Homer

ILIJADA

BIBLIOTEKA
KNJIESTVO
Knjiga
23

PREDGOVOR
O GRAE I JEDINSTVO ILIJADA
Ilijada je epski spjev. Nastao je, pretpostavljamo, u VIII stoljeu stare ere, negdje u grkim
naseobinama rasutim po obalama Male Azije, po sjeverozapadnim njenim obalama; tamo je
bio grad Ilij (Troja). Tamo je, kako su stari Grci vjerovali, ivio i pjesnik Ilijade, Homer.
Iz antikog doba sauvani su nam ivotopisi Homera, njih sedam na broju; i povest o tome
kako su se u kazivanju stihova nadmetali Homer i pjesnik Hesiod. Ipak, o povijesnoj linosti
pjesnika Ilijade ne saznajemo iz tih biografija gotovo nita. Nastale su pozno, iz usmenih
predanja o Homeru: rije je o legendi, a ne o povijesti. Heziod, pjesnik pounih spjev,
najstariji grki i europski pjesnik koji nam je i kao povijesna linost poznat, ivio je oko 700.
godine stare ere; bio je po svoj prilici mlai od pjesnika Ilijade i nije nikada sreo legendarnog
Homera.
Sumnja u istorinost pjesnika Homera veoma je prisutna u novovekovne ispitivanju Ilijade.
Iznijeto je tvrenje da Ilijadu i nije ispjevao jedan pjesnik. U nauci o knjievnosti nastalo je
tako "homerski pitanje". Ono se razvijalo usporedno s naglim razvojem izuavanja usmene
narodne knjievnosti, od vremena romantizma (u Njemakoj vrijeme brae Grimm, u nas
Vuka Karadia). Narodne pjesme nemaju, naime, autora u istom smislu kao dijela pisane
umjetnike knjievnosti, niti narodni pjevai stvaraju pjesmu istim postupkom kao poeteLiterati.
Tumaenje Ilijade danas je u znaku dva razliita pogleda na "homerski pitanje".
Analitiarima nazivamo one ispitivae koji razlau i razbijaju ep nalazei u njemu, prije
svega, nedosljednosti i nezgrapnosti. Oni tvrde, na temelju tih crta, da je Ilijada nastala
nekako mehaniki. Ilijada je za njih prosto skup narodnih pjesama podvrgnut redakciji, ili je
nastala, raznim dodacima i umecima, iz jedne kratke Prailijade, i tome slino. Strunjaci, pak,
koje nazivamo unitarcima zastupaju sasvim suprotno shvaanje. Na temelju komiozicije i
drugih strukturalnih odlika Ilijade oni dokazuju da je pred nama jedinstveno djelo, tvorevina
jednog, veoma obdarenog pjesnika.
Neke dokaze koji govore u prilog unitaristikog gledanja izneu u sljedeim redovima.
Uvjereni smo, naime, da je Ilijadu sastavio jedan pjesnik. A zovemo ga Homerom jer su ga i
stari Grci tako zvali.
Ilijada, to znai: pjesma o gradu Iliju. Samo, i gradovi, kao i ljudi, ne izlaze na glas obinim
ivljenjem i svakodnevnim poslovanjem, ve podvizima i velikim stradanjem. Otuda bi, ako
je naslovu vjerovati, Ilijada bila spjev o bojevima oko Ilija, o dugoj, desetogodinjoj opsadi,

konanom zauzea i razaranju grada.

Ovaj ratni pothvat obino nazivamo trojanskom vojnom, ili, rijeju manje starinskom i manje
pjesnikom, trojanskim ratom. To dolazi otuda to su stari Heleni - antiki Grci - grad Ilij
zvali i Trojom, a cijelu oblast u kojoj se grad nahodio Troadom. I sam Homer uzima oba
imena: Ilij i Troja, samo je u Homera prvo ime ee, iako stanovnike Ilija naziva trojancima.
Helenske ratnike, pak, Homer naziva raznim plemenskim imenima - Mirmidoncima, na
primjer (ime Heleni je tek kasnije uzeto kao skupni naziv za grka plemena). No najee
Homer uzima, u irem znaenju, kao oznaku svih helenistikih ratnika pod Trojom, nazive
Ahejci, Danajci i Argivci.
Po naslovu, Ilijada bi, dakle, bila spjev o trojanskom ratu. Ipak, ne treba li predmet speva
odrediti ue i moda tonije? Prvi stihovi speva, naime, glase:
Gnjev mi, boginjo pevaj, Ahileja, Peleja sina,
zlosreni, tono Ahejce u tisuu uvali jada.
Ahilej (ili Ahil) je predvodnik plemena Mirmidonaca i glavni junak u grkoj vojsci pod Ilije
(Trojom). Znai li ovo da Ilijada i nije spjev o trojanskom ratu i razaranju Ilija, kako obino
kazujemo, naslovom zavedeni? Da li bi spjev moda prije trebali nazvati Ahileidom,
pjesmom o Ahileju?
Svaki pokuaj da shvatimo umjetniko djelo trebalo bi, naelno, da se osloni na dva suprotna
postupka-analitiki i sintetiki, i trebala bi ih primjeni postupno. Cilj je, pri tom, da se
razumije djelo kao cjelina; samo, ovaj cilj je teko ostvariti u potpunosti. ak i tamo gdje
nam se ini da je razumijevanje djela kao cjeline ostvareno u velikoj mjeri, teko je saeto
iskazati rezultat. Upravo zato, zaela, tumaenje djela lako prima oblik tautologijeponavljanja drugim, najee ne i jednako dobrim rijeima. Najjednostavniji vid takve
tautologije-esto malo korisne za razumijevanje umjetnike cjeline-jeste prepriavanje djela.
Jamano, prepriavanje kao da nam se namee kada o epu razgovaramo, jer epska iesma, i
epsko stvaralatvo uope (ovo moe biti iu prozi: roman, na primjer), regiji, po definiciji,
knjievnom rodu u kojem autor pripovijeda o prolim dogaajima. Otuda nas i pokuaji da
djelo prepria ue poneemu. Vidimo da sve nije u prii, da svu sadraj djela ne moemo
prepriati. Prepriati moemo, zapravo, niz zbivanja isprianih u dijelu, dakle neku "akciju"
koja se u dijelu "odvija" odreenim slijedom, u jednom ili vie naporednih ili prepletenih
tokova.
Ako prilikom prepriavanja potujemo redoslijed zbivanja i njegove tokove, ako gledamo na
bitnije, pokretake i presudne toke u njemu, nastae "pria" koja nee biti samo proizvoljni
saetak. Bie ta pria - zovemo je latinskom rijeju fabula - i mali, neto pojednostavljeni
model vanjske strukture djela; jer redoslijed zbivanja, odbir i isticanje znaajnih scena ine
jednu od lake uoljivih osobenosti sklopa odreenog djela.
Vjerno apstrahovana fabula je, dakle, takav model toka radnje, izgleda i meuovisnosti scena
koji prema cijelome dijelu treba stajati u istom. odnosu - da to uinimo jasnijom slikom - u
kome prema cijelome toku stoji njegov mali, sredinji prsten, glavini kako se u narodu
kae, u koju su, u stanovitim razmacima, uglavljen Paoa, pa ona okree i ove, i obru kotaa
i njegov naplatak . Otuda saeto prepriavanje koje otkriva fabulu moe doprinijeti
razumijevanju strukture epskih djela, i dramskih, gdje je radnja takoer vana, pa i onih
lirskih koja, kao balade, stoje na granici izmeu epike i lirike.
Ilijada ne pripovijeda iscrpno i redom sve dogaaje trojanskog rata. Starogrki predanje
kazivalo je da je rat trajao deset godina.
Prialo je - u junakim epskim pjesmama slinim naim narodnim - o onome to se mnogo
godina prije rata zbilo, o samom ratu io dogaajima po njegovom zavretku.

Na osnovi takvih pjesama nastali su vei spjev. Ilijada koju poznajemo samo je jedan od njih.
Povest o grkom vojskovoi Odiseju, kome je, nakon zauzea grada, trebalo jo deset godina
da se vrati na svoju rodnu Itaku, eni Penelopi, ispriana je u Odiseji, sauvanom epu ijim je
autorom takoer smatran Homer. O povratku junaka od Troje u domovinu i njihovim
potonjim sudbinama, pjevali su i drugi epovi (Povraca, Tesprotska pjesma, Telegonija), a bilo
je i speva koji su pripovedali o zbivanjima prije poetka trojanskog rata (takva je bila
Kiparska pjesma).
Svi spjev s temama iz kruga trojanskih legendi-osim Ilijade i Odiseje - izgubljeni su. Znamo
ipak da je u dva takva "kiklika speva" (kiklos = krug), u zauzea Troje i Maloj Ilijadi, bilo
rijei o ratnim zbivanjima koja slijede za onima opisanim u Ilijadi, gdje zavretak opsade i
pad Troje nisu ispriani.
to zapravo pripovijeda Ilijada? Ako gledamo na trajanje radnje, pred nama je tek neznatan
isjeak iz desetogodinje opsade. Ispripovedana radnja Ilijade obuhvaa, naime, svega
pedesetak dana iz posljednje, desete njezine godine. Ako gledamo na radnju samu, na njezin
ok i njezine najvanije trenutke, Ilijada pripovijeda sljedea zbivanja:
Pria poinje sukobom glavnog helenskog junaka, Ahileja, i glavnog helenskog vojskovoe,
Agamemnona. Povod svai su robinje iz ratnog plijena i zahtjev Ahilejev da Agamemnon, na
dobro cijele vojske, oslobodi svoju robinjicu Hrisejidu. Agamemnon se opire; razmee se
svojim poloajem i ugledom; ponosni Ahilej, javno uvreen, povlai se, srdit, iz borbe.
Agamemnon, pak, koji mora osloboditi Hrisejidu, ostvaruje svoje pretnje - oduzima Ahileju
robinju Brisejidu, koju je ovaj dobio prilikom diobe plijena.
Poto Ahileja vie nema na bojitu, ahejski vojska stradava. Ahilova srdba pogaa, dakle,
prvo njegove saplemenike i suborce. On tvrdokorno odbija Agamemnonovu ponudu da mu
ovaj prui zadovoljenje naknadom za oduzetu robinjicu. Helenska vojska stradava jo vie,
povlai se u svoj tabor, na obali, kod laa. Ahilej sada dopusti da njegov drug i prijatelj
Patrokla uzme njegovu opremu i ovom obmanom natera Trojance na uzmicanje. Ali
neumerena Ahilejeva srdba pogodi sada i Ahileja samog: glavni Trojanski junak, Hektor,
ubija Patrokla.
Dotle nepokolebiv istrajan u gnjevu, Ahilej napokon odustaje; tonije, usmjerava svoj novi
gnjev na Patroklovog ubojicu Hektora. Bog Hefest, na molbu Ahilejeva majke, boginje
Tetide, kuje junaka novo oruje. Ahilej polazi u boj. Bitka se rasplamsa kao nikada; u njoj i
bogovi sudjeluju. Ahilej napokon ubija Patroklovog ubojicu Hektora. Vezuje Hektorov le za
svoja bojna kola i vue ga oko zidina Troje, dan za danom.
Na kraju, trojanski kralj Prijam. dolazi da otkupi tijelo svoga sina Hektora. Ahilej poputa.
Spjev zavrava sveanim sahranjivanje Hektora u Troji.
Moda je trebalo spjev prepriati krae, rei fabulu saetije? Vratili smo se, kroz razgovor,
ishodite, pitanju: to je predmet Ilijade, Trojanski rat ili Ahilejev gnjev? Jamano, odrediti
predmet nije isto to i izdvojiti fabulu. U emu je razlika? Predmet speva, njegova tema
(naziv je grkog porijekla), ne odreuje se osvrtom na redoslijed kazivanja i ne otkriva nita o
strukturi djela.
Uzmimo na um ovo: Ahilejev gnjev u fabuli djela ima presudnu ulogu. Ilijada i poinje
stihom: "Gnjev mi, boginjo pevaj, Ahileja. Peleja sina ". Je li to pjesnik Ilijade ve iskazao
predmet speva, temu djela? Ili temu valja ire odrediti? to je onda gnjev to ga je pjesnik u
proelje prvog stiha stavio? Preturam prirunike i nalazimo: da je Ilijada spjev o Iliju i mu je
tema Ahilova srdba i njene zlokobne posljedice. Dlaku moda i ne treba etvero cepati. Ali
u prirunicima nalazimo uvijek nanovo i to da se rije povede o motivu Ahilove srdbe i
ulozi tog motiva u Ilijadi.
Jamano, valja praviti razliku izmeu fabule i teme, teme i motiva. Srdba i sve to je iz nje
izalo - to je, najkrae reeno, tema Ilijade. Reeno je to i u prvim stihovima speva.
Ahilejeva, pak, srdba osnovni je ili sredinji motiv djela. Ali to je motiv? Psiholoki neki

momenat ili slian neki imbenik koji djeluje u prikazanom liku glavnoga junaka? Kaemo
naime: ne znam koji su njegovi motivi, - a mislimo: ne znam to ga pokree, potie da to ini.
U osnovi latinske, tek srednjovjekovne rijei motivus lei, zaista, znaenje "pokretaki"
(move = kretati). Ali ono to u svakodnevnom govoru znai jedno, moe u teoriji
knjievnosti znaiti drugo. Nevolja nastaje tamo gdje se pojmovi mijeaju. A ovo je nerijetko
sluaj ak iu rjenicima knjievnih izraza, gdje saimanje iskaza i tijesan prostor stavljaju
autore na stoinu muka. itamo u naem takvom posluitelju definiciju po kojoj je motiv
"osnovni pokreta za stvaranje umjetnikog djela". Oigledno, motiv je tu shvaen u svome
prvom "pokretakim" znaenju. Ali koga pokree da stvori djelo? Nasluuje da se misli na
pisca ili pjesnika, koga neto pokree, motivira, da djelo napie. No potom saznajemo da ima
bezbroj motiva, opih i pojedinanih, aktivnih i pasivnih, trenutnih i venih, da je ljubav
jedan od motiva, ljubav srena i nesrena, ljubav dvoje mladih roditelja prema djeci; da motiv
"moe pripadati jednom piscu, ili jednoj knjievnosti, ali su mnogo ei motivi koji se
javljaju u vie knjievnosti, iprelazei iz jedne u drugu ".
Ima tu neto to nas zbunjuje. Motiv je "osnovni pokreta za stvaranje djela", a ovamo
ujemo za motive koji se prenose iz knjievnosti u knjievnost; i da je osobito sluaj s
narodnim blagom, sa motivima "o djevojci bez ruku, skrnavljenju groba ili vjernom konju".
Setiee se sada, neminovno, arca Kraljevi Marka i kako taj vjerni konj opominje
gospodara i suze nad njim lije. A ima i helenski junak Ahilej u Ilijadi, svoje vjerne konje, koji
suze liju i pogibiju mu proriu. Zaela, vjerni konji iz narodne pjesme nae nisu "pokretai za
stvaranje djela". Motivi jesu. Kako to? I odakle ova podudarnost u motivu izmeu Ilijade i
junake pjesme naih guslara?
Razluii valja: prvo, motiv kada znai neto u ovjeku, kao unutarnji poticaj.
Ako se pitamo to je pisca potaklo da djelo sastavi, teko emo doi do pravog odgovora, i
ne samo to: ak i ako ga naemo, on verovano nee kazivae mnogo o samom dijelu, o
njegovoj strukturi. Drugo je promatranje psiholokih motiva koje je pisac pripisao pojedinim
likovima u dijelu, odnosno obrazloenost postupaka junaka koji proistiu iz njihove prirode,
karaktera. To je ve knjievna pojava, dio onoga to se zove motivisanou. (Razgovor o
ovim motivima tie se radnje djela, njezine vjerodostojnosti.) Tree je, pak, - i tu se vraamo
arcu i Ahilejevom konjima - kada u razgovoru o epici, stihovnoj i proznoj, izraz motiv
uzimamo kao naziv malih elemenata u sklopu djela, ili takvih koji se, kao zaokruene cjeline,
javljaju naporedo u raznim djelima, pa prelaze iz jedne knjievnosti u drugu.
Ova trea usko knjievna uporaba izraza nastala je u analizi pripovijedanja koja nastoji da
razotkrije kako je organizirana fabula djela. Motiv tu stoji u odreenom odnosu i prema temi,
pa govorimo o motivu kao najuzoj fabularno-tematskoj jedinici. Razlikuju se, pak, dinamiki
motivi, koji "pokreu radnju naprijed smenjujui jednu akciju drugom" i statiki, koji "samo
slikaju neku situaciju, ostavljajui radnju na onoj toki na kojoj je bila i prije te situacije". (Sa
izrazom statiki motiv dospjeli smo do toke gdje je u rijei motiv obrisano, poniteno njeno
izvorno znaenje:
pokretaki - poticaj.)
Motivi su, dakle, elementarne jedinice, jedinstveni mali dijelovi fabule u kojima se stvari i
ljudi javljaju u tvrdom sklopu prilika, okolnosti. Pojam motiva kojim se sluimo u analizi
Ilijade je dvostruk: odnosi se na te male jedinice fabule speva, ali po pravilu predstavlja i
motiv "koji se prenosi iz djela u djelo", karakteristian osobito za pripovjedne oblike usmene
knjievnosti. U toj dvojnosti je, naime , vidna i jedna bitna osobenost Ilijade. Njezina graa
uzeta je iz starije junake pjesme.
Kad govorimo o grai Ilijade ne mislimo, dakle, na grau iz ivoa, koju otuda uzima svaki
pisac; mislimo na knjievnu grau, na elemente ve ranije obraene u knjievnom predanju
naroda; ak i na izraze, formule, sklopove rijei, naine opisivanja i kazivanja .

Za ispitivaa Ilijade tekoe dolaze otuda to nam junake pjesme starih Grka nisu
spremljene. Kako smo onda doli do saznanja da je Homerov dug u grai tako velik?
Uporednim prouavanjem nae narodne iesme, junakih pjesama raznih naroda i Ilijade.
Ako se sada upitamo gdje u Ilijadi moemo oekivati da se drevna graa osobito jasno ogleda
na razmjerno malenom prostoru, tako da i ovdje moemo koju rije o njoj rei oslonjeni na
sam tekst, lako emo nai odgovor: tamo gdje se meu ljudima zbiva neto natprirodno, kao
u bajci - na primjer, kada junakova konji govore ili proriu (samo, ovih "maijskih" crta
nema u Ilijadi tako mnogo; kao da se od tih starih stupnjeva narodnog prianja njen tvorac
dosta odmakao) - i naroito tamo gdje se govori o onome to je osnova junake pesme i epa:
o junaku, njegovom izgledu i sudbini, i o glavnom poslu junaka - kako se Mladenovi
potvruje, u boju gine.
Ovdje moramo poi od ravni povijesnog promatranja motiva. Od onih motiva, dakle, koji se
prenose, ili se, naprosto, javljaju naporedo u raznim narodnim knjievnostima. Ne znamo,
naime, pouzdano koji su se motivi prenosili, selili, a koji su, meusobno podudarni, nastali
neovisno kod raznih naroda. Jedino znamo da je takvo podudaranje motiva povijesna pojava
u anonimnoj usmenoj knjievnosti diljem svijeta, i da je upravo ta pojava presudno odredila
sliku junaka i junakova ivota u starogrkom predanju iz koga je grau preuzela Ilijada.
Postoji u narodnoj knjievnosti kao neki obrazac junaka i junakova ivota. Pogledamo li
paljivije, nalazimo taj obrazac u naoj narodnoj knjievnosti, kod starih i novovekovnih
Grka, u ruskoj narodnoj pjesmi i kod starih Rimljana, i mnogo dalje u vremenu i prostoru - u
Perziji i Kini, Irskoj i Americi. Gotovo obvezan dio tog obrasca herojskog ivota je borba s
nekim zmajem (ili "Troglavi Arapin") i oslobaanje ljepotice ili djeaka koje mu narod
prinosi na rtvu. Junak provodi svoju mladost nekako skriveno, ili pod okolnostima koje ga
poniavaju. I roenje njegovo nije kao kod ostalih smrtnika; nekako je van reda i zakona i
esto u tome sudjeluje i neko boanstvo, neko natprirodno bie, ak iu ivotinjskom obliju.
Kad je u prolom stoljeu poelo izuavanje novogrke narodne knjievnosti, ubrzo je u njoj
utvren reeni obrazac, u kome se moglo izdvojiti trinaest osnovnih motiva. Gotovo za sve
tada utvrene motive naene su paralele u starogrkom i starorimski predanju, pa u Perziji i
Indiji, a na zapadu kod germanskih naroda. Pokazalo se da se model junakog ivota o kome
je rije javlja u priama o bogovima (mitu), predanjima o junacima (legendi) i u bajci, iz koje
kao da su u Ilijadu dospjeli i Ahilejeva besmrtni konji.
Spomenut, napreskok, neke motive iz reenog obrasca. Ahilejeva majki morska boginja
Tetida, vila kako bi rekla naa narodna pjesma. Pria o tome kako je Tetidu osvojio Ahilejev
otac, Pelej, odgovara tipu jedne poznate bajke: smrtni ovjek uvreba morsku vilu, u noi, na
obali, dok plee u vilinskom kolu; ona mu se otima i pretvara u razna oblija; on je ipak
savlada ; ali veza izmeu smrtnika i vile je kratkoga stoljea; vila se vraa, jer rodi dijete
smrtniku, u svoj element, na dno mora (ili rijeke). Jo ee se pria o djevojci koju je nasilno
uzelo neko boanstvo (Danaja raa bogu Zeusu junaka Perzeja); ili majka zanese vanbrano s
junakovim ocem (Sibinjanin Janko, u madarski i naem predanju: "Visoki Stefan idui s
vojskom iz Moskovske u Srbiju doe u budim na konak, i ondje Madarska gospoda videi
ga onako visoka i lijepa zaele imati od njega poroda, i u razgovoru zapitaju ga da li bi se u
vojsci njegovoj mogao nai dobar drijebac da opae njihovu kobilu da bi i oni zapatili tako
lijepijeh i dobrijeh konja , a on im odgovori:, bi, zato ne bi? 'Kad bude veer oni mu poalju
lijepu djevojku da noi s njime. Kad se on stane izgovarati, kae mu se da je on to obrekao
uiniti; tako on djevojku primiti i prenoi s njome, i sjutradan ujutro na rastanku dade joj
prsten i ree joj: ako rodi muko da mu nadjene ime Janko.
.. ").
Zbog sramoe ili zla znamenja (sna) dijete bude izloeno u gori, ali ga zvijeri ne izjeda:
trojanskog kraljevia Parida othranila je medvjedica, rimske blizance Romula i Rema vuica,

grkog junaka Hipotoja i naeg Miloa Obilia kobila. Jo kao malian djeak otkriva svoju
snagu i sposobnost (grki Heraklo davi u kolijevci zmijurina; Parid nalazi goveda to su mu
ih oteli, Sibinjanin Janko, poto "malo poodraste i stane s djecom igrati, gdje se skae on
odskae, gdje se rve on obara , gdje se kamenom mee on odmee, gdje se tri on utjee ").
esto junak u mladosti stjee neranjivost. Glavni junak Ilijade, Ahilej, moe Bisi ranjen samo
u petu. (Neranjivi su i kretski Minoja i germanski Zigfrid.) Sem toga to se bori sa zmajem i
oslobaa djevojku, junak moe sie iu donji svijet, meu sjeni umrlih (Odisej u Odiseji).
Najzad, junak je ponajee kratkovjeku: Ahilej ne samo da to zna nego je sam i odabrao
takvu sudbinu, kao cijenu slave.
Pobrojani motivi iz obrasca herojskog ivota poznati su, dakle, bili starogrkom predanju. U
Ilijadi nemaju svi podjednako istaknuto mjesto. Sluaoci Ilijade mogli su da ih prepoznaju i u
naznakom uzgrednih opaski. Neki se, pak, od tih motiva diu u Ilijadi do uloge motiva koji
vezuju i osmiljavaju cjelinu djela. Ovo je sluaj i sa motivom gnjeva i sa motivom junakova
kratkovekosti.
Od povijesnog gledanja na motive okreemo se sada ve motivima u tekstu speva. Moramo,
dakle, pogledati gdje u Ilijadi moemo prepoznati staru grau, motive i formulu kazivanja
naslijeene iz starije junake pjesme.
Udubiti se u povijest usmene narodne pjesme znai zai u njezinu grau kao u kakvu umu.
Ova uma je utoliko gua ukoliko je graa vie i ee bila knjievno oblikovana, te se
razgranala i razlistala, SUNULA raznoliko u korijen i kronju. Takva graa nosi u sebi neke
zakonitosti po kojima se ravaju njene grane, uvoruju stabla. elimo li da upoznamo te
zakonitosti, nema nam druge do da se nadnesemo nad tekst i oslukujemo. Uzeemo zato
pred sebe nekolike stihove iz brojnih Homerovih opisa bojeva, junakih megdana, i
uporediemo ih meusobno i sa cjelinom Ilijade.
Megdan drevnih junaka-Orijas dosta su daleki, rekli bismo, ve i samome pjesniku Ilijade.
Nama jo vie. Scene ratnikih sukoba, nanizane u velikom. broju, ine nam se, kad danas
itamo Ilijadu, prvo jednoline, a onda i nezanimljive (upravo onako kako su jednolini i
nezanimljivi razgovori o nogometu ili ahu onima koje nogometna lopta i ahovska ploa ne
interesuje).
Meutim, osmotrimo li blie scene bojeva i megdana, zapaziemo da je u njima saliveno
bezbroj realistikih pojedinosti i strunih vojnih znanja iz minulih vremena; da su one ne
samo raznolike u opisu zbivanja i nainu umiranja nego i po rasvjetli u koje, kao u snop
reflektora , najpotpunije stupaju mnogi likovi - da bi tu i poginuli.
Sredinje toke u opisima megdana ine ranjavanja i pogibije. Opisuje se kako junak razudi
junaka, goleni mu prebije, drob prospe, lijezde slomi, oi istera; i sve tako, s pojedinostima
vjernim i vjerodostojnim, kao kad se na oruje i opremu gleda to ih nose homerski junaci.
Sve je konkretno, sve u detalju - a banalnosti nema. Na takve sredinje, saete, ali anatomski
precizne stihove nadovezuju se, vie uopeni u izrazu, pomen skidanja opreme s ubijenog
ratnika ili borbe i guanja oko toga plijena s njegovim drugovima.
Kopljanik slavni Filejev sin pristupe blie
pogodi njega glavi u zatiljak otrijem kopljem,
med mu kroz zube proe i jezik odsjee junaka.
Padne u prainu Dre 'u zubima hladno otrice.
- - -Skoi nanjga i rani i cijelu mu ilu presee,
to mu se cijela, idu 'uz lea, do zatiljka prua,
svu mu je preree on, i Toon nauznak padne
u prah i obje ruke drugarima isprui dragim.

Skoi Antilima i stane s ramena mu oruje svlaiti '.

Scene ranjavanja i pogibije u Ilijadi esto su doslikane u poredbi. Te poredbe nisu uvijek, po
naem osjeaju, u svemu primjerene herojskoj atmosferi zbivanja. Ali osnovnu svoju ulogu
ostvaruju vrlo uspjeno: stavljaju pred nae oi iv pokret boraca, oruja, ranjenika koji pada,
samrtnika u ropcu:
Helen Menelaja usred oklopa pogodi tada
u grudi strijelom, al 'ljuta od njega strijela odleti.
K'o to na prostranom gumnu bob crnokoac leti
ili kad ljeti graak s iroke lopate ima,
vetar duva i zvidi, a veja uzmahuje njome:
tako se gorka strijela Menelaju, slavnom junaku,
silno od oklopa odbi i oda nj daleko odleti.
- - -Ali ga, dok je be'o, Merion stigne i kopljem
rani ga izmeu pupka i stidnog mjesta, gdje Ares
najljue muke zaela jadnicima zadaje smrtnim.
Tu ga koplje probode i pod njim adamant se srui
te se Pracata pone k'o junac koga u gori
obani uzima svjeu i silom preko volje vuku:
tako se ranjen malo adamant pra'o, ne dugo,
dok mu nije blie Merion pri'o i koplje
iz tijela izvuk'o; i mrak po oima onom se razli.
Usporedbe su, nadasve, lako pokretni, prijenosni elementi iz naslijeene grae usmenog
pjesnitva. Odmaraju i pjevaa, koji ih unosi po potrebi u pjesmu, kao i sluatelje koji ih
mogu pratiti smanjenom panjom ili u njima uivati kao u digresija. Pruaju oduka u
scenama boja i ona usporedbe, predmetom nekako primjerenije ratnikom poslu, koja borce
slikaju kao protivne vetruine huno sukobljene u klancu, gdje tresu ili kre bukve i jasen; te
kao drzovite lavove to u Torinu provale, ili se oko ubijene koute u gori krve, ili na vepra
nasrnu jer s istog planinskog izvora hoe da pije.
Ima onda i prikaza borbi, ubijanja, gdje se oko osnovne slike ranjavanja - s podrobno
odreenim mjestom gdje je oruje udarilo i kako se kree - javljaju usporedbe i razmetljiv
rijei pobjednika nad tijelom ubijenog neprijatelja:
Idomenejevom rukom Posidon pogubi njega
sjajne mu zaseniv oi i bijela mu koljena veza,
jer nit 'se mogae natrag povui, a niti umai,
nego k'o uspravni kamen il 'drvo to lista visoko
on je nepomino staj'o, i kopljem ga rani sred grudi
smeoni Idomenej te njegov od medi oklop
razbije, tono je prijee od njega propast odbij'o,
al 'tada muklo zazvei, a koplje u srce zabi;
srce se trzalo, i vrh kopljani s njime.
Najzad estinu koplja siloviti Ares utia,
a Idomenej klikne i silno pohvali sebe:

"Dejfobe, moe l 'to za nas dovoljno biti:

trojica pala za jednog '?.
.. "
Kao da je ovo razmetanje i ruganje ostatak iz drevne starine, sirove i surove; sasvim kao i
rijetki primjeri gdje u Ilijadi za ubijanjem slijedi i neovjeno postupanje s mrtvim tijelom:
... njemu Ojlejev sin zbog Amfimaha srdit
glavu tada odsjee od gojenog vrata i potom
njima se obrne i nju k'o loptu kroz gomilu hiti;
Hektoru junaka glava u prainu pred noge padne.
Strasti su u veini homerskih junaka velike. I gnjev je velik i skup. Staje cijenu ivota.
Ponijela je narodna pjesma iz davnina motive pune teke okrutnosti; prihvatio je tu grau
pjesnik Ilijade, gdekad u malo izmijenjenom obliku, gdekad potpunije uklopljene u tijek
njegovog pjevanja, gdekad kontrapunktalno sukobljene sa novijim shvaanjima tako da otuda
svom snagom izbije novi zvuk i znaenje. Uzmimo kao primjer ovo i ovakvo razmetanje nad
pogubljenim neprijateljem:
... al 'njega kad prie Menelaj
nad nosom zgodi u elo, i kosti puknu Pisandru,
te mu krvave oi u prainu pred noge padnu;
savi se on i padne. Menelaj mu na grudi nogom
stane i oruje svue i die 'se prozbori ovo:
"Brodove danajskih brzih konjika vi ete ipak
ostavit ', trojci drski, u stranome nesiti boju!
.................................................. ................................
ovjek se jednom nasiti sveg, i ljubavi i sna,
slatke se nasiti pjesme i lijepe u kolu igre;
svatko se eli toga u dui nasladiti vie
nego li rata, al 'nee Trojanci se nasititi' borbe! "
Nisu li ovdje rijei poruge, dio starinske formule u opisu pogibije, skoile nenadano u nov
kvalitet? Nije li se ovdje uuljao u surovo razmetanje misao gotovo filozofska, a svakako
ljudska, humanu, rekli bismo protiv rata i njegovih strahota uperena? Ne moemo se ne
sjetimo kralja Ilijade: surovosti Ahilove prema ubijenome Hektoru i njegovog konanog
poputanja pod naletom novih osjeaje, u koja se sliva patnja kao sveopa kob smrtnog
ovjeka i pretvara u misao, gotovo filozofsku.
Zastati moramo, zamisliti se. Nije li u navedenim stihovima o Menelaju i Pisandru ve dano,
u malome, u najmanjem obimu, ono to ini veliinu speva, Ilijade kao cjeline? A sve to u
grai naslijeenoj, u obrtima formalnom! Cijeli je tu ivotni okvir junaka, u rasponu od
surovosti megdandijskog potvrivanja ratnika-pljakaa do misli o vrijednostima ivljenja
smjetenim u uivanja sasvim mirnodopska. Jamano, sve je tu, u malenoj cjelini opisa
pogibije junaka na bojnom polju. U takvim opisima sadrano je ak, mnogo vie no to smo
do sada zapazili. Sredinjoj, i osnovnoj toki u opisima crne pogibije, stihovima o ranjavanju,
mjestu i prirodi rane, padu smrtno ranjenog junaka, prethodi u Ilijadi esto jedan opreni niz
stihova u kojima se kazuje tko je junak to gine, i odakle je, tko mu je otac , ko majka, ko
ena. Formula oito, i to veoma stara, drevna.
U usmenoj narodnoj pjesmi, u narodnim predanjima uope, a posebno onim razgranatim,

isprepletenim, u meuzavisnost dovedenim, rodoslov je osnovni nain identificiranja likova.

Rodoslov je i nain odreivanja geografske i kronoloki pripadnosti lika. Prvobitna povijest,
dakle; ona koja nam otkriva svoju starinu i time to povesti o poreklu junaka, plemenskih
voa i kraljeva, rado vezuje za boanstva, kao zatitnike ili pretke:
Lovu vinog junaka Skamandrija, Stropi sina,
otrim pogodi kopljem Menelaj, Atrejeva sinak,
uglednog lovca, jer ga Artemida nauiti sama
svaku gaati divlja, to uma je hrani u gori.
Al 'mu streljaica tada Artemida nije pomogla.
- - -Tekton sina Ferekla Merion pogubi junak,
unuka harmoniju, vjetaka za umetne djela
razna jer bijae on veoma drag Ateni Paladi;
i Aleksandru on jednakostrane ite lae,
jadu poetke, jer Trojca svima na nesreu bijahu
i njemu samom, jer nije poznav'o suenje boje.
Predanja o trojanskim obiteljima prepliu se ovdje i povezuju u legendarnu povijest Troje.
Ime Skamandrije, koje nosi trojanski ratnik (a bilo je to i drugo ime Hektorovog sina
Astijanaksa) upuuje na rijeku Skamandar u ravnici IOD Trojom. Ono znai: tienik
Skamandra, rijenog boga koji, u Ilijadi, vodi borbu s besnim Ahilej. Spretni, pak, umjetnik i
brodograditelj Ferekle obiljeen je kao ovjek koji je trojanskom kraljeviu PariduAleksandru istesao lae da krene u Spartu i otme Menelajevu enu, lijepu Helenu, to je
povod trojanskom ratu.
Porijeklo, roenje i djetinjstvo, bogovi zatitnici i mirnodopske vjetine junaka u ovakvim
stihovima stoje za cijeli njihov ivot. est je i poneki anegdotski element s naglaskom na
ljubavi, braku, roenju djeteta:
Potom pogubi sina Esijetu, Divovi njegu,
Alkatoja junaka, to zet je bio Anhisu,
on najstariju ker mu Hipodamiju uze za ljubu,
koju od srca otac i gospoa voljae majka
u kui, jer je ljepotom prevazila vrsnici svoje,
djelima svojim i srcem, i stoga je uze za enu
najbolji vitez tono u irokoj ivljae Troji.
Dresu i Ofeltiju tada Eurijal, oruje svue
pa za Esepom krene i Pedasom to ih najada
nimfa Abarbareja besprijekornom Bukolionu
rodi, a taj sin Laomedontu ponosnom bijae,
prvoroeni, a tajno mati ga rodi.
Pasui ovce u gori on nimfi obljubu osoba,
ona zadetinji i dva blizanca na svijet donese.
Tada obojici snagu i bijele razglobi ude
sin Mekistejev te im s ramena oruje svue.
I u prvom iu drugom primjeru javljaju se motivi tipini za bajku; da najbolji vitez uzima za
enu najljepu kneginjica vezano je u bajkama za savlaivanje raznih prepreka koje
djelomino smilja i sam otac Devojin. (Vrsta takve bajke bio je poznat Grcima iz pria o

Pelop, koji je svojom krilatom zapregom osvojio drugu Hipodamiju, ker kralja Enomaja.) Iz
bajke i obrasca junakog ivota je motiv - rekli smo to ve - da vodena vila rodi junake
blizance smrtnome ovjeku.
Namee nam se, iznova, paralela izmeu motiva saeto kazanog u genealokoj identifikaciji
koja prethodi pogibiji junaka i motiva vanog ne samo u predanju o glavnom junaku Ilijade,
Ahileju, nego i za cijeli krug predanja o trojanskom ratu. Proroanstvo je, naime, pretskazalo
da e sin morske boginje Tetide biti moniji od svoga oca. Stoga bogovi neba i mora, braa
Zeus i Posidon, prepuste Tetidu smrtnome Peleja. Ovaj je ugrabi iz vilinskog kola, jedne
mjesene noi, i savlada je. Onda se slavi njihovo vjenanje, u prisustvu svih olimpijskih
bogova osim Erida, boginje svae.
Ova, uvrijeena, baci na trpezu jabuku. Na jabuci je pisalo: "najlepsoj!" I ta je jabuka, po
predaji, bila razlog za izbijanje trojanskog rata. Lepi Trojanski kraljevi Parid, kao pastir na
gori Idi, presudi da jabuku dobije Afrodita, boginja ljubavi, a ne Atena ili Hera. Afrodita ga
nagradi pomogavi mu da iz Sparte otme Menelajevu enu, lijepu Helenu.
, ,
, , . Jer, pred nama
su varijante koje se samo tako mogu razumjeti - bez obzira na to to su jedne saete i saeto
kazane, a druge za cijeli spjev vane. Meu ove druge spada, rekli smo, i motiv malovenosti
junaka. Ahilejeva predodreenost za smrt koja mu je predskazano.
Sred biografskih anegdota i genealokih identifikacija junaka ija e smrt uslijediti javlja se,
saeto, i ovaj motiv iz bajke: sinovi odlaze u boj, pod Troju, ne obzirui se na proroanstvo
koje kazuje da e u ratu izgubiti glavu:
Potom uhvate kola i dva junaka plemia,
sinove Merope, rodom iz Perkote, koji je od svih
najbolje umeo gatati ', i uvijek je sinove svoje
od vojskogubnog odvra'o rata, ali ga oni
ne htedoe sluat ', te crne ih Kere odvuku.
Njima kopljanik slavni Diomed, Tidejev sinak,
oduzme ivot i snagu i sjajno im oruje svue.
Ovakvi saeto naznaeni motivi, znaajni za Ilijadu kao umjetniku cjelinu, javljaju se u
nizovima, zgrudani oko jedne ili dvije smrti, u opisu pogibije: kada u Hiii pjevanju Merion
smrtno rani Harpaliona, sina paflagonskog kralja Pilemena,
oko njega se odmah junaci paflagonski slet
u kola metnu ga te ga do Ilija svetog odvezu
alosni. Otac je i'o za njima ronei suze,
ali zamjene nije za paloga naao sina.
Kratko, u nepuna dva stiha, zatreperilo je ovdje motiv o neprebolnoj boli oca za sinom. U
Ilijadi ima malo boraca koji su se pribliili preklonu ivota. (Homerovi junaci i nemaju
godine ba sasvim onako kao likovi realistikih romana. One su odreene slikom u predanju i
prilino nepreciznom hronologijom junakih narataja.) Meutim, postoje tipovi i situacije,
odnosno motivi, kao na primjer, motiv oca koji tui za sinom. Izgraen je i visoko osmiljen
u odnosu Prijama i Hektora, nagovijeteno kao shema u odnosu Peleja i Ahileja. Spojena oba
ta motiva kljuno odreuju radnju i humanu poruku zavrnog pjevanja Ilijade i speva u
cjelini.
Za kraljevice Harpalionom ali i Parid. Ali se i srdi:

Za ubijenim borcem u dui se rasrdi Parid,

jer mu u narodu paflagonskom prijatelj bejae glavni,
i u gnjevu zbog njega on medna izmetne strijelu.
Borac je silno razgnevljen zbog smrti prijatelja, suborca, i srlja u boj. Nije li to opet, u
malome, u zrnu, motiv Ahilejeva boli i gnjeva zbog Patroklove smrti? A onda slijede stihovi
kako Paridova strijela, odapeta u bijesu zbog Harpalionove smrti, pogaa rtvu predodreen
da umre pod Trojom:
Bijae neki Euhenor, sin Polijida gatara,
bogat i valjan. a svoju u Korintu im'o je kuu;
laom je stig'o mada za svoju znaae sudbu,
jer mu je estiti starac Polijid govorio esto
da e od bolesti strane u svome umrijeti domu,
ili e ga Trojanci kod ahejskih ubiti laa.
Stoga se klonio on i teke ahejske kazne
i jo bolesti ljute, da ne bi ga boljela dua.
Njega pogodi Parid pod eljust i uho, i brzo
dua iz njega izleti, i mrska ga pokrije tama.
Ovdje smo opet sasvim blizu jednom. od osnovnih motiva prie o Ahileju. To je predskazanje
o pogibiji pod Trojom i izbor izmeu dvije sudbine: jedne koja junaka eka kod kue, druge
na bojitu. I junak odabira drugu. Ali Euhenoru je izbor laki no Ahileju, jer, Euhenor bira
samo izmeu spore i bolne smrti u domu i junake pogibije u ratu, a Ahil izmeu sretne
dugovjenosti kraj ognjita i junake slave.
Motivi iz starih helenskih predanja, iz grae to ju je Homer naslijedio od starije junake
pjesme, nahode se tako u pregrt u opisima borbe i pogibije raznih junaka, trojanskih i
ahejskih. Motivi su esto isti na obje strane. To nam otkriva da i motivi koji su presudni ne
samo za razvoj predanja o Ahileju ve i za strukturu Ilijade koju poznajemo imaju osnovu u
predanju usmene knjievnosti. Ta podudarnost motiva namee nam u isto vrijeme i osnovno
pitanje svake interpretacije Ilijade; pitanje o njenom jedinstvu i njenom pjesniku, onome to
je on, iz sebe, dodao predanju.
Peva Homer o dobu koga vie nema do u sjeanju, a to e rei: u predanju i junakoj pjesmi.
Pripovijedanje Ilijade cijelo je u dalekoj prolosti, kloni se anahronizama, u stavku je
objektivno. Pjesnik i njegovi sluatelji ostaju izvan prie. Pjesnik se u pjesmi tek sasvim
rijetko oglasi osobno, izriui sudove ili ukazujui na podudarnosti u pojavama. ini to
najee kroz poredbe; no izraz je u poredbi podjednako objektivan. Otuda homerski poredbe
dou kao neke uokvirene slike, ali i kao prizori i prodori u svijet drugaiji od onog minulog,
herojsko-megdandijskog, iz dosta davnog vremena.
Gledamo kroz mnoga homerska usporedbe i u svijet obinih ljudi: na brige i poslove
neherojske, skromne, pa i sitne. Teak radi njivu; pastir javlja ovce niz dolovi; mater se
nadvija nad uplakano dijete; dearci hitaju kamenice i toljagama gone tvrdoglavo maggare iz
povrtnjak. U ovakvim poredbi noviji pogledi pjesnikova vremena ne oglaavaju se gromko,
nametljivo ili sasvim Neusuglaeno sa starom herojskom tematikom speva. U njima kuca
smirena ila elementarno ljudskoga, briga i napor vekoviti da se opstane, osigura obitelj i
mala, skuena zajednica. Odmore nas ta usporedbe sred opisa bojeva. A onda nas i prepasti
rasponom i razapetou izmeu spokojne svakidanjice i prijeke surovosti rata; osobito kada
su udesnom dotegnuta do poruge, gotovo karikature.
Patrokla kamenom zgodi hrabrog Kebriona, smrska mu eone kosti, izbije oi, te se ovaj

zakoprca i, za oima to su se na tle prosule, padne s bornih kola - "podoban Ronco, a dua
ostavi kosti". Ova kratka poredbi nije dovoljna pjesniku Ilijade. Patrokla jo rui ubijenog
neprijatelja rijeima:
Junak je zaista hitar, koliko se prevre lako!
Kad bi zalutao nekud u Sinju ribovitom moru,
mnogu bi eljad nahranio ostrige trae '
skakanje iz lae brze, i ako je puina burna
kada on s kola ume da po polju lako se valja.

I meu Trojca, dakle, ronac doista ima!

Sjeamo se onoga to znamo o grai pjesme i njenoj cjelini, razmaku izmeu herojskomegdancijskih vremena legendarnih junaka to ih Ilijada opisuje i aristokratsko-gradskih
prilika koje vladaju u vrijeme kada pjeva pjesnik Ilijade, pa se pitamo: gdje je izvor ovakvim
usporedbama i da li je sam pjesnik Ilijade izgraujui poredbi sa ronjenja stavio tako surovu
porugu u usta Patroklu? Odgovora, onog konanog, nema. Starije junake pesme Helena su
nam izgubljene. Ali moramo razmatrati ovakva pitanja da bismo bolje sagledali osobenosti
umjetnikog izraza u Ilijadi.
Poredbi sa ronjenja je uzeta iz mirnodopskog ivota. Sjeamo se i tehnike usmenog
pjesnitva. Ona unosi poredbe u kazivanje pjesme ne ugraujui ih dosljedno u kontekst. Jer,
pjeva poredbi najee zna iz nasljea, ukljuuje je u pjevanje kao ukras ili praznik, i ne
misli, shodno tome, da li poredbi u svemu pristaje onome to treba slikom uiniti jasnijim.
Otuda kratka poredbi Kebrionova samrtnog koprcanja i sunovratnog pada sa skokom ronioca
kao da potpuno odgovara zakonitostima usmenog stvaralatva. Jedna jedina crta, udni
"skok" smrtno pogoenog, hicem kamena poduhvaenog ratnika, poredbi je osvijetljen.
Dakle, pokret, fizika pojavnost izneta nam je poredbi pred oi.
Meue, to to je uporeenje sa ronjenja u Ilijadi dobilo novu vrijednost, to je tako dobro
uklopljeno u prikaz pobjednike poruge, to Kebrionov pad islikava opirno osmiljujui
dodatno cijeli prizor - to djeluje, na drugoj strani, kao pjesniki postupak koji gleda da iscrpe
mogunosti to mu ih je nasleena graa pruala. Pomiljamo na pjesnika Ilijade, u kome
vidimo snanu umjetniku osobnost koja je grau Ilijade organizirala i podredila motivu
Ahilejeva gnjeva.
No odmah nas misao vue i drugim putem. Pjesnik Ilijade je onaj pjesnik koji je, po svoj
prilici, staru povest o Ahilejevoj osveti nad Hektorom osmislio humanim sadrajem. Onaj
pjesnik, jamano, koji je i samog Patrokla prikazao kao saoseajnog mladia za kojim e
Ahilejeva robinjica Brisejida od srca plakati. A poredbi sa ronjenja, stavljena u Patroklova
usta, dograena je tako u porugu da, rekli bismo, vie odgovara sirovosti i surovosti kakva je,
nagaamo, bila svojstvena junacima iz starijeg, prethomerskog pjesnitva.
Pitanje kao da nije reiv. Pojedinosti Ilijade podlone su esto dvojakoj interpretaciji.
Pitanje o jedinstvu Ilijade i originalnosti pjesnika Ilijade postavlja se, u svjetlu povijesti
motiva iz usmene knjievnosti, prije svega kao pitanje o starijoj ulozi motiva gnjeva u
junakoj pjesmi o Ahilu. Je li Homer, odnosno pjesnik Ilijade, prvi organizirao umjetniku
cjelinu svoga djela na sredinjem motivu junakovog gnjeva, i to gnjeva koji proizlazi iz
podreenog junakog ponosa - a pravac i prirodu mijenja kad gine drug, saborac, prijatelj?
Na izbor donosi iz devetog pjevanja Ilijade veliki dio govora kojim Fenik, Ahilejev uitelj
pokuava odvrati Ahileja od gnjeva prema Agamemnonu. Poziva se Fenik, pri tome, na
primjere, na prie iz davnina. uo je, veli,

... i za slavu junaka iz starih vremena,

kada je kojega od njih savladala estoka SRDNJI,
al 'su se darima oni i rijeima stiati mogli.
Rekli bismo, na osnovi ovih stihova, da je i prije Ilijade bilo pria, da je bilo junakih
pjesama u kojima se neki veliki junak naljutio - pa i odljutio. Ili je ovo to navedeni stihovi
kazuju izmislio pjesnik Ilijade, da bi uinio uvjerljivije Fenikovu besjedu? Teko je u to
povjerovati kad je gotovo u svakom stihu Ilijade sadrano neto iz starog narodnog pjesnitva
i njegovih bezbroj puta ponovljenih motiva. No jo je tee nai tono objanjenje za to kako
je nastala pria o gnjevu junaka Meleagra, koju, kao stari "primjer SRDNJI", pripovijeda
Homerov Fenik.
Prilikom neke etvene sveanosti, Eneja, vladar Kalidona, zaboravio je da prinese rtvu
Artemidi, boginji lova i umskog zverinje. Boginja zato pusti u kalidonsku ravnicu stranoga
vepra da sve opustoi. Eneja sazvati najbolje junake iz raznih grkih krajeva. Mnogi lovci
ginu, dok najzad Enejin sin, kraljevi Nestor, ne ubije vepra. No Artemida ne miruje. Ona
izazove svau izmeu Kalidonjana i susjednih Kureta oko veprove glave i koe. Zapoinje
rat. U borbama se odlikuje Nestor; dok je on u boju, Kuret odstupaju i povlae se u zidine
svoga grada. Ali, Nestor se onda povue iz boja, gnjevan na svoju majku Altaj. On je, naime,
u svai oko vepra, ubio njenog brata, svoga ujaka. Majka prokune sina i, na koljenima,
doziva boginje osvete, Erinije. Poto se Nestor, gnjevan, povukao iz bitke, Kuret napreduju.
Sada oni dre u opsadi Kalidon. Glavari i sveenici Kalidona mole Meleagra da se odljuti.
Preklinju ga otac, sestre, pa i majka - sve uzaman. On ostaje zatvoren u svojoj kui. Tek kad
neprijatelji ve ponu nadirati na gradske kule i njihove strijele padaju po Meleagrovoj odaji,
smilova ga molbama njegova ena. Nestor polazi u bitku i spaava grad, ali poklone koje su
mu Kalidonjani obeali ne prima.
Homerov Fenik tu naglo prekida priu. On gradi paralelu, veoma blisku Ahilejevoj srdbi. No
da bi Ahileja ubedio da se odljuti. da ponovno stupi u boj, preutkuje zavretak prie:
Altajina kletva je sustigla Meleagri; on je poginuo - i stoga nije primio obeanih darova.
Znali su ovo sluatelji Ilijade; kao to su znali da e i Ahilej poginuti.
Kakva pitanja namee pria o Meleagru ispitivau Ilijade? Moemo rei i pjesmi o Meleagru.
Jer, junaka pjesma je, ini se, vie nego pripovijetka, uvala i izgraivala Helenska predanja.
Meleagrovu priu, pjesmu, moemo osmotriti sa dva stajalita: u okviru predanja, kao dio
narodnog blaga; i unutar Ilijade, kao strukturalni element ovog jedinstvenog knjievnog
ostvarenja. Pitanje o prirodi i mjestu prie o Meleagru u starogrkom folkloru, u
tradicionalnoj usmenoj knjievnosti prethomerskoj, teko da moemo sasvim rasvijetliti.
Poznajemo, ipak, i drugu, tipoloki svakako stariju varijantu prie.
Ova starija varijanta glasi: Altaj rodi Eneji Meleagra. Kada se navri sedam dana od roenja
djeteta, dou Suaje. Odrede da e dijete umrijeti kada dogori cepanica to tinja na ognjitu.
Altaj sve uje, povue cjepanicama s ognjita, ugasi je, skloni u krinju. Nestor izraste u
lijepog junaka. No kada u svai oko koe kalidonskog vepra Nestor ubije ujak, Altaj se
razgnjevi, izvue cjepanicama i stavi je u vatru. Cepanica dogori i Nestor umire.
Rekli smo da je ovo svakako starija varijanta prie od one u Ilijadi? Odakle to znamo? Pa u
njoj glavnu ulogu ima maija. ivot koji se nahodi izvan junaka, u nekom predmetu,
ivotinji, sklonjen na osobito, skrovito mjesto, drevni je maijski motiv. Poznat nam je iz
vjerovanja i pripovjedne knjievnosti raznih naroda. Iz bajke, prije svega. I nae bajke priaju
o zmaju, o Ba-eliku, ija se "snaga" nalazi negdje daleko, u glavi drugoga zmaja, zatvorena
u neku ivotinju, u vuka, na primjer. A kada vuka ubiju, iskoi iz vuka lisica, iz lisice zec , iz
zeca izleti soko, iz sokola golub ili vrabaca. Pa tek kada se i ova najmanja ptica ubije, umire i
nesavladiv zmaj, strani Ba-elik.

Posmatrana sa stajalita cjeline Ilijade, Fenikova pria o Meleagru stavlja nas stoga pred
sljedee pitanje: tko je u priu unio motiv gnjeva junaka Meleagra, SRDNJI koja ga navodi
da odustane od boja i time donijeti teka stradanja svome narodu? Jer, u starijoj varijanti
nema motiva junakovog pogubnog gnjeva, kao ni opsade grada, poslanstva junaka da se
odljuti, obeanih darova.
Pred ovim pitanjem stojimo - valja priznati - neodluno. Moda je pjesnik Ilijade poznavao
neku junaku pjesmu o Meleagru u kojoj je stari maijski motiv "spoljanje due" ve bio
zamijenjen kletvom majke i dopunjen zlovolja sina. (To je put racionalizacije starih predanja
kojim je grko narodno pjesnitvo krenulo, reklo bi se, ve prije Homera.) Mogue je i to da
je pjesnik Ilijade unio motiv kletve i junakova gnjeva u priu o Meleagru. Za osnovnu priu o
lovu na kalidonskog vepra taj gnjev, oito, nije bitan. U Fenikovoj prii, pak, motiv gnevnog
junaka svekoliko zbivanje pribliuje osnovnoj fabuli Ilijade.
Ovdje neemo dalje ispitivati ove dvije mogunosti objanjenja, ni druge pretpostavke o tome
odakle pjesniku Ilijade glavni motiv speva, Ahilejev gnjev. Pitanja su to koja vode u umu
grae iz narodne knjievnosti i lavirint problematike oko prirode i porijekla motiva u
narodnom stvaralatvu uope. Jedno je, ipak, znaajno: Fenikova pria o Meleagrovom
gnjevu ima ulogu integracijske prie o Homerovoj Ilijadi: Ona je bitan element u njenoj
strukturi.
to je integracijska pria i kakva je uloga te prie u nekom veem pripovjedne dijelu, spjevu
ili romanu? I to podrazumijevamo kada govorimo o epskoj integraciji?
Integracionom priom nazivamo priu koju pripovijeda neka osoba djela tako da ona ostavlja
dojam sasvim nezavisnog umetka. Ona se naoko niim ne vezuje za zbivanja i likove djela u
kome stoji i mogli bismo je sasvim lijepo i posebno ispriati, ba kao i prie iz Tisuu i jedne
noi. Paljivije osmotrena integracijska pria otkriva nam se, meutim, kao neto od takvih
pria sasvim razline, po mjestu i ulozi u cjelini. Dok se prie Hiljadu i jedne noi samo niu,
kao zrna na brojanicama, a vezuje ih nit okvirne prie o eherezade (ona spaava ivot
nastavljajui tek zapoetu priu iz noi u no.), Integracijska pria stoji kao neki stoer u
dijelu u koje je uklopljena . Ta umetnuta pria pripovijeda, u drugim prilikama i likovima,
saetije i openito u isto vrijeme, o glavnom junaku ili glavnom problemu djela u cjelini.
Kakva je onda uloga ovakve prie? Prvo, integracijska pria ima snano objedinjavajui,
kompozicijske djelovanje u sklopu velikog epskog pripovijedanja. Drugo, mada stoji prema
cjelini kao neki saetak, kao kvricu prema dugoj niti, integracijska pria stavlja osnovnu
fabulu djela u ire okvire, u red onoga to se ne dogaa samo jednom osobi (junaku Ahileju,
na primjer) i samo njegovom, uskom svijetu ve i svakome ovjeku uope kada se u slinim
prilikama nae.
Pria o Meleagru je integracijska pria u Ilijadi. Mono sredstvo za strukturiranje cjeline i
uspostavljanje jedinstva na ravni pripovijedanja i ravni smisla. Otuda nam moe biti malo
vano (kada pouzdana odgovora vv nema) da li je pria o Meleagru sadravala motiv gnjeva
i ranije, u nekoj obradi koja je prethodila Ilijadi, ili ga nije sadravala. Ako je pjesnik Ilijade i
naao svoju priu o Meleagrovom gnjevu gotovu, u grai starije narodne poezije, on je tu i
takvu priu potpuno ugradio u svoj spjev o Ahilejevom gnjevu. Kao integracijska pria,
Fenikova pripovijest o Meleagrovom gnjevu uvruje jedinstvo koje u pripovijedanje Ilijade
unosi motiv o Ahilejevom gnjevu i prua nam jaku potvrdu da je Ilijadu morao uobliiti jedan
pjesnik, sastaviti jedan umjetnik koji je gledao na cjelinu djela.
Graa iz starijeg junakog pjesnitva nije u Homerovoj Ilijadi ostala tua, kao ukamarena.
Javlja se, istina, u blokovima i nizoiima, i sa nekim neuglaenost i nedosljednost. I analitiari
su, dakle, donekle u pravu. Ali su mnogo vie u pravu unitarci, jer gledaju na onoga koji je
uinio da ta graa ne ostane neivljena, da srastu u jedno - na pjesnika.
Iiak ne smijemo ni obmanjivati sebe, ni zavaravati druge. Svaki odgovor na pitanje da li je
Ilijada djelo jednog pjesnika, ili je pak nastala sastavljanjem, irenjem i prekrajanjem starijih

pjesama, postupno i na takav nain da je teko govoriti o jednom autoru, bie odgovor
proiziao iz osobnog uvjerenja, moda dobro utemeljenog, ali ipak uvjerenja i uvjerenja, a ne
i konanog, sasvim pouzdanog saznanja. Nae je uvjerenje da je jedan pjesnik morao dati
Ilijadi njeno jedinstvo. Stojimo, dakle, na stanovitu unitaraca. Kako brane suprotno stajalite
analitiari? Osvrnuemo se na jedan od esto potezanih argumenata ispitivaa toga smjera.
U naem izboru donosimo u cjelini esnaesto pjevanje Ilijade. To je pjesma o Patroklu, koja
zavrava pogibijom ovoga junaka. Zapoinje pak molbom Patroklovim da mu Ahilej dopusti
da pomogne Ahejcima koje su Trojanci teko pritisli. Ali jo prije nego to Patroklo, sav
uplakan, zapone razgovor, Ahilej mu se obraa, pita ga to ga je tako ojadili: da nema
priopiti neku lou vijest, da neku nesreu nisu dojavili glasnici iz domovine; ivi su jo i
Patroklovim i Ahilejev otac. Onda tek Ahilej dodaje
:
Ili narie ti za Argejcima ovdje to ginu
kod laa prostranih da bi za nasilje platili svoje?
Ono to se analitiarima ini nedopustivo i neshvatljivo u ovoj sceni jest - to Ahilej i ne pita
Patrokla o onome zbog ega ga je ranije sam otposlao. Razmak izmeu ispripovedanih
dogaaja je, istina, u izlaganju Ilijade velik. Pet pjevanja ranije, u jedanaestom, Ahilej je iz
logora, sjedei kod svojih laa, gledao kako Nestor odvozi s bojita ranjenog Mahaona. Kako
nije jasno video tko je ranjenik, Ahilej od Patrokla Nestoru da se o tome raspita. Vraajui se,
Patroklo se namjeri na ranjenog Euripila, koga vodi u njegov ator i ostaje s njim da ga pazi.
Tu smo Patrokla izgubili iz vida. U pevanjem koja slijede Trojanci se sve vie primiu
laama. Tek u petnaestom pjevanju ponovno je rije o Patroklu. Jo uvijek je kod Euripila, u
atoru. Trojanci su se probili preko bedema ahejskog tabora i Patrokla sada uri Ahileju.
Analitiari nalaze da je neshvatljivo kako Ahilej moe, odsutno i kao da ne zna to se dogaa,
da pita Patrokla to je razlog njegovih suza. Naroito im je neprihvatljivo to Ahilej i ne pita
za ranjenog Mahaona. Kazuju stoga da se tu Ilijada prosto razlama. U naputanju motiva o
Mahaonu vide i dokaz da poetni stihovi XVI. pjevanja pripadaju nekoj staroj Patrokliji,
nekoj pjesmi o Patroklu koja bi, u kronolokom slijedu dogaaja pod Trojom, prethodila ak i
zbivanjima opisanim u prvom pjevanju Ilijade, sukobu Ahila i Agamemnona, dakle, gnjev i
Kugi.
Unitarci - a sa njima i mi - vide drugaije poetak esnaestog pjevanja i zanemarivanje
motiva o Mahaonu. Nije rije samo o velikom razmaku izmeu jedanaestog pjevanja, gdje
Patrokla odlazi da izvidi je li ranjenik Mahaon, i poetka esnaestog. Motiv o Mahaonu oito
je u izlaganju Ilijade samo sporedan motiv, pomoan, mogli bismo rei. Mahaon nije Ahileju
ni po emu vaan. Samo je povod da Ahilej odailje Patrokla i preko njega sazna koliko su
Ahejci u nevolji i hoe li uskoro pruiti zadovoljenje Ahilejevoj ozlijeenoj asti i preklinjati
ga da im pomogne. Da je ovo stvarno smisao Patroklovog odlaska Nestoru vidi se ve iz
prvih rijei koje Ahilej, u jedanaestom pjevanju, kazuje Patroklu:
Divni Menetijev sine, ti ljubime mojega srca,
mislim, koljenima pristupit mojim Ahejci
da me mole, jer nepodnoljiva goni ih nuda.
Ove su nam rijei sasvim razumljive. U devetom pjevanju Ahilej je poslanstvu koje je dolo
da ga pomiri s Agamemnonom rekao da e se boriti sa trojancima samo kad ovi dopru do
njegovih laa, dakle kada potpuno poraze Ahejce. Sada, na poetku esnaestog pjevanja, ovaj
trenutak ve predstoji, a Mahaon je sasvim nevaan.

Analitiarima, jamano, smeta koliko naputanje motiva o Mahaonu toliko i Ahilejevo

nagaanje zato Patroklo proljeva suze. Ravaju se ovdje putevi interpretacije. Za
analitiarsko-genetsko tumaenje, to Ahilejevo nagaanje, na poetku esnaestog pjevanja,
puka je besmislica i objanjiv je jedino nastankom Ilijade iz raznih starijih pjesama,
postupkom manje ili vie mehanikog pripajanja. U vienju unitaraca upravo u tim stihovima
lei tanana karakteristika junaka Ahileja; dakako, naznaena samo, bez pesnikovog
komentara. Ali, to je objektivni postupak kakav je epskom pjesniku jedino doputen.
Osmotrimo izbliza: to govori u prilog drugog shvaanja. Poetak esnaestog pjevanja
prikazuje uplakanog Patrokla. Prizor dosta neobian. Nad ime se Patrokla rasplakao? Nad
zlom sudbinom svojih saplemenika. A njihova je stradanja izazvao Ahilej, odustajanjem od
boja. Ahilej se sada nije nad njima saalio; eka da ga na koljenima zamole za pomo. Stoga
se Patroklu i obraa rijeima:
to si se, Patroklo, usplak'o k'o devoje ludo?
I gradi se da ne zna to je uzrok tim suzama. Bile bi razumljive, veli, samo da je kome od njih
dvojice roditelj umro, tamo u domovini. Samo s nevjericom, i rekli bismo s negodovanjem
dodaje:
Ili narie ti za Argejcima ovdje to ginu
kod laa prostranih da bi za nasilje platili svoje?
jer misli na nasilje koje su njemu uinili - kada mu je Agamemnon oduzeo Brisejidu.
Nije li, uistinu, u raspon od svega nekoliko stihova - izmeu onoga "to si se usplak'o k'o
ludo devoje?" I ovog "da bi za nasilje platili svoje"-poloena karakteristika Ahilejeva,
svekolika priroda njegova. Iitali smo je ve iz mnogih stihova Ilijade i morala bi nam biti
poznata. Spomenimo samo jedno mjesto. U devetom pjevanju saznali smo da je i sam otac
Pelej ovako opominjao Ahileja pred polazak u rat: neka se izmie zlotvornoj zavadi; neka
ustee srdbu svog ponosno-prkosnog srca. Povrediva veliina i prekost bez mjere, osnovne
su odrednice Ahilejeva prirode.
Izmeu herojsko-megdandijskog pogleda homerskih junaka i najmanje pet stoljea mlae
Aristotelove filozofske etike lei golem razvoj. Tu se ne smije grijeiti i ne mogu se mijeati
pojmovi. Treba gledati koliko na razlike toliko i na slinosti. Duevna veliina jo i kod
filizofa Aristotela stoji najblie ambiciji; a ovjek koji to duevno svojstvo ima, ovjek koji
stremi viem, zanima se najvie za slavu i poasti. Gleda, dakle, prije svega na uspjeh ili
neuspjeh u javnom ivotu.
Takva okrenutost poastima, to samopotvrivanja veliine stalnim stjecanjem i priteavanjem
javnih priznanja u zajednici, okosnica je i herojskih pogleda Ahilejevih, glavni pokreta
njegovih postupaka. Samo, kod filozofa Aristotela itamo da e ovjek koji viem tei, kome
je duevna veliina svojstvena, uivati umjereno u priznanjima to mu priiadaju, nee drati
do onih koja mu dodjele nekim beznaajnim povodom - a bie ravnoduan i prema
nepriznanju u javnosti, jer se ono njemu i ne moe dogoditi bez ogreenja o pravdu.
Svijet junaka-megdandija i plemeiskih voa koji slika Ilijada nije, prirodno, jo otkrio ono
to e pet stoljea kasnije biti poznato Aristotelu: neovisnost vrijednosti valjanog ovjeka od
priznanja javnosti. Otuda ponosni prkos ili prkosni ponos Ahilejev, njegova prekost i
usplamteli gnjev pred nepriznanjem u veu ahejskih voa ili vojsci pod Trojom. Otuda i
nepopustljiva, tvrda odlunost da se osveti za javnu uvredu.
Na osnovi reenoga ini se da smijemo, suprono analitiarima, zakljuiti: rijei Ahilejeva na
poetku esnaestog pjevanja Ilijade mogu se itati kao fina karakteristika ponosno-prkosnog
junaka.

