Paul Auster

Timbuktu

TIMBUKTU 1999
ROBERTU McCRUMU

1.
Mr. Bones znao je da Willy nee jo dugo. Kaalj je u njemu ivio ve est
mjeseci, i sad vie nema nikakve anse da ga se rijei. Sporo i neumoljivo,
nijednom ne pokazavi ni najmanji znak poboljanja, ta je stvar zaivjela nekim
vlastitim ivotom, rastui od slabog i sluzi natopljenog podrhtavanja u pluima,
dana treega veljae, do pitavih drhtaja, masnih hraaka i greva sredinom ljeta. I
kao da to ve nije bilo dovoljno loe, u posljednja se dva tjedna nov tonalitet
uvukao u tu bronhijalnu glazbu, neto napeto, tvrdo i odsjeno - napadi su dolazili
tako esto da su se inili neprekidnima. Svaki put kad bi poeo nov napad, Mr.
Bones dijelom je oekivao da e Willyjevo tijelo eksplodirati od pritiska na prsni
ko. Pretpostavio je kako je sad na redu krv, pa kad je taj kobni trenutak konano
uslijedio onoga subotnjeg popodneva, bilo je kao da su svi aneli nebeski otvorili
usta i zapjevali. Mr. Bones sve je to gledao vlastitim oima, stojei na rubu ceste
koja je iz Washingtona vodila u Baltimore: Willy je u maramicu ispljunuo nekoliko
jadnih krpica crvene tvari. U tom je trenutku znao da je nestao i onaj posljednji
traak nade. Smrt je rairila krila nad Willyjem G. Christmasom, iji se kraj bliio
jednakom sigurnou kao to je sunce svjetiljka u oblacima koja se svakodnevno
pali i gasi.
I to tu moe jadno pseto? Mr. Bones je bio uz Willyja jo od prvih dana ivota,
te mu je bilo gotovo nemogue zamisliti svijet bez gospodara u njemu. Svaka
misao, svako sjeanje, svaka estica zemlje i zraka bila je zasiena Willyjevim
biem. Navike umiru sporo, i nesumnjivo ima neto istine u izreci o starim psima i
novim trikovima; ipak, uas koji je osjeao Mr. Bones nadilazio je granice ljubavi
i odanosti. Bila je to ista ontoloka strava. Ukloniti Willyja s lica zemlje znai
mogunost da e i sam svijet prestati postojati.
S takvim se dvojbama Mr. Bones suoio tog kolovoskog jutra, vukui se
baltimorskim ulicama za svojim bolesnim gospodarom. Pas bez gospodara jednako
je mrtav pas, pa kad Willy ispusti svoj zadnji dah, jedino to jo moe oekivati je
vlastiti i neizbjean kraj. Willy ga je na to upozoravao danima, pa je Mr. Bones sve
ve znao napamet - kako izbjegavati intere i redarstvenike, patrolne automobile
kao i one neoznaene, i licemjere iz takozvanih humanitarnih udruga. Unato svim
slatkim rijeima, rije sklonite znai samo nevolju. Sve poinje s mreama i
pitoljima za omamljivanje, pretapa se u nonu moru kaveza i fluorescentnih
svjetiljki, a zavrava smrtonosnom injekcijom ili otrovnim plinom. Daje Mr. Bones
pripadao nekoj prepoznatljivoj pasmini, moda bi i dobio priliku u svakodnevnim
revijama ljepote pred oima moguih vlasnika; naalost, Willyjev je pratilac bio
prava kaa genetskih linija - dijelom ovar, dijelom labrador, dijelom panijel,
dijelom isti pasji gemit -a da bi sve bilo gore, iz krzna su mu strili uperci, iz

usta mu se irio gadan zadah, a u zakrvavljenim mu se oima ugnijezdila neka

vjeita tuga. Nitko ga nee poeljeti spasiti. Ili, kako je to bard-beskunik volio
esto ponavljati, kob je uklesana u kamenu. Ako Mr. Bones u najblioj budunosti
ne uspije pronai novog vlasnika, postat e pas osuen na zaborav.
Ako te ne dohvate pitoljima za omamljivanje, nastavljao je Willy, toga
maglovitog jutra u Baltimoreu, uhvativi se za stup uline svjetiljke kako ne bi pao,
dohvatit e te tisuama drugih stvari. Pazi se, poglavico. Nai si gazdu, ili su ti
dani odbrojeni. Osvrni se malo po ovom stravogradu. Na svakom je uglu kineski
restoran, a ako misli da im slina ne izlazi na usta dok prolazi pokraj njih, onda
nema blage veze s orijentalnom kuhinjom. Mali, oboavaju okus pseeg mesa.
Kuhari im skupljaju lutalice i kolju ih u stranjim uliicama - deset, dvadeset,
trideset pasa tjedno. Ponekad ih uvaljuju na jelovnik kao patke ili svinje, ali
upueni znaju to je to; gurmane ne moe prevariti. Mislim, ako ne eli skonati
kao plata moo-goo-gai-pana, dobro promisli prije nego to mahne repom ispred
nekog kineskog pajzla. Mr. Bones, kopa to govorim? Upoznaj neprijatelja... a
potom ga zaobii u irokome luku.
Mr. Bones je shvatio. Oduvijek je razumijevao to bi mu Willy govorio. Tako je
bilo otkad pamti, pa je ingleki poznavao jednako dobro poput svakog useljenika
koji ve sedam godina prebiva na amerikome tlu. To mu je, naravno, bio drugi
jezik, prilino razliit od njegovoga materinjeg; iako je mogao samo matati o
izgovoru, temeljito je ovladao svim zamkama sintakse i gramatike. to se kod
ivotinje Mr. Bonesove inteligencije ne smije smatrati nimalo zaudnim. Najvei
dio pasa stjee prilino dobro praktino poznavanje dvononog jezika, a povrh
toga Mr. Bones bio je blagoslovljen gospodarom koji se prema njemu odnosio kao
prema sebi jednakome. Od samog su poetka bili veselo drutvo, a ako se tome
pridoda injenica da Mr. Bones nije bio Willyju najbolji ve i jedini prijatelj, pa
se jo uzme u obzir i to da je Willy bio beskrajno zaljubljen u zvuk vlastitog glasa,
istinski, do sri, logomanijak koji ne bi prestajao govoriti od trenutka kad bi izjutra
otvorio oi pa sve dok se uveer ne bi, pijan obeznanio, bilo je savreno jasno da
se Mr. Bones u njegovom materinjem jeziku osjeao savreno kod kue. Zbrojivi i
oduzevi sve, bilo je neobino samo to nije sam nauio bolje govoriti. Dodue,
usprkos svim iskrenim naporima, biologija se urotila protiv njega, pa s takvom
njukom, zubima i jezikom kakvima ga je opremio usud, najbolje to je mogao bili
su nizovi lajanja, tulea i cviljenja, isprekidan i nejasan diskurs. Bio je bolno
svjestan koliko su ti zvukovi daleko od jasnoe, ali ga je Willy uvijek putao da
kae sve to ima za rei; naposljetku, ionako je samo to bilo vano. Mr. Bones je
imao pravo rei to misli, i svaki mu je put njegov gospodar pruao punu
pozornost. Da ste vidjeli Willyjevo lice dok je svog prijatelja promatrao kako se
pati ne bi li zazvuao poput pripadnika roda ljudskoga, zakleli biste se da razumije

svaku njegovu rije.

No, te je depresivne nedjelje u Baltimoreu, Mr. Bones drao jezik za zubima.
Stiglo je njihovih nekoliko posljednjih dana, moda i sati, i to nije bio trenutak za
duge govorancije i kojekakva izvrtanja; nije bio trenutak za stare viceve. Neke su
okolnosti iziskivale uljudnost i stegu, te je znao da je u njihovim sadanjim
nedaama pametnije zavezati gubicu i ponaati se poput dobroga i odanog psa. Nije
se bunio ni kad mu je Willy naglo zategnuo povodac. Nije cvilio to nije jeo ve
trideset est sati; nije njukao traei kujice; nije zastajao da pomokri svaku
svjetiljku ili hidrant. Samo se vukao pokraj Willyja, slijedio je gospodara dok su
po pustim avenijama traili ulicu Calvert, broj 316.
Mr. Bones protiv Baltimorea nije imao nita osobno. Grad nije smrdio nita
loije od ikojeg u kojima su logorovali proteklih godina. No, iako je shvaao svrhu
njihova puta, alostila ga je primisao da ovjek moe odluiti da svoje posljednje
sate na ovome svijetu provede na mjestu na kojem nikada prije nije bio. Pas nikad
ne bi uinio takvu glupost. Pas se pomiri sa svijetom te se pobrine da svoj duh
preda na poznatom podruju. Ipak, Willy je prije smrti morao izvriti dvije zadae,
te si je svojom poznatom tvrdoglavou utuvio u glavu da postoji samo jedna osoba
koja mu moe pomoi. Ona se zvala Bea Labudowsky, a budui da joj je posljednja
adresa bila u Baltimoreu, doli su u Baltimore potraiti je. Ma, sve je to divno i
krasno, samo ako Willyjev naum ne uspije Mr. Bones e ostati nasukan u ovom
gradu poznatom po pogaicama s rakovima i mramornim stubitima; a to tad?
Telefonski bi razgovor rijeio sve u pola minute, ali je Willy gajio filozofsku
odbojnost spram telefoniranja u vanim trenucima. Radije bi danima hodao nego
uzeo u ruku jednu od tih naprava i razgovarao s nekim koga ne vidi. Dakle, dvjesto
milja kasnije, lutali su baltimorskim ulicama, bez plana grada, tragajui za adresom
koja moe i ne mora postojati.
Od dvije zadae koje se Willy jo uvijek nadao da e izvriti prije smrti,
nijedna nije bila vanija. Obje su mu bile najvanije, a budui da vie nije imao
vremena za razmiljanje kako ih rijeiti jednu po jednu, domislio se onome to je
nazivao 'Gambit zaljeva Chesapeake': akcija u trajanju jedanaest sati kojom e
jednim udarcem ubiti obje muhe. Prvu smo zadau ve raspravili u prethodnim
paragrafima - pronai nove gazde svom dlakavom pratiocu. Druga je bila dovriti
sve poslove i osigurati se da e njegovi rukopisi poivati u dobrim rukama. U tom
je trenutku njegovo ivotno djelo bilo zagurano u zakljuani ormari na autobusnom
kolodvoru u ulici Fayette; dva i pol ulina bloka sjevernije od mjesta na kojem su
stajali on i Mr. Bones. Klju mu je bio u depu, pa ako ne nae nikog dovoljno
dostojnog da mu ga povjeri, nestat e sve rijei koje je ikad napisao; odloit e ih u
stranu kao jo toliku prtljagu bez vlasnika.
U dvadeset tri godine otkako je sam sebi nadjenuo nadimak Christmas, Willy je

svojim napisima ispunio sedamdeset etiri biljenice. Tu je bilo pjesama, pria,

eseja, dnevnikih zapisa, epigrama, autobiografskih crtica, i prvih tisuu osamsto
stihova epa Skitniki dani koji je bio u nastajanju. Vei dio radova nastao je na
kuhinjskom stolu u majinom stanu u Brooklynu, no, nakon njezine smrti, prije etiri
godine, bio je prisiljen pisati pod vedrim nebom, esto trpei udare vremena dok
se po parkovima i pranjavim uliicama borio staviti svoje misli na papir. U
najdubljim zakucima due Willy nije gajio iluzije o sebi. Znao je da je patnika
dua i da ne pripada ovom svijetu; ipak, znao je da u tim biljenicama poiva
prilian broj dobrih radova, pa ve zbog toga moe ponosno uspraviti glavu.
Moda da je malo vie pazio na redovno uzimanje lijeka, ili da mu je moda tijelo
bilo malo snanije; moda da nije toliko ljubio isti viski, duh i vrevu barova,
moda bi napisao jo boljih radova. To je bilo savreno mogue, ali je sad bilo
prekasno plakati nad prolou. Willy je napisao svoju zadnju reenicu; preostalo
mu je jo samo nekoliko otkucaja. Rijei u ormariu bile su sve to je mogao
pokazati u svoju obranu. Ako i one nestanu, onda nije ni ivio.
Tu u priu ulazi Bea Labudowsky. Willy je znao da cilja nasumce, no ako je i
kad je uspije nai, vrsto je vjerovao da e ona preokrenuti zemlju i nebo da mu
pomogne. Jednom davno, dok je svijet jo bio mlad, gospoa Labudowsky mu je u
gimnaziji predavala engleski jezik; da nije bilo nje, vjerojatno nikad ne bi smogao
hrabrosti da o sebi razmilja kao o piscu. Tih je dana jo uvijek bio samo William
Gurevitch, mrav esnaestogodinjak koji je strasno volio knjige i bi-bop dez;
tada ga je primila u svoje okrilje, hvalei njegove rane radove toliko pretjerano,
uzdiui ih toliko iznad njihove prave vrijednosti, da je o sebi poeo razmiljati
kao o novoj velikoj nadi amerike knjievnosti. Je li bila u pravu ili nije, to nije
upitno, budui da su u tim trenucima rezultati manje vani od prave vrijednosti;
gospoa Labudowsky svakako je prepoznala njegovu nadarenost, spazila je iskru u
toj neiskusnoj dui - uostalom, nitko ne moe u ivotu postii nita, a da netko drugi
ne vjeruje u njega. To je dokazana injenica, pa dok je ostatak treeg razreda
srednje kole Midwood High gospou Labudowsky gledao kao krupnu
etrdesetgodinjaki-nju debelih ruku koja je poskakivala i mekoljila se piui po
ploi, Willy ju je smatrao prelijepom, anelom koji je siao s neba i uzeo ljudsko
oblije.
Naalost, kad je ujesen zapoela nova kolska godina, gospoe Labudowsky
vie nije bilo. Suprug joj je dobio premjetaj na posao u Baltimore pa kako
gospoa Labudowsky nije bila samo uiteljica ve i supruga nije imala izbora,
morala je napustiti Brooklyn i poi tamo kuda je poao gospodin Labudowsky. Za
Willyja je to bio teak udarac, ali je moglo biti i gore; unato tome to je njegova
mentorica otila daleko, nije ga zaboravila. Tijekom nekoliko sljedeih godina,
gospoa Labudowsky odravala je ivu prepisku sa svojim mladim prijateljem,

nastavila je itati i davati primjedbe na rukopise koje joj je slao; pamtila je njegov
roendan i slala mu stare ploe Charliea Parkera, te mu predlagala male asopise u
koje bi mogao slati svoje radove. Nakiena, gotovo rapsodina preporuka koju mu
je napisala pomogla je Willyju da dobije punu stipendiju za sveuilite Columbia.
Gospoa Labudowsky bila je njegova muza, njegova zatitnica i njegov talisman,
sve u jednom; u tom trenutku Willyjevog ivota, granica je bila samo nebo. No,
tada je uslijedio izoidni napad 1968. godine: bezumni fandango istine i posljedica
na visokonaponskoj ici. Zatvorili su ga u bolnicu, i nakon est mjeseci
elektrookova i terapije psihofarmakopejom vie nikad nije bio onaj stari. Willy se
pridruio bezbroju patnika, pa iako je nastavio spajati svoje pjesmice i prie,
pisati u bolesti i u zdravlju, rijetko bi se sjetio odgovoriti na pisma gospoe
Labudowsky. Moda mu je bilo neugodno odravati vezu. Moda su ga smeli i
privukli neki drugi poslovi. Moda je izgubio povjerenje u ameriku potu i nije
vjerovao da listonoe kriom ne itaju pisma koja dostavljaju. No, bilo ovako ili
onako, njegova se, neko opsena korespondencija s gospoom Labudowsky svela
gotovo ni na to. Godinu-dvije stizale su povremene i smuene dopisnice, potom
boine estitke kupljene po radnjama, da bi do 1976. jednostavno i to zamrlo. Od
tad nisu jedno drugome poslali ni jedno jedino slovo.
Mr. Bones znao je cijelu priu, i upravo ga je to brinulo. Prolo je sedamnaest
godina. Tada je, za Boga miloga, predsjednik bio Gerald Ford; a jo e cijelo
desetljee proi do njegovog roenja. Koga to Willy pokuava zavarati? Pomisli,
to se sve moglo dogoditi za to vrijeme. Pomisli na sve promjene do kojih moe
doi u sedamnaest sekundi ili sedamnaest minuta - da ne govorimo o sedamnaest
godina. U najmanju se ruku gospoa Labudowsky mogla preseliti na drugu adresu.
Staroj curi ve je gotovo sedamdeset, pa ako nije posenilila ili ne ivi u prikolici
na Floridi, postoji velika mogunost da je mrtva. Willy je to priznao jo dok su tog
jutra ulazili u Baltimore, no, jebiga, rekao je, to im je zadnja nada, pa budui da je
ivot ionako kocka, zato ne ii na sve ili nita?
Ah, Willy. Ispriao je toliko pria, govorio bezbrojnim glasovima, govorei
istovremeno s bezbroj strana vlastitih usta, da Mr. Bones jednostavno nije imao
pojma to moe vjerovati a to ne. Sto je istina, a to la? Bilo je to teko odrediti
kad se imalo posla s tako sloenim i hirovitim tipom kakav je bio Willy G.
Christmas. Mr. Bones se mogao zakleti samo na ono to je vidio vlastitim oima,
na ono to je iskusio na vlastitoj koi; Willy i on bili su zajedno samo sedam
godina, a ono to se ticalo prethodnih trideset osam bilo je, manje-vie, preputeno
na volju. Da Mr. Bones nije svoju mladost proveo pod istim krovom s Willyjevom
majkom, cijela pria ostala bi obavijena tamom; sluajui gospou Gurevitch i
vaui njezine izjave s izjavama njezinog sina, Mr. Bones je uspio sloiti prilino
suvisli portret Willyjevog svijeta prije svog dolaska. Nedostajale su tisue

