Josh. „Da, ali jednu bocu
na nas dvoje.“
„Rosa, to je svejedno previše za vožnju - a možda nije primijetio da je to bila
ona. Znaš kako je noću ovdje mračno.“
„Nije bitno je li shvatio koga je udario, svejedno je užasno. Zamisli ostaviti
nekoga da tako leži na cesti, ozlijeđen, u opasnosti od naleta drugih automobila.“
„Da, užasno je to, i zapravo me čudi što policija nije došla i tebe ispitati jer ti
bi mu bila glavni alibi.“
„Ali, zašto bi to učinili? Zacijelo ne misle da bi njezin dečko mogao biti glavni
sumnjivac.“
„Valjda, ali svejedno mislim da trebaš izraziti svoje sumnje.“
„Policiji, misliš? Nema šanse. Mislim da bi me Sheila protjerala iz grada kao
odmetnika ako bih se usudila petljati u život njezina ljubljenog sinčića.“

65
 Knjige.Club Books

„Ali, ispravno bi bilo tako postupiti“, Josh je bio uporan. „Mislim, što ti njemu
duguješ? Ništa. Lagao ti je od samog početka.“
„Ne. Neka se on sam nosi s vlastitom krivnjom, a gospodična nije poginula,
na kraju krajeva. I, budimo iskreni - to mi ne bi donijelo ništa dobro. On će se
uskoro vratiti u London i, uz malo sreće, više ga nikada neću sresti.“
„U redu, ali obećaj mi da ćeš ga se kloniti.“
„Obećavam.“

66
 Knjige.Club Books

PETNAESTO
POGLAVLJE

Stan je zjapio prazan i tih nakon što je Josh otišao. Rosa je toga jutra držala
Hotovu šapicu i mahala mu, a nakon toga je drijemala na kauču. Glava joj je
pucala. Zijevnula je i pogledala oko sebe. Odlučila je zadržati i stari kauč. Dat će
ga tapecirati, kupit će neke prekrivače u lijepim bojama i ukrasne jastučiće. No, o
tim je luksuzima mogla samo maštati dok ne proda ogrlicu i osigura neki
konkretan gotovinski iznos.
Budući da je bila gladna, otvorila je hladnjak. Nije bila raspoložena za
kuhanje, pa ga je zatvorila. Sa strane je stajala polovica smrznute pizze koju Josh
nije stigao ispeći kad je sinoć došao. Zacijelo je odmah zaspao jer se nije sjećala
ničega - točnije ničega poslije poljupca.
Bila je sretna što to nije spominjao. Ona i Josh nisu se ljubili. Istina, uživala
je u njihovim povremenim odnosima, ali to u njezinim očima nije značilo da su
bili u vezi, dok poljubac jest. Uostalom, nije željela vezu s Joshem. On je bio
njezin prijatelj - gotovo kao brat. Previše trezven za nju.
Natočila si je čašu mlijeka i ponijela pizzu u dnevnu sobu, pustivši usput Hota,
koji je cvilio, na krovnu terasu. Sjela je i zurila u zid, poželjevši da je ipak nabavila
televizor. Bila je mamurna, osjećala se prazno. Vrativši se u kuhinju spazila
je polupraznu bocu Jacka Daniel’sa. Bila je Nova godina - što drugo raditi na
Novu godinu? - a to će je i uspavati, pa će zaboraviti groznu proteklu noć.
Nekoliko sati poslije, probudila ju je Josheva poruka.
Stigao. Prateta Deirdre još uvijek živa. I ja sam - donekle. Sve u redu?
Rosa je bila iznurena i bilo joj je hladno. Zaboravila je zatvoriti vrata krovne
terase, što je bilo dobro za Hota, ali ne i za nju. Drhteći, krenula je u kupaonicu.
Dok je sjedila na zahodskoj školjki i mokrila, zaronila je glavu u ruke. Jučer je
bila tako entuzijastična u vezi s dućanom, ali danas je sve postalo nekako mračno.
Joshev savjet da „stane na loptu“ zvonio joj je u ušima. Naravno, bio je u pravu i
ona je znala da alkohol nije bio rješenje, ali sve je to bilo lakše reći negoli učiniti,
a danas je gospodin Jack Daniels bio njezin najbolji prijatelj.
Upravo je prala ruke kad je netko pokucao na vrata, a Hot ponovno počeo
lajati. Bacivši pogled u mutno showbiz zrcalo bilo joj je jasno da izgleda stravično.
Kosa joj je bila potpuno raščupana, a šminka od prošle noći razmazana oko očiju.
Prvotno je odlučila da neće otvarati vrata - ali tko god je to bio, očito nije
namjeravao otići. Brišući mrlje maskare ispod očiju i promućkavši u ustima malo
paste za zube, Rosa se polako spustila u prizemlje.

67
 Knjige.Club Books

Žmirkajući, još uvijek pripita, odškrinula je vrata.

„Rosa, ja sam, Lucas. Molim te, smijem li ući?“

68
 Knjige.Club Books

ŠESNAESTO
POGLAVLJE

Josh je po treći put pogledao mobitel: Rosa još uvijek ništa nije odgovorila.
Vjerojatno je nastavila spavati. Kratko će je nazvati prije spavanja. U svojoj kući,
blizu Whitechapel Roada, ušao je u njezinu sobu i nasmiješio se fotografiji gologa
muškarca snimljenog s leđa, koju je inzistirala da kupe na štandu u Old
Shoreditchu.
Rosa je ponekad bila pravi davež, ali već mu je nedostajala njezina živost,
njezina energija. Bila je poput divlje zvijeri. Lijepa, ali neobuzdana. Josh je znao
da se Rosa Larkin nije mogla pripitomiti. Ona je morala biti slobodna i snalaziti
se sama. Samo će poslije provjeriti je li sve u redu i bez obzira na svoje osjećaje
prema njoj, pustit će je na miru neko vrijeme.
Zavalio se na kauč i mijenjao programe na televiziji, kadli se prisjetio
poljupca s Titch. Potajice je i on u njemu uživao. Ne zato što je u pitanju bila
Titch, već zato što je bio muškarac, imao je svoje potrebe, a već ih zaista dugo
nije pošteno zadovoljio.

69
 Knjige.Club Books

SEDAMNAESTO
POGLAVLJE

„Imam posla, Luke, Lucas, tko god da jesi“, umorno je rekla Rosa.
„Imaš posla? Nitko nema posla na Novu godinu - i sretna nova i tebi.“ Hot
mu je njuškao cipele. „I gospodinu Kobasici, naravno. Samo, sutra se vraćam u
London i želio sam te pozdraviti.“
„Eto - pozdravio si me.“ Pošla je zatvarati vrata.
Gurnuo je nogu u dovratak kako bi je spriječio. „Rosa, molim te, nemoj biti
takva.“
Rosa je promatrala njegovo privlačno lice i uske traperice. Pomislila je na
Jasminine stisnute usnice koje su je optuživale da se nabacivala njezinu dečku.
Bila je mamurna i napaljena, pa je čak i požalila što to nije bila istina.
„No, uđi onda, ali samo na pet minuta - i ne očekuj nikakve izljeve
gostoprimstva. Valjam se u neredu i nisam najbolje volje.“
Zureći u njezinu prćastu malenu stražnjicu dok se penjala stubama, Luke se
nacerio. Njezin ga je vatreni, hazarderski pristup strahovito palio.
Rosa si je natočila još jedan viski s kolom. „Jesi li za piće?“
„Zbilja? Ne, hvala.“ Sjeo je. „Novi kauč - lijepo. To ti je dečko kupio?“
„On mi nije dečko.“
„Tip je u formi. Mislio sam da će me odalamiti kad mi je rekao da maknem
kombi, na Štefanje.“
„Molim?“
„Da. Parkirao sam kombi na tvoje parkirališno mjesto. Rekao sam mu da sam
želio razgovarati s tobom. Zar ti nije spomenuo?“
„Naravno da jest“, lagala je, „ali zašto bih željela razgovarati s tobom nakon
onoga što si mi učinio?“
Luke je ispružio ruku i položio je na njezino rame. „Rosa, smiri se.“
Nije mogla ostati smirena sad kad je saznala da joj je Josh prešutio kako je
vidio Lucasa vani iza kuće. Nije joj trebao zaštitnik. Otresla je njegovu ruku.
„Što hoćeš? Ispljuni to, podvući rep i idi kući onoj kučki koju nazivaš
djevojkom.“
„Ajme.“
„Što ajme’? Ti si taj koji me je napio, izvlačio informacije iz mene, a onda
rastrubio cijelom jebenom gradu.“ Frknula je. „Zbog ovoga će svi drhtati od
uzbuđenja još tjednima. To jest, ako se ne sjećate prometne nesreće.“
70
 Knjige.Club Books

Luke je djelovao kao da mu je nelagodno. Listao je.

„Samo sam ti se došao ispričati za sve. Vjerojatno ti je jasno da moja majka
nije tip žene koji trpi prigovor i - mislila je da ti zapravo pomaže jer mi je rekla
da ti ne naplatim mnogo.“
„Kako ste jebeno obzirni.“
„Nitko nije nastradao i, s pozitivne strane, sad će se svi sjatiti u tvoj dućan da
vide što ćeš prodavati, jednom kad ga otvoriš.“
„Samo me je trebala pitati. Rekla bih joj kad bih bila spremna.“
„Sheila Hannafore ne čeka nikoga, to moraš znati. Moj tata sada zbilja počiva
u miru.“
Pružio joj je ruku i pritom joj prstom pogladio dlan. Istog je trenutka njome
prostrujala iskra požude.
„Kad smo već kod stradanja, grozno je to što se dogodilo tvojoj djevojci“,
rekla je, povlačeći ruku. „Zacijelo se strašno bojala, ostavljena onako sama na
cesti...“
„Eh... da. Ali, bit će dobro. Operirali su je u bolnici u Ulchesteru, fiksirali
kost. Ako bude pazila, bit će šest tjedana u gipsu pa fizioterapija. Rosa, što se toga
tiče...“
Srknula je piće dok je Luke nastavio govoriti.
„Izgleda da sam baš bio otišao odavde kad se nesreća dogodila. Pa, ako te
slučajno netko bude pitao, možeš li reći da nisam otišao prije šest? Vidio sam
policijsko vozilo, a pošto smo pili onaj prosecco, nisam želio na alkotest, pa sam
se vratio ovdje i parkirao na skrovito mjesto.“
Molećivo je gledao u Rosu. „Znam da je to bilo kukavički, ali tada još uvijek
nisam znao da je to Jasmine ležala na cesti.“
„Zašto bi cijelo vrijeme ostavio kombi ovdje?“
„Zato što sam lagao da bih si spasio dupe od optužnice za vožnju u pijanom
stanju i rekao da sam došao vlakom iz Paddingtona i da sam mislio maminim
autom otići po Jas na stanicu. Shvatio sam da što više lažem, to više ispadam kriv.
Čak sam i sad parkirao iza parka. Mislim se iskrasti do njega kad padne mrak jer
tada definitivno neće biti policije u vidokrugu.“
Sve je to zaista zvučalo vrlo uvjerljivo i bio je ljubazan prema njoj danas,
unatoč tome što je došao utvrđivati činjenice. Kako bilo, oboje su bili premazani
svim mastima, pa se, barem za sada, suzdržala od osuđivanja.
Lucas je sjeo pokraj nje na kauč.
„Znam da mnogo tražim, Rosa. Male su šanse da će policija doći tebe
ispitivati, ali za svaki slučaj, može? Pa, pogledaj kako sam ti jeftino popravio
cijevi!“ Pogledao ju je ravno u zelene oči obrubljene razmazanom šminkom i
nježno joj položio ruku na lijevo bedro.

71
 Knjige.Club Books

Rosa je odmaknula njegovu ruku, pa prešla svojom preko njegovih prsa.

Nježno ga ogrebavši dok je to činila, prošaptala je: „Nećemo nikome reći.“
Hitro joj je skinuo džemper preko glave, otkrivši ukrućene bradavice.
Nije nosila donje rublje, nije se oprala od jučer i nije ju bilo briga. Proteklih
ju je nekoliko dana povrijedilo, bio joj je potreban dodir, a iz iskustva je znala da
je momak poput Lucasa znao točno što joj je trebalo.
Uzevši kondom koji je strateški sakrila pod jastuk na kauču kad je došao,
skinula je tajice i otkopčala mu hlače.
„Nikome ni riječi, ha slatki Luke?“ mrmljala je, stavivši mu prst na usne.

72
 Knjige.Club Books

OSAMNAESTO
POGLAVLJE

Prvi radni dan u godini donio je kišu i vjetar, koji je tako bučno zavijao oko krovne
terase da je Rosu probudio iz sna, a Hot je nervozno cvilio. Vidjela je bijele
krijeste valova na pučini, a vjetar je prigušio čak i kriku galebova koji su se s
mukom uspinjali prema sivom nebu.
Začudo, unatoč još jednom mamurluku, Rosa se probudila dobro raspoložena.
Nije nimalo žalila što je spavala s Lukeom. Seks je bio dobar i nitko nije mogao
saznati. On je bio taj koji je varao, ne ona. Ispriča li Joshu što se dogodilo, ništa
se dobro neće izroditi iz toga, posebice jer mu je bila obećala da više nikada neće
vidjeti Lucasa. Rosa je sve što se dogodilo potisnula. Ako bi ga ikada ponovno
srela, nijedno od njih dvoje ne bi spomenulo bježanje s mjesta nesreće ili
neobvezni susret intimne prirode.
Nakon što su se Hot i ona najeli, dobro se umotala jer je vani bilo jako hladno.
Jadni jazavčar već danima nije bio u poštenoj šetnji. Rosa je oduvijek smatrala
pretjeranim oblačiti psiće u malene kapute, ali sada kada se namjeravala obogatiti
prodajući potrepštine za kućne ljubimce, možda bi trebala istražiti što bi mu
pristajalo. U svakom slučaju, jadničak će se danas smrzavati.
Na uglu ulice, u smjeru plaže, snažan nalet vjetra gotovo ju je prikucao uza
zid. Zgrabila je uplašenog Hota u naručje.
„U redu je, maleni“, rekla mu je. „Idemo prema zaljevu, tamo je možda
zavjetrina.“
Valovi su se razbijali o obalu, najveći koje je vidjela otkako je bila ovdje.
Rosa je zabacila glavu da osjeti kišu na licu i upije veličanstveni bijes majke
prirode. Trebala je razbistriti misli nakon svega što se dogodilo proteklih dana i
ovakvo joj je vrijeme došlo kao naručeno.
Spustila je Hota i smijala se dok je lovio komadiće granja i smeća što ga je
vjetar posvuda raznosio. Svaki komadić koji bi Rosa pokupila i vratila u kantu za
smeće, vjetar bi uskovitlao i ponovno rasuo.

Osjetila je olakšanje dok su se vraćali plažom u suprotnom smjeru jer vjetar više
nije puhao izravno u njih. Kiša joj je, doduše, i dalje padala u oči, pa je podigla
ruku ne bi li zaštitila lice od onoga što se sada pretvaralo u komadiće leda. Hot je
drhturio uz njezinu nogu, pa ga je podigla i ušuškala u svoju jaknu.

73
 Knjige.Club Books

Zamagljena vida, primijetila je kako joj se netko približava, optimistično

otvarajući kišobran koji se istoga trena od vjetra izokrenuo naopako, gotovo
odnoseći i ženu koja ga je držala, poput kakve Mary Poppins.
Kada se žena približila, Rosa je prepoznala srebrnastobijelu kosu Sheile
Hannafore, mokru poput štakorova repa.
Gazdarica je stala i progovorila, ali morala je nadglasavati zvukove prirode
kako bi je čula, a čak je i tada bilo teško razlučiti što je govorila.
„Nisam očekivala da ću te u dogledno vrijeme vidjeti, pa sam odlučila
iskoristiti priliku. Evo, uzmi ovo.“ Dodala je Rosi omotnicu. „Zašto ne dođeš gore
i osušiš se uz vatru?“
Iako je željela izbjeći bilo kakav razgovor s tom ženom, Rosa je sada već bila
posve promrzla i mokra, a Hot joj je na grudima drhtao od hladnoće, pa je krenula
za Sheilom prema pivnici. Prije nego što je ušla, zastala je na trijemu i otvorila
omotnicu. U njoj je bilo sto dvadeset funta u novčanicama po deset.
. „Imaš kave na šanku, dušo. Posluži se i uzmi sušeno svinjsko uho za
malenoga. Skini tu jaknu i objesi je, prije nego što promrzneš do kosti. Evo i
ručnik za Hota.“
„Hvala. I... hvala što si mi vratila novac.“
„Rosa, ja možda jesam staro zabadalo koje živi po svojim pravilima, ali nisam
lopuža. Nisi odsjela ovdje dvije noći koje si platila.“
„Ali, sumnjam da si ih naplatila nekome drugome, pa...“
„Obično ne iznajmljujem sobe tijekom Božića, dok mi je obitelj tu.“ Počela
je skidati mokru odjeću sa sebe, rekavši: „U redu je, ne brini se.“ Zatim: „Dobro,
baš sam počela mijesiti kruh, bolje da se vratim poslu. Uzmi si još kave, ako
želiš.“ Rosa je znala da je to najbliže isprici što se mogla nadati od Sheile
Hannafore, pa bi joj bilo bolje da je prihvati. Možda to nije bio „normalan“
pristup, ali, na kraju krajeva, što je uopće bilo normalno?
Hot se osušio i zadovoljno cvilio šapama štiteći i proždirući svoju poslasticu.
Rosa je odjenula svoju vlažnu jaknu i krenula prema vratima, užasavajući se
uspona prema dućanu. Ni Hotu se nekako nije dalo krenuti, pa je povlačio
povodac, pokušavajući je odvući u smjeru kamina. Upravo se tada za
šankom pojavila Sheila.
„Što ćeš uopće prodavati u dućanu?“ izravno ju je upitala.
„Otkrit ćeš sama, ako se malo strpiš“, rekla joj je Rosa uz osmijeh, „ali,
sigurna sam da ćeš, što god to bude, ti prva saznati.“
Sheila je uzvratila osmijehom, znala je prepoznati kad bi se namjerila na sebi
ravna. „Ugodan ti dan želim, Rosa. Utorkom organiziramo kviz, ako te zanima.
Skupi se dosta mladih ljudi.“
„Vidjet ću.“

74
 Knjige.Club Books

Rekavši to, Rosa se uputila uzbrdo po nevremenu, boreći se da se dočepa

svoga doma. Kakva majka, takav sin, pomislila je. Sheila Hannafore nije se
zapravo željela pomiriti s njom. Znala je da je njezin sin kriv i da mu je Rosa bila
jedini alibi.

75
 Knjige.Club Books

DEVETNAESTO
POGLAVLJE

Rosa je taman zatvorila vrata za sobom, kad ju je nazvao Josh. „Pa, jebote, već
sam se pitao jesi li živa.“
„Oprosti, noćas sam zaspala kao klada, a jutros sam izvela Hota u šetnju po
plaži. Danas vjetar puše kao lud.“
„Dobro. U redu. Onda, osjećaš li se danas bolje u vezi sa životom općenito?“
„Koji trijezan dan i bit ću kao nova. Sheila Hannafore me baš bila zaskočila
na plaži, gotovo se ispričala i vratila mi sto dvadeset funta za sobu koju nisam
koristila.“
„To je najmanje što je mogla učiniti. Je li se onaj njezin kreten od sina vratio
u London?“
„Ovaj... nisam pitala, ali vjerujem da jest.“ Rosa je pokušavala izbiti iz glave
sebe i Lukea u divljem klinču na kauču.
„I bolje mu je da jest. Vrijeme ti je da se usredotočiš na sebe i svoj dućan.“
„Da. Popodne će mi uvesti bežični internet, pa ću iskopati stari laptop koji si
mi dao i baciti se u potragu za robom. Već sam na mobitelu pretraživala
najbizarnije dodatke za kućne ljubimce. Što kažeš na pokrivalo za guzu u obliku
cvijeta?“
„Što?“
„Ukratko, riječ je o plastičnom cvijetu koji zatakneš na pseću guzu kako bi
sakrio šupak.“
Josh se nasmijao. „Bolesno.“
„Mislila sam i sebi nabaviti jedan.“
Nasmijao se još glasnije. „Još bolesnije. Uglavnom, odlično da si se bacila u
istraživanje. Mislio sam da bi možda trebala organizirati okupljanje povodom
otvaranja, obavijestiti Gazettu“
„To je sjajna ideja.“
„Ponekad i meni takve padnu na pamet. Dobro, ti nastavi s istraživanjem. Ja
sam do kraja ovoga tjedna na konferenciji, pa se nećemo često čuti.“
Josh je prekinuo vezu i zavalio se u uredskom stolcu. Rosa vjerojatno neće
primijetiti da se trudio ne zivkati je kako bi joj pružio priliku da se sama snalazi.
Morao ju je pustiti da se osamostali.
Nakon vruće kupke, Rosa je navukla čistu odjeću. Sada, kada su prošli i Božić
i Nova godina, sve se činilo tako stvarno. Pregledala je zalihe u hladnjaku i po

76
 Knjige.Club Books

ormarićima pa se zaputila u samoposlugu. Upravo je bila na ulazu, kad ju je

netko dozvao s uzbrdice.
Jacob je imao pune ruke posla. Sređivao je košare s maćuhicama, koje su
krasile pročelje njegove pivnice. Vjetar ih je dobro razbacao. Kada mu se
približila, primijetila je da je to činio skakućući. Hot je njuškao oko obližnjih
klupica.
Jacob je bio veoma privlačan muškarac u ranim četrdesetima. Njegova tamna
kosa prošarana sjedinama bila je besprijekorno stilizirana, čak je i trenirku i
džemper nosio u svom jedinstvenom stilu. Povrh svega, gips na evidentno
ozlijeđenom stopalu bio je u trendovskoj crnoj boji.
„Sretna ti Nova godina.“
„Sretna Nova, Jacobe.“ Pokazala je na njegovo stopalo. „Nemoj mi reći da je
fantomski cestovni razbojnik iz Cockleberry Bay a ponovno napao.“
„Ne“, Jacob se glasno nasmijao, uviđajući koliko mu je ova živopisna
djevojka već bila prirasla srcu. „Uganuo sam gležanj dok sam na novogodišnjoj
proslavi, glumeći Betty Turpin, izvodio Macarenu u štiklama od deset
centimetara. Raffaele mi je rekao da sam se trebao držati niskih cipela kakve je
ona obično nosila, ali draga moja, ja zbilja nemam dobre listove za
nisku potpeticu. Bio sam užasno ljubomoran na njegov kostim Bet Lynch, s
vlasuljom, sisama i visokim petama.“
Rosa nije mogla suzdržati smijeh. „Oprosti“, rekla je bez daha.
Jacob joj je stavio ruku na rame. „Smijeh je, draga moja, najbolji lijek. Uh,
poslušaj malo doktora Jacoba.“ Nespretno se namjestio da sjedne na jednu od
klupa. „Tako je već bolje.“
„Daj da ti pomognem. Ti drži njega.“
Predala mu je Hotov povodac i nastavila njegov posao, presađujući maćuhice
iščupane iz korijena i bacajući lišće i ostali otpad što ga je vjetar nanio u košare.
„Rosa, dušo, nešto bih te pitao. Nije mi to do sada palo na pamet i jasno mi je
da se sigurno sada baviš mišlju kako pokrenuti svoj dućan, ali jesi li možda nekada
konobarila?“
„Je li papa katolik? Naravno da jesam.“
„Odlično. Stvar je u tome da trenutačno ne bih smio predugo stajati na
nogama pa bi nam dobro došla pomoć. Moja sestra Alyson, koju si neki dan
upoznala, može se snaći u siječnju bez mene jer nema ni žive duše u ovo doba
godine, ali ne mogu od nje očekivati da radi i tijekom godišnjeg. Što kažeš da nam
uskočiš nekoliko večeri? Samo od šest do jedanaest srijedom i petkom. Platit ću
ti četrdeset funta u gotovini po smjeni, plus napojnice.“ Rosa je zastala da
promisli. Bila se zaklela da neće tražiti dodatni posao, ali s obzirom na to da još
uvijek nije bila prodala ogrlicu, to bi imalo smisla. Usto, pružila bi joj se
prilika upoznati nove ljude i možda reklamirati otvaranje dućana.
„U redu, ali samo privremeno, ako se slažeš.“
77
 Knjige.Club Books

„Da, da, naravno. Rekli su da se gips skida nakon šest tjedana, ali ako
nastavim vježbati, mislim da ću ga skinuti za četiri.“
„Onda, kad bih počela?“
„Ako bi mogla već sutra, to bi bilo fantastično. Mogu sjediti iza šanka s tobom
i pomagati ti.“
„U redu onda, dogovoreno.“
„Baš si draga, Rosa, to će nam mnogo pomoći.“
„Smije li i Hot doći?“
Jacob ga je mazio ispod stola. „Naravno. Imamo i mi dva psića, zovu se Ružni
i Pongo, dva najljepša mopsa na svijetu. Hot će imati društvo za igru.“
„Slatko. Mnogo ti hvala, Jacobe, jedva čekam upoznati tvoje krznene bebice.“
„Ružni, Hot i Pongo, zvuči kao boy bend“ Jacob je zgrabio svoju štaku,
pretvarajući se da je mikrofon. „Hvala ti i na pomoći s maćuhicama.“ Nije si
mogao pomoći da ne usuče obraze dok je izgovarao riječ „maćuhice“. „Jedno
grande hvala.“ Zbilja je bio urnebesan. Rosa je na krilima sreće i
veselja odlepršala do samoposluge. Dodatan izvor zarade svakako će joj dobro
doći, a već je odlučila da će Ružni i Pongo biti prvi na popisu uzvanika na
otvorenju njezina dućana.
Mary je stajala za pultom. Nasmiješila se kad je ugledala Rosu. „Sretna ti
Nova godina, dušo.“
„I tebi, Mary. Nisam zaboravila da ti još nisam vratila pladanj. Kad smo kod
toga, hrana je bila vrhunska. Prava gozba. Ispričavam se, došao mi je prijatelj u
goste na nekoliko dana, pa nisam stigla svratiti da vratim pladanj. Mislila sam da
ću te možda vidjeti na dočeku u pivnici.“
„Oh, Rosa, ja ne pijem. Zapravo, rijetko uopće izlazim. Možeš li kasnije
svratiti? Znam da bi te baka voljela upoznati.“
„Pa...“ Rosa se planirala kod kuće izvaliti na kauč i pretraživati internet u
potrazi za stvarima za dućan, ali Mary je inzistirala.
„Ne moraš se dugo zadržati, samo popij čaj s nama.“
„Dobro, onda.“
„U pet mi završava smjena, može onda u pet i trideset?“
„Savršeno. Vidimo se onda.“

78
 Knjige.Club Books

DVADESETO
POGLAVLJE

Kada je Rosa neodlučno pokucala na vrata Cockleberry Covena, bila je uzbuđena,

a dijelom i prestravljena od prizora koji bi je mogao dočekati. Nikada joj
nadnaravno nije bilo privlačno, a gatanje je smatrala lakim načinom da se od
naivnih, labilnih ljudi izvuče novac.
Primijetila je da je plavo-bijeli znak na kući imao naslikanog i malenog
morskog konjica. Kristali su se također promijenili od zadnji put kad je tu prošla,
pomislila je.
No, ona nije došla na gatanje nego popiti šalicu čaja, vratiti damama pladanj
i upoznati staru Queenie Cobb, iako, sam Bog će ga znati zašto je Mary toliko
inzistirala da je upozna. Možda samo da si skrati vrijeme? Ako nije pila, što li je
koristila za opuštanje?
Čula je Mary kako kašlje dok je prilazila vratima. Otvorila ih je i rekla: „Bok,
Rosa“, pa uprla pogled u pod. „Nisi dovela Hot Doga?“
„Ostao je kod kuće. Nisam znala kakav je Merlin u društvu pasa jer, da budem
iskrena, Hot baš nije najbolji s mačkama. Evo vaš pladanj, da ne zaboravim.“
„Hvala. Hajde, uđi.“
Rosi se činilo da Mary hoda poput onoga pingvina, dok je prebacivala težinu
svoje krupne siluete s lijeve noge na desnu.
Ulazna vrata vodila su ravno s pločnika u natrpanu dnevnu sobu. U kutu je
bio maleni televizor i zeleni dvosjed udobnog izgleda; preko fotelje u dugom kutu
bio je prebačen crni prekrivač s motivima Sunca i Mjeseca. Ispred fotelje stajao
je izlizani tabure. Polica iznad kamina svijetlila je sjajem dvadesetak svijeća. Na
svaki su se zid naslanjale police ispunjene mnoštvom ukrasa i redovima starih
knjiga uvezanih u kožu. Iznad staromodnog čipkastog zastora visio je lijepi,
pernati hvatač snova.
Rosa je slijedila Mary u veliku kuhinju u čijem je središtu bio stol prekriven
crnim stolnjakom i stolice s obje strane. Unatoč starosti kuhinjskih elemenata
Formica i originalne mramorne radne ploče, kuhinja je bila besprijekorno čista.
„Isprva su bile samo dvije prostorije u prizemlju i dvije na katu. Imali su
metalnu kadu i vanjski zahod kad se baka tu uselila. Kad se moja mama rodila,
Ned - znaš, Ned koji je bio vlasnik tvog dućana - napravio nam je kupaonicu.
Tako da sada imamo tri prostorije dolje i dvije spavaće sobe na katu.“
„Tvoja mama i dalje živi u blizini?“ upitala je Rosa. Priče su je fascinirale.
„Umrla je.“
79
 Knjige.Club Books

„Oh, Mary, tako mi je žao. Zacijelo si bila veoma mlada.“

„Nikada je nisam vidjela. Umrla je tijekom poroda.“ Mary je zabacila glavu
kako bi zadržala suze. Slabašnim je glasom izustila: „Svakoga mi dana nedostaje,
iako je nikada nisam upoznala, ako to ima smisla.“
„Savršeno ima smisla. A tvoj djed?“
Mary je pročistila grlo i rekla: „Nikada ga nisam upoznala. Baka me je
othranila. Zato sam sada ovdje. Mislila sam da je sa svoje devedeset i tri godine
usporila i da će joj biti potrebna moja pomoć, ali... pa, vidjet ćeš i sama.“ Njezin
hihot pretvorio se u dugotrajan napadaj kašlja.
Rosa se nije usudila dalje postavljati pitanja. Ni u najboljim trenucima nije se
znala nositi s emocijama, ali barem neće morati iskusiti tugu zbog gubitka majke,
barem ne u tradicionalnom smislu.
Spasio ju je zvuk vodokotlića jer Queenie Cobb upravo se pojavila iz
kupaonice. Nosila je tamne naočale.
„Mary, dosta bi bilo tih sentimentalnih priča. Rosa to ne mora slušati.“
Kada bi riječi ubijale, Rosa je pomalo nervozno pomislila, Queenina unuka
upravo bi se borila za posljednji dah.
Staričino lice bilo je izbrazdano dubokim borama, a koža izrazito smeđa.
Usnice su joj bile ispucale, a duga sijeda kosa bila je svezana u punđu na potiljku.
Rosi nije bilo jasno zašto je nosila tamne naočale po kući.
„Zdravo. Znači, vama trebam zahvaliti što ste mi pomogli ući u kuću neku
noć“, rekla je Rosa.
Starica je odmahnula glavom. „Zabunila si se, dušo. Ja ovu kuću mogu
napustiti samo u vodoravnom položaju.“
Mary se brzo ubacila: „Bakin vid toliko se pogoršao da je gotovo slijepa.
Rosa, jesi li za čaj?“
„Mogu ti čitati iz listića, ako hoćeš?“ Starica se namjestila u jednu od stolica
za kuhinjskim stolom, ispustivši pritom vjetar ispod svoje slojevite suknje.
„Oh, ne, ne treba“, brzo je odgovorila Rosa. „Takve me stvari previše ne
zanimaju.“
„Ne moraš se bojati.“ Queenie je zgrabila Rosinu ruku. „Znaš da se ne treba
bojati ničega osim straha.“
Rosa je imala osjećaj da starica ne prihvaća „ne“ kao odgovor. Queenie je
pokazala na stolicu nasuprot sebi.
„Hajde, dušo, sjedi.“
Zadihana, Mary je donijela čajnik na stol. Izvukla je visoku stolicu bez
naslona i stropoštala se na nju, a golema stražnjica pritom joj se prelila s obje
strane stolice.
„Daj da ja tu sjednem“, Rosa je bila uporna.

80
 Knjige.Club Books

„Ne, ne. Ti si naša gošća i to ne dolazi u obzir.“

Šalice nisu imale drške, pa je Queenie svoju drhtavim rukama prinosila
ustima, rekavši: „Pravo je osvježenje kad se u gradu pojavi novo lice. Mladi
obično pobjegnu čim dovoljno odrastu. Kažu da im je tu dosadno. Ali, ti imaš cilj.
Ti možeš ostati.“
„Oh.“ Ovo Rosu baš i nije razveselilo, ali nije ni morala zauvijek ostati u
Cockleberryju, samo pokrenuti poslovanje dućana, zaraditi nešto novca i zatim
predati radnju u ruke nekom tko će to zaslužiti.
„Dotty je bila moja prijateljica, znaš. Barem neko vrijeme, u svakom slučaju.
Sve dok...“ Starica je uprla pogled u strop.
„Dotty?“ upitala je Rosa.
„Dorothea, iz malenog dućana“, Mary je dodala.
„Aha, tako.“
„Nedova žena“, dodala je Queenie.
„Hajde, bako, razgovarajmo o nečem drugom. Rosa ne mora sve to slušati.“
Sada je bio red na Mary da pokuša promijeniti temu. Rosa nije shvaćala što
je Mary toliko uzrujalo. Naravno da je baku uznemiravalo to što je izgubila
prijateljicu. Rosu su zanimali detalji iz života njezina prethodnika i iznenadila se
što dosad nitko nije spominjao Dotty.
„Bila je krasna žena. Kakva šteta...“
„Bako!“ prasnula je Mary.
„Onda, što su Ned i Dotty prodavali?“ Rosa je pokušala popraviti
raspoloženje.
„Sve i svašta, zapravo. To je bio čaroban dućan. Ako ti je trebao konac za
šivaću mašinu ili ti je otpala peta na cipeli, pa čak i kad ti je trebalo mlijeka u
zadnji tren, Dotty je uvijek imala svega. Kada je...“ Queenie je duboko uzdahnula.
„Kada je umrla, on je nastavio voditi dućan, što bi ona i željela.“
„To je lijepo.“
Queenie je nastavila: „Prije nego što se ta vražja samoposluga otvorila, imali
smo dvije mesnice, ribarnicu i cvjećarnicu. Sigurno si primijetila da sada imamo
samo jednog mesara, Alfieja Daviesa. On je nastavio posao svoga staroga oca
Billa, po mome mišljenju, ne toliko uspješno, ali svejedno uvijek kod njega
nabavljamo svježe meso, je li tako, Mary?“
Mary je kimnula.
„Zapravo nisam željela da se Mary zaposli u toj samoposluzi, ali sila Boga ne
pita, znaš, Rosa. Pa tko bi želio po cijele dane biti zatvoren u četiri zida sa
staricom poput mene?“ Queenie je ispružila ruku preko stola i položila svoje
koščate prste na Rosino lice. Opipala ga je i zaustavila se na ožiljku: „Sada
vidim“, promrmljala je sebi u bradu, a zatim glasnije rekla: „Jako si lijepa, zar
ne?“
81
 Knjige.Club Books

„Oh, bako, stvarno“, Mary se snebivala od neugode. Rosa, koja nije bila
sigurna kako reagirati, nastavila je čačkati listiće čaja što su joj zapeli među
zubima. Queenie se bacila na njezinu šalicu čim je ispila čaj.
„Daj da pogledam“, rekla je. Rosa se nije usudila pitati kako je mogla gledati
u listiće čaja kad ništa nije vidjela. Ne skidajući tamne naočale, kao da joj je
pročitala misli, Queenie je promrsila: „Mogu opipati obrise.“
U tom trenutku Rosa je protrnula od straha kad je kroz otvor u vratima uletio
najveći mačak kojega je vidjela u životu. Uputio se ravno do zdjelice na podu,
malo pojeo, a potom bez znaka upozorenja skočio u njezino krilo, zbog čega su
joj koljena zaklecala, a dlake joj poletjele u usta.
„Merline, silazi“, Mary ga je pokušala otjerati s pomalo uznemirene Rose,
koja je brisala mačje dlake, kao i listiće čaja, s usta.
„Sviđaš mu se“, nasmiješila se Queenie. „Znaš, životinje dobro procjenjuju
ljude.“
Merlin je proizveo smiješan, negodujući zvuk pa se uputio prema košari u
kutu kuhinje i počeo se zvučno lizati.
Starica je kružnim pokretima pomicala ruke po Rosinoj šalici, kadli je
iznenada ispustila zvuk koji je bio napola siktanje, napola jauk, zbog čega je
Merlin zaglušujuće mijauknuo, a Rosa gotovo iskočila iz kože.
„U redu je, Rosa“, prošaptala je Mary. „Oboje to svaki put naprave.“
Pomislivši kako bi vjerojatno lakše bilo pobjeći iz logora Colditz nego
odavde, Rosa je ostala nepomično sjediti, iščekujući što će joj biti rečeno.
Queenie je spustila pogled na Rosinu šalicu. Zatim je preko stola primila Rosu
za ruku.
„Vidim papire, hrpu papira.“ Queenie je načas oklijevala, kao da je čekala da
Rosa nešto kaže. „Uvijek zapamti da je za sve kriva ljubav. Sirene to znaju.“
Queenie je pustila njezinu ruku i nastavila: „Tamnokos i uglađen, a pokvaren.
Ali, ovaj put nije on kriv...“ Ponovno je počela vrtjeti šalicu u rukama. „Vidim
mnogo životinja.“
Rosa se sada već isključila. Mary je očito netko ispričao za Lucasa i bilo je
očito da je voljela životinje, s obzirom na to da su svi vidjeli koliko joj je Hot
značio.
„Nemoj da te visoki zavara...“ upozorila ju je starica.
Ako je to bio Josh, mislila je Rosa, onda je znala da su ovo gluposti. Josh joj
nikada ne bi lagao. Iako, istini za volju, nije bio spomenuo da je vidio Lucasa onaj
dan, a ona ga je zaboravila pitati zašto je to prešutio. Starica je brzo nastavila:
„Rosa, oslobodi svoju energiju i tvoji anđeli će te voditi. Vjeruj u sebe i sreću
ćeš naći. Jedi dobro, ali manje pij. Mnogo manje.“
Mary je sada sjedila kao skamenjena; čak se i Merlin skutrio u drijemežu s
jednim otvorenim okom. Ali, stara gospođa Cobb još uvijek nije završila, a čuvši

82
 Knjige.Club Books

kako se Rosa meškoljila u stolici, povikala je: „ČEKAJ!“ Ovaj put i Mary je
poskočila. „Ne brzaj sa zaključcima.“
Odjednom je otvorila oči i zagledala se ravno u Rosu. Utišala je glas.
„Čeka te svijetla budućnost, dušo moja. Nemoj je upropastiti.“
„Očito se moram kloniti tih muškaraca“, reče Rosa otegnutim glasom.
„Rosa, zar sam ja spomenula neke muškarce?“
Iako nije bila sigurna je li to bilo ispravno, Rosa je zahvalila Queenie i
nesigurno priupitala je li što dužna.
„Rosa, molim te, naravno da ne. Ja sam te pozvala na ovo. Ali, kad budeš
spremna, Merlinu će dobro doći novi povodac.“
„Ja... što, povodac? Za mačka?“
„Da, moja Mary ponekad ga vodi u šetnju. On to zbilja obožava.“
Mary je žustro kimala glavom.
„Dobro onda, Merlin će dobiti najbolji povodac za mačke koji se može naći.
Kako ste znali da razmišljam o prodaji potrepština za kućne ljubimce?“
„Zar sam to rekla? Mislim da nisam. Hajde, dosta je bilo pitanja, djevojko
draga. Reci samo da uskoro odlaziš jer mi se stvarno prispavalo.“
„Bako!“
„Pst, Mary, šuti. Znaš koliko me ovo iscrpljuje.“
Rosa je ustala. „Sve je u redu, zaista. Ionako se moram vratiti Hotu.“
Queenie Cobb polako je ustala. Položivši obje ruke na stol pred sobom ne bi
li se učvrstila, tiho je rekla: „ Ako pronađeš ogrlicu, nemoj je prodati, Rosa.“
Rosa je sada stajala širom otvorenih usta. „Ali... kako...?“ Starica joj je
priprijetila prstom. „Drži je na sigurnom mjestu i nikome je ne spominji.
Nikome.“
Osjetivši olakšanje kad se vratila u svoj stan, Rosa je odmah ispekla omlet sa
sirom, navukla pidžamu i sklupčala se na kauču s Hotom i laptopom.
Prisjećajući se gatanja iz listića čaja, morala je priznati da je njezina nevjerica
bila poljuljana. Kako bi, zaboga, Queenie Cobb mogla znati za ogrlicu - i zašto
nije smjela prodati ni nju, ni dućan?
Umorna od previše razmišljanja, utipkala je riječi „mačka“ i „povodac“ u
Googleovu tražilicu i zaprepastila se brojem ponuđenih rezultata. Odlučila je da
više neće razmišljati o onome što je Queenie Cobb rekla. Ona, Rosa Larkin, bila
je sasvim sposobna upravljati vlastitom sudbinom i to je bilo to.

83
 Knjige.Club Books

DVADESET I PRVO
POGLAVLJE

Kada je Rosa stigla u svoju prvu smjenu, u pivnici nije bilo nikoga. Raffaele je
izašao pozdraviti je. Bio je privlačan - od glave do pete skupih Guccijevih cipela,
i da nije bio gay Rosa bi se definitivno zapalila za njega. Imao je tamnu kosu i
bio otprilike iste visine kao Lucas, s licem toliko slatkim da bi ga čovjek poželio
uštipnuti za obraze.
Kada je progovorio, Rosa je opazila da ima lagani talijanski naglasak. Potom
se sjetila svega što se događalo tijekom pijanog poslijepodneva na Staru godinu.
Jacob joj je rekao da je na razgovoru za posao šefa kuhinje pitao Raffaelea bi li
želio živjeti iznad gostionice. Raffaele je pristao, ne naslućujući da će useliti
ravno u Jacobov stan. Nasreću, Jacobova je smicalica upalila. Sjajno su se slagali
i bili su zajedno već pet godina, od čega godinu dana u braku.
„Ciao, Rosa. Kako si?“
„Dobro, hvala, Raffaele.“
„Jacob će se odmah spustiti - ne brini se, neće biti ovako pusto cijelu noć. Za
večeru imamo rezerviran jedan stol za četvero i jedan za dvoje. Vidi malo kako
se snalaziš za šankom i slobodno se posluži pićem.“
„Odlično, hvala, hoću.“
Nakon što se Raffaele vratio u kuhinju, Rosa je pogledala oko sebe. Bio je to
zbilja lijep prostor, s vitrajima na pročelju i elegantnim drvenim šankom krcatim
svim zamislivim pićima, vješto osvijetljenim na način koji je stvarao opuštajuću
atmosferu. „Hej, djevojčice, kak si?“ Jacob je došepao do nje.
„Dobro sam, hvala. Ostavila sam Hota večeras kod kuće. Bolje da se
usredotočim na posao, bez brige o njemu.“
„Oh, dečki će biti razočarani. Već sam ih obavijestio da se pojavila nova
kobasa u gradu.“
Rosa se glasno nasmijala dok joj je Jacob šepajući dolazio ususret.
„Kako gležanj?“ upitala je.
„Vraški bolno, ali hej, imam jedan rezervni.“
„Čekaj, sad sam malo zbunjena, vi onda živite gore na katu?“
„I da i ne. Kao što sam ti pričao, imamo kuću na plaži u susjednom gradu, ali
imamo i sobu ovdje, da možemo prespavati kad ustreba. Moja sestra i njezin
dečko stanuju ovdje. Psi uvijek idu s nama, gdje god mi išli. Boravimo u drugoj

84
 Knjige.Club Books

kući koliko god možemo, što je često, jer Alyson i Brad sjajno vode posao kad
nas nema. Ali, ja volim biti uključen.“
„Dobro je biti u tom položaju.“
„Da. Zbilja sam sretnik. A sad, bacimo se na posao. Dakle, vidjela si koja piva
točimo. Ovdje su ti jelovnici s popisom pića i hrane. Bijela vina su u kanti s
ledom.“ Pokazao je na policu do šanka. „Crna su tamo. Ako budeš mogla i
konobariti večeras, to bi bilo odlično. Sva gotovina koju dobiješ u napojnicama
ostaje tebi.“
„U redu, sjajno.“
„Samo još da ti pokažem blagajnu.“
Rosa je pažljivo pratila dok joj je Jacob pokazivao tipke.
„Malo je modernija od one moje u dućanu“, rekla je, „ali u napasti sam da je
zadržim jer je tako retro.“
„Ne bih želio zvučati kao stari lisac koji ti daje savjete, Rosa, ali novac se
neće sam zbrojiti. Praktično je imati blagajnu koja računa sve. Lakše je voditi
račune. Jesi li ikada vodila neki posao?“
„Ne. Da budem iskrena, nema blagog pojma. Kao što sam rekla prošli put,
netko mi je dućan ostavio. Do tada sam doslovno samo konobarila ili radila kao
prodavačica u dućanu ili teleprodaji. Ali, nekako mislim da ne može biti toliko
teško. Kupiš robu, prodaš robu, kupiš još robe, ostvariš dobit, potrošiš na lijepe
stvari.“
„Također dodaj na popis: plaćaš račune, kupuješ hranu, plaćaš knjigovođu,
održavaš nekretninu, nađeš vremena za život... teže je to nego što misliš, Rosa.“
„Zvučiš kao Josh.“
„Samo ti govorim kako stvari zbilja stoje, draga moja. Usto, morat ćeš se
nositi s činjenicom da si pridošlica u gradu. Nama je trebalo najmanje šest mjeseci
da nas ovdje prihvate. Ovaj je objekt bio oronula krčma; svaki je mještanin imao
svoje mjesto za šankom. Nije im se sviđalo što su došli nekakvi gradski tipovi,
zauzeli njihovo mjesto i pretvorili ga u šminkersku gostionicu. Ali, tek kad sam
počeo preuzimati klijentelu Madam Hannafore, stvari su postale zbilja zanimljive.
Prošlog nam je ljeta izbio požar u smočnici. Istina, bio je nevjerojatno vruć dan, i
da, smočnica se naslanja na prostor za pušače, ali i dalje mi je to bilo sumnjivo.“
„Zbilja?“ Rosa je razrogačila oči.
„Ne kažem da će se tebi išta slično dogoditi, ali pazi da što prije ugovoriš
osiguranje. Nemoj me pogrešno shvatiti, ima ovdje sjajnih ljudi - većinom su,
zapravo, takvi - a kada počnu dolaziti turisti, tada krene zabava i počne se slijevati
novac. Samo, budi na oprezu, Rosa.“
„Josh mi je isto neprestano trubio o osiguranju. Sutra ću to srediti.“
„Baš je sladak taj tvoj Josh.“

85
 Knjige.Club Books

„Nije on moj Josh - nije moj tip. Prijatelji smo jer mi je bio stanodavac. Dobro,
mi smo prijatelji s nekim povlasticama, iako te povlastice više idu njemu u
prilog.“
„Tako dakle. Meni ste se činili kao dobar par. Reci ti njemu slobodno, kad
sljedeći put dođe, da nam dođe malo pokazati neke ragbijaške poteze.“ Jacob se
prepredeno nasmijao. „Uglavnom, jesi li smislila što ćeš prodavati?“
„Zapravo, da. Razmišljala sam o potrepštinama za kućne ljubimce. Povodci,
zdjelice, hrana, poklončići, možda čak i kaputići za pse.“
„Sviđa mi se - naravno, mi ćemo ti biti prvi kupci. Ne bih se baš kladio da će
mještani navaliti na baletne suknjice za svoje pse, ali nikad se ne zna. S druge
strane, definitivno postoji tržište za potrepštine za kućne ljubimce. Ovdje postoji
mnoštvo pansiona i kućica za odmor koje dopuštaju boravak psima, jer ima
fenomenalnih lokacija, za šetnju.“
„O tome sam i ja razmišljala.“ Rosu je razveselio njegov entuzijazam.
Jacob se uhvatio za čelo razmišljajući pa rekao: „Zapravo, znam jednog tipa
u Londonu koji nešto slično prodaje putem interneta. Hoćeš da istražim tko mu je
dobavljač?“
„O, Jacobe, to bi bilo sjajno, hvala ti!“
Upravo u tom trenutku otvorila su se vrata lokala. „Krećemo, djevojko. Sada
je sve u tvojim rukama.“
Jacob je promatrao Rosu kako spretno toči pintu Guinnesa i brzo pronalazi
naručeno vino. Intuicija ga nije prevarila; bila je veoma sposobna i okretna.
Svidjet će se i gostima.
Djevojka ga je pomalo podsjećala na njega u toj dobi. U svojim dvadesetima,
najdalje što je razmišljao o budućnosti bila je rezervacija destinacije za odmor, a
u veze se upuštao pa ih raskidao, bez želje da se skrasi. Tek se u tridesetima
odvažio na realizaciju svojih ideja i počeo postizati uspjeh. Zalio je što nije imao
nekoga da ga usmjeri u mladosti, ali kad bi se osvrnuo na svoj životni put, bio je
zadovoljan uspjehom koji je postigao. Imao je mnogo sreće što je upoznao
Raffaelea, koji ne samo što je bio nevjerojatno zgodan, već je usto bio odan
i marljiv, a i obitelj mu je bila takva.
Večer je brzo prolazila, a Rosa je samouvjereno uzimala narudžbe pića i hrane
te ljubazno čavrljala s gostima. Za oba stola sjedili su ljudi koji su unajmili kućice
za odmor u Cockleberry Bayu i tu provodili dodatni tjedan godišnjeg poslije Nove
godine. Jacob je otišao na kat nakon što se uvjerio da Rosa može sve sama, uz
naputak da pozvoni zvoncem u dnu stubišta, ako ga bude trebala.
Do deset sati prostor se ispraznio. Rosa je taman pomislila kako sigurno neće
dolaziti još gostiju jer bila je srijeda i noć je bila hladna, pa je mislila zamoliti
Jacoba da ranije završi s poslom, kadli su se vrata gostionice otvorila.
„Hej.“ Pozdravila je usamljenu mušteriju smiješkom. „Što ćete popiti?“

86
 Knjige.Club Books

Neznanac je bio privlačan, na pomalo štreberski način. Visok i mršav, s

malenom kvrgom na nosu i naočalama debelih okvira. Imao je kratko podšišanu
plavu kosu, poput strip junaka Tin-Tina, s trendovskim uvojkom na čelu. Usne su
mu bile pune, a oči svijetlo plave, bademasta oblika. U sivoj vunenoj vesti s
kapuljačom i trapericama koje su mu dobro pristajale, Rosu je podsjetio na
mladog Leonarda DiCaprija.
Trenutak predugo zurili su jedno u drugo i Rosa je osjetila snažnu povezanost
kakva se samo pogledom može izraziti.
„Gužva je; večeras, ha?“ rekao je pridošlica.
„Imali smo nešto gostiju ranije, ali - što očekivati u siječnju?“
„Ja ću popiti samo čašu domaćeg točenog, molim, da me pogura dalje
uzbrdo.“ Muškarac je skinuo vestu, ispod koje je nosio usku crnu majicu kratkih
rukava, i sjeo za šank. „Usput, ja sam Joe.“
Rosa mu je poslužila piće. „Rosa.“
„A, ponosna nova vlasnica malog dućana, kako nam je objavio gazdaričin sin
neku noć u Shipu.“
„Nisam te tamo vidjela.“
„Vjerojatno zato što te je u trenutku kada sam te ugledao visoki ragbijaš
iznosio iz pivnice.“
„O, Bože. Kako ostaviti dobar prvi dojam, prvi dio.“
„U redu je. Sumnjam da je itko primijetio. Većinom su svi bili pijani. Ali,
pretpostavljam da si oprostila gazdaričinu sinu jer sam ga vidio kako se išuljao iz
tvog stana na Novu godinu.“ Kvragu. „Samo mi je pregledao cijevi prije nego što
je otišao.“
„Aha, to se sad tako zove, je li?“ Joe joj je namignuo. „Kako nepristojno.
Nema šanse! On ima djevojku.“ Rosa je u sebi ključala što je netko vidio da je
Luke bio kod nje.
„Nego, što dovodi mladog muškarca - ako smijem po naglasku primijetiti, iz
Manchestera - u praznu pivnicu usred ničega u srijedu navečer, u siječnju?“
„Dosada. Spoznaja da je u gradu nova, lijepa šankerica. Bravo za
prepoznavanje naglaska.“
Rosa se nasmiješila. „Laskanje otvara sva vrata.“
„U svakom slučaju, dobro da ti je sredio instalacije.“
Rosa više nije željela razgovarati o Lucasu Hannaforeu. „Platila sam mu“,
odsjekla je.
„To je bilo one večeri kada mu je djevojka nastradala u prometnoj nesreći, je
li tako? Sigurno je bio izvan sebe kad ga je poziv zatekao u tvom dućanu.“
„Kako si ono rekao da se zoveš - monsieur Poirot?“ Rosi je postalo nelagodno.

87
 Knjige.Club Books

Joe je nakrivio glavu ustranu. „Znaš, kruži priča da ju je upravo Lucas

pregazio.“
„Ako živiš ovdje, čudi me da vjeruješ svemu što se priča. Cijelo je mjesto
jedan veliki kokošinjac.“
„Ha! Brzo učiš. Onda, kako ide s dućanom?“
„Dobro, dobro. Spremna sam naručiti robu. Želim da sve bude kako treba
prije nego što otvorim vrata kupcima.“
„Ljudi jedva čekaju vidjeti što ćeš prodavati.“
„Imam nekoliko ideja“, Rosa je kratko rekla. „Uglavnom, pravo je osvježenje
ovdje vidjeti mladu osobu. Stara Queenie Cobb pričala mi je kako klinci čim
dovoljno odrastu bježe iz ove dosade.“
„Ja nisam odavde, kao što si već primijetila.“
Rosa se razočarala ugledavši vjenčani prsten na njegovoj ruci. „Onda, što
misliš, kad ćeš otvoriti?“ upitao je Joe.
„Ovisi kojom ću brzinom nabaviti robu. Mislim prodavati razne potrepštine
za kućne ljubimce: hranu, zdjelice, modne dodatke, pokrivala za stražnjice u
obliku cvijeća i tako to. Što misliš?“
Joe se glasno nasmijao. „Zanimljivo. To bi pošteno šokiralo mještane, ali
ostalo zvuči kao dobra ideja. Sigurno ćeš imati dobar promet, jer prvi dućan za
kućne ljubimce vrijedan spomena udaljen je četrdesetak milja odavde.“
„Mislila sam organizirati svečano otvaranje.“
„Sjajna ideja.“ Iskapio je piće.
„Pomoglo bi kad bi malo razglasio što ću prodavati i došao na otvaranje.
Povedi ženu i djecu.“
„Uskoro bivšu ženu. I ne, nemam djecu. Evo, uzmi ovo. Rado ću pomoći.“
Izvukao je posjetnicu iz džepa i pružio je Rosi, stisnuvši joj pritom ruku, i otišao.
Stavivši njegovu čašu u perilicu, prošaptala je: „O, Joe Fox, uredniče u South
Cliffs Gazetti, tebi bih uvijek dala da pokrivaš moje otvorenje.“

88
 Knjige.Club Books

DVADESET I DRUGO
POGLAVLJE

Jacob joj je dao kontakt dobavljača, kako je bio obećao neki dan. Rosa je ustala
rano i bacila se na posao.
Otvorila je račun u banci, zasad na svoje ime, uz otvorenu mogućnost da
otvori i poslovni račun kada posao krene. Beavis, tvrtka za nabavu opreme za
kućne ljubimce, sa zadovoljstvom je primila njezinu uplatu putem PayPala, za
prvu narudžbu. Bude li zadovoljna, otvorit će joj račun. Za samo nekoliko dana
stići će joj prva pošiljka robe.
Također prema Jacobovu savjetu, uspjela je pronaći rabljenu blagajnu na
eBayu. Ona će također uskoro stići. Čak je izradila tablicu za izračun profitne
marže, uz održavanje pristupačnih cijena.
Rosa je kao dijete voljela dućane koji su prodavali starinske ukrase,
životinjice izrađene od školjki, ukrasne kutije, ogrlice od perlica i šaljive tričarije.
Pročešljala je svoju ulicu i ustanovila da nitko nije prodavao starinske slatkiše -
one koji se grabe iz velikih staklenki i stavljaju na vagu. Na trenutak su joj misli
ispunili bomboni koje su zvali „kapljice kruške“, jastučići mliječne karamele,
bomboni s okusom limuna. To je bilo to! Imat će ponudu za odrasle s
potrepštinama za kućne ljubimce, a za djecu slatkiše i suvenire s putovanja.
Najprije bi vidjela kako bi krenulo s tim, pa dalje usmjeravala poslovanje.
Rosa je oduvijek imala smisla za estetiku. Željela je da izlog i police dućana
budu lijepi i jedinstveni, pa je kupila pletene košare koje je mislila aranžirati u
izlogu i obložiti ih tkaninama cvjetnog uzorka.
Ovog ponedjeljka ujutro, zadovoljna napretkom, skuhala si je čaj i sjela na
kauč na katu kako bi napravila obračun. Nakon što je platila naručenu robu, ostalo
joj je samo dvjesto funta, ali kako nije morala plaćati stanarinu, a zarađivala je
nešto i radeći u Lobster Potu, morala se snaći s toliko. Naručila je dovoljno pseće
hrane, tako da je Hot bio osiguran. Ona je već prije živjela na grahu iz limenke i
tostu, pa može opet.
Ušavši u sobu ugledala je gomilu prljave odjeće u kutu i suočila se s
činjenicom da joj je zbilja bila potrebna perilica rublja. Praonica će biti
kratkoročno rješenje, ali tegliti teške vreće s odjećom uzbrdo, zatim opet po
strmim stepenicama u kući, ubrzo bi postalo užasno naporno. Jadni Ned i
Dotty, kako li su se oni snalazili? Čudno, Queenie uopće nije željela govoriti o
njima i počela se čudno ponašati kad je spomenuta Dottyna smrt.
Rosa je žarko željela da njezin dućan uspije; imala je osjećaj da to duguje
Nedu i Dotty, koji su se očito cijeli život silno trudili održati dućan. Imala je
89
 Knjige.Club Books

potrebu saznati više o njima. Seb je bio rekao da Ned nije imao obitelji kad je
umro, znači da nisu imali djece. Taj je djelić informacije cijelu priču o nasljedstvu
učinio još neobičnijom. Rosa je uzdahnula. Zašto je, zaboga, ovaj dućan završio
u njezinim rukama?
Otvorila je ladicu u stolu i potražila ogrlicu ispod hrpe papira. Kako je
Queenie mogla znati za nju? Upozorila je Rosu da je čuva na sigurnom - ali zašto?
Očito je godinama bila zametnuta ispod jastuka starog kauča i nitko nije znao za
nju. Spremit će ogrlicu u kutiju i staviti je na vrh ormara - tamo će biti sigurna.
Rosa se popela na krevet da bolje pogleda te se, ugledavši debeli sloj prašine,
odmah spustila po mokru krpu. Kada se pod slojem prašine počela nazirati drvena
struktura, primijetila je maleni mjedeni zasun. Znatiželjno ga je povukla i on
se otvorio u njezinim rukama, zajedno s malim drvenim kvadratom. Bio je to
poklopac.
Oprezno, ne znajući što će naći, uvukla je ruku u ručno izrađenu kutiju ispod
i opipala.
Isprva ništa nije osjetila pod prstima pa je zavukla ruku dublje u tunelić
izrađen ispod lažnog vrha ormara i lecnula se kad je nešto dotakla. Nakašljala se
od novog zapuha prašine i uzela to što je pronašla.
Čvrsti smotuljak požutjelog papira bio je zavezan pohabanom plavom
vrpcom. Rosa je sjela na krevet, nježno odvezala vrpcu, izvukla jedno pismo iz
hrpe papira, razmotala ga i počela čitati. Tek je došla do riječi Draga 27, kad joj
je zazvonio mobitel i vratio je u stvarnost.
Dok je Hot u prizemlju lajao, skočila je s kreveta i javila se, ostavivši pisma
na krevetu.
„Kako si mi, Rosalar?“ začuo se Joshev poznati glas. „Jesi li već zaradila
milijune?“
„Ne još, ali sam naručila robu i otvorila račun u banci, kako si mi rekao. Što
ima? Još uvijek ti nedostajem?“
„Ne, ali Hot mi nedostaje.“
„Kakav si ti lažljivac! Uglavnom, po mjestu se priča da mi je netko proricao
sudbinu - i čuj ovo: stara Queenie Cobb rekla mi je da ne prodajem ogrlicu.
Mislim, kako je uopće znala da imam tu ogrlicu?“
„Možda zato što smo o tome čavrljali pred njezinom unukom u samoposluzi.“
„Jesmo li?“
„Ne znam, ali daj mučni glavom, Rosa. Ona je isto u misiji istraživanja
činjenica, kao i svi ostali. Mislio sam da si mudrija.“
„Jesam, ali... bila je tako konkretna. U svakom slučaju, još je neću prodati.
Neku sam robu platila unaprijed - police neće biti krcate, ali najprije želim vidjeti
kako će ići.“
„Kad si ti postala tako razumna?“

90
 Knjige.Club Books

„Otkad sam shvatila da, ako ne budem plaćala račune, neću imati toplu vodu
ni struju.“
„Ima li novosti o prometnoj nesreći?“
„Nema, cijela se priča stišala... o da, osim nekog lika po imenu Joe kojeg sam
upoznala u Lobster Potu, urednika u Gazetti. On me čak ispitivao o Lukeu i
provjeravao u koliko je točno sati bio sa mnom. Vrlo drsko. Pravila sam se
glupom. Kad smo već kod Lukea...“
„Što s njim?“
Rosa je odjednom shvatila da, ako Josha pita zašto joj nije rekao da je vidio
Lukea, on bi znao da se ona vidjela s njim. Oh, Bože, sve je bilo suviše
komplicirano. Poludio bi kad bi saznao da je ponovno razgovarala s Lukeom, a
kamoli još i da se ševila s njim!
„Jesi li ponovno odlazila u Ship?“ sumnjičavo je upitao Josh.
„Zaboga, nisam, ali Jacob me zamolio da im odradim nekoliko smjena u
Lobster Potu, s obzirom na to da je slomio gležanj. Pao je sa svojih visokih
potpetica dok je plesao na novogodišnjoj kostimiranoj zabavi.“
„Pa to je urnebesno.“ Josh je roktao od smijeha.
„Znam. Jacob je stvarno dobar tip. Dao mi je kontakt dobavljača potrepština
za kućne ljubimce.“
„To je dobro. Znači, moram razmisliti kad da te opet posjetim?“
„Pa, tek si otišao. Vidiš? Zapravo ti nedostajem. Kako bi bilo da dođeš na
svečano otvaranje? Što više ljudi, to bolje, posebice jer će u Gazetti objaviti prilog
o otvaranju.“
„Kad si planirala otvaranje?“
„Možda za dva tjedna. Tako ću imati vremena dovesti dućan u red i dobro ga
najaviti. Što prije počnem zarađivati, to bolje.“
„U redu, samo me redovito izvještavaj o napretku. I neka bude subota, može?“
„Tako si prokleto zahtjevan“, zezala ga je Rosa.
Josh je prekinuo razgovor i uzdahnuo. Iako je većinu vremena bila
nepodnošljiva, nedostajala mu je više negoli je mogla zamisliti.
Čak i nakon što se napio na poslovnoj konferenciji i završio u krevetu s Lucy
iz odnosa s javnošću, sve o čemu je razmišljao bile su čudne navike i lijepo lice
njegove odmetnute bivše cimerice. Ali, morao je biti realan, njih dvoje bili su
posve različiti. Posvetio se poslu, na kojem mu je dobro išlo. No, što se više trudio
distancirati, to ga je više vukla želja da je vidi.
Što nije bilo u redu s njim? Lucy je bila lijepa, možda ne prirodna ljepotica
poput Rose, ali bila je njegove dobi, sjajnog karaktera i dijelili su iste vrijednosti.
Ipak, nije imala ono nešto - ono što se ne da opisati riječima, a što te poput
magneta privlači nekoj osobi.

91
 Knjige.Club Books

DVADESET I TREĆE
POGLAVLJE

Bio je petak i Rosa je završila svoju smjenu u Lobster Potu. Vraćala se kući, a Hot
je veselo skakutao pokraj nje. Bio je oduševljen svojim novim prijateljima -
Ružnim i Pongom - a najviše ga je veselilo kad bi trčao gore-dolje ispred šanka
dok su ga gosti mazili. Rosa je također bila sretna: bilo je lijepo zaraditi nešto
novca.
Primijetila je da je u Cockleberry Covenu i dalje gorjelo svjetlo i pitala se
čime su Mary i Queenie ispunjavale večernje sate. Sada je na jednom kraju
prozorske daske stajao prekrasan ružičasti kristal, a na drugom lonac za cvijeće
ispunjen zimskim maćuhicama.
Hot je i dalje bio pun energije pa je prošla pokraj dućana i zaputila se s njim
prema plaži, usput bljeskajući ručnom svjetiljkom. Rosa je voljela osjećaj mira i
slobode koje joj je donio život u ovom ljupkom gradiću i osjećala se sigurno dok
je šetala sama, čak i po mraku. Iako je mnogo vremena provodila sama, otkrila je
da se rijetko kad osjećala osamljeno. Oduvijek je pomalo bila vuk samotnjak. Bilo
joj je teško izgraditi povjerenje, uvijek je očekivala da će je ljudi iznevjeriti. Da,
Lucas i Sheila iznevjerili su njezino povjerenje, ali Jacob, Raffaele, Mary i Joe za
sada su bili dobri prema njoj.
Rosa je morala samoj sebi priznati da joj je nedostajao onaj poznati osjećaj i
sigurnost života s Joshem, kada je mogla računati na to da će je on uvijek iščupati
iz nevolje, kakva god ona bila. Međutim, bilo je vrijeme da stane na vlastite noge:
također, željela je da se Josh ponosi njome. Bilo je teško odrastati bez roditeljskih
uzora. Nije poznavala pravila dobrog ponašanja. Nitko joj nije postavljao granice,
a ako ih je i bilo, pobunila bi se uz stav „to nije pošteno“.
Iskreno je samoj sebi priznala da zapravo nikada nije bila istinski sretna. Nije
ni znala što bi je to moglo usrećiti. Novac joj nije bio važan. S muškarcima je bila
ista stvar: jedina njihova svrha bila je da zadovolje njezinu potrebu za zagrljajem i
seksom. Ali trenutačno se, na vlastito iznenađenje, osjećala dobro. Voljela je
plažu i prirodu. Voljela je svoj novi, maleni dom i uzbuđenje što će voditi vlastiti
posao.
Kada su došli do plaže, omotala je šal oko usta: nije se činilo da je tako hladno
dok su bili u zavjetrini kuća u uskim uličicama. Zvijezde su obasjavale noćno
nebo, a valovi se hipnotički razbijali o obalu. Osim zvukova mora, noćni je zrak
bio miran i tih; čak su i galebovi otišli na spavanje u svoja gnijezda na vrhovima
litica.

92
 Knjige.Club Books

Pustivši nakratko Hota s povodca da se istrči, pogledala je prema Ship Innu.

Bio je u potpunom mraku, osim svjetla u spavaćoj sobi s prednje strane. Pomislila
je da je za petak navečer pivnica bila neobično rano zatvorena. S druge strane,
bila je sredina siječnja i bilo je veoma hladno. Vratit će se jednom tamo, odlučila
je, ali ne još. Nije čula ni glasa od Lucasa, ali i zašto bi? Oboje su dobili ono što
su željeli - sat vremena neobavezne, čiste, iskonske požude. Rosa se prisjetila tih
trenutaka, jer bilo je tako prokleto dobro, i unatoč onome što je učinio i dalje joj
je bio neodoljivo privlačan.
Prestalo se pričati i o prometnoj nesreći - osim što je Joe nešto istraživao na
svoju ruku. Luke je morao biti kriv, iako je njegova priča o vožnji u pijanom
stanju držala vodu. Njezin poslovođa u dućanu Sve za jednu funtu uvijek bi
govorio svojim teškim sjevernjačkim naglaskom: „Istina kad-tad izađe
na vidjelo.“ Rosa je smatrala da će se s vremenom sve saznati, ali ona nije
namjeravala ni zucnuti. Kad se prisjetila rada u tom groznom dućanu, ponovno je
shvatila koliko je imala sreće. To što je sada mogla birati hoće li raditi neki
honorarni posao ili ne, bilo je poput ostvarenja sna.
Odjednom joj je sinulo da je Josh već neko vrijeme nije zvao. Pogledala je
povijest poziva na mobitelu. Prošao je cijeli tjedan. Nije mu bilo slično da joj
svako toliko ne pošalje barem poruku. Bilo je poprilično kasno, petak navečer, ali
pretpostavila je da će biti budan. Smiješila se dok je smišljala neki dovitljiv uvod
u razgovor, no osmijeh joj je iščeznuo s lica kada je njezin poziv preusmjeren na
govornu poštu.
Upravo je mislila dozvati Hota i krenuti kući, kad je primijetila usamljenu
siluetu kako pognuta sjedi na klupi. Čudno, u ovo doba noći. Krenula je prema
klupi, zajedno s Hotom. Posvijetlivši ručnom svjetiljkom ispred sebe, vidjela je
da je osoba na klupi sklupčana, s glavom zarinutom među dlanove. Kada je
prišla bliže, čula je prigušene jecaje.
Sićušna figura na sebi je imala samo suknju, debele tajice i džemper. Bez
kaputa i šala.
„Titch? Jesi li to ti?“
Djevojka je provirila između prstiju da vidi tko joj se obraća, a Hot je počeo
skakati po njoj, lajući.
„Tiho, Hot, smiri se“, Rosa ga je privezala za povodac i privukla.
„Rose? Što ti radiš ovdje u ovo doba noći?“
„Isto bih mogla i ja tebe pitati. Što ti je? Što se dogodilo?“
„Malo sam pijana.“
„Pa, nije to nikakav zločin, je li tako, ni razlog da sjediš ovdje jecajući i nasmrt
se smrzavajući. Dođi, posudit ću ti malo svoju jaknu i otpratiti te doma.“
Kad je to izgovorila, Rosa je shvatila da nije imala pojma gdje Titch živi.
Zapravo, o njoj nije znala ništa osim da je radila u pivnici i u kafiću i da je Seb
Watkins smatrao kako ima dobre sise.
93
 Knjige.Club Books

Titch je ponovno počela plakati. „U tome i jest stvar. Nemam kamo, a Sheila
Hannafore dala mi je otkaz jer sam pila na poslu.“
Rosa ju je nespretno zagrlila. Nije se dobro nosila s pokazivanjem emocija. U
ovakvim je situacijama postupala praktično.
„Dobro, obuci ovo.“ Skinula je svoju bombericu. „Dođi do mene, nudim
vruću čokoladu ili hladni viski - nešto od toga će te smiriti.“
„Tko te to zove tako kasno u petak navečer?“
„Hm... ma prijatelj iz ekipe, napio se na bratovoj momačkoj“, Josh je viknuo
iz kupaonice. Lucy se izazovno uspravila na jastuku i po njemu rasula svoju dugu,
plavu kosu.
„Pa, vrijeme je da isključiš mobitel i vratiš se u krevet, pastuše. Imam
iznenađenje za tebe.“
Josh se pojavio na dovratku i nasmiješio. „A, je li?“
Lucy je izgledala privlačno, Lucy jest bila privlačna, ali dok je vodio ljubav
s njom neprestano je razmišljao o Rosinom propuštenom pozivu i pitao se je li sve
bilo u redu s njom.

94
 Knjige.Club Books

DVADESET I ČETVRTO
POGLAVLJE

Rosa se s većinom stvari mogla nositi, ali bljuvotina nije bila jedna od njih. Dok
je Titch povraćala, sve što je popila za šankom u Ship Innu, najviše što je mogla
učiniti bilo je dodati joj vrč vode i ručnik. Prisjetila se, kako bi joj Josh
uvijek držao kosu odmaknutu od lica i masirao joj leđa kad joj je bila muka, no
ona sama sad je stajala nekoliko koraka udaljena od Titch i bliže od toga nije joj
mogla prići. Srećom je imala kratku kosu.
Upalila je grijanje i provjerila što je Hot radio. Bio je zaspao na krevetu, gdje
ga je i ostavila i u snu je nježno cvilio, iscrpljen od igre. Iskopala je rezervni
poplun i jastuk koje joj je Josh bio donio i stavila ih na stari kauč. Ako će Titch
ponovno povraćati tijekom noći, na starom se kauču to valjda neće ni vidjeti.
Titch je ušla veoma blijeda u licu i pomalo skrušena.
„Sad mi je bolje“, slabašno je rekla.
„Dobro.“ Rosa joj je dodala još vode. „Evo. Popij to i omotaj se poplunom.“
„Oprosti, Rose.“
„Rosa.“
„Ne znam zašto te ne mogu prestati zvati Rose. Tako sam se navikla.“
Rosa se nasmijala. „U redu je. Zvali su me i gorim imenima, što jest - jest. I
nemoj se ispričavati, svima nam se to događa.“
„Ali, jedva da te poznajem.“
„Upravo sam ti vidjela sadržaj želuca, tako da smo na dobrom putu da se
upoznamo.“
Titch se drhtavo nasmiješila i popila gutljaj vode. Zatim je počela pričati.
„Vjerojatno misliš da sam starija nego što jesam.“
„Moguće.“ Rosa je naučila da je ponekad bolje šutjeti i pustiti osobu da govori
nego je previše ispitivati. U biti, zanimalo ju je sve o Titch jer je u njoj umnogome
vidjela sebe.
„Imam osamnaest godina, što cijelu stvar čini mnogo, mnogo gorom.“
„Što čini gorim?“
„Jebote, trudna sam.“ Titch je zatvorila oči. „I sad sam to rekla tebi. Znači već
dvoje ljudi, osim mene, zna.“
„A tako će i ostati, sve dok ti tako budeš željela.“
„Zaista to misliš, Rosa?“

95
 Knjige.Club Books

„Gledaj, Titch. I meni su se događala svakakva sranja. Ja ne vidim smisao

vražjih tračeva. Imam pametnijih stvari u životu.“
Titch je ponovno počela plakati. Rosa joj je donijela malo mekog toaletnog
papira i sjela pokraj nje, dok je djevojka glasno ispuhivala nos.
„Obećaj mi, Rosa, da nećeš nikome reći.“
„Čuj, Titch, ili ćeš mi vjerovati ili odjebi - ozbiljno to mislim.“
„Dobro, idem.“ Titch je ustala, dršćući, pa brzo opet sjela. „Čak ne znam ni
tko je otac.“
„Sranje.“
„Mogao bi biti jedan od dvojice tipova s kojima sam spavala iste noći.“
„Poznaješ li ih?“
„Naravno da ih jebeno poznajem“, rekla je uspravivši se. „Nisam baš takva
drolja.“
„Poznajem li ih ja?“
Titch je zabacila glavu na naslon kauča. „Ne želim reći.“
„Dobro, dobro, ali za Boga miloga, Titch. Tko je druga osoba kojoj si rekla?“
„Moja mama. Poludjela je, izbacila me iz kuće - rekla je da sam sramota za
obitelj i da me ne želi ni vidjeti. Da sam si upropastila život i da neće moći
podnijeti glasine koje će krenuti. Tako da sam se pokupila iz kuće, otišla u pivnicu
i napila se, a ostalo je povijest.“
„Titch, stvarno bi trebala koristiti kontracepcijske pilule.“
„Čuj ti Majku Terezu. Ja jesam na vražjoj piluli.“
„Pa, jesi li napravila više od jednog testa onda? Možda nisi trudna. Pilula
rijetko zakaže.“
„Hmm. Ponekad je zaboravim popiti.“
„O, Titch.“
„Znam. Sve znam.“
„Imaš opcije, a činjenica da si se tako napila govori mi da baš i ne želiš tu
bebu.“
„To je zvučalo grubo, Rosa.“
„Titch, to ti je stvarnost. Moja majka je također pila i nije se mogla nositi s
odgojem djeteta, pa su me odgajali po domovima. Mogu ti reći da mi nije baš bilo
zabavno.“
„Jebote.“
„Možda bi s tatom mogla lakše razgovarati?“
„Umro je. Samo smo mama i ja.“
„Dobro. Onda mi je jasno zašto je tako reagirala.“

96
 Knjige.Club Books

„Jasno ti je, Rosa? Mislim da ti nije jasno. Jer vidiš, moj mlađi brat Ronnie, i
on je mrtav. Pao je s litice. Majka je uvjerena da je bio nesretan slučaj, da je odletio
s bicikla. Ali, ja znam da nije tako bilo. Znaš, ja sam pronašla oproštajno pismo
koje je napisao i sakrila ga od nje.“ Titchine su se oči napunile suzama. „Nisam
to mogla zadržati za sebe. Bila sam glupa i pokazala sam tati - drugi dan našli su
ga obješenog u garaži. Tako da, osim što sam odgovorna za očevu smrt, još
povrh toga nosim kopile.“
„Jebote. Tvoja je priča još gora od moje.“ Rosa se slabašno nasmiješila.
„Jadna ti. A što se tvoje mame tiče, to je strašno. Ali, ne možeš kriviti sebe zbog
toga što je tvoj otac odlučio oduzeti si život. Kako bi mogla to zadržati za sebe?
Ta bila si dijete.“
„Da sam samo držala jezik za zubima, on bi još uvijek bio živ“, Titch je tužno
zavapila.
„Ne možeš to znati.“ Rosa je nezgrapno prislonila ruku na Titchina leđa.
„Ali, moraš ići dalje.“ Titch je grcala u suzama. „Život je samo jedan. Barem
će majka umrijeti u uvjerenju da joj je sin poginuo nesretnim slučajem i neće u
sebi nositi krivnju za njegovo samoubojstvo misleći da mu je mogla pomoći.“
„Ali, treba smoći mnogo snage za skrivanje tako velike tajne, Titch, a to je
teško.“
„Ono što te ne ubije, to te ojača i tako to.“ Djevojka je ispuhala nos.
„Razumijem, ali to je svejedno sranje. Mislim da je vrijeme da prestanemo
glumiti da je sve u redu.“
Titch je protrljala oči i zijevnula. „Ne želim više o tome. Je li zaista u redu
ako prespavam ovdje?“
„Naravno. Možda bi sutra mogla otići do Sheile, ispričati se i reći da se to više
neće ponoviti.“
„Neću, neka se goni, glupa, stara kravetina.“
Rosa je uzdahnula. „Gledaj, ujutro se sve čini drukčije. Naspavaj se pa ćemo
opet porazgovarati. I, Titch?“
Titch je kimnula dok je Rosa ustala ugasiti svjetlo. „Ja ću ti pomoći koliko
god budem mogla.“

97
 Knjige.Club Books

DVADESET I PETO
POGLAVLJE

Rosu je u subotnje jutro probudio mobitel koji joj je zvonio pored glave. I ne
pogledavši tko je zvao, izustila je jedan pospani: „Halo?“
„Stara moja, zvučiš strgano.“
„U koje me to bezočno doba zoveš?“
„Rosa, pola jedanaest je. Ja sam ustao i spremio se za trening.“
„Blago tebi. Nisam zaspala do tri ujutro.“
„Aha, i mislio sam da si zacijelo bila pijana kad si me zvala.“
„Zapravo, nisam. Odradila sam smjenu u pivnici i...“ Upravo se tada Titch
pojavila na dovratku spavaće sobe. „Pričekaj,
Josh.“ Rosa je prislonila mobitel na prsa. „Pristavi vodu, brzo ću.“ Titch je
kimnula i zaputila se u kuhinju.
„Ispričavam se“, reče Rosa.
„Rosa, to je neki muškarac kod tebe? U pravu sam, zar ne?“
„Da bar. Ne, tu je Titch, iz Shipa. Svratila je noćas, pile smo i čavrljale, pa je
ostala prespavati.“
„To je dobro. Moraš si naći prijatelje. Je li opet bila oskudno odjevena?“
lascivno je upitao Josh.
„Odbijam odgovoriti, to je diskriminirajuće pitanje.“
Josh se nasmijao.
„Uglavnom, kako si mi ti?“ zanimalo je Rosu. „Nisi me gnjavio kao inače.“
„Da, sve je dobro. Imam mnogo posla. Često sam i na treningu.“
„Nema žena oko tebe?“
„Kako je Hot?“
„Znači, ima ih. Pa dobro, bilo je krajnje vrijeme da netko od tebe napravi
poštenog muškarca. Iako, sumnjam da imaju oralne vještine Rose Larkin.“
„Ja... ovaj...“
„Uglavnom, kako god, u redu je ako mi ne želiš reći.“ Rosa je živnula. „Kod
mene je sve dobro. Trošim zadnju lovu, ali zarada iz Lobstera izvući će me do
otvaranja dućana.“
„Sve to zvuči sjajno. Vidiš, možeš mnogo toga postići ako si uporna. Jesi li
odredila datum velikog otvaranja?“

98
 Knjige.Club Books

„Nisam. Moram procijeniti koliko će mi mjesta zauzeti roba koju sam

naručila, pa krenuti odatle, valjda.“
„U redu. Javi mi i doći ću, kao što sam i obećao. Dobro, idem sad na ragbi.
Počeškaj Hota po trbuhu za mene.“
„A ti češkaj svoju novu ribu po trbuhu.“
„Rosa, stvarno. Čujemo se onda?“
Rosa je zatekla Titch kako u kuhinji ulijeva vruću vodu u šalice.
„To je bio seksi Josh?“
„On mi je samo prijatelj.“
„Stvarno? Pa, ja bih navalila na njega.“
„Čujem da već jesi, na Novu godinu.“
„O, Bože dragi! Žao mi je, Rosa, bila sam strašno pijana. Mislim da sam
izljubila pola stanovnika Cockleberry Baya. Možda će me ovo sada usporiti.“
„Ne znam zašto mi se ispričavaš. Nego, kako se osjećaš?“
„Šugavo, opet mi je zlo. Ne znam je li zbog bebe ili zbog alkohola. Uglavnom,
moram ići odraditi smjenu u kafiću. I, Rosa?“
„Da?“
„Znam da mnogo tražim, ali mogu li i večeras ovdje prespavati, samo dok ne
smislim što ću.“
„Da, možeš, ali bilo bi dobro da poslije nazoveš mamu - možda se sada već
smirila.“
„Hmm. Sumnjam. Uvijek od muhe radi slona.“
Kad je Titch otišla, Rosa je malo pospremala po stanu, pa sjela na kauč.
Titchina priča zbilja je stavljala život u perspektivu. Uvijek postoji netko kome je
još gore nego tebi. Zato je važno nikada ne suditi čovjeka po izgledu.
Rosa je bacila pogled na mobitel. Josh joj je poslao poruku: Želim ti dobar
dan. Nije razumjela zašto ju je kopkala pomisao na to da je bio s drugom ženom.
Nemoguće da je bila ljubomorna.

99
 Knjige.Club Books

DVADESET I ŠESTO
POGLAVLJE

Propustivši najraniji autobus iz Cockleberryja za Polhampton, Rosa je kasnila i

nije bila najbolje volje. Titchina se jedna noć pretvorila u pet, a nije se ni jednom
ponudila kupiti hranu ili pomoći u kućanskim poslovima. Zbilja će morati s njom
porazgovarati kad se vrati kući jer se takva situacija nije mogla nastaviti.
Ako je mislila postići uspjeh s poslom, morala je naučiti reći „ne“. Kada ju je
Joe iznebuha nazvao toga jutra, zdrav joj je razum govorio da nema vremena
putovati u Polhampton samo da bi se našla s njim. Međutim, s obzirom na njegovu
mrežu poznanstava, znala je da će joj biti od velike pomoći u privlačenju
mušterija na dan otvaranja.
Ali, zašto Joe nije mogao jednostavno doći do nje? Zasigurno je imao
automobil i to bi mu bilo praktičnije. Svejedno je bila neobično uzbuđena pri
pomisli da će ga opet vidjeti. Podigla je pogled da se još jednom uvjeri je li u
pravoj pivnici, a zatim je, duboko uzdahnuvši, izravnala suknju preko koljena i
gurnula staklena vrata.
Dok mu je prilazila, Joe je za šankom razgovarao s dva tipa koji su izgledali
kao surferi. Odmah se oprostio od njih i pozdravio je poljupcima u oba obraza.
„Pravi si stručnjak za odnose s javnošću, dušice“, nacerila se Rosa.
Odmjerio ju je od glave do pete. „Gle ti nju, kako se sredila za mene“, uzvratio
je zadirkujući ju.
„Kad me malo bolje upoznaš znat ćeš da se ja ne sređujem za muškarce, Joe.
Nego, kako si?“ Zbilja su joj se sviđali njegova frizura i njegove naočale debelih
okvira.
„Treba mi piće, eto kako sam. Dođi.“ Položio je ruku na njezina leđa i
usmjerio je prema separeu odakle je pucao veličanstven pogled na zaljev.
Rosa je skinula jaknu i objesila je na sjedalicu. „Poprilična je gužva ovdje za
ovo doba dana i to u siječnju“, primijetila je.
„Da, Polhampton je krcat bogatim jahtašima. Gomila mondene ekipe iz grada
ovdje ima kuće za odmor, a mnogi se trajno nastane kada odu u mirovinu. Ovo je
mjesto cijelu godinu krcato, bilo za kasni doručak, ručak ili za večeru s
glasovitim jelovnikom. Ponose se time što koriste proizvode lokalnih
proizvođača, što je uvijek prednost. No, dosta o tome. Što će gospođica naručiti?“
„Znam da je vrijeme ručka, ali kvragu, popit ću čašu crnog vina, molim.“
Rosu je zatekao pogled koji oduzima dah. Cocklebeny je imao prekrasnu
plažu, ali zaljev je bio nešto osobito, s nepreglednom pješčanom obalom o koju
100
 Knjige.Club Books

su udarali valovi. Sada joj je bilo jasno zašto su Jacob i Raffaele kupili kuću
upravo ovdje.
Primijetila je kako galebovi lebde na zračnim strujama, kormilareći krilima.
Nekoliko šetača sa psima prkosilo je vremenu. Uočila je da njihovi čupavi
ljubimci nisu nosili kaputiće, što joj je dalo dodatnu nadu.
Joe je položio prvi test donijevši joj, bez riječi, čašu vina. Rosa nije podnosila
zajedljive komentare. Stavio je čašu na stol, uz svoju kriglu domaćeg točenog
piva.
„Hvala ti i oprosti što kasnim“, rekla mu je. „Nisam imala pojma da autobus
staje u svakom selu kroz koje prolazi.“
„Ovo ti je Devon, dušo draga, a ne Dulwich. U svakom slučaju, lijepo te je
vidjeti.“ Joe je srknuo pivo. „Onda, jesi li bliže odluci o važnom datumu?“
„Hej, kamo se žuriš? Pa tek smo se upoznali!“
„Ha! Baš si mala komičarka. Ali, jednom kad se opečeš, pušeš i na hladno,
pogotovo kada prolaziš razvod poput moga.“
„Uh.“
„Stvar je u tome“, pokazao je na vjenčani prsten, „unatoč onom što je učinila,
ne mogu ga skinuti.“
„Je li zbilja toliko loše? Ponekad mi se čini da se ljudi samo trebaju malo
ohladiti.“
Joe se nasmijao. „Kvragu, gdje si ti bila kad se dijelio gen za suosjećanje?
Meni jest zbilja bilo toliko loše. Spavala je s drugim.“
„Jednom ili je to trajalo?“
„Ona tvrdi da je bilo jednom, ali više joj ništa ne vjerujem.“
„Razumijem to, što se tiče povjerenja. Ja ljudima ne pružam drugu šansu.
Ipak, smatram da je seks samo seks. Joe, u životu nije sve crno-bijelo. Nema
pravila, osim onih koje nam prokleto društvo nameće.“
„S tim se slažem. Zato volim život na selu. Tu sam više svoj. Daleko od sveg
tog stresa.“
„Gle, nisam ti ja neki ljubavni guru“, rekla mu je Rosa. „Zapravo, još uvijek
mi nije uspjelo kombinirati seks s tim nečim što se zove ljubav. Nikada nisam
plakala zbog muškarca i nikada do sada nisam žalila za nekim nakon prekida.
Kažu da nisi iskusio ljubav dok ti netko ne slomi srce, zar ne?“
„Mislim da će ti odgovore na pitanja o ljubavi prije dati onaj galeb što se
posrao na prozor nego ja. Nego, naručimo mi nešto za jelo. Ja častim.“
Navalili su na burgere i krumpiriće.
„Jesi li se čula s Lucasom?“
„Pa... ne, zašto bih?“

101
 Knjige.Club Books

„Samo pitam. Je li ti zbilja samo došao pregledati cijevi kad je onako skrušeno
izašao iz tvoje kuće na Novu godinu?“
„Joe, zašto si opsjednut Lucasom?“
„Rosa, ja sam novinar.“
„A, kako si došao do mog broja?“ Rosa je iznenada postala sumnjičava. „Ti
si meni dao svoju posjetnicu, sjećaš se, a ne ja tebi.“
„To znači da sam dobar novinar, zar ne?“ Joe se nasmiješio i otpio gutljaj
piva. „Vratimo se na Lucasa. Mislim da je bilo mnogo sumnjivih nedosljednosti
u njegovoj priči. On je lukavo, napuhano, malo govno. Treba ga malo spustiti na
zemlju.“ Joe je pogledao Rosu ravno u oči, kao i prilikom prvog susreta. „I... znam
da te još uvijek ne poznajem tako dobro, ali... sviđaš mi se, Rosa. Drukčija si od
svih koje sam u zadnje vrijeme ovdje upoznao i ne bih volio da te povrijedi netko
poput njega.“ Rosi su u trbuhu zatreperili leptirići. „Nismo li se našli da bismo
razgovarali o mom velikom otvaranju?“
Joe se gotovo zadavio krumpirićem. „Rado bih porazgovarao o vašem
otvaranju, gospođo.“
Već je prošao i drugi test, Rosa se opustila. Voljela je bezazlene insinuacije.
„Onda, odakle ćemo početi?“

102
 Knjige.Club Books

DVADESET I SEDMO
POGLAVLJE

Rosa je ušla, bacila ključeve na radnu plohu u kuhinji i poigrala se sa živahnim

Hotom. Uživala je u koketiranju s Joeom tijekom ručka i bilo je lijepo što ju je
častio. Međutim, bez obzira na kemiju koju je osjetila među njima, on je očito bio
pod dojmom svega što se događalo s njegovim brakom.
Laknulo joj je što je Titch izašla jer joj je nasušno trebala jedna mirna noć.
Ušavši u sobu, uočila je komad papira koji je virio ispod nenamještenog kreveta.
Uz sve što se događalo, potpuno je bila zaboravila na svitak papira koji je pronašla
na vrhu ormara. Stala je na krevet, posegnula za papirima, zatvorila tajno
skrovište i podigla zalutalo pismo s poda. Zatim, zbacivši čizme s nogu, legla je
na krevet i počela čitati.

2. srpnja 1954.
Najdraža moja T,
srce mi se slama što si toliko nesretna. Preživjeli smo užasan svjetski rat.
Zapravo, ja sam preživio dva! Tako da je ovo samo kap u moru. Ti si ona
koju volim. Mi ćemo to izvesti na svoj način.
Nemoj me iznevjeriti. Trebam tebe i samo tebe.
Nađimo se gdje nebo dodiruje more.
Tvoj ljubljeni Ned X

Rosine su se oči napunile suzama. Šmrcnula je i brzo prebacila noge na drugu

stranu kreveta. Konačno je počela shvaćati kako bi trebala zvučati prava ljubav i
rastužila se što nije mogla zamisliti da će netko njoj ikada izreći takve riječi.
Onda, tko je bila T.? Rosa je razmišljala. Dotty i Ned ovdje su živjeli
godinama, davno prije Dottyne tužne smrti koja je Queenie toliko pogodila. No,
s druge strane, sve je to bilo davno. Ponovno je pročitala zadnju rečenicu, pa se
požurila po ogrlicu koju je bila premjestila u ladicu stola u gostinjskoj sobi. Bila
je uvjerena da je gravura na ogrlici glasila Nađimo se gdje nebo dodiruje more.
Dakle, ogrlica je pripadala nekoj T., a tko god ona bila, Queenie će sigurno
znati. Zašto bi joj, zaboga, inače rekla da ogrlicu ne proda? Zasigurno je bila
Dorotheina: možda ju je on od milja drukčije zvao?
Zavukla je ruku do stražnjeg dijela ladice, koja je sada bila krcata sitnicama
koje je mislila prodavati, ali ogrlice nije bilo. Pregledala je s druge strane; ništa.

103
 Knjige.Club Books

Misleći da je možda zaboravila da ju je spremila u skrovište na vrhu ormara, stala

je na krevet pa pretražila i tamo; i dalje ništa. Bilo je kasno, i Rosa, koja je sada
bila umorna i zabrinuta, vratila je pismo na hrpu s ostalima, ostavivši ih za neki
drugi dan, te sišla s kreveta.
Možda je ogrlicu slučajno negdje zametnula u vrtlogu Titchinog dolaska i
svakodnevnih dostava robe. Sutra, kada bude čistila stan, malo će je bolje
potražiti.
Rosa je taman tonula u san, kad se začulo kucanje na vratima. Bila je uvjerena
da je ključ bila ostavila ispod kamene žabe u stražnjem dvorištu, da ga Titch može
naći. Navlačeći trenirku i majicu spustila se u prizemlje, dršćući na noćnoj
hladnoći. Titch je radila grimase na prozoru.
„Trebam tvoju pomoć, gledaj.“ Pokazala je na bicikl preko čijeg je sjedala bio
nespretno zavezan madrac za jednu osobu. „Moj ga se šef u kafiću želio riješiti, a
djeluje savršeno čisto. Sada mogu na njemu spavati u drugoj sobi.“
„U redu, odlično. Ali, znaš što, mrtva sam umorna. Hajde da ga samo
unesemo ovdje u prizemlje, pa ćemo ujutro to srediti.“
„Stvarno? Dopustit ćeš da žena u mom stanju provede još jednu noć na
kauču?“ Titch je bila uporna.
Rosa je bijesno rekla: „No, dobro onda, ja ću ga nositi, ti me usmjeravaj.
Ujutro ćemo morati porazgovarati.“
„O tome da nabavimo televiziju?“
Rosa samo što nije eksplodirala i rekla Titch sve što joj se nakupilo, kad joj
je tinejdžerica dala nekoliko novčanica od deset funta.
„Uzmi ovo, Rose. Za hranu, potrepštine i sve to.“
Rosa nije ništa rekla. Možda je stekla pogrešan dojam o njoj. Na kraju krajeva,
djevojka je bila u nezavidno teškoj situaciji.
Položila je madrac na pod u kutu male gostinske sobe i pomaknula stol tako
da ne smeta. Do tada nije bila zamijetila da se kroz maleno prozorsko okno u sobi
pružao pogleda na ulicu, prema plaži. Titch se pojavila s posteljinom koju je
donijela s kauča u dnevnoj sobi i odmah se udobno smjestila.
„Hvala ti, Rose, što si me primila“, pospano je rekla.
Prije nego što je Rosa stigla odgovoriti, Titch se već sklupčala na boku i
nježno zahrkala.

104
 Knjige.Club Books

DVADESET I OSMO
POGLAVLJE

„Kako to misliš, ne možeš je naći?“ upitao je Josh.

Rosa je pridržavala mobitel bradom dok je praznila košaru za rublje u veliku
sportsku torbu. „Stvarno, Josh. Sve živo sam pretražila i nema je nigdje.“
„Jesi li pokušala opet zavući ruku pod jastuke kauča?“
„Tražila sam posvuda.“
„Pa, ionako je nisi mislila prodati, pa nije neki gubitak.“
„Znam to, ali svejedno je čudno. Nije mogla samo tako ispariti. Povrh svega,
sad kad sam pročitala ono pismo o kojem sam ti pričala, osjećam neobičnu
povezanost s tom ogrlicom. Kao da je moja dužnost čuvati je.“
„Jebote, taj ti je morski zrak baš udario u glavu.“ Nastala je stanka, nakon
koje je Josh nastavio: „Žao mi je što to moram izgovoriti, ali nije li ti možda palo
na pamet da ju je Titch uzela? Mislim, rekla si da ju je mama izbacila iz kuće i da
je izgubila posao u pivnici pa su je sigurno zasvrbjeli prsti.“
„Hmm. Da, palo mi je na pamet, ali ne, unatoč svim njezinim manama, ne
mislim da je kradljivica. Štoviše, dala mi je neki novac za hranu i ubuduće će mi
plaćati četrdeset funta stanarine tjedno.“
„Četrdeset funta! Rosa, zar si poludjela?“
„Daj, Josh, prestani. Nismo u Londonu, a ona trenutačno spava na uskom
madracu u sobi u kojoj se nalazi samo to i stari radni stol. To je za sada i previše,
a svaka funta mi dobro dođe.“
„A, jesi li jutros s njom porazgovarala, kao što si namjeravala?“ Josh se
ugrizao za usnicu - zvučao je kao kakav stari učitelj.
„Josh, što je ovo, unakrsno ispitivanje? Ne, nisam razgovarala s njom jer je
radila ranojutarnju smjenu u kafiću.“
„Što si ono rekla, zašto je izgubila posao u Ship Innu?“ Rosa se razljutila.
„Gle, imam posla. Moram ići.“
„Onda, jesi li počela sređivati dućan? Veljača samo što nije.“
„Znam, znam. Prestani me gnjaviti! Jasno mi je da pomalo odgađam, ali slatki
Joe je predložio otvaranje na Valentinovo. Nabavit ću čokoladice za pse u obliku
srca, koje ću dijeliti posjetiocima, a usto ću ponuditi i kupon s deset posto
popusta na sljedeću kupnju. Planiram živopisno urediti izlog. Zapravo, imam i
neke ideje za ljetno uređenje izloga koje će se strašno svidjeti djeci.“
„Daj me podsjeti, tko je ono Joe?“

105
 Knjige.Club Books

„Urednik iz Gazette.“
„Aha, da.“
„Izaći će kolumna u novinama tjedan prije otvaranja, s još jednim kuponom
koji će se moći iskoristiti u dućanu na Valentinovo.“
„Super. Pada li Valentinovo ove godine u subotu?“
„Da, a tada su i školski praznici, pa bi moglo doći i nešto turista. Samo se
nadam da neće biti prehladno.“
„Onda, hoću li dobiti službenu pozivnicu?“
„Da, evo službeno te pozivam. Hoćeš li doći?“
„Naravno da ću doći, u punoj spremi. Carlton je rekao da bi i on došao jer
jedan njegov prijatelj s fakulteta igra za ragbi klub iz Falmoutha. Tako da je plan
da se doveze sa mnom u petak, a u subotu će biti kod prijatelja.“
„Ah, neuhvatljivi Carlton - bit će mi drago napokon ga upoznati. Možete
obojica spavati na kaučima, ali možda bi vam bilo bolje unajmiti sobu u
pansionu.“
„Da. Možeš li, molim te, provjeriti ima li Jacob slobodnih soba u Lobster Potu
u tom terminu?“
„Mislim da bi ti on mogao ponuditi svoj krevet kad mu kažem da dolaziš i to
u društvu još jednog ragbijaškog komada.“ Josh se nasmijao. „Mene se ne može
preobratiti.“
„Nego, kako tvoj novi komad?“
„Ponekad je izvedem na večeru, nije to ništa ozbiljno.“ Pričekao je na barem
sitnu natruhu ljubomore, no Rosa je šutjela. „Kao što rekoh, ništa ozbiljno.
Uglavnom, važnije je pitanje imaš li ti kakvog frajera vrijednog spomena? Ne
sjećam se da si imala tako dugotrajnu sušu dok si živjela sa mnom.“
„Tragična je činjenica da Cockleberry Bay nije tako bogato lovište kao dobri
stari London.“
„A što je s tim slatkim Joeom?“
„Trenutačno se razvodi.“
„Znači, ima nade da mu budeš utjeha.“
„Ha! Nadajmo se.“
„Onda, što namjeravaš poduzeti u vezi s ogrlicom? Hoćeš li prijaviti policiji?“
„Zaboga, ne. Pojavit će se već. Nema nikakvih tragova provale. Možda su je
žene iz Cockleberry Covena s pomoću magije sakrile na sigurno, tako da je ne bih
mogla prodati.“ Odglumila je vještičji smijeh.
„Jedva čekam da upoznam te tvoje nove prijatelje.“
„Ne laži. Ali, bit će te lijepo vidjeti.“ U tom trenutku Hot je uletio u kuhinju,
lajući.

106
 Knjige.Club Books

„A, eto mog dečka“, Josh će raznježeno. „Jedva čekam da mu dam jednu
veliku, vlažnu pusu.“
Rosa je zahihotala. „Dobro, gospodine Smith, pas i ja idemo do praonice
rublja. Ako ti se mama bude rješavala perilice za rublje, javi nam.“
„Drznice jedna.“
„Takvu me voliš.“ Tim je riječima završila razgovor.

107
 Knjige.Club Books

DVADESET I DEVETO
POGLAVLJE

Titch je duboko udahnula i ušla u Ship. Namrgođena lica, Sheila Hannafore

brisala je stolove.
„Bok, Sheila.“
Gazdarica je poskočila. „Što ti pada na pamet, tako mi se prikradati! Što
hoćeš?“
„Došla sam, zapravo, zamoliti da me ponovno primiš na posao čistačice.
Obećavam da od sada više neću piti dok sam na poslu.“
„Ti da nećeš piti?“ Sheila je prijezirno frknula. „U to bih povjeravala jedino
u slučaju da si trudna.“ Zabacila je glavu i nasmijala se.
Titchino lice se trznulo. Podigla je pogled ne bi li spriječila suze da joj se
skotrljaju niz obraze.
Vidjevši to, Sheila se primila za prsa. „O, moj Bože. Pa ti jesi trudna!“
„Ne, ne, nisam.“
Sheila ju je odmjerila od glave do pete. „Mene ne možeš prevariti, mala.
Možda si samo nekoliko tjedana trudna, ali vidi se.“ Nastavila je prezirno: „S
koliko si se samo muškaraca spetljala, to se kad-tad moralo dogoditi.“
Titch se zacrvenila. Hladno je rekla: „Marljivo sam radila za tebe, Sheila, i
možda nisam smjela piti na poslu, ali uvijek bih ti to nadoknadila u blagajni.
Svakako nisam kradljivica.“ Tresnula je ključem o najbliži stol. „Ne zaslužujem
da mi se tako obraćaš. Ja biram kako ću živjeti svoj život.“
„Odabrala si što? Da budeš prljava droljetina?“ reče Sheila ispod glasa i
nastavi bijesno brisati stolove.
„Možda i nisam toliko prljava, Sheila, s obzirom na to da je velika vjerojatnost
da ovdje nosim tvog unuka.“ Djevojka je pokazala na svoj trbuh i okrenula se da
ode. Sheila ju je snažno ščepala za ruku.
„Ne bi se valjda usudila spustiti toliko nisko da bi lagala o nečemu takvom.“
„Onda ga pitaj. Pitaj svog milog Lucasa. Zapravo me čudi što nije iskoristio
mene kao alibi. Naletjela sam na njega, znaš, dok je odlazio iz malenog dućana
one noći kad se dogodila nesreća. Mogu ti reći da mi je i više nego temeljito
pregledao cijevi u stražnjem dijelu svog kombija.“
Sheila je bila van sebe. Teško dišući rekla je: „Pretpostavljam da majci nisi
rekla?“

108
 Knjige.Club Books

„Jesam, i ona me potpuno podržava.“ Titch se nadala da zvuči uvjerljivo.

Istini za volju, mama joj je donekle pružila ruku pomirenja u porukama, a
namjeravala ju je poslije i posjetiti.
„Što... rekla si joj da je Lucasovo?“
„Ne još.“
„Ne vjerujem da bi se Lucas tako ponašao, posebice jer je tog istoga dana
Jasmine dolazila.“
„To bi ga barem možda lišilo krivnje za njezinu nesreću.“
Sheila je ignorirala ovo posljednje. Samo je rekla: „Imaš opcije, Titch. Tek ti
je osamnaest. Nemoj si uništiti život.“ Titch se izmaknula kada ju je Sheila, koja
se malo smekšala, htjela zagrliti.
„Da, znam da imam opcije, ali - kao što rekoh - moj život je moja stvar.“
Rekavši to, išetala je iz pivnice visoko uzdignute glave. Duboko udahnuvši
ledeni morski povjetarac, stisnula je šaku i sebi u bradu rekla: „To!“

109
 Knjige.Club Books

TRIDESETO
POGLAVLJE

Rosa je bila iznenađena gužvom koju je zatekla u Lobster Potu kad je ušla,
spremna za večernju smjenu petkom. Jacob i Raffaele sjedili su s druge strane
šanka.
„Propustila sam neku obavijest?“ upitala je Rosa i podigla Hota da ga obojica
mogu podragati.
Jacob se nagnuo s barske stolice da bi je poljubio u oba obraza, objasnivši:
„Raffov brat je kod nas ovaj tjedan. Eno ga, upravo dolazi. On je pjevač. Rekao
je i da će za nas nastupiti jednu večer. Stavio sam danas objavu na Facebook, a
znaš kako je to u ovom kraju.“
Raffaele se nadovezao: „Da, vijesti se šire brzinom munje. Živa svirka u
Cockleberry Bayu, a mislim da je i fotografija pripomogla. Ali, nije zgodan kao
ja.“
Jacob je usnama prinio ruku svoga mladog supruga. „Naravno da nije, dragi.
Bojim se, svejedno, da će se večeras ovdje sjatiti sva sila žena. Mary Cobb će
zbog ovoga čak možda izaći iz kuće.“
„Sumnjam“, reče starica izborana lica, s crnom maramom na glavi. Pogledala
je ravno u Rosu i rekla: „Ona nije ni takla piće nakon svega onog što joj se
dogodilo.“
Pomislivši da je to ista ona žena koja joj je pomogla ući u dućan na Badnjak,
Rosa joj je baš namjeravala postaviti par pitanja, kad je mikrofon, koji je Alyson
upravo testirala, ispustio zaglušujući zvuk koji je Hota natjerao u lavež. Usred
sve te graje i buke, starica je strusila piće i napustila gostionicu.
Kada je Rosa smjestila Hota s mopsovima na katu, spustila se i upitala Jacoba:
„Tko je to bio?“
„Tko je tko bio?“ Jacob je bio zaokupljen novopristiglim gostima.
„Ona starica s maramom na glavi.“
„Nije do sada zalazila kod nas. Žalim, ne mogu ti pomoći. Dobro, a gdje je
Enrique Iglesias kad ga trebaš?“
Rosa se nasmijala. „Nije li on Španjolac?“
„Tko je Španjolac?“ upitao je novi glas, a zatim hinjenom uvrijeđenošću
rekao: „Sono Italiano, io.“3

3
Tal., „Ja sam Talijan.“ (nap. prev.)

110
 Knjige.Club Books

Jacob je pozdravio šogora riječima: „Angelo, ovo je Rosa. Rosa, Angelo.“

Angelo je primio Rosinu ruku. „Ciao, principessa“4 Bio je mnogo glasniji od
Raffaelea, imao je podšišanu kozju bradicu i fenomenalne jagodice. Dotaknuo je
prstom njezin ožiljak.
„Ecco, savršena malena munja. Bellissima“ Utišao je glas. „Tebe su dotakli
anđeli, a sada i jedan Angelo.“
Rosa se usiljeno nacerila, što nikada nije činila.
Jacob je namignuo i istovremeno prošaptao: „Prekrasan je, zar ne?“
„Onda, gdje me želiš?“ upitala je Rosa koja se prebacila u radni režim.
„Na potpuno drukčijem mjestu od onoga gdje ti želiš, Angela“, zavjerenički
je rekao Jacob, a Rosa je odglumila prijekorno coktanje. „Kreni od šanka, molim
te. Čini se da ćemo imati mnogo posla, pa možeš pomoći i s posluživanjem
hrane, ako ti nije problem.“
„Nikakav problem.“ Što više napojnica, to bolje, pomislila je Rosa isprsivši
se i namjestivši osmijeh od uha do uha.

Kad se Rosa vratila u stan, već je bila ponoć. Lagano je gurnula vrata Titchine
sobe i zatekla je kako mirno hrče. Napravila si je toplu čokoladu i dala Hotu
grickalicu, a potom je otišla u dnevnu sobu da se malo opusti nakon naporne
večeri. Pomislivši kako bi sada bilo lijepo gledati neki glupavi televizijski
program, zapisala je podsjetnik da sutra istraži prodaje li netko rabljeni televizor.
Rosa je listala po mobitelu. Nije bilo poruka i pitala se Što li Josh sada radi.
Trenutačno je bila previše umorna da bi razgovarala s njim pa je otišla u svoju
sobu i počela se svlačiti. Stavivši sat u ladicu noćnog ormarića, stala je na krevet
i izvukla nekoliko starih svijetlo plavih omotnica i počela čitati.

10. lipnja 1954.

Najdraži Nede!
Kako da budem sretna kada ne mogu biti s muškarcem kojega volim? Ali,
tako mora biti. Ne mogu izdati prijateljicu. Ne sjećam se ni kako se rodila
ovolika ljubav. Bit ću kod svoje sestre Kathleen u Londonu, u nadi da će
se vatra u mome srcu ugasiti budem li daleko od tvojih
prekrasnih, nježnih očiju.
Danas sam pročitala ovaj citat Halila Džubrana: „Kada vas ljubav
pozove, pođite za njom, premda su staze njezine tegobne i strme. A kad
vas krila njezina obgrle, prepustite joj se, premda vas mač, skriven među
krilima njezinim, može povrijediti.“

4
Tal., „Bok, princezo.“ (nap. prev.)

111
 Knjige.Club Books

Ovo neće povrijediti samo nas, već i dragu Dotty.

Nađimo se gdje nebo dodiruje more.
Tvoja T XX

Rosa je zinula. O, moj Bože, Ned je imao ljubavnicu. Znatiželja ju je tjerala

da čita dalje, ali svladao ju je san.
Hot se uskomešao, počeo mahati repom, došao do kreveta i liznuo Rosino
lice. „Bok, bebice.“ Podigla ga je na krevet do sebe, udobno se smjestila i
otplovila u dubok san udišući miris njegova čistog, psećeg krzna.

112
 Knjige.Club Books

TRIDESET I PRVO
POGLAVLJE

Rosu je probudila Titch koja je povraćala u kupaonici.

Protrljala je oči, odjenula kućni ogrtač i zajedno s Hotom, koji joj se motao
oko nogu, otišla u kuhinju pristaviti vodu i nahraniti ga. Titch se pojavila na
vratima, blijeda kao duh.
„Joj, jadnice. Hoćeš li šalicu čaja?“
„Bljak, neću. Samo vode, molim.“
Rosa joj je dodala čašu hladne vode. „Dođi, idemo sjesti u dnevnu sobu.“
Otvorila je balkonska vrata i prostoriju je ispunio svjež zrak i krika galebova. Hot
je lajući istrčao, obavio nuždu uz svoj omiljeni lonac za cvijeće i doskakutao
unutra.
„Obećavam da ću te uskoro izvesti van, gospodine Kobasico.“
Izrekavši to, Rosa se sjetila Lucasa. „Onda, jesi li malo razmislila o tome što
ćeš učiniti?“ upitala je.
„Da, jesam. Rekla sam Sheili Hannafore da je dijete Lucasovo.“
„Što?“ Rosa je ispljunula malo čaja iz usta. „A, je li?“
„Naravno da nije. Na piluli sam, ali nakon što sam pokupila klamidiju od
jednog slatkog Skota na momačkoj večeri prošloga ljeta, počela sam koristiti i
kondome.“ Titch je bila evidentno uzrujana. „Ali, kad sam spavala s ocem ovog
djeteta, nismo ga koristili.“
Rosa je dodirnula Titchino rame. „Sve će biti u redu. Kada se to uopće
dogodilo?“
„Onaj dan prije Božića, kada ti je Lucas došao srediti instalacije. Ja živim
odmah gore uz ulicu, iznad tebe, taman sam prolazila kad je on izašao. Učinilo mi
se da je bio malo pripit. Pročavrljali smo, ja sam ga malo zavodila i završili smo
u stražnjem dijelu njegova kombija... ostalo je povijest.“
„Ali, rekla si mi da ne znaš tko je otac djeteta.“
„Bila sam zbunjena i pijana kad si me one noći srela.“
„Onda, tko jest otac?“ Sada je Rosa bila potpuno zbunjena. „Nema smisla
odavati tu informaciju jer on nikada neće saznati. Što manje ljudi zna, to bolje.“
Rosi je sada bilo pomalo mučno od cijele te situacije s Lucasom. Ono što se
dogodilo s njim bilo je upravo ono što je trebalo biti, seksualni odnos između
dvoje odraslih, voljnih ljudi, tjelesni čin, ni više, ni manje. Nije osjećala krivnju

113
 Knjige.Club Books

zbog svojih postupaka, ali čuvši sve ovo, odjednom se osjećala jeftinom. Lucas
Hannafore bio je podla zmija s kakvom se čak ni ona do sada nije bila susrela.
Titch je primijetila Rosin izraz lica. „Nemoj mi reći da ti se on sviđa, nakon
onoga što ti je priredio u Shipu?“ Ne mogavši kontrolirati vlastiti izraz lica, Rosa
je ustala kako bi zatvorila balkonska vrata. „O, moj Bože!“ uzviknula je djevojka.
„Nešto se ipak dogodilo između vas dvoje.“
Rosi se oteo uzdah. „A ja sam mislila da sam bila nešto posebno u njegovoj
nevjeri. Vjerojatno nešto drugo o čemu je najbolje ne govoriti.“
„Daj, molim te, nisam ni ja bez pokrića. Iskreno, tvoja je tajna veća od moje.
Sada mi je još draže što sam sve rekla gospođi Hannafore.“
„Ali, to svejedno ne rješava dvojbu oko toga što kaniš učiniti, Titch. Sigurno
si sad već nekoliko tjedana trudna. Misliš li obaviti abortus, onda je bolje to učiniti
što prije.“
„Rose, ja znam točno što ću učiniti. Zasad - apsolutno ništa, ali čekaj. Samo
čekaj.“

114
 Knjige.Club Books

TRIDESET I DRUGO
POGLAVLJE

Rosa je zavezala Hota ispred samoposluge i gurnula vrata da uđe. Mary je

nespretno ustala sa stolca na kojem je odmarala svoju golemu stražnjicu.
„Bok, mila moja Rosa, drago mi je što te vidim. Kako si?“ Glasno se
nakašljala.
„Mary, stvarno bi trebala nešto uzimati protiv tog kašlja.“
„Baka me drži na svom pripravku đumbira, limuna i meda, ne brini se ti za
mene. Joj, daj ga samo pogledaj.“ Mary je okrenula glavu prema ostakljenom
izlogu da bolje vidi Hota. „Onda, što trebaš?“
„Mislila sam staviti ovu obavijest na oglasnu ploču. Plaća li se to?“
„S obzirom na to da si ti u pitanju, naravno da ne. Potreban ti je svaki novčić
dok ne postaviš dućan na noge. Jesi li odredila datum otvaranja?“
„Da, bit će za dva tjedna. Na Valentinovo.“
„Pa to je fantastično. Svakako mi sačuvaj jedan povodac za Medina.“ Uzela
je rukom pisanu obavijest koju joj je Rosa dala i pročitala naglas: „Traži se:
televizor srednje veličine. Dobro, u redu, pobrinut ću se da ga svatko tko uđe u
samoposlugu vidi. Jesi li i sama pregledala oglase? Na kiosku također
imaju oglasnu ploču. Stigneš predati oglas i u Gazettu ako se požuriš, ali taj ćeš
morati platiti.“
„Odlično, hvala ti, Mary.“ Rosa je provukla prste kroz kosu. „No dobro, bolje
da krenem dalje. Dala sam tiskati kupone s popustom, pa ću i tebi donijeti jedan.
Moglo bi biti zabavno. Dogovorila sam glazbu, a bit će i oslikavanje lica za
djecu.“
„Cockleberry Bay neće znati što ga je snašlo.“ Maryn smijeh pretvorio se u
još jednu epizodu kašlja.
„Pozdravi baku“, rekla joj je Rosa kad se kašalj smirio.
„Hoću. Uživaj u ostatku dana, mila. I, moram reći, mislim da zbilja trebaš biti
ponosna na sebe.“
Rosu je prožeo neobičan osjećaj, nešto što nikada do tada nije bila osjetila.
Možda zato što joj nitko do tada, u cijelu njezinu životu, nikada nije rekao nešto
slično. Da, to je bila istina: u samo nekoliko kratkih tjedana, postigla je više nego
što je ikada smatrala mogućim.
„Ovaj... hvala, Mary“, rekla je, gotovo na rubu suza. „Mnogo ti hvala.“

115
 Knjige.Club Books

Rosa je upravo bila gurnula vrata ne bi li izašla, kad ju je Mary zazvala:

„Možda da mi daš svoj broj? Onda, ako će netko imati televizor za prodaju, mogla
bih ti odmah javiti, u slučaju da te zaborave nazvati.“
„U redu, dobra ideja, daj mi svoj broj pa ću ti se javiti porukom. Još jednom
ti hvala, Mary.“
Maryno bucmasto lice se razvedrilo.
Nakon što je Rosa odvezala Hotov povodac sa stupica ispred samoposluge,
odjednom se sjetila onoga što joj je starica u Lobster Potu bila rekla neku noć. Što
li se, zaboga, dogodilo u Marynu životu da je zauvijek prestala piti? Što god da je
bilo u pitanju, zacijelo je bilo poprilično ozbiljno, kad je imala potrebu to
spomenuti. Pruži li se ikada povoljna prilika, Rosa je odlučila pitati je.
Na neki je način žalila Mary, a ni sama nije bila sigurna zašto. Zakopala se u
život s prastarom bakom i ludim mačkom Merlinom te se očito zapustila. S
dobrom frizurom, sređenim obrvama i trunkom maskare i ruža izgledala bi mnogo
bolje. Ali, bila je to Maryna osobna stvar s kojom se Rosa mogla poistovjetiti jer
ni sama nije išla na kozmetičke tretmane, a nije koristila ni previše šminke. To joj
je uvijek bilo naporno. S lakoćom je privlačila muškarce, ali možda je to bilo zato
što im se tako lako podavala. Kada bi se pogledala u zrcalo, slika koju bi vidjela
nije joj bila osobito lijepa, a u oči joj je posebice upadao ožiljak u obliku munje,
unatoč tome što je bio malen.
„Da mi je znati o čemu razmišljaš.“
Rosa je gotovo iskočila iz kože kada se Seb u crvenom kombiju zaustavio tik
do nje. Hot je suosjećajno zalajao.
„Sebe! Uplašio si me. Imaš novi kombi?“
„Aha, ona stara krntija dala je svoje. Ovoga sam ljepotana pronašao na eBayu
i to za samo dvjesto funta. Jesi li dobro?“
Hot je cviljenjem izražavao svoju netrpeljivost spram crvenih kombija,
mršavih, bradatih muškaraca i posebice spram toga što je morao stajati mirno.
„Da, da, sve je dobro, hvala.“ Rosa nije mogla podnijeti način na koji ju je
riđokosi, bradati muškarac snimao pogledom od glave do pete.
„Jesi li vidjela Titch u zadnje vrijeme?“ upitao je. „Već je dugo nisam vidio
u Shipu.“
Rosa nije znala koliko bi informacija trebala podijeliti o svojoj zabludjeloj
podstanarki. Nije znala ni je li djevojka ikome rekla gdje se preselila. S obzirom
na stražnji ulaz Rosina dućana, Titch je mogla lako ulaziti i izlaziti a da ne bude
primijećena. Činilo se da se novi trač, barem za sada, još uvijek nije proširio
Cockleberryjem.
„Rosa? Što je bilo?“ upitao je Seb.
„Ništa. Vidjela sam je ranije u kafiću, spomenula je da ide u Polhampton
potražiti posao. Da joj prenesem neku poruku kad je vidim?“

116
 Knjige.Club Books

„Da, molim te. Možeš li joj reći da me što prije nazove?“

„To je sve?“
„Da, to je sve. Hvala ti.“
Dok je Seb ulazio u samoposlugu, Rosi je stigla poruka. Na ekranu joj je
zasvijetlila riječ VODOINSTALATER. Samo provjeravam treba li štogod
odštopati kad sljedeći put dođem. Poruku je popratio smajlićem koji namiguje.
Rosa ju je smjesta izbrisala.
Da nije znala da je Sočni Luke spavao i s Titch - i to, povrh svega, u stražnjem
dijelu svoga kombija - možda bi razmislila o tome da mu odgovori, ali u svjetlu
nedavnih spoznaja, čak je i za njezine moralne standarde to bilo previše. Jedna je
stvar bila prevariti djevojku u žaru strasti, ali gurati alatku u sve što je hodalo na
dvije noge bilo je neprihvatljivo na svim zamislivim razinama.
Čudilo ju je što je uopće mislio dolaziti u Cockleberry, s obzirom na to da se
Gazetta i dalje bavila neriješenim misterijem bijega s mjesta nesreće.
Pretpostavila je da bi sada trebala vjerovati kako Lucas nije bio upleten u to,
s obzirom na to da je Titch bila živi dokaz da je on gađao i bježao u posve drugom
smjeru.

Rosa i Hot prošetali su do stana. Otvorila je dvorišni ulaz i otkrila da su vrata

stražnjeg ulaza bila otključana. Ljuta što se Titch najvjerojatnije vratila i nije ih
zaključala, ušla je i ugasila svjetlo u kuhinji u prizemlju, nezadovoljno coknuvši.
Ta djevojka zbilja nije imala pojma kako se štedi novac. Potom se morala
nasmiješiti zbog vlastitih misli. Tek nekoliko mjeseci prije ona je to isto radila
dok je živjela kod Josha, ne razmišljajući o tome da je on morao plaćati račune.
„Hej, hoj!“ zazvala je uspinjući se stubama, ali odgovora nije bilo. Titch nije
bila tu. Možda je našla neki dodatan posao. Hot je legao na pod ispred kauča, a
Rosa se zaputila u spavaću sobu po laptop. Uvijek razumni Josh u svom joj je stilu
savjetovao da, unatoč tome što je mislila da je ogrlicu samo negdje zametnula,
sve vrijedne stvari drži pod ključem dok je nema kod kuće, pa je kupila maleni
lokot i sve stvari pospremila u svoj maleni kovčeg. „Ah“, reče kad je
ugledala pisma koja je bila spustila s ormara. Nije bila sigurna zašto, ali zbog
nekog razloga osjećala je da joj je dužnost spremiti i njih na sigurno.
U ovom je trenutku jedva čekala nastaviti s čitanjem. Sve joj je to bilo veoma
intrigantno, željela je otkriti što je to stari Ned radio. Imala je nešto slobodnog
vremena time se pozabaviti zato što je dio zarade iz pivnice položila na svoj
bankovni račun i namjeravala ga je iskoristiti za organizaciju otvaranja dućana.
Upravo si je skuhala kavu i smjestila se da pročita elektroničku poštu, kad joj je
natpis ZGODNI LISAC zabljesnuo na ekranu mobitela.
„Joe Fox ovdje, novinar, organizator velikog otvaranja malog dućana i,
iskreno, najzgodniji muškarac na području South Cliffsa, i točka“, najavio se.
Rosa se nasmijala. „Ideš! Netko nam je dobre volje.“
117
 Knjige.Club Books

„Ha. Da, zapravo jesam. Djelomično i zato što ćemo se danas naći na ručku.“
„Kvragu!“
„Nemoj mi reći da si zaboravila. To je kao da si mi zabila nož u srce.“
„Nisam zaboravila, nego sam pribilježila u kalendaru da je dogovor sutra. U
koliko smo se sati dogovorili?“
„U jedanaest i trideset, ali mogu doći u jedan, ako ti to više odgovara. Sutra
sam u stisci s vremenom jer pripremamo izdanje za tisak.“
„Da, da, u redu je. Doslovno u ovom trenutku prebacujem sredstva da platim
ženi koja će djeci oslikavati lica, a našla sam i maleni Bose zvučnik na rasprodaji,
koji će mi trebati za glazbu.“
„Odlično. Nađimo se u kafiću Kava, čaj ili more. Danas ništa od piva, imam
previše posla.“
„Savršeno. Vidimo se tamo u jedan.“

118
 Knjige.Club Books

TRIDESET I TREĆE
POGLAVLJE

Josh je nazvao baš kad je Rosa bila na vratima.

„Rosalar?“
„Oho, gospodine Smith. Pa gdje si ti? Nedostajao si mi.“
„Naravno da nisam“, nasmijao se Josh. „Jurim na sastanak, pa nemam
vremena za čavrljanje, samo provjeravam jesi li rezervirala sobu za mene i
Carltona u pivnici?“
„Sranje, sranje. Nisam još, oprosti. Upravo se idem naći s Joeom iz Gazette,
pa ću to usput obaviti. Rekao si dva noćenja, je li tako?“
„Da, molim.“
„Super. Jesi li dobro?“
„Jesam, jesam, moram ići, hajde da se čujemo krajem tjedna pa ćemo
porazgovarati.“
Joe je razvukao usta u široki osmijeh kada je Rosa gurnula ulazna vrata kafića.
Skinula je jaknu ispod koje je nosila zelenu minicu na tregere i ružičastu dolčevitu,
a na nogama tajice sa zelenim i ružičastim prugama. Smeđe su joj se
kovrče razbarušile na sve strane. Sviđao mu se njezin otkačen izgled.
Sjela je do njega i zapljeskala.
„Vraški je hladno danas.“
Joe je ustao. „Donijet ću ti kavu.“
„Zapravo, ja bih šalicu čaja, molim, i jedan od onih njihovih muffina s
limunom. Evo, ja plaćam kolače.“ Ponudila mu je novčanicu od pet funta, ali on
joj je nježno gurnuo ruku.
„Ja častim. Sve za dobre vijesti koje možemo objaviti u novinama, posebice
u siječnju, kada se ovdje gotovo ništa ne događa.“ Dok je Joe stajao za pultom,
Rosa je motrila njegovu figuru u uskim trapericama i modernoj vesti s
kapuljačom. Sviđao joj se i njegov pomalo štreberski izgled.
„Koliko vidim, tvoja prijateljica Titch danas ne radi.“
„Ne, mislim da je otišla u Polhampton tražiti posao.“
„O, pa to je moj kraj. Više ne radi u Shipu?“
„Bože, koje si ti zabadalo.“ Rosa mu se nacerila i počela čupkati svoj muffin.
Tako ih je najviše voljela jesti.

119
 Knjige.Club Books

„To mi je u opisu posla. Kad smo već kod toga, imam neke novosti vezane uz
onu prometnu nesreću. Dio branika otpao je s vozila kojim je nesreća počinjena,
a na njemu su nađeni tragovi bijele boje.“
„Uh, to će baš suziti izbor sumnjivaca“, našalila se Rosa. „Što će policija
učiniti, provjeriti sve bijele automobile u okolici da vide je li s nekoga od njih
otpao komadić branika? Da sam ja na mjestu počinitelja, to bih već odavno bila
popravila.“
„Nego, reci ti meni, kako teku pripreme za otvaranje?“
„Čekam još samo jednu kutiju robe koju sam danas naručila, a onda krećem s
uređenjem izloga i polica. Ostavit ću spušten zastor u izlogu, da zagolicam maštu
prolaznika, ali sam istaknula veliki plakat s najavom otvaranja.“
„Dobro, dobro. Jesi li već podijelila kupone s popustom po pivnicama,
kafićima i dućanima?“
„Nisam. Tek sam ih dala izraditi na jednoj od onih lako dostupnih internetskih
stranica i danas bi, nadam se, trebali biti gotovi. Hot i ja planiramo ih sutra
podijeliti.“
„Odličan timski rad. Ne zaboravi kućice za iznajmljivanje na South Cliffsu,
obično su popunjene tijekom školskih praznika. Bit će to dobra prilika za mame i
tate da povedu i djecu, posebno jer nudiš i oslikavanje lica. Louise je super,
zbilja zna animirati publiku.“
„Dobro. Glazba je riješena, samo ću je puštati s mobitela preko novog
zvučnika - a naš dogovor da me ovaj tjedan povezeš do tržnog centra u nabavku
pića i grickalica i dalje vrijedi?“
„Vrijedi. Jesi li nabavila i voćne sirupe i papirnate čaše za klince - i jesi li
naručila poslastice za pse u obliku srca?“
„Da, sve riješeno, a imam i neke balone u obliku srca, na kojima su slike
Hota.“
„Briljantno! Odlična ideja.“
„Da, napokon će postati slavan. Mislila sam po jedan staviti s obje strane
vrata. Unutra će biti poprilična gužva, pa se nadam da neće biti prehladno i da će
dio ljudi moći stajati i na ulici.“ Joe je pročistio grlo. „Uspio sam dogovoriti još
jedan fenomenalan reklamni potez, ali nisam siguran kako će ti sjesti.“
„Reci, što si smislio?“
„Termin u jutarnjoj emisiji na lokalnoj radiostanici South Cliffs Today, dan
prije otvaranja.“
„Ja? Moja malenkost na radiju?“ Odmaknula je svoj tanjur s kolačem.
„Rosa, ja znam da ti to možeš. Što je najgore što se može dogoditi, osim da
opsuješ, na primjer? Zvučat ćeš sjajno, siguran sam.“
„Misliš?“

120
 Knjige.Club Books

Joe je kimnuo. „Ja ću ti napisati nekoliko rečenica, pa ih možeš iskoristiti;

imat ćeš dovoljno toga za reći.“
Rosa je dlanovima pritisnula obraze i zalupala nogama po podu, pritom
ispustivši smiješan zvuk. „Sve je ovo tako nestvarno, a opet uzbudljivo. Hvala ti,
Joe.“
„Mogu samo reći da mi je pao kamen sa srca, jer već sam potvrdio intervju.
Jednostavno znam da će to biti dobro za tebe. Ja ću doći po tebe, odvesti te tamo
i pričekati dok ne završiš. Sve će biti u redu.“
„Kako lijepo od tebe.“
„Napisat ću i kolumnu o tome za ovotjedno izdanje, samo mi treba naziv
dućana. Oh, i fotografija tebe i Hota, ako nemaš ništa protiv.“
„Bit ćemo gotovo pa slavne ličnosti! Ali, Joe, možemo li ga samo zvati
‘maleni dućan na uglu’, za sada? Ionako si trenutačno ne mogu priuštiti ponovnu
izradu natpisa iznad ulaza. Možda ću morati mijenjati naziv, ovisno o tome koliko
će uspješna biti ova prvotna ideja.“
„Ali, ako prodaješ potrepštine za ljubimce, moraš imati naziv koji je u skladu
s tim.“
„Recimo, Pseća poza ili Papala maca“, nasmijala se. „Zapravo, Pseća poza
mi se baš sviđa.“
„A je li?“ Joe je znakovito podigao obrve.
Rosa se zacrvenila. „Ne mogu vjerovati da sam to upravo izgovorila.“
Joe se nije mogao prestati smijati. „Pseća poza! Pa to je fenomenalno.“
„Ili možda jednostavno: Kod Rose. Bila bih ponosna na sebe kad bi se tako
zvao.“
„Odlično je što si tako pozitivna oko svega. Gledao sam noćas neku emisiju
o vrbovanju za specijalne zrakoplovne postrojbe i ovo što si rekla podsjetilo me
na to.“
„Joe, ja otvaram seoski dućan, nije baš da spašavam naciju.“
„Saslušaj me. Ti si siroče, je li tako?“
Rosi se sviđala njegova sjevernjačka izravnost. Ali, ovo što je rekao malo ju
je štrecnulo. „Kako ti to znaš?“ upitala je. Možda je bila spomenula Jacobu one
noći kada je bila pijana, ali nikada to nije pretjerano naglašavala.
Joe se nije osvrnuo na njezino pitanje, već je rekao: „Uglavnom, u toj su
emisiji rekli nešto što me gotovo rasplakalo. Neki dečki na obuci imaju strahovito
tužne životne priče, ali unatoč tome puni su duha. Čak sam to i zapisao.“ Joe je
prolistao svoj notes. „Kada postigneš uspjeh, nema nikoga tko bi bio ponosan na
tebe, a kada posrneš ili pogriješiš, nitko nije razočaran. Ti si taj koji preuzima tu
odgovornost, kako bi samoga sebe učinio ponosnim - i tek tada zapravo otkriješ
tko si.“

121
 Knjige.Club Books

Joe je položio svoju ruku na Rosinu, a njezine su se oči, kao rijetko kada,
napunile suzama.
„Joe Fox, raspekmezio si mi se“, rekla je i treptanjem zaustavila suze.
„Zacijelo je teško odrastati bez ikakve podrške.“
„Ne znaš ti ništa o meni.“
„Pa, možda bih volio saznati više.“
Nakon ovog komentara Rosa je zašutjela, Joe je uzeo šalicu i podigao je u
zrak rekavši: „Nazdravimo grandioznom otvaranju malenoga dućana.“

122
 Knjige.Club Books

TRIDESET I ČETVRTO
POGLAVLJE

Titch je utrčala preskačući po dvije stube, gotovo srušivši Rosu koja je nosila
pladanj s večerom.
„Pazi, gospođice, to ti ne bi bio pametan potez.“
„Oprosti, oprosti. Jurim na toalet.“ Bacila je proždrljivi pogled na Rosinu
tjesteninu sa sirom upitavši: „Uh, ima li još malo toga?“
„Ne, to je gotovo jelo, za podgrijavanje. Imala sam posla cijeli dan, uostalom,
gdje si ti bila? Ne, reći ćeš mi kad se vratiš s toaleta.“
Kada se Titch vratila, vidljivo mirnija, rekla je Rosi: „Danas sam bila
uspješna. Dobila sam posao čistačice u dvije pivnice u Polhamptonu - ranojutarnje
smjene, ali na dane kada ne radim u kafiću, tako da ću zaraditi brdo love. Ali, to
nije sve što sam danas postigla“, rekla je slavodobitno.
„Gledaj!“ Izvukla je ček iz torbice i počela njime mahati. „Tri tisućice! Znala
sam da je samo pitanje vremena.“
„Što... zar si dobila na lotu...?“
„Na neki način.“
„Titch, ne davi i reci mi što se događa.“
„Ali, Rose, ovo ti je stvarno jedna od onih situacija: ‘Ako ti kažem, morat ću
te ubiti’, znaš?“
Rosa nije mogla ni zamisliti što bi ta šašava djevojka mogla sljedeće izjaviti.
Odmahnula je glavom. „Što si sada učinila?“
„Pa, znaš da sam rekla Sheili da je dijete Lucasovo?“
„Da. O, Bože... Titch. Mislim da znam što ćeš reći.“
„Nazvala me da se nađemo, rekla da je razgovarala s Lucasom, koji je priznao
da je spavao sa mnom.“
„Ali, on bi znao jeste li koristili kondom.“
„Rekla sam joj da je puknuo. Tako je brzo odjurio dalje da nije mogao znati,
gad jedan. Uglavnom, povjerovala mi je i ponudila da plati abortus u privatnoj
klinici podalje odavde. Ali, nisam time bila zadovoljna. Znaš, treba mi više od
toga.“
„Oh, Titch, što si još rekla?“
„Ako želi alibi za nesreću, mora platiti više.“
„Ali, on je čvrsto stajao pri tom da nije kriv kad smo razgovarali o tome“,
pobunila se Rosa.
123
 Knjige.Club Books

„Ne budi tako lakovjerna, Rose. I tebe je molio da ga pokriješ, sjećaš se?
Njegova priča o vožnji u pijanom stanju baš ne drži vodu, a gospođa Hannafore
zna točno što se dogodilo te noći, sigurna sam.“
„Titch, nije li to ucjena?“
„Ja to vidim kao konstruktivan dogovor.“
„A sad zaozbiljno, kad si mislila obaviti abortus? Moraš požuriti.“
„Ne mislim abortirati.“
„Dobro.“ Rosa je popila veliki gutljaj svoje dijetalne Coca-Cole. Hot je
grebao po vratima balkona da ga pusti van.
„Ne brini se. Ne očekujem da ćeš uzdržavati i mene i bebicu.“ Uzela je Rosinu
limenku i popila gutljaj. „Ovdje imam tri tisuće. Imam dva posla. Uštedjet ću
dovoljno da unajmim negdje nekakav stančić. Ovo će dijete imati život pun
blagoslova. Barem u onoj mjeri koliko ću mu to moći priuštiti.“
„Ali, što će biti kad Sheila sazna da nisi otišla na abortus?“
„O tome ću se brinuti kad za to dođe vrijeme. Do tada ću već platiti polog i
stanarinu - i, kako se ono kaže, ‘ne valja se s rogatim bosti’, tako nekako.“
„Stvarno imaš muda, moram priznati.“
„S obzirom na to da sam tako sitna, nadam se da se ništa neće primijetiti još
mjesecima.“
„Bit će ti teško samoj odgajati dijete, Titch.“
„Rose, život je težak, a nakon što sam izgubila brata i tatu, ne pada mi napamet
iznevjeriti ovaj maleni život u meni. Danas sam se vidjela i s mamom. Smirila se
i, vjerovala ili ne, poprilično je uzbuđena što čekam bebu.“
„Zna li ona čije je?“
„Zna samo da je u pitanju neki turist koji je boravio tu oko Božića. Ne želim
upletati oca djeteta.“
„Aha, a zašto onda meni nisi mogla reći o kome je riječ?“ Rosi je bilo drago
što je bila barem blizu odgovora. Ali, osjetila je da se Titch uznemirila. „Pravo je
olakšanje da je tvoja mama promijenila mišljenje i prihvatila situaciju. Voljela
bih je upoznati.“
„Ona baš ne izlazi često jer je u invalidskim kolicima - boluje od multiple
skleroze. Imamo bungalov gore na vrhu brda, što je donekle praktično, ali čak i
uz njegovateljicu koja dolazi jedanput dnevno, znam da joj nedostaje moja pomoć
po kući.“
„Tvojoj su se obitelji podijelile neke baš loše karte, zar ne?“
„Da. Netko bi na mome mjestu očajavao i vrištao: ‘Zašto baš ja?’ Ali, ti i ja
smo borci, Rose. Zato te volim. Mi se kužimo. Ali, Rose...“
Rosu je ponovno prožeo onaj neobičan osjećaj.

124
 Knjige.Club Books

„Titch, u redu je. Ako se želiš vratiti kući, učini to. Mama te treba, a ti trebaš
štedjeti novac.“
„Ako si sigurna...?“
„Naravno da sam sigurna, ženska glavo. Zapravo će mi dobro doći malo
mira“, zezala se Rosa.
Titch ju je bocnula u rebra. „Hej!“
„Moramo osnovati zakladu za malenog Titchyja, što kažeš? Tako da bih
voljela, kad se dućan pokrene, da mi dođeš pomoći u dućanu - naravno, ako budeš
htjela - i na otvaranju na Valentinovo. Pošteno ću ti platiti.“
„To bi bilo sjajno. Hvala ti, Rose. Daj da ti ostavim još nešto novca za
stanarinu prije nego što odem. Četrdeset funta je kikiriki.“
Rosa se prisjetila Josheve velikodušnosti kad se selila.
„Da ti nije palo na pamet“, rekla je. „Za tebe je najhitnije da osiguraš što bolji
start svojoj bebici.“ Sada se ona ugrizla za usnicu.
Titch je uhvatila Rosu za nadlakticu. „Rose, sigurna sam da te je voljela.“
Rosa je brzo ustala i izašla na balkon, utopivši jecaje u buci podivljalih valova
i krikovima galebova.

125
 Knjige.Club Books

TRIDESET I PETO
POGLAVLJE

Upravo kad se Rosa zabrinula da letci za svečano otvaranje dućana neće stići na
vrijeme, začula je kako je poštar progurao kroz otvor za pisma nešto što je uz
težak udarac sletjelo na otirač.
Potrčala je u prizemlje i na svoje oduševljenje ugledala debelu smeđu
omotnicu na podu. Letci! Smjesta ju je rastrgala i razveselila se onome što je
ugledala. Iako je koristila „uradi sam“ uslugu s interneta za izradu letaka, izgledali
su zbilja profesionalno.
„Hajde, momče, pripremimo se“, rekla je svom vjernom psu. „Idemo u dugu
šetnju, uzduž i poprijeko.“
Jacob je upravo zalijevao bilje kada ih je ugledao kako odlučno koračaju
prema vrhu brda.
„Bok, vas dvoje.“ Sagnuo se kako bi poškakljao Hota. „Primjećuješ li neku
promjenu na meni?“ upitao je Rosu kad je opet ustao.
Rosa ga je škiljeći promotrila. Pokazao je na svoje stopalo. „Skinuo sam gips.
Sad sam kao nov.“
Nasmijala se. „O, pa to je sjajno. Sad ćeš neko vrijeme izbjegavati visoke
potpetice, ha?“
„Oh, sudbo kleta, bojim se da su mi dani u louboutinkama odbrojeni, draga
moja. Barem u sljedećih nekoliko mjeseci. Ali, mladi fizioterapeut kojeg su mi
dodijelili u bolnici poprilično je zgodan, a to je uvijek bonus.“
„Grozan si! Nego, stigli su mi letci za veliko otvaranje.“
„Tvoje veliko otvaranje draga? Ne bih ga propustio nizašto.“ Napućio je
usnice i namignuo. „Daj jedan dio meni, pa ću ih razdijeliti - naravno da ćemo i
mi doći podržati te. Kad kažem mi, mislim na sebe, Raffa, Ružnoga i Ponga,
naravno. Nagovorit ću i Alyson da dođe. Treba privući što više ljudi, posebice ako
će doći fotograf iz Gazette.“
Jacob je iz džepa izvadio poslasticu za Hota, pa nastavio: „Rosa, dušo, mislio
sam te pitati želiš li da Raff napravi neke grickalice? Možda nekakve kanapee, a
radi i vrhunska škotska jaja5. Ja te častim, naravno, na tvoj poseban dan.“

5
Škotsko jaje (eng, Scotch egg), mekano ili tvrdo kuhano jaje obloženo mljevenim mesom od
kobasice, uvaljano u krušne mrvice i pečeno ili prženo u ulju. (nap. prev.)

126
 Knjige.Club Books

Rosa je bila raznježena njegovom ljubaznošću. „Jacobe, to je tako lijepo od

tebe! Moj odgovor je: da, molim. Već sam pri kraju s novcem, dok ne počnem s
prodajom robe, dakako, to će mi zbilja dobro doći. Nabavila sam pića za odrasle
i sokove za djecu.“
„Bit će zabavno, a ja jedva čekam vidjeti pokrivala za pseće guze u obliku
cvijeća.“ Namignuo je.

Nakon nekih sat vremena, Rosa je razdijelila gotovo sve letke i oduševila se
koliko su svi u dućanima i zalogajnicama bili srdačni i susretljivi. Kako se
približavala ladanjskoj kućici Seaspray, ugledala je Mary kako pere prozore.
Zastala je na trenutak kad je vidjela Rosu i Hota. Merlin je zacijelo nanjušio psa
na svome posjedu, pa je izletio kroz otvor na vratima, negodujući mijauknuo i
nestao niz ulicu.
„Ode ludi mačak Merlinit.“ Mary je gurnula krpu za prašinu i sredstvo za
pranje prozora u džep pregače.
„Ne bojiš se kad ovako istrči na cestu?“ Rosa nije mogla podnijeti pomisao
da Hot slobodno trči negdje gdje bi bio u opasnosti.
Mary se nakašljala. „Zaboga, ne, taj ti mačak ima više od devet života. Kako
si mi ti, Rosa? Izgledaš kao da spremaš neku spačku.“ Sagnula se i pomazila
jazavčarevo glatko, drhtavo tijelo.
Rosa se nasmiješila. „Ne, upravo smo dijelili letke za otvorenje. Bit će na
Valentinovo. Voljela bih da Queenie i ti dođete, naravno, ako je ona u stanju.
Možete sa mnom popiti pjenušac.“
„Joj, nisam sigurna, znaš da baka ne izlazi iz kuće.“
„Bit će i bezalkoholnih pića, ne brini se. Voljela bih da dođeš. Zapravo, neku
večer sam u pivnici vidjela staricu koja je...“ Odjednom se na vratima pojavila
pogurena figura, s licem punim dubokih bora i tamnim naočalama. Duga sijeda
kosa bila joj je uredno svezana u pletenicu koja joj je dosezala do stražnjice. Bila
je to Queenie.
„Nema smisla slušati naklapanja, Rosa. Uvijek slijedi svoje srce i svoju
intuiciju. Ponekad stvari nisu onakve kakvima se čine.“ Uzela je ljubičasti kristal
s prozorske daske i obujmila ga objema rukama, mrmljajući: „Čak i dupini postaju
lovina ako plivaju protiv struje, znaš.“
Rekavši to, starica je nestala u unutrašnjosti kuće, jednako brzo kako se i
pojavila.
Mary je počela trljati uho i nelagodno se premještati s noge na nogu.
„U redu je, Mary, baka ti je živopisna osoba i svijet bi bio bolje mjesto kada
bi u njemu bilo više ljudi poput nje.“

127
 Knjige.Club Books

Mary se svojim zelenim očima zagledala ravno u Rosine, identične boje.

„Doći ću četrnaestoga, ali kratko. Ne volim velika okupljanja, a uvjerena sam da
će ovo biti takvo.“
„Hvala, Mary. Što više uzvanika, to bolje.“

Stigavši kući, Rosa je otvorila ulazna vrata dućana i s olakšanjem odahnula. „Još
malo, Hot. Ovo oglašavanje zahtijeva nešto više vremena nego što sam mislila.“
Uspela se na kat i bacila ključeve na radnu površinu u kuhinji. Queenie je bila
čudna starica. I što joj je trebalo značiti ono s dupinima? Kao da je prisluškivala
njezin razgovor s Mary i prekinula ga jer nije željela da Rosa spomene što joj je
starica u pivnici bila rekla. Jadna Mary; baka ju je štitila od onoga što joj se
dogodilo. Ali, Queenie je bila u pravu: naklapanja su beskorisna. Neće više
razmišljati o tome.

128
 Knjige.Club Books

TRIDESET I ŠESTO
POGLAVLJE

Dok se Rosa približavala radiostanici South Cliffs Today bila je nervozna kao
nikada do tad.
„Zar nisi iskusila sličnu tremu kad si izlazila na ispite u školi?“ upitao ju je
Joe, parkirajući unazad na mjesto za posjetitelje.
„Ja nisam izlazila na ispite u školi.“
„Tako znači. U svakom slučaju, ne moraš se brinuti. U studiju će s tobom biti
Barry Savage i njegov producent, pa pokušaj zamisliti da čavrljaš samo s njima
dvojicom. Jesi li pripremila izjavu?“
„Jesam, spremna sam.“
„Ja sam ga malo detaljnije izvijestio o svemu.“
„Dobro. Onda će sve biti u redu. Znam što prodajem, znam sve u vezi s
otvorenjem - ne znam što bi me drugo mogao pitati?“
Rosa je iskočila iz Joeovog elegantnog džipa i poravnala jaknu. Suggs, Joeva
njemačka doga, sjedio je uspravno, poput čovjeka, na stražnjem sjedalu. Bilo joj
je drago što nije sa sobom povela Hota, jer nije bila sigurna kako bi reagirao na
tako velikoga psa.
„Ja ću ući s tobom, a potom ću prošetati Suggsa i slušati te preko mobitela.
Znaš li hoće li biti još zainteresiranih slušatelja?“
„O, da. Mary, Queenie, Titch i dečki iz Lobster Pota. A moj prijatelj Josh
slušat će me u vožnji na putu ovamo.“
„Spomenuo sam tvoje gostovanje na radiju i u članku u Gazetti, pa držimo
palčeve da će to privući još više posjetitelja na dan otvaranja.“
„Rosa Larkin?“ Elegantna žena s naočalama pojavila se iza pulta s papirima
u rukama. Rosa je kimnula. „Odlično, pođite za mnom.“
Joe je podigao palac desne ruke, a ona je krenula za ženom prema studiju.

„Tiho!“ Jacob je mahnuo rukom Raffaeleu da isključi usisavač. „Dođi,

poslušajmo Rosu.“
Udobno su se smjestili na kauču u dnevnoj sobi svog velebnog doma s
pogledom na more u Polhamptonu.
Vijesti su završile. „Sad će naša ćurka“, rekao je Jacob. Ružni i Pongo
uspentrali su se na kauč i počeli se meškoljiti. „I vi dečki, tiho!“

129
 Knjige.Club Books

DJ je počeo govoriti, a Jacob je promrmljao: „Joj, to je onaj grozni Barry

Savage, koji mijenja Terryja Logana. Sjećaš se kad nam se dogodio požar?“
Raffaele je kimnuo. „Umjesto da reklamira naše ponovno otvaranje, želio je samo
razgovarati o uzrocima požara, gotovo insinuirajući da smo ga sami podmetnuli
ne bi li se dočepali novca od osiguranja.“
„Si, si, da. Grozan čovjek. Sranje, ali Rosa je jaka. Snaći će se.“
„Sa mnom u studiju je Rosa Larkin, nova vlasnica malog dućana u
Cockleberry Bayu. Dobro došla, Rosa.“
U trodijelnom kariranom odijelu, što mu je na golemom trbuhu gotovo pucalo
po šavovima, Barry Savage izgledao je kao Gospodin Žabac iz dječje priče Vjetar
u vrbama6, pomislila je Rosa.
Svi koji su je poznavali i slušali emisiju radosno su uskliknuli čuvši njezino
ime.
„O, bok.“ Rosa je otpila gutljaj vode iz bijele plastične čaše koju su joj dali.
Ona nikada nije govorila „bok!“. Prisjetivši se Joeovih motivacijskih riječi prije
dolaska na radio, duboko je udahnula i uspravila se u stolici.
„Sigurno je bilo fantastično saznati da ste naslijedili dućan“, započeo je Barry,
smiješeći se iza svojih naočala bez okvira, odjednom je podsjetivši na jednako
ljigavog odvjetnika koji joj je prije osam tjedana predao onu izlizanu aktovku.
„Da, fantastično, iznenađujuće, pomalo zastrašujuće... sve to.“ Posljednja
stvar koju je željela bila je otvoriti Pandorinu kutiju propitkivanjem identiteta
njezina dobročinitelja. Valjda mu je Joe to spomenuo?
„Je li istina da ne znate tko vam je ostavio nasljedstvo?“
„Istina je, da, ali sigurna sam da vaše slušatelje to ne zanima. Sutra je svečano
otvorenje za koje sam isplanirala mnogo zabavnih sadržaja za sve uzraste.“
„O, ali ja sam siguran da naši slušatelji žele upravo o tome slušati. Tajanstveni
dobročinitelj ostavlja dućan djevojci koja nema pojma o poslovanju. Posebice
nakon što je dućan bio zatvoren punih pet godina, a neki od mještana izrazili
namjeru da ga kupe.“
Joe se zaustavio u šetnji liticama i u nevjerici se pljesnuo po čelu. Naravno da
je taj podatak smatrao zanimljivim; bio je zanimljiv za radioemisiju, a bio je
zanimljiv i za seriju članaka u Gazetti. Međutim, nije mogao predvidjeti da će
Barry Savage zagristi baš tu informaciju. Ponašao se kao Suggs kada mu dobaciš
kost.

6
The Windin the Willows (1908.), dječji je roman škotskog romanopisca Kennetha Grahama s
likovima životinja (štakora, jazavca, krtice i žabe) koje žive uz rijeku. Roman je postao
klasikom dječje književnosti i kazališta otkako ga je 1929. dramatizirao A. A. Milne. (Grahame,
Kenneth. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža,
2020. Pristupljeno 15. prosinca 2020. godine.) (nap. prev.)

130
 Knjige.Club Books

„Pa, Barry“, rekla je Rosa odlučno, preuzimajući kontrolu, „sada neće čuti
više o tome. Ali, ako odluče svratiti do dućana - sutra od deset ujutro nadalje -
mogla bih im osobno ispričati.“
„Bum!“ uzviknuo je Jacob s kauča. „Bravo, djevojko. Kakav je to gad.“
Joe se nasmiješio. Rosa možda nije završila fakultet, ali bila je oštroumnija
nego što je mislio.
Josh, koji je slušao emisiju u Carltonovom automobilu, nadao se samo da
Rosa nakon emisije neće izgubiti samopouzdanje. Sutra je bio iznimno važan dan
za dućan i bilo mu je drago što je uspio otići s posla ranije nego što je planirao,
kako bi joj mogao biti podrška.
„A što se tiče činjenice da nemam pojma kako upravljati dućanom, gospodine
Savage“, nastavila je, naglašavajući njegovo prezime, „to je djelomice točno.
Međutim, ako uzmemo u obzir da sam u Cockleberry Bay stigla tek prije nekoliko
tjedana - zapravo, upravo prije Božića - zadovoljna sam svime što sam do sada
postigla. Sutra ću ponuditi sjajne proizvode za kućne ljubimce na prodaju, bit će
tu sitnica i poklona za djecu, pa i oslikavanje lica. Imam čak i poslastice za pse u
obliku srca.“
„Valentinovo za kućne ljubimce. Hm, zanimljiva ideja.“
„Tako je. Imam malenog jazavčara po imenu Hot i on je moj najdraži partner
za Valentinovo.“
„Hot Dog, ha-ha-ha, pa to je sjajno. A imate li pravu ljubav u životu, Rosa?“
„Nikoga vrijednog spomena, Barry.“
Josh se naglas nasmijao.
„U redu, pa... čuli ste, sutra će biti hladan, ali vedar dan, zaputite se do malog
dućana u Cockleberryju. Ulica Fore, zar ne?“
„Da. Možete parkirati na platou, ako dolazite automobilom, ili uhvatiti
autobus broj 48 iz Polhamptona, koji polazi u deset i trideset. E da, zaboravila
sam spomenuti, nudim besplatan pjenušac dobrodošlice, kao i grickalice. Usto
ćete dobiti i kupon s popustom za prvu kupnju.“
„Zvuči fenomenalno. Želim vam svu sreću u ovoj našoj malenoj, prisnoj
zajednici, Rosa.“
Djevojci je gotov pozlilo od neiskrenosti tog čovjeka tankih usnica na
debelom, crvenom licu. Hvala Bogu što je intervju završio jer je znala da joj je
Gospodin Žabac postao neprijatelj.
„Mnogo ti hvala, Barry.“
Pošla je skinuti slušalice, ali on joj je rukom pokazao da ih zadrži, spreman
za završni udarac.
„Samo još jedno pitanje, Rosa, prije nego što odete. Imate li neku ideju tko bi
mogao biti počinitelj prometne nesreće koja se dogodila u Cockleberry Bayu na
Božić?“

131
 Knjige.Club Books

Slegnula je ramenima, iskrivila lice i bezglasno upitala: „Koji kurac?“

„Izgledate iznenađeno, ali taj netko morao se provesti u jednom ili u drugom
smjeru iza vašeg dućana, zar ne?“
„Zbilja ne bih komentirala. To će rješavati policija.“
„Kratko da ili ne bilo bi dovoljno, Rosa.“
„U to slučaju ne. Hvala vam - i doviđenja.“
U eter je krenuo klasik Beatlesa Cant Buy Me Love. Rosa je srdito skinula
slušalice.
Barry je ustao da se rukuju, rekavši: „Dobro došla u svijet medija, dušo. Nisi
valjda očekivala jednostavan razgovor?“
Ne obraćajući pažnju na njegovu ispruženu ruku, Rosa je planula: „Da budem
iskrena, da, upravo sam to očekivala od razgovora na lokalnoj radiostanici. Pa nije
ovo nacionalni radio.“
„Onda moraš reći onom Joeu da mi ubuduće ne daje toliko zanimljivih
podataka.“
Rosu je zabolio želudac. „Budite bez brige, itekako ću se za to pobrinuti.“
Joe je čekao ispred stanice u svome džipu. Suggs je ležao na stražnjem
sjedalu, ispruženih dugih nogu.
Joe joj je pridržao vrata na suvozačevoj strani; Rosa je ušla u tišini i zalupila
vratima.
„Joe Fox, što si ti umišljaš? Otkud ti pravo tako mi smjestiti?“ Glas joj je bio
za dvije oktave viši nego inače. „‘Ugodan, ležeran razgovor’, tako si rekao. ‘Pričaj
im o svim sjajnim stvarima koje će se događati na otvaranju.’ A onda me je on
zaskočio ne samo s pričom o tajanstvenom dobročinitelju, nego me još počeo
ispitivati p nesreći.“
Joe je duboko uzdahnuo. „Moraš shvatiti, ja sam po prirodi novinar, znao sam
da samo radi otvaranja dućana ne bi dobila razgovor na radiju.“
„Razumijem, ali jebote, ubuduće me barem upozori. Da sam znala što će me
pitati, ne bih ni došla u emisiju.“
„Upravo tako.“
„Upravo tako? Joe, zar nisi pomislio da bi me to moglo uzrujati ili da bih
mogla reći nešto što nisam namjeravala? Vjerovala sam ti.“
„Onda, znaš li nešto više o nesreći?“
„Ne“, odgovorila je tiho.
„Žao mi je, zbilja mi je žao.“ Joe je stavio svoju ruku na njezinu. „Ja samo
želim da uspiješ... a ponekad je za uspjeh potrebno govoriti i o stvarima koje nisu
ugodne.“
„Zbilja to misliš?“ upitala je Rosa, netremice zureći u njegove svijetlo plave,
bademaste oči. Sad kad ih je bolje promotrila, podsjećale su je na oči dupina.

132
 Knjige.Club Books

„Zbilja to mislim, žao mi je.“ Nagnuo se prema njoj i nježno je ovlaš poljubio.
„I ovo je bilo iskreno?“
Joe se nasmiješio i stisnuo joj nogu. „Idemo, moramo pokupiti balone.“
Joe i Rosa ušli su u dućan kroz stražnji ulaz, noseći balone punjene helijem u
rukama. Provela ga je do prednjeg dijela dućana i upalila svjetla.
„Voila!“
„Vau, ovo izgleda fantastično. Baš si lijepo uredila izlog - a vidi tek košare sa
stvarima za djecu. Oduševljen sam. Izgleda kao pravi pravcati dućan.“
„Pa, što si očekivao, kako će izgledati?“ Rosa se sagnula podragati Hota,
kojem je nedostajala cijelo jutro.
Kad je ustala, Joe joj je položio obje ruke na ramena. „Jasno mi je zašto si
tako ponosna na sebe.“ Privukao ju je sebi i upravo kad ju je namjeravao poljubiti
- ovaj put kako spada - začulo se glasno kucanje na ulaznim vratima.
Ugledavši visoku, široku figuru, Rosa se odmah odmaknula, promrmljavši:
„Sranje, zaboravila sam da danas stiže Josh.“
„Josh?“
„Znaš... onaj moj prijatelj iz Londona. Sigurno sam ti ga spomenula.“
Rosa je otvorila vrata, ali umjesto njezina dragog Josha, Ugledala je dvojicu
policajaca stroga izraza lica.
„Rosa Larkin?“ upitao je onaj viši.
„Ovaj, da, ja sam.“
„Željeli bismo porazgovarati s vama o prometnoj nesreći koja se dogodila
dvadeset i trećega prosinca prošle godine na ovoj cesti.“
„Što? Sad?“
„Da, po mogućnosti.“
„U redu.“
„Ja sam baš na odlasku.“ Joe je zveckao ključevima u džepu. „Suggs me čeka
u autu i moram se vratiti u redakciju.“
Hot je skakao oko svih njih žestoko lajući, kad je Rosa začula poznati, utješan
Joshev glas koji je ispred vrata povikao: „Rosalar! Hot! Stiže vaš grubijan.“
Joe je samo kratko rekao: „Bok“, ugledavši krupne, naočite figure Josha i
Carltona koji su sada kroz niski dovratak ušli u dućan. Budući da je cijeli prizor
nalikovao na kakav kazališni skeč, niži je policajac duboko uzdahnuo.
„Sranje, Rosa. Je li sve u redu?“ Josh ju je poljubio u obraz. „Upoznaj
Carltona.“
Tamnoputi Carlton, sa svojih impozantnih metar i devedeset centimetara i
očima boje lješnjaka, sagnuo se i poljubio Rosu u drugi obraz. „Zadovoljstvo mi
je upoznati te, Rosa. Eto, Josh, prijatelju, stvar je sređena. Nećemo ni trebati sobu
u hotelu ako nam ova gospođica završi iza rešetaka“, namignuo joj je.

133
 Knjige.Club Books

Rosa se nacerila pa rekla: „Kako bi bilo da se vi odete prijaviti gore u Lobster

Pot? Pridružit ću vam se kasnije na piću.“
„Jesi li sigurna?“
„Sve je u redu. Stvarno.“
Kad su dečki otišli, Rosa je uzela Hota u naručje i povela policajce na kat.
Laknulo joj je što je Titch bila na poslu u kafiću, samo se nadala da nije ostavila
nered u dnevnoj sobi.
Dečki u plavom smjestili su se na rub kauča. Onaj niži iznenada je progovorio:
„Dobro, sad kad imamo vašu punu pažnju, gospođice Larkin, moramo ozbiljno
porazgovarati. Vidite, postoji osnovana sumnja da ste upleteni u prometnu
nesreću u kojoj je ozlijeđena gospođica Jasmine Simmonds.“
Rosa je ostala bez riječi. Čak je i Hot na trenutak prestao lajati. Dan je počeo
loše, a činilo se da će postati još daleko gori.

134
 Knjige.Club Books

TRIDESET I SEDMO
POGLAVLJE

Josh je neprestance gledao u vrata pivnice i čim je ugledao Rosu kako ulazi,
požurio se k njoj. Obgrlivši je jednom rukom, poveo ju je do šanka gdje ju je
Carlton pozdravio i pitao što će popiti.
„Ne mogu piti, radim večeras i već malo kasnim“, objasnila je. U tom se
trenutku Jacob spustio niza stube. „Oprosti što kasnim“, ispričala se i brzo rekla:
„Jacobe, upravo su me ispitali policajci, insinuirajući da sam upletena u onu
nesreću.“
„O, dušice draga, nemoguće. Za što su te optužili? Pa ti nisi ni vozila!“
„Znam, pričaj mi. U jednom sam trenutku pomislila da će me privesti.“
„Jadna moja lutkice.“ Zatim se Jacob isprsio. „Barem imaš ova dva predivna
bića da vode brigu o tebi ovog vikenda. Slušaj, ja ću večeras raditi za šankom, a
ti se posveti prijateljima. Sutra je tvoj veliki dan, s obzirom na otvaranje i sve.“
Rosa ga je poljubila u obraz. „Kakvo olakšanje, hvala ti. Još imam brdo posla,
a otvaram u deset.“
„Raff će večeras pripremiti kanapee i hrenovke u tijestu, sutra ćeš ih samo
podgrijati u pećnici.“
„Savršeno“, ubacio se Josh. „Jedan od nas dvojice će ih donijeti. Ne bi htjela
da ih se Hot prvi dočepa.“
„Pa to bi bio kanibalizam, zar ne? Kobasica, pas, kužiš?“
„Kako ti kažeš, Carltone.“ Svi su se nasmijali.
„Sve će biti u redu“, obećao je Josh. „Mi ćemo ti pomoći sa svime što budeš
trebala. Carlton kreće na utakmicu tek u deset i trideset, tako da će nam i njegovi
mišići pripomoći.“ Jacob je na spomen mišića izustio jedan pretjerani „Uf!“
pa otišao poslužiti gosta.
„Mnogo ti hvala, ali jesi li siguran da nećeš poći s njim u Falmouth?“
„Naravno da sam siguran. Došao sam vidjeti tebe.“
Rosa je pijuckala vino iz čaše. „Doslovce ću popiti ovu jednu čašu i onda se
vraćam u dućan obaviti posljednje pripreme.“ Nakon onoga što je upravo
doživjela, mogla je popiti i cijelu bocu vina, ali ne, trebalo je nastaviti raditi.
Nakon što su sjeli za stol u kutu, Rosa je Joshu i Carltonu ispričala sve što se
dogodilo. Policajci su joj objasnili zašto su došli: netko je bio nazvao broj za
prijave koji su objavili kako bi im se možda javili eventualni očevici nesreće i

135
 Knjige.Club Books

rekao da je vidio mladu ženu, čiji opis odgovara Rosi, kako bježi s mjesta nesreće
nakon što je stiglo vozilo hitne pomoći.
„Rekla sam im da sam definitivno bila kod kuće jer mi je upravo bilo
popravljeno grijanje i bila sam do grla u čišćenju jer sam se taman uselila. Rekli
su da ću, ako nitko to ne bude mogao potvrditi, morati stati u vrstu za
prepoznavanje, dolje u postaji. Kad sam rekla da ne vozim pa ne razumijem
kako sam mogla biti upletena u nesreću, rekli su da sam mogla biti suučesnik te,
ako sam išta zataškala, mogla bih se naći u gadnoj nevolji.“ Popila je veliki gutljaj
vina.
„Jebote.“ Josh je iskrivio lice u bolnu grimasu. „Ali, nisi ništa učinila pa se ne
moraš brinuti. Uostalom, zar ti nije onaj idiotski vodoinstalater došao taj dan
popraviti grijanje?“
„Jest, ali on je otišao oko pet.“
„Mislio sam da je išao po onu žensku, Jasmine?“
„Ajme, Josh, nemojmo sada o tome. Sigurna sam da će sve biti u redu. Bila
sam kod svoje kuće i to je činjenica.“
Rosi je odjedanput postalo nelagodno razgovarati o tome, osobito jer je u
ovom gradu uvijek netko negdje prisluškivao. Namjeravala je lagati da zaštiti
onog šarlatana i ženskaroša Lucasa Hannaforea, kao što ju je zamolio, ali to je
bilo prije nego što je saznala kakav je zapravo bio. Ako mu je zaista bio potreban
alibi, mogao se slobodno obratiti Titch. Zadnje što je željela bilo je upasti u
nevolje, biti upletena u nešto što bi moglo ugroziti uspjeh njezina dućana.
Nasreću, nisu je pitali ništa o kombiju, ni o tome je li znala da je bio parkiran
iza dućana. S obzirom na to da na ovom području nije bilo nadzornih kamera,
možda povjeruju u njegovu priču. S druge strane, ako započne ozbiljna istraga,
lako će ga naći prateći signal njegova mobitela. Sve je to bilo vrlo zamršeno, a on
će možda i njima ispričati istu priču o vožnji u pijanom stanju koju je ispričao
njoj, pa će se izvući. Sada joj je svakako bilo jasnije kako su se ljudi dovodili u
probleme pokrivajući laži novim lažima.
Rosa je popila svoje vino. „Dobro, sad moram ići još jednom provjeriti je li
sve spremno za sutra. Vas dvojica ostanite i zabavite se.“
Upravo dok je oblačila jaknu, vrata su se otvorila, uz snažan nalet hladnoga
zraka, a Titch je, sva u suzama, uletjela unutra. Nosila je dršćućeg Hota
zamotanog u krvavu deku. Plačući je došla do šanka.
„Gdje je Rosa?“ viknula je. „Moramo smjesta odvesti Hota veterinaru.“

136
 Knjige.Club Books

TRIDESET I OSMO
POGLAVLJE

„Oprostite, je li ovo broj za dojave o slučaju prometne nesreće?“ upitala je

pozivateljica pa se nakašljala.
„Da, gospođo“, pozdravio ju je glas s druge strane žice teškim, južnjačkim
naglaskom. „Kako vam mogu pomoći?“
„Moram li se predstaviti?“
„U ovom trenutku ne, ako to ne želite, ali ako ćemo vas trebati radi ispitivanja,
mogli bismo vas povratno kontaktirati.“
„U redu, u redu. Pa, čula sam da je netko tko odgovara opisu Rose Larkin
viđen kako bježi s mjesta nesreće?“
„Gospođo, u ovoj fazi istrage ne mogu potvrditi ni zanijekati takve navode.“
Narednik je zgrabio svoj notes i kemijsku, u strahu da poziv neće biti snimljen.
„Razumijem.“ Gospođa s druge strane linije ponovno se nakašljala. „Htjela
sam samo reći da, ovaj... to nije mogla biti ona.“
„U redu. Nastavite.“
„Jer, znate, taman sam prolazila ispred dućana u vrijeme kad se nesreća
navodno dogodila i vidjela sam je kako pere prozore, od vrha do dna. Baš ih je
onako pošteno ribala, o da. Morat ćete krivca potražiti u malo užem krugu. Malo
užem obiteljskom krugu.“ Rekavši to, anonimna pozivateljica prekinula je vezu.

Queenie je skinula šal i prstom prešla preko gravure na zlatnom lančiću koji je
držala u rukama. Kada je došla do riječi Nađimo se, duboko je uzdahnula.
„Mary, jesi li obavila što si trebala?“
„Jesam, bako. Sve sam vrhunski sredila.“

137
 Knjige.Club Books

TRIDEST I DEVETO
POGLAVLJE

„O, moj Bože!“ Rosa je vrisnula, Josh odmah za njom, i uzela svog ljubljenog
psića u naručje. Jacob je dotrčao iza šanka.
„Uzmi.“ Izvadio je ključeve automobila iz džepa. „Nazvat ću Helen, našu
veterinarku i moju prijateljicu iz Polhamptona. Ona će nam otvoriti ordinaciju.
Josh, možeš li voziti?“
„Popio sam dva piva, ne bih želio riskirati.“
Raff se pojavio iz kuhinje, brišući ruke o pregaču. „U redu je, ja ću preuzeti
šank. Jacobe, ti idi. Brad će se pobrinuti za sve.“ Titch je neutješno plakala na
stražnjem sjedalu s Rosom i Hotom koji je počeo drhtati.
„Taman sam došla doma i otključala ulazna vrata“, govorila je Titch kroz
suze, „a Hot je prišao da me pozdravi, kao što to uvijek čini. Sagnula sam se da
ga pomilujem kad sam iznenada začula buku, kao vatromet ili takvo što... možda
auspuh automobila... i on je izletio na ulicu. Upravo kad je to učinio, motocikl je
doletio uzbrdo... i...“
„Nisi ništa mogla učiniti, Titch, bila je to nesreća.“
„Mislim da ga je samo okrznuo pedalom, ali kurvin sin nije se ni osvrnuo, a
ja sam bila u tolikom šoku da nisam uspjela zapamtiti registraciju. Mislim da mu
je kaciga bila crno-srebrna.“
Josh je sjedio na mjestu suvozača, uz Jacoba. „Vjerojatno nije ni shvatio što
se dogodilo, barem se nadam da nije. Hot je toliko sićušan, ali ako ga je samo
okrznuo, onda će biti u redu. Da je u pitanju bio automobil, bilo bi mnogo gore.“
Gotovo dva sata poslije Josh i Jacob iskrcali su Rosu, Titch i napola
uspavanog Hota ispred dućana.
„Jacob, ne znam kako da ti zahvalim.“ Rosa ga je snažno zagrlila.
„U redu je, draga. Znam da su nam naši ljubimci poput djece. Hajde sada
unutra i zašuškaj tu malenu kobasicu u krevet.“ Josh je nježno podragao Hotovo
uho. „Moram se vratiti i provjeriti kako se Carlton snašao.“
„Dobro. Onda, vidimo se ujutro.“ Tek tada shvativši što se zapravo dogodilo,
Rosi je pozlilo.
„Ne pričaj gluposti. Svratit ću ja na čašicu prije spavanja.“
„Voljela bih to. Vidimo se poslije.“
Titch je desnom rukom obujmila Rosinu lijevu, pazeći da ne uznemiri
jadnoga, ozlijeđenog psića.

138
 Knjige.Club Books

„Idemo, vas dvoje. Ne mogu vjerovati da ništa nije slomio. Samo je natučen
i izgreben, je li tako veterinarka rekla?“
„Da, nekoliko će dana trpjeti gadne bolove. Helen mu je dala antibiotike da
se rane ne inficiraju i nešto za spavanje za večeras, što je očito već počelo
djelovati. Jadno moje malo.“
„Znam. Još jednom, Rosa, strašno mi je žao.“
„Čudno da netko u ovo doba godine organizira vatromet.“
„Pa, što god je to bilo, prepalo je Hota i zato je istrčao - a znaš da obično ne
istrčava na ulicu jer ga dobro izgrdimo uvijek kad to napravi.“
„Možemo samo Bogu zahvaliti što je dobro.“
Rosa je nježno polegla sada potpuno usnulog Hota u njegov novi, udobni,
pseći krevetić u svojoj sobi, gdje ga je mogla držati na oku. Josh je inzistirao da
plati račun za veterinara, rekavši joj da će mu vratiti kada bude dovoljno
zarađivala u dućanu.
Dok se Titch spremala za spavanje, Rosa je iznijela dvije šalice na stol i
pristavila vodu za čaj.
„Hoćeš popiti nešto toplo?“ povikala je.
„Ne, hvala.“ Djevojka je izronila iz sobe s četkicom za zube u ustima. „Rose,
sutra ću ti pomagati, a onda selim mami navečer, slažeš se?“
„Naravno da se slažem. Jesi li se na kraju čula sa Sebom?“
„Aha.“
„Što te je tako hitno trebao?“
„Ma, ništa bitno. I bolje bi mu bilo da me se ubuduće kloni. Naježim se kad
ga vidim.“ Protrljala je svoj maleni trbuh. „Od sada smo sami, majušni Titchy i
ja. Barem za neko vrijeme. Laku noć, Rose.“
Rosa je bila toliko umorna da joj se nije dalo ni prekontrolirati robu. Morat će
namjestiti budilicu u šest i sve obaviti ujutro. Vremenska je prognoza obećavala
sunčan dan, pa joj je barem to išlo u korist. Istini za volju, dobro se
organizirala, tako da se trebalo pozabaviti još samo najsitnijim detaljima.
Još je jednom bacila oko na Hota, pa se zaputila u dnevnu sobu, ugasila
svjetiljke i navukla zastore. U svoj toj strci, nijednom nije pomislila na Joea. Nije
znala ni kada je mislio doći. Poslala mu je kratku poruku, pa se vratila u kuhinju.
Bila je ostavila stražnja vrata otključanima, kako bi Josh mogao ući. Sada se
penjao na kat prošaptavši: „Bok, to sam samo ja.“ Odmah ju je obujmio u svoj
golemi, medvjeđi zagrljaj u kojemu se uvijek osjećala tako sigurno, čak i u
najgorim danima svoga života u Londonu.
Razdvojili su se. Pokazao je prema Titchinoj sobi i bez glasa upitao je li već
u krevetu. Rosa je kimnula, pa rukama pokazala univerzalno poznati znak za
trudnicu, pokazujući na izbočeni trbuh. Josh je zinuo u nevjerici. Josh je bio jedina

139
 Knjige.Club Books

osoba kojoj se Rosa mogla povjeriti, bez straha da će ikome odati tajnu. Prošaptao
je: „O, moj Bože, čije je?“, a Rosa mu je došapnula da ne zna.
Premjestivši se u kuhinju, Rosa je zatvorila vrata i tiho rekla: „Suludo, znam,
to sve s Titch. Ima samo osamnaest godina.“
„I namjerava zadržati dijete?“
„Da.“
„Koliko je trudna?“
„Josh! Koliko pitanja, zašto to tebe toliko zanima?“
Josh je podigao ruke u zrak. „Oprostite milostiva, samo pitam.“ Potom ju je
ponovno stisnuo u zagrljaj. „Jadni moji Rosalar i Hot, kakav stres, ali barem je
mališan živ i zdrav.“ Mobitel je oglasio dolaznu poruku. Josh se nagnuo da joj
doda mobitel. „Ohoho, ZGODNI LISAC, je li, tko ti je to? Aha, to je onaj koji
nas je pozdravio kad smo stigli. Sve mi ispričaj.“
Nagnuo se preko Rosina ramena da pročita poruku. Kvragu i taj Mr Plod,
upropastio nam je prvi pošteni poljubac. Svakako se nadam da je sve prošlo dobro
s policijom. Razgovarat ćemo sutra. Vidimo se oko 11 XX
„Hej! Moj mobitel, moja poruka.“
„Pošteni poljubac? Isuse, kako djetinjasto. I to dva poljupca... Jek ti to imaš
dečka, Rosa Larkin? To si mi prešutjela. I kakvo je to lupetanje o ‘poštenom
poljupcu’? Ja sam mislio da si ti djevojka koja se ne veže.“
Rosa je, na svoju žalost, osjetila da se crveni. „U redu, sviđa mi se. Otkačen
je, duhovit, sredio mi je gostovanje na radiju i radit će reportažu o sutrašnjem
otvaranju.“
„Aha, to je onaj tip iz Gazette. Znači, još nisi spavala s njim?“ upitao je Josh,
nastojeći zvučati opušteno.
„Nisam. Pa i ti se viđaš s nekim - ne pokušavaj negirati. Ja to uvijek nanjušim.
Kako se zove?“
„Pa ne bih baš rekao da se ‘viđamo’.“
„Josh, predobro te poznajem: zajednička večera i ostanak s njom do jutra
znači ‘viđanje’ i ti si to već radio.“
„Tko kaže da si u pravu?“
„Pa, nisam bila sigurna, ali upravo si to potvrdio, tikvane.“
„Hej! U redu, zove se Lucy, radi u odjelu za odnose s javnošću u mojoj tvrtki.
Dobra je cura.“
„Dobra cura, što bi to trebalo značiti? Iako, imam osjećaj da slijedi jedan ali“
Rosa je zalila Nescafe i mlijeko u šalicama kipućom vodom.
„Simpatična je, zabavno nam je i seks je dobar, ali ona nije...“ Josh je djelovao
uznemireno. „Ne želim više razgovarati o njoj. Ali, baš je fora da si ti uhvatila
pravog lisca. Je li zgodan kao ja?“

140
 Knjige.Club Books

Josh se isprsio.
„Možda čak i zgodniji.“ Rosa se glasno nasmijala. „Dođi, idemo pogledati
Hota, tako je sladak.“
Josh je pošao za njom u spavaću sobu i ugledao Hota umotanog u čistu dekicu
iz koje je virila tek naherena glava. Pravilno je disao. Stavivši ruku na prsa, Josh
je raznježeno uzdahnuo i nastavio ga gledati. Rosa ga je izgurala iz sobe da ne
probude sićušnog pacijenta kojemu je trebao dobar odmor.
„Kvragu, već je ponoć. Ustajem u šest.“ Rosa je skočila s kauča, zamalo
prolivši kavu.
„Već? U tom slučaju bolje da krenem, prije nego što se pretvorim u bundevu.“
Oboje su se nasmijali. „A i Carlton je cijelu večer proveo sam.“
„Sigurna sam da su ga Jacob i Raff zabavljali.“
„Ha, da, kladim se da jesu. Da i ja dođem u šest? Nije mi problem. Osim,
naravno, ako se nisi dogovorila sa svojim ljubavnikom.“
„Veoma smiješno. On ne može doći prije jedanaest, jer dovodi fotografkinju
koja, kako se čini, ima neki angažman prije.“ Rosa je gledala u Josha s iskrom u
očima. „Kad smo već kod Dana zaljubljenih, što kaže Sočna Lucy na to što nećeš
biti s njom na vaše prvo Valentinovo?“
„Hmm. Poslužio sam se svojim legendarnim šarmom i upalilo je. Obećao sam
joj to nadoknaditi. Zna koliko mi je ragbi važan.“
„Onda joj, dakle, nisi rekao da ćeš biti sa mnom? Znači, nimalo joj ne smeta
što se družiš s prijateljicom?“
„Bože, vi žene zbilja previše razmišljate.“
Rosa je zašutjela i dodala Joshu njegovu jaknu. „Stvarno, ne moraš rano
ustajati. Dođi kad budeš mogao. Donesite hranu, pa ću sve pripremiti prije deset.“
„U redu, može.“ Josh ju je privukao u još jedan zagrljaj. „Baš sam vraški
ponosan na tebe, mala. Sutra će biti fenomenalno, siguran sam.“
„Dobro, dobro, dosta više grljenja.“ Rosa se povukla. Hodala je za njim niza
stube i zatvorila ulazna vrata kad je izašao. Odškrinuvši crni zastor kojim je
sakrila izlog od pogleda, mahnito mu je mahala. Josh joj je odmahnuo i
djetinjasto isplazio jezik, pa se okrenuo i žustro krenuo uzbrdo.

141
 Knjige.Club Books

ČETRDESETO
POGLAVLJE

Rosa je poželjela zavitlati mobitel u zid kada se alarm oglasio u pet i trideset, ali
sjetivši se svog sirotog psića i velikog dana koji je bio pred njom, odmah je upalila
lampicu pored uzglavlja pa raščupane kose i krmeljavih očiju skočila iz kreveta.
Hot je i dalje ležao u istom položaju kao sinoć. Pogledao ju je u oči i zacvilio.
Kleknula je i podragala mu uši, mrmljajući: „Sve je u redu, maleni.“ Nježno ga je
odmotala i pregledala široki, bijeli zavoj oko njegova trbuha, koji je pokrivao
ogrebotine i modrice. Čitavo ga vrijeme tješeći, pažljivo ga je iznijela na balkon,
u slučaju da je trebao piškiti. Ostavivši ga da pronjuška uokolo, otišla je u kuhinju
napuniti mu zdjelicu hranom. Bila je sretna kad je vidjela kako halapljivo jede, a
popio je i gotovo punu zdjelicu svježe vode.
Veterinarka je savjetovala da ga nekoliko dana ne izvodi u šetnju, a Titch se
ljubazno ponudila da će paziti na njega cijeli dan, s obzirom na gužvu oko
otvaranja.
Rosa se brzinski istuširala i upravo je oblačila donji dio trenirke i vestu s
kapuljačom, kad je netko pokucao na ulazna vrata. Nasmiješivši se, potrčala je u
prizemlje.
„Rekoh ti da ne moraš dolaziti u šest sati.“
„Rosa Larkin, ono što ti govoriš i ono što misliš, ponekad su dvije posve
različite stvari.“ Josh ju je poljubio u obraz.
„U redu, odradimo to.“
Do osam sati skinuli su sve zastore s izloga, presložili izloženu robu i
pobrinuli se da sve cijene budu jasno istaknute. Rosa je napunila blagajnu
gotovinom, pa iznijela plastične čaše i tanjure, dok je Josh u stražnjem dijelu
dućana napunio kantu hladnom vodom i u nju stavio boce prosecca. Bilo je
dovoljno hladno da ih to održi na prihvatljivoj temperaturi, s obzirom na to da nije
bilo mjesta u hladnjaku. Postavili su zvučnik Bose, isprobali ga te aranžirali
balone s obje strane vrata. Rosa je razmjestila vjenčiće od ružičastih vrpci duž
cijeloga pročelja dućana, a na stolu pred ulazom aranžirala čokoladice za pse u
obliku srca.
Dobavljač pseće hrane također joj je poslao i nekoliko simpatičnih plakata
koje je objesila na zid, kao i posebnu vješalicu za povodce. Naručila je bila tek
nekoliko dizajnerskih odjevnih komada za pse, kako bi provjerila hoće li biti
interesa za njih među mještanima, ali već je znala da će, kada Jacob ugleda

142
 Knjige.Club Books

Barbourove kabanice i kašmirske puloveriće, Ružni i Pongo dobiti novu

garderobu.
„Brzo, dođi ovamo.“ Josh je primio Rosu za ruku i poveo je na drugu stranu
uske ulice. Pokazao je prema dućanu. „Pogledaj kako sjajno izgleda!“
Rosa je, uz smiješne zvukove, skakutala gore-dolje. „To je moj dućan, Josh.
To sam ja napravila.“
„Da, jesi, a sada je vrijeme da postigneš uspjeh.“
U tom je trenutku Mary stigla do njih, gegajući se.
„Rosa, pa to izgleda preslatko, zbilja“, rekla je i nakašljala se prije nego što
je nastavila. „Tako sam razočarana. U zadnji su mi tren zamijenili smjenu u
samoposluzi, pa moram odraditi jutro. Kakav peh. Ali, morala sam te doći
pozdraviti i dati ti ovo.“ Stavila je nešto u Rosinu ruku i pokrila je dlanom. „To ti
je od bake i mene. Svratit ću da pogledam povodce za Medina jednom kada neće
biti gužva, ako nemaš ništa protiv.“
„Naravno da nemam i hvala ti, Mary. Da te upoznam, ovo je Josh, moj
prijatelj iz Londona.“
Mary je zadržala Rosinu ruku u svojoj i zagledala se u Josheve oči. „Zdravo,
Josh. Pazi nam na ovu malu, dogovoreno?“
Prije nego što je Josh dospio nešto odgovoriti, pustila je Rosinu ruku i otišla
uzbrdo.
„Čovječe, to je jedna od onih iz Cockleberry Covena, pretpostavljam?“
„Da, to je Mary. Luda kao šiba, ali ima ono nešto što mi se zbilja dopada.“
Josh se nasmiješio. „Vi luđakinje morate se držati skupa. No, pokaži što ti je
dala.“
Rosa je otvorila dlan na kojem je stajala mala, bijela kutija; u njoj se nalazio
omanji zeleni kristal, popraćen rukom napisanom porukom.

Draga Rosa. Ovo je kristal bogatstva. Naziva se zeleni aventurin i vrsta

je kvarca. To je ujedno i Kamen Mogućnosti.
Smatra se najsretnijim kristalom.
Sretno danas, vole te
Mary i Queenie

„Misliš li da je ona vještica?“

„Josh, to što neke ljude zanimaju kristali ne čini ih vješticama.“
„Meni je to sve malo previše. Svejedno, lijepa gesta.“
Rosa se široko nasmiješila kad je ugledala Jacoba, Carltona i Raffaelea kako
im prilaze. Jacob se sakrio iza golemog buketa cvijeća, a ostali su nosili pladnjeve
s hranom.

143
 Knjige.Club Books

„Sretan ti dan otvaranja, draga.“ Jacob joj je dobacio zračni poljubac i uručio
joj cvijeće. „Prostor ti mora mirisati na ljiljane.“ Prošetao je dućanom, dok je Josh
vodio ostale u kuhinju. „Moram priznati, prostor je sjajan. Ma vidi ti ovo“, uzeo
je par Barbourovih kabanica za pse s police, „draga moja, upravo si ostvarila
svoju prvu prodaju. Kupit ću ih malo kasnije, veoma teatralno, da svi vide.“
„Ti znaš sve trikove, ha?“
„Ti moraš biti ovdje, s kupcima. Ovo ti je prilika da zablistaš. Što ćeš
odjenuti? Ne valjda ovo“, pokazao je prstom na njezinu vestu s kapuljačom i
namrštio se.
„Ne. Imam nježno ružičastu haljinu s uzorkom bijelih pudla i bijele kožne
gležnjače.“
Jacob se nasmijao. „Znao sam da ćeš briljirati, draga.“
Rosa je zagrlila Raffaelea. „Hvala ti što si pripremio hranu, miriše
neodoljivo.“
„Nema problema, malena. Dobro, sad se moram vratiti u svoju kuhinju.
Svakako uputi kupce na ručak kod nas.“
U tom joj je trenutku zazvonio mobitel. Bio je to Joe. „Sretno ti Valentinovo“,
rekao je.
„O, hvala, tebi također.“ Nije se toga ni sjetila. Istini za volju, nikada u životu
nije nekome poslala čestitku za Valentinovo, niti su njih dvoje bili u vezi - barem
ne još - ili jesu?“
„Samo provjeravam je li sve u redu. Žao mi je što nisam mogao doći da ti
pomognem.“
„Ne, u redu je, trebat ćeš nam i kasnije. I dalje planiraš doći u jedanaest?“
„Nisam u potpunosti siguran, ali fotografkinja, Olivia, uskoro dolazi: dečko
je može dovesti u 9 i 45, baš na vrijeme za otvaranje. Imaš li neku vrpcu koju
možeš razvući ispred vrata?“
„Nije mi to palo na pamet, ali da, imam ih hrpu. Možda sam trebala angažirati
princa Harryja i Meghan da je dođu prerezati?“ Joe se nasmijao. „Onda bi se za
tebe čulo mnogo dalje od dosega Gazette, to je sigurno. Dobro, moram ići.
Rasturit ćeš, Rosa. Vidimo se poslije.“
„Dragi moj, o, dragi“, prišao joj je Josh s leđa, pjevušeći. „Jedva čekam da ga
upoznam.“
Carlton se bio vratio u Lobster Pot, a sada se došao pozdraviti prije polaska u
Falmouth. Josh je otišao na kat provjeriti Hota, prije nego što Titch preuzme brigu
o njemu. „Onda Rosa, vidimo se, drago mi je što smo se upoznali.“
„I meni, i oprosti na tako dramatičnoj noći.“
„Sve je u redu, bilo mi je sasvim dobro u pivnici. Tjedan je bio naporan, pa
sam malo zaružio.“

144
 Knjige.Club Books

Rosa se nasmiješila. „Bila sam žrtva brojnih mamurluka gospodina Smitha

nakon ragbijaških druženja, tako da mi je sve jasno.“
„Moram reći, svaka čast za dućan. Ne znam je li ti Josh to spominjao, ali ja
se bavim opremanjem lokala, svojedobno sam uredio i nekoliko dućana, s
najmodernijim policama, rasvjetom i tako dalje, ali ovo što si ti postigla s malim
prostorom, jednim odvijačem i odličnim okom za unutarnje uređenje, za svaku je
pohvalu. Bravo.“
„Ah, tako lijepe riječi... hvala ti na tome, Carltone.“ Odjednom si Rosa nije
mogla pomoći. „Onda, pa... koja je priča s tom nekom Lucy s kojom se Josh
viđa?“ upitala je. „Kakva je?“
„Slatka cura. Ali evo s kim on provodi vikend“, Carlton joj je namignuo i
potapšao je po ramenu svojom velikom rukom.
Pojavio se Josh. „Ideš, stari? Uživaj, pa se vidimo sutra. Samo mi pošalji
poruku kad si na pola sata od grada. Ja ću uskočiti u taksi do stanice, tako da se
ne moraš vraćati ovdje.“
„Dobar plan.“ Carlton je ponovno pogledao Rosu. „Pazi na tog svog psa.“
„Hej, ja sam dobro izdresiran.“ Nacerio se Josh.
„Pazit ću ja na njega. Sretno na utakmici! Od večeras ću imati slobodnu
gostinjsku sobu, možeš prespavati kada god budeš želio.“
„Mogao bih čak prihvatiti tu ponudu kad ne bude tako prokleto hladno. Mislio
sam da je na jugozapadu toplo. Dobro, bolje da krenem.“

Dok je iz zvučnika treštao Elvisov Hound Dog, Rosa i Titch pozdravljale su

potencijalne kupce ispred dućana. Vrpca je i dalje bila čitava, stvarajući zapreku
kroz koju još uvijek nitko nije mogao proći. Dok je Josh nudio čaše pjenušca ili
soka i pladnjeve s krasnim kanapeima koje je Raffaele pripremio, oko njih
se okupila gomila od dvadesetak odraslih, šestoro djece i pet pasa.
Louise, koja je angažirana za oslikavanje lica, smjestila se u stražnjem vrtu, a
Rosa je ostavila stražnja vrata otvorenima, kako bi svi iz dućana mogli vidjeti što
se iza događalo.
Olivia iz Gazette dojurila je poput vihora ispričavajući se što kasni te je rekla
Rosi da se Joe zadržao i da će doći čim bude mogao.
Josh je dodao Rosi škare i nježno je pogurnuo naprijed. „Sad! Hajde, svi
čekaju. Sretno.“
Titch je upalila glazbu, zbog čega su svi utihnuli.

Rosa se zarumenila. „Dakle... ovaj... zdravo, ja sam Rosa Larkin. Hvala vam
svima što ste me došli upoznati i vidjeti što moj mali dućan nudi.“ Progutala je
slinu. „Prodavat ću uglavnom raznorazne potrepštine i hranu za kućne ljubimce,

145
 Knjige.Club Books

uz poneke luksuzne komade, jer svi znamo koliko ponekad volimo razmaziti
svoje bebice.“
Svi se nasmijaše.
„Ako nešto tražite, a ja nemam u ponudi, molim javite mi, pa ću vam
naručiti.“ Ponovno je progutala slinu i osjetila nalet samopouzdanja kada je rekla:
„Ovo je vaš dućan, jednako kao što je i moj. U stražnjem dijelu imam neke
poklone i stvarčice koje bi se mogle svidjeti djeci, a za vas koji ste poveli svoje
pse, slobodno se poslužite psećim poslasticama u obliku srca, koje ćete naći na
blagajni.“ Pokazala je na unutrašnjost dućana.
„Titch. Gdje si?“ Titch je podigla ruku u zrak. „Ah, tu je. Naša Titch podijelit
će vam kupone s popustom od deset posto na današnju kupnju.“
Titch je počela kružiti oko gomile posjetitelja i dijeliti kupone. Sheila
Hannafore, koja je stajala u pozadini, okrenula se smrknuta lica i odjurila nizbrdo
da otvori Ship.
„Željela bih da ovaj mali dućan bude pozitivan doprinos našoj krasnoj
zajednici u Cockleberry Bayu, kao onda kada su ga vodili Ned i Dotty.“ Rosa je
pročistila grlo i stala da prereže vrpcu. „Dakle, sada ću prestati pričati, samo još
da proglasim mali dućan u Cockleberry Bayu širom otvorenim.“
Jacob, Raffa, Titch i Josh bodrili su Rosu, dok je gomila pljeskala. Vrpca je
pala na zemlju, a kupci su počeli ulaziti u dućan.

146
 Knjige.Club Books

ČETRDESET I PRVO
POGLAVLJE

Tek kad su u dnevnoj sobi prebrojavali zaradu, Rosa se sjetila da se Joe na kraju
uopće nije pojavio. Provjerila je mobitel, ali nije bilo poruka.
Josh se igrao s Hotom koji je izgledao poprilično smiješno dok se muvao
uokolo, omotan zavojem po sredini tijela. Već je živnuo i po običaju lajao na
galebove s balkona.
„Jao, vidi ga kako je velik i hrabar“, zagugutao je Josh. „Mogli bi te mamica
i ja izvesti u malu ž...“
„Ne izgovaraj tu riječ od pet slova naglas, Joshua Smithe. Ne smije se previše
uzbuđivati, ali da, ne mogu više skupljati kakicu s balkona. Bljak. Zlo mi je od
toga.“
„Dobro da nije njemačka doga u pitanju, ha?“
Rosa ga je gledala ispod oka. „Nisi znao da Joe ima njemačku dogu?“
„Nisam. Samo mi je pala na pamet jer je velika. Kad smo kod toga, gdje je taj
tvoj ljubavnik? Čovjek bi pomislio da će se malo potruditi, ne samo jer je danas
poseban dan za tebe, već je, povrh svega, i Valentinovo“.
„Pa nije da smo u vezi.“ Ali Rosa nije mogla zanijekati da je bila razočarana.
Josh je pošao u kuhinju i vratio se s dvjema čašama i preostalom bocom
prosecca. „Nazdravio bih“, rekao je i podigao svoju čašu. „Mojoj maloj Rosalar,
vrhunskoj vlasnici dućana i sjajnoj curi. Sretno ti Valentinovo, koka.“
Kucnuli su se čašama. „Hvala - i za sve što si učinio za mene do sada. Znam
da sam ponekad naporna kučka, ali zbilja to cijenim. Ti ćeš uvijek biti moja
simpatija.“
„Izvrsno. A, gdje je Titch?“ upitao je Josh.
„Večeras spava kod mame. Zapravo mi je laknulo, jer sam preumorna da joj
pomognem sa selidbom.“
„Kakva je to priča s trudnoćom?“
„Ludo, zar ne? Odlučno tvrdi da će zadržati dijete. Bravo za nju jer da sam ja
na njezinu mjestu, sumnjam da bih bila tako hrabra.“
„Zna li čije je?“
„Znam samo da nije Lucasovo.“
„Što? Sad si me zbunila.“
„Ševila se s Lucasom i rekla njegovoj mami da je njegovo, iako definitivno
nije, jer je koristila kondom.“
147
 Knjige.Club Books

„Koji k...?“
„Znam, pričaj mi. No, to još nije najgori dio.“
„Nastavi.“
„Sheila joj je platila za abortus i da drži jezik za zubima.“
„Isuse! Sheila Hannafore je zbilja gadna ženska.“
Upravo u tom trenutku, Rosi je stigla poruka.
Monotonim glasom Josh je provalio: „Jupiiiii, brzo, možda je od njega.“
Rosa je uzela mobitel i pročitala: Žalim, Rosa. Nove spoznaje o nesreći, nisam
se mogao izvući. Nadam se da je dan bio uspješan. Nadoknadit ću ti, obećavam.
Josh je uočio kako joj se lice smrknulo. „Što kažeš na to...?“
„U redu je, dobio je dojavu o onoj nesreći, a znam koliko mu je posao bitan.
Pitam se što je saznao.“
„Rosa, nazovi ga.“
„Neću.“
„Zašto ne?“ Joshu je odmah nešto bilo sumnjivo.
„Nije dao naslutiti kad bismo se mogli vidjeti. Prema tome, neka odjebe.“
„Ne misliš to. Prvi put otkako te poznajem vidim da ti se netko zbilja sviđa.“
„Kako god.“ Rosa je iskapila prosecco i sabrala se. Današnji dan za nju bio je
važan zbog mnoštva razloga i nije namjeravala dopustiti da joj jedan muškarac to
pokvari.
Skočila je s kauča. „Dobro, spremimo taj novac.“
Hot se ugnijezdio uz njezine noge, a ona mu je dala poslasticu u obliku srca,
što ju je sačuvala u džepu.
Rosa i Josh u tišini su prebrojili novac i razvrstali ga u plastične vrećice koje
joj je Jacob jutros obzirno donio.
„Jebote!“ Josh je prekinuo tišinu. „Šesto funta! Kada bi ti to bio svakodnevni
utržak, bila bi na konju.“
„O, moj Bože, pa to je fantastično.“ Rosa se igrala vrećicama s kovanicama.
„Naravno, nije sve dobit.“

„Naravno da nije, ali za mali dućan, u malome gradu i to izvan turističke sezone,
to je fenomenalno. Sudeći po robi koja ti je ostala, najviše se prodavala hrana za
pse, a ne luksuzni komadi, pa se možeš nadati stalnoj zaradi od toga.“
Pokazao je na novac i rekao strogo poput školskog ravnatelja: „Nego, na što
ćeš ovo potrošiti u ponedjeljak?“
„Idem si kupiti dizajnersku torbicu i bačvu vina, naravno“, nacerila se Rosa.
Josh je strogo mahao prstom. „Pravac u banku i stavi novac na poslovni
račun.“

148
 Knjige.Club Books

„Ti si tako dosadan.“

„Znam, ali netko te mora obuzdati. Nije pametno držati hrpu gotovine u stanu.
Kad smo već kod toga, jesi li na kraju pronašla onu ogrlicu?“
„Nisam. Nastojim ne razmišljati o tome. Doduše, Titch je nekidan ostavila
stražnja vrata otvorena, pa ako joj se to događalo i prije, onda je netko valjda
iskoristio priliku i ukrao je, jer sam doslovce sve pretražila.“
„Svejedno je čudno da ništa drugo nije ukradeno.“
„Kao da ovdje ima ičega vrijednog krađe. Čak još uvijek nemam ni televizor.“
Rosi je stigla još jedna poruka i ona ju je brzo provjerila. „Pita Jacob jesmo li
raspoloženi svratiti na piće.“
„Ide li ti se gore? Ja ionako moram platiti boravak. Rekao sam mu da ću
večeras prespavati kod tebe - ako nemaš ništa protiv.“
„Znaš što, zbilja ne želim ostavljati Hota samoga. Ti odi, ja ću si napraviti
kupku i odmarati.“
„Dobro, neću dugo. Što kažeš da nam na povratku uzmem ribice i pomfrit?“
„Savršeno.“
Rosa je upravo namjeravala pustiti vodu u kadu, kad je netko pokucao na vrata
terase. Čudno, mislila je da je bila zaključala stražnja vrata. To su mogli biti samo
Titch ili Josh, jer samo su oni znali da se malim stubištem moglo popeti do
balkona.
Umotavši se u kućni ogrtač razdragano je krenula prema staklenim vratima i
vrisnula ugledavši lice pritisnuto o staklo.
„Lucase Hannafore, nasmrt si me prepao!“
„Pa onda me pusti da uđem.“
Rosa je netremice promatrala njegovo lijepo, drsko lice i ljutila se na samu
sebe što joj je još uvijek bio privlačan.
„Čujem da je dobro prošlo danas“, opušteno je komentirao. „Izlog izgleda
odlično.“
„Hvala, ali što ti radiš u Cockleberryju, i to još na Valentinovo? Zar ne bi
trebao negdje snubiti Jasmine?“
„Majka me je pozvala da dođem. Kaže mi da je policija bila kod tebe.“
„Da, bili su tu i rekla sam im istinu, žao mi je. Rekla sam da si otišao u pola
pet i da nisam imala pojma kamo si krenuo.“
„Pa, baš ti hvala na tome, Rosa. Priča se da si im to rekla, ali želio sam sam
provjeriti. Nekako sam se nadao da mi nećeš okrenuti leđa.“
„Gledaj, Luke. Ne želim se u to petljati. Ako si kriv, zašto se jednostavno ne
predaš? Jasmine te ionako neće tužiti. Reci joj da je to bila samo glupa nezgoda.“
„Hmm, nakon što me je uhvatila u krevetu sa svojom najboljom prijateljicom,
sumnjam da neće.“

149
 Knjige.Club Books

„Za Boga miloga, zar ga ne možeš držati u gaćama?“

„Gle tko se javlja, cura koja me dočekala bez gaćica.“
„To je bilo tada. Sada imam malo više samopoštovanja. Zapravo, viđam se s
nekim.“
„Što, s onim tvojim debilom iz Londona? Njemu će ovaj uspavani gradić
dosaditi dok si rekao keks.“
„Josh je stoput bolji od tebe. Što tebe briga s kim se ja viđam?“
„Aha, sad mi je jasno. Onaj tip iz Gazette se motao ovuda, je li tako? Sredio
ti je gostovanje na radiju - to je vrijedilo barem jedno pušenje.“
„Izlazi van, iz ovih stopa.“ Rosa je pokazala na stube.
Luke je bio nemilosrdan. „A ti misliš da sam ja loš.“
„Što bi to trebalo značiti? Samo si ljubomoran.“
„Ljubomoran? Ne budi smiješna.“
„Joj, Luke, gubi se. I više se ne vraćaj.“
„Ne brini se, evo idem - ali, Rosa, tako sam ljut na tebe.“
„Možda da o tome porazgovaraš s Titch?“ procijedila je Rosa.
Stisnuvši obje šake od bijesa, Luke je povikao: „Jebote, nisam ja pregazio onu
glupu kučketinu.“
Hot je počeo divljački lajati. Potom se u nekoliko sekunda stvorio Josh, bacio
vrećicu s ribama i pomfritom na pod, zgrabio Lukea za ovratnik i uz riječi: „Da
se više nikada nisi usudio promoliti nosom ovdje“, odvukao ga u prizemlje i
izbacio ga na ulicu.
Rosa je čučnula da utješi dršćućeg Hota, šapćući: „Tako mi je žao, maleni.“
Josh se spustio do nje i zagrlio je.
„Rosa, odsada se drži podalje od njega i njegove majke. Jacob je dobro rekao
da ih se treba paziti, a znamo da njemu možemo vjerovati.“
Rosa je kimnula i naslonila glavu na Josheve grudi. „Hoćeš li večeras spavati
sa mnom i Hotom?“
Preumorni čak i da bi jeli, otišli su u spavaću sobu, a Rosa je zaspala čim je
spustila glavu na jastuk. Hot je nježno hrkao u podnožju kreveta, a kroz otvoren
prozor do Josha su dopirali zvuci valova što su udarali o obalu. Okrenuo je glavu
i pogledao Rosu. Njezine su se tamno smeđe kovrče razasule po jastuku, a na
kapcima je još uvijek imala svjetlucavo, ružičasto sjenilo. Izgledala je mnogo
mlađe od svojih dvadeset i pet godina.
Prisjetio se što mu je Carlton bio rekao jednom kada je izjavio da Rosa nije
bila materijal za stalnu djevojku. „Ali, prijatelju, zar ne kažu da ljubav plane iz
iskre prijateljstva?“

150
 Knjige.Club Books

Josh je poljubio svoj prst i nježno ga spustio na njezin ožiljak koji je toliko
obožavao, a zatim se s dubokim uzdahom ugnijezdio u toplini svoje lijepe družice
i utonuo u dubok san.

151
 Knjige.Club Books

ČETRDESET I DRUGO
POGLAVLJE

„Žao mi je što odlazim tako rano, ali Carlton se mora vratiti jer večeras oprema
jedan dućan“, rekao je Josh ujutro Rosi. Presudo je da je obećao Lucy nadoknaditi
propušteno Valentinovo.
»U redu je. Ionako su me Mary i Queenie pozvale na nedjeljni ručak.“
„Kakav li će to biti ručak - od žabljeg prsta, oka daždevnjaka, od psećeg
jezika, šišmiševih dlaka?7“ Neuka Rosa nije prepoznala Joshevu šekspirijansku
referencu.
„Bljak. Prestani. Nadam se pečenoj govedini i jorkširskom pudingu. Hoćeš da
nazovem našeg taksista i vidim je li slobodan?“
„Da, molim te, mislim da smo to trebali još noćas provjeriti. Carlton je rekao
da moram biti na stanici u deset.“
„Nema veze ako je Ralph zauzet. Seb Watkins naplaćuje petaka za vožnju,
dobro mu dođe za dodatnu zaradu, jer ionako zbog posla po cijele dane vozi uzduž
i poprijeko.“
Hot je utrčao u kuhinju i počeo skakati po Joshevoj nozi. „Evo, čini se da
polako dolazi sebi.“
„Da, hvala nebesima. Jacob će nas sutra odbaciti do veterinarke na kontrolu.“
„Fakin mali.“ Josh ga je nježno podigao i prebacio ga preko ramena. Hot ga
je energično počeo lizati po licu.
„Uh...“ Josh ga je brzo spustio na kuhinjski pod i obrisao vlažno uho i obraz.
Kada je Josh otišao, Rosa je pospremila stan pa se spustila u dućan provjeriti
zalihe robe. Nasmiješila se vidjevši poluprazne košare i gotovo ispražnjene
vješalice s povodcima. Bilo je tako zabavno zarađivati konkretan novac od
vlastita dućana. Bila je svjesna da je čeka naporan rad i da dućan neće svake
subote biti krcat mušterijama, ali sada je barem znala što joj je činiti i kako postati
dobra u tome.
Vrativši se na kat s mišlju da bi mogla malo prileći prije nego što se počne
spremati za ručak, odlučila je ipak spustiti kutiju s pismima s vrha ormara i malo
čitati. „Ooo, da“, naglas je rekla. „Da vidimo što je još razuzdani Ned radio.“
Hot se sklupčao uz njezina stopala i zaspao. Razmotala je svitak i počela čitati.

7
W. Shakespeare, Macbeth (IV-I-14-15), u izdanju Matice hrvatske, 2012. S engleskoga preveo
Mate Maras.

152
 Knjige.Club Books

15. kolovoza 1954.

Draga moja T.,
već te dva mjeseca nisam vidio i to mi je nepodnošljivo.
Postavili su novu telefonsku govornicu dolje ne pristaništu, odmah ispod
„našeg mjesta“ na zapadnim stijenama. Broj je Cockleberry 7875. Bit ću
tamo u nedjelju, u šest navečer. Obećaj mi da ćeš nazvati, moram čuti jesi
li dobro. Dottyno se stanje pogoršalo. Iako je već prošla godina
od zadnjeg spontanog pobačaja i histerektomije, ne može se pomiriti s
činjenicom da nećemo biti u stanju stvoriti obitelj. Liječnik dolazi svaki
dan, ali ne uspijevamo je iščupati iz depresije.
Znam da zvuči glupo, ali ona treba svoju prijateljicu. Meni treba
prijateljica. Znam da smo one noći prešli granicu, ali nisam ti mogao
odoljeti. T, moja ljubav prema tebi suviše je snažna. Ali, sada se moram
brinuti i za svoju suprugu. Molim te, shvati me.
Nadam se da ćeš smoći snage nazvati me u nedjelju. Nađimo se gdje nebo
dodiruj more.
S ljubavlju,
tvoj Ned X

Rosa se potpuno udubila u rasplet ove ljubavne priče.

21. kolovoza 1954.

Najdraži Nede,
nadam se da ćeš primiti ovo pismo prije nedjelje, jer u ovom trenutku
nisam u stanju razgovarati s tobom. Izjeda me krivnja i bol zbog Dotty.
Ma koliko željela biti u tvome naručju, ovaj se vikend vraćam kući
isključivo zbog nje.
Nakon toga idem direktno u London, jer ne mogu podnijeti da sam u tvojoj
blizini, a bez tebe.
Tko bi rekao da prava ljubav može biti toliko bolna? Dane provodim
razmišljajući o tebi, a trebala bih razmišljati i o sebi i svojoj budućnosti.
Ne dolazi u obzir da ostaviš Dotty dok je u takvome stanju, posljedice bi
bile toliko razorne da bismo se u svakom slučaju našli u teškoj situaciji.
Što god da ovo jest, Nede, mora završiti: nije zdravo ni za koga od nas.
Mogu prodati ladanjsku kuću, odseliti i krenuti nanovo u Londonu.
Nađimo se gdje nebo dodiruje more.
Tvoja T XX

153
 Knjige.Club Books

Rosu je prožela bol koja se dala pročitati između redaka. Nije mogla ni
zamisliti što su ti ljubavnici proživljavali. Strahovito teška situacija. Pitala se
zašto su pisma još uvijek bila tu i to tako dobro skrivena. Možda je Ned pod stare
dane jednostavno bio zaboravio na njih. Bilo je kao da čita knjigu kojoj je
već znala mračan kraj. Željela je saznati ne samo kako se situacija rasplela, već i
kako je Dotty umrla. Sudeći po Queenienoj reakciji, bilo je mučno. Morala je
nastaviti čitati.

1. rujna 1956.
Draga moja T.,
jedva sam podnio radost što me obuzela kada sam ovoga vikenda ugledao
tvoje prelijepo lice. Što god si učinila da oraspoložiš Dotty, pa, izgleda
da je imalo čudotvoran učinak. Nakon što si otišla, živnula je kao nikada
do sada. Što si joj rekla? Ovo i dalje ne mijenja činjenicu da mi
neizmjerno nedostaješ. Kakvo je to bilo mučenje, biti blizu tebe, a ne
moći pomilovati tvoju meku kožu ili poljubiti te tvoje sočne usne. T, vrati
se kući. Ako se Dotty izvuče iz depresije, a čini mi se da je na putu
oporavka, onda će možda moći prihvatiti situaciju, pa ćemo imati
budućnost.
Nađimo se gdje nebo dodiruje more.
Zauvijek tvoj, Ned X

Rosa je pogledala na sat. Imala je još sat vremena do ručka. Hot je zapiskutao,
sagnula se da ga pomazi pa nastavila čitati.

5. rujna 1956.
Najdraži Nede,
ovo je vjerojatno najteže pismo koje ću ikada napisati u životu.
Pitao si me što sam rekla Dotty. Pa, rekla sam joj da sam trudna i da zato
odlazim živjeti u London. Rekla sam joj istinu. Sramota je. To je dijete
začeto izvan braka - i ne, Nede, nije tvoje. Naposljetku, trideset mi je
godina, ne mogu čekati unedogled. Ovdje me nitko ne poznaje, pa neka
pričaju što hoće.

Rosa je zinula u čudu. „Ne vjerujem joj“, dobacila je Hotu i nastavila čitati.

Tako mi je žao što ti ovo javljam pismom. Zauvijek ću te voljeti, ali

jednako ću tako zauvijek voljeti Dotty. Ona je predobra žena i nije
zaslužila da joj srce slomi dvoje ljudi do kojih joj je najviše stalo.
Nađimo se gdje nebo dodiruje more.
154
 Knjige.Club Books

T XX

Rosa je posegnula za sljedećim pismom, ali ostala je samo prazna stranica.

Ne. Nemoguće da je to bilo sve. Kvragu, misterij ostaje neriješen.
Jadna Dotty i jadni Ned. Jadna i T. Pedesetih je godina bilo teško imati
vanbračno dijete - a tu nitko nije spominjao da je Ned ikada imao dijete, pa što li
se, za ime svijeta, dogodilo? Bila je uvjerena da joj je Seb spomenuo kako je Ned
umro okružen prijateljima i da nije imao obitelji. A, što se dogodilo s T.? Morat
će sada pitati Queenie, previše je pitanja ostalo neodgovoreno.
Poruka na mobitelu prizvala ju je u stvarnost. Bila je od Joea.
Hej, seksi vlasnice dućana, što kažeš da nešto prigrizemo malo kasnije? Mogu
doći u 7. x
Rosa je uzdahnula. Uz sve što se događalo, potpuno je zaboravila na Joea.
Odgovorila je: Hej, ti seksi detektive, zvuči sjajno! Vidimo se onda, x.

155
 Knjige.Club Books

ČETRDESET I TREĆE
POGLAVLJE

„Rosa, brzo uđi na toplo, danas je ciča zima.“ Mary je zatvorila ulazna vrata i
uzela Rosin kaput. U kaminu u kuhinji gorjela je ugodna vatra. Ugledavši gošću,
Merlin je nezadovoljno mijauknuo.
„Kako je jadni mali Hot?“ Mary je zabrinuto upitala. „Čula sam za nesreću.“
„Naravno da jesi.“ Rosa se nasmiješila. Ovdje se sve sazna. „Oporavlja se,
hvala nebesima. Gledaj, ne bih voljela ispasti nepristojna, ali neću dugo ostati jer
mu se moram vratiti.“
„Queenie.“ Rosa se obratila starici koja je, kao i obično, sjedila na svojoj
stolici u kuhinji. Raspletena joj se kosa spuštala u kovrčama niz leđa; s tamnim
naočalama, nalikovala je na ostarjelu filmsku divu. „Krasna kosa.“
Mary se nasmiješila. „Malo smo se dotjerale danas, s obzirom na to da je
nedjelja i ti si nam došla u goste.“ Tek je tada Rosa primijetila da je Maryna crna
kosa bila jednako stilizirana.
Queenie je podigla ruku. „Čujem da je otvaranje bilo senzacionalno. Znala
sam ja da si ti pametna cura.“
„Nisam baš sigurna u to, Queenie, ali nastojat ću biti.“
„Rosa, voliš pečenu govedinu?“ Mary je pošla promiješati umak u loncu.
„Baš sam jutros rekla Joshu kako se nadam da će za ručak biti upravo to, moje
omiljeno jelo. Mnogo vam hvala na ovome.“
„Zadovoljstvo nam je.“ Mary je zakašljala. „Vidjele smo koliko si naporno
radila.“
„Oh, evo.“ Rosa je gurnula ruku u torbu. „Povodac za Merlina.“ Čuvši svoje
ime, veliki je mačak zasiktao. „Uzela sam zeleni, slaže ti se s očima. Nadam se da
ti se sviđa.“
„Koliko ti dugujemo, mila?“ ubacila se Queenie.
„Ne budi smiješna, to je poklon. Vas ste dvije bile tako dobre prema meni od
prvoga dana.“
Mary je blistala od sreće. „Oh, to je čudesno, naprosto čudesno.“
„Dodaj mi novčanik, Mary.“ Queenie je dala Rosi novčanicu od dvije funte.
„Kako misliš zaraditi za život ako si već počela dijeliti stvari uokolo? Uzmi ovo i
spremi u blagajnu, od srca je.“
„U redu, hvala.“
„Sada, dijete drago, sjedni i prestani raditi nered.“

156
 Knjige.Club Books

Mary je priredila pravu gozbu. Rosa, koja je preskočila jučerašnju večeru i

današnji doručak, slistila je jelo u nekoliko minuta.
„Baš si bila gladna, draga.“ Mary je uzela njezin prazan tanjur. „Jutros nisam
doručkovala jer sam pronašla neka davno skrivena pisma - a danas sam imala
osjećaj da ih moram do kraja pročitati.“ Queenie je zamukla. „Uglavnom, nisam
ih povezala sa svežnjem pisama koje si mi ti vidjela u listićima čaja, Queenie, ali
mora da su to ta.“
Budući da starica ništa nije rekla, Rosa je nastavila: „E sad, znam da si rekla
da se klonim naklapanja, ali, čitajući između redaka, da se naslutiti da je Ned imao
ljubavnicu s kojom je varao tvoju prijateljicu Dotty.“
Rosa je imala osjećaj da ne bi trebala nastaviti, ali nešto ju je vuklo da govori.
„Bila je to neka žena koju je zvao T. Bila je trudna, ali Ned nije znao da je dijete
bilo njegovo jer mu je lagala - pretvarala se da je bilo od drugog muškarca. Ali,
pretpostavljam da ti to već znaš, s obzirom na to da ste bile prijateljice.“ Rosa je
nastavila strastveno govoriti. „Što se dogodilo, Queenie? Imam osjećaj da moram
znati. Ta su pisma puna boli.“ Queenie je iznenada lupila šakom o stol. „Rosa,
prestani s tim. Ne mogu to podnijeti. Jadna, jadna Dotty.“
„U redu je, bako“, tješila ju je Mary. „Rosa, možda bi bilo dobro da sada odeš.
Bako, možda bi htjela da ti Rosa donese ta pisma.“
„Daaaa.“ Protisnula je kroz stisnute usnice, nalik na zmijske. Mary se zgražala
nad bakinim ponašanjem. Plašljivo je upitala: „Draga, gdje si ih našla? Zasigurno
su bila dobro skrivena.“
„Jesu. Tko god ih je sakrio izradio je tajni pretinac na vrhu ormara.“
Queenie Cobb se slabašno osmjehnula, pa se odmah uozbiljila kad ju je Rosa
pogledala.
„Ned je sigurno želio zadržati vezu u tajnosti, ali je bio previše zaljubljen da
bi se primorao da baci pisma. Sve je to tako tužno. Svako pismo završava
rečenicom: ‘Nađimo se gdje nebo dodiruje more’, štogod to značilo.“
„Kreni prema zapadnim stijenama i...“
„Mary! Šuti, da nisi ni zucnula.“ Queenie je ponovno lupila šakom o stol.
Obratila se Rosi: „Hoćeš li mi, molim te, donijeti pisma? Znam da si ti dobra
djevojka, ali u spomen na Dotty, mislim da bi najpoštenije bilo da pisma ostavimo
u prošlosti, gdje im je i mjesto. Možemo ih spaliti.“
Rosa je ustala i prišla joj, nježno položila ruku na staričinu, kože tanke poput
papira. „Odmah ću ih donijeti“, rekla je. „Žao mi je što sam vas uzrujala.“
„U redu je, malena Rosa.“ Queenie je sada stišala glas. „Ne može čovjeka
netko drugi uzrujati, sama sam si kriva.“
Rosa se požurila prema dućanu, svezala svitak pisama starom plavom vrpcom
i ubacila ga u omotnicu s jastučićima u kojoj su joj bili dostavljeni letci. Hotu je
ostavila poslasticu, pa se ponovno zaputila uzbrdo do bungalova Seaspray.

157
 Knjige.Club Books

„Evo ih.“
I prije nego što je uopće završila, Queenie je zgrabila omotnicu iz Rosinih
ruku i bacila je ravno u vatru.
„I tako, kad smo već na teškim temama“, reče Rosa i uskomeša se. „Moram
vam još nešto reći.“
„Nastavi, mila.“ Queenie je sjedila pogleda uprtog u vatru. „I, sjećaš se kako
si spomenula ogrlicu kada si mi gatala iz listića čaja?“
„Da“, progovorila je Mary.
„Našla sam jednu ogrlicu. Ispod jastuka staroga kauča u stanu.“
Queenie je samo polako kimnula. „Nastavi.“
„Pa, stavila sam je na mjesto koje mi se činilo sigurnim, a sada je ne mogu
naći. I... bojim se da ju je možda netko ukrao.“ Rosa je odahnula. „Eto, rekla sam
vam. Časna riječ, nisam je prodala, ali ne znam kako da vam to dokažem.“
Mary je gledala ravno u Queenie, koja je ponovno polako kimnula.
„Ne moraš ništa dokazivati, Rosa.“
Pomalo zbunjena što je Queenie išta uspijevala vidjeti s tako lošim vidom i
tamnim naočalama, Rosa nije rekla ništa.
Mary je prišla jednoj od ladica u kuhinji, zavukla ruku i pretražila unutrašnjost
pa joj dodala istu onu debelu, zlatnu, ugraviranu ogrlicu sa safirom.
Rosa je raskolačila oči. „Ne razumijem.“
„Našla sam je. Ispred stražnjih vrata tvoga dućana. Možda ju je netko pokušao
ukrasti, uspaničario se, pa mu je ispala, tko će ga znati?“
„O, moj Bože, znači da je netko bio u stanu.“
„Promijeni brave, draga moja. Sada bi mogla instalirati i alarm, to je sve što
ću ti reći.“
„U redu onda, hoću. Planirala sam si od zarade kupiti televizor, ali imaš pravo,
najprije je to na redu. A trebat ću i novi lokot za vrata stražnjeg dvorišta.“
Queenie je kimala glavom: „Dobra si ti djevojka, Rosa, dobra djevojka. A što
se ogrlice tiče, zadrži je.“
„Ali, pripadala je Nedu i T.“
„Oni je više neće nositi“, rekla je Mary tiho.
„Nosi je na tebi poseban dan, Rosa“, savjetovala je starica, „gdje god bila, s
osmijehom ćeš se sjetiti nas.“
„Pa, zato što za Nedom nije ostao nitko od obitelji, valjda smijem - mora se
priznati da je zaista lijepa. Ali, što s obitelji tajanstvene T.?“
„Imali bi razumijevanja, mila.“
U tom je trenutku Merlin skočio Queenie u krilo i počeo glasno presti.
Pogladila je krupnu životinju, pa posegnula za Rosinom rukom, stisnula je i
mahnito protresla. Djelovala je gotovo kao u transu.
158
 Knjige.Club Books

„Sada mogu poći“, rekla je, kao da govori sama sebi.

Merlin je ispustio strašan mijauk i istrčao kroz otvor u stražnjim vratima.
Rosa se bezglasno zapitala, „Poći, kamo?“ obraćajući se Mary, čije se lice
toliko izobličilo da nije mogla progovoriti.
Starica se zatim nagnula naprijed i primila Rosu za obje ruke. „Slušaj me,
Rosa. Ponekad u životu, ako ne znaš što učiniti: ne čini ništa, ne reci ništa i
odgovor će ti sam doći. Ti si blagoslovljena.“
Izrekavši to, Queenie Cobb klonula je u stolici i mirno izdahnula.

159
 Knjige.Club Books

ČETRDESET I ČETVRTO
POGLAVLJE

„Rosa, gdje si? Lupam d na vrata. Čujem Hota, ali tebi ni traga.“
Joe, da, bok, tako mi je žao. Ja sam kod Mary. Baka joj je umrla, čekamo
hitnu pomoć. Potpuno sam izgubila pojam o vremenu.“
„Uh, grozno. Što misliš, koliko ćeš se još zadržati? Mogu te čekati u pivnici,
ako hoćeš.“
„Ah, stigli su, a stigla je i policija. Sada moram ići, ali da, čekaj me u Lobster
Potu. Ja ću ti se javiti. Nakon ovoga što se dogodilo, trebat će mi piće.“
Mary je skinula Queenie naočale. Starica je izgledala potpuno mirno. Kao da
su se sve bore i duboki tragovi dugoga života iscijedili iz nje, zajedno s dušom.
Izgledala joj je neobično poznato. Rosa nikada do tada nije vidjela mrtvaca, ali
prizor je nije prepao. Bila je to samo ljuštura veličanstvene osobe koja je tu
ljušturu nastanjivala.
„Mary, jesi li sigurna da tvoja baka posljednjih mjeseci nije izlazila iz kuće?“
„Tako mi je barem govorila.“ Mary je prišla prozoru i širom ga otvorila.
„Moramo pustiti dušu da odleti, Rosa. Nema sumnje da već negdje stvara
neprilike.“
Dvoje medicinara i policajci bili su poslovno temeljiti, puni poštovanja i
informacija. Rosu je pomalo zbunilo što je jedan od policajaca bio upravo onaj
koji ju je ispitivao one večeri, ali bio je profesionalan i bavio se isključivo
trenutačnim slučajem.
Malo prije nego što se odvezao s partnerom, spustio je prozor i rekao: „Moja
sućut, ali imam dobre vijesti za vas. Javio se netko i potvrdio da ste bili kod kuće
u vrijeme koje ste naveli u svome iskazu, one noći kada se dogodila nesreća.“
Prije nego što je smislila odgovor, policijski se automobil već odvezao.
Okrenuvši se Mary, nježno joj je spustila ruku na rame. „Nekako si veoma
mirna, jesi li dobro?“
„Mislim da još uvijek nisam svjesna što se dogodilo.“ Mary se lecnula kad je
Merlin počeo glasno i otegnuto mijaukati bez prekida, iako mu je nudila mačje
poslastice od piletine.
„Jesi li za šalicu čaja?“ upitala je Rosa, a Mary je kimnula.
„Ti sjedni, ja ću ga skuhati.“ Pristavila je čajnik i pripremila šalice i vrećice
čaja. „Rado ću ostati s tobom, ako želiš.“
„Ne, idi ti. Imaš spoj, zar ne?“ Mary se uspjela slabašno nasmiješiti.

160
 Knjige.Club Books

„Nazovi spoj. S onim Joeom iz Gazette. Ne znam poznaješ li ga?“

„Ne baš“, Mary je popila gutljaj jakoga, zaslađenog čaja što ga je Rosa
spravila.
„Mary, jesi li sigurna da ne želiš da ostanem? Jer, ti si mi mnogo bitnija od
nekog tamo muškarca. Doživjela si strašan šok.“
„Bit ću dobro. Vjerojatno mi je potrebno malo samoće. Samo ti idi - ali
Rosa?“
„Da?“
„Čuvaj se.“
„Hoću“, obećala je. „Dobro, sutra moram odvesti Hota veterinarki, ali čim to
obavim doći ću te posjetiti.“
Rosa je teška srca krenula prema pivnici. Bit će lijepo vidjeti Joea, ali radije
bi u ovako teškim trenucima bili s nekim koga je dobro poznavala. Zapravo,
jedina osoba s kojom je željela razgovarati bio je Josh. Izvadila je mobitel.
„Rosalar! Kako ide? Oprosti, ne mogu dugo razgovarati. Lucy me iznenadila
kad sam se vratio doma. Obećao sam joj izlazak, ali već mi je bila skuhala večeru
za Valentinovo. Upravo sam skočio po bocu vina.“
„Onda ona ima ključ tvoga stana?“ Rosa se zasramila vlastite reakcije.
„Ovaj... ne. Kod nje smo. Onda, je li sve u redu?“
„Zapravo i nije. Queenie Cobb upravo je umrla pred mojim očima.“
„Sranje, ali bila je stara, nije li?“
„Jest, ali svejedno nije bio baš ugodan prizor. Na neki sam čudan način
zavoljela nju i Mary.“
Rosa je iz pozadine začula ženski glas kako doziva Josha. „Moraš ići“, hladno
je rekla.
„Aha. Žao mi je što ne mogu sad razgovarati. Nazvat ću te sutra, može?“
„O. K.“ Rosa je uzdahnula. Nije mislila biti druga violina ni u kakvoj vezi,
bila ona prijateljska ili kakva druga.
Jacob nije radio nedjeljom navečer, pa je pri ulasku nije moglo utješiti ni
njegovo prijateljsko lice iza šanka. Joe je ustao i poljubio ju je u obraz.
„Sve riješeno?“
„Pa, ako riješenim smatraš odvoz tijela u mrtvačnicu, onda jest. Nikada nisam
morala učiniti nešto takvo. Zapravo nikada do sada nisam vidjela mrtvaca.“
„Kao ni većina ljudi tvoje dobi. Onda, što se dogodilo?“
„Ništa dramatično; zapravo, tako bi vjerojatno većina nas voljela umrijeti.
Fino smo večerale, sjedila je u svojoj omiljenoj stolici, u domu u kojem je provela
čitav svoj život, a onda je doslovno u trenutku klonula - i preminula.“ Rosa je
prošla prstima kroz svoje kovrče. „Uglavnom, dosta o tome. Padam s nogu od
umora, ali velika čaša Merlota savršeno će sjesti na kraj ovoga vikenda.“

161
 Knjige.Club Books

„Gledaj, moram ti se još jednom ispričati - što nisam stigao na otvaranje.“

„Onda, što si to novoga saznao u vezi s nesrećom?“
„Pa, poznajem jednog policajca u Polhamptonu. Rekao mi je da je neka
djevojka viđena kako izlazi iz bijeloga kombija i bježi nizbrdo.“
„To je stara vijest, Joe. Insinuiralo se čak da sam to mogla biti ja, iako očito
nisam.“ Rosi je odjedanput palo na pamet da je to zapravo mogla biti Titch. Istina,
imale su različitu boju kose, ali bile su slične visine i građe tijela. No, ako je Titch i
dalje bila u Lucasovom kombiju, pa su u vožnji pregazili Jasmine - zacijelo bi joj
to povjerila, kao i sve ostalo.
„Što ti misliš?“
Sjetivši se savjeta što joj je dala Queenie, Rosa je zadržala svoje misli za sebe.
„Mislim da mi nismo detektivi i da trebamo prepustiti stvar policiji. Mislim
da će uskoro odustati od tog slučaja. Ako ga do sada nisu riješili, kad će?“ Rosa
je umorno uzdahnula. „Mogu li, molim te, sada razgovarati s neslužbenim Joeom
Foxom?“
Podigao je svoju kriglu piva i kucnuo se s njom.
„Možeš. U redu. Sretno ti Valentinovo, gospođice, s malim zakašnjenjem.“
„Uopće ne razumijem zašto se ljudi toliko uzbuđuju oko proslave toga dana“,
zamišljeno će Rosa. „Meni je seks bez ljubavi dobar vid tjelovježbe; što se ljubavi
tiče, nikada nisam bila u ljubavnoj vezi, ali čini mi se da podrazumijeva mnogo
boli, svađa i razočaranja.“
„Kvragu, kako si romantična.“
„Ti si taj koji je oženjen.“ Pogledala je njegovu ruku i primijetila da više nije
nosio vjenčani prsten.
Mahnuo je lijevom rukom po zraku. „Gotovo je. Ne mogu više. Tko te jednom
prevari, učinit će to opet, što se mene tiče. Nego, što želiš jesti?“
Možda zbog toga što je maločas gledala smrti u lice, pa joj se apetit za životom
umnogostručio, ne razmišljajući o riječima koje su joj izlazile iz usta, Rosa je
pogledala čovjeka nasuprot sebi ravno u lice i rekla: „Želim pojesti tebe.“
Vodili su ljubav brzo i mahnito. Nije bilo nikakvih „poštenih pusa“, samo
nepriličan, sirov, opasan i posve prljav seks u svim prostorijama stana.
Završivši pod plahtama u njezinoj spavaćoj sobi, Rosa se okrenula Joeu koji
je ležao, crven u licu, s osmijehom od uha do uha i rekla: „Trebalo mi je to.“
Joe je obujmio njezinu savršeno oblu dojku, s još uvijek tvrdom bradavicom.
„Tko je ono rekao da je ljubav mrtva? O, da, ti.“ Nacerio se. „Salu na stranu, Rosa,
zbilja si prekrasna.“ Rosa se nalaktila. „Nisi ni ti loš, a ako me lijepo
zamoliš, mogla bih pristati na još jedan spoj.“
„Jebote, pa to bi po tebi već značilo konkretnu vezu, zar ne?“
„Pa, ne bih išla tako daleko“, provocirala je.

162
 Knjige.Club Books

„Nego, Rosa, neka ovo zasad ostane među nama, ako nemaš ništa protiv. Još
je rano, Becca i ja tek smo se rastali...“
„Može, ali samo ako opet izvedeš onaj trik s jezikom, kao maloprije.“
„Bludnice!“
„Obožavaš to! A onda ćeš se ujutro ustati i donijeti mi špek-rolicu i kavu iz
Kave, čaja i mora - ili, još bolje, odbacit ćeš Hota i mene u Polhampton na pregled
kod veterinarke. To bi bilo savršeno!“
„Joj, Rosa, nisam mislio prespavati. Zapravo bih već morao krenuti. Suggs je
sam u kući: zamisli kakav bi me prizor dočekao kad bih preskočio njegovu
večernju šetnju.“
„Sranje, naravno. Zaboravila sam na jadnog, starog Suggsa. Onda, znači li to
da više ne živiš sa suprugom?“
„Kao što sam maločas rekao, ne želim imati posla s preljubnicama. Postalo je
preteško živjeti s njom, nakon što sam saznao što je učinila.“
Hot je spavao na kauču kad su njih dvoje izronili iz spavaće sobe. Otvorio je
jedno krmeljavo oko, pa nastavio spavati.
„Sva sreća što psi ne govore, inače bismo svi bili u nevolji“, prokomentirao
je Joe i pokupio svoje ključeve s naslonjača kauča.
Obgrlio je Rosu i pogledao je.
„Hvala ti na tjelovježbi - i zbilja mi je drago što ti je tako dobro krenulo.“
„Bilo mi je zadovoljstvo.“ Nasmiješila se, pa dometnula, prije nego što se
stigla zaustaviti: „Možda bismo mogli popiti kavu kada dođem sutra s Hotom?“
Rosa se zgadila sama sebi. Otkad je to ona trčala za muškarcem?
„Možda. Moram dovršiti priču s novim spoznajama o nesreći, povrh toga i
članak o tvome dućanu, pa ćemo vidjeti. Ne zaboravi da sutra imaš posla u
dućanu.“
Rosa je stavila ruku na glavu. „Ma nemoj mi reći. Sad sam se navikla na
slobodu. Morat ću provjeriti može li me Titch mijenjati dok odvedem Hota na
pregled.“
Spustila se u prizemlje ispratiti Joea.
„Ne zaboravi dvaput okrenuti ključ, sada kada je očito da držiš robu u dućanu.
I laka ti noć, seksi damo.“
„Laku noć, super detektive.“
Vrativši se na kat, Rosa je protresla poplun i dok je to činila jedna je Joeova
čarapa odletjela u zrak. Uzela ju je i promotrila.
Da, ludi, prljavi seks s Joeom zbilja joj je godio, ali, istini za volju, kada ju je
Josh poljubio na Staru godinu, osjetila je nešto dublje, intenzivnije. Ali, Joshu se
Lucy sviđala daleko više nego što je htio priznati, bez obzira na Carltonov
komentar da bi radije bio tu s njom nego s Lucy na Valentinovo. Svatko
bi pomogao dobrom prijatelju.
163
 Knjige.Club Books

Uostalom, zašto bi Josh želio baš nju? Nije bila pretjerano pametna, pa čak ni
tako lijepa - i svakako nije bila profinjena. Te ju je noći poljubio samo zato što je
i sam bio pijan i želio je da začepi.
Hot kao da je osjetio da joj je trebalo društvo, pa se pojavio u sobi i pogledao
je svojim velikim, smeđim očima.
Podigla ga je na krevet i pomazila. „Mnogo je jednostavnije voljeti tebe, zar
ne, gospodine Kobasico?“ Hot je zamahnuo svojim kratkim repom i prdnuo.

164
 Knjige.Club Books

ČETRDESET I PETO
POGLAVLJE

Rosa je stajala ispred lijepe, malene crkve u Cockleberry Bayu ispreplevši ruku s
Marynom. Crkva je imala veličanstvene vitraje i prekrasnu, izrezbarenu
drvenariju. Kroz otvorena vrata dopirala je utješna krika galebova i ritmičan zvuk
valova.
Queenie je željela biti kremirana, uz kratku misu zadušnicu lokalnoj crkvi.
Rosi, koja nikada do tada nije nazočila pogrebu, laknulo je što se cijela stvar već
privodila kraju.
Bez obzira na Queenienu poodmaklu dob i činjenicu da joj je Mary bila jedini
član obitelji, crkva je bila gotovo puna. Jacob i Sheila, kao predstavnici mjesnih
ugostitelja, došli su na posljednji ispraćaj, kao i Titch, Seb Watkins i vlasnik
kafića Kava, čaj i more. Rosa je prepoznala i nekoliko ljudi koji su nekidan bili u
njezinu dućanu; oni su se osmjehnuli u znak pozdrava dok su tiho ulazili u crkvu.
Bilo je vrijeme za misu. Proćelavi vikar, sa smiješnim zubima, pročistio je
grlo pa počeo: „Okupili smo se danas kako bismo odali počast životu Terese Rose
Cobb, od milja zvane Queenie.“
Kada je vikar pročitao puno ime njezine majke, Mary je, očiju punih suza
uprtih pred sebe, primila Rosinu ruku i čvrsto je stisnula. Sunčeva se svjetlost
probila kroz prozore, stvarajući duge nad svima nazočnima. Dok je Rosa držala
Mary za ruku, osjetila je vlastito izmučeno srce, kako se ispunja nečime što je
gotovo bilo nalik na radost.

165
 Knjige.Club Books

ČETRDESET I ŠESTO
POGLAVLJE

Nekoliko tjedana prošlo je u gužvi oko nabavke robe za dućan, prodaje i narudžbi.
Rosa je zaista počela uživati u svome životu vlasnice dućana. Voljela je
upoznavati ostale pse i vodila je brigu o tome da prostor uvijek bude prilagođen
njima, opskrbljen grickalicama i velikom zdjelicom punom svježe vode. Kako
bi spriječila mogućnost da Hot ponovno istrči na ulicu, boravio je na katu, u
dnevnoj sobi. Vodila ga je u žustre ranojutarnje šetnje, pa je uživao u drijemanju
sve do ručka, kada bi Rosa zatvorila dućan, nešto pojela i izvela ga u još jedan
krug po gradu.
Dio dućana bio je samo za pse i djecu, koja su se mogla zabaviti birajući
poklončiće koje će kupiti svojim džeparcem, pa su roditelji mogli u miru potražiti
što im je trebalo.
Sada se s Joeom viđala nekoliko puta tjedno, obično radnim danima, jer su joj
subote bile najprometnije, a on je, činilo se, uvijek subotom jurio rokove. Kada bi
se našli obično su odlazili u duge šetnje po nekoj od mnogobrojnih lokalnih plaža
ili bi se odvezli na ručak do udaljenijih sela na području Devona. Najčešće bi,
međutim, završili kod nje u krevetu.
Nije bilo novih spoznaja u vezi s nesrećom, što je zapravo došlo kao
olakšanje. Čak se i Sheila Hannafore držala svog dijela grada i nije izazivala
sukobe.
Mary je dobro funkcionirala sama, ali Rosa joj je dala do znanja da joj u
slučaju potrebe, treba samo poslati poruku i ona će biti tu.
Tajanstveno T i dalje ju je kopkalo. Nije joj mnogo trebalo za povezati da je
zapravo značilo Teresa Cobb. Iz poštovanja prema Mary nije željela dalje
ispitivati, još neko vrijeme. Sada kad su gradile samo svoj odnos, bila je sigurna
da će doći pravi trenutak. Kakva je lukavica bila ta Queenie. Rosa bi lagala kad bi
rekla da je nije zanimalo što se dogodilo Dotty i kako je T. odgajala svoje dijete
u rigidnim okolnostima pedesetih. Još je i Maryna majka umrla veoma mlada, pa
je cijela priča bila još tragičnija. Nedova i Queeniena veza dotaknula je mnoge
živote.

U sunčano jutro, 1. travnja, Titch je došla u dućan odraditi uobičajenu jutarnju

smjenu ponedjeljkom.
„Zečići, zečići, zečići“, pjevušila je uletjevši u dućan i bacivši torbu na pult.

166
 Knjige.Club Books

„Zar se taj izraz i dalje koristi?“ upitala je Rosa i nastavila puniti blagajnu
kovanicama.
„Pa, moja mama ga i dalje koristi. Nemam pojma što to znači. Zapravo, upitat
ću gospodina Googla danas dok tu budem sjedila.“
Rosa je pogledala Titchin trbuh. „Još uvijek se ne vidi, maleni Titchy?“
„Hvala nebesima. Tek sam trinaest tjedana trudna, iako mi se već sada čini da
to traje cijelu vječnost. Većina žena do ovoga stadija još uvijek nikome ne otkrije
trudnoću.“
„Kako je s mučninama?“
„Još uvijek je gadno. Moram se pretvarati da mi je loše zbog mamurluka kad
na poslu moram trčati na zahod. U petak idem na prvi ultrazvuk.“ Rekla je
blistajući od sreće. „Poprilično sam uzbuđena.“
„Hoćeš li saznati spol djeteta?“
„Odlučila sam da ne želim znati, u nadi da će mi element iznenađenja odvratiti
misli od porođaja kojeg se, samo da napomenem, već sada užasavam.“
U tom su se trenutku otvorila vrata, uz poznati zvuk zvonca.
„Seb.“
„Titch.“
Titch je ustala s visoke stolice za pultom i brzo otišla u kuhinju. Jet, Sebov
labrador, u međuvremenu je počeo njuškati pseće grickalice.
„Hej, Seb, kako si?“
„Dobro sam. Imaš li još one hrane za pse koju sam uzeo prošli put? Jet je
obožava. Još je i jeftinija nego u supermarketu, tako da se svakako isplati.“
„Drago mi je što mogu biti na usluzi.“ Rosa je vratila Sebu ostatak i stavila
hranu u vrećicu.
„Što je s njom?“ Pokazao je prema maloj stražnjoj kuhinji.
„Ma dobro je ona, dobro je.“
„Čujem da se vratila mami.“
„Mislim da jest.“
„Dobro, idem ja. Reci joj da sam pitao kako je.“
„Hoću, Sebe.“
Izduljena figura crvenokosog, bradatog muškarca uputila se k izlazu. Na zvuk
zatvaranja vrata Titch je izronila iz kuhinje.
„Misliš li me obavijestiti o tome što se to događa između vas dvoje?“
„Ništa, doslovno ništa se ne događa. Sada kad ću postati majka, držim se
podalje od prljavih pervertita, to je sve.“
„Ako ti tako kažeš.“ Rosa se nacerila, a Titch je uzvratila osmijehom. „Dobro,
znaš sve što treba. Danas ne stižu narudžbe, ali Ruth Hollis će doći pokupiti

167
 Knjige.Club Books

maramice za mačke s osjetljivom kožom i graviranu rođendansku zdjelicu za

svog mačka Saatchija.“
„Super.“ Titch je izvadila rašpicu i lak za nokte na pult.
„Kad smo već kod rođendana“, nastavila je Rosa, „moj je trinaestoga.“ Počela
je preslagivati stvari u izlogu i dodavati nove proizvode. „Što misliš, bi li se snašla
s dućanom, ako bih ja otišla na nekoliko dana?“
„Zašto ne, sa zadovoljstvom. Samo me obavijesti o točnim datumima, pa ću
sve ostale poslove prilagoditi tome. A, gdje si mislila otići?“
„Još uvijek nisam sigurna.“ Rosa je svoju vezu s Joeom i dalje držala u strogoj
tajnosti. Njegov se razvod uskoro trebao finalizirati, pa će, rekao je, moći svima
obznaniti da su zajedno.
Onomad je kod Mary dala naslutiti da ima spoj s njim, ali jedina osoba koja
je cijelo vrijeme znala što se događalo, bio je Josh.
Ostavivši dućan u Titchinim rukama, Rosa je pohitala na kat po Hota i otišla
se naći s Joeom i Suggsom na plaži u Cockleberryju. Od jutarnjeg su joj se sunca
zarumenili obrazi; život je bio dobar.
Joe se nasmiješio dok mu je prilazila. „Sva blistaš danas“, rekao je.
„Samo sam veoma dobre volje. Mališan i ja spremni smo za dugu šetnju.“
Čuvši čarobnu riječ, Hot je počeo trčkarati oko njezinih nogu i glasno lajati.
„Rado bih se popela na zapadne stijene“, Rosa je nadglasavala Hota. „Nikada
nisam bila gore.“
„To je zahtjevna šetnja.“
„Nisi valjda u žurbi.“
„Zapravo, nisam.“
„Savršeno!“ Rosa je otkačila Hota s povodca. Onda se sjetila: „Znam što sam
te mislila pitati: sjećaš li se da je postojala telefonska govornica u gradu?“
„Kad malo razmislim, netko ju je prije nekoliko mjeseci spomenuo na radiju.
Bila je veoma popularna u poslijeratnom vremenu jer rijetki su mještani imali
telefon. Kažu da je bila dolje kod prvog štanda sa sladoledom - na kraju plaže“,
pokazao je Joe prstom. „Zašto pitaš?“
„Ma, samo zbog nečega što je Queenie Cobb bila spomenula. Dobro, kako
ćemo naći put do zapadnih stijena?“
Šetali su do vrha litica okupani suncem. Joe je primio Rosu za ruku kako bi
joj pomogao na strmijim etapama puta. Hota je nosila u naručju, a Suggs je s
lakoćom grabio naprijed - no put je uglavnom bio čist, a pogled na ocean u
podnožju oduzimao je dah. Posvuda je cvalo proljetno cvijeće, a raznovrsne su ih
ptice graciozno nadlijetale; njihov harmoničan pjev izražavao je radost življenja
u ovom idiličnom krajoliku.

168
 Knjige.Club Books

Tek kad su došli do visoravni, Rosa je shvatila što je prava ljepota prirode.
Obišla je s Joeom mnoštvo plaža, pokazao joj je žuborave rijeke i pitoreskne
seoske krajolike, ali nešto ovakvo nije vidjela nikada u životu.
Gledala je miljama daleko prema pučini, ne mogavši suspregnuti suze.
Zamišljala je Neda i Queenie koji su se ovdje sastajali. Zapravo, upravo ovako
kako se ona sada viđala s Joeom.
Vidjevši da je preplavljena osjećajima, Joe ju je primio za ruku.
„Skoro je lijepo kao ti“, rekao je tiho, pa je nježno poljubio u usta.
„Ovdje nebo dodiruje more, zar ne?“ prošaptala je Rosa.
„Pa, to bi se moglo reći za svaki obzor.“ Joe se nježno nasmiješio. Rosa je o
mnoštvu stvari znala mnogo, ali o mnogo drugih nije imala pojma.
Ostavivši pse u mirnom drijemežu uz Joea, prišla je rubu najviše što se usudila
i pogledala dolje. Znala je da nije svaki obzor bio tako lijep kao ovaj. U podnožju
su stijene bile oštre, a morska je pjena ostavljala tragove na mjestima gdje su se
valovi razbijali o kamene rubove.
Nije mogla zamisliti kako je Queenie izgledala u mladosti. Morat će zamoliti
Mary da joj pokaže neke fotografije. Nije mogla ni zamisliti bol koju su Ned i
Queenie osjećali. Zacijelo ih je uzdrmalo iskustvo takve velike ljubavi. A, ugroziti
sreću ne samo supruge, već i najbolje prijateljice, bilo je gotovo nezamislivo.
Nadala se da će jednoga dana i ona osjetiti ljubav tolikih razmjera, a možda i neće,
jer se pomalo bojala gubitka samokontrole.
Bila je zadubljena u svoje misli i dalje opasno blizu ruba, kad joj je Joe prišao
s leđa, nježno je zgrabio u naručje i okrenuo prema sebi.
„Bilo bi vrijeme da prilegnemo, rekao bih.“
„Je li to sve o čemu ti razmišljaš?“
„Pa, kada sam s tobom, da. Je li to problem?“

169
 Knjige.Club Books

ČETRDESET I SEDMO
POGLAVLJE

Nakon što je primio hitan poziv, Joe se morao smjesta odvesti s parkirališta na
plaži, ostavivši Rosu da se sama nastavi spuštati s Hotom do grada.
„Bok, Rosa. Jesi li dobro, dušo?“
„Da, ostavila sam dućan u Titchinim rukama. Idem obaviti par stvari, a onda
ću zatvoriti kad se vratim.“
„Jesi li još uvijek u potrazi za telkom?“ upitala je Mary. „Da, bila sam toliko
zauzeta da ga još uvijek nisam stigla nabaviti. Mogu uzeti i rabljeni, zbilja mi ne
treba ništa skupo.“
„To je dobro, jer nisam skidala tvoj oglas s ploče. Jutros ga je vidjela jedna
gospođa. Rekla je da joj telefon ne radi, pa mi je dala svoju adresu u Polhamptonu.
Možeš doći do nje sutra navečer oko sedam, kad priprema večeru za klince. Što
kažeš?“
„Odlično, hvala, Mary. Zatvorit ću dućan, pa sjesti na zadnji autobus. Vratit
ću se taksijem kad preuzmem televizor. Je li rekla za koliko ga prodaje?“
„Joj, zaboravila sam pitati.“ Mary se iznenadila.
„A jesi li zapisala njezino ime?“ Mary je stavila ruku na čelo. „Bez brige“,
rekla je Rosa žurno, dajući joj paket mačjih poslastica što ih je donijela za Merlina.
„Imaš ti dovoljno svojih briga. Hvala ti, zbilja si ljubazna.“
„Prije nego što odeš, draga, sjećaš se kako si rekla da ti se javim ako ću išta
trebati?“
„Da?“ Rosa je bacila pogled na Hota koji je bio svezan ispred ulaza, da vidi
sjedi li mirno.
„Bi li mogla doći u nedjelju pomoći mi spakirati bakinu odjeću da je mogu
dati u dobrotvorne svrhe? Ne mogu se s tim suočiti sama.“
„Naravno da ću doći.“
„Pripremit ću ti goveđu pečenku.“
„Onda nema dvojbe.“ Nasmijala se Rosa. „Javit ću ti jesam li se snašla s
televizorom.“
No, kada je Rosa otišla, a Mary ostala sama, osmijeh je iščeznuo s njezina
lica, a zamijenio ga je zabrinut izraz. Queenie bi joj savjetovala da tako postupi...
zar ne?

170
 Knjige.Club Books

ČETRDESET I OSMO
POGLAVLJE

Rosa je izašla iz autobusa i pratila Googleovu kartu u potrazi za adresom koju ju

joj je Mary dala. Ispostavilo se da je bila riječ o lijepoj novogradnji na modernom
imanju. Lijepa žena u srednjim tridesetima, dugačke plave kose svezane u
konjski rep, otvorila je vrata. Začuo se lavež psa iz prostorije iza nje.
„Oprostite. Ovdje je večeras ludnica, mogu vam reći.“ Lijevom rukom
pogladila je svoj obli trudnički trbuh. „Imam petogodišnje blizance koji čekaju da
ih nahranim i gladnoga tinejdžera koji stiže s koledža. Nego, skrećem s teme,
ispričavam se. Kako vam mogu pomoći?“
„Prodajete televizor? Gospođa koja radi u samoposluzi u Cockleberry Bayu
dala mi je vašu adresu. Rekla je da vam ne radi telefon, inače bih vas, naravno,
nazvala prije dolaska.“ Žena je djelovala zbunjeno. „Oprostite, ali ne znam o
čemu govorite. Možda će moj suprug znati nešto o tome? Mogu ga pozvati, ako
hoćete. Sustiže sutrašnji rok, ali možda može odvojiti malo vremena.“
„Ne, ne, zbilja ne treba. Sigurno je došlo do pogreške, vjerojatno mi je dala
krivu adresu. Oprostite na smetnji.“
Prema vratima je iznenada dotrčao pas čiji se lavež bio čuo. „Suggs!“ viknula
je žena. „Vraćaj se unutra.“
Rosu kao da je udario grom. Nije znala bi li zaplakala ili povratila. Dok je
osjećala kako joj se žuč nakuplja u želucu, sjetila se Queenie Cobb. „Ponekad je
najbolje ne reći ništa.“ Njemačka doga dotrčala joj je u susret i počela je lizati po
ruci. „O, sviđate mu se“, iznenađeno će žena.
Rosa je protisnula nešto između cvileža i potvrdnog odgovora. „Čovjek bi
pomislio da će biti premoren, s obzirom na učestale šetnje.“
„Dobro, ja moram ići.“ Rosa nije imala pojma kako je uspjela zadržati smiren
ton glasa. „Onda, ovaj... kad vam je termin?“
„Za nekoliko mjeseci. Moj suprug Joe strašno je uzbuđen jer ćemo dobiti prvu
djevojčicu.“
Rosi je srce na trenutak prestalo kucati. „Ne sumnjam. Pa, sretno vam bilo i,
još jedanput, moje isprike na smetnji.“
Sva smetena, okrenula se da ode, kad se na prilazu pojavio skuter. Skinuvši
crno-srebrnu kacigu, prištavi tinejdžer izvadio je mobitel i ne gledajući kuda ide,
lagano se sudario s Rosom koja je upravo odlazila.

171
 Knjige.Club Books

ČETRDESET I DEVETO
POGLAVLJE

Budući da joj se ni Josh ni Titch nisu javili na poziv, sad kad ih je najviše trebala,
Rosa se okrenula svom starom, dobrom prijatelju Jacku Daniel’su. Nikada u
životu nije doživjela takvu izdaju. Vjerovala je Joeu; čak se i zaljubila u njega -
povjeravala mu stvari koje inače nikome nije. A za što?
On je očito bio sretno oženjen muškarac, s bebom na putu. Imao je i sina
tinejdžera, što znači da je lagao o svojim godinama. Teški pokvarenjak! Kakva je
tek ona glupača ispala!
Kolike su bile šanse da naleti baš na njegovu kuću? Kakva bi to tek scena bila
da je on kojim slučajem otvorio vrata... Još uvijek joj nije bilo jasno kako se
uspjela kontrolirati pred njegovom ženom. Ovo je slučaj u kojem se osveta trebala
servirati hladna, a Joe Fox dobit će je u velikim porcijama.
Rosa nije mogla vjerovati da joj nitko u Cockleberryju nije rekao da Joe ima
ženu i djecu. S druge pak strane, nitko nije ni znao da su se viđali. Toliko je bila
zaokupljena njime, nije preispitivala njegovu odluku da drže vezu u tajnosti, pa
se nije povjerila nikome, čak ni Titch.
Zašto, o zašto joj je Joe morao u tolikoj mjeri lagati? Mogao je reći da ima
djecu, njoj to ne bi smetalo, ali sva ta gomila sranja o tome kako ga je žena varala
i kako više nisu zajedno živjeli... obično, jebeno projiciranje, eto što je to bilo. On
je bio taj koji je varao! Rosa je zadrhtala. Jadna njegova žena.
Zgrabila je rezervni poplun, zamotala se i legla na kauč. Hot nije bio naviknut
na jecaje svoje gospodarice pa je isprva počeo trčati uokolo i glasno lajati, ali kako
je reakcija izostala, uspentrao se na kauč i zavukao pod poplun, sklupčavši se u
njezinu krilu.
Uspravila se u sjedeći položaj da natoči još jedno piće, kad je ugledala
bljeskanje ekrana utišanog mobitela. Mary je zvala. Rosa je udahnula. Mary je
nikada nije zvala. Ali, to je bilo prije negoli je izgubila Queenie - a Rosa je sama
predložila da je nazove kada god je bude trebala.
„Halo?“ protisnula je, petljajući jezikom.
„Rosa, dušo, dok sam šetala Medina vidjela sam da su svjetla u dućanu
upaljena. Je li sve u redu?“
„Mary, hvala ti. Sad ću ih ugasiti“, nesigurno je rekla i glasno zašmrcala.
„Sigurno je sve u redu?“
Šmrcaj se pretvorio u duboki jecaj. „Ne, nije sve u redu“, plakala je.
„Zašto ne bi svratila na šalicu toploga čaja, mila?“
172
 Knjige.Club Books

„Ne, hvala. Bolje mi je da sam sama.“

„Hajde. Baš sam stavila novu cjepanicu u vatru.“
„Ne. Ne želim izaći van iz kuće.“ Rosa se odjednom sjetila dvanaestogodišnje
sebe, kada su joj udomitelji priopćili da, unatoč tome što su je beskrajno voljeli,
nisu bili u stanju nositi se sa svim životnim nedaćama: što je značilo da se
morala vratiti u dom.
„E pa onda ću ja doći k tebi.“
Mary je na vratima dočekala djevojčica crvena, natečena lica. „Ne znam što
ti pričaš, Mary, svjetla u dućanu bila su ugašena.“
„Da? Mogla bih se zakleti da su bila upaljena.“
„Jesi li za piće?“ ponudila je Rosa kad su se našle u kuhinji na katu. „Jack
Daniels? Vino? Pivo?“ Teturala je uokolo. „Joj da, ti ne piješ. Zašto ne piješ,
Mary?“
Mary je ustala i uzela čajnik.
„Predlažem čaj za obje.“
„Ne želim čaj.“
„Sjedi, onda, dok ga skuham sebi.“
Mary je dodala Rosi veliku čašu vode i sjela na kauč nasuprot njoj.
„Mila, ako želiš, možeš mi ispričati što je bilo.“
„Ne mogu.“
„Pa, onda ti ne mogu pomoći.“
Jack Daniels probio se u podsvijest i ništa nije moglo zaustaviti Rosine
demone koji su isplivali iz bujice zlostavljanja.
„Zašto misliš da bi mi mogla pomoći? Ti valjda nisi ni imala dečka prije nego
što si zaglavila u onoj vještičjoj jazbini s ostarjelom bakom.“
„Ne bi trebala piti kad si tužna, Rosa.“
„Zvučiš kao jebena socijalna radnica. Mnogo je stvari koje ne bih trebala
raditi, ali sam ih radila i dalje ih radim. Netko mi je jednom rekao da ne vjerujem
ljudima koji ne piju.“
„Ma nemoj?“ Mary je na trenutak zatvorila oči. „Iz ovog malog ispada mogu
zaključiti da imaš probleme s dečkom? Pa, kad sam već ovdje, reci mi što je bilo.“
Rosa se zaljuljala naprijed-nazad pa gorko zaplakala.
„Išla sam po onaj televizor u Polhampton.“ Prošla je prstima kroz kosu. „I... i
onda, tamo me nije dočekao televizor... nego supruga.“ Prošaptala je riječ
supruga.
Mary je sjela pored nje i držala je za ruku, dok je ova i dalje jecala: „Rekao
mi je da se rastaju, ali žena je trudna, tako da je to očito bila laž.“
„Jesi li ga to pitala?“
„Naravno da nisam.“
173
 Knjige.Club Books

„Onda mi daj svoj mobitel.“

„Što? Zašto?“
„Nemoj ga zvati večeras, dok si u takvom stanju. Hajde.“ Mary je ispružila
ruku. „Ja ću ti ga pričuvati, samo večeras.“
„Ne!“ Rosa je ljutito prošla prstima kroz svoje neuredne kovrče. „Želim ga
nazvati, ali jedan dio mene ne želi znati istinu jer jednom kad se potvrdi, znat ću
da ga više nikada neću moći vidjeti, a to boli. To tako jako boli.“ Ponovno je
zaplakala. „Mary, zašto me svi ostavljaju?“
Progutavši vlastite osjećaje, Mary je nespretno zagrlila Rosu i nježno je
ljuljala u naručju. Rosa nije imala snage za otpor.
„Možda je samo riječ o velikom nesporazumu, Mary? Možda je njegova žena
ta koja laže.“
Mary ju je nastavila ljuljati. „Poslušaj ove riječi, dijete drago. Tvoja je radost
tuga bez krinke. Što dublje tuga ulazi u tvoje biće, to je veća radost koju možeš
sadržavati. Odista si obješena poput zdjelica vage između svoje tuge i radosti.
Samo kad si prazna, smirena si i uravnotežena.“
„To ti bacaš neke čini?“
„Ne, Rosa. Sve su to riječi čovjeka po imenu Halil Džubran, iz njegova djela
Prorok. Znam da si imala težak život, draga moja, ali sada ti se otvara prostor za
toliko mnogo radosti. Razni ljudi, muškarci... oni će dolaziti i odlaziti, neka ti oni
dobri budu nadahnuće - jer iako ti se sada tako ne čini, ima u svijetu i dobrih ljudi.
Samo ih trebaš pustiti da ti se približe.“
„To je pomalo nalik na Hota. Njega su zlostavljali, a pogledaj ga sad.“ Rosa
je glasno šmrcnula.
„Upravo tako. Sva ljubav koju si mu posvetila vidi se na njemu. Zato nemoj
propustiti ljubav zbog straha da ćeš biti ostavljena. Vjeruj mi, Rosa.“
Rosa se iskobeljala iz zagrljaja i sjela. Nešto joj je palo na pamet.
„To si bila ti! Namjerno si me poslala na pogrešnu adresu, zar ne?“
Mary je ustala. „Ne, dijete drago. Poslala sam te upravo na pravu adresu.“

174
 Knjige.Club Books

PEDESETO
POGLAVLJE

„Onda, što planiraš učiniti?“ upitala je Titch pretražujući Rosin ormar u potrazi
za širokim majicama.
„Zbilja ne znam.“
„Čudi me što nisi sve izbrbljala njegovoj ženi. Iako, nije ona kriva što je udana
za kretena, je li tako?“
„Tako je, jadna ženska. Ni ja ne mogu vjerovati. Još sam bila i pijana, a niti
sam ga nazvala, niti sam išta učinila, zapravo.“
„Je li te zvao danas?“
„Da, poslao mi je poruku kao i svakoga dana: Kako je jutros moja omiljena
vlasnica dućana?“
„Bože, Rosa. Nije mi jasno kako se još uvijek nisi iskalila na njemu.“
„Ni meni nije jasno. Možda odrastam ili jednostavno nisam navikla na to da
me netko vara. Nijedna veza do sada nije otišla tako daleko.“
„Moramo smisliti nešto. Mora to biti nešto zbilja dobro, čime ćeš ga osvojiti.“
Titch je iz ormara izvukla plavu haljinu, nalik na kutu, i rekla: „Oh, ova je lijepa.“
„Ne želim ga osvajati“, rekla je ravnodušno Rosa.
„Ne mislim to tako, budalice, već iz osvete. Otkud mu pravo tako se ponijeti
prema tebi, šupak jedan. Ali ništa se ti ne brini. Neće se tako lako izvući. Platit će
on za sve što je učinio.“
„Ali, kako?“
„Još ne znam Rose, ali za sada se ponašaj kao da je sve normalno. Reci da si
previše zauzeta da biste se vidjeli. Tako ćemo dobiti vremena da smislimo što
ćemo učiniti. A sad, mogu lij molim te, posuditi ovu haljinu? U njoj mi se neće
vidjeti trbuh.“ Rosa je samo mahnula rukom. „Da, da, uzmi je.“
„Jesi li rekla Joshu?“
„Moram mu uzvratiti poziv, jutros mi je poslao poruku. Ne mogu vjerovati da
sam tako smirena, kao da ne želim vjerovati da je sve to istina.“
„Je li Josh znao da se viđaš s Joeom?“
„Pa... znao je, rekla sam mu. Titch, oprosti što tebi nisam rekla.“
„U redu je. Ionako sam znala da se viđate. Znam ja prepoznati osobu koja se
redovito seksa, vjeruj mi.“
Rosa se nasmijala. „Zamijenile smo uloge. Gle tebe kako si kreposna postala.“

175
 Knjige.Club Books

„S obzirom na trenutačno stanje mojeg mjehura, nema mi druge. Kad bi se

netko makar pokušao približiti mojoj mačkici, meni bi ili pozlilo ili bih se
upišala.“
„Kako lijepo.“ Rosa je počela namještati krevet. „Znaš što, čak me i Lucas
Hannafore upozorio da je Joe pokvaren, ali tko je on da se javlja? Svoj svoga
poznaje.“
„Kad smo već kod Lukeyja, je li ti se javljao?“
„Ne otkad ga je Josh izbacio na ulicu, hvala nebesima.“ Rosa je udahnula.
„Ne znam što mi je u zadnje vrijeme, nekoć sam bolje čitala ljude.“
„Osjećaji, eto što ti je.“
„Da, da, imaš pravo. Zato što sam se s Joeom uplela u vezu, a očito u tome
nisam dobra. Previše sam se opustila, a to si više ne smijem dopustiti.“
„Pametno. Moja mama uvijek kaže: ‘Slijedi svoje srce, ali ne zaboravi povesti
i mozak.’ Što se muškaraca tiče, ima još jednu izreku: ‘Pazi da im je trbuh pun, a
jaja prazna’, ali to baš i nije poetično.“
„Potpuno je u pravu.“
„Da, ja očito nisam slušala njezine savjete!“ Obje su se nasmijale. „U redu,
Rose. Moram stići na autobus za Polhampton, danas tamo čistim. Sutra me trebaš
u dućanu, je li tako?“
„Da, molim te. I... Titch?“
„A?“
„Ne spominji Joea nikome, u redu?“
Titch se podbočila i okrenula prema Rosi: „Rose, kad ćeš mi početi vjerovati?
Boli me što mi i dalje ne vjeruješ. Znam da sam još mlada, ali ja sam na tvojoj
strani, kao što si ti na mojoj.“
„Teško mi je nekome vjerovati.“ Rosa je pogledala uvis, pa u daljinu.
„Hmm. Nemam komentara.“ Titch se nasmiješila.
„Dobro, dobro. Predajem se. Oprosti. Vjerovala sam lukavom liscu. Hajde
sada, moram otvoriti dućan.“ Ostavivši Hota na katu, spustile su se u dućan.
„Moraš samo vjerovati pravim ljudima“, nastavila je Titch, a Rosa je kimala
glavom. „I samo misli na to kako ćemo se osvetiti tom gadu, ne znam još kako,
ali sigurno hoćemo. Vidimo se sutra.“
„Vidimo se.“
Rosa je otišla u stražnju kuhinju pristaviti vodu za čaj i istoga trena briznula
u plač.
Upravo dok je ispuhivala nos, nazvao ju je Josh.
„Rosalar, što ima?“
Rosa je glasno šmrcnula. „Nema ništa posebno.“
„Jao, lutkice, što je bilo? Zar ti plačeš?“

176
 Knjige.Club Books

„Znaš da plačem samo kad sjeckam luk. Malo sam prehlađena, to je sve.“
„Aha. Pa, nemoj se zakopati u posao. Onda, kako ide prodaja?“
„Ne može bolje. Otkačene ogrlice za pse razgrabljene su u trenu, a pokazalo
se da je ponuda dječjih sitnica bila pun pogodak. Ljudi mi šalju e-poruke, naručuju
hranu za pse unaprijed, tako da mi posao ide sjajno.“
„A kako ti je dečko?“
„Oh.“ Rosa je zastala, pa ravnodušno rekla: „Dobro je.“
„Jesi li sigurna?“
Rosa je osjetila kako se žesti; nije bila spremna slušati Joshevo pametovanje.
„Da, Josh, sigurna sam. Kako je tvoja slatka Lucy?“
„I ona je dobro.“
„Dobro onda.“ Rosa je velikodušno ponudila: „Mogao bi je dovesti jednom u
ovaj strašni Cockleberry Bay da je upoznam.“
„Pa... možda. Radije bih došao sam, da budem iskren. Možemo se malo
zabaviti, pogotovo jer će uskoro dovoljno zatopliti za odlaske na plažu. Kako je
Hot, je li se potpuno oporavio?“
„Da, glasan je kao prije. Dobro je.“ U tom je trenutku malena kobasica
zalajala. „Evo ga, pozdravlja te.“
„Slatko. Baš mi nedostaje. I suzdrži se mudrih komentara, nedostaješ mi i ti.
No, sad kad je gospodin Gazetta glavna muška figura u tvome životu, gradski tip
poput mene nema se tu što gurati.“
„Ne, Josh, glavna muška figura u mome životu hoda na četiri noge i ima rep.“
„Sala mala! Dobro, moram se vratiti poslu. Nego, što si planirala za
rođendan?“
Rosa je upravo shvatila da se planirani seksi izlet neće dogoditi. Bože, koliko
li je laži Joe napričao svojoj jadnoj ženi, da bi ga pustila da negdje prespava. S
druge strane, koliko je ona sama bila naivna, kad joj nije bilo nimalo sumnjivo da
u šest tjedana koliko su bili zajedno Joe ni jednom nije kod nje prespavao!
„Kako sada stvari stoje, nemam nekih planova, pa bi mogao doći. Ovo će mi
biti radni uskršnji vikend, ali mogao bi mi i ti malo pomoći. Bit će zabavno. I...
ako želiš povesti Lucy, sigurna sam da ćete naći smještaj kod Jacoba i Raffa, a
možete slobodno boraviti i kod mene, iako ona to možda ne bi htjela.“
„Hmm, ona ima luksuzan ukus. Možda joj ni Lobster Pot ne bi bio dovoljno
dobar.“
Umišljena kravetina, pomislila je Rosa. „Kako god, Josh, samo mi javi.“

177
 Knjige.Club Books

PEDESET I PRVO
POGLAVLJE

Rosa je zurila u mobitel koji je zvonio na radnoj površini u kuhinji. Nije se

obazirala na Joeove poruke posljednja dva dana, a sada mu je vraćala milo za
drago. Već ju je treći put toga jutra zvao. Sabravši se, javila se na mobitel.
„Joe.“
„Oh, pa ti si živa. Zamišljao sam te kako ležiš zarobljena pod gomilom kutija
pseće hrane.“
„Pa, nisi me došao potražiti, mogla sam i dalje tako ležati, dok mi Hot ne bi
počeo jesti nožne prste kao hrenovčice.“
„Ha! Joj, baš si mi nedostajala, ti seksi vražice. Kako si?“
„Dobro sam, jedino imam posla preko glave. Stigla mi je nova kolekcija
povodaca, pa sam radila na oglasu za Gazettu.“
„Što kažeš da ti sredim besplatnu objavu?“
„Pa to je baš ljubazno od tebe, ali i pomalo čudno. Čujem da ti nikada ne
sklapaš poslove za te proklete novine.“
„Ali, za tebe, Rosa, za tebe bih učinio sve. Mislio sam malo kasnije svratiti,
što kažeš? Nosim ti cvijeće koje već dva dana leži u mom autu.“
Možeš misliti, pomislila je Rosa pa kazala: „Reklo bi se da vas peče savjest,
gospodine Lisac. Besplatno oglašavanje? Cvijeće?“ Joe je coknuo. „Ne budi
blesava. Samo si mi nedostajala, to je sve. Ti si ta koja se ne javlja na mobitel.“
„Imala sam posla s raznim dečkima tu u mjestu, znaš mene.“ Rosino je lice
poprimilo izraz „kad bi pogledi ubijali“. „Čuj, Joe, ne možemo se danas vidjeti.
U poslu sam preko glave, a još sam obećala Jacobu da ću odraditi nekoliko smjena
ovoga tjedna jer su Alyson i Brad otišli na put.“
„Pa, možda bih te mogao tamo posjetiti?“
„To ne bi bila dobra ideja. Bit ću u kuhinji, pomagati Raffu. Nazvat ću te,
obećavam.“
„Nekako mi se čini da me ne želiš vidjeti.“ Joe je zvučao razočarano.
„Ne, jednostavno imam previše posla...“
„Daleko ćeš dogurati“, priznao joj je Joe.
„Vidimo se, Joe.“ Kada je razgovor završio, dodala je: „Nosi se kvragu.“

178
 Knjige.Club Books

PEDESET I DRUGO
POGLAVLJE

Josh je sjeo za stol i u Googleovu tražilicu upisao: mali dućan, Cockleberry Bay.
Bio je tako ponosan na Rosu. Od toga da je bila osoba bez trunke samopoštovanja
i bez ikakva životnog cilja, potpuno je preokrenula svoj život. Tko god joj je
ukazao povjerenje i ostavio joj dućan zacijelo je znao što radi. To joj nije donijelo
samo zadovoljstvo, već i životnu radost i fokus. Jacob je također bio dobar tip;
pomogao joj je izraditi internetsku stranicu, koja je izgledala odlično, iako je bila
amaterski uradak. Na stranici su bili svi kontakti dućana i narudžbe su pljuštale.
Mislio ju je pitati ima li kakvih novih spoznaja o tome tko joj je ostavio dućan,
a bio je uvjeren da je u kokošinjcu Cockleberry Baya kolalo podosta informacija.
Zanimala ga je i prometna nesreća. Sve je upućivalo na to da je Lucas bio
počinitelj: morao je biti on.
Joshu se učinilo da je Rosa zvučala pomalo potišteno. Pitao se je li sve bilo u
redu s njom. Da je imala ljubavnih problema, sigurno bi mu rekla. Možda je samo
imala potrebu vidjeti poznato lice. Mogao bi je iznenaditi i pojaviti se za
rođendanski vikend. Često je provodio vrijeme s Lucy i znao je da joj neće biti
drago ako joj kaže da ide posjetiti Rosu, pogotovo ne na Uskrs. Ali, mogao bi joj
samo reći da obavlja nešto u vezi s ragbijem, s Carltonom. Da, to će joj reći.
Razumjet će.
Uzeo je mobitel kako bi nazvao Jacoba. Rezervirat će posebnu rođendansku
večeru za Rosu u Lobster Potu te pozvati i Jacoba i Raffa. Dogovoriti da ispeku
tortu. Prirediti joj rođendansko slavlje za pamćenje.

179
 Knjige.Club Books

PEDESET I TREĆE
POGLAVLJE

Slastan miris pečenke dočekao je Rosu kada je Mary otvorila vrata.

„Zdravo, uđi, uđi.“
Ugledavši gošću, Merlin je ciknuo i proletio kroz Rosine noge gotovo je
srušivši na zemlju u svom pokušaju bijega. Mary se odgegala u smjeru kuhinje i
provjerila pećnicu.
„Hvala ti što si došla, Rosa. Nadam se da ćemo brzo razvrstati bakine stvari,
ali... jednostavno to nisam mogla sama učiniti.“
„U redu je, Mary, drago mi je što mogu pomoći.“
„Jesi li se oporavila od one noći?“
„Mislim da donekle jesam.“
„Jeste li se čuli?“
„Da, ali rekla sam mu samo da me prestane neprestano zivkati i da trenutačno
imam previše posla da bih se viđala s njim. Titch i ja smišljamo plan kako mu se
osvetiti.“
„Oh.“ Mary je otvorila ormarić i izvadila granule za umak. „Misliš li da je to
ispravno?“
„Vjerojatno nije, ali zašto bi se tako lako izvukao? Govno jedno.“
„Tako dakle“, rekla je Mary gledajući na sat. „Imamo četrdeset i pet minuta
da sredimo nešto od stvari prije nego što stavim peći jorkširski puding.“
Spavaća soba Queenie Cobb bila je upravo onakva kakvom ju je Rosa
zamišljala. Mračna, sa „snolovkama“ i kristalima na svim slobodnim površinama.
Nije bilo prašine, očito je Queenie sve držala besprijekorno čistim. Preko staroga
kreveta od mahagonija bio je prebačen veličanstven prekrivač tamno plave boje,
posut bijelim zvijezdama i mjesecima.
Rosa je ostala bez daha kad ga je ugledala. „Oduševljena sam ovim
prekrivačem!“
„Onda ga uzmi.“
„Jesi li sigurna? Možda bi ga ti željela?“
„Ja već imam jedan. Želim da se ova soba potpuno raščisti. Prodat ću čak i
krevet. Želim da ostane samo velika stolica za ljuljanje, da mogu sjesti i čitati. U
kuhinji je vraški propuh, čak i kad zapalim vatru.“
Rosa i Mary uskoro su razvrstale stvari u dvije hrpe: jednu za dobrotvorni
dućan, a drugu za otpad. S poštovanjem su razvrstavale odjeću.
180
 Knjige.Club Books

„Ostalo mogu sama, draga, cipele i ostale sitnice, ali mnogo ti hvala na
pomoći. Drago mi je da je baka kremirana u svojoj najdražoj haljini boje ametista
i marami s uzorkom tratinčica.“
Mary se nakašljala i nakratko je ostala bez daha. Izvadila je inhalator iz džepa
pregače.
„Nisam znala da koristiš inhalator.“
„Da, dušo. Danas baš ne dišem dobro. Da budem posve iskrena, mislim da
bakin lijek nije bio učinkovit.“
Rosa je primijetila da su se Maryne oči napunile suzama. „Mary, voljela te je.
To se vidjelo, bez obzira na njezinu naglu ćud.“
„Ujedno mi je i zamjerala. Znaš, ona se baš nikada nije pomirila s Marijinom
smrću.“
„Maria?“
„Moja mama. Baka me nazvala po njoj. Rosa, moja je mama bila prekrasna.
Imala je samo dvadeset godina kad je umrla. A umrla je rađajući mene. Izgubila
je mnogo krvi, nije joj bilo spasa.“
„O, moj Bože, to je tako tužno! Znači Maria je bila Nedova i Queeniena kći?“
Mary je počela nervozno slagati prekrivač.
„Ne mogu o tome pričati, Rosa. Znam da je više nema, ali baka bi se naljutila.“
U tom je trenutku noćna lampica zabljesnula, pa se ugasila.
„Jesi li vidjela to?“ Rosa je koraknula unazad.
„Jesam.“ Mary se malo nasmijala. „Nisam ni mislila da će joj dugo trebati.
To se sigurno ona javila.“
„Znači, Mary, ti vjeruješ u duhove?“
„Vjerujem u moć duha, Rosa. Nemoj se bojati. To je čudesno.“
„Bilo bi lijepo misliti da ćemo se svi jednom vratiti i dosađivati onima koji su
nas povrijedili, a tješiti one koje smo voljeli.
Voljela bih se vratiti kao pas, ali samo ako bih imala vlasnika kao što sam ja“,
razdragano je rekla Rosa.
Maryn se smijeh pretvorio u još jedan napadaj kašlja. Položila je ruku na
Rosu, kao da joj se zavrtjelo. „Ja bih se voljela vratiti kao mačka, ali nadam se ne
tako poremećena kao Merlin.“
„Još bih te nešto upitala. Obećavam da je to moje posljednje pitanje.“
Mary se podbočila i istegnula se da duboko udahne. „Pitaj.“
„Nakon što sam pročitala ona pisma, moram znati što se dogodilo Dotty.“
Maryno se raspoloženje iznenada promijenilo. „Dosta je bilo pitanja, Rosa.“
Uzela je inhalator i duboko udahnula. „U spomen na Queenie, više nećemo
postavljati pitanja, molim te.“ Lice joj je poprimilo bolan izraz. „Moram se vratiti
večeri. Pozvat ću te kad bude gotova.“

181
 Knjige.Club Books

Zastala je na trenutak pa se uspuhala, kao da se predomislila. Izvukla je pismo

iz džepa na pregači i hrapavim glasom rekla: „Ovo sam ranije pronašla. Rečeno
mi je da je doživjela nesreću.“ Potisnula je jecaj i spustila se strmim stubama što
je brže mogla, s obzirom na svoju korpulentnu figuru.

Mom Nedu
Kad pročitaš ovo pismo, ja ću biti na našem starom mjestu - znaš, tamo
gdje nebo dodiruje more. Često sam se pitala jesi li i NJU tamo vodio.
Barem će pogled biti veličanstven kada skočim.
Zar si zaista mislio da sam toliko slijepa da nisam vidjela što se događalo
između tebe i T? I je li ona zaista mislila da ćemo oboje povjerovati
njezinoj priči da dijete nije tvoje?

Rosa je rukom pokrila usta.

Ne de, volim te. Ti si dobar čovjek i bio si savršen suprug, ali moja
unutarnja patnja što ti ne mogu podariti ono za čime toliko žudiš
neprestano je prisutna u mojoj glavi i jednostavno ne prestaje.
Zbogom, Nede i budi sretan sa svojom novom, malom obitelji.
Zauvijek tvoja, Dorothea X

Rosa se nije mogla ni pomaknuti. Isto ono mjesto na kojem je stajala na rubu litice
kad su se Joe i ona uspinjali zapadnim stijenama, moglo je biti mjesto s kojega je
Dotty skočila. Jadna žena. I jadna Mary. Žalila je čak i Neda i Queenie. Tragičan
kraj za sve koji su toliko voljeli Dotty, unatoč nesretnom ljubavnom trokutu.
Znači, Ned je bio Maryn djed. Mary je doslovce živjela njemu prekoputa, a
toga nije bila ni svjesna. Nije ni čudo što je bila u takvu stanju. Ali, Queenie je
znala. Pa zašto onda ništa nije rekla svojoj unuci? S obzirom na to da nije imala
mamu, a ni tatu, koliko je Rosi bilo poznato, Mary nije imala nikakvu očinsku
figuru tijekom odrastanja.
Dok se Rosa polagano spuštala stubama na večeru, pomislila je kako je
Queenie Cobb ponijela mnoge tajne u grob i otvorila mnoštvo novih pitanja.
Najvažnije je bilo: Tko je Rosi ostavio mali dućan u Cockleberry Bayu? I zašto?
Zašto?

182
 Knjige.Club Books

PEDESET I ČETVRTO
POGLAVLJE

„Rosa, dođi brzo, eno onog motociklista koji je udario Hota, sigurna sam da je to
on. Pogledaj, ostavio je crno-srebrnu kacigu na motoru.“
Rosa je izašla ispred dućan pogledati motocikl parkiran nedaleko odande.
Odjednom se nečega sjetila. Zaustila je pozvati Titch da se vrati unutra, ali bilo je
prekasno.
„Hej, ti!“ Rosa je stajala na vratima i snebivala se dok je njezina nadobudna
prijateljica nastavila svoj juriš. „Prešlo ti je u naviku ozljeđivati jadne životinje i
bježati s mjesta nesreće, je li?“
Užasnuta, Rosa je ispustila vrećicu s kovanicama koju je držala u rukama i
počela skupljati razasute novčiće što su se kotrljali ulicom.
Tinejdžer ju je uočio. „Oh, to si ti“, pakosno je rekao.
„Molim?“ Toliko je nalikovao na Joea da se Rosa u sekundi razbjesnila.
Upravo je mislila reći nešto u vezi s Hotom kad je mladić progovorio.
„Drži se podalje od moga tate, kučko, ili će taj tvoj mješanac nastradati i gore
nego prvi put.“ Potom je nabio kacigu na glavu, upalio motor i jurnuo uzbrdo.
Titch je posjela Rosu u kuhinju i pripravila joj šalicu jakoga čaja.
„Znam da si u šoku. Očito te negdje vidio s Joeom, ali sigurna sam da ne zna
ništa konkretno.“
„Čak me to i ne zabrinjava. Jednostavno ne mogu vjerovati da bi ljudsko biće
bilo u stanju ozlijediti mog Hota.“
„Jabuka ne pada daleko od stabla - tako kažu, zar ne?“ Titch je spremila
mlijeko. „Zapravo mi je drago što Joe Fox ostaje u braku. Ti zaslužuješ mnogo
bolje od te bitange.“
„Slažem se. Ali nakon svega što se dogodilo, shvatila sam da ga želim vidjeti
kako pati. Pogodi što, Titch? Upravo sam se dosjetila kako to točno postići.“

Joe se široko nasmijao dok mu je Rosa dolazila ususret na parkiralištu. Ugasio je

radio u džipu i iskočio van pozdraviti je strastvenim poljupcem u usta.
„Dugo se nismo vidjeli, a ti izgledaš fantastično. A gdje ti je psić?“
„Imam razgovor na radiju pa je pametnije bilo ostaviti ga doma, zar ne?“ Rosa
se svim silama trudila ne popustiti i izgovoriti sve što je mislila.
„Hvala ti što si me spomenuo u članku u Gazetti“, rekla je samodopadno.
„Bio sam poprilično impresioniran što si se sama ubacila na radio.“
183
 Knjige.Club Books

„Ženska snaga i te fore, Joe. I više sam nego sposobna nazvati redakciju.
Znala sam da će se stari Barry Savage upecati na pomisao da bih mogla otkriti tko
je bio tajanstveni dobročinitelj koji mi je ostavio dućan.“
„Oho! Rosa, zašto mi nisi rekla? Mogao sam najaviti gostovanje u Gazettu!“
Rosa je samo slegnula ramenima. Ista ona elegantna žena s naočalama i
papirima u rukama došla je po nju. Slijedili su je prema studiju, pri čemu je Rosa
izbjegavala odgovoriti na Joevo inzistiranje da mu kaže tko joj je ostavio dućan.
Najavni džingl treštao je iz zvučnika uokolo studija: Radio South Cliffs - dva
četiri osam do dva četiri devet FM - Barry Savage.
Rosa je imala veliku tremu. Sjela je nasuprot pompoznom voditelju, koji je i
dalje nosio pretijesno trodijelno odijelo, kao i prošli put. Barry im je napomenuo
da stave slušalice, pa se uz širok, prijetvoran osmijeh, poput gospodina Žapca
kada sjeda u automobil, pripremio za razgovor uživo.
„Dobro došli u subotnji intervju. Danas u studiju nemamo samo jednog, već
dva krasna gosta s kojima ćemo razgovarati. Ponovno pozdravljamo Rosu Larkin,
vlasnicu dućana u Cockleberry Bayu.“
„Pa... bok.“ Rosa je otpila gutljaj vode kako bi navlažila suha usta.
„Želim dobrodošlicu Rosi i Joeu Foxu, ljubimcu kućanica i uredniku naše
jedne i jedine South Cliffs Gazette.“ Barry je namignuo Joeu. Rosi je pozlilo.
Možda je ovaj još negdje gurao svoju alatku.
„Onda, Rosa, kako ide?“
„Ide odlično, hvala ti, Barry. Mještani su, čini se, jedva dočekali svoje
ljubimce odjenuti u dizajnerske kaputiće i baletne suknjice.“
Barry se grohotom nasmijao. „Baš u londonskom stilu.“
„Dolazi nam sve više posjetitelja, kako vrijeme postaje toplije, tako da su moji
kupci mješavina mještana i turista.“
„Za sve vas koji prošli put niste slušali naš razgovor, priča ide tako da je
tajanstveni dobročinitelj ostavio Rosi u nasljedstvo dućan. Imaš li sada nekih
novih spoznaja o tome tko bi to mogao biti?“
„Zapravo, Barry, imam.“ Barry je podigao palac. „Ali, ovdje sam danas kako
bih tvojim slušateljima ispričala ponešto o svome dobavljaču. Suha i svježa hrana
iz Dogalota pokazala se takvim hitom da je kupci naručuju unaprijed, a to je dobro
i za mene i za njih jer dobivaju izvrsnu uslugu, a ja ne moram skladištiti velike
količine robe.“
„Sjajno, sjajno. Hvala ti na toj informaciji, Rosa. A sada, što se tiče...“
Rosa je nastavila. „Adresa elektroničke pošte vodi vas izravno na internetsku
stranicu moga dućana, a tvoj producent kaže i da ćete je istaknuti na stranicama
radija, nakon emisije.“
„Hvala ti, da, super, da... a sada se okrećemo Joeu. Dragi slušatelji, željeli
bismo vam približiti jedan radni dan u životu urednika novina. Kako njegov posao

184
 Knjige.Club Books

izgleda u praksi, što ga pokreće? Kako uspijeva balansirati obitelj i posao uz

toliki pritisak? No, prije toga, jedna pjesma. Zapjevajmo glasno i ponosno ‘Paper
Roses’ uz jednu i jedinu Marie Osmond.“
Barry je skinuo slušalice i rekao Rosi: „Sjajno si stvorila napetost oko najave
dobročinitelja. Ostavimo veliko otkrivanje za sam kraj emisije, kako smo se i
dogovorili.“
„Oh, Barry, jamčim ti da će biti veliko otkrivanje.“
„Onda, tko je u pitanju?“ Joe si nije mogao pomoći. „Sad nam zacijelo možeš
reći.“
„Morat ćeš pričekati.“ Rosa je ponovno otpila gutljaj vode. „Odlično
gostovanje, dobro ti ide, Rosa. Joe, jesi li spreman?“
„O da, spreman je.“ Rosa se nacerila i stisnula Joeovu ruku. Joe je imao upitan
izraz lica, ali nije želio pokazati nesigurnost pred Barryjem Savageom i nije ništa
rekao.
„Sjajno. Usput budi rečeno, dobra si pitanja predložila, gospodična. Možda bi
se i sama mogla okušati u ovome poslu?“ Joe je zario prst u Rosino lijevo bedro,
zbog čega se ona nelagodno promeškoljila i ispustila tihi cijuk. Producent ih
je oboje promatrao.
„Čuli smo ‘Paper Roses’, a sada se vraćamo našem novinskom uredniku.
Dakle, Joe Fox, dobro nam došao na radio South Cliffs.“
„Bok. Hvala vam što ste me ugostili.“ Rosa je uživala u činjenici da je Joe bio
vidno uznemiren.
„Recite nam, onda, koliko dugo radite u South Cliffs Gazetti i što, po vašem
mišljenju, čini dobroga novinskog urednika aktualnih tema?“
„Evo, robujem u Gazetti već pet godina.“ Nasmijao se. „Svim bih početnicima
u ovome poslu savjetovao: samo pišite, pišite i još malo pišite. Što bolje izbrusite
zanat, to ćete boljima postati.“
„Ali, na koji način izvući dobru priču iz nekoga? Kako ti to polazi za rukom?“
Barry je pogledom prelazio popis pitanja i kimao.
„Mislim da je to... ovaj... mješavina empatije potkrijepljene prethodnim
spoznajama.“
„Lijepo, lijepo.“ Barry Savage mudro je kimao. „To, naravno, podrazumijeva
da moraš biti upoznat sa svim aspektima priče, nije li tako?“
„Tako je, naravno.“
„Takvih baš i nema ovdje kod nas, rekao bih?“
„Iskrsne poneka priča. Primjerice, ona prometna nesreća na Božić i dalje
pobuđuje zanimanje.“
„Da, da, to je bilo gadno. Onda, što se šuška o tome, da se tako izrazim?“
Barry se nasmijao samome sebi.

185
 Knjige.Club Books

„Iskreno, ako se nešto novo uskoro ne sazna, postat će to još jedan

zaboravljeni slučaj.“
„Zaboravljeni slučaj. Znaju li naši slušatelji što je to?“
„Ispričavam se, zaboravljenim slučajevima nazivaju se one istrage
kriminalnih radnji koje ostaju neriješene dok ne iskrsnu novi dokazi. Zapravo,
imam neke novosti.“
„Reci nam, Joe, sve nas zanima.“
„Gazetta nudi nagradu svakome tko ima neke nove informacije o tome što se
dogodilo te noći.“
„To je već nešto, Joe. Koliko nudite?“
„To još ne smijem otkriti, ali dat ću vam broj koji možete objaviti na svojim
stranicama.“ Joe je izmišljao informacije putem. S obzirom na to da je čitanost u
zadnje vrijeme opadala, ovo će stvoriti novi interes, posebice ako nagrada bude
dovoljno visoka.
„Sjajno!“ Barry je živnuo. „Dakle, svi vi koji nas slušate, ako znate nešto,
makar neki sitan detalj, brzo na telefone i nazovite Gazettu. Bravo, Joe. A sada,
porazgovarajmo malo o tebi. Da ponovimo. Što misliš, kakva osoba treba biti da
bi se bavila novinarstvom?“
Rosi su napamet pale riječi lažljivi šupak.
„Posvećena, marljiva, dobar istraživač, sposobna razmišljati izvan okvira.“
„Da... znači, Joe, sve to, a povrh svega neprestano raditi.“
„Da, moram priznati da mi je radno vrijeme ludnica.“
„Kažu mi moji suradnici da si vlasnik njemačke doge, otac trojice sinova i da
čekaš djevojčicu. Kako uspijevaš uskladiti sve te obveze?“
Rosa je primijetila da je Joe potpuno problijedio, pa se ubacila, potpuno
mirnim glasom. „Zbilja, Joe, kako li ti to samo uspijeva? Ja jedva nalazim
vremena za svog psića Hota, sada kada imam toliko posla u dućanu.“
Joe je na trenutak zatvorio oči, pa ih otvorio i duboko udahnuo.
Barry je bezglasno upitao: „Jesi li dobro?“, a Joe je rukom gestikulirao da
prekinu razgovor.
„Prebacujemo se kratko na izvještaj o stanju na cestama s Yvonne Greggs.
Svakako nas nastavite slušati kako biste otkrili kako Joeu polazi za rukom
balansirati veliku obitelj i zahtjevan posao.“
Joe je skinuo slušalice. „Moje isprike, Barry. Odjednom mi je nekako pozlilo.
Vjerojatno sam pokupio kakvu virozu - morat ću otići.“ Jurnuo je van iz studija.
Rosa je također skinula slušalice, rekavši službeno: „Trebalo bi provjeriti je
li mu dobro.“

186
 Knjige.Club Books

„U redu, u redu, bez brige. Ali, vratite nam se oboje uskoro“, povikao je Barry
za Rosom dok je trčala van, usput se sjetivši da ponovno nije odgovorila na pitanje
tko je bio njezin tajanstveni dobročinitelj.

Joe je pojurio do džipa, ušao i upalio motor. Rosa ga je brzo sustigla i uskočila na
suvozačevo mjesto.
Joe je otpio velik gutljaj vode iz boce. Ruke su mu drhtale. „Ne mogu
vjerovati što si mi upravo učinila“, prosiktao je.
Rosa je ostala u čudu. „Ne možeš vjerovati što sam ja tebi učinila? Ah, oprosti,
Joe, što sam te dovela u neugodnu situaciju.“
„Saslušaj me, Rosa, mogu objasniti.“
„Naravno da možeš.“ Bijesno mu je rekla. „Možeš mi odmah sve objasniti.“
„Dobro, dobro, oženjen sam, kao što znaš.“
„Da, imaš ženu, gadnog sina tinejdžera, petogodišnje blizance i djevojčicu na
putu.“ Rosa je progovorila posprdnim glasićem: „‘O, Rosa, jadan ja, žena me vara
i moram je ostaviti. O, Rosa, pa nemam ja djecu.’ Joe Fox, ti si jebeni lažljivac.“
„Kako si doznala sve to o meni?“
„Nije važno kako sam saznala, Joe. Važno je samo da sada želim čuti istinu.
Već sam te oplakala, ali želim to čuti iz tvojih usta, onda mogu nastaviti dalje.“
„Dobro, dobro. Ona me je doista prevarila i ne želim biti s njom. Nismo si čak
ni dragi. Ostajemo zajedno samo zato što je dijete na putu. Nisam siguran ni je li
dijete moje.“
U tom mu je trenutku zazvonio mobitel spojen na kontrolnu ploču automobila
i na ekranu se velikim slovima ispisalo: ŽENICA.
„Javi se“, procijedila je kroz stisnute zube. „Javi se sad!“
„Neću.“ Sada je i Joe bio ljut. Pošao je prekinuti poziv, ali Rosa mu je zgrabila
mobitel i pritisnula gumb za prihvaćanje poziva.
Prepoznala je Beccin glas. „Dragi, ja sam, baš sam te slušala na radiju. Jesi li
dobro? Lijepo sam ti rekla da ne jedeš one kremaste kolače od jučer za doručak,
ali nisi me poslušao. Ideš li doma?“
„Da, da. Ne mogu sada razgovarati, previše mi je loše, vidimo se uskoro.“
„Volim te. I da, nemoj zaboraviti...“ Joe je prekinuo poziv.
Rosa je pokušavala suzdržati suze. Jedna joj je suza skliznula niz ožiljak na
obrazu. „Baš zvučite kao da se ne podnosite, jelda?“
„Tako mi je žao, Rosa.“ Joe je posegnuo obrisati joj suzu svojim prstom.
„Miči se od mene! Nevjerojatan si. Iskoristio si me.“ Glas joj je prepukao.
„Meni... meni je bilo stalo do tebe.“ Iskočila je iz džipa i žustro se uputila na
autobusnu stanicu.
Joe je polako vozio usporedo s njom, rekavši: „Mogu te povesti.“

187
 Knjige.Club Books

„Ne želim više ništa od tebe.“

„Namjeravaš li reći mojoj ženi?“
Rosa je stala. „Ljigavče jedan, što ti misliš o meni? Ne želim se sramotiti.
Može te slobodno zadržati. Ali, ono što je sigurno, jest da je tvoj najstariji sin
naslutio da se nešto među nama događa, jer on je bio taj koji je ozlijedio Hota - i
to namjerno, barem tako tvrdi. On je prošao na motoru one noći. Jabuka ne pada
daleko od stabla.“
„Zaboga, ne!“ Joe se lupio po čelu.
„Zaboga, da. Ali sigurna sam da ćeš smisliti neku laž koju ćeš mu servirati,
ha? Zbogom, Joe.“
„A što s reportažom o dućanu? Morat ćemo se naći u vezi s tim.“
„Nisam sigurna koji dio ovoga ‘Zbogom, Joe’ nisi shvatio.“ Rosa je visoko
podigla glavu i nastavila hodati.

188
 Knjige.Club Books

PEDESET I PETO
POGLAVLJE

Rosa je stala ispred samoposluge, držeći Hota na povodcu i promolila glavu

unutra. Iznenadilo ju je što nije vidjela Mary na blagajni jer obično je radila
petkom navečer. Međutim, u kućici Seaspray gorjelo je svjetlo pa je Rosa odlučila
nazvati je poslije da provjeri je li sve u redu.
Jadna Mary bila je duboko pogođena spoznajom da si je Dotty oduzela život
- pogotovo nakon Queeniene dramatične smrti. Rosa ju je namjerno pustila neko
vrijeme na miru nakon njihova zadnjeg susreta, dajući joj vremena da o
svemu razmisli i pomiri se sa šokom vlastitog tugovanja i najnovijih otkrića. Rosa
je znala da se neće moći suzdržati od daljnjih zapitkivanja, pa se držala po strani.
Kada se stvari malo smire, ponovno će razgovarati s Mary. No, s obzirom na to
da Mary nije znala sve pojedinosti o Nedu i Dotty, možda joj neće ni moći dati
potrebne odgovore.
Kada je otvorila vrata Lobster Pota Jacob joj je pohitao u susret i snažno je
zagrlio. „Sretan ti rođendan, princezo Rosa“, rekao je i zavrtio se.
„Hvala ti... ali, kako si znao da mi je rođendan?“
„Gostioničar mora znati sve.“ Čučnuo je i poškakljao Hota ispod zgužvane
mu brade. „Pretpostavljam da želiš otići gore pozdraviti prijatelje.“
Hot je počeo lajati i trčati oko njihovih nogu kad se Raffaele pojavio iza šanka.
„Ciao, Rosa.“ Poljubio ju je u oba obraza. „Čujem da ti je rođendan.“
Rosa se sretno nasmiješila. „Dobro si čuo.“
„Čekaj malo, samo da smjestim Hota gore s Pongom i Ružnim.“ Primio je
Hota svojim mišićavim rukama i ponio ga iza šanka. Nekoliko minuta poslije
vratio se i predao Rosi prekrasno zamotan poklon.
„Sretan ti rođendan, ljepotice.“
„Jao, baš lijepo od vas.“
Alyson je za šankom otvorila bocu pjenušca.
„Nazdravlje.“ Svi su. nazdravili Rosi čašama pjenušca.
„Tek ti je dvadeset i šest, ha?“ uzdahnuo je Jacob.
„A nikada se nisam poljubila“, dodala je Rosa uz vragolast osmijeh.
„S više od deset muškaraca odjednom. Droljo prljava!“ Rosa se ozarila.
„Samo tebi opraštam takve izjave, Jacobe - tebi i možda Joshu.“

189
 Knjige.Club Books

Malo se rastužila spomenuvši Josha; nadala se da će možda doći, ali kad su

se prošloga tjedna čuli rekao je da je došlo do promjene plana. Vjerojatno zbog
Sočne Lucy i uskršnjeg vikenda, pomislila je, pa ga nije dalje ispitivala.
„Dobro, ja jedva čekam kad ću otvoriti poklon.“
Rosa je rasparala svjetlucavi ružičasti papir i ugledala prekrasan karirani
kaputić za Hota i jednako lijepu zimsku haljinu za sebe, s uzorkom malenih bijelih
jazavčara na svijetlo zelenoj podlozi.
„Mislio sam da ti se Barbour neće svidjeti, to je previše šminkerski za vas
dvoje“, rekao joj je Jacob, a Raff je kimnuo.
„U pravu si, ali kako si uspio Hotu kupiti kaputić bez moga znanja?“
„Titch je očito naučila čuvati tajne.“ Jacob im je svima natočio još pjenušca.
„Pitali smo je želi li ostati i popiti čašu pjenušca s nama, ali bila je preumorna
nakon smjene i rekla je da će možda navratiti kasnije.“
„Predobra mi je ova haljina, hvala ti od srca.“ Rosa ju je podigla i prislonila
uz tijelo. „Već vidim Hota kako se šepuri u svom novom odjelcu.“
„Svidjela mi se ona haljina s uzorkom pudlica što si je nosila na otvaranju, pa
kad sam prošloga tjedna za posjeta Londonu ugledao ovu u izlogu, znao sam da
je kao stvorena za tebe.“
„Slaže ti se s očima“, dodao je Raffaele. Pogledao je poruku koja mu je upravo
stigla i potajice namignuo Jacobu.
„Dobro, jeste li spremni za jelo?“ Jacob ih je uveo u restoran i posjeo Rosu
leđima okrenutu šanku. Na njezinoj je stolici bio ružičasti rođendanski balon.
Nakon što su svi sjeli za stol, Alyson je pojačala pjesmu Altered Imagesa
„Happy Birthday“.
Rosa se zadubila u razgovor i bila je potpuno nespremna kad joj je netko s
leđa rukama pokrio oči i poljubio je u desno uho.
Začuvši uzvik „Rosalar“ tiho je vrisnula i poskočila od radosti.
„Josh? O, moj Bože! Tako mi je drago što te vidim, ti lažljivče jedan
pokvareni.“
„Nema šanse da bih propustio tvoj rođendan.“
Jacob i Raffaele ustali su i rukovali se s njim. Raff je dao Alyson znak da
Joshu donese pivo.
„Jesi li došao sam?“ upitala je Rosa, koju je odjednom obuzela tjeskoba.
„Večeras sam sam, uspio sam to ispregovarati. Sutra idem po Lucy na stanicu
u Polhamptonu.“
„Sjajno. Imat ću te samo za sebe, a onda ću još upoznati i tvoju novu ribu.“
„Jesi li rezervirao smještaj za večeras?“ upitao je Jacob.
„Nisam, mislio sam prespavati ovdje, ako imate mjesta.“

190
 Knjige.Club Books

„Joj, Josh, uskršnji je vikend, puni smo“, rekao mu je Jacob. „Možda da

provjerim ima li u Shipu mjesta?“
„Ne bih htio zvučati nepristojno, Jacobe, ali radije bih spavao na plaži nego
tamo.“
„Možda ima mjesta u hotelu Streatham?“ Rosa je upitala Jacoba i Raffaelea.
Raff je odmahnuo glavom.
Rosa je slegnula ramenima. „Onda ću se ja žrtvovati. Vas dvoje možete
spavati u mom krevetu, a ja ću spavati u uredu.“
„Samo mi dodaj to pivo. Sutra ću o tome razmišljati.“ Josh je popio treću
kriglu točenog piva u jednom gutljaju. „Drago mi je što se napokon mogu opustiti.
Proklete prometne gužve petkom.“ Potom je opušteno priupitao: „Nema ti dečka
večeras?“
Primijetio je preneražena lica domaćina. Rosa im je već sve bila ispričala.
„Što je? Što sam krivo rekao?“
„On je preljubnička ništarija. Ne želim danas o tome razgovarati.“
„Joj.“ Josh je stisnuo Rosinu ruku. „Zaboravi ga.“ Podigao je čašu pjenušca
što mu je Jacob upravo dodao. „Nazdravimo: Rosi, najboljoj vlasnici dućana u
Cockleberry Bayu i općenito fenomenalnoj curi u svakom pogledu.“
Rosu je ponovno ispunio onaj ugodan osjećaj što ga je sve češće doživljavala
otkako je živjela ovdje.
„Živjela“, nazdravili su Jacob i Raff.
„Zbilja nam je drago što smo te upoznali i što si nam pomagala kad sam
ozlijedio gležanj“, rekao je Jacob.
Josh se nasmiješio. „Gle kako svi dečki vole Rosalar.“
„Zapravo, svi vole Hota.“
„O, moj Bože, pa ja sam zaboravio na malenoga! Gdje je... i kako je?“
„Potpuno se opravio, hvala nebesima. Gore je s Jacobovim mopsovima.“
Rosa se još uvijek nije usuđivala reći Joshu da je Joeov sin ozlijedio Hota, osobito
zbog toga kako je reagirao na Lucasa Hannaforea. „Pokupit ću ga kada krenemo
kući. Sada je tu prevelika gužva, izbezumio bi se.“
Nakon dva sata iznimno veselog druženja, Rosa je zavezala Hota na povodac,
izgrlila se i pozdravila sa svima, pa su ona i Josh, ruku pod ruku, krenuli prema
dućanu.
„Kakva lijepa večer... hvala ti što si sve organizirao. Kakvu su samo tortu
dečki ispekli!“ uzdahnula je Rosa. „Bila je vraški ukusna.“
„Da. I ja sam se dobro proveo. Imaš dobre prijatelje.“
Rosa je primijetila da je Maiyna kuća bila u potpunom mraku. „Kvragu.“
„Što je?“

191
 Knjige.Club Books

„Mislila sam nazvati Mary jer sam primijetila da nije bila na poslu. Pazim na
nju otkako je Queenie umrla.“
„Rekao bih da joj brojni duhovi zacijelo prave društvo u toj kući.“
„Joj, nemoj tako govoriti. Ned je bio taj koji je skrivao tajne... Toliko ti toga
moram ispričati, ali i dalje ne znam tko mi je i zašto ostavio dućan.“
Ušli su na stražnji ulaz, kako se ne bi oglasilo zvono na ulaznim vratima
dućana. Rosa je štucala dok je tražila ključ s privjeskom morske zvijezde. „Hvala
bogu što se nismo prebacili na tekilu, već sam i ovako pijana.“
„Možemo se sad baciti na tekilu.“ Josh ju je pridržao kad je zateturala. „Opa,
mala. Sranje!“
„Što je?“
„Stvarno moraš postaviti automatsko svjetlo iznad ovog stražnjeg ulaza,
Rosa. Upravo sam stao na nešto.“
Josh je mobitelom posvijetlio tlo i ugledao Hota kako njuška crnu vreću - za
smeće.
„Što je to?“
„Uđimo najprije unutra da upalimo svjetlo.“
Nakon što su zaključali vrata i sklonili se s hladnoće svježe proljetne večeri,
otvorila je vreću i otkrila duguljastu bijelu kutiju omotanu sivom ukrasnom
vrpcom. Bila je teška.
Nakon što su sa zanimanjem otklopili kutiju, oboje su raznježeno uskliknuli.
Pred njihovim je očima ležala brončana skulptura Hota u prirodnoj veličini. Na
njegovom je lijevom uhu bila obješena ukrasna vrećica. Rosa ju je uzela i sa
zanimanjem otvorila: unutra se nalazila zelena kutijica za prsten. Upitno je
pogledala Josha.
„Nije od mene!“
Prsten od bijeloga zlata, optočen dijamantima i safirima, bio je najljepši
komad nakita koji je Rosa ikada u životu vidjela. Dijamanti su bili toliko blještavi
da su bacali zrake svjetlosti po prostoriji. Na dnu kutijice stajala je zgužvana
poruka.
„Hajde, brzo, pročitaj što piše“, požurivao ju je Josh.
„O, moj Bože.“
„Rosa, što je?“
„Ovo je jezivo.“ Rosa je počela čitati poruku, ispisanu velikim tiskanim
slovima:
„NE PROPITKUJ OVAJ DAR JER ON ĆE TE RAZVESELITI. OSTAT ĆU
UVIJEK UZ TEBE, BEZ OBZIRA NA SVE. SRETAN TI ROĐENDAN, DRAGA
ROSA XX.“
„I to je sve?“

192
 Knjige.Club Books

„Josh, ti ne shvaćaš. Poruka zvuči baš kao ona koju sam dobila uz
dokumentaciju za dućan. Što znači“, uzbuđeno je pridodala, „da tko god mi je
ostavio ovaj lokal vjerojatno nije mrtav - jer onda ne bi znao za Hota, zar ne?
Ništa mi više nije jasno.“
„Previše sam pijan da bih se sada bavio misterijem tvoga dobročinitelja“,
iskreno je rekao Josh. Zijevnuo je. „Dođi, idemo gore - i nemoj sad izgubiti taj
prsten, mogao bi biti iz Tiffanyja.“
„Bolje da ga ne pokazuješ Lucy, mogla bi poželjeti isti takav.“ Josh je slijedio
Rosu na kat, noseći teški kipić. „Ne mislim se oženiti njome, Rosa.“
„Već ste nekoliko mjeseci skupa, zar ne? Koliko sam shvatila, ona je otprilike
tvojih godina. Uskoro će je požurivati biološki sat, poželjet će se skrasiti, vidjet
ćeš.“ Rosa je mahala prstenjakom i zaplesala u stilu Beyoncé.
„Rosalar, zašuti i natoči mi piće već jednom. Moram ti i ja donijeti svoj
poklon iz auta.“
Vijećajući kome se da spustiti dolje do automobila po Rosin rođendanski dar,
sjeli su na balkon prekrivši noge dekom. Hot im je pravio društvo pod mjesečinom
dok su ispijali Jack Daniel’s s kolom. Nježan zvuk mora stvarao je čarobnu
atmosferu. „Vidi nas, kao stari bračni par.“ Rosa je primila Josha za ruku. Josh ju
je stisnuo. „Žao mi je zbog Joea.“
„Meni nije. Naučila sam tešku lekciju, a to je da se ne smijem opustiti. Kažu
da je ljubav slijepa. Ne mogu vjerovati da sam ispala toliko glupa.“
„Jesi li ga voljela, je li to bila ljubav?“
„Ah, ta riječ na lj... ne znam, Josh.“ Pogledala ga je ravno u oči. „Ali, nešto,
što god to bilo, osjećam svaki put kad sam s...“
„Odjebi od mene!“ Ženski glas prolomio se kroz mirnu noć. „Ozbiljno to
mislim.“
Potom se začuo muški glas. „Zar si zbilja tako jeftina da bi me cinkala za
pišljivih tisuću funta? I ti si bila tamo, sjećaš se?“
„To je jedino za što te mogu strpati u zatvor, sada to znam.“
„Ti si obična bezvrijedna drolja.“
Potom se začuo tupi udarac i muškarac je otrčao cestom iza dućana. Djevojka
je sada glasno jecala.
Josh je skočio na noge. Hot je počeo bjesomučno lajati.
„Idem dolje.“ Josh je preskočio nisku balkonsku ogradu, sjurio se zavojitim
stubama i istrčao kroz stražnja vrata, gdje je zatekao Titch koja se sva tresla,
naslonjena na njegov automobil. Krv joj se slijevala niz lice, a desno joj je koljeno
bilo puno ogrebotina.
Podigavši je u naručje, Josh ju je odnio na kat i nježno je polegao na kauč.
Ugledavši njezin maleni trudnički trbuh, bolan mu je grč preletio licem.
„Što se dogodilo? Tko ti je to učinio?“ Rosa je zahtijevala odgovore.
193
 Knjige.Club Books

Titch je podigla pogled. „Tako sam umorna“, izrekla je i zaspala.

„Ne možemo je ostaviti u ovakvom stanju, svu krvavu“, Rosa je paničarila.
„Jadnica, mrtva je umorna.“ Josh ju je pokrio dvjema dekama, ušuškavši je i
pritom pokrivši i Hota. Psić se sklupčao uz nju i pazio je. „Ujutro ćemo je dovesti
u red. Sada živi s mamom, zar ne?“
Rosa je kimnula, a Josh nastavio: „Misliš li da bismo trebali njezinoj majci
poslati poruku da je ovdje?“
„Kako se uvijek sjetiš što treba činiti, čak i kad si pijan? Tako si sladak, Joshua
Smith.“ Rosa je naslonila svoju pijanu glavu na njegova prsa. „Bio mi je poznat
glas tog muškarca, ali ne mogu se sjetiti tko bi to mogao biti.“
„Hajde, Rosalar. Vrijeme je da slavljenica pođe na spavanje. Ujutro će sve
biti jasnije.“
Rosa je vukla noge po podu poput male djevojčice i progunđala: „Nosi me u
krevet.“
Josh se nasmijao. „Ponekad si baš poput djeteta.“
„Ja nikada nisam bila dijete.“ Rosa je sama došla do sobe, skinula se u donje
rublje i legla u krevet. Potapšala je jastuk do sebe. „Spavaj sa mnom večeras, Josh.
Dobro bi mi došao zagrljaj. Nedostajao si mi.“
Josh ju je gledao smiješeći se od uha do uha. „U redu, ali bez pipkanja. Prste
k sebi.“
„Oh da, zaboravila sam. Ti si sada oženjen čovjek.“
„Daj prestani s tim“, šalio se Josh, uhvatio joj ruke iznad glave i prikovao je
za krevet.
„Rekao si bez pipkanja.“ Rosa se počela meškoljiti i slučajno okrznula
njegove usne svojima. Joshu nije trebao daljnji poticaj; odjednom su se počeli
strastveno ljubiti kao da nema sutra.
„Spusti se dolje“, dahtao je Josh gurajući Rosinu glavu pod pokrivač, prema
svom nabreklom penisu.
„Danas je meni jebeni rođendan“, bunila se Rosa, zbog čega su se oboje počeli
smijati. „I, ne bih, hvala. Lucy dolazi sutra, a nakon svega što sam nedavno prošla,
shvatila sam da Rosa Larkin nije žena s rezervne klupe.“
Josh je sjeo u krevetu, lagano pljesnuo rukama i uskliknuo: „Napokon!“
nakon čega su mu izletjele sljedeće riječi: „Tako te prokleto ludo volim, Rosa
Larkin.“
U tom trenutku Hot je utrčao u sobu i uspio skočiti na krevet do njih, zbog
čega su se oboje uz smijeh bacili na leđa. „Ako me ne gnjavi jedan od vas dvojice,
tu je uvijek drugi“, zahihotala je Rosa i poigrala se sa svojim vjernim psićem.
„A sada, gospodine Kobasico, gubi se u svoj krevetić, a ti Josh samo me zagrli
i spavaj, ti jedna nježna, ragbijaška mrcino.“

194
 Knjige.Club Books

PEDESET I ŠESTO
POGLAVLJE

Titch su probudili zvuci kucanja po balkonskim vratima na katu. Bila je

dezorijentirana i stenjala je od bolova u ozlijeđenom koljenu. Dotaknula je lice i
osjetila zgrušanu krv na veoma bolnom obrazu.
Poluzatvorenih očiju, uspjela je spuznuti s kauča, gotovo se spotaknuvši o
Hota koji je dotrčao glasno lajući, da vidi što se događa, te otvorila vrata. Gotovo
ju je srušila visoka djevojka u elegantnim trapericama, crvenom džemperu s „V“
izrezom i crnoj pernatoj jakni. Plave su joj lokne sezale do polovice leđa, kao da
je upravo izašla iz skupog frizerskog salona.
„Bok, ja sam Lucy“, rekla je strankinja. „Možeš li reći tom psu da začepi?
Sretan ti rođendan, sa zakašnjenjem - jao, pa što ti se to dogodilo s licem? A gdje
je Josh?“
Prije negoli je Titch uspjela progovoriti, Lucy je već hodala po stanu,
provjeravajući sve prostorije, da bi naposljetku nenajavljeno upala u Rosinu
spavaću sobu. Ugledavši usnuli par, na trenutak je ostala stajati na dovratku
promatrajući prizor, a zatim je strgnula pokrivač s njih i prolila čašu vode što je
stajala na noćnom ormariću Joshu u lice.
„Koji kurac?“ Josh je sjeo. Ugledavši Lucy progunđao je i krenuo
objašnjavati. „O, moj Bože, Lucy, nije onako kako izgleda, kunem ti se.“
Rosa, koja je bila previše mamurna da bi se uzrujavala zbog još jednog
ljubomornog ženskog ispada, pružila je ruku. „Bok, Lucy, Josh govori istinu,
doslovce smo se onesvijestili ovdje jer“, pokazala je rukom prema dnevnoj sobi,
„moja prijateljica Titch morala je negdje prespavati. Inače bi Josh spavao na
kauču.“
„Znači ti si Rosa. Znala sam.“
Josh je brzo navukao traperice, pa prišao Lucy da je zagrli.
„Makni se od mene!“
„Što si znala, Lucy? Nemoj biti smiješna. Rosa i ja smo samo prijatelji. Da,
prizor koji si zatekla ne izgleda dobro, slažem se, ali kao što vidiš, oboje smo u
donjem rublju. Ona mi je poput sestre. Što ti uopće radiš ovdje?“
„Stigla sam noćas, imala sam osjećaj da ti ne bih trebala vjerovati.“
U tom je trenutku Titch došepala u sobu. „Lucy, oni se ne ševe“, umorno je
rekla, „možemo li onda svi lijepo popiti čaj pa da ja lagano krenem doma.“
„Josh, iz ovih stopa odlazimo.“ Lucy je dramatično zabacila kosu preko
ramena. „Usudiš li se ostati, onda...“
195
 Knjige.Club Books

Rosa je navlačila kućni ogrtač i otišla pristaviti vodu za čaj.

„Što onda, Lucy?“ upitala je. „Zbilja pretjeruješ.“
„Možda nećeš misliti da pretjerujem kad ti kažem... kad ti kažem... da sam
trudna!“
„Jebote“, prošaptala je Titch kad je Rosi ispao tanjurić na pod i razbio se u
tisuću komadića koji su se razletjeli po kuhinji.

196
 Knjige.Club Books

PEDESET I SEDMO
POGLAVLJE

„Što se to događa?“ Rosa je objema rukama obujmila šalicu čaja i sjela na kauč.
„Uh, tako se loše osjećam.“
Titch se razletjela po stanu, pomela komadiće razbijenog stakla i bacila šunku
na tavu. „Oboje su otišli.“
„Ne mogu vjerovati da je trudna“, uzdahnula je Rosa. „Ne mogu zamisliti
Josha s njom, ali poznavajući ga, sad će se morati oženiti njome.“
„Joj, Rose. I dalje ćete biti prijatelji.“
„Neće to više biti isto. Titch, mislim da ga volim. S druge strane, mislim da
bi ljubav trebala biti nešto drukčije.“ Rosa je srknula čaj. „Uh, ne znam kako da
to objasnim.“
„Moja mama kaže da se ponekad srcem vidi ono što je očima nevidljivo.“
„Tvoja mama i njezine poslovice.“
„Znam - baš su super, zar ne? Ali, što se mene tiče, nakon svega što se noćas
dogodilo, drago mi je što sam i dalje trudna. Odnosno, mislim da mi je drago.“
Titch je stavila ruku na svoj maleni trbuh. „Samo da dovršim doručak, pa ću ti sve
ispričati.“
Rosa je halapljivo jela svoj tostirani sendvič. Između dva velika zalogaja rekla
je: „Da budem iskrena, ne sjećam se baš prošle noći. Znam samo da smo čuli kako
se netko svađa, onda se Josh sjurio dolje da te spasi.“
„Ozbiljne su to stvari, Rose.“ Svečano je objavila Titch. „Ono što ću ti sada
ispričati zbilja je ozbiljno.“
„Budi nježna, Titch. Strašno sam mamurna.“
„Ne zanima me, ovo ti moram reći. Sjećaš se kako te netko optužio da si trčala
cestom nizbrdo one noći kad se dogodila nesreća?“
„Da.“
„E pa, to sam bila ja.“ Titch je spustila pogled od srama. „Sranje! Dobro...“
„Ne mogu vjerovati da ti ovo govorim. Zna da ti mogu vjerovati, ali to je
toliko užasno - ogavno. Sramim se.“
Vidjevši da su joj se oči napunile suzama, Rosa je sjela do Titch i uhvatila je
za ruku.
Titch je nastavila nesigurnim glasom: „Dakle, Lucas izlazi iz tvog stana, malo
je pripit nakon onog prosecca koji ste pili, ja nosim kratku suknju, on se napali,
sviđa mu se što vidi, oduvijek mi se sviđao, uskočimo u njegov kombi i

197
 Knjige.Club Books

poševimo se. Sve je vrlo jednostavno, sve poprilično droljasto, ali... priča ima
nastavak.“
„Sve je u redu, nastavi.“ Rosa joj je stisnula ruku.
„Prolazi Seb u kombiju i zaustavi se sa strane. Valjda nas je vidio kad smo
ušli u Lucasov kombi, ne znam. Uglavnom, vidim da je napušen, možda i pripit -
na kraju krajeva, bio je Božić, a tu kod nas svi piju i voze. Kaže mi da mu je
Sheila Hannafore platila deset funta da ode pokupiti Lucasovu curu.“
„Pokupiti, kao dovesti do odredišta ili pokupiti u smislu da je pogazi
automobilom?“ Rosa je to izgovorila napola u šali, ali znala je da se Sheili nije
sviđala Jasmine.
„Jebote, Rosa, što to govoriš! To mi nije ni palo na pamet. Dakle, on mi
ponudi da me poveze uzbrdo do mamine kuće. Međutim, proveze se pokraj kuće
i počne mi gurati ruke pod suknju. Iskobeljam se i odgurnem ga, ali on nastavi,
pritom me vrijeđajući i govoreći da ga stalno izazivam. Dovezemo se do vrha
brda, do one garaže. Ne znam jesi li znala da je tamo jedno parkiralište s kojeg se
može otići ravno u šumu.“
„Jebote. Mislim da znam što ćeš sljedeće reći.“
„On me je silovao, Rosa.“ Titch su se sada suze slijevale niz obraze. „Tako
me je jako povrijedio. Nakon toga je inzistirao da me odveze kući, iako sam jedino
htjela pobjeći od njega - nisam ga mogla ni pogledati. Ali onda, dok smo se vozili
nizbrdo, pod prednjim svjetlima automobila, ugledala sam lice te djevojke.“ Titch
je zadrhtala i na trenutak ostala bez riječi. „Začuo se snažan tupi udarac - a onda
mi je Seb rekao da izađem i bježim. Trebala sam ostati tamo i pomoći joj, ali bila
sam uplašena i u stanju šoka. A on je punim gasom nastavio nizbrdo.“
„Jebote. Pretpostavljam da Sheila Hannafore nema pojma da je on krivac.“
„Moja frendica Gully, koja radi u autosalonu u Ulchesteru rekla mi je da je
Sheila kupila onaj novi crveni kombi što ga Seb ovih dana vozi jer je stari završio
na otpadu nedugo nakon što je na braniku pronađena bijela boja. Pa ti misli što
hoćeš, ali ja bih rekla da ona zna.“
„Jebote.“
„Rosa, možeš li, molim te, reći bilo što drugo osim ‘jebote’?“
„Što se onda noćas dogodilo?“
„Namjeravala sam šutjeti o silovanju, pogotovo nakon što sam otkrila da sam
trudna, pretpostavljam da je dijete Sebovo, jer sam s Lucasom koristila kondom.
Zadnje što bih u životu htjela jest da mi dijete zna da je začeto užasnim, nasilnim
činom. Možeš li to uopće zamisliti?“
„To bi dijete makar znalo čije je... za razliku od mene.“
„Oprosti, Rosa, nisam mislila...“
„Sve je u redu. Zanemari moje sebično samosažaljevanje, jako me je
uzdrmalo ovo što ti se dogodilo.“

198
 Knjige.Club Books

„Ja se mogu nositi s tim, ali u zadnje me vrijeme izjeda pomisao da bi Seb
mogao to opet nekome učiniti. Nekoj curi još mlađoj od mene, još ranjivijoj. Ne
bih si to mogla oprostiti. Zato sam odlučila, s obzirom na to da ga ne mogu
prijaviti za silovanje jer je vjerojatno prekasno za to, barem bi ga mogli uhapsiti
jer je skrivio nesreću.“
Titchin je glas zadrhtao. „Ostavila sam anonimnu poruku na telefonskoj
sekretarici Gazette i netko je sigurno dojavio Sebu! Znam to jer me noćas nazvao
i optužio da sam ga cinkala.
Naravno, zanijekala sam, ali on je upirao da mora razgovarati sa mnom uživo.
Bio je toliko nasrtljiv da sam se bojala da će doći kod nas doma i napraviti scenu,
pa sam se dogovorila s njim da se nađemo iza dućana. Pretpostavila sam da ću tu
biti sigurna i da ćeš se ti spustiti ako čuješ da nasrće na mene - što je i učinio.“
Žalosno je protrljala ozlijeđeno koljeno.
„Kvragu. Titch, trebala si mi to prije reći. Zbilja ne mogu vjerovati da ćeš
roditi to dijete. Misliš da bi ti to učinio da je znao da si trudna?“
„Ne zna da sam trudna - i nikada neće saznati da je dijete njegovo“, bijesno
je rekla Titch. „Čak ni ako rodim crvenokoso dijete.“ Nasmiješila se kroz suze.
Potom reče: „Ne mogu se riješiti te nevine dušice, sada više ne, prekasno je. Već
volim to dijete.“ Šmrcnula je. „Svima nam treba netko koga ćemo voljeti, Rosa.“
Rosa je poželjela zaplakati. Čvrsto je zagrlila Titch. „Da, imaš pravo.“
Mlađa je djevojka glasno odahnula. „Mislim da je vrijeme da sve to ostavimo
iza sebe, kao i samoubojstva Dotty Myers i moga brata. Što je ono Joe bio rekao
na radiju? Zaboravljeni slučajevi, je li tako?“
„Onda si ti znala da se Dotty ubila?“ upitala je Rosa. „To je bilo davno.“
„Znaš kakav je ovo gradić. Svi smo mi likovi u sapunici.“
„Onda misliš da je i Mary mogla znati - za Dottyno samoubojstvo?“
„Sigurno je načula glasine. Uostalom, njezina je baka bila Dottyna najbolja
prijateljica. Zašto pitaš?“
„Nije važno.“
„Dobro, idem ja polako doma. Priuštit ću si jednu dugu kupku. Ako me netko
iz policije ili iz Gazette bude kontaktirao, jednostavno ću reći da ih nisam ja zvala.
Ionako je poziv bio iz telefonske govornice, pa neće moći ući u trag mom
mobitelu.“
„Ali, to znači da će se izvući za sve što je učinio - za to što je pregazio Jasmine,
za to što je tebe silovao - što je kažnjivo djelo, i za to što te noćas pretukao! On bi
trebao biti iza rešetaka!“ Rosa je bjesnjela.
„U redu je, Rose“, rekla je Titch, sada tješeći Rosu. „Bumerang se uvijek
vraća onome tko ga je bacio. Karma će ga sustići na kraju.“
„Je li i to neka poslovica tvoje mame?“
„Jest.“

199
 Knjige.Club Books

Obje su se nasmijale, a smijeh im je donio olakšanje.

„Pazi se, Titch. Ovdje sam ako me budeš trebala“, rekla joj je Rosa. „Kad god
me zatrebaš.“
„I ja ću uvijek biti tu za tebe. Nemoj se previše uzrujavati oko Josha. Velik je
on dečko. Učinit će pravu stvar.“
Rosa se ugrizla za usnicu. Upravo je to bilo ono što ju je mučilo.

200
 Knjige.Club Books

PEDESET I OSMO
POGLAVLJE

Dostavljač je mahnuo Rosi kroz prozor dok se spuštala stubama u dućan.

„Rosa Larkin?“
„Da, ja sam.“
„Morat ću parkirati gore uz ulicu jer je stražnji prilaz blokiran.“ Za par minuta
vratio se noseći golemu plosnatu kutiju umotanu u ukrasni papir s uzorkom
jazavčara, ukrašenu velikom crvenom mašnom.
„Vi ste slavljenica, pretpostavljam“, nacerio se.
„Bila sam, da. Trebam li što potpisati?“
„Ne, sve je riješeno. Hoćete li moći sami, dušo, malo je teško.“
„Mogu sama, hvala vam.“
Rosa je spustila kutiju, brzo zaključala ulazna vrata, pa pažljivo odnijela paket
na kat. Hot je trčkarao uokolo i valjao se po ukrasnom papiru koji je Rosa trgala i
bacala po podu. Oduševila se kad je vidjela da je to bio novi novcati
moderan televizor, savršenih dimenzija za njezinu dnevnu sobu. U dubini se duše
nadajući da će pronaći Joeovu poruku, kojom joj se svesrdno ispričavao,
pretraživala je komade papira po podu i ugledala ružičastu omotnicu na kojoj je
crnom tintom pisalo Rosalar. Ah. Nasmiješila se kad ju je otvorila.

Slavljenice!! U svom onom metežu otišao sam, ne uručivši ti poklon.

Kakav jebeni kaos. Nazovem te uskoro, obećavam. Šaljem zagrljaje Hotu,
a tebi pljesku po guzici. Tvoj Josh x

Rosa je prislonila poruku na grudi. „Moj Josh.“

Otišla je u kuhinju po nož da otvori kutiju, pa opsovala od boli udarivši nogom
u brončanog jazavčara što joj ga je netko ostavio pred vratima na rođendan.
Uz sve što se događalo, potpuno je bila zaboravila na tu prelijepu skulpturu.
Požurivši se u spavaću sobu, otvorila je ladicu noćnog ormarića i izvadila prsten
i zgužvanu poruku. Hvala nebesima da je barem to još bilo na sigurnom.
Ispruživši ruku divila se svjetlucanju dragog kamenja na prstenu koji joj
je savršeno pristajao. Kao da je bio napravljen po mjeri. Uzela je poruku i naglas
pročitala velika tiskana slova.

201
 Knjige.Club Books

NE PROPITKUJ OVAJ DAR JER ON ĆE TE RAZVESELITI. OSTAT

ĆU UVIJEK UZ TEBE, BEZ OBZIRA NA SVE. SRETAN TI
ROĐENDAN, DRAGA ROSA XX.

Dućan je godinama pripadao Nedu i Dotty, tu je morala postojati neka poveznica.

Bilo je vrijeme da Mary Cobb progovori.
Montiranje televizora morat će pričekati. Rosa je ponijela kartonsku kutiju u
prizemlje da je pohrani za reciklažu, kad je čula kako se okreće ključ u bravi
ulaznih vrata i Titch koja ju je panično dozivala.
„Tu sam, tu sam!“ povikala je Rosa. „Jesi li dobro?“
„Jesam, ali hitna je upravo odvezla Mary iz samoposluge; stavili su joj masku
s kisikom i sve to. Došli su pod sirenama. Čudi me da ništa nisi čula.“
Rosa je protrnula. „Titch, jesi li slobodna?“ upitala je. „Možeš li preuzeti
dućan i pripaziti na Hota dok se ja vratim?“
„Samo ti idi. Ja ću paziti na sve.“

Rosa je mahnula Jacobu koji ju je dovezao do bolnice u Ulchesteru, pa pošla ravno

na hitni prijem. Dočekala ju je prijazna žena za prijamnim pultom.
„Došla sam vidjeti Mary Cobb“, izrekla je Rosa bez udaha.
„Vi ste član obitelji?“
Rosa je smišljala što reći. „Ovaj... ne, ja sam joj prijateljica, ali baš je nedavno
ostala bez bake, ima mačka Medina i ja moram znati je li s njom sve u redu, treba
li nahraniti mačka i...“
„Dobro, dobro, smirite se. Upravo je reanimiraju, ali pobrinut ću se da vam
netko odmah priopći što se događa. Sjednite, imate aparat za kavu u hodniku.“
„Mnogo vam hvala.“
Rosa je sjela. Reanimacija? Odgledala je dovoljno serija medicinske tematike
da zna da je to bilo ozbiljno. Nije mogla mirno sjediti, pa je izašla van i nazvala
Josha. Poziv je odmah preusmjeren na govornu poštu. Poslala je poruku Titch da
joj javi da će se zadržati, pa se vratila unutra i počela listati časopise koje inače
nikada nije čitala. Upravo je napola dovršila članak o tome kako uzgojiti vlastite
čili papričice u Vrtlarskom glasniku, kad ju je netko zazvao.
Visok, ćelavi liječnik poveo ju je u prostoriju pokraj prijamnog pulta.
„Zdravo, Rosa. Vi ste Maryna prijateljica, ako se ne varam?“
„Jesam. Mislim da ona nema nikoga od obitelji.“
„Pa, imam dobre vijesti, izvukla se.“
Rosa je s olakšanjem odahnula, a liječnik nastavio: „Ona boluje od kronične
opstruktivne plućne bolesti, a ovaj put imala je gadan napadaj, uzrokovan
infekcijom dišnog sustava.“

202
 Knjige.Club Books

„Znači, ozbiljno je bolesna?“ Rosa nikada nije bila čula za tu bolest, ali je
znala da je Mary većinu vremena kašljala.
„Ponekad, kao primjerice danas, napadaji mogu biti vrlo ozbiljni.
Preporučamo bolesnicima da uvijek uza se imaju ‘spasonosne lijekove’ u slučaju
napadaja, ali Mary ih nije imala. Stabilizirali smo joj disanje i stavili je na steroide
i antibiotike. Također ćemo joj povisiti dozu na inhalatoru kad je otpustimo kući.“
„U redu, mnogo vam hvala. Što uzrokuje to stanje?“
„U Marynom slučaju, godine pušenja. Znate, ne stavljaju se bezrazložno one
odurne slike na kutije cigareta.“
Rosa je podigla obrve. „Grozno.“
„To je realnost. Večeras je moramo zadržati na promatranju, ali ujutro može
kući. Neko će joj vrijeme trebati njega, pa pripazite malo na nju.“
„Smijem li je sada vidjeti?“
„Bit će veoma umorna sljedećih nekoliko sati, pa vas molim da skratite
posjet.“
Rosa je upućena na odjel, do jednokrevetne sobe na dnu hodnika. Bistra je
tekućina kapala u kanilu na Marynoj ruci, a u nosu je imala cjevčicu za kisik. Bila
je u polusnu, nakrivljene glave, iz kuta usana kapala joj je slina. Rosa je prišla
bliže i nježno joj obrisala usta papirnatom maramicom. Zatim je sjela do uzglavlja
i primila je za ruku.
Osjetila je kako ju je Mary nježno stisnula, a onda je napola otvorila oči i
pogledala prsten koji Rosa nije stigla skinuti.
„Rosa?“ Uspjela se slabašno nasmiješiti.
„Tiho. Moraš spavati.“
„Queenie me dozivala, ali valjda još nije moje vrijeme, je li tako, Rosa?“
prošaptala je Mary.
Rosa se ugrizla za usnicu. „Ne, Mary, još nije tvoje vrijeme.“
Mary je ponovno sklopila oči i počela dublje disati. Pustivši njezinu ruku,
Rosa je pažljivo ustala. Jadna Mary. Čak nije ni bila stara, ali činilo se da ju je
život prijevremeno postarao.
Izašla je van i zaklela se da nikada više u životu neće popušiti ni dim cigarete,
pa ni džointa. Duboko je udahnula svjež zrak i krenula prema autobusnoj stanici.
Autobus za Cockleberry Bay stizao je za dvadeset minuta.
Nakon što joj je Rosa u poruci poslala iscrpan izvještaj o svemu što se
dogodilo, Titch ju je čekala u stražnjoj kuhinjici s pripremljenim vrućim čajem i
keksićima.
„Baš si divna, da znaš“, zahvalno je rekla Rosa. „Hvala ti što si preuzela dućan
- je li bilo mnogo posla?“
Titch je u minuti pojela dva keksa.

203
 Knjige.Club Books

„Naravno da se meni jedu samo nezdrave stvari.“ Dok je govorila mrvice

keksa ispadale su joj iz usta. „Mnogi su posjetitelji na uskršnjim praznicima, tako
da je zvonce ulaznih vrata dućana neprestano zvonilo. Da barem Hot ne laje svaki
put kad ga čuje“, nacerila se. „Ali čekaj da čuješ što smo prodale.“
Rosa je lupila rukama po stolu. „Ne valjda Versaceovu kravatu!“, rekla je u
nevjerici. „Ali cijena je bila apsurdna!“
„Da! Štoviše, meni je onaj uzorak psećih glava na njoj bio odvratan - ali neki
tip iz grada šepurit će se noseći je u ponedjeljak na posao.“
„Presmiješno! Dobro mi je Jacob rekao da će nekome ta kravata biti super i
bio je u pravu. Odlično, moći ću odvojiti još novca za perilicu rublja.“ Rosa je
otvorila blagajnu i dala Titch novčanicu od dvadeset funta. „A ovo je za malenoga
Titchyja. Obračunat ću ti tjednu plaću kao i inače, a ovo ti je zato što si uskočila
danas.“
„Hvala ti, Rosa - jesi li sigurna?“
Rosa se prisjetila svih groznih šefova u svojoj nazovi karijeri. „Naravno da
sam sigurna. Treba podebljati fond za malenoga Titchyja. Hajde sada doma
odmoriti nogice.“
Titch je upravo bila na izlazu, kad ju je Rosa ponovno pozvala. „Možeš li mi
učiniti jednu veliku uslugu, da ne moram ponovno izlaziti? Zaboravila sam uzeti
ključ Maryne kuće. Možeš li samo odnijeti ovu zdjelicu hrane i ostaviti je pred
stražnjim ulazom za Merlina? To će mu biti dovoljno do sutra.“

U smiraj užurbanog poslijepodneva Rosa je zatvorila vrata za posljednjim

kupcem, okrenula znak ZATVORENO i polako se uspela na kat. Hot je spavao u
svom krevetiću. Otvorio je jedno oko, pozdravio je kratkim lavežom, pa nastavio
spavati. Odjednom se osjetivši premorenom od svega, Rosa je pošla u kuhinju i
natočila si čašu vina.
Ponovno je nazvala Josha i iznenadila se kad je poziv opet bio preusmjeren
ravno na govornu poštu. Nije joj odgovorio na poruku kojom mu je zahvalila na
televizoru i obavijestila ga o tome što se dogodilo s Mary; to mu nije bilo nimalo
slično. Možda je bio zatrpan poslom ili je utišao mobitel da ne mora slušati ispade
Sočne Lucy, podivljalih hormona?
S pićem u ruci potonula je u kauč. Televizor joj je stajao nasuprot, spreman
da ga montira, ali ni za to nije imala snage. Koliko se god trudila, nije mogla izbiti
iz glave prizor jadne Mary kako leži na bolničkom krevetu, sama. Zajedničko
im je bilo jedino to što su obje izgubile majke, iako u različitim okolnostima, i to
je bilo sve. Ali Rosa je zbog nekog razloga, koji nije mogla definirati, veoma
voljela ekscentričnu, eteričnu Mary Cobb.
Odrastanje bez majčinske ljubavi učinilo je Rosu otpornom, neovisnom i na
neki način mudrom, ali s druge strane, to je bio uzrok njezine nepromišljenosti i
nesigurnosti. No, to su bile karte koje su joj dodijeljene.

204
 Knjige.Club Books

Sada se njezin život, zahvaljujući čudesnom nasljedstvu maloga dućana u

Cockleberry Bayu i darovima koji su joj došli s njime, potpuno promijenio.

U tom trenutku Rosa se zaklela da će saznati tko je za to bio odgovoran. Kada se

Mary oporavi, njezina će prava istraga započeti.

205
 Knjige.Club Books

PEDESET I DEVETO
POGLAVLJE

Rosu je iz nemirnoga drijemeža trgnuo Hot koji joj je ležao na licu i škakljao je
repom.
„Hej, gospodine Kobasico, pa nije ni čudo da ne mogu spavati.“ Njezin se
ljupki psić okrenuo, liznuo joj obraz, pa nastavio spavati. Na trenutak se divila
njegovu naboranom vratu i mekanim brčićima, upijajući nešto manje divan pseći
vonj, a onda je pogledala na mobitel: i dalje ništa od Josha, ali dobila je poruku
od Mary.
Mary je. Rosi se sviđalo što je sve poruke tako započinjala. Živa sam
(smajlić). Jedna sestra iz Polhamptona odvest će me kući. Zaboravila sam na
Merlina! (užasnuti emotikon)
Ali, ja nisam (smajlić) Rosa joj je odmah odgovorila.
(sličica krila) Ti si anđeo.
Znam. Pošalji mi poruku kad stigneš kući.
Rosa se protegnula i zijevnula. „Dobro, dođi maleni, idemo se prošetati po
plaži. Čini se da će biti prekrasan dan.“ Začuvši čarobnu riječ na „š“, Hot se
uskomešao, čekajući da ga gospodarica zaveže za povodac, nakon što se obuče i
opere zube.
Nakon silnih zimskih šetnji, Rosa je bila presretna što može šetati plažom bez
jakne, dok joj je sunce obasjavalo lice. Hot je oduševljeno lajao susrećući druge
pse u šetnji. More je bilo mirno, činilo se da su čak i galebovi bili tiši. Obzor je
bio tako ravan da je izgledao kao odrezan škarama. Uskoro će se moći sunčati i
kupati.
Unatoč idiličnom prizoru, svaki put kada bi Rosa pogledala prema pučini
sjetila bi se Nedovih pisama upućenih T. - i uznemirujuće slike Dotty koja se
bacila sa zapadnih stijena, baš s onoga mjesta gdje su Ned i Queenie otkrili svoju
veliku ljubav. O čemu li je razmišljala kad se posljednji put popela na te litice?
Rosa i dalje nije mogla vjerovati da je tajanstvena T bila Queenie. Još uvijek
nije vidjela njihove fotografije iz mladosti, ali je sumnjala, s obzirom na to da je
sve bilo obavijeno velom tajne, da su postojale zajedničke fotografije Neda i
Queenie.
Za Uskrs je Cockleberry Bay bio preplavljen turistima. Iskreno, Rosi se više
sviđao miran život izvan sezone. Međutim, sezona je bila vrijeme za prodaju
Versaceovih kravata i dobru zaradu, pa ju je Rosa objeručke prihvatila. Bilo je
zapravo lijepo upoznavati nove ljude.

206
 Knjige.Club Books

Ponovno je pokušala dobiti Josha, ali odgovor je bio isti. Možda je otišao na
poslovni put u inozemstvo, ali to bi joj zasigurno bio spomenuo. Ako joj se do
večeras ne javi, odlučila je nazvati ga u ured. Pretpostavljala je da prolazi svu silu
problema, ali zacijelo mu je upravo u takvim trenucima trebala prijateljica? Nije
željela vjerovati da je Lucy trudna; niti je željela da se Josh skrasi s nekim tko nije
bio prava osoba za njega. Istini za volju, nije mogla podnijeti da ne bude prisutan
u njezinu životu i u njezinu srcu.
Upravo se spustila pokupiti lopticu što joj je Hot donio pred noge, kad je
ugledala nekakvu gužvu gore kod Shipa. Turisti su promatrali kako su dva
policijska automobila dojurila na parkiralište stare pivnice. Ugledala je blještavu
kosu i zube Sheile Hannafore dok su je izvodili iz pivnice i kad su je posjeli u
policijska kola.
Uhićenje lukave stare gostioničarke bio je za Rosu već dovoljan šok, a onda
je povrh svega ugledala Seba kako bježi požarnim stubama i juri prema plaži.
Uočio ga je policajac koji je sjedio u jednom od automobila i jurnuo za njim. Rosa
se uspjela samo skloniti u stranu kad je uspuhani policajac stao na Sebov žniranac,
zbog čega je odrpani crvenokosi muškarac pao u pijesak.
Sustigao ih je još jedan uniformirani policajac koji je Sebu vezao ruke
lisicama.
„Sebastian Watkins, uhićeni ste pod sumnjom da ste počinili kazneno djelo
bijega s mjesta nesreće u kojem je ozlijeđena gospođica Jasmine Simmonds, u
noći dvadeset i trećeg prosinca, prošle godine. Imate pravo braniti se šutnjom, no
izbjegavanje odgovora prilikom ispitivanja može naštetiti vašoj kasnijoj obrani na
sudu. Sve što kažete može se upotrijebiti kao dokaz. Jeste li razumjeli?“
Seb je odmahnuo glavom, pa je policajac povikao: „Razumiješ li, Watkinse?“
„Da, vodite me sad s ove vražje plaže.“ Seb je zarezao na Rosu: „A koji kurac
ti gledaš?“
„Ništa, baš ništa“, mirno je rekla. „Samo mi se učinilo da sam vidjela neki
bumerang.“

207
 Knjige.Club Books

ŠEZDESETO
POGLAVLJE

Rosa je zavezala Hota na povodac i na putu natrag uz brdo nazvala je Titch.

„Draga moja, možeš slobodno disati, jer čini se da su Madam Hannafore i Drkaroš
Watkins dobili svoju zasluženu porciju.“
Upravo joj je prepričavala što je vidjela, kad je začula zvuk dolaznog poziva.
„Titch, oprosti što sam nepristojna, ali morat ću te zvrcnuti kasnije. Moram
razgovarati s Joshem.“
Ali, to nije bio Josh. „Rosa, Lucy je“, rekao je nadmoćan glas. „Josh smatra
da bi bilo najbolje da te više ne posjećuje.“
„Što? Mislila sam da on ima muda sam me o tome obavijestiti, Lucy. Ionako
ti ne vjerujem. Daj mi ga.“ Ali, Lucy je prekinula poziv.
Rosa je poludjela. Odmah je nazvala Josha na mobitel, a poziv je ponovno
preusmjeren na govornu poštu. Nazvala je njegov ured - i tamo ju je dočekala
telefonska sekretarica. Zar se više nitko nije javljao na fiksne telefone?
Titch ju je uspjela malo smiriti rekavši da to sigurno nema veze s Joshem jer
je njihovo prijateljstvo bilo čvrsto kao stijena - iako je smatrala čudnim što joj nije
odgovarao na pozive. „Gledaj, odi posjetiti Mary“, predložila je djevojka, „pa me
nazovi da smislimo neki plan.“
Kada je stigla do kućice Seaspray, vrata su bila otključana. Mary joj je rekla
da slobodno uđe i zatvori vrata za sobom. Rosa je u čudu poskočila, očekujući da
će Mary zateći u krevetu, a ne u kuhinji, u Queenienoj stolici za ljuljanje.
Rosa joj se nasmiješila. „Hej, kako se osjećaš?“
„Kao da je netko isisao sav zrak iz mene. Ali, sada sam mnogo bolje nego što
sam bila.“
„Mislila sam da samo patiš od astme.“
„Malo je teže od toga, ali snaći ću se. Trebala sam imati lijekove pri ruci, jer
osjećala sam da bih mogla imati napadaj, ali bila sam nekako rastresena, kao da
nisam znala što radim. Sada imam sve što mi je potrebno, pa nema mjesta panici.“
Pogledala je Rosinu ruku i upitala: „Sviđa li ti se?“
„Da, baš je lijep. Mary, moramo porazgovarati, zar ne?“
„Nakon ovoga što mi se dogodilo, da, Rosa, moramo razgovarati. Meni su se
stvari prečesto i predugo prešućivale, a ne želim da tako bude i s tobom.“
Mary se nakašljala i Rosa je primijetila da drhti.

208
 Knjige.Club Books

„Skuhaj nam fini topli čaj, dušo“, rekla je, „pa dođi sjesti k meni.“ Rosa je
donijela čaj i kekse s đumbirom za Mary, pa se ona nakon nekog vremena prestala
tresti i započela je razgovor.
„Bila sam novorođenče kad mi je baka postala majka. Zato mi je povremeno
znala zamjerati. Imala je pedeset godina i osjećala se prestarom da odgaja dijete
poput mene, ali nije imala izbora. Kad god bi pogledala u moje zelene oči,
osjećala se kao da gleda u oči svoje drage, izgubljene kćeri. Čak je odlučila da ću
se zvati Mary, po majci, koja se zvala Maria.“
„Jesi li znala tko ti je bio otac?“
„Jesam. One noći kad je moja majka umrla, on se vozio iz bolnice, kad se
dogodio nekakav kvar na automobilu, koji je doveo do tragične nesreće. Barem
mi je tako baka pričala. Možda nije želio živjeti, iako je imao malenu kćer, mene.“
Maryne su usne zadrhtale. Udahnula je na inhalator.
„O, moj Bože, sve gore od gorega.“ Mary je rukom prekrila usta od užasa.
„Ali, što s Nedom? Sigurno je priskočio u pomoć. Na kraju krajeva, on je bio
Marijin otac, zar ne? Mary, molim te, reci mi istinu.“
„Da, znala sam da mi je Ned bio djed, ali baka nije željela da to itko sazna,
toliko se sramila njihove veze. Queenie mi je informacije davala na kapaljku, ali
ono što sam uspjela pohvatati jest da je nakon Dottyne smrti prošla kroz mračno
razdoblje tugovanja, progonjena osjećajem krivnje i kajanja. S obzirom na to da
je tada bila trudna, sigurno joj je bilo strašno teško.“ Mary je pogledala u Rosu.
„Nisam znala da se Dotty ubila sve dok neki dan nisam našla ono oproštajno
pismo. Mislila sam da je bio nesretan slučaj. Nije ni čudo što je baka bila u takvom
stanju.“
Mary je otpila još jedan gutljaj čaja i spustila šalicu na stol. Okrenula se Rosi.
„Kad sam malo odrasla, znala sam razgovarati s djedom Nedom; proveli smo
mnoge sretne sate zajedno, gore na onom tvom krasnom balkončiću. Baka je
Nedu sve do njegove smrti uporno govorila da ga više nije voljela i da Mana nije
bila njegova kći. Ali, on joj nije vjerovao. Naravno da je znao. Maria mu je
nevjerojatno sličila. Učinio je sve što je bilo u njegovoj moći da bude s Queenie,
ali ona nije htjela, pa je pomagao na druge načine. Nikada joj nije nedostajalo
novca i popravljao je sve što je trebalo u ovoj kući.“
Mary je tiho zaključila: „Ni jedno ni drugo nikada nisu imali drugih
ljubavnika, samo taj svoj, poseban odnos, koji je zapravo možda bio i bolji od
većine konvencionalnih odnosa, jer oni su se suštinski voljeli. Queenie ga
jednostavno nije mogla otvoreno voljeti, zbog krivnje koju je osjećala, iako
su tračevi po Cockleberryju s vremenom prestali.“
„Kako tužno.“
„Zapravo i nije jer su na neki način i dalje ostali zajedno, samo nisu dijelili
zajedničku postelju.“
„Ali je tužno zbog Marije, koja nikada nije saznala da joj je Ned bio otac.“

209
 Knjige.Club Books

„Rekao mi je da se prema mojoj majci ionako odnosio kao prema vlastitu

djetetu, voljeli su se, ali nakon njezine smrti rekao je da se osjećao kao da je
bomba razorila njegov i Queenien život. Ali, ni jedno ni drugo nisu mogli odustati
ni pobjeći jer morali su se brinuti za mene. Djed Ned rekao je da sam im ja spasila
duše. I da, Queenie je još uvijek patila bez Marije, ali znam da je u dubini duše
voljela i mene.“ Maryn je glas prepukao.
Rosa je položila svoje ruke na njezine. „Silno te je voljela, Mary. To se
vidjelo.“
„Zbilja?“
„Da. Istinski, ludo i duboko. Sama nisam uvijek sposobna razumjeti taj
osjećaj, ali znam kad ga vidim u drugima.“ Maryne su se oči napunile suzama.
„Rosa, Ned ti je ostavio dućan“, rekla je.
Rosa je osjetila knedlu u grlu.
„Ja sam bila ta koja ti je ušla u stan - znaš, zadržala sam ključeve. Pokušala
sam pronaći pisma prije tebe. Ne mogu vjerovati da ih je tako dobro sakrio, ali
Queenie je znala da su tamo. Ja sam uzela ogrlicu.“
„A što s prstenom i brončanim kipom? I to si mi ti poslala?“
„Statua Hota bila je rođendanski poklon od Queenie i mene, dušo. Mi smo
pazile na tebe, Rosa.“
„Alibi za prometnu nesreću? To što si me poslala na Joeovu adresu?“
Mary je kimnula. „Sve to. Queenie nije imala problema s vidom, nosila je
tamne naočale po kući pretvarajući se da ne vidi, a vani je nosila crnu maramu,
kako je nitko ne bi uočio. Kada si stigla, željela je biti tvoje oči i uši, kako se ne
bi bojala.“ Sada je i Rosa plakala. „Reci mi sve, moram znati.“
„Rosa, ja ne pijem zato što sam alkoholičarka. Bilo je teško živjeti s bakom,
kao što sam ti već objasnila i nedostajala mi je majčina ljubav. Neprestano sam
visjela u Shipu. Jedne sam noći, nakon teške, pijane svađe oko ničega uzela nešto
novca iz čajnika u kojem ga je Queenie skrivala, spakirala jednu malu torbu, sjela
na vlak i otišla živjeti u London. Možeš li zamisliti koliko sam bila naivna? Ali
bilo mi je dvadeset godina i bila sam neprestano pijana, pa mi se to nije činilo
opasnim - čak i da jest, bilo bi mi drago jer bi pomoglo otupiti bol. Nije me bilo
briga. Zanimalo me samo gdje ću popiti sljedeće piće.“
Mary se ljuljala u stolici. Rosa je ispuhala nos i nastavila pažljivo slušati.
„Provela sam brojne pijane noći s mnogim muškarcima. Ali, jednog sam se
jutra probudila na krevetu u nečijoj garsonijeri, u Claphamu - kako se ispostavilo,
krvarila sam i boljelo me je među nogama. Također sam bila toliko mamurna da
se nisam mogla pomaknuti. Znala sam, kad bih prijavila silovanje, da to ne bi
prošlo na sudu jer nisam se sjećala ni tog muškarca ni jesam li uopće pristala na
seks. Nisam ni Queenie mogla priuštiti još i to. Dovoljno je bila propatila.“
Mary je uzdahnula dok se prisjećala svog života. „Nisam čak ni njoj, ni Nedu
rekla za trudnoću. Rodila sam, prijavila se za socijalnu skrb i smještaj. No, iako
210
 Knjige.Club Books

sam prestala piti za vrijeme trudnoće, a nisam čak ni pušila, nakon što sam
rodila vratila sam se starim navikama. Patronažna sestra obavijestila je socijalnu
službu: znala sam da me drže na oku.“
Mary je primila Rosu za ruke, iskrivljena lica. „Jedne noći sam se toliko napila
da mi je beba ispala i udarila svojim prekrasnim malim licem o rub kuhinjskog
ormarića.“ Žena je sada ridala. „Bio je to samo mali udarac, tek toliko da joj
je obraz prokrvario, tek toliko da se stvorio ožiljak u obliku savršene male munje.“

211
 Knjige.Club Books

ŠEZDESET I PRVO
POGLAVLJE

Rosa je znala da su svi gledali u njezino uplakano lice dok se ukrcavala na vlak u
Exeteru, ali nije je bilo briga. Ušuljala se u vagon prvog razreda i smjestila Hota
u njegovoj košari na sjedalo do sebe.
Prolazili su sati; nije ni primijetila. Kad su se približili Londonu čovjek koji
joj je sjedio nasuprot potapšao ju je po ruci. „U Paddingtonu smo, dušo.“
Rosa se trgnula, požurivši se s Hotom van na stanicu jer je bilo očito da se
morao olakšati. Gledala je oko sebe i nekoliko puta duboko udahnula londonski
zrak, preplavljena bukom i prometom nakon mjeseci provedenih u Cockleberry
Bayu.
Čim je saznala da je Mary Cobb bila njezina majka i okolnosti u kojima je
začeta, rođena i u kojima je provela najranije djetinjstvo, Rosa nije mogla
podnijeti navalu osjećaja. Morala se maknuti, pokušati prihvatiti ovo otkriće, ali
najprije je morala podijeliti vijest s najhitnijom osobom u svom životu. S Joshem.
Miješali su joj se osjećaji sreće i gorčine; njezina biološka majka bila je živa
i postala joj je prijateljica! To se činilo nadrealnim. Kako su je Mary i Queenie
uopće pronašle? Još uvijek je bilo neodgovorenih pitanja, ali možda je za sada
dovoljno saznala. Iako je jedan dio priče bilo teško podnijeti, kada se Rosa
prisjećala svoga usamljenog djetinjstva, bez majke, na kraju su je, kada je došlo
pravo vrijeme za to, njezina majka i prabaka pronašle i pokušale na svoj način
ispraviti stvar.
Sada je sve imalo smisla, zašto nisu željele prodati dućan na uglu; on je igrao
golemu ulogu u njihovim životima. Smatrale su da će nešto od pogrešaka iz
prošlosti ispraviti ako ga ostave Rosi. Da Queenie nije umrla, Mary bi i dalje bilo
zabranjeno reći joj istinu. Ali, život tako ne funkcionira, sve je u rukama
sudbine. Rosa je morala saznati tko joj je bila mama, zaslužila je taj krajnji mir,
kako bi mogla nastaviti i živjeti sretan i ispunjen život.

Kada je Rosa pokucala na vrata Josheva stana, odnekud je izronila glava Ethel
Beanacre.
„Hej, pa gdje si ti bila sve ovo vrijeme, ha? I zašto si se vratila?“ Hot je počeo
lajati na znatiželjnu bivšu susjedu, koja je utišanim tonom nastavila: „Onaj tvoj si
je našao finu koku.“ Starica je iskrivila lice. „Plava kurvica, vrišti gore nego ti kad
je pijana.“

212
 Knjige.Club Books

„Ma nemojte? Pa dobro, morat ću riskirati“, odgovorila joj je Rosa pristojno.

Podigla je ruku da ponovno pokuca, kad je Lucy otvorila vrata. Odmah ih je pošla
zatvoriti Rosi u lice.
„Koji kurac? Josh!“ viknula je Rosa.
Čuvši njezin glas, Josh je dotrčao. Rosa mu se bacila u naručje, jecajući. Hot,
koji je i dalje bio na povodcu, skakao je po njima.
„Mary... Mary“, plakala je i nije mogla izgovoriti ništa više. Josh ju je poveo
unutra, dalje od Ethelina znatiželjnog pogleda. „U redu je, Rosa, ja sam tu. Što se
dogodilo?“
U toplom Joshevom zagrljaju, čuvši njegov utješan glas, osjetila se sigurnom
i zbrinutom.
„M-m-m-ary je moja m-m-mama.“
„Ah, Rosa.“ Još ju je jače zagrlio.
„Ned je bio njezin djed, Queenien ljubavnik. On joj je ostavio dućan, da ga
ostavi meni. Josh, Ned je bio moj pradjed.“
„Uđi unutra, sjedni“, nježno će Josh. „Lucy, pristavi vodu za čaj.“
„Da, Lucy, pristavi vodu“, otresla se Rosa. Okrenula se Joshu. „Što to čujem
da me ne želiš više posjećivati u Devonu?“
Josh se namrštio. „Ne znam o čemu govoriš.“
„Nisam te mogla dobiti ni na telefon. Stotinu puta sam te zvala i svi su pozivi
bili odmah preusmjereni na govornu poštu. Slala sam ti i poruke.“
„Evo.“ Lucy je pohitala po njegov mobitel.
„Ne.“ Rosa je bila brža. Uzela ga je u ruke. „Ja ću.“ Na trenutak ga je gledala
pa rekla: „Znači, blokirala si moj broj na Joshevu mobitelu, zar ne?“
Josh je u nevjerici gledao u Lucy. „Jesi li?“
„Ja sam mislila da samo žene vole grubijane“, rekla je Lucy pakosno i naglo
se okrenula prema vratima.
„Što si to rekla?“ Josh je ustao.
„Pa, ona baš i nije uglađena. Bez roditelja, bez obitelji vrijedne spomena,
kakav je njezin moralni kompas?“
Rosa je ustala. „Samo da znaš, moja majka vrijedi deset takvih kao što si ti. I
znaš što? Možda nemam dugu, plavu kosu, umjetne nokte, umjetne trepavice,
napumpane usne NI plastične sise. Ali, ja imam srce. A kada ogolimo sva ta
sranja, nije li to naša suština? Sva su srca ista, Lucy, samo su neka hladnija od
drugih.“
Lucy je stajala otvorenih usta.
„Kako napreduje trudnoća?“ Rosa je zahtijevala odgovor.
„Ovaj... bolje da ja...“
„Trudnoća je bila laž, zar ne?“ izazivala je Rosa.

213
 Knjige.Club Books

„Lucy?“ Josh, blijed u licu, prišao joj je i pogledao je ravno u oči.

„Nisam te željela izgubiti... radi nje.“ Lucy je jedva govorila od bijesa.
„Pa si mi servirala očitu laž? O nečem toliko važnom?“ Josh je bio van sebe.
„Ja sam se toliko brinuo oko toga što ćemo i kako ćemo dalje - a sve je bila jedna
velika laž. Izlazi van, grozna osobo. Pokupi stvari neki drugi put, ali za sada te
molim da napustiš moju kuću i nestaneš mi s očiju.“
Lucyno lice poružnilo je od bijesa i ogorčenja. Zgrabila je kaput i torbicu, i
ne pogledavši nikoga od njih dvoje izašla je i zalupila vratima za sobom najjače
što je mogla.
Josh se vidljivo tresao. „Da je muško, bez zajebancije, bio bih je nokautirao.“
Pogledao je Rosu. „Kako si znala da nije trudna?“
„Nisam bila sigurna, ali ne možeš muljati muljatorici. A, nakon što se drznula
nazvati me da mi kaže kako me ti ne želiš više ni vidjeti pa - znala sam da je nešto
zakuhala.“
Hot se priljubio uz Josheve noge.
„Gledaj, nedostajao si mu.“
Josh se sagnuo da primi malenog jazavčara u naručje, zabio svoje lice u
njegovo glatko krzno, a drugom rukom zagrlio Rosu.
„Oh, Bože, nedostajali ste mi - jako ste mi nedostajali. Nisam primijetio da je
blokirala tvoj broj. Mislio sam da jednostavno imaš mnogo posla, a ja sam bio u
svojim brigama oko svega što se događalo s njom...“ Josh je objesio glavu, a Hot
ga je liznuo po nosu. Ne znajući da li da se smije ili da plače, Josh je uspio
izgovoriti: „Žao mi je Rosa. Tako mi je žao.“
„Opraštam ti ovaj put.“
Nakon kratke stanke rekla je: „Josh?“
„Rosalar?“ Josh je spustio Hota na pod pa se okrenuo Rosi i primio je za obje
ruke.
Ona se malo udaljila od njega i dalje ga držeći za ruke. „Ja ti nisam baš dobra
u tim vezama“, rekla mu je, „ali znam jednu stvar.“
„A to je?“
„Moj je svijet vedriji kada si ti u njemu. Ti me nasmijavaš, vidiš u meni ono
što drugi ne vide. Vjeruješ u mene. Donosiš mi pokućstvo kad mi treba - televizor
je odličan, hvala ti. Jednostavno si prokleto sjajan i kada bih znala kakav je
točno osjećaj ta ljubav pa onda, rekla bih... Joshua Smith, mislim da te volim. Što
god to značilo.“
Josh je pustio njezine ruke, otišao na drugi kraj prostorije i prošao prstima
kroz kosu, okrenut joj leđima.
„Sasvim mi je jasno ako ti ne osjećaš isto prema meni.“ Nastavila je Rosa.
„Ali, morala sam to izreći. Ne mogu podnijeti da si s nekom drugom ženom. Sto
posto sam sigurna da želim biti s tobom.“
214
 Knjige.Club Books

Josh se okrenuo, očiju punih suza. „Malo tko može ovu ragbijašku mrcinu
dovesti do ruba suza, Rosa Larkin. Dolazi ovamo.“
Privukao ju je sebi, sagnuo se i udijelio joj najuzbudljiviji poljubac u njezinu
životu.
Kad su se napokon razdvojili, oboje bez daha, Josh je poljubio vrh Rosina
nosa.
Čuli su i vidjeli Hota koji se popeo na svoje kratke stražnje noge i njuškao
oko kante za smeće u kuhinji, pokušavajući se dočepati kriške jučerašnje pizze.
Josh je uspio samo reći: „I samo da se zna, što god to značilo, mislim da i ja tebe
volim“, prije negoli su oboje prasnuli u smijeh.

215
 Knjige.Club Books

EPILOG

Za vjenčanje su odabrali jednu sunčanu subotu. Bio je to jednostavan,

nekonvencionalan obred. Kratka ceremonija u crkvi u Cockleberryju i mala
proslava u Lobster Potu.
Mary je bila smršavila, kao mladenkina majka nosila je prekrasnu novu
haljinu, zelene boje, koja je lijepo išla uz njezine oči. Sada kada joj se zdravlje
popravilo, mogla je odvesti Rosu do oltara, hodajući uspravno, visoko uzdignute
glave od ponosa. Hot je izgledao sjajno s malom psećom leptir-mašnom,
najnovijim artiklom iz maloga dućana. Vikar ga je pomalo nervozno promatrao
dok je njuškao između klupa u crkvi.
Josh je stajao pred oltarom, zgodniji nego ikad prije, a Titch, koja je već bila
u visokom stupnju trudnoće, izgledala je kao da bi mogla roditi svaki tren. Uz nju
je stajala majka. Jacob, Raffaele i rodbina promatrali su prizor, pripremivši
papirnate maramice za suze radosnice.
A Rosa? Pa, Rosa je jednostavno izgledala sretno.
Stajala je na vratima crkve okupana blještavim zrakama sunca, čekajući pravi
trenutak da krene prema oltaru. Stavila je zlatnu ogrlicu s privjeskom u Maryne
ruke.
„‘Nosi je na tebi poseban dan i sjeti se mene’, nije li tako bila rekla Queenie?
Znaš, kladim se da je u onim listićima čaja vidjela upravo današnji dan.“
„Sigurna sam u to“, rekla je Mary uz prijazan osmijeh, zakopčavajući ogrlicu
oko kćerina vrata. „Jako mi se sviđa što je tvoj zaručnički prten upravo onaj
njezin.“
Rosa je na trenutak naslonila glavu na Maryno rame, sanjivo rekavši: „Za
Queenie, Neda, Mariju i Dotty. Nadajmo se da sada svi slave, ondje gdje nebo
dodiruje more.“
Začuvši prve odjeke akorda „Svadbenog marša“ na orguljama, Mary je brzo
rekla: „I ja se nadam, ljubavi, ali molim te, reci mi samo jedno. Što misliš, kome
ćeš ti ostaviti dućan u naslijeđe?“
„Hajde da se najprije udam, može, mama?“ Rosa je stavila ruku na svoj blago
zaobljen trbuh. „Pa ćemo vidjeti...“

216
 Knjige.Club Books

Preporuka čitatelja nužna je za uspjeh svakog autora. Ako vam se svidio

boravak u Cockleberry Bayu, ostavite svoj osvrt na Amazonu. Rečenica -
dvije bit će dovoljne, a mnogo će mi značiti.

S ljubavlju, Nicola xx

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

217