Meu javom i med snom - Laza Kosti

Srce moje samohrano,

ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
sto pletivo pletes tanko
medju javom i med snom.
Srce moje, srce ludo,
sta ti mislis s pletivom?
k'o pletilja ona stara,
dan sto plete, noc opara,
medju javom i med snom.
Srce moje, srce kivno,
ubio te zivi grom!
sto se ne das meni zivu
razabrati u pletivu
medju javom i med snom!
Rodoslov - Slavko Lukovic
- Rodile me ptice -
Svejedno gdje? Mnogi kazu
da mirisem na litice
i postojbinu orla kome izgorje dom.
- Prica se: - Dok mi je predak cuvao strazu
na proplanku sunca,
kliknuo je - soko!
- Moj zavicaj je tamo visoko
u celjustima krasa, gdje bunca
poskok na poskoka.
... Drugi opet govore da mi iz oka
zari bonaca neba...
Ja ne znam. Sigurno je da volim
ptice: vise nego sto treba!
Razglednica iz umiranja - Vito Nikolic
Piem vam, evo,
dragi moji,
iz ovog lijepog umiranja,
kao to je red,
kao to pristoji
da se javljamo
tako
s putovanja,
s godinjih odmora,
sa ljetovanja,
iz tamo nekih nikih banja,
iz tako nekih budvi,
nekog kranja
- piem vam, dakle
iz ovog lijepog umiranja.
Umiranje
- to je ovdje,
na jugu,
pa moda i neto junije
od juga,
tu vjene rane
svu no ume tugu,
a jutrom opet svie
zlatna tuga.
Tuge ovamo
ko sunca na Hvaru,
pa dua za as
bakarno preplane
(samo to ovdje
ne daju ni paru
ako ponekad tuga
ne osvane).
Ostau ovdje dugo
dugo
pa moda ak
i neto due,
srodio sam se, eto,
sa ovom tugom,
sa ovim ranama
to tugom
tue.

Mladost - Antun oljan
Da budem svje i mlad i pun ivota,
ko vesela i divlja djeja igra,
da budem svje i bistar kao voda
i bestjelesno vitak poput tigra;
da obnavljam se bezbrojan ko ikra,
da narav smrtnu nikad ne odam,
da budem i iva i mitska igra,
da znadem to je potpuna ljepota,
da kad me sretna neka stara ena,
to ipak neto od starosti eka,
poeli biti opet jednom mlada,
poeli biti lijepa kao nekad;
i hote da se ko djevojka nosi
crveno lie zamrsi u kosi.
Suton - Zeljko Krznaric
Pada u suton i bjezi
ta divna suncana misao
i kome si dao
i kome si pisao
sve to na kraju srce zbroji
ovo su moji
a ovo tvoji komadici duse
kao krijesnice lete i lete
i reci mi da nisi
bas jako odrasla
da zivi u tebi jos neko dijete
usne namazane medom
i prvo skolsko zvono
pa tako redom
godine neka se pletu
i ako ostanemo sami na svijetu
tako sami
da zvijezde redom gasimo
da osmjehom nekog spasimo
pa ako ti dodjem ranom zorom
i miris jabuka ti stavim na usne
znat ces da je smrt neozbiljna
i samo se sali
znat ces da nas ima i po tome
koliko smo ljubavi dali