pojedinosti. Tisue drugih bile su potpuno smuene, ali je Mr. Bones imao osjeaj
za tok, osjeaj za ono to i jest i nije postojalo.
Na primjer, nije vladalo blagostanje ni veselje; ee je atmosferu u stanu
proimala gorina i beznadnost. Dodue, uzevi u obzir to je obitelj prola prije
nego se doepala Amerike, vjerojatno je bilo udo da su David Gurevitch i Ida
Perlmutter uope uspjeli dobiti sina. Od sedmero djece koje se Willyjevim djedu i
baki rodilo u Varavi i Lodzu, izmeu 1910. i 1921., samo je dvoje preivjelo rat.
Jedino oni nisu imali utetovirane brojeve na podlaktici, jedino su oni imali sree i
uspjeli pobjei. No, to nije znailo da im je bilo lako; Mr. Bones nasluao se
dovoljno pria od kojih mu se dizala dlaka. Deset dana proveli su krijui se u
tijesnom tavanskom prostoru u Varavi. Mjesec su dana pjeaili od Pariza do
slobodne zone na jugu, spavali po sjenicima i krali jaja kako bi preivjeli. Zatim je
slijedio izbjegliki logor u Mendeu, gdje je novac nestao na mito vodiima; potom
etiri mjeseca birokratskog pakla u Marseilleu, dok su ekali tranzitne vize za
panjolsku. Tada je uslijedila duga koma nepokretnosti u Lisabonu; mrtvoroeni
sin Ida koji se rodio 1944. Dvije godine gledanja u Atlantski ocean, dok se rat
vukao u beskraj, a njihov novac nepovratno topio. Kad su Willyjevi roditelji 1946.
konano dospjeli do Brooklyna, nisu zapoinjali nov, ve vie posthumni ivot;
nekakvo meuvrijeme koje je dijelilo dvije smrti. Willyjev otac, neko pametni
mladi odvjetnik u Poljskoj, zamolio je daljeg roaka za posao, te sljedeih trinaest
godina proveo vozei se podzemnom do tvornice za izradu dugmadi na Zapadnoj
28. ulici. Prvih je godinu dana Willyjeva majka pridonosila podukom iz klavira
koju je davala malim, razmaenim idovima u njihovom stanu; no i to je skonalo
jednog jutra u studenome 1947. godine, kad je Willy pomolio svoje lice izmeu
njezinih nogu i neoekivano odbio da prestane disati.
Odrastao je kao Amerikanac, malac iz Brooklyna koji se na ulici igrao loptom,
pod pokrivaem nou itao magazin Mad, i sluao Buddy Hollyja i Big Bop-pera.
Nijedan od roditelja nije to mogao pojmiti, no to je Willyju ionako bilo svejedno,
budui da mu je najvei ivotni cilj bio uvjeriti samoga sebe da mu otac i majka
nisu pravi roditelji. Bili su mu strani, u potpunosti zbunjujue pojave, dvije
glavobolje s poljskim naglaskom i nekim udnim obiajima; nije trebao razmiljati
ni trenutak da uvidi kako e preivjeti samo i jedino ako im se bude suprotstavljao
u svemu. Kad mu je otac, s etrdeset devet godina, umro od sranog udara,
Willyjevu je tugu pomuivao potajan osjeaj olakanja. S dvanaest godina, na
samom rubu puberteta, ve je oblikovao svoju ivotnu filozofiju prihvaanja
nevolja gdje god ih pronae. Stoje ivot tei to si blie istini, do same sipljive sri
postojanja; to moe biti gore od gubitka oca samo est tjedana nakon dvanaestog
roendana? To ovjeka oznaava kao traginu pojavu, izbacuje ga iz mrtve trke za
ludim nadama i sentimentalnim prividima; na njega stavlja peat istinskog

paenika. Ipak, injenica je da Willy nije pretjerano patio. Otac mu je oduvijek

predstavljao zagonetku: ovjek sklon vietjednim utnjama i neoekivanim
erupcijama bijesa; vie nego jednom znao je oamariti Willyja i za najmanju
sitnicu. Ne, nije mu se bilo nimalo teko priviknuti na ivot bez te bave baruta.
Nije trebao ni najmanji napor.
Barem je tako mislio dobri Herr Doktor Bones. Moete zanemariti njegovo
miljenje, no kome ste onda spremni vjerovati? Sluajui te prie proteklih sedam
godina, nije li izborio pravo da ga smatraju vodeim svjetskim autoritetom za to
pitanje?
Willy je ostao sam s majkom. Ona ba i nije bila neko savreno drutvo, ali je,
u najmanju ruku, gledala svoja posla, i bila prilino njena prema njemu; svojim je
toplim srcem izravnavala raune za ona vremena kad ga je gnjavila, tupila i
openito mu ila na ivce. Willy je, sa svoje strane, pokuavao biti dobar sin. Kad
bi, u rijetkim trenucima, bio sposoban prestati misliti samo na sebe, ak se svjesno
naprezao da bude ljubazan prema njoj. Ako su i bili razliiti, te razlike nisu
proistjecale iz osobne netrpeljivosti, nego iz otro suprotstavljenih pogleda na
svijet. Iz teko steenog iskustva, gospoda Gurevitch je znala da e je svijet kadtad pobijediti, te je ivjela u skladu s time; davala je sve od sebe kako bi se klonila
nevolja. Willy je takoer znao da e ga se svijet kad-tad doepati, ali za razliku od
majke, on se nije nimalo susprezao da uzvrati udarac. To nije bila razlika izmeu
pesimista i optimista - pesimizam je kod jednoga razvio ethos straha, dok je
drugoga pesimizam odveo u buno i nepokorno preziranje svega prologa. Jedan se
zgurio, drugi je mlatio oko sebe. Jedan je iscrtavao granice, drugi ih je kriao.
Veinom bi se svaali, a budui da je Willy otkrio s kolikom lakoom moe
okirati vlastitu majku, rijetko bi proputao priliku da izazove svau. Da je bila
dovoljno pametna i znala uzvratiti, on vjerojatno ne bi bio toliko uporan u
dokazivanju svojih stavova. Njezin ga je antagonizam doslovno inspirirao, gurajui
ga u sve vee krajnosti, pa kad je dolo vrijeme da ostavi kuu i krene u koled,
ve se potpuno oblikovao u svoju izabranu ulogu - nezadovoljnik, buntovnik,
odmetnuti pjesnik koji vreba u otpadnim kanalima razruenog svijeta.
Sam Bog zna koliko je droga djeak u sebe unio u dvije godine koje je proveo u
Morningside Heightsu. Spomenite bilo koju zabranjenu tvar i Willy ju je puio,
mrkao ili ubrizgavao u vene. Jedno je etati svijetom i praviti se da ste
reinkarnacija Francoisa Villona; neto posve drugo je u nestabilnog mladia strpati
koliinu otrovnih tvari dostatnu da se njome napuni stovarite otpada u Jersey
Meadowlandsu - njegova tjelesna kemija jednostavno se morala promijeniti. Willy
bi moda, prije ili kasnije ionako prolupao, ali tko bi se mogao suprotstaviti tvrdnji
da psihodelija neograniene slobode njegovih studentskih dana nije ubrzala
proces? Kad je, jednog popodneva, njegov cimer uao u sobu i pronaao Willyja

kako gol poskakuje po podu, pjevajui imena iz manhattanskog telefonskog imenika

i jedui zdjelu vlastitog izmeta, akademska karijera budueg gospodara Mr. Bonesa
zavrila je naglo i nepovratno.
Zavrio je u ludnici, a potom se vratio u majin stan na aveniji Glenwood.
Willyju moda to i nije bilo idealno mjesto za ivot, ali kamo bi mogao poi takav
prolupani propalitet. Prvih est mjeseci nije slutilo na dobro. Osim to se s droge
prebacio na alkohol, stanje se nije nimalo promijenilo. Iste napetosti, isti sukobi,
ista nerazumijevanja. A tada je, iz vedra neba, krajem prosinca 1990., Willy imao
viziju koja je promijenila sve; mistian susret s blaenstvom koji ga je potpuno
preobratio i ivot mu usmjerio posve drugim putem.
Bilo je pola tri ujutro. Majka mu je otila na spavanje prije nekoliko sati, a
Willy se ulogorio na podu dnevne sobe s kutijom Lucky Strikea i bocom burbona;
krajikom oka gledao je televiziju. Televizija je za njega bila nova navika,
posljedica nedavnog boravka u bolnici. Slike na ekranu nisu ga pretjerano
zanimale, ali je uivao u umu i sjaju ekrana u pozadini, te modrosivim sjenama
koje je bacao po zidu. Upravo je iao Late Late Show (bilo je neto u vezi s
divovskim skakavcima koji su prodirali stanovnike kalifornijskog grada
Sacramenta), iako je najvei dio vremena pripadao napuhanim reklamama za nove i
udotvorne proizvode: noeve koje nikad ne treba otriti, vjene arulje, losione s
tajnim formulama koji uklanjaju prokletstvo elavosti. Bla, bla, bla, promrmljao si
je Willy u bradu, sve same stare gluposti i blebetanja. Upravo kad se spremio ustati
i ugasiti televizor, bljesnula je nova reklama u kojoj je Santa Claus iskakao iz
kamina u dnevnoj sobi koja je izgledala kao da se nalazi u kui u predgrau
Massapequa na Long Islandu. Budui da je Boi bio pred vratima, Willy se
priviknuo na reklame u kojima su se glumci presvlaili u Santa Clausa. No ovaj je
bio bolji od ostalih - punani tip rumenih obraza i bradom koja je izgledala ba kao
prava. Willy je zastao da pogleda poetak, iskreno oekujui da e uti neto o
sredstvima za ienje sagova ili protuprovalnim alarmima, kad je Santa odjednom
izgovorio rijei koje e promijeniti njegovu sudbinu:
Williame Gurevitchu, progovorio je Santa Claus. Williame Gurevitchu iz
Brooklyna u New Yorku, tebi govorim.
Willy je te veeri ispio samo pola boce, a od posljednje totalne halucinacije
prolo je ve osam mjeseci. E, pa nitko ga nee natjerati da popui ovakvu glupost.
Znao je razliku izmeu stvarnosti i umiljaja, pa ako mu se Santa Claus izravno
obraa iz majinog televizora, to je samo znailo da je daleko pijaniji nego to
misli.
Ma daj, odjebi, odvratio je Willy, i ne razmiljajui ni trenutka, iskljuio
televizor.
Na nesreu, nije bio u stanju pustiti stvari na miru. to zbog znatielje, to da bi

se uvjerio kako nije ponovno prolupao, Willy je odluio da bi ipak trebao ponovno
ukljuiti televizor - samo da poviri, na trenutak. To ne bi smjelo koditi. Svakako
je bolje odmah znati istinu nego sljedeih etrdeset godina provesti mozgajui o toj
gluposti s djedom Boinjakom.
No, dakle, sve ispoetka: na ekranu se ponovno pokazao prokleti Santa Claus,
Willyju je prijetio prstom i mahao glavom, dok mu se u oima primjeivalo tugu i
razoaranje. Kad je zaustio i progovorio (nastavljajui tono tamo gdje je stao
prije deset sekundi), Willy nije znao hoe li prasnuti u smijeh ili se baciti kroz
prozor. Ljudi, ovo je stvarno. Dogaalo se ono to se ne moe dogoditi; u tom
trenutku Willy je znao da za njega svijet vie nikada nee biti isti.
Williame, to nije bilo lijepo, rekao je Santa. Doao sam ti pomoi, ali
neemo postii nita ako mi ne da priliku da govorim. Shvaa li me, sinko?
Pitanje kao daje trailo odgovor, no Willy je oklijevao. Sluati tog klauna bilo
je dovoljno glupo. eli li uistinu pogorati stvari time to e mu odgovoriti?
Williame! javio se Santa. Glas mu je zvuao strogo i optuujue; u sebi je
nosio mo osobe s kojom se nije valjalo aliti. Ako se Willy elio izvui iz ove
more, jedina mu je nada bila prihvatiti igru.
Da, efe, promrmljao je. ujem te, jasno i glasno.
Debeljko se nasmijeio. Potom je, veoma polagano, kamera zumirala krupni
plan. Nekoliko trenutaka Santa je samo stajao i ekao bradu, oito uronio u misli.
Zna li tko sam? progovorio je naposljetku.
Znam na koga nalikuje, rekao je Willy, ali to ne znai da znam tko si. Prvo
sam pomislio da si neki glupi glumac. Zatim da si duh iz boce. Sad stvarno nemam
pojma.
Moj je izgled ono to jesam.
Je, je, a ja sam ogor Hailea Selasiea.
Williame, ja sam Santa Claus. Alias Djed Mraz. Djed Boinjak glavom.
Jedina vjena sila dobra na ovome svijetu.
Santa? To bi se slovkalo S-A-N-T-A, zar ne?
Upravo tako. Tako bih i ja to slovkao.
To sam i mislio. Sad emo malo ispremijeati slova, i gle, to dobijemo - SA-T-A-N. Upravo to. Stari, ti si vrag glavom i bradom, a postoji samo u mom
umu.
Primijetite molim kako se Willy borio protiv te prikaze, koliko je bio odluan
pobiti sve ari. On nije bio neki manijak ptijeg mozga koji doputa da ga prividi i
prikaze nateu kako im drago. Nije elio sudjelovati u ovoj halucinaciji, a
odvratnost koju je osjeao i otvoreno neprijateljstvo koje je iskazivao kad god bi
se prisjetio prvih trenutaka tog susreta, dokraja su Mr. Bonesa uvjerili da je pria
istinita; da je Willy uistinu doivio viziju i da nije izmislio cijeli taj sluaj. Sluati

Santu bilo je samo po sebi skandalozno; bila je to uvreda za njegovu inteligenciju,

a od samog pogleda na tu napuhanu mjeinu klieja uzavrela mu je krv. Neka netko
drugi veselo poskakuje. Boi je prijevara, to je doba brze zarade i zvonjave
blagajni; a kao simbol tog razdoblja i kao sama sr cijele te potroake prijevare,
Santa je bio najvea od sviju lai.
No ovaj nije bio laan, nije bio ni prerueni vrag. Bio je to istinski Djed
Boinjak, jedini i pravi vladar vilenjaka i duhova, a poruka koju je doao
prenijeti govorila je o dobroti, dareljivosti i rtvovanju. Ovaj, najvei od svih
izmiljaja, proturjeje svega to je Willy zastupao, ta besmislena i bezvezna pojava
u crvenom kaputiu i krznom obrubljenim izmama - taj Santa Claus u svom sjaju
avenije Madison - iskoio je iz bezdana Televizije kako bi razorio okamenjenost
Willyjevih sumnji, i duu mu vratio na mjesto. I samo to. Ako je netko laan, rekao
je Santa, onda je to Willy, a potom mu je poeo nizati dokaz za dokazom, jedan
vri od drugoga, propovijedajui preplaenom i zapanjenom mladiu gotovo
cijeli sat. Proglasio ga je propalicom, pozerom i netalentiranim lopovom. Nakon
toga je prebacio u viu brzinu i rekao mu da je nitica, uplja vrea i praznoglavac,
malo po malo razbijajui Willyjeve obrambene zidove i vodei ga prema
prosvjetljenju. Tada je Willy ve u suzama leao na podu, molio za milost i
obeavao da e se popraviti. Shvatio je kako je Boi stvaran, i da nee pronai ni
istinu ni sreu sve dok ne prigrli taj duh. To e od tog trenutka postati njegovom
ivotnom misijom - pronositi poruku Boia svaki dan u godini, od svijeta ne traiti
nita i zauzvrat davati samo ljubav.
Drugim rijeima, Willy se odluio preobratiti u sveca.
I bi tako da je William Gurevitch zakljuio svoje poslove na ovome svijetu, a iz
njegove puti rodi se novi ovjek, imenom Willy G. Christmas. Kako bi obiljeio taj
sveani dogaaj, Willy je sljedeeg jutra odjurio na Manhattan, i na desnu
nadlakticu utetovirao sliku Santa Clausa. Bilo je to bolno iskustvo, ali je Willy
radosno podnosio igle, slavei spoznaju da na sebi nosi vidljiv znak svog
preobraenja, i da e ga na sebi nositi dovijeka.
No kad se vratio u Brooklyn, i majci ponosno pokazao svoj novi ukras, gospoa
Gurevitch doslovno je podivljala, guei se u suzama i gnjevnoj nevjerici. Do ruba
je nije natjerala sama pomisao na tetoviranje (iako je ve i ona djelomino bila
povod budui da su idovski zakoni zabranjivali tetoviranje, jednako kao i
znaenje koje su tetovae na idovskoj koi imale u njezinom ivotu); ono to je
prelilo au bila je upravo ova tetovaa - u trobojnom Djedu Boinjaku
utetoviranom na Willyjevoj ruci gospoa Gurevitch vidjela je znak izdaje i
neizljeivog ludila, pa je to njezin izljev osjeaja u tom trenutku uinilo poneto
razumljivijim. Sve dotad uspijevala se zavaravati matanjem o potpunom
sinovljevom oporavku. Za njegovo je stanje okrivljavala droge; pa kad sav taj

otpad izbaci iz svog tijela, i kad mu se krvna slika vrati u normalu, vjerovala je da
je samo pitanje dana kad e ugasiti televizor i vratiti se na koled. No i to je
okonalo. Samo jedan pogled na tetovau, i sve lude nade i isprazna oekivanja
obruila su se na nju poput razbijenog stakla. Djed Boinjak pripadao je
protivnikoj strani. Pripadao je prezbiterijancima i rimokatolicima, oboavateljima
Isusa i mrziteljima idova, Hitleru i svima njemu slinima. Krivovjerci su zarazili
Willyjev mozak, a kad ti se oni jednom uvuku tamo, povratka nema. Boi je bio
samo prvi korak. Uskrs je slijedio za nekoliko mjeseci, a to je vrijeme kad oni
vade svoje krieve i poinju raspredati o ubojstvu; ubrzo e joj jurini odredi
zakucati na vrata. Na sinovljevoj je nadlaktici ugledala Djeda Boinjaka - to se
nje ticalo, mogao si je isto tako utetovirati i kukasti kri.
Willy je ostao iskreno zateen. Nije mislio nita loe, a u njegovom trenutanom
stanju pokajanja i preobraenja, posljednje to je elio bilo je uvrijediti majku.
Unato svim rijeima i objanjenjima, ona je odbila sluati. Vritei, nazvala ga je
nacistom, a kad ju je pokuao natjerati da shvati kako je Djed Boinjak
utjelovljenje Bude, svetoga bia ija je poruka svijetu puna milostive ljubavi i
suosjeanja, zaprijetila je da e ga jo isto popodne vratiti u bolnicu. U tom se
trenutku Willy prisjetio izreke koju je u bolnici uo od jednog pacijenta: Radije
boca preda mnom nego elektrode nada mnom, i u tom trenutku shvatio to mu se
sprema ako popusti majci. Tako je, umjesto da nastavi s praznim priama, navukao
ogrta i izaao iz stana, uputivi se ravno Bog-zna-kamo.
Time je zapoeo nain ivota koji se razvukao na neto sljedeih godina. Willy
bi nekoliko mjeseci proveo s majkom, potom otiao na nekoliko mjeseci, pa bi se
vratio. Prvi je odlazak vjerojatno bio najpotresniji, ako ni zbog ega drugog onda
zato to je Willy morao nauiti sve o skitnikom ivotu. Otiao je samo nakratko,
pa iako Mr. Bones nije ba znao to Willy misli pod tim nakratko, ono to mu se
dogodilo tijekom tih tjedana ili mjeseci odsutnosti, dokazalo mu je da je pronaao
svoj istinski poziv. Samo mi ne govori da su dva i dva etiri, rekao je majci kad
se vratio u Brooklyn. Pravo je pitanje: kako znamo da je dva - dva?
Drugog je dana ponovno sjeo i poeo pisati. Bio je to prvi put da je, nakon
povratka iz bolnice, uzeo pero u ruku; rijei su potekle iz njega, izlijevajui se
poput vode iz puknute cijevi. Willy G. Christmas dokazao se kao bolji i nadahnutiji
pjesnik nego to je William Gurevitch ikad bio; originalnost koja je nedostajala
njegovim prvim djelima nadoknaivao je doslovno paklenom gorljivou. Trideset
tri pravila ivljenja je dobar primjer. Uvodni stihovi glase ovako:
Baci se u naruje svijeta
I zrak e te zadrati. Nekaj se,
i svijet e te zaskoiti s lea.

