Kako uspostaviti

Rije prevodioca

Hilafet

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je mir i spas na Njegovog posljednjeg Poslanika, njegovu asnu porodicu, ashabe i sve njegove iskrene sljedbenike. Knjiga koja je pred Vama prevod je sa njemakog jezika. Autor analizira dogaaje iz sire, istraujui Poslanikov put do osnivanja Islamske drave u Medini, te na osnovu toga ukazuje na metodu koju smo i mi duni slijediti pri ponovnoj uspostavi Islamske drave. Kopiranje je dozvoljeno (i poeljno), pod uslovom da se ne prave izmjene u tekstu. Eventualne komentare moete uputiti na sljedeu eMail adresu: SiriuS@gmx.at I na kraju, molim Allaha d.. da nagradi sve one koji su pomogli da ova knjiga ugleda svjetlost dana.

put ka uspostavljanju islamske drave

Esselamu alejkum we rahmetullah

Sadraj

Pogled na sumornu stvarnost Trenutna stvarnost u islamskom svijetu predstavlja nam se u jednom sumornom i tunom svjetlu. Duhovno propadanje naih naroda, privredna zaostalost zemalja islamskog svijeta uprkos bogatstvu u sirovinama svih vrsta, bijeda irokih drutvenih slojeva kao posljedica pogrene i nepravedne raspodjele dobara - sve ovo je nama muslimanima dobro poznato. S druge strane mnoge muslimanske zemlje nalaze se na prvom mjestu po broju politikih zatvorenika, koji su izloeni najteim fizikim i psihikim zlostavljanjima i iji tretman prevazilazi sve granice okrutnosti. Danas je islamski svijet podjeljen na vie od pedeset malih, politiki beznaajnih drava, koje su sa jedne strane meta imperijalistikog Zapada, dok sa druge strane napadaju jedna drugu, to ima za posljedicu smrt i progonstvo miliona muslimana. Poginuli u ovim sukobima predstavljaju se na obje strane kao ehidi koji su svoj ivot dali za stvar islama, iako su oni uglavnom bili instrumenti zapadne politike, zaloeni (esto i da toga sami nisu bili svjesni) za odbranu interesa velikih sila. Lista neuspjeha i nemoi koja je od poetka 20 vijeka obuhvatila sve pore javnog ivota u
2 3

Pogled na sumornu stvarnost Obaveza uspostavljanja islamske drave Put Poslanika (s) : I. Faza prikrivanja i intenzivnog poduavanja

II.A. Faza otvorenog ideolokog suprotstavljanja mekkanskoj javnosti II.B. Faza traenja zatite i podrke kod drugih plemena arapskog poluotoka do primanja druge zakletve na vjernost III. Uspostavljanje drave Zakljuak Literatura

islamskom svijetu, ovim se naalost ne zavrava, ali ona nije ni bila na cilj. Takoe neemo objanjavati ni faktore neznanja i pogrenog ponaanja muslimana, koji su tokom niza stoljea doveli do dekadencije i propasti islamskog svijeta. Cilj nam je prije svega da ukaemo na put iz ove bijede. Allah d.. je opisao ovaj put kroz Kuran i sunnet te nam njegovo slijeenje postavio kao dunost (farz). On vodi ka uspostavljanju islamske drave - Hilafeta, ije je propadanje, potpuni nestanak a zatim i ponovno uspostavljanje opisano u jednom od hadisa Muhammeda (s).1 Meutim, prije nego to preemo na sam opis tog puta, objasniemo zato je uspostavljanje drave u kojoj vladaju zakoni islama jedna od osnovnih islamskih dunosti. Mnogi muslimani danas teko prihvataju ideju jedne islamske drave koja bi jednog dana trebala da obuhvati itav islamski svijet, te da se proiri i izvan njegovih granica. Problem lei u tome da mi, dananji muslimani, nikad nismo ivjeli u okrilju jedne takve drave. S druge strane dobro smo upoznali samo zapadni kapitalistiki i demokratski
1

sistem. I dananje monarhije i diktature koje sreemo u islamskom svijetu uvezane su u taj isti kapitalistiki sistem. Osim toga zapadni imperijalizam uspio je uz pomo svojih vazala da za dugo vremena potisne ideju islamske drave iz glava muslimana, ta da je prikae kao okrutnu i tiransku vlast suprotnu duhu islama. Nema sumnje da Hilafet zadnjih par stoljea svoga postojanja nije bio onakav kako bi mi muslimani to eljeli, meutim ni raznoraznim opisima koji su se pojavili poslije njegovog nestanka ne treba poklanjati previe panje. Poznato je da je pisanje istorije samo jedan od instrumenata vladajueg sistema za blaenje prethodne vlasti. Ve vie od sedamdeset godina, tanije od 3. Marta 1924 godine, kada je Mustafa Kemal u Istanbulu ukinuo posljednje tragove Hilafeta, ivotare muslimani u otsutnosti jedne drave koja bi ih ujedinila, iako im, pravno gledano, nije dozvoljeno da provedu vie od dvije noi a da ne imenuju jednog halifu kao vou islamske drave. Ovo je tema naeg sljedeeg poglavlja.

(s) znai: Sallallahu alejhi we selem - neka je Allahov spas i mir na njega.

Obaveza uspostavljanja islamske drave Postoji veliki broj hadisa (izreka Allahovog poslanika (s)) u kojima se govori o islamskoj dravi i nunosti njenog postojanja, od kojih emo mi navesti samo neke. Poslanik (s) kae: Ko umre, bez da se nalazi pod okriljem zakletve, umire smru Dahilijeta! Zakletva (prisega) spomenuta u hadisu (na arapskom beja) pretstavlja zakletvu na vjernost koja je nuna da bi se neka osoba proglasila halifom (voom islamske drave) to je zakletvu na poslunost kojom je obavezan itav ummet sve dok halifa vlada po islamskim zakonima. Rije dahilijet (neznanje) u ovom kontekstu oznaava predislamsko doba. Navedeni hadis se odnosi na muslimane koji su izvravali ritualne islamske dunosti, ali su obavezu biranja i postavljanja halife, te davanja njemu prisege na vjernost svjesno ili nesvjesno zapostavljali. Dalje kae Allahov poslanik (s): Sinovi Izraela su bili rukovoeni od strane poslanika. Kad god bi
6

neki od njih umro slijedio bi drugi. Poslije mene, meutim, nee vie biti poslanika. Dolazie zato halife i oni e biti mnogobrojni. (Ashabi) rekoe: ta nam nareuje, o Boiji Poslanie? On (s) ree: Drite se vrsto zakletve prvoizabranom i dajte im njihova prava, jer e ih Allah pitati o onome ta im je u emanet povjerio! Takoe: Ko kod svog emira neto ne odobrava 2, neka se strpi, jer ko se od sultana (kao islamske vlasti) samo jedan pedalj odmakne a zatim umre, umire smru dahilijeta. Ovim se briga Poslanika (s) za ouvanje i jedinstvo Hilafeta ne zavrava; u jednom drugom hadisu itamo: Ko jednom imamu (vladaru islamske drave) poloi zakletvu na vjernost, dajui mu prisegu svojom rukom, treba da mu bude posluan. A onaj ko bi poslije doao da vladaru ospori vlast, neka bude ubijen. Takoe: Ukoliko bi dvojica halifa dobili zakletvu, pogubite onog koji se od njih dvojice posljednji pojavio. Ova dva hadisa obavezuju muslimane da se ak i oruja prihvate kako bi obezbijedili opstanak i jedinstvo islamske drave.
2

Ovdje se podrazumjeva da on svojom naredbom odnosno postupkom nije odstupio od islama.

I postupci ashaba nakon smrti Poslanika (s) nam pruaju dokaze o vanosti izbora halife u islamu. Neposredno poslije preseljenja Poslanika (s), jo prije njegove denaze, ashabi pristupaju biranju novog halife. Oni su dakle svi do jednog bili saglasni da je imenovanje njegovog (s) nasljednika u pitanjima dravnog upravljanja, tj. imenovanje novog vladara, vanije nego denaza umrloj osobi, a poznato je da je u islamu dunost umrlu osobu bez odugovlaenja sahraniti. Ashabi, meutim, odlau Poslanikovu denazu za dvije noi sve dok Ebu Bekr nije dobio zakletvu na vjernost koja ga je uinila prvim halifom muslimana. Ovaj jednoglasni postupak zove se idma us -Sahabe - koncenzus ashaba. On je pored Kurana i sunneta trei izvor islamskog prava (eriata), jer je do jedne takve saglasnosti moglo doi jedino u sluaju da je Poslanik (s) jo za svoga ivota ashabima u vezi toga dao odgovarajue upute (samo to te izjave nisu bile zapisane). Idma us-Sahabe je i dokaz za injenicu da muslimanima nije dozvoljeno da provedu vie od dvije noi bez vladara (halife). Prenosi se da je Omer ibn al-Hattab, drugi halifa, nakon to je bio smrtno ranjen dobio ovlatenje od muslimana da im
8

izabere odgovarajueg nasljednika. On je tada imenovao grupu od est osoba koji su izmeu sebe trebali da izaberu sljedeeg halifu. Za tu dunost ostavio im je dvije noi i tri dana roka, te je osim toga postavio pedeset naoruanih ljudi da se suprotstave eventualnoj opoziciji koja bi se nakon isteka roka protivila odluci veine. Drugim rijeima, ukoliko bi se veina od est kandidata nakon tri dana odluila za jednu osobu, a jedan od njih bio protiv toga, onda bi on bio pogubljen. U tom bi sluaju Omerova naredba predstavljala smrtnu kaznu nad jednim ili vie od estorice znamenitih ashaba i lanova savjetodavnog vijea. Preutno odobravanje od strane ashaba ukazuje na njihovu saglasnost po tom pitanju, koja sigurno mora imati izvor u odgovarajuoj naredbi Poslanika (s). Ukoliko se muslimani, meutim, iskreno potrude oko izbora novog halife i sve svoje snage usmjere u tom pravcu pa ipak, usljed objektivnih okolnosti, u tome u roku od dvije noi ne uspiju, to njihov trud skida sa njih grijeh zbog nepostojanja Hilafeta. Jer Poslanik (s) kae: Moj ummet je u sljedeim sluajevima osloboen od kazne: u sluaju greke, u sluaju zaborava i u onome na ta je prinuen. Oni, meutim, koji zanemare obavezu uspostavljanja islamske drave, od ega zavisi
9