Zna Ahilej zato Patroklo plae, a gradi se da ne zna; i prebacuje Patroklu, uvijeno, to se
raalilo nad sudbinom Ahejaca. Jer oni su je zasluili uvredivi Ahileja.
Ilijada je morala imati svoga pjesnika. O tome svjedoe ne samo osnovni motiv o
Ahilejevom-gnjevu, na kome stoji fabula i kompozicija speva, ili integracijska pria o
Meleagru, utkana u Fenikov govor; ovim monim sredstvima objedinjavanja umjetnikog
djela pridruuje se veliki broj pojedinosti u nainu izlaganja. Jedan, i nikako neznatan dio te
"epske tehnike" kazivanja pjesnik Ilijade duguje, bez sumnje, starijoj epskoj pjesmi. Ali on tu
tehniku stavlja odreeno u slubu posebnih motivskih i komiozicionih odlika svoga speva.
Vidimo ovo jasno na mespima gdje Homer pojedine scene, epizode , povezuje stihovima koji
ukazuju i unatrag i unaprijed, priiremaju i postupno razvijaju ili osmiljavaju zbivanje u
cjelini.
Obratimo panju na postupnost i postojanost kojom se, u Ilijadi, pozornost itaoca usmjerava
na
proroanstvo o ranoj smrti na koju je Ahilej, sukladno odredbama Suaje, osudio samoga
sebe odabravi slavnu smrt pod Trojom umjesto dugog, ali neslavnog ivota u domovini. U
prvom pjevanju, Ahilej. koga je Agamemnon uvrijedio, obraa se majci Tetidi:
Majko, kada si vee malovenim rodila mene,
da mi je barem dive Olimpljanin gromovnik vinji
odao ast!
Rekli bismo u prvi mah da se misli na kratkovekost smrtnog ovjeka nasuprot besmrtnosti
bogova; ali ve je to aluzija na posebnu, Ahilejev krakovekost, na njegovu oekivanu
pogibiju. Niz ovakvih aluzija vrhuni u pjevanju gdje se Ahilej, poslije smrti Patroklove,
sprema nanovo u boj i dijeli megdan s Hektorom. U osamnaestom pjevanju Ahilej sam
kazuje da mu smrt predstoji, a Tetida uzvraa:
Rano, sine moj, ivot izgubit, kako i kae,
jer nakon Hektora odmah i tebi je pokuao svretak.
U devetnaestom pjevanju, kada polazi u borbu, Ahileju prorie smrt jedan od njegovih konja,
Ksanti:
Sad emo jo te spasti dodue, Ahileju silni,
al 'ti se propasti dan ve primak'o. Krivci ti nismo
mi, no kriv je i veliki bog i jaka sudbina.
U dvadeset i drugom pjevanju, najzad, kada Ahilej ubija Hektora, a ovaj ga moli da njegovo
tijelo preda trojancima, gnjev i kratkovekost dva bitna obiljeja Ahilejeva lika, zgrudano stoje
pred nama u posljednjim Hektorovim rijeima:
Dobro te poznajem po tvom pogledu, ne oekivo
da u te nagovorit ', jer gvozdeno srce u grudma
ima, al 'pazi da se zbog mene bogovi na te
onog ne rasrdi dana kad Parid i Febo Apolon
pogube tebe vini junaka kod Skejskih kod vrata!
Podjednako postupno otkriva itatelj, odnosno slualac Ilijade (u osmom, jedanaestom i
petnaestom pjevanju), puni smisao odluke Zeusove da Ahileju prui zadovoljenje za
pretrpljenu uvredu. To je odluka koja odreuje, na ravni boanstva, cjelokupna zbivanja

Ilijade, pjesme o Ahilejevom gnjevu. No u prvom pjevanju iskazao je tu odluku Zeus samo
MIGOM, nabiranjem ela. Znakom tekim i stranim, istina, ali i nejasna znaenja:
... i vjea namignu mrkim
od toga gospodu bogu ambrosijska prospe se kosa
s besmrtne glave, te sav se potrese veliki Olimp.
Ovakva smiljena tehnika povezivanja, objedinjavanja izuzetno obimnog i sloenog speva,
teko da se moe pomiriti sa shvaanjem analitiara. Ne mogu je, reklo bi se, dovoljno
objasniti ni novija saznanja steena uporednim izuavanjem tehnike usmenog narodnog
pjesnitva. Pokretano je stoga, u novije vrijeme, i pitanje je li uope mogue vidjeti u Ilijadi
proizvod isto usmenog stvaralatva, kako se to obino ini. Nije li pjesniku Ilijade, ma
koliko da je on na usmeno pjesnitvo oslonjena i iz toga pjesnitva ponikao, ipak potporu za
stvaranje velikog epa pruila i pismenost? I ovdje pitanja ostaju, a predloena rjeenja su
dosta osobna. Datum nastanka Ilijade i grkog alfabeta nablizu su i podjednako su malo
precizni; otuda se prednost moe dati i jednome i drugome. Ako se, ak, i pretpostaviti da je
Ilijada nastala u vremenu kada se alfabet poeo ire upotrebljavati, nije lako rei i to koliko je
pismenosti trebalo stas i za iroku primjenu u knjievnosti. Sama pak Ilijada o pismenosti ne
govori, osim jednom moda, u jedva razumljivoj aluzija. Inae, homerski su ljudi nepismeni.
Nama je vano jedno: Ilijada, nastala u zaranke duge tradicije usmene junake pjesme, znai i
neto novo u odnosu na ovu: po obimu, kompoziciji, umjetnikim kvalitetama. Analitiarski
pristup otkriva u tekstu Ilijade mnoge tragove staroga, mnogo blaga iz usmenog pjesnitva
starih Helena. Unitaristike gledanje tei otkriti jedinstvo umjetnikog djela i velikog
pjesnika speva.
Uvjerili smo se: Homerov svijet bogat je motivima nasleenim iz narodnih predanja stvaranih
kroz duge vekove. To predanje ulazi u Ilijadu i u starijem, prvobitnijem obliku, i lako
preinaeno, prilagoeno Homerovim umjetnikim ciljevima i cjelini njegovog speva.
Dvojan je i Homerov odnos prema starome mitu, dakle prema priama o bogovima koji
svijetom vladaju i ljudima daruju vie zla nego dobra. Ve su antiki kritiari kazivali da
Homer Olimpiske bogove prikazuje kao ljude, s mnogim strastima i manama; i da je,
zapravo, bogove uinio ljudima, a smrtne junake bogovima. U Ilijadi se, uistinu, i svijet
bogova i svijet ljudi jo sloeniji i slojevitiji.
Na Olimpu, njihovom stanitu, bogovi doista ive kao nekakva frivolna aristokracija.
Zaokupljeni su ne samo velikom politikom ve i sitnim, dvorskim intrigama u kojima i
ljubavna igra moe biti oruje (vidno je to u sceni gdje Hera obmanjuje Zeusa). No ve od
prvih redova speva ova slika samovoljnih i hirovitih boanskih aristokraa zasjenjen je
predstavom o najvioj volji vrhovnog boga Zeusa, o sudbinskim predodreenju kome su
podloni i sami bogovi. A onda Homer opisuje i strah i strahopotovanje ljudi prema
bogovima, koji su i vladari svijeta i goleme prirodne sile. U isto vrijeme, opet, Homerovi divjunaci znaju da se zaborave, da orujem nasrnu i na same bogove, kad boj uzavri.
Bogovi, naklonou ili ak srodstvom bliski nekom junaku, plemenu, gradu, odreuju
udljivo tokove zbivanja u Ilijadi. Apolon izaziva svau izmeu Agamemnona i Ahileja.
Tetida namo Zeusa da osveti Ahileja.
U bojevima Afrodita titi sina Eneju, Apolon je prijatelj trojanskih boraca, Hera i Hefest na
strani Ahejaca. Pa ipak, sva zla koja je iznjedrila svaa izmeu Agamemnona i Ahileja
obiljeena su, ve u prvim stihovima speva, kao "vrenje volje Zeusove". Osetno je, dakle, i
ovdje Sadejstvo starijih i novijih, ili prosto ne sasvim saglasnih predstava o ulozi bogova u
ivotu ljudi.
Reeno Sadejstvo starijih i novijih valja stalno drae na umu. Jer, Ahilejeva srdba nije u

modernom smislu psiholoki imbenik; ona je i nekakva od bogova poslana sila to zlo nosi,
ne samo zaslepljenome Ahileju ve i cijelome Ahejskom taboru. Ona je tragina
zaslijepljenost. Zaslijepljenost, pak, to je udio i udes smrtnog ovjeka.
Svijet staroga grkoga Predanja, svijet je realistian i pesimistian. Na njegovim granicama
stoji, za ovjeka, mrak napreac, smrt zimogrozna; kao iu shematizovanim opisima pogibija
homerskih junaka. Obrazac junakog ivota, velik u podvigu, postojan u hrabrosti, zaokviren
je zagunim pojasom smrti.
Istina, smrt u narodnom vjerovanju starih Helena nije puni kraj, jer ima i seni. Poslije
ovjekove smrti, sen njegova boravi u kraju kojim vlada gospodar donjega svijeta. Ali, kako
Ahilej kazuje, poto je u snu vidio mrtvog Patrokla:
Avaj, i u dvoru Aidovu nekakve due
ima, i sjene ima, al 'nikakva nema ivota!
Stoji iu prvim stihovima Ilijade da je Ahilejev gnjev "due mnogih junaka" poslao u dvore
Hada (Aida), a njih same uinio da budu "pljaka za psine i gozbi za ptice". Junaci sami,
pravo ovjekovo ja - to je, dakle, neto za tijelo vezano, za ivot pod ovim suncem.
Vidno je da staro helensko vjerovanje, homerski vjerovanje u posmrtnu sudbinu ovjeka, ima
jedan korijen u snevanju i snovienja. Ostaje, vjeruje homerski ovjek, sen od umrlih ljudi.
Jer, vidimo je u snu. Ali ivota u njoj nema, jer sen je nedodirna. U snu nam uzalud prua
ruke; ili bismo je obujmi, a ona nam izmie, nestaje. Staro helensko vjerovanje ovdje je, u
biti, realistiki usmjereno. ivjeti znai radovati i stradavati (ovo drugo vie) pod suncem
zemaljskim. Od sunca se oprostiti znai - umrijeti.
Ne mogu se ovdje ne setim jedne anegdote to su mi priale kolege, arheolozi, Pri
arheolokim iskapanjima otvaraju se i grobovi. ovjek iz naroda to ne voli. Ne valja se. Ima
tu i praznovernoga straha i religioznih utjecaja. Otvarali, dakle, arheolozi, u zabaenom kraju,
gdje narod od toga zazire, grob. A kad arheolozi grob otvaraju, ine to oorezno, kostur
otkrivaju njeno - da bi ga ugledali kako je bio sahranjen, s darovima koji su mu priloeni. Iz
znanstvenih razloga, dakle, ne iz osjeajnosti ili obzira. Lei tako kostur, kao to je mrtav
ovjek poloen bio, a ogrejalo sunce. Eto i snae putem, iz sela. Snaga je u njoj i zdravlje.
Pred otvorenim grobom zastane, zagleda se, kosturu kae: "Blago tebi to te je sunce jo
jednom ogrejalo!" I misao joj zdrava, ivotna, ovostrana.
Takva je, eto, bila i drevni helenski misao o smrti. A iskoila je ta mnsao, salila se trajno u
pjesmi. Isitava je, kao neposredni doivljaj, iz nebrojenih opisa umiranja i pogibija. Isitava
je iz zavrnog pjevanja Ilijade gdje se Ahilej, u njenome svjetlu, na nov i neobian nain
ozari.
Ilijada je pjesma o Ahilejevom gnjevu. Ali pjesma o smrti i ljubavi. Na kraju gnjev nalazi
svoj umire, smislenu dubok, ovean. Smrt i ljubav staju rame uz rame.
Ahilejev gnev na Agamemnona izazvao je smrt nebrojenih Ahejaca. Smrt najboljeg
Ahilejevog prijatelja, Patrokla. Smrt najveeg dumanina Hektora, viteza plemenita dranja.
Nije ova smrt tek Ahilejeva pobjeda na vitekom megdanu. in je to omraze i odmazde. in
Umereni gnjeva koji se ni smru neprijatelja ne zadovoljava. Sveti se Ahilej i mrtvome
Hektoru, zlostavlja njegovo tijelo, ne daje da ga Trojanci sahrane.
Da se Ilijada zavrava divljakim sakaenje Hektorova lea, sve Homerov majstorstvo u
slikanju likova i ratnikog ivota ne bi dostali da spjevu sauva slavu meu potomstvom. Bio
bi to spjev o surovom, neobuzdanom, na kraju i neovjenom div-junaka-po duhu onakav
spjev kakva je, slutimo, mogla biti neka stara pjesma o stranome Ahileju. No ako je, prije
Ilijade, takve pjesme uope bilo meu junakim narodnim pjesmama Helena, Homer joj
duguje jedino grau za svoj spjev. Ilijadi je on dao duh i smisao, iz sebe i svoga vremena.
Ilijada dospijeva do svoga pravoga vrhunca kada Ahilej odustaje od osvete nad mrtvim

tijelom. mrskog neprijatelja i daje ga na otkupe ocu, starome Prijamova, kralju Troje; kada
suspregne i zatomi bijes, u jednome sagleda i svoju i Hektorovu sudbinu, svoj bol za
Patroklom i bol Trojanaca za Hektorom; kada, najzad, u sedom Prijamova i njegovoj tuzi nad
mrtvim sinom vidi i svog sedoga oca rastuenog nad smru koja e i njega, Ahileja, uskoro
sustii. Zaplae tu Ahilej. Zaudan prizor. Ali iv, ovjeanski i vjeran liku.
Nije se u ovom plau junak velika duha samozaboravio. Znaju homerski junaci, i oni najvei,
da puste suzu, i od jeda i od jadi. Ne ive homerski junaci u visokoj stilizaciji, srca vazda
stegnuta, panje napregnute da od sebe ne odstupe. Ima u tim junacima sila ivota. A ima u
njima nespo i od djece, od mladosti ovjeanstva, od razbujalosti prirode.
Rimski pjesnik Vergilije uzeo je lik Trojanci Eneje iz Ilijade i ispjevao Eneida. Ali Vergilijev
Eneja, koji strpljivo, samoprijegorne i gotovo bezlino vri svoje sudbinsko predodreenje zadatak osnivanja rimske drave, ne stane uz rame Ahileju i Hektoru. Eneja je od drugog
gradiva. Vie je od ideja i radi njih, dok su Ahilej i Hektor iz ivota i zarad ivota. I dok nam
Vergilijeve Eneide okree oko pravo na politiku, Ilijada nas suoava s neovetvom i
ovjetvo, smru i ljubavlju.
Epska Opirnost kazivanja i gomilanje grae naslijeene iz starijih pjesama moe gdekad da
nas navede da zaboravimo na ono presudnije: na ljubav. Prvo je to ljubav tjelesna, putena prema robinjici Brisejidi. Na ovu ljubav stavio je malo akcenta Homer. Nije to bilo u duhu
herojskog pjesnitva. Ali upravo tako nenaglaena, ta ljubav pruila je pjesniku mogunost
gradacije. Jer za njom dolazi druga ljubav, vea i vrednija - prijateljska, ona koju Ahilej
osjea prema saborci i drugu Patroklu. Ova ljubav prevodi Ahilejev gnjev, po Patroklovoj
smrti, u stupanj aktivan i strano razoran.
A napokon, u zavrnom pjevanju Ilijade, javlja se i trea ljubav, otvara se, gotovo napreac,
svijet novih osjeaje - za starca roditelja i zlehudu sudbinu kratkovekog ovjeka uope. Ona
ini krunu speva, donosi umire i UTIHLA.
To su pri ljubavi koje ine najpotpunije unutarnju strukturu Ilijade. Prve dvije, sebine dosta,
kreu zlosrene sukobe, donose smrt i vode u smrt. U treoj staju rame uz rame smrt i ljubav.
U Ilijadi - netko je lijepo rekao - ogleda se jedan od trenutaka kada ovjek iroko otvara oi
da osmotri. svoju konanost. Stoga je i zadnji stih Ilijade:
Tako su oni pogrebi konjomoru Hektora borca.
Miron FLAAR

IZBOR IZ Homerova Ilijada

Pjevanje PRVO
Naslovljena

KUGA, gnjev
Prvo pjevanje Ilijade na izbor donosi u cjelini. Ono otvara spjev i njegov je klju.
Prvom rijeju prvoga stiha pjesnik je dao sredinji motiv Ilijade - srdbu. Time ujedno
odreuje i temu djela. To je srdba najboljeg ahejskog junaka Ahileja s njenim kobnim
posljedicama po Ahilejeva saplemenike. Potom nas brzim koracima uvodi u sukob nzmeu
Ahileja i Agamemnona, glavnog zapovjednika ahejskih eta koje dre u opsadi Troju.
Agamemnon je uvredio Apolonovog sveenika HRIS. Odbio je da mu dade na otkupe ker
Hrisejidu, koja je Agamemnonu pripala iz ratnoga plijena. Hris moli Apolona da ga osveti.
Bog sputa kugu na ahejski tabor. Desetog dana kuge Ahejci veaju. Gatar Kalhant opominje
Agamemnona da oslobodi robinjicu. Kalhanta hrabri na slobodnu rije Ahilej. Ozlojeeni
Agamemnon prijeti da e, u zamjenu za Hrisejidu, uzeti sebi robinjicu Brisejidu, koja je
dodijeljena Ahileju. Otre rijei izmeu Ahileja i Agamemnona; samo to do guanja ne
doe. Boginja Atena zadrati Ahileja koji nasre na Agamemnona. Ahilej se zaklinje da nee
sudjelovati u boju.
Agamemnon vraa sveeniku HRIS njegovu ker. Ahileju oduzima Brisejidu. Ojaen i
gnjevan, Ahilej zaziva majku, morsku boicu Tetidu. Ite od majke da mu pribavi
zadovoljenje od vrhovnig boga, Zeusa. Kuga prestaje. Zeus (Div) sklon je udovoljiti
Tetidinim molbama. Krije svoju odluku od Here, svoje ene. Ova je ipak naslutiti. Prepire se
sa Zeusom. Prestravljen, njen sin, hromi bog vatre Hefest, dovijaju se kako bi suzbio Zeusov
gnjev. Uspijeva nasmijei bogove koji se goste na Olimpu, prebivalitu besmrtnika.

KUGA. Gnjev
Pozivanje Muse. Agamemnon vrijea sveenika HRIS
Gnjev mi, boginjo pevaj, Ahileja, Peleja sina
zlosreni, tono Ahejce u tisue uvali jada
due pak mnogih junaka jakih posla Aidu,
a njih uiniti same biti pljaka za psine
i jo gozba za ptice - i tako se divova htijenje
vrila -, otkad se ono u svai razili bili
Atrejev sin, junacima voa, i divni Ahilej.
Tko li od bogova razdor i borbu meu njima stvori?
Divov i Letin sin. On gnjevom planu na kralja,
stranu bolest baci u vojsku, te ginjahu puci,
zato to je HRIS uvredio, njegova Zree,
Atrejev sin. On stis do brzih ahsjskih laa,
ker otkupiti, a golem je nosio otkup,
Dre 'u rukama lovorov vijenac Feba streljaa
na zlatnom ezlo, i svu je ahejski molio vojsku,
a najvie dva vladara junaka Atrida:
"Atrejeva sinci i svi Ahejci s nazuvkom lijepim,
dali vam bozi, stanari na Olimpu. Prijamov da grad
razrui i svojoj da kui vratiti zdravi!
Meni pak milu vratiti ker i uzmite otkup
strahujui od divova sina, Feba streljaa! "
To mu povladie drugi svi Ahejci da treba

rec odati potu i otkupe primiti sjajne.

Ali se ne svide to Agamemnonu, Atrejeva sinu,
nego ga otpremi grubo i pogrdne dodade rijei:
"Da te ne vidim vie kod prostranih brodova,
stare, ni boravite sad ni ponovno njima da ide,
jer ti ezlo nee pomoi ni boiji vijenac!
Ne dam ove na otkup; i prije e doekat 'starost
u kui naoj u Argu, od zaviaja daleko,
sluei kao tkalja i na moj leui odar.
Odlazi, nemoj me draiti ', odavde zdravo da ode! "
Tako ree, starac se poplai, poslua prijetnju,
pa on mukom ode niz igalo prebunog mora.
Kad ve odmae dalje, tad starac najvrue mnogo
gospoda Apolona, kog rodi lepokosa Leta:
"uj me, srebroluki boe, ti HRIS i Presvetoj Kili
odbrano, ti to si jaki gospodar Tenedu, uj me,
Sminteju! Ako ikad sagradih ugodan hram ti
ili ako ti spalih od bikova ili od koza
debela stegna ikada, ovu mi ispuni elju:
moje naplati suze Danajci strijelama tvojim! "
Apolon alje kugu
Takvu molitvu ree, i uje ga Febo Apolon,
te on s olimpskih sie visina u srcu srdit
nosei 'na pleima luk i dvoklopac tulac;
srdit njemu zvekne na pleima ubojna strijele,
kada se pokrene sam, a iae liei na no.
Zatim podalje sjedne od laa te izmetne strijelu,
srebrni zvekee luk mu i zlozuko zvide mu strijele.
Najprije on mazge zgaati uzme i brzu paad,
onda otrljatu strijelu i na ljude odapne same,
Streljase: svuda zaplamtee leeva lomae silne.
Kalhant opominje Agamemnona neka HRIS vrati njegovu ker
Devet ve dana boje po taboru Padahu strijele
a dan deseti sazva Ahilej na zborite narod;
njemu tu misao Hera beloruka na duu stavi,
jer se za Danajci starae njihovu gledaju 'propast.
A kad se iskupe oni i kad se na zborite nau,
tada brzonog usta Ahilej i rekne im ovo:
"Atrejev sine, mislim odavde da emo kui
vratit 'se poraeni, i ako se spasimo ivi,
kada i rat i kuga Ahejce zajedno biju.
Nego djela da vraa il 'rec pitamo nekog
ili tumaa snova - jer i san dive nam alje -neka nam kae to se toliko Febo Apolon
razgnjevi, da l 'stovolovki, da l' zavjetu zamjera naem,
ne bi l 'od janjadi miris i koza biranih kako

htio primiti i tako da od nas ukloni pomor! "

Tako im ree i sjedne, i med njima ustane Kalhant
Testorov sin, od sviju to najbolje tolkuje ptice.
On je prisutan znao da vidi, budunost i prolost,
ahejski laama on je pod Ilij put pokaite "o
vraanjem svojim, a tim ga obdario Febo Apolon.
On im u namjeri dobroj progovori i rekne ovo:
"Zove me, divu dragi Ahileju, da vam iznesem
zato se ljuti gospod Apolon to gaa daleko.
Ja u i rei, ti promisli i zakuni se meni
da e mi rijeima rado pomagat 'i junakom rukom.
Jer ja se bojim da u razgnjeviti 'junaka to mono
svima Ahejcima vlada, i svaki ga slua Ahejaca.
Kralj je moniji kad se na slaba srdi ovjeka,
moe istoga dana i svoju stegnuti SRDNJI,
ali mu ostaje gnjev u prsima, dokle god srce
svoje ne iskali.
Ali ti promisli da l 'e me branit. "
Njemu k'o odgovor tada brzonog ree Ahilej:
"Ne boj se nita, no reci to zna od bogovski volje,
jer Apolona ti, divu ljubimca, kojem se i ti,
Kalhant, moli kada objavljuje prorotva boja
Danajci, dokle ja ivim i dokle gledam po zemlji
nitko od Danajaca kod prostranih brodova tebe
napasti nee, ma bio to glavom i Agamemnon,
tono se razmee sada najbolji da je Ahejaca! "
Tad se osme gatar besprijekorni i rekne ovo:
"Zavjetu naem ne zamjera bog ni stovolovci naoj,
nego se ljuti rad rec tono ga kralj Agamemnon
uvredi, nee mu ker vratiti i ne prima otkup,
zato nas ojadi gaau i jo e zadati jada.
Nee od Danajaca ukloniti strahotna propast,
dokle dragome ocu bez blaga, bez otkupa curu
sjajnoku ne vratimo, u HRIS stovolovku svijetu
ne povedemo; tada umiriti moemo njega. "
Agamemnon i Ahilej u svai
Tako im ree i sjedne. A med njima ustane onda
Atrejev sin Agamemnon, junak moan daleko,
turoban, mrano mu srce veoma se napuni srdbe,
oi pak njegove ognju to bukti bijahu sline.
Najprije pogledom oinu vraa i ovo mu ree:
"Zloguki vrau, nikad vie ti mi ne ree dobra;
uvijek si volio ti da same mi prorie jade,
a estito neto nit ree nit uradi ikad!
I sad poruke boje Danajci objavljuje ovdje,
da im strelja to gaa daleko zadaje jade
to za Hrisovu ker ne htedoh otkupe sjajne

uzet ', jer volim da je kod sebe u kui imam;

ona od Klitemnestre, od moje verenice ljube
meni je draa, jer od nje likom nije ni stasom
nimalo gora, a nije ni umom ni umjetnom rukom.
Ali je ipak hou da vratim, ako je bolje;
volim da vojska se spase no propast joj preka da pukne.
Nego mi odmah spremajte dar da ostao ne bih
ja neobdaren med Argejcem, jer nije to pravo.
Gledajte svi, gdje mojega sada nestaje dara! "
Njemu odgovori na to brzonog divni Ahilej:
"Atrejev preslavni sine, o lakome najvei od svih,
kako e dar ti darivat 'Ahejci hrabri junaci?
Ta mi ni za kakvo na snose ne znamo blago,
nego to bijae pljake od gradova, razdani ve je;
nije pravo da narod na gomilu opet je kupi.
Nego sad ovu bogu povrati, a tebi Ahejci
trostruko naknadie i etverostruko, dade l '
Dive razoriti grad trojancima obzidan vrsto. "
Njemu odgovori silni kralj Agamemnon ovako:
"Nemoj, i ako si dobar, Ahileju podobni bogu,
umom krivudati tako, jer nee prevarit 'mene
a ni oblagati '; zar hoe da sam svoj uiva darak,
a ja da bez njega sjedim i ovu kae povratiti?
Lijepo, ako mi dar junaci dadu Ahejci
i mom ugode srcu da naknadu dostojnu imam!
Ako l 'ga ne budu dali, ja sam u poi i uzet':
il 'tvoj il' Ajantov il 'Odisejev uzeu darak
pa ga odvesti, a kome ja doem, taj e se ljutit!
Ali o tome e i kasnije rijei na vrijeme,
nego na more divno sad lau gurnemo crnu,
skupljajmo brzo veslare, stovolovku metnemo u nju
i lepoliku najzad Hrisovu penjemo ker.
Krmar starjeina koji nek bude, il 'Ajant nek vodi
lau ili divni Odisej il 'Idomenej
il 'ti, Pelejev sine, najstraniji od svih junaka,
ne bi l 'boga brania umolio rtvovav rtve. "
Njega pogledava mrko progovori Brzac Ahilej:
"Bestidnie, lukavi grabljivca, kako e tebi
naredbe sluati tvoje Ahejaca ikoji rado,
il 'da ode na put il' hrabro u borbi se bije?
Nisam ja ovamo do'o s kopljanici da se
bijem trojancima, jer mi nita skrivili nisu;
nit su mi goveda moja odveli ikad ni konje
nit mi u grudastoj Ftiji, u onoj majci junaka,
potro obrezivanje, jer je meu njima velja daljina;
gore meu njima jesu Hladov i more bune;
nego se, bestidnie, za tobom digosmo da se
raduje, tebi vraca ast i Menelaju pseto,
meu Trojance, to nema na umu i ne haje za to.
Sad ve i meni preti oduzeti da e mi darak,

oko njega se mnogo umorih, Ahejci ga meni

dadoe! Nikad mi dar s tobom ne zapada jednak,
poto Ahejci grad koji naseljen razoriti trojski,
nego najtei teret u buci Besnog boja
moje odvaljuje ruke, a kada doe dioba,
dar tvoj mnogo je vei, a ja se laama vraam
s bojita s darom malenim, al 'milim, od rata trudan.
A sad idem u Ftiju, jer zaista mnogo je bolje
kui se vratit 'u laa uzvijenih, ne mislim vie
ovdje vrean blago i bogatstvo tebi gomilam. "
Njemu, junacima kralj Agamemnon odgovori na to:
"Bjei kad srce te vue, a ja te moliti neu
ovdje ostati meni za volju; ima i drugih
koji e potovat 'mene, a najvie premudri dive.
Najmri meni si ti od bogorodnih kraljeva sviju,
voli svagda svae da sije i borbe i bitke.
Ako si snaan vebma, tu snagu bog ti je dao!
Kui odlazi s laama svojim i svojom druinom
i Mirmidoncima vladaj; za tebe vie ne staram
niti tvoju zarezujsm srdbu, a ovo ti pretim:
"Kao to od mene Feb Apolon oduzima ker
Hrisovu, te je aljem sa svojom druinom i s laom
svojom, tako u glavom u tvoj se ador uputit '
i tvoj darak izvesti: ljepotu Brisejidu onu,
da zna koliko sam silnije 'od tebe, da ne mari drugi
sa mnom se graditi jednak i sa mnom usporeujem sebe. "
Ree, a uhvati muka Pelejia, i tada se njemu
na dvoje stade srce premiljati 'u rutav grudma:
da li otri potegne ma od bedara i njim
rastera skuptinu i njim posijee Atrejeva sina,
ili srdbu utia i svoje Srcs zauzda.
Dok je tako razmilj'o u svojemu srcu i dui
i ma golem vuk'o iz korica, sie Atena
s neba, a nju posla beloruka boginja Hera
jednako milujui 'oba i za njih vodei brigu.
Ona se priblii ozada; Pelejia za kosu plavu
uhvati, samo on je vidno, a drugi nitko.
Zaudi se Ahilej i odmah osvrnuv se potom
Palade pozna Atenu: a strano joj sijevnut oi.
On se obrati njojzi i krilate prozbori rijei:
"Ki egidonosnoga Diva, to osvanu opet?
Da li vidi bijes Agamemnona, Atrejeva sina?
Al 'u ti kazati neto, a tako e, mislim, i biti:
brzo e on s obijesti svoje izgubiti glavu. "
Plavooka boginja njemu Atena odgovori na to:
"Ja sam sletjela s neba da tvoju zaustavim srdbu,
ako si voljan da slua, beloruka posla me Hera
jednako milujui 'oba i za vas vodei brigu.
Nego proi se svae i maa iz kora ne vuci:
Onoga rijeima kori onako kako i treba,

jer u ti kazati ovo, i zaista tako i bie.

Triput dobie jednom toliko sjajnih darova
radi uvrede ove; no posluaj. pa se Zauzdaj! "
Na to odgovori njojzi Ahilej brzonog ovo:
"ovjeku, boginjo, lii da vae poslua rijei,
ako se mnogo i gnjev u dui, jer tako je bolje,
a ko bogove slua, i usliiti 'oni e njega.
''
Ree, i teku ruku na srebrnim Krsnica 'Dre'
veliki ma u korice vrati, te poslua lijepo
to mu ree Atena. A sama se vrati na Olimp
egidonosnom divu u dvore med bogove druge.
Uitaj Pelejev sin progovori Atrejeva sinu,
rijeima stane ga grdnim sramotiti 'ne stiavi srdbe.
"Teka pijanino s oima pseim i jelenji srcem,
nikada nisi smio, oruje Metnuvi na se,
s vojskom krene u borbu ni u zasjedu zae
s ahejski prvim junacima: to ti se ini k'o propast!
Mnogo je bolje dabome po irokoj ahejskoj vojsci
dare oduzimat 'onom tko protivne rekne ti rijei!
Kralju izelico, a samo nitkovima vlada,
inae, Atrejev sine, sad bi me posljednjom vre'o!
Al 'u ti kazati neto i Velja se zakleti kletvom:
Ovog mi vladarskog ezla iz kojeg ni grane ni lie
vie proklijati nee ni procvasti kada u gori
njegovo ostade stablo, a koru njemu i lie
okres med te sada ga u rukama ahejski nose
sinovi, tono sude i Divovi spremaju pravdu;
ovo je velika zakletva moja jednom e udnja
za Ahilej doi sinovima ahejski svima,
uzalud bie ti muka, a ti im nee pomoi
kada mnogi junaci od vojskomore Hektora stanu
ginut 'i padat', i tada od gnjeva e srce ti pucat '
zato to nisi htio da potuje prvog Ahejci! "
Nestor savjetuje Agamemnona
Tako Peleji ree i baci na zemlju ezlo
to ga ukrauju klinci od zlata, a zatim on sjedne;
na drugoj strani Atrejev sin je bijesnio; usta
med njima Nestor slatkoreki, besednik jasni iz Pila,
njemu je s jezika tekla od meda beseda slaa.
Dva su koljena samrtnih ljudi pred njim ve prola,
tono se zajedno rodie s njim i odrastoe nekad
u svetom gradu Pilu, a tada on vladae treim.
On im u namjeri dobroj progovori i kaza ovo:
"Avaj, da golema jada to ahejske zemlju nam snae!
Radostan bio bi Prijam i njegovi sinovi s njime
i drugi trojci mnogo u dui bi radosni bili

kada bi sve to uli gdje vas dva se svaate tako

koji ste prvi Danajci na bojitu i mudrom veu.
Nego me posluajte, jer oba ste od mene mlai.
Ja sam saobra'o vee i s ljudima boljima nekad
nego ste vi obojica, al 'svagda me stova oni.
Takvih ne videh nikad junaka, nit u ih vidjet '
kakvi bijahu Piritoj i Drijant, naroda pastir,
Kenej, Eksadij i onaj Bogoliki junak Polifem,
Tesej, Egejev sin, to bozima podoban bijae.
Oni med ljudma to hode po zemlji najjai bijahu,
najjai bijahu i samo se s najjaim borahu oni,
s planinskim zvijerima onim, al 'ove su propale grdno.
Ja sam saobra'o s njima iz Pila poto sam do'o.
do'o iz daleke zemlje, jer sami me pozvae tamo;
i ja se borah tu napose, a s onima nitko,
kakvi su danas po zemlji to hode, ne bi se rvo.
Ipak su savjete moje i besede sluali oni.
I vi me posluajte, jer uvijek je sluanje bolje.
Ako i jesi moan, ne uzimaj ovome cure,
nego je pusti kad mu je sinovi ahejski dae;
a ti, Pelejev sine, s kraljem se svaati nemoj
jer je vea dopala ast ezlonoi kralju,
koga je olimpski dive obdario Dikom i slavom.
Ako si ti i jai, a rodi te boginja majka,
ovaj je moniji silom, jer vlada narodom veim.
Atrejev sine, gnjev svoj obuzdaj, a ja te molim,
nemoj se ljutiti vie na Peleja sina,
to je u ljutom ratu Ahejcima obrana mona!
Moni kralj Agamemnon odgovori njemu ovako:
"to si rekao, stare, to sve je odista pravo,
nego ovaj bi ovjek biti nad ostalim svima,
od svih jai biti i rad bi nad svima da vlada.
Svima bi on nareivo ', al' nee ga svaki da slua.
Ako su bozi mu dali da kopljanik odlian bude,
nisu mu za to dali uvredljive rijei da zbori. "
Njemu u rijei ue Ahilej zborei divni:
"Doista, ja bih se plaljivac zvao i nitkovi pravi
kad bih na svaku rije i zapovijed poslu'o tebe.
Drugima sve to nareuje, a ne zapovedaj meni,
jer ja ne mislim da u pokorit 'se ikada tebi.
Nego u drugo ti rei, a ti to zapamti dobro.
Rukama neu se ja za djevojku s tobom se biti,
a ni s drugim, jer vi mi dadoste, pa mi je sada
grabite, ali od mojeg od drugoga blaga u mojoj
crnoj i brzoj lai oduzeti nee mi silom.
Ili pokuaj samo da vide to i ovi ovdje:
tvoja crna bi krvca po koplju odmah potekla! "
Odisej odvodi Hrisejidu njezinu ocu. Agamemnon nareuje pokajne rve

Tako se zavade oni rijeima prekim i kivni,

i tad raspuste zbor kod ahejskih brodova sazvan.
Peleji adorju i jednakostranim laama ode,
a s njim poe Menetijev sin i ostala druba.
Atreji tada brzu na puinu potisne lau,
a nju izabere dvadest veslara i stovolku rtvu
krca za boga, a ker lepoliku Hrisovu smesti
u lau, kojoj voa dovitljivi bijae Odisej.
Onda se otisnu oni i otploviti putem vodenim.
Potom Atreji vojsci naredi neka se pere,
ona se stane da isti i sa sebe bacas neist
u more, bikove klahu i koze Apolonu bogu -punu stovolovku onda na alu trepetljivog mora;
nebu se dizao miris oko njega dim se uzvij'o.
Od Ahileja uzimaju Brisejidu
Tako se trudili oni u taboru, al 'Agamemnon
nije odusto nego Ahileju se'o se prijetnje.
te on Taltibiju i Euribatu zapone zborit ',
svojim slugama hitrim i vjernim glasilima svojim:
"Idite sada pod ador Ahileja, Peleja sinu,
uzmite za ruku lijepu Brisejidu, pa je doved'te,
ako l 'je ne htedne dati, ja s veom u druinom doi
pa je uzeti sam, al 'tada jo gore e proi! "
Posla ih rekavi to i rije im dodade grdnu.
Oba nerado pou kraj ala trepetljivog mora
i Mirmidoncima stignu, do adorja njinog i laa.
Tu su Ahileja nali gdje sjedi uz ador i lau,
a kad on ugleda njih, tad ni malo ne bi mu milo.
Oni od zazor silna i straha stanu pred kraljem,
nit to govore njemu niti ga pitaju togod,
ali se dosjeti odmah i njima probesedi ovo:
"Zdravo da ste, glasnici, glasonoe Diva i ljudi,
priite, vi mi niste krivi, no Agamemnon,
tono vas ovamo alje rad Brisejide mome.
Nego divova nego, Patroklo, momu izvedi,
pa im je predaj da vode, a oni nek budu svjedoci
i pred blaenim bozima i pred ljudima smrtnim
i pred osorljiv kraljem, kad jednom nevolja svane,
da bih od drugih ja uklonio pogibao sramnu.
U svom zlurado srcu kralj Agamemnon bijesni,
ni u prolost ne ume da pogleda ni u budunost
da mu se kraj laa ahejske vojske spase u borbi! "
Ree, a Patroklo poslua rijei dragog prijatelja,
te on iz adora momu Brisejidu lijepu izvede,
te im je preda, a oni ka laama ahejski odu,
za njima nerado iae ona.

Tada Ahilej
prolije suzu, sjedne na strani od svoje druine,
penastoj puini uz breg, na beskrajno gledaju 'more.
Razgovor s Tetida
Pruajui 'ruke mnogo ovako najvrue majku:
"Majko, kada si vee malovenim rodila mene,
da mi je barem dive Olimpljanin gromovnik vinji
odao ast! Al 'sad mi nije zaklonio obraz,
silni kralj Agamemnon Atreji pogrda mene,
sam mi ugrabi dar i uze i sada ga ima! "
Ree lijui suze, a ula ga gospoa majka,
Sede 'u morskoj dubini kraj oca, morskoga starca,
te se brzo k'o magla nad pjenastu puinu vinu,
sjedne potom kraj njega koji je ronio suze,
omili ga rukom i rijei mu prozbori ove:
"Dijete, to plae, i kakva te alost u srcu snae?
Kazuj, nita mi ne krij u dui, da oboje znamo! "
Uzdiui 'teko brzonog sin progovori njojzi:
"Znade i sama, pa ta da ti priam kad svemu si vjeta?
U grad iasmo sveti, u Eetionovu Tebu,
i nju uzesmo i sve odnesemo ima to bijae.
Med sobom pravo sve podijelili ahejski sinci,
Atrejiu dae lepoliku Hrisovu ker.
Ali HRIS, rec Apolona to gaa daleko,
doe medoruhim Ahejcima, laama brzim,
ker otkupiti a golem je nosio otkup,
Dre 'u rukama lovorov vijenac Feba streljaa
na zlatnom ezlo, i svu je ahejski molio vojsku,
a najvie dva vladara junaka, Atride.
To mu povladie drugi svi Ahejci da treba
rec odati pravdu i otkupe primiti sjajne.
Ali se ne svide to Agamemnonu, Atrejeva sinu,
nego ga odbije grdno i pogrdne dodade rijei.
Otide starac ljutine pun, a Apolon njemu
uslii molbu, jer bogu veoma bejae mio.
Strijelu zlonosnu on na Argejce posla, i narod
jedan za drugim stane na gomile ginut ', i svuda
Padahu strijele boanske po irokoj ahejskoj vojsci.
Vjeti otkri nam gatar poruku boga streljaa.
I ja prvi navalih da boga umiriti treba,
ali Atreji planu ljutina i, ustavi brzo,
izree prijetnju, i evo sada se ispuni ona.
U brzoj lai onu Ahejci svetlooki alju
u grad HRIS, i gospodu bogu darove nose,
a dva glasnika iz moga adora odvedoe ovas
Briseja ker na dar to meni je dae Ahejci.
A ti, ako li moe. zatiti svojega sina,
Divu otidi na Olimp i moli ga, ako si zborom

ili tvorim ikad ugodio njegovu srcu,

jer sam esto uo u dvoru mojega oca
gdje se hvali da si Kroniona s oblakom tamnim
jedina ti med bozima spasila od propasti grdne,
kad su ga bogovi drugi Olimpljani htjeli ca svjeu:
Hera, Posidon i boginja Palada s njima Atena.
Al 'ti, boginjo, doe i s Diva odrei sveze
brzo na iroki Olimp pozvavi storukog boga,
koga Brijarejem bozi, a ljudi sve Egeonom
zovu, on je i od svoga oca jo snaniji snagom.
Pored Kroniona on kad sjedne moan i dian,
njega i bozi se preplae te ne vezae Diva.
Na to ga seti i, sednuvi, koljena zagrli njemu
ne bi li moda htio Trojca bude na pomo
neka sijeku Ahejce na krme ih laama gonei ',
i svi Ahejci neka se takva nasite kralja,
a i Atreji, silni kralj Agamemnon, nek vidi
svoju grehotu Ahejci to najboljem potu ne oda. "
Njemu Tetida potom odgovori lijui suze:
"Avaj, dijete moje, to sam te rodila jadna?
Bar da kraj laa sjedi neojaen, sine, i sretan
kad ti je malo ivota odredila sudba, ne mnogo!
Sad si malovean ti, od sviju nesreniji ljudi,
zaista u zli as porodih te na to u dvoru!
Da tu tvoju rije isporuimo gromovnom divu,
otii glavom na Olimp na Sneana, ne bi l 'me uo!
A ti sjedi kraj brzih kraj brodova i na Ahejce
besni ljutina te se vojevanja ostavi sasvim.
Danas je Div u Okean Etijopcima pos'o
estitim da se gosti, a s njim i ostali bozi.
Al 'e se dvanaestog dana povratiti opet na Olimp,
i ja u tada poi u dvore medoprane divu,
koljena zagrlit 'njemu, pa u ga, mislim domolit'. "
Odisej HRIS predaje ker
Tako mu boginja ree i ode, te ostavi njega
onda u srcu ljuta rad one tankovima mome
to je. silom oni odvedoe. Potom Odisej
stigne u HRIS svijetu stovolovku vodei sobom.
A kad su oni luci u zaton duboke doli,
tada saviju jedra i stave ih u lau brzu,
katarka metnu joj u lijeb uetom spustiv je brzo,
tada veslima lau doveslaju oni pod pristan,
potom zarone sidro i privezu ua laena;
potom pou i oni gdje vali o bregove biju;
potom stovolovku svijetu iskrcaju Febu streljau,
potom i HRIS ki s moroplovke iseT lae.
Nju dovitljivi sam Odisej oltaru povede,
milom je ocu preda i prozbori njemu ovako:

"HRIS, posla me amo junacima kralj Agamemnon,

da ti ker dovedem i Febu za Danajci svijetu
priloim stovolku ne bi l 'se kako ublaio gospod,
koji je argejskoj vojsci mnogosuzne zadao jade. "
Ree i u ruke da mu, i HRIS radosno primi
milu ker, a oni po redu oko oltara
stanovnoga svijetu stovolovku nameste bogu.
Potom oprai ruke i jema zahiti svatko.
HRIS podigne ruke i bogu se pomoli mnogo:
"uj me, srebroluki boe, ti HRIS i Presvetoj Kili
odbrano, ti to si jaki gospodar Tenedu, uj me:
kad ti se prijee pomolih, ja ti se tada domolih,
obraz mi sauva ti i Ahejce Pokar ljuto,
djela mi sada jote i ovu uslii elju
s danajskog naroda muku i sramotnu nevolju skini! "
rtve pomirnice
Takvu molitvu ree i uje ga Febo Apolon.
A kad se pomole oni i jeam po rtvama bace,
najprije im podignu vrat i zakolju, oderu potom,
stegna im tada iseku i dvostrukim oblozi salom,
po njima onda komade ostalog poloe mesa.
Sve je to starac na glavnjom pek'o i rumeno vino
lio, a viljuke uza nj u rukama drahu deki.
A kad ispekoe stegna i utrobe kua oni,
i drugo sitno iseku i potom na ranju navrte,
sve to pomno ispeku i s ranja skinu peeno.
A kad posvruju sve i gozbu pripreme vee,
jednake gozbe dosta za svaije bilo je srce.
A kad vee za jelom i piem podmire udnju,
tada krag deki do vrha napune vinom.
u ae natoi vina i redom razdele svakom;
cijeli su dan ublaivali gospoda igrom i pjesmom
lijepo pjevajui 'pjesmu bogohvalku ahejski deki
i streljaa slavei ', a on u dui je radostan slu'o.
Kad se ve smirilo sunce i crna se spustila tama,
cijela druina lee da spava kraj ua laenih.
Povratak Odisejev iz HRIS
Kad je ranosvanka Zora ruoprsta svanula vee,
oni se otisnu opet u iroki ahejski tabor.
tada im povoljan vjetar zatitnik posla Apolon,
katarka digoe uvis i bijela razavie jedra,
vjetar duhnu u jedro u samu sredinu, i umnim
bu'o je val uz brvno, a laa je letjela hitra.

I laa plovljae brzo niz valove HiTec dalje.

A kad su prispjeli vee u iroki ahejski tabor,

onda oni bregu na Prine crnu izvuku
lau visoko i velike grede podmetnu ozdo,
pa se laama tada i adorju raziu svome.
A on kraj svojih brodova kraj brzih sjedio srdit,
Divov potomak, Pelejev sinak, Brzac Ahilej;
niti mu je do slavne do skuptine, niti je u rat
iao, nego je svoje izjedao jupako srce,
ubojnog pokli eljan u dui i junakog boja.

Tetida se obraa divu

Kada je nakon toga osvanula dvanaesta zora,

onda se svi na Olimp vrate vjeiti bozi,
sve ih je vodio dive. A poruke svojega sina
Tetida seti se tada i nie iz valova morskih,
rano se ona nebesima vine na Olimp.
Diva gromoglasnog nae gdje sjedi daleko od drugih
na najvioj visu mnogovrhe olimpski gore,
ona kraj njega sjedne i ljevicom koljena njemu
zagrli, a za podvoljak desnicom primi i divu,
Kronovo sinu, vladaru, ovako zboriti stane:
"Oe dive, ako med bozima ikada tebi
zborom il 'tvor ugodih, ti ovu mi ispuni elju:
obraz sinu povrati mom to je najkraeg stoljea
meu ljudima, a sad junacima kralj Agamemnon
uvredi njega, jer ote mu dar i sada ga ima.
Nego ti mu obraz osveti, Olimpijci, premudri dive,
dotle junatvo daji trojancima, dokle Ahejci
ne odadu potu mom sinu i ast ne pridadu! "
Ree, a Div joj nita ne prozbori. oblaka skuplja,
sjedio utei dugo, a Tetida uze mu noge.
dri ih k'o da je srasla, i opet ga preklinjati stane:
"Djela po istini meni obeaj i namigni glavom
il 'mi odreci, jer nije te strah, bar dobro da znadem,
ja koliko sam tebi od boginja najti sviju! "
Njojzi ljutit veoma odgovori oblaka skuplja:
"Avaj nevolje to me s Herom posvaat hoe
kada me ona pogrdnim rijeima draiti stane,
ona i tako me vazda med besmrtnim bozima kara
govore 'da ja Trojance u njihovoj pomaem borbi.
Nego odlazi odmah da Hera ne ugleda tebe:
a ja u voditi brigu da uinim sve to to eli.
Sad u ti namignuti 'glavom da u me se uzdati moe.
To je med besmrtnim bozima od mene najvee jamstvo:
jer se ne moe natrag obricanje moje da uzme,
sve se neprevarno vri kad glavom ja klimnem. "

Tako ree Kronion i vjea namignu mrkim

od toga gospodu bogu ambrosijska prospe se kosa
s besmrtne glave, te sav se potrese veliki Olimp.
Hera se prepire s divom
Tako ugovore oni i rastanu se; a ona
u more duboko skoi sa svetog Olimpa sletev,
a Div u svoj otide dvor. Svi ustanu bozi
pred svojim ocem sa sjedala svojih; nije
se nitko njega usudio ekat ', no svi mu pou na susret.
Potom dive sjedne na prijestolje, ali je Hera
dobro primijetila bila kada se svjetova s njime
Tetida srebrnih nogu, a ki morskoga starca,
odmah rijeima grdnim na Crohnova napadne sina:
"Tko se, podmukli dive, od bogova svetov'o s tobom?
Tebi je uvijek drago od mene daleko biti,
i neto tajno da smilja i kuje, nikad mi jote
s namjerom ne ree lijepom na kakvo pomilja djelo! "
Njojzi odgovori na to i ljudi i bogova otac:
"Hero, ne nadaj se sve da e namjere moje
saznati, zlo bi prola ako i jesi mi ljuba.
Ali to se tebi pristoji da uje, to nee
doznati nitko prije tebe od bogova a ni od ljudi.
A to naumim ja od bogova tajno da svrim,
nemoj istraivati to, ne razbiraj za to! "
Njemu odgovori na to kravooka gospoa Hera:
"Kronovo strahoviti sine, ta kakvu izusti rije to?
Ja te ve ne pitam davno, a i ne razbiram nita,
nego sve po svojoj po volji reava mirno.
A sad se jezu vrlo da ti ne opini srce
Tetida srebrnih nogu, a ki morskoga starca;
jutros rano ti doe i obgrli koljena tvoja.
Njoj si, mislim, namign'o da e osvetlati obraz
Peleja sinu i mnoge Ahejce pogubiti 'kod laa. "
Njojzi odgovori na to sabira oblaka dive:
"eno udnovata, svagda nasluuje i svagda me vidi
ali nita nee izraditi, sve e mi vie
omrznut ', a to vie, to gore bie po tebe.
Ako je tako i bilo, al 'tako meni je milo!
Nego sjedni i mui i moje posluaj rijei:
ne bi ti mogli svi pomoi olimpski bozi
kada se prikuim tebi i rukama mlatnem te silnim! "
Tada se njega poboja kravooka gospoa Hera,
sjedne i uuti srce savladavi svoje; u dvoru
Divovi tad se i drugi ozlojedi nebeski bozi.
Blagovanka bogova
Slavni tad rukotvorac govoriti stane im Hefest,

miloj majci Heri belorukoj ele 'ugodit':

"Nuto jada i muke, ve oni se ne mogu trpjeti"
kad se vas dvoje zbog ljudi zbog smrtnih svaate tako!
Meu Bizim graju nainiste, - gozbina dobra
nee veseliti nas kad zlo pobjeuje svako.
A ja svetujem majku, domiljanka mada je ona,
Divu dragome ocu nek ugaa, vie ne bi
otac karao nju i nama pomutio gozbu.
Ako Olimpljanin dive munjobija htedne da baca
s naih sjedala nas, - jer mnogo je jai od sviju.
Nego ti ga, majko, ugodljivim rijeima blai,
pa e se odmah nama umiriti olimpski otac. "
Ree Hefest i skoi i dvounu dohvati au,
prui je u ruku majci i ovu joj besjedu pone:
"Strpi se, majko moja, i ako te boli, preboli,
oima dragu tebe ne vidim jednom bijen,
ne bih ti mog'o pomoi, mada bi ao mi bilo:
jer je veoma muno protiviti 'se olimpski divu.
On me je nekad, kad htedoh da odbranim tebe,
za nogu dohvatio i bacio s nebeskog praga.
Cijeli sam padao dan; a kad se ve smirilo sunce,
padoh na Lemno, a malo vie due bijae u meni.
Onda me otud gdje padoh odnesoe Sinani ljudi. "
Ree, i osmehni se beloruka boginja Hera
te iz ruke sinovljeve u osmehu prihvati au.
Tada on bozima Trai svima zapone s desna
slatki toiti nektar iz jednoga grabei cabra.
U sav se tada grohot nasmejae blaeni bozi
vidjevi Hefesta kako po dvoru ivo tetura.
Tako su cijeli dan do suneva smiraja bozi
blagovali, i srce poeljeli nije im vie
jednake gozbe, ni Musa, ni forming prelepe to je
dr'o Apolon, i Muse na smenu pevahu divno.
A kad potonu vee sjajna svjetlost sunana,
odu na poinak bozi u svoje dvorove svaki,
gdje je ve svakome dom rukotvorac slavni Hefest
svojom vjetinom i umom sagradio bio. Na praznik
tada i olimpski dive munjobija poe na odar
gdeno i ranije spase, kad slatki sanak mu stigne,
tu je leg'o da spava, a uza nj zlatostola Hera.

Pjevanje DRUGO
Naslovljena
SAN. Kuanje. Beotia ILI POPIS BRODOVI
Pjesnik Ilijade rekao je ve u ekspoziciji speva (u petom stihu prvog pjevanja) da je Ahilejev
gnjev izazvao groznu pogibiju Ahejaca i da se tako - vrila Zeusova volja.

Na put tekih ispatanja Zeus (Div) sada, u drugom pjevanju, gura Agamemnona i sve
Ahejce. Da bi osvetio Ahileja. Zeus alje Agamemnonu Sna s varljivim nadama u pobjedu.
San potie vojskovou da zametne novi boj - jer sada e, konano, zauzeti Troju. Radostan,
Agamemnon saziva ratnike u skuptinu. Samo, ve se navrile deveta godina bezuspjene
opsade. Borbenost ratnika valja iskuati; moda je zacarila malodunosg. Agamemnon stoga
povjerava svoj pravi san jedino glavarima. Ratnicima kae da mu je Zeus, u snu, poruio
neka odustane od opsade, jer Troju nee zauzeti. Predlae da se opsada odmah digne i da
krenu kuama. Ratnici mu povjeruju i, razdragani, pohita da opreme brodove za odlazak.
Odisej ustavlja i smiruje narod, nastoji uspostaviti red. Da bi to postigao, mora udarcima da
uutka i bukai Tersita. Ovaj rui otrim rijeima Agamemnona. Vojsci se obraaju Odisej,
stari Nestor i sam Agamemnon. Ona pristaje na borbu. Okupljanje i kretanje ahejskih eta
opisuju razvijena usporedbe - s ognjem, jatima ptica, rojevima muha, Kozara koji kupe i
kreu koze. Onda se pjesnik obraa boginjama pjesme, Musama, da ga nadahnu. Slijedi popis
grkih snaga pod Trojom, poev od onih iz Beocije, i krai popis trojanskih snaga i
saveznika.
Iz drugog pjevanja odabrali smo dva odlomka dosta protivna tonskom usmerenou. Prvo
rijei Tersita. U njima se grubo, ali ne i bezrazlono, oglaava obian puanin, sit Gavana i
silnika koji i na Razbojite ive u slasti i lasti. Na drugom mjestu donosimo reeni poredbenn
vijenac. Tu se dojam ratnike sile i herojske veliine gradi dosljedno - mada za nae osjeanje
ponekad i neobinim slikama (roj muha) - a vrhuni u usporedbi vojskovoe Agamemnona s
golemim bikom sred krda goveda u pokretu.
I. Tersit, Agamemnon i Odisej
Drugi sedoe svi i na mjestima ostanu svojim
jedini jo je Tersit naklapalo neto priklap'o,
on je nepristojne rijei i mnoge u srcu znao,
naopake, bez mjere s vladarima da bi se sva'o,
jer je traio im bi Argejce nasmijati mog'o.
On je najruniji bio u cijeloj pod Ilije vojsci,
bijae krivonog i antav na jednu nogu, a plea
bijahu mu gurava, jer su na grudima pognuta bila.
iljata bijae mu glava i na njoj rehava kosa.
On Ahileju i Odiseju najmri bijae;
jer ih grae oba; i tada zagraje opet
i Agamemnona divnog stane da grdi. Ahejci
strano se Sra na nj i gnjev im osvoji duu.
On se prodere i Agamemnona stane da rui:
"to sad, Atrejev sine, ti guna i ega ti treba?
Pun ti adore medi i mnogo u adorju svome
ena imade na izbor, a sve te ene Ahejci
tebi dajemo prvom grad kad uzmemo koji.
Zlata li tebi nedostaje zar iz Ilija to ga
nosi konjokrota koji Trojanac k'o otkup za sina,
koga u putima ja ti dovedem il 'drugi Ahejaca?
Mladu li enu eli ljubavnu utoli udnju,
da je obaka dri za sebe? Ne prilii tebi
koji si vladar da u zlo uvaljuje ahejske borce.
Pokori, sprdnje, mekuci, a Ahejke, a ne Ahejci!

Poimo s laama kui, a ovoga pustimo ovdje

neka poklone vari pod Trojom, neka tad vidi
jesmo li njemu mi na pomoi ili mu nismo!
I sad Ahileja on od sebe boljeg junaka
pogrda strano i ote mu dar, te sada ga dri.
Al 'se Ahilej ne ume da ljuti, estina mu susta,
jer bi ga, Atrejev sine, sad posljednjom vre'o! "
Agamemnona izgrdi tako, ljudma pastira,
Tersit. Al 'njemu hitro pohiti divni Odisej;
mrko pogleda njega i tekim ga napadne rijeima:
"Ters, brbljivci, ako i jesi glasni govornik.
uti, i nemoj se sam s vladarima svaati vazda!
Mislim da nema greg od tebe drugog smrtnika.
koliko ih s Atrejevim sinovima stie pod Ilij,
ili jezikom svojim na kraljeve klevetu ne bi,
ne bi ih ruiti smio i ne bi povratak ek'o.
Nije nam jasno jote ni kako e sve se dokonat ",
da l 'emo dobro il' zlo se mi Ahejci povratit '.
Zato Atrida Agamemnona, ljudma pastira,
uvijek si spreman rui, jer danajski njemu junaci
mnogo darova daju, pa njega grdi i vrea.
Nego u rei ti neto, a tako e se i utjecaj:
ako te naem jo jednom gdje bulazni kao otoi,
tada Odisej vie na ramenu glave ne im'o,
niti se vie Telemahu ja nazivao ocem,
ako te ne zgrabim tada i ruho s tebe ne svuem,
plat i koulju s njim to tvoju krije golot,
pa te samog plane ne oteram laama brzim,
jer u te grdno izudarat 'pa te iz skuptine bacit. "
Ree pa ga ezlom po lema i pleima mlatnem,
pa se savije sav, i grozna mu suza potee,
a na leima njemu od zlatnoga ezla se digne
krvav poiljak, i on veoma uplaen sjedne,
bol ga osvoji, smijete se sav i obrie suzu,
a drugi, ako i sjetni, svi slatko se njemu nasmeju.
Tada je susjedu susjed osvrnuv se rek'o ovako:
"Ve je veoma mnogo Odisej uinio dobra,
savjete odline daje i ratnu izaziva hrabrost,
a sad je izvrsno on Argejcima svrio djelo,
kada ovome drskom blebetalu zatvori usta!
Nee ga valjda opet potaknuti prkosna dua
pogrdnim rijeima svojim da uzme kraljeve grdit! "
II. Vojska se kree
K'o to se pustonik oganj po beskrajnoj umi razgori
po svim kosama gorskim, te plamen se vidi daleko,
tako je s orujem silnog u njihovu kretanju ima
svugdje blistao sjaj i nebu kroz etar se diz'o.
Kao kad stanu jata neizbrojnih krilatih ptica

guske il 'dralovi il' dugoije labud oni

LETATX po Asijskom polju, Kaistriju okolo voda,
ovud i onuda lete i die se krilima svojim,
uz ciku sleu tako da jeka ih po polju stoji, -tako se mnoga plemena od laa i od adora
raspu ispred Skamandra po ravnini, a tutnjava strana
nasta od njihovih nogu i topota kopita jakih.
Mnotvo ih ispred Skamandra po cvjetnom se iskupi polju
koliko lia i cvijea u proljetna vidi se doba.
Kao to silnih muha, kad proletnji osvanu dani,
rojevi gusti navrve u spremu stadovite kue,
prepunu mlijeka u sue, toliki se na polju ima
protiv Trojanaca Ahejci dugokosi nau,
svi se pomamio mamom da slome Trojance u borbi.
Kao to znaju Kozari u rasutim stadima koze
lako lue kad sve se pomijeaju pasui travu,
tako Ahejce amo i onamo vojvode njihne
reati stanu za bitku; meu njima kralj Agamemnon
oima svojim i glavom na gromovnog liae Diva,
pasom na Arej boga, a grudima na Posidona.
Kao to u krdu bik od sviju se goveda drugih
istie mnogo, jer je od skupljene govedi vii,
tako Div toga dana Atrejeva uiniti sina

Pjevanje TREE
Naslovljena
PRISEGE.
GLEDANJE S bedema.
Megdan PARIDA i Menelaj
Golemom pokretu ahejske vojske, kojim se drugo pjevanje zavrilo, ne slijedi oekivani
sukob na bojitu. Pjesnik Ilijade kao da se ovdje povinovao zakonu epske retardacije radnje.
U treem pjevanju vojske su se sasvim prikuile Troji. Ali, Trojanci predlau da se rat
okona dvobojem. Treba da ga podjele Parid (Aleksandar), sin trojanskog kralja, i spartanski
kralj Menelaj. Parid je rat prouzroio, ugrabivi Menelajevu enu, lijepu Helenu. Trojanski
kraljevi se ne prikazuje kao hrabar borac. Izaziva ahejske ratnike, ali pred Menelajem
najprije pobjegne. Na megdan e izai tek poto ga brat Hektor narui. Pogodba glasi: ako
Parid pobjedi, zadrat lijepu Helenu a ahejske vojska e dii opsadu i otploviti u Grku; ako,
pak, pobjedi Menelaj, neka mu bude Helena, i sva njena blaga s kojima ju je Parid iz Sparte
doveo. Vojske radosno pristaju na ovo. Vesnice bogova Irida, i sama boginja, prima ljudski
lik i obavjetava Helenu o dvoboju koji predstoji. Helena hita na bedem da odatle promatra
megdan. Na kuli kod Skejske kapije ve je stari trojanski kralj Prijam sa svojim savjetnicima.
Helena im kazuje tko su najbolji ahejski junaci, dolje, u polju. Prijama pozivaju da ugovor i
primirje sklopi sveano, uz prinoenje rtava. Parid zatim izlazi na megdan. Menelaj ga
savlada. Ali Parida spasava boginja ljubavi Afrodita. Obavije Parida maglom, prenese u
njegovu kuu, u Troji, a stranim prijetnjama nagoni Helenu da s Paridom Dijeli postelju, dok

ahejski zapovjednik Agamemnon zahtijeva da se ugovor izvri i Helena, s blagom, izrui

Grcima.
Donosimo odlomak sa scenom gledanja s bedema. Pjesnik joj daje veliku uvjerljivost. S
jedne strane prikazuje nespokojstvo i setu verolomne Helene, suoene s vlastitom prolou i
zlom koje je donijela trojancima i Grcima; a na drugoj strani opisuje i divljenje starih glavara
trojinskih za ljepotu Helenin, tako veliku da nekako opravdava sva trojanska stradanja.
I. Prijam sa starjeinama na kuli kod Skejskih vrata.
Prilazi Heleni te im pokazuje glavne ahejske vojvode
Irida glasnica tada belorukoj Heleni doe
podobna zaovi njenoj. Antenorievoj ljubi
Nju Helikaonsin Antenorov uze, a ona
Laodika, od keri Prijamovih najljepa bijae.
Helena Irida nae u sobi, gdje veliko tkanje
porfirnu dvostruko tkae i unjga utkivae borbe,
to ih konjomore trojci i medoruhi Ahjejci
od Arejevih ruku dosad podnesoe zbog nje.
Blizu nje brzonog Irida stane i ree:
"Doi, milosno snaho, da vidi divotno djelo,
to ga konjomore trojci i s ruhom od medi Ahejci
tvore; dosad su oni za pogubnim udjeli ratom
i suzne bitke na razboju jedni donosili drugim,
a sad sjede i ute - ta rat se utiao sada -svaki je naslonjen na tit i u zemlju koplje je pob'o.
Samo Aleksandar i Arej dragi Menelaj
s kopljima dugim izii e sada na megdan zbog tebe;
koji pobjedi od njih, on dragom zvae te ljubom. "
Tako boginja ree i u srce slatku joj smjesti
udnju za prijanjim muem i gradom, za majkom i ocem.
Tada Helena brzo prevue koprenu bijelu.
Iz sobe poe liju 'od obraza biserne suze.
Sama ne bijae, no za njom i dvije su dvorkinje pole,
Etra, Piteju ki, i kravooka s njome Klimen.
Brzo onamo stignu gdje Skejska bijahu vrata.
Oko Prijama bijahu i Lamp i Pantoj i Timet,
Klitije i Hiketaon od krvi Arej boga,
zatim Antenor i jo Ukalegon, pametni starci,
sve te starjeine ljudske kod Skejskih seahu vrata.
Starost je sprijeila njih da ratuju, ali u veu
zabora sjajno nalik na cvrka, tono u umi
sjede na stablu med liem i njenu prosiplju cvrku.
Takve starjeine trojske na kuli seahu ima.
Kada Helenu spaze gdje njima se na kulu penje,
jedan drugome tiho progovore krilate rijei:
"Zamerke nema Trojanci ni Ahejci s nazuvkom lijepim
to zbog ovakve ene ve odavno podnose jade:
oblijem ona veoma na besmrtne boginje lii!
Nego kakva je da je, u laama neka se vrati

i ne ostavlja nama i naim potomcima alost! "

Tako rijeku, i Prijam pozvati Helenu tada:
"Ovamo, draga mi erko, pristupi i kraj mene sjedni,
prvoga mua da vidi i Devere i ostalu svojti!
Nikako ne krivim tebe, no bogovi krivi su meni,
koji su ahejski na me navalili plaevnu vojnu.
Prii, pa mi junaka gorostasnog imenom reci
koji je ono ima Ahejaca i valjan i visok!
Ima, istina drugih to glavom nadvisuju njega,
ali oima ja ljepotu jo ne vidjeh takvu
a ni prikladna tako junaka, - ta lii na kralja! "
Helena, ena boanska, odgovori njemu ovako:
"astan si ti mi i estit veoma, milosni svekra,
ej da sam pogubnu smrt odabrala kada sam amo
pola sa sinom tvojim, lonicu ostaviv svoju
kasno roenu ker i brau i vrsnici drage!
Ali ne zbi se tako, i stoga se topim od plaa.
Nego u rado ti rei to eli dozna.
Ono je moan daleko Atrejev sin Agamemnon,
oboje on je: i dobar kralj i kopljanik snaan,
i dever meni, kuka bez stida, ako je bio! "
Ree, i starac se njemu zadiviv progovori ovo:
"Blaeni Atrejev sine, dobrosreni, ljubime boji,
zaista ti nad mnogim nad ahejski momcima vlada!
Nekad sam stigao ja u lozovitu frigijska zemlju,
videh tu mnotvo junaka frigijskih s konjima brzim,
Otreja vojsku videh i Migdona boanskog,
oni uz bregove rijeke Sangarija imahu tabor;
i ja se broja k'o neki meu njima saveznik bivi
onoga dana kad su Amazonke mukare stigle:
ali Ahejaca plavookih bilo je vie. "
Potom drugoga smotriv Odiseja pitae starac:
"Nude mi, draga erko, sad kai tko li je onaj?
Glavom je nii od Agamemnona Atrejeva sina,
ali je grudima on i pleima iri na pogled.
Njegovo oruje ima na zemlji hranodavnoj lei.
ali on svugdje k'o ovan obilazi redove ljudske;
taj mi se najvie ini gustorunu podoban ovnu,
tono k'o ovan hodi kroz stado bijelih ovaca. "
Helena divova ki, njemu odgovori ovo:
"Ono ti je Laertov sin dovitljiv Odisej,
tono se rodi u kraju bregovima itake zemlje,
on je pameti jake i svakim kovarstvima vian. "
Na to trezveni njoj Antenor odgovori ovo:
"Zaista prave si rijei, o eno, iskazala sada.
Ve je ovamo jednom Odisej stigao divni;
stigao poslan zbog tebe s Menelajem Arej dragim,
ja ih obojicu primih u domu svom i ugostih,
tako im ovdje lik i jaku pamet upoznah.
Al 'kad se skupe Trojanci, i oni stupe meu njih,

irokim pleima njih Menelaj nadvisi stoje ',

nego kad sedoe oba, ugledniji bijae Odisej.