Hodaj bez prebite pare cestom kostiju.

Slijedi glazbu svojih koraka, a kad svjetla zgasnu
ne zvidi - pjevaj.
Ako oi dri otvorene, uvijek e se izgubiti.
Pokloni koulju, pokloni zlato,
pokloni svoje cipele prvom neznancu kog sretne.
Iz nieg e niknuti mnogo
ako plee jitterbug valcer ...
Knjievni su pokuaji jedno, iako posve razliito od toga kako se ponaa u
svijetu. Willyjeve su se pjesme moda i promijenile, ali to jo nije odgovorilo na
pitanje je li se promijenio i sam Willy. Je li uistinu postao nova osoba, ili je
njegovo predavanje svetosti bio samo prolazni hir? Je li se samo bacio u to
bezizlazno stanje, ili se o njegovom ponovnom roenju moglo rei neto vie osim
prie o tetovai na desnoj nadlaktici i glupom nadimku u kojem je uivao? Iskreno,
i da, i ne, moda i pomalo od svega toga. Jer, Willy je bio slab, bio je esto i
ratoboran, a bio je i nadaren da zaboravlja. Muili su ga mentalni poremeaji pa
svaki put kad bi mu fliper u glavi zabrijao do pune brzine i stiltao, sve bi se,
jednostavno, zablokiralo. Kako se ovjek njegova kova mogao usuditi navui plat
istoe? Ne samo zato to je bio alkoholiarski pripravnik, ne stoga to je bio laac
do sri sa snanom paranoidnom crtom, ve je, za vlastito dobro, bio daleko
previe smijean. Kad je jednom poeo sa svojim vicevima, Djed Boinjak
planuo je gnjevom, pa je cijela ta predstava otila ravno u vraju mater.
No, istini za volju, bilo bi nepoteno tvrditi da nije pokuao, te da ti pokuaji
ine velik dio ove prie. Unato tome to Willy nije uvijek ivio u skladu s
vlastitim oekivanjima, u najmanju je ruku otkrio model uzornog ponaanja. U onim
rijetkim trenucima kad je bio sposoban srediti misli i zauzdati pijane ispade, Willy
je dokazivao da je dorastao svim izazovima hrabrosti i irokogrudnosti. Godine
1976. branio je osamdesetjednogodinjeg starca kojeg su napali na Zapadnoj
etrdeset treoj ulici u New Yorku; za svoj je trud zaradio ranu od noa na ramenu
i metak u nozi. Vie nego jednom dao je i posljednji dolar prijatelju u nevolji,
doputao je da mu razoarani u ljubavi i oni slomljenih srca plau na ramenu, a
tijekom godina uspio je jednog mukarca i dvije ene odgovoriti od samoubojstva.
U Willyjevoj je dui bilo dobrote, pa kad bi je otkrio, zaboravljalo bi se sve ono
drugo to je tamo takoer prebivalo. O, da, bio je ofucan i umno zaostao dave, ali
kad bi mu sve daske bile na mjestu, Willy je bio rijetka ptica, to su znali svi iji
su se putovi dodirnuli s njegovim.
Kad god bi Mr. Bonesu priao o tim ranim godinama, Willy bi se obiavao
prisjeati lijepih uspomena, zaboravljajui one loe. No tko ga moe kriviti to je

tako sentimentalno gledao na prolost? Svi to inimo; i ljudi i psi, a sedamdesetih

je Willy uistinu bio u cvijetu mladosti. Savrena zdravlja, zdravih zubi i, povrh
svega, s raunom u banci. Otac je od svog ivotnog osiguranja odvojio manju
svotu, pa kad je Willy, na dvadeset prvi roendan dobio novac, bio je to deparac
koji mu je mogao potrajati cijelo desetljee. No iznad svega, i novca i mladosti,
doao je i povijesni trenutak samog tog razdoblja, duh koji je vladao zemljom u
trenutku kad se Willy odao skitnji. Zemlju su preplavili otpadnici i odbjegla djeca,
dugokosi neovizionari, disfunkcionalni anarhisti i nafiksani frikovi. Usprkos svim
nastranostima, Willyja se jedva moglo uoiti u toj gomili. Bio je jo samo jedan
udareni tip na amerikoj sceni i gdje god su ga putovi nanijeli - do Pittsburga ili
Plattsburga, do Pocatella ili Boca Ratona - uvijek bi uspio pronai drutvo srodnih
dua. Ili je barem tako tvrdio, a Mr. Bones nije nalazio razloga da posumnja u
njegove rijei.
Da i nije bilo tako, ne bi bilo nita drugaije. Taj je pas proivio dovoljno da
zna da dobre prie nuno ne moraju biti i istinite, pa kad bi odluio povjerovati u
ono to je Willy priao o svojim dogodovtinama, nije bilo vano je li Willy
uistinu uinio neto ili nije; uostalom godine su prole. A to je ono bitno. Godine,
broj godina potreban da se od mladia pretvori u neto manje mladu osobu,
promatrajui kako se svijet mijenja oko njega. Do trenutka kad je Mr. Bones
ispuzao iz majine utrobe, Willyevi slavni dani bili su tek mutno sjeanje; hrpa
komposta koja je trunula na nekoj pustari. Odbjegli su dopuzali natrag mami i tati;
napueni su svoje ogrlice zamijenili svilenim kravatama; rat je zavrio. Unato
svemu Willy je ostao Willy; sjajan stihoklepac i samoproglaeni pronositelj
Santine poruke - neuspjela isprika nastala meu propalitetima i skitnicama.
Vrijeme nije bilo blago prema pjesniku; tovie, nije se vie tako dobro uklapao.
Smrdio je i slinio, prema ljudima se odnosio na pogrean nain, a rane od noa i
metaka i opa propast njegovoga tijela za posljedicu su imali gubitak brzine i
njegovog dotadanjeg talenta za izvlaenje iz nevolja. Cipelarili su ga dok je
spavao, palili mu knjige, iskoritavali njegove munine i bolove. Kad je, nakon
jednog takvog susreta, zavrio u bolnici, zamuena vida i slomljene ruke, shvatio je
da ne moe ii naokolo potpuno nezatien. Razmiljao je o nabavci pitolja, no
budui da se gnuao oruja, odluio se za drugu najbolju zatitu poznatu ovjeku etverononog tjelohranitelja.
Gospoa Gurevitch nije bila pretjerano oduevljena, ali se Willy nije predavao
te je bilo po njegovom. Mladog Mr. Bonesa otrgnuli su od majke i petero brae iz
ivotinjskog azila North Shore, i preselili u aveniju Glenwood u Brooklyn. Istini za
volju, nije se previe sjeao tih svojih ranih dana. Ingleki mu je jo uvijek bio
velika nepoznanica, a uz neobine fraze kojima se sluila gospoa Gurevitch, kao i
Willyjevu omiljenu naviku govorenja razliitim glasovima (u jednom trenutku

Gabby Hayes, u drugom Louis Armstrong; ujutro Groucho Marx, uveer Maurice
Chevalier), trebalo mu je nekoliko mjeseci da polovi konce. U meuvremenu se
muio kao tene - borio se da ovlada crijevima i mjehurom, da otkrije zato novine
lee na kuhinjskom podu; trpio je udarce gospoe Gurevitch svaki put kad bi
ispustio vodu. Ona je bila hirovito staro gunalo i da nije bilo Willyjevih blagih
ruku i njegovih njenosti ivot u stanu ne bi mu bio izlet. Dolazila je zima. Uz opu
smrzavicu i posoljene plonike provodio je devedeset osam posto vremena u
zatvorenom; sjedei pod Willyjevim nogama dok je pjesnik producirao svoje novo
remek-djelo ili istraujui sve zakutke svoga novog doma. Stan se sastojao od
etiri i pol sobe, pa se do proljea Mr. Bones upoznao sa svakim komadom
namjetaja, svakom mrljom na sagovima, svakim zarezom u linoleumu. Poznavao je
miris papua gospoe Gurevitch, i miris Willyjevih gaa. Znao je razlikovati
zvonjavu telefona od zvona na vratima, zveckanje kljueva i zveckanje tableta u
plastinoj kutiji; ubrzo je poimence poznavao i sve ohare koji su obitavali u
ormariu ispod sudopera. Sve je to bilo jednolino i neprekidno se ponavljalo, ali
kako je Mr. Bones to mogao znati? Bio je tek blesavo tene, psi prevelikih apa
koji je lovio vlastiti rep i jeo svoja govanca; ako je to bio jedini ivot koji je
okusio, kako je mogao suditi je li siromaan ili bogat onim to ivot ini vrijednim
ivljenja?
No malog je mjeanca ekalo pravo iznenaenje! Kad je konano zatoplilo, i
kad su se cvjetovi ukazali iz pupova, shvatio je da Willy nije samo kuno piskaralo
i profesionalni umjetnik u neradu. Njegov gospodar bio je ovjek pseeg srca.
Skitnica, ogrubjeli i iskusni plaenik, jedinstveni dvonoac koji bi pravila stvarao
u hodu. Jednog jutra sredinom travnja jednostavno su se pokupili i otili, uputivi
se u nepoznat beskraj, pa Mr. Bones nije uo ni vidio Brooklyn sve do dana uoi
Noi vjetica. Moe li pas traiti vie? Kad je rije o Mr. Bonesu, on je sebe
smatrao najsretnijim stvorenjem na svijetu.
Naravno, bilo je i zimskih mirovanja, povrataka domu predaka, a s njima i
neizbjenost ivota u zatvorenome; dugi mjeseci itanja pare iz radijatora,
paklenih zavijanja usisaa za prainu i miksera, jednolinosti konzervirane hrane.
No, kad je Mr. Bones uhvatio ritam, nije se mogao poaliti. Vani je bilo hladno, a u
stanu je Willy; dakle, kad je uz gospodara, ivot ne moe biti lo. inilo mu se da
se i gospoa Gurevitch naposljetku pomirila s tim. Kad se rijeilo pitanje kunog
nereda, zamijetio je da se vidljivo smekala, pa iako je i dalje gunala zbog dlaka
koje je ostavljao po njezinom kuanstvu, shvatio je da to vie ne ini od srca.
Ponekad bi mu ak dopustila da sjedne pokraj nje na sofu, te bi mu njeno ekala
glavu dok bi prelistavala svoje asopise; vie puta mu se znala povjeriti, sa sebe
skidajui breme raznih briga koje su je morile zbog njezinoga zabludjeloga i
zastranjenog sina. Kakvu joj je alost priredio, i kako je tuno to je takav drag

djeak bio trknut u glavu. No, i pola sina bolje je od nikakvog sina, farshtaist?, pa
joj je preostalo samo da ga voli i nada se da e sve jednom poi nabolje. Nikad mu
nee dopustiti ukop na idovskom groblju - naroito ne s onom glupom crtarijom
na ruci - saznanje da mu nikad nee dopustiti da poiva uz oca i majku bilo je jo
jedna alost, jo jedna muka koja joj je izjedala um . . . n o ivot je za ive, nije li
tako? . . . i Bogu hvala pa su dobrog zdravlja - kucni o drvo - ili su barem sasvim
pristojno, uzevi sve u obzir, to je samo po sebi ipak neki blagoslov, na emu bi
trebali biti zahvalni . . . a to se ba i ne kupuje za dva novia, nije li tako . . .
takve se stvari ne vide po televizijskim reklamama. Ni na televizorima u boji, ni
na crno-bijelima, bez obzira kakav ureaj posjedovali. ivot nije na prodaju, pa
kad se jednom nae pred dverima Smrti, nita na tom svijetu nee ih zaustaviti da
se ne otvore.
Kako je Mr. Bones otkrio, gospoa Gurevitch i Willy nisu se toliko razlikovali
koliko je on isprva pomislio. Istina, esto se nisu slagali, istina da su mirisali
posve razliito - jedan miris nosio je prljavtinu i muki znoj; drugi mjeavinu
ljiljanovih sapuna, Pond'sove kreme za lice i kreme za zubalo s aromom
peperminta - no kad bi dolo do rasprave, ezdesetosmogodinja Mama-san mogla
se suprotstaviti svakome. Kad bi zapoela jedan od svojih beskrajnih monologa,
ubrzo bi se shvatilo zato se njezin pomladak pretvorio u ampiona svih lajavaca.
Priali su o brojnim stvarima, ali su im se stilovi manje-vie podudarali - nagla
skretanja, neprekidni nizovi slobodnih asocijacija, brojne digresije i primjedbe u
zagradama, kao i cijela lepeza neverbalnih efekata, obilujui kljocajima,
cerekanjem i dubokim, grlenim rezanjem. Mr. Bones je od Willyja nauio o
humoru, ironiji i bogatstvu metafore. Od Mame-san nauio je koliko je vano biti
iv. Uila ga je o zebnji i nevolji, o bremenu svijeta na pleima, i o onom
najvanijem, o blagotvornosti dobrog plaa.
Dok se te mrane nedjelje u Baltimoreu vukao pokraj svog gospodara, Mr.
Bones je otkrio da je neobino razmiljati o svemu tome. Zato se vraa na
gospou Gurevitch, pomislio je. Zato se prisjea dosade bruklinkih zima kad je u
sebi nosio daleko punija i ivlja sjeanja? Recimo, Albuquerque i onaj sjajni
boravak u naputenoj tvornici kreveta prije dvije godine. Ili, Grete, izazovne kuje s
kojom je proveo deset nezaboravnih dana u kukuruzitu izvan Iowa Cityja. Ili onog
ludog popodneva u Berkleyju prije etiri godine, kad je Willy na aveniji Telegraph
prodao osamdeset est fotokopiranih primjeraka svoje poeme, dolar po komadu.
Bilo bi dobro oivjeti neke od tih trenutaka i vratiti se u vrijeme prije nego to mu
je gospodar poeo kaljati - ak i ono prole godine, prije devet ili deset mjeseci
kad su ivjeli s onom punanom curom s kojom se Willy spetljao - Wanda, Wendy,
kako se ve zvala - i koja je ivjela u svom karavanu u Denveru i voljela ga hraniti
tvrdo kuhanim jajima. Bila je pravi brija; debela, pijana i vulgarna, uvijek se

previe smijala i kakljala ga po njenom dijelu trbuha, a kad bi mu njegov

ruiasti psei pimpek ispao iz korica (mislim, Mr. Bones se nije alio), prasnula
bi u smijeh, takav smijeh da bi joj lice poprimilo tamno-ljubiaste preljeve. Tu su
komediju, za to malo vremena to su proveli s njom, ponavljali toliko esto da je
Mr. Bones samo trebao uti rije Denver i Wandin bi mu smijeh ponovno zazvonio
u uima. To je za njega bio Denver, kao to je Chicago bio autobus koji ih je zalio
blatnom vodom na aveniji Michigan. Jednako kao to je Tampa bila zid svjetla koji
je treperio nad asfaltom jednog popodneva u kolovozu. Kao to je Tucson bio vreli
vjetar koji je iz pustinje donosio miris lia borovnice i grmova kadulje;
neoekivano, nezemaljsko obilje u pustom zraku.
Pokuavao je te trenutke, jedan po jedan, prizvati, uvui se u njih na nekoliko
trenutaka dok bi prelijetali pored njega, ali nije imalo koristi. Neprestano se
vraao u bruklinki stan, u jednolinost zimskih zatoenitava, do Mame-san koja
ljapka po sobama u svojim bijelim, paperjastim papuama. Nije mu preostalo
nita osim da ostane tamo; shvatio je, naposljetku se predajui silama tih beskrajnih
dana i noi, shvatio je da se vratio na aveniju Glenwood zato to je gospoda
Gurevitch mrtva. Napustila je ovaj svijet onako kako se i njezin sin pripremao da
ga napusti; ispitujui tu raniju smrt, nesumnjivo se pripremao za onu koja e
uslijediti, smrt svih smrti, koja e njegov svijet okrenuti potpuno naglavce, a moda
ga i dokraja razoriti.
Zima je uvijek bila razdoblje pjesnikog stvaranja. Willy je kod kue radio u
nonim satima, pa bi svoj radni dan esto otpoinjao kad bi mu majka ve otila u
krevet. ivot na cesti nije doputao tako strogo ureeno stvaranje. Korak im je bio
previe ustar, duh previe peripatetiki, smetnje preeste pa bi, po papirnatim
salvetama uspijevao navrljati tek poneku zabiljeku ili reenicu. No, tijekom
mjeseci koje bi provodio u Brooklynu, Willy bi obino tri do etiri sata pisao za
kuhinjskim stolom, krabajui svoje stihove u biljenice povezane spiralom naravno, u onim trenucima kad se ne bi opijao, bio u prevelikoj depresiji, ili bi mu
nedostajalo nadahnue. Ponekad bi, piui, mrmljao neto sebi u bradu,
izgovarajui rijei koje bi zapisivao na papir; ponekad bi otiao toliko daleko da
bi se nasmijao, ili zareao, ili ak udario akom o stol. Isprva je Mr. Bones
vjerovao da su ti zvukovi upueni njemu, ali kad je shvatio da su takvi zanosi dio
stvaralakog procesa, zadovoljio bi se time da se smota ispod stola i drijema pod
gospodarevim nogama, ekajui trenutak kad e zavriti nona smjena i kad e ga
izvesti van da isprazni mjehur.
Dakle, nije sve bilo mrak i tama. ak je i Brooklyn imao svojih svijetlih
trenutaka, nekoliko izleta iz tog literarnog mlina. Ako se vratite trideset osam
godina u prolost, po pseem kalendaru, nai ete se u Simfoniji mirisa;
jedinstvenom i blistavom poglavlju sage o Willyjevom kraljevstvu, u doba jedne

