PISMO MAJCI

Jesi l iva, stariice moja?

Sin tvoj ivi i pozdrav ti alje.
Nek uveer nad kolibom tvojom
Ona udna svjetlost sja i dalje.
Piu mi da viaju te esto
Zbog mene veoma zabrinutu
I da ide svaki as na cestu
U svom tronom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te esto
Uvijek isto privienje mui:
Kako su u krmi finski no
U srce mi zaboli u tui.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
Da bih umro ne vidjevi tebe.
Kao nekad, i sada sam njean,
I srce mi ivi samo snom,
Da to prije pobjegnem od jada
I vratim se u na niski dom.
Vratit u se kad u naem vrtu
Raire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
Budi me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,

Nek miruje ono ega ne bi:

Odve rano zamoren ivotom,
Samo emer osjeam u sebi.
I ne ui da se molim. Pusti!
Nema vie vraanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
Svjetlo to mi sija istim arom.
Umiri se! Nemoj da te esto
Viaju onako zabrinutu,
I ne idi svaki as na cestu
U svom tronom starinskom kaputu.