A kad su stali pred svima raspredati 'rijei i misli,

tad je Menelaj hitro govorio, malo dodue,
ali veoma zvonko, ne imae obilat rjenik,
ali mu prikladan bijae, sve ako je i bio mlai.
A kad se die da rije dovitljivi uzme Odisej,
stade i gledae dolje oborivi preda se pogled,
ezla ni pred sobom nije okret'o, a ni ozada,
nego ga drao vrsto u ruci k'o da je nevjet,
kaz'o bi se na koga nabrekuje il 'da je ludak;
ali kad snani glas iz grudi ispusti svojih,
pa mu rijei poteku pahuljica 'podobne snjenim,
nijedan smrtnik tada s Odisejem ne bi se preo,
tada se udili nismo njegovu stasu toliko. "
. Treega Ajanta opet primijetivi pitae starac:
"Koji je ono junak, Ahejaca, i valjan i visok,
meu Argejcima glavom i irokim pleima glavit? "
Helena dugoruha, ena boanska prozbori njemu:
"To je gorostasni Ajant, i to je ahejski zaklon.
Njemu nasuprot k'o bog Idomenej med Kreanim 'stoji,
oko njega se uprav starjeine skupile Kretsko;
esto je Ares dragi Menelaj ugostio njega
u naem domu kad bi s Krete navrnuo nama.
Sada ostale sve sjajnooke vidim Ahejce,
koje bih poznati mogla i svakog po imenu rei;
al 'dvije narodne nigdje starjeine VIDETX ne mogu,
Kastora konjika i Polideuka dobrog Saka,
oba roena braa, to moja ih rodila majka.
Moda krenuli nisu iz Lakedemona ljupkog?
Ili stigoe amo u moroplovnim laa ',
al 'sad nee oni u junake ulazit' bitke,
bojei 'se ruga i mnoge sramote pod kojima ostah! "
Ree, a njih je vee plodonosna zemlja ve krila
u Lakedemonu ima, u otadbini im dragoj.

Pjevanje ETVRTO
Naslovljena
Gazenje PRISEGE.
Agamemnon PREGLEDA VOJSKU
Na kraju prethodnog pjevanja Agamemnon zahtijeva da se ugovor ispuni, Helena preda
Grcima, rat okona.
etvrto pjevanje zapoinje scenom na Olimpu. Bogovi donose odluku da Troja propadne.
Hera i Atena to zahtijevaju od Zeusa. Ovaj pristaje, nevoljno. Ipak, na Herin zahtjev alje

Atenu na bojite izazvati novo krvoprolie. (Tako ispunjava i obeanje dano Ahilejevoj
majci, Tetidi.) Atena primi lik Laodoka i nagovori Trojanci Pandara, slavnoga strijelca, da
ubije Menelaja i tako se proslavi. Pandar odapne strijelu, no ona samo rani Menelaja. Ugovor
je razvrgnuti, primirje pokvareno, vojske se spremaju da udare jedna na drugu. Menelaja brzo
izvidi lijenik Mahaon, sin boga Asklepija. Agamemnon bodri i podbada voe, pohvalama i
pokude. Smotru vojske zavrava korei otro junaka Diomeda. Ovaj prima prijekor
suzdrano, bez zamjerki. Poinje boj. Bogovi podbadaju borce. Opis pojedinih megdana.
Iz etvrtog pjevanja odabrali smo dva odlomka. Najprije scenu odluivanja na Olimpu. Tu
vidimo kako su bogovi, u Ilijadi, zaista prikazani s ljudskim crtama i slabostima. Sve ima
obiljeje obiteljskog savjetovanja u sjeni neslonog braka roditelja. Zatim dajemo stihove
gdje se nanovo opisuje kretanje vojske, najvie uporeenja. Na ovome odlomku, ako ga
stavimo kraj slinoga s kraja drugog pjevanja, lako uoavamo ustaljene, tradicionalne
postupke epskog kazivanja, u kome su scene vojnikih pokreta i sukoba este. Ujedno,
sudjelovanje bogova, kratko naznaeno u tome odlomku, otkriva nam, zajedno sa prvim
navedenim odlomkom, tradicionalnu ulogu boanstva u starogrkom junakom epu.

I. Bogovi rjeavaju da Troja propadne

Ali bogovi Sede 'kod Diva cinja vee,
svi na zlatnome podu, a njima gospoa Heba
Tocas nektar te oni kondir zlatnim jedan
drugome nazdravljaju i na grad gledahu trojski.
Odmah gledae Kronovo sin da nadrai Heru
peckav rema i mislei na nju pone zbori:
"Dvije od boginja ima Menelaj pomonice dobre,
Alalkomenku ima Atenu i Argejku Heru,
nego sjede daleko i srce svoje vesele
gledanjem samim, al 'Afrodita slatkosmeha uvijek
u pomo Paridu hita i od njega uklanja Kere:
njega spasiti i sada kad miljae da e zaglaviti ';
ali je Ares dragi Menelaj pobjedu stek'o.
Nego promisliti to dalje raditi treba,
hoemo l 'strani rat i bijesne zametati bitke,
il 'emo prijateljstvo med oba naroda vri.
Ako se svima to svidi i svima ako je milo,
Prijama kralja kula nek onda ostane cijela,
a Menelaj kui nek Argejku Helenu vodi. "
Ree, i gunae na to Atena a s njome i Hera.
Obje seahu blizu i Trojca smiljaju jade.
Boginja ostade utei 'Atena i ne ree nita,
ljuta na Diva oca, i gnjev je hvata divlji,
ali Heri izbi iz grudi srdba te ree:
"Kakvu izusti rije to, o Kronovo uasni sine!
Zar e zaludno trud mi i znoj mi beskorisnim stvorit '
kojim se radei 'oznojih? Umorie moji se konji
vojsku kad skuplja Prijam da strada i njegova djeca.
Radi, al 'neemo tebi odobriti bogovi drugi. "

Veoma ozlovoljen Div sabira oblaka ree:

"Pakosna, kakva ti zla tolika uiniti Prijam,
i on i njegova djeca, te samo neprestano eli
kako e lijepo sazdani grad razoriti Ilij?
U grad kroz bedeme duge, kroz vrata kada bi uli.
i kad bi Prijama presna i njegovu prodre djecu
i sve Trojance s njima, tvoj gnjev bi utolio tada!
Radi kako ti hoe, al 'zbog tog ne bilo svae
izmeu tebe i mene ni razdora med nama dvoma.
Nego u drugo ti rei, a ti to u srcu uvaj:
ako ikada htednem da i ja na silu sruim
ikoji grad u kojem prebivaju ljubimci tvoji.
srdbu moju nemoj spreava, nego me pusti,
ta ja i tebi opet dopustih, ali bez volje.
Koliko pod suncem i pod zvjezdovita nebom gradova
ima iu njima ljudi prebivaju zemlju to gaze,
srcu mome od sviju najmiliji sveti je Ilij
i kralj Prijam i narod Prijama vjeta u koplju.
Nikad mi rtvenik moj ne bijae bez jednake gozbe,
tu je i pie i miris, ve kakve nam darove daju. "
Njemu na to kravooka Hera odgovori ovo:
"Meni su grada tri najmilija od ostalih sviju:
Sparta i Arg i grad Mikena irokih cesta;
sve ih razoriti moe im u srcu omrznu tebi,
to ti ne branim ja i neu branit 'ni jednog;
pa da i branim i da ih ne doputam tebi razorit ',
ne bi mi polo za rukom, jer mnogo si jai od mene.
Nego ni napore moje beskorisnim ne treba nnit ',
jer sam boginja i ja, porijekla istoga s tobom;
ja se rodih od Krona od lukavca asnije od svih
dvostruko: zbog svoga roda i to sam se nazvala ljubom
tebi. koji si pravi nad svima bozima vladar.
Al 'emo ipak jedno ustupati drugome u tom,
tebi ja, ti meni, a drugi e besmrtni bozi
za nama poi. A sada naredi bre Ateni
neka zae u trojski i ahejski uasni pokolj
i neka gleda Trojanci da zadanu pogazi vjeru
i da navale prvi na ponosne sada Ahejce.
"
Ree, te poslua rije joj i ljudski i boji otac,
i on krilate rijei Ateni progovori ove:
"U vojsku odmah odleti med Trojca i med Ahejce,
i gledaj zadanu neka Trojanci pogazi vjeru
i neka navale prvi na ponosne sada Ahejce. "
Ree, i potaknuti tim i onako strasnu Atenu;
ode poto se vinu niz glavice olimpski gore.
K'o sin lukavca Krona kad blistavu poalje zvijezdu
da brodara ili vojnicima iroke vojske
znamenje biti, a iz nje izbijaju varnice silne:

takvoj podobna zvezdi Atena Palada tada

na zemlju skoi sred vojske, i svaki se zaudi borac,
bio konjomora trojac il 's nazuvkom lijepim Ahejaca.
Tada je susjedu netko okrenuv se rekao ovo:
"Zaista bijesna e borba i uasan nastati pokolj,
il 'e Olimpljanin dive to ljudskim upravlja ratom
ponovno stvoriti ljubav med narodom jednim i drugim. "

II. Otvaranje borbe u kojoj dosta junaka ostaje mrtvih

s jedne i druge strane

Kao valovi morski kad o al udare buni

jedan za drugim gusto, a Zefir kree ih vjetar;
oni se isprva diu na puini, zatim se o hrid
s velikom slamaju rikom i hukom, vijugave idu
pa se propinje uvis i morsku izbacuju pjenu:
tako se danajske ete neprekidno kretale tada
jedna za drugom u boj. A svaki je vojvoda svojim
nareiv'o, a drugi bez graje su ili, jedva bi ovjek
rek'o da vojska tolika s glasom u grudma koraa;
svi su muei ili, starjeina bojei 'se svojih;
oruje sjajno u kojem koraaju svima se sjalo.
A Trojanci k'o ovce u kakvu Gavanski toru
tono bezbrojne stoje kad mlijeko im bijelo se muze,
one jednako bleje kad uju od janjadi mekanu:
tako se trojanska graja po irokoj orila vojsci,
,
jezik im bijae meovit, s razlinih bili su strana.
Jedne je podstic'o Ares, Atena sovooka druge,
uz nju Dimos i Fobos i svagda ljuta Erida,
koja je Ares bogu ljudomori sestra i druga;
isprva mala je jo i jedva se die, al 'poslije
upire u nebo glavu i tako hodi po zemlji.
I tad ona med jednim i drugim zametnu kavgu
opu kroz ete idu 'i borcima Mnoei lelek.

Pjevanje PETO
Naslovljena
Diomed se odlikuje

Junak Diomed, koji je spokojno otrpeo Agamemnonove ukor, stoji kao kakav gorostas u
sreditu petoga pjevanja, Ono je ispunjeno prikazom prvoga dana bitke, koji se opisuje sve do
u sedmo pjevanje.
Diomed se bori bolje od ostalih junaka. Pandar ga rani strijelom. Ali on ubija Pandara. Teko
ranjava i Eneju, sina boginje Afrodite. Snai ga i hrabri boica Atena, te Diomed udara i na

same bogove koji se u boj upliu. Dok Afrodita zakriljuje Eneju, Diomed je ranjava u ruku.
Irida odveze Afroditu na Olimp. Tu je tjei majka Diona. ali joj se smiju ostali bogovi. Eneju
spasava Apolon. Diomed navaljuje trired i na samog Apolona. Ipak ustukne kad ga ovaj
opomene da se ne gradi jednak bogovima. Bog rata Ares bori na strani Trojanaca. Ovi silno
navaljuju i potiskuju Ahejce. Uto se u boj umijeaju Hera i Atena. Hera sokoli Ahejce, Atena
i dalje Diomeda. Skoi mu na bojna kola. Tako najbolji ahejski borac leti meu neprijatelje
na bornom kolima kojima upravlja boginja. Diomed ranjava i samog boga rata Ares. Ovaj
bjei na Olimp, gdje mu vidaju rane. Za njim bojite naputaju Hera i Atena.
U naem izboru dajemo sada scenu Diomedovog sukoba s Pandara, Enejom i samom
Afroditom. Scena je izatkana od realistikih pojedinosti svojstvenih opisima ranjavanja i
pogibija u Ilijadi. Drugi odlomak, u kome Sarpedon, jedan od trojanskih saveznika, kori
Hektora takoer je tipian za homerski opise bojeva. Kada se ratni sukob nanovo rasplamsa,
pjesnik opet pribjegava usporedbi da bi nam doarao ubojno mete.

I. Diomed ubije Pandara i rani Eneju kamenom i

Afroditu, koja je dola da pomogne sinu, rani u ruku

Dok su se njih dva tada tu razgovarali tako.

ona se dvojica blie primakoe s konjima brzim.
Prvi se obrati onom Likonov blistavi sinak:
"Junae smeoni, snani, ti ponosnog Tideja sine,
nije te strelica gorka pogubili ni brzi hitac,
al 'sad u pokuat' kopljem, jer njim u te moda pogodit '. "
Ree i kopljem zaviti dugosenim i tad ga hiti,
u tit pogodi njim Tideja sina i odmah
iljak od medi probiti tit i oklopu stigne,
onda zagraje nad njim Likonov blistavi sinak:
"Sasvim si ranjen ti kroz slabine, ne mislim da e
moi dugo to trpi; a veliku dade mi diku! "
Njemu neustraen na to odgovori jaki Diomed:
"Promai, ne rani mene, al 'ne mislim da ete vi dva
prestat 'od boja prije no u borbi jedan vas padne
i krvlju napoji svojom titonosnog Arej borca!''
Ree i odapne on, a strijelu tada Atena
uz oko upravi u nos te bijele probije zube,
uprav pri korijenu tvrda med presee mu jezik,
bronani iljak njemu kroz vilicu donju proleti,
i on se srui s kola, a oruje na njemu zvekne
blistavo, sjajno i svjetlo, - krilonozi njemu se konji
preplae, u stranu okrenu, te daha i snage mu nesta.
Tada Eneja skoi s dugakim kopljem i titom,
jer se boj'o da mu Ahejci ne ugrabe mrca.
Kao lav u svoju to uzda se snagu, on je
i'o oko njega s kopljem i titom to jednako svuda
brani udei onog pogubiti s kime se sretne,
strano viui. Rukom tad golem pograbe kamen
Tidejev sin, da ne bi ni dva ga ovjeka digla,
kakvi su ljudi danas, al 'onaj njim zamahne lako

i njim zgodi Eneju u bedro, gdeno se stegne

svija u bedro, a to se i aicom naziva mjesto,
smrska aicu njemu i obje mu pretrgne ile;
rapavi odere kamen Eneji kou, al 'samo
junak na koljena padne, a krupnom upre se rukom
o tle, i njemu se crna po oima razlije tama.
Tada bi pogin'o tu junacima vladar Eneja,
ali ga divova ki Afrodita opazi otro,
mati koja ga nekad Anhisu rodi pastiru:
oko dragoga sina tad bijele ovije ruke,
pa ga briljivo sjajnim omota platem od strijela
da bi ga spasila, da ne bi brzotrki Danajaca koji
grudi mu probio meu i tako mu utrn'o ivot.
Tako Afrodita spase iz borbe svojega sina,
a sin Kapanejev dobro jo pamae dogovor onaj
kako ga grlati borac Diomed nauio bijae:
on snanokopitne svoje zaustavi konje daleko
od bojne guve i koom za obluk Privei uzde,
pa Enejin konjma lepogrivim poskoi hitro
te ih od trojac dogna Ahejcima s nazuvkom lijepim.
Dragom dade ih drugu Deipilu, koji mu od svih
najdrai bijae vrnjaka, jer znao je ugovet 'mu u svem,
laama prostranim da ih odveze.
A potom se junak
u kola svoja popne i blistave prihvati uzde,
za Diomedom potjera tad snanokopitne konje
ustro, a on potri za Kiparkom s okrutnom meu
vide 'da je boanstvo bez snage i nije od onih
boginja jedna to ume da upravlja borbama ljudskim,
i da nije Enija razbigrad, a ni Atena.
A kad je stignu, kroz gustu kroz guvu HiTec za njom,
onda se izvije sin junaka Tideja i nju
skoivi u ruku njenu ispod dlana pogodi otrim
kopljem: odmah se njoj u kou koplje zabode
kroz plat ambrosijski, to ga Harite satkae same,
iznad dlana. A njojzi procuri ambrosijska krvca
Ihor, kakva tee u ilama blaenom bogu:
bogovi ne jedu kruha i rumenog ne piju vina,
zato nemaju krvi i besmrtni zovu se bozi.
Ona vrisne veoma, i sin joj padne iz ruku:
ali ga u ruke Feb Apolon uzme i tamnom
zavije maglom, da ne bi brzotrki Danajaca
koji grudi mu meu prob'o i tako mu utrn'o ivot.
Tada glasoviti borac Diomed zagraja nad njom:
"Bjei, divova erko, iz borbe i s ograja ljutog!
Nije ti dosta zar to vara nejunake ene?
Bude li u rat se mijeala, ti e od rata, mislim,
zgroziti se, i ako daleko o njemu uje! "

II. Sarpedon kori Hektora. Ares osokoli Trojance.

Tada Sarpedon stane da grdi Hektora divnog:
"Hektora, kuda ti nestade srce to si ga im'o?
Ree da e grad bez naroda, bez pomonika
braniti sam s braom i zetovi svojim!
Ali sad nikoga od njih ne mogu vidjeti i naem
nego svi se plae k'o psi kad opaze lava,
a mi se bijemo tu, mi koji smo pomona vojska,
jer sam pomonik i ja, iz daleke stig'o sam zemlje,
daleke Leakeyem one na virovitom Ksanti.
Ima ostavih ljubu i s njome sinia luda,
a i golemo blago, za kojim udi tko nema;
nego likijske opet sokol borce i elim
sam da se borim s junakom, a ovdje nita ne imam
to bi mogli Ahejci odnst ili odvesti.
A ti stoji bez posla i druge ne potie borce
hrabro podnositi borbu i ljube svoje tititi.
Samo lanene da vas ne uhvate svehvatne zamke,
i da ne postanete dumanima lovina i plijen,
brzo e oni vau mnogoljudnom tvre razorit '.
Sve to treba imati na umu, danju i nou,
kada vojvode moli starjeina slavnih daleko,
hrabro da istraju: time odbacie karanje teko! "
Tako ree Sarpedon, a Hektora u srce rani;
odmah s kola u oruju na zemlju skoi.
Sljedee svuda po cijeloj po vojsci kopljima otrim
vitlae bodrei na boj, na uasan gonjae pokolj.
Onda se okrenu oni i prema Ahejcima stanu:
ali zajedno ostanu svi Argejci, bez straha.
Kao to vjetar plevi po svijetom rastura gumnu,
kad se penica veje, i kada Demetra plava
od pleve odvaja ito, a vjetar duva - odozdo
bijele se gomile pleve po zemlji - tako Ahejce
bijela praina pokri, koliko meu njima konji
vrlo topota i prah do bronanog vitlaju neba,
jer se pomesas opet: vozar okrenue kola.
Rukama jakim pou u borbu, nasrtljivac Ares
crnu nojcu spusti na borbu da obrani Trojca,
svuda obilazei 'i sve ispunjujui' kako mu Febo
bog Apolon s maem sa zlatnim naredio bijae
neka ohrabri Trojca kad Palade vide Atenu
gdje se povukla, a ona pomonica bijae Danajci.

ESTO Pjevanje
Naslovljena
Hektor se sastaje s Andromaha

Krvavom pokolju na bojitu esto pjevanje suprotstavlja scene iz ivota u gradu Troji.
Ratna srea se okrenula. Trojanci su u nevolji. Vra Helen savjetuje Hektora da smilova
Atenu. Hektor hrabri Trojance, pa odlazi u grad. Tamo trojanske ene treba da se pomole
Ateni i obreknu joj rtvu. Na bojitu se susreu likijski vojvoda glaukom i Diomed. Ali
umjesto da podijele megdan, oni se daruju (izmjenjuju opremu); prepoznali su se i potuju
Dedovsk zavjete prijateljstva. (Ovdje je umetnuta lijepa pria o Belerofont.) Trojanske ene
uzaman odlaze u Atenin hram. Hektor hita majci. Trai Parida i pogrdama ga nagoni da poe
u borbu. Htio bi da pozdravi enu Andromahu i sina Astijanakta. Ne zatie ih kod kue, nego
tek na Skejskoj kapiji, pred izlazak na bojite. Suprunici razgovaraju, djeak Astijanakt se
prepadne od oeva kacige. Rastanak. Parid sretne Hektora i oba brata ure na bojite.
Dvije scene pune plemenitih osjeaja, vitekih i obiteljskih, dominiraju estim pevanjem koje
donosimo u cjelini. Jedna je susret Glauka i Diomeda na bojitu. Ve u toj sceni zahuktali
boj, opisan u petom pjevanju, ustavljen je i udesno smiren. Dva uzor-junaka, otmenog
vitekog dranja, daju primjer potovanja obiteljskih obveza i gostoprimstva. U tom smirenju
borbe kao da je pripremljen slualac da okrene pogled na zbivanja u Troji. Tu Rasplakane
povorke ena, brini sin Hektor i, najzad, susret Hektora i Andromaha, unose u kazivanje
zvukove obiteljske topline, ljubavi i tuge. Razgovor mua i ene ve je oprotaj, kao da za
Hektora povratka nema.

Hektor se sastaje s Andromaha

Trojanci se povlae, jer Ahejci nadvlauju

Sami Ahejci i Trojca u kreevu ostanu groznom,

amo i onamo boj se po vojitu pomakne esto,
jer su jedni na druge medokovna bacili koplja
izmeu rijeke Ksanta i rijeke Simoenta ima.
Ajant, sin Telamonov, ta ahejske obrana, prvi
trojansku probije etu; - drugarima svjetlost donese,
jer on najboljega junaka pogodi trakog,
vrlog i jakog Akamanta, Eusoru sina.
Prvi ga zgodi u obod gustogrivog njegova Slama,
pa mu probije elo i iljak medeni njemu
prodre u kost duboko, i tama mu pokrije oi.
Aksila, Teutrantu sina, glasoviti ratnik Diomed
pogubi; on u Arizbi, u lijepo sazdano gradu,
ivio s obilnim blagom i ljudima bejae mio,
jer je sve doekiv'o na putu imajui 'kuu.
Ali nitko njega od alosne ne spase smrti
stupivi u pomo preda nj, no ivot uzme Diomed
njemu i ratnom drugu Kalesiju, koji mu tada
kolima upravljae; obojica pod zemlju odu.
Dresu i Ofeltiju tada Eurijal oruje svue
pa za Esepom krene i Pedasom to ih najada

nimfa Abarbareja besprijekornom Bukolionu

rodi, a taj sin Laomedontu ponosnom bijae,
prvoroenac, a tajno mati ga rodi.
Pasui ovce u gori on nimfi obljubu osoba,
ona zadetinji i dva blizanca na svijet donese.
Tada obojici snagu i bijele razglobi ude
sin Mekistejev te im s ramena oruje svue.
Smeoni borac Polipet Astijala pogubi potom,
a Odisej Pidita iz Perkote ubije kopljem
medeni; Teukar divnog pak smakne Aretaona,
Abler blistavim kopljem An
tiloh uniti ivot
Nestorov sin, a Elat junacima kralj Agamemnon:
Elat u Pedasu strmom kraj zelenih ivljae ala
kraj Satnioent-vode, a Lejit Filaki zgodi
kada je be'o, - Euripil Melantiju oruje svue.
Adresta uhvati iva glasoviti ratnik Menelaj,
jer su mu trei 'po ravnini u strahu odbjegli konji,
poto su se zaplela u granu na metljike bun
kola na rudi prelomiv te sami otrae u grad
kuda su i drugi konji u strahu odbei znali;
sam se izvali on s stajala pored kotaa,
nick se licem surva u prainu. Pristupi tada
Atrejev sin Menelaj s dugosenim kopljem u ruci.
Onda Adrest njega za koljena prihvati molei ':
"Spasi me, Atrejev sine, a dostojnu ucjenu primi!
Mnogo zaklada ima u bogatog mojega oca;
medi ima i srebra i eljeza kovanog dobro.
Od toga otac bi tebi naizbrojne otkupe dao,
kada bi uo za mene da iv sam kod ahejskih laa. "
Ree i ve htede da gane Menelaju srce;
on ga je ratnom drugu ve htio predati da njega
ahejski laama brzim odvede, al 'Agamemnon
dohrli njemu u susret i ovo mu krikne i ree:
"O Menelaju mili, a zato se za ljude stara
toliko! Doista tebi u domu Trojanski ljudi
lijepo uinie! Ni prekoj smrti ni rukama naim
od njih ne Pobeg'o nitko, - ni opo dijete to mati
jo ga pod srcem nosi, ni ono ne pobjeglo 'no sav
propao ilijski grad bez glasa, bez ikakva traga! "
Ree i rijeima tim u brata obrne srce
junak savjetom pravim; od sebe odgurne rukom
on junaka Adresta. A moni kralj Agamemnon
njega u slabine rani, a Adrest padne, i petom
na grudi stane mu Atrejev sin i koplje izvue.
Potom se Nestor prodre i ovo Argejcima vikne:
"Junaci danajski dragi, Ares ubojna sluge,
nitko za orujem neka ne tri i nek se ozada
time ne ustavlja da to vie do laa donese;

Nego smiimo borce, a potom po polju bojnom

moi ete i mirno s mrtvaca oruje skidat '! "
Tako im ree te snagu i hrabrost ulije svakom.

Po savjetu vraa Helena Hektor ohrabri Trojance i ode

u grad da majku Hekaba i druge ene pozove da se pomole
Ateni u trojanskoj tvravi
Tada bi opet Trojca u ilijski grad se povukli,
slabou savladani, pred snagom ahejske vojske
da se Eneji nije i Hektoru s rijeju obrn'o
Helen, Prijamov sin, u ptice najbolji gatar:
"Do vas dvaju, Eneja i hekto, najvei napor
trojski i likijski stoji, jer vi ste najbolji borci
u svakom radu ima gdje borbe i mudrosti treba;
ostajte ovdje. proete svud, zadrite narod
ispred vrata, prije no bjeati ponu i prije no
enama u ruke padnu, a dumanima na radost!
A kad falange sve podbodete hrabre biti,
mi emo ostati ovdje i Danajci ponovno biti,
mada nas taru vebma, jer nevolja na to nas goni.
A ti se, Hektora, u grad uputi i savjetuje majci
svojoj i mojoj da asne da gospe sakupi sada
sjajnokoj u hram Ateni, u gradu to je na vrhu;
Svetome domu kljuem da ona otvori vrata
i plat, koji se njojzi u dvoru najljepi ini
i jo najvei od svih i samoj najdrai ima,
neka lepokosoj ona Ateni na koljena metne,
nek joj za rtvu obree u hramu dvanaest krava,
lijepih, to jote u jarmu ne bijahu, ne bi l 'se na grad
saalio i ene i djecu trojansku njenu,
ne bi l 'Tideja sina od svete uklonila Troje,
snanoga kopljanika i ljutog sija straha,
za kojeg smatram da je Ahejaca najjai od svih,
nije strah nas toliko Ahileja, voe junaka,
koji se, govore, rodi od boginje; ali se ovaj
mnogo pomamio te s njim u smjelost jednaka nema! "
Tako svjetova Helen, i Hektor poslua brata.
Odmah iz kola on u oruju na zemlju skoi;
maui kopljima otrim po vojsci iae cijeloj
bodrei svugdje na borbu i potiui 'uasno klanje.
Onda se obrnu trojci, Ahejcima stanu nasuprot,
tad se Argejci pred silom povuku i prestanu smicat ',
mislei da je neki bog sa zvjezdanog neba
Trojca u pomo sis'o: toli 'ko se digoe oni.
Tada se Hektor prodre i Trojca zagraje ovo:
"Trojci smjeli i, vi pomonici slavni daleko,
da ste junaci, druzi, na ljutu mislite borbu,
dok ja u Ilij odem i ima glavarima reknem,

savjetnicima naim i ljubim bozima neka

stanu se molit 'i nek stovolovku obreknu njima. "
Kad ih obodri tako, sjajnolemi otide Hektor,
crna ga tuckala koa po glenju a i po vratu
to mu k'o krajnji obod na titu bijae kvrgau.
Glaukom, vojvoda likijski, i Diomed
Glauk, Hipolohov sin, i Diomed, Tidejev sinak,
izmeu vojski zae na sredinu megdan dijeliti.
Kad njih dvojica jedan drugome pristupe blizu,
onda grlati onom Diomed progovori prvi:
sinovi nesretnih ljudi sa snagom se sreta mojom!
Ako l 'si koji besmrtnik bog s nebesa mi sis'o,
nikad ja ne bih s nebeskim bogom zametn'o borbu!
Nije ni Drijantov sin, Likoorg silen dugo
ivio, to je pokrst'o sa besmrtnim bozima svau:
on je po Svetome brdu na Nisi Dojkinja boga
mahnitog Dioniza rastur'o; palice na tle
one pobacae sve, kad ljudomora stane Likoorg
da ih ostanom bije, Dionis se uplai i sam
u vale zaroni morske, a Tetida zbunjenog boga
doeka tada na krilo, - toliki ga spopad'o drhat
onaj kad vikae ovjek. Al 'blaeni bogovi gnjevom
planus nanjga, te Kronovo sin ga uini slijepce,
nije ivio dugo, jer omrznu bozima svima;
s blaenim bozima ni ja ne elim otii u borbu.
Ako si koji od ljudi to kruhom se hrane zemaljskim,
blie pristupi, da bre u zamke se uvali smrtne!
Njemu Hipolohov blistavi sin odgovori ovo:
"Zato, Tidejev sine, o junae, za rod me pita?
Kakvo je lie u umi, i ljudsko pleme je takvo:
jedno lie vjetar po zemlji rastura, drugo
raa brsnata uma kad proljetnom osvane doba.
Tako i ljudi: jedni dobi, nestaju drugi.
Ako eli i to da uje dobro da sazna
nae porijeklo, ta mnogim junacima ono je znano:
ima Efira grad u sredi konjodavnog Arga,
gdje je ivio Sisif, taj najlukaviji ovjek,
Sisif, Eola sin; on Glauka imae sina,
Glaukom besprijekornog rodi junaka Belerofont
kome su bogovi dali ljepotu i junatvo drago,
al 'mu je nesreu Pret u svome zasnov'o srcu,
on ga iz argolske protjera zemlje, kad bijae mnogo
jai od njega, jer Div ga pod Pretovo podvrgnu ezlo.
Antija divna, Preto ljuba, ivo poele
da mu se potajno dade obleat '. al 'na to ne moe
nagovoriti hrabrog i estitog Belerofont.
Ona izmisli la i kralju prozbori Preto:

"Umri, o Prete, ili pogubi Belerofont,

koji me Potala?%
98no htede obleat ', al' nisam se dala! "
Tako ree, - a srdba vladara osvoji kad je to uo,
ali ga ne htjede pogubiti ', jer toga se u srcu boj'o,
no ga u Leakeyem posla, i pogubne dade mu znakove
to ih na sloenoj daski smrtonosnih nacrta mnogo;
da ih njegovu tastu predade neka ga smakne.
On u Leakeyem ode s boanskom besprijekornom pratnjom;
a kad u likijsku zemlju do rijeke stie od Ksanta,
iroke Leakeyem vladar ljubazno doeka njega.
Devet ga gostio dana i devet mu goveda zakl'o.
A kad deseta vee ruoprsta osvanu Zora,
tada on upita gosta i zatrai znakove da vidi
to ih je nosio njemu od Prsta, njegova zeta.
A kad pogubni znak od zeta prihvati svoga,
najprije naredi njemu Himera da ubije bijesnu,
tono od boanskog, ne ljudskog, bijae porijekla.
Sprijeda lav, ozada zmaj, a koza u sredi,
arkoga ognja iz sebe strahovitu Rigas silu.
Al 'on pogubi nju, jer poslua znamenja boja.
Drugi put zametne borbu s solimskim borcima slavnim;
najeim nazva tu borbu s junacima to ju je im'o;
treom Amazonke pobi, mukobanu njihovu vojsku.
A kad se vraao, kralj mu tad smisli prijevaru drugu:
najbolje pokupivi po irokoj Leakeyem borce
zasjedu namesti njemu, al 'kui se ne vrate vie,
sve ih poubija ima nezazorni Belerofont.
A kad uvide kralj da je junak od roda boanskog,
ima ga zadra i svoju za enu dade mu ker,
jo mu polovicu dade od cijele kraljevske asti
a i Likijci lijepo i sjajno imanje mu dadu,
vonjak i njivu jote, da togod za obradu ima.
Belerofont vjetom tri djeteta izrodi ljuba:
najprije Isandra, Hipoloha jo i Laodameju.
Laodameju mudru oblei dive, i ona
oklopnika rodi Sarpedona podobnog bogu.
Al 'kad bozima svima naposljetku omrznu i on,
stane okolo sam po Alejskom lutati polju,
srce grizui svoje i puteva klonei 'se ljudskih.
Sina Isandra mu Ares nezasitni pogubi ratnik,
kada je zametn'o borbu s solimskim narodom slavnim.
Ker mu srdita ubi Artemida s uzdama zlatnim.
Mene rodi Hipolih, i njime se diim k'o ocem;
on me slao u Troju i jo me opominj'o mnogo
uvijek odlian budem i sve da nadmai druge,
predaka svojih da ne sramoti to najbolji bijahu
i u efira i ima u irokoj likijskoj zemlji.
Diim se to sam od roda od toga i od krvi takve. "

Ree, - i grlati borac Diomed radostan posta

te u hranodavku zemlju dugoseno koplje zabode,
potom narodnom ree pastiru rijeima mednim:
"Gle, po precima ti si moj prijatelj glavni i davni!
Nekad je Enej divni nezazornog Belerofont
zadr'o u kui svojoj i gostio dvadeset dana;
jedan drugome lijepe darivao gostinske dare:
Enej gostu crven i sjajan dariv'o je pojas,
zlatan i dvouni kondir poklonio Belerofont,
ja ga idui amo u svojemu ostavih dvoru. -Ne pamtim vie Tideja, jer on me jo kao dijete
ostavi kod kue, pod Tebom kad ahejski izgib narod.
Tako sam ja u Argu tvoj dragi prijatelj glavni,
a ti u Leakeyem moj kad onamo u zemlju stignem.
Stoga i sada u guvi od kopalja bjeimo svojih!
Mnoge smicati mogu Trojance i pomone ete,
kojega dade mi bog i kojega noge mi stignu,
a ti mnoge ubijat 'Ahejce koliko moe.
Nego izmijenimo oruje svoje, i ovi znati
da se diimo to smo po precima Prijace glavni. "
Tek to rekoe to, s kola skoe i jedan
drugome prihvate ruke i tvrdu vjeru zadadete.
Glaukom oduzme pamet Kronion, jer oruje zlatno
Diomedu dade za medeno, - njegovo bijae
stotinu goveda vrijedno, a ovoga goveda devet.

Na poziv Hektorov, Hekaba i druge starice nose plat

u Atenin hram i obeavaju rtve za spasenje domovine
A kad ve Hektor do Skejskih do vrata i do bukve stie,
oko njega se zgrnu trojanske ene i keri,
pitaju sve za sinove, brau, mueve. svojti,
on im potom naredi svima kako su stigle
neka se bozima mole; a mnogim je suena alost.
A kad najzad stie do lijepog Prijamova dvora,
koji je treme imao glatke, sobe u njemu
bijahu jedna do druge - pedeset je bilo ih sviju -sve od kamenja glatka: kraj ljuba verenica tuna
sinovi Prijama kralja poivaju, s druge pak strane
kraljevske imahu keri u dvoritu dvanaest soba,
sve su pokrite bile, a stijene im kriljevcem,
jedna do druge bijahu, a tu su na poinak ili
zetovi Prijama kralja kraj svojih estitih ljuba.
Onamo ljubazna mati u susret Hektoru doe
vodei u sobu ker Laodiku najljepu licem;
uzme mu ruku, stane GOVORITX i rekne mu ovo:
"Sinko, zato mi doe a ostavi krvavu bitku?

Doista vrlo pritenjuju Ahejci - klet im ime -bijui 'se okolo grada, a tebe ovamo nagna
srce da divu s gradskog s vrha podigne ruke.
Ali priekaj vina da medenog slatkog donesem.
Divu da rtvuje najprije i besmrtnim bozima drugim,
a i samoga sebe napitkom da okrepi tada;
umornu ovjeku vino veoma poveava snagu,
kako se umori ti u obrani srodnika svojih. "
Njojzi odgovori na to sjajnolemi veliki Hektor:
"Vina medenog meni ne nosi. gospoo majko,
slabiti 'me nemoj da me ne ostave snaga i smelost:
plaim se, ruku ne oprav, da divu izlijem vina
rujnog, jer tko se krvlju i prahom u borbi ukalj'o,
ne smije se Kronovo sinu, zbirau oblaka, molit '.
Nego Ateni ti plenjaici u hram otidi
i njoj ponesi kada i starice u hram sazove;
a plat, koji se tebi u dvoru najljepi ini
i jo najvei od svih i tebi najdrai ima,
njega lepokosoj ti Ateni na koljena metni,
te joj za rtvu obreci u hramu dvanaest krava,
lijepih, to jote u jarmu ne bijahu, ne bi l 'se na grad
saalio i ene i djecu trojansku njenu,
ne bi l 'Tideja sina od svete uklonila Troje,
snanoga kopljanika i ljutog sija straha.
Nego Ateni ti plenjaici u hram otidi,
a ja sada hitam po Parida, da ga dozovem
ne bi li htio mene da poslua; - ej da ga zemlja
odmah proguta, jer ga Olimpljanin Trojca na zlo
stvori i Prijamova hrabrom junaku i njihovoj djeci!
Kada bih vidio njega u dvore gdje slazi Aidu,
tada bih rek'o da svu u dui zaboravih alost! "
Ree, i mati mu ode u dvore i dvorkinje ima
zovne, a one stanu po gradu starice kupit ':
sama u mirisnu sie u odaju, gdeno joj bijahu
platem vrlo areni, sve radovi sidonskih ena,
to ih je donio bio Aleksandar podoban bogu
nekad iz Sidonske zemlje, kad iroko prevali more,
poto Helenu ote, tu ker oca boanskog.
Jedan plat Hekaba ponese Ateni na poklon,
koji najvei bijae i najljepe bijae izvezen.
A k'o zvijezda je sjao, odozdo je le'o ispod svih.

Ode Hekaba, a za njom i starice mnoge pohiti.

A kad stignu do hrama Atenina gradu na vrhu,
tu im otvori vrata Teana obraza lepih,
Kiseju ki, a ljuba Antenoru konje to kroti.
nju su za sveenici Trojanci Ateninu hramu
metnuli. S lelekom sve Ateni podignu ruke,
i tad prihvati plat Teana obraza lepih,

pa ga na koljena ona lepokosoj metne Ateni,

velikoj Divovoj erci izgovori molitvu ovu:
"uvarko grada, gospo Atena, boginjom divna,
Diomedovo koplje slomi a samome njemu
daj pred vratima Skejskim da na zemlju niice padne.
pa emo dvanaest krava u hramu ti zaklati odmah,
lijepih, to jote u jarmu ne bijahu, ne bi l 'se na grad
saalio i ene i djecu trojansku njenu. "
Tako se pomoli ona, al 'Palada odbi Atena.
Hektor kod Parida i Helene
Tako se molja one velikoj Divovoj erci,
au dvorove lijepe Aleksandru zaputi Hektor;
njih je s ljudma sagradio sam, to najbolji onda
zidarski bili vjetaci u grudastoj trojanskoj zemlji:
oni mu podignu dom za ene, mukarce i dvor
blizu Prijama kralja i Hektora gradu na vrhu.
Hektor tu ue ljubimac Divov vrsto u ruci
nosei koplje jedanaest lakata dugo, a sjae
medeni iljak na njemu, a prstenom optoen zlatnim.
Brata u odaji nae gdje oruje blistavo sprema,
oklop ogleda i tit i zavoja na luku;
Argejka Helena sjedi u sredi med enama svojim,
dvorkinjama ona odreuje poslove slavne.
Hektor kad primijeti onog, tad grdno ga koriti pone:
"Budalo slijepa, nije red to ljuti se tako:
vojska okolo grada i bedema propada strmog
bijui bitku, a izbi u gradu zbog tebe i rat
i bojna vriska! Ti sam bi sa drugim se sva'o da vidi
nekoga negdje kako od strane prestaje bitke.
Ustaj prije no grad nam sagori estokim ognjem! "
Njemu Aleksandar na to Bogoliki prozbori ovo:
"Hektora, pravo si mene ukorio, kako zasluih,
stoga ti kaem, a ti me uj i sve mi to pamti:
nisam od zamjerke kakve il 'gnjeva na Trojanski narod
u sobu seo, no htedoh u alost uroniti ovdje;
ali me u borbu potaknula, i meni samom se ini:
tako e bolje biti, a srea se borcima mijenja.
Nego me priekaj da se u oruje bojno obuem,
ili otidi, ja u za tobom, mislim te stii! "
Ree, a Hektor nita sjajnolemi ne kaza njemu;
ali mu Helena ove probesedi medene rijei:
"Hektora, Devere meni jadotvornoj strahotnoj kuji!
Ej da me onoga dana kad majka me donese na svijet
odnijela huda oluja i straan me odnio vihor
u goru nekuda ili u valove hunoga mora,
gdje bi me progut'o val, dok to se dogodilo nije.
Ali kad bogovi meni tolike namenie jade,
bar da sam onda ljuba junaka postala boljem,

koji bi ose'o rug i prijekore mnoge od ljudi!

Ali stanovnog srca u ovoga nema ni sada,
nit e ga kasnije biti, al 'to e ispatati, mislim.
Nego, djela sad ui i sjedni na stolicu ovu,
Devere, jer ti je duu osvojila najvea muka
zbog mene kuje i uz to zbog Aleksandrova grijeha;
na nas je dvoje Div navalio alosnu sudbu
o nama dvoma i u potomstvu pjesme biti! "
Njojzi odgovori na to sjajnolemi veliki Hektor:
"Nemoj me, Helena, sedat, i ako me voli, jer ne smijem.
Jer me moje ve nagoni srce da branim Trojance,
koji mene ude veoma, a kod njih jo nisam.
Nego ti ovoga samo potaknuti, nek i sam pohiti,
da bi mene jote u gradu mog'o zatei.
I ja sad u kuu otii da svoju pozdravim eljad,
dragu ljubu vidjeti i svojega nejakog sina.
Jer ja ne znam hou l 'iz borbe njima se vratit'
il 'e me bogovi odmah pogubiti Ahejskom rukom. "
Hektorov sastanak sa enom i sinom
Tako ree i ode sjajnolemi veliki Hektor
i kui stigne brzo u kojoj se ugodno ivjeti,
al 'on belolaktu ljubu Andromahu ne nae u njoj,
nego je sa sinom i s leporuhom dvorkinjom jednom
stajala ima na kuli i jecala, plakala gorko.
A kad ne nae Hektor besprijekornu ljubu u dvoru,
stupi na kuni prag i slukinja 'prozbori ovo:
"Nuder, momkinje, sada po istini recite meni:
kuda belolakta krenu Andromaha iz doma ovoga?
Ili je jetrva leporuhim pola il 'moda
zaova il 'u hram Atenin, gdje Trojanke druge
gospe lepokose hoe da umire boicu stranu? "
Hektoru hitra na to kljuarica prozbori ovo:
"Kada nam Hektora, kae da istinu reknem pravu,
nije jetrva beloruhim pola il 'moda
zaova il 'u hram Atenin, gdje trojanske druge
gospe lepokose hoe da umire boicu stranu,
nego se na velju kulu na ilijsku popela, jer u
da su na muci trojci, nadvladali da su Ahejci.
Ona je bedemu krenula urno mahnitoj slina,
s njome je dojkinja pola u naruju nosei dijete. "
Tako kljuarica ree, i Hektor iz dvora istri,
istim se vrati putem kroz ulice graene lijepo.
Kad grad golemi proe i kada do Skejskijeh vrata
vee stie kud ae da onamo polje dospije,
tu mu darovita ljuba doleti tada u susret,
ljuba Andromaha, ki junaka Eetiona,
ovaj pod gorom plakom umovitim ivljae nekad,
ima pod plak u Tebi, a vladar Kilianim 'bijae;

ki njegova poe za Hektora obuena u med.

Ona se susretne s njime, a dadilja iae s njome
nosei 'na grudima sina bezazlenog, nejako dijete,
ljubimca Hektoru sina, a lepoj podobna zvezdi;
Hektor je njega naziv'o Skamandrijem, drugi ga zvahu
Astijanaktom, jer je sam Hektor branio Ilij.
Hektor se sinu svome, kad vide ga, utke nasmeti,
a Andromaha stane kraj vojna ronei suze,
stisne mu ruku i ovako mu govoriti 'pone:
"Jadnie, sa svog e srca zaglaviti ', a nejakog eda
nije ti ao ni mene sirote: ja u se brzo tvoja udovica
nazvat ', jer tebe e smai Ahejci,
kada odasvud Bahn, a meni bilo bi bolje
da pod zemljicu siem, kad nema te vie, jer neu
imati utjehe druge, kad itko ti stigne svretak,
nego alost kad nemam ni oca ni gospoe majke.
Jer mog je oca negda pogubio divni Ahilej
i jo ugodni kiliki grad razorio Tebu
visokovratnu i ima pogubio Eetiona,
ali ga ne opleni, jer zazor mu bijae u dui,
nego ga zajedno spali s orujem njegovim sjajnim
i grobni postavi kamen; na kamenu posade Bree
Goranka nimfe, sve keri egidonoe Diva.
Sedmoro imaah brae u dvoru, i zajedno oni
svi su istoga dana zaputili u dom Aidov,
jer ih je sve pogubio brzonog divni Ahilej
kod sporonogih krava i pored bijelih ovaca.
A majku, tono pod plakom umovitim carica bijae,
nju je amo Ahilej s ostalim doveo blagom,
al 'je povrati natrag kad goleme otkupe uze,
a nju Artemida strijelom u oevu pogubi dvoru.

Sad si mi, Hektora, sve, i otac i gospoa majka,

ti si mi i brat sada, a i moj mlaani vojno;
nego smiluj se na me i ostani ovdje na kuli.
sina ne ostav 'sirotom, a ni udovicom ljubu!
Nuder postavi vojsku kod smokve, otkud se moe
najlake prodrijeti u grad i bedemi mogu osvojit '.
Triput su onamo doli i najbolji kuali borci
oko Ajanta oba i slavnog Idomeneja
i oko oba Atrida i smijelog Tideja sina:
il 'im je koji vian proricanju kazao ovjek,
ili ih vodi i goni i samo njihovo srce. "
Njojzi odgovori na to sjajnolemi veliki Hektor:
"O svem razmislih, ljubo, i sve mi je to na pameti,
al 'me je trojac stid i dugoskutih Trojanke njinih,
ako bjeao budem iz borbe k'o plaljivac kakav.
To mi zabranjuje srce, jer navika uvijek estit
budem i hrabro se borim med prvim trojancima svagda,

veliku tekui slavu i ocu i samome sebi.

Jer ja dobro znadem u dui iu srcu svome:
doi e dan u koji i sveti e propasti Ilij,
Prijam sam i narod kralja vinoga koplju.
Ali ne alim ja toliko trojansku sudbu
ni Hekaba samu ni Prijama, naeg vladara,
nn brau to ih je mnogo i svi su dobri junaci,
ali e u prah pasti od ruku ljutih krvnika, -koliko alim tebe, medoruhi kada te koji
plane odvede Ahejaca kad uzme ti danak slobode.
Pa kad moradne ivei 'u Argu tuinkama tkati,
il 'vodu nosit' iz Hiperije il 'Meseide
u muci veljoj i ljutoj, al 'nuda te primora silna,
onda e kazat kogod kada vidi te suze gdje lijes:
", To je Hektoru ljuba, to najbolji bijae u borbi
meu Trojca meu konjokrotama pod Trojom ' "
Tako e rei, a tebe jo vea spopae alost
za muem takvim da te od ropstva oslobodi jadnu.
Nego volim prije da legnem pod zemljicu hladnu
nego lelek ti ujem gdje na silu odvlae tebe.''
Ree blistavi Hektor i htede prihvatiti sina,
al 'on se na nedra lepopojasnoj dadilji privi,
i cikne, uplaiv se od pogleda dragoga oca,
medi se preplai on i perjanice od strune
kako se strano njie na lem odozgo na vrhu.
Tome se dragi babo nasmijei i gospoa majka.
Odmah blistavi Hektor s glave kacigu skine
pa je sjajnu svu na crnu zemljicu metne,
sina u naruju ponjie svog i poljubi njega,
zatim pomoliv se divu i ostalim bozima rekne:
"Dive i ostali bozi i ovome darujte sinu
mome da on, k'o i ja, med Trojca slavom zablista,
snagom biti dobar i mono da Ilije vlada,
i da se kae:, Taj je estitiji mnogo od oca! '
bude l 'se vra'o iz borbe i, smaknuv dumana, sobom
krvav nosio plijen, a radosni e mu mati! "
Tako ree i sina u naruje predade dragoj
ljubi, a ona ga primi na mirisna nedra te se
plau 'nasmijei, a muu, kad vide to, bude je ao,
rukom je obgrli pa joj ovako govoriti 'stane:
"Nemoj, jadnice, u srcu se raalit 'odve,
nitko me preko sudbine Aidu poslati nee,
nijedan ovjek pak nije od smrti umak'o, mislim,
bio on ra il 'junak, kad majka jednom ga rodi.
A sad idi u dvore i tvoje redovanje gledaj,
razboj i preslicu, i naredi da dvorkinje tvoje
idu za poslom. Svima mukarcima borba je briga,
najvie meni od sviju koliko nas Ilij imade. "
Ree sjajni Hektor i potom uzme sa zemlje
lem konjorepni, a draga u dvore krene mu ljuba

esto se obzirui 'za njim i grozne lijui suze.

Brzo stie u dvore za prijazan graene ivot,
au dvore vojskomore Hektora i tu zatee
svojih dvorkinja mnogo i sve ih potakne na pla.
iv jo Hektor bijae u svome oplakan dvoru,
jer su mislile, nee iz boja se vratiti vie
niti Ahejskom bijesu i desnici ruci utei.
Parid i Hektor se vraaju na vojite
Nije ni Parid oklev'o u svome visokom dvoru,
nego se orujem sjajnim i slavnom orua meu,
kroz grad potom protri u noge se uzdajui 'brze.
Kao to postalac konj, kad jema se nazoblje vezan,
rastrgne oglav i poljem odleti, sve topot ga stoji,
jer je obik'o da se u reci lepotekoj kupa.
gizdav, a glavu dri visoko, na obje mu strane
griva niz grebene pada, te sija ljepotom i snagom,
brzo ga odnose noge na obina mjesta i pau:
tako i Parid, Prijamov sin, s Pergama kule
sie blistajue "sav u oruju svome k'o sunce,
vesela srca, a brze ponesu ga noge, i zaas
Hektora divnoga brata zatee, kada je htio
s mjesta da poe gdje prisno sa svojom je zborio ljubom.
Njemu Bogoliki prvi Aleksandar zboriti pone:
"Zaista, Dragi moj, ve dugo te ustavljam ovdje,
a ti mi hita, ne dooh na vrijeme, kako mi ree. "
Njemu odgovori na to sjajnolemi veliki Hektor:
"ovjee, nitko te ne bi prekoreti mogao valjan
s ratnih poslova tvojih, jer jesi junak u borbi,
ali si nemaran, nee u bitku, a vazda u meni
srce se moje alosti kad o tebi pogrde ujem
to ih kazuju trojci to zbog tebe mnogo se mue.
Nego poimo, a sve to i poslije se popravit 'moe,
ako nam dade Div da nebeskim bozima vjenim
na ast u naim metnemo dvorima vr za spasenje
oteravi od Troje Ahejce s nazuvkom lijepim. "
Pjevanje SEDMO
Naslovljena
Hektor i Ajanta DELE Megdan.
Sahranjivanje MRTVIH.
Hektor i Parid se vraaju na bojite, iz Troje. Jo uvijek se pria o dogaajima iz prvoga dana
borbe.
Bitka opet oivi. Ali boanstva, Atena i Apolon, odluuju da je pokolja bilo dosta: neka
Hektor izazove na dvoboj nekog Ahejci. Odluku bogova Hektoru saopava njegov brat, vra
Helen. Hektor ini kako mu je savjetovano. Ahejci su neodluni. Najzad drijebom odrede
Ajanta, sina Telamonova, da se bori s Hektorom. Megdan traje sve do zalaska sunca. Pada

no i glasnici rastavljaju borce. Junaci obdare jedan drugoga - maem i sjajnim pojasom.
Ahejski glavari se goste u Agamemnonov atoru. Nestor predlae primirje i utvrivanje
tabora kod laa. Trojanci sazivaju skuptinu. Parid pristaje vrati Grcima Helenin blago, ali ne
i Helenu. Ahejci odbijaju ovaj prijedlog koji im prenose glasnici, ali pristaju na primirje, da
se sahrane mrtvi. Sljedeeg jutra kupe ih i spaljuju obje zaraene strane. Ahejci naine opkop
i bedem da utvrde svoj tabor.
Iz sedmoga pjevanja donosimo dva odlomka. U prvome stari slatkoreki Nestor, vjeti
besednik, navodi ahejske junake da izau na megdan Hektoru. Majstorstvo pjesnika Ilijade u
prikazivanju ljudskih tipova vidno je u tome odlomku. Drugi js tipina scena, stalni element
dobro poznat tehnici usmenog pjesnitva. Sunce je na smiraju, sprema se veera u Ahejskom
taboru, vino se kupuje i toi, i gozba traje cijele noi.
Ali nebom se teko i zloslutno premee Zeusova gromovi.
I. Na Nestorov poziv ustaje devet junaka da se pobiju.
Kocka pada na Ajanta, Telamonova sina
Tada ustane Nestor i ovo Argejcima rekne:
"Avaj, na ahejske zemlju pridolazi golema alost!
Teko bi doista lelekn'o starina konjanik Pelej,
med Mirmidoncima estit govornik i savjetnik dobar,
koji me nekad u svojemu dvoru s radou pit'o
za pleme, za rod i za potomstvo svakog Argejca.
Kada bi sada uo gdje svi se od Hektora kriju,
drage bi ruke on vekovitim bozima dig'o,
da mu iz udova dua u dvore Aidu odleti.
Ej da sam, oe dive, Apolone i ti Atena,
mlad jo k'o nekada kad su uz Keladont brzotek
bile se pilska i kopljonosna arkadska vojska
uza bedeme Fije kraj valova Jardan rijeke.
Njihov prvoborac bijae Bogoliki Ereutalion,
to je na ramenu im'o oruje Areitoja kralja,
onoga divnog junaka, - koga budonoom zvahu
ljudi i ene lijepe to pojase nose, jer nije
lukom se borio on ni dugakim kopljem, no svugdje
eljeznom topuzom uvijek razbija dumanski vojsku.
Njega prijevarom ubi Likoorg, a nikako snagom,
na tijesnom putu, jer smrti od njega ne sprijei njegov
elezn topuz, jer prije je Likoorg njega po sredi
prob'o kopljem, i on je u prainu nauznak pao;
skine mu oruje, poklon to medeni Ares mu dade,
pa ga je poslije sam u ratnoj nosio guvi,
ali poto Likoorg u dvorima ostari svojim,
da ga neka ga Ereutalion nosi u borbi,
dragi ratni mu drugar. U tome oruju prve
taj izaziva borce, al 'drhti od straha pred njim,
ne smede nitko; tad mene u borbu natera srce
uzdajno, smjelo, a od svih boraca najmlai bijah.
I ja se borah s onim, i slavu mi dade Atena,
te ja najveeg tada i najjaeg borca pogubih;

velik je leao na tlu i pru'o se tamo i amo.

Ej da se Hari i da je k'o nekad snaga mi ila.
im'o bi s kime megdan da dijeli sjajnolemi Hektor!
Od svih Ahejaca meu vama ima junaka,
al 'vas ni jedan ne eli na megdan Hektoru izi'. "
Tako ih prekori starac, al 'devet se boraca digne.
Prvi ustane od svih junacima kralj Agamemnon,
za njim Tidejev sin Diomed ustane snani,
potom Ajanta oba, dva jaka naleta bijesna,
ustanu, zatim jo Idomenej i pratilac njegov
junak Merion bogu vojskomori Arej slian,
za njima ustane sin Euemonov sjajni Euripil,
Toant, Andremonov sin, i Odisej ustane divni;
svi su eljeli oni s Hektorom bore se divnim.
Njima konjanik Nestor progovori ponovo ovo:
"Kocke bacite za sve junake koji l 'e dobit'.
Taj e obradovat 'Ahejce s nazuvkom lijepim,
on e obradovat 'u dui i sebe samog
ako ostavi borbu, iz Kreeva umakne ljutog. "
Tako im ree, i svaki po kocku oznai sebi,
u kacigu Atrida Agamemnona ubace kocke.
Ruke dignu junaci i bozima stanu se molit '.
Tada je poneko rek'o u iroko glednuvi nebo:
"Oe, dive, Ajant nek dobije kocku il 'sinak
Tidejev il 'sam kralj Mikene bogate zlatom! "
Rekoe, a kaciga strese Gerenjanin Atlija Nestor,
iskoi kocka iz Slama ba po njihovoj elji,
Ajanta. Svugdje po zboru s desne je strane
pokazivati stane oglasnik voama svima.
Ne poznavajui 'kocku od sebe svaki je odbi.
Al 'kad oglasnik kocku kroz mnotvo nosei stie
onome koji ju je oznaio i bacio u kacigu, -svetlome Ajanta, ruku on prui, i na nju mu metne
kocku oglasnik, i Ajant prepozna je vidjevi znak joj;
radostan baci je na tlo kraj noge i prozbori ovo:
"Kocka je moja, drugari, a ba se radujem i sam,
jer mi se ini da u pobijediti Hektora divnog.
Nego Nuder da se u oruje bojno obuem;
dotle se vi Kronionu molite gospodu divu
tiho, utei 'u ssbi da ne bi uli Trojanci,
pa ma i glasno jer mi u strahu ni od kojeg nismo,
nitko preko volje moje ni silom, ma koliko htio,
ne nagna mene u bijeg ni znanjem, jer ne mislim da sam
takav neznaja roen i othranjen na Salamini. "
Ree, i oni Kronidu se pomole gospodu divu;
tada je poneko rek'o u iroko glednuvi nebo:
"Najvei, svevinji dive, to caruje s Ide,
Ajanta pobjedu daj, nek slavu blistavu stekne;
ali ako voli i Hektora i zanjga se stara,
onda im jednaku daj obojici snagu i slavu! "

Tako reknu, i Ajant u sjajnu se u med obue,

a kad je oruje sve na svoje ve navuk'o tijelo,
tad se pouri k'o kad gorostasni Ares koraa;
kad med junake hita u borbu, to ih Kronion
u ljutu uvali mrnju duogubnu neka se biju.
Tako se die Ajant, gorostasni ahejski brani:
podsmeh mu bijae na licu mrkom i stranom, a on je
irokim korakom stup'o dugosenim vitlaju 'kopljem.
Radosti bijahu puni Argejci videi njega,
a strano koljena svima trojancima drhtati stanu.
Hektoru samom pone u grudima udarat 'srce,
ali se nije ve mogo povui niti se sklonit '
natrag u gustu vojsku, jer sam je pozv'o na megdan.
II. Umorne vojske se goste, a Div puca gromovima
Tako su jedni s drugim govorili bogovi ima.
Tada smiri se sunce i posao svre Ahejci.
Goveda stanu klati po adorju, veerati 'ponu.
Potom lae mnoge od Lemna pristanu s vinom,
to ih je Eunej sin Ijesonov poslao bio,
koga s Ijesonom, ljudma pastirom, Hipsipila rodi.
Atrejiima, Agamemnonu i Menelaju
obaka poalje vina na poklon tisuu mjera.
Iz tih laa Ahejci dugokosi stanu kupovat '
vino, jedni za med, a drugi za blistavo eljezo,
jedpi za govee koe, a drugi za goveda iva,
jedni za roblje, a potom bogatu spremie gozbu.
Cijelu se tada no Ahejci dugokosi ima
goa, au gradu Trojanci i pomonici.
Cijele je noi nevolje smiljao premudri dive
grmece strano. Bledoa i strah osvajaju ljude:
na zemlju levahu vino iz kupa, i ne smede nitko
vina piti dok nije svemogu izli divu.
Potom zaspe i uivaju darove sanka.
OSMO Pjevanje
Naslovljena
PREKINUTA BITKA
Zeus zabranjuje svim bogovima da se mijeaju u bitku. On bojite promatra s gore Ide. Sa
novim jutrom zapoinje nova bitka. U podne Zeus stavlja na terazije sudbine zaraenih
strana. Odmjeravanje izie povoljno po Trojance. Ahejci se oslanjaju na Diomeda. Trojanci
vjeruju u pobjedu pod okriljem Hektorovim. Boginja Hera jednako nastoji bogovi prekorae
Zeusovu zabranu. Zalud nagovara Posidona da se umijea u boj. Agamemnona hrabri. Ali
kada i sama krene da pomogne Ahejcima, glasnica Irida opominje je otro da odustane od
svoje namjere. Zeus dolazi i saopava svoju odluku: Ahejci e i sljedeeg dana teko
stradavati, i tako e biti sve dok Hektor ne ubije Patrokla i Ahilej ne poe nanovo u borbu.