zime, u doba bez ijedne rijei. To su bila vremena, pomislio je Mr. Bones,
prekrasna i potpuno luda; sjeanje mu je u krv utjeralo toplu i sjajnu nostalgiju. Da
se mogao smijati, u tom bi se trenutku nasmijeio. Da je mogao plakati, sigurno bi
ispustio suzu. Uistinu, da je to mogao initi, istovremeno bi i plakao i smijao se slavei i oplakujui svog voljenog gospodara kojeg ubrzo vie nee biti.
Simfonija se protezala do prvih dana njihovog zajednikog ivota. Dvaput su
napustili Brooklyn, i dvaput se vratili; u tom je razdoblju Willy razvio iskrenu i
vatrenu privrenost svom etverononom prijatelju. Ne samo to se osjeao
zatienim, ne samo to je s njime dobio i sugovornika, ne samo to ga je tjeilo to
se nou moe skutriti uz toplo tijelo; svi mjeseci ivota u takvoj bliskosti natjerali
su ga da zakljui da je pas savreno i nepopravljivo dobar. Ne samo to je znao da
Mr. Bones ima duu. Znao je da je njegova dua bolja od drugih, i to je dublje
ponirao u nju, otkrivao je profinjenost i plemenitost duha kojeg je tamo pronaao.
Je li Mr. Bones aneo zatoen u pseem tijelu? Willy je vjerovao da je tako. Nakon
osamnaest mjeseci najprisnijeg i najtreznijeg promatranja, Willy je bio posve
siguran u to. Kako bi inae mogao objasniti boanske igre rijei koje su mu u glavi
zvonile i nou i danju? Da bi se otkrilo pravo znaenje poruke, potrebno je samo
pogledati se u zrcalo. Moe li ita biti jasnije od toga? U psu je otkrio boga. I
istinu. To je nisko bie u svojoj nutrini skrivalo mo najviega; svemonog tvorca
svega postojeega. Je li pas zbog toga poslan njemu? Je li mogue da je Mr. Bones
drugi dolazak sile koja mu je poslala Djeda Boinjaka one prosinake noi 1969.
godine? Mogue. Dodue, moda i ne. Za bilo koga drugoga to bi bilo pitanje
otvoreno za raspravu. Willyju - upravo zato to je to bio Willy - nije.
Unato svemu, Mr. Bones je ipak bio pas. Od vrha repa do vrha njuke bio je
pravi primjerak roda Cam's familiaris, pa makar kakvo boansko prisustvo mogao
nositi pod svojom koom, prvenstveno je bio onakav kako je izgledao. Gospodin
Vau-vau, monsieur vouf-vouf, strassen-potpourri. Ili, kako je to Willyju, prije
etiri-pet godina u Chicagu objasnio jedan mokri brat: Zna li sr psee filozofije.
Sadrana je u samo jednoj reenici: 'Ako neto ne moe pojesti ili poeviti,
popiajse na to'.
Willyja to nije zabrinjavalo. Tko zna kakve su teoloke misterije bile upletene u
tu priu. Ako je Bog svog sina poslao na zemlju u ljudskome obliju, zato onda
aneo ne bi siao na zemlju u obliku psa? Mr. Bones bio je pas i, istini za volju,
Willy je uivao u toj njegovoj psetosti; beskrajno se veselio promatrajui
predstavu pseih navika njegovog subrata. Willy nikad prije nije imao ivotinjsko
drutvo. Kad je bio mali, roditelji su mu odbijali svaki zahtjev za kunim
ljubimcem. Make, kornjae, papigice, hrci, zlatne ribice - sve to nije imalo nita
zajednikog s njima. Stan je premalen, govorili su, ivotinje smrde, skupe su, ili
Willy nije dovoljno odgovoran. Posljedica toga bila je da, sve dok Mr. Bones nije

uetao u njegov ivot, nije imao priliku izbliza promatrati psee ponaanje, a nije
se ni pretjerano muio razmiljanjima o tome. Psi su mu bili nekakve mutne pojave,
sjenovite prilike koje su lebdjele na rubovima njegove svijesti. Izbjegavao je one
koji su lajali, milovao one koji su ga lizali. Na to se, otprilike, svodilo njegovo
znanje. to se neoekivano promijenilo dva mjeseca nakon njegovog trideset
osmog roendana.
Toliko je toga trebao upiti, toliko dokaza prihvatiti, toliko toga deifrirati da je
Willy jedva znao otkuda da pone. Razlika izmeu mahanja repom i repa meu
nogama. Nauljene ui nasuprot objeenima. Valjanje na leima, tranje u krugu,
njukanje anusa i reanje, skakanje ravno uvis i okreti u zraku, povlaenje po tlu
dok se prikrada, iskeeni zubi, nakrivljena glava, i jo stotine sitnica od kojih je
svaka bila izraz ili misao, osjeaj, namjera, potreba. Osjeao se kao da ui nov
jezik; kao da je naiao na dugo izgubljeno ljudsko pleme i mora otkriti sve njihove
nerazumljive obiaje i uzance. Kad je jednom probio poetne zapreke, najvie ga
je zanimala pojava koju je nazivao 'Paradoks Oko-nos', ili 'Osjetilni cenzus'. Willy
je bio ovjek, stoga se u svom razumijevanju svijeta oslanjao veinom na vid. Mr.
Bones bio je pas, stoga je bio gotovo slijep. Oi su mu pomagale samo u
raspoznavanju oblika, u odreivanju irih granica stvari, javljajui mu jesu li stvar
ili bie koji su se nali pred njim opasnost koju treba izbjei, ili saveznik koga
treba izljubiti. Za onu istinsku spoznaju, istinski uvid u stvarnost u svim njezinim
bezbrojnim inaicama, vrijedio mu je jedino nos. Ono to je Mr. Bones znao o
svijetu, sve to je otkrio uvidom, strau ili miljenjem, otkrio je voen osjetom
njuha. Isprva je Willy jedva u to mogao povjerovati. Psea strast za mirisima inila
mu se bezgraninom; kad bi pas otkrio neki njemu zanimljiv vonj nadvio bi njuku
nad njim s takvom odlunou, s takvim potpunim entuzijazmom, da se Willyju
inilo kako je u tom trenutku sve drugo na svijetu prestalo postojati. Nozdrve je
pretvorio u usisne cijevi, njukajui mirise onako kako usisiva skuplja komadie
razbijenog stakla; Willyja je ponekad udilo kako se plonik nije rascijepio od sile
i strasti kojom je Mr. Bones njuio. Obino najpokornije ivo stvorenje postalo bi
svojeglavo, rastreseno, dokraja zaboravljajui vlastitog gospodara; ako bi Willy
potegnuo povodac prije nego to bi Mr. Bones bio spreman krenuti dalje, prije
nego to bi upio i posljednji atom mirisa izmeta ili mokrae, ukopao bi noge kako
bi se odupro trzaju, postajui toliko nepokretan, toliko vrsto ukotvljen na tom
mjestu, da se Willy esto pitao nema li pas u apama skrivene vreice s ljepilom
koje curi na njegovu naredbu.
I kako ne biti oaran svime time? Pas posjeduje dvjesto dvadeset milijuna
receptora za miris; ovjek samo pet milijuna, pa je uz takvu razliku posve logino
pretpostaviti da pas svijet poima daleko drugaije od ovjeka. Logika dodue
nikad nije bila Willyjeva jaa strana, ali ga je u ovom sluaju tjerala ljubav

jednako kao i intelektualna radoznalost; stoga se tog pitanja uhvatio s upornou

veom od uobiajene. to Mr. Bones doivljava kad onjui neto? I, nimalo manje
vano, zato njui upravo ono to njui? Pomno je promatranje Willyja dovelo do
zakljuka da Mr. Bones ima tri osnovne kategorije interesa: hrana, seks i podaci o
drugim psima. ovjek otvara jutarnje izdanje kako bi saznao to njegovi sudruzi
namjeravaju; pas to isto ini svojom njukom - njui stabla, uline svjetiljke i
hidrante, skupljajui tako podatke o lokalnoj pseoj populaciji. Rex, rotvajler
otrih onjaka ostavio je potpis na onom grmu; Molly, slatki koker-panijel,
ponovno se tjera; Roger mjeanac pojeo je neto to mu ba i nije najbolje sjelo.
Toliko je bilo jasno i Willyju, i o tome se nije raspravljalo. Sve je postajalo
iznimno sloeno kad je pokuavao shvatiti to pas zapravo osjea. Da li samo
razgledava i trai podatke kako bi bio ukorak s drugim psima, ili se u tim
divljakim njuenjima skrivalo neto vie od obine vojne taktike? Moda neko
zadovoljstvo? Moe li pas, zarivi glavu u kantu za smee doivjeti neto nalik,
recimo, blagom zanosu koji obuzima mukarca kad svoj nos pritisne uz enski vrat i
udahne daak skupocjena francuskog parfema?
Naravno, bilo je nemogue znati posve sigurno, ali je Willy smatrao da on zna.
Zato bi, inae, tako teko odvlaio Mr. Bonesa od nekih mjesta zasienih
odreenim mirisima? Zato to je pas uivao. Bio je intoksiciran, izgubljen u tom
nosnom raju koji nije elio napustiti. No budui da je, kako smo ve ustanovili,
Willy vjerovao da Mr. Bones posjeduje duu, nije mu se u sliku uklapalo da taj,
tako produhovljen, pas ne stremi neem uzvienijem, ve onome vrsto povezanom
s tjelesnim potrebama i porivima, a ne duhovnosti, umjetnosti, netvarnoj gladi due.
Pa kako su svi filozofi koji su propitivali taj problem zakljuili da je umjetnost
ljudsko djelovanje koje se oslanja na osjetila koja dopiru do due, takoer nije
mogao shvatiti kako psi - barem oni Mr. Bonesova kalibra - u sebi ne osjeaju
takav estetiki poriv. Zar oni ne bi bili sposobni pojmiti umjetnost? Koliko je
Willy znao, o tome jo nitko nije razmiljao. Dakle, je li on prvi ovjek u pisanoj
povijesti koji vjeruje daje mogue neto takvo? Nije bitno. Bila je to jo samo
jedna ideja kojoj je doao njezin as. Ako psi nisu sposobni shvatiti uljanu sliku ili
gudaki kvartet, tko moe tvrditi da ne bi reagirali na umjetnost koja se temelji na
osjetu njuha? Zato ne postoji olfaktorna umjetnost? Zato ne postoji umjetnost za
pse koja se bavi svijetom onakvim kakvoga poznaju psi?
Tako je poela luda zima 1988. Mr. Bones nikad prije nije vidio Willyja tako
uzbuenoga, spokojnoga i prepunog neke usmjerene energije. Tri i pol mjeseca
radio je na projektu zanemarujui sve ostalo; jedva bi zapalio pokoju cigaretu i
popio koje pie. Spavao bi samo kad bi uistinu morao; zaboravio je na sve osim
pisanja, itanja i kopanja nosa. Stvarao je planove, popise, eksperimentirao s
mirisima, crtao dijagrame, gradio oblike iz drva, platna, kartona i plastike. ekalo

ga je toliko prorauna, toliko testova, toliko odgovora na pitanja koja su

obeshrabrivala. Kakav je idealan mirisni niz? Koliko bi simfonija trebala trajati,
koliko pojedinih mirisa treba sadravati? Kakav oblik mora imati idealna
koncertna dvorana? Treba li biti nainjena poput labirinta, ili napredovanje u nizu
kutija u kutijama vie odgovara pseem senzibilitetu? Treba li pas sve proivjeti
sam, ili ga vlasnik treba voditi od jedne razine izvedbe do druge? Treba li svaka
pojedina simfonija u svome sreditu imati samo jedan subjekt - na primjer, hranu ili
miris enke - ili treba pomijeati razne elemente? Willy je s Mr. Bonesom
raspravljao svako pojedino pitanje, pitao ga za miljenje, traio savjet, molio ga da
se umilostivi i poslui kao pokusni kuni za bezbrojna ispitivanja i pogreke koje
su uslijedile. Pas se rijetko osjetio tako poaenim, toliko uvuenim u samu sr
ljudskih problema. Ne samo to ga je Willy trebao, ve je tu potrebu nadahnuo sam
Mr. Bones. Iz svojih pseih korijena, ne pretjerano vrijednog ni istaknutog
mjeanca, pretvorio se u psa nad psima, primjer cijele psee rase. Naravno, bio je
sretan to moe odraditi svoj dio, sudjelovati u svemu to je Willy od njega traio.
to smeta ako nije potpuno razumijevao? Bio je pas, nije li? Pa zato bi se onda
alio to mora njuiti hrpu mokraom natopljenih krpa, provlaiti se kroz vrataca
ili puzati kroz tunel, sa zidovima zamrljanim ostacima pageta i bolonjekog
umaka. Ako i nije sluilo nikakvoj svrsi, barem je bilo zabavno.
Toga se prisjetio u tom trenutku - ba zabavno, ta neprekinuta bujica Willyjevog
uzbuenja. Pusti Mamu-san i njezine podrugljive primjedbe. Zaboravi da im je
laboratorij bio u podrumu zgrade, odmah pokraj kotlovnice i kanalizacijskih cijevi,
da su radili na hladnom zemljanom podu. Suraivali su u neem vanom; zajedno
trpei sve tegobe u ime znanstvenog napretka. Ako je za iim mogao aliti, mogao
je aliti samo za dubinom Willyjeve predanosti njihovom djelu. Taj ga je posao
toliko obuhvatio, toliko su ga obuzele sve sitnice projekta, da mu je postalo
neizrecivo teko drati sve na uzdi. Jednoga bi dana o svom izumu govorio kao o
velikom otkriu, o izumu koji staje uz bok arulji, zrakoplovu ili raunalnom ipu.
Davit e se u novcu, govorio je, postat e milijarderi i nikad vie nee brinuti ni o
emu. Drugih bi dana, ispunjen sumnjama i nesigurnou, Mr. Bonesu izloio
argumente toliko savreno razraene, toliko cjepidlaei da se pas poeo
zabrinjavati za gospodarevo zdravlje. Ne idemo li predaleko, upitao se Willy jedne
veeri, ukljuujui mirise enki u orkestraciju simfonije? Nee li oni u psa koji ih
udie raspaliti strast koja e nakoditi njihovim estetskim tenjama, pretvarajui
djelo u pornografiju, u psei porni? Odmah nakon te izjave, Willy se poeo igrati
rijeima, to je inio kad god bi mu mozak radio punim gasom. Bez keksa nema
seksa, mrmljao si je u bradu, eui zemljanim podom. isti keks lijei seks.
Kad je Mr. Bones uspio razmrsiti sve tajne tih verbalnih mjeavina, shvatio je da
Willy sentimentalnost pretpostavlja seksu, barem u sluaju simfonije, te da se u

naporu pribliavanja estetikih uitaka psima, duhovne enje moraju staviti iznad
onih tjelesnih. Dakle, nakon dva puna tjedna trljanja nosa u krpe i spuve zasiene
aromama kujica koje se tjeraju, Mr. Bones dobio je na uvid neto sasvim novo:
samog Willyja u svim njegovim mirisnim oblicima. Prljave arape, majice, cipele,
maramice, gae, alove, eire - doslovno sve to je nosilo miris njegovog
gospodara. Mr. Bones je u tome uivao jednako kao to je uivao i u svemu
drugome. injenica je da je Mr. Bones bio pas, a psi uivaju njukati sve to im se
daje ponjuiti. To im je u prirodi; raaju se da bi to inili; kako je to Willy
ispravno primijetio, to je njihov ivotni poziv. Tom je prilikom Mr. Bones bio
sretan to nije obdaren ljudskim govorom. Da je mogao govoriti, morao bi Willyju
rei istinu, a to bi prouzroilo mnoge boli. injenica je, dragi gospodaru,
vjerojatno bi bio tada rekao, da je psu cijeli svijet jedna simfonija mirisa. Svaki
sat, svaka minuta, svaki trenutak njegove budnosti je istovremeno i tjelesno i
duhovno iskustvo. Nema razlike izmeu unutarnjeg i izvanjskog, nita uzvieno ne
dijeli od niskoga. To je kao da, kao...
Ba kad je Mr. Bones zapoeo odmatati taj izmiljeni govor u svojoj glavi,
prekinuo ga je zvuk Willyjevog glasa. Zauo je: k vragu, k vragu i sve k vragu.
Mr. Bones podigao je glavu kako bi izvidio o kakvoj je nevolji rije. Poela je
rijetka kia, tako sitna da je Mr. Bones nije osjetio na svojem upavom kaputu. No,
u Willyjevoj bradi blistali su mali vlani dragulji, a crna mu je majica upila
dovoljno vlage da su se na njoj poele primjeivati sitne tokice. Nije dobro.
Posljednje to Willyju treba je da prokisne, ali ako nebo isporui toliko obeavani
dar, to e se upravo i dogoditi. Mr. Bones pogledao je oblake. Uz naglu promjenu
vjetra, za manje od sata rijetka e kiica prerasti u obilan pljusak u punoj snazi. A,
k vragu, pomislio je. Koliko e jo hodati prije nego to pronau ulicu Calvert?
Vrtjeli su se naokolo gotovo pola sata, a kua Bee Labudowsky jo se nije nazirala.
Ako tamo ubrzo ne stignu, nee nikada niti stii. A nee stii zato to Willy nije
imao snage nastaviti put.
Uz takvu prognozu, posljednje to je Mr. Bones oekivao bilo je da njegov
gospodar prasne u smijeh. Ali, on se smijao, grmio je iz dubina utrobe i tresao
nedjeljnu tiinu; star i poznat lave. Za trenutak je pomislio da Willy pokuava
proistiti grlo, ali kad je nakon prve salve uslijedila druga, pa trea, pa jo jedna
za njom; nije mogao vjerovati onome to uje vlastitim uima.
Gleeeeeeeedaj, staaari, progovorio je Willy, rasteui to je bolje mogao.
Taj je glas uvao za posebne trenutke; naglasak i govor koji je rabio samo u
nazonosti najveih i najluih ironija. Mr. Bonesa je zbunilo stoje to uo upravo u
tom trenutku, ali je pokuao izvui neki smisao iz te nagle promjene u Willyjevom
emocionalnom nevremenu.