primjena velikog dijela eriata - islamskog prava, odgovarae zbog toga na Sudnjem danu i snositi kaznu, kojom im Allah u Kuranu i sunnetu prijeti. Nunost uspostavljanja islamske drave proizilazi i iz obaveze primjene islamskog privrednog, drutvenog i kaznenog prava, jer se zakoni iz ovih oblasti mogu implementirati jedino u okviru jedne islamske drave. Osim toga, nareuje Kuranskom ajetu: nam se u sljedeem I sudi im prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i uvaj ih se da te ne odvrate od neega to ti Allah objavljuje. (5:49) Islamska nacija nije bila svjesna katastrofe koja ju je zadesila 1924 godine ukidanjem Hilafeta; nije bila svjesna da je time njen daljnji opstanak, u obliku jedne jedinstvene zajednice postao samo daleki san buduih generacija. Nasuprot tome su kolonijalne evropske sile, koje su neumorno radile na njegovom unitenju, a to im zbog ogromnog neznanja i zaostalosti muslimana i nije teko palo, bile potpuno svjesne vanosti ovog dogaaja. Tako britanski ministar vanjskih poslova Curzon, nakon potpisivanja sporazuma iz Lausanne 24. 7. 1923 izjavljuje: injenica je da je Turska poraena; ona vie ni u budunosti nee igrati neku bitniju ulogu, jer smo joj oduzeli njenu duhovnu snagu: Hilafet i islam! Dananje generacije muslimana postaju sve vie svjesne injenice o obavezi uspostavljanja islamske
11

O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vaim. (4:59) U ovom ajetu se ogleda obaveza postojanja halife kao vladara, jer Allah uzvieni ne grijei i ne bi naredio ljudima poslunost predstavniku koji ne postoji. Mnogobrojni kuranski ajeti nareuju muslimanima da u svim podrujima svog ivota primjenjuju islamske zakone. Tako npr. itamo:
10

drave. Posljednjih godina pojavilo se puno grupa kojima je ispunjenje ove Boije naredbe postalo jedini cilj. Ono u emu se one razlikuju su ideje i shvatanja kako bi se jedna takva drava, zasnovana na eriatu, mogla uspostaviti. Osim toga, rijetko koja nudi jedan zreo, dananjem vremenu odgovarajui koncept za rijeenje postojeih socioekonomskih i politikih problema. U nastavku emo se ue pozabaviti sa prvim dijelom problema nainom uspostavljanja islamske drave. Allah d.. kae u Kuranu:

ili sunnetu). Ovdje je bitno napomenuti da i sunnet Poslanika (s), dakle sve ono to je on rekao, uradio ili utnjom odobrio takoe ima, isto kao i Kuran, status Boanske objave, koju smo mi muslimani duni slijediti. Tako kae Uzvieni u svojoj Knjizi:

Reci : Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti- a Allah prata i samilostan je. (3:31)

Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve stvari (16:89), a u jednoj drugoj suri:

zatim: a ono to vam Poslanik da to uzmite, a ono to vam zabrani ostavite. (59:7) takoe:

U Knjizi Mi nismo nita izostavili (6:38). Ova dva ajeta, a i brojni drugi ukazuju na to da ovjek nee naii na neki lini ili drutveni problem a da se njegovo rjeenje ne nalazi u Objavi (Kuranu
12

Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na
13

onom svijetu, i koji esto Allaha spominje. (33:21) Svi ovi ajeti nam jasno ukazuju na obavezu slijeenja Poslanika (s), te izvravanja svih naih dijela, bez obzira da li ih mi smatrali velikim ili malim, po zakonima Kurana i sunneta Allahova poslanika (s). Ovu naredbu potvruje i sam Poslanik (s) u mnogobrojnim hadisima, kao npr.: Ostavljam vam dvije stvari. Ako ih se budete drali neete zalutati nikada: to su Allahova Knjiga i moj sunnet. Nema nikakve sumnje da je uspostava islamske drave jedan veliki posao, koji za sobom povlai niz razliitih radnji. A mi muslimani smo duni da sve nae poslove i radnje obavljamo po uputama i u skladu sa Objavom. Poslanik (s) kae u jednom od svojih najpoznatijih hadisa: Ko uini neto, a za to nema naeg naloga, odbija mu se. - jedan hadis iz kojeg zakljuujemo da nismo ovlateni uraditi bilo koju radnju koja nam po islamu nije izriito dozvoljena. Ovaj i slini hadisi bili su osnova islamskoj ulemi za formulisanje sljedeeg fundamentalnog principa u erijatu:
14

Sva djela i sve radnje moraju se izvoditi u skladu sa zakonima islama. Kada sve ovo sagledamo postajemo svjesni da nam je Allah d.. jasno i nedvosmisleno odredio i put do uspostavljanja islamske drave, okvira i garanta za provoenje velikog dijela islamskih zakona. Naredba o slijeenju Poslanika (s) i ne injenju onoga emu nas Allah i Njegov poslanik (s) nisu pozvali upuuje na siru (ivotopis) Poslanika (s) te na poetke islama, gdje na osnovu onoga to je Muhammed (s) radio da uspostavi islamsku dravu u Medini izvodimo pravila i o nainu ponovnog uspostavljanja islamske drave u dananjem dobu. U ovome kontekstu vrlo je bitno jo neto napomenuti. Svi dogaaji iz sire Poslanika (s) i njegovih ashaba koje emo u nastavku navesti, ne smiju se posmatrati samo kao prie iz islamske prolosti, ve kao temelj za izvoenje islamskih zakona, obavezujuih za sve muslimane. Prouavajui poetke Poslanikova (s) misija, upuenog stanovnicima uspostavljanja drave u podijeliti u tri faze: islama vidimo da se od prvog poziva u islam Mekke 610. godine, pa do Medini 622. godine, moe

15

I.

Faza prikrivanja i intenzivnog poduavanja muslimana. Faza otvorenog ideolokog suprotstavljanja mekkanskoj javnost. Faza traenja zatite i podrke kod drugih plemena arapskog poluotoka sve do primanja druge zakletve na vjernost i osnivanja islamske drava. Uspostavljanje drave

Put Poslanika s.a.v.s.

II.A.

I. Faza prikrivanja i intenzivnog poduavanja muslimana Poslanik (s) se u poetku, nakon objavljivanja prvog ajeta:

II.B.

III.

itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara...(96:1), obraa samo svojoj najblioj rodbini i prijateljima. Ubrzo, meutim, Allah d.. objavljuje sljedee ajete:

O ti, pokriveni! Ustani i opominji! (74:1-2) ime se naredba o pozivanju u vjeru proiruje na cijelo drutvo. Kurtubi u svom poznatom tefsiru kae o ovom ajetu: Ustani i opominji!"- tj. opominji stanovnike Mekke tekom kaznom, ukoliko ne prime islam. Nakon objave ovog ajeta Muhammed (s) se upuuje ka brdu Safa i tu saziva mekkanska plemena. Poto
16 17

su se svi okupili obraa im se pitanjem: ta bi rekli, kada bi vas obavijestio da se iza ovoga brda okupila neprijateljska konjica. Da li bi mi povjerovali? Nismo te nikad uli da lae, odgovorie oni. Poslanik (s) im tada ree: Doao sam da vas upozorim na bolnu kaznu. A Ebu Leheb mu odgovori: Neka si propao. Zar si nas samo zbog toga sakupio? Odgovor mu je stigao od samog Allaha d..:

koji je optuio Poslanika (s) da se bavi arolijom u govoru. I upravo ova jasnoa i otvorenost, ovo neustraivo izazivanje najvanijih protivnika islama iz javnog ivota, nedostaje danas mnogim partijama i grupama u islamskom svijetu iji je cilj osnivanje islamske drave. Ne obazirui se na metodu Poslanika (s) oni pokuavaju da se dogovore i nagode sa vlastima, prihvatajui kompromise i sklapajui koalicije, nastojei tako postignuti svoj cilj. Tajnost i prikrivanje koje smo naveli u naslovu ne odnosi se, dakle, na otvoreno objavljivanje islama od strane Poslanika (s). Ta tajnost se odnosi na formiranje jedne grupe pristalica novog pogleda na svijet odvojene od mekkanskog drutva, grupe koja je bila organizovana i rukovoena od strane Poslanika (s). Prvi muslimani okupljali su se u vrijeme i na mjestima koja su bila nepoznata ostalim Mekkelijama, da bi tako nesmetano izuavali islam. Tu ih je Muhammed (s) uio novim ajetima te im objanjavao njihovo znaenje i zakone islama. Jedno
19

Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! (111:1) Iz ovog dogaaja vidimo da je Muhammed (s) neposredno nakon poetka Objave poeo otvoreno i neustraivo iriti poruku islama, jer su navedene sure El-Mesed i El-Muddessir jedne od prvih pet objavljenjih. Vidimo takoe sa kakvom se otvorenom jasnoom Muhammed (s) na poetku svoje misije okree protiv Ebu Leheba, jednog od najuticajnijih osoba mekkanskog drutva. Isti ovakav izazivajui nastup ponavlja se u suri El-Muddessir naspram Velida ibn al-Mugira, jednog od najznaajnijih i najuglednijih pjesnika arapskog poluostrva tog doba,
18

od estih sastajalita prvih muslimana bila je kua Erkama ibn ebi-l-Erkam, koja se ubrzo razvila u tajni centar ove prve grupe vjernika. Broj muslimana rastao je iz dana u dan te se ubrzo poinje poduavati u vie razliitih kua. Sve se to, meutim, odvijalo u potpunoj tajnosti bez znanja Kurejija. Oni su istina znali da Muhammed (s) poziva u novu vjeru, te da je ve naao odreeni broj pristalica koje pokuava organizirati i usmjeriti, meutim, ono to nisu znali je njihov broj te mjesto i vrijeme njihovog okupljanja. U ovo se najbolje moemo uvjeriti iz poznate predaje o Omerovom prelasku na islam. Traei tako jednom, sav ispunjen mrnjom, Poslanika (s) u elji da ga ubije, saznaje da su i neki lanovi njegove familije preli na islam. Ljutit odlazi kui svoje sestre i zatie tamo, na svoje veliko iznenaenje, jedan od krugova - halki u kojima se poduavao islam. Ta grupa je bila rukovoena od strane Habbab ibn el-Aratta i njoj su izmeu ostalih pripadali Omerova sestra, njen mu te njegov roak Seid ibn Zeid. Omer dakle nije znao ni da je kua njegove sestre jedno od mjesta gdje su se okupljali muslimani. I tada, nakon to je uo neke ajete iz Kurana, Omer prima islam i pita gdje se nalazi Resulullah (s) elei
20

da pred njim izgovori ehadet. Vidimo, dakle, da mu nije bilo poznato gdje se Poslanik (s) nalazi i gdje poduava ashabe islamu. Ovaj i slini dogaaji zabiljeeni u siri upuuju na tajnost u kojoj je Muhammed (s) osnovao i organizovao grupu muslimana, grupu koju su okupljale zajednike ideje i shvatanja i koja se tako izdvojila iz ostatka mekkanskog drutva. Poslanik (s) je savjetovao onima koji su primili islam da svoje naputanje idolopoklonstva ne obznanjuju javno, jer bi to za mnoge od njih imalo represalije i primjenu sile kao posljedicu. Veina novih muslimana se drala ovog savjeta. Naravno, bilo je i izuzetaka kao npr. Ebu Bekr ili Ebu Zerr koji su se sasvim javno izjasnili kao muslimani. Za one meu njima koji nisu imali nikakvu zatitu ovakav je korak imao za posljedicu proganjanje i zlostavljanje od strane Kurejija. Obavljanje namaza je sljedea stvar za koju se Poslanik (s) u mnogim sluajevima trudio da ostane tajna. Tako biljei Ibn Hiam u svojoj siri, da bi Poslanik (s) kada bi nastupilo vrijeme namazu, odlazio skupa sa Alijem u gudure oko Mekke da bi
21

tamo obavljao namaz. O ovom neupadljivo obavljenom namazu kae se u Kuranu:

II.A. Faza otvorenog ideolokog suprotstavljanja mekkanskoj javnosti. Vidjeli smo da je u prvoj fazi svoga poslanstva Muhammed (s) otvoreno i jasno pozivao u islam, te se njegov poziv tom novom nainu ivota i pogledu na svijet prouo i van granica Mekke. Ovo se da vidjeti i na primjeru prelaska na islam Ebu Zerra, koji nije bio stanovnik Mekke ve pripadnik plemena Gifar koje je ivjelo daleko izvan Mekke. Nakon to je u njegovo pleme doprla vijest o novoj religiji, on odlazi u Mekku i prima islam. Prelazak u novu fazu poslanstva nije se naravno odigrao preko noi. Pojavljivanje muslimana u javnosti dolazilo je sa poveanjem njihovog broja i time veom sigurnou za njihovu malu zajednicu, te sa sve jaom eljom mnogih ashaba da javno zagovaraju islam. Boanska Objava, koja je rukovodila Poslanika (s), povezala je prelazak u ovu drugu fazu sa rastuom snagom i odlunou muslimana. Tako vidimo da je objavljivanje sljedeeg ajeta:

Ne izgovaraj na sav glas Kuran kad molitvu obavlja, a i ne priguuj ga; trai sredinu izmeu toga. (17:110) Da se namaz uglavnom obavljao u tajnosti vidi se i iz izjave Omera r.a., koji je primio islama tri godine nakon prve Objave: ...od danas vie neemo klanjati u tajnosti. Iz svega kazanog slijedi da se tajnost prve faze Poslanikove (s) misije ni u kojem sluaju ne odnosi na jasno, nedvosmisleno i otvoreno pozivanje u islam od strane Muhammeda (s) a takoe i Ebu Bekra. U tajnosti je, meutim, nastala jedna organizacija iji su lanovi bili muslimani povezani na osnovama zajednikog vjerskog ubjeenja, razlikujui se time od ostatka mekkanskog drutva. Poslanik (s) je pazio da unutranje aktivnosti ove grupe ostanu tajna za Kurejije.

Ti javno ispovijedaj ono to ti se nareuje i mnogoboaca se okani. (15:94), sa kojim je

22 23

zapoo prelaz u drugu fazu Objave, bilo popraeno sa nizom odluujuih dogaaja: Kada je Poslanik (s) doao u kuu El-Erkama da bi tu klanjao sa svojih 38 ashaba obraa mu se Ebu Bekr sa molbom da izau vani i obave namaz javno pored Kabe. Poslanik (s) mu, meutim, odgovara: O Ebu Bekre, premalo nas je! Ebu Bekr je ostao ustrajan u svojoj molbi sve dok se Poslanik (s) nije sloio i dok nisu krenuli ka Kabi. Tu je Ebu Bekr ustao kao govornik i pozvao ljude Allahu i Njegovom poslaniku (s), na ta su mnogoboci izbezumljeno skoili na njega te poeli da ga tuku. U zadnjem trenutku pojavljuju se pripadnici plemena Benu Taim (pleme Ebu Bekra) te sprjeavaju Kurejije da ga ubiju. Iz Poslanikovih (s) rijei O Ebu Bekre, premalo nas je! vidimo koliku je panju poklanjao broju a samim tim i mogunosti preivljavanja muslimana u neprijateljskom okruenju. Meutim, ubrzo nakon toga, prelaskom Hamze ibn Abdul-Mutaliba, a zatim i Omera ibn al-Hattaba na islam, dolazi trenutak otvorenog nastupa muslimana koji je uzdrmao Kurejije. Obojica su, naime, posjedovali ugledne pozicije u visokim krugovima mekkanskog drutva. Poslanik (s) rasporeuje muslimane u dva
24

reda na ijem elu su se nalazili Hamza i Omer prolazei tako ulicama Mekke sve do Kabe. Zapanjeni mnogoboci, kojima je ovaj gotovo vojniki nastup muslimana, u ijim redovima su se sad nalazili i Omer i Hamza, bio potpuno nepoznat, nisu bili u stanju da poduzmu protiv njih ni najmanji korak. Ovo novo lice islama izazvalo je kod nemuslimana strah i zabrinutost. Do tog trenutka smatrali su da je ono u ta ih je pozivao Muhammed (s) samo jedan njegov prolazni hir bez ikakvog dejstva. Sada meutim, nakon to su bili konfrontirani sa jednim organizovanim pokretom, kojem su u meuvremenu pripadale i neke od vodeih linosti Mekke, prepoznaju tu revolucionarnu snagu islama koji je odbacivao stare socijalne principe i pozivao ka uspostavi jednog novog politikog, privrednog i drutvenog ureenja. Rastui strah Mekkelija rezultirao je upotrebom brutalnih metoda sile i zlostavljanja naspram onih muslimana koji nisu uivali niiju zatitu. Ovakvo nasilniko i nemilosrdno ponaanje idolopoklonika bilo je razlog da je Muhammed (s) mnogim svojim ashabima savjetovao da privremeno napuste zemlju i odsele u Abesiniju.
25

Ova druga faza ogleda se u intelektualnom sukobljavanju islamskog i paganskog razmiljanja. Poslanik (s) je odluno vodio jednu ideoloku borbu protiv mekkanskog drutva razotkrivajui i napadajui nepravde kao npr. ubijanje enske djece, zlostavljanje robova, prevare pri trgovini, kockanje itd. O tome nalazimo potvrdu u mnogim kuranskim ajetima u kojima se napadaju lane vrijednosti Kurejija:

Teko onima koji pri mjerenju zakidaju. (83:1). Ponaanje Poslanika (s) mora da bude uzor i uputstvo i dananjim muslimanima koji ele da ponovo uspostave islamsku dravu. Organizacija, odnosno partija oko koje muslimani moraju da se okupe, podvrgava svoje nove pristalice intenzivnom islamskom obrazovanju prenosei im tako jedno iroko razumjevanje islama, upravo kako je to radio i Poslanik (s). Ovo izuavanje islama odvija se daleko od oiju vladajuih neprijateljskih reima, sa kojima su neizbjeno suoeni u islamskom svijetu. im partija toliko ojaa da njeno unitenje od strane neislamske vlasti postaje praktino nemogue, poinje njen otvoreni nastup u drutvu sa ciljem da ukae na mizerno stanje, te na nelegitimnost trenutno vladajuih diktatura. Njen zadatak je da se obrati drutvu, objasni mu u kakvom se dekadentnom poloaju nalazi, te da mu ponovo priblii izgubljene vrijednosti islama, bilo to u njegovom politikom, privrednom ili drutvenom podruju. Poput organizacije koju je formirao Muhammed (s), i ova organizacija, odnosno partija, duna je da islam i njegove zakone i zahtjeve prezentuje jasno i otvoreno. Ni u kom sluaju ne
27

I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate biete gorivo u dehennemu, u njega ete doista ui. (21:98) Takoe se napadaju i osnovi mekkanske privrede kao npr. kamata:

A novac koji dajete da se uvea novcem drugih ljudi nee se kod Allaha uveati (30:39), ili krivo vaganje, to je tada bila esta praksa pri trgovini:
26

smije se islam prikazati u jednom drugaijem svjetlu, da bi se tako postiglo odobravanje i zadovoljstvo postojeih vlasti, tih vazala zapadnih interesa. Njoj nije dozvoljeno da neislamskim reimima koji vladaju u naim zemljama uini ni najmanji ustupak u pogledu primjene Allahovih zakona. O tome Kuran kae:

Allaha i sa ciljem osnivanja jedne, na osnovama eriata bazirane drave. Pa gdje im je tu istrajnost i nepokolebljivost kao kod Poslanika (s), koji nam je uzor u svemu i ije upute su nam isto tako obavezujue kao i upute iz Kurana?! Da bi sprijeili Poslanika (s) u njegovim napadima protiv njihovog drutva mekkanske voe alju jednu delegaciju Ebu Talibu, Poslanikovom amidi, koji mu je za vrijeme svog ivota pruao zatitu. Traili su od njega ili da onemogui Muhammeda (s) u daljnjem radu ili da im ga izrui. Nakon razgovora sa Ebu Talibom Poslanik (s) je odgovorio: Tako mi Allaha, o amida! Kad bi mi dali Sunce u desnu a Mjesec u lijevu ruku, ne bih odustao od ovog zadatka, sve dok Allah ne da pobjedu islamu, ili dok ja pri tome ne stradam! Beskompromisnost Allahova poslanika (s) se jasno ocrtava i u sljedeem primjeru. Reagujui na sve vei uticaj islama i sve vei broj muslimana, Kurejije alju Utba ibn er-Rabia koji dolazi Poslaniku (s) sa sljedeom ponudom:

Zato se ne povodi za eljama nevjernika, - oni bi jedva doekali da ti popusti, pa bi i oni popustili. (68:8-9) Ovdje emo jo jednom da ukaemo na neke partije u islamskom svijetu koje, da bi dole na vlast, sarauju u ime demokratije sa vladajuim neislamskim reimima, da bi tako navodno osnovali islamsku dravu. Oni uestvuju na izborima; njihovi poslanici sjede u parlamentu gdje se preglasavanjem donose neislamski zakoni u potpunoj suprotnosti sa Kuranom. Oni zauzimaju neke od vanih pozicija u vladi gdje nareuju sprovoenje doneenih neislamskih zakona; takoe osnivaju koalicije sa monim, od strane Zapada osnovanim i rukovoenim partijama ... a sve to, kako tvrde, u ime

28

29

O sine moga brata! Ako ti je do bogatstva, skupiemo toliko blaga da e biti najbogatiji meu nama. Ako ti je do ena, onda biraj one koje ti se sviaju, oeniemo te sa deset takvih. A ako ti je do vlasti, onda emo te izabrati za naeg vou i sluati te sve dok si iv. Poslanik (s) ga na to samo upita: Jesi li zavrio? Nakon to je Utbe potvrdno odgovorio proui mu Muhammed (s) suru Fussilet kao negativan odgovor na njegovu ponudu. Vidimo dakle da on nije htio da prihvati ak ni ponudu da upravlja Mekkom. Nije odluio, kao to to pokuavaju neke partije dananjice, da po svaku cijenu osvoji vlast pa da zatim odozgo prema dole islamizira i reformie drutvo. A upravo je to strategija pomenutih partija: Izjavljuju da su saglasne sa trenutnim strukturama vlasti, ak se zaklinju da e potovati ustav da bi tako dobili pravo da uu u parlament. Svojim dobronamjernim muslimanskim pristaama, meutim, objanjavaju da je to samo jedan manevar da bi zavarali trenutnu neislamsku vlast, odnosno da e oni, im osvoje vlast, poeti sa izgradnjom islamske drave i sa postepenim uvoenjem erijata.
30

Pa da li onda ovaj put odgovara beskompromisnom stavu Poslanika (s), kojeg je on zauzeo uprkos tadanjem zlostavljanju velikog broja muslimana u Mekki?! II.B. Faza traenja zatite i podrke kod drugih plemena arapskog poluotoka, sve do primanja druge zakletve na vjernost i osnivanja islamske drave. Poslanik (s) je uvidio sporost irenja islama u Mekki. Mekkanska plemena bila su se kolektivno okrenula protiv njega. Primjeivao je poveanje tvrdokornosti i krutosti postojeih struktura u svome gradu. Sve ovo kao, i pojaani napadi na njega poslije smrti njegove ene Hatide, koja mu je uvijek bila velika potpora, te smrti njegovog amide Ebu Taliba, koji mu je sve do kraja ivota pruao zatitu, govorili su mu da islam ne moe pobijediti u Mekki. Znao je da islam kao politiki i dravotvorni potencijal u jednoj tako neprijateljski raspoloenoj sredini ne moe imati uspjeha. Zato se Poslanik (s) obraa plemenima koja su ivjela izvan Mekke, pozivajui ih u islam i traei njihovu bezuslovnu podrku. Njegov prvi izbor je bilo pleme Taqif iz Taifa, jednog grada u blizini Mekke. Meutim, njihov je odgovor, nakon to je voe plemena pozvao u islam i zatraio njihovu podrku, bio gori od mekkanskog: pozvali su djecu iz plemena koja su
31

ga kamenjem i psovkama istjerala iz grada; dogaaj kojeg e kasnije Poslanik (s) opisati kao jedan od najteih u ivotu. Meutim, Poslanik (s) ne odustaje. Siguran u pobjedu islama i ispunjenje Allahovog obeanja, obraa se plemenima koja su dolazila na godinje hodoae u Mekku. Prenosi se da se uglavnom obraao plemenima koja su bila poznata meu Arapima po svojoj snazi, hrabrosti i odvanosti, pozivajui ih prvo u islam a potom traei od njih podrku pri preuzimanju vlasti. Bitno je obraanje Poslanika (s) voama ovih plemena, jer su jedino oni bili u stanju da prue traenu pomo i pomognu napredovanju islama. Osim toga, pristupanje ovih uticajnih osoba islamu imalo bi za posljedicu i pristupanje veine plemena tom novom nainu ivota. Ibn Hiam prenosi: Kada je Allahov poslanik (s) stigao u Taif, obratio se jednoj grupi iz plemena Taqif, koja se sastojala od voa i uglednika tog plemena... Takoe je bitno istai da je Poslanik (s) uvijek prvo pozivao u islam, prije nego bi dotino pleme molio za politiku i vojnu pomo, odnosno prije nego bi ga prihvatili za svog vou u svim stvarima. Prenosi Ibn Hiam u siri: Allahov poslanik (s), suoen sa
32

neprijateljstvom svoga naroda, obraao se u doba hodoaa arapskim plemenima, pozivajui ih da mu povjeruju (tj. da prihvate islam) i da ga podre. Nadalje, bitno je uoiti da ovaj korak pozivanja arapskih plemena u islam, te traenja od njih pomoi pri osnivanju islamske drave, ni u kom sluaj nije bila Poslanikova (s) samovoljna odluka na koju je on bio prisiljen zbog tekih okolnosti u kojima se nalazio. To je prije svega bila Allahova naredba koju je on (s) morao da ispuni, jer u Kuranu se kae o Poslaniku (s):

Reci: -Ja vas opominjem samo Objavom- (21:45), ajet iz kojeg zakljuujemo da je Poslanik (s) u pitanjima islama radio iskljuivo po uputi Allaha d.., ne donosei nikakve vlastite odluke. Ovo potvruje i jedna predaja od Alije ibn Ebu Taliba, koju nalazimo u Feth-ul-bari, uvenom komentaru Sahihu-ul-Buharije:

33

Nakon to je Allah Svome poslaniku naredio da se obrati arapskim plemenima, poli smo on, Ebu Bekr i ja ka Mini... - jedan hadis u ijem se nastavku detaljno opisuje na koji se nain Poslanik (s) sretao sa arapskim plemenima. Ovaj poziv za pomo, podrku i zatitu muslimana obuhvatao je i pitanje politike vlasti i vostva budue drave. Ovo se da primjetiti iz pregovora izmeu Poslanika (s) i predstavnika plemena Benu Amir ibn es-Sasaa. Njima je, naime, bilo jasno da bi Poslanik (s) postao voa svih muslimana, a samim tim i njihovog plemena, ukoliko bi mu oni pruili podrku u pobjedi protiv mnogoboakih plemena. Meutim, upravo ova vlast, odnosno politika mo koju bi Poslanik (s) time dobio, je ono to je pleme Benu Amir htjelo da nakon njegove smrti dobije za sebe. Jedan od njihovih izaslanika je upitao: ta misli? Ukoliko te mi budemo slijedili u tvojoj misiji, pa ti onda Allah da pobjedu protiv tvojih protivnika, hoe li onda poslije tvoje smrti nama pripasti vlast? Poslanik (s) mu odgovara: Vlast je Allahova i On je daje kome On hoe, na ta ovaj predstavnik uzvraa: Zar treba da se samo zbog tebe borimo protiv Arapa, pa kad ti onda Allah na kraju da pobjedu, da vlast pripadne
34

nekom drugom? Nije nam potrebna tvoja poruka (tj. islam). Vidimo dakle da nije bilo nikakve sumnje u to da e vlast pripasti Allahovom poslaniku (s). To je za pleme Benu Amir bilo samo po sebi razumljivo. Nesuglasice su nastale samo u pogledu nasljednika Boijeg poslanika (s). Kratak ali jasan odgovor Allahova poslanika (s) potcrtava jo jednom njegovu beskompromisnost u stvarima islama. On ne prihvata ak ni jedan tako mali ustupak, iako je to povlailo za sobom nastavak neuvenog muenja kojem su muslimani u Mekki bili izloeni. Muhammed (s) se nije zaveo mislima da prihvati ponudu Benu Amira i tako dospije na vlast, pa da onda tokom svoje vladavine situaciju u zemlji i pitanje svoga nasljednika preokrene u korist islama. Jer njega nije interesovalo lino osvajanje vlasti i osnivanje bilo kakve drave. On je prije svega elio otjelotvorenje islamskog pogleda na svijet u jednoj dravi koja e nadivjeti ne samo njega ili bilo koju drugu osobu ve i itave narode. Zato je to morala biti drava osnovana na ideolokoj bazi, suprotstavljena eventualnim nacionalnim motivima, jer se nacionalizam i lini interes za vlast ne mogu uskladiti sa duhom islama.
35

I opet pada u oi, Poslanikovom putu potpuno suprotno, ponaanje mnogobrojnih, u islamskom svijetu zastupljenih pokreta koji rade na ideji islamske drave. To su partije koje se slue demokratskim sredstvima, uestvuju sa drugim neislamskim partijama na izborima da bi tako osvojili odreeni broj glasova i uli u parlament. Na taj nain postaju dio politikog tijela, koje u demokratskom sistemu ima legislativnu tj. zakonodavnu mo. Ove islamske partije uestvuju tako u donoenju zakona pomou veinskog izglasavanja, odnosno sauestvuju u formulisanju i realiziranju zakona koji nemaju uporita u Kuranu i sunnetu, koji su ak ta vie u potpunoj suprotnosti sa jasnom Objavom. Allahov odgovor na ovakvo ponaanje glasi:

pomou izbora doe na vlast, moe, uz odgovarajuu veinu, promijeniti odreene dijelove ustava, ona meutim nema ovlatenja da temeljno promijeni i sam sistem, odnosno da ga zamijeni islamskim sistemom vlasti. Pa kako moe onda jedna islamska partija pristati na takve uslove i povinovati se kufr-zakonima; kako moe sklapati takve kompromise i proklamirati potovanje i prihvatanje neislamskog ustava, kada na Poslanik, Muhammed (s) nije bio spreman ni na najmanji ustupak!? Cilj ne opravdava sredstvo. Islam nas nije samo obavezao da izvravamo odreena djela i primjenjujemo njegove zakone, ve nam je pokazao i nain metodu kako da to u svakodnevnom ivotu sprovedemo, i ta metoda predstavlja sama po sebi jedan zakon (kojeg smo mi muslimani duni da se pridravamo). Ali, vratimo se putu Poslanika (s) koji se sada pribliava kraju druge faze, da bi islam uskoro oivio u svojoj politikoj, ekonomskoj i drutvenoj realnosti, da bi se njegovi zakoni poeli ispunjavati, te da bi se udarili temelji jedne drave koja e ubrzo dominirati velikim dijelom svijeta, osiguravajui svojim narodima ivot u harmoniji i pravdi.
37

A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio- oni su pravi nevjernici...pravi su nasilnici...pravi su grijenici. (5:44-45-47) Osim toga, treba napomenuti da je uestvovanje u demokratskom procesu mogue tek nakon priznavanja vladajueg sistema, te obavezivanja o potovanju i tienju istog. Tako partija, koja
36

Primjeuje se da se Poslanik (s), traei pomo i politiku potporu koja bi islam etablirala kao dravotvornu snagu, obraao plemenima koja su na osnovu svog broja, borbene snage i ratnog iskustva bila u stanju da ponude sveobuhvatnu zatitu islamu, suprotstavljajui se valu nadolazeeg neprijateljstva. Takoe je poklanjao veliku panju geografskom poloaju plemena, odnosno s tim povezano nezavisnosti plemena od susjednih drava. Kad god bi sreo pleme koje ne bi bilo u stanju da prui zatitu buduoj islamskoj dravi, zadovoljavao bi se time da im prezentuje islam, odnosno Allahove propise, ne traei od njih pomo i podrku. Potvrdu ovoga nalazimo u jednoj predaji od elHakima: Allahov poslanik (s) se obratio ljudima govorei: Ima li neko ko bi me odveo do svog plemena, jer me Kurejije sprjeavaju da prenosim rijei svoga Gospodara? Javio se jedan ovjek iz plemena Benu Hamadan, te ga Poslanik (s) upita: Posjeduje li tvoje pleme snagu i jainu? ovjek potvrdno odgovori te ga Poslanik (s) dalje upita odakle dolazi. Iz plemena Hamadan, odgovori on. Nakon toga se ovaj ovjek ipak predomisli, bojei se otpora u svome plemenu, pa se vrati Poslaniku (s) i ree: Ja u o ovome obavjestiti svoje pleme pa emo se onda vidjeti sljedee godine. Poslanik (s) se sloio sa ovim prijedlogom.
38

Slian dogaaj prenosi i el-Halabi: Kada je pleme Bekr ibn Wail dolo na hodoae u Mekku, zaduio je Poslanik (s) Ebu Bekra da ga predstavi tom plemenu. On ih je upitao: Koliko vas je na broju? Ima nas kao pijeska, odgovorie. A koliko ste snani ?, upita Ebu Bekr dalje i oni odgovorie: Nemamo snage. Nai susjedi su Perzijanci i mi im se ne moemo suprotstaviti niti nekome protiv njih pomoi. U ovom sluaju se Resulullah (s) zadovoljio time da im prezentuje islam i objasni im da je on Allahov poslanik. U ovom kontekstu podsjeamo da je Poslanik (s) obraao panju na postojee veze i ugovore izmeu plemena i susjednih drava. Ukoliko ovi ugovori nisu dozvoljavali osnivanje jedne nezavisne islamske drave, a pleme nije posjedovalo snagu da takve ugovore prekine, Poslanik (s) ne bi prihvaao ponudu plemena o podrci pri osnivanju nove drave. Ovo se najbolje vidi u poznatom razgovoru Muhammeda (s) sa predstavnicima plemena Benu aiban, koje je ivjelo na krajnjem sjeveroistoku arapskog poluostrva, na granici sa Sassanidskim carstvom. I njima se prvo obratio Ebu Bekr sa pitanjima o snazi i broju. Ispostavilo se da oni
39

pripadaju jednom od najhrabrijih arapskih plemena, kojeg su se mnoga druga plemena bojala. Predstavnici plemena su objasnili Ebu Bekru da su ve uli o Muhammedu (s) koji poziva ka jednom novom nainu ivota i ubjeenju. Kada im je Poslanik (s) objasnio principe islama i prouio neke ajete, bili su oduevljeni, naroito Kuranom za kojeg su rekli da je nemogue da je ljudskog porijekla. Nakon to ih je Poslanik (s) zatim pozvao da mu pomognu protiv neprijatelja islama i da ga podre u izgradnji jedne drave na osnovama islama, izjavljuju da su spremni da ga brane od svake opasnosti koja bi dola od strane Arapa, da ga, meutim, ne mogu pomoi protiv Perzijskog carstva, sa kojim su graniili i sa kojim su imali ugovore koji su im zabranjivali da poduzmu korjenite promjene vladajueg sistema. Poslanik (s), koji je shvatio situaciju, zahvaljuje se na otvorenosti govornika, dodajui: ...meutim, zaista Allahova vjera moe biti dovedena do pobjede samo od onih ljudi koji je prihvate sa svih strana. Voe plemena Benu aiban su shvatile istinitost misije Allahova poslanika (s), te su mu ponudili sve to je bilo u njihovoj moi, meutim oni su bili kao jedna mala, slaba drava koja nije bila u mogunosti
40

da se suprotstavi interesima Perzije, koja je tada pored Bizantije bila vodea sila u regionu. Uspjeh Poslanikove (s) misije najavili su prvi kontakti sa hodoasnicima plemena Evs i Hazred iz grada Jesriba (kasnije Medina). Nakon to se Muhammed (s) susreo sa nekoliko ljudi iz plemena Hazred, te im recitirao Kuran i pozvao ih u islam, oni rekoe jedan drugom: O ljudi, zar ne znate? Tako nam Allaha ovo je Poslanik kojim nam Jevreji prijete, pa ne dopustimo da nas preteknu, kako nam to prenose Ibn Hiam i etTaberi. Ovih sedam ili osam hodoasnika prihvataju islam, meutim saoptavaju Poslaniku (s) da trenutno nisu u stanju da mu prue traenu podrku u irenju islama i sprovoenju njegovih zakona u Medini, jer moraju da nose teret jednog krvavog rata. Predstavnik grupe se obraa Poslaniku (s) rijeima: Ti zna o krvavim sukobima izmeu plemena Evs i Hazred. Mi volimo to u ta nas je Allah uputio i mi emo se zaloiti za Allaha i za tebe... Zato emo se vratiti naem narodu, obavijestiti ga o tvojoj misiji i pozvati ga Allahu i Njegovom poslaniku. Neka nam Allah podari mir, jer ivimo danas zavaeni i u mrnji. Ukoliko bi ti danas doao nama, prije nego
41

to sklopimo mir, ne bi bili u mogunosti da te u potpunosti pomognemo. Zato ti obeavamo da emo se dogodine u ovo vrijeme opet sresti. I tako su se vratili svome narodu pozivajui ljude tajno u islam i upoznavajui ih sa idejama islama i porukama Poslanika (s), kao to to prenosi et-Taberi. Da bi se ova predaja bolje razumjela treba napomenuti da su ova dva medinska plemena, Evs i Hazred u periodu od preko sto godina vodili vie krvavih meusobnih ratova. Jedan od najkrvavijih, nazvan Harb el-Buat, se na kratko prije ovog susreta bio zavrio. Osim toga, tada je u Medini ivio veliki broj Jevreja, koji bi u povremenim sukobima sa muricima prijetili novim poslanikom, kojeg su oni nalazili zapisanog u svojim izvorima i kojeg je Allah uskoro trebao da poalje. Sljedee godine Allahova poslanika (s) posjeuje delegacija od dvanaest muslimana iz oba plemena. Sastanak se odigrao na Mini gdje dolazi i do prve zakletve na vjernost. Ova zakletva na vjernost (Beja) jo uvijek ne ini Muhammeda (s) voom jedne drave. Kroz ovu prvu zakletvu je prije svega potvrena poslunost Allahu i Njegovom poslaniku
42