No prekida nereenu bitku. Hektor s vojskom logoruje na otvorenom, u ravnici pod

Trojom.
Iz Prekinue Bika odabrali smo dva kratka odlomka. Prvo, poznatu scenu kako Zeus mjeri
sudbine. (Ova scena je ula i u potonju europsku epiku, kao stalni element opisa bojeva.) I,
drugo, zavrni prizor, gdje se opisuju bezbrojne vatre oko kojih provode no Trojanci. U oba
odlomka otkriva nam se raspon od alegorine mitske slike do poredbi oivljenog opisa,
prostor kojim vlada majstorstvo pjesnika Ilijade.
I. Divova mjerila sudbine
Dok je jo bila zora i sveti svanjiv'o danak,
gaaju strijele sa strana obiju, i Padahu borci;
a im sunce stie na sredinu neba, tad zlatna
rairi mjerila dive i do dvije postavi Kere
preljute smrti u njih i jednu nameii Keru
Trojca konje to krote; Ahejce medoruhim drugu,
uzev sredinu povue, Ahejcima sudba se nagne.
Potom na zemlju spadne hranodavku ahejske Kere,
trojanska sudba se uvis ka nebu irokom digne.
Sam pak strano zagrmi s Ide i gromovnu baci
munju meu Ahejce, a oni kad vide svi se
uplae vrlo, i sve ih obuzme bledoa i strah.
II. U noi na vojitu
Trojci uzdanje puni san cijele uivaju noi
svi u vrstama bojnim, i mnoge im gorah vatre.
Kao na nebu kad se zablistaju predivne zvijezde
okolo mjeseca sjajnog, u eteru kad vjetrova nema.
pa se proplanci pomole svi i doline s njima
i svi vrhunci, te prasne s nebesa beskonani etar,
zvijezde se vide sve, u dui se raduje pastir;
tako su izmeu laa i Ksantovih valova sjala
ognjeva to su ih trojci pod Ilijskim loili gradom.
Tisua ognjeva gorae tu, a kraj svakog ljudi
sjedilo je pedeset pri svjetlosti arkoga ognja.
Konji bijeli pir s Krupnik kraj kola zoblju '
stajahu ondje i tako lepotronu ekah Zoru.
Pjevanje DEVET
Naslovljena
Poslanstvo Ahilej. MOLBE
Dok je zavretak osmog pjevanja osvijetljen pouzdanjem i radou Trojanaca, deveto poinje
u sumornom kontrastu.
Agamemnon gubi hrabrost. Ozbiljio predlae starjeinama Ahejaca odustati od opsade Troje.
U veu, tome prijedlogu odluno se protive Diomed i starina Nestor. Ovaj, na veeri u
Agamemnonov atoru, savjetuje da poslanstvo poe Ahileju. Moda e ga smiriti i dovesti u
bojne redove. Agamemnon je spreman vratiti Ahileju Brisejidu i dadne bogate darove. U

poslanstvo polaze Odisej, Fenik i Ajant, sin Telamonov. Ahilej ih ljubazno doeka. Poslije
OBEDA zastupnici nagovaraju Ahileja da se odljuti. Ali Ahilej na Odisejsv diplomatski
govor uzvraa prijetnjom da e otploviti u domovinu. Onda ga nagovara i Fenik, njegov
uitelj. Ajant ini isto, vojniki odseno i kratko. Ahilej kae da e se latiti oruja tek kada
Trojanci prodru do brodovlja njegovih Mirmidonaca. Fenik ostaje da zanoi u Ahilejevom
atoru. Odisej i Ajant se vraaju i prenose ostalim Ahejcima Ahilejev poruku. Zavlada strah;
samo Diomed hrabri drugove.
Dva odlomka iz devetog pjevanja otkrie nam vjetinu pjesnika Ilijade u sastavljanju beseda
primjerenih naravi govornika. Prvi govor je otra Replika Ahileja na rijei Odiseja. Drugi
odlomak, iz besede Fenika, Ahilejevog uitelja, sadri priu o Meleagru, o kojoj je bilo rijei
u naem predgovoru.
I. Ahilej savjete zastupnika i sve darove Agamemnonove
odbija i kae da e sutra odbroditi svojoj kui
"Potomci Divov, dovitljiv Odiseju. sine Laertov,
treba bezobzirce da iskaem misao svoju,
kao to doista mislim, i kako se mora dogodit ',
da mi ne blebeete odasvud Sede 'kraj mene,
jer mi je ovjek onaj k'o vrata Aidova mrzak,
tono jedno krije u dui, a govori drugo.
Ali ja u rei to meni se najbolje ini.
Ne mislim da e kralj Agamemnon okrenuti mene,
a ni Danajaca drugi, jer ne bi zahvalnosti meni
to sam se ja neprestano s neprijateljima bio!
Jednaka sudba je onom to stoji i to se bije,
ra uiva istu ast k'o ugledni junak,
jednako neradnik umrijeti k'o onaj to uradi mnogo.
Koristi otuda nemam da, poto se namuih mnogo,
svojom se glavom igram i svagda gazim u borbe.
Kao to ptica svojim goludrav ptiima hranu
donosi kada je nae i samu je spopada muka,
tako ti premnogu i ja provedoh besane noi
i probavih mnoge u borbama krvave dane
teko se bijui s ljudma, a sve zbog njihovih ena.
S laama svojim ve dvanest razorih ljudskih gradova,
jo jedanaest pjeke po trojanskoj grudastoj zemlji;
iz svih gradova tih skupocepih zaklada mnogo
uzeh, i sve to Agamemnonu, Atrejeva sinu,
nosih i davahu, a on je kod brzih ostajui 'laa
uzim'o sve i dijelio malo, a zadr'o mnogo.
Ipak je poasne dare vlasteli i kralja dav'o,
svaki od njih dar svoj imade, samo je meni
oteo dar, jer enu za kojom srce mi gori
sad on ima; al 'nek se raduje leei kraj nje!
Zato Argejci da se s trojancima bore, i zato
vojsku dovede Atrejev sin? Lepokose radi
Helene? ene od sviju od smrtnih zar jedini vole
Atrejii? Jer tko god je razborit, estit,
voli svoju enu i pazi, k'o to sam i ja

od srca volio onu i ako je kopljem zadobih.

A sad kad mi je ote iz ruke i prevari mene,
neka me ne kua, dobro ga znam, nagovorit 'me nee.
Nego, Odiseju, s tobom nek pregn i s voama drugim
kako e arki oganj od laa ukloniti brzih.
Zaista on bez sudjelovanja mog ve uradi mnogo:
bedem ogradi on i izvana iskopa jarak,
irok i velik jarak i kolje pobode oko njeg,
ali ne moe ni tim vojskomoru Hektora jakog
odbiti. A dok sam ja u argejskoj vojsci se bio,
nije od bedema htio daleko da Hektor se bori,
nego do Skejskih vrata i samo bi do bukve do'o;
tu me je doek'o jednom i napadu umak'o jedva.
A sad kako ne elim s Hektorom bijem se divnim,
u zoru divu i bozima svima prineu rtve.
Dobro u lae nakrcat ', kad u sinje gurnem ih more,
videe ako zaeli i ako je stalo ti do tog,
gdje e Helespont Ribno u ranu jedriti zoru
lae moje, i gdje e junaci veslati ustro.
Ako mi slavni da zemljotresac plovidbu lijepu,
treega mog'o bih dana u grudasta vratit 'se Ftiju.
Mnogo ostavih blaga kad od kue ovamo krenuh,
a drugo odavde ja u povesti: zlata i medi
crvene, ena s lijepim sa pasom i eljeza sivog,
koliko dobih; a dar, to meni ga dade, opet
uze ga mahniti kralj Agamemnon, Atrejev sinak!
Sve mu to reci, kako ti ja povjeravaju ovdje,
javno, i drugi da se Ahejci rasrdi nanjga,
ako i drugoga kojeg Da?
? Ajca prevarit misli
onaj bestidnik drski! Usudio bi se vie,
mada je besraman k'o pas, u lice pogledat 'meni!
Nikad se neemo vie ni svijetom ni poslom sjediniti ',
jer me prevari on i uvredi; nikad me vie
rijeima nee prelastit '; al' i to mu dosta! U svoju
propast nek ide, jer pamet mu uze premudri dive.
Mrzim na njegove dare i za njih ja marim k'o za dim.
Ni da mi deset dade i dvadeset puta toliko koliko
sada imade, da odnekud dobije jote,
ni to ulazi u Orhbmen ni to u Tebu
egipatsku, gdje blago u kuama golemo lei,
to je stovratan grad, a kroz svaka njegova vrata
obino izlazi s konjma i s kolima dvesta junaka;
da mi dade toliko koliko je pijeska i praha,
ne bi mi ni tim srca okrenuo kralj Agamemnon,
prije nego meni plati srdobonu uvredu cijelu.
Kerkom nijednom sina Atridova enit 'se neu,
pa da je ona ravna ljepotom Afroditi zlatnoj
i da je djelima svojim Ateni sovookoj druga,

neu se enit 'ni takvom; nek drugog uzme Ahejci

koji je po volji njemu i bolji vladar od mene.
Ako bogovi mene odre, i kui se vratim,
sam e mi otac Pelej zaela potraiti ljubu,
mnoge Ahejke ive po Heladi, a i po Ftiji,
keri vlastelja tono gradovima vladaju cvjetnim:
koju od njih zaelim, uiniu drugom je ljubom.
Onamo junako moje veoma navali srce
ima da uzmem ljubu zarunicu, priliku sebi,
i da uivam blago to starac stee ga Pelej.
Nije naknada meni za ivot ni bogatstvo ono
to ga je naseljeni u sebi sakriv'o Ilij
dok jo vladae mir, dok ne stie ahejske vojske,
ni blago ono to kameni prag Apolona streljaa
Feba krije in u krevitoj Piti.
Jer se upljakati mogu i goveda i tovne ovce,
mogu se Tronoci stei i jote plavogrivi konji,
ali se nikada dua ovjeja ne vraa nit se
moe ulovit 'kad jednom iz ograde zubne izleti.
Moja boanska mati srebronoga Tetida kae
da me dvostruka sudba svretku smrtnome vodi:
ako ostanem ovdje i borim se okolo Troje,
nema mi povratka kui, al "slava mi propasti nee;
ako li kui se vratim u voljenu oinsku zemlju,
nema mi slave ni dike, al 'dug u imati ivot,
te me nee smrt i udes dostii brzo.
I druge argejske borce ja isto svetujem ovo:
neka otploviti kui, jer Iliju neete strmom
doekat 'propast, jer nad njim svemogui dive je svoju
pruio ruku, i sav se u njemu podie narod.
Nego idite vi vlasteli da ahejskoj moju
kaete poruku - jer to je starjeinski poasni pos'o -:
neka se prijedlogu kojem u dui dovijaju boljem
kako e spasti lae i narod ahejski cijeli
kod laa prostranih svojih, jer ovaj im podesan nije
kojem se dovie sada, dok moja SRDNJI jo plamti. "

II. Fenik, negdanji odgojitelj Ahilejev, pokuava

Ahileja odljuti besedom o vrlini pomirljivosti i o
Meleagrovu gnjevu
"Tebe othranih junaka, Ahileju podobni bogu,
od srca volei tebe, jer nisi htio s drugim
ni u gozbovanje ii ni u kui jesti, dok ja te
nisam na koljena metn'o i komad ti odrez'o mesa
pa te nahranio tako i potom ti pruio vina.

Dosta si puta meni na grudma pomoio ruho

prolivi vino iz usta jer nespretan bijae k'o dijete.
Tako se za te mnogo utrudih i namuih mnogo,
mislei kako meni potomstva ne dae bozi,
te ja tebe posinih, Ahileju podobni bogu,
da bi ti mene jednom od sramotne branio bijede.
Ali ponosno srce, Ahileju, svladaj, jer tebi
tvrdo ne prilii srce; i sami se bogovi mogu
ganut ', u kojih su vee ast, vrlina i snaga.
I njih gledaju ljudi da mirisnim okrenu kadom,
molbama tihim, rtvom levanicom i dimom od rtvi
molei 'se kad tko prijestupi to i sagrijei togod.
Jer su i Molitve krom, a keri su velikom divu,
obraz im se naroz'o i razroko oima glede,
brino koraaju one ozada iza Grehota.
A Grehota je jaka, hitronoga, ume daleko
Molitve sve pretei i najprije po cijelome svijetu
nanose ljudma tetu, a one vidaju za njom.
I k'o Divove keri, kad njemu prilaze, asti,
tome pomau mnogo i molitve njegove uju;
tko ih pak rine od sebe i uporno uzmie od njih,
onda Molitve odu ka divu i njemu se mols
toga da prati Grehota dok oteen ne plati kaznu.
Zato, Ahileju, i ti uini kerima Diva
potu, koja i drugim junacima okree srce!
Da ti darovi ne daje i vie ne Obric drugih
Atrejev sinak, nego u estokoj ostaje SRDNJI,
ne bih ja te poziv'o od gnjeva da prestaje svojeg
i da brani Argejce, ma kol'ko im potreban bio,
al 'on mnogo ti daje sad odmah i Obric jote,
posl'o je najbolje tebi junake neka te mole,
on ih iz ahejske izbrisati iz vojske, koji su samom
najdrai tebi; nemoj pogrdit 'im rijei ni puta,
tebi pak zamjerke nema to dosad si goreo gnjevom!
uli smo i za slavu junaka iz starih vremena,
kada je kojega od njih savladala estoka SRDNJI,
al 'su se darima oni i rijeima stiati mogli.
Takva se primjera seam odavno, a ne od juer,
pa u vam kako je bilo svima drugarima rei. -Smeoni borci Etolci s Kureta bitku su bili
okolo Kalidona, i jedni ubijaju druge.
Dragi svoj Kalidon Etolci branja tada.
a grad razoriti Kuret uahu silno.
Onima Artemida zlatotrona nevolju poslovanja,
srdita to joj Enej u gradini nije prikaz'o
etvene rtve, dok drugi stovolovke dobie bozi,
samo ne pojavljivanja njoj, toj erci velikog Diva,
zaboravom ili nepanjom; al 'sagrijei vrlo. -Ona, streljaica roda boanskog, ljuta veoma
vepra poalje zato belozubog, zvijer s planine.

koji je po navici svojoj Eneju gradinu har'o:

mnoga je visoka debla po zemlji stubokom povalj'o
zajedno s korijenjem samim i mnoge procvjetale voke.
Njega naposljetku ubi Enejev sin Nestor
skupivi lovce i lovne pse iz mnogih gradova,
jer malina smrtnik svladati ne bi ga mogla,
tolik je bio i mnoge u bolni uvalio plamen.
Boginja oko njega graju i guvu zametne bunu,
oko veprove glave i njegove runjave koe,
izmeu divljih Kureta i Etolaca junaka.
Dokle je Ares drag Nestor bio u borbi,
zlo je u Kureta bilo, te vie nemahu snage
izvan bedema ostat ', i ako ih bijae mnogo;
ali kad osvoji gnjev Meleagra tono u grudma
nagoni srce da plane junaka, i ako je mudar,
onda Nestor ljutit na svoju majku Altaj
ostane kod Kleopatre verenice prelepe ljube,
koju Ewen ki Marpesa gleanj lepih
s idejom rodila bijae, to od zemljohodnih ljudi
najjai bijae, te luk svoj na gospoda nategnem Feba
Apolona radi verenice gleanj lepih.

U kui otac nju i gospoa majka zvali su tada

imenom Alkiona, jer mati je imala njezina
nekad veoma tunu sudbinu alkion-ptice,
te je plakala, jer je Apolon ugrabi strijelac.
Kraj Kleopatre legne srdobonu gutajui 'jarost
Nestor srdit zbog kletava matere svoje,
koja za bratom alei 'ubijenim bogove mnogo
najvrue, pestima zemlju mnogohranu bila je mnogo
zovu 'Aida i s njime strahovitu Persefoneju
kleei 'na koljenima - a grudi joj kvasi suze -da joj pogubi sina; a nju iz Ereba uje
ona po mraku to hodi Erinija tvrdoga srca.
Okolo vrata zahui huka i tutanj Kureta
kada su kule stali da gaaju. - Etolski starci
dou molit 'junaka i najuglednije lh
rec da u pomo hiti, veliki obreknu dar mu:
gdje je najrodnija zemlja u kraju Kalidona dragog
ima mu nuahu neka imanje izbere lijepo
od jutara pedeset, polovica da je za lozu,
druga polovica da je oranica ista, bez dbunja.
Mnogo najvrue njega starina Atlija Enej
poto je na prag stao sinovljeve visoke sobe,
kucne na sloena vrata i molbama sina saleta:
ivo ga molja sestre i sama gospoa majka,
ali se on jo vie ustez'o; drugari ga mnogo
molja, koji mu bijahu i drai i vjernije od svih,
al 'mu ne mogoe ni tim u grudima ganuti srce

sve dok strelica roj ne poe na sobu da pada;

ve su se na kule peli Kuret i htjeli zapalit '
veliki grad. Lepopasa tad Meleagrova ljuba
stane plaui molit 'i sve mu spomene jade
to e imati narod kad grad mu osvojen bude;
borce svud smiu, a grad im ve obre poar u pep'o,
ene niskopase vee i djecu dumani vode.
Njemu se smiluje srce kad uje nevolje takve,
te on oruje na se navue sjajno i krene.
Tako je on Etolcima teke odbijao ase
svojim potaknut srcem; no ljupkih mnogih darova
ne dae njemu Etolci; al 'opet je bijeda spreav'o.
Ti mi, Dragi, nemoj u dui misliti tako,
neka te demon na to ne nagna! Tee bi bilo
braniti lae kada ve gore! Po darove doi,
i Ahejci e tebi k'o bogu odavati potu.
Ako li bez darova u bitku vojskogubnu krene,
nee jednaku ast uivat ', ma odbio bitku. "

Pjevanje DESET
Naslovljena
PESMA O Dolon
Deseto pjevanje je opsean i potpuno samostalan umetak u izlaganje Ilijade, jedini takve vrste
u cijelome spjevu.
Ahejski tabor je utonuo u san, ali Agamemnon i Menelaj lutaju zabrinuti. Na kratkom
savjetovanju, kod straa, donesena je odluka da neko poe u nono izvianje, meu
neprijatelje. Kao uhode kreu Diomed i Odisej. Sa trojanske strane Hektor takoer alje
uhodu, nekoga Dolon. Njemu je Hektor obeao, kao nagradu, Ahilej konje. Uhode se sretnu.
Odisej i Diomed uhvate Dolon. Izmame od njega obavijest da je trojancima stigao u pomo
Res, track kralj. Resovi konji nadaleko su uveni. Ahejski junaci ubiju Dolon, prikradu se
Traanima, ubiju Resa i njegovu pratnju, te ugrabe Resove konje.
Donosimo odlomke u kojima se opisuje kako Dolon polazi u izvianje i kako pada u ruke
Diomedu i Odiseju.
I. I Hektor eli poslati uhode. Ponudi se Dolon.
Ali ni Hektor nije trojancima hrabrim doput'o
spavati, nego je kuica sve u vee saziv'o
koji bijahu mudre starjeine naroda trojskog.
Poto ih skupi Hektor, tad mudar im razvije prijedlog:
., Tko bi mi Obe'o da e izvriti ono to reknem
a za veliki poklon? A plaa mu dovoljna bie;
dau mu kola i dva visokovrata dau mu konja
to ih najboljih ima kod ahejskih brodova brzih
tko bi pregao moda, a sebi na junaku slavu,

te bi do brodova do brzoplovnih kren'o i dozn'o

da li se brodovi brzi k'o i prije uvaju i sad,
ili vee Ahejci, kad nae ih savlada ruke,
najzad med sobom snuju da bjee, te vie ne ele
nonu uvati strau, ve siti umora stranog. "
Tako im ree, a oni zaute i umuknu mukom.
Netko bijae Dolon med Trojca, Eumedov sinak,
otac mu glasnik boanski, a bogat zlatom i meu,
grdan bijae u licu, al 'brze je imao noge,
bejae sin jedinac, a pet je im'o sestara.
On trojancima tada i Hektoru prozbori ovo:
"Hektora, mene dua i junako potie srce
da ja do brodova do brzoplovnih krenem i doznam.
Nego podigni ezlo i tvrdo se meni zakuni
da e mi dati konje i blistava medena kola
koja u borbu nose nezazornog Peleja sina.
Uhoda zaludan neu da budem, no kako ti misli:
dotle u naprijed ii po taboru dok ne stignem lai
Agamemnona kralja, gdje ahejski moda prvaci
vee veaju sada u bjeanje il 'e u borbu. "
Ree, i ezlo Dre 'u ruci zakune se Hektor:
"Neka me uje Herin mu muljobija dive,
nee konjima onim Trojanac nikakav drugi
upravljat ', nego ti kaem, ti sam e se diiti njima! "
Ree, al 'krivo se zakle i potaknuti tako Dolon.
II. Dolon odlazi, ali ga uhvate Odisej i Diomed
Odmah savijeni luk i strelice na plei metne,
potom se izvana koom od sivoga ogrne vuka,
na glavu kacigu od lasice metne i prihvati otro
koplje; laama poe iz tabora. Al 'nikad se nije
im'o vratit 'od laa i Hektoru donijeti vijesti.
A kad mnotvo junaka i konja ostavi vee,
ustro zaputi putem, al 'primijeti njega Odisej,
kad je njima pristup'o, i prozbori on Diomedu:
"Evo, Diomed, ide iz tabora neki ovjek,
a ja ne znam hoe l 'da brodove uhodi nae,
ili e opljakati 'koga od boraca koji su pali.
Ali pustimo njega nek najprije proe ravnicom
malo, a potom emo na njega skoiti oba
te ga uhvatit 'brzo. A htedne l 'se bjeanjem spasti,
ti navaljujui 'kopljem od tabora laama naim
vazda ga juri, da ne bi u Ilij umak'o kako! "
Tako rekoe oni i meu mrtvace kraj puta
sakriju se, a Dolon bez opreza projuri kraj njih.
Al 'kad je od njih bio daleko koliko mazge
njivom bez okreta mogu uzoru - one od vokali
jae su sloeni plug po irokom polju da vuku -,
ona dvojica skoe, a ovaj kad zauje topot

stane misle 'u dui iz Troje da idu drugari

Al 'kad se primaknu na kopljomet ili jo blie,
dumanske borce on pozna i koljena okrene brza
u bijeg, a oni ga ustro obojica goniti stanu.
Kao to dva otrozuba psa, u lovljenja vjeta,
lane il 'zeca kakva neprestano jednako jure
po umovitu kraju, a onaj kvei i bjei:
tako su Tidejev sin i ruilac s njime Odisej
odbivi onog od vojske besprekidno jurili uvijek.
Ali kad hoae vee um se meu straare
laama bjeei ', tad snagu Diomedu dade Atena,
da se medoruhi koji Ahejaca podiio ne bi
prvi da pogubi onog, a drugi da stie Diomed, -s kop?% 9
9em potri jaki Diomed i onome vikne:
"Stani, il 'u te kopljem probosti, te, kaem ti, nee
dugo jo propasti prekoj od ruke se uklanjati 'moje! "
Ree i izmetnu koplje, al 'namjerno promai onog;
preko ramena desnog otrice glatkog koplja
u zemlju tad se zabode, a Dolon se uplai, stane,
noge mu klecaju, svi mu u ustima 'zabobou zubi.
Od stra pobledi sav; tad oni ga dascuci stignu
te ga za ruke uzmu, a on im progovori plau ':
"Spasti me, a ja u sebe otkupiti ', kod kue svoje
medi imam i zlata i eljeza kovanog dobro!
Od toga otac bi vama neizbrojne otkupe dao,
kada bi uo za mene da iv sam kod ahejskih laa. "

Pjevanje JEDANAEST
Naslovljena
Agamemnon se odlikuje
Novo pjevanje vraa nas na bojite. Zapoinje studenoga dan i nanovo boj. Opis ovoga dana
borbe protee se kroz punih sedam pjevanja Ilijade.
Borbu podstakns sam Zeus. On Ahejcima alje Eridu, boicu razdora. Erida razjari i nadahne
hrabrou Ahejce. Junak koji se odlikuje je Agamemnon; stoga se posebno opisuje njegovo
oruanje. Agamemnonova podvizi usporavaju razvoj osnovne radnje. Povjerujemo gotovo da
e njegovo junatvo sprijeiti ostvarenje Zeusove odluke i ahejski poraz. Ali Zeus stvarno
vodi zbivanje. Poslao je Hektoru glasnici Irida s uputom da ne ulazi u borbu dok je u njoj
Agamemnon. Agamemnon poini mnoga junaka djela. Onda ga rani Trojanski koplje i on
naputa bitku. Hektor povesti Trojance u protunapad. Onda bude ranjen i Diomed. Na
snanoga Ajanta navaljuje Hektor i njegovi ljudi. Ajant se povlai. Nestor spasava, na
kolima, ranjenog lijenika Mahaona. Ahilej promatra bitku sa svoje lae. alje Patrokla da
pita Nestora tko je ranjenik. Nestor moli Patrokla utjecati na Ahileja: ako ve nee da uzme
uea u boju, neka barem svoju opremu da Patroklu i njega pusti u boj. Patrokla, u povratku,
nailazi na ranjenog Euripila, odvodi ga u njegov ator, vida ga. Euripil govori o loem stanju
na bojitu.

U odlomku koji donosimo slika se Orijas Ajant. On se samo nevoljko povlai iz boja, ak i
kada ga zahvati strah pred mnogim neprijateljima. Junakovu upornu prirodu slika pjesnik
usporedbama meu kojima je i poznato usporedba o magarcu u povrtnjaku. Ono je bilo
predmet mnogih rasprava u estetskoj kritici Homera.
I. Ajant se povlai
Ajanta srce Div visokotroni ispuni strahom:
on se prepadne, i tit semokoni hitivi za se
bjeati nagne i sve se okretao, podoban zvijeri,
natrag pogled'o i korak za korakom polako i'o.
Kao to vatrena lava od goveeg obora gone,
stoku da obrane, psi i seljaci to po polju ive,
cijelu budni su no i ne daju lavu da otme
goveeg debelog mesa, a on navaljuje eljan
mesa, al 'ne moe otet', jer na nj iz smeonih ruku
mnoga padaju koplja i svezani gorui lui,
on se pribojava od njih, ma kolika bila mu smelost;
zorom odlazi dalje mrzovoljast u srpu svome:
tako se Ajant povue od trojac s bolom u dui,
to mu preko volje bijae: za ahejske boj'o se lae.
Kao kad magarac spori u prkos djeacima ide
kraj njive, ve se mnoge polomili o njega motkama,
al 'on tamani obrezivanje; sve valik batina stoji
kako ga mlavi djeaci, al 'slaba je njihova snaga,
najzad jedva ga krenu, kad sit se ve najeo hrane:
tako su Ajanta jakog, Telamonu sina, Trojanci
jednako GNAL i njihna mnogobrojna pomona vojska
mnoga bacajui 'koplja po sredini njegova tita.
Ali je ponekad Ajant na obranu mislio jaku
pa je okrenuv se trojskih konjomora ustavlj'o ete,
a as bi ponovno on se osvrn'o i bjeati stao.
Svima bi zatvarao put da hode laama brzim;
sam bi, u sredini stoje 'med jednom i drugom vojskom
mahnito napadao, a koplja iz smeonih ruku
letei naprijed u veliki tit se zabadaju jedna,
a mnoga na pola puta, dok bijelu ne probie kou,
u tle se zarie ele 'se nasititi "mesa i krvi.

Pjevanje DVANAEST
Naslovljena
BORBA OKO BEDEM

Trojanci su se, u prethodnom pjevanju, pribliili jarku i bedemu oko ahejskog tabora.
Dvanaesto pjevanje poinje sumornim pogledom u budunost kada Ahejci budu savladali
Troju i otplovili kuama, zbrisae Posidon, bog mora, i tragove toga slavnoga bedema. Potom
se pjesnik opet okree opisu boja, i to onom njegovom dijelu o kome e biti rije sve do kraja
petnaestog pjevanja. Trojanci navaljuju na ahejski tabor. Hektor predlae da se napadne na
bornom kolima, dok Pulidamant savjetuje da kola ostave kod bedema. Trojanci prihvate ovu
drugu taktiku. Jedini borac koji napada na kolima, Asija, gine. Onda se trojancima javi zlo
znamenje. Orao leti i nosi zmiju. Ali zmija ga ujede. Orao ispusti zmiju i ona padne pred
noge trojanskih ratnika koji nastupaju u pet urinih skupina. Pulidamant savetujs da prekinu
juri. Hektor na to ne pristaje. Trojanac Sarpedon se istie junatvom; obara i dio grudobran
na Ahejskom bedemu. Napokon Hektor razvali ogromnim kamenom jednu od kapija
ahejskog tabora.
Odabrali smo iz Borbe oko bedema uvodni odlomak - o potonjoj sudbini i nestanku ahejskog
bedema. Ovaj, rekli bismo arheoloki pogled u budupost izuzetakje u Ilijadi. Moda je bio
potreban kasnijim naratajima da bi se objasnilo zato u trojanskoj ravnici nema tragova
desetogodinjeg logorovanja ahejske vojske. Ni bedema vie nema. Spomen uva samo
pjesma. Drugi odlomak js s kraja pjevanja. U njemu je Hektor prikazan kao gorostas. U opisu
probijanja kapije nalazimo veliki broj pojedinosti - o veliini i obliku kamena, kako ga heroj
nosi, kako staje da ga baci, kako kamen udari i polomi poluge vratnica. Tu vladaju
konkretnost i realistinost u detalju, svojstveni homerskim epskom kazivanju.
I. Sudbina bedema poslije razorenja Troje
Dokle je ivio Hektor i gnjevan bio Ahilej
i dok stajae grad nerazoren Prijama kralja.
dotle je ostao itav i ahejski velikm bedem.
Ali kad izginue prvaci trojanski borci,
i ve neki Argejci, a neki ostae ivi,
i kad Prijamov grad bi razoren desetog ljeta,
i kad Argejci u milu otplovie oinsku zemlju,
tada zakljue bozi Posidon i s njim Apolon
bedem sruiti, poto sve jake vode navedu
tono se s Idskih planina odozgo u more liju:
Res i Heptapor i Kares i rodij-rijeka i Grenik
zatim i divni Esep, Simoent i jo Skamandar,
gdje su titovi mnogi od koe govee u prah
pali i kacige mnogi i polubogovi borci.
Svima rijekama Feb Apolon na istu stranu
okree ua i tok im za devet navrati dana
bedemu, a Div kie besprekidno pusti, da bedem
bre u more ode.
Zemljotresac s trozupcem krene
naprijed, i sve iz temelja grede i kamenje s njima
to su podigli s mukom Ahejci u valove baci,
i sve poravni kraj Helesponta brzo to juri,
obalu prostranu svu on pijeskom pokrije opet
sruivi bedem i rijeke u korito navrati natrag
kako se u more i prije lepoteka slevala voda.

II. Hektor kamenom probija vrata

Svugdje se ve braiici i kule s obje strane
junakom oblije krvlju, i Ahejskom krvlju i trojskom.
Ali ni tako Trojanci ne mogoe odbit 'Ahejce.
Kao to estita prelja za nadnicu mjerila dri.
uzima poteg i vunu na obje potee strane
jednako mjerei 'da bednu za djeice zaradi plau:
tako je jednako bitka i borba Treptala njihna,
dokle ne dade Div obilniju Hektoru slavu.
Prijama sinu, to prvi na bedem na ahejski skoi
i trojancima klikne, daleko klik mu se uo:
"Ustajte, vi konjomore trojci. i razbijte bedem
argejski, ognjem to se razgoreo zapalite lae! "
Tako ih bodrio on, a oni su uima uli,
i svi zajedno jurnu na bedem. Potom se stanu
kulama peti na podloge s kopljima otrim u ruci.
Hektor pograbe kamen sa zemlje to je pred vratih
stoj'o, odozdo krupan, a otar bio odozgo;
njega ni dva ovjeka iz naroda ne bi sa zemlje
lako mogla dignu i da ga na kola bace
kakvi su ljudi danas, a Hektor ga podie i sam,
jer ga je lukavca Krona sin uinio lakim.
Kao to obanin vunu od ovna odnosi lako
jednom je drei rukom, tek malo titi ga teret:
tako je Hektor kamen do vratnih nosio krila,
tono dvokrilna vrata, visoka, sklopljena skladno
zatvarala su vrsto, - iznutra poluge bijahu
jedna kraj druge dvije, a jedan ih zavrtak dr'o.
Hektor pristupi blizu i dobro u raskorak stane,
slab da mu ne bude hitac, i kamen u sredinu baci,
arke razbije obje, i kamen padne teinom,
vrata zakripi, a nisu odoljeti poluge mogle,
te se krila od vrata amo i tamo razlijeva
poto ih udari kamen. In blistavi Hektor
brzoj podoban noi utrci, blistas strana
med na njemu to je na svoje navuk'o tijelo,
dva je drao koplja u ruci. U skoku ga ne bi
zadr'o nitko do boga: k'o oganj mu gorah oi.
U guvi on se ozre i svojim trojancima klikne
neka se penju na bedem, i oni, posluni njemu,
jedni se odmah popnu na bedem. a drugi kroz sama
jaka navale vrata, A Danajci nagnu da bee
prostranim laama svojim, i silan urnebes nast.

TRINAESTA Pjevanje

Naslovljena
BITKA KOD LAE
Kapija ahejskog bedema je probijena. Trojanci su provalili u logor. Boj se ve vodi nadomak
brodova, posljednje odstuppice grke vojske.
Zeus (Div) odvraa pogled s bojita pod Trojom. Bogovi, pak, skloni Ahejcima vie ne mogu
gledaju mirno njihova stradanja. Unato Zeusovoj zabrani, Posidon umijeati u boj. Prima lik
gatara Kalhanta i bodri ahejske borce. ini to onda i u obliju Toanta, gnjevan to mu je
Hektor ubio unuka Amfimaha. Oba Ajanta i ostali ahejski borci opet smjelo ulaze u bitku.
Osobito se odlikuje kretski kralj Idomenej. Kod Trojanaca Pulidamant predlae vijeanju.
Opominje Trojance da Ahilej nee dugo izostati iz boja. Hektor okuplja snage, navaljuje,
nastaje silna vika.
Iz Borbe kod laa dajemo dva uvodna odlomka u kojima se prikazuje kako Posidon dolazi
pomoi Ahejce. Ve je antika knjievna kritika visoko cijenila prvi od tih ulomaka kao
veoma uspio opis snage i dostojanstva jednog od najveih bogova antikog svijeta.
I. Posidon dolazi u pomo Ahejcima
Nije nemarno bdeo bog zemljotresac moni;
jer on, udei 'se bitki i borbi, sjedio tada
na najviem vrhuncu umovitog trakoga Sama;
cijela se otuda Idska planina mogla ca vidi,
video se i Prijamov grad i ahejske lae.
Iz mora izroni on i ima posaditi alei '
Ahejce jer ih biju Trojanci, a gnjevan na Diva. -Odmah se spusti odande s nepristupnog planinskog vrha
korakom brzim, a gore visoko se tresle i uma
sve pod stopama bojim Posidona kad je kora'o.
Triput koraknu nogom i etvrtom stigne do cilja,
u grad egu, gdje dvor mu u morskoj lei dubini
slavan, i zlatan, i blistav, i sazdan da vjeito traje.
Onamo stigavi on medonoge upregne konje,
brze k'o vjetar, griva na vratu bijae im zlatna;
potom se u zlato on obue i prihvati blistav
bi od zlata ispleten i na kola popne se svoja.
Pogna uz valove konje, i veselo stanu se pod njim
igrat 'ivotinje morske, poznajui' svoga vladara,
sve se od radosti more rasklopilo, konji su brzo
letjeli, iije se medna osovina skvasila nigdje,
konji lakoskoki njega dovezu do ahejskih laa.
II. Posidon hrabri oba Ajanta
Podobni ognju ili oluji Trojanci u skupu
iahu pomamni udilj za Hektorom Prijamova sinom,
s vikom i bijesno hukom u nadi brodove da e
ahejske dobit 'i sve junake pobiti kod njih.
Ali zemljodrac bog Posidon zemljotresac stane
bodriti 'Argejce im iz dubokog izroni mora,

podoban Kalhant stasom i neumornijem glasom.

Najprije Ajanta klikne, to sami ve uahu boja:
"Ajanta, vas ete dva Ahejce iz nevolje spasti
misle 'na junaku borbu, a ne na bjeanje grozno.
Inae ja se ne bojim nepristupnih trojanskih ruku
ako je bedem jaki i prela trojanska vojska,
jer e odoljeti svima Ahejci s nazuvkom lijepim.
Samo se bojim veoma da ovdje nas ne stignu jadi
gdje besomunik vodi junake, podobni ognju
Hektor, tono se dii da sin je silnome divu.
Al vam neki je bog zadahnuo duu da ovdje
oba stanete hrabro i ostale Badri borce!
Tako bi vas dva, ako i napada pomamno,
njega od laa odbili brzih, i ako ga potie dive! "
Ree zemljotresac bog i palicom obadva udri
i obojici srce on ispuni velikom snagom,
hitra im koljena stvori i noge i ruke odozgo.
Bog se potom k'o soko brzokrili digne, poleti
kad se sa stijene goleme i strm u prostore vine
da po ravnici lovi i pticu progoni drugu:
tako Posidon bog zemljotresac ode od onih.
Pjevanje ETRNAESTA
Naslovljena
HERA opinjava DIVA
Pored sve Posidonove podrke, Ahejci stradavaju od novih Hektorovih nasrtaja. Zeus (Div)
jo uvijek je prisutan.
Nestor izlazi iz atora gdje je vidao Mahaona, sastaje se s Agamemnonom, Odisejem i
Diomedom. Agamemnon (po trei put u Ilijadi) kazuje da opsadu treba dii. Protivree mu
Odisej i Diomed. Posidon dolazi ohrabriti Agamemnona. I boica Hera smilja kako bi
pomogla Ahejcima. Treba to due odvraati Zeusovu pozornost od Troje.
Hera se odeno lijepo, dotera, izmoli od Afrodite arobnu traku u kojoj su sve ljubavne ini.
Tako opremljena krene na goru Idu, da sretne Zeusa. Ona ga oara i namame u ljubavnu igru.
Onda San, na Herina molbu, uspava Zeusa. Posidon potie Ahejce na nov otpor trojancima.
Junatvom se odlikuje Ajant sin Telamonov. On kamenom pogodi Hektora. Ovoga iznose
onesvijeteno s bojita. Dok Hektor lei bez svijesti, Ahejci nanose teke gubitke trojancima.
Iz etrnaestog pjevanja donosimo sredinji dio, gdje je opisano Herina ljubavno lukavstvo. To
je jedno od onih mjesta u Ilijadi gdje su bogovi, i to oni najvii, Zeus i Hera, prikazani kao
ljudi predani ljubavnim uivanjima i dvorskim intrigama.
I. Odluka boginje Here da opini Diva i pripreme za to
Obrne pogled na polje zlatotrona boginja Hera
s vrha olimpski gore i u bitki borce to slavi
smotri roenog brata i devera kako se uri
znojav, te ona u svojoj dui radosna biti,
a na najviem vrhu planine vrelovite Ide

primijeti Diva gdje sjedi, i mrzak joj u srcu bude.

Tad se u dui: dovi kravooka gospoa Hera
kako bi mogla zanijeti um egidonoe Diva.
Ova se njoj u dui uinila najbolja mis'o:
lijepo ukrasiti sebe i krenuti odmah na Idu,
ne bi l 'zaelio njeno da zagrli tijelo i ne bi l'
nju obljubiti htio, i ona osveavnim, slatkim
oi mu oblila snom i budno mu zanijela srce.
Ona u lonicu poe to sin joj sazda joj dragi
Hefest i vrsta joj vrata med vratnica sastavi nekad
potajnim klinom, da nijedan bog ih otvorio ne bi.
U tu odaju stupi i blistava zatviri vrata.
S ljupkog tijela najprije ambrosijom oisti svaku
mrlju sa sebe, zatim ambrosijskim namae sebe
blistavim uljem iz kojeg razliv'o se prijatan miris.
Kad bi se ono po domu po Divovi s medeni pragom
razlilo, po svem bi nebu i zemlji se irio miris.
Njime lijepu kou kad Natare, onda i kosu
udesi, zatim sjajne ambrosijske kurjuke lijepe
sama rukama svojim na glavi besmrtnoj splete.
ruho ambrosijsko zatim obue to ga Atena
ugladi vjeto razne uvezavi umetne slike.
Zlatnim kovama ruho na grudima ona zakova
pa se opae pasom od stotinu zlaenih resa.
U ui buen lijepo trobiserne naunice metne
jagodi podobne, iz njih milina beskrajna sjae.
Maramom lijepom i sjajnom med boginja 'boginja prava
pokrije glavu, i na njoj k'o sunce se marama sjala;
lijepe sandale potom na bijele Privei noge.
Poto nakitom svakim ve svoje ukrasi tijelo,
iz sobe izie ona i kriom od bogova drugih
Afroditu pozove i rijei joj prozbori ove:
"Bi li mi molbu, o predrag dijete, usliiti 'htjela,
il 'e je odbit' to si u dui srdita na me
jer ja Danajci borce zatiuje, k'o ti Trojancs? "
Njojzi divova ki Afrodita odgovori ovo:
"estita boginjom Hero, o erko veljega Krona,
to si naumila zbori, a dua me goni izvrit ',
ako izvriti mogu, i ako se moe izvrit '! "
A njoj lukavo tad odgovori gospoa Hera:
"Daj mi udnju i ljubav, o erko, ime ti ume
bogove besmrtne sve i smrtne ljude savladat '.
Idem vidjeti zemlji mnogohranoj krajeve krajnje
i Oceana, praizvor na, i Tetija majku,
koji su diui mene u domu odgajili dobro,
prihvativ mene od Reje, munjobija kada je dive
pod zemlju i pod more trepetljivo bacio Krona.
Idem vidjeti njih i beskrajnim razdor da stiam
jer ve odavno nee lee jedno s drugim
ni da se ljube, jer gnjev na njihnu se obori duu.

Kada bih srca im rijeima ja nagovoriti mogla

te ih svesti na odar da ljubav ih ponovno zdrui,
svagda drugarka dragom i dostojnom mene bi zvali. "
Afrodita njojzi slatkosmeha prozbori opet:
"Nije pravo nit mi pristoji ne usliiti 'tebe,
jer si ena to lei u naruju Svevinjem divu! "
Ree i otpae potom od grudi izvezen i aren
stanje u kojem su njene sve uivene ini.
U tom je traku udnja i ljubav, nagovor tu je
i prelaenje to pamet i mudrim opinjava ljudma.
Prui ga Heri, zapone rije i prozbori ovo:
"Evo ti areni stanje taj, u svoja metni ga nedra.
sve je u nj uiven; mislim da nee se vratit '
a da ti ne poe ono za rukom to u srcu eli! "
Ree i tad se nasmijei kravooka gospoa Hera
i sa osmehom stanje u svoja sakrije nedra.
II. Hera i San
Tad Afrodita, divova ki, u dom se vrati,
Hera pak ostavi vrh planine Olimpa i krene.
Stigne u Pijersku zemlju u oblast Ematije ljupke,
potom se vine na snjene na gore konjika Traka,
na najvie visove, al 'nogama ne dirne zemlju;
s Atoski gore ona u valovno spusti se more,
doe zatim Lemno, u grad Toanta boanskog.
Tu se nae sa Snom, s bratom roenim Smrti,
stisne mu ruku, zapone rije i prozbori ovo:
"Sne, o vladaru bogova svih i koljena ljudskih,
ako si slu'o me nekad, i sada uslii mene!
Ja u ti u sve dane na tome zahvalna biti.
Divu uspavaj oi pod njegovim vjea sjajnim
odmah kad kraj njega legnem ja u ljubavi slatkoj.
Dau ti na dar nepropadljivo stolicu zlatnu,
nju e za tebe nainit 'sin moj epav Hefest
vjeto, za noge jo e i podnoje napravit 'na njoj;
na to e podnoje metati 'pri sofri blistave noge. "
Na to njoj osveavni San odgovori ovo:
"estita boginjom Hero, o erko veljega Diva,
svakog drugog ja bih od vjenih bogova lako
mog'o uspavati ', ak i oceanskim vodama vale
ja bih uspava "o, a one poetak su svega to ivi;
ali ne bih ja htio pristupiti Kronovo sinu
niti bih njega uspav'o, osim ako sam bi mi rek'o.
Jer ve prijee me jednom tvoj urazumilo raun
onoga dana kad je Kronionov junaki sinak
trojski Razorivi grad od Ilija plovio dalje.
Tada u san uljuljah um egidonoe Diva
blago se slivaju 'na nj, a zlo si smislila onom
te na puini digla silesiju vjetrova bijesnih

i njega odbila potom na Koon naseljen dobro,

od prijatelja daleko. Al 'Div kad oda sna se prene,
bogove stane preturati 'po dvoru, a najvie mene
traae, bez traga da me iz etra u more baci,
ali me zatiti No to bogove kroti i ljude.
Njojzi u beanju stigoh, i bog, ma koliko ljutit.
stia se, bojei 'se No da ne bi ojadio brzu.
A sad nareuje opet neprikladno djelo da ponem! "
Na to prozbori njemu kravooka gospoa Hera:
"Zato se, Sne, u dui sea minulih zgoda?
Misli li moda Div da munjobija titi Trojance,
kao to zatiti nekad u gnjevu sina Herakla?
Nego idi, i jednu od Harite draesnih dau
tebi, oeni se njome i svojom je ljubom nazovi,
dau ti Pasiteja, za kojom jednako ezne. "
R
ECE, i San radostan njoj odgovori ovo:
"Djela se stiglo vodom strahovitom meni zakuni,
jednom se rukom zemlje hranodavke prihvati sada
a drugom blistavog mora, da nam budu svjedoci
bogovi donji svi to ive okolo Krona,
da e mi zaista jednu od Harite mlaanih dati,
dati mi Pasiteja, za kojom jednako eznem. "
Ree, i poslua njega beloruka boginja Hera,
te se kako joj ree zakune i bogove zazva
sve to pod Tartar ive, a koji se zovu osiguranih.
A kad se zaklela vee i svijetom se vezala kletvom,
odmah s otoka Lemna i Imbro oboje odu
maglom zavijeni i put prevaljivahu brzo.
Oni stignu do Ide vrelovite, kolijevke zvijeri,
dou do lekte i tu se od vode odvoje i tad
pou po suhu i umi pod stopom se vrhovi tresli.
Tu je ekao San da ga Divove ne smotre oi,
poto se pope na jelu visoko to bijae na Idi
najvia jer u etar kroz oblake dizae grane.
Tu se posadi San sakriven jelovi granjem
zvonkoj podoban ptici u gorama tono se vrze,
Halkida zovu je bozi, a ljudi je zovu kimindis.
III. Hera i Div
Hera hitro se popne na Gargar visok vrhunac
idske planine, a smotri je dive, oblaka skuplja.
Kako je vide, ljubav mu duu osvoji mudru,
kao onaj dan kad je prvim obljubio bijae,
kada su kriom od oca i majke legli na odar.
Njojzi pristupi dive, te zapone zborit 'i ree:
"Kud si naumila, Hero? to s Olimpa silazi amo?
Nema ni konja ni kola da na njih se popeti moe. "

Na to lukavo njemu odgovori gospoa Hera:

"Idem hranodavci zemlji vidjeti oblasti krajnje
i Oceana, nama poetak, i Tetija majku,
tono su mene diui 'u domu odgajili dobro,
urim se da ih vidim i beskrajnim razdor da stiam,
jer ve odavno nee lee jedno s drugim
ni da se ljube jer gnjev se na njihovu obori duu.
Konji mi stoje pod planinom vrelovitom Idom,
oni e voziti mene nad morem i vozit 'nad kopnom.
Radi toga sam sada s Olimpa sletjela amo,
da se kasnije na me ne naljuti kada bih kriom
pola Okeanu u dvor, vladaru dubokih voda. "
Na to njoj odgovori dive, oblaka skuplja:
"Hero, vremena bie i poslije da onamo krene,
i sad hajdemo lei i ljubav uivati slatku,
nijedna boginja jo mi ni ena nije u grudma
duu osvojila tako i po mom se razlila srcu.
Ni onda kad sam za enu Ikeiona goreti stao,
koja mudrog rodi Piritoja bozima ravnog,
ni kad Danaja voleh, Akrisija ker to lijepe
imae glenja i slavnog veoma Perzeja rodi,
ni kad Feniku ker daleko slavnome voleh,
tono Minoja rodi i Radamanta boanskog;
ni kad SEMEL voleh, ni jote Alkmenu u Tebi,
tono mi rodi sina Herakla, smijelog junaka,
a Dioniza, radost ovjeje, Sjeme rodi,
ni kad voleh Demetru, lepokosu boicu onu,
ni kad slavljen Letu, ni samu tebe kad voleh,
koliko sada te elim, i udnja me osvaja slatka. "
Na to lukavo njemu odgovori gospoa Hera:
"Kronovo strahoviti sine, ta kakvu izusti rije to?
Ako se uri da sada na vrhu Idske planine
legne u ljubavi sa mnom, odatle sve e se vidjet '!
Kako bi bilo da koji od bogova primijeti venih
nas gdje zajedno spim i javi to bozima svima?
Ne bih se vie ja u tvoje povratila dvore
ustavi s odra, jer to sramota bila bi prava.
Ali kada ve hoe i kad ti je u srcu milo,
a ti lonicu imat - ta sin ti je sagradi ili
Hefest i jaka za tebe u dovratku sloi joj vrata.
Onamo krenimo lei kad udi za ljubavnim odrom. "
A njoj sabira oblaka Div odgovori ovo:
"Ne boj se, Hero, ni ovjek ni bog nas vidjeti nee,
jer u nas takvim ja zagrnuti oblakom zlatnim
da nas kroz njega ne bi ni Helije mog'o da vidi,
koji veoma otrim kroza sve progleda okom! "
Ree i Kronovo sin tad ljubu zagrli dragu.
Nova pod njima trava iz svetenu izbije zemlje,
rosni proniknu lotos i afran i mirisni zumbul
gust i njean i on od zemlje ih dizae uvis.

Oboje Legos tu i oblakom lijepim i zlatnim

pokriju sebe, a sjajna iz njega kapae rosa.
Tako sigurno otac na Gargarskom spavae vrhu
ljubavlju i snom zanesen u rukama drei ljubu.
Pjevanje PETNAESTA
Naslovljena
Potiskivanje od lae
Herin lukavstvo i Posidonova pomo Ahejcima uinili su da se ratna srea okrenula. Trojanci
bjee iz ahejskog tabora. No Zeus se prene iz sna. Vidi da ga je Hera obmanula. Grdi je i
otkriva svoju konanu odluku: Hektor e opet potjerati Ahejce do laa, Ahilej poslati
Patrokla u boj, ovaj e poginuti od Hektorova ruke: ali Hektora e ubiti Ahilej, i onda
trojancima ostaje samo poraz, sve do razorenja Troje. Hera se pokorava, odlazi na Olimp,
alje Zeusu Irida i Apolona. Zeus ih s Ide alje Posidonu s naredbom da se on povue s
bojita. Zeusova zastupnici izviaju Hektora. On satera nanovo Ahejce u njihov tabor. Sam
Apolon zatrpa anac i porui bedeme. Ahejci uzmiu ka laama. Uto Patrokla (on se zadrao
kod ranjenog Euripila) hita Ahileju. Blie se Trojanci ahejski laama, s bakljama, da ih spale.
Samo se golemi Ajant jo hrabro odupire.
Iz petnaestog pjevanja, u ijem se naslovu spominje potiskivanje Trojanaca od ahejskih laa,
a ono se stvarno zavrava ponovnim prodorom Hektorova vojske do ahejskog brodovlja,
odabrali smo opet dva odlomka. Prvi kazuje kako Trojanci kreu u protunapad pod vodstvom
Hectora i boga Apolona. Drugi slika golemog i ustrajnog ahejskog junaka Ajanta. On se
udesnom propeo nad grkim brodovlje i brani ga od Hektorova navale. Oba, pak, odlomka
otkrivaju nam pjesnika Ilijade kako scene iz starog predanja o junacima i bogovima izgrauje
smjelo i ara ivim bojama epskih uporeenja.
I. Apolon poravnjuje anac i rui bedem,
a Trojanci prodiru sve do brodova
Tada se razvie Hektor i Trojca klikne ovako:
"Na lae, drugovi, naprijed! I pustite krvavi iar!
Koga na strani ja daleko od laa SMOTRIM,
njega u ima pogubiti ', i nikakvi srodnici njega
nee, ii braa ni sestre, na lomai spalit ', nego
njega, kad padne, psine razderae pred naim gradom! "
Tako ree i biem po pleima udari konje,
kliu 'Trojance i letei' po etama. Zajedno s njime
ciknue oni svi i zapregu pogna konjsku
s golemom vikom. A Febo Apolon pred njima idu '
lako dubokom Sau raskidae nogama strane,
zemlju je u njega bac'o i tako irok i ravan
naini put koliko baeno dohvati koplje,
kad ga izbaci junak ogledajuci 'svoju jainu.
Trojci se rasture ima, a pred njima bijae Apolon
egida nosei skupu.
A on je bez ikakva truda
ahejski kidao bedem. I kao kad luani djeak

razline igre pravi od pijeska na obali morskoj

pa ih nogama opet i rukama smjesa u igri:
tako si veliku muku i znoj, svetlodave Febe,
i ti Argejcem obar'o, a njih u bjeanje nagn'o.
Oni kod laa stanu i tu proboravi malo
jedan opominjui 'drugog i besmrtnim bozima ruke
svaki podigne gore i svima se moliti stane.
Nestor ss najvie tada, Gerenjanin, ahejski uvar,
najvrue dignuvi ruke nebesima zvjezdanim gore:
"Oe o dive, ako u Argu peninom itko
debela stegna il 'ovja ili govea rtvovao tebi
molei za povratak sretan, a ti mu obea MIGOM,
tog se, Olimpljanine, spomeni i nemili danak
sprijei i ne daj da tako Trojanci smiu Ahejce! "
Tako u molitvi ree, i mudri dive zagrmi
silno usliiv molbu Nelej sina starine.
A kad Trojanci zauju grom egidonoe Diva,
napadnu jae Ahejce i ljute zaele se borbe.
Kao to se veliki val na irokom razlije moru
preko bokova brodu, kad jaki udari vihor
od kojeg najvie znaju nabujati valovi morski:
tako Trojanci s vikom i krikom bedemu priu,
konje pogna kroza nj i zametnu borbu izbliza
kopljima otrim na oba na kraja pri krmama laa,
jedni s kola a drugi s laa - popev se na njih -motkama dugim na krovu to leahu ima za bitku
pomorsku okovane, a med im pokrivae iljak.
II. Ajant brani lae
Ve se ni Ajanta hrabrom junaku ne svide due
stajati, kad ostali svi odstupie ahejski sinci,
nego je stup'o iroko po natkrovcima laenim
vitlaju velikim kopljem u ruci za pomorsku bitku,
od lakta dvadeset i dva, a obrui na njemu bijahu.
Kao ovjek to vjeto na konjima jahati ume,
te je etvero konja od mnogih zajedno svez'o,
on ih iz polja krene i gradu ih velikom tera
irokim putem, a njega mnogobrojne gledaju ene
i ljudi mnogi, a on sve jednako smotreno goni,
s jednog na drugog skae na smenu, a oni mu lete:
tako je skakao Ajant na krovove laama brzim
pravei korake duge, a glas mu je stiz'o do etra.
Strano je vik'o Danajci i sve ih opominj'o stalno
svoje atore da brane i brodove. Ali ni Hektor
nije u meteu ek'o med Trojca, to se pod jakim
oklopom bore, nego k'o sjajnoki or'o to ume
jurnuti 'na krilata jata uz rijeku to griskaju travu,
na guske, dralovi il 'dugoije labude one;
tako nasrne Hektor na jednu mrkokljunu lau

pravce skoivi u nju, a dive ga naprijed veoma

silnom potisne rukom i vojsku osokoli s njime.

Pjevanje ESNAESTA
Naslovljena
PESMA O PATROKLU
Patrokla preklinje Ahileja da mu dozvoli da pritekne u pomo saplemenicima, Ahejcima, i
povede u borbu Ahilejeva Mirmidoncima. Sam Ahilej jo ne odustaje od gnjeva. Ipak daje
Patroklu svoju opremu i dozvolu da se bori. Zahtijeva, meutim, da se Patrokla vrati im
odagna Trojance od ahejskih brodova. U ograju posustao je ve i zadnji branitelj ahejskih
brodova, Ajant sin Telamonov. Patrokla, opremljem Ahilejevom opremom, desetkuje
Trojance. Ubija i Sarpedona, Zeusovog sina. Njegov je san bio uspjehom zaboravlja na
Ahilejev zahtjev. Goni Trojance sve do zidina grada. Penje se i na bedeme Troje. Odatle ga
otjera bog Apolon. Sada se Hektor, ohrabren, okree na Patrokla. Okraj traje dugo. Sunce se
priklanja zapadu. Apolon najzad udari Patrokla u lea, te se ovome pomuti svijest. Kaciga mu
padne, tit odleti. Apolon mu skida Ahilejev opremu. Sada Patrokla prvo s lea pogodi
Euforb. Onda ga okupa Hektor, od ije ruke Patrokla gine.
Pjesmu o Patroklu donosimo u cjelini. Ona je jedno od kljunih pjevanja Ilijade.
PESMA O PATROKLU
Patroklo moli Ahileja da mu dopusti da s
Mirmidoncimi pohita u pomo Ahejcima

Oko pokrivene lae junaci se borahu tako,

a tad Patroklo prie Ahileju, ljudi pastiru,
tople ronei suze k'o izvor-voda u sjeni,
kada se s hridine strme razliva tamna joj voda.
Kada ga primijeti brzi Ahilej, stane ga alit,
besjedu otpone s njime i krilate prozbori rijei:
"to si se, Patroklo, usplak'o to k'o devoje ludo,
koje s materom tri i za skut je hvata i moli
da ga u naruje digne, i ustavlja, a njoj se hiti,
plaui pogleda na nju, dok ona ga ne uzme sebi:
njemu si, Patroklo, poput kad umilni prosipa suze!
Da l 'e Mirmidoncima o em izvijestiti' il 'samoga mene?
Ili si sam iz Ftije za kakve doznao vijesti?
ivi jo Aktorov sin Menetije, kao to kau,
med Mirmidoncima sin Eakov ivi jo, Pelej,
mi bismo, ivi da nisu, za njima tuili mnogo.
Ili narie ti za Argejcima ovdje to ginu
kod laa prostranih da bi za nasilje platili svoje?
Kazuj, nita mi ne krij, da znadem k'o i ti to znade? "

Teko uzdiui 'ti mu, o Patroklo konjice, ree:

"Najjai ahejski borce, Ahileju, Pelejev sine,
nemoj se srdit ', jer alost Ahejce Stisni tolika,
jer ve svi junaci, to dosad najbolji bijahu,
lee u brodovima kad strijela il 'koplje ih rani:
Tidejev snani sin Diomed ranjen je vee,
ranjen je kopljanik slavni Odisej i Agamemnon
i Euripil je vee u bedro strelicom ranjen.
Za njih se brinu eno lijenici biljaru i rane
vidaju. a sad, Ahileju, ti jednoumac posta!
Takav mene gnjev ne snaao kakvim ti plamti,
nesretni junae! Kako potomku e koristit 'nekom
ako od argejske vojske ne ukloni sramotnu propast?
Nije ti viteki Pelej, o svirepi ovjee, otac,
Tetida nije ti mati, - no sinje te rodilo more
i Strmen stijene, jer nema milosrdno srce!
Ako l 'od kakva zebe u dui prorotva bojeg,
ako ti javila togod od Diva gospoa majka
a ti mene bar polji i drugu mirmidonsku vojsku
zajedno sa mnom u borbu, Danajci svjetlost da sine!
Svoje mi oruje daj na ramena da njim se orua,
ne bi li, smatrajui 'mene za tebe, Trojanci od borbe
prestali, ahejski ne bi l 'odahnuli sinovi hrabri
od ratne vreve, ma bio labav takav i kratak.
Nismo jo umorni mi i borce umorne lako
odgnali bismo Troji od brodova i od atbra. "
Tako najvrue slijepa budala, jer on je samo
propast i stranu Keru izmolio samome sebi.
Ahilej doputa Patroklu da u njegovu oruju
odbije Trojance od brodova

Na nj se rasrdiv Ahilej brzonog prozbori njemu:

"Avaj, potomci Divov, o Patroklo, ta ti to ree?
Nit mi je stalo do kakva do prorotva koje bih znao
nit mi je javila togod od Diva gospoa majka,
nego strana mi alost u duu iu srce pade,
kad se usuuje ovjek da otima jednakom sebi
i dar uzeti od onog to snagom je od njega bolji.

Strana to mi je alost, jer mnoge ve muke podnese:

djevojku, koju meni poklonie ahejski borci.
a ja na koplju je dobih kad jaku tvravu razorih,
nju Agamemnon meni iz ruku je oteo sebi,
Atrejev silni sin k'o kakvu prezren strancu.
Al 'to se dogodi, nek se dogodilo! Ne moe ovjek
goreti gnjevom u dui neprestano. Zaista smatra
srdbu da neu prije utiati, graja dok ratna

ne stigne najzad do mojih do brodova. Oruje moje

slavno ti sad na plea navuci i Mirmidoncima
ratoljubive u boj povedi neka se bore.
Kad se na lae sleg'o ve tamni Trojanski oblak,
i ve pritisnuti Argejci ondje gdje more
bije o breg, te samo jo djeli kopna imadu,
cijeli pak Trojanski grad je sad navalio na njih
zato to vie ela od Slama ne vidi mojeg
blizu da blista. Trojanci bi bjeei brzo
ance napunili mrtvacima, kralj Agamemnon
kad bi mi prijatelj bio, a trojci sad otimlje tabor!
Diomedu sinu Tidejev, vie ne bijesni
koplje u ruci spasiti od propasti danajsku vojsku.
Ne uh nn da bi Atrejev sin iz mrskog grla
kliknuo koga, no Hektor vojskomora uje se svuda
kliu 'Trojance, a oni po cijelom vrzu se polju,
vika se njihova ori u borbi kad biju Ahejce.
Al 'ti, Patroklo, i tako navali snano i nae
lae od propasti spasi, da ne bi zivija ognjem
zavatrili njih, a povratak sprijeili onim!
Posluaj mene kao to ja ti u srce meem,
veliku da mi ast i slavu postigne u svih
Danajaca, a oni da prelijepu djevojku potom
vrate mi natrag i sjajne pokloniti jote dodade!
Kada brodove spase, povrati se; ako li htedne
Herin gromovni mu da slavu ti podari, nemoj
eljeti onda s trojancima bori se dalje
ratoljubivim, jer bi mi tim zakratio slavu.
Nemoj se ratom ti ni bojne vreve ponosit '
i Trojance smiu 'pod Ilij vodit' Ahejce,
da se ne umijea koji od olimpskih bogova venih,
jer bog strijelac Apolon veoma voli Trojance;
nego se opet obrni im ahejske brodove spase,
i vojske ostavi obje nek po polju produe borbu!
Kad bi otac nam Div, Atena i Apolon dali,
nijednog Trojca ne minula smrt koliko ih ima,
niti Argejca, nego iz nevolje spasili se nas dva
i mi trojanske svete razvalili bedeme sami! "
Ajant se pred Hektorom mora povui,
Trojanci zapale Protesilajevu lau
Dok su se oni tu razgovarali jedan s drugim,
ne mogne Ajant odoljeti ', jer strijele ve Padahu nanjga.
Divova slomi mu htijenje otpornost i hrabri Trojanci
bacajui 'strijele, a blistavi kacigu na njegovu elu
strano je zveket'o gaana, jer mnogo padae strijela
lem o zaklone lijepe. Ve lijevo rame se bircu
umori blistavi tit neprestano Dre ', al' ipak
nisu ga mogli pokrenut 'i ako ga gaaju strijelom.

Ve je dis'o sve tee i tee; a znoj mu je silan

curio vee iz udova svih, te nikako nije
mog'o da odahne, i zlo ve svud se gomilalo na zlo.
Sada mi recite, Muse, vi stanarke olimpskih dvora,
kako je vatra prva na brodove ahejske pala!
Hektor Ajanta prie i Jasenovo mu koplje
velikim prebije maem ba pri kraju pod rtom,
koplje mu sasvim presee, a Ajant, sin Telamonov,
samo krnjav krajem u ruci zaviti, - a od njeg
na zemlju medno otrice daleko odleti i zvekne.
U besprijekornom srcu Ajant razazna is boijih djela
zadre sav, jer sve im osnove ratne razbij'o
silni munjobija Div, a Trojca pobjedu dav'o.
Izmakne on se od strijela. A oni vjeiti oganj
na lau bace, i po njoj plam neutrnjiv je lizn'o.
Nagnan od Ahileja, Patroklo oblai njegovo oruje
Tako se laa najzad razgori. Tad se Ahilej
u oba udari boka i Patroklu prozbori ovo:
"Ustaj, Patroklo, robe boanski, na kolima borce,
jer ve vidim kod laa gdje bukti razorni oganj!
Samo da trojci laa ne zauzmu i bjeanje sprijee!
Oruje bre navlai, a ja u skupiti borce! "
Ree, i blistavu med navue Patroklo na se.
Najprije nazuvke oko goleni svojih navue
sjajne. to ih zakovavahu kove od srebra,
oko grudi oklop navue tono je bio
oklop Eakova brzog potomka, - aren i zvezdan.
Na plei baci ma od medi poklinen srebrom,
zatim teki tit i veliki u ruke uzme.
Snanu pokrije glavu majstorski pravljenim kacige
s konjskim repom, i kita odozgo strano se tresla;
prihvati ubojna koplja to za ruku zgodna mu bijahu.
Ali ne prihvati on potomka Eakova koplje
veliko, teko i jako; ni jedan nije Ahejaca
mogao vitlati njime, Ahilej samo je znao
pelijski jasen zavitlat ', to njegovu dade ga ocu
Hiron s Pelijskog vrha, da smrt junacima sprema.
Automedontu rekne da bre upregne konje,
svome za lomivojskom Ahilej najdraem drugu,
on mu najvjerniji bijae u boju da zapoved eka.
Automedont mu i sad brzotrke upregne konje
Ksanta i Balija, tono k'o vjetar trahu oba,
Harpije nekad Podarga Zefiru ih rodila vjetru
kada je pasla jednom na luci uz Okean vodu.
A u povodu on povede Pedasa dobrog,
kojeg Ahilej dobi grad kad zauze Etionov,
ako i smrtan, konj taj i besmrtni stiz'o je konje.

Ahilej orua, vrsta i sokoli Mirmidoncima

Tad Mirmidoncima u sve atore poe Ahilej
te ih stane oruat ', a oni mesodernim slini
vucima tono jakost u grudima imaju silnu
i to jelena snanog s rogovima deru u gori
poto ga zakolju, te im se eljust crveni od krvi,
potom u oporu tre svi ka tamnoteki izvor,
s povrja jezikom tankim da crnu vodicu hlapu,
krvave bacaju grude iz sebe, a nimalo njima
ne dre srce u grudma, a svima je trbuh naduven:
tako mirmidonske mudre starjeine uine tada
urbu oko prijatelja Eakova brzog potomka:
med njima Arej slini Ahilej svuda se kret'o
te je sokolio borce titonoe i njihne konje.
Brodova brzih bijae pedeset to ih pod Trojom
voae ljubimac Divov Ahilej; u svakom brodu
bijae pedeset prijatelja momaka to drahu veslo;
postavi pet za voe od onih u koje se uzd'o
da nareuju oni, a sam je vlad'o nad svima.
Jedan voae odred Menestije, oklopnika sjajni,
sinak Sperhija rijeke to tee iz nebeskih vrela,
koga lepotica rodi Pelej ki Polidora
Sperhiju neumornom, k'o ena spavavi s bogom,
ali za oca mu smatran je Bor, Perijerov sinak,
za kojeg se udade javno neizbrojne dobivi dare.
Drugom odredu bijae starjeina smeoni Eudora,
deviin sin, kog rodi Filantova ki Polimela,
lijepa igraica ona to jaki je Argoubica
zavole kada je smotri gdje u kolu boginje hune
Artemide zlatne strijele to nosi s momaka igra.

U sobu popne se gornju spasavalac Hermija s njome

te je tajno oblei i dade joj sina Eudora
blistavog, brzog veoma u utrku i borbi.
A kad bolodavna njega Ilitija na svijet donese
te on ugleda zrake sunane, tad snani Ehekle,
Aktorov sin, Alkmeju odvede u dvorove sebi
poto joj dade silnu mnoinu darova, a dobro
othrani Filant stari i odnegova djeaka,
od srca vlastiti njega k'o svoje roeno dijete.
Trei voae odred Pisandar, Memalov smjeli
sinak, to bijae iza prijatelja Peleja sina
najbolji borac na koplju med Mirmidoncima svima.
etvrti voae odred starina konjanik Fenik,
a peti Alkimedont, nezazorni sinak Laerkov.
A kad vojvode sve i njihove borce Ahilej
dobro uvrsti, onda zapovjedi estokim rema:
"Nitko, Mirmidoncima, nek ne zaboravi prijetnja

kojima kod laa brzih trojancima pree dosad,

dok sam se gnjevio ja, i krivistn mnne ovako:
, Strani Pelejev sine, ta uju te dojila mati,
nemilosrdni, sili prijatelje da kod laa budu,
u laama moroplovnim svi odjedri sada
natrag, kad ti je srdba tolika osvojila duu! '
Tako na zborovima govoriste, al 'sad se velje
ratno pokazuje djelo, za kojim uaste prijee,
srce ko junako ima, s trojancima neka se bije! "
Tako ree i srce i volju potaknuti svakom.
Jae se odredi zbiju, kad rijei kraljeve uju.
Kao kad ovjek zid od kamenja podie gustog
visokoj kui k'o branik od sile vjetrova jakih:
tako se kacige guste i pupast titovi sloe,
tit se sasta sa titom i kacigu s kacige s borcem
borac; a Grivasti lem dotakoe zaslon sjajne
kad bi se nagnuo borci; toliko se stisnue gusto.
Svima na elu dva u oruju bijahu junaka,
Patroklo i Automedont, obojica jednakog srca,
pred Mirmidoncima bitku da biju.
Ahilej prinosi rtvu divu i moli mu se
da Patrokla obdari slavom i sretnim. povratkom
Ali Ahilej
krene tada u ator, te lijesu umjetnom, lijepom
poklopac digne; njega srebrnoga Tetida njemu
u lau dade staviv u njega koulja dosta,
vunenih prostiraka i struka od vjetra to brane;
i lijep je kondir bio u njemu, - rumeno vino
nije nitko ispij'o iz njega, a ni Ahilej
nije drugome bogu do divu rtvov'o iz njeg.
Kondir prihvati taj iz skrinje i sumporom najprije
oisti njega i potom u istoj ispere vodi,
onda opere ruke i rumena zagrabi vina,
stane se molit stavi sred dvorita, izlije vino
gledaju 'u nebo, a to munjobija opazi dive:
"Dive, dodonski kralju i pelaki tono daleko
vlada u Dodoni hladnoj, gdje Seli, vraevi tvoji,
kraj tebe prljavih nogu na goloj prebivaju zemlji!
Kad ti se prijee pomolih, ja ti se tada domolih,
obraz mi sauva ti i Ahejce Pokar ljuto,
djela mi sada jote i ovu uslii elju:
ja u ostati sam u taboru okolo laa;
a s Mirmidoncima mnogim prijatelja svojega aljem
u boj, - i slavom njega, munjobija dive, obdari,
srce u grudma njemu obodri, neka i Hektor
vidi da li se i sam u boju ume da bije
ratni moj drug, il 'onda tek strane njegove ruke
bijesne kada ga ja u borbu i Kreevo pratim!

A im od laa borbu i graju otisne ratnu,

neka mi cijeli se vrati do brzih brodova mojih
s orujem svim i druzim to se bore izbliza! "
Tako molitvu ree, i Div ga saslua mudri,
jednu mu ispuni elju, a drugu odbi mu otac.
dade od laa da se odagnah borba i pokolj,
ali ne dade Patroklo iv da se vrati iz borbe.
Tako se pomoli divu te izlije rtvu Ahilej,
potom se vrati u ator i kondir vrati u koveg,
onda stane pred ator, u dui ae da vidi
kako se strano ima Trojanci s Ahejcima kolju.
Patroklo s Mirmidoncima napada Trojance
Tad se oko Patrokla junaka uvrsti druzi
svi pod orujem da na Trojance smeono jurnu.
Odmah nadirat 'stanu k'o zolje to ive kraj staze,
koje djeaci znaju da dra po navici svojoj,
svagda zadirkuju njih kraj staze gdje imaju gnijezda,
ludi, jer mnogima time pripremaju nevolju opu;
ako eljade kakvo na putu se namjeri na njih
te ih nenamjerno smijete, a one s junakim srcem
naprijed polete sve i svoju zatiuju djecu:
s takvim srcem i duom junaci mirmidonski sada
jurnu od brodova brzih. i silan urnebes nast.
Tada vikne Patroklo i druzim naredi ovo:
"Mirmidoncima, druzi Ahileja, Peleja sina,
budite, drugovi, hrabri, sa zanosom jurnu besnim
Peleja sinu slavu da steknemo tono je prvi
kod laa junak s drugarima tono biju izbliza;
a da Atrejev SNN Agamemnon silan daleko
vidi svoj grijeh to nije Ahejci potov'o prvog! "
Tako ree te srce i volju potaknuti svakom.
Potom zajedno jurnu na trojci, a okolo svuda
strano zajeae lae od ahejskog klicanja silnog.
A kad smotre Trojanci Menet hrabrog sina
i prijatelja s njim gdje u oruju blistaju svome,
svima zadre srce, i vojska se stane lea '
mislei da je kod laa brzonog Pelejev sinak
gnjev ugasio svoj, prijateljstvu se vratio opet.
Svaki se osvrne kud e od prijeke smrti umai.
Patroklo pogubi Pirehma i odagna Trojance od laa
Patroklo prvi tada zaviti blistavim kopljem
uprav usred sredine, gdje najvea bejae vreva
ozada pri krmi lae junaka Protesilaja,
i Pirehma zgodi, to Peonci na kolima
voae iz Amidona, od Aksija iroke rijeke.

U rame zgodi ga desno, u prainu nauznak padne

bolno zajecavi, a Peonci njegovi druzi
svi se rasture, jer je strah Patroklo nagnao u sve
smaknuvi vojvodu njihna, u borbi to bejae prvi.
Od laa otjera Trojca i gorui ugasi oganj.
Laa ostane na po izgorjela: tad se Trojanci
s golemom vikom razbee, i Danajci ponovno jurnu
prostranim laama svojim, i silna zaori se graja.
Kao kad s visokog vrha na kakvoj golemoj gori
rastera guste maglutine pokrov munjobija dive,
pa se vidici pokau svi i vrhovi gorski
granu i dolovi s njima, te pukne beskonani eter:
tako i Danajci. im su od laa uklonili oganj,
odahnu malo, al 'jo vojevanju kraja ne bijae,
jer pred Arej dragim Ahejcima nisu jo Trojca
nagnula bezobzirce u begstvo od brodova crnih,
nego se opirahu i jedva se stanu povlaiti ".
Bojevi pojedinih vojvoda
Bojni se potom rasturi red, i voa je tada
voa ubij'o. A prvi je sin Menetijev smjeli,
kad se Arejlik njemu okrenuo, odmah u bedro
otrim ga zgodilo kopljem i probio koplje kroz njega:
udarac slomi mu kost, te niice srui se na tlo
onaj, a junaki potom Menelaj Toanta rani
u grudi gole kraj tita, i koljena razdrei njemu.

Filejev sin tad smotri Amfikla kad navali nanjga,

ali ga on pretee i u gornje pogodi stegne,
gdje su miii ljudski najkrupniji; iljak
od koplja njemu ile presee, i tama mu pokrije oi.
Nestorov sin Antilla Atimnija udari otrim
kopljem, i njemu slabine probode od medi koplje,
niice padne Atimnij, a Maris jurnu izbliza
na Antiloha kopljem, zbog brata paloga ljutit,
poto je stao pred mrtvog; Bogoliki junak Trasimed,
prije no udari Maris, pretee ga i pravo zgodi
u rame odmah, i vrh kopljani od miice ozgo
Maris odere lakat i kost mu prebijs sasvim,
padne, teko zajeca, i tama mu na oi legne.
Tako obojica oni li svladani brae
krenu u Ereb. Sarpedonovi hrabri drugari.
vini koplju: otac im Amisodar Himera
othrani bijesnu neman, na propast ljudima mnogim.
Ajant, Ojlejev sin, na Kleobula skoi i njega,
jer se spotak'o ima u vrevi, uhvati iva,
u vrat mu odmah ma sa balaka zari i ivot
uzme; krvca mu zagrije ma, a onome oi

krvava pokrije tama i smrti silna sudbina.

Sukobe se Penelej i Likon, jer nijedan od njih
nije pogodio kopljem, jer oba ga bacili bijahu
uzalud: jedan se masm zatri na drugog, i Likon
slomi Peneleju obod konjogrivog Slama, al 'pukne
balak u maa, tad njega Penelej udari u vrat
pod uho, i ma prodre unutra, a koa se sama
drae, glava se nagne, i koljena malakemo njemu.
Nogama brzim Merion Akamanta stigne i zgodi
u rame desno, kad je uzici na kola htio.
Srui se s kola Akamant, i mrak mu na oi raspe.
Idomenej usta Erimantu nemilom meu
zgodi, i od medi koplje proleti sasvim te izbi
ispod modana dolje i bijele razbi mu kosti,
zube mu izbije sve, a obje se njegove oi
napune krvce, te na nos i usta krv mu potee
kada zinu, i mraan zaogrne smrtni ga oblak.
Trojanci bjee zajedno s Hektorom.
Danajski svaki taj voa po jednog ubi junaka.
Kao grabeljivci vuci kad na jagnjad udare slabu
ili na Jarad te ih iz cijeloga izvlae stada,
to se raspe po gori zbog nehatnih njihnih pastira,
a kad oni to vide, na plaljive navale stvore,
tako Danajci jurnu na trojci. A ovi se bega
zlohunog sete, i odmah od estoke prestanu borbe.
Veliki Ajant uae udilj da Hektora zgodi
oklopnika, al 'ovaj vjetini vojevanja vian
volujski sakrivi titom ramena iroka svoja
uv'o se zvidanja strijela i zvijuka mednih kopalja.
Znaae da se doista obrnula pobjeda bojna
ali je stajao jo i drage spasav'o prijatelje.
Kao s olimpski gore to oblak iz blistavog etra
ide u nebeski prostor kad razastre dive oluju:
tako se usciku trojci i od laa tada potre,
vie ne iahu natrag u redu. Brzotrki konji
Hektora oruana izvezu, i on tad borce
ostavi trojske to ih preko volje ustavlj'o anac.
Mnogi brzonog konji kolovozne prijelome kola
sprijeda na rudi i od kola potom potre pod jarmom.
Patroklo iae naprijed Danajci kliui silno,
a zlo trojancima misle '. A oni vikom i trkom
puteve napune sve i raspu se; sve se je gore
diz'o u oblak prah, a konji kopita jakih
u grad beahu prugi od laa i od atora.
Patroklo prelazi anac
i trojancima presee bjeanje u grad

Gdje bi Patroklo vid'o u vojsci najvei mete,

i'o bi s kolima kliu '; i pod osovine borci
glavake Padahu s kola i prevrti se kola.
Tada preskoe anac brzonog besmrtni konji,
to ih Pelej bozi k'o sjajne poklone dae,
trei naprijed: Patrokla na Hektora gonjae srce,
jer ga ae pogubiti ', al' njega konji izvezu.
Kao kad se teko u jesenji danak zacrni
od bure zemlja, kad vodurinu gromovnik dive
silnu lije u gnjevu da grene Pokar ljude
koji na silu sudei u skuptini navru pravdu,
pravicu gone i nita za odmazdu ne haju boju,
tada potoci svi od silne nabujaju kie,
mnoge bregove tada odranja potoci bujni.
u more grimiznom oni s bukom velikom teku
sunovrat s visokih gora i radove pustoe ljudske:
tako i kobile trojske od tranja dahtahu vrlo.
Al 'kad je falange vee Patroklo razredio prve.
laama pogna ih natrag i sprijei im bjeanje u grad,
ma koliko su htjeli, no on ih klase sredinom
izmeu laa i rijeke i gradskog visokog zida
bijesno pavaljuju 'na njih i pokaje mnoge junake.
Pronoja tada prvog probode blistavim kopljem
u grudi gole kraj tita i udove razdrei njemu,
padne i teko zajeca. A Patroklo napadne tada
na Enopova sina, na tijesto, koji se bijae
,
pomeo, padnu mu uzde iz ruku; njemu Patroklo
kopljem desnu eljust probode i razbije zube.
s kolnog naslona kopljem ga svue k'o ribar to sjedi
negdje na strmenoj stijeni te iz mora okretni ribu
gore na koncu povue i na kuki od medi sjajnoj:
tako ga kad je ve zev'o na blistavim potegne koplju
te ga baci na usta, i ivot mu ode kad pade.
Ali potom Patroklo Erilija kamenom zgodi
usred glave, kad ovaj na njega navalio bijae:
glava mu na dvoje prsnom pod kacigom tekom, i nick
pade on na tle, i smrt duogubna oblije njega.
Padoe zajedno s njime Amfoter, Erimantu, Epalt,
Ehij, Damastorov sin Tlepolem, i s njime Piris,
Ifej, zatim Euip i Argejin sinak Alkmeju
sve ih po redu Patroklo s hranodavkom sastavi zemljom.
Sarpedon se sukobi s Patroklom
Al 'kad smotri Sarpedon gdje njegovi bespasni druzi
poginue od ruku Patrokla, Menet sina,
Likijce stane boanske korit 'i vikat' im ovo:
"Stid vas, Likijci. bilo! Kud bjeite? Sada ste brzi!
Ja u izii na megdan junaka ovom da doznam

tko je ta napast to zla ve stvori trojancima mnoga,

jer je koljena on razglobio borcima mnogim! "
Tako ree i s kola u oruju na zemlju skoi.
A im Patroklo smotri Sarpedona, iz kola ipa.
Kao jastreba dva krivonokta, krivokljuna kad se
biju na strmenoj hridi i pite prodornim glasom:
tako se viui oni zalete jedan na drugog.
Razgovor Divov s Herom o sudbini Sarpedonovoj
Krona lukavog sin, kad vide ih, saali oba.
Heri on prozbori tada i sestri svojoj i eni:
"Avaj, kad mi po sudbi od ruke Patrokla Sarpedon
od svih ljudi meni najmiliji treba da padne!
Srce se meni koleba u grudma kad pomislim ovo:
ili iva njega iz bitke suzonosne maknem
te ga na polje plodno u Leakeyem odavde metnem,
ili da pustim da sin Menetijev ubije njega. "
Na to odgovori njemu kravooka gospoa Hera:
"Kronovo strahoviti sine, ta kakvu izusti rije to?
Hoe li ovjeka smrtna, ve davno predanog sudbi,
vratiti natrag iz borbe i okova svirepe smrti?
Radi, al 'neemo tebi odobriti bogovi drugi.

Drugo mislim ti rei, a ti to u srce stavi:

ako Sarpedona iva u njegove poalje dvore,
pazi da ne htedne jednom od bogova i drugi koji
dragoga svojega sina iz bitke ukloniti ljute,
mnogi se sinovi bore boanski kod velike tvre
Prijamova, te bi razgnjevio oceve njihne.
Ako je drag ti Sarpedon, i ali ti srce za njim,
pusti ga samo nek sada u stranom pogine boju
a od ruke Patrokla junaka, Menet sina;
ali im ostave njega i ivot i zadnji datak,
polji po njega Smrt i slatkoga Sna, pa nek njega
nose dok ne stignu s njim u Leakeyem iroku zemlju;
tu e ga braa pogrepsti i svojta i nadgrobni humak
nasut 'i spomenik dii jer takva je mrtvima mail! "
Ree, te poslua rije joj i ljudma i bozima otac.
Krvave izlije kaplje odozgo na zemlju potu
odajui 'dragome sinu kojeg ae pogubiti' Patroklo
u trojskoj grudastoj zemlji, daleko od zemlje otaca.
Savladan od Patrokla,
Sarpedon na samrti zove Glauka da ga pokaje
Kad su se jedan drugom ve pribliili oni.
onda Patroklo tu Trasimela pogodi slavnog,
koji je odlian vozar Gosparu Sarpedonu bio,

zgodi ga u donji trbuh i udove razdrei njemu.

Tada Sarpedon sjajno na Patrokla izbaci koplje,
ali ga promai, nego Pedasa udari konja
kopljem u desno plea, te Pedas na samrti njisne
te se u prainu srui zacvilev, i ode mu dua.
Oba se razdvoje konja, i jaram se slomi, a uzde,
kada se povodnik svali u prainu, spletu se njima.
Ali kopljanik slavni Automedont nae ve pomo,
ma dugovrhi od svojeg povue krepkoga bedrima,
skoi i povodnika odsjee, zalud ne mahnu;
konji stadoe opet uz rudu i ravno pod uzde.
Opet se susretnu oni duogubni megdan dijeliti,
i cilj promai opet Sarpedon blistavim kopljem:
opet nad ramenom lijevim Patroklu preleti otrice
koplja te ne rani njega; al 'tada mahne Patroklo
kopljem, a ono zalud ne ode iz njegove ruke,
nego zgodi gdje opna okruuje srce to kuca.
Strusi se; kao kad hrasta il 'topola na zemlju padne
ili omorika vita, drvodelje to je u gori
bradvama otrim podseku da graa za brodove bude,
tako se prui, legne pred konje i pred kola onaj,
lelekne, te mu ruke u prainu krvavu grunu.
Kao to na stado nasrne lav i zakolje bika,
sjajna bika i jaka med govedma sporo to idu,
i bik pridavljen gine u raljama krei lavljim:
tako je voa Likijcem titonosnim bijesnio ginu '
od Patroklovih ruku, te dragog zovne prijatelja:
"Dragi moj glauca, Bore med ljudima sada ti treba
da si kopljanik vian i da si neustraen ratnik,
sada uasnog rata zaeli, ako si Brzac;
najprije likijske sve starjeine za boj ohrabri
svuda obilazei 'oko Sarpedona bitku da biju!
Potom od medi kopljem za mene bori se i sam,
jer u ja kasnije tebi sramota i poruga trajna
u sve ostati dane, Ahejci ako li sada
svuku oruje s mene u borbi to kod laa padoh.
Nego se junaki dri i sve junake sokoli! " '
Tek to izrekne to, on skona, te mu svretak
oi pokrije i nos, a grudi onaj mu petom
stane te koplje izvue iz tijela zajedno s opnom:
Tako mu Patroklo duu izvue s vrhom od koplja.
A Mirmidoncima konje pridri to dahtahu ima,
ahu oni bjee gospara ostaviv kola.
Glauk se moli Apolonu da mu izvidi ranu,
to ovaj i ini
Glas taj kad stie, Glauka strahovita osvoji alost,
srce se obrne njemu kad nije mog'o pomoi.
Lakat pritisne dlanom, jer ljuto ga boljela rana,

to mu je, kad se na zid na visoki penjao, ada

strijelom Teukar kad je odbij'o propast od druga.
Tad se on Apolonu streljau pomoli rekavi:
"uj me, gospode, to se na plodnom likijskom polju
nahodi ili u Troji, al 'svugdje moe uje
alosna borca, k'o mene to sada osvoji alost;
ranu evo stranu imadem, desnicu moju
ljuto bolovi mue, a ne moe krv se osuiti ',
rame se moje vee ukoila od rane ljute,
koplje ne mogu vrsto drati ni da se borim
kad u dumane zae. A najbolji pogibli junak
Divov sin Sarpedon, - ne spase dive ni sina.
Nego o, gospode, ti ozdravi grdnu mi ranu,
bolove moje Utiaj i daj mi snage da kliknem
likijskim druzim svojim i sve ih ohrabri za boj,
i sam da se oko mrtvaca ovoga borim! "
Tako se pomoli on, i Feb Apolon ga uje,
bole mu Zagasi odmah i crnu mu osui krvcu
od rane grdne i potom junaka zadahne snagom.
Glauk hrabri Likijce i trojanske vojvode,
osobito Hektora, da se bore za mrtvog Sarpedona;
a Patroklo Ahejce i oba Ajanta
Glauk osjeti sve to u dui i radostan bude
to mu veliki bog tad molitvu ispuni brzo.
Najprije likijske svud starjeine obie i sve
ohrabri da se oko Sarpedona mrtvoga biju.
Potom krene meu Trojance korakom dugim,
Pulidamantu, sinu Pantoja, Agenor divnom,
ode Eneji i jo do Hektora s orujem mednim.
Blizu se primakne njima i krilate prozbori rijei:
"Hektora, ne misli vie zaela na pomonike,
tono ivot svoj daju za tebe od oinske zemlje
i prijatelja daleko, i ti ih ne eli brani!
Avaj, pade Sarpedon, titonosnim Likijcem voa,
koji je Leakeyem pravdom i snagom titio svojom,
sad ga Patroklovim kopljem pobijedio medeni Ares.
Nego pomozite, dragi, i sramotu primite srcu
oruje Mirmidoncima da s njega ne svuku i mrtva
da ga ne nakaza ljuti zbog danajskih palih junaka,
to smo ih kopljima mi pogubili kod brzih laa'' '
Tako im ree, a bol neodoljiv osvoji Trojca
i neprebolan, jer im Sarpedon branitelj bijae
gradu, mada tuinac, jer s njime su krenuli borci
mnogi, a on je bio nad borcima borac u borbi.
Krenu na Danajci smjelo, a voa im bejas Hektor
zbog Sarpedonove smrti ljut; Ahejce pak pogna
u boj Menetijev sin Patroklo, smeon rutavko,
prvim Ajanta probesedi besnim po sebi:

"Ajanta, sada vam drago nek bude da bijete bitku

kakvi bejaste i prije med ljudma il 'budite bolji!
Pao je junak Sarpedon to prvi navali na zid
ahejski. Nego kad bismo nakaziti mogli mu tijelo
poto ga otmemo, svui s ramena oruje i onda
kojeg mu druga brania, pogubiti 'nemilom meu! "
Ree, a oni i sami za borbu bijahu spremni.
Borba oko Sarpedonova tijela
A kad s obje strane pojaaju odrede bojne
Trojci i Likijci, Mirmidoncima i borci Ahejci,
s uasnom vikom se tre za mrtvog bitku da biju,
i tad u boraca svih zazvekee oruje bojno.
A Div nad uasnu borbu navue smrtonosnu tamu,
oko dragog mu sina da boj smrtonosniji bude.
Prvi potisnu trojci%
D1? Vetlooke natrag Ahejce
jer nije najgori borac mirmidonski pogoen bio,
sin Agakleja hrabrog junaka divni Epigej,
koji je vladao nekad u itelja punom Budeju;
ali kad neaka pogubi svog i oruje svue,
Pelej pribjegne on i Tetidi srebrnih nogu,
oni ga s lomivojskom Ahilej poslae Troji
obilnoj konjima lijepim s trojancima bitku da bije.
Ba kad mrtvog zgrabite Sarpedona, Hektor ga svijetli
u glavu kamenom zgodi, i cijela Epigeju glava
nadvoje prsnom pod tekim pod kacige, i nad mrtvacem
niice pade, i smrt duogubna oblije njega.
alost obuzme tada Patrokla za palim drugare,
te kroz prvoborce on se zatri jastrebu poput
tono cvorka i avke u bjeanje nagnati ume:
tako si pravce na Trojca i Likijce tada nasrn'o
Patroklo, konjice bojni, zbog svojega gnjevan prijatelja.
I Stenelaja, dragog Itemenu sina, on zgodi
kamenom u vrat, i ile na vratu mu polomi njime.
Tad se ratnici povuku i Hektor blistavi s njima.
Koliko moe dosei izmetanje dzilit dugog,
to ga izmetne ovjek za vijenac kad ogleda snagu
ili u ratu kad se s duogubnim dumani 'bije:
toliko uzmaknu trojci Ahejci kad navale na njih.
Glauk se obrne prvi, titonosnim Likijcem voa,
i on dragoga sina Halkonu Batikleja hrabrog
pogubi to je dvore u Heladi im'o, veoma
blagom i sreom bogat u mirmidonskom rodu.
Njega u grudi Glauk po sredini pogodi kopljem
iznenada obrnuva se kad gotovo bijae ga stig'o:
padne i teko zajeca. Ahejce osvoji ljuta
alost, kad hrabri im pogibli borac; veoma Trojanci

radosni budu. Oko mrtvaca navr, ali Ahejci

ne zaborave hrabrost, no junaki navale na njih.
Tada oruana Trojanci smakne Merion,
smijelog Laogona ubi, Onetoru sina, to divu
Idskom sveenik bijae, a narod ga gled'o k'o boga.
Njega pogodi onaj pod eljust i uho, i brzo
iz njega dua odleti, i mrska ga zahvati tama.
A na Merion potom Eneja izbaci koplje.
Miljae da ga zgodi pod titom sakriven kad prie.
Ali pogledava naprijed Merion se ukloni koplju,
jer se nagnuo naprijed, a dugako koplje se ozada
u tle zabije, i kraj kopljani se odmah zatrese,
onda siloviti Ares zaustavi letenje koplja.
Tako hitnuti koplje Enejin u zemlju Zadra,
kada zalud izleti iz vrste njegove ruke.
Plane gnjevom u dui Eneja i prozbori ovo:
"Moje bi koplje za svagda, Merion, smirilo tebe,
da te pogodih ako i jesi odlian igra! "
Na to kopljanik slavni Merion odgovori njemu:
"Jesi ti snaan, Eneja, al 'teko je tebi ugasit'
ivot ljudima svima, u obrani tko ti u susret
doe, al smrtan si ovjek i ti! Da pogodim tebe
i ja otrljatim kopljem po sredi, ako i jesi
hrabar i u ruke svoje se uzda, meni si dao
slavu, a duu bi dao Aidu, konjika slavnom ".
Ree i ukori njega sin Menetijev smjeli:
"to to besedi tu, Merion, odlini Bore?
Nee ti, dragi moj, Trojanci od pogrdnih rijei
mrtvog napustit ', no prije e jo koga pokriti zemlja.
Samo ti ruke vrijede u boju, a rijei u veu;
zato ne treba rijei, no junaki treba se borit! "
Tako ree i krene, a za njim Bogoliki borac.
Kao to klopot stoji u planinskom dolu kad ljudi
dubove seku, a njihna daleko se razlee graja:
tako se prosuo zemljom i irokim stazama njenim
gromot od oruja njihna i titova graenih dobro
kad su se maima ima i kopljima dvortnim bili.
Tada ni paljivo oko Sarpedona poznao ne bi,
jer je strijelama sav i prahom i krvlju obliven
bio od glave odozgo pa sve do prstiju nonih.
Oni se oko mrtvaca neprestano vrzli k'o muhe
to u cobanske stanu kraj muzlica punijeh mlijeka
zuje u proljetna doba kad lonci su do vrha puni:
tako su oni pored mrtvaca vrzli se ima.
Divova odluka-Hektor bjei,
a s njime Trojanci i Likijci
Nikada nije Div od Kreeva Besnog okren'o
oiju sjajnih, no svagda u dui gled'o je borce

mislei veoma mnogo o smrti Patroklovoj bi li

i njega ima u ljutoj u borbi blistavi Hektor
kraj Sarpedona podobnog bogu pogubio kopljem
te mu oruje svuk'o s ramena, il 'bi Patroklo
mnogim pove'o jo junacima nevolju teku.
Dok je mislio smisli da ovo e najbolje biti:
neka estiti drugar Ahileja, Peleja sina,
potisne Trojca i oklopnika Hektora s njime
gradu trojanskom opet i mnoge lii ivota.
Najprije umetne Div u Hektora plaljivo srce,
te on u kola skoi i nagne da bjei te drugim
Trojca vikne da bjee, jer nasluti mjerila svijeta
Divova. Tada ni jaki ne ostanu Likijci ima,
nego se rasture svi, kad kralja u RPI mrtvaca
vide ranjena srca; a mnogi i drugi bijahu
pali kraj njega kad Div strahovitu namjeni borbu.
Tada oruje sjajno s ramena Sarpedona divnog
Mirmidoncima svuku, i junaki Menetijev sinak
ga druzim da ga do prostranih brodova nose.
Apolonovo skrb oko Sarpedonova tijela
Tad Apolonu Div progovori oblaka skuplja:
"Nuder, dragi moj Febe, iz strijela Sarpedona palog
sada iznesi i crnu s njega oisti krvcu,
pa ga dalje odnesi i umij potom u reci,
namai ambrosijom, u besmrtno ruho obuci!
pa ga Snu i Smrti, bliznovima, ostavi potom,
hitrim pratiocima, a oni brzo e njega
prenijeti na polje plodno u iroku likijsku zemlju;
tu e ga braa i svojta pogrepsti i humak nad grobom
nasut 'i spomenik dii, jer takva je mrtvima mail. "
Ree, i poslua dobro Apolon svojega oca.
I on s Idskih planina u Kreevo spusti se strano,
odmah iz strijela on Sarpedona podigne divnog,
pa ga dalje odnese i umije potom u reci,
namae ambrosijom, u besmrtno ruho obue.
Potom ga povjeri Snu i Smrti, blizancima dvoma,
pratiocima hitrim, a oni ga brzo u letu
polje plodno prenesu u iroku likijsku zemlju.
Patroklova kobna odluka i daljnji podvizi
Tada konjima vikne Patroklo i Automedontu
gonei trojske borce i likijske, ali veoma
pogrijei ludak; da je Ahilejev pamtio savjet,
bio bi svirepoj sudbi i mranoj utek'o smrti.
Nego jaa je volja u Diva nego u ljudi,
te i hrabra nagna u bjeanje borca, lako
uzme mu pobjedu, a drugom na borbu opet sokoli;

tako je i sada i njemu u grudima podstak'o srce.

Koga prvoga ima i koga zadnjeg ubi,
Patroklo, kada su bozi u propast pozvali tebe?
Prvoga ubi Adresta, Autonoja, zatim Ehekla,
Perama, Megada i jo Epistora i Melanipa,
zatim ELAS, Munije s njime i jo Pilarta:
te je pobio tada, svi drugi mislili bjeati '.
Apolon odbija Patroklovim napad na trojanske bedeme
Tad bi Ahejci bili osvojili trojanske kule
kopljem Patrokla, | er on je toliko hitao naprijed,
ali je Feb Apolon na kulu sazdano lijepu
stao, junaka snujui zlo, a Trojca pomaui '.

Triput Patroklo se pope na rub visokog zida,

ali ga u tri Maha Apolon odbije natrag
besmrtnim rukama svojim potiskujui 'blistavi tit mu.
A kad etvrti put Patroklo jurnu k'o demon,
stranim glasom vikne i zaprijeti strijelac Apolon:
"Bjei, potomci Divov, Patroklo, ne da ti udes
kopljem svojim tvre da razorie trojac smelih.
A ni Ahileju, mnogo od tebe boljem junaka! "
Ree, i Patroklo unatrag se mnogo povue,
jer Apolona se boj'o rasrditi ', slavnog streljaa.
Patroklo gine od Hektorova koplja
Hektor kod Skejskih vrata zaustavi konje i topot,
misle 'bil' opet u vrijeme ih nagn'o zaavi u boj
ili bi borcima vikn'o do bedema neka se zbiju.
Dok je tako razmilj'o, Apolon se priblii njemu,
poto se naini slian ovjeku snanu i krsnu,
Asija, koji je bio konjomori Hektoru ujak,
roeni brat Hekabin, a sin Dimanta joj oca.
Frigije mu je Domaji, a pored Sangarija vode.
Podoban tome sin progovori Divov Apolon:
"Hektora, zato presta od borbe? Ne prilii tebi!
Ej da sam jai toliko koliko sam slabije 'od tebe,
na zlo bi svoje ti od borbe uzmic'o tada!
Nego na Patrokla deder vrstonoge poteraj konje,
ne bi l 'ga kako savlad'o, a slavu ti dao Apolon! "
Tako ree i bog se u ratni povrati mete,
a tad naredi hrabrom Kebrionu blistavi Hektor,
neka potjera konje u borbu, a Feb Apolon
zae u redove guste i grdno ahejske zbuni
borce, a Trojance i Hektora obdari slavom.
Drugi napusti Hektor Danajci i ne htjede ih biti,
samo na Patrokla on vrstonoge potjera konje.

A s druge strane s kola Patroklo na zemlju skoi

nosei 'u ljevici koplje, a desnicom podigne kamen
blistav, otrljat ga obuhvatit 'mogla mu ruka.
Napne se, baci ga - nije oklev'o napadom svojim -,
ne baci zalud, njima vozara Hektoru zgodi
Kebriona, to sin od inou Prijamova slavnom
bejae, njega u elo, kad uzde drae, zgodi
kamenom otrim, i kamen mu obje obrve smrska,
kost ne moe odoljeti ', te u prah oi mu obje
pred noge padnu, a sam iz lijepo graenih kola
padne podoban Ronco, a dua ostavi kosti.
Vitee Patroklo, ti ovako navali nanjga:
"Junak je zaista hitar, koliko se prevre lako!
Kad bi zalutao nekud u Sinju ribovitom moru,
mnogo bi eljad nahranio ostrige trae '
skakanje iz lae brze, i ako je puina burna
kada on s kola ume da po polju lako se valja.
I meu Trojca, dakle, ronac doista ima! "
Rekavi to junaka Kebrionu krene Patroklo
kao lav se zaletev, to haraju 'torove budi
u grudi ranjen i ivot zbog smjelost izgubi svoje,
tako, Patroklo, ti na onoga pomamno skoi.
Hektor pak na drugoj strani sa kola na zemlju sleti.
Za Kebriona oni k'o lavovi otponu borbu
koji se, prkosa puni i gladni, jedan s drugim
biju na gorskom vrhuncu ubijene koute radi:
tako, rad mrtvoga borca, dva boju vini junaka,
sin Menetijev junak Patroklo i blistavi Hektor
jedan drugoga htede da okrutnom meu probode.
Za glavu dohvati Hektor mrtvaca, ne htede pustit ',
za nogu s druge strane Patroklo; ostali borci
trojski i danajski stanu u besnoj da mjere se borbi.
K'o to se Euro i Noto u gudura planinskoj rvu,
jedan natjecati s drugim da dubokom umom potresu,
jasenom ili bukvom il 'Drenka, tankokornim drvom,
jedno prema drugom drvo dugovrhe savije grane
s velikom hukom, sve gromot i lomnjava stoji drveta:
tako Ahejci i trojci navalivi jedni na druge
stanu se biti, ni jedni na begstvo ne pomisle strano.
Oko Kebriona mnoga zabola se otra kopljeta,
a i krilate strijele s tetiva to putene bijahu,
veliko kamenje mnogo o titove borcima bijae
tresnuo oko njega, a on je u vijori praha
leao velik i pruen zaboraviv borbu s kola.
Dokle je sunce jote po sredini etale neba,
gaaju strijele sa strana obiju. a Padahu borci.
A kad se nagnuo sunce, te volove treba isprei,
i tada preko sudbine Ahejci bijahu jai.
Oni Kebriona trgnu junaka iz strijela i vreve
trojanske, i tu njemu s ramena oruje svuku.

Tad se na Trojca Patroklo zatri muke im snuju '.

Triput se tada zatri Arej podoban brzom
s uasnom vikom i pobi tri puta devet junaka.
A kad etvrti put se zatri podoban bogu,
onda osvanu tebi, Patroklo, svretak ivota,
jer se u ljutoj borbi Apolon strahoviti sretne
s tobom. Al 'dolazak njegov u vrevi ne primijeti junak,
jer mu doe u susret pokriven debelom maglom.
Stane za njim i njega u lea i iroka plea
udari rukom, te svijet se pred oima borcu zavrti.
Tad mu Feb Apolon s glave kacigu baci:
s cijevima ona i s oblujem zvee 'pod nogama konjskim
valjae se; a griva na njojzi se uprlja krvlju
i prahom: nisu to prijee, dodue, doputali bozi
da bi se taj konjokrivni kacigu u prahu kotrlja,
nego je uvao glavu Ahileju borcu boanskom,
svjetlo mu branio elo, a Div tad Hektoru dade
da ga nosi na glavi, jer blizu ve bijae mu propast.
Cijelo u rukama koplje dugoseno Patroklu se slomi,
veliko, teko i jako i s okovom, s remenom s plea
na zemlju padne mu tit to lijepo omeen bijae.
Najzad mu odrei oklop sin Divov, gospod Apolon.
Srce onesvesne njemu, a koljena malakemo svjetla.
On se prenerazi tada, a ozada otro mu koplje
meu ramena baci u lea dardanski borac
Euforb, Pantojev sin, to nadmai svoje vrnjake
bacanjem koplja i borbom s kola i tranjem brzim:
on je sruio s kola ve dvadeset boraca dotad,
mada prvi put tada k'o uenik ue u borbu.
On je prvi to na te, o vitee Patroklo, koplje
baci, al 'te ne smae, zagrebe i vrati se eti,
jasen-koplje izvue iz tijela, ali Patrokla
ne smede doekat ', bez oruja mada je bio.
A Patroklo, slab zbog udarca boga i koplja,
pobjegne meu guste prijatelje od propasti bjeei '.
A im blistavi Hektor junaka smotri Patrokla
kako se povlai natrag a otrim pogoen kopljem,
on mu kroz redove prie i odmah rani ga kopljem
u dno slabina i med kroz njega probije sasvim.
Padne, teko zajeca, a osvoji alost Ahejce.
Kao to arslan u borbi silovita savlada vepra,
koji se, obesni oba, na gorskom biju vrhuncu
oko maloga vrela, jer oba ele piju:
sav se vepar zaduv'o, al 'arslan ga savlada najzad:
tako Prijamov sin Menetije junakom sinu,
koji poubija mnoge, na koplju ivot izvue.
Hektor. kliui nad njim, progovori krilate rijei:
"Negdje si nad'o se ve, o Patroklo, razruiti 'grad nam,
trojanskim enama snov'o da otme danak s

loboda
i odjedriti s njima u dragu oinsku zemlju,
ludae, al 'njih brane u utrku brzonog konji
Hektorova u borbi; med borboljubivim Trojca
sam ja prednjai kopljem i strani odbijam od njih
suanjstvo dan, a tebe sada e jastreb jesti.
Bednici, nita ti nije Ahilej pomog'o jaki,
koji je ost'o, a tebe opominj'o negdje ovako:
, Nemoj mi se, Patroklo, o borcima na kolima vratit '
prostranim brodovima, vojskomori Hektoru prije no
sudba ti dade da razdre na grudima krvavu kou! '
Tako ti ree negdje i ludo ti potaknuti srce. "
Sasvim nesposoban ti mu, Patroklo, odgovor dade:
"Hektora, sada se hvali veoma, jer bozi ti dae
pobjedu: Kronovi Div i Apolon savladavi mene
lako i svukavi sami s ramena oruje meni;
takvih da mi je dolo u susret dvadeset junaka,
svi bi propali ovdje kad moje smakne ih koplje,
nego me Letin sin i svirepa pogubi sudba,
a med borcima Euforb, a ti me ubija trei.
Drugo jo u ti rei, a ti to u srcu pamti:
ni sam nee dugo ve ivjeti ', nego i tebe
blizu eka ve propast i neminovna sudba
kada te ubije divni Ahilej, Eakov potomak! "
Tako to ree i odmah svretak pokri ga smrtni,
dua mu ostavi ude i brzo odleti Aidu
svoju oplakuju 'sudbu i ostaviv snagu i mladost.
Njemu i mrtvu jo odgovori blistavi Hektor:
"Zato mi prorie samo, o Patroklo, nepadnu propast?
Tko zna nee l 'Ahilej. lepokose Tetide sinak,
ivot izgubiti prije od mojega pogoen koplja? "
Ree te mu iz rane izvue od medi koplje
stavi mu na grudi petom, natrake ga gurne od koplja.
A tad odmah kopljem poleti na Automedonta.
bogu slinog vozara Eakova brzog potomka,
jer ga uae ubit '. Al 'brzi ga konji izvezu
besmrtni, sjajni dar to Pelej dae ga bozi.
Pjevanje SEDAMNAESTA
Naslovljena
Menelaj se odlikuje
Borba se nastavlja oko mrtvoga Patrokla. U ovom okraju odlikuje se Menelaj. On ubija
Euforba. Ne moe zaustaviti Hektora. Ovaj se dokopa Ahilejeva oruja i stavlja ga na sebe.
Hektor onda uzmakne pred Ajanta, sinom Telamonovim, ali ga izgrdi Glauk, pa se on, u
Ahilejev oruju, vraa s velikim ljudstvom u bitku. Borba oko Patroklovog tijela bijesni.
Gusta je magla pala po bojitu. Patroklovim smrt u taboru oplakuju besmrtni Ahilejeva konji.
(Ahilej jo ne zna za Patroklovim pogibiju.) Atena i Apolon raspaljuje borce. Ajant moli
Zeusa da borcima podari bar svjetlo, da u svjetlosti ginu. Zeus odagna maglu. Sada tek

Menelaj otpoalje vesnik Ahileju s vijeu i Patroklovoj smrti. Trojancima je ratna srea
naklonjena. Ahejci s mukom iznose tijelo Patroklovim s bojita.
Iz sedamnaestog pjevanja donosimo kratki odlomak o tuzi Ahilejevih besmrtnih konja za
mrtvim Patroklom. Kroz epski motiv progovara shvaanje o zlehudoj sudbini smrtnog
ovjeka.

I. Ahilejevom konjima koji oplakuju udes Patroklovim,

Div u srce vraa snagu
Tako se borahu ima, a gvozden je oruja zveket
kroz beskonani etar do visokog dopir'o neba;
ali Ahilejeva konji, od bitke stoje 'daleko,
plak tada poto za svojega ue vozara
ga vojskomora Hektor u prainu obori mrtva.
Automedont hrabri, sin Diorejev, brzim
biem je esto ih ib'o i bio, esto je njima
ljubaznih reko rijei i esto prijetio njima:
ali ni laama brzim, ni irokom Helin moru
nikako ne htee krenut 'ni u boj meu Ahejce.
Nego kao to stup nepomian stoji na grobu
pokojnog nekog ovjeka, mukarca ili i ene,
tako stajahu konji nepomino kraj kola lepih,
zemlji spustivi glave, i na zemlju njima od kanji
tople suze su tekle, jer plak svoga vozara
alei za njim veoma, a bujna se prljae griva
poto im s ajma pade niz jaram na obje strane.
Kad ih Kronovi smotri gdje plau, ao mu bijae,
te mahne glavom i svojem progovori srcu ovako:
"Jadnici, zato vas samo poklonismo Pelej kralju,
smrtnom ovjeku, a vi ste mladi i besmrtni oba!
Zato l 'da budete tuni k'o nesretna ljudska stvorenja?
Nema zanago nita kukavnije nego je ovjek
od svih bia to diu na zemlji i gamiu po njoj.
Ali u blistava kola ni Hektor, Prijamov sinak,
nee uprezati vas ni vozit 'se, neu mu dati.
Nije l 'mu dosta to ima ve oruje i tim se hvali?
Ali u koljena vama i srce zadahnuti snagom,
te ete iz vreve bojne i Automedonta spasti
prostranim laama, jer u trojancima dati jo slavu
neka ubijaju dok do pokrivenih ne prodru laa
i dok se ne smiri sunce i svijeta se ne spusti tama.
Tako ree i konje tad velikom zadahne snagom.
A kad prainu oni s grive na zemlju stresu,
brzo kola provezli kroz Trojca i kroz Ahejce.

Pjevanje OSAMNAESTA
Naslovljena

Kovanje ORUJA
Glas o pogibiji njegovog druga Patrokla stie napokon i do Ahileja. Junaka obrva silna bol.
Jauke mu uje i boginja Tetida, na dnu mora. Ona pohita da sazna kakav je jad snaao
njenoga sina. Odvraa Ahileja od boja, ali uzaman. Kazuje mu da saeka dok mu od boga
Hefesta donese novu opremu. Tetida odlazi na Olimp. Patroklovim tijelo jo nije sasvim
sigurno. Trojanci pokuavaju i dalje da ga otmu ahejski junacima koji ga odnose. Hera uto
porui Ahileju neka se pojavi na bedemu ahejskog tabora i zaplai Trojance. Ahilej to uini.
Donose mu Patroklovim tijelo. A Hera pouruje zalazak sunca jer s danom i boj prestaje.
Oprezni Pulidamant savjetuje Hektoru da se, s vojskom, povue u grad. Hektor ga ne poslua
i logoruje u polju. Ahilej oplakuje Patrokla. Hefest kuje opremu za Ahileja.
Osamnaesto pjevanje donosimo u cjelini. Zapoinje scenom izmeu ojaenog Ahileja i
njegove boanske majke. Zavrava opisom tita koji boanski kova Hefest kuje za Ahileja,
ukraujui ga prizorima iz ratnikog i mirnodopskog ivota.
Kovanje ORUJA
Ahilejeva slutnja i jadikovanje na glas
o Patroklovoj smrti
Tako se oni ima k'o ognjeni borahu plamen,
a Antilla brzi Ahileju stie k'o glasnik.
Nae ga ispred laa to uvis im kljunovi idu,
gdeno sluti u dui to ve se dogodilo bilo;
teko brian on svojoj progovori junakoj dui:
"Avaj meni, to se dugokosi opet Ahejci
zbunjeni po polju vrzu i svojem brodovlje tre!
Da me bogovi samo u ljutu ne uvale alost
kako me mati izvijestila rekavi da e
jo za mojeg ivota od trojanske dumanske ruke
najbolji Mirmidonac sa arkim se rastati suncem.
Zanago junaki sin Menetijev pao je sada!
Smelan borac! A ja mu govorio neka se vrati
od laa potisnuv oganj, a s Hektorom da se ne bori.
"
Dok je o tom razmilj'o u svojem srcu i dui.
njemu pristupi blie ve ponosnog Nestora sinak
tople lijui suze i glasove kae mu bolne:
"Peleja iskusnog sine, vaj meni, uje veoma
alosne glase, oh to da nije se nikada zbilo!
Mrtav lei Patroklo bez odore, ve se oko njeg
biju, a odoru sam sjajnolemi uze mu Hektor! "
Ree, a nanjga se spusti Oblaina alosti mrane.
Tad on prljavog praha objema rukama uzme,
pa ga prospe po glavi i ljupko narui osoba,
crni pepeo njemu na koulju sjedne boansku.
A sam se izvali on u prainu velik i golem,
potom rukama stane i ruziti "i upati kosu.
Robinje to ih k'o plijen s Patroklom odveo nekad

alosnim glasom zavriti, iz adora potre

sve Ahileju hrabrom, i rukama u grudi svaka
robinja stane se biti, i koljena malakemo svakoj.
S druge naricae strane Antilla ronei suze,
ruke Ahileju Dre ', u junakom stenj'o je srcu,
jer se boj'o Ahilej da vrata ne preree eljezom.
Tetidino naricanje za sinom
On tad jaukne strano, a uje ga gospoa majka
Sede 'u morskoj dubini kraj starca svojega oca,
odmah zalelekne ona, i Nerejke boginje sve se
zbiju oko nje to ih u dubokom bejae moru.
Stigoe Talija, Glauka i s njome jo Kimodoka,
Spijam, Neseja i Toja i Halleya oiju kravljih,
Kimotoja, zatim Akteja, s njom Limnoreja,
Melita, Amfitoja i Jera i s njom Agava,
Dota i Prota, Ferus i s njima jo Dinamena,
Deksamena stie, Amfinoma, Kalijanira,
Dorida, Panipa s njome i jo Galatija slavna,
i Nemerta, Apseuda is njima Kalijanasa,
med njima bijahu Klimen, Janira is njima JANAS,
Mjera, Oritija is njima lepokosa jo Hamatijce
i druge Nerej keri sve u morskoj dubini.
Srebrnu pilju ispune svu, i sve se tada
u grudi stanu da biju, a tunjavu Tetida pone:
"ujte me, Nerejke sestre, da sve me ujete dobro
i znati koliko u svojem sam alosna srcu.
Teko nesretnoj meni, junaka materi jadnoj
to sam rodila sina, a borca besprijekornog, snanog
iznad junaka sviju, a on mi k'o mladika izbi,
ja sam odgajala njega k'o biljku u pitomoj vrtu,
potom u svinuti ja ga u laama poslah u Troju,
da se s trojancima bije, al 'neu ga doekat' vie
da bi se vratio kui u dvore Pelej ocu.
Dok mi on ivi jote i svjetlost gleda sunanu,
mora jadovat ', a ja mu kad priem ne mogu pomoi.
Al 'sad idem drago vidjeti dijete i ujem
kakva snae ga alost, jer on je od bitke daleko. "
Tetida s Nerejkama kod Ahileja i njezin razgovor s njim
Ree i ostavi spilju, a s njome i boginje sestre
suzei krenu, i morski oko njih razbij'o se val.
,
hitro popnu se na breg po redu, mirmidonske lae
oko Ahileja brsca gdje sve povuene bijahu.
Teko je stenj'o Ahilej kad prie mu gospoa majka.
gorko leleknuvi ona sinovljeve prihvati glavu
i nariui ove progovori krilate rijei:

"Dijete, to kuka? I kakva u dui snae te alost?

Reci, nemoj mi kriti jer Div je izvrio ono
to si ga molio prijee i ruke mu podiz'o uvis
da bi kraj krma svi se Ahejci u nevolji nali,
vide 's njima da nisi, da sramotne poraze trpe. "
Njoj Ahilej brzi odgovori uzdiui 'teko:
"Majko moja, zaela Olimpljanin izvri sve to,
ali kakva mi radost od toga kad mi Patroklo
poginu dragi? Vpe od sviju ga cenih prijatelja,
uprav k'o svoju glavu. Izgubih ga, Hektor ga smae,
oruje - divota ga vidjet '- on s njega golemo svue,
lijepo, a dar taj sjajni Pelej dadoe bozi
onoga dana kad smrtnom ovjeku te dae za ljubu.
Oh, da si ostala ima sa besmrtnim sestrama svojim
i da je doveo Pelej za ljubu smrtnicu koju!
A sad morae i ti pretrpjeti golemu alost
kad ti pogine sin, jer njegova doekat 'nee
povratka kui, kad srce ni meni ne kae da u
ivjeti due i biti med ljudima, dokle god Hektor
svoj ne izgubi ivot od mojega pogoen koplja,
i tim ne otkaje smrt Patrokla, Menet sina! "
Na to ronei suze odgovori Tetida njemu:
"Rano, sine moj, ivot izgubit, kako i kae,
jer nakon Hektora odmah i tebi je pokuao svretak. "
Njojzi turoban vrlo Ahilej odgovori brzi:
"Da mi je umrijeti odmah, kad nisam mog'o pomoi
svome ubijenom drugu to pade od svojeg daleko
oinskog doma, a ja mu nedostaju da brani mu budem
od opasnosti smrtne, a sada mi povratka nema
dragoj oinskoj zemlji, ne dooh da spasim Patrokla
a i druge, to mnogo ih divni pogubi Hektor,
nego kod brodova sjedim, beskoristan teret na zemlji,
takav kakav Ahejaca medoruhi nije u borbi
nijedan, au zboru junaka odlinijih ima.
Samo iz roda bojeg i ljudskog da nestane svae
i gnjeva koji i mudra ovjeka goni da bijesni!
Mnogo je slai gnjev od meda to tee iz usta
i to kao dim se u grudima podie ljudskim:
tako sada borcima kralj Agamemnon rasrdi mene,
nego se mahnite toga to zbi se, mada smo jadni,
samo ded srce drago u grudma obuzdajmo silom!
A sad idem da stignem ubojicu mile mi glave,
Hektora: potom e sudba na mene, kada je htedne
Div izvriti meni i drugi besmrtni bozi.
Ni sam Heraklo snani od sudbe se nije spas'o
koji je gospodu divu Kronionu najdrai bio,
nego ga savlada udes i Herina uasna srdba.
Tako u i ja. ako sudbina me jednaka eka,
leat 'ubijen. Zato sad elim slavu da steaju.
Neka Trojanke mnoga i Dardanka s dubokim pasom

rukama obadvema od svojih obraza njenih

otari suzu kad je na glasno jecanje nagna,
neka sazna kako u borbama dugo me nema!
Mada me voli, ne brani mi boj, nagovorit 'me nee! "
Njemu odgovori na to srebronoga Tetida ovo:
"Zanago istinu ree, o dijete! Neu te korit '
preku kad odgoni propast od druga kad jadi ih biju.
Ali je od medi lijepa i blistava odora tvoja
u trojskim rukama sada. Nju sjajnolemi Hektor
na ramenima nosi i dii se njome. Al "kaem,
nee se diiti dugo i njemu skonanje je blizu.
Al 'ti nikako nemoj u Kreevo ulazit' bojno
prije nego oima svojim gdje stiem ugleda mene:
sutra ti rano u doi, kad svane i ograne sunce,
donee oruje lijepo od gospoda boga Hefesta. "
Tako boginja ree i svojega ostavi sina,
vrati se sestrama morskim i prozbori njima ovako:
"Vi zaronite sada u iroko naruje morsko,
vidite morskog starinu, u dvore doite ocu,
pa ga izvijestite o svem, a ja na iroki Olimp
otii Hefestu, slavnom vjetaku, ne bi li htio
oruje slavno i sjajno sakovati mojemu sinu. "
Tako im ree, a one u valove zarone morske,
a na Olimp odleti srebronoga boginja potom
Tetida, dragome sinu da oruje slavno donese.

Hektor uzalud pokuava odvue Patrokla

Noge nju odnesu na Olimp. Tada Ahejci
s golemom vikom bjeei 'od Hektora borce to smie
vee Helin moru i prostranim laama stignu.
Ne bi mrtva Patrokla Ahejci s nazuvkom lijepim
spasili tada iz strijela, Ahileju dragoga druga.
jer ga stigoe opet brzotrki konji i vojska
i sin Prijamov Hektor u napadu podoban ognju.
Triput ga za noge ozada potegnuo blistavi Hektor
ele 'da ga odvue, Trojance klicae glasno:
triput Ajanta oba, navalivi junatvom besnim,
potisnu od njega mrca, a on bi, uzdajnom snagom,
sada se u bojne vreve zaleteo, sada bi opet
stao kliui glasno, al 'nikad hitao natrag.
Kao to riega lava veoma gladna od strv
ne mogu obani Poljski odagnati, tako ni oba
Ajanta oruana ne mogoe Hektora divnog,
Prijamova sina, od mrtvog odagnati tijela.
Hera Ahileju alje Irida s porukom
da se pojavi na ancu

On bi oteo mrca i beskrajnu stekao slavu

ali Irida brza vetronoga s Olimpa sinu
doletje Pelejevu s vijeu nek oruje uzme
kriom od Diva i drugih bogova, jer posla je Hera:
blie prie junaka i krilate prozbori rijei:
"Ustaj, Pelejev sine, od svih najstranijih ljudi.
kreni da brani Patrokla, rad kojega uasan pokolj
nast pred brodovima. Tu junak smie junaka,
jedni mrtvoga brane Patrokla, a drugi ga silom
hoe u tvre odvui u vjetrovito Ilij.
Najvie trudi se da ga odvue blistavi Hektor:
njegovo goni ga srce da s njenog vrata odsjee
glavu Patroklu, jer je na kolac eli namae.
Nego ustaj i vie ne lei! U dui se stidi,
to je Patroklo ost'o k'o igraka trojanskim psima!
Tvoja e biti sramota, donese l 'se nagren mrtvac! "
Njojzi odgovara na to brzonog divni Ahilej:
"Tko te od bogova meni k'o glasnici, Irida, posla?''
Njemu odgovori na to krilonoga boginja brza:
"Hera je poslala mene, ta slavna divova ljuba,
ne zna to Kronovo sin na visokom tronu, a ne zna
nikoj besmrtnik drugi to ivi na Olimpu snjenom. "
Njoj odgovori na to Ahilej brzonog ovo:
? Jer u njih je oruje moje!
A mati ree mi draga da za boj se spremiti ne smem
prije nego oima svojim je vidim gdje dolazi meni:
jer mi obea lijepo od Hefesta oruje donesen ".
Ne znam nikoga drugog od koga bih oruje uz'o
osim tita to Ajant sin Telamonov ga nosi.
Ali i on se sam med ratnicima nahodi. mislim,
oko tijela palog Patrokla borei 'se kopljem. "
Njemu odgovori na to vetronoga Irida brza:
"I mi to dobro znamo da u njih je oruje tvoje,
nego ti samo onako kraj ance trojancima svani
ne bi l 'ih spopao strah i ne bi l' vojevati oni
prestali, ahejski ne bi l 'odahnuli sinovi hrabri
od ratne vreve, ma bio i malen praznik od borbe. "
Ahilej rastjeruje Trojance - Patroklo donesen u tabor.
Prijevremeno smirivanje sunca
Kad mu naredi tako, brzonog Irida ode.
Tada.bozima dragi Ahilej usta: Atena
egida s resama njemu na plea junaka baci.
Boginja divna njemu ovena oblakom zlatnim
glavu i plamen sjajni na njemu zapali tada.
Kao iz grada dim nebesima kada se die
s otoka negdje daleko za koje se dumani bore;
graani cijeli se dan u stranoj ogledaju borbi

iz grada svojeg, a kada ve jarko smiri se sunce,

guste se vatre razgori po otoku, sjajan se od njih
uvis uzdie plamen, i susjedi mogu ga vidjet '
ne bi l 's laama doli nevolju odbiju ljutu:
tako se plamen s glave Ahileju pod nebo diz'o.
Od zida stupi samo do ance, meu Ahejce
ne zae, jer je mudri materin pamtio savjet.
Onamo stade i vikne. a Palada potom Atena
krikne, a zabunu stranu med Trojca baci Ahilej.
K'o to se uje glas od trube to silno zatrubi
kad se okolo grada duogubni dumani vrzu:
tako se tada glas potomka Eakova uo.
A kad metalni glas Eakova uju potomka,
svima se srce zatrese. Lepogrivi njihovi konji
s kolima navale natrag, jer sluaju alost u dui:
spopadne strah vozar. kad veitu primijete vatru
gdeno strano vrh glave junaka Peleja sinu
gori, to je Atena sovooka zadila bijae.
Triput na ancu divni Ahilej zaklike glasno,
triput povuku se trojci i pomonici im slavni.
Ali dvanaest ima jupaka najboljih zgine
od kopljeta svojih i kola. Ahejci Patrokla
tada veselo spasu od naleta strelica otrih
te ga na nosila metnu; a druzi ga okrue dragi
plaui, zajedno s njima Ahilej brzonog krene
tople ronei suze, kad vjernog ugleda druga
gdeno lei na odru otricom koplja proboden.
Njega je s konjima on i s kolima slao u borbu,
ali ga nije iva na povratku doek'o vie.
Neutrudno pak sunce kravooka gospoa Hera
poalje nek u Okean preko volje uroni svoje.
Smiri se supci, i potom Ahejci se odmore divni
od te estoke borbe i jednako stranoga rata.
Trojanci veaju. Pulidamantov savjet da se Trojanci
povuku u tabor Hektor odbacuje
A s druge strane Trojanci od strane se bitke povuku,
potom brzotrke konje od kola otpregnu svojih,
na zbor se zbirati stanu, na veeru ne misle 'jote.
Dubec uine zbor i nitko ne smede od njih
sjediti, jer su drhtali svi to ponovno tada
svanu Ahilej, a dugo od ljutog ustez'o se boja.
Trezveni Pantojev sin Pulidamant stane ovako
zboriti njima, jer on je budunost znao i prolost,
Hektoru bejae drugar, a jedne se rodie noi,
rijeima on, a Hektor odliniji bio je kopljem.
Taj probesedi njima u namjeri dobroj i rekne:
"Pametno mislite, druzi, jer ja vam svetujsm: treba
u grad se vratiti odmah i ne ekat 'zoru boansku

na ravnici kod laa; od bedema mi smo daleko.

Dokle se ljutio onaj na Agamemnona divnog,
dotle mogli smo lake s Ahejcima voditi borbe:
tada se rado i ja odmaram kod brodova brzih
misle 'osvojiti lae na oba uzvite kraja.
Al 'sad strano se bojim Pelej brzog sina:
kakvo je pomamno srce u njega, nee on htjeti
ostati na polju, gdeno Trojanci i gdje Ahejci
jupaki dijele borbu u sredini, nego e krenut '
za tvre da se bore i za nae biju se ene.
Nego krenimo u grad! U POSLuH, jer tako e biti!
Sada je Pelej brzonogog odbila sina
no ambrosijska, ali u oruje hrupi li sutra
te nas ovdje zatee, tad mnogi dobro e njega
poznati: veselo onaj u Ilij doi e sveti
koji umakne, a mnoge Trojance jastreb i psi
jesce, - glas taj daleko od mojih uiju bio!
Ako li savjet primite moj, i ako smo tuni,
vojska nam nou bie na zbornom na mjestu, a tvre
branie visoke kule i visoka vrata i vratna
zakljuana iroka i glatka zglobljena krila.

A sutra zora kad svane na oruje skoivi svi mi

na kule stanimo! Onda lelekae ako se htedne
od laa stigavi brzih za bedeme boriti s nama.
On e se laama vratit kad visokovrate konje
svakoje nasiti utrke natrava se okolo grada.
Ali hrabrost mu nee dopustit 'da provali u grad
nit e ga sruit ', prije ga brzotrke Pojee psine. "
Njega pogledava mrko sjajnolemi prozbori Hektor:
"Pulidamante, to to govori nije mi drago,
ti nam svetuje bjeati 'u tvre i utjecaj se u njoj.
Zar tesnoe meu zidovima niste jo siti?
Pree za Prijamov grad su svi govorili ljudi
smrtni da mnogo zlata imade u njemu i medi,
al 'sad je ljepota blaga iz dvorova nestalo naih,
mnoga dragocjenost naa u Frigg i Meonsku lijepu
zemlju na prodaju ode, jer Div se veliki ljuti.
A sad kad mi je dao da slavu kod laa steknem
Krona lukavog sin i do mora Ahejce da dogna,
ludae, nemoj takve u narodu misli iznosit ',
nijedan posluat 'nee Trojanac, to neu dopustit'.
A svi, k'o ja to kaem, postupimo sada ovako:
najprije veerajte, a svaki u odredu svojem,
na strau pazite potom, i svaki nek ostane budan!
Koji je trojac za svoje i suvie zabrinut blago,
neka ga pokupi svega i narodu dade da troi,
bolje je domai netko nek uzme ga nego l 'Ahejci!
Sutra u osvit zore na oruje skoivi svi mi

ljutu otvorimo borbu kod ahejskih prostranih laa!

Ako je zanago divni Ahilej kod laa Ust',
lele njemu zaeli l 'u borbu! U ljutom boju
ja mu se uklanjati 'neu, nego u stati nasuprot,
ili e mene on svladati il 'u ja njega.
Opi je Enijalij: on ume da smakne ubojicu. "
Tako im zborae Hektor, i odredi kliknue troje
ludi, jer njima razuma Atena Palada uze.
Hektora pohvale trojci to opasan dade im prijedlog,
piko Pulidamanta, to savjet rse im dobar.
Patroklo na odru. Naricanje
Veerati 'uzmu svaki u odredu svojem, a cijelu
Ridah no Mirmidoncima i plakate palog Patrokla.
Pelejev sin meu njima tunjavu otpoe tunu
ruke vojskomorne svoje drugaru na grudi metnuv;
vrlo je gorko rid'o k'o lavica duge grive,
kojoj lavice mlade iz ikare ugrabi lovac,
a nju obuzme alost kad onamo podockan stigne,
proi kroz dolovi mnoge potrauju 'tragove lovcu
ne bi l 'ga nala gdjegod, jer ljuta je razdire srdba:
tako ridaju 'teko on Mirmidoncima rekne:
"Avaj, ludu rije izgovorih onoga dana
kad sam u dvoru junaka Menetije tjeio ondje;
rekoh dopratiti 'natrag u Opoent slavnog mu sina
kada razori Ilij i dobije dio od plijena.
Ali Div ne ispunjuje sve to ljudi zaele!
Isto tle zakrvavit 'obojici nama je sudba
ovdje pod Trojom, jer nee ni mene na povratku mojem
starac konjanik Pelej u dvoru pozdravit 'svojem,
a ni Tetida mati, no ovdje me pokrie zemlja.
Ali kad poslije tebe, o Patroklo, pod zemlju otii,
neu te ja sahraniti prije no amo donesem
glavu i oruje tvoga ubice. Hektora hrabrog!
Ovdje pred lomaa tvojom pogubiu trojanskih dvanaest
svijetlih mladih sinova, srdit zbog tvojeg ubojstva.
Dotle e kod naih laa savijenih leat 'onako,
Trojanke oko tebe i Dardanke s pasom dubokim
plakacu tebe obdan i obno lijui suze,
sve to ih snagom svojom i dugakim steklo kopljem,
kad smo ljudima smrtnim razorili gradove cvjetne. "
Tako ree i zovne prijatelje divni Ahilej
uz vatru tronoac velik da pristav, i da to bre
operu rane mrtvom Patroklu od krvi i praha.
Oni za kupanje Bakra na arku pristav vatru,
naliju vode u njega i pod njim drva podegu.
Trbuast tronoac oganj obuhvati, voda uzavri.
Ali kada im voda u udesnoj medi uskipi,
oni operu mrca i blistavim natara uljem.

rane mu napune mau to leae godina devet.

Potom ga metnu na odar i tananim pokriju platnom
od nogu sve do glave, a bijelim pokrovom ozgo.
Cijele noi oko Ahileja brzonogog borca
plak Mirmidoncima Patrokla i Ridah za njim.
Razgovor Divov sa Herom
A Div progovori Heri, i sestri svojoj i ljubi:
"Najzad za rukom ti poe, kravooka gospoo Hero,
da brzotrkog digne Ahileja! Zanago nisu l '
roeni sinovi pravi Ahejci dugokosi tvoji? "
Njemu odgovori na to kravooka gospoa Hera:
"Kronovo strahoviti sine, ta kakvu izusti rije to?
Moe i smrtan ovjek ovjeku ispunit 'elju,
koji je samo smrtnik i nije toliko mudar,
-a ja koja se zovem od sviju boginja prva,
jednom zbog svojeg porijekla, a drugom to tvojom se ljubom
zovem, a ti nad svima nad besmrtnim bozima vlada,
ja da, ljuta na trojci. ne mogu im snovati jade? "
Tako se oni rijeima tim razgovaraju ima.
Tetida u Hefestovu dvoru
Potom u dvor Hefestu srebronoga Tetida stie
u kuu zvjezdanu, vjenu, med bojim dvorima slavnu,
a sam je sebi hromac sagradio od medi kuu.
Nae ga, a on se znoji i hita, uz st., svoje
vrti se, tronoac u svemu dvadeset pravi
da mu uza zid stoje u odaji tvrdoj i lepoj,
svakom kotae zlatne ispod nogu postavi njima,
da mu se sami od sebe na zborpte bogova kreu
i da se vraaju opet u dvore, divota za oko.
Dotle gotovi bijahu, al 'umjetnih na njima jote
drki ne bijae; ba ih dodav'o i kovao avle.
Dok se trudio oko tog vjetinom svojom i umljem,
boginja pristupi njemu srebronoga Tetida blizu.
Lepa je Harite smotri s povezat bijelom na glavi
iziav pred nju, a ona vjetaku slavnom bejae ljuba,
uzme je za ruku, stane govoriti i ovo joj rekne:
"to te u kuu nau, dugoruha Tetida, vodi.
asna i nama draga? U dvore nam dolazi rijetko.
Nego blie mi prii k'o gosta da posluim tebe! "
Tako ree i naprijed povede je boginja divna.
Potom je sjedne na stolac to krase ga klinci od srebra,
na lijep, umetani stolac, i podlogu pod noge metne.
Slavnoga zovne vjetaka Hefesta i ovo mu rekne:
"Doi Hefest, amo, jer tebe Tetida trai!"
Slavni odgovori ljoj rukotvorac rijeima ovim:
"To je boginja mona i asna u dvore mi dola,

koja je spasila mene kad bolan padoh daleko

odlukom matere moje kukooke, koja me htede
sakriti hromog. A tada u dui bih podneo mnogo
da me Eurinoma ne skri u krilu i Tetida s njome,
Eurinoma, ki Oceana zavojitoga.
Devet godina kovah pored njih umetne djela:
kove, svijen grivne i naunice, nizine jote
u spilji prostranoj, silni oko mene Okean je tek'o,
bu'o i peni se, za mene nikoj drug
ne znaae ni besmrtni bog ni ikoji smrtnik,
samo Tetida znae i Eurinoma, koje
bijahu me spasi.
A evo sad ona mi u kuu doe:
spasenje treba sasvim lepokosoj Tetidi platim.
Nego ti sada pred nju poloi poklone lijepe,
dok ja st., spremim i ostale alate svoje. "
Ree i zaduvan tada od nakovnja usta gorostas
hramlju ', a muno se pod njim klimatale tanane noge.
St., na stranu stavi od vatre, a alata druge
koje mu posluivale za rad, u kovegu srebrni spremi.
Potom spuvom lice i obadvije ubrie ruke,
jaki obrie vrat i otre rutav grudi,
koulju na se navue i debelu palicu uzev
othramlje, dvorkinje zlatne oko svog domaina tada
sve se uurbaju, bijahu na ive djevojke nalik.
U njih je cijela pamet u dui i jezik i snaga,
a od bogova venih naui stvarati djela.
Kraj gospodara se one zaduvae, - on dokotura
blie gdje Tetida bijae, na blistavu stolicu sjedne,
uzme je za ruku, stane govoriti i ovo joj rekne:
"to te u kuu nau, dugoruha Tetida, vodi,
asna i nama draga? U dvore nam dolazi rijetko.
to si naumila, kazuj. a srce me goni da svrim,
ako to mogu svrim, i ako se moe svri! "
Njemu Tetida na to odgovori ronei suze:
"Avaj, Hsfeste, ima l" na Olimpu boginja kakva
koja u dui trpi toliko jada i bola
koliko meni Kronovi Div ih mimo druge dade?
Mene od morskih sestara ovjeku podloi smrtnom,
Pelej, Eaka sinu; preko volje svoje podnese
nemili odar muevljeve: sad slab u jadnoj starosti
Pelej u dvorima lei, al 'sad mi je na srcu drugo.
A kad mi dade sina da rodim i jo ga odgaja
iznad junaka sviju, a on mi k'o mladika izbi,
ja sam odgajala njega k'o biljku u pitomoj vrtu,
potom u svinuti ja ga u laama poslah u Troju,
da se s trojancima bije, al 'neu ga doekat' vie,
da bi se vratio kui u dvore Pelej ocu.
Dok mi on ivi jote i gleda svjetlo sunanu,

mora jadovat ', a ja mu kad priem ne mogu pomoi.

Djevojku njemu poklonie ahejski borci
silni kralj Agamemnon iz ruku mu oduzme sebi.
Tugujui za njome on svoje razjedae srce,
a do krma laenih Ahejce dognae trojci,
te im ne davahu izi '. Starjeine argejske stanu
moliti njega i mnoge obricat 'mu poklone slavne.
On se, dodue, ustez'o da propast odbije od njih
ali Patrokla on naorua orujem svojim
te ga poalje u boj i mnogu mu dodjeli pratnju.
Cijelog se borahu dana kod Skejskih vrata, i grad bi
istoga dana bili razorili, ali Apolon
meu prvoborce Menet pogubi sina
mnoga poinivi zla i slavu Hektoru dade.
Zato ti sada padam pred koljena, ne bi li htio
mome kratkovenom sinu podariti kacigu i tit,
oklop i nazuvke lijepe to vrsto ih spucam kove.
Jer to je oruja im'o to vjerni mu izgubi drugar
kada je pao, a on na zemlji lei i kuka. "
Slavni odgovori njoj rukotvbrac rijeima ovim:
"Ne boj se, neka ti to ne zadaje brige u dui!
Oh kad bih mog'o da ga od boja i svirepe smrti
skrijem daleko kad ga strahovita stigne sudba,
kao to e oruje lijepo zadobiti, takvo da njemu
mnogi e ovjek se tada zadiviti kada ga vidi! "
Hefest kuje studenoga tit za Ahileja
a) Pripreme
Tako ree i ostavi nju, a do st., doe.
te ih obrne ognju i naredi njima raditi.
Dvadeset st., tada u peima pone puhati,
iz njih svakovrsna stane probijati plamena para,
ustro Hefestu as da pomau, a as da stanu,
kako mu kada treba, i kako to zahtijeva pos'o.
Tvrdi je bakar i kositar u oganj bacio Hefest
i skupocjeno zlato i srebro; navali potom
nakovanj velik na kovaki plan i veliki eki
rukom prihvati desnom, a lijevom pograbe klijeta.
b) Poetak rada oko tita
Najprije tit n velik i teak naini svugdje
kite ', a okolo njega povue blistavi obod
sjajan i trostruk, a potom i remen srebrni doda.
Pet je ploa bilo na titu, a Hefest odozgo
mnoge injae slike vjetinom svojom i umljem.
v) Slika nebeskog svoda

Najprije naini zemlju, i nebo, i naini more

i sunce koje se nikad ne zamara i mjesec puni,
i sva svetlio to se po cijelom razmilela nebu,
i Oriona dina, Plejade, i uz to hijada,
Medvjeda, koga jo zovu i Kola, koji se svagda
na mjestu okree istom, neprestano gleda na dina,
jedini on ne tone u Okean da bi se kup'o.
g) Slika ivota u dva grada
Potom lijepa dva na titu napravi grada
smrtnih ljudi. U jednom i svadbe su bile i gozbe.
Mlade iz njihovih soba po gradu su pratiln svati.
zublje im sjale, i mnoge svatovske se orila pjesme:
deki se, vodei kolo, okretali, med njima tada
silno su jeala frula i forming; svaka se ena
udila svirci svatovskoj pred kapijom sluajui 'svojom.
Mnogo je naroda bilo na trgu: svaa se ima
podigla: oko krvarine dva ovjeka se prela
za ubijenog jednog. Pred sudom je zborio jedan
da je platio sve, a drugi da primio nije:
oba su eljeli raspru pred pravednim prekinut 'sudom,
i obojici narod pomagae grajanjem svojim.
Tu su glasnici stiavali narod, a svaki je starac
ima na kamenu glatkom u Svetome sjedio krugu
Dre 'u rukama skiptrom glasnika jasnoga grla.
S njima se dizali jedni i drugi te zborio pravdu.
Med njima zlatna su dva u sredini TALANTA bila
da se onome dadu tko pravdu najbolje rekne.
A drugi grad su dva opkolila tabora sjaju '
u ruhu bojnom, a elja u dui im dvoguba bijae;
il 'da se razrui grad il' na dva se podijeli djela
sve to umilni grad imanja u sebi ima.
Jo ih ne sluaju, no zasjedu spremaju tajno.
Samo su drage ene i luana djeca na zidu
stajali branei grad is njima slabotinje starci.
Drugi su izili. Ares i Palada bijahu im voi,
oboje zlatni i zlatno na njima bejae ruho,
lepi u oruju, divnn, boanstvima kako n slii,
jasni nznad svih, a ljudi iza njnh bijahu manji.
A kad ve stignu do mjesta. gdje zasjedu htee da spreme
blizu rijeke, gdje cijeloj vodbpoj bejae stoci,
tada se posade tu, a med ih pokrivae sjajna.
Podalje uhode sele su dvije i pazile pomno
kad li e ovce i kad vitoroga goveda VIDETX.
Stada uskoro dou, a dva ih obana prate
frule Veselec 'se svojom, ne slutei prijevaru njihnu.
Kad ih primjete oni, tad navale, odmah im ponu
govea otimati 'krda i jote im udare oni
stada srebrorunih grabiti 'ovaca i smicat' pastire.

A kad zauju opi kod goveda veliku buku

drugi to bijahu pred Izbornim pred mjestom, odmah na konje
skoe krilonoge, krenu u potragu i stignu brzo.
Poto se ustave reci na obali, stanu se biti,
te od jednih do drugih poleta od medi koplja.
Svaa i Strava i smrtonosna nau se Kera
jednog tek ranjena Dre ', a drugoga itava jote,
treega ve ubijena po boju za noge vukui ':
plat joj bijae rumen na pleima od krvi ljudske.

Borci se hvatali ivi u kotac i bili su bitku,

jedni od drugih svoje odvlaila mrtve junake.
d) Slika ivota na selu
Naini pitomu oraicu, masnu i plodnu.
iroku, trojaenu, a mnogo je bilo oraa
koji okreta jarma i Gonja tamo i amo.
Kad bi okrenuli ve i na kraj ornici stigli,
svakom bi ovjek pristup'o i u ruke dav'o mu pehar
medenog vina i oni du brazda bi kretali natrag
hotei opet da stignu do mee prostrane njive;
ona se crne ozada i bijae oranoj slina,
mada bijae zlatna, - divota zanago bijae.
Zatim napravi polje na kojem su etvari eli
visoki obrezivanje Dre 'u rukama srpova otre,
rukoveti jedne po brazdama Padahu gusto,
druge Vezac u snoplje veziva guvama Slamni.
Tri su bila veza, a ozada su ili djeaci,
kupili rukoveti pod rukom ih nosei te ih
njima dodavali hitro. Meu njima utei 'na brazdi
staj'o je kralj sa ezlom u ruci radosna srca.
Podalje od njih pod hrastom glasnici pripremaju gozbu
velikog zaklavi vola i bavei 'se njime, a ene
bijelo su mesila brano, za etvare kuhale ruak.
Vinograd izradi potom i velik i obilan groem,
lijep i zlatan, te svi ve grozdovi bijahu crni,
a na srebrnim kolju se vite povijaju loze.
Na obje strane anac od elika plavog povue,
a od kalaja plot, a jedna bejae staza
kojom su ili Berai kad vrijeme svane za berbu.
Djevojke mlade i deki pored njih veseli slatko
noahu medeno groe u koevima pletenim.
A meu njima djeak u sredi u forming zvonko
udarao je ljupko i Linovu pjesmicu dragu
njenim pjevao glasom, a oni po njegovoj pjesmi
igrom, ujukanjem, klikom, poskakivanje praca njega.
) Slika pastirskog ivota

Potom naini Hefest ravnogorih goveda stado.

Od zlata izdeljana i kalaja goveda bijahu,
krave su muui brzo iz obora na pau ile
pored ubor-vode kraj rita to se Lelija.
etiri obana zlatna s govedima su ila,
obane je devet brzotrkih pratilo pasa.
Dva strahovita lava na goveda napadnu prva,
pograbe bika rikaa i stanu ga vui, a on je
rikao glasno, te psi i momci njemu potre.
Lavovi razbucam kou na velikom biku i crnu
krv mu i utrobu stanu ispijati; obani zaman
brze na njih podbadahu pse. A oni ih ahu
ujesti ', al' udilj od lava odskakuju, laju dodue
stojei oko, al 'ipak se napada klonite.
Livadu izradi slavni tad rukotvorac u lijepom
dolu, a ona bijae ovaca srebrorunih puna;
izdelja kolibe ima pokrivene, torove, staje.
Potom slavni jo rukotvorac izradi kolo
podobno kolu to ga u Knosu, irokom gradu,
Dedal Ariadne lepokosoj napravi nekad.
Mladi deki a s njima i mome prosjena mnoge
tu su igrali kolo za lanke se rukama Dre '.
Tanano imahu one od platna ruho, a deki
Koulje satkane lijepo, na kojima sjahu se blago
ice od ulja, a mome na glavi imahu vijence
lijepe, a maeve zlatne o srebrnom remenu deki.
Deki su skakali sat i djevojke nogama vini
vrlo lagacko, k'o lonar kad sjedi uz kota i svojim
dri ga rukama vjetim i ogleda da li LETETX;
a as jedni do drugih po redu su trali opet.
Oko ljupkog kola pore'o se veseli narod
mnogi, i njemu bijui 'u ice pjeva boanski
pjevati pjesme, a dva igraa, im zapone pjeva
pjevati, stupe meu njih i stanu se vrtjeti sred njih.
e) Ivica tita
Najzad veliku vodu oceansku izradu silnu
s kraja uz rub tita to vrsto bejae sloen.
Graenje ostalog oruja.
Hefest predaje Tetidi oruje da ga nosi Ahileju
Potom veliki i teak tit Ahileju skova,
onda mu napravi oklop, to sijae jae no oganj,
kacigu napravi teku to vrsto na elu mu stoji,
kacigu umetnu lijepu i zlatnu namesti kitu
na nju i nazuvke jo od kalaja izdelja mekog.
Kada oruje sve rukotvorac izradi slavni,

onda ga digne i majci Ahileja pred noge metne.

Ona jastrebu slina s Olimpa snjenog poleti
oruje sjajno nosei od Hefesta svojemu sinu.

Pjevanje DEVETNAESTA
Naslovljena
Ahilej utolio Gnjev
Smrt Patroklova ispripovedana u prethodnom pjevanju izaziva presudni obrt u Ahilejevom
dranju. On bi da krene odmah u bitku. Ali kroz cijelo devetnaesto pjevanje do toga ne
dolazi. Zakon epske retardacije ovdje je na dijelu.
U zoru boginja Tetida donosi Ahileju ratniku opremu koju je iskovao Hefest. Patroklovim
tijelo premazuje boanskom ambrosijom kako bi se ouvalo od raspadanja, do sahrane. Ahilej
saziva skuptinu. Izjavljuje da odustaje od svoga gnjeva i potie Ahejce na borbu.
Agamemnon priznaje svoju pogreku. ali se, u opirnoj besedi, kako je pogrijeio
zaslijepljen voljom bogova. Obeava darove i otkupe. Kune se da Brisejidu nije dotakao.
Ahilej i Agamemnon sveano se izmire. Ahilej misli samo na boj. Odisej ga, tekom mukom,
uveri da ljudstvo treba obedujete prije bitke. Agamemnon alje darove Ahileju. Sa darovima
Brisejidu. Ova narie nad mrtvim Patroklom. Vojska jede. Ahilej nita ne prinosi ustima.
Nee jesti dok Patrokla ne osveti. Po Zeusov nareenju boica Atena ga krijepi boanskom
hranom - nektarom i ambrosijom. Najzad se Ahejci kupe da krenu u bitku. Ahilej se oprema i
penje na borna kola. Ksanti, jedan od njegovih besmrtnih konja, prorie mu skoru smrt.
Iz devetnaestog pjevanja odabrali smo odlomak u kojem Ahilej narie nad mrtvim
prijateljem. Otkriva nam pjesnik Ilijade ovdje drugu, humanu stranu Ahilejeva prirode.
Donosimo zavrnu scenu oruanja i zlokobnog proroanstva koje Ahileju kazuje njegov konj
Ksanti. Oruanje je ovdje veoma bogato razvijena tipina scena junakog epa.
I. Ahilej narie kraj mrtvog Patrokla
Oko Ahileja potom starjeine stanu se skupljat '
molei 'ga neka rua, al' jecajui 'on je odbij'o:
"Molim vas ako me koji od milih slua prijatelja,
nemojte mene prije pozivati, jelom i piem
drago da zasiti srce, JSR strano me spopade alost,
dokle se ne smiri sunce, jo ekau, pa u se strpjeti '. "
Tako ree Ahilej i pusti starjeine druge,
ostanu samo oba Atrida i divni Odisej,
Nestor i Idomenej, pa Fenik, viteki starac,
utjeiti 'kuahu tunog junaka, al' nita ga nije
tesi, prije no se baci u drijelo krvavoj borbi.
Seti se druga i bolno uzdahnuv progovori ovo:
"I ti mi nekad, jadni moj drue, najdrai od svih,
esto si sam u atoru pripremao prijazan ruak
brzo i okretno, kad bi Ahejci znali navaliti ',
Trojca konje to krote da rat suzodavni nose.

A sad mi lei ti proboden, al 'mi je srce

edno i gladno kraj svega pia i jela, jer ali

za tobom! Nita me ne bi ve gore moglo pogodit ',
ni kad bih i za svog uo za oca da mi je umro,
koji u Ftiji grozne od obraza ronei suze
ezne za sinom ovakvim, a s Trojca u stranom kraju
ratujem ovdje ja rad uasne Helene one,
il 'kad bih uo za dragog za sina to raste na Skiru,
ako mi ivi jote Bogoliki moj Neoptelem.
Ranije meni se srce u grudima nadalo mojim
da u daleko od Arga konjovitog poginut 'ovdje
ja pod Trojom, a ti u Ftiju da e se vratit ',
da mi u brzom i crnom brodu dragoga sina
ti s Skira povede, da sve mu pokae ima:
moje imanje n sluge i ponosne velike dvore.
Mislim na Peleja da je zaela ili premin'o
ili moda jo ivi, al 'tavori sav u alosti,
starou pritisnutu mrskom, i jednako glasove tune
eka o meni da uje da svoj ve ivot zavrsih. "
Tako plaui ree, a s njime jecahu voi,
svaki se onoga se'o to u svom ostavi domu.
II. Ahilej se orua za boj
Kao kad Divove snjene pahuljice nagusto veju
hladne, a Boreja roen u eteru dalje ih goni:
tako su kacige gusti na izlasku iz laa tada
blistavi sjala, a uz njih i titovi s kvrga i jote
oklopi s ploama jakim i s njima od jasena koplja;
sjaj je do neba stiz'o: od blistanje oruja sjajnog
sva se sijala zemlja; pod nogama junakim bahat
stade, a posred sviju Ahilej se oru'o divni.
Zubi skripe njemu, a oka mu sevahu oba
kao ognjeni plamen, a nssnosna alost u grudma
srce mu stezae; a potom on gnjevan na Trojca
oruje boje obue, to pomno ga izradi Hefest.
Najprije nazuvke oko goleni svojih navue
sjajne to ih vrsto skovavahu kove od srebra.
Potom okolo grudi Ahilej oklop navue.
Na plei baci ma od medi poklinen srebrom,
zatim teki tit i veliki u ruke uzme
to je sa sebe svjetlo k'o mjesec razliv'o daleko.
Kao na puini kad se brodara ukae gdjegod
sjaj od ognja to gori, a gori visoko na gori
u samotinjskom stanu, a njih preko volje njihne
po moru ribljivom gone oluje daleko od svojte:
tako je lijepo graeni tit Ahilejev sjao
sve do samoga etra. A potom kacigu teku
digne i na glavu metne, a ona sa grivom od konja
sijae kakono zvijezda, a na njoj je treptao zlato
to ga je Hefest gusto naniz'o okolo vrha.

Potom se ogleda sam u oruju divni Ahilej,

da li mu prikladno stoji i lako da l 'udi se kreu.
Oruje bijae k'o krila i podigne ljudma pastira.
Potom oevo koplje iz navlaka trgne Ahilej
veliko, teko i vrsto; ni jedan nije Ahejaca
mogao mahati njim do njega koji je znao
pelijski jasen zavitlat ', to njegovu dade ga ocu
Hiron s Pelijskog visa, uzimati ivot junaka.
Automedont i Alkim na poslu okolo konja
stanu ih prezati 'i stave na konje Prnjak lijepe,
gurnu im vale u eljust, straga privezu vrsto
uzde za stajalo. Tad Automedont prihvati blistav
bi to ga zgodno u rukama drae; potom
u kola skoi, a za njim Ahilej se opremljen popne
sjaju 'orujem svojim k'i sunce bog Hiperion.
Strano povikne on na oba oeva konja:
"Ksanti i Balije, djeco Podarga slavne daleko!
Drukije gledajte sada vozara zdrava dovesti
natrag u danajsku vojsku, kad borbe dosta nam bude:
nemojte kao Patrokla u boju ga ostavit 'mrtva! "
Njemu pod jarmom brzonog konj odgovori Ksanti
glavu spustivi zemlji, a cijela njemu se griva
oklizne s jastuia niz jaram i dodirne zemlju;
ljudski podari glas mu beloruka boginja Hera:
"Sad emo jo te spasti dodue, Ahileju silni,
al 'ti se propasti dan ve primak'o. Krivci ti nismo
mi, no kriv je i veliki bog i jaka sudbina.
Nisu zbog sporosti nae i nisu zbog nemara naeg
mogli Trojanci Patroklu s ramena oruje svui,
nego ga silni bog je, kog rodi lepokosa Leta,
smak'o u prvom redu i slavu Hektoru dao.
Mi bismo trali oba s porukom vjetra Zefire,
koga najbrim zovu od sviju, a tebi je samom
sueno, da te boja i junaka pobjedi snaga. "
Tako ree, i ve mu Erinije zatisnu usta.
Njemu ozlovljen mnogo brzonog rekne Ahilej:
"Zato mi prorie smrt, o Ksanti? Nije ti nuno;
i sam dobro ti znam da ovdje treba da padnem
od dragog oca daleko i majke, ali ti neu
prestat 'prije no se dosta po bojitu trojac nagna! "
Ree i s klikom med prve brzotrke upravi konje.
BORBA BOGOVA
Poinje najea i presudna bitka Ilijade. Zeus saziva vijee bogova. Daje bogovima dozvolu
da sudjeluju u sukobu pod Trojom (inae bi bijesni Ahilej odvie brzo savladao neprijatelja).
Dok bogovi silaze s Olimpa da se umijeaju meu Trojance ili Ahejce, Zeusova gromovi
grme nebom a zemlju potresa Posidon. Zeus i Posidon ostaju isprva samo promatrai. Uz
Ahejce pristaju Hermija, Hefest, Hera i Atena. Uz Trojance: Ares, Apolon, Artemida, Leta,
Afrodita. Apolon potie Trojanci Eneju da nasrne na Ahileja. Ovi junani se prvi sukobe.

Hera pokuava pridobiti Posidona za Ahileja, ali kad Ahilej pritera u tjesnac Eneju, Posidon
spasava trojanskog junaka. Potom megdan dijele drugi borci. Napokon se sretnu Ahilej i
Hektor. Glavni Trojanski junak bi ve tu poginuo ga nije izbavio bog Apolon. Razjareni
Ahilej kosi Trojance. Pred njegovim bijesom oni bjee na sve strane.
Dvadeseto pjevanje naslovljeno je Borba bogova. U njemu se, ipak, opisuje samo kako
bogovi pristupaju jednoj ili drugoj zaraenoj strani i pomau odabranim junacima. (Sukobe
boanskih parova opisuje tek sljedee, dvadeset i prvo pjevanje). Iz dvadesetoga pjevanja
odabrali smo prizor silaska bogova s Olimpa. nesretni megdan Ahileja i Hektora, sliku kad
Ahilej bijesno ree i razgoni Trojance.
I. Bogovi silaze s Olimpa na bojite iu slavu njihova
silaska gromovi grme po nebu i zemlja se trese
Tako su obje vojske navrnuli blaeni bozi
jednu na drugu, trudan meu njih raspiruju 'razdor.
Roditelj smrtnome rodu i besmrtnom strano zagrmi
s visokog neba, a ozdo vladar Posidon potrese
beskrajnu zemlju i brdske vrhunce zadrma strm.
Sva su podnoja Idskoj mnogovreloj tresla se gori
i svi vrhunci i trojanska tvra i ahejski brodi.
Sam se prepadne dolje car mrtvaca Aidonej
ustraen s prijestolja skoi i vrisne, da mu odozgo
zemljotresac vladar ne bi Posidon raskolio zemlju
da se pokae stan i smrtnog i besmrtnog roda
truo i straan, od kojeg i sami zaziru bozi.
Tolik zaori se gromot, kad bozi zavrgnu razdor.

Jer tu gospodu tad Posidonu stane nasuprot

Febo Apolon nosei 'u rukama krilate strijele,
a Enijaliju stranom Atena sjajnooka doe,
s Herom se sukobi tada Artemida, lovkinja buna
zlatne strijele to baca, a sestra boga streljaa.
Leti stane nasuprot izbavlja Hermija snani,
a sa Hefest velji gospodar vira dubokih
bogovi to ga Ksanti nazivaju, ljudi Skamandrom.

11. Hektor izlazi pred Ahileja.

ali i njega bi Ahilej pogubio ga ne izbavi Apolon
Kako svojega brata Polidora primijeti Hektor
gdeno pridrava crijeva u rukama grei 'se po tlu,
mrak mu na oi spusti: i ne smede vie daleko
zadravati 'se, nego Ahileju krene nasuprot
otrim vitlaju 'kopljem i plamenu slian. Ahilej
kako ga primijeti, ipa i hvalei 'se prozbori ovo:
"Blizu je borac to me u duu najdublje rani

voljenog mojega druga pogubiv! Neemo due

jedan pred drugim bjeati 'po stazama bojnog polja! "
Ree i pogledava mrko progovori Hektoru divnom:
"Blie pristupi bre u zamke se smrtne zaplete!"
Njemu bez straha odgovori na to sjajnolemi Hektor:
"Ne misli. Pelejev sine, da rema e uplaiti 'mene
kao luano dijete, jer dobro i sam razumijem
kazati pogrdne rijei i drske. Znadem da jesi
izvrstan borac. a ja od tebe slabiji mnogo.
Ali sve to, dodue, u krilu bogova lei
da l 'u ti ja, i ako sam slabiji, uzeti ivot
kopljem, jer je koplje i moje otro na vrhu! "
Ree, kopljem zaviti i baci ga. Ali Atena
koplje od junakog Ahileja oduhne natrag
vrlo tihano duhnuv, - i ono se Hektoru divnom
vrati i padne preda nj; a potom Ahilej na njega
pomamno skoi, jer je pogubiti 'ga elio kopljem,
viui strano, ali Apolon Hektora zgrabite
vrlo lako k'o bog, i gustom ga sakrije maglom.
Triput na njega jurnu brzonog divni Ahilej
od medi kopljem i triput u debelu navali maglu.
A kad etvrti put on navali demonu slian,
strano povikne tada i krilate prozbori rijei:
"Opet si umak'o smrti, o psina! Vee ti blizu
bejae propast, al 'Febo Apolon spase te sada,
kome se moli zaela kad pde u zvizgu kopalja,
al 'u i kasnije tebe pogubiti susrev nalazi s tobom,
ako od bogova koji i meni pomae negdje,
a sad na druge otii da gaam sretnem li kojeg! "
III. Ahilej bijesno unitava sve pred sobom. Trojanci bee
K'o to se buktavi oganj razbjesni u dolu duboku
po umi suhoj, te sva u dolini gore drveta,
vjetar pak na sve strane i rastura plamen i vitla:
tako je kopljem Ahilej k'o demon hitao svuda,
gnao, ubij'o, a krv se po zemlji razlivala crnoj.
K'o kad na gumnu dobro pobijeno ujarmi kogod
volove irokih ela da vre prebeli jeam,
brzo se razgazi on pod nogama glasnih rikaa:
tako su kopita brza pred smjeli Ahilej ima
gazila Mrela i tite. Osovina ozdo
cijela se uprlja krvlju i obodu vozarskog mjesta,
po njima s kopita konjskih i s obrua kotaa
prskaju kaplje. A Pelejev sin je udio stei
slavu kaljaju 'prahom i krvlju nepristupne ruke.
Pjevanje DVADESET PRVO
Naslovljena

BITKA PORED RIJEKE

Opis bitke zapoete u prethodnom pjevanju nastavlja se.
Ahilej zarobi dvanaest trojanskih mladia i odredi biti rtvovani o Patroklovoj sahrani. Zatim
ubije Likaona, Prijamovog sina, pa Peonci Asteropeja. U svom junakom bijesu Ahilej puni
leevima Trojanaca valove rijeke Skamandra koja protjee kroz trojansku zemlju. Sam bog
Skamandar, ljutit, opominje Ahileja da prestans s klanjem, jer, od silnih trojanskih leeva ne
moe izlije svoje vode u more. (Snani rijeni tokovi bili su za stare Grke muka boanstva.)
Kako se Ahilej ne ustavlja, Skamandar udara na njega Plavec trojansku ravnicu. Bujice
razlivenoga Skamandra utopile bi bile Ahileja da mu u pomo nisu pritekli drugi bogovi.
Napokon se Hefest, bog vatre, sukobi s Skamandrom. Vatrena stihija nadvlada vodenu.
Skamandar se ustavi i povue u korito. Potom izbijaju razmirice meu bogovima. Atena udari
Arej kamenom tako da se on sloi na zemlju, a akom obori Afroditu koja se Natl
povrijeenom Ares. Apolon odbija se s Posidonom bori samo zarad smrtnih ljudi. Artemida
tresne svoj luk Heri o glavu. Onda se bogovi, gnjevni ili razdragani, povlae na Olimp, osim
Apolona, koji odlazi u Ilij (Troju). Apolon podbada Agenora stupiti na megdan Ahileju. Kada
Ahilej nadvlada, Apolon spase Agenora zakrivi ga maglom, a sam uzima Agenorov lik i
bjeei odvlai Ahileja od ugroenih gradskih bedema.
Iz Bitke pored rijeke donosimo sredinji dio: sukob Ahileja i Skamandra koji je pokrenuo
vodenu stihiju, i prvi, najljui sukob bogova: onaj izmeu Atene i Ares.
I. Ahilej u opasnosti od Skamandra
Oko Ahileja straan i uzburkan stvori se val,
na tit mu padae voda i guras ga, i vie
ne mogne drat 'ga noge, te rukama bresta se mai,
velikog, dobi lijepa. Al 'on se s korijenom srui,
cijelu odroni strmen i lijepu ustavi vocu
gustim granama svojim i reci zajazi vale
cijeli se sruivi u nju. Ahilej iz vrtloga skoi
i poljem odmah u strahu potri nogama brzim,
ali veliki bog ne poputae, nego se nanjga
podigne valima crnim, Ahileju divnom sprijeiti
due vojevati ', a spasiti od poraza trojansku vojsku.
A sin Pelejev skoi koliko dohvata koplje
kada se baci, poleti k'o oro crnokrili lovac,
koji je ponajjai i od skih najbri ptica,
jurnu k'o oro, a med mu na grudima zvektae strano,
i on se na stranu izvi od rijeke i bjeati stane,
ali ga boija struja uz veliku stizae huku.
Kao kad vrtlar s vrela od silne to crni se vode
hoe da navrati vodu na vrta i Sadovo svoje,
lopatu dri u ruci te ubre baca iz jarka,
ali kad voda ve navr, tad ljunak se rasturi cijeli,
ona se razlije brzo niz jarak ubore 'strmi,
ona pretee vrtlara to na sad je navraa: tako
jednako stizae voda Ahileja s valima svojim,
ako je i bio brz, al 'bozi su jai no ljudi.
Koliko puta bi preg'o brzonog divni Ahilej
da se odupre vodi da vidi da li ga gone

besmrtni bogovi svi, to iroka dre nebesa,

toliko puta od rijeke od nebeske val je njega
po ramenima bio Ahilej srdit u dui
nogama skakae uvis, a grabljiv rijeka mu ozdo
koljena ustavljae i s nogu pijesak mu prase.
Pelejev zaplae sin i u iroko pogleda nebo:
"Oe o dive, kako od bogova nitko me jadna
nee spasiti iz rijeke! A poslije nek stigne me ma ta.
Nije ni jedan mi kriv od nebeskih bogova drugi
nego mila mi mati, jer laima oara mene
govorei da e pod velikim bedemom trojskih
oklopnika pogubiti 'Apolon me strijelama brzim.

Da me pogubio Hektor to ovdje se najbolji rodi,

valjan bi borac ms smak'o, a oruje svuk'o junaka.
A sad je sueno meni da bijednom poginem smru
skuen u velikoj rijeci, k'o kakvo mome svinjare,
kojega zimi povue bujica kad prijei je hoe. "
Tako ree, a njemu Posidon i s njime Atena
pristupe vrlo brzo, a uzrastom ljudima slini,
rukom ga za ruku uzmu i utjene kau mu rijei.
Od njih najprije Posidon zemljotresac prozbori opo:
"Nemoj suvis drhtat ', o sine Pelejev, ne kloni,
jer od bogova mi smo k'o pomonici ti ovdje
s Divovi odobrenjem Atena Palada i ja!
Nije tvoja sudbina da mora reci podlei,
nego e ona se brzo utiati, videces i sam.
Mi emo uputstvo mudro ti dati, nee l 'te sluat'.
Nemoj odmoriti ruke od rata to pustoi udilj,
prije no trojansku vojsku med ilijske slavne odagna
bedeme tko ti utee: a poto Hektora smakne,
vrati se brodovima. A mi emo slavu ti dati! "
Kada mu izjave to, med besmrtne bogove odu,
a on u polje krene - jer vrlo ga hrabrae boja
zapovijed; a polje vode ve razli bejae puno,
mnogo je oruja palih junaka plivalo vodom,
plivali su i mrci. A on je nogama uvis
skakao protiv bujice, a iroka vie ga rijeka
nije ustaviti 'mogla, jer snagu mu dade Atena.
Ali ni Skamandar ne htjede odljutit 'se, nego sve jae
na Ahileja ljutit gomilae vodu i vale
diui se uvis i poklikne Simoent-rijeku:
"O dragi brate, oba zadrimo snagu junaka,
jer on e brzo veliki grad razoriti kralja
Prijama. Trojci mu nee u vrevi odoljeti moi.
Nego ga odbij to bre i rijeku napuni vodom
s izvora, neka sve nabujaju tvoje bujice;
goleme podigni vale i panje i kamenje cijelo

s velikim bukom navali da svlada Besnog junaka,

koji je moan sada, a hoe se s bozima merit '.
Al 'mu ni snaga, mislim, s ljepotom nee pomoi,
a ni oruje lijepo to na dnu e leati rijenim
pokriveno kalom. A njega samoga pijeskom
pokriu i jo dosta i suvie kamenja nanjga
ja u navaliti ', i nee Ahejci kosti mu UMETX
zbrojiti, glib tolikim odozgo pokriu njega,
tu e i nadgrobni znak mu se dii, i nee mu trebat '
grobni nasuti hum, Ahejci kad alit 'ga stanu! "
Ree i mutei 'se vis na Ahileja jurnu,
skakanje, krvava bue 'i pene' se, nosei Mrela.
Purpurni potom val od neba poslane rijeke
digne se, jurnu i zemlji povue Peleja sina.
Hera glasovito vikne za Ahileja se bojei '
da ga ne odvue virovita velika rijeka,
te svom dragome sinu Hefestu probesedi ovo:
"Ustani, sine moj, o krom! Ta znaasmo da je
rijeka virovita Ksanti u borbi ti protivnik jednak:
nego pomozi to bre, pokai veliki oganj!
A ja odlazim sada Zefiru i jezivom notu
da od mora sinjeg oluju podignem teku,
ne bi li Trojca glave i oruje spalila njino
irei uasni poar. Ti Ksanti kraj brijegova djela
drvee pali i njega u oganj pretvori! I ne daj
da te rijeima blagim zadri ili vie prijetnjom!
Nemoj prestati besnet 'u svojoj snazi, no ja kad
glasno poviknem tebi, zaustavi NETRUDNO oganj! "
Ree, i Hefest stane pripremati buktavi oganj.
Najprije se poljem oganj razgori i paljae Mrela,
to ih bijae na RPE, a smae ih divni Ahilej.
Cijelo se osui polje, i bistra se potisne voda.
K'o to u jesenje doba kad Boreja osui brzo
skoro nakvaen votnjak, a teak se raduje tome:
tako se osui cijela poljana, mrtvaci izgore;
potom blistavi plamen u rijeku navrne Hefest.
Metljike ponu gore i Brestom A s njima i vrbe,
lotos goreti stane i sita a s njima i kipir,
sve to uz lijepu je rijeku na bregu u obilju raslo.
Jegulje i druge ribe u vodi stanu da ginu,
to su ovud i onuda po lepoj plivale vodi,
pone ih daviti dah dovitljivog boga Hefssta.
Najzad se jaka rijeka razgori i prozbori ovo:
"Nikakav s tobom bog se, o Hefest, ne moe merit ',
niti ja mogu s tobom vojevati, s goruim ognjem.
Mahni se svae, pa neka Trojance divni Ahilej
iz grada odmah odagna! to treba mi svaa i pomo? "
Ree sagorevan ognjem, a lijepa mu voda uzavri.
Kao kad Bakra vri podjarivan velikim ognjem,

te se u njemu topi slanina pretile svinje;

krke sa sviju strana, a pod njima suha su drva:
tako je gorela rijeka i njena kipe voda.
Ne hoae ve tei i stade, a mudri je Hefest
silni muca parom. A tada stane se Ksanti
mnogo moliti Heri i krilate ree joj rijei:
"Zato je, Hero, sin tvoj navalio moju da vodu
mui vie no drugi? Ja nisam krivac toliko
koliko ostali svi to narodu pomau trojskom.
Al 'u se ja po tvojem po nareenju utiati',
al 'nek se i taj utia; a ja ti se zaklinjem jote
koban da neu dan odbijati 'od naroda trojskog
ni onda kada Troju zaokupi pustonik poar,
kada je junaki stanu da pale ahejski sinci! "
A kad boginja sve to beloruka saslua Hera
dragome svome sinu Hefestu govoriti pone:
"Stani, Hefest, slavni moj sine! Nije ti lijepo
boga besmrtnog tako zlostavit 'rad smrtnog roda! "
Tako ree, i Hefest svoj buktavi ugasi oganj,
natrag poteku vali u korito blistave rijeke.
II. Borba bogova
Ares i Atena
Potom teka i otra med Trai bozima izbi
svaa, i na dvije im strane u grudima benjahu srca.
Navale s velikom bukom, a prostrana zemlja zatutnji,
okolo velja zajeca nebesa. Na Olimpu Sede '
Div je sve uo, i drago u njemu nasmijei se srce
radosno vidjevi gdje se med sobom svaaju bozi.
Tu ne ostanu dugo napose svaki, jer Ares
prvi otvori boj titobija, on na Atenu
nasrne kopljem prvi i rune joj izusti rijei:
"Zato, MuVo ti pasja, med bozima zamee svau
drska i prkosna opet? Da l 'velika nagna te SRDNJI?
Zar se ne sea vie Tideja sina kad nagna
mene da rani, i kad si i sama blistavo koplje
prihvatila i na me navalila, lijepu mi kou
zadra? Stoga e sada ispatati 'to uini meni! "
Ree i udari nju po stranoj egida s koje
padaju kite, ni Divov grom je ne moe probit ':
dugakim kopljem po njoj krvolija udari Ares.
Ona odskoi tada i desnicom uhvati tvrdom
crn kam i velik i hrapava to na polju leae ima,
ljudi ga stavie nekad biti oranici mea:
Ares udari Besnog po vratu i srui ga na tlo;
sedam jutara pokri kad pade i uprlja kosu,
oruje na njemu zvekne, i tad se nasmijei Atena,
te mu, die 'se, potom progovori krilate rijei:

"Ludaa, ne uze na um jo dosad koliko se diim

da sam jaa od tebe, a meni se jednakim borcem
gradi! Tako podnesi Erinije matere svoje,
koja ti nevolje snuje u gnjevu to si Ahejce
ostavio, a drskim trojancima u pomo ide.

Tako ree i obrne natrag blistave oi.

Onoga divova ki Afrodita za ruku uzme,
on js stenjao bolno: i jedva sabirae snagu.
Pjevanje DVADESET DRUGO
Naslovljena
POGIBIJE Hektor
Apolon se otkriva Ahileju, koga je varkom odvukao od Troje. Ahilej se vraa bedemima. Svi
su se Trojanci sklonili u grad, sem Hektora. Njega uzalud mole i otac i majka da se i on
povue. Hektor je uvidio da je pogrijeio: ogluio se o Pulidamantov savjet i nije svoje satnije
odveo u grad. Tako je skrivio poraz Trojanaca. Ponos Hektoru ne doputa da se sada skloni.
No kada Ahilej napadne na njega, Hektor bjei, prestravljen. Ahilej ga goni tri puta oko
grada. Hektoru je doao dan sueni. Atena se pretvara u Hektorovog brata Dejfoba i nagovara
Hektora da stane Ahileju na megdan. Prvi junaci ahejske i trojanske vojske sukobe se. Hektor
gine. Ahilejev osvetniki bijes ne zna za mjeru. Skida oruje s Hektora i njegov le vezujs za
svoja borna kola. Odvlai ga u ahejski tabor. Sa zidina Troje razlee se lelek Hektorovih
roditelja, Prijama i Hekaba, i njegove ene, Andromaha.
Pjevanje o Hektorovoj pogibiji donosimo u cjelini. Sa Hektorom se gase sve nade Trojanaca
na pobjedu.
POGIBIJE Hektor
Apolon se otkrije Ahileju,
a ovaj opet krene prema gradu
Tako su oni u gradu. rastrkavi se k'o lanad,
spirali znoj sa sebe i pijucima gasili eu,
naslonjeni pa lijepa na pretprsja; potom Ahejci
zidu se priblie vee na pleima titove nosei '.
Hektora ima strana sudbina smami da osta
ispred bedema trojskih sam a pred vratima Skejskim.
Peleja sinu tada progovori Febo Apolon:
"Zato me, Pelejev sine, tu progoni nogama brzim,
smrtnik besmrtnog boga? Zaela nisi me Pozn'o
da sam bog, te hoe da pomamno zato me goni.
Zanago ne haje za boj s trojancima, rasplai sve ih;
oni se sabie u grad, a ti si savio amo.
Nee pogubiti mene, jer ljudska me ne stie sudba. "
Na nj se rasrdiv Ahilej brzonog prozbori njemu:
"Ti me prevari, strelci, od bogova najljui sviju!
Ti si me od zida trojskog navrnuo amo! Jo bi

mnogi sloili zube sa zemljom prije no se u grad

sklonie. A sad slavu i diku oduze meni,
one si spasio lako, jer nisi se odmazde boj'o;
ali bih tebi ja odmastio, moi imam! "
Tako mu ree i, prkosa pun, prema trojanskom gradu
krene i jurnu kao konj za obdulju hitar,
koji poljanu lako prevaljuje vukui kola:
tako Ahilej noge i koljena obrne hitra.
Prijam i Hekaba uzalud pokuavaju sklone Hektora
neka se pred Ahilej povue u grad
Njega je oima prvi starina komentirao Prijam
gdje je poletio poljem i cijeli se sija k'o zvezda
tono se u jesen raa, a jasno se njezini zrake
vide sred mnogijeh zvijezda to blistaju u doba gluho;
imenom pas Orionov tu zvijezdu nazivaju ljudi,
sjajnija ona js od svih, al 'zlo je znamenje svijetu.
ona ognjutinu silnu smrtnicima donosi jadnim:
tako je blistala med na grudma Ahileju brzom.
Tada jaukne starac i u glavu rukama lupi
digavi se visoko i vikati stane jauknuv
molei dragoga sina, al 'on je pred vratima staj'o
eljan veoma da megdan s Ahilej dijeliti pone.
alosno dovikne mu starina pruajui 'ruke:
"Hektora, ne ekaj, dragi moj sine, toga junaka
sam, od drugih daleko, da tvoja te stii sudba,
Pelejev da te ne smakne sin, jer mnogo je jai.
Uasan borac! Da je on bozima mio toliko
koliko meni, psi bi i jastreb pojeli njega
gdje bi ubijen le'o, tad ljuta sa srca meni
spala bi alost, jer mnogo sinova mi estitih ote,
poto ih smae il 'proda na otok koje daleko.
Jer dva sina ne mogu, Likaona i Polidora,
nigdje vidjeti, gdje se Trojanci sabie u grad:
njih mi Laotoja rodi med enama prva ljepota.
Ako jo oni ive u vojsci, njih emo onda
meu i zlatom moi otkupiti ', ta dosta ga ima:
mnogo ga podari erci starina glasiti Altes.
Ako li su ve mrtvi i krenuli u dvor Aida,
eto bola meni i majci to rodismo njih dva.
Ali e ostali narod obojicu aliti manje,
ako ne svlada samo i ne smakne tebe Ahilej.
Nego se djela u grad zakloni, sine, da moe
Trojca i Trojanke spasti, da veliku ne dadnes slavu
Pelejevu sinu i ivot ne izgubi dragi!
Smiluj se na me dokle jo diem, na nesrena jadna,
koga e otac Kronion na pragu starosti tekom
unitit 'sudbom poto doiveh nevolje mnoge:
kako mi sinove smiu, gdje keri mi na silu vuku

i gdje mi odaje pustoe sve i djeice ludoj

o zemlju treska glave dumani u kreevu ljutom,
i gdje mi rukama kleti Ahejci odvlae snaje;
posljednjeg e samog kod prvih natezati vrata
mene grabljiv psine, kad otrim netko me kopljem
udari ili rani i ivot iz udova uzme:
psi to ih pitah za sofrom da vratima budu uvari
tada e moju krvcu ispijat 'i pomamna srca
leati ispred vrata. Mladiu u borbi to padne,
i koga otro koplje probode, slii leati;
to god se na njemu vidi ljepota je i kad je mrtav;
ali sedu kad glavu i sedu kad bradu i muku
snagu ubijenom starcu psi nagrivati stanu,
onda to najljui alost u jadnih stvara smrtnika. "
Rekne to starac i stane iz glave upati sjede
kose, al 'zalud, jer time on Hektoru ne ganu srca.
Mati pak lijui suze na drugoj ridae strani;
nedra otkrije ona i rukom izvadiv dojku
oiju suznih sinu progovori krilate rijei:
"Mlijeko, Hektora sinko, ne prezrite, no saali mene,
ako te ikada dojkom odojih i pla ti utia:
toga sjeti se, mili moj sine, i stoje 'za bedemom gradskim
dumana odbijaj Besnog, al 'sprijeda ne bori se s njime!
Strahotnik! Pogubi l 'te Ahilej, nee na odru
leat 'da ja te plaem, moj cvete, koja te rodih,
pa i eninstvom ljuba obilato, nego daleko
kod laa argejskih tebe hitronogi psi komadae! "
Tako njih dvoje plau 'govori dragome sinu,
mnogo ga molei, ali ne mogoe srca mu ganut ',
on je Ahileja ek'o grdosiju, koji je hodio blie.
Kao planinska zmija kad kraj rupe putpika eka
otrovnih trava sita, a puna Besnog gnjeva,
svije se okolo rupe i oima promatra strano:
tako ni Hektor, i pored neslomljivog srca, ne htjede
uzmicati 'blistavi tit nasloniv o kamenu kulu.
Teko zabrinut svom progovori junakom srcu:
Hektorov Razgovor sa samim sobom
"Avaj! Ako zae za vrata i u grad se spasim,
prvi u porugu odmah Pulidamant na me natovariti ',
jer me svetov'o Trojca da treba u grad povui
one uasne noi kad divni se die Ahilej.

Ali ga ne sluam ja, a mnogo bilo bi bolje.

A sad kad naroda mnogo pogubih drskou svojom,
bojim se Trojanaca Trojanke u dugom ruhu
gori od mene kogod da ne bi o meni rek'o:
. Hektor pogubi narod u svoju se uzdajui 'snagu!'

Tako e rei, a meni tad mnogo bilo bi bolje

ili Ahileja smai u borbi i vratit 'se natrag
ili ispred zidova od njega poginut 'slavno.
A da ostavim ovdje tit s kvrga u sredi
i teki skinem kacigu i koplje naslonim o zid,
pa da nezazornom sam Ahileju krenem u susret
te da obreknem njemu i Helenu i blago cijelo
s njom to u laama nekad u prostranim donese Parid
u grad trojski, jer tako poetak nastade svai,
da u dati da se do Atrejia odveze
i RAZDELITX 'Ahejcima sve to lei u gradu.
te da kasnije od voa od trojanskih zakletvu uzmem
nita ne kriju i sve da na dvije podijelili pole
to god blistavi grad imanja ima u sebi: -zato li drago mi srce u takve se zanese misli?
Ja mu ne smijem blizu pristupit ', nee me alit'
nit se od mene ustezati ", no on e goloruka mene
kao enu pogubiti 'onako, im oruje skinem.
Sad ne prilii meni o hrastu io kamenu
s njime da slatko Ceret k'o djevojka s momkom to ume,
kao to djevojka ume da s momkom slatko Ceret.
Bolje je da se to bre u borbi sukobim s njime,
vidimo koga e slavom obdariti olimpski dive! "
Hektor bjei od napada Ahilejeva
i triput tri oko grada
Tako je stoje 'razmilj'o, a njemu sjajnolemom borcu
blie pristupi tada Ahilej k'o Enijalij,
on je pelijskim kopljem strahovit niz rame desno
vitl'o, a blistas med na njemu podobna sjaju
ili gorueg ognja il 'sunca kada se raa.
Videv ga zadre Hektor i ne smede ostati ondje,
nego u strahu otri i ostavi za sobom vrata,
ali ga pogna Ahilej u hitre se uzdajui 'noge.
Kao to soko u gori od sviju najbri ptica
ume da nasrne lako na grlicu plaljiv pticu.
ona uzmie pred njim, al 'soko piteim otro
esto navaljuje na nju, jer srce mu lovinu udi:
tako Ahilej bijesno potri na onog, al 'Hektor
umakne uzdu zida i koljena kretae hitra.
Pored straare oni i vjetrom ljuljane smokve
kolskim se Gonja putem, a udilj od bedema dalje.
I ve obadva stignu do onih lepotekih esmi,
gdeno izviru dva Skamandra virovitog vrela.
Okoli dim se die iz jednoga vrela, jer topla
istie voda iz njega, k'o arki oganj gorjeti
a drugo vrelo tee i leti hladno k'o tua,
il 'kao studeni snijeg il' zimi k'o led vodeni.
Blizu kod vrela tih iroka perilo bijahu

lijepa, ograena, na kojima blistavo ruho

prahu trojanske ene i lijepe trojanske keri,
dok jo bijae mir, dok ahejski ne stie vojska.
Tuda potre, jedan to bjei, a drugi to goni,
borac beae valjan, a borac bolji jo mnogo
brzo gonjae njega; za rtvu, a ni za kou,
nisu se trudili oni, rad ega se natjeu ljudi,
nego se radi ivota konjomore Hektora gnahu.
Kao brzotrki konji kad negdje za nagradu brzo
okolo Belege tre, a velika nagrada stoji,
tronoac ili ena, po smrti kojeg junaka:
tako triput i oni optrae nogama hitrim
oko trojanskog zida, a svi su ih gledali bozi.
Vijeanju bogova o Hektorovoj sudbini
Njima roditelj ljudma i bozima zboriti pone:
"Avaj, oima svojim sad vidim dragoga borca
gonjena okolo zida, a moje za Hektorom tui
srce! Govea mnoga na rtvu mi prinese bedrima
na vrhuncima Ide dolovima, a i na samom
gradskome vrhu, a sad Ahilej ga progoni divni
okolo grada Prijama vladara nogama brzim.
Nego mislite o tom, o bogovi, rijeite sada
hoemo l 'spasti njega od smrti il' estita borca
takva hoemo l 'dati Ahileju da ga ve smakne!''
Njemu boginja na to sovooka ree Atena:
"Oe, to oblake zbira i saie munjom to ree?
Hoe li ovjeka smrtna, ve davno predana sudbi,
vratiti natrag iz borbe i okova svirepe smrti?
Radi, al 'neemo tebi odobriti bogovi drugi! "
Na to oblaka zbira Div odgovori njojzi:
"Ne boj se, draga moja, kod Tritona roena erko!
Ne miljah ozbiljno to, a tebi u milostiv biti,
DELAJ kako te ui um i nemoj oklijevati '! "
Ree i potaknuti tim ve i ranije eljnu Atenu:
skoi i Olimpskoj gori niz glavice ona poleti.
Ahilej i dalje bezuspjeno goni Hektora.
Div uzima mjerila. Atena u Dejfobovu liku
nagovori Hektora da podeli megdan s Ahilej
Hektora udilj je meo i goni brzi Ahilej.
Kao to Ogar u gori od koute progoni lane
kad ga kroz dolovi, a i kroz klance s legala krene,
ako se njegovu oku i sakrije, mugnuvi u dbun,
al 'pas jednako njuka i tri, dokle ga nae:
tako se ne sakri Hektor od panje Ahileja brzog.
Koliko puta je bio pred Dardanskim vratima spreman
da se zakloni skokom pod lijepo sazdane kule

ne bi li borci ga ozgo obranili strijelama svojim,

toliko put 'ga Ahilej pretee i na ravnicu
odbije natrag, jer sam je neprestano trao uz grad.
Kao progonilac u snu to ne moe stizati 'bjegunca,
jedan ne moe bjeati ', a drugi ne moe gonit':
tako ne moe stii Ahilej, ni Hektor utei.
Kako bi dotle od Kera i smrti spasav'o se Hektor
zadnji put za svagda da ne srete njega Apolon
blizu pa mu snagu i koljena podari hitra?
Momcima tada glavom Ahilej namigne divni,
ne dade nikom da otru na Hektora izbaci strijelu,
da ga ne rani nitko prije njega i pobjedu stekne.
Ali kad etvrti put do izvora vee dotri,
tada mjerila zlatna Kronion rairi i dvije
Kere bolodavne smrti metne dodjeljujui 'jednu
Peleja sinu, a drugu konjomori Hektoru slavnom,
uzev sredinu povue, i sudba se Hektoru nagne,
dolje prema Aidu. A njega ostavi Febo Apolon.
Peleja sinu tada sovooka doe Atena,
prie blie i njemu progovori krilate rijei:
"Nadam se da emo sada, Ahileju, blistavi Divov
ljubime, veliku slavu sinovima ahejski donesen
poto smaknem borca nenasitog Hektora onog.
Ne moe vie nam on iz ruku naih umai
ni kad bi mnogo strijelac Apolon se muio zanjga
te se valj'o do nogu jo egidonoe Diva.
Nego ti stani sad i predahnu, a ja u njemu
krenut 'i potaknuti ga s tobom da podijeli megdan. "
Ree Atena, i on je s radosnim poslua srcem,
stane i nasloni se na kopljau s medeni RTOM,
ostavi njega Atena i prie Hektoru divnom
stvoriv se Dejfobu slina i stasom i jakijem glasom,
prie mu blie i ove progovori krilate rijei:
"Dragi, zaela te mnogo Ahilej pritenjava brzi
gonei 'te nogama hitrim pod kulama trojanskog grada.
Nego stanimo ovdje i ostajmo hrabro se branei '! "
Veliki njoj odgovori ovo sjajnolemi Hektor:
"Ti mi, Dejfobe, vee najmiliji bijae i prije
od sve brae to ih s Hekaba izrodi Prijam.

Od sad ti mislim potu i vie odavati u dui;

kada si radi mene, im ugleda moju opasnost,
smio iz grada izi ', a ostaju drugi in! "
Njemu boginja na to sovooka ree Atena:
"Brate, mnogo me otac i gospoa majka po redu
molja koljena grlei ', a okolo molja druzi,
neka ostanem ima, jer svi se toliko boje;
ali meni je srce ubijala duboka alost.
A sad se borimo bijesno s Ahilej, nimalo nemoj

naega tedjeti koplja, da vidimo da l 'e Ahilej

oba nas ubiti moda i krvavo oruje odnesen '
prostranim brodovima il 'tvoje e smai ga koplje! "
Tako mu ree i njega Atena lukavo smami.
Hektoru ne polazi za rukom da Ahileja skloni na
ugovor o potedi tijela onoga koji od njih padne
A kad su jedan drugom ve blizu pristupili oni,
veliki njemu Hektor sjajnolemi prozbori prvi:
"Pred tobom, Pelejev sine, povlaiti 'se neu k'o dosad
kada sam bjeao triput pod kulama ilijskog grada
ne smijui 'doekat' tebe. Al 'sada me potaknuti srce
da ti stanem nasuprot, il 'pobjedu stekao il' smrt.
Bogove zovnem amo, jer oni e najbolji biti
rijeima naim svjedoci i zatita pogodbe nae.
Neu te grdno ja nakazita, dade li dive
snage za pobjedu meni, te ivot oduzmem tebi;
nego kad s tebe svuem, Ahileju, oruje slavno,
mrtva te dau Ahejce, a tako i ti postupi! "
Njega pogledava mrko brzonog ree Ahilej:
"Nemoj mi, Hektora mrski, o ugovorima zborit '!
K'o to arslan i ljudi ne imaju med sobom vjere,
kao to u slogu nikad ne pristaju vuci i janjci,
nego jedan drugome zlo neprestano smilja,
tako ne moe sloge ni med nama biti, te vjere
nama dvojici nema, dok jedan ne pogine od nas
i ne zasiti krvlju titonoa Arej borca.
Sada se junatva Sjeaj svakovrsnog: sada ti treba
da si kopljanik vian i da si postojan borac.
Nema ti bjeanja vie, Atena te Palada odmah
kopljem pogubie mojim, i sve e otkajat 'sada
bolove mojih prijatelja, to kopljem ih pogubi gonei '! "
Ahilej savlauje Hektora uz pomo Ateninu
Ree i kopljem zaviti dugosenim i tad ga baci.
Al 'mu se pogledava naprijed izmigolji blistavi Hektor:
sagne se kada ga vidi, te od medi koplje preleti
njega, zakrha se u tle. Palada Atena ga uzme
i Ahileju vrati, a ne smotri narodni pastir
Hektor. Besprijekornom on progovori Peleja sinu:
"Promai, podobni bogu Ahileju, nimalo nisi
znao za moju sudbinu od Diva, kako si kaz'o,
no si blebetalo ti i neki besednik lukav,
da se uplaim tebe, te izgubim hrabrost i snagu.
Uzmicati 'neu da ti mi u lea zabije koplje,
nego u napasti tebe, a grudi mi kopljem probodi
ako dade ti bog. Al 'moga sad uvaj se koplja
medenog! Kad bi ga cijelo u svojoj ponio koi!

Onda za sinove trojske vojevanje bilo bi lake

kada bi pogin'o ti, jer ti si im najvea muka! "
Ree i kopljem zaviti dugosenim i tad ga baci
te on ne promaiv tit Ahilejev zgodi po sredi,
koplje se odbi daleko. A Hektor se rasrdi tada
to mu je njegovo koplje iz ruke izletelo zalud:
stane rastuen to drugog Jasenova nemadoh koplja;
glasno poklikne brata belotitnog Dejfoba trae '
dugo od njega koplje, al 'njega blizu ne bijae.
Onda dokui Hektor u dui i prozbori ovo:
"Avaj, zanago mene ve pozvae bogovi u smrt:
ja sam mislio da je kraj mene junaki Dejfob,
ali on je u gradu, a prevari mene Atena.
Ve mi se hudo skonanje pribliuje, nije daleko;
bjeanja nema, jer to ve odavno milije bijae
Divu i njegovu sinu streljau, koji su pree
moja zatita bili, al 'sada me sustie udes.
Ali bez borbe zaela i bez slave poginut 'neu,
veliko svriu djelo, i unuci za to e znati! "
To izgovori i ma iz kora otri povue,
to mu je visio ispod slabina velik i teak.
Skupi se pa se vine k'o orao visinska ptica,
koji se na polje ume zaletet 'kroz oblake mrke,
njeno uhvatiti jagnje, il 'zeca, straljiv zvijer:
tako se vine i Hektor i otrim zamahne maem.
Nanjga jurnu Ahilej, i srce mu Besnog se gnjeva
napuni, titom lijepim i umjetnim zatiti grudi,
uz to se Klima njemu na glavi s etir 'branika
kacigu, a zlaana griva na lem trepetae sjajna,
to je Hefest mnogo uvrstio okolo vrha.
Kao to med zvijezdama ee veernjaa u doba gluho,
koja najljepe sija od sviju na nebu zvijezda:
tako se sjalo otrice na koplju koje Ahilej
desnicom vitlae propast namenjuju 'Hektoru divnom,
kou mu gledaju 'lijepu, kud najprije bi mog'o pogodit'.
Cijelu mu kou medno pokrivae oruje lijepo
to ga je s jakoga svuk'o Patrokla kada ga smae;
samo se vidjelo grlo, gdje upravo vrat od ramena
kljune razdvajaju kosti, gdje najbra smrt je ivotu.
Tu ba napadaa Ahilej kopljem probode,
odmah mu kroz vrat njenim kopljani izie iljak.
Ali mu od medi teko dunik ne probi koplje,
da je Ahileju mog'o jo koju rije progovoriti '.
Hektor moli Ahileja da mu tijelo vrati trojancima,
ali ga on odbija, a Hektor mu na samrti prorie smrt
U prah srui se Hektor, Ahilej se pohvali divni:
"Hektora, ti si se, svlae 'Patroklu oruje, nad'o
zdrav da e ostat 'ne marei za me kad ne bijah blizu,

ludae! Ali sam ja jo mnogo iza njega bolji

zatitnik ostao njegov kod prostranih laa i sada
udove tebi razglobih. I psine e tebe i ptice
Runo razvlaiti ', a onog pokopae ahejski borci! "
Teko ranjen njemu sjajnolemi prozbori Hektor:
"Molim te, ivota ti tvog i koljena, oca i majke,
ne daj da me psine kod ahejskih razdere laa,
nego ti dovoljno medi i zlata uzmi, dare
to e ih tebi dati moj otac i dostojna mati,
tijelo pak moje kui povrati, da bi me ognju
mrtva predati mogli Trojanci i trojanske ene! "
Njemu glednuv ga mrko odgovori brzi Ahilej:
,. Nemoj me roditeljima ni udima zaklinjati ', pseto!
Kad bi me nekako srce i srdba mogli navesti
presno ti meso da reem i jedem - to uini meni!
Stoga nikoga nema od glave da pse ti odagna
ni da mi deset puta il 'dvadeset jo da mi puta
vee odvagati otkup, i drugo da obreknu jote,
ni cijeloga tebe potegnuti naredi zlatom
Prijam, Dardanov sin, - ni tako te dostojna mati
koja te rodi, nee na odar metnug 'ni ridati'
za tobom, nego e psine i ptice cijelog te trgat '. "
Njemu sjajnolemi Hektor umirui 'prozbori ovo:
"Dobro te poznajem po tvom pogledu, ne oekivo
da u te nagovorit ', jer gvozdeno srce u grudma
ima, al 'pazi da se zbog mene bogovi na te
onog ne rasrdi dana kad Parid i Febo Apolon
pogube tebe vini junaka kod Skejskih kod vrata! "
Tako mu ree i odmah svretak pokri ga smrtni,
dua mu ostavi ude i brzo odleti Aidu
svoju oplakuju 'sudbu i ostaviv snagu i mladost.

Njemu i mrtvu odgovori divni Ahilej:

"Umri, a potom e Kera na mene kada je dive
htedne izvriti i meni i ostali besmrtni bozi! "
Ahilej s Hektora skida oruje,
a njega privezuje za svoja kola i odvlai u tabor
Ree te on iz mrca izvue od medi koplje,
pa ga podalje metne i krvavo oruje stane
preuzimanje njemu s ramena. I drugi se tre Ahejci,
stanu se diviti stasu i licu Hektora divnog,
ali ne prie njemu ni jedan bez udarca kakva.
Tada je neki drugaru obrnuva se rek'o ovako:
"Avaj, sada je lake, razumije se, Hektora pipat '
nego li onda kad lae nam arkim zapali ognjem! "
Tako je gdeko rek'o i pri'o da Hektora dirne.
Kada mu oruje svue brzonog divni Ahilej,

meu Ahejcima usta i krilate prozbori rijei:

"Dragi drugari moji, starjeine argejske mudre,
poto mi dadoe bozi da pobedim ovoga borca
koji nam poini jada, koliko ga zajedno drugi
ne poinie svi, u oruju krenimo sada
okolo tvre da znamo to snuju Trojanci
kada im pogibli ovaj, dal 'misle Strmen Ilij
ostavit 'ili ostat', kad Hektora vie im nema.
Nego zato mi srce u takve se zanese misli?
Jo neoplakai i nesahranjene kod laa lei
Patroklo, kojega neu zaboravit 'dokle med ljudma
ivio budem i svoja dok budem koljena mic'o!
Ako se doista u domu Aida i zabudu mrci,
opet ja u i ima prijatelja sjeati 'se dragog!
A sad zapevajmo peeon, ahejski borci,
prostranim brodovima s Hektorom krenimo mrtvim,
velju zadobismo slavu kad Hektora smak divnog,
kome Trojanci po gradu odavle potu k'o bogu! "
Ree i sramotna djela od Hektora stane da ini.
Na svakoj nozi ile Ahilej mu probui divni
izmeu pete i glenja i volujski remen provue,
za kola Privei njega da glava mu po tlu se vue.
U kola zatim se popne i odoru podigav slavnu
zamahne biem na konje, i oni hock potre.
Hektor se povlaen zapraate sav, a mrka se kosa
razvee njemu, a glava prahovita cijela mu bijae
prelepa nekad, a tada Div je dumanima dade
nek je u njegovoj dragoj u oinskoj nagrdi zemlji.
Prijam i Hekaba nariu za Hektorom
Sva mu se uprlja glava u prahu tako; a mati
kosu upati stane i koprenu bijelu daleko
baci i smotrivi sina veoma ZARID glasno.
I dragi otac bolno zajaue, i cijeli narod
stane po cijelom gradu naricati 'i kuknjavu dizat'.
To je podobno bilo veoma k'o cijeli da s vrha
Ilij bregoviti grad u arkom poaru gori.
Jedva Prijama trojci zaustave koji je htio
van u alosti izii kroz Dardanska vrata.
Sve ih najvrue redom u praini dok je valj'o,
svakog junaka on poimence pozivas tada:
"Stanite, dragi, i meni, ako ste alosni vrlo,
dajte izii iz tvre i ahejski laama krenut '!
Moliu ovjeka toga, goropadnog drskog zloinca,
nee li potovat 'moda starinu, nee li alit'
starost, - ta i on oca imade godina mojih,
Peleja, koji ga rodi i Trojca othrani svima
na jad, a uvale mene u nevolju najveu od svih;
toliku djecu mi smae, sve same napredne momke!

Ali za svima njima ne ridam jadan toliko

koliko samo za jednim, za Hektorom. Ljuta me alost
za njim odvee Aidu! Na rukama da je na mojim
umro, mi bismo siti za njime se naplakat 'mogli,
ja i ona to ga porodila, nesretna mati! "
Tako plaui ree, i graani jecahu s njime.
Tunjavu bolnu Hekaba pred enama trojanskim pone:
"Sine, jadne li mene! A zato da nesretna ivim,
kada mi pogibli ti? U gradu danju i nou
ti mi bijae ponos, a Trojca i Trojanke svima
zatita bijae u gradu, a oni tebe k'o boga
pozdravljaju, jer dika i njima si velika bio
dok si ivio, a sad skonanje i sudba te stigla! "
Ne slutei nesreu, Andromaha uje Hekabino naricanje
i hita na kulu, te i ona stane naricati
Tako naricae ona, a Hektoru ljuba jo nita
nije doznala, jer joj glasnik ne stie uzdan
s vijeu da joj je vojno pred kapijom ostao gradskom.
Nego u visokom domu in ona je tkala
dvostruko porfirnu ruho uvezuju 'areno cvijee.
U kui ona svoje lepokose dvorkinje zovne
neka tronoac velji stave kraj ognja da Hektora eka
topla za kupanje voda s bojita kad se vrati.
Luda, a ne znade da ga, od kupala vrlo daleko,
Ahilejevom rukom sovooka svlada Atena.
Nenadno lelek ona i tunjavu zauje s kule
koljena zadre njoj, a autobus ispade na tle.
Dvorkinjama ona lepokosim prozbori odmah:
"Za mnom poite dvije, da vidim to se to zbilo!
estite svekrve ula sam glas, i meni u grudma
srce skae do usta, a koljena meni se koe:
Prijamov stie sinovima nevolja neka.
Da su od mojega uha daleko glasovi takvi!
Ali strah me veoma da nije mi Hektora smijelog
od grada potisn'o divni Ahilej, te vija ga poljem,
i do svretka dogn'o ve njegovu nesrenu hrabrost
kojom je zadisan bio; med borcima zaostaj'o nije
nego je tr'o pred svima, i nije ustupao nikom! "
Ree i mahnitoj slina istri iz sobe odmah,
srce je skakalo u njoj, i za njom dvorkinje krenu.
A kad pristupi kuli, do gomile branitelja, stane,
osvrne se na zidu i primijeti kako je mu joj
vueni pred gradom trojskim, a brzotrki konji
netedice ga vuku do prostranih ahejskih laa.
Odmah oba joj oka tamninu pokrije nona.
Ona se srui natrake i od bola u nesvijest padne.
Upletnjaci sjajni daleko joj spadne s glave,
mrea i poveska i ukosnik pleteni jote

i s njim koprena to je Afrodita dade joj zlatna

onda kada je sebi sjajnolemi odvede Hektor
Etionu iz dvora k'o nevjestu s darima mnogim.
Zaove okolo nje i jetrva skupe se brzo,
te je drahu spremnu ve da skona od straha.
Poto predahne opet i svijest se povrati u njoj,
u ljuti udari pla i trojanskim enama ree:
"Hektora, jadne li mene! Sudbine se rodismo iste
oboje, ti u Troji u domu Prijama kralja.
a ja u Tebi pod planinom umovitom plakom
gdje me Estion malu u svojem othranio dvoru,
nesrenik zlosrenu mene! Oh da se ni rodila nisam!
Sada ti pod zemlju ide u mrane dubine Aidu,
au dvorima ovdje udovicu ostavlja mene
u strahovitoj tuzi, a sin je jote nam luan,
kojega ti i ja porodismo; nee ti njemu,
Hektora, zatita biti, jer mrtav si, a ni on tebi.
Ako suzodavnom on se i ukloni Ahejskom ratu,
svagda muka i jada u potonje imae vrijeme,
jer e drugi ljudi smanjivati njegove njive.
A dan sirotni otima sve djeaku vrnjake,
pogled obara zemlji, a suza je puno mu lice.
Potrebnika pohodi on drugare svojega oca;
jednoga za ogrta, a drugog za koulju vue;
netko se smiluje nanjga, pa kupicu malu mu dade,
njome okvasi usne, al 'grlo mu ostaje suho.

Dijete to ima i oca i majku od sofre ga gura,

rukama njega bije i runim rijeima grdi:
, Ustaj odavde, otac tvoj ne gosti se s nama! '
Plaui djeak se tada udovici materi vraa.
na Astijanakt, to je na krilu svog oca pree
samo mozak jeo i jagnjee pretilo meso.
Kad bi ga obrv'o sanak, te igrati kad bi se prest'o,
tada bi spav'o na odru, na rukama Dojkinja svoje,
na svom leitu mekom, kad radou ispuni srce.
A sad e zlopatit 'mnogo kad miloga izgubi oca,
sin na Astijanakt, kojeg tako zovu Trojanci:
jer si im sam ti vrata i bedeme branio tvrde.
A sad kod svijenih laa daleko od oca i majke
crvi e gmizati 'po tebi i, kad te se nasite psine,
gola te toiti ', au tvom u dvoru lei ti mnogo
krasno i tanano ruho, od enskih otkano ruku.
Al 'ja u sve to ruhi na arkom sagorjeti ognju,
koristi od njega nema, jer na njemu leati nee,
slava pred Trojanke i Trojca neka ti bude! "
Tako se naplaci ona, a za njom jecahu ene.

Pjevanje DVADESET TREE

Naslovljena
NADMETANJE U SLAVU Patrokla
Poslije presudne bitke dva slavna mrtvaca ekaju na sahranu, Patrokla i Hektor koga Ahilej
nije izruio trojancima.
Ahilej sa svojim Mirmidoncima opet oplakuje Patrokla. Nou, u snu, pohodi ga Patroklova
sen. Pouruje Ahileja da mu tijelo sahrani. Lomaa se, sutradan, sprema, silna drva donose. U
sveanoj povorci donose Patroklovim tijelo. Ahilej odseca kosu, kao rtvu, i stavlja je u ruke
mrtvome drugu. Lomaa s tijelom Patroklovim gori. Na nju stavljaju silne rtve. Ahilej
posijee i dvanaestoricu zarobljenih Trojanaca, te i njihova tijela turi na lomau. Sljedeeg
dana, kada lomaa dogori, kupe Patroklove kosti, stavljaju u sud i sahranjuju. Poto je grobna
humka nasuti, Ahilej prireuje nadmetanje u ast pokojnika i stavlja nagrade. Natjecatelji se
utrkuju na kolima, rvu, trkaju, bore kopljima, bacaju kotur, streljaju, bacaju koplje. Ahilej je
nekako promijenjen. Javlja se kao razboriti sudac u svai koja je izbila oko utrke na kolima.
(Nagovijeteno je lik to e ga Ahilej primiti u sljedeem, zavrnom pjevanju.)
Iz dvadeset i treeg pjevanja donosimo san Ahilejev i rvanje Ajanta s Odisejem. U snu i
razgovoru Ahilejevom s Patroklom izreena je vezanost homerskog heroja za ivot.
Nerijeeno nadmetanje u hrvanju suprotstavlja, kao natjecatelje, dva junaka razliite prirode:
"velikog" Ajanta, Telamonovog sina, ovjeka-gorostasa, ogromne tjelesne snage i borbenosti,
i Odiseja, onieg ovjeka, domiljatog diplomate. (Po predanjima koja Ilijada ne pripovijeda,
ova dva junaka polagala su, nakon Ahilejeva smrti, pravo na njegovo oruje. Kada je oruje
dodijeljeno Odiseju, Ajant je, od jeda, poludio.)
I. Pojavljivanje Patroklove due
A kad ga uhvati san te iz srca brige odagna,
tvrdo kad san ga savlad'o - jer umori koljena sjajna
gonei Hektora prema vjetrovito Ilijskom gradu -tada pristupi njemu Patrokla jadnoga dua
u svemu podobna njemu i stasom i oima lijepim
i glasom, i jo isto na tijelu bejae ruho.
Vie glave mu prie i ove progovori rijei:
"Spava, Ahileju, sasvim zaboravivi za mene!
Nisi me iva nikad zaput'o, no sada kad umreh,
mene pogrebi to prije da proem kroz vrata Aida!
Due me gone daleko, te sjene preminulih ljudi,
one me preko rijeke ne putaju njima da priem,
nego lutam pored Aidovih irokih DVERI.
Zato prui mi ruku, Ahileju, cvilim, jer vie
neu se vratit 'od Aida kad ognjem sagorite mene.
Neemo vie ivjeti, od dragih prijatelja daleko,
med njima sjedei veat ', jer mrska me proguta ona
Kera, to me vee pri porodu zgrabila bila.

Ali je i tebi samom, Ahileju, podobni bogu,

sudba da padne pod zidom imovitog naroda trojskog.
Drugo ti rei u jo i naredit ', hoe li sluat':
nemoj mojih od tvojih, Ahileju, rastavljati 'kosti,
nego ih sastavi, jer se othranih u vaem domu
zajedno s tobom kada Menetije iz Opoenta
malog me dovede vama u dvore zbog jadnog ubijstva
onoga dana kad sina pogubih Amfidamantu,
ludak, nenamjerno, na nj se rasrdiv u igri na kocke.
Vitez me Pelej primi u dvore i othrani mene
briljivo, te me tvojim, Ahileju, nazva prijateljem.
Tako nam isti sud nek obojici pokriva kosti:
zlatni dvouni krag to dade ti gospoa majka. "
Njemu k'o odgovor ovo Ahilej brzonog ree:
"Zato ovamo doe, o draga mi glavo, te sve to
meni nareuje sada? Ta ja to izvriu rado,
tebe u, kako mi ti zapoveda, posluat 'u svem.
Nego mi blie pristupi, i jedan drugoga za tren
zagrlimo, te se natuimo tunjavom gorkom! "
Ree i obadvije ruke Ahilej isprui za njim,
al 'ga ne uhvati; dua odleti pod zemlju tada
podobna dimu cvre '. Ahilej u udu ipa
udari o ruku rukom i rijei progovori tune:
"Avaj, i u dvoru Aidovu nekakve due
ima, i sjene ima, al 'nikakva nema ivota! "
II. Hrvanje
I treu nagradu zatim Ahilej odredi odmah,
metne je pred Danajci, i to za rvanje teko,
tronoac velik to stoji na ognju ko pobjednik bude,
enja svi ga Ahejci da vrijedi goveda dvanest;
onom tko izgubi enu za poslove sposobnu mnoge
odredi, enja svi je etiri goveda vrijedi.
Potom se uspravi i pred Argejcima prozbori ovo:
"Ustajte koji se ovdje nadmetati imate volju!"
Ree, i veliki sin Telamonov ustane Ajant,
drugi dovitljivi usta Odisej, vian kovarstvu.
Oba se opau potom i usred prostora stanu,
jedan uhvati drugoga za laktove rukama krepkim,
k'o to se primaju rozi na krovu tono ih slae
slavan dundjer kad eli zatiti kuu od bure.
Snano spopadne ruke silovite kimu, te ona
krckati stane, te znoj ih obojicu oblije bujan;
guste se modrice dignu po rebrima i po ramenima,
pune crvene krvi u jednog i drugog, a oni
pobjede bijahu eljni, zbog umetnog tronoca onog.
Niti je oboriti mog'o Odisej ni na zemlju svaliti ',
niti je mogao Ajant, jer snani se ne da Odisej.
Kada to dosadi vee Ahejcima s nazuvkom lijepim,

onda veliki sin Telamonov probesedi Ajant:

"Divova Pego, dovitljiv Odiseju, sine Laertov,
digni me il 'u te dii, za ostalo Div e se starat'! "
Ree i stane ga dizat ', al "smotri kovarstvo Odisej
Ajanta depne u pregib pod koljeno, a uda mu klonu,
Ajant se srui na lea, Odisej mu na grudi padne:
borci promatraju to i svi se divlja tome.
Zatim ga dizati stane Odisej, stradalnik boanski,
malo ga krene sa zemlje, al 'nije ga mog'o da digne;
Ajant mu koljeno savi, i oba se nau na zemlji
jedan kraj drugog blizu, i prahom se umazu oba.

Treom bi ipili oni i ponovno stali se rvat ',

da ne ustane sam Ahilej te ih zadrati:
"Nemojte rvat 'se vie i nemojte muit' se dalje
pobjedu imate oba. I nagrade jednake uzev
idite, da se Ahejci i drugi mogu nadmetati '! "
Ree, a oni ga uju i posluaju ga rado,
oiste prah sa sebe i ruho potom obuku.
Pjevanje DVADESET ETVRTO
Naslovljena
OTKUP Hektora
Posljednje pjevanje Ilijade donosi tek konani obrt u prii o Ahilejevom gnjevu. S poetka se
susreemo s Ahilej iji se bijes jo nije staloio. Iz dana u dan on nagruje mrtvo Hektorovo
tijelo. Vezuje ga za svoja borna kola i vue trired oko Patroklovog groba. Dvanaestog dana
dozlogrdi ovo neovetvo i bogovima, svima sem Here, Posidona i Atene. Zeus ipak alje
Ahileju njegovu majku, boginju Tetidu, ne bi li ona nagovorila sina da Hektorovo tijelo
dadne trojancima na otkupe. Boanska glasnica Irida potie Prijama, Hektorovog oca, da se
uputi u ahejski tabor. Prijam stie nou do Ahilejevog atora. Suoen s Prijamova, kome je
sina ubio, Ahilej se sjeti svoga oca, staroga Peleja, kome je sueno da iv doeka Ahilejev
skoru smrt. I Prijam i Ahilej puste suzu. U suzama se otapa i Ahilejeva okorjelost, i jad zbog
pogibije Patroklove. Pogled se Ahileju otvara i za tui bol, za patnje ovjeka i njegovu
zlehudu sudbinu. On Prijamova daje Hektorovo tijelo na otkupe. I obeava dvanaest dana
primirja: neka ga Trojanci sahrane kako junaka prilii. Prijam odlazi s Hektorovim tijelom. U
Troji Andromaha, Helena i Hekaba oplakuje Hektora. Trojanci devet dana dovlae drva za
lomau. Onda Hektora spale, sakupe mu kosti u zlatni koveg, ukopaju ga i naspi grobni
humak.
U pjesmi o otkupu Hektora vrhunac je i kraj Ilijade. A to e rei - speva o Ahilejevom
gnjevu. Stoga je ovdje donosimo u cijelosti.
OTKUP Hektora
Ahilejeva Neutesna alost i nagrivanje Hektora
Svre se igre, i borci ka brzim se laama tada
rasture, svaki prema svojoj. Na veeru mislili oni

i na uivanje sna osveavnog. Ali Ahilej

ridae sjeajui 'se prijatelja dragog, a njega
Svesilni sanak nije osvaj'o, no amo se tamo
valj'o Patroklovim alei 'i mukost i estitu snagu,
mislei to sve svri i to sve premui s njime
gazni 'u junake mnoge u borbe i valove strane.
Toga se sjeajui 'grozne niz obraze ronjae suze,
as bi na stranu on, a as bi nauznak. leg'o,
a as na lice, a onda od odra bi Ust' i kren'o,
pa bi alostan sav uz obalu morsku tumar'o.
A im nad morem i nad bregovima zora zabeli,
on bi je ugled'o pa bi brzonog konje u svoja
upreg'o kola i ozada za kola Hektora svez'o
da ga vue i trired oko Patroklova groba
njega bi vuk'o i potom u svom atoru poiv'o.
Protegnuta na lice u prahu bi ostavlj'o njega.
Ali Apolon i mrtva junaka alei njemu
kou je uv'o od svake od nagrdi te ga pokriv'o
egida zlatnom da onaj ne odere njega povlaei '.
Vijeanju bogova o Hektorovoj sudbini.
Div alje Irida da Tetidu pozove na Olimp
Tako je Hektora on u SRDNJI unakaav'o,
ali su alili njega i blaeni gledali bozi
i brzohou slali otrovidnog da ga ukrade.
S tim se slaga bozi svi drugi, samo se nisu
Hera a ni Posidon ni sjajnooka divova ki,
nego ostanu kako na sveti namrzie Ilij,
Prijama kralja i narod zbog Aleksandrova grijeha;
boginje uvredi on u obor kad stigoe njemu,
onu pohvali to ga obdarila zlokobnim bludom.
A kad ponovo potom osvanula dvanest zora,
onda pred bozima vjenim probesedi Febo Apolon:
"Strani vi, bogovi, jeste i svirepi! Nije l 'vam Hektor
stegna govea klao i stegna besprijekornih koza?
A sad nemate volje ni mrtva oporaviti njega,
ga ugleda ljuba i majka i njegovo dijete,
njegov roditelj Prijam i narod; tad bi ga brzo
oni sagorjeli ognjem i dostojno njega pogrebi!
Nego Ahileju bijesno ugoveti elite, bozi,
u koga ljubazne udi ne ima; njemu se ne da
srce okrenut 'u grudma, i narav obesnu ima
podoban lavu to snagom i srcem silovitim gonjen
stada napada ljudska da gozbu uhvati sebi:
tako izgubi milost Ahilej, a stida mu nesta,
koji je ljudskom rodu na korist i na tetu velju.
I drugi neko moda i draega izgubi svoga,
roenog izgubi brata il 'dragoga svojega sina,
ali opet pla i ridanje ostavit 'ume

jer je sudbina dala ovjeku strpljivo srce.

Ali Hektora divnog, Ahilej kad ote mu ivot,
za kola sada vee i vue okolo groba
dragog prijatelja, - al 'time ni ljepe ni bolje mu nije!
Samo da mi se na njega ne naljutim junaka,
jer i NEMU zemlju u srdbi nagruje svojoj! "
Na to srdita njemu beloruka prozbori Hera:
"I ta rije bi mogla da vrijedi, srebroluki boe,
ako Hektor jednaku ast s Ahilej ima;
Hektor je smrtan ovjek, i smrtna ga dojila ena,
ali Ahilej je porod od boginje, koju ja sama
odnegovah, othranih i ovjeku dadoh za ljubu
Pelej, kojega bozi od svega voles srca.
Svi ste bogovi bili na svadbi, - s njima se i ti
s forming goae tada, zli drue. nevero vjena! "
Skuplja oblaka Div odgovori njojzi i ree:
"Nemoj se, Hero, uvijek na bogove ljutiti druge!
Jednaku potu nee uivat '. Al 'je i Hektor
najdrai bozima bio od sviju trojskih junaka,
tako i meni, jer dragih darova ne smetae s uma,
nikada rtvenik moj ne bijae bez jednake gozbe,
bez pretiline i vina, ve kakve se rtve nam daju.
Ali se mahnite toga da Hektora otmemo smijelog,
to se nikako ne da izvesti da ne zna Ahilej,
jer mu u pomo obdan i obno dolazi mati,
nego nek sada mi kogod pozove Tetidu blie
da joj poruku mudru izreem, da bi Ahilej
dare od Prijama uz'o i Hektora dao na otkup. "
Div po Irida nareuje Tetidi neka Ahileja skloni
da Hektorovo tijelo da na otkupe
Ree i Irida odmah vetronoga ode da javi.
U sredini izme 'gredovitog Imbro i Sama
skoi u more crno, a voda za njom zaumi.
Ona zaroni ima u dubinu olovu slina,
to se u more sputa o rogu vola s pae
donijeti ribama smrt mesodernim. U spilji ona
prostranoj Tetidu nae, a pomorske druge oko nje
boginje zajedno bijahu i seahu; ona u sredi
plakae sudbu sina besprijekornog, koji u Troji
grudastoj imae pasti daleko od oinske zemlje.
Blizu nje brzonog Irida stane i ree:
"Ustaj, Tetida, zove te Div pun mudrosti vjene!"
Boginja srebrnih nogu odgovori Tetida na to:
"Opaj veliki bog to hoe? A ja se bojim
meu bogove ii s Neutesna u srcu bolom.
Idem, i nee mi zalud izrei to bude mi rek'o! "
Boginja divna kad je to rekla, na se navue
koprenu tamnu, od koje ne bijae crnjega ruha.

Krene na put, a pred njom vetronoga Irida brza

kao voa, a val se oko njih uvijas morski.
Kad ve na obalu stignu, odlete u nebo obje.
Diva svevidnog nau, a blaeni bogovi vjeni
sjede oko njega zajedno svi. A Tetida ima
sjedne kraj oca Diva, a mjesta joj dade Atena.
Zlatnu u ruke kupu beloruka dade joj Hera,
pa je pozdravi rema, a Tetida vrati je ispiv
Njima tad otac ljudma i bozima prozbori ovo.
"Tetida, doe na Olimp, u dubokom emer svome,
nosei 'u grudima alost bez prebola; znadem je i sam.
Al 'u ti opet rei, rad ega te ovamo pozvah.
Devet ve dana svaa med besmrtnim bozima traje
oko Hektora mrtvog i tvoga gradobije sina.
Oni otrovidnog alju brzohou neka ukrade
Hektora, ali ja slavom Ahileja hou obdarit ',
prijateljstvo da tvoje i pozornost obezbedim sebi.
Hitro poleti u tabor i svojega sina izvesti:
kai mu, bozi se gnjev, a od svih najvie ja se
besmrtnih bogova srdim, kod svijenih laa to dri
Hektora u srcu mahnit i ne daje njega na otkup,
ne bi l 'u strahu od mene na otkup Hektora dao.
A ja u Irida brzu junaka Prijamova poslan ',
laama ahejski dragog nek ide spasiti sina
dare Ahileju nosei 'da njima smeksa mu srce. "
Tetida obavjetava sina o divovima nareenju,
a on joj obeava da e Hektora predati
Ree, i poslua njega srebronoga Tetida odmah;
spustiv se Olimpskoj gori niz vrhove boginja ode
i stie sinu u ator. In ga ona zatee
kako alosno jeca, a dragi oko njega druzi
ustro se trude svi i ruak pripremaju ima:
krupnog ve u atoru gustorunog zaklae ovna.
Sjedne do njega odmah nablizu gospoa mati,
rukom ga pomiluje i rijei mu prozbori ove:
"Dokle e, porode moj, naricati, dokle e tuit '
te izjedati srce za postelju a ni za jelo
ne hajui '? Dobro bi bilo da enu obljubi kakvu.
Jer ti nee mi dugo ve ivjeti ', nego i tebi
blizu stoji ve smrt i teka te eka sudbina.
Nego me slutaj brzo, od Diva ti donosim vijesti,
kae ti, bozi se gnjev, a od svih najvie on se
besmrtnih bogova srdi kod svijenih laa to dri
Hektora u srcu mahnit i ne daje njega na otkup.
Predaj ga brzo na otkup i darova primi za mrca! "
Na to brzonog njojzi Ahilej odgovori ovo:
"Tako nek bude! Tko otkupe da, nek mrca odnese,

ako Olimpljanin sam to nareuje ozbiljna srca! "

Tako su majka i sin u gomili ahejskih laa
jedno s drugim mnoge govorili krilate rijei.
Irida obavjetava Prijama o rjeenju bogova
Kronovi Irida tada u sveti iljae Ilij:
"Hitaju, Irida hitra, i olimpski ostavi selo
idi u Ilij i ima junaka Prijamova javi
ahejski laama dragog nek ide spasiti sina
dare Ahileju nosei 'da njima smeksa mu srce:
sam neka krene, i drugi Trojanac nek ne ide s njime!
Neka ga stariji koji oglasnik prati, da mazge
upravlja i kola s lijepim tekunima, natrag u grad
mrca poveze koga Ahilej pogubi divni.
Neka mu ne bude smrt na umu i nek se ne boji:
jer mu k'o pratioca brzohou daemo boga;
on e ga pratiti dotle Ahileju dok ga dovede.
A kad ga vee on u Ahilejev ator uvede,
nee ga ni sam pogubiti 'i svima zabranie drugim,
jer on bezuman nije ni nesmotren, nije ni grenik,
nego e junak doljaka veoma blago potedeti '! "
Ree, i ode odmah krilonoga Irida javit ';
Prijamova stigne u dvore te ridanje i pla zatee.
Sinovi oko oca u dvoritu sjedei ruho
suzama kvasi svoje, au ogrta starac
sav se umot'o i ogrnuo; praine mnogo
bijae na glavi tome starini, a i na vratu,
to ju je kada se valj'o objeruke nabac'o na se.
Keri i snahe dvore ispunjaju jecanje svojim
sjeajui se mnogih i estitih onih junaka
tono ve bijahu mrtvi od argejskih smaknuti ruku.
Prijamova blizu pristupiv Oglasnica divova rekne
tiho izustiv, a onom tad koljena drhtati stanu:
"Prijamova, Dardani Lozo, priberi se, nemoj se bojat ',
jer ti ne dolazim amo da nevolju objavim neku,
nego dobro ti mislim, od Diva k'o glasnica dooh,
izdaleka se stara za tebe, pun saaljenja.
Kae Olimpljanin tebi da Hektora iskupis divnog
dare Ahileju nosei 'da njima srce mu smeka.
Sam otidi, i drugi Trojanac nek ne ide s tobom!
Neka te stariji koji oglasnik prati, da mazge
upravlja i kola s lijepim tekunima, natrag u grad
mrca poveze koga Ahilej pogubi divni.
Neka ti ne bude smet na umu i nemoj se bojat '
jer e k'o pratilac bog brzohoa pratiti tebe;
on e te voditi dotle Ahileju dok te dovesti.
A kad te vee u Ahilejev ator uvede
nee te ni sam pogubiti 'i svima zabranie drugim,
jer on bezuman nije ni nesmotren, nije ni grenik,

nego e junak doljaka veoma blago potedeti '! "

Hekaba uzalud pokuava Prijama odvrati od puta.
On u riznici odabira darove za otkup Hektora
Kada to starcu ree, brzonog Irida ode.
A on naredi sinci da kola s tekunima lijepim
za dvije upregne mazge i ko da Privei jote.
Sam u odaju sie u mirisnu koja od drva
kedrova sazdana bijae, visoka, blistanje puna.
Ljubu Hekaba sebi pozove i ovo joj ree:
"Jadnici moja, glas mi od Diva s Olimpa stie
ahejskoj lai da krenem da dragoga iskupim sina
dare Ahileju nosei 'da njima srce mu smekaju.
Nego Nuder mi kai to tebi se u srcu ini?
Jer me ve samog srce i dua potiu na to
onamo lai da krenem u iroki ahejski tabor! "
Ree, - al 'zakuka ena i njemu odgovori ovo:
"Avaj, kamo ti razum, s kojeg si ugledan pree
bio u ljudi stranih i onih kojima vlada?
Kako ahejski hoe sam da laama ode
na oi junaka to vrle sinove tvoje
ve je pogubio mnoge? U tebe je eljezne srce!
Ako te uhvati jednom i oima ako te vidi
borac krvoedni onaj i podmukli, nes te alit '
nit e ti odati potu. Daleko u kui ovdje
sina oplakujmo sada! A njemu kada ga rodih
uz nit ivota snana sudbina zaprede pseta
brza da nahrani on, od roditelja daleko,
ima kod nemani strane! Po sredi mogla bih jetru
njegovu zagrist 'pa je razjedati'! Takva bi bila
osveta za sina moga, jer nije ga plaljiva smak'o,
nego za Trojance i za Trojanke nedara niskih
bio se, nije pritom pomilj'o na strah i begstvo! "
Na to odgovori njojzi starina Bogoliki Prijam:
"Nemoj me ustavljati ', hou da krenem, - ne budi sama
zloslutna u kui ptica, jer nee me moi zadrat '.
Da mi je netko drugi od ljudi zemaljskih rek'o,
vra il 'rtava kakav nadzirae il' sveenik neki,
la je - mi bismo rekli i njemu okrenuli lea:
a sad kad boicu uh i vidjeh je licem u lice,
otii, i nee joj rijei badava biti.
Al 'meni
ako je sueno mreti kod ahejskih srpastih laa,
hou, neka me odmah Ahilej posijee, kad svoga
u ruke uzmem sina, i kada se naplaci dosta! "
Ree i poklopce lijepe od kovega otvori odmah,
dvanaest haljina lijepih starina izvadi otud,
prostih dvanaest struka i ilima isto toliko,

toliko plata bijelih i koulja jote toliko.

Odmjeri zlato i deset iznese TALANTA cijelih
i dva tronoca sjajna iznese i etir 'bakrai,
i jo prelepu kupu to Traani njemu je dae,
veliki poklon, kad njima k'o zastupnik stie; ni njega
ne potedi starina u dvoru, no uae vrlo
dragog otkupiti sina.
Prijam iz trema istera skupljene Trojance,
a sinovima nareuje da mu priireme kola za polazak
Trojance tono u tremu
stajahu gonjae sve i runo ih stane da psuje:
"Idite, sramote vi i bruke! Zar nemate sami
kod kue ridanje dosta, no dooste muiti mene?
Nije l 'vam dosta Div to Kronovi dade mi jade
najboljeg sina kad izgubih? Al 'znat ete i vi.
Jer e vas lake odsad Ahejci moi smiu,
poto je pogin'o on. A u dvore bogu Aidu
prije da zaputi ja no oima svojim da vidim
kako nam pustoe grad i bijesno kako ga rue! "
Ree i palicom ljude razagna, a oni se starcu
srdito uklone, a on sinovima povikne tada
Helena korei ', Parida i Agaton divnog
Pamona, Antifoni i grlatog borca Polita,
Dejfoba korei 'i Hipotoja, ponosnog Dija.
Tu devetoricu klikne starina i ovo im rekne:
"Hitajte, rava djeco i sramote! Kad biste svi vi
mjesto Hektora mrtvi kod brodova leali brzih!
Avaj nesretna mene! Izrodih u irokoj Troji
vrlo vrlih sinova, od kojih ni jedan ne osta,
ni Bogoliki Mestor, ni Troilo, borac s kola,
a ni Hektor, bog meu ljudima, koji se vie
injae da je bogovski dijete negoli ljudsko.
Sve ih pogubi Ares, a ostae grdinje same,
laci, igrai, to znaju najbolje u kolu biju
nogama i janjad i jaradi narodu grabe.
Neete l 'kola to bre pripremit' mi sada iu njih
ovo smjestiti sve da odmah krenemo na put? "
Ree, i oni se karb poboja svojega oca,
kola za dvije mazge iznesu s tekunima lijepim,
lijepa i sasvim nova i koaru privezu na njih,
potom s klinova oni mazgovlji skinue jaram
od Zelenike, s puem, opskrbljeni kukama vrstim,
s jarmom jaramski remen iznesu devet lakata
dug, i na paljivo izglaen privezu rudu
sasvim na kraju naprijed. a beoug privrste klincem,
trired nad puem remen sa svake omotu strane,
krajeve zaveu redom i pripnu pod klinevim iljka.
Goleme otkupe potom za Hektora oni iznesu

te ih u izglaen u kola tovariti 'stanu.

Potom upregne mazge jakonoge navikle na ham,
njih mu Mishan nekad k'o sjajan dadoe poklon;
najzad Prijamova samom pod jaram konje privedu
to ih uz izraene starina hranjae jasle.
Prije polaska Prijam lije rtvu i moli Diva da mu
poalje orla u znak sretna odlaska. Orao se pojavljuje
i Prijam s glasnikom odlazi na put
Tako je kola dao uprezat 'u visokom dvoru
Prijam i njegov glasnik to trezveno umeju mislit ':
tada brinoga srca obojici prie Hekaba
kao med slatkoga vina u desnici nosei ruci
u krag zlatnom da rtvuju i potom da krenu.
Stane pred konje i rijei starini progovori ove:
"Uzmi i ocu divu to izlije i moli se njemu
kui od neprijatelja da vrati se, kad te ve srce
laama potie tvoje preko volje moje. A ti se
oblaka idskom zbirau pomoli ponovno divu,
Kronovo velikom sinu, na cijelu Troju to gleda;
pticu zatrai brzog Vesnik, koji je njemu
od svih najdrai ptica i snagu najveu ima,
s desne strane sam ga smotri oima svojim
i njim Osokoljen krene do danajskih brodova brzih.
Ako ti svevidni Div pe poalje svoga glasnika,
neu te goniti ja i neu ti ja nareivati '
argejskim laama ii, i ako eli veoma! "
Na to odgovori njojzi starina Bogoliki Prijam:
"Neu se, ljubo, sada toj tvojoj protiviti elji:
dobro je podii ruke i moliti milost od Diva. "
Tako ree i starac kljuaricu zovne da vodom
ruke mu polije istom, i dvorkinja njemu pritri
sud za umivanje nosei 'u rukama i uz njega ibrik.
Prijam opere ruke i prihvati krag od ljube,
stane se moliti stupiv sred dvorita, odli od vina,
na nebo pogleda potom i molitvu prozbori ovu:
"Najvei, najvii dive, to caruje s Ide, daj mi
drag da Ahileju stignem i da se saali na me,
pticu mi poalji brzog vesnik koji je tebi
od svih najdrai ptica i snagu najveu ima,
s desne strane sam ga SMOTRIM oima svojim
i njim Osokoljen krenem do danajskih brodova brzih! "
Tako se pomoli on, a mudri ga saslua dive,
odmah mu poalje orla, tu najpodesniju pticu,
mrkog lovca, koga i pegavcem naziva narod.
K'o to su vrata iroka u visoke riznice koga
ovjeka blaga to ima i zatvorena i vrsta:
tako se s obje strane orluina irila krila.
I njima uini se nad gradom da desno proe;

radosni biti kad vide, i svima se razgali srce.

Na kola zlatna zatim starina urno se popne,
ispod hunoga trema i kapije onda ih pogna.
Naprijed su mazge kola s etiri vukla tekuna,
Idej ih gonjae hrabri, a ozada su stizali konji
to ih je upravlj'o starac i brzo ih goni biem
kroz grad, a za njim k'o svita svi njegovi iahu dragi
plaui gorko kao da u samu polazi propast.
Hermija prati Prijama Ahileju
Kada iz grada oni ve siu i na polje stignu,
onda se drugi natrag u Ilij vraati stanu,
djeca i zetovi svi, a svevidni primijeti dive
na polju dvojicu onu i saali starca kad vide;
odmah Hermiji on probesedi dragome sinu:
"Hermija, tebi je svagda od svega najdrae bilo
da se s ovjekom zdrui i uslii tko ti se svidi.
Idi i Prijama sada do prostranih ahejskih laa
tako povedi ga od boraca danajskih nitko
ne vidi, ne pozna, dok Ahileju ne doe starac! "
Ree. i pratilac njega brzohoa poslua odmah.
te on potplate lijepe za noge Privei tada,
zlatne ambrosijske, koje po vodi i beskrajnoj zemlji
brzo noahu njega k'o vjetar kad leti i due;
uzme i palicu kojom on ljudima zaklapa oi
kojima hoe, a druge spavaive budi iza sna;
s palicom tom u ruci brzohoa snani odleti.
Brzo se potom dohvati on Helesponta i Troje:
Kneeviu mladiu po osobi podoban bijae,
to je u mladosti cvijetu, i prve niu mu malje.
Kad se provezli oni kraj velikog Ilova groba,
ima ustave mazge i konje, u reci da vode
piju. Ve se t?%
B0ma po zemlji sputati stane;
tada upraviv pogled izbliza Hermi glasnik
smotri, okrene se starini i ovo mu rekne:
"Pazi, Dardanov sine, sad smotreno voziti treba,
ovjeka vidim, zaela obojicu on e nas razdret '.
Nego bjeimo brzo na konjima il 'molimo njega
koljena njemu dodirnuv da on se smiluje na nas! "
Ree, i starcu se pamet od velikog straha pomete,
te mu se kosa svuda po gipkom nakostrei tijelu;
on se prenerazi sav. Al 'brzi mu Hermija prie,
pa mu prihvati ruku i prozbori pitanjem ovim:
"Kuda to kasno goni, o oe, konje i mazge
kroz ambrosijsku no kad ostali spavaju ljudi?
Zar se Ahejaca ne boji srdbom to diu?
Oni su dumani tvoji svi grdni i tebi su blizu.

Da te primijeti koji u noi brzoj i tamnoj

takvo blago gdje vozi, pri dui ti kako bi bilo?
Ni sam nisi ve mlad, i ovaj to prati te star je
ovjeka onog da odgna to prvi bi napa na vas.
Al 'ja neu ti zla uinit' i od tebe drugog
odbiti, ini mi se da dragom si ocu mi slian. "
Nato odgovori njemu starina Bogoliki Prijam:
"Tako je nekako sve, o dragi sinko, to kae.
Nego je neki bog i mene zakrilio rukom
koji je pratioca u susret mi poslao takva,
znamenje dobro, k'o ti to si i stasom divan i licem,
razuman tako i sin jo blaena oca i majke. "
Njemu brzohoa pratilac bog odgovori ovo:
"to si rekao, stare, to sve je zanago pravo,
Nego Nuder mi reci i pravu mi istinu kazuj:
alje li kuda mnogo i dragocjeno blago
ljudima stranim da ima ono ti ostane cijelo,
ili ve sveti svi u strahu napustiste Ilij,
kada vam najbolji borac onakav pogibli, sin tvoj,
koji u borbi nikad Ahejcima nije ustup'o? "
Njemu odgovori potom starina Bogoliki Prijam:
"Tko si, Dragi moj, od kojeg si oca i majke,
koji mi izree lijepo sudbinu nesretnog sina? "
Njemu brzohoa pratilac bog odgovori ovo:
"Kuaj me samo, stare, i pitaj za Hektora divnog.
Ja sam ga vrlo esto u bitki to proslavlja borce
oima video svojim, i laama kad je Argejce
dognao te ih klao i otrom ubijao meu,
a mi se uasmo stoje ', jer nije Ahilej doput'o
u boj nam ui, jer na Atrida bejae srdit.
Ja sam saratnik njegov, na vrstoj stig'o sam lai
s njime; Mirmidonac po rodu sam, a moj se otac
zove Poliktor, imovit je on i star ve k'o i ti,
est jo ima sinova, a ja sam sinak mu sedmi.
Kocku kad bacih, pade na mene amo otii.
A sad na polje prispeh od laa, jer sutra e zorom
oko grada Ahejci sjajnooki zametnuti 'bitku;
ve im je dosadno sjediti ', i ahejski ne mogu voi
da ih due uzdre od borbe, koliko je ude. "
Njemu odgovori na to starina Bogoliki Prijam:
"Ako si zanago drugar Ahileja, Peleja sina,
onda potpunu meni izreci istinu sada:
da li je sin moj jote kod laa, il 'ga je vee
razrez'o na komade Ahilej i hiti psima? "
Njemu odgovori pratilac bog brzohoa ovo:
"Jo ga pojeli nisu, o stare, psine ni ptice,
nego neprestano on u Ahilejev atoru
lei kraj lae; dan je ve dvanest ima to lei,
ali mu ne gnjiju tijelo, a nit ga rastau crvi,
koji razjedaju borce u junakoj borbi kad padnu.

Vazda bez potede njega Ahilej vue, dodue,

oko drugara groba, kad Zora osvane divna,
al 'ne nakazuje njega; s divljenjem gled'o bi i sam
kako je rosan i svje, i sav je opran od krvi,
nigdje umrljan nije, i sve se zatvorie rane,
to god ih dobi, jer mnogi na njega izbacie koplje.
Tako se blaeni bozi za dobrog ti brinu sina,
i kad je vee mrtav, jer ljubio njihovu srcu. "
Ree i radostan bude starina i odgovor dade:
"Dobro je zanago, sinko, i pristale darove DAVATX
bozima vjenim, jer nije ni sin mi - ako ga imah -olimpski bogove u svom u dvoru smetao s uma:
stoga se sjeti njega i sat kad ote ga smrtni.
Nego ovaj lijepi od mene prihvati kondir,
te me titi i prati uz pomo bogova vinjih
dokle ne stignem ja u ator Pelejevu sinu! "
Njemu odgovori pratilac bog brzohoa ovo:
"Kua me, stare, mlaeg od sebe, al 'neu te sluat'
kad mi nareuje dar da uzmem da ne zna Ahilej.
Al 'ja se bojim junaka i usteem se u dui
uzet 'mu neto zlo ne dogodi kasnije meni.
Ali u pratiti tebe to vie do slavnoga Arga,
paljivo ploviu s tobom il 'pjeice pratica tebe,
nitko te napasti nee ni prezreti tvoga prijatelja. "
Pred Ahilejevom atorom. Hermija se otkriva Prijamova
Ree, i na kola skoi brzotrki glasnik i potom
brzo u ruke prihvati bi i uzde i konje
i mazge tada on velikom zadahne snagom.
A kad stigoe oni do zida kod laa i ance,
ba se trudili tada uvari da veeru spreme:
na njih pratilac odmah brzohoa razlije sanak,
zatim skine Erez i brzo otvori vrata.
Prijama potom uvede i dare na kolima sjajne.
A kad Pelejevu sinu do atora ve priu
visokog, to ga svom Mirmidoncima digoe vou
odrezav Jelovo drvo, a ator pokrie ozgo
rogoz dlakavim to ga na luci nakosili bijahu:
oko atora veliki dvor nainie vou
koljem ogradiv ga gustim. A prijevornice na vratma
jelova bijae, to tri je Ahejci gurahu silom,
a tri druga Ahejci s vrata veliku rezu
otiskivahu, Ahilej bi je otisn'o i sam.
Potom Hermija hitri starini otvori vrata
i Ahileju brzom uveze darove sjajne,
s kola na zemlju skoi i starcu progovori ovo:
"Znaj mi, stare, da sam od besmrtnih bogova jedan
Hermija, jer me je tebi za pratnju poslao otac.
Ali ja u se sada povratit 'i na oi neu

stupit 'Ahileju, jer bi to meni zamjerka bila

besmrtni bog da smrtne toliko potuje ljude.
A kad ve ue, sinu Pelejevu koljena primi,
moli ga, tako mu oca i lepokose majke,
tako mu sina, u njemu da samilost pokrene time! "
Prijam ue u ator, moli Ahileja
da sina dade na otkup to on i Obri
Tako ree i natrag na visoki odlete Olimp
Hermija, potom Prijam s kola na zemlju skoi,
Ideja ostavi ondje, te ovaj ostane konje
i mazge priteu '. A starac krene atoru,
Divu dragi Ahilej gdje sjedio. Njega in
nae, a podalje sjede drugari; a dva junaka,
vitez Automedont i Alkim Arej roda,
ba se zaduvala sluei '. Ahilej ba bio je prest'o
jesti i piti, i jo je pred njime stajala sofra.
Ue veliki Prijam i prie neprimeen blie,
koljena zagrli on Ahileju, poljubi ruke
strane, vojskomorne, one sinova mu smakos mnogo.
Kao kad ovjek, u besnoj sljepou ubiva zemljaka,
ostavi svoju Domaji i u drugi pobjegne narod,
imunom ovjeku doe, i ude se koji ga smotre,
tako se zaudi junak bogolikog Prijama spaziv,
zaude se i drugi, i jedan pogleda drugog.

Tada molei Prijam junaka rekne mu ovo:

"Sjeti se svojega oca, Ahileju podobni bogu,
starca kakav sam i ja, na pragu starosti tune.
I njega susjedi moda to borave okolo njega
taru, i nikoga nema da ukloni bijedu i propast.
Ali samo kad uje da jote mu ivi, u svojoj
dui se raduje on i u sve nada se dane
dragog ugledat 'sina, od Troje kad mu se vrati.
A ja sam nesretan sav: izrodih u irokoj Troji
vrlo vrlih sinova, a iv mi ne osta ni jedan.
Im'o sam ih pedeset, kad ahejski osvanu vojska:
utroba iste majke devetnaest mi rodi sinova,
inou druge mi sve u dvoru raaju mome.
Vei je dio mi njih pogubio napasnik Ares.
A kojeg jo jedinog imah, te i sam tiae grad nam,
toga ti nedavno smae, kad oinsku branjae zemlju,
Hektora. Ahejskom sada i dolazim laama zato
otkup da za njega dam ti, a goleme otkupe nosim.
Nego se bogova boj, Ahileju, smiluj se meni
setiv se svojega oca, nesreniji od njega ja sam
koji pretrpeh to nije na zemlji ovjek ni jedan
pruivi ustima ruku junaka to sina mi ubi! "

Ree i potaknuti elju u njemu da plae za ocem,

uzev za desnicu starca Ahilej ga otisne malo.
Oba su spomena puni, vojskomoru Hektora jedan
Ahileju do nogu savijen plakae silno,
a svog as plakae oca Ahilej, a as Patrokla,
i pla se njihov stane po cijelom razlegat 'atoru.
A kad se ridanje vee Ahilej narida divni,
te mu elja za plaem iz grudi i udova ode,
sa svog ustane Stoca i za ruku podigne starca
alei sedu mu glavu i bijelu njegovu bradu,
licem se okrene njemu i krilate prozbori rijei:
"Jadnie, zanago mnoge u dui premui muke!
Kako se usudi sam da ahejski laama krene
na oi ovjeku onom to tebi estite mnoge
sinove pogubi ve? U tebe je eljezne srce!
Nego Nuder sjedi na stolac, au srcu emer
pustimo neka se stia, i ako alosni jesmo,
jer strahoviti pla ba nita nam nee pomoi.
Takvu sudbu ve bozi ispredoe ljudima jadnim,
neka ive u bolu, a sami bezbrini jesu.
Lee bave dva u Divovi dvoru, iz jednog
daje darove zle, a iz druge darove dobre.
Kome iz bave oba gromovit pomijea dive,
taj e ovdje naii na zlo, a ima na dobro.
Koga obdari bijedom, u ruglo uvali toga,
te ga emerna glad po ubavoj progoni zemlji;
luta, ni smrtni ljudi ni bozi ne potuju njega.
Tako i Peleja bozi obdarie darima sjajnim
otkad se rodi, jer nekad on sve je pretic'o ljude
blagom i bogatstvom, a Mirmidoncima bejae vladar;
ako i bijae smrtan, za ljubu mu boicu dae;
ali i njemu zla je odredio bog, te u dvoru
nisu se rodili njemu potomci, da vladaju jednom,
nego izrodi jednog malovenog sina; ja njega
stara ne dvorim, jer od Domaji vrlo daleko
sjedim pod Trojom, alostei tebe i tvoju djecu.
ujemo, stare, i ti da nekada bijae sretan:
dokle obuhvaa Lezbo, Makarevo sjedite, gore,
Frigije ozgo i dokle Helespont beskrajnim ide,
time si vladao, kau, sinovima slavan i blagom.
A kad ti nebeski bozi udelie nevolju ovu,
oko bedema bitke i svagda klanja junaka,
sve podnesi i nemoj bez prestanka plakat 'u dui,
nee sebi pomoi to ali za estitim sinom
nit e ga dii, no moglo bi zlo da snae i tebe! "
Njemu odgovori na to starina Bogoliki Prijam:
"Nemoj me sedat jo, o divovima nego, dok Hektor
jo u atoru lei bez sahrane, predaj mrtvaca
bre, da oima vidim, i od mene darove primi
mnoge to ih nosim. Ti raduj se njima i u svoj

vrati se oinski kraj kad najprije dopusti meni

jot ivjeti i due da gledam svjetlost sunanu! "
Njega pogledava mrko progovori brzi Ahilej:
"Vie ne drai me, stare, jer i sam namjeravam da ti
Hektora dadem na otkup! Od Diva mi glasnica doe
mati, koja me rodi, starine morskoga ki.
I to za tebe znam, o Prijamova, ne moe tajit '
da te je neki bog do brodova doveo brzih,
jer se ne bi ni ovjek u snazi usudio doi
amo u tabor, jer ne bi kraj staara mogao proi,
a ni zasovnica od vrata otisnut 'lako.
Stoga mi nemoj sad u alosti buniti srce,
da te ne pogubim u svom atoru, ako i stie
meni k'o pribeglica, da raun ne prekri Divov!''
Ree, i zadre starac pred njime i poslua rijei.
Ahilej prima otkup, predaje Hektora ocu
i poziva ovoga na veeru
Pelejev sin k'o lav iz atora van skoi,
ali ne sam, no i dva za njime krenu prijatelja:
junak Automedont i Alkim, to ih Ahilej
poslije palog Patrokla iznad svih voljae druga.
Od kola oni mazge i konje ispregnu odmah.
stare oni glasnika vikaa uvedu i potom
njega na stolicu sjednu, za Hektora otkupe silne
stanu da uzimaju iz kola obrua lepih.
Ostave dva ogrtaa i koulju saiti lijepo,
nek tim pokrije mrca i da ga voziti ga kui.
Robinje zovne i rekne na strani da operu mrca
i da ga namau jote da Prijam ne vidi sina;
ne bi srdbe mog'o savladat 'u alosnu srcu
kad bi vidio sina, Ahileju kren'o bi srce,
te bi ga smakao on, i raun prekrio Divov.
A kad robinje operu mrca i natara uljem,
onda ga ogrtaem i kouljom pokriju lijepom,
sam ga digne Ahilej, na nosila potom ga metne,
zatim ga dignu drugari na kola raena lijepo.
ZARID tada i dragog prijatelja po imenu zovne:
"Nemoj se ljutiti na me, Patroklo, kad i u dvoru
uje Aidovu da sam na otkup Hektora divnog
dragome ocu dao, kad sjajne mi darove dade,
s tobom u i ja podijeliti, kako i treba! "
Ree i ponovo krene u ator divni Ahilej,
sjedne na blistavi stolac, s kojega bijae se dig'o,
ima do drugog zida, i Prijamova prozbori ovo:
"Sin ti je otkupljen sada, o stare, kako si rek'o,
ima ti lei na odru. A kad osvane zora,
videe kad ga poveze, a sad na veeru Hajd'mo!
Ta i lepokosa nekad Nioba seti se hrane,

njojzi je dvanaestoro u kui pisnuli djece,

estoro pisnu joj keri i estoro mladih sinova.
Strijelom srebrnim Apolon pogubi sinove njene,
keri Artemida pobi streljaica, ljutita u nju,
jer se s lepolikom Letom jednaila Nioba vele ':
Leta dvoje tek djece, a ona da izrodi narod;
zato joj ono dvoje pogubie podmladak cijeli.
Devet su leali dana u krvi, i nikog ne bijae
da ih pokopa, kad li Kronion pretvori narod
u kamen: deseti dan ih pogreboe nebeski bozi.
Poto se nasuzi suza, i Nioba seti se jela.
Sada negdje na hridi na sipilskom samotno brdu
prebiva ona, gdeno na noite odlaze nimfe,
oko ahelojske vode kad ve se izdovolje igrom.
Ima je Nioba kamen, i jaduje od boga jade.

Nego, o stare boanski, ded i mi se starajmo sada

za jelo. A potom kad sina u Ilij ve jednom uvezes,
dovoljno ridae za njim, jer mnogih je dostojan suza. "
Ree i skoi Ahilej te srebrnu zakolje ovcu,
i nju ogule druzi i stanu se baviti njome,
i drugo sitno iseku i potom na ranju navrte,
sve to pomno ispeku i s ranja skinu peeno.
Automedont uzme kruh i stane ga dijeliti 'po sofri
u lijepim koarama, Ahilej Dijeli meso.
Oni rukama tada za gotova jela se mae.
Poto uglave jedanaestodnevno primirje,
svi idu na poinak
A kad ve za jelom i piem podmire udnju,
tada se Dardani Prijam Ahileju diviti stao,
kakav je i kolik, jer bozima podoban bijae;
Prijamova Dardani Ahilej se divio divni
motrse 'mu plemenit pogled i njegove sluajui' rijei.
Kad se svaki vee nadovolji gledaju 'drugog
prvi govoriti stane starina Bogoliki Prijam:
"Bre me negdje poloi, o divovima nego, da najzad
okrepu se i nas obojica poinka slatkim,
jer se nisu meni pod vjea sklopile oi
otkad mi je sinak pod rukama pogin'o tvojim,
nego uzdiem udilj i muke bezbrojne muim
otkad se valjam po prahu u prostoru dvorita moga.
A sad se jelom zaloih i grlo rumenim vinom
okvasih sada, a dosad sve ja ne okusih nita. "
Ree, a robinje i prijatelje zovne Ahilej
neka postave odar pod trijemom i uzglavlja lijepa
neka porfirnu metnu, odozgo nek prostirke Nastro,
vunene struke nek prostru, imati ime se pokrit '.

Robinje ostave sobu u rukama nosei lui,

odra one pripreme dva i brzo ih Nastro.
alei 'se tada sa starcem Ahilej prozbori brzi:
"Vani lezi, stare o dragi, da ne bi te koji
ahejski video voa, jer oni kod mene svagda
sjedei vea ine med sobom kako je pravo.
Od njih da vidi te koji u mraku brzbhite noi.
odmah bi od'o te Agamemnonu, ljudi pastiru,
te bi se na due mogla odloiti predaja mrca.
Nego mi Nuder kazuj i punu mi istinu reci:
Koliko misli dana zakapa Hektora divnog,
dotle da ekam i vojevati narodu ne dam! "
Njemu odgovori na to starina Bogoliki Prijam:
"Hoe li zanago dati da Hektora divnog pogrebe,
dijelom, Ahileju, tim ugodiet najvie meni.
Kako smo, znade, zbijeni u gradu, a uma daleko
da dovezem drva, a trojci veoma se boje.
Devet bismo dana u dvoru plakali za njim,
deseti dan bismo njega pogrebe i astili narod,
a jedanest dan bismo grob nainili njemu,
a dan dvanest poeli borbu, ako je nuno. "
Njemu odgovori na to brzonog divni Ahilej:
"Tako e biti, stari moj Prijamova, kako ti trai.
toliko dana u bitku, koliko veli odlagati '! "
Tako ree Ahilej i desnicu ruku nad lankom
prihvati starcu, da strah mu iz due istjera svaki.
Potom na poinak legnu u tremu kunome ima
Prijam i glasnik njegov, s mislima mudrim u glavi.
A Ahilej zaspi u lijepom svojem atoru
a pored njega legne Brisejida obraza lepih.
Povratak i dolazak s mrtvim Hektorom
Drugi ve bogovi svi i borci konjici cijele
spavaju noi, i san ih osvojio bejae blagi,
samo Hermi nije brzohou mogao sanak
da obrva, jer je razmiljao kako e kralja
Prijama od laa odvest 'da ne znaju jaki straari.
Stupi mu blizu kraj glave i rije mu prozbori ovu:
"Stare, nikakva zla se ne boji kada jo spava
usred neprijatelja, Ahilej kad zatiti tebe.
Dragoga sina ve si otkupio i mnogo dao,
ali bi za tebe iva tolike otkupe triput
dali snnovi tvoji u domu to ostae, kad bi
Atrejev sin Agamemnon te Pozn'o i svi Ahejci! "
Ree, - i zadre starac te probudi tada glasnika.
Potom Hermija konje i mazge upregne njima,
pogna brzo kroz tabor, i nije ih smotriu nitko.
A kad ve stignu do broda na onoj lepotekoj vodi,
Ksanti virovitom to Div ga besmrtni rodi,

onda Hermija opet odleti na visoki Olimp.

Zora u afran-ruhu po cijeloj se prosula zemlji,
njih dva tuei 'i plau' u tvre Gonja konje,
mazge su vozila mrca, a ni jedan drugi mukarac
ne smotri njih ni ena to lijepim se pojasom pae,
nego samo Kasandra, Afroditi podobna zlatnoj;
kad se pope na Pergam, tad miloga ugleda oca
gdeno na kolima stoji i s njime glasnika vikaa,
mrca smotri na odru gdje lei, a vuku ga mazge.
Zakuka, i njena vika po cijelom se razlegne gradu:
"Doite, trojci i Trojke, vidjeti Hektora divnog,
ako mu klica ikad sa bojnog kada se polja
vraao iv na radost gradu i narodu cijelom!''
Tako ree, i nitko ne osta tada u gradu,
ni mukarac ni ena, jer sve ih savlada alost.
Blizu vrata onog to mrca vozas sretnu.
Prve draga ljuba i gospoa majka se stanu
upati za njim skoiv ka kolima lijepih tekuna
drei njegovu glavu, a narod ih okrui plau '.
Cijeli bi alili dan do smiraja samog sunanog
Hektora ima pred vratma i suze ronili za njim
s kola da nije starac ovako narodu rek'o:
"Dajte da mazge mi prou, a potom se moete dosta
naplakat 'plaa, kad kui dovezem mrtvoga sina! "
Ree, i oni se razmaknite svi i propuste kola.
Hektor na odru i naricanje Andromahino,
Hekabino i Helenin
Kad ve mrca uvezu u dvorove slavne, na odar
metnu ga probueni, a postave uza nj pjevae
tunjave zainjae, i zapeva oni
zapevku bolnu, a ene iza njih stanu da plau.
Od njih beloruka prva Andromaha tunjavu pone;
Hektora ruivojske u rukama drei glavu:
"Neiskusan mi izgubi ivot, moj vojno! Udovicu mene
u kui ostavlja ovdje! A luan jo nam je sini
kojega nesreno rodismo mi, a ne mislim da e
on do konja dorasti; s vrha prije e se ovaj
sruiti grad, jer nesta brania mu tebe, a ti ga,
branjae, estite ene spasavae i ludu djecu!
One e brzo odavde u prostranim laama oti '
i ja s njima, a ti e, o drago mi dijete, mene
pratiti, ima da radi nedostojne poslove nekom
okrutnom gospodaru k'o robinja; il 'e te koji
za ruku zgrabiti 'Ahejaca i s kule te u jadnu propast
baciti srdit brata to negdje mu pogubi Hektor
ili oca il 'sina, jer vrlo su mnogi Ahejci
zagrizli golemu zemlju pod rukom Hektora divnog.
Jer ti otac ne bijae blag u ljutome boju:

zato za njim sada i jaue narod po gradu.

Ocu i majci pla neiskazan stvori i alost,
Hektora! A najvei bol e ostati izbornik,
jer mi nisi ruke s smrtnog pruio odra
ni rije mi rekao mudru i utjeno, da bih se uvijek
sjeala nje i obdan i obno ronei suze!''
Tako tuei ree, a za njom su ridala ene.
Potom meu njima pone naricanje bolno Hekaba:
"Hektora, najdrai od svih sinova mojemu srcu,
dokle mi ivljae ti, i tebe su voljeli bozi,
ali se brinu za te jo iu smrtnome asu.

Druge je sinove moje prodav'o brzi Ahilej

kada kojeg uhvati od njih daleko prije debelog mora
ili na Sam il 'Imbar i dimoviti Lemno.
Ali kad tebi ivot dugovrhim izvadi kopljem
oko groba prijatelja Patrokla, koga mu smae,
tebe je vuk'o, al 'nije ni tako oivio onog.
A sad mi rosan i kao iv u dvorima lei,
podoban onom kome sa srebrnim lukom Apolon
pristupi pa ga smakne tad svojim strijelama blagim. "
Tako ridaju 'ree i tunjavu potaknuti dugu.
Najzad Helena trea naricati pred njima pone:
"Hektora, mojemu srcu najmiliji od svih devera,
sad mi je mu Aleksandar Bogoliki, tono je mene
doveo nekad u Troju, - ej da me je nestalo prije tog! -ve mi je sada evo dvadeset godina stiglo
otkad odande otidoh i ostavih oinsku zemlju,
ali jo ne uh od tebe ni zle ni pogrdne rijei,
nego kad bi me drugi u dvorima kori kogod,
dever il 'jetrva ili leporuha zaova koja
ili svekrva - svakgda k'o otac blag mi je svekar -ti si ga ustavlj'o vazda i mene si branio uvijek
svojim milosni srcem i ljubaznim rijeima svojim.
Zato alosna s tobom i sebe oplakujem jadnu:
milostiv nije mi vie u Troji irokoj nitko
a ni prijatelj dobar, jer svi se groze od mene. "
Lomaa, spaljivanje, nasipanje nadgrobnog huma
i daa u ast Hektora
Tako nariui ree, i silni je uzdis'o narod.
Tada ljudima Prijam starina progovori ovo:
"U grad voziti drva, Trojanci, nemojte nita
bojat 'se zasjeda tajnih argejskih, jer je Ahilej
aljui "me od laa crnih po meni poruio ovo:
, Nee napadat 'prije no dvanest osvane zora! "'
Tako im ree te mazge i volove u kola oni
upregne, pa se hitro pred gradom sakupljati stanu.

Devet su dana drva dovozili tovare silne;

a kad svjetlost svijetu ve deseta zora donese,
tada Hektora smijelog iznesu ronei suze,
lomai na vrh poloe le i naloe oganj.
A kad ranosvanka vee ruoprsta osvanu Zora,
onda nagrne narod pred lomaa Hektora slavnog.
A kad se iskupe ve i svi se zajedno nau,
najprije rumenim vinom ugasie lomaa cijelu,
svuda kuda je snaga silovitog doprla ognja,
potom bijele braa i drugovi sakupe kosti,
ridaju ', i svi grozne niz obraze ronjahu suze.
Kosti, kada ih skupe, u zlatni smestie koveg,
grimiznim pokrovom i tankim pokriju koveg.
U raku iskopanu tad spustie njega, a ozgo
kamenja krupnog oni navalie jedan na drugi.
Nadgrobni naspi hum i postave svugdje straare,
da ih ne napadnu prije Ahejci s nazuvkom lijepim.
A kad podignu hum, tad vraati 'se stanu i potom
lijepo se iskupe svi i slavnom se au au
ima u dvorima divu dragoga Prijama kralja.
Tako su oni pogrebi konjomoru Hektora borca.

NAPOMENE

O povijesnoj POZADINI I epskoj TEHNICA Homerovog EPA

I. ISTORIJSKA i epske REALNOST
Iako obasjan BLESKOM herojske veliine, svijet junaka Ilijade i Odiseje svijet je opipljiv,
svijet injenike. Mone graevine Ilion i Mikene nisu blistale onim sjajem u kome ih ep
prikazuje, ali su se dizale na onim mjestima koja se u epu spominju. Helenski pjesnik svoje
junake oprema oklopom od medi i tua, puta ih da se bore s bornih kola, drei se starinskih
opisa junake pesme koji kao da nas vraaju u bronano doba, iako Heleni njegovog vremena
umeju da jau i znaju za elezo. Kada ne govori o junakoj opremi nego o nesavitljiv duhu
junaka, uzima kao simbol elezo, tvre i otpornije od bronce. U Ilijadi Hektor, dok gine
proboden kopljem od medi, optuuje Ahileja da u grudima ima gvozdeno srce. Ali ovi podaci
sadrani u Ilijadi i Odiseji, i pored toga to arheologija esto svjedoi o njihovoj
autentinosti, nisu mogli potvrditi epske Ahajcima - tako Ilijada naziva Helenska plemena
pod Trojom - kao povijesni narod. Ilijada i Odiseja odvie su pozni svjedoci. Epski Ahajci
prihvaeni su kao povijesni narod tek nedavno, i to samo donekle, kad su proitani helenski
zapisi iz razdoblja i krajeva u koje helenski epovi stavljaju tu skupinu plemena; jer,
prapovijest se pretvara u povijest kada o njoj ponu govore njeni vlastiti, njoj suvremeni

pisani izvori.
Pitanje vjerodostojnosti epskih izvjea o herojskom dobu Helade bilo je ulo u jednu novu
fazu ve nekako oko godine 1870. Jedan oduevljeni ljubitelj Ilijade i Odiseje, spretan
trgovac koji je uspio da se obogati trgujui krznima, poduhvatio se 1868. posla da na samom
terenu ispita verodostojiost helenskog predanja o trojanskoj vojni. Bio je to Heinrich
Schliemann, kome je polo za rukom da na breuljku Hisarliku, u oblasti antike Troade,
otkrije ruevine ne jednoga ve cijelog niza starih naselja smjetenih tamo gdje se, prema
antikim izvjeima, nalazio epski Ilij, grad Troja. Schliemann je krenuo i na Pelopones, u
pokrajinu Argolidu, da tamo otkrije ostatke Mikene, sjedala glavnog zapovjednika trojanskih
neprijatelja, Agamemnona. Pored ostataka graevina ,1874-76. godine naao je i izuzetno
bogate ukrasne predmete od zlata, koji kao da su potvrivali povijesnu utemeljenost epiteta ..
bogata zlatom "koji se u helenskom epu stalno javlja uz ime grada Mikene. Schliemann je
stoga bio vrsto uvjeren da je naao Agamemnonov blago. Ali strunjacima je bilo teko da
se s njim u tome sloe, jer materijalna kultura Slimane Mikene nije bila slina poznijoj,
nesumnjivo helenskoj; tovie, uskoro se pokazalo da ima mnoge zajednike crte sa starijom
kulturom otoka Krete. Pouzdano rjeenje ovog problema donijelo je tek deifriranje pisanih
dokumenata mikenske civilizacije.
Godine 1889, Arthur Evans, konzervator Etmolean muzeja u Oxfordu, naiao je na otisak
jednog peata od prozranog ahata za koji se tvrdilo da potjee iz antike Sparte na
Peloponesu. etiri ovalna polja na peatu sadravala su stilizirane znakove koji su Evansa
podsjeala na hijeroglifsko pismo maloazijskih Hetita. U godinama koje su slijedile Evans je
u antikvarijat Atene naao druge sline peatnike i utvrdilo da potjeu s otoka Krete. Tako su
nastala prva osnovana nagaanja o staroj minojskoj i mikenskoj pismenosti. Ne samo antika
predanja nego i arheoloki podaci govorili su o razvijenoj ekonomskoj strukturi minojskog
kraljevstva na Kreti. To otok, izolirano u sreditu istonog Mediterana, razvilo je visoku
civilizaciju. Arheoloki nalazi zlatnih i srebrnih predmeta pokazivali su da je Kreta morao
imati razvijeno i specijalizirano zanatstvo.
Ovakva visoka specijalizacija zahtijeva razvijenu podjelu rada, a podjela rada ekonomski
sustav koji specijalistima osigurava uvjete za ivot. Iz toga za Evansa proisteklo pitanje da li
takva razvijena drutvena struktura ne zahtijeva nuno i neku vrstu pismenosti, barem radi
voenja osnovnog knjigovodstva u kraljevskim palaama Krete i po utvrenim dvorovima
mikenske gospode na Peloponesu.
Evans je krenuo na Kreta, koji je jo bio u turskim rukama, i tu je, po selima, naao mnoge
sline peatnike. Seljanke su ih nosile kao amajlije i nazivale su ih "pruateljima mlijeka" ili
"mlijenim kamenovima" - galuses i galopetres. Starije ene, koje se vie nisu nadale porodu,
rado su ih prodavale, dok se mlae nisu htjele odvojiti od tih amajlija. pa je Evans uzimao
samo otiske. Sakupljeni materijal mu je omoguio da prvi pouzdano utvrdi postojanje jedne
stare pismenosti na terenu potonje Helade, ije je ishodite bio Kreta. Ali tekstove na
antikim peatnicima Evans nije mogao da proita niti je mogao rei na kojem su jeziku
sastavljeni. Velika starina arheolokih nalaza s Krete, legende o moi kritskog vladara Minoja
ili Minosa i prvobitnoj ovisnosti grke Atene od Minoja glavnog grada Knosos, bili su povod
pretpostavci da je Minojska civilizacija staroga Krete bila nehelenska i prehelenska i da su
ona i njoj srodna mikenska civilizacija na Peloponesu nestale kada su ih pokorili helenski
doseljennci, koji su poeli da prodiru s balkanskog sjevera ve negdje oko 2000. godine stare
ere. Poptto je Evans 1900.
- ,
. Sline tablice naene su iu mikenske Pilu na
Peloponesu, pa je Evansa teorija o iskljuivo nehelenskoj i prehelenskoj minejsko mikenskoj civilizaciji imala punih pedeset godina velik broj pristalica.

Evansovo shvaanje kao da je objanjavalo zato Ilijada i Odiseja prikazuju kao nepismene
junake herojskog doba, iako mnogi od njih potjeu ba iz oblasti gdje su naeni ostaci starije
pismenosti. Ako je minojske-mikenske pismo sluilo samo nehelenskom stanovnitvu, bilo je
razumljivo to ga se Heleni nisu sjeala. Nije bio neobian ni sasvim izolirani podatak Ilijade
prema kome je kralj proita, vladar Tirinta, grada u neposrednoj blizini Mikene, poslao u
Leakeyem nekakve znakove koje je nacrtao na sloenoj dasci da bi svome tastu saoptio da
smakne donosioca poruke, junaka Belerofont. Sukladno Evansovim shvaanjem, ti su znaci
mogli biti sasvim blijedo sjeanje na nehelensku mikenske pismenost, jer proita regiji
generacijama legendarnih vladara jo iz vremena prije trojanskog rata, dakle u legendi je
stariji od nepismenih Ahejaca Ilijade.
Meutim, kada je godine 1952. Majkel Ventris najzad uspio razjasniti mikenske pismo neto drugaiji minojske zapisi ni danas jo nisu proitani - pokazalo se da su se mikenski
pismom sluili Heleni i da je ve Schliemann bio na dobrom putu kada je govorio o
helenskim stanovnicima Mikene. Zapisi sastavljeni mikenski pismom naeni su na Kreti u
Knosos, gdje su helenski doseljenici pokorili minojske starosjedioce, na zapadnom
Peloponesu u Pilu i na istonom Peloponesu u Mikeni i Tirintu, dakle na msstima gdje su
prema Ilijadi vladali Idomenej, jedan od prosaca lijepe Helene. Nestor, mudri savetodavac
ahejskih vojskovoa, Agamemnon, glavni zapovjednik Helena pod Trojom, i prije njih i
pismeni proita.
Ovim otkriem ipak nije sasvim premoen jaz izmeu povijesne stvarnosti i mitizovane
povijesti epova, tj.. razlika izmeu pismenih mikenskih Helena i nepismenih epskih Ahejaca.
Mikenska civilizacija javlja se oko 1550. godine, au punoj je snazi oko 1400. kad savladava
glavna sredita minojskih starinaca na Kreti. U to vrijeme mikenski Heleni kao da su se
poeli probijati i prema maloazisjkom kopnu, jer tragove njihovih naseobina nalazimo na
otoku Rodu i u oblasti maloazijskog grada Mileta. Ali novija arheoloka istraivanja su
utvrdila i to da ona trojanska naseobina koja je propala u to vrijeme nije stradala od
neprijateljske ruke ve od potresa. Tek idua, sedma naseobina, sloj VII-a, opustoena je u
ratu, i to oko godine 1200, to je doista vrlo blizu godini 1184, tradicionalnom datumu
razorenja Troje. Ali arheolozi su pokazali takoer i da je mikenska mo propala naglo oko
godine 1200, pa, prema tome, u to doba mikenska gospoda nisu mogla organizirati velik
pohod preko mora kakav je opisan u Ilijadi. Stoga je vjerojatnije da su sedmi grad na
breuljku Hisarliku, arheoloku Troju VII-a, razorila ona barbarska plemena koja su u velikoj
seobi naroda poetkom XII stoljea stare ere krenula iz severnijih predjela ne samo prema
jugu Balkana nego iu Malu Aziju, preko tjesnaca na ijoj se azijskoj strani nalazila Troja.
Pokreti tih barbarskih plemena, meu kojima su najznaajniju ulogu moda igrali Frigg i Iliri,
potisnuli su nove grupacije helenskih plemena prema jugu Helade. Ta nova plemena, meu
kojima su vjerojatno najvaniji bili Dorci, ugrozila su starije helenske doseljenike, nositelje
mikenske civilizacije. Na drugoj strani "narodi sa sjevera" ili "narodi s mora", kako
staroorijentalni izvori nazivaju plemena koja se sele, kao razorni val zapljusnuo su obale
Male Azije, oborili su jugoistoku, dananji Boghaskej, prijestolnicu silnog hetitskog Carstva,
pa su prodrli sve do sjeveroistonih ogranaka Nilove delte. Tu su im se Egipani suprotstavili
godine 1188, zaustavili su njihove bujice i uinili da se one, oslabljene, razliju u raznim
pravcima.
Kroz mitove o Minoja, Minotauru i labirintu, Ariadne i Teseju, za koje zna pjesnik Ilijade,
naziremo neto od onoga sukoba u kome su mikenski Heleni oko godine 1400. potisnuli i
pokorili nehelenske minojske starince. Ali za razvoj helenskog mita, junake pesme i epopeje
znaajnija je promjena koju je oko 1200, donijela seoba naroda. Scena za prvi in povijesti
helenske knjievnosti, iji su puni i zavrni izraz Ilijada i Odiseja, stvorena je padom
mikenske civilizacije, iji su tvorci bili rani helenski doseljenici. U pomicanjima helenskih

plemena koje je izazvala seoba naroda znaajnu ulogu ima i kolonizacija maloazijskih obala
za koju je put bio otvoren padom hetitskog Carstva.
O tim pomicanjima svjedoi i raspored helenistikih dijalekata poznat iz arhajskog i
klasinog doba. Ti dogaaji se ogledaju iu samoj tematici Ilijade i Odiseje, samo to su sva ta
sjeanja prelomljena kroz prizmu narodnog pjesnitva koje mitizuje povijest i onih promjena
koje je Heladi donio razdoblje od XII do VIII stoljea stare ere, razdoblje koje se naziva
helenskim "srednjim vijekom "zbog opeg pada kulture i stalnih sukoba izmeu plemena i
manje ili vie samostalnih kneeva.
Ovo razdoblje grke povijesti nam je najmanje poznato, ali ono je, svakako, prodiranjem
novih snanih plemenskih skupina i mijeanjem sa starijim stanovnitvom, stvorilo
preduvjete za razvoj specifine helenske kulture. Razdoblje od XII do VIII stoljea po svoj
prilici je i vrijeme kada je helenski mit dobio onaj oblik u kome je poznat Europi do dana
dananjeg. Na kraju tog razdoblja likovna umjetnost helenskog kopna razvija u punoj mjeri
geometrijski stil, nov i razliit od minojske-mikenskog nasljea, a maloazijske kolonije na
literarnom polju dostiu najvii domet u Ilijadi i Odiseji, epovima koji se pripisuju pjesniku
Homeru.
II. O NARODNI PEVA i pjesnik HOMER
Za maloazijske Joniji kao mjesto nastanka Ilijade i Odiseje govori legenda koja pripovijeda
kako je te spjev sastavio Homer, putujui pjeva porijeklom s jonskog istoka. Pouzdaniji je
svjedok jezik samih epova koji je umjetna tvorevina, mjeavina jonskih i eolskih
dijalekatskih elemenata. Heleni su svakako pjevali junake pjesme i priali legende i mitove
ve prije svog naseljavanja po anadolskim obalama, jer legendarni likovi i sudbine
helenistikih boraca pod Trojom redom su vezani za balkansku Heladu i Pelopones, to znai
da su tu uli u svijet narodne knjievnosti. Meutim, iako prve zaetke helenske junake
pesme treba traiti na helenskom kopnu, ta je pjesma naglo izrasla i bujno se razgranala u
maloazijskoj Eolidi i Joniji, meu potomcima prvih helenistikih kolonisti i neovisno od
istodobnog sporog toka i oskudnog literarnog razvoja helenskog kopna.
Ilijada i Odiseja su u Heladi bile najitanija knjievna djela. One su bacile u zasenak starije i
srodne pjesme kraeg opsega, sline naoj narodnoj, epskoj pjesmi. Takve starije pjesme u
Heladi su prvo pjevali sudionici u ratu, kraj logorske vatre i domaeg ognjita, a poslije su ih
pjevali pjevai od zanata obilazei dvorove kraljeva i velmoa. Najzad su i pjevae
profesionalce zamijenili deklamatori zvani rapsodi, koji su junake pesme i spjev Recitirali sa
tapom u ruci po palaama plemia, o vjerskim sveanostima i na vaarske skupovima.
Ilijada i Odiseja nose u sebi znakove ovog razvoja epskog pjesnitva, koji u Heladi nije bio
samo dug nego je morao biti i bogat obdarenim pojedincima, pjevaima stvaraocima. Bez tih
bezimenih umjetnika, bez njihovog dara i osjeaje za pjesniku rije i ljepotu, ne bismo mogli
razumjeti pojavu veoma sloenih odlika epskog izraza koji helensku epiku odvajaju od
staroorijentalne i uzdiu nad folklornom junakom pjesmom raznih naroda. Te odlike
moemo uoiti usporeivanjem Ilijade i Odiseje s naom junakom pjesmom, pri emu treba
imati na umu i to da podudarne elemente izraza nalazimo u epskom pjesnitvu irom svijeta.
Do toga dolazi zato to narodni pjevai ne ponavljaju utvren i naizust nauen tekst, nego
pjesmu stvaraju stalno iznova, s nogu. Prilikom improvizovanja bilo bi odvie naporno, kako
za pjevaa tako i za sluatelje, kada se ne bi mogli osloniti na ono to je ve poznato. Pjeva
zna osnovne crte pripovetke i glavne osobine likova, a slui se ustaljenim izrazima i
tradicionalnnm opisima, jer se scene i svojstva tipini za junaki ivot javljaju jednako u
raznim pjesmama.
Po eolski elementi sadranim u epskom jeziku Helena moglo bi se zakljuiti da je krug

pjesama o borbi protiv Troje, ije je ime bilo Ilion pa se stoga Homerov ep zove Ilijada,
razvio prvo u podrujima oko ruevina Troje, na sjeverozapadnoj obali Male Azije, gdje su se
bili naselili eolski Heleni. Poto su te pjesme prenijeli u ju-nije maloazijske naselja jonskih
kolonisti, jonski pjevai i deklamatori sluili su se i dalje nekim eolski rijeima i formulama.
Tako su najlake dolazili do izraza i sklopova rijei ve prilagoenih epskome stilu i stihu
herojske pjesme. Ovdje, u Joniji - rekli smo ve - stare izvoae pjesama, sudionike u boju i
putujue pjevae, postupno su potpuno zamijenili rapsodi, recitatora, i ovdje je, u uvjetima
miroljubive jonske aristokracije, poljoprivredne i trgovake, dolo do stvaranja velikog
herojskog speva. Jonski rapsodi, udrueni u neku vrstu esnafa, irili su potom mit i legendu u
novom epskom obliku po cijeloj Heladi i tako su ih vratili matinom helenskom kopnu. U
doba tirana i u prvim danima atenske demokracije, recitovanje epova bilo je ustaljen obiaj
koji je dobio n zakonsku podrku. U Ateni VI stoljea stare ere zakon je nareivao da se
svake etvrte godine, o Panatenejskom blagdanu, izrecituje Ilijada i Odiseja. U epskom
obliku mit postaje svehelensko dobro, utjee na poznate horsku liriku i na atiku tragediju u
kojoj dobiva novu snagu i nalazi studenoga poetski izraz.
U to doba ve su se javljali utvreni, pismeno fiksirani tekstovi spjev, koje su kao
dragocjenost uvali lanovi jedne obitelji ili jednoga esnafa rapsoda. Znai da prvo pismeno
biljeenje epskih tekstova pada vjerojatno u vrijeme izmeu starih pjevaa pjesama i ovih
docnijih staleki organizivanih rapsoda. Istina je da ne znamo da li se moda i neki stariji
pjevai pjesama nisu oslanjali na zabiljeene tekstove. Ilijada i Odiseja, u kojima itamo
najstarija obavijesti o njima, prikazuju ih kao improvizatore. a ne spominju pisanje alfabetom
koji su Heleni stvorili u prvoj polovici IX stoljea ugledajui se na pismo Feniana. Ovo
utanje odgovara arhainoj stilizaciji herojskog ivota u epu gdje se ne spominju ni grke
kolonije u Maloj Aziji, iako su Ilijada i Odiseja tamo nastale. Stoga, iako je umjetnost
herojske epopeje sauvala stil i tehniku usmene epske pjesme, ne moemo zaobii pitanje da
li je i kako je na nju utjecala pismenost. Odgovor opet moramo potraiti u usporedbi
umjetnosti Ilijade i Odiseje sa starijim stupnjevima epskog pjesnitva, koji nam nisu poznati
sa starog helenskog tla, nego samo iz usmene kljievnosti naeg i drugih naroda.

Vjetina improvizovanja pjesama zahtijeva vladanje velikim brojem stalnih izraza i formula.
esto su naroito spojevi imenice i pridjeva, iju je starinu teko blie odrediti. U naoj i
ruskoj junakoj pjesmi javljaju se, na primjer, neke istovjetne formule, kao "bijelo lice",
"gorke suze", "dobar junak" koje bi mogle biti osobito stare i poticati iz zajednikog
slovenskog izvora, dok se za formule u kojima se ruska i naa narodna pjesma razilaze, kao
rusko "vlana majica zemlja" i nae "crna zemljica", moe pretpostaviti da su nastale u
novije vrijeme. U pjesmama u kojim se, kao u naim ili ruskim, javlja velik Bro | ovakvih
formula, esto se javljaju i ustaljeni stihovi, kao nae "Boe mili, uda velikoga", "Kad u
jutru bijel dan osvanu", a ponavljaju se i stalne skupine stihova.
Pojava formule i stalnih stihova esta je u usmenoj knjievnosti i junakoj pjesmi raznih
naroda, ali nigdje ustaljene formule, stihovi i skupine stihova nisu tako brojni kao u Ilijadi i
Odiseji, u tzv. homerskim himnama i u odlomcima iz izgubljenih helenistikih epova. U
improvizovanoj pjesmi narodnih pjevaa formula se esto uzima mehaniki, pa je ona stoga
vidljivija i mopotonija, manje uklopljena u izlaganje i vie vezana za odreeno mjesto, kao
kod nas u stihovima "Vino pije care Kostadin", "Vino pije silan car Stjepane", "Vino pije
Musi Stevan" ili "Knjigu pie Hasanaginica", "Knjigu pie od Udbine Pamda", "Knjigu
pie od Krajine Mujo". I u Ilijadi i Odiseji nailazimo na mehaniku uporabu formula. Ruho
koje Nausikaja nosi da ga opere je "blistavo", mu koga Erifila izdaje je "drag", iako te
epitete na tim mjestima ne bismo oekivali. Meutim, pomou malih izmjena ili vjetim
odabirom, pjesnik u Ilijidi i Odiseji gotovo redovito prilagsfava ustaljene epske formule

mjestu koje im daje u stihu i reenici, tako da je vrlo rijetko nejasan, a nasleena formula ne
ometa lagan i prirodan tok njegove misli. Sam stih helenskog epa, heksametar, znatno je
sloeniji i pokorava se stroim zakonima od stihova ruske ili nae junake pjesme, pa je
vjerojatno ve starim helenskim pjevaima bio potreban vei broj ustaljenih izraza i stihova
da bi bez zastajkivanja i neskladom mogli improvizuju. Pa opet, mada naroita gipkost i
prilagodljivost grke epske formule nee biti iskljuivo zasluga pjesnika Homera, kome se
pripisuju Ilijada i Odiseja, u svekolikom Homerovom epskom jeziku prisutan je paradoksalan
spoj suprotnih crta. S jedne strane Homer se slui formulama znatno vie i dosljednija od
ostalih pjesnika spskih junakih pjesama iz raznih naroda, as druge on nije monoton i
nejasan, nego postie mnogo raznovrsnije i tananije efekte od njih. ini se da bi se to moglo
objasniti time to Homer stvara u vrijeme kada se meu Helenima irila pismenost. Iako je
pjesme i dalje sastavljao na nain iu stilu pjevaa i rapsoda improvizatora, Homer je,
oslanjajui se bar unekoliko na pismo, mogao posvetiti vie vremena i panje ispravljanju i
dotjerivanju svojih stihova.
Stalni motivi i mehanika sredstva improvizacije esto se javljaju u uvodu junakih pjesama,
jer je teko poeti pjesmu s nogu, a jo je tee poeti je lijepo. irom svijeta epska pjesma
rado uzima stereotipne poetke i govori o junacima koji polaze na put ( "Pojezdie do dva
pobratima ...") ili o snu koji predskazuje dogaaje prikazane u pjesmi (" Sanak snila Ivanova
majka ..."). Bezimeni narodni pjeva ovim motivima ne poklanja gotovo nikakvu posebnu
palju. Slue mu samo poeti sa pevanjem i on ih ne povezuje dublje s tijekom izlaganja.
Pjesnik Ilijade, meutim, ne zadovoljava se takvim mehanikim postupkom. Bogovi alju
zapovjedniku ahejske vojske pod Trojom san, ali varljiv, u elji da pokrenu ratnike u nove
bojeve. Motiv prorokog sna dat je ovdje u osobenom vidu, slijedi poslije prvoga pjevanja u
kome je obrazloen Ahilejev gnjev i slui pjesniku prikazati sloenu Agamemnonovu
osobnost. Jer, iako Agamemnon san shvaa kao predskazanje, on postupa veoma udno.
Saziva skuptinu da iskua vojsku i kazuje da je rijeio da se vrati u domovinu. Glazbeni
ahejskih junaka, osobito lik razboritog Odiseja, stupaju ivi pred nae oi, au vojsci dolazi do
uzbune. Drevni i opi motiv epskog uvoda pjesnik Ilijade je oslobodio konvencionalnosti i
izgradio ga je originalno, pretvarajui ga u nositelja veoma osobne i rafinovane umjetnosti.
U novogrkoj i naoj narodnoj pjesmi omiljen je u uvodu motiv prorokog ljeta zlokobnih
ptica ( "Poleela dva vrana gavrana ..."), u ruskoj i naoj motiv gozbe i goenje (" Vino piju
...", "Slavu slavi ... "), dok se u epici mnogih naroda javlja motiv iznenadnog gosta koji
donosi neku vijest i tako pokree akciju i naraciju pjesme. Uzmimo poetak nae pjesme
Marko Kraljevi i dvanaest Arapa, gdje je spoj motiva goenje i iznenadnog dolaska osobito
dramatian stoga to je miru i uivanjima Markovog odmora suprotstavljena uznemirenost i
nevolja djevojke koja je sama rtva dogaaja:
ator penje Kraljeviu Marko
na Arapskoj pokrajini ljutoj,
pod atorom sjede piti vino.
Jote Marko ae ne popio,
al 'dopade robinja djevojka
pod atorima Kraljevia Marka,
stade Marka Bogom bratimiti ...
Spletom motiva goenje i vijesti koju donosi iznenadni gost poinje i Odiseja. Bogovi su
odrali vijee o Odisejevo povratku u domovinu, pa boginja Atena uzima na sebe lik tafskog
kneza Mente i dolazi na Itaku gdje je doekuje i gosti Odisejev sin Telemah. Mirna scena
goenje i razgovora dobiva iznenada dramatinu notu kada Atena Telemahu, koji je izgubio
svaku nadu da mu je otac jo u ivotu, saopava da mu otac jo uvijek luta svijetom i da e se

vratiti na Itaku. Ovaj obrt pokree radnju speva. Telemah se suprotstavlja proscima koji
oblijee njegovu majku i polazi kriom na put da se raspita o Odisejevoj sudbini. Vidimo,
shema uvoda istovjetna je kao u naoj pjesmi, ali su u Odiseji konvencionalni motivi uvoda
pretvoreni u bogatu ekspoziciju, u prikaz likova i prilika na Itaci.
Kratki realistiki opisi javljaju se u epici takoer kao mehanika sredstva pripovijedanja i
odrali su se kroz stoljea zahvaljujui tehnici improvizovanja. Stoga se u takvim opisima
skrivaju i sjeanja na predmete, obiaje i vjerovanja minulih vremena.
Tako se u opisima dolazaka i odlazaka junaka redovito ogleda neka starinska viteka
utivost koja od domaina zahtijeva da doljaka ugosti prije nego ga upita tko je i odakle je.
ini tako Telemah s Atenom, ini tako i kralj Feaana s brodolomnik Odisejem. Da se u
ovome kriju i stara vjerovanja kako neznani doljak moe biti neko boanstvo, to pokazuju u
Ilijadi i Odisjei oni susreti s neznancima gdje se takva sumnja i izrie. Pjesnik je zadrao tu
crtu konvencionalnog opisa, ali sumnju po pravilu obrazlae naglom promjenom doljakovog
izgleda, koju doista pripisuje natprirodnim silama, ili je prosto tumai ljepotom, pa tako
pokazuje da je pripadnik jednog poznijeg, manje praznovernog razdoblja. Ali ma koliko da
ostaje vjeran predaji, pjesnik na kljunim mjestima pokazuje umjetniku osjetljivost i
samostalnost. Kada u Ilijadi Prijam dolazi Ahileju da otkupi tijelo svoga sina Hektora, nema
na tome mjestu ni predstavljanja ni herojske etikecija koja bi mogla oslabiti napetu traginost
trenutka. Tek poto je psiholoki vrhunac dostignut i prevazien, poto se Ahilej saalio na
starca i sa njim se nagodio, pjesnik zadovoljava herojski protokol i epsku konvencviju. Kako
heroju prilii i kako je red u epu, Ahilej trai od Prijama da s njim veera i provede no u
njegovom atoru, mada je domain Ahilej gostu Prijamova ubio sina i jo ga je i mrtvog
zlostavljao.
Iako na predanje dograena i nad njima uzdignut umjetnost Ilijade i Odiseje uoavamo
najbolje ba u takvim izmirenim sukobima izmeu nasleenog kalupa i samostalnog
stvaralatva, ali i ovi spovi sadre mnoge samo tehniki i mehaniki uzete opise odlazaka i
dolazaka, ustajanja i leganja, jela i goenje, igre i darivanja, plovidbe ili vonje kolima. Pa i
ti opisi, kojima su Premoen razmaci izmeu znaajnijih scena, esto su nositelji jedne
skromne i uzdrane poezije svakidanjice. U prvom pjevanju Ilijade iscrpno opisane rtve
pomirnice koje Odisej i Ahejci prinose Febu Apolonu, a poslije rtvene gozbe opisano je
opremanje, otiskivanje i plovidba lae. U ritmu tog prikaza stroga realistinost se na mahove
povlai pred poetinou:
Sve to pee stari svetenie,
sve to pee na cjepanice,
po pecivu rujno sipa vino;
oko njega skupili se deki,
U rukama vile petoroge.
A kada se ispekoe stegna
i utrobu oni ogledas,
drugo meso isjeckae sitno,
na ranju sve ponaticae,
sve lijepo to ispeku meso,
pa peeno skinu ga sa ranja.
A kad s poslom prestali bijahu
te kada su objed zgotovila,
latie se objed objedovati ',
srcu dosta za svakoga gosta.
A kad su se jela nasitili

i napili dovoljno pia,

Cabro su deki napunili
napunili piem sve do vrha,
iz Cabro vre natoie,
svakom toe, bogu namjenjuje;
a oni su sinovi ahejski
pjesmu pjeli. do zalaska sunca,
boga blae 'lijepim pojanje,
pjevajui pjesmu bogohvalku,
i slavei boga zatitnika,
a on slua, vesela mu dua.
Realistian i injenike, opis napreduje brzo, kao u nekom nabrajanju, pa se opet neosetno
die do poetskih ljepota:
A kada je potonulo sunce
i ve pala crna pomrina,
sva druina spati polijee
kraj Prepon tamo brodovijeh.
A tek to je zora zab'jelila,
ruoprsta zora ranorodna,
otisnu se opet putovati
ka irokom okolu Ahejskom.
Tada njima zgodan vjetar poslovanja,
vjetar posla zatitnik Apolon;
oni tanku digoe katarka,
razavie vjetrila bijela;
duhnu vjetar u bijela jedra,
Te uprije, a posred srijede,
kako laa brzovato plovi,
stoji huka bukovita vala
gdje se lomi brodu oko Gupca.
Leti laa moru niza vale,
leti pusta sve je manje puta.
U epici su esti opisi tako obinih predmeta i tako svakodnevnih radnji ih u svoje djelo ne bi
unio ni dananji romanopisac, a kamoli moderni pjesnik. Kratkoa, ekonominost i realizam
u obradi ovih motiva glavno su pravilo iu helenskom epu. Improvizovana junaka pjesma i
njena publika zanimaju se najvie za junaka i njegove podvige. Narodni pjeva stoga ne gradi
scene pune romantike i matovite ljepote kakve nalazimo esto u literarnom epu iu romanu, a
opisi prirode su u narodnoj junakoj pjesmi rijetki i rijetko razvijeni. Razlog treba svakako
traiti u tome to iva narodna umjetnost nastaje na selu iu prirodi, ili bar u svakodnevnom
dodiru s njom, pa su i pjevai i sluatelji uzimali prirodu i njene ljepote kao neto obino i
nisu joj pridavali onaj znaaj niti su joj prilazili s onim romantinim oduevljenjem kao
gradsko stanovnitvo. I kada se jave u neto razvijenijem obliku, opisi prirode u naoj
junakoj epici, kao iu epici drugih naroda, ispunjavaju neku odreenu funkciju u toku
izlaganja. Najee se kroz prikaz prirode odreuje vrijeme ili godinje doba znaajno za
samu radnju:
a kad doe bijel danak urev,

sva se gora listom preobue,

crna zemlja travom i cvijetom,
i iljeze janje za zaklanja,
svezae se konji u pajvane,
planine se kitis jablan;
tade vezir sitne knjige pie ...
Pjesnik Ilijade odstupa od ovog opeg pravila anonimne junake pjesme osobito u
uporeenja, koja su daleko razvijenija nego poredbe nae junake pjesme. Ostajui realistian
u nainu opisa, on se ponekad i izvan uporeenja uzdie daleko iznad prikaza prirode u
junakoj pjesmi, na primjer kada slika borbu Ahileja i rijenog boga Skamandra u trojanskoj
ravnici koju je zahvatio poar:
Najprije se poljem oganj razgori i paljae Mrela,
to ih bijae na RPE, a smae ih divni Ahilej.
Cijelo se osui polje, i bistra se potisne voda.
K'o to u jesenje doba kad Boreja osui brzo
skoro nakvaen votnjak, a teak se raduje tome:
tako se osui cijela poljana, mrtvaci izgore;
potom blistavi plamen, u rijeku navrne Hefest.
Metljike ponu gore i Brestom A s njima vrbe,
lotos goreti stane i sita a s njima kipir,
sve to uz lijepu je rijeku na bregu u obilju raslo.
Jegulje i druge ribe u vodi stanu da ginu,
to su ovud i onuda po lepoj plivale vodi,
pone ih daviti dah dovitljivog boga Hefesta.
Vidimo da u pjesnitvu Ilijade naslijeene crte junake pjesme bivaju podreene novim
umjetnikim ciljevima i poinju istupaju iz granica mehanizma improvizacije. Sve svjedoi o
darovitim tvorcu, ali io tome da se ve u prethomerskoj helenskoj ep?%
B8ci razvila osjetljivost za umjetniki oblik i ekonomian izraz, koji su tvorevina napora u
kome je uestvovalo nekoliko stoljea suradnje izmeu izvoaa-improvizatora i njegove
publike iji okus ve nije bio sklon bezoblina obilju i neumerenoj fantastici.
Moramo, dakle, ponovno postaviti pitanje gdje je u dugom razvoju grke epike Homerov
mjesto i kakva je u njemu njegova uloga. Rekli smo, osobnost Homer to je za nas prvo
legenda, dosta nejasna i proturjena. Zatim, to je onaj Homer na koga mislimo kada
govorimo o pjesniku Ilijade, ostavljajui po strani pitanje da li je taj Homer ispjevao i
Odiseju. Za ovog naeg Homera moemo rei barem ono po emu se on razlikuje od Homera
iz legeide. Homer legende podvrgnut je oito postupku arhaizovanja kojem podlijee i
stilizacija epa. On stoji negdje po sredini izmeu putujuih pjevaa i prvih recitatora-rapsoda.
Autor Ilijade, meutim, Homer o kome govorimo, dobro je poznavao sloenu tehniku
rapsoda tako da ga moramo staviti u vrijeme kada je ta recitatorska tehnika bila ve potpuno
razvijena. Stoga emo uzeti da je vrijeme u koje treba staviti Homera kao pjesnika Ilijade
VIII stoljee stare ere i da je mjesto nastanka Ilijade maloazijske Jonija, dakle regija na
sredinjem dijelu anadolske obale gdje su u to vrijeme cvetale bogate naseobine helenistikih
Jonjani i gdje se ve irila pismenost preuzeta od fenikih trgovaca.
Ipak znaaj pismenosti ne smije se ovdje odvie isticati, osobito ne na raun tehnike usmenog
prenoenja knjievnih djela. Iako je pismo u staroj Heladi bilo poznato vjerojatno i prije
Homera, iako su tekstovi Ilijade i Odiseje i drugih djela arhajske i klasine helenske

knjievnosti beleeni ve dosta rano, knjievnost starih Helena prenoena je gotovo do

vremena Aleksandra Makedonskog vie usmenim putem nego knjigom. Pismeno fiksiranje
literarnih tekstova nije vodilo iroj prepisivakoj ili, kako bismo danas rekli, izdavakoj
djelatnosti. Ti su tekstovi bili namijenjeni esnafima deklamatora, glumaca i besednika. Sve
do IV stoljea stare ere ne samo ep, lirika i drama nego i filosofsko, retorska i historiografske
djela prenoena su publici usmeno i bila su zamiljena i sastavljena za sluanje, a ne za
itanje. Rijetki su dotada pisci koji, kao povjesniar Tukidid, ne ele im djelo bude
preputeno kratkovjeku ljudskom pamenju i oteenjima koja tekstu donosi i najvjetije
deklamacije. Tek s Tukidid i filosofi Platonom, ija umjetnika rije poinje dosljedno da se
suoava s problemom prebacivanja ive i neposredne Filosofske diskusije na hartiju, poinje
u Heladi uzimati Maha naelo pisane knjievnosti, knjievnosti koncipirane za itanje.
Istovremeno su Tukidid i Platon prvi veliki helenski pisci koji su odluno odbacivali staru
legendu i mit, i tako obiljeili kraj arhajske i klasine helenske knjievnosti, razdoblja u kome
mit nije bio ni dokona pria, ni puka igra mate, niti samo literarna tema, nego je kao pokuaj
tumaenja svijeta jo u sebi nosio mnoge crte pravog i izvornog narodnog stvaralatva.

REGISTAR IMENA I RIJE s objanjenjem

Agameda - ki Augijiia, Biljarica.
Agamemnon - sin Atrejev, unuk Pelopov, kralj u Mikeni, vrhovni vojvoda ahejski pod
Trojom. ena mu je Klitemestra, sin Orest, keri Hrisotemida, Laodika, Ifijanasa.
Agapenor - sin Ankejev, kralj u Arkadiji, vazal Agamemnonov.
Agenor - sin Trojanci Antena i ene mu Teana.
Aglaja - mati Nireja, najljepeg borca pod Trojom.
Admet - mu Alkestidin, otac Eumelov.
Adrest - 1) sin Talajev, ranije kralj u Argu, otkud ga je Amfijaraj prognao, te je pobjegao u
Sikion svom djedu (po materi) Poliba i poslije njegove smrti ima vladao. Kad se vratio u Arg,
uda jednu svoju ker za Tideja, oca Diomedovi; 2) sin Merope iz Perkota, saveznik
Trojanski.
Aid - sin Krona i Reje, a brat Divov i Posidonov, bog Podzemnog svijeta, i Podzemni svijet,
kuda odlazi dua kad tijelo umre.
Ajant - 1) sin Telamonov s Salamine, brat Teukrov, nakon Ahileja najhrabriji junak ahejski
pod Trojom; o njemu kao junaka u Homera iu svjetskoj knjievnosti vid. Milo N. uri:
Patnja i mudrost, studije i ogledi o helenskoj tragediji, Titograd 1962. str. 206-235; 2) sin
Ojlejev iz Lokride, veliki borac, ali stasom manji od Ajanta Telamonovia.
Aktor - 1) sin Azejev; 2) otac Menetijev: 3) sin Forbantov, brat Augijin, otac Euritov i
Kteatov; 4) otac Eheklov.
Alastor - 1) borac iz Leakeyem; 2) jedan od voa Piljana; 3) otac Trosov.
Aleksandar ili Parid - sin Prijamov, brat Hektorov. On je odveo Helenu i time izazvao
Trojanski rat. Hektor na samrti prorie Ahileju da e ga ubiti Parid uz pomo Apolonovu.
Alkiona - ena Meleagrova, koja se zvala i Kleopatra. Ime Alkiona dobila je po ptici alkionu,
o kojoj su stari Heleni priali da tuno kuka kad joj nestane mujaka ili ptia. Kad je njezinu
majku Marpesu ugrabio Apolon, ona je, dok nije vraena muu, tuila i jaukala za njim kao
alkion. Zbog materina jaukanja nazvae roditelji ker Kleopatru i drugim imenom Alkiona.
Alkini - uzdodra Ahilejev.
Alkimedont - sin Laerkov, mirmidonski voa.
Alfej - rijeka u Arkadiji i Elidi.
Amazonke - ubojite stanovnice enskih drava, u kojima se nisu trpjeli mukarci osim koliko

je bilo potrebno da im se ensko stanovnitvo obnavlja. Po jednom, najboljem. predanju one

su prebivali u Kapadokije na rijeci Termodontu, naroito u gradu Temiskiri (o njima vid.
Milo N. uri: Iz helenskih riznica, studije i ogledi, Beograd 1959, str. 94-95).
Ambrosija - u stvari besmrtnost, zato hrana bogova; bogovi je upotrebljavaju i kao pomast,
kao sredstvo za miris i polepavanje.
Andromaha - ki Eetiona, koji je kraljevao u Tebi pod gorom plakom, ena Hektorova. O njoj
i Hektoru vid. Milo N. uri: Istorija helenske knjievnosti, Beograd 1951, str. 82-86.
Antilla - sin Nestorov.
Apolon - sin Divov i Letin, bog sunca i svjetlosti, pa se zove i Febo, brat Artemidin.
Arg - grad na Inahu u Argolidi, ali Homer upotrebljava to ime i za cijeli Pelopones, ak i za
cijelu Heladu. Pelaki Arg je otadbina Ahilejeva u Tesaliji, a po tome i cijela Tesalija.
Argejci - u stvari stanovnici grada Arga, ali Homer se slui tim imenom za cijeli helenski
narod.
Ares - sin Divov i Herin, bog rata. U njega su sve osobine silnog ratnog junaka, ali za razliku
od Atene, boice rata, divlji i estok.

Areta - sin Prijamov.

Arkesilaj - voa Beoana.
Artemida - ki divova i Letina, sestra Apolonova, boginja lova, zato nosi luk i strijele.
Asklepije - tesalski knez, odlian lijenik. otac Podalirija i Mahaona, lijenika na glasu.
Atena - ki divova, boginja mudrosti, enskih vjetina, ali i boica rata. Pjesnik je zove i
Palada Atena, a Palada znai mahaica, jer Atena mae egida i kopljem.
Atena - grad u Atici.
Atrejeva - sin Pelopov, brat Tijestov, otac Agamemnona i Menelaja. kralj u Mikeni.
Atrid ili Atreji - sin Atrejev.
Afrodita - ki Diva i Dione, boginje ljepote i ljubavi, mati trojanskog junaka Eneje, kojega je
rodila s Anhisom. Uz njezinu pomo odveo je Parid ljepoticu Helenu, enu Menelajevu, u
Troju, i to je izazvalo Trojanski rat.
Ahejci - glavno helensko pleme u Tesaliji, Mesen, Argu i Itaci, a Homer ga upotrebljava za
sve Helene.
Ahilej - sin kralja Peleja i boginje Tetide, kralj Mirmidonaca, prvi junak u ahejskoj vojsci pod
Trojom. O njemu vid. Milo N. uri: Istorija helenske knjievnosti, str. 78-82.
Balije - arac, Ahilejev konj.
Beba - grad u Tesaliji.
Belerofont - ubojica Belera, nadimak Hiponoja, sina Glaukom.
Beotia - zemlja u srednjoj Heladi s mnogo gradova, od kojih je najznatniji Teba. Rije Beotia
u natpisu 11-og pjevanja odnosi se na stihove 494-877, a uzeta je zato to su prvi voi koji su
poli u Trojanski rat bili Beoani.
Bijant - 1) otac Laogonov i Dardanov; 2) voa atenski; 3) iz Pila.
Boreja ili Borej - vjetar sjeverac.
Brisejida - ki Brisejeva iz Lirnesa, robinja i dragana Ahilejeva.
Buirasij - grad i rijeka u sjevernoj Elidi.
Vino - mijea se s vodom u meaonicima, a potom bi ga vinotoa uzimao vrem pa desno toi
u ae. Kad god bi se meaonik napunio, izli bi se nalijevo bogovima, a njime bi se i ruak
zavrio.
Ganimed - sin Trosov, vinotoa Divov.
Gargar - juni rt trojanske gore Ide sa hramom Divovi.
Geja - Zemlja kao boginja koja je svuda prisutna.
Gerenjanin - nadimak Nestorov. po gradu ili okolici Gereniji na Mesenskom zaljevu, gdje se

Nestor rodio ili kuda je se sklonio kad je Heraklo Pil razvalio.

Glavni prijatelj - kad je dvojici ljudi otadbina razdaleko, a oni meu sobom ive u velikom
prijateljstvu, te e jedan drugome initi doek i potenje kad mu doe kao gost, onda su oni
jedan drugom glavni prijatelji. To od prilike znai glavni prijatelj i u naoj narodnoj pjesmi,
na primjer Vuk II, br. 39, str. 322-330 (Vid. Milo N. uri: Prijateljsteo u staroj Heladi i
glavno prijateljstvo u Helena i Srba, Let. Mat. Srp., God. 139, knj. 392. sv. 6 prosinca 1963.
str. 563-569 ).
Glasnik - zbog svoje razboritosti potovan i kao tienik Divov smatran za nepovrediv. Slui
kralju i opini u svima prilikama javnog ivota u narodnoj skuptini, kod rtve, kod gozbe
starjeina, kod doeka i pratnje stranih gostiju.
Gorga - strana neman u Hadu i na Divovoj egida. U Homera samo jedna, au Hesioda tri:
Eurijala, Stijena i Medusa; umjesto kose nose na glavi zmije i stanuju daleko na zapadu.
Danajci - u Homera ime za cijeli helenski narod kad ga ima na umu u borbi pod Trojom; vid.
Argejci Ahejci.
Dardan - 1) sin Diva, otac Ila i Erihtonija, rodonaelnik Trojanaca (Dardanaca), osniva
Dardanije: 2) sin Bijantov.
Demetra - boginja koja je davala miran ivot, a starala se za usjeve i plodove, mati podzemne
boginje Persefoneje.
Div (Zeus ili bolje, Zej) prvobitno bog neba; upravlja oblacima, kiom i vjetrovima, gromom
i munjom, i boguje na visinama. Otuda sve vidi, iu njega je najvea mudrost i snaga, pa zato i
najvea vlast. On je otac bogova, ali i ljudima otaca, u isti mah, kralj i vladar nad vladarima.
Djece ima kako meu bogovima i boginjama tako i meu smrtnim ljudima i enama. On ne
stoji sasvim presudno ni na jednoj od zaraenih strana, nego se samo stara da se vri sudbina,
da se nita ne dogodi izvan nje. Posveeni su mu orao, hrast i svi vrhunci visokih gora. On je,
dakle, u Helena ono to je u starih Inana Indar, au Rimljana Jupiter.
Dimos - personifikacija straha koji ljude spopada u ratu: s Fobos, koja rije isto znai, on je
pratilac ratnog boga Ares.
Diomed - sin Tidijev, kralj u Argu (na Peloponesu), jedan od najveih junaka u ahejskoj
vojsci.
Dionis - sin Diva i Semele, bog vinogradarstva, koji svojim darom, vinom, razveseljava srce
ovjekovo, rastura brige i bolove.
Diomeda - ki Forbantova s lezba, robinja Ahilejeva.
Dodoni - grad u Epiru, najstarije proroite u Heladi, i to Divovi.
Dolopi - pleme na Ekipeju u Tesaliji.
Eak - sin Diva i Egini, keri rijenog boga Asopa. Sa enom Endrejidom, kerkom mudrog
kentaura Kirona, imao je dva sina: Peleja i Telamona.
Egida - Divov blistavi tit kojim u ljude ugoni stravu, pa se stoga i zove Div egidonoa. Kad
hoe da iri strah, Div desnicom baca munje, a ljevicom trese egida. Ona se opisuje u V-om
pjevanju st.. 734-742. esto je Div pozajmljuje Paladi Ateni, a ponekad i Apolonu.
Egijal - 1) ranije ime Ahejskom primorju na sjevernom Peloponesu; 2) grad u Paflagoniji.
Egina - 1) otok u Saronska zaljevu: 2) ki rijenog boga Asopa.
Elida - 1) zemlja u sjeverozapadnom dijelu Peloponesa.
Eneja - sin Anhisa i Afrodite, vojvoda dardanski, jedan od glavnih junaka u trojanskoj vojsci.
Enija - strana i ubojita boica rata, koja, kao i Ares, koga ona prati, uiva u krvavom ratnom
meteu.
Enijalije - u Homera isto to i Ares, ili se upotrebljava kao nadimak Arejev.
Epejci - stanovnici sjeverne Elida.
Ereb - 1) bog podzemnog mraka: 2) mraan i straan prostor pod zemljom kroz koji due
pokojnika stiu U Had.
Erida - boginja nesloge, svae i borbe, sestra i pratilja Ares u borbi. U krvavom ratnom

meteu ona ide od odreda do odreda i umnoava uzdahe boraca (polystonos).

Erinije - podzemni zli duhovi koji progone grenika. Homer spominje as jednu, as nekoliko
njih, ali im ne spominje ni porijeklo ni imena.
Eter - vedri, isti, svijetli nebeski prostor, koji je nad oblacima i zemaljskim zrakom.
Etiopljani - u stvari ljudi s opaljen licem: narod koji ivi na krajnjem Istoku i na krajnjem
Zapadu, svugdje poboni, i zato ih bogovi vole i posjeuju.
Etolac - stanovnik Etolija, zemlje u srednjoj Heladi.
Eubeja - dugako otok u Egejskom moru, odvojeno Euripom od kopna.
Eudora - sin Hermijin i Polimelin, voa mirmidonski.
Eur - jugoistoni vjetar koji donosi oblake i kiu.
Euribora - 1) glasnik Agamemnonov; 2) glasnik Odisejev.
Eurimedonta - 1) sin Ptolemejev, uzdodra Agamemnonov; 2) sluga Nestorov.

Euripil - 1) Euemonov sin iz Tesalije; 2) sin Posidona i Astipalije, kralj na Kosu.

Euristej - sin Stenelov, kralj u Mikeni, gospodar Heraklov.
Zakint - umovito otok u Jonskom moru prema Elidi.
Zefir - zapadni vjetar, veoma brz i otar; donosi kiu i snijeg.
Ida - visoka gora, koja se iz Frigije prostire kroz Troadu i Misiju: puna vrela, dolina, zverinje
i uma.
Idomenej - sin Deukalionov, unuk Minojev, Kretsko kralj.
Il - sin Trosov, otac Laomedontov, djed Prijamov. Po njemu se Troja zove i Ilij.
Ilitija - boica poroda koja ili pomae porodiljama ili im produuje bolove i zadrava
poroaja. Homer ih spominje as brojne, as samo jednu.
Irida - personifikacija duge koja vezuje nebo i zemlju;
tako je postala boginja ko-ja nosi poruke bogovima ili poruke bogova ljudima.
Itaka - mali otok u Jonskom moru, Kefaleniji na sjeveroistoku, zaviaj Odisejev.
Jelo - Homerovi ljudi jedu ito, i to hlebac od jema i penice i meso od goveda, ovaca, koza
i krmadi, peeno na ranju. Mesosea sijee meso na male komade, a robovi i glasnici dijele
ga gostima, koji sjede na stolicama za malim stolovima. Svaki bi gost dobio prilian komad.
Prije i poslije ruka peru se ruke, to se nije dogaalo samo radi istoe, jer se jelo prstima,
nego je to zahtijevala i religiozna dunost. Glavni je ruak bio o podne, osim toga jeo se
doruak i veera.
Kadmejci - Tebanci, koji su to ime dobili po Fenianin Kadmo, osnivau Tebe.
Kalhant - sin Testorov, prorok i gatar ahejski pod Trojom.
Karci - stanovnici Karija, jugozapadnog dijela Male Azije, srodni Lianima i Mitana.
Kasandra - najljepa ki Prijamova. Poslije osvojenja Troje. Agamemnon je povede sa sobom
u Mikenu, a to je ondje doivjela, pjeva se u HI-om pjevanju Odiseje. str. 421-423.
Kebrion - sin Prijamov, vozar Hektorov.
Centauri - divlji narod u Tesaliji, vie podobni zverovite nego ljudima.
Kera - strana i mrana boginja raznih naina smrti, naroito krvave smrti na bojnim kolima.
Kefalenija - otok u Jonskom moru; Kefalenci su kao podanici Odisejeva stanovnici otoka
Same, Itake, Zakinta, Dulihije i komada obale.
Kikonci - Track narod na hebr i na obali do Lisa.
Cipar - otok u istonom dijelu Sredozemnog mora, poznato po kultu Afrodite.
Kitera - otok izmeu Krete i june obale Peloponesa: tu je mnogo potovana Afrodita, koja je
ondje rado prebivali, pa se zato zove i Kiterka.
Kola - sastoje se od laka drvena Stoca na dva kotaa koji sprijeda pa s jedne i s druge strane
ima nisku ogradu (ko) od drveta, a njoj gore privren savijen drven obod - obluac, za koji
se veu uzde kad kola stoje. U osovinu je usaena ruda, koja je prema kraju uzdignuta, gdje

je privren jaram. Pree se dva konja, a ponekad tri. Trei je konj zamjena kad jedan
pogoen padne. Od bojnih kola treba razlikovati teretna, koja imaju etiri kotaa i na tavanu
ko.
Koplje - sluilo je za udaranje ili, kao i kraa sulica, za metanjem. Bilo je dugo do etiri
metra, Kopljaa je bila od jasena drveta, a ima na oba kraja iljak od medi: donjim se, kad
zatreba, koplje zabode u zemlju, a gornjim se ubija. Kopljem se gaa izdaleka ili bode
izbliza.
Kotur (disk) - okrugla ili obla, plosnata, ali u sredini odebela ploa od kamena, eljeza ili
drveta, katkad bez rupe, a katkad s rupom i remenom u sredini za bacanje. Bacati se roli bila
je ve u Homerovim doba obina igra.
Kreta - veliko otok u Sredozemnom moru sa sto gradova (Ilijada II 649), to dokazuje da je
Kreta ve u Homerovim doba bila u velikoj mjeri prosvijeena zemlja.
Kron - otac Divov, Posidonov, Aidov, Herin, Demetrin i Hestijin; zato se Div po njemu zove
i Kronid (Kronovi) ili Kronion.
Ksanti - 1) rijeka u Leakeyem, iz koje su Glauk i Sarpedon; 2) rijeka u trojanskoj dravi, koja
se zove Skamandar; 3) konj Hektorov: 4) konj Ahilejev.
Kuret - staro pleme u Etolija s glavnim gradom Pleuronom.
Lav - iz Homerova vjernog opisa moe se pouzdano zakljuiti da je lav u njegovo vrijeme
ivio u Maloj Aziji i Heladi. U tim zemljama nestalo ga je tek u doba rimske vladavine.
Laa - u Homera ona slui samo za prevoenje. Oba kraja prednji i stranji, uzvijeni su kao
rog. pa se ona zato i zove "na oba uzvijena kraja"; atribut "jednakostrana''tie se njezine
ravnotee;" veslovita "znai da na rubu svake strane ima mnogo klinova, na koje se natiu
guve od koe, au njih se zatiu veslo . Kad je laa od kopna dovoljno udaljena i kad pue
povoljan vjetar, digne se katarka, koja stoji usred lae i koja je dvama konopcima vezana uz
kljun i krmu; ako je laa osidrana, katarka lei lai ili pored nje, pa bi se na odlasku opet
podigla. Mjesto sidra sluilo je teko kamenje, koje je probuene i na konopce privezano.
Lakedemon - zemlja u junom Peloponesu s glavnim gradom Spartom, gdje vlada Menelaj.
Laomedont - sin Ilove, otac Prijamov, kralj Trojanski.
Lapiti - narod u Tesaliji pod gorom Olimp.
Lezbo - otok u Egejskom moru uz maloazijske obalu.
Lelezi - staro pleme Otvoreni po primorskim krajevima Helade i u Maloj Aziji, hrabri
mornari.
Lemno - otok u sjevernom dijelu Egejskog mora, zbog vulkanske svoje prirode posveeno
Hefestu, bogu ognja.
Leta - mati Apolona i Artemide, to ih je rodila s divom.
Likaon - 1) otac Pandarov: 2) sin Prijama i Laoteje, ubijen od Ahileja.
Leakeyem - 1) gorski kraj u Maloj Aziji izmeu Sredozemnog mora, Pamfilije, Frigije i
Karija; 2) mali kraj na rijeci Esepu pod trojanskom vrhovnom vlau.
Lokrani - stanovici Lokride, zemlje u srednjoj Heladi.
Lotos - neka vrsta djeteline (lat. trifolium melilotus ili lotus corniculatus. Linn.), Sasvim
razlina od lotosa u IH-om pjevanju Odiseje.
Luk - bio je napravljen od drveta ili dva kozja roga, koji su s donjim krajevima bili sastavljeni
Okovanom laktu. Tetiva je spleten od goveeg crijeva. Da bi luk bio gibak, natezan je samo
onda kad je trebalo, a za natezanje bila je potrebna velika snaga. Strijele su bile od trske i
imale su trobridne vrhove. Noene su u Tulu na lijevoj strani.
Mahaon - sin Asklepijev. lijenik u ahejskoj vojsci.
Ma - napravljen od medi, s obje strane otar i podesnije za udaranje nego za bodenje. Drak
je mogao biti ukraen srebrom i slonovom kosci. Noen je u konim ili kovanim koricama s
lijeve strane na remenu koji je tekao preko desnog ramena.

Nestor - sin Enejev i Altejin koji je ubio kalidonskog vepra. Ali kad su se Etoljani
(kalidonski) i Kuret (ple
uronski) posvaali za glavu i kou veprovu, i on pogubio jednog brata Altejina, mati ga
prokune, i on odustane od boja mada su ponueni bogati poasni darovi, dok nije naposljetku
Kalidon od Kureta izbavio, ali sad bez onih darova.
Menelaj - sin Atrejev, brat Agamemnonov, mu lijepe Helene, koju je odveo Parid.
Menetije - otac Patroklovim (XI 765-803 i XXIII 85-88).
Meonci - saveznici Trojanski, stanovnici Meonije, a kasnije se ta zemlja zvala Lidija.
Merion - sin Melov s Krete, hrabri ratni drug Idomenejev.
Mikena - grad u Argolidi, prijestolnica Atrejeva i Agamemnonova.
Minoja - sin Diva i Europe, vladar u Knosu na Kretu.
Mirmidoncima - ahejske pleme u tesalskoj Ftiotida, kojima je vladao Ahilej, s glavnim
gradom Ftijom i Helada.
Mitana - 1) stanovnici Misije u sjeverozapadnoj Maloj Aziji: 2) narod u Trakiji.
Mulija - 1) Epejac, koga je pogubio Nestor (XI 739); 2) Trojanac. koga je pogubio Patroklo
(XVI. 696); 3) Trojanac, koga je pogubio Ahilej (XX 472).
Muse - boginje pjevanja i pjesnitva; u Homera as jedna, as brojne.
Nadmetanje - o toj pojavi helenskog ivota vid. Milo N. uri: Ogledi iz grke filolofije i
umjetnosti, Suvremenik SKZ, 1936, str. 199-237, i Kroz helensku povijest, knjievnost i
glazbu, studije i ogledi. Beograd 1955, str. 137-161.
Nazuvak - pravljen od koe, a noen na nozi, da je ne bi ozlijedio golemi tit koji je borac
nosio. Privren je od glenja kovama. U kasnije vrijeme sluio je za obranu nogu, a
graen je od metala.
Najada - nimfa koja prebiva pri izvorima.
Nektar - crvenkasto i mirisno pie bogova.
Nestor - sii Nelejev i Hloridin, kralj u Pilu, meu ahejski junacima ugledan svojim godinama
(vladao je ve treim narataje), svojom mudrou i reitou. S njime su i dva sina: Antilla n
Trasimed.
Nimfe - Mlaan pratilje Artemidin: borave u gorama, na livadama, u peinama, pored potoka
i izvora, pa bi onoga koji bi im doao u vlast ZaNeLe, a u ljutini obezumile.
Nioba - ki Tantala i plejade tajge, ili hijada Dione, sestra Helopa, ena tebanskog kralja
Amfiona. O Eshilovoj obradi mita o Nioba vid. M. N. uri: Etika i politika u Eshilovoj
tragediji, posebnih izdanja SAN knj. SH1H ,1937, str. 156-158.
Not-juni vjetar koji obino donosi kiu.
Odisej - sin Laertov, kralj Itake i Kefalenije, jedan od prvih ahejskih junaka ne samo zbog
svoje hrabrosti nego i zbog mudrosti i dovitljivosti. Opirnije o njemu vid. M. N. uri:
Istorija helenske knjievnosti. str. 86-89.
Ocean - 1) voda to okruuje zemlju i more; iz njenih valova izlaze sunce, mjesec i zvijezde i
opet se u njih vraaju; 2) bog te vode.
Oklop - sastavljen od dvije medne ploe: jedne za grudi, a druge za lea; stezao se konim
pojasom koji je okovan.
Olimp - dvije tisue devet stotina sedamdeset metara visoka planina izmeu Makedonije i
Tesalije. Heleni su smatrali da na njoj prebivaju bogovi.
Palada - vid. pod rijeju Atena.
Pardal - zvijer koja se zove i Leopard i panter: u Homerovim doba bila je kao i lav (arslan)
dovoljno obina u Maloj Aziji.
Parid - vid. pod rijeju Aleksandar.
Patroklo - sin Menetijev, najdrai drug i saratnik Ahilejev.
Paflagonci - stanovnici Paflagonije na juioj obali Crnog mora, saveznici Trojanski.

Peeon - 1) lijenik bogova na Olimpu; 2) peeon pjesma u slavu boga Apolona.

Pelazgi - starosjedioci helenski koji su se iz svoga prastarog boravita oko Dodoni u Epiru
rairili po Tesaliji, Atici, Peloponesu, Lemnu itd.., Ali se kasnije meu nadolim strancima
izgubili.
Pelej - sin Eakov, brat Telamonov, mu boginje Tetide, s kojom je rodio Ahileja.
Pelija - planina u Tesaliji.
Peonci - stanovnici Peonije u sjeveroistonom dijelu Makedonije, saveznici Trojanaca.
Pergam - tvrava trojanska, ali se tako naziva i sama Troja.
Persefoneja - ki Diva i Demetre, ena Aidova. kraljica Donjeg svijeta. Zajedno sa svojim
muem vlada duama pokojnika i udovitima njezina svijeta i ispunjuje ljudske kletve.
Pieria - zemlja u Makedoniji. nazvana po brdu Pierre koje se nalazi u njoj.
Pil - grad u Mesenija, zemlji u jugozapadnom dijelu Peloponesa, glavni grad drave Nestor.
Pita - najstarije ime Apolopova proroita pod Parnas.
Plejade - sedam keri Atlanta i Plejone, zvijezde koje na narod zove Vlaii.
Posidon - sin Krona i Reje, brat Diva i Aida. Nadimak mu je zemljotresac, jer se mislilo da
potresi dolaze iz mora. Njegovo oruje je trozubac, kojim uzburkava more i cijepa zemlju.
Prijam - sin Laomedontov, kralj Trojanski, koji ima pedeset sinova i dvanaest keri, razumije
se od nekoliko ena. inou, ali prava mu je ena Hekaba, s kojom je rodio Hektora.
Radamant - sin Divov, brat Minojev.
Reja - Crohnova ena i sestra, mati Diva, Posidona, Aida i Here.
Rtnik - izmeu boraca onaj koji se nalazi sprijeda kao na rtu i prvi navaljuje na neprijatelja.
Salamina - malo otok Ateni na zapadu.
Sam - drugo ime za otok Kefaleniju (u Odiseji Sama).
Sangarija - rijeka u Bitiniji, Frigiji, utjee u Crno more.
Satnioent - umski potok u Misiji.
Sidon - slavan grad u Fenicija.
Skamandar - zove se i Ksanti, rijeka u trojanskoj zemlji.
Skejska (u stvari Lijeva) vrae - vode iz Troje u ahejski tabor.
Skir - otok u Egejskom mo-ru, Eubeja na sjeveroistoku.
Slava - jedan od najjaih motiva ljudskog delanja u homerskog ovjeka. Vid. M. N. uri:
Istorija helenske etike, Beograd 1961, str. 53.
Sparta - grad u Lakedemonu, sjedite kralja Menelaja.
Sperhij - rijeka u Tesaliji.
Stiga - ki Oceana i Tetija, rijena nimfa i glavna rijeka u Donjem svijetu, koja devet puta
optic oko njega. Kad netko od bogova hoe da se zakune, donese mu Irida u zlatnom sudu
vode iz Stig, i on je pri zakletvi izlije. Kako je ona rijeka u Donjem svijetu, u carstvu smrti,
tako boanstvo koje se tom vodom kune samo sebe predaje smrti ako lae.
Stovolovka ili stovolka (heka Tomba) - rtva kad se u jedan mah rtvuje sto ili vie goveda;
ali se rijetko rtvovali toliko, te stovolka moe znaiti uope poveu rtvu.
Talenata - u Homera mala mjera zlata, zblie nepoznata.
Tartar - dubok i mraan ponor ispod Donjeg svijeta u koji je Div bacio Titane.
Teba - 1) grad u Beotiji; 2) zaviaj Hektorova ene Andromaha: 3) grad u gornjem Egiptu
pored Nila.
Telamon - sin Eakov. brat Pelejev, otac veeg Ajanta i Teukra, kralj na Salamini.
Temisto ili Temida - Pravda, boginja poretka u svijetu i zakona.
Tened - otok pred trojskom obalom.
Tetida - jedna od Nerejki, morskih boginja, ena Peleja, mati Ahilejeva.

Tetija - ena boga Oceana.

Teukar - sin Telamonov, brat veeg Ajanta.

Tideja - sin Enejev, otac Diomedov, najvie o njemu u IV-om pjevanju, str. 372-400.
Zadrana - stariji bogovi, sinovi i keri Urana i Geje. Kad im je Div oteo vladu, bacio ih je u
Tartar.
Titon - sin trojanskog kralja Laomedonta i brat Prijama; zbog njegove ljepote ugrabila ga
Eoja (= Zora), boginja jutarnjeg rumenila, koja grabi sve to je lijepo, svjee i mlado.
Trakija - velika zemlja izmeu Makedopije i Crnog mora.
Triton - potok u Beotiji.
Troja - glavni grad trojanske drave, na sjeverozapadnoj obali Male Azije. Ahejci su ga
podsedali deset godina, dokle ga naposljetku nisu zauzeli i razorili, a potom je, razumije se,
propala i trojanska drava.
Tronoac - kotli na tri noge za grijanje vode, ali i za mijeanje vina ili samo za ukras u sobi,
zato esto za nagradu pobjednicima igrama.
Tros - nekadanji trojanski kralj, pradjed Prijamov.
Uran - nebo, ali znai i najstarijeg boga, kome je (po najstarijem mitu) ena Geja (tj. zemlja):
sinovi i keri su mu osiguranih.
Febo - nadimak Apolona kao boga svjetlosti.
Feniani - dobro poznati Homeru, jer su sa svojim laama posjeivali i grke obale i otoka i
dovozili na prodaju razline robu iz istonih strana.
Fobos - vid. pod rijeju Dimos.
Fokejci ili Foani - stanovnici Fokide, zemlje u srednjoj Heladi.
Forming - glazbeni instrument sa strunama.
Frigo (Frigijci) - stanovnici Frigije, najzapadnije zemlje u Maloj Aziji.
Ftija - grad i zemlja u junoj Tesaliji, gdje je kraljevao Pelej, otac Ahilejev.
Harite - boginje ljupkosti i miline, dvorkinje Afroditine. Koliko ih ima, Homer ne kae, on
spominje samo Pasiteja.
Harpije - personifikacija brzih i estokih vjetrova. Pjesnik spominje po imenu samo Podarga,
majku Ahilejevih konja Ksanta i Balija, brzih kao vihor.
Heba - ki Diva i Here, peharnica na Olimpu.
Hekaba - ena Prijamova, mati Hektorova.
Hektor - sin Prijama i Hekaba, mu Andromaha, otac Astijanakta, najugledniji junak
Trojanski.
Helada - grad u Tesaliji i podruje oko njega. U kasnija vremena tako se zvala cijela
Helenska zemlja.
Helena - ki Diva i Lede, ena kralja Menelaja, od kojega ju je odveo Parid. Opirnije o njoj
vidi M. N. uri: Na izvorima umjetnike ljepote, ogledi o Homeru, SKZ 339, 1937, str. 539.
Helije - upravo sunce, a onda bog sunca.
Hera - sestra i ena divova i potom kraljica bogova i ljudi.
Heraklo - sin Diva i Alkmene, ene Amfitrinove, najvei junak helenski, koji je ivio prije
trojanskog rata. Opirnije o njemu vid. M. N. uri: Mi o Heraklu i njegov smisao ili o
neprestanom samonadrastanju. Knjievnost. klj. XXXI, 1960, 487-501.
Hermija - sin Diva i Atlanta keri Maje, bog tjelesne i duhovne okretnosti, glasnik bogova i
pratilac dua u Podzemni svijet.
Hipemolzi - narod u Trakiji koji pije Kobilje mlijeko.
Hiperion - nadimak boga Helija.
Hiron - mudri kentaur, lijenik, uitelj Ahilejev.
Hore - nia boanstva, koja u ljupkoj igri prikazuju red u promijeni, naroito u promjeni
godinjih vremena. One donose satove i godinja vremena i daju da sve u pravo vrijeme
uspijeva i cvjeta.

ast - u Homera neodvojiva pratilja odlike i zasluge. O njoj vid. M. N. uri: Istorija
helenske etike, str.54.
ljem - kapa od pasje koe, koja je oko ruba imala obru, a po sebi kvrge od metala. Rijetko
je cijeli lem bio od metala. Na njemu je bila perjanica od konjske strune, a osim toga mogli
su biti privreni rogovi. Privezan je pod bradom remenom.
tit - oruje za zatitu od neprijateljskog oruja sloeno od vie suhih, okruglo obrezanih
koa koje su saivena remenom ili icama, au sredini utegnute. Za utezanje sluila je
horizontalna drvena promjeri, koja se drala s unutarnje strane tita kao rebro, tako da je tit
bio izboen, samo je u sredini bila slobodna, te se za nju tit drao rukom. Sa vanjske strane
tit je mogao biti okovan, osobito oko ruba, pa u sredini na pupku, a i ukraen. U hodu je
visio na leima, au borbi povukao bi se naprijed i postavio na zemlju, te bi borac, sakriven iza
njega, gaao neprijatelja kopljem.

LITERATURA
M. Budimir, Homerova iesma o smrti i ljubavi, u knjizi: Sa balkanskih istonika, Beograd
1969, str. 39-93.
M. Budimir, O Ilijadi i njenom pjesniku, Beograd 1940. (Mala biblioteka Kolarevog
narodnog sveuilita, sv. 10).
M. Budimir, O atenskoj Ilijadi, Letopis Matice srpske, godina 140. studenoga 1964, knj. 394,
sv. 5, str. 380-398.
N. Vuli, Protivrenosti u Omir i u naoj narodnoj poeziji. Glas Srpske akademije nauka
Shih, Beograd 1925, str.1-68.
N. Vuli, Nae narodne pjesme i Ilijada, Zbornik u ast B. Popovia, Beograd 1929, str. 98109. B. Gavela, Istorija umetnosti antike Grke, Beograd'1975, str. 57-80.
E. Grasi, Teorija o lepom u antici, Beograd 1974. str. 46-52. 2. ^ i ^: a ^, NotegLo riapje od.
NeioLa s1o Z. Dukat, homerski pitanje od Heziod do Milmana Perij Knjievna smotra. god.
VII Srbnica (Zagreb) 1975 br. 21 str. 69-89
M. N. uri, Istorija helenske knjievnosti, 2. izd.., Beograd 1972, str. 25-121.
M. N. uri, Drutveni, gospodarski i politiki sustav u Homerovim epopeja, Zbornik
povijesti knjievnosti, Odeljenje literature i jezika, knj. 3. Srpska akademija nauka i
umetnosti, Beograd 1962, str. 1-33.
M. N. uri, Na izvorima umjetnike ljepote. Ogledi o Homeru, Beograd 1957.
M. N. uri, Homer u naim knjievnostima. - Pokuaj bibliografije prijevoda Ilijade i
Odiseje i radova o Homeru, iva antika IV ,2, Skoplje 1954, str. 416-424.
D. ivkovi, Teorija knjievnosti sa teorijom pismenosti, 6. izd. .. Beograd-Sarajevo, 1964.
str. 169-200.
P.S Kohan, Povijest grke knjievnosti, 2.itd., 1971.
D. Neveni Grabovac, Homer u Srba i Hrvata, Beograd 1967 (Monografija Filolokog
fakulteta u Beogradu, knj. XIII). (da se ne bi sluajno naljutile ustae?)
H. S. Robinson, - N. Wilson, Mitovi i legende svih naroda, Beograd 1976. 81g. 106-212.
M. Rostvocev, Povijest starog svijeta, N. Sad, 1974. str. 30-54.
M. Flaar, Homer i Helenska epika, u knjizi: Homer, Ilijada, preveo M. N. uri, Beograd
1975, str. 5-45.
M. Flaar, homerska poredbi u Njegoa. Stvaranje, god. XIX, Titograd 1964, br. 2, str. 201212.

SADRAJ
Predgovor - O grai i jedinstvu Ilijade.
Izbor iz Homerove Ilijade
Napomene
Registar imena i rijei s objanjenjima
Literatura

BIBLIOTEKA "KNJIESTVO"
HOMER
ILIJADA
Izdava KNJIGA KOMERC
Beograd
Za izdavaa
BOBAN STOJILJKOVI
Urednik
JANA NIKOLI
Likovno i grafiko oblikovanje
Dobrila M. NIKOLI
Lektor
MAJA VERUOVI
Korektor
IVANA POPOVI
Slog i prijelom
PREDRAG M.

POPOVI
Naklada
3.000
Tisak
MD TISAK Beograd