Willy se ukopao na ploniku. etvrt oko njih vonjala je po siromatvu i rasutom

otpadu, ali oni su stajali pred najljupkijom kuicom koju je Mr. Bones ikada vidio;
gotovo poput kuice za lutke od crvene cigle, ukraene zelenim kapcima, s tri
zelene stube i blistavo bijelo olienim vratima. Na zidu je stajala ploica, te je
Willy mirkao pokuavajui proitati to pie na njoj; zvuao je sve vie poput
kauboja iz Teksasa.
Ulica North Amity, dvjesto tri, deklamirao je. Ovdje je ivio Edgar Allan
Poe, 1832-1835. Otvoreno za posjete od travnja do prosinca; od srijede do subote,
12-15.45.
Mr. Bonesu to je zvualo prilino dosadnjikavo, ali tko je on da se ali zbog
gospodarevih ushita. Willy je zvuao ivlje no ikad u protekla dva tjedna, pa iako
mu je izjavu popratio snaan napad kalja (jo lajma, guenje, udaranje nogama
dok se pridravao za oluk pokuavajui ostati iv), ali kad je bilo gotovo, brzo je
ponovno ivnuo.
Dragi moj, ovo je pogodak, rekao je Willy, ispljunuvi posljednje ostatke
sluzi i plunog tkiva. Ovo nije kua gospoe Bee, ali ako mogu birati, ovo mjesto
ne bih mijenjao ni za jedno drugo na svijetu. Ovaj tip Poe bio mi je djed, veliki
predak i tata svih nas amerikih krabala. Bez njega ne bi bilo ni mene, ne bi bilo
nikoga. Doli smo u Poeoljsku; ako to izgovori dovoljno brzo, izrei e ime
rodne zemlje moje pokojne mame. Ovamo nas je doveo neki aneo, tako da
namjeravam neko vrijeme sjediti ovdje i odati potovanje. Budui da ionako nisam
u stanju prijei ni koraka, bio bih veoma sretan kad bi mi se i ti pridruio. Tako,
sjedni pokraj mene dok se malo ne odmorim. Pusti kiu. To je samo nekoliko kapi,
od njih nam nee biti nita.
Willy je uzdahnuo, dugo i teko, pa se spustio na zemlju. Mr. Bonesu bio je to
bolan prizor - toliki napor za samo nekoliko centimetara - u srce mu je navrla tuga
to svog gospodara vidi u tako jadnom stanju. Nikad nije dokraja shvaao kako je
to mogao znati, ali dok je promatrao Willyja kako se sputa na plonik i leima
oslanja o zid, znao je da mu gospodar vie nikad nee ustati. Ovo je kraj njihovoga
zajednikog ivota. Stigli su oni posljednji trenuci, a mogao je samo sjediti dok iz
Willyjevih oiju ne iezne i posljednji traak svjetla.
Ipak, putovanje i nije prolo tako loe. Traili su jedno, pronali drugo;
naposljetku je Mr. Bonesu postalo drae ono to su pronali od onoga to nisu.
Nisu bili u Baltimoreu, ve u Poeoljskoj. Nekim udom, sreom, usudom,
boanskom pravdom, Willy se uspio dovui svome domu. Vratio se domu svojih
predaka, i sad moe poinuti u miru.
Mr. Bones podigao je lijevu apu i poeo se ekati iza uha. U daljini je
ugledao mukarca i djevojicu kako se polagano udaljavaju; nije mario za njih.
Hoe li doi, hoe li otii - bilo mu je potpuno svejedno. Kia je ojaala,

povjetarac je s ceste poeo podizati omote od okolade i papirnate vreice.

Onjuio je zrak jednom, dvaput, a potom zijevnuo bez ikakvog oitog razloga.
Trenutak kasnije smotao se na tlu pored Willyja, duboko izdahnuo i ekao ono to
e se dogoditi, ma to to bilo.

2.
Dogodilo se nije nita, i to jako dugo; izgledalo je kao da je cijela etvrt
zadravala dah. Nitko nije proao, nije se provezao nijedan automobil, nitko nije
izaao niti uao u kuu. Kia je lijevala ba kao stoje predvidio Mr. Bones, ali je
oslabila, polako prelazei u kiicu, da bi potom u velikom stilu prestala. Tijekom
tih nebeskih uzbuenja Willy nije ni trepnuo. Leao je leima oslonjen o cigleno
proelje, zatvorenih oiju i napola otvorenih usta, i da nije isputao kripave
zvukove koji su u nepravilnim razmacima izlazili iz plua, Mr. Bones bi mirno
mogao pretpostaviti da mu se gospodar ve otputio na onaj svijet.
Na ono mjesto na koje ljudi odlaze kad umru. Kad se dua jednom odvoji od
tijela, tijelo se zakopa u zemlju, a dua zbrie u novi svijet. Willy je prevakavao
tu temu ve nekoliko tjedana, te je pas poeo vrsto vjerovati da je taj drugi svijet
posve stvarno mjesto. Ono se zvalo Timbuktu, pa kako je Mr. Bones uspio
pohvatati, bilo je smjeteno negdje usred pustinje, daleko od New Yorka, daleko
od Baltimorea, daleko od Poljske i bilo kojih drugih gradova koje su posjetili na
svojim putovanjima. U jednom gaje trenutku Willy opisao kao 'oazu duhova'.
Drugom je prilikom rekao: Na mjestu gdje zavrava karta svijeta, poinje
zemljovid Timbuktua. Da bi se tamo pristiglo, oito se moralo prijei beskrajnu
zemlju vreline i pijeska, kraljevstvo vjenog nitavila. Mr. Bonesu se to inilo
izrazito napornim i potpuno neugodnim putovanjem, ali ga je Willy uvjeravao u
suprotno; da je za prijei cijelu tu razdaljinu potreban tek treptaj oka. A kad se
jednom tamo nae, rekao je, kad jednom pri-jede granicu tog pribjeita, ne
mora vie brinuti o hrani, spavanju i punom mjehuru. Postaje jedno sa svemirom,
mrljica antimaterije smjetena u Bojem mozgu. Mr. Bones je imao tekoa
zamisliti kako bi bilo ivjeti na takvom mjestu, ali je Willy o njemu govorio s
takvom enjom, s toliko njenosti koja mu je treperila u glasu, da je pas
naposljetku odbacio sve dvojbe. Tim-buk-tu. U tom ga je trenutku usreivao i sam
zvuk te rijei. Tupo sazvuje samoglasnika i suglasnika rijetko je tako pogaalo
najdublje zakutke njegove due; kad god bi se ti slogovi slili s gospodarevog
jezika, cijelo bi mu tijelo protresao val blaenstva i blagostanja - kao da sama rije
obeava i jami sretnije dane.
Nije vano kakva vrelina tamo vlada. Nije vano ima li tamo hrane i pia. Ako
Willy tamo ide, onda i on eli poi. Smatrao je kako je, u trenutku kad se bude
opratao s ovim svijetom, pravino da mu bude doputeno da i na onom svijetu
prebiva uz onu istu osobu koju je toliko volio i prije. Divlje zvijeri nesumnjivo
imaju vlastiti Timbuktu, beskrajne ume kojima slobodno lutaju bez prijetnje
dvononih lovaca i zamki, no lavovi i tigrovi su drugaiji od pasa, pa nije imalo
smisla divlje i ukroene na drugom svijetu smjetati zajedno. Snani bi progutali

slabe, pa bi ubrzo izginuli svi psi, prelazei u neki sljedei ivot, u neto iza
neega to je slijedilo iza neega; ima li smisla tako urediti stvari? Ako na svijetu
ima imalo pravde, ako dobar pas ima imalo utjecaja na ono to se zbiva s njegovim
stvorenjima, onda bi ovjekov najbolji prijatelj ostao uz ovjeka i kad bi dotini
ovjek kao i dotini pas zajedno otegnuli papke. I vie od toga: u Timbuktuu bi psi
imali mo ljudskog govora, te s ljudima razgovarali kao sa sebi jednakima. Tako je
nalagala logika, samo tko bi znao imaju li pravda i logika imalo vie utjecaja na
onaj drugi svijet nego to imaju na ovaj. Willy je nekako zaboravio pozabaviti se
tim pitanjem, pa kako se u njihovim razgovorima o Timbuktuu Mr. Bonesovo ime
nije pojavilo nijedan jedini put, pas se jo uvijek muio s problemom svoga
posmrtnog odredita. to ako Timbuktu bude jedno od onih mjesta natrpanih
arenim sagovima i skupocjenim starinama? to ako je kunim ljubimcima pristup
zabranjen? To mu se inilo nemoguim, ali je Mr. Bones poivio dovoljno dugo da
zna kako je sve mogue, i da se nemogue stvari dogaaju neprestano. Moda je i
ovo jedna od njih, a u tome moda skrivalo se tisuu strahova i agonija;
nezamislivi uas koji bi ga opsjedao svaki put kad bi pomislio na to.
No, usprkos svemu, upravo kad se spremao upasti u jednu od svojih depresija,
nebo se poelo razvedravati. Ne samo to je kia stala, ve su se i nabrekli oblaci
pomalo poeli razilaziti, pa gdje je prije samo sat vremena vladalo sivilo i tama,
nebo je bilo proarano bojama, mjeavinom ruiastih i utih trakova koji su se
probijali sa zapada, polagano i neprekidno napredujui cijelom irinom grada.
Mr. Bones je podigao glavu. Trenutak kasnije, kao da je postojala neka tajna
veza, kroz oblake se probio sunev trak. Udario je u plonik nekoliko centimetara
od njegove lijeve ape, a potom se, gotovo u istom trenutku, druga zraka pojavila
pokraj desne. Pred njim se na ploniku poela stvarati mrea svjetla i sjena, prizor
je bio prelijep; osjetio ga je kao malen i neoekivan poklon nakon toliko mnogo
tuge i bola. Pogledao je Willyja, i upravo kad je okrenuo glavu itav se slap svjetla
spustio na pjesnikovo lice; svjetlo je bilo toliko silno daje usnuli pjesnik otvorio
oi kad mu je ono udarilo u kapke - eto Willyja, nimalo pokojnog, vratio se u svijet
ivih, otresao sa sebe pauinu i pokuavao se razbuditi.
Zakaljao je jednom, dvaput, zatim i trei put prije nego to je uslijedio dug
napadaj kalja. Mr. Bones bespomono je stajao dok su sluzavi mjehurii izlijetali
iz gospodarevih usta. Neki su zavrili na Willyjevoj koulji, drugi na ploniku.
Bilo ih je jo, onih ljepljivih i kliskih koji su mu klizili niz bradu. Tamo su i ostali,
objeeni o bradu poput rezanaca, pa kako je napadaj trajao, zanjihani snanim
trzajima, grevima i previjanjima, ljuljali su se naprijed-natrag u poludjelom i
istrzanom ritmu plesa. Mr. Bonesa je zaprepastila silina napada. Ovo je sigurno
kraj, rekao je sam sebi; ovo je stvarno krajnja granica koju ovjek moe podnijeti.
U Willyju je ipak ostalo neto borbenosti, pa kad je rukavom sakoa obrisao lice i

uspio doi do daha, iznenadio je Mr. Bonesa razvukavi lice u irok, gotovo
blaeni osmijeh. Tegobno se namjestio udobnije, oslonivi se leima o zid kue i
ispruivi noge. Kad mu se gospodar umirio, Mr. Bones mu je spustio glavu na
desno bedro. Kad ga je Willy poeo ekati po glavi, u psee se slomljeno srce
vratilo malo spokoja. Naravno, samo privremeno; bio je to samo privid, ali to nije
znailo da taj lijek nee djelovati.
Posluaj me, o, graanine etvernonoe, javio se Willy. Poinje. Sve se
poinje raspadati. Jedno po jedno, raspada se i ostaje samo ono udno, neke
davnanje sitnice, nipoto ono to sam oekivao. Ipak, ne mogu rei da se bojim.
Malo sam alostan, ozlovoljuje me ovaj preuranjeni odlazak, ali mi sve to ne ide na
ivce onoliko koliko sam oekivao. Amigo, pakiraj stvari. Put vodi do velikog
raskrija, i povratka nema. Shvaa me, Mr. Bones? Prati to govorim?
Mr. Bones je shvaao, Mr. Bones ga je pratio.
elio bih da ti sve to svedem na nekoliko odabranih rijei, nastavio je
umirui ovjek, no, ne mogu. Duhoviti epigrami, turo biserje mudrosti; Polonije
izgovara svoje posljednje replike. Za to mi nedostaje talent. Niti u zajmiti, niti
posuditi; bolje sprijeiti nego lijeiti. Bonesy, pod kapom mi malo kuha, pa mora
otrpjeti sva moja lupetanja i digresije. ini mi se da sam ja, po samoj prirodi
stvari, zbunjen. ak i sad, kad ulazim u sjenovitu dolinu smrti, misli mi ruju po
talogu prolosti. A to je nezgodno, signore. Sva zbrka u glavi, praina, sve sitnice,
sve nepotrebne gluposti; sve pada s polica. Jo kako, gospodiiu moj, tuna je
istina da sam jedan priglupi medvjed.
Kao dokaz, nudim ti prisjeanje na O'Dellov tonik za ravnanje kose. Ta mi je
tvar nestala iz ivota prije etrdeset godina, a vraa se upravo sad, posljednjeg
dana moga ivota. udim za dubokoumnostima, a dobijem beznaajnu tvar, mikroba
na platnu sjeanja. Majka mi ga je obiavala utrljavati u kosu dok sam jo bio
sasvim malen; jo ni djearac. Prodavali su ga u lokalnim brijanicama; pakirali su
ga u prozirne staklene boce, otprilike ovolike. ep je bio crn, a s etikete se cerekao
neki mali idiot. Potpuni i idealizirani blesan, savreno zaeljane kose. Taj si
kreten nije morao zalizivati kosu, tom ljepotanu nita nije strilo iz glave. Bilo mi
je pet ili est godina, a moja bi mi majka svako jutro to utrljavala u glavu, nadajui
se da u izgledati poput njegovog brata blizanca. Jo uvijek ujem onaj uljasti zvuk
dok je tekuina istjecala iz boce. Bila je bjelkasta i mutna, ljepljiva na dodir.
Recimo, neto nalik razrijeenoj spermi, no tko je tada ita znao o takvim
stvarima? Vjerojatno su ga proizvodili tako da su unajmili pubertetlije da drkaju u
bave. Tako se u naoj slavnoj domovini stvaraju bogatstva. Proizvede za cent,
proda za dolar; ostatku se moe dovinuti i sam. I tako mi je moja poljska mater
utrljavala u tjeme O'Dellov tonik za ravnanje kose, natezala moje nepokorne
uvojke, a potom me poslala u kolu s izgledom tog dupeglavca s boice. Morao
sam postati Amerikanac, i to do sri; ta je kosa bila znak pripadnosti, da moji

roditelji jako dobro znaju to je to, a to nije.