(s), odnosno da e se pridravati islamskih zakona u svakodnevnom ivotu. Delegacija se obavezala da e poeti otvoreno pozivati u islam, da bi tako promjenila situaciju u Medini i pripremila dolazak i imenovanje Muhammeda (s) voom nove islamske drave. Poslanik (s) je bio svjestan da se mora promijeniti raspoloenje i javno miljenje u Medini u korist islama, te osvojiti podrka naroda i njihovih plemenskih voa, da bi se tek onda pristupilo osnivanju nove drave. Jer dugoroan opstanak jedne drave zavisi od naroda i samo od njega moe biti garantovan. Da bi unaprijedio i aktivno uticao na irenje islama, Poslanik (s) alje jednog od svojih najmlaih ashaba Musab ibn Umeira u Medinu. Njemu uspijeva da za godinu dana svojom spretnou, entuzijazmom i neumornim radom proiri islam u irokim i uticajnim krugovima Medine. Zahvaljujui pogodnim socio-kulturnim prilikama u Medini on uspijeva da za godinu dana postigne ono to Muhammed (s) tokom trinaest godina, zbog arogancije i tvrdoglavosti mekkanskih idolopoklonika nije uspio. I tako, godinu dana poslije, 73 mukarca i 2 ene kreu iz Medine put Mekke. Sastanak se odigrao,
43

kao i onaj prije njega, bez znanja Kurejija u klisurama ispred Mekke. Poslanik (s) je otpoeo svoj govor uei Kuran, zatim je pozvao Allahu i Njegovoj vjeri, da bi potom preao na razloge sastanaka te rekao: Uzimam od vas zakletvu (beja), da ete me tititi od onoga od ega titite svoje ene i djecu. Al-Bara ibn Marur mu na to prua ruku govorei: Da, tako mi Onoga koji te je sa Istinom poslao, mi emo te tititi od onoga od ega mi sami sebe i svoje ene titimo. Zato primi od nas zakletvu na vjernost (beja), jer mi smo, tako mi Allaha, ljudi od oruja i rata... Ubada ibn es-Samit takoe prenosi: ...Dali smo Allahovom poslaniku (s) zakletvu, da emo mu se pokoravati u onome to nam se svia i u onome to nam se ne svia, da emo nareivati dobro a zabranjivati zlo, neprestano bez straha iriti Istinu i pomagati Poslanika (s) kada doe u Jesrib... za ta nam je obean Dennet. To je zakletva koju smo dali Poslaniku. Iz postupka Poslanika (s) postaje jasno, da upotreba sile odnosno osnivanje vojnih formacija sa ciljem borbe protiv neislamskih reima u islamskom svijetu ne predstavlja legitiman nain osvajanja vlasti pri osnivanju Hilafeta. Takoe, po islamskom pravu,
44

nisu osnovani ni napadi na civilna i vojna postrojenja u muslimanskim zemljama. Jer Poslanik (s) tokom itavih 13 godina, koje je proveo u Mekki, radei neumorno na formiranju drave zasnovane na akidi i primjeni Allahovih zakona, nije dozvolio primjenu sile u bilo kojem obliku. Njegov put je uvijek bio isto ideoloke prirode. Ovo potvruje i injenica da su svi kuranski ajeti kojima se muslimanima dozvoljava dihad, medinski ajeti, dakle oni objavljeni nakon, odnosno tokom Hidre iz Mekke u Medinu. Jo jedan jasan dokaz o zabrani primjene oruane sile pri osnivanju drave je odgovor Boijeg poslanika (s) kada mu je medinska delegacija jo prije osnivanja drave predloila: Naredi nam, o Allahov Poslanie! I mi emo koliko sutra navaliti sa svojim sabljama na ljude iz Mine (tj. Mekkelije). Meutim, Muhammed (s) im odgovara: To nam jo nije nareeno! Dakle, u tom trenutku, u vremenu prije osnivanja drave, Allah d.. jo nije bio dozvolio upotrebu oruane sile. Spomenuti razgovor se odigrao prilikom primanja druge zakletve na vjernost, gdje se od muslimana ve traila spremnost na oruanu borbu. Pa ipak se Poslanik (s) nije sloio sa njihovim prijedlogom, jer on tada jo nije posjedovao direktno vostvo budue drave. Zakletva je ve bila data, ali
45

je stvarno osnivanje drave uslijedilo tek dolaskom Poslanika (s) u Medinu. Iz teksta zakletve, meutim, slijedi da je stanovnitvo duno novoizabranog Halifu, ukoliko to okolnosti zahtjevaju, i orujem da brani. Ovo bi otprilike bio sluaj kada bi se pojedinane, naoruane grupe suprotstavile volji veine, te poele da napadaju novouspostavljeni islamski poredak. U Poslanikovom (s) sluaju je osnivanje drave uslijedilo bez prolijevanja krvi. I danas je jedno takvo mirno obaranje neislamskih sistema potpuno zamislivo. Dogaaji u bivim dravama Istonog bloka, gdje je krajem osamdesetih i poetkom devedesetih za nekoliko mjeseci dolo do mirnog sloma tadanjih despotskih reima, su najbolji dokaz za mogunost jednog takvog mirnog prevrata. Ukoliko on ipak ne bi bio ostvariv, onda bi u zadnjoj instanci moglo doi do primjene sile koja bi omoguila etabliranje islamske drave. To se odnosi samo na zadnji in u kojem narod predaje vlast svom, zakletvom izabranom, Halifi. Meutim, dugi put do osnivanja drave, kojeg je prije toga trebalo prei mora biti u skladu sa sunnetom Boijeg poslanika (s), dakle bez nasilja.
46

Sve ovo ni u kojem sluaju ne znai da se dihad, vojno zalaganje za odbranu islamskih zemalja sa jedne strane, odnosno za savladavanje materijalnih prepreka irenju islama sa druge strane, stavlja izvan snage. Dihad, rat samoodbrane ali i rat protiv svakog, politikog i vojnog otpora pozivanu u islam (dawa), je dunost koju muslimani moraju da ispune bez obzira da li postoji islamska drava ili ne. Meutim, naredba o dihadu nije povezana sa obavezom (farz) o osnivanju islamske drave. Ovdje se radi o dvije razliite dunosti u islamu, od koje se svaka mora ispuniti na svoj unaprijed odreeni nain. Povremeno ujemo u ovome kontekstu da je Poslanik (s) naredio da se vladaru koji ne vlada po zakonima islama treba suprotstaviti sabljom. Kao dokaz tome navodi se predaja od Ubada ibn esSamita: Dali smo zakletvu Boijem poslaniku (s) da emo ga sluati i pokoravati se u onome to nam lako i u onome to nam teko pada, u onome to nam se svia i u onome to nam se ne svia, da emo ga pretpostaviti nama samima te da neemo otimati vlast naim vladarima, osim ako kod njih

47

ne vidimo otvoreno nevjerstvo o kojem nam je Allah dao jasan dokaz. Zadnji dio ove predaje, koja muslimane obavezuje da nemuslimanskog ili vladara koji ne vlada po erijatu, ukoliko je to potrebno i silom uklone sa vlasti, nema veze sa naim dananjim poloajem. Jer, jasno se vidi da se radi o situaciji u kojoj drava, nakon davanja zakletve ve postoji, ali je vladar napustio islam ili dozvolio primjenu neislamskih zakona. U tom sluaju bi muslimani bili duni da, ako ustreba i orujem, uklone dotinog vladara. Danas se, meutim, ne radi o spaavanju islamske drave time to emo odmetnute vladare prisiliti da primjenjuju islamske zakone. Naprotiv, muslimani danas imaju zadatak da uklone trenutno prisutne laicistike drave sa svojim decenijama graenim institucijama i drutvenim sistemima, te da iznova osnuju islamsku dravu, kao konkretnu ideju sa sebi svojstvenim upravnim sistemom i mehanizmima. Ovo zahtijeva od nas jedan potpuno drugaiji put od onog opisanog u spomenutom hadisu. A to je upravo onaj put kojeg nam je Poslanik (s) svojim trinaestogodinjim zalaganjem u Mekki pokazao, kada je i njegov cilj bio da porui tadanje institucije i forme vlasti i drutva, te da ih zamijeni jednom
48

potpuno novom dravnom strukturom. Zato smo i mi obavezni da slijedimo Poslanikov (s) put iz Mekke pri formiranju islamske drave. Borba protiv vlasti bila je sigurno obaveza (farz) one generacije muslimana koji su posmatrali ruenje Hilafeta od strane Kemala Ataturka. Oni su shodno pomenutom hadisu bili obavezni da se silom suprotstave reimu Ataturka, to se djelomino i dogodilo. Svi ostali muslimani, svejedno iz koje zemlje poticali, koji se tada nisu odazvali ovom pozivu, polagae na Sudnjem danu o tome raun. III. Osnivanje drave Davanjem ranije spomenute zakletve postaje Muhammed (s) voom islamske drave u Medini. Nedugo poslije toga dolazi do poznate Hidreiseljenja iz Mekke u Medinu godine 622, iseljenja koje se ni u kojem sluaju ne smije posmatrati kao puki bijeg od zlostavljanja Kurejija ili kao pitanje sticanja bogatstva. Ono je bilo nuno jer je mekkansko drutvo bilo zatvorilo svoja vrata islamu, a Poslanik (s) nije imao prava da sa njima sklapa kompromise koji su mu bili nueni i koji bi mu ak omoguili da postane vladarom Mekke, tadanjeg religioznog i privrednog centra, samo da se odrekao

49

javnog pozivanja, te degradirao islam na linu stvar svakog pojedinca. Godina Hidre predstavlja u islamskoj historiji jednu vanu prekretnicu, jer od tog trenutka Poslanik (s) nije vie bio zaduen samo irenjem islama. Dolaskom u Medinu on postaje dravnik zaduen da u politici, privredi i drutvu, u svakodnevnom ivotu sprovede sve islamske zakone. Prvi muslimani su bili itekako svjesni ove prekretnice. Zbog toga su nakon Poslanikove (s) smrti uzeli ovu godinu za poetak islamskog kalendara; ne godinu njegovog roenja ili godinu njegove smrti ve godinu Hidreosnivanja islamske drave. Iz injenica spomenutih ranije u taki II.B slijedi da muslimansko stanovnitvo odnosno njihove priznate voe ili izabrani predstavnici, koji jednom halifi ele da poloe zakletvu, moraju da ispune itav niz uslova. To su ukratko: - Vlast u dotinoj zemlji mora da pripada iskljuivo muslimanima i ne smije da bude ni na koji nain, bilo politiki ili privredno pod uticajem neke druge neislamske sile ili drave. - Sigurnost zemlje, to znai vojnika zatita prema vani i unutar zemlje, mora da bude u rukama
50

muslimana i ne smije da bude ovisna o nekoj neislamskoj sili. - Trenutna i potpuna primjena islamskih zakona mora biti garantovana. Drava se mora to prije posvetiti svojoj najvanijoj obavezi: irenju islama (dawa). Halifa koji prima zakletvu mora, takoe, da ispunjava odreene uslove3.

Slijedei uputstva iz Kurana i sunneta Halifa osniva sve one dravotvorne nivoe vlasti koji su propisani u eriatu, ukratko: Muawin at-Tafwid (opunomoeni asistent), Muawin at-Tanfid (izvrni asistent) Emir al-Dihad (Emir Dihada- vrhovni vojni zapovjednik) Armija
3

Mora da bude: musliman, mukarac, punoljetan, pametan, odnosno mentalno zdrav, pravedan, slobodan, odnosno ne smije da bude rob.

1. 2. 3. 4. 5. 6.

Ukoliko samo jedan od ovih uslova nije ispunjen osoba se ne smije birati za Halifu.

51

 Guverneri Sud Upravni aparat Savjetodavno vijee (Medlis a-ura) Islamsko pravo je jasno definisalo na koji nain ima da uslijedi imenovanje odnosno izbor ovih dravnih organa, kolika su njihova ovlatenja, prava i dunosti, koliko pojedine funkcije traju, ta dovodi do njihovog smjenjivanja itd... Detaljno izvoenje ovoga, sa svim potrebnim islamskim dokazima, prevazilazi okvire ovoga rada i trai jedan zaseban studij.

muslimanski narodi doivjeli svoj nauni i kulturni procvat, ta drava znai jedno snano i ivo prisustvo islama, koji vie ne smije biti prognan u privatnu sveru pojedinca ili u knjige islamske uleme. Obaveza formiranja jednog bloka (grupe, partije) koji e realizirati postavljeni cilj ne proizilazi samo iz ivota Poslanika (s) i njegovih ashaba ve se ona spominje i u Kuranu:

Zakljuak Kao to je ve na kraju poglavlja II.A objanjeno, mi muslimani dananjice duni smo da se, slijedei primjer Boijeg poslanika (s), organizujemo da bi ostvarili nau vjersku dunost - osnivanje islamske drave, od ijeg postojanja zavisi primjena najveeg dijela erijata - islamskog prava. Ova drava, koja je postojala od 622 godine pa sve do svog unitenja 1924 godine, te vie od 1000 godina dominirala svjetskom politikom scenom, i unutar koje su
52

Od vas treba da nastane jedna grupa (skupina, ummet), koja e na dobro pozivati, nareivae dobro a zabranjivati zlo- oni e ta ele postii. (3:104) Arapska rije umma, spomenuta u ovom ajetu, uglavnom se prevodi kao zajednica svih muslimana, meutim, ona ima vie znaenja. U ovom ajetu se Allah swt. obraa svim muslimanima obavezujui ih da iz svoje sredine organizuju jednu grupu, odnosno partiju, koja e da ispuni navedenu obavezu: pozivanje dobru, to je Poslanik (s) definisao kao: dobro je slijeenje Kurana i mog sunneta. Osim toga, grupa se posveuje nareivanju dobra i zabranjivanju zla- dakle jednom uglavnom
53

politikom zadatku. Ibn Kesir u svom poznatom komentaru Kurana ovako tumai pomenuti ajet: Sadraj ovog ajeta govori, da iz ove zajednice treba da nastane jedna grupa, koja e se posvetiti izvravanju pomenutog zadatka. Njeno zalaganje, spremnost za rtvovanje, iskrenost i napor za ponovno uspostavljanje islamskog naina ivota u svim sferama, dakle za uspostavljanje drutva u kojem vladaju Allahovi zakoni, mogu je uiniti onom partijom o kojoj Allah d.. u Kuranu kae:

partijsko organizovanje u cilju osnivanja drave islamska dunost kojom nas je obavezao Allah swt. Ova politika grupa poinje, slijedei obavezujui primjer Poslanika (s), da poduava svoje lanove o temeljima vjere, te o idejama i konceptima islama. Tako ojaana i uvrena partija obraa se zatim javnosti u zemljama islamskog svijeta, inei ljude sa jedne strane svjesnim sumorne situacije u kojoj trenutno ivimo, a sa druge strane objanjavajui im nunost politikog egzistiranja islama, koji pokriva sva podruja individualnog ali i drutvenog ivota. Ovaj zadatak je danas izuzetno bitan jer veina muslimana, uslijed jakog imperijalistikog uticaja u naim zemljama, posmatra sekularizaciju islama, dakle njegovo potiskivanje iz politikog, ekonomskog i socijalnog podruja, kao neto gotovo samo po sebi razumljivo. esto sreemo muslimane koji svakodnevno ispunjavaju ritualni dio islama, njegovo izostavljanje smatraju ak velikim grijehom, a istovremeno su svjesno ili nesvjesno potpali pod uticajem zapadne ideje o razdvajanju drave od religije. Ideja o jednom politikom i privrednom sistemu u islamu koji bi rijeio probleme sadanjice je strana mnogim muslimanima, jer oni nisu vidjeli primjenu tog sistema u stvarnosti, niti su izuavali njegove zakonitosti. Zbog toga je
55

Oni su Allahova partija. A Allahova partija e sigurno uspjeti. (58:22) Ako pogledamo u istoriju vidjeemo da temeljite drutvene i ideoloke promjene, te tendencije ka osnivanju novih drava, nikad nisu bile sprovedene od pojedinaca, ve uvijek od pokreta, dakle politikih i ideolokih grupa koje su bile nosioci ovih promjena. Ovo je meutim samo jedna istorijska i socijalna realnost, za nas muslimane od sekundarnog znaaja. Ono to je za nas bitno je da je
54

pomenuta partija danas prisiljena da se prije svega pozabavi izuavanjem i objanjavanjem pravila koja se odnose na sistem tj. koja reguliu odnose meu ljudima. Ovaj dio islama se u kolskim i univerzitetskim ustanovama islamskih zemalja ne spominje. Obrazovni ciljevi tamonjih neislamskih sistema predviaju poduavanje islamskog znanja koje sa politikom realnou nema nikakve veze. To znai da se danas islam u svojoj sveukupnosti ne moe izuiti na tzv. islamskim univerzitetima, jer su oni plaeni i kontrolisani od dotinih, islamu neprijateljskih drava, te zato nisu ni spremni da u potpunosti prenesu islamsko znanje, to bi zasigurno imalo za posljedicu brzi pad vladajuih tiranskih reima u islamskom svijetu. Upravo nas ova injenica prisiljava da danas najvei dio islama izuavamo privatno, u sklopu nekog islamskog pokreta. Velika vanost prosvjeivanja islamskog ummeta pokazuje se i u sljedeem bitnom aspektu: Osnivanje drave ne deava se nikad preko jedne politike partije ili pokreta, ve samo preko naroda. Narod je stvarni nosilac vlasti u dravi i od njegove volje, odnosno islamske svijesti, zavisi kada e se drava formirati, odnosno koliko i u kakvoj formi e trajati. Zbog toga je zadatak partija, prije kao i nakon
56

osnivanja Hilafeta, da prosvjeuju narod, pobuuju njegovo interesovanje za politiko deavanje, te da ga ine svjesnim njegove uloge kontrolora vlasti. Jer od toga koliko je ummet islamsko-politiki svjestan zavisi kako e Vlada postupati u primjeni eriata. Allah d.. je uinio ummet jedinim posjednikom vlasti - to se pokazuje kako u prirodnom drutvenom poretku i okolnostima, tako i u principima islamskog prava, kako je to objanjeno u ranijim poglavljima. Ne postoji vlast koja moe dugo opstati ako narod sa njenim postojanjem i politikim postupanjem nije saglasan, te ako tei promjeni situacije. Zadatak svake islamske partije mora, dakle, biti objanjavanje ummetu obaveze uspostavljanja zakona Kurana i sunneta, odnosno nunosti neograniene primjene islama u dravi i drutvu. Sama partija ne smije nikad da tei za vlau, jer vlast u islamskoj dravi ne pripada jednoj partiji ve halifi, na kojeg je ummet prenio pravo vrenja vlasti. Vrenje vlasti od strane jedne ili vie partija je jedna osobenost zapadnih demokratija, islamu meutim strana. U islamskom poretku se aktivnost partija iscrpljuje u osvjeivanju i prosvjeivanju ummeta, irenju islama, kao i kontroli halife odnosno ostalih institucija vlasti koje je halifa imenovao.
57

Iz ovoga se da razumjeti koliko je bitno unaprjeivati svijest ummeta, jer kada se ummet jednom okrene protiv despotskih reima u islamskom svijetu, te sebi u dubokom ubijeenju postavi za cilj izgradnju Hilafeta i biranje halife, ispunjavajui tako Allahovu naredbu, ne postoji neprijateljska sila koja bi ga u tome mogla sprijeiti. Partija koja se posvetila irenju islamskih ideja te prosvjeivanju ummeta, pokuava osim toga da uspostavi kontakt sa centrima moi, da ih konfrontira sa idejom o nunosti formiranja drave, te da osigura njihovu podrku pri osvajanju vlasti. U doba Poslanika (s) ove centre moi predstavljala su razliita arapska plemena. Danas se oni nalaze u oblastima vojske, policije, privrede, te kod pojedinih uticajnih familija. Meutim, mora se jo jednom istai da prihvatanje pomoi i podrke ovih krugova ne smije biti popraeno ustupcima, odnosno obeanjima o profitu i vlasti od strane partije. Motivacija partije za osnivanjem islamske drave mora izvirati iz bogobojaznosti i dubokog islamskog ubjeenja. Na ovaj nain pokret prolazi tano one tri faze koje je proao i Poslanik (s) od poetka Objave u Mekki pa do osnivanja drave u Medini.
58

esto se u ovom kontekstu postavlja sljedee pitanje: Kako moemo pri ponovnom osnivanju islamske drave postupati kao Poslanik (s) prije 14 vijekova, kada se on tada obraao nemuslimanima a mi se danas u 20 vijeku obraamo muslimanima? Ovdje treba rei da je za metodu osnivanja Hilafeta potpuno irelevantno, da li su veina stanovnika muslimani ili ne. Poslanik (s) je u Mekki imao dva razliita zadatka. Sa jedne strane trudio se da nemuslimane ubijedi u ispravnost islamske aqide (temelja vjerovanja), a sa druge strane njegov zadatak ogledao se u izgradnji jednog, na principima islama odnosno zakonima Kurana i sunneta utemeljenog drutva. Ovdje ne smijemo jedno pomijeati sa drugim; to su dvije razliite islamske obaveze ije ispunjenje je naredba od Allaha d.. Zalaganje za osnivanje jedne drave ne smije naravno biti prepreka da nemuslimane upoznajemo sa islamom, i da ih uvjeravamo u njegovu ispravnost. Meutim, pokazalo se tokom istorije, kako za doba Muhammeda (s) tako i u vrijeme njegovih ashaba, da su ljudi tek onda u masama prihvatali islam kada su ga vidjeli primjenjenog u svakodnevnom politikom, ekonomskom i drutvenom ivotu, jer se
59

tek tada vidi koliko je pravedan ovaj od Allaha swt. objavljen nain ivota. Rijetko e se neko privui islamu samo kroz priu kako je on velianstven, kada svakodnevno posmatra jednu potpuno suprotnu stvarnost i duhovnu zaostalost u islamskom svijetu. Ali vratimo se pitanju zato je nuno da pratimo put Poslanika (s), kada se on obraao nemuslimanima dok mi danas imamo posla sa muslimanima. Ukoliko ponovo razmotrimo tri faze koje je Poslanik (s) proao u Mekki na putu osnivanja islamske drave, vidjeemo da je on u realiziranju ove ideje radio samo sa muslimanima. Tako bi i prvi korak, primanje nove osobe u krugove u kojima se izuavao islam, uslijedio tek kada bi dotina osoba primila islam. Takoe smo vidjeli da je Poslanik (s), nakon to je poeo da se obraa arapskim plemenima traei podrku za osnivanje drave, uvijek kao prvi uslov za dalju saradnju postavljao primanje islama. To znai da je i u ovom sluaju imao posla sa pripadnicima plemena koji su ve postali muslimani. to se tie drutvenog poretka u Mekki, on je bez sumnje bio neislamski. Tu meutim nema nikakve razlike sa drutvenim poretkom u dananjem
60

islamskom svijetu, koji ni u socio-ekonomskom, zakonodavnom ili dravnopolitikom pogledu ne odgovara principima islama. Osim toga, ovdje je bitno razlikovati izmeu Dar ulIslama (kua - podruje, teritorij islama) te Dar ulKufra (kua nevjerovanja). Ova dva struna izraza iz islamskog prava upotrebljavao je jo i Poslanik (s) u brojnim hadisima. Njihovo precizno znaenje su islamski uenjaci tek kasnije na osnovu Poslanikovih (s) izjava definisali. Dar ul-Islam su one zemlje u kojima zatita i sigurnost lee u rukama muslimana i u kojima se eriat, islamsko pravo, iskljuivo i u potpunosti primjenjuje. Zemlje koje su, meutim, pod direktnom ili indirektnom kontrolom neislamskih vlasti ili u kojima se erijat samo djelimino ili nikako primjenuje, pripadaju Dar ulKufru. Pri tome je nebitno da li su ove zemlje veinski naseljene muslimanima ili nemuslimanima. Bitno je samo ko ima vlast i vri zatitu odnosno iji se zakoni primjenjuju. Ovo se izmeu ostalog vidi i iz hadisa kojeg prenosi Sulejman ibn Buraida, u kojem Poslanik (s) ispraa jednog od svojih vojskovoa rijeima:

61

...Pozovi ih u islam. Ukoliko ga prime prihvati to i nemoj ih napadati. Zatim ih pozovi da preu iz svoje kue (Dar) u kuu iseljenika (Dar ulmuhadirin), te ih obavijesti da e - ako tako postupe - imati ista prava i obaveze kao i ostali muhadiri. (Termin Dar ul-Muhadirin je u doba Poslanika (s) bio sinonim za Dar ul-Islam). Vidimo dakle da Poslanik (s) nije smatrao nove muslimane stanovnicima Dar ul-Islama, sve dok ne bi doli u Medinu tj. na teritoriju islamske drave. Ovakve i sline izjave Poslanika (s) su navele Muhammeda a-aibania i Ebu Jusufa, dvojicu poznatih uenika Ebu Hanife, na sljedei zakljuak: Kua islama postaje kuom (podrujem) kufra, im se u njoj pojave neislamski zakoni, pa makar da su veina stanovnika muslimani. Iz reenog se da zakljuiti da danas Dar ul-Islam ne postoji, pa ak i kada je u pojedinim zemljama islamskog svijeta stanovnitvo 100% muslimansko, zato to se eriatski zakoni nigdje u potpunosti ne primjenjuju i zato to islamski drutveni poredak nigdje nije prisutan.

I zato dok se god nalazimo u Dar ul-Kufru duni smo da pri ponovnom osnivanju Hilafeta slijedimo Poslanikov (s) put u Mekki prije njegove Hidre. Jer, kao to se on (s) nalazio tada u Mekki, tako se i mi danas u islamskom svijetu nalazimo u zemlji kufra. Grad Mekka je tek osme godine po Hidri, nakon mirnog osvajanja, postala sastavnim dijelom Dar ul-Islama. Uspostavljanje islamske drave sigurno nije lak zadatak, jer tu se ne radi o osnivanju jedne po zapadnim mjerilima voene, te na demokratiji i kapitalizmu bazirane drave, kojoj emo samo nalijepiti naziv islamska. Naprotiv, radi se o uspostavljanju islamskog prava - eriata u okviru jednog, dananjem svijetu nepoznatog, sebi svojstvenog islamskog sistema. Zapadni imperijalizam je svjestan da bi etabliranje Hilafeta ubrzo imalo za posljedicu propast kapitalistike hegemonije. Upravo to tjera Zapad da se bespotedno bori protiv ideje i pokreta za uspostavu Hilafeta. Vladari u islamskom svijetu, koji kao vazali zastupaju zapadne interese, te tako potpomau opstanak kapitalizma u naim zemljama, im u tome svesrdno pomau.

62

63

Mi muslimani moramo shvatiti da je ponovna uspostava Hilafeta sudbinsko pitanje od kojeg zavisi opstanak islama u realnom, javnom ivotu. To znai da mi, islamski ummet, moramo biti spremni zauzeti se za ovu ideju itavim svojim ivotom, nju postaviti u sredite naeg djelovanja, te svu nau islamsku aktivnost usmjeriti u tom pravcu. Tek tada emo zasluiti da nas Allah swt. nagradi ponovnim uspostavljanjem Hilafeta, i tek tada emo biti u stanju da prevladamo unutarpolitike tekoe i vanjskopolitika neprijateljstva sa kojima e drava, naroito u poetku, biti suoena. Shvatiti ponovno uspostavljanje islamske drave kao jedno sudbinsko pitanje, znai biti spreman za ovu ideju podnijeti i najvee rtve. Opasnost od zatvora ili smrti ne smije da zaplai muslimane. Oni moraju biti spremni da, poput Poslanika (s) i njegovih ashaba, zaloe svoj vlastiti ivot za ostvarenje ove Allahove naredbe. Kada su pokuali da Poslanika (s) odvoje od njegovog zadatka i da ga nagovore na kompromise, on je odgovorio: Tako mi Allaha o amida! Kada bi mi dali Sunce u desnu a Mjesec u lijevu ruku, ne bih odustao od ovog zadatka, sve dok Allah ne da pobjedu islamu, ili dok ja pri tome ne stradam! ...ili dok ja pri tome ne stradam - jedna izjava koja ocrtava bezuslovnu spremnost na rtvovanje, ono to i mi moramo usvojiti da bi ponovo osnovali islamsku dravu.
64

Imperijalistiko proganjanje i satiranje muslimana moe zaustaviti samo jedna takva drava, koja je svjesna Allahovih naredbi te odgovornosti na Sudnjem danu. Bosna, Somalija, eenija, Kamir... su aktuelni primjeri ugnjetavanja muslimana u itavom svijetu. Ve sutra mogu izbiti ili biti inscenirani novi sukobi u islamskim zemljama, koje e meunarodna zajednica, sa ustima punim ljudskih prava i demokratije, mirno gledati, izraavajui svaki put, u okviru beskrajnih i beskorisnih pregovora, svoje duboko aljenje. Zato ne smijemo dozvoliti da nas mnogobrojni drugi ciljevi odvoje od ovog zadatka, troei tako nau dragocjenu energiju bez da postignemo sveobuhvatno rijeenje za probleme muslimana. I na kraju, spomenimo jo ajet iz asnog Kurana u kojem se kae:

I tako mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici, dok za sudiju u svim meusobnim sporovima tebe ne prihvate... (4:65), jedan ajet u kojem se Allah swt. kune samim sobom i osporava
65

muslimanima pravi iman, prijetei im time na Sudnjem danu najveom kaznom, sve dok u potpunosti ne primjene islamske zakone, to je mogue samo u okviru jedne islamske drave.
Ova knjiga se bazira na idejama Hizb-ut-Tahrira. Vie informacija moete nai na sljedeoj web-stranici : www.hizb-ut-tahrir.org

Literatura

Ibn Kasir: Tafsir al-Quran al-azim, Dar alHadis Kairo, 1988 Ibn Hiam: Sirat an-Nabi, Dar al-Fikr Bairut, 1986 aih M. J. Al-Kandahlawi: Hayat as-Sahaba, Dar al-Qalam Damaskus, 1987 Dr. M. H. Haikal: al-Dihad wa-l-Qital fi-sSiyasa a-ariya, Dar al-Bayariq Bairut, 1993 aih T. An-Nabahani: al-Hilafa, 1953 aih T. An-Nabahani: Nizam al-Hukm fi-lIslam, Dar al-Umma Bairut, 1990

66

67