EBU ALA EL-MEVDUDI

LJUDSKA PRAVA U ISLAMU

S engleskog preveo
Elvir Duranovi

Bugojno 2015. godine

Predgovor
ovjek se raa slobodan, ali je neprestano u okovima,
ovaj paradoks istinit je u dvadesetom stoljeu, kao to je bio
istinit u osamnaestom i ranijim stoljeima. Svi pokuaji da se
pitanje ljudskih prava rijei unutar istog sekularizma su
nakon nekog vremena propali. S jedne strane stanje se u
savremenom svijetu poboljalo, naprimjer, ostvaren je
odreeni napredak u voenju dravnih poslova. Meutim, s
druge strane, situacija se znaajno pogorala. Nakon niza
totalizama i despotizama, koji su u nekim dijelovima svijeta
u dananje vrijeme mnogo snaniji nego to su bili u
prolosti, nova prijetnja ljudskoj slobodi i dostojanstvu
narasta s formiranjem modernog tehnolokog drutva. Stoga
je ponovna valorizacija osnova na kojima poiva cijeli
koncept ljudskih prava danas potrebniji nego ikada prije.
Mevlana Ebu Ala El-Mevdudi, jedan od najveih islamskih
uenjaka ije ideje imaju jak uticaj na stavove i miljenje
ljudi irom svijeta, istraio je problem ljudskih prava
koristei izvore islama: Kuran i Sunnet.

Djelo Ljudska prava u islamu predstavlja engleski

prijevod predavanja koja je Mevlana Ebu Ala El-Mevdudi
odrao na poziv Civic Rights and Liberties Foruma u
Lahoreu, Pakistan, 16. novembra 1975. godine. Da bi se
diskusija o ljudskim pravima smjestila u pravi kontekst, u
prvo poglavlje knjige ukljueno je ranije predavanje
Mevlana Ebu Ala El-Mevdudija o politikom sistemu u
islamu. Ova dva predavanja zajedno omoguit e cijenjenom
itaocu da shvati osnovnu ideju islamskog politikog sistema
i koncept ljudskih prava u islamu.
Prvo poglavlje na engleski jezik preveo je dolje
potpisani dok je predavanje jo trajalo. Ostala poglavlja
preveo je prof. Ahmed Said Khan, direktor El-Kanemi
College of Islamic Theology, Maidugri, Nigeria. Recenziju i
korekturu cjelokupnog posljednjeg predavanja i prijevod
arapskih tekstova iz Kurana i Sunneta na engleski jezik
uradio je M. M. Ahsan. Prijevod i urednitvo knjige uraeno
je pod pokroviteljstvom Islamske fondacije, a knjiga je
tampana u izdanju Islamskog vijea Europe i Univeziteta
Kralj Abdul-Aziz povodom sveanosti Svijet islama.
Zahvaljujemo se gosp. Salemu Azzamu, generalnom
2

sekretaru Islamskog vijea Europe, i dr. Abdullahu Nasifu,

generalnom sekretaru Univerziteta Kralj Abdul-Aziz, na
podrci i pomoi. Takoer smo zahvalni gospoi P.R. Philips
za korisne savjete dok je knjiga bila u rukopisu.

Islamska fondacija, Leiester

01. juna 1976. godine
02. dumadel-uhra 1396. godine
Khurshid Ahmad

PRVO POGLAVLJE
POLITIKI SISTEM U ISLAMU
Politiki sistem u islamu bazira se na tri osnovna
principa: tewhid (Jednoa Boga), risalet (poslanstvo) i
hilafet (namjesnitvo).1 Veoma je teko procijeniti razliite
aspekte islamske politike bez potpunog razumijevanja ova tri
principa. Stoga u ih na poetku ukratko objasniti.
Tewhid znai da nema drugog Boga osim Uzvienog
Allaha, Stvoritelja, Odravatelja i Gospodara cjelokupnog
svemira i svega to u njemu postoji. On je suvereni Vladar,
samo On ima pravo da nareuje i zabranjuje i samo se
Njemu i iskljuivo Njemu ibadet ini. ivot u svim svojim
oblicima, ovjekovi fiziki organi i dijelovi tijela, oita
kontrola koju ima nad gotovo svim segmentima u svom
ivotu, te stvari same po sebi, nita od toga mi nismo stvorili.
Sve je to u cjelosti od Allaha, d.. Dakle, nije na nama da
odredimo cilj i svrhu sopstvenog postojanja ili da

Ovo je prijevod predavanja koje je autor odrao na Radio Pakistanu u

Lahoreu 20. januara 1948. godine. Tekst je neznatno prepravljen.
(Urednik)

uspostavimo granice sopstvene vlasti, niti neko drugi ima

pravo da to uini umjesto nas. Ovo pravo pripada iskljuivo
Allahu, d.., naem Stvoritelju Koji nas je obdario fizikim
i psihikim sposobnostima i osigurao nam sve stvari
potrebne za ivot. Naelo Boije Jednoe potpuno negira
koncept pravne i politike nezavisnosti ljudskih bia. Ne
postoji osoba, porodica, kasta ili rasa koja se moe izdignuti
iznad Allaha, d.. Jedini Vladar je Allah, d.., i Njegove
naredbe su zakon u islamu.
Risalet, ili Poslanstvo je medij kroz koji se realizuje
Boiji zakon. Dvije kljune stvari darovane su nam kroz
poslanstvo:
a) Kuran, Knjiga koja sadri Boiji zakon i
b) Sunnet, autoritativna interpretacija i pojanjenje Boije
Knjige od strane Allahovog Poslanika, a.s.
Opi principi na kojima se bazira sistem ljudskog ivota
objavljeni su u Kuranu. Uz to, Allahov Poslanik, a.s., je
takoer, u skladu s intencijama Boije Knjige, linim
primjerom

objasnio

model

islamskog

naina

Kombinacija ova dva elementa naziva se erijat.

ivota.

Razmotrimo sada hilafet, odnosno zastupnitvo. Shodno

islamskom uenju, stvarna pozicija i mjesto ovjeka na
Zemlji jeste uloga zastupnika Boijeg, jer je Allah, d..,
ovjeku podario sve blagodati koje je duan koristiti unutar
Boijih granica. To je slino ovjeku koji je unajmio nekog
da vodi brigu o njegovim nekretninama. U tom sluaju
potrebno je potovati slijedea pravila:
a) Vi ste i dalje vlasnik nekretnine, a ne onaj ko upravlja
njom u vae ime.
b) Upravitelj je duan vaom imovinom raspolagati u
skladu s vaim uputama i nalozima.
c) Svoje ovlasti u vezi s vaom imovinom on moe
koristiti samo unutar granica koje ste vi uspostavili.
d) Upravom nad vaom imovinom on izvrava vau
volju, a ne svoju.
Ova

etiri

pravila

neodvojiva

su

od

koncepta

namjesnitva i ovjek ih se odmah prisjeti im se spomene

rije namjesnitvo. Ako neki namjesnik ne postupa u skladu
s uspostavljenim pravilima, bit e optuen za zloupotrebu
ovlasti i s njim e biti raskinut ugovor o namjesnitvu. Na
takav nain se, zapravo, u islamu tumai ovjekovo
7

namjesnitvo na Zemlji. Drava, ije se drutveno ureenje

temelji na ovoj politikoj teoriji, u stvari je halifet pod
Boijim suverenitetom i morat e ispuniti Boiju volju,
izvravajui od Boga propisane naredbe, unutar od Boga
uspostavljenih granica.
Demokratija u islamu
Gornjim

objanjenjem

termina

hilafet

jasno

je

naznaeno da nikakva osoba, dinastija i klasa ne moe biti

iskljuivi halifa, ve je autoritet hilafeta dodijeljen svim
ljudima i drutvenoj zajednici u cjelini koja je spremna
ispuniti uvjete namjesnitva nakon to je pristala na tewhid i
risalet. Takvo drutvo duno je preuzeti odgovornost
namjesnitva i svaka njena individua dijeli taj, od Boga
darovani, hilafet. To je ujedno i taka od koje poinje
demokratija u islamu. Sve osobe u islamskom drutvu
uivaju pravo i ovlasti Boijeg halifeta i u tom pogledu nema
nikakve razlike meu njima. Niko nema prednost nad
drugim, niti moe liiti bilo koga njegovih prava i ovlasti.
Dravne slube bit e ustanovljene shodno volji svih
graana, a ovlasti drave smatrat e se proirenim ovlastima
8

koje su graani prenijeli na nju. Graanski izbori odluujui

su faktor za formiranje dravne vlade koja e, pak, poslove
voditi u skladu s eljama graana. Ko dobije povjerenje
graana, treba preuzeti dunost i obavezu halifeta obnaati
na dobrobit svih, a kada izgubi povjerenje glasaa, nuno je
da odstupi s vlasti. U tom smislu, politiki sistem u islamu je
savreni primjer demokratije, odnosno primjer onog to bi
demokratija trebala biti po sebi. Demokratija se, dakle, u
islamu temelji na narodnom namjesnitvu (hilafet), dok se na
Zapadu demokratija zasniva na narodnom suverenitetu. To je
kljuna razlika izmeu ova dva koncepta. U zapadnoj
demokratiji ljudi su suvereni, dok je prema islamskom
uenju samo Bog suveren, a ljudi su Njegovi namjesnici ili
zastupnici na Zemlji. Prema prvom konceptu ljudi donose
svoje zakone, prema drugom ljudi su duni potovati zakone
koje je preko Svojih poslanika, a.s., objavio Uzvieni Bog,
d.. Dravna vlada obavezuje se, prema zapadnjakom
konceptu demokratije, da e ispuniti volju naroda, dok se u
islamu i narod i vlada, koju je narod izabrao, obavezuju da
e ispuniti Boiju volju. Ukratko, zapadna demokratija je
vrsta apsolutne vlasti koja svoju mo koristi na slobodan i
9

nekontroliran nain, dok je islamska demokratija podreena

Boijem zakonu i svoje ovlasti koristi u skladu s Boijim
propisima unutar od Boga uspostavljenih granica.
Svrha islamske drave
asni

Kur'an

jasno

istie

da

je

svrha

drave

uspostavljene na tewhidu, risaletu i hilafetu, formiranje,

odravanje i razvoj vrlina i vrijednosti s kojima Stvoritelj
svemira eli obogatiti ljudski ivot, odnosno prevencija i
iskorjenjivanje svih Bogu mrskih zl. Islamska drava nije
namijenjena za dravnu administraciju, niti za provoenje
kolektivne volje bilo koje grupe ljudi. Umjesto toga, islam
pred dravu stavlja visoki ideal za ije se ostvarenje moraju
koristiti sva raspoloiva sredstva. Naravno, radi se o
idealima dobrote, ljepote, moralne istote, prosperiteta i
napretka s kojima Uzvieni Allah, d.., eli ukrasiti ivot
ljudi, te sprjeavanje i suzbijanje svih vrsta eksploatacije,
nepravde i nereda. U skladu s tim, islam precizno detektira
poeljne vrline i nepoeljne devijacije, kako bi drava mogla

10

planirati program za realizaciju drutvenog blagostanja, bilo

kada i bilo gdje.
Islam neprestano insistira na potivanju moralnih naela
u svim podrujima ivota, to znai da i islamska drava
svoju politiku treba bezuvjetno bazirati na pravdi, istini i
potenju, klonei se pri tome prevare, lai i nepravde.
Svejedno, radilo se o odnosima izmeu dravnih dunosnika
i graana, ili o meudravnim poslovima, prednost se uvijek
daje istini i pravdi. Takav koncept namee islamskoj dravi
sline obaveze kao i pojedincu: ispunjavanje ugovor i
obavez; isti standardi za sve ugovorene strane; potivanje
ljudskih prav; svijest o pravima drugih onda kad se oekuje
da oni ispune svoje obaveze; upotreba moi i vlasti za
uspostavljanje reda, a ne za irenje nereda; razumijevanje
dunosti kao svete obaveze i njeno savjesno ispunjavanje;
neprestano podsjeanje da su mo i vlast od Allaha, d..,
darovani da se koriste za opte dobro u uvjerenju kako e se
na drugom svijetu pred Bogom polagati raun za to.

11

Osnovna ljudska prava

Islam nije ograniio ljudska prava i privilegije
geografskim granicama vlastite drave, ve zagovara
univerzalna prava za ovjeanstvo u cjelini, prava koja e se
potivati pod bilo kakvim okolnostima, bez obzira da li je
neka osoba graanin islamske drave, ili ne, odnosno, da li je
mir, ili rat. Ljudska krv je, naprimjer, sveta i ne smije biti
prolivena bez opravdanog razloga. Takoer, nije doputeno
tlaiti ene, djecu, starije, ranjene i bolesne. ast ena i
njihova nevinost moraju se potovati u svim okolnostima.
Gladni moraju biti nahranjeni, nagi odjeveni, a ranjeni i
nastradali zbrinuti, bez obzira da li su graani islamske
drave ili su pripadnici neprijateljske vojske u ratu. Sva
navedena prava i druga o kojima e biti rijei na narednim
stranicama islam garantuje svakom pripadniku ljudskog
roda. ak i pravo na dravljanstvo u islamu nije ogranieno
samo na osobe roene unutar granica sopstvene drave, ve
se to pravo protee na sve muslimane bez obzira gdje su
roeni. Musliman ipso facto2 postaje graanin islamske
2

Samim inom.

12

drave onog tenutka kada zakorai na njenu teritoriju s

namjerom da se tu nastani. On ima jednako pravo na
dravljanstvo kao i graani roeni u njoj. Dravljanstvo je,
dakle, zajedniko za sve islamske drave na svijetu i
muslimanu nee trebati paso da bi ulazio ili izlazio iz neke
od

njih.3

Islam,

takoer,

garantuje

odreena

prava

nemuslimanima u islamskoj dravi. Prema islamskoj

terminologiji nemuslimani u islamskoj dravi nazivaju se
zimijje (tienici), to znai da je islamska drava sklopila
sporazum s njima garantujui im potpunu sigurnost i zatitu.
ivot, imovina i ast nemuslimana trebaju se potovati
identino kao i muslimana. Ne postoje nikakve razlike
izmeu muslimana i nemuslimana u pogledu graanskih i
krivinih zakona. Meutim, islamska drava ne smije se
mijeati u privatni ivot nemuslimana. Oni uivaju punu
slobodu svijesti i uvjerenja i slobodni su izvravati svoje
vjerske obrede kako oni ele. I ne samo to, ve imaju pravo
na lijep i dostojanstven nain kritikovati zakone islamske
drave. Njihova prava u tom smislu nisu niim ograniena, s
3

Neki dijelovi rada o kojima je ovdje rije mogu se ostvariti tek kada
islamska drava postigne svoj konani oblik. U meuvremenu, treba
uloiti to vie truda i zalaganja da se do toga to prije doe. (Urednik)

13

tim to graanski zakon, kao i muslimani, moraju potovati.

Naravno, sva navedena prava su neopoziva i ne smiju se
uskratiti ni muslimanima ni nemuslimanima, osim ako se oni
dobrovoljno odreknu ugovora o dravljanstvu. Bez obzira
kakve represivne mjere neka neislamska drava provodila
nad muslimanima, islamskoj dravi nije dozvoljeno da se
sveti nemuslimanima svojim dravljanima. ak i kada bi
svi muslimani izvan granica islamske drave bili ubijeni, ni
kap krvi jednog jedinog nemuslimana u islamskoj dravi ne
smije biti prolivena.
Izvrna i zakonodavna vlast
Odgovornost za voenje islamske drave povjerena je
emiru, lideru ije se nadlenosti mogu uporediti s onima koja
ima predsjednik ili premijer u zapadnoj demokratiji. Svi
punoljetni graani, mukarci i ene imaju pravo glasa na
izborima.
Lider islamske drave treba biti bogobojazna osoba s
izrazitim dravnikim sposobnostima koju krasi veliko
znanje, mudrost i razumijevanje duha islama. U obavljanju
14

dravnih poslova lideru e pomagati ura savjetodavno

vijee, ije lanove e takoer birati narod. Naravno, vladar
je duan da se pri donoenju vanih dravnih odluka
savjetuje s lanovima ure. Sve dok uiva povjerenje
graana, vladar moe ostati na svojoj dunosti, ali kad izgubi
to povjerenje, duan je odstupiti s vlasti. Meutim, dok je na
funkciji duan je sprovoditi vlast unutar granica erijata.
Naredbe Allahove, d.., i Njegovog Poslanika, a.s., moraju
biti potovane. Nikakvo zakonodavno tijelo ne moe ih
zamijeniti, niti moe usvojiti zakon suprotan njima. Pitanja
koja nisu obuhvaena erijatskim odredbama rjeavat e ura
i zakonodavno vijee.
Pravosue u islamu nije pod kontrolom izvrne vlasti.
Autoritet sudstva potie direktno iz erijata, a sudije su
odgovorne jedino Bogu. Istina, dravna vlada imenuje
sudiju, ali kad sudija bude postavljen na funkciju, duan je
dijeliti pravdu nepristrasno prema Boijem zakonu. Ni jedan
organ vlasti, ak ni najvii funkcioneri drave nisu iznad
nadlenosti sudstva, i duni su, ako budu pozvani, pojaviti se
na sudu.

15

Graani i njihovi izabrani predstavnici podlijeu istom

zakonu i meu njima ne smije biti nikakve diskriminacije.
Islam se zalae za jednakost, savjesno primjenjujui taj
princip na drutvenoj, ekonomskoj i politikoj ravni.

16

DRUGO POGLAVLJE
LJUDSKA PRAVA ZAPAD I ISLAM
Prije nego to kaemo neto o ljudskim pravima u
islamu, objasnit emo dva kljuna koncepta ljudskih prava:
zapadni i islamski. S jedne strane, to e nam omoguiti da
proavamo ovu temu u pravoj perspektivi, dok emo, s druge
strane, izbjei odreene konfuzije koje inae zamagljuju
takvu diskusiju.
Koncept ljudskih prava na zapadu
Ljudi na Zapadu imaju naviku sve dobre stvari
pripisivati sebi. Oni uporno dokazuju kako cijeli svijet
zahvaljujui njima uiva u tim dobrima, dok ostali narodi
ive u neznanju. Pogledajmo, naprimjer, pitanje ljudskih
prava. Svima je jasno i glasno kazano da koncept osnovnih
ljudskih prava vodi porijeklo od britanske Velike karte
sloboda (Magna Carta) iako je Magna Carta nastala est
stotina godina poslije pojave islama. Istina je da do XVII
stoljea niko nije znao da Magna Carta sadri principe
17

suenja pred porotom, obavezu da se uhapeno lice odmah

privede sudu i kontrolu parlamenta u vezi s uvoenjem novih
poreza. Da su tvorci Magne Carte danas ivi bili bi veoma
iznenaeni kada bi im neko rekao kako njihov dokumenet
sadri sve navedene ideale. Oni nisu imali takvu namjeru,
niti su bili svjesni pomenutih principa koji im se sada
pripisuju. Koliko ja znam, zapadnjaci nemaju nikakav
koncept ljudskih i graanskih prava prije XVII stoljea.
Meutim, ak i nakon XVII stoljea filozofi i pravnici na
Zapadu su samo iznosili ideje, dok se praktini dokaz i
demonstracija ovih principa moe nai tek krajem XVIII
stoljea u proglasima i dravnim ustavima Amerike i
Francuske. Nakon njih i u ustavima drugih drava pojavile
su se odredbe kojima se reguliu osnovna ljudska prava. Ali,
vrlo esto su prava zagarantovana na papiru krena u
stvarnom ivotu. Polovinom XX stoljea Ujedinjene nacije,
koje bi se zgodno i istinski mogle opisati kao Razjedinjene
nacije, su usvojile Univerzalnu Deklaraciju o ljudskim
pravima i Rezoluciju protiv genocida, te formulisali odredbe
za njihovo nadgledanje i primjenu. Meutim, kao to svi
znate, ne postoji niti jedna rezolucija ili odredba Ujedinjenih
18

nacija koja moe biti provedena. One su tek izraz pobonog

nadanja. Ne postoje nikakve sankcije iza njih, nikakva sila,
fizika ili moralna, koja bi garantovala njihovo provoenje.
Uprkos

jasno

proklamovanim

ambicijama

rezolucije

Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima bivale su krene i

gaene na razliitim mjestima, dok su Ujedinjeni narodi
igrali ulogu bespomonog posmatraa. Ujedinjeni narodi
jednostavno nisu u poziciji inicirati djelotvornu akciju na
suzbijanju krenja ljudskih prava, ak je i gnusni zloin
genocida izvravan uprkos proklamacijama Ujedinjenih
naroda. U susjednoj dravi Pakistanu deava se genocid nad
muslimanima posljednjih dvadeset i osam godina, ali
Ujedinjeni narodi nemaju ni mo ni snagu da poduzmu i
jedan korak protiv Indije. Ni jedna akcija nije pokrenuta
protiv bilo koje drave koja je kriva za ovaj najozbiljniji i
najodvratniji zloin.
Ljudska prava u islamu
Na samom poetku elim razjasniti da kada govorimo o
ljudskim pravima u islamu, mi ustvari mislimo na prava koja
19

je ljudima dodijelio Allah, d.., te da to nisu prava koja je

priznao neki kralj ili zakonodavna skuptina. Prava priznata
od strane kralja ili zakonodavne skuptine mogu biti ukinuta
na isti nain na koji su donesena. Isti je sluaj i s pravima
koja svojim podanicima priznaju diktatori. Oni ih mogu
dodijeliti kada su zadovoljni, ili ih ukinuti kada da su
nezadovoljni, a mogu ih i otvoreno kriti kad god im je volja.
No, s obzirom da ljudska prava u islamu garantuje Allah,
d.., to znai da nikakva zakonodavna skuptina ni vlada na
Zemlji nema pravo ni ovlast usvojiti amandmane na njih.
Niko nema mo da ih ukine i ogranii.
Osnovna ljudska prava u islamu nisu priznata samo na
papiru i ne slue samo za pokazivanje, a da se u isto vrijeme
u stvarnom ivotu ukidaju i kre. To nije ni filozofski
koncept bez ikakvih sankcija iza sebe. Povelja Ujedinjenih
naroda, razne proklamacije i rezolucije ne mogu se porediti s
pravima koja je Bog odobrio i potvrdio. To je zbog toga to
povelje, rezolucije i deklaracije nisu kod ljudi primjenjive, a
u Boije naredbe vjeruju svi vjernici. One su sastavni dio
islamske vjere. Svaki musliman i svaka vlada koja za sebe
tvrdi da je muslimanska, duna je priznati ih, usvojiti i
20

primijeniti. Ako ih ne bi primijenili, ili ako bi ih poeli

ograniavati, ili ako bi usvojili amandmane na njih, ili ih
promijenili, ili ako bi ih u praksi krili dajui pri tom prazna
obeanja o njihovom potivanju, sustigla bi ih jasna i
nedvosmislena kuranska osuda: A oni koji ne sude prema
onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.4 A
oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su
pravi nasilnici.5 A oni koji ne sude prema onome to je
Allah objavio, oni su pravi grijenici.6 Drugim rijeima,
ako svjetovne vlasti smatraju da su njihove rijei i odredbe
ispravne, a Boije odredbe pogrene, oni su nevjernici.
Odnosno, ako vjeruju da su Boije decizije ispravne, ali ih
oni ne prihvataju, ve primjenjuju sopstvene, tada su oni
grijenici koji rade protiv istine.
Prema tome, svi svjetovni vladari koji za sebe tvrde da
su muslimani, a ipak kre od Bog priznata prava pripadaju
jednoj od ove dvije kategorije: ili su nevjernici, ili su
grijenici. Od Boga garantovana prava trajna su i vjena,
4

Kuran, El-Ma'ide, 44. Prijevode kur'anskih ajeta u ovoj knjizi, s

neznatnim izmjenama, crpili smo iz Prevoda Kur'ana rahmetli Besima
Korkuta u izdanju IPA u Zenici iz 1995. godine.
5
Kuran, El-Ma'ide, 45.
6
Kuran, El-Ma'ide, 47.

21

nisu podlona nikakvim promjenama i modifikacijama, niti

je ostavljen prostor za njihovo mijenjanje i ukidanje.

22

TREE POGLAVLJE
OSNOVNA LJUDSKA PRAVA
Islam propisuje odreena prava ovjeku kao ljudskom
biu. To znai da svaki ovjek, bez obzira da li je dravljanin
ove ili one drave, da li je vjernik ili nevjernik, da li ivi u
gustoj umi ili u pustinji, tj. bez obzira na bilo kakve
okolnosti, posjeduje osnovna ljudska prava, jednostavno
zbog toga to je ljudsko bie. Svaki musliman duan je
uvaavati osnovna ljudska prava i njihovo potivanje shvatiti
kao obavezu koju je u cjelosti duan ispuniti.
1. Pravo na ivot
Prvo i najvanije pravo je pravo na ivot i uvaavanje
ljudskog ivota. Kuran o tome kae: Ne ubijajte onoga
koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to Pravda
zahtjeva.7 to se tie oduzimanja ivota ubici i licu koje ini
nered na Zemlji, odluku o tome moe donijeti samo legalan i
kompetentan sud, a ako je na snazi ratno stanje onda odluku
7

Kuran, El-En'am, 151.

23

o smrtnoj kazni moe donijeti jedino legalno uspostavljena

vlast. Niko nema pravo lino oduzeti nekome ivot. Kada
neko ubije neduno ljudsko bie, kao da je sve ljude
poubijao. Kuran asni propisuje: Ako neko ubije nekog ko
nije ubio nikog, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini kao
da je sve ljude poubijao.8
Ovdje je takoer bitno napomenuti da se samoubistvo ne
razlikuje od ubistva. Allahov Poslanik, a.s., je istakao kako
je ubistvo jedan od najveih grijeha veoma bliskih
politeizmu. Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Najtei grijesi su
idolopoklonstvo i ubistvo. U svim kuranskim ajetima i
hadisima Boijeg Poslanika, a.s., o ovoj temi, termin nefs
(osoba) koristi se u openitom znaenju bez bilo kakve
distinkcije ili odvajanja. To znai da ni jedna osoba, bez
obzira kojem narodu, dravi, rasi ili religiji pripadala ne
smije biti ubijena. Naredba se odnosi na sve ljude
podjednako. Destrukcija ljudskog ivota je sama po sebi
zabranjena.
Primjetno je da dravni zvaninici kada govore o
ljudskim pravima, ako su ih uopte pomenuli u ustavima,
8

Kuran, El-Ma'ide, 32.

24

impliciraju kako se ta prava odnose samo na njihove

sugraane, jer su ustavi koncipirani tako da tite samo
odreene kategorije ljudi. Historija je prepuna takvih
primjera. U Australiji su domoroci bili proganjani i ubijani
poput ivotinja. Slino se desilo i u Sjevernoj Americi gdje
je domorodaka populacija bila sistematski unitavana, a oni
koji su uspjeli preivjeti genocid zatvarani su u posebna
podruja pod nazivom rezervati. Bijelci su takoer prodrli
duboko u Afriku gdje su ljude lovili kao divlje zvijeri.
Navedeni primjeri idu ka tome da dokau kako u to doba
meu bijelcima nije bilo respekta prema ljudskom ivotu, a
ako ga je i bilo, to se uglavnom odnosilo na njihove
sunarodnjake ljude njihove rase i boje koe. S druge strane,
islam priznaje prava svim ljudima, pa ak i ako neko pripada
primitivnom i divljem plemenu islam ga tretira kao i svako
drugo ljudsko bie.
2. Pravo na sigurnost i bezbjednost
Neposredno nakon ajeta navedenog u vezi s pravom na
ivot Allah kae: A onaj ko spasi jedan ivot, kao da je sve
25

ljude spasio.9 Ljudski ivot mogue je spasiti na nekoliko

naina. ovjek, bez obzira na njegovu nacionalnost, rasu i
boju koe, moe biti bolestan ili ranjen. Ako zna da mu je
potrebna tvoja pomo, duan si uiniti sve kako bi mu
pomogao u lijeenju bolesti ili rana; ako umire od gladi,
duan si nahraniti ga; ako se davi u vodi ili mu je na neki
drugi nain ugroen ivot, duan si da ga spasi.
Iznenaujue je da i u Talmudu, vjerskoj knjizi idova,
postoji na slian nain koncipirana poruka kao i u Kuranu,
meutim, potpuno razliite forme. Ta poruka glasi: Prema
Svetom pismu, onaj ko ubije jednog idova, kao da je
poubijao sve ljude. A onaj ko zatiti i spasi ivot jednom
idovu, kao da je spasio ivot svim ljudima. U Talmudu se
nalazi i stav da je grijeh pomoi ne-idovu koji se davi. Da li
se to moe nazvati nekim drugim imenom osim rasizmom?
Shodno kur'anskom tekstu, muslimani smatraju svojom
obavezom spaavanje ivota svakog ovjeka, dok, s druge
strane, ako Jevreji uopte smatraju da je potrebno spasiti
neiji ivot, to na osnovu Talmuda, treba biti ivot nekog
idova. Prema ovom stavu, ini se da ljudi koji nisu idovi,
9

Kuran, El-Ma'ide, 32.

26

ustvari, nisu dovoljno ljudi kako bi bili dostojni da se zatiti

njihov ivot. U jevrejskoj literaturi postoji koncept pod
nazivom Goyim to znai ne-idov ili paganin. Prema tom
konceptu pagani ne uivaju osnovna ljudska prava. Ljudska
prava su povlastica rezervisana iskljuivo za Djecu Izraela.
Kuran spominje ovo njihovo vjerovanje i citira njihove
rijei: Nama nije grijeh ono to uinimo neukima.10
3. Potivanje asti ena
Islam nareuje da se ast i ednost ene potuju i tite
po svaku cijenu. Prema uenju islama, ast ene je zatiena
bez obzira da li je ona muslimanka ili ne, da li je pronaena
u praumi ili u ratom osvojenom mjestu, da li pripada naem
ili nekom drugom narodu. Musliman je ne smije uvrijediti i
osramotiti i zabranjene su mu bilo kakve neasne radnje s
njom, svejedno da li ona s njim eli initi nemoralo djelo ili
se tome protivila. Kuran jasno poruuje: Ne pribliavajte
se bludu!11 Ova naredba je bezuslovna i openita, to znai
da ni pod kakvim okolnostima nemoral i preljuba nisu
10
11

Kuran, Ali Imran, 75.

Kuran, El-Isra, 32.

27

dozvoljeni. Onoga ko to ipak ini oekuje teka kazna. Poto

je nasrtaj na ast i estitost ene zabranjen, musliman koji
potvara nevinu i ednu enu ne moe umai kazni propisanoj
za taj grijeh. Ako izbjegne kaznu na ovom svijetu, ona ga
oekuje na drugom. Ovakav koncept zatite asti ene ne
moe se nai nigdje drugo osim u islamu. Na zapadu je
potrebna ogromna mo, oliena kroz jake policijske snage,
da zatiti njihove kerke od nezajaljive i bestidne pohote
sunarodnjaka. A ako se desi da zapadnjaci okupiraju neko
mjesto, tada je sudbinu lokalnih ena lake zamisliti nego
opisati.12 Meutim, historija muslimana, osim pojedinanih
sluajeva koji su se deavali tu i tamo, je neukaljana i ista
od ovog grijeha prema enama. Nikada se nije desilo da
muslimanske vojske nakon to osvoje odreeno podruje
siluju ene, niti je vlada neke muslimanske drave
dozvoljavala prostituciju. To je jo jedan veliki blagoslov
koji je islam darovao ljudskom rodu.

12

Tanost ove tvrdnje, izmeu ostalog, potvruje i nedavno bestijalno

ponaanje zapadnjakih vojnih snaga u Iraku i njihovo seksualno
maltretiranje zarobljenih muslimana.

28

4. Pravo na jednake uslove ivota

Govorei o ekonomskim pravima Kuran istie: A u
imecima njihovim je udio i za onoga koji prosi i za onoga
koji ne prosi.13 Ovaj ajet ima kategorino i apsolutno
znaenje. tavie, ajet je objavljen u Meki u kojoj nije bilo
islamskog drutva i gdje su muslimani neprestano dolazili u
kontakt s nevjernicima. Stoga je znaenje ajeta kristalno
jasno: ko trai pomo i ko ivi pritisnut bijedom i
siromatvom, polae pravo na dio imovine i bogatstva
muslimana. Ajet ima openito znaenje, to znai da je
apsolutno nebitno da li je siromah pripadnik naeg naroda ili
ne, da li je na dravljanin ili ne, i da li je nae boje koe, ili
ne. Ako si u mogunosti pomoi, a siromah prosi od tebe,
odnosno ako si saznao da je neko siromaan, ali je ponosan
da prosi, duan si mu pomoi. Bog je u imetku bogatih dao
pravo siromasima, a bogati trebaju biti zahvalni i zadovoljni
to su u mogunosti ispuniti njihova prava.

13

Kuran, Ez-Zarijat, 19.

29

5. Pravo na slobodu
Islam je jasno i kategorino zabranio primitivnu praksu
zatvaranja slobodnog ovjeka da bi se od njega napravio rob,
odnosno da bi se prodao u ropstvo. Poslanik islama o tome
nedvosmisleno kae: Tri su kategorije ljudi na koje u se ja
aliti na Sudnjem danu. alit u se na onoga ko slobodnog
ovjeka uini robom, zatim ga proda i potroi pare14 Ove
rijei plemenitog Poslanika, a.s., takoer su openite. One
nisu ograniene na odreeni narod, rasu, dravu i religiju.
Evropljani ponosno izjavljuju da su oni ukinuli ropstvo u
svijetu, iako su to uspjeli tek polovinom XIX stoljea. Prije
toga zapadnjaci su vrili masovne prepade irom Afrike
porobljavajui lokalno stanovnitvo koje su kasnije kao
besplatnu radnu snagu transportovali u svoje nove kolonije.
Ovi nesretni ljudi imali su gori tretman od ivotinja. Tu
injenicu potvruju brojne knjige koje su na ovu temu
napisali sami zapadnjaci.

14

El-Buhari i Ibn Made.

30

Trgovina robljem na zapadu

Nakon to su Evropljani okupirali Ameriku i Zapadnu
Indiju uspostavljena je trgovina robljem koja je neprekidno
trajala oko 350 godina. Obale Afrike s kojih su deportovani
crni robovi iz unutranjosti kontinenta postale su poznate
pod imenom Obale robova. Tokom samo jednog stoljea
(1680.-1786.) iz britanskih kolonija u Africi u roblje je
prodano oko 20 miliona ljudi. Saznali smo da je 1790.
godine oko 75 hiljada ljudi uhvaeno i prodano kao robovska
radna snaga u kolonije Britanskog carstva. Brodovi koji su
sluili za transport robova bili su mali i neisti. Ti nesretni
ljudi bili su gurani u unutranjost brodova poput stoke.
Mnogi od njih bili su okovani o drveni strop tako da se
gotovo nisu mogli ni pomaknuti. Nisu imali redovnu i
kvalitetnu ishranu, a ako bi se neko od njih razbolio ili bio
ranjen, nije mogao raunati ni na kakvu medicinsku pomo.
Prema statistikama koje su vodili trgovci robljem, najmanje
20% od ukupnog broja robova nije preivjelo transport od
Afrike do Amerike. Takoer je procijenjeno da ukupan broj
ljudi porobljenih od strane razliitih evropskih nacija u jeku
31

trgovine robljem iznosi najmanje 100 miliona robova.

Navedene podatke zabiljeili su ljudi koji neprestano
osuuju muslimane zbog toga to priznaju instituciju
ropstva. To je isto kao da kriminalac osuuje nevinog
ovjeka.
Pozicija ropstva u islamu
elim se ukratko osvrnuti na poziciju i prirodu ropstva u
islamu. Problem ropstva u Arabiji islam je nastojao rijeiti
tako to je vjernike na razliite naine motivirao na
oslobaanje

robova.

Dobrovoljno

oslobaanje

robova

smatrano je za izuzetno vrijedno dobro djelo. Reeno je da

e za oslobaanje roba njegov vlasnik biti osloboen od
dehennemske vatre. Ova vrlo poticajna i ohrabrujua
politika oslobaanja robova rezultirala je velikim uspjehom.
Do kraja perioda Pravednih halifa (661.) svi raniji robovi u
Arabiji bili su osloboeni. Sam Poslanik, a.s., oslobodio je
63 roba; njegova supruga Aia oslobodila je 67 robova;
njegov amida Abbas oslobodio je 70 robova; Abdullah ibn
Omer je podario slobodu 1000 robova; zapanjujui je primjer
32

Abdurrahmana ibn Aufa koji je prvo kupio 30 hiljada

robova, a potom ih sve oslobodio. Slino su postupali i ostali
drugovi Boijeg Poslanika, a.s., oslobaajui veliki broj
robova. Detalji o tome mogu se nai u zbirkama hadisa i
historijskim knjigama koje obrauju taj period. Na taj nain
je u Arabiji za vrlo kratko vrijeme (34 godine) rijeen
problem ropstva. Nakon toga jedini oblik ropstva prisutan u
islamskom drutvu bili su ratni zarobljenici. Oni su od strane
muslimanske vlasti zadravani onoliko vremena koliko bi
trebalo da se postigne dogovor o razmjeni ratnih zarobljenika
ili dok neko ne bi platio otkup za njih. Ukoliko ratni
zarobljenici ne bi bili razmijenjeni ili ako ne bi bili
otkupljeni, tada je muslimanska vlada ratne zarobljenike
dodjeljivala vojnicima koji su ih zarobili. To je bio mnogo
humaniji i ispravniji nain rasporeivanja ratnih zarobljenika
od njihovog zatvaranja u koncentracione logore gdje su
tjerani na prisilan rad. Umjesto okrutnog i sramotnog
zatvaranja ratnih zarobljenika u koncentracione logore, islam
je izabrao da ih distribuira meu narod i tako ih ostavi u
kontaktu s obinim ljudima. Onima koji su se brinuli o
ratnim zarobljenicima neprekidno je sugerisano da se lijepo i
33

humano ponaaju prema njima. Kao rezultat takve politike,

mnogi ratni zarobljenici su prigrlili islam, a njihovi potomci
su postali veliki uenjaci, imami, pravnici, tumai Kurana,
dravnici i vojskovoe. Vremenom oni su postali vladari
islamskog svijeta.
Pitanje ratnih zarobljenika u moderno doba rijeeno je
kroz

princip

njihove

razmjene

nakon

prestanka

neprijateljstava. Ve smo spomenuli da su muslimani

razmjenjivali ratne zarobljenike od poetka svoje ere, kad
god je to bilo mogue i kad god je neprijatelj pristajao na
razmjenu.
Savremeni ratovi takoer su pokazali da, ako je vojska
neke drave potuena do nogu, tada joj se ne ostavlja
mogunost razmjene zarobljenika, jer pobjednici svoje
zatvorenike lako oslobaaju.
Uz to, praksa je pokazala da se ratni zarobljenici
poraene vojske zatvaraju i uvaju na mnogo gori nain od
ropstva. Moe li iko objasniti kakva je bila sudbina hiljada
ratnih zarobljenika koje su Rusi zarobili nakon povlaenja
njemake i japanske armije za vrijeme Drugog svijetskog
rata? Jo uvijek se ne zna ni njihov taan broj. Niko ne zna
34

koliko ih je jo uvijek ivo, niti ko zna koliko ih je umrlo

tokom tekog rada u ruskim koncentracionim i radnim
logorima. Oni su prisiljavani da rade mnogo tee i gore
poslove od onih koje su inili robovi. ak se ni u doba
faraona u drevnom Egiptu za vrijeme izgradnje piramida od
robova nije oekivalo da rade tako surove poslove na kakve
su prisiljavani ratni zarobljenici u Sibiru i drugim zabaenim
regijama Rusije gdje su radili u rudnicima uglja na
temperaturama ispod nule, slabo odjeveni i slabo nahranjeni,
a brutalno tretirani od strane uvara.
6. Pravo na pravednost
Ovo je veoma vano i dragocjeno pravo garantovano
svakom

ovjeku

kao

ljudskom

biu.

Kuran

asni

uspostavlja naelo: Nemojte dozvoliti da vas mrnja koju

prema nekim ljudima osjeate navede da ih napadnete.15
Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima osjeate
nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite,

15

Kuran, El-Maide, 2.

35

to je najblie estitosti!16 Naglaavajui pricip pravednosti

Kuran kae: O, vjernici, budite uvijek pravedni!17 Poruka
navedenih ajeta jasna je i nedvosmislena: Muslimani moraju
biti pravedni ne samo prema svojim prijateljima, ve i prema
ljutim neprijateljima.
Pravda kojoj islam poziva svoje pristalice nije
ograniena na nae

dravljanine,

sugraane,

roake,

pripadnike nae rase i lanove muslimanske zajednice, ve je

to univerzalna pravednost za sve ljude svijeta.
Musliman ne smije biti nepravedan. Karakter muslimana
treba biti takav da se ni jedan ovjek ne boji nepravde od
njega. Kur'an poziva muslimane da prema svim ljudima
svijeta postupaju pravedno i nepristrasno.
7. Jednakost ljudskog roda
Islam ne samo da priznaje apsolutnu jednakost ljudskog
roda bez obzira na razlike na boju koe, rasu i nacionalnost,
ve je taj veoma vaan i znaajan princip realizovao u
stvarnom ivotu. Uzvieni Allah, d.., u Kuranu kae: O
16
17

Kuran, El-Maide, 8.
Kuran, En-Nisa, 135.

36

ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo....18

Drugim rijeima, svi ljudi na svijetu su braa jer svi vode
porijeklo od istog oca i majke. i na narode i plemena vas
dijelimo da biste se upoznali.19 To znai da je raznolikost
ljudskog roda po rasama, narodima, grupama i plemenima
ustanovljena da bi se pripadnici jedne rase ili plemen mogli
susretati, upoznavati i saraivati s pripadnicima druge rase ili
plemena. Razliitost ljudskog roda ne znai da je neki narod
superiorniji od drugog, niti da se pripadnici neke rase trebaju
gledati s podozrenjem, niti se prema njima moe odnositi
kao prema jadnoj i ponienoj rasi uzurpirajui njihova prava.
Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji.20
Drugim rijeima, superiornost nekog ovjeka nad drugim
moe se bazirati jedino na pobonosti i istoti karaktera i
savrenom moralu, a ne na bazi boje koe, rase, jezika i
nacionalnosti. Meutim, ak ni superiornost u pobonosti i
istom moralu ne moe biti povod za ohol i omalovaavajui
odnos prema drugim ljudima. Smatrati se nadmonim u
odnosu na druge ljude je porok koji zasluuje svaki prijekor i
18

Kuran, El-Hudurat, 13.

Kuran, El-Hudurat, 13.
20
Kuran, El-Hudurat, 13.
19

37

ovjek ispunjen bogobojaznou to ne smije initi. Pravedan

ovjek, takoer, ne smije biti priviligovan nad drugim
ljudima, jer je to suprotno jednakosti ljudskog roda i
pravednosti koju on zastupa. S moralne take gledita,
dobroinstvo i vrlina su u svakom sluaju bolji od poroka i
zla. Poslanik, a.s., je to na divan nain objasnio: Arap nema
prednosti nad ne-Arapom, niti ne-Arap ima prednost nad
Arapom. Bijelac nema prednost nad crnim ovjekom, niti
crnac ima prednost nad bijelim ovjekom. Svi ste vi
Ademova djeca, a Adem je stvoren od zemlje.21 Na taj nain
islam je uspostavio jednakost cijelog ljudskog roda
presijecajui korijen diskriminacije temeljene na boji koe,
rasi, jeziku i nacionalnosti. Prema islamskom uenju, Bog je
svakom ovjeku od roenja podario pravo na jednakost.
Shodno tome, ni jedan ovjek ne smije biti obespravljen na
osnovu boje koe, mjesta roenja, rase i naroda kojem
pripada.
Malcolm X, poznati lider afrikih crnaca u Americi,
vodio je ogorenu borbu protiv bijelaca s ciljem ostvarivanja
graanskih prava za svoje crne sunarodnjake. Meutim, kada
21

El-Buhari.

38

je otiao obaviti had, vidio je muslimane razliitih rasa,

jezika i boje koe iz: Azije, Afrike, Evrope i Amerike, kako
nose jednaku odjeu hrlei ka Boijoj kui, Kabi; vidio ih je
kako stoje u jednom safu predani molitvi; vidio je jednakost
meu njima; i tada je shvatio da je to rjeenje problema
rasizma, a ne ono to je on nastojao ostvariti u Americi.
Brojni neislamski mislioci danas priznaju da ni jedna religija
ili ivotna filozofija nisu tako uspjeno rijeili pitanje
rasizma i jednakosti ljudskog roda kao islam.
8. Pravo na saradnju i na nesaradnju
Islam je propisao opi princip najvee vanosti i
univerzalne

primjene

ajetu:

Potpomaite

se

dobroinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u

grijehu i neprijateljstvu.22 Dakle, ako neki ovek ini
plemenito i dobro djelo on moe oekivati pomo i saradnju
svih muslimana u tom poslu, pa makar se nalazio na
Sjevernom ili na Junom polu. Onaj, pak, ko ini grijeh i
runo djelo, nema pravo i ne moe oekivati pomo od
22

Kuran, El-Maide, 2.

39

muslimana pozivajui se na rasu, jezik i nacionalnost.

Muslimanima nije doputeno saraivati s njim. Loa i
nemoralna osoba moe biti i roeni brat, ali ako on nije
dobar, ne moe raunati na pomo i saradnju drugih
muslimana sve dok se ne pokaje i popravi nain ivota. S
druge strane, muslimani e pomoi i saraivati s ovjekom
koji ini dobra i plemenita djela, bez obzira to nisu u
srodstvu s njim sve dok on eli i ini dobro.

40

ETVRTO POGLAVLJE
GRAANSKA PRAVA U ISLAMSKOJ DRAVI
U prethodnim poglavljima govorili smo openito o
ljudskim pravima. Sada bismo eljeli objasniti pitanje
graanskih prava u islamskoj dravi. S obzirom da su ova
prava mnogo ira i obimnija od osnovnih ljudskih prava,
zasluuju poseban osvrt.
1.

Sigurnost ivota i imovine

Obraajui se vjernicima za vrijeme Oprosnog hada

Muhammed, a.s., je izmeu ostalog, istakao: Vai ivoti i
imovina su zabranjeni jedni drugima do dana kada ete se
susresti sa svojim Gospodarom na Dan uskrsnua. Uzvieni
Allah, d.., u Kuranu objavljuje: Onome ko namjerno
ubije vjernika kazna e biti Dehennem, u kome e vjeno
ostati; Allah e na njega gnjev Svoj spustiti i proklet e ga,
i patnju mu veliku pripremiti.23 O zimiji, nemuslimanu pod
zatitom islamske drave, Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Onaj
23

Kuran, En-Nisa, 93.

41

ko ubije zimiju nee osjetiti miris Denneta.24 Jedini sluaj

kad islam dozvoljava ubistvo jeste izvrenje pravedne i
pravosnane sudske presude. Prema tome, osoba moe biti
ubijena samo kad je zakoniti sud proglasi krivom i osudi na
smrt. Samo ovlateni sudski organ moe presuditi da li je
egzekucija opravdana ili ne.
U sluaju rata ili pobune, iskljuivo pravedna i pravina
vlast moe odluiti da li je oduzimanje nekome ivota
opravdano ili nije, da li se osoba smatra pobunjenikom ili ne,
te ko je nadlean izrei smrtnu kaznu za poinjeni zloin.
Tako teka i vana odluka ne moe biti preputena
korumpiranom sudu koji je pod uticajem administracije.
Zloini koje uini drava ne mogu, niti se smiju pravdati
Kuranom

Sunnetom

u situaciji

kad

drava bez

ustruavanja ubija svoje graane, javno ili tajno, uz neznatan

izgovor da su se oni protivili njenoj nepravednoj politici ili
da su kritikovali brutalne zloine inicirane od strane
odreenih dravnih organa. Takoer, dravnim interesima ne
moe se pravdati unajmljivanje plaenih ubica, krivih za
grozne meunarodne zloine i ubistva nedunih osoba.
24

El-Buhari i Ebu Davud.

42

injenica da postoje takve dravne vlade je zloin po sebi,

tako da se ni jedna egzekucija koju takva vlada naredi ne
moe nazvati Bil-hakk Kad pravda zahtjeva.
Zajedno sa sigurnou ivota islam podjednako titi
pravo na linu imovinu, o emu smo ranije govorili u vezi s
Poslanikovim, a.s., obraanjem na Oprosnom hadu. Islam
ide tako daleko da u potpunosti zabranjuje oduzimanje line
imovine ako je steena na zakonit nain i ako je, prema
islamskom pravu, dozvoljeno njeno posjedovanje.
Kuran kategoriki nareuje: Ne jedite imovinu jedan
drugog na nepoten nain i ne parniite se zbog nje pred
sudijama da biste na grijean nain i svjesno dio tue
imovine koristili!25
2.

Zatita asti i dostojanstva

Drugo vano pravo garantovano svim graanima jeste

zatita njihove asti i dostojanstva. U ranije pomenutom
obraanju

na

Oprosnom

hadu

Poslanik,

a.s.,

nije

muslimanima zabranio samo ubistvo i oduzimanje imovine,

25

Kuran, El-Bekare, 188.

43

ve je, takoer, zabranio bilo kakvu povredu njihove asti,

potenja, ednosti i dostojanstva. Kuran je po tom pitanju
kategorian:
O, vjernici,
a) Ne rugajte se jedni drugima!
b) Ne kudite jedni druge!
c) Ne nazivajate runim nadimcima!
d) I ne ogovarajte jedni druge!26
Islamski propis o zatiti asti i ljudskog dostojanstva
superiorniji je i bolji od zapadnog zakona o klevetanju.
Prema islamskom pravu, ako se dokae da je neko skrnavio
ast druge osobe, tada, bez obzira na to da li je rtva u
mogunosti dokazati svoj ugled ili ne, zloinac e u svakom
sluaju biti propisno kanjen. Meutim, po odredbama
zapadnog prava, osoba koja podnosi krivinu prijavu za
klevetu, prvo mora dokazati da je uvaena i javno potovana.
Tokom sasluanja osramoeni je izloen prostakim
napadima, optubama i insinuacijama od strane odbrane tako
da podnosi mnogo ei napad na svoju linost na sudu,
nego to je bila kleveta i uvreda radi koje je uope doao na
26

Kuran, El-Hudurat, 11-12.

44

sud! Vrhunac svega je obaveza oklevetanog da dovede

svjedoke koji e na sudu potvrditi kako je on za njih astan i
poten ovjek. Boe, Milosni! Kako se tako nepravedan
zakon moe porediti s Boanskim!? Islam vrijeanje smatra
zlodjelom bez obzira na to da li je optueni asna osoba ili
ne, odnosno, da li nanesena uvreda, u oima javnosti, stvarno
sramoti osobu ili ne. Dovoljno je na sudu dokazati kako je
optueni rekao stvari koje prema zdravom razumu mogu
nanijeti tetu ugledu i asti tuitelja, pa da bude proglaen
krivim za klevetu.
3.

Svetost i sigurnost privatnog ivota

Islam garantuje svim graanima pravo na nepovredivost

i sigurnost privatnog ivota. Kuran je po tom pitanju jasan:
Ne uhodite jedni druge!27 Ne ulazite u tue kue dok
doputenje ne dobijete!28 Vjerovjesnik, a.s., je proirio
navedene kuranske odredbe, pa je svojim sljedbenicima
zabranio da ak i u svoje domove ulaze iznenada i tajno.
Musliman je duan na neki nain obavijestiti ukuane o
27
28

Kuran, El-Hudurat, 12.

Kuran, En-Nur, 27.

45

svom povratku kui kako ne bi svoju majku, sestru ili kerku

vidio u okolnostima u kakvim one ne bi eljele da budu
viene, niti bi on sam elio da ih vidi u takvoj situaciji.
Provirivati u kue drugih ljudi takoer je strogo zabranjeno.
Postoji izreka Boijeg Poslanika, a.s., koji je rekao da, ako
ovjek nae drugog ovjeka kako viri u njegovu kuu, pa ga
kazni na nain da mu povrijedi jedno ili oba oka, radi toga ne
moe biti pozvan na ispitivanje, niti je podloen sudskom
procesu. Poslanik, a.s., je zabranio ljudima da itaju pisma
drugih ljudi. Neprihvatljivo je ak da neko baci pogled na
tue pismo u namjeri da ga proita. To je svetost i
nepovredivost privatnosti koju islam priznaje individuama. S
druge strane, u modernom civiliziranom drutvu pisma
drugih ljudi ne samo da se itaju i njihova korespodencija
biva cenzurisana, ve se ta pisma kopiraju i kopije
zadravaju za buduu upotrebu ili ucjenu. U domove ljudi
postavljaju se ureaji za prislukivanje kako bi se s
udaljenosti moglo sluati i snimati sve to se govori iza
zatvorenih vrata. Drugim rijeima, u modernom svijetu ne
postoji privatnost, odnosno u praktinom smislu, privatni
ivot individue ne postoji. pijuniranje neke osobe ne moe
46

se pravdati Vladinim izjavama da je potrebno znati tajne

potencijalno opasnih ljudi. Dravne vlade sumnjiavo i sa
strahom gledaju na sve svoje graane nezadovoljne
zvaninom dravnom politikom. To je tano ono to je islam
nazvao osnovnim uzrokom pogrene politike. Poslanik, a.s.,
kae: Kada vladar pone istraivati uzroke nezadovoljstva
u svom narodu, on ih iskvari.29 Ako nastoji da sazna
tajne ljudi, tada e ih definitivno iskvariti, ili e ih, u
najmanju ruku, dovesti na ivicu propasti.30 Znaenje
sintagme iskvarit e ih jeste: kada se pijuni raire po
dravi u potrazi za tajnama ljudi i njihovim aferama, tad
ljudi ponu sumnjiavo gledati jedni u druge i plae se ak i
u svojim kuama slobodno govoriti strahujui da ne bi upali
u nezgodnu situaciju.
4.

Pravo na linu slobodu

Princip islama je da se ni jedan graanin ne moe

uhapsiti osim ako je njegova krivica dokazana na sudu. Nije
dozvoljeno uhapsiti ovjeka samo na osnovu sumnje i baciti
29
30

Ebu Davud.
Ebu Davud.

47

ga u tamnicu bez odgovarajue sudske procedure koja mu

garantuje pravo na odbranu. Jedne prilike Vjerovjesnik, a.s.,
drao je predavanje u damiji, pa je neki ovjek ustao i
rekao: O Allahov Poslanie, zbog ega je moj komija
uhapen? Allahov Poslanik, a.s, je uo pitanje, ali je
nastavio predavanje. ovjek je tri puta ustajao i ponavljao
isto pitanje. Nakon toga Poslanik, a.s., je naredio da se
njegov komija oslobodi. Allahov Poslanik, a.s., nije odmah
odgovorio ovom ovjeku i pustio ga je da tri puta postavlja
isto pitanje zbog policajca koji je takoer bio prisutan u
damiji, a nije ustao i naveo razlog za uhapenje tog ovjeka.
Poto policajac nije pruio objanjenje zato je uhapsio
ovjeka, Allahov Poslanik, a.s., je naredio da se zatvorenik
oslobodi. Policajac je poznavao odredbe islamskog prava, te
zbog toga nije ustao i rekao: Razlozi radi kojih je osoba
uhiena poznati su administraciji i ne mogu biti objavljeni u
javnosti. Ako Allahov Poslanik, a.s., eli da sazna neto vie
o njegovoj krivici, rado u ga nasamo obavijestiti o tome.
Da je policajac sluajno rekao neto slino, bio bi otputen.
To to policajac nije ponudio nikakve razloge za uhienje
bilo je dovoljno Allahovom Poslaniku, a.s., da odmah naredi
48

da se zatvorenik oslobodi. Kuran je po ovom pitanju jasan:

Allah vam zapovijeda da odgovorne slube onima koji su
ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravino
sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! - A Allah doista sve
uje i vidi.31 Allahovom Poslaniku, a.s., takoer je naloeno
da bude pravedan i pravian. On kae: Nareeno mi je da
dijelim pravdu meu vama. Halifa Omer, r.a, kae: U
islamu niko ne smije biti zatvoren osim radi izvrenja
pravedne sudske presude, tj., nakon provedenog zakonitog i
pravednog sudskog procesa. Zabranjeno je i neprihvatljivo
uhapsiti i utamniiti osobu bez na sudu dokazane krivice i
bez pruanja prilike toj osobi da se adekvatno brani od
optube. Ako dravna vlast sumnja da je neka osoba poinila
zloin ili da namjerava uiniti kazneno djelo u budunosti,
tada bi pred sudom trebala navesti razloge za svoju sumnju,
a otpuenom bi, takoer, trebalo biti omogueno da se brani
na sudu kako bi sudija mogao odluiti da li su sumnje
osnovane ili ne, da li postoje razlozi za sumnju, i ako
postoje, da se osumnjieni upozna koliko dugo e ostati u
preventivnom pritvoru. Takvu odluku bi sud trebao donijeti
31

Kuran, En-Nisa, 58.

49

na otvorenoj raspravi kako bi javnost mogla uti optube

dravne vlasti i nadgledati zakonitost sudskog postupka.
Primjer za to je dogaaj koji se zbio neposredno prije
osloboenja Meke. Naime, dok je Boiji Poslanik, a.s., tajno
pripremao vojni pohod s ciljem osloboenja Meke, jedan od
njegovih ashaba, Hatib ibn ebi Balta, poslao je po nekoj eni
pismo Mekenlijama s obavjetenjem o predstojeem napadu
na Meku. Allahov Poslanik, a.s., saznao je preko Boije
objave za njegovu izdaju i naredio Aliji i Zubejru: Brzo
otiite putem za Meku. Na tom i tom mjestu nai ete enu
koja nosi izdajniko pismo. Uzmite pismo od nje i donesite
ga meni. Oni su otili i pronali pomenutu enu tano ondje
gdje je Allahov Poslanik, a.s., rekao da e biti. Od nje su
uzeli pismo i donijeli ga Boijem Poslaniku, a.s. Ovo je,
uistinu, bila oigledna izdaja. Obavijestiti neprijateljsku
vojsku za vrijeme rata o predstojeim vojnim aktivnostima
predstavlja vrlo ozbiljnu izdaju s nesagledivim posljedicama.
Zapravo, ne moe se ni zamisliti tei prijestup za vrijeme
rata od odavanja vojnih tajni neprijatelju. Kakvo bi se drugo
ponaanje

moglo

smatrati

prikladnijim

za

tajno

prislukivanje od ovoga? Vojna tajna je otkrivena i zdrav

50

razum nalae da se izdajnik utamnii. Meutim, Allahov

Poslanik, a.s., pozvao je Hatiba u damiju na javno suenje i
pred stotinama svjedoka zatraio od njega da objasni zato je
izvrio taj izdajniki in. Hatib je tada rekao: O, Allahov
Poslanie, ja to nisam uinio da bih nakodio islamu, niti je
moja namjera bila da izdam vojnu tajnu. Prava istina je da
moja ena i djeca ive u Meki, a tamo nema nikoga ko bi ih
zatitio. Napisao sam to pismo kako bih zaduio mekanske
voe da, iz zahvalnosti prema tom inu, uvaju moju enu i
djecu. Hazreti Omer, r.a., tada ustade i s dubokim
potovanjem ree: O, Allahov Poslanie, dozvoli mi da ga
sasijeem. Poslanik, a.s., odgovori: On je jedan od onih
koji su se borili na Bedru na strani muslimana, a ini se da
je objanjenje koje je ponudio u svoju odbranu iskreno i
istinito. Razmotrimo Poslanikovu, a.s., odluku. Desio se
oit in nevjerstva i izdaje vojne tajne neprijatelju za vrijeme
rata. Meutim, Allahov Poslanik, a.s., je pronaao nain da
oslobodi Hatiba zbog dvije stvari. Prvo, Hatibova prolost
bila je besprijekorna. On je uestvovao u odluujuoj bici na
Bedru rizikujui svoj ivot na strani muslimana, to je
nedvosmisleno potvrivalo njegovu tvrdnju da mu nije bio
51

cilj izdati islam. I drugo, njegova porodica u Meki bila je u

realnoj opasnosti. Zbog toga to je iz ljudske slabosti prema
svojoj djeci Hatib poklekao i napisao izdajniko pismo,
otkrivanje njegove izdaje i ponienje u oima vjernika koji
su prisustvovali sasluanju bila je dovoljna kazna za njega.
Allah, d.., u Kuranu govori o Hatibovoj izdaji, ali, osim
opomene i ukora, ne predlae nikakvu ozbiljniju kaznenu
mjeru protiv njega.
Dobrim poznavaocima historije islama poznati su
stavovi i aktivnosti haridija u vrijeme vladavine etvrtog
Pravednog halife, hazreti Alije. Oni su otvoreno vrijeali
halifu prijetei mu smru. Meutim, kad god bi neko od njih
bio uhapen zbog toga, hazreti Alija bi ga oslobodio
govorei policijskim slubenicima: Dokle god oni ne poine
stvarno kazneno djelo protiv drave, puke verbalne uvrede ili
prijetnje o upotrebi sile nisu prekraji takve vrste da bi ih
zbog toga trebalo zatvoriti u tamnicu. Veliki uitelj Ebu
Hanifa zabiljeio je sljedee rijei hazreti Alije, r.a. Sve dok
oni (haridije) ne podignu oruanu pobunu, halifa i vjernici
nee se baviti njima. Jedne prilike dok je hazreti Alija, r.a.,
drao govor u damiji sljedbenici haridija su ustali i poeli
52

uzvikivati svoje poznate slogane. Hazreti Alija, r.a., tada

ree: Mi vam neemo uskratiti pravo da dolazite u damiju i
izvravate vjerske obrede, niti emo prestati da vam
pruamo pomo iz dravne blagajne sve dok ste vi s nama
(tj., pomaete nam u borbi protiv stranih neprijatelja drave)
i mi nikada neemo vojno intervenisati protiv vas, dok vi ne
ponete rat protiv nas. Jasno je, iz navedenog, da je
opozicija s kojom se hazreti Alija, r.a., suoio nasilnija i
opasnija nego to se moe i zamisliti u dananje vrijeme u
demokratskim dravama. Ali, sloboda koju je hazreti Alija,
r.a, garantovao opoziciji bila je na takvom nivou kakvu
dananje demokratske dravne vlasti nikada ne dozvoljavaju
svojim opozicionarima. On nije hapsio ljude ak ni kada su
mu prijetili smru, niti ih je zbog toga zatvarao.
5.

Pravo na protest protiv tiranije

Meu pravima koje islam garantuje graanima je i pravo

na protest protiv dravne tiranije. U vezi s tim Kuran kae:
Allah ne voli da se o nepravdi glasno govori, to moe samo
onaj kome je uinjena nepravda. - A Allah sve uje i sve
53

zna.32 To znai da Allah, d.., ne odobrava uvredljiv govor,

podrugljive rijei ili rijei osude, osim osobi koja je rtva
nasilja i tiranije.
Allah, d.., takvoj osobi daje pravo da digne glas i
otvoreno protestvuje protiv nanesene nepravde. Naravno,
ovo pravo nije limitirano samo na pojedince.
Ajet ima openito znaenje, to znai da ako pojedinac,
grupa ljudi ili neka politika partija uzurpiraju vlast i ponu
tiranizirati druge ljude, otvoreni protest protiv takve vlasti je
Bogom dano pravo koje niko ne moe uskratiti.
Ko pokua uskratiti graanima to pravo, suprotstavlja se
Monom i Uzvienom Bogu.
Paragraf 14433 moe tititi tiranina na ovom svijetu, ali
ga ne moe zatititi od paklene Vatre na buduem svijetu.

32

Kuran, En-Nisa, 148.

Paragraf 144 je dio Indijskog krivinog zakona kojeg je Vlada
Pakistana usvojila 1935. godine. Ovim paragrafom zabranjuje se
okupljanje pet ili vie osoba s ciljem organizovanja protesta. Dravna
administracija koristila je ovaj paragraf preesto kako bi uutkala
opoziciju i primorala graane na pokornost.
33

54

6.

Pravo na slobodu miljenja i izraavanja

Svi graani islamske drave imaju puno pravo na

slobodu miljenja i izraavanja pod uvjetom da ih koriste za
propagiranje dobra i istine, a ne za irenje zla i nasilja.
Islamski koncept slobode miljenja i izraavanja superiorniji
je u odnosu na zapadnjaki. Ni pod kakvim uslovima islam
ne dozvoljava da se propagiraju nasilje i nemoral. Nikome,
takoer, nije doputeno da upotrebljava uvredljive i pogrdne
rijei u ime kritike. Sloboda izraavanja u svrhu propagiranja
dobra i pravednosti u islamu nije samo pravo ve i obaveza.
Onaj ko porie pravo ljudima na slobodu izraavanja u
direktnom je sukobu s Allahom, Silnim i Monim. Isto se
odnosi i na pravo sprjeavanja zla, bez obzira da li zlo inio
pojedinac, grupa ljudi ili dravna vlast. Pravo je i obaveza
svakog muslimana da opomene i prekori onoga ko ini zlo u
nastojanju da ga u tome sprijei. U svakom sluaju, on treba
otvoreno i javno osuditi zlo i ukazati na dobro koje
individua, nacija ili dravna vlast trebaju usvojiti. Opisujui
vjernike Allah, d.., kae: A vjernici i vjernice su prijatelji
jedni drugima: trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih
55

odvraaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i

Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima e se
Allah, sigurno, smilovati. - Allah je doista Silan i Mudar.34
Suprotno od toga, govorei o licemjerima Allah, d.., kae:
Licemjeri i licemjerke slini su jedni drugima: trae da se
ine nevaljala djela, a odvraaju od dobrih, i ruke su im
stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio.
Licemjeri su zaista pravi nevjernici.35 Osnovna svrha
islamske drave definisana je sljedeim kur'anskim ajetom:
Oni koji e, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati
i milostinju udjeljivati i koji e traiti da se ine dobra
djela, a odvraati od nevaljalih - A Allahu se na kraju sve
vraa.36 Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Ko od vas vidi
neko loe djelo, neka ga ukloni rukom (prisilno), a ako ne
bude u stanju da to uini rukom, neka to uradi rijeima (tj.,
neka govori protiv tog loeg djela), a ako ni to ne bude u
stanju, onda neka ga barem srcem svojim prezre, a to je
najslabiji in imana.37 Obaveza nareivanja dobra i
odvraanja

od

zla

imanentna

34

Kuran, Et-Tevbe, 71.

Kuran, Et-Tevbe, 67.
36
Kuran, El-Had, 41
37
Muslim.
35

56

je

svakom

iskrenom

muslimanu. Ukoliko dravna vlast uskrauje ovo pravo

graanima i sprjeava ih u izvravanju ove dunosti, tada je
ona u direktnom sukobu s Boijom odredbom. Dravna vlast
zbog toga nije u sukobu sa svojim narodom, ve s Bogom,
Koji je nareivanje dobra i sprjeavanje zla uinio
obavezom, a ne samo pravom. Sve dok dravna vlast
propagira zlo, nasilje i nemoral i suprotstavlja se onima koji
preporuuju dobro, prema svetom kur'anskom tekstu to je
vlast licemjera i dvolinjaka.
7.

Pravo na slobodu udruivanja

Islam garantuje ljudima pravo na slobodu udruivanja i

organiziranja kroz politike partije, graanska udruenja,
nevladine organizacije itd. Meutim, i na ovo pravo odnose
se neka opa pravila. Svaki vid udruivanja treba biti s
ciljem promoviranja dobra i pravednosti, a ne za irenje zla,
mrnje i nasilja. Poput prava na slobodu izraavanja i pravo
na slobodu udruivanja u islamu nije samo pravo, ve i
obaveza muslimana. Obraajui se vjernicima, Allah, d.. u
Kur'anu kae: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada
57

pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih

odvraate, i u Allaha vjerujete.38 To znai da je obaveza i
dunost svih muslimana da se udrue u propagiranju dobra i
istinskih vrijednosti i sprjeavanju zla, nasilja i nemorala.
Ako cjelokupna zajednica muslimana nije u stanju uiniti to
tada Kur'an nudi novo rijeenje: I neka meu vama bude
onih koji e na dobro pozivati i traiti da se ini dobro, a od
zla odvraati - oni e ta ele postii.39 Ovaj ajet jasno
indicira kako je neophodno da barem jedna skupine
muslimana poziva na dobro i sprjeava zlo u situaciji kada
cjelokupna zajednica muslimana pone zanemarivati tu svetu
obavezu. Kao to smo napomenuli, sloboda udruivanja nije
samo pravo, ve i obaveza od koje zavisi uspjeh vjernika na
ovom i na buduem svijetu. Ironino je da se u
muslimanskim dravama formiraju udruenja u cilju irenja
zla i nasilja, dok udruenja nastala s ciljem propagiranja
dobra djeluju u vjenom strahu od uznemiravanja i
proglaavanja ilegalnim. Zapravo, uspostavljen je sistem u
potpunosti suprotan od Boga propisanom. Dravna vlast
tvrdi i javno proklamuje islamsku orijentaciju, ali su njihovi
38

Kuran, Ali Imran, 110.

Kuran, Ali Imran, 104.

39

58

postupci usmjereni ka irenju zla, korupcije, moralne

degradacije i poniavanja ljudi. U isto vrijeme o socijalnoj
reformi i pozivanju ljudi na pravdu i istinske line i
drutvene vrijednosti nema ni govora. tavie, ivot onih
koji pozivaju na dobro i odvraaju od zla uinjen je
nepodnoljivim i izuzetno tekim.
8.

Pravo na slobodu savjesti i linog uvjerenja

Pravo na slobodu savjesti i linog uvjerenja islam

priznaje svim graanima muslimanske drave. U Kuranu
stoji: Nema prisile u vjeru.40 Iako nema vee istine od
religije istine - islama, muslimanima je nareeno da
argumentirano pozivaju ljude u islam, ali im je zabranjeno da
ih prisiljavaju na to. Nikakva sila ne smije biti primjenjena u
tom smislu. Ko god pree na islam, to mora uiniti samo iz
linog ubjeenja. Muslimani e svakom konvertitu u islam
izraziti toplu dobrodolicu i primiti ga u svoju zajednicu s
istim pravima i privilegijama. Ali, ako neko ne eli primiti
islam, muslimani su duni prihvatiti i potovati njegovu
40

Kuran, El-Bakare, 256.

59

odluku, i nikakav moralni drutveni i politiki pritisak ne

smije biti primjenjen na njega kako bi primijenio svoj stav.
9.

Zatita vjerskih ubjeenja

Uz pravo na slobodu miljenja i savjesti islam titi pravo

pojedinca na vjerska ubjeenja i nalae da nita ne smije biti
reeno niti uraeno s ciljem omalovaavanja ovog prava.
Uzvieni Allah, d.., je to nedvosmisleno naglasio u
Kuranu: Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha,
klanjaju...41 Ova instrukcija ne odnosi se samo na idole i
druga boanstva mimo Allaha, d.., ve i na dravne voe i
nacionalne heroje. Ukoliko neka grupa ljudi gaji religijska
uvjerenja koja su po tebi pogrena, ili uzdie neke osobe na
stepen boanstva, ni tada ti nije dozvoljeno vrijeati ih i
uznemiravati njihova vjerska osjeanja. S druge strane, islam
ne zabranjuje da se na pristojan i dostojanstven nain vode
debate i diskusije o religiji. I sa sljedbenicima Knjige
raspravljajte na najljepi nain,42 kae Kuran. Naravno,

41
42

Kuran, El-Enam, 108.

Kuran, El-Enam, 46.

60

ova naredba ne odnosi se samo na sljedbenike Knjige, ve i

na pripadnike drugih religija.
10.

Zatita od neosnovanog i samovoljnog liavanja

slobode

Islam graanima garantuje sigurnost od uhapenja i

zatvaranja zbog krivice i postupaka drugih. Taj princip jasno
je proklamovan u Kuranu: to god ko uradi, sebi uradi, i
svaki grijenik e samo svoje breme nositi.43 Islam
zagovara potpunu linu odgovornost. ovjek je lino
odgovoran za svoja djela i posljedice njegovih djela ne mogu
se prenijeti na nekog drugog. Drugim rijeima, to znai da je
svaki ovjek odgovoran za svoja djela. Ako neka individua
nema udjela u odreenom krivinom djelu, tada za njega ne
moe biti ni odgovorna, niti smije biti uhapena zbog toga.
Velika je al i sramota, stoga to se pred naim oima kri
ovaj pravedni princip uspostavljen od Uzvienog Boga. Ide
se ak dotle da se supruga hapsi zbog zloina svog mua ili
se nevini ljudi kanjavaju zbog zloina koji su poinili drugi.
43

Kuran, El-Enam, 164.

61

Dozvolite nam da navedemo jedan skoranji primjer

krenja ovog prava. Nedavno je u Karaiju ovjek uhapen
pod sumnjom da je umijean u teroristiki bombaki napad.
Tokom policijske istrage, s ciljem iznuivanja priznanja,
podvrgnut je sadistikom muenju. Meutim, poto je taj
ovjek insistirao na svojoj nevinosti, policija je privela
njegovu majku, suprugu, kerku i sestru u policijsku stanicu.
Sve su ih skinuli do gola, a zatim su doveli njega i isto
uinili s njim. To je, uistinu, pretjerano i sramotno. Vrhunac
ludosti i izopaenosti. elio bih pitati s kakvim pravom tirani
koji ine takve zloine protiv ovjenosti mogu rei za sebe
da su muslimani i da je drava koja je pokrovitelj takvog
ponaanja islamska drava!? Ne! Oni sramote i izruguju se s
istim propisima asnog Kurana.
11.

Pravo na osnovne ivotne potrebtine

Ljudima u nevolji islam jami pravo na materijalnu

pomo: A u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji
prosi i za onoga koji ne prosi.44 Ovim ajetom Kuran ne
44

Kuran, Ez-Zarijat, 19.

62

samo da garantuje materijalnu pomo svakom ovjeku koji

tu pomo trai, ve obavezuje muslimane ako saznaju za
nekog bez osnovnih sredstava za ivot ko ne trai pomo da i
njemu pomognu. Pomaganje potrebnih islam nije prepustio
dobroj volji svojih sljedbenika, ve je u tu svrhu propisao
zekat obavezno dijeljenje vika imovine. Po tom pitanju
Allahov Poslanik, a.s., je izriit: Allah je propisao dijeljenje
zekata koji e se uzimati od bogatih i dijeliti siromanim.45
Osim toga, islamska drava i njen vladar duni su osigurati
pomo i podrku onima kojima nema niko drugi pomoi.
Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Vladaru koji zatvori svoja
vrata pred onima koji imaju nekakvu potrebu, siromasima i
bijednicima, Allah e zatvoriti nebeska vrata pred njegovim
dovama, eljama i potrebama.46 I jo je rekao: Vladar je
zatitnik (staratelj) onome ko nema drugog zatitnika
(staratelja).47 Siroe, starca, invalida, nezaposlenog, dobrog
ili loeg, osobu naputenu od svih, drava je duna pomoi i
osigurati joj ivot dostojan ovjeka. Drava je takoer duna
osigurati pokop za umrlu osobu bez nasljednika i poznanika.
45

Muslim.
Et-Tirmizi.
47
Et-Tirmizi.
46

63

Ukratko, drava je duna pobrinuti se za sve one koji trebaju

pomo i podrku. Istinska islamska drava je, dakle,
socijalna drava koja se brine, uva i titi sve nemone i
potrebne.
12.

Jednakost pred zakonom

Svim graanima islam priznaje pravo na apsolutnu i

neupitnu jednakost pred zakonom. Vjernici su braa,48
kae Kuran, i nastavlja: Ali ako se oni (nevjernici) budu
pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braa su vam po
vjeri. - A Mi dokaze objanjavamo ljudima koji razumiju.49
Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ivot i krv muslimana
podjednako su dragocjeni.50 Prema drugom predanju
Allahov Poslanik, a.s., je rekao da onaj ko vjeruje u Jedinog
Boga i poslanstvo Muhammeda, a.s., te odustane od
predislamskih predrasuda i pridrui se zajednici muslimana:
...ima ista prava i obaveze kao i svi drugi muslimani.51
Apsolutna je, dakle, jednakost izmeu novih konvertita u
48

Kuran, El-Hudurat, 10.

Kuran, Et-Tavbe, 11.
50
Ebu Davud i Ibn Made.
51
El-Buhari.
49

64

islam i muslimana od roenja. Bratstvo po vjeri i

jednoobraznost prava i obaveza predstavlja temelj jednakosti
islamskog drutva gdje obaveze pojedine osobe nisu ni vee
ni manje od obaveza drugih ljudi.
Jednakost,

pak,

muslimana

nemuslimana

pred

zakonom moda je najbolje opisao hazreti Alija, r.a., kada je

rekao: Oni su prihvatili nau zatitu samo zbog toga to su
njihovi ivoti jednaki kao i nai ivoti, a njihova imovina je
kao naa imovina.52 Drugim rijeima, ivoti i imovina
tienika islamske drave sveti su kao ivoti i imovina
muslimana. Diskriminacija ljudi na razliite klase spada u
najvee zloine koje je faraon inio. Kuran o tome kae:
Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na klase
izdijelio; jedne je tlaio, muku im djecu ubijao, a ensku u
ivotu ostavljao, doista, je smutljivac bio.53
13.

Vladari nisu iznad zakona

Islam insistira na tome da su svi dunosnici drave, bez

obzira bili oni predsjednici ili uposlenici u administraciji,
52
53

Ebu Davud.
Kuran, El-Kasas, 4.

65

jednaki pred zakonom. Niko od njih nije iznad zakona, niti

se moe pozivati na imunitet. ak i najobiniji graanin ima
pravo podnijeti prigovor i aliti se na ponaanje najviih
dravnih dunosnika. Neposredno prije bitke na Bedru
Allahov Poslanik, a.s., postrojio je vojsku. Jedan od vojnika
imao je malo vei stomak, pa ga je Allahov Poslanik, a.s.,
gornuo tapom u stomak da izravna liniju. Vojnik se poalio
na postupanje Boijeg Poslanika, a.s., rijeima: O, Allahov
Poslanie, nanio si mi bol svojim tapom. Allahov Poslanik,
a.s., je tada otkrio svoj stomak i rekao: ao mi je zbog toga.
Evo prilike da i ti meni uini isto. Vojnik je priao Boijem
Poslaniku, a.s., poljubio ga u stomak i rekao da je to sve to
je on elio.
Hazreti Aia navodi da je jedne prilike neka ugledna
ena iz plemena Kurej bila optuena za krau, pa su njeni
suplemenici rekli: Ko e se za nju zauzeti kod Allahovog
Poslanika? Rekoe: A ko bi se na to usudio, osim Usame
ibn Zejda, miljenika Allahovog Poslanika? Usame je otiao
Allahovom Poslaniku, a.s., i zamolio ga da ne kanjava
dotinu enu, a Allahov Poslanik, a.s., mu na to ree: Zar ti
posreduje da se ne izvri jedna od Allahovih presuda?!
66

Zatim je Poslanik, a.s., ustao na noge i poeo govoriti, pa je,

izmeu ostalog, rekao: Zaista su oni koji su bili prije vas
stradali zbog toga to kad bi meu njima neto ukrao neki
plemi ostavili bi ga nekanjenog, a kad bi ukrao neki slabi
njega bi kanjavali. Zaklinjem se Allahom, kada bi Fatima,
kerka Muhammedova, ukrala ja bih joj, sigurno, odsjekao
ruku!"54
Za vrijeme halife Omera, r.a., Muhamed, sin Amra ibn
Al-Asa

namjesnika

Egipta,

bez

opravdanog

razloga

izbievao je nekog Egipanina. Pretueni Egipanin je otiao

u Medinu i poalio se pravednom halifi koji je odmah
pozvao na sasluanje namjesnika Egipta i njegovog sina.
Kada su njih dvojica stigli u Medinu, hazreti Omer je dao
Egipaninu bi i rekao mu da biuje namjesnikovog sina.
Nakon to je zavrio s bievanjem Egipanin prui ruku da
vrati bi hazreti Omeru, meutim on mu ree: Udari i
potovanog namjesnika jedanput s biem. Njegov sin ne bi te
udarao da mu otac nije na visokom dravnom poloaju.
Egipanin mu ree: Ve sam se osvetio osobi koja mi je
nanijela nepravdu. Omer, r.a., mu odgovori: Tako mi
54

El-Buhari i Muslim.

67

Boga, da si ga udario (namjesnika), ja te za to nita ne bih

krivio. Halifa se zatim okrenuo Amru ibn el-Asu i rekao
mu: O, Amre, od kada ste poeli s ljudima postupati kao da
su robovi, a njihove majke su ih rodile slobodnim?!
Kada je islamska drava bila na vrhuncu slave, obini
ljudi mogli su se aliti na ponaanje halife (vladara drave) i
halifa se morao pojaviti pred sudijom da odgovori na
optube. Ako je, pak, halifa imao prigovor na ponaanje
nekog od svojih podanika, nije smio koristiti svoj autoritet da
sreuje stvari kako je njemu drago, ve je morao uputiti
albu u redovnu sudsku proceduru.
14.

Pravo na neprisiljavanje na zloin

Svi graani islamske drave imaju pravo odbiti

nareenje kada se od njih trai da uine neki grijeh i
kriminalno djelo, bez obzira da li to od njega zahtjeva
dravna vlast ili neki visoki dravni dunosnik. Prema
islamskom pravu, graanski neposluh u tom sluaju ne moe
se smatrati kaznenim djelom. S druge strane, nareivanje
potinjenom da ini grijeh i zloin, samo je po sebi zloin i
kazneno djelo za koje bi poinilac trebao bez odlaganja biti
68

kanjen i po kratkom postupku otputen iz slube. Allahov

Poslanik, a.s., o tome kae: Nije dozvoljeno biti nepokoran
Allahu, d.., inei nedjela iz pokornosti prema bilo kojem
ljudskom biu.55 Drugim rijeima, niko nema pravo narediti
potinjenom da uradi neto to je u suprotnosti s Boijim
zakonom. Ako se to ipak desi, dozvoljeno je ignorisati takvo
nareenje i otvoreno mu se suprotstaviti. U skladu s ovim
pravilom, osoba kojoj je naloeno da uini neko kazneno
djelo, pa ga uini, nee imati opravdanje za svoj postupak,
niti e moi izbjei kaznu govorei kako mu je to naredila
dravna vlada ili nadreeni dravni slubenik. U takvoj
situaciji kazneni postupak pokrenut e se i protiv osobe koja
je izvrila kazneno djelo i protiv osobe koja joj je to naredila.
15.

Pravo na sudjelovanje u dravnim poslovima

U uvodnom poglavlju naglaeno je da su dravne vlade

na ovom svijetu namjesnici (halife) Stvoritelja svemira. Ta
odgovornost nije povjerena samo odreenoj individui,
porodici, ili nekoj sekti, ve svim muslimanima. U asnom
55

Ahmed.

69

Kur'anu stoji: Allah obeava da e one meu vama koji

budu vjerovali i dobra djela inili sigurno namjesnicima na
Zemlji postaviti...56 Ovaj ajet nedvosmisleno pokazuje da je
halifet kolektivni dar Boiji na koji polau pravo svi
muslimani. Kur'an takoer predlae ispravan metod voenja
dravnih poslova: ...O poslovima svojim oni se meusobno
dogovaraju...57
To znai da svaki musliman ima pravo vladinom
slubeniku ili politiaru kojeg je izabrao rei svoj stav po
pitanju voenja dravnih poslova. Ni pod kakvim uslovima
islam ne dozvoljava pojedincu, grupi ljudi ili politikoj
stranci da uzurpiraju pravo svih muslimana na direktno
voenje dravne politike.
Isto tako, islam smatra nepravednim i neispravnim
postupke osobe koja nedozvoljenim sredstvima, poput
prevare, prijetnji, mita, korupcije itd., uspije izlobirati da
bude izabrana (i ljudi po njenom izboru) u skuptinu. To nije
samo izdaja ljudi ija prava su protuzakonito uzurpirana, ve
i izdaja Stvoritelja Koji je povjerio muslimanima ulogu
halife, Boijeg predstavnika na Zemlji.
56
57

Kuran, En-Nur, 55.

Kuran, El-ura, 38.

70

Dravna vlast, shodno islamskom uenju, temelji se na

etiri fundamentalna principa:
1) To je vrhovni, izvrni dravni organ, a lanovi
Zakonodavne

skuptine

izabrani

su

nezavisnom

odlukom graana na slobodnom izborima.

2) Narod i njegovi predstavnici imaju pravo kritikovati
dravnu vlast i otvoreno iznositi svoje miljenje.
3) O stanju u dravi potebno je, bez minkanja i
uljepavanja, informisati ljude kako bi mogli formirati
sopstveni sud o tome radi li dravna vlast dobro ili ne.
4) Potrebno je uspostaviti adekvatan izborni sistem koji e
omoguiti da samo osobe koje imaju podrku veine
mogu obnaati dravne funkcije, dok su oni koje ne
uspiju osigurati podrku veine duni odstupiti s vlasti.

71

72

PETO POGLAVLJE
PRAVA NEPRIJATELJA U RATU
Nakon predstavljanja prava civila i graana, u nastavku
u

ukratko

prezentirati

prava

koja

islam

garantuje

neprijateljima u ratu. U vrijeme kada se islam pojavio na

svjetskoj pozornici koncept humanosti i pravila rata ope
nije postojao. Na zapadu se svijest o tome prvi put proirila
nastojanjem Grotiusa,58 holandskog mislioca iz XVII
stoljea. Meutim, stvarna kodifikacija meunarodnog
ratnog prava poela je sredinom XIX stoljea. Prije toga na
Zapadu

nije

postojao

nikakav

koncept

civiliziranog

ponaanja tokom rata. Sve vrste barbarstva i divljatva bile

su prisutne i nikakva prava uesnika u ratu nisu bila priznata
niti potovana. Zakoni koji su po tom pitanju doneseni
tokom XIX stoljea, pa ak i svi usvojeni propisi do
dananjeg dana, ne mogu se nazvati zakonima u pravom
smislu te rijei. To su, ustvari, konvencije i sporazumi.

58

Hugo Grotius (1583-1645.) je holandski filozof. Tematika o kojoj je

raspravljao spada u domen prirodnog prava i filozofije prava. Vie o
njemu vidi: http://bs.wikipedia.org/wiki/Hugo_Grotius

73

Nazvati ih meunarodnim pravom predstavlja grubu

pogreku, jer oni postaju obavezujui tek kada neka drava
potpie taj sporazum. Drugim rijeima to znai da, ako jedna
strana u ratu potuje spomenute sporazume i konvencije,
tada ih i druga strana treba potovati, a ako ih jedna strana
ignorie i pribjegava barbarskim i okrutnim tehnikama
ratovanja, tada i druga zaraena strana moe koristiti iste ili
sline metode. Oigledno je da se takav kurs ovisan o
meusobnom prihvatanju sporazuma ne moe nazvati
zakonom. Konano, to je glavni razlog zbog kojeg se
odredbe takvog zakona na svaki nain zanemaruju,
neprestano revidiraju, briu i dopunjavaju.
Zakoni i obiaji rata u islamu
Pravila i obiaji rata definisani islamskim propisima po
svojoj prirodi su zakoni, jer su to odredbe Uzvienog Allaha,
d.., i Njegovog Poslanika, a.s., koje su muslimani duni
potovati u svim okolnostima, bez obzira na ponaanje
neprijatelja u ratu. Na znanstvenicima je da otkriju u kojoj
mjeri se na zapadu koriste islamski zakoni i obiaji ratovanja
74

uspostavljeni prije 1400 godina, odnosno koliko se ti zakoni

na Zapadu potuju i primjenjuju. Zapadni uenjaci esto
prigovaraju da je Allahov Poslanik, a.s., posudio svoje
uenje od idova i krana. Umjesto da kaem ita kako bih
opovrgao takvo stajalite, preporuit u cijenjenom itaocu
da proita Bibliju, kako bi dobio uvid u metode ratovanja
koje zagovara Sveta Knjiga tih zapadnjakih pretendenata na
civilizaciju i kulturu.
A sada mi dozvolite da kaem neto vie o islamskim
ratnim pravilima i pravima.
Prava civila u ratu
Islam je prvo uspostavio jasnu granicu izmeu vojnika i
civila u ratu. U civilno stanovnitvo ubrajaju se: ene, djeca,
starije i nemone osobe, sveenici itd. O njima je
Vjerovjesnik, a.s., rekao: Ne smijete ubijati starije osobe,
djecu

ene!59

Ne

smijete

ubijati

redovnike

manastirima!60 Za vrijeme nekog ratnog pohoda Allahov

Poslanik, a.s., vidio je mrtvu enu kako lei na tlu, pa je
59
60

Ebu Davud.
Ahmed.

75

rekao: Ona nije uestvovala u borbi. Kako je mogue da je

ubijena!? Navedene izjave Allahovog Poslanika, a.s.,
posluile su islamskim pravnicima kao argument za
donoenje propisa u vezi s pravima civila u ratu.
Prava vojnika u ratu koja islam priznaje su:
1.

Zabrana muenja i ubijanja vatrom

Allahov Poslanik, a.s., u jednom hadisu kae: Samo

Gospodar vatre moe kanjavati vatrom.61 Nije dozvoljeno
neprijatelja spaliti na lomai, niti ga na neki drugi nain
muiti vatrom.
2.

Zatita ranjenika

Ne smijete napadati ranjene osobe!, naredio je

Allahov Poslanik, a.s., i na taj nain zatitio ranjene
neprijateljske vojnike koji ne uestvuju u borbi.

61

Ebu Davud

76

3.

Zatvorenici se ne smiju ubijati

Ni jedan zatvorenik ne smije biti ubijen!,62 jasno i

nedvosmisleno je naredio Allahov Poslanik, a.s.
4.

Vezan zatvorenik ne smije biti ubijen

U jednom predanju se navodi da je Allahov Poslanik,

a.s., zabranio da se vezane osobe i osobe u zatoenitvu
ubijaju.
5. Zabrana pljake i unitavanja prirodnih resursa na
neprijateljskoj teritoriji
Muslimani su dobili jasne instrukcije od Allahovog
Poslanika, a.s., da kad krenu u ratni pohod ne smiju
pljakati, pustoiti, unitavati stambena podruja i prisvajati
tuu imovinu, osim imovine neprijateljskih vojnika. Sve to
spomenuto je u hadisu: Allahov Poslanik, a.s, zabranio je

62

Bez provedenog zakonitog sudskog postupka.

77

vjernicima pljakanje i otimanje imovine!63 Takoer je

kazao: Opljakana imovina nije zakonita kao to ni leina
nije dozvoljena.64 Hazreti Ebu Bekr, r.a., imao je obiaj da
vojnicima prije nego to krenu u ratni pohod kae: Ne
unitavajte sela i gradove, niti obraena polja i vrtove, i ne
ubijajte stoku! Na ratni plijen ostvaren na bojnom polju
odnose se drugaija pravila. U dozvoljeni ratni plijen
spadaju: bogatstvo, opskrba, ratna oprema i oruje
zarobljeno na bojnom polju, u vojnim logorima i u
komandnim sreditima neprijateljske vojske.
6.
Muslimanima

Svetost imovine

nije

dozvoljeno

uzimati

nita

od

stanovnitva na osvojenoj teritoriji, a da to ne plate. Kad se

za vrijeme ratnih sukoba desi da muslimanska vojska
zauzme neprijateljsku teritoriju i utabori se na njoj, ni tada
vojsci nije dozvoljeno koristiti materijalna sredstva mjesnog
stanovnitva bez doputenja. Ako vojnicima neto treba od
63
64

El-Buhari i Ebu Davud.

Ebu Davud.

78

lokalnog stanovnita duni su to kupiti ili dobiti na poklon.

Hazreti Ebu Bekr, r.a., naredio je vojnicima da na
neprijateljskoj teritoriji ne smiju uzimati ak ni mlijeko bez
odobrenja vlasnika.
7.

Svetost mrtvog tijela

Islam sljedbenicima zabranjuje poniavanje i sakaenje

mrtvog tijela neprijateljskih vojnik, kao to su to inili ljudi
u Arabiji prije islama. El-Buhari navodi hadis: Allahov
Poslanik, a.s., zabranio nam je kasapljenje mrtvih tijela
naih neprijatelja. Izrazito je pouana situacija u kojoj je
izdata gornja zapovijest. U bici na Uhudu neprijateljski
vojnici su kasapili tijela ubijenih muslimana. Odsjecali su im
dijelove tijela i stavljali ih sebi oko vrata kao ratni trofej.
Posebno su se iivljavali na tijelu hazreti Hamze, amide
Boijeg Poslanika, a.s., iji su stomak otvorili, a zatim mu
izvadili jetru koju je onako krvavu grizla Hinda, ena Ebu
Sufijana, voe neprijateljske vojske. Muslimani su, prirodno,
bili bijesni vidjevi tako uasan prizor. Meutim, Allahov
Poslanik, a.s., je zatraio od svojih sljedbenika da ne ine
79

sline stvari s tijelima ubijenih neprijateljskih vojnika. Ovaj

uzvieni primjer dovoljan je pokazatelj svim razumnim
ljudima osloboenim od predrasuda i pristranosti, da je islam
istinska religija od Boga, Gospodara svemira. Da su ljudske
emocije i na kakav nain uticale na propise islama Allahov
Poslanik, a.s., bi sigurno gledajui uasan prizor kasapljenja
voljenog amide naredio muslimanima da i oni s
neprijateljskim vojnicima ine isto. Ali nije.
8.

Vraanje leeva neprijateljskih vojnika

U bici na Hendeku uveni i hrabri neprijateljski ratnik je

ubijen, a tijelo mu je palo u jarak koji su muslimani iskopali
s ciljem odbrane Medine. Njegovi suborci poslali su
Allahovom Poslaniku, a.s., glasnika nudei 10 000 zlatnika
za mrtvo tijelo svog junaka. Vjerovjesnik, a.s., im je
odgovorio: Ja ne prodajem leeve. Moete uzeti tijelo svoga
mrtvog druga!

80

9.

Zabrana krenja ugovora

Islam strogo zabranjuje vjerolomstvo i izdaju. Kad bi

slao ratnike u neki od vojnih pohoda Allahov Poslanik, a.s.,
bi im izmeu ostalog nareivao: Nemojte kriti ugovore!
Kroz cijeli Kuran i brojne hadise Allahovog Poslanika, a.s.,
provlai se pravilo: ako neprijatelj kri ugovor, to je njegov
izbor, ali vjernik nikada ne smije kriti svoje obeanje.
Nakon potpisivanja Ugovora na Hudejbiji Ebu Dendel, sin
Suhejla, idolopoklonikog izaslanika koji je u ime Mekenlija
potpisao Ugovor, primio je islam i zaelio da ostane kod
muslimana. Njegov otac je otiao kod muslimana i rekao da
je Ebu Dendel primio islam nakon potpisivanja Ugovora, a
zatim je traio od Allahovog Poslanika, a.s., da mu vrati
sina. Kad su Ebu Dendela okovanog i krvavog poveli ka
logoru idolopoklonika on je molio muslimane da ga ne
predaju, jer je znao da e biti muen zbog toga to je preao
na islam. Meutim, Allahov Poslanik, a.s., mu je rekao:
Poto je mirovni ugovor potpisan65, mi ti ne moemo
pomoi. Vrati se sa svojim ocem. Allah, d.., e ti pruiti
65

Jedna od stavki Ugovora bila je da su muslimani duni vratiti svakog

prebjega nazad u Meku.

81

drugu priliku da rijei svoj sluaj. Cijela muslimanska

vojska bila je duboko dirnuta i uznemirena zbog Ebu
Dendela. Mnogi od njih su bili ganuti do suza. No, kada je
Allahov Poslanik, a..s, rekao: Mi ne krimo ugovor, niko
od ashaba nije priao da bi pomogao nesretnom zatvoreniku.
To je nenadmaan primjer potivanja ugovora od strane
muslimana.
10. Objava rata
Uzvieni Allah, d.., u Kuranu kae: im
primijeti vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako
otkai ugovor - Allah uistinu ne voli vjerolomnike.66 Ovim
ajetom

muslimanima

je

zabranjeno

pokretanje

ratne

mainerije protiv neprijatelja bez objave rata, osim, naravno,

ako je protivnik prvi otpoeo rat. Inae, Kuran jasno nalae
vjernicima da svojim neprijateljima trebaju najaviti,

ako

izmeu njih ne postoji nikakav mirovni sporazum, da je rat

na pomolu. U dananje vrijeme meunarodni zakon
takoer propisuje da nikakve vojne aktivnosti ne smiju biti
66

Kuran, El-Enfal, 58.

82

pokrenute protiv neprijatelja dok se ne objavi rat. Meutim,

poto su ljudi donijeli taj zakon, oni ga kre kad god im je to
prikladno.

druge

strane, muslimanima

je zakone

uspostavio Svemogui Allah, d.., i oni ih se moraju

pridravati.

83

ZAKLJUAK
Ovo su ukratko prava koja je islam priznao prije 1400
godina.

Za

sve

muslimane

svijeta

to

su

sveta,

neprikosnovena i nepovrediva pravila. Spoznaja kako

savremeno drutvo jo uvijek nije u stanju proizvesti
pravednije zakone od ovih, uistinu, jaa vjeru i unosi radost
u srca svih muslimana. Meutim, iako muslimani imaju u
svom

posjedu

tako

savreno,

sjajno

izvanredno

zakonodavstvo, jo uvijek se osvru ka zapadnim liderima,

premda ovi ne mogu ni sanjati o postizanju sline
pravednosti i istine. Jo je bolnija injenica da irom
islamskog svijeta postoje vladari, deklarativno muslimani, a
osnovni principi njihove vladavine uspostavljeni su na
neposlunosti i nepokornosti Allahu, d.., i Njegovom
Poslaniku, a.s. Neka Allah, d.., ima milosti prema njima i
neka ih uputi na Pravi put.

84

Dodatak:

OPA POVELJA O LJUDSKIM PRAVIMA U

ISLAMU
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Ovo je deklaracija svima ljudima i putokaz i pouka onima
koji se Allaha boje.
(Kur'an, Ali Imran, 138.)

85

86

Predgovor
Islam je ovjeanstvu prije etrnaest stoljea darovao
idealan skup ljudskih prava iji je cilj zatita asti i
dostojanstva, te eliminacija eksploatacije, ugnjetavanja i
nepravde meu ljudima. Ljudska prava u islama duboko su
ukorijenjena u vjeri da je Allah, i samo Allah, Darovatalj
zakona i Izvor svih ljudskih prava.
Usljed svog boanskog porijekla, nikakav vlastodrac,
dravna vlada ili neki drugi autoritet ih ne moe ograniiti i
opozvati, niti ih se ko moe odrei. Ljudska prava u islamu
sastavni su dio ukupnog islamskog prava i obaveza je svih
muslimanskih

vlada

drutvenih

struktura

da

ih

implementiraju u slovu i duhu onako kako su unutar zakona

pozicionirani.
alosno je da su ljudska prava ugroena u mnogim
zemljama ukljuujui i neke od muslimanskih drava. Takvi
prekraji izazivaju ozbiljnu zabrinutost i iskreno se nadam da
e ova Deklaracija o ljudskim pravima biti snaan poticaj
muslimanima da odluno, vrsto i hrabro brane od Boga
garantovana prava.
87

Ova Deklaracija o ljudskim pravima je drugi temeljni

dokument koji je proglasilo Islamsko vijee povodom
petnaest stoljea islamske ere. Prvi dokument je Islamska
deklaracija

objavljena

na

Meunarodnoj

konferenciji

posveenoj Allahovom poslaniku, Muhammedu, a.s., i

njegovoj poruci, odranoj u Londonu od 12. do 15. aprila
1980. godine.
Univerzalna islamska deklaracija o ljudskim pravima
utemeljena je na Kur'anu i Sunnetu. Sastavili su je eminentni
muslimanski uenjaci, pravnici i predstavnici islamskih
pokreta. Neka Bog nagradi njihov trud i vodi nas Ispravim
putem.
Pariz, 21. zul-kade, 1401. godine
19. septembar 1981. godine.
Salem Azzam, generalni sekretar

88

O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene

stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se
upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie
boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita.
(Kur'an, El-Hudurat, 13.)
Preambula
Budui da prastara ljudska tenja za pravednim svjetskim
poretkom u kojem ljudi mogu ivjeti, napredovati i razvijati
se

okruenju

iskoritavanja

osloboenom
siromatva,

od

straha,

velikoj

mjeri

tlaenja,
ostaje

neispunjena.
Budui da je Boije milosre ovjeanstvu u vidu iznimno
bogatih ekonomskih resursa izgubljeno, ili je nepoteno i
nepravedno uskraeno od stanovnika Zemlje.
Budui da je Uzvieni Allah ljudima kroz Svoje objave:
Kur'an i Sunnet Poslanika, a.s.,

podario trajni pravni i

moralni okvir unutar kojeg se formiraju i reguliraju

institucije i meuljudski odnosi.

89

Budui da su ljudska prava od Boga priznata s ciljem zatite

dostojanstva

asti

ovjeanstva,

te

iskorjenjivanja

ugnjetavanja i nepravde;
Budui da se ova prava, s obzirom na njihov boanski izvor
i odobravanje, ne mogu ograniiti, ukinuti i zanemariti od
strane vlasti, dravnih skuptin ili drugih institucija, niti se
mogu odbaciti ili otuiti.
Stoga smo mi, muslimani koji vjeruju:
a)

Boga,

Milostivog,

Samilosnog,

Stvoritelja,

Uzdravatelja, Uzvienog, Jedinog Vodia ljudskom rodu i

Izvoru svih zakona;
b) u namjesnitvo (hilafet) ovjeka stvorenog da ispuni
Boiju volju na Zemlji;
c)

u mudrost Boije upute objavljene preko Boijih

poslanika, a.s., ija je misija dosegla vrhunac s posljednjom

Boijom porukom koju je cijelom ovjeanstvu prenio
Poslanik Muhammed, a.s.;
d) da racionalnost sama po sebi, bez svjetla Boije objave
ne moe biti siguran vodi ovjeanstvu, niti moe osigurati
duhovnu hranu ljudskoj dui, a znajui da uenje islama
predstavlja sr Boije upute u njenom konanom i
90

savrenom obliku, osjeaju obavezu podsjetiti ovjeka na

njegov, od Boga darovani, visoki status i dostojanstvo;
e)

u pozivanje svih ljudi poruci islama;

f)

da, prema uvjetima iskonskog Ugovora s Bogom, nae

dunosti i obaveze imaju prednost nad pravima; da je svako

od nas duan iriti uenje islama rjeju, djelom, i, naravno,
svim mudrim metodama, te da ih uini djelotvornim ne samo
u naim pojedinanim ivotima, ve i u drutvu oko nas;
g) u nau obavezu da uspostavimo islamski poredak:
1) u kojem sva ljudska bia trebaju biti jednaka i niko
nee uivati povlastice, niti e biti diskriminiran zbog rase,
boje koe, spola, porijekla ili jezika;
2) u kojem se sva ljudska bia raaju slobodna;
3) u kojem su ropstvo i prisilni rad nepoeljni;
4) unutar kojeg e biti stvoreni uvjeti za zatitu
institucije porodice kao temelja drutvenog ivota;
5) u kojem su vladari i obini graani jednaki pred
zakonom;
6) u kojem se poslunost odnosi samo na naredbe koje
su u skladu sa zakonom;

91

7) u kojem se sva svjetska mo ima smatrati svetim

zalogom koji e se koristiti u granicama i na nain propisan
zakonom vodei rauna o zakonskim prioritetima;
8) u kojem e se svi ekonomski resursi tretirati kao
Boiji blagoslovi darovani ovjeanstvu da budu koriteni u
skladu s pravilima i vrijednostima navedenim u Kur'anu i
Sunnetu;
9) u kojem se javni poslovi utvruju i provode nakon
dogovora (ura) vjernika kvalificiranih da uestvuju u
raspravi, iji dogovor treba biti u saglasnosti sa zakonom i
javnim dobrom;
10) u

kojem

svako

mora

preuzeti

obaveze

proporcionalno svojoj sposobnosti i bit e odgovoran pro

rata (u omjeru) svog djela;
11) u kojem e svako, u sluaju povrede njegovih
prv, biti osiguran odgovarajuim mjerama u skladu sa
zakonom;
12) u kojem niko ne smije biti lien prv garantovanih
zakonom, osim po sopstvenom izboru i dozvoljenom obimu;
13) u kojem svaki pojedinac ima pravo pokrenuti
pravni postupak protiv poinioca krivninog djela, protiv
92

drutva kao cjeline, ili protiv bilo kojeg lana drutvene

zajednice;
14) u kojem e se sve uiniti da se:
a) ovjeanstvo

osigura

od

bilo

kakve

vrste

izrabljivanja, nepravde i ugnjetavanja

b) svakom garantuje sigurnost, dostojanstven ivot i
sloboda u granicama zakona.
Ovime, kao robovi Boiji i lanovi univerzalnog
islamskog bratstva, na poetku petnaestog stoljea islamske
ere, potvrujemo nau predanost pridravanju sljedeih
nepovredivih i neotuivih ljudskih prava koja, po naem
ubjeenju, priznaje islam.

93

I Pravo na ivot
a) Ljudski ivot je svet i nepovrediv i potrebno je uiniti
sve da se zatiti. Posebno, niko ne smije biti ozlijeen ili
ubijen, osim po slovu zakona.67
b) Ba kao i za vrijeme ivota, ovjekovo tijelo je sveto
i nepovredivo i nakon smrti. Vjernici su duni osigurati da se
s tijelom mrtve osobe postupa na prikladan i dostojanstven
nain.68
II Pravo na slobodu
a) ovjek se raa slobodan. Nikakve aktivnosti protiv
ovog prava ne smiju biti poduzete, osim u okviru zakonitog
procesa i postupka.69
67

Kur'an: Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji
na Zemlji nered ne ini kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude
uzrok da se neiji ivot sauva - kao da je svim ljudima ivot sauvao.
El-Maida, 32.
68
Hadis: Ne vrijeajte umrle, jer su oni ve nali ono to su sebi
pripremili. El-Buhari.
69
Hadis: Svako dijete se raa po svojoj prirodi (fitr). El-Buhari i
Muslim; Izreka hazreti Omera, r.a: Odakle vam pravo da od ljudi
pravite robove kada su ih njihove majke rodile slobodnim?!

94

b) Svaki pojedinac i narod imaju neotuivo pravo na

slobodu u svim njenim oblicima: fiziku, kulturnu,
ekonomsku i politiku; svim raspoloivim sredstvima trebaju
se boriti protiv bilo kakve povrede i ukidanja tog prava;
potlaeni pojedinci i narodi imaju legitimno pravo traiti
podrku drugih pojedinaca i naroda u borbi za slobodu.70
III Pravo na jednakost i zabrana diskriminacije
a) Sve osobe jednake su pred zakonom i imaju pravo na
jednaku pravnu zatitu.71
b) Sve osobe imaju pravo na jednaku plau za isti
posao.72

70

Kur'an: Nee odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za

pretrpljenu nepravdu. Es-Sedda, 41.; Kur'an: One koji e, ako im
damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji e
traiti da se ine dobra djela, a odvraati od nevaljalih. El-Had, 41.
71
Hadis: O ljudi, va Gospodar je Jedan i va otac Adem je jedan. Nema
prednost Arap nad ne-Arapom ili ne-Arap nad Arapom, ili crveni nad
crnim ili crni nad crvenim osim po bogobojaznosti." Imami Ahmed;
Izreka hazreti Ebu Bekra: Najslabiji meu vama kod mene je najjai
kada se radi o zatiti njegovih prava, a najsilniji meu vama kod mene je
najslabiji kada se radi o zatiti tueg prava protiv njega.
72
Kuran: On vam je Zemlju pogodnom uinio, pa hodajte predjelima
njezinim i hranite se onim to vam On daje. El-Mulk,

95

c) Ni jednoj osobi ne smije se uskratiti pravo na rad; ne

smije biti diskriminirana na bilo koji nain, ne smije biti
izloena riziku usljed svojih vjerskih ubjeenja, boje koe,
rase, porijekla, spola i jezika.73
IV Pravo na pravednost
a) Svako ima pravo da se s njim postupa u skladu sa
zakonom, i to iskljuivo u skladu sa zakonom.74
b) Svaki pojedinac ne samo da ima pravo, ve i obavezu
da protestira protiv nepravde; da pribjegne bilo kakvom
pravnom sredstvu kako bi zatitio svoje neopravdano
dokinuto pravo; da se brani od optubi podignutih protiv
njega; i da dobije poteno suenje pred nezavisnim sudom u
sporu s javnim dunosnicima ili nekim drugim osobama.75
73

Kuran: On vam je Zemlju pogodnom uinio, pa hodajte predjelima

njezinim i hranite se onim to vam On daje. El-Mulk, 15.; Kuran:
Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjee ga, a onaj ko bude
uradio koliko trun zla - vidjee ga. Ez-Zilzal, 7-8.)
74
Kuran: A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i
Poslaniku. En-Nisa, 59.; Kuran: I sudi im prema onome to Allah
objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim. El-Maide, 49.
75
Kuran: Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to moe samo onaj
kome je uinjena nepravda. En-Nisa, 148.; Hadis: Imam je tit iza
kojeg se bori i za koji se zaklanja. El-Buhari i Muslim.)

96

c) Pravo je i dunost svakog ovjeka da brani prava

druge osobe ili drutvene zajednice u cjelini.76
d) Niko ne smije biti diskriminiran zbog zalaganja za
lina i javna prava.77
e) Pravo je i dunost svakog muslimana da odbije
nareenje koje je u suprotnosti sa zakonom, bez obzira od
koga to nareenje dolo.78
V Pravo na fer i pravino suenje
a) Niko ne smije biti proglaen krivim za neko kazneno
djelo i biti izloen kazni, osim nakon dokazane krivice na
nezavisnom sudu.79

76

Hadis: Da vas obavjestim o tome ko je najbolji svjedok? To je onaj

koji svoje svjedoenje izloi prije nego to se to od njega zatrai.
Muslim, Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai.
77
Hadis: Kada se pred tobom budu parniila dva ovjeka, ne presuuj u
korist jednog dok ne saslua drugog. Tad e znati kako e presuditi.
Ebu Davud i Et-Tirmizi.
78
Hadis: Nema poslunosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju. ElBuhari, Muslim, Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai.
79
Hadis: Svim e mojim sljedbenicima biti oproteno, osim onima koji
javno grijee. El-Buhari.

97

b) Niko ne moe biti proglaen krivim osim nakon fer i

pravinog suenja i nakon pruene prilike da se brani.80
c) Kazna treba da bude u skladu sa zakonu, razmjerno
teini krivinog djela i uz razmatranje okolnosti pod kojima
je krivino djelo uinjeno.81
d) Nikakvo djelo nee se smatrati kaznenim ako to nije
jasno naznaeno u zakonu.82
e) Odgovornost za kazneno djelo je individualna i ne
moe posredno biti proirena na lanove porodice, ili grupu
ljudi koji nisu, direktno ili indirektno, ukljueni u
izvravanje kaznenog djela.83

80

Kuran: A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo

poslali! El-Isra, 15.; Kuran: Nije grijeh ako neto nehotino
pogrijeite, grijeh je ako to namjerno uinite. El-Ahzab, 5.
81
Kuran: O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu
vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne uinite, pa da
se zbog onoga to ste uinili pokajete. El-Hudurat, 6.; Kuran: A
pretpostavka istini ba nimalo ne koristi. En-Nedm, 28.
82
Kuran: To su Allahovi propisi, pa ih ne krite! El-Bekare, 229.;
Hadis: Sprijeite izvravanje kaznene odredbe nad muslimanima koliko
god moete. Ako mu moete nai opravdan razlog za neki prekraj,
ostavite ga na miru. El-Bejheki i El-Hakim.
83
Kur'an: A niko nee odgovarati za prekraje drugog. El-Isra, 15.;
Kur'an: Svaki ovjek je odgovoran za ono to sam ini. Et-Tur, 21.;
Kur'an: 'Sauvaj Boe,' - ree 'da uzmem (kaznim) nekog drugog do
onoga u koga smo na predmet nali! Tada bismo zaista bili
nepravedni!' Jusuf, 79.

98

VI Pravo na zatitu od zloupotrebe vlasti

Svako ima pravo da bude zatien od uznemiravanja
slubenih dravnih organa. Graanin nikome nije duan
polagati raune ni za to, osim ako je podignuta optunica
protiv njega, ili se nae u situaciji u kojoj mora odgovarati
na pitanja kako bi opovrgao sumnje u svoju umjeanost u
krivino djelo.84
VII Pravo na zatitu od muenja
Niko ne smije biti podrvrgnut fizikom ili psihikom
muenju, omalovaavanju, prijetnjama kaznom njemu, ili
osobama s kojima je povezan, ili koje su mu drage, niti smije
biti prisiljavan da prizna zloin, ili da pristane na neto to e
ugroziti njegove interese.85

84

Kur'an: A oni koji vjernike i vjernice vrijeaju, a oni to ne zasluuju,

tovare na sebe klevetu i pravi grijeh. El-Ahzab, 58.
85
Hadis: Allah e muiti one koji na ovom svijetu budu muili ljude. ElBuhari, Muslim, Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai.

99

VIII Pravo na zatitu asti i ugleda

Svako ima pravo na zatitu ugleda i asti od kleveta,
neosnovanih optubi, omalovaavanja i ucjena.86
IX Pravo na azil
a) Prognana i potlaena osoba ima pravo traiti utoite
i azil. Ovo pravo garantovano je svakom ljudskom biu bez
obzira na rasu, vjeru, boju koe i spol.87
b) Mesdidul-haram u Meki je utoite za sve
muslimane.88

86

Hadis: Uistinu, vai ivoti, vaa imovina i vaa ast su nepovredivi.

El-Buhari.; Kur'an: I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni
druge! El-Hudurat, 12.; Kur'an: I ne omalovaavajte jedni druge i ne
zovite jedni druge pogrdnim nadimcima! El-Hudurat, 11.
87
Kur'an: Ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da
bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za
njega. Et-Tevba, 6.
88
Kur'an: A onaj ko ue u Mesdidul-haram siguran je.Ali Imran, 97.;
Kur'an: I uinili smo Hram utoitem i sigurnim mjestom ljudima.
El-Bekare, 125.; Kur'an: Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i oisti ovaj
Hram Moj za one koji e ga obilaziti, koji e tu u blizini njegovoj
stanovati, i koji e molitvu obavljati. El-Had, 25.

100

X Prava manjina
a) Kur'anski princip Nema prisile u vjeru, odreuje
vjerska prava nemuslimanskih manjina.89
b) U muslimanskim dravama pripadnici religijskih
manjina imaju pravo birati da li e im se, u pogledu njihovih
liih i porodinih stvari, suditi po islamskom, ili po nekom
drugom zakonu. 90
XI Pravo i obaveza sudjelovanja u upravljanju i
rukovoenju javnim poslovima
a) Svako ima pravo u skladu sa zakonom obnaati javne
dunosti.91

89

Kur'an: U vjeru nema prisiljavanja! El-Bekare, 256.

Kur'an: Ako ti dou, ti im presudi ili se okreni od njih; ako se
okrene od njih, oni ti ne mogu nimalo nauditi. A ako im bude sudio,
sudi im pravo jer Allah voli pravedne. El-Maide, 42.; Kur'an: A otkud
da oni trae od tebe da im sudi kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi
propisi? El-Maide, 43.;
91
Kur'an: I oni se o poslovima svojim dogovaraju. E-ura, 38.; Hadis:
Krv svakog muslimana je jednaka. ak i najslabiji meu njima moe
garantovati za drugog. Ahmed.
90

101

b) Dogovaranje (ura) predstavlja temeljnu instituciju

administrativnog odnosa izmeu dravne vlasti i naroda. U
skladu s tim, narod ima pravo birati vlast ili je ukloniti.92
XII Pravo na slobodu vjerovanja, miljenja i govora
a) Svako ima pravo izraavati svoje stavove i uvjerenja
sve dok je to u okvirima zakona. Meutim, niko nema pravo
iriti neistine i lai koje ugroavaju javno dostojanstvo, niti
ima pravo aluzivnim govorom klevetati druge osobe i
vrijeati ih.93
b) Traganje za znanjem i istinom nije samo pravo, ve i
obaveza svakog muslimana.94

92

Izreka Ebu Bekra: O ljudi, izabran sam da vas vodim, iako nisam
najbolji od vas, pa ako budem postupao ispravno, vi me pomozite, a ako
budem grijeio, vi me u tome sprijeite.
93
Kur'an: Ako se licemjeri i oni ija su srca bolesna i oni koji po
Medini ire lai - ne okanu toga, Mi emo ti vlast nad njima prepustiti i
oni e samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati - prokleti neka
su! El-Ahzab, 60-61.
94
Kur'an: Reci: 'Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno
prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite
da drug va nije lud.' Saba, 47.

102

c) Pravo je i dunost svakog muslimana da protestira i

bori se (u okviru zakona) protiv ugnjetavanja, ak i ako to
ukljuuje osporavanje odluka najviih dravnih autoriteta.95
d) Ne smije, u okviru zakona, biti nikakve cenzure i
zabrane irenja informacija pod uvjetom da to ne ugroava
sigurnost drutva i drave.96
e) Niko se ne smije prezreno odnositi i ismijavati
vjerska

uvjerenja

drugih,

niti

smije

inicirati

javno

neprijateljstvo protiv njih. Potivanje vjerskih osjeaja

drugih i drugaijih je obaveza svih muslimana.97
XIII Pravo na slobodan izbor religije
Svako ima pravo na slobodu svijesti i obredoslovlja u
skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima.98

95

Hadis: Jedan od najuzvienijih vidova borbe na Allahovom putu jeste

kazati istinu pred vladarom tiraninom. Et-Tirmizi i En-Nesai.
96
Kur'an: Kada saznaju za neto vano, a tie se sigurnosti ili
opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili
predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono to ele saznati. En-Nisa,
83.
97
Kur'an: Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi
i oni nepravedno i ne mislei ta govore Allaha grdili. El-Enam, 108.
98
Kur'an: Vama vaa, a meni moja vjera. El-Kafirun, 6.

103

XIV Pravo na slobodu udruivanja

a) Svako ima pravo da pojedinano ili zajedniki
uestvuje u vjerskom, drutvenom, kulturnom i politikom
ivotu svoje zajednice i da osniva institucije i agencije u cilju
promicanja dobra i sprjeavanja zla.99
b) Svako ima pravo zalagati se za osnivanje ustanova
gdje bi mu uivanje prava bilo omogueno. Openito,
drutvena zajednica je duna ispuniti sve potrebne uvjete
kako bi njeni lanovi mogli potpuno razvijati svoju
osobnost.100
XV Privredni poredak i razvoj
a) U privrednim djelatnostima sve osobe imaju pravo u
potpunosti koristiti prirodne resurse. To je od Boga darovana
blagodat ovjeanstvu u cjelini.101
99

Kur'an: Reci: 'Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui jasne

dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi.' Jusuf, 108.
100
Kur'an: Pomaite se u dobroinstvu i estitosti, a nemojte se
pomagati u grijehu i neprijateljstvu. El-Maide, 2.
101
Kur'an: I daje vam da se koristite onim to je na nebesima i onim to
je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji
razmiljaju. El-Dasije, 13.

104

b) Svi ljudi imaju pravo zaraivati za ivot u skladu sa

zakonom.102
c) Svako ima pravo da posjeduje imovinu samostalno ili
u saradnji s drugim ljudima.103
d) Dravno vlasnitvo nad odreenim resursima u
javnom interesu je legitimno.104
e) Siromani imaju udjel u imovini bogatih odreen
zekatom koji se naplauje i prikuplja prema zakonu.105
f) Sva sredstva za proizvodnju koriste se u interesu
zajednice u cjelini i ne smiju se zanemariti i zloupotrijebiti.106
g) U cilju promovisanja uravnoteenog privrednog
razvoja i zatite drutva od izrabljivanja, islamski zakon
zabranjuje monopol, neracionalnu ograniavajuu trgovaku

102

Kur'an: Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne

hrani. Hud, 6.; Kur'an: On vam je Zemlju pogodnom uinio, pa
hodajte predjelima njezinim i hranite se onim to On daje. El-Mulk,
15.
103
Kur'an: I On daje bogatstvo i mo da stjeu. En-Nedm, 48.
104
Kur'an: Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku
Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i blinjim
njegovim, i siroadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima - da ne bi
prelazilo iz ruke u ruku bogataa vaih. El-Har, 7.
105
Kur'an: I oni u ijim imecima bude odreen dio za onoga koji prosi i
za onoga koji ne prosi. El-Mearid, 24-25.
106
Kur'an: Pomaite se u dobroinstvu i estitosti, a nemojte se
pomagati u grijehu i neprijateljstvu. El-Maide, 2.

105

praksu, kamatu, prisilu prilikom sklapanja ugovora i

objavljivanje obmanjujuih reklama.107
h) Sve privredne djelatnosti su doputene pod uslovom
da nisu tetne za interese drutvene zajednice i da ne kre
islamske propise i vrijednosti.108
XVI Pravo na zatitu imovine
Niija imovina ne smije se oduzeti, osim u javnom
interesu uz plaanje pravedne i odgovarajue nadoknade.109

107

Hadis: Ko nas vara nije od nas. Muslim.; Kur'an: Teko onima koji
pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih
kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar - zakidaju. ElMutaffifin, 1-3.; Hadis: Monopoliziranjem se bavi samo grijenik.
Muslim.; Kur'an: A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.
El-Bekare, 275.; Hadis: Kupoprodavci imaju pravo izbora (da prihvate
ili ne prihvate kupoprodaju) dok se ne rastave, pa ako su bili iskreni i
medusobno sve razjasnili, bit e obojici napredak (bereket) njihovoj
kupoprodaji, a ako su to jedan drugom ukrali i slagali, umanjit e im se
napedak (bereket) u njihovoj kupoprodaji. El-Buhari i Muslim.
108
Kur'an: Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i
grijehe, i neopravdano nasilje.' El-'Araf, 33.
109
Kur'an: Ne prisvajajte imovinu jedan drugoga na nepoten nain!
El-Bekare, 188.; Hadis: Ko nepravedno prisvoji koliko jedan pedalj
zemlje, bie mu stavljena oma oko vrata od sedam Zemalja (na Sudnjem
danu). El-Buhari i Muslim.; Hadis: Onaj izmeu vas kome povjerimo
neki posao pa on utaji koliko jednu iglu ili neto vee od toga, doi e na
Sudnji dan nosei to. Muslim.

106

XVII Status i dostojanstvo radnika

Islam potuje rad i radnika i nareuje muslimanima da
se prema radnicima ne odnose samo pravedno, ve i
velikoduno. Zaraena plaa radniku treba biti isplaena
odmah i radnik ima pravo na slobodno vrijeme za odmor i
razonodu.110
XVIII Pravo na socijalnu sigurnost
Svako

ima

pravo

na

hranu,

sklonite,

odjeu,

obrazovanje i zdravstvenu zatitu u skladu s mogunostima

zajednice. Ova drutvena obaveza posebno se odnosi na one
koji se ne mogu brinuti o sebi zbog privremenog ili trajnog
invaliditeta.111

110

Kur'an: I reci : 'Radite!' Et-Tevbe, 105.; Hadis: Allah voli kad

ovjek radi neki posao da ga radi vjeto i struno. El-Bejheki.; hadis:
Isplatite radniku njegovu plau (nadnicu) prije nego mu se znoj na elu
osui. Ibn Made.; Kur'an: Svi e biti posebno nagraeni prema tome
kako su radili. El-Ahkaf, 19.; Hadis: Allah voli vjernika zanatliju. EtTaberani;
111
Hadis: Ko obie bolesnika pozove ga melek s neba: Uinio si divno
djelo, a divan je i tvoj hod. Pripremio si sebi mjesto u Dennetu. Ibn
Made.

107

XIX Pravo na osnivanje porodice i slina pitanja

a) Svako ima pravo da stupi u brak osnuje porodicu i
odgaja djecu u skladu sa svojom religijom, tradicijom i
kulturom. Oba brana druga imaju prava i dunosti
propisane zakonom.112
b) Oba brana druga imaju pravo na potovanje i panju
jedno od drugog.113
c) Mu je duan izdravati svoju enu i djecu prema
svojim mogunostima.114
d) Svako dijete ima pravo na izdravanje i ispravno
odgajanje od strane svojih roditelja, pri emu se zabranjuje
da maloljetna djeca zarauju za ivot i da se optereuju

112

Kur'an: O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog

ovjeka stvara, a od njega je i drgu njegovu stvorio, i od njih dvoje
mnoge mukarce i ene rasijao. En-Nisa, 1; Hadis: Svi ste vi pastiri i
svi ste odgovorni za svoje stado. El-Buhari, Muslim, Ebu Davud, EtTirmizi i En-Nesai.
113
Kur'an: I jedan od dokaza njegovih je to to za vas, od vrste vae,
stvara ene da se uz njih smirite, i to izmeu vas uspostavlja ljubav i
samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmiljaju. Er-Rum, 21.
114
Kur'an: Neka imuan prema bogatstvu svome troi, a onaj koji je u
oskudici - prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne
zaduuje vie nego to mu je dao; Allah e, sigurno, poslije tegobe last
dati. Et-Talak, 7.

108

obavezama koje bi mogle zaustaviti ili nakoditi njihovom

prirodnom razvoju.115
e) Ako roditelji iz nekog razloga ne mognu to ispuniti,
drutvena zajednica je duna o javnom troku preuzeti tu
obavezu.116
f)

Svako ima pravo na materijalnu podrku, zatitu i

njegu unutar svoje porodice tokom djetinjstva, starosti ili

nesposobnosti. Roditelji imaju pravo na materijalnu podrku,
njegu i zatitu od svoje djece.117
g) Majka ima pravo na posebno potovanje, zatitu i
pomo unutar njene porodice i javnih organa drutvene
zajednice.118

115

Kur'an: Budi prema roditeljima paljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru

moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!' El-Isra,
24.
116
Hadis: Nema ni jednog vjernika a da mu ja nisam najprei meu
ljudima na dunjaluku i ahiretu. Ako neki vjernik ostavi iza sebe imetak,
neka ga naslijede njegovi nasljednici. A ako iza sebe ostavi dug ili
eljad, neka dou nasljednici kod mene, ja sam mu zatitnik. El-Buhari.
117
Hadis: Ono to je tvoje pripada i tvom ocu. Ebu Davud.
118
Hadis: Doao neki ovjek Allahovom Poslaniku i zapitao ga: 'Ko je
od ljudi najzasluniji da mu poklonim svoju panju i svoje prijateljstvo?'
'Tvoja majka', ree mu Allahov Poslanik. 'A ko je onda na redu?', zapita
ovjek. 'Majka', odgovori mu Vjerovjesnik. 'A ko onda?', ponovo e
ovjek. 'Tvoja majka, pa tvoj otac', odgovori Allahov Poslanik. ElBuhari i Muslim.

109

h) Unutar porodice mukarac i ena dijele dunosti

prema spolu, talentu i sklonosti, imajui u vidu zajednike
obaveze prema njihovom potomstvu i rodbini.119
i) Niko ne moe stupiti u brak protiv svoje volje, niti
zbog braka smije izgubiti pravnu sposobnost.120
XX Prava udanih ena
Svaka udana ena ima pravo:
a) Da stanuje u kui u kojoj stanuje njen mu.121
b) Da dobija materijalna sredstva potrebna za ivotni
standard koji nimalo ne zaostaje za suprugovim. U sluaju
razvoda braka, za vrijeme zakonskog roka ekanja (idet) da
dobije sredstva za ivot prema suprugovim mogunostima.
Ista primanja imat e i za djecu koju njeguje i uva, bez
119

Hadis: Neki ovjek je upitao: 'Boiji Poslanie koga trebam najvie

cijeniti i potovati?' On je odgovorio: 'Svoju majku, opet svoju majku,
opet svoju majku, onda svoga oca, pa rodbinu, pa rodbinu.' Ebu Davud
i Et-Tirmizi.
120
Hadis: Djevojka se ne moe udati dok se od nje ne dobije pristanak.
El-Buhari.
121
Kuran: Neka i vae supruge stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema
svojim mogunostima, i ne inite im tekoe zato da biste ih stijesnili.
Et-Talak, 6.

110

obzira na njeno finansijsko stanje, zaradu ili imovinu koju

eventualno posjeduje.122
c) Da uz razvod braka sudskim putem trai i dobije
sporazumni razvod braka u skladu sa odredbama zakona.123
d) Da naslijedi supruga, roditelje, djecu i druge srodnike
u skladu sa zakonom.124
e) na strogu povjerljivost informacija od svog mua, ili
biveg mua ako je razvedena, koje mogu tetiti njenim
interesima. Istu odgovornost ima i ena kada je u pitanju
njen trenutni ili bivi mu.125
122

Kuran: Mukarci vode brigu o enama zato to je Allah dao

prednost jednima nad drugima i zato to oni troe imetke svoje. EnNisa, 34.; Kur'an: Ako su trudne, dajte im izdravanje sve dok se ne
porode. Et-Talak, 6.; Kur'an: A ako vam djecu doje, onda im dajte
zasluenu nagradu sporazumjevi se meusobno na lijep nain. EtTalak, 6.
123
Kuran: Putanje ene moe biti dvaput, pa ih, ili velikoduno
zadrati ili im na lijep nain razvod dati. A vama nije doputeno
uzimati bilo ta od onoga to ste im darovali, osim ako se njih dvoje
plae da Allahove propise nee izvravati. A ako se bojite da njih dvoje
Allahove propise nee izvravati, onda im nije grehota da se ona
otkupi. To su Allahovi propisi, pa ih ne naruavajte! A oni koji
Allahove propise naruavaju, nepravedni su. El-Bekare, 229.
124
Kur'an: A suprugama pripada etvrtina onoga to vi ostavite, ako ne
budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima pripada osmina
onoga to ste ostavili, poto se izvri oporuka koju ste ostavili, ili
podmiri dug. En-Nisa, 12.
125
Kur'an: I ne zaboravite na meusobne vrijednosti, ta Allah zaista
vidi ta radite. El-Bekare, 237.

111

XXI Pravo na obrazovanje

a) Svako ima pravo na obrazovanje u skladu sa svojim
prirodnim sposobnostima.126
b) Svako ima pravo na slobodan izbor profesije i
karijere i priliku za puni razvoj svog talenta.127
XXII Pravo na privatnost
Svako ima pravo na zatitu svoje privatnosti.128

126

Kur'an: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da

roditeljima dobroinstvo inite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod
tebe starost doive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i
obraaj im se rijeima potovanja punim. Budi prema njima paljiv i
ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam
bio dijete, njegovali!' El-Isra, 23-24.
127
Hadis: Traenje znanja je obaveza svim muslimanima i
muslimankama. Ibn Made; Kur'an: A kada je Allah uzeo obavezu od
onih kojima je Knjiga data da e je sigurno ljudima objanjavati da
nee iz nje nita kriti, oni su je, poslije, za lea svoja bacili i neim to
malo vrijedi zamijenili; a kako je runo to to su u zamjenu dobili! Ali
Imran, 187.; Hadis: Neka prisutni poui odsutnog.; Hadis: Kome Bog
eli dobro poui ga razumijevanju vjere. El-Buhari i Muslim.
128
Kur'an: I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! ElHudurat, 12.; Hadis: O vi koji ste primili islam samo jezicima, a ne i
srcima ne ogovarajte muslimane i ne istraujte njihove mahane! Ko bude
istraivao tue mahane, Allah e istraiti njegove, a kome Allah istrai
mahane osramotit e ga makar bio i u vlastitoj kui. Ebu Davud.

112

XXIII Pravo na slobodu kretanja i stanovanja

a) S obzirom na injenicu da je svijet islama u stvari
zajednica muslimana (ummet islamijja), svi muslimani imaju
pravo slobodno ulaziti i izlaziti iz bilo koje muslimanske
drave.129
b) Niko ne smije biti prisiljen da napusti zemlju svog
prebivalita ili da proizvoljno, bez zakonske odredbe, bude
deportiran iz nje.130

129

Kur'an: On vam je Zemlju pogodnom uinio, pa hodajte predjelima

njezinim i koristite se onim to On daje. El-Mulk, 15.; Kur'an: Reci:
'Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su zavrili oni koji su
poslanike lanim smatrali!' El-Enam, 11.
130
Kur'an: Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci:
"Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i
odvraanje od Njegova puta i asnih mjesta i izgonjenje stanovnika
njegovih iz njih jo vei grijeh kod Allaha. El-Bekare, 217.

113

Objanjenje
1.

U gore navedenim ljudskim pravima, osim ako kontekst

ne predvia drugaije:
a) izraz osoba odnosi se na oba spola: muki i enski.
b) izraz zakon oznaava erijat, odnosno propise
izvedene iz Kur'ana, Sunneta i drugih izvora islamskog
prava.

2.

Svako ljudsko pravo objavljeno u ovoj Deklaraciji nosi i

odgovarajuu dunost.

3.

U ostvarivanju i uivanju gore navedenih ljudskih prava

svako e biti podvrgnut samo onim ogranienjima koja
zakon nalae u cilju priznavanja i potivanja prav i
slobod drugih i radi zadovoljavanja pravinih zahtjeva
morala,

drutvenog

poretka

opeg

blagostanja

zajednice (ummet).
Izvornik ove Deklaracije je na arapskom jeziku.

114

SADRAJ
Predgovor ............................................................................. 1
PRVO POGLAVLJE ........................................................... 5
POLITIKI SISTEM U ISLAMU ....................................... 5
Demokratija u islamu ........................................................... 8
Svrha islamske drave ........................................................ 10
Osnovna ljudska prava ....................................................... 12
Izvrna i zakonodavna vlast ............................................... 14
DRUGO POGLAVLJE ...................................................... 17
LJUDSKA PRAVA ZAPAD I ISLAM .......................... 17
Koncept ljudskih prava na zapadu ..................................... 17
Ljudska prava u islamu ...................................................... 19
TREE POGLAVLJE ....................................................... 23
OSNOVNA LJUDSKA PRAVA ....................................... 23
1. Pravo na ivot................................................................. 23
2. Pravo na siguranost i bezbjednost .................................. 25
3. Potivanje asti ena ...................................................... 27
4. Pravo na jednake uslove ivota ...................................... 29
5. Pravo na slobodu ............................................................ 30
6. Pravo na pravednost ....................................................... 35
7. Jednakost ljudskog roda ................................................. 36
115

8. Pravo na saradnju i na nesaradnju .................................. 39

ETVRTO POGLAVLJE.................................................. 41
GRAANSKA PRAVA U ISLAMSKOJ DRAVI ......... 41
1.

Sigurnost ivota i imovine .......................................... 41

2.

Zatita asti i dostojanstva .......................................... 43

3.

Svetost i sigurnost privatnog ivota ............................ 45

4.

Pravo na linu slobodu ................................................ 47

5.

Pravo na protest protiv tiranije.................................... 53

6.

Pravo na slobodu miljenja i izraavanja .................... 55

7.

Pravo na slobodu udruivanja ..................................... 57

8.

Pravo na slobodu savjesti i linog uvjerenja ............... 59

9.

Zatita vjerskih ubjeenja ........................................... 60

10. Zatita od neosnovanog i samovoljnog liavanja slobode

61
13. Vladari nisu iznad zakona ........................................... 65
14. Pravo na neprisiljavanje na zloin .............................. 68
PETO POGLAVLJE .......................................................... 73
PRAVA NEPRIJATELJA U RATU.................................. 73
Zakoni i obiaji rata u islamu ............................................. 74
Prava civila u ratu............................................................... 75
1.

Zabrana muenja i ubijanja vatrom ............................ 76

116

2.

Zatita ranjenika .......................................................... 76

3.

Zatvorenici se ne smiju ubijati .................................... 77

4.

Vezan zatvorenik ne smije biti ubijen......................... 77

5.

Zabrana pljake i unitavanja prirodnih resursa na

neprijateljskoj teritoriji ....................................................... 77

6.

Svetost imovine........................................................... 78

7.

Svetost mrtvog tijela ................................................... 79

8.

Vraanje leeva neprijateljskih vojnika ...................... 80

9.

Zabrana krenja ugovora ............................................. 81

10. Objava rata .................................................................. 82

ZAKLJUAK .................................................................... 84
DODATAK: ....................................................................... 85
Opa povelja o ljudskim pravima u islamu ........................ 85
SADRAJ ........................................................................ 115

117