No prije nego to se slomi i zaplae, prijatelju moj, dopusti mi dodati da je
O'Dellov tonik bio bezvrijedna smjesa, prijevara. Nije ravnao kosu, ve ju je
lijepio. Prvih sat vremena inilo se da obavlja svoju zadau, ali kako se jutro vuklo
dalje, ljepilo bi otvrdnulo, pa bi se malo po malo moja kosa pretvorila u masu
ukruenih i ulijepljenih ica - kao da mi je netko na glavu navukao kapicu od
opruga. Kosa mi je bila toliko neobina na dodir da je jednostavno nisam mogao
ostaviti na miru. ak i dok mi je desnica drala olovku, zbrajajui dva s tri i
oduzimajui pet od est, ljevica bi odlutala uvis, pipkajui i istraujui
nezemaljsku povrinu moje glave. Do podneva se O'Dell toliko isuio, iz njega je
nestao i posljednji atom vlage, da se svaka vlas namazane kose pretvorila u otru
icu. ekao sam taj trenutak, bio je to znak za poetak posljednjeg ina te farse.
Svaku pojedinu vlas uhvatio bih, u korijenu, palcem i srednjakom te povukao.
Polagano. Jako polagano; noktima sam klizao cijelom duinom vlasi. Ah. Uitak je
bio neizmjeran, neizreciv. Sav taj prah koji je letio s mene. Oluje, meave, vrtlozi
bjeline! Oprosti, to nije bio nimalo lak posao; no malo pomalo nestao bi i zadnji
O'Dellov trag. Sav trud bio bi upropaten, pa kad je zazvonilo i posljednje zvono i
uitelj nas poslao kuama, tjeme bi mi treperilo od sree. Gotovo poput dobrog
seksa, mon vieux, dobro poput svih droga i alkohola koje sam ikad ulio u svoj
sistem. Petogodinjak koji svaki dan proivljava orgiju samoobnavljanja. Nimalo
udno to koli nisam posveivao ni najmanju pozornost. Bio sam prezaposlen
osjeanjem samoga sebe, prezaposlen igrama s O'Dellom.
No, dosta. Dosta dosade. Dosta je propovijedi. Losion za ravnanje kose tek je
vrak ledenjaka, pa ako zaponem sa svim sranjima svog djetinjstva, to e potrajati
sljedeih esnaest sati. Za to nema vremena. Ni za ricinusovo ulje, ni za svjei sir,
ni zgrudanu kaicu, ni za vakae. Svi smo odrasli u tom smeu, sad ga je nestalo,
dakle, koga briga za to? To su samo tapete. Glazba u pozadini. Pranjavi Zeitgeist
na namjetaju uma. Mogu se prisjetiti pedeset jedne tisue pojedinosti, pa to s
tim? Ni tebi ni meni nee biti nimalo bolje. Razumijevanje. Samo to traim, kolega.
Klju zagonetke, tajnu formulu nakon vie od etiri desetljea lutanja u tami. A sve
ove gluposti mi se i dalje podvlae pod noge. Davit e me i kad posljednji put
izdahnem. Beskorisni komadii znanja, neeljena sjeanja, maslakove sjemenke.
Sve su to trice i kuine, mladiu moj, topli zrak. ivot i razdoblje R. Mutta.
Eleanor Rigby. Cvilidreta. Ko ih jebe, molim te. Pep Boys, Ritz Brothers, Rory
Calhoun. Kapetan Video i Four Tops. Andrews Sisters, asopisi Life i Look,
Bobbsey Twins. Tome nema kraja. Henry James, Jesse James, Frank James i
William James. James Joyce. Joyce Cary. Cary Grant. Grantov viski, lice za
mijeanje koktela, zubni konac; ljepilo za zubala, krafne prelivene medom.
Deleatur Dana Andrews i Dixie Duggan, dodati malo Damona Runyona i
demonova ruma, tek za dobru mjeru. Zaboravi Pali Mali, i 'Pale sam na svijetu',

Miltona Berlea i Burla Ivesa, sapune Ivory i instant palainke Tete Jemime. To mi
ne treba, jel' tako? Nee mi trebati tamo gdje idem, a ipak su tu, mariraju mi
mozgom poput davno zaboravljenih roaka. To ti je ameriki know-how. Nadire na
tebe, i svake minute novo smee potiskuje ono staro. Pomislio bi da smo se dosad
uspjeli priviknuti, da proziremo sve trikove na koje nas navlae, ali ljudima
jednostavno nikad nije dosta. Vesele se, mau zastavicama, kupuju limenu glazbu.
O, da, da, sve arobne stvari, udesne stvari, ureaji koji e zapanjiti vau matu;
samo, ne zaboravimo, a ne, nemojmo zaboraviti da nismo sami na svijetu. Znanje
ne zna za granice, a kad pomisli na sve obilje koje nam dotie preko mora, to te
malo smiri i postavi tamo gdje spada. Ne mislim samo na ono oito poput krakova
iz Krakova ili ilija iz ilea. Mislim recimo i na frankfurterice iz Frankfurta.
Mislim i na bol iz Bologne, milost iz Milana, etke iz eke i greve iz Grke.
Domoljublje svakako ima svoju rolu, ali ga je, na dulje staze, najbolje dobro
umotati. O da, mi Ameri svijetu smo dali Zippo, da i ne spominjem zip-a-di-du-da i
Zeppoa Marxa, ali smo takoer odgovorni i za h-bombu i hu-la-hop. Naposljetku,
sve se to svodi u ravnoteu. Ispravo kad pomisli da si glavna faca, zavri kao
krepani cucak. Mr. Bones, ne mislim na tebe. Pas kao metafora, ako me shvaa;
pas kao zatitni znak svih potlaenih, a ti, mladiu, nisi nikakva govorna figura, ti si
najstvarniji koliko moe biti.
Nemoj me pogreno shvatiti. Previe je toga to te stavlja na kunju. Mamac
pojedinosti, zavodljivost stvari po sebi. Mora biti slijep da im se ne bi barem
povremeno predao. Nije bitno to je to. Mogunost u sebi nosi doslovno sve to ti
padne na pamet. Recimo, bljetavilo kotaa na biciklu. Njihova lakoa, pauinasta
otmjenost, sjajni rubovi i tanane bice. Ili zvuk poklopca na ahtu koji zazvei pod
kamionskim kotaima u tri sata ujutro. A da ne govorimo o akriliku, koji je za
obnovu krajobraza uinio vie od bilo ega, od izuma podzemnoga telefonskog
kabela. Time mislim na komada u tijesnim hlaicama pokraj kojeg proe na ulici.
Trebam li dodati jo togod? Mora biti mrtav da te takav prizor ne ogrije. On te
bode, uranja u tebe; zvoni ti u glavi sve dok se sve ne pretvori u beskraj
rastopljenog maslaca. Vasco da Gama u svojim pumpericama. FDR-ov cigarpic.
Voltaireova napudrana perika. Kunigunda! Kunigunda! Zamisli to se sve dogaa
kad to izgovori. Pogledaj, to sve vidi kad pomisli na neto takvo. Kartografija.
Pornografija. Stenografija. Glasna zamuckivanja, biskupske prilenice, sladoledi
na tapiu i itne pahuljice. Priznajem, podlegao sam privlanosti svega toga
jednako kao i svatko drugi na ovom svijetu; nisam nimalo iznad rulje s kojom sam
se petljao svih ovih godina. Samo sam ovjek, nije li tako? Ako sam zbog toga
licemjer, neka bude.
Ponekad se jednostavno mora pokloniti s divljenjem. Netko iznese ideju na
koju nitko dotad nije nadoao, ideju toliko jednostavnu i savrenu da se upita kako
si uope mogao ivjeti bez toga. Koveg s kotaiima, na primjer. Zato nam je

trebalo toliko dugo? Pedeset tisua godina nateemo svoje breme, znojimo se i
napreemo selei se s jednog mjesta na drugo; sve to smo time dobili bili su bolni
miii, iskrivljena lea i umor. Mislim, kota je postojao. To me dere. Zato smo
morali ekati da ta spravica ugleda danje svjetlo tek na samom kraju dvadesetog
stoljea? U najmanju bi se ruku dalo pomisliti da su kotu-raljke trebale nadahnuti
nekoga koji bi stvorio vezu, zbrojio dva i dva. A, ne. Prije pedeset godina, prije
sedamdeset pet godina, ljudi su i dalje navlaili svoje torbe po aerodromima i
kolodvorima, i to svaki put kad bi odlazili u posjet rodbini negdje Bogu iza nogu.
Kaem ti, prijatelju moj, nije sve tako jednostavno. Ljudski je duh otupjeli
instrument, pa se ponekad ne znamo skrbiti o sebi nimalo bolje od najgluplje gliste.
to sam god bio, nikad si nisam dopustio da postanem glista. Skakao sam,
galopirao, letio, i svaki put kad bih udario o zemlju, pridigao bih se i pokuao
iznova. ak i sad, dok se tama nadvija nada mnom, um mi se i dalje vrsto dri i
odbija se predati. Prozirni toster, drue. Imao sam viziju, prije dvije, tri noi; otad
mi je glava puna ideja. Zato ne otkriti postupak, pomislio sam, zato se ne moe
promatrati kako se bijeli kruh pretvara u zlatnosmei, zato ne pratiti taj
preobraaj? to vrijedi zakljuati kruh i sakriti ga iza tog runog nehrajueg
elika? Govorim o prozirnom staklu iza kojeg sjaju naranaste zavojnice. Ma to bi
bila ljepota, umjetniko djelo u svakoj kuhinji, blistava skulptura nad kojom se
vrijedi zamisliti ak i kad izvravamo tako jednostavnu zadau kao to je priprema
doruka kojim emo se osnaiti za dan pred nama. Prozirno, vatrootporno staklo.
Moemo ga obojiti u modro, u zeleno, u koju ti boju drago, a kad ono naranasto
zasjaji iznutra, zamisli sve kombinacije, zamisli ta vizualna udesa koja bi bila
mogua. Peenje tosta pretvorilo bi se u religiozni in, u prabitak neeg
nezemaljskog, u oblik molitve. Blagi Boe. Kako bih elio imati snage i poraditi na
tome, usavriti izum i istraiti kamo bi nas to odvelo. Unijeti neto ljepote u mrak i
jednolinost zakutaka ljudske due. To je mogue uiniti pomou tostera, pomou
pjesme, pruajui ruku neznancu. Nije bitno u kojem obliku. Ostaviti svijet malo
boljim nego to si ga naao. I to je najvie to ovjek moe uiniti.
Samo ti frki do mile volje. Ako iskrvarim, iskrvarit u i to je sve. Nije loe da
ponekad iz nas procuri ta ljubiasta tvar. Jesam li zbog toga glup? Moda i jesam.
No i to je bolje nego biti ogoren, bolje je slijediti uenje Djeda Boinjaka nego
ivot provesti u kandama lai. Znam to misli. Ne mora mi rei. ujem kako ti
rijei zvone u glavi, mein herr, i bogme ti se neu suprotstavljati. emu ovo
lupetanje, sigurno se pita. emu sva ta krivudanja, valjanje u praini, doivotno
puzanje prema nitavilu? I dobro pita. I ja sam se to mnogo puta upitao, a jedini
odgovor koji sam dobio ne odgovara ni na to od toga. Zato to sam tako htio. Zato
to nisam imao izbora. Zato to na takva pitanja nema odgovora.
Neu se ispriavati. Oduvijek sam bio greno stvorenje, ovjek muen
proturjejima i nestalnou, kojeg je povuklo previe nagona. S jedne strane: isto

srce, dobrota, odani pomonik Djeda Boinjaka. S druge: lajava protuha, nihilist,
poblesavjeli klaun. Gdje je pjesnik? Negdje izmeu, pretpostavljam, u
meuvremenu izmeu najboljeg i najgoreg u meni. Ni svetac, ali ni pijana budala.
ovjek s glasovima u glavi, onaj koji je ponekad uspijevao prislukivati razgovore
kamenja i stabala, koji je svako toliko glazbu oblaka uspijevao pretoiti u rijei.
teta to ee nisam bio on. No nikad nisam bio u Italiji, rodnom mjestu samilosti,
pa ako ne moe platiti kartu, onda ostaje doma.
Ipak, nisi me nikad vidio u mom najboljem izdanju, gosparu Kostogrizu; alim
zbog toga. alim to me poznaje samo kao ovjeka u propadanju. U onim danima
bila je to posve drugaija pria, u vrijeme prije nego to sam prolupao, prije onog
... kvara u motoru. Nikad nisam elio biti protuha. To nisam planirao za sebe, nisam
tako snatrio o svojoj budunosti. Prekapanje po kantama za smee u potrazi za
praznim bocama nije se ba uklapalo u tu sliku. Kao ni pranje vjetrobrana.
Kleanje pred crkvama sklopljenih oiju, s licem srednjovjekovnog muenika, ne
bi li se smilio nekom prolazniku koji bi mi bacio novi - ne, signor Puccini, no,
no, no, nisam za to doao na ovaj svijet. Ipak, ovjek ne ivi samo od rijei. Treba
mu i kruha, i to ne jedan nego dva. Jedan u dep, drugi u usta. Kruha kojim e kupiti
kruh, ako me razumije, pa ako nema onaj prvi, moe biti jako siguran da nee
doprijeti ni do drugoga.
Kad nas je Mama-san napustila, bio je to teak udarac. Cucak moj, to nikako
neu poricati, i neu poricati da sam nam pogorao stanje razdijelivi sav novac.
Rekao sam, bez isprika, ali sad to elim povui i ispriati se tebi. Postupio sam
brzopleto i glupo, pa smo obojica platili to nas je ilo. Deset tisua dolara nije
kutija cigareta. Proletjeli su mi kroz prste, gledao sam kako sveanj odlazi u vjetar;
smijeno kako me nije bilo briga. Bio sam sretan to se mogu ponaati kao neka
velika faca, puhati se kao neki blesavi frajer. Gospodin Altruist. Gospodin Al
Truist, taj sam; jedan jedini nepatvoreni idiot, koji je unovio majino ivotno
osiguranje i profukao ga do posljednjeg novia. Sto dolara Bennyju Shapirou.
Osamsto za Daisy Brackett. etiristo dolara Zakladi za isti zrak. Dvjesto dolara
domu za nezbrinute u ulici Henry. Tisuu petsto programu za mlade pjesnike u
kolama. Otilo je brzo. Tjedan, najvie deset dana, a kad sam ponovno otvorio
oi, shvatio sam da sam ostao bez cijelog nasljedstva. No dobro. Kako dolo tako
prolo; tako su govorili nai stari, pa tko sam ja da postupim drugaije? Hrabrost
mi je u krvi; uiniti ono to nitko ne bi uinio. Pare u vjetar - eto to sam uinio.
Bila mi je to jedina prilika da se dokaem ili da zaveem; da dokaem sebi kako
uistinu mislim ono to sam sve te godine govorio, pa kad je lova stigla nisam
oklijevao. Spraio pare. Moda sam se time sjebao do grla, ali to ne znai da sam
uinio neto isprazno. Ponos je vaan, pa kad je rit dola na ekret, bilo mi je drago
da nisam uzmaknuo. Otiao sam dokraja. Skoio sam, ne marei za sva morska
udovita ispod mene. Znam tko sam, pa kako dobri mornar Popaj nikad nije

izjavio, jednom u ivotu znao sam savreno dobro to inim.

ao mije to si ti morao patiti. teta to smo propali do daske. Grozno je to
smo ostali bez naeg zimskog pribjeita i morali se snalaziti na sve nemile naine.
To je imalo svoju cijenu. Loa hrana, loa sklonita, teki udarci. Mene je to
pretvorilo u bolesnika, a tebe e uskoro pretvoriti u siroe. ao mi je, Mr. Bones.
Uinio sam najbolje to sam znao, ali ponekad i ono najbolje nije dovoljno dobro.
Kad bih se barem, na samo nekoliko minuta, mogao ponovno pridii na noge
smislio bih ve neto. Smjestio bih te negdje, pobrinuo se za to. Samo sapa mije pri
kraju. Osjeam kako curi iz mene, i kako se sve raspada, jedno po jedno. Peso, dri
se ti mene. Vratit u se ja. Samo da proe ova smetenost, ve u se sabrati. Mislim,
ako proe. Ako ne proe, uvjerit e se u moju prolaznost, n'est cepas? Samo jo
malo vremena. Nekoliko minuta, da doem do daha. Onda emo vidjeti. Ili neemo.
Ako neemo vidjeti, tada e nas okruivati samo tama. Tama, posvuda, sve dokle
pogled ne dopire. Sve do mora, do oceanskih dubina nitavila, gdje nema niega,
niti e ikad iega biti. Samo ja. ak ni ja. Samo vjenost.
Tada je Willy umuknuo, a ruka koja je proteklih dvadeset pet minuta gladila Mr.
Bonesovu glavu lagano je omlitavjela, a potom se potpuno zaustavila. Mr. Bones je
bio pripravan kladiti se u vlastiti ivot da je to kraj. Kako na to ne pomisliti nakon
takvih konanih rijei? Kako ne pomisliti da mu je gospodar umro kad je ruka koja
mu je masirala lubanju odjednom kliznula i beivotno pala na zemlju? Mr. Bones
nije se usuivao podignuti pogled. Glavu nije skidao s Willyjeva bedra i ekao je,
nadajui se, usprkos svemu, da je pogrijeio. injenica je bila da se u zraku neto
uznemirilo. Odasvud su stizali zvukovi pa dok se borio sa svojom rastuom boli,
pokuavajui sluati, shvatio je da zvukovi dopiru iz njegovog gospodara. Je li to
mogue? Ne vjerujui vlastitim uima, pas je provjerio jo jednom, branei se pred
razoaranjem unato uvjerenju koje je bivalo sve snanije. Da, Willy die. Zrak i
dalje ulazi i izlazi iz plua, ulazi i izlazi iz usta, posre u starom plesu udisaja i
izdisaja, pa iako je disanje bilo plie nego juer ili prekjuer, zapravo bili su to tek
nekakvi treptaji, itanje koje je zahvaalo samo dunik i gornji dio plua, to je jo
uvijek bio dah, a gdje je dah tamo je i ivot. Gospodar mu nije mrtav. Samo je
zaspao.
Ni dvije sekunde kasnije, kao da eli potvrditi Mr. Bonesovo otkrie, Willy je
zahrkao.
Do tog je trenutka pas ve postao nervna ruina. Srce mu je skakalo kroz stotine
obrua strave i oaja, pa kad je shvatio da mu je odobrena odgoda, da je onaj
posljednji as odgoen za malo kasnije, gotovo se onesvijestio od iscrpljenosti.
Sve je to za njega bilo previe. Kad je ugledao kako mu gospodar sjeda na tlo i
oslanja lea na zidine Poeoljske, zakleo se da e bdjeti, da e straariti sve do
gorkog kraja. To mu je bila dunost, njegova odgovornost kao psa. Dok je u tom

trenutku oslukivao poznatu mu tubalicu Willyjevog hrkanja, nije mogao odoljeti

iskuenju i sklopiti oi. Taj je zvuk na njega djelovao poput snanog sedativa.
Svake je noi, proteklih sedam godina, Mr. Bones tonuo u san na valovima te
glazbe, i bez obzira koliko bio gladan i jadan u tom trenutku, jednostavno je morao
sve brige pustiti na stranu i otplutati u zemlju snova. Poto se malo bolje smjestio,
Mr. Bones je uinio upravo to. Spustio je glavu na Willyjev trbuh, Willy je
nesvjesno digao ruku, te je spustio da poiva na pseim leima; pas je usnuo.
Tada je sanjao san u kojem je vidio Willyja kako umire. Poelo je tako da su se
obojica probudili, otvarajui oi i budei se iz sna u koji su utonuli tek trenutak
ranije - u snu u kojem su bili tog trenutka, onom istom u kojem je Mr. Bones sanjao
svoj san. Willyjevo se stanje nije nimalo pogoralo od budnog stanja. ak se,
naspavan, doimao malo bolje. Prvi put, nakon nekoliko mjeseci nije zakaljao
budei se, nije dobio napad, nije zavrio u odvratnom bjesnilu dahtanja, guenja i
krvavih ispljuvaka. Malo se nakaljao i ponovno progovorio, nastavljajui tono
gdje je ranije stao.
Nastavio je nekih trideset-etrdeset minuta, juriajui u deliriju napola sroenih
reenica i razlomljenih misli. Izronio je s morskog dna, duboko udahnuo i poeo
govoriti o majci. Nainio je popis vrlina Mame-san, suprotstavio ga popisu
njezinih mana, a potom zamolio oprost za sve boli koje joj je nanio. Prije nego to
je promijenio temu, prisjetio se njezinog talenta za nespretne ale, bogato
obdarujui Mr. Bonesa primjerima njezine nepogreive duhovitosti i u posljednjem
trenutku zaboravljajui poantu. Nakon toga posvetio se drugom popisu - svih ena s
kojima je ikad spavao (sa svim fizikim pojedinostima) - nakon ega je uslijedila
dugotrajna navala na sve pogibelji potroakog mentaliteta. Odjednom je, posve iz
vedra neba, zapoeo traktat o moralnoj prednosti beskunitva, zavravajui ga
iskrenom isprikom Mr. Bonesu to ga je, u jednoj potpuno bezuspjenoj potrazi,
dovukao sve do Baltimorea. Pogrijeio sam, rekao je. Nisam doao pronai
Beu Labudowsky. Doao sam otpjevati svoj labui pjev. Odmah potom poeo je
recitirati novu poemu, poslanicu nevidljivom Tvorcu koji se pripremao uzeti mu
duu. Oito sloena na brzinu, prva je kitica glasila otprilike ovako:
O, Gospode deset tisua usijanih pei i tamnica,
pneumatskih ekia, i pogleda poput pancirne koulje,
Mrani gospodaru rudnika soli i piramida,
Metre pjeanih dina i riba poletua,
Osluhni blebetanje tvog sirotog sluge
koji umire na obalama baltimorskim,
plovei prema Velikom nitavilu ...

Kad je izblebetao svoju poemu, zamijenio ju je novim jadikovkama i fugama,

nepredvidljivim lupetanjima na svaku moguu temu - Simfonija mirisa i zato je
propao eksperiment; Sretni Felton i Knothole banda (koji su mu pa to?), injenicu
da u Japanu jedu vie rie proizvedene u Americi nego one iz Japana. Od tamo je
skrenuo na uspone i padove svoje knjievne karijere, nekoliko minuta posvetivi
jadikovkama, posipanju pepelom i kajanju, te mranom samosaaljenju; to mu je
uzdiglo duh te se raspriao o svom cimeru iz koleda (onom istom koji gaje 1968.
odvukao u bolnicu) koji se zvao Anster, Omster, tako nekako - i koji je napisao
gomilu osrednjih knjiga, obeavi jednom Willyju da e nai izdavaa za njegove
pjesme. Naravno, Willy mu nikad nije poslao rukopis i tu je prii bio kraj; no to je
dokazivalo da su ga mogli objaviti da je samo htio - a on jednostavno to nije htio, i
to je sve. Uostalom, koga boli kurac za sva ta isprazna sranja. Vano je bilo samo
stvaranje, a ne ono to bi se dogaalo kad je sve bilo gotovo; ak ni biljenice,
zakljuane u ormariu na autobusnom kolodvoru nisu vrijedile ni piljiva boba. Sto
se njega tie, mogu i izgorjeti, zavriti u smeu, neka ih ubace u zahod umjesto
toaletnog papira za umorne putnike. Kao prvo, nije ih trebao vui sve do
Baltimorea. Bio je to trenutak slabosti, upravo to: posljednji potez u onom kobnom
poigravanju s Egom - a tu igru gube svi, u njoj nitko nikad nije pobijedio. Nakon
toga zastao je na nekoliko trenutaka, divei se dubinama vlastite ogorenosti; zatim
se nasmijao, dugo i pitavo, hrabro se rugajui sebi i svijetu koji je toliko volio.
Potom se vratio Omsteru, i poeo prepriavati priu o engleskom seteru kojeg je
njegov prijatelj susreo u Italiji, i koji je mogao ispisivati reenice na pisaem
stroju izraenom posebno za pse. Zatim je, posve neobjanjivo, zajecao, da bi si
poeo predbacivati zato Mr. Bonesa nije nauio itati. Kako je mogao zanemariti
neto tako bitno? Pas e sad ostati sam i trebat e mu svaka pa i najmanja prednost,
a Willy ga je iznevjerio, nije uinio nita da ga pripremi za ono to ga eka, nije mu
ostavio novac, hranu, nita ime bi se mogao nositi s pogibeljima koje su ga
oekivale. Pjesnikov jezik klepetao je brzinom dva kilometra u minuti, ali Mr.
Bones nije propustio nita; Willyjeve je rijei uo savreno razgovijetno, onako
kako ih nikad prije nije uo. E, to je bilo ono udno u snu. Nije bilo izoblienja,
interferencija, neoekivanih prebacivanja kanala. San je bio poput ivota, pa iako
je spavao u snu je bio budan, stoga, to je dulje spavao, osjeao se sve vie
budnim.
Negdje usred Willyjevog predavanja o itakim sposobnostima pasa, pred
Poeovom se kuom zaustavio policijski automobil, te su iz njega izala dva krupna
mukarca u odorama. Jedan je bio bijelac, drugi crnac; obojica su se znojila u
kolovoskoj vrelini. Debeli dvojac u nedjeljnoj ophodnji, sa zakonskim sredstvima
oko pasa: revolverima, lisiinama, pendrecima i koricama, baterijama i mecima.
Nije bilo vremena da se naini cjelovita inventura, budui da se, im su se izvukli

iz auta, jedan od njih obratio Willyju (uj, ne moe sjediti ovdje. Hoe li
ustati?), a on se u tom trenutku okrenuo, pogledao prijatelja ravno u oi i rekao:
Bonesy, brii. Ne daj da te uhvate. Budui da je Mr. Bones znao da je doao
onaj as, da se onaj kobni trenutak nadvio nad njih, liznuo je Willyjevo lice,
zacvilio kratki oprotaj dok ga je gospodar posljednji put pomilovao po glavi, i
poao, pojurivi niz ulicu North Amity najbre to su ga noge nosile.
Iza sebe zauo je jednog policajca kako uzbueno vie (Frank, zgrabi psa!
Zgrabi prokletog psa, Frank!), ali nije zastao sve dok nije stigao do ugla, od kue
udaljenog dobrih tridesetak metara. Dotad je Frank ve odustao od namjere da ga
lovi. Kad se Mr. Bones okrenuo da vidi to se dogaa s Willyjem, spazio je bijelog
policajca kako se vue prema kui. Trenutak kasnije, pourivan od onog drugog
koji je kleao nad Willyjem i panino mahao rukama, ubrzao je korak i pridruio se
partneru. Nitko vie nije mario za psa. Morali su se pobrinuti za umiruega, pa sve
dok se Mr. Bones bude drao dovoljno daleko, nee mu se dogoditi nita.
Stajao je na uglu i promatrao, teko diui nakon kratkotrajnog bijega; nije
mogao doi do zraka. Osjetio je snanu potrebu da razjapi ralje i zatuli, da iz sebe
ispusti jedan od onih mranih tulea na mjesec od kojih se ledi krv, no zauzdao je
nagon znajui da to nije trenutak za tugovanje. U daljini je vidio crnog policajca
koji je stajao pokraj automobila i neto javljao radijem. Priguen i pucketav
odgovor zazvonio je pustom ulicom. Policajac je ponovno progovorio, zauo se niz
nerazumljivih rijei, jo jedna provala buke i besmislenog lupetanja. S druge strane
ulice netko je otvorio vrata i izaao vidjeti to se dogaa. Bila je to ena u utom
kunom haljetku s ruiastim uvijaima na glavi. Iz druge kue izalo je dvoje
djece. Devetogodinji djeak i estogodinja djevojica; oboje u kratkim hlaama i
bosonogi. U meuvremenu Willy je bio nevidljiv, leei na istom mjestu gdje gaje
ostavio Mr. Bones, skriven od pogleda krupnim policajevim tijelom. Prolo je
nekoliko minuta, pa jo nekoliko; tada je, slabo i iz daljine, Mr. Bones uo zvuk
sirene koja se pribliavala. Kad se bolniko vozilo zaustavilo pred kuom u ulici
North Amity, ve se skupilo desetak ljudi, stojei s rukama u depovima, ili ih
prekriivi na prsima. Iz stranjeg su dijela vozila iskoila dva bolniara, odgurala
nosila do kue, te se trenutak kasnije vratili s Willyjem na njima. Bilo mu je teko
vidjeti ita; znati je li mu gospodar iv ili nije. Mr. Bones je razmatrao treba li se
vratiti i baciti zadnji pogled, ali dok se odluio, bolniari su ve strpali Willyja u
auto i s treskom zatvorili vrata.
Do tog se trenutka san nije razlikovao od stvarnosti. Svaka rije, svaki pokret,
bili su tono i vjerno oponaanje dogaaja kakvi su se dogodili u stvarnosti. No
kad je bolniko vozilo krenulo, a ljudi se polagano poeli vraati u kue, Mr.
Bones je osjetio kako se cijepa na dvoje. Jedna mu je polovica ostala na uglu; pas
koji je razmiljao o mranoj i nesigurnoj budunosti, dok mu se druga pretvorila u

muhu. Uzimajui u obzir samu narav sna, to moda i nije bilo nita neobino. Svi se
u snovima pretvaramo u neto drugo, pa tako ni Mr. Bones nije bio iznimka. Znao
se nai u obliku konja, krave i svinje, da i ne spominjemo nekoliko raznih pasa; no
nikad prije, sve do tog dana, nije istovremeno bio dvije stvari.
ekao ga je hitan posao koji je mogla izvesti samo muha u njemu. I dok je pasji
dio njega ekao na uglu, muha se vinula uvis, iznad zgrada, i poletjela za
ambulantnim vozilom najbre to su joj krila doputala. Budui daje to bio san, i
budui daje ta muha mogla letjeti bre od bilo koje muhe od krvi i mesa, nije mu
trebalo dugo da dostigne svoj cilj. Kad je vozilo skretalo za prvi ugao, ve se
prilijepio za kvaku stranjih vrata, te se na taj nain s Willyjem odvezao do
bolnice, sa svojih gotovo dva metra prilijepljenih za vanjsku stranu kvake, molei
se da ga vjetar ne otpue. Vonja je bila prilino divlja; vozilo je prelazilo preko
ahtova, krivudalo, naglo koilo i kretalo; zrak ga je udarao iz svih smjerova, ali se
uspio zadrati, pa kad se vozilo, osam ili devet minuta kasnije, zaustavilo na ulazu
u Hitnu, i dalje je bio tamo. Skoio je s kvake trenutak prije nego to ju je bolniar
zgrabio, i tad je, dok su se otvarala vrata i dok su Willyja ubacivali u zgradu,
poletio metar iznad njih; neprimjetna tokica koja je promatrala gospodarevo lice.
Isprva nije mogao odrediti je li Willy iv ili mrtav, ali kad su nosila izgurali van i
kad su kotai dodirnuli tlo, sin gospode Gurevitch otvorio je oi. Otvorio ih je
samo malo, tek toliko da u njih prodre malo svjetla i da vidi to se dogaa; no i od
toga je muhi zastalo srce. Bea Labudowsky, promrmljao je. Ulica Calvert tristo
esnaest. Moram je nazvati. Odmah. Moram joj dati klju. Bein klju. ivot i smrt.
O tome se radi.
Ne brinite, rekao mu je bolniar. Pobrinut emo se za to. Nemojte govoriti.
Willy, uvajte snagu.
Willy. To je znailo da im je rekao dovoljno da znaju njegovo ime; ako je
govorio u vozilu, to bi moglo znaiti da mu moda i nije tako loe, to je opet
moglo znaiti da bi se uz prave lijekove i dobru skrb, moda mogao i izvui. Tako
je barem razmiljala muha u Mr. Bonesovom snu koja je zapravo bila Mr. Bones
glavom, a budui da je on bio pristran svjedok tih dogaaja, neemo mu dosaivati
tjeei ga udima u posljednjem trenutku koja su se dogaala i kad bi nestao i
posljednji trak nade. Ali, to znaju muhe? to znaju psi? I, kad smo ve kod toga,
to znaju ljudi? Sad je sve bilo u Bojim rukama, a istina je glasila da povratka
nema.
Ipak, u preostalih se sedamnaest sati dogodio izvjestan broj neobinih stvari.
Muha ih je vidjela sve, gledajui sa stropa iznad postelje broj 34 u odjelu za
nezbrinute, bolnice Nae Gospe od alosti; pa da tamo nije bio osobno i vidio ih
vlastitim oima, moda i ne bi povjerovao da je sve to mogue. Kao prvo, pronali
su gospou Labudowsky. Tri sata poto su Willyja primili u bolnicu, stara je
uiteljica ula na odjel, sestra Mary Theresa, koja je deurala u popodnevnoj

smjeni, donijela joj je stolac, te je od tog, pa sve do onog trenutka kad je njezin
uenik napustio ovaj svijet ostala uz njega. Kao drugo, nakon nekoliko sati
intravenoznog hranjenja i neprekidnih mega-doza antibiotika i adrenalina, Willyju
se malo razbistrila glava, te je posljednje jutro svog ivota proveo blaen i bistar
kakvog ga Mr. Bones nikad nije pamtio. I tree, umro je bezbolno. Bez greva, bez
napada, bez razarajue vatre u grudima. Lagano je otplovio, povlaei se s ovog
svijeta, malim, neprimjetnim koracima; na kraju je bio poput kapljice vode koja
isparava na suncu, smanjuje se sve vie dok potpuno ne nestane.
Muha nije primijetila jesu li kljuevi preli iz ruke u ruku. Moda se to
dogodilo u trenutku kad nije pazio, ali je Willy moda jednostavno zaboravio na
njih. U tom se trenutku to ionako nije inilo vanim. Kad je Bea Labudowsky ula u
sobu, morao je misliti na bezbroj drugih stvari, morao je uhvatiti bezbroj rijei,
osjetiti bezbroj osjeaja; jedva se mogao prisjetiti vlastitog imena, a da i ne
spominjemo Willyjev napola razraen plan za spas njegove knjievne ostavtine.
Kosa joj je pobijeljela, udebljala se petnaest kilograma, ali u trenutku kad ju je
ugledala, muha je znala tko je ona. Fiziki gledano, nita je nije izdvajalo izmeu
milijun ena njezine dobi. Odjevena u uto-plave platnene hlaice, ipkastu bijelu
bluzu, i kone sandale, izgledala je kao da je ve odavno prestala razmiljati o
vlastitom izgledu. Godine su joj samo odebljale ruke i noge, a jamice u njezinim
debelim koljenima i proirene vene na listovima, te objeene i usaljene nadlaktice,
gotovo su stvarale izgled igraice golfa iz umirovljenikog naselja; osobe koja
nema nita pametnije nego u zoru nabijati lopticu. No enina je put bila bijela, a
umjesto sunanih naoala imala je ozbiljne naoale irokih okvira. Nadalje, iza
lea tih jeftinih naoala skrivale su se najmodrije oi na svijetu. Jedan pogled, i
zarobile bi vas. Zatravile svojom toplinom i ivou, inteligencijom i pozornou;
dubinama njihove sjevernjake utljivosti. U te se oi Willy zaljubio jo kao
djeak, a muha je sad shvatila u emu je bit prie. Zaboravite kratko oianu kosu,
debele noge i besmislenu odjeu. Gospoa Labudowsky nije bila obudovjela
uiteljica. Bila je boica mudrosti, i kad bi se netko jednom zaljubio u nju volio bi
je sve do smrti.
Nije bila glupaica kakvu je oekivao Mr. Bones. itavim putem do
Baltimorea, sluajui Willyjeve prie o njezinoj dobroti i irokogrudnosti,
zamiljao ju je kao sentimentalku mekog srca, jednu od onih hirovitih ena
podlonih beskrajnom i neoekivanom entuzijazmu, koje bi se slamale i ridale na i
najmanji izazov, te se zaklinjale kako e svima sve rei, im bi se drutvo bilo
razilo. Prava gospoa Labudowsky nije bila nimalo nalik tome. Kad je prila
Willyjevoj postelji i zagledala se svom bivem ueniku u lice, prvi put nakon
gotovo trideset godina, muhu je zaprepastila otrina i jasnoa njezine reakcije:
Isuse Kriste, Williame, rekla je. Stvarno si napravio veliku glupost.

Bojim se da je tako, odvratio je Willy. Ja sam ono to se moe nazvati

bjelosvjetski zajeb. Kralj svih neznalica.
No barem si znao kako e pronai mene, rekla je gospoa Labudowsky,
smjetajui se u stolac koji joj je donijela sestra Mary Theresa. Zatim je primila
Willyja za ruku. Trenutak nije ba najbolji, ali bolje ikad nego nikad.
Willyju su suze navrle na oi; jedan jedini put u ivotu nije mogao izustiti ni
rijei.
Williame, ti si uvijek iao na sve ili nita, nastavila je gospoa Labudowsky,
pa me ovo previe ne udi. Sigurna sam da si uinio najbolje to si znao. No, kod
tebe je sve uvijek bilo na rubu eksplozije. Hodao si naokolo sa skladitem
nitroglicerina u glavi; prije ili kasnije morao si udariti u neto. Uzevi sve u obzir,
pravo je udo da nisi eksplodirao jo davno prije.
Hodao sam cijelim putem od New Yorka, odgovorio je, posve nevezano,
Willy. Previe kilometara, a premalo benzina. To me dotuklo. No kad sam ve
ovdje, drago mi je da sam stigao.
Mora da si umoran.
Osjeam se kao stara slapa. Ipak, sad mogu umrijeti sretan.
Ne govori to. Izlijeit e te, i bit e ti bolje. Vidjet e, Williame. Za nekoliko
e tjedana opet biti onaj stari.
Da. A sljedee u se godine kandidirati za predsjednika.
To ne moe. Ve ima posao.
Zapravo i nemam. Ovih sam dana, recimo, nezaposlen. Tonije, nemogue me
zaposliti.
A to je s Djedom Boinjakom?
A, to.
Nisi valjda odustao? Kad si mi poslao ono pismo, zvualo je kao doivotna
zadaa.
Jo sam mu uvijek na platnom spisku. Ve vie od dvadeset godina.
Mora da je to teak posao.
Jo kako. Ali, ne alim se. Nitko me nije tjerao. Prihvatio sam ga svojom
slobodnom voljom, i nikad se nisam predomiljao. Prekovremeni, nijedan slobodan
dan, ali to se moe oekivati? Nije lako initi dobra djela. Ne donose zaradu. A
kad neto ne donosi novac, ljudi se obino zbune. Misle da neto smjera, ak i kad
nema nita na pameti.
Jo uvijek ima tetovau? Spomenuo si je u pismu, ali je nikad nisam vidjela.
Naravno, jo je uvijek na meni. Pogledajte, ako elite.
Gospoa Labudowsky se nagnula, zavrnula desni rukav Willyjeve bolnike
pidame i ugledala je.
Lijepo, rekla je. To je stvarno dobar Djed Boinjak.

Pedeset dolara, rekao je Willy. I vrijedi toliko.

Tako je poeo razgovor. Potrajao je cijelu no, prekidan tek povremenim
posjetima bolniarki koje su mijenjale boce za infuziju, mjerile temperaturu i
praznile mu gusku. Ponekad bi Willyju okopnjela snaga, ili bi usred reenice
jednostavno zadrijemao, ali bi se uvijek vratio iz bezdana nesvjestice i pridruio
gospoi Labudowsky. Da nje nije bilo tamo vjerojatno ne bi izdrao toliko dugo,
ali je toliko uivao u njezinom drutvu da se nastavio naprezati sve dok je mogao.
No nije se opirao onome to je stizalo, pa ak i kad je poeo nabrajati sve ono to
nikad nije uinio u ivotu: nikad nije nauio voziti auto, upravljati zrakoplovom,
nikad nije posjetio nijednu stranu zemlju, niti nauio zvidati - sve ono to nikad
nije uinio, stoga nikad ni nee - nije nabrajao sa aljenjem, ve vie ravnoduno,
pokuavajui joj dokazati da to ionako nije vano. Umiranje nije neka velika
fora, rekao je, i time priznao da je spreman za polazak; da joj je zahvalan to se
pobrinula da te svoje posljednje sat ne provede okruen neznancima.
Kao to se i dalo oekivati, posljednje rijei ticale su se Mr. Bonesa. Willy se
vratio na pitanje njegove budunosti, to je ve nekoliko puta spomenuo; sad je
gospoi Labudowsky naglaavao koliko je vano da ona proelja grad i pronae
ga, te da uini sve kako bi mu dala novi dom. Zeznuo sam, rekao je. Iznevjerio
sam svog cucka. A gospoa Labudowsky, primijetivi kako je naglo malaksao,
pokuala ga je umiriti s nekoliko besmislenih fraza. Williame, ne brini, sve je u
redu, to nije vano, a Willy se napregnuo posljednji put, uspijevajui podii glavu
i rei: Ne. Ne. Iznimno je vano..., i tad mu se, bez ikakvog upozorenja, ivot
ugasio.
Deurna bolniarka, sestra Margareta, prila je postelji i provjerila puls. Kad
ga nije uspjela pronai, izvukla je maleno zrcalo iz depa i pribliila ga
Willyjevim usnama. Nekoliko trenutaka poslije, odmaknula je zrcalo i pogledala
ga, ali je u njemu vidjela samo vlastiti odraz. Spremila je zrcalo u dep, i desnom
rukom Willyju sklopila oi.
Prekrasna smrt, rekla je.
Umjesto odgovora,, gospoa Labudowsky, pokrila je lice rukama i zaplakala.
Mr. Bones gledao ju je kroz oi muhe, sluao je njezine bolne jecaje koji su
ispunjavali sobu, te se pitao je li ikad postojao udniji i vie zbunjujui san od
ovoga. Tad je trepnuo, i vie nije bio u bolnici, vie nije bio muha, ve se naao na
uglu ulice North Amity u svojem starom, pasjem obliju; promatrao je kako vozilo
Hitne pomoi nestaje u daljini. San je zavrio, ali je jo uvijek sanjao, to je samo
znailo da je u snu usnuo san, digresivnu sanjariju o muhama, bolnicama i
gospoama Labudowsky, i da mu je gospodar mrtav, a da se on vratio u onaj prvi
san. To je, u svakom sluaju, zamiljao, ali ta mu je misao pala na um tek kad je i
drugi put trepnuo i probudio se; ponovno se naao u Poeljskoj, uz ispruenog

Willyja koji se i sam upravo budio. Mr. Bones neko je vrijeme bio toliko smeten
da nije bio siguran je li se ponovno naao u stvarnom svijetu, ili se probudio u
nekom novom snu.
No, to nije bilo sve. ak i kad je onjuio zrak, njukom protrljao Willyjevu
nogu i potvrdio da je ovo njegov pravi i stvaran ivot, ekale su ga nove zagonetke.
Willy se zakaljao, a dok je Mr. Bones oekivao neizbjean napad kalja, prisjetio
se da Willy nije kaljao u snu, da mu je prijatelj, barem jednom bio poteen tih
muka. Sad se to, posve neoekivano, ponovilo. Gospodar je proistio grlo, i odmah
zatim progovorio. Isprva je to Mr. Bones smatrao tek sretnom podudarnou, ali
kad je Willy nastavio govoriti, silovito juriajui s jednog kraja uma na drugi, pas
je jednostavno morao zamijetiti slinost izmeu rijei koje je sluao i onih koje je
maloprije uo u snu. Nisu bile posve jednake - barem ih on nije takvima smatrao ali su bile sline, veoma sline. Willy se doticao jedne po jedne teme koje je
obraivao u snu, a kad je Mr. Bones shvatio da se sve dogaa savreno istim
redom kao i prije, u leima je osjetio marce. Prvo Mama-san i njezine glupe ale.
Zatim popis seksualnih pustolovina. Uslijedili su napadi i obrane, pjesma,
knjievne bitke, sve po redu. A kad je naeo cimerovu priu o psu koji je mogao
tipkati na stroju, Mr. Bones se upitao ne silazi li on sluajno s uma. Je li se moda
vratio u san, ili je san bio samo ranija verzija sadanjih dogaaja? Trepnuo je
oima u nadi da e se probuditi. Trepnuo je ponovno i nije se dogodilo nita. Nije
se mogao probuditi jer je ve bio budan. Ovo je pravi i nepatvoreni ivot, a budui
da se ivi samo jednom, znao je da se kraj neizbjeno primie. Znao je da su rijei
koje se slijevaju iz gospodarevih usta posljednje rijei koje e ikad od njega uti.
Nisam osobno bio tamo, govorio je bard, ali vjerujem svjedocima. Svih tih
godina koliko smo prijateljevali, nikad nije izmiljao. To je moda bio jedan od
njegovih problema - mislim, kao pisca - ali kao prijatelj bio je uvijek iskren kao
konj. Sjajan je to izraz, iako nemam pojma to zapravo znai. Jedini konj koji je
govorio bio je onaj kojeg sam vidio na filmu. Donald O'Connor, vojska, tri do
etiri glupa filma s magarcima koje sam gledao kao djeak. Zapravo, kad bolje
razmislim, moda je to bila mula. Mula u kinu, a konj na televiziji. Kako se zvala
emisija? Mr. Ed. Isuse, ponovno poinjem. Ne mogu se rijeiti tog smea. Mr. Ed,
Mr. Moto, Mr. Magoo, svi su unutra, svi do posljednjega. Mr. Daj Odjebi. No ja
govorim o psima, zar ne? Ne o konjima, o psima. Ali ne o psima koji govore. Ne o
psima iz onih pria o tipu koji ue u birc i kladi se za sve to ima da njegov pas
moe govoriti; nitko mu ne povjeruje, pas naravno ne progovori, a kad ga
naposljetku tip upita zato nije nita rekao, pas mu odgovori da mu nita pametno
nije palo na pamet. Ne o psima koji govore u glupim vicevima, ve o psu koji pie,
a kojeg je moj prijatelj vidio u Italiji kad mu je bilo sedamnaest godina. Tono,
Italija. Ona Italija, zemlja puste pameti - jo jedno mjesto koje nikad nisam

posjetio.
Teta mu se tamo preselila nekoliko godina ranije, iz potpuno nepoznatih razloga;
jednog ju je ljeta otiao posjetiti i tamo proveo nekoliko tjedana. To je injenica, i
upravo to daje vjerodostojnost prii o psu, iako, istini za volju, pas uope nije
bitan dio prie. itao sam jednu knjigu; arobni brijeg, napisao ju je izvjesni
Thomas Mann - koga ne smijemo pomijeati s Thomom McAnom, poznatom
seljainom obljubljenom meu masama. Zapravo, nikad je nisam proitao do kraja
jer je grozno dosadna, ali je navedeni Herr Mann bio velka faca, prava guba u
Dvorani slavnih pisaca, pa sam mislio da bi vrijedilo malo pogledati. Tako, itam
ja tu knjiurinu u kuhinji, pokraj knjige je stajala zdjela puna pahuljica, i tada ue
moj cimer Paul, vidi naslov i kae: Nikad je nisam dovrio. Poeo sam etiri
puta, ali sam uvijek stao na stranici dvjesto sedamdeset etiri. Pa, kaem ja, ja
sam na dvjesto sedamdeset prvoj. Dakle, jo malo pa sam i ja gotov. Tada mi je
rekao, onako stojei na vratima i otpuhujui dim cigarete, daje jednom prilikom
sreo Mannovu udovicu. Nije se hvalio, samo je to izrekao kao injenicu. Tako je
poeo onu priu o Italiji, o posjeti svojoj teti, za koju je otkrio da prijateljuje s
jednom Mannovom kerkom. Stari je Thomas imao gomilu djece, a ova se udala za
nekog dobro potkoenog Talijana, i ivjela u kui u brdima iznad neke vukojebine.
Jednog dana pozvali su Paula i njegovu tetu na ruak, a tamo je bila i majka njihove
domaice - udovica Thomasa Manna, stara dama bijele kose koja je sjedila u
ljuljaci i gledala u prazno. Paul se rukovao s njom, nije rekao nita vano, i zatim
su sjeli i ruali. Bla, bla, bla, molim vas sol. Upravo kad bi ovjek pomislio da
pria ne vodi nikamo, daje tu kraj jednoj posve nebitnoj prii, Paul je saznao da je
Mannova ki neto to bi se zvalo psiholog za ivotinje.
Mr. Bones, znam jednako koliko i ti. Poslije ruka, odvede ona Paula na kat i
upozna ga s engleskim seterom po imenu Ollie, koji, koliko je on primijetio, nije
bio neki biser inteligencije; zatim mu je pokazala ogromni mehaniki pisai stroj,
jedan od najveih pisaih strojeva otkad je svijeta i vijeka. Na njemu su bile
posebno izraene tipke, velike konkavne zdjelice koje je pas pritiskao njukom.
Uzela je kutiju s keksima, pozvala Ollieja da prie stroju i Paulu pokazala to je
pas u stanju uiniti.
Sve je teklo sporo i teko; takvo neto nikad ne bi oekivao. Pas je trebao
otipkati reenicu koja je glasila: 'Ollie je dobar pas.' Umjesto da mu samo izgovori
rijei - ili da mu odslovka rijei i prieka da udari tonu tipku - ona je prolazila
kroz svaki pojedini zvuk, rijei lomei na osnovne foneme, i izgovarala ih tako
polagano, s udnim naglascima i grlenim prizvucima da je zvuala poput gluhe
osobe koja po-'kuava govoriti. Oooooooo, zapoela je, Ooooooo, pa kad je
pas njukom gurnuo slovo O, nagradila ga je keksom, tepanjem i tapanjem po
glavi. Tada je prela na sljedei zvuk Lllllllllll, jednako sporo i muno kao i
prije; kad je pas ponovno pogodio, dobio je jo jedan keks i tapanje po glavi. I

tako, slovo po slovo, sve dok nisu ispisali reenicu: 'Ollie je dobar pas.'
Tu mi je priu prijatelj ispriao prije dvadeset pet godina, i jo nisam siguran
dokazuje li ona ita. Ipak, neto znam: bio sam blesan. Previe sam vremena
potratio na isprazna zadovoljstva, spiskao godine na ludosti, nestvarne sitnice,
bune prepirke. Trebali smo sjesti i uiti, gospodine, svladati abecedu, uiniti
neto s ovo malo vremena to smo imali. Moj grijeh. Sve je to moj grijeh. Ne mogu
rei nita o tom Ollieju, ali ti bi postigao neizmjerno vie od njega. Ti si imao
pamet, volju, hrabrost. A ja nisam vjerovao da si dorastao tome, pa se nisam niti
trudio. Lijenost, eto to. Lijenost uma. Trebao sam barem pokuati, ne prihvaati
neuspjeh. Velike se stvari raaju samo iz tvrdoglavosti. Umjesto toga, to sam
uinio? Odvukao sam te do Alove prodavaonice suvenira na Coney Islandu, eto to
sam uinio. Ubacio sam te u podzemnu izigravajui slijepca, s onim bijelim tapom
tapkao sam sila-zei stubama. Ti pokraj mene, stegnut u ormu, dobar poput
najboljih pasa vodia na svijetu, samo mrvicu ispod labradora i ovara koje
koluju za to. Hvala ti na tome, amigo. Hvala ti to si tako plemenito prihvatio igru,
to si udovoljavao mojim muicama i improvizacijama. Trebao sam biti bolji
prema tebi. Trebao sam ti dati priliku da dosegne zvijezde. To je mogue, vjeruj
mi, mogue je. Samo nisam bio dovoljno uvjeren. Ipak, to je istina, prijatelju, psi
mogu itati. Zato bi inae postavljali one znakove na vratima u poti?
ZABRANJENO ZA SVE PSE OSIM PASA VODIA. Razumije to hou rei?
ovjek kojeg vodi pas ne vidi, dakle, kako moe proitati natpis? Ako on ne moe,
onda tko ostaje? I upravo to ue u onim kolama za takve pse. Samo, to nam
preuuju. To dre u tajnosti; dosad je to jedna od tri najuvanije tajne u Americi.
Imaju i razloga za to. Ako se prouje, samo pomisli to se moe dogoditi. Psi
pametni poput ljudi? Bezbone li pretpostavke. Na ulicama bi dolo do pobune,
spalili bi Bijelu kuu; zavladao bi kaos. Za tri mjeseca psi bi poeli borbu za
nezavisnost. Sasta-jale bi se delegacije, poeli bi pregovori koji bi na kraju doveli
do gubitka Nebraske, June Dakote i polovice Kansasa. Izbacili bi ljude i naselili
pse; time bi se naa drava rascijepala na dvoje. Sjedinjene Ljudske Drave i
Nezavisna Pasja Republika. Blagi Isuse, to bih volio vidjeti. Odmah bi se preselio
tamo i radio za tebe. Donosio bih ti papue i pripaljivao lulu. Doveo bih te do
premijerskog poloaja. Sve to poeli, efe, ja sam tvoj ovjek.
S tom je reenicom Willy naglo zavrio svoju rapsodiju. Zasmetao ga je neki
zvuk; kad je okrenuo glavu ne bi li otkrio izvor smetnji, tiho je zastenjao.
Policijski automobil polagano se pribliavao kui. Mr. Bones nije morao
pogledati da zna to je to, no ipak je pogledao. Auto je stao uz rub nogostupa; iz
njega su izala dva policajca, udarajui se po koricama i popravljajui pojase.
Jedan crni, jedan bijeli, ona dva klauna otprije. Mr. Bones je tada pogledao
Willyja, Willy je pogledao njega, a kad su policajeve rijei doprle do njih (uj,
ne moe sjediti ovdje. Hoe li ustati?), Willy mu se zagledao u oi i rekao:

Bonesy, brii. Ne daj da te uhvate. Liznuo je gospodarevo lice, ukipio se za

trenutak dok ga je Willy potapao po glavi i tada zbrisao, letei niz ulicu kao da se
pribliava kraj svijeta.

3.
Taj se put nije zaustavio na uglu; nije zastao i ekao da se pojavi vozilo Hitne
pomoi. Uostalom, emu? Znao je da e vozilo doi, znao je kamo mu se gospodar
uputio. asne sestre i lijenici uinit e sve u njihovoj moi; gospoa Labudowsky
drat e ga za ruku i razgovarati s njim cijelu no, a nedugo nakon svitanja
sutranjeg dana Willy e krenuti na put u Timbuktu.
Mr. Bones je nastavio trati, ne razmiljajui hoe li se ispuniti sva ona slatka
obeanja iz sna; a kad je zamakao za ugao i uputio se drugom ulicom sijevnulo mu
je da svijet nee nestati. Bilo mu je gotovo ao. Ostavio je gospodara, a zemlja se
nije otvorila i progutala ga. Grad nije nestao. Nebo nije progutao plamen. Sve je
bilo kao i prije, kako e i biti; to se dogodilo, dogodilo se. Kue jo uvijek stoje,
vjetar pue, gospodar e mu umrijeti. To je saznao u snu, a budui da san nije bio
samo san, ve i vizija budunosti, nije ni najmanje sumnjao. Willyjeva je sudbina
zapeaena. Hodajui plonikom i oslukujui kako se sirene sve vie pribliavaju
podruju koje je maloprije ostavio, Mr. Bones je shvatio da upravo poinje onaj
posljednji dio prie. No to vie nije bila njegova pria, pa to god se Willyju
dogodilo odsad pa nadalje, nema nikakve veze s njim. Ostao je preputen samome
sebi, svialo mu se to ili ne, morao je nastaviti, pa makar i nemao kamo.
Kako su ti posljednji sati bili zbrkani, pomislio je, kakva je to bila kaa
sjeanja i smuenih misli - ipak, Willy je u jednome bio potpuno u pravu, usprkos
tome to se malo zanio pri kraju, nije se moglo raspravljati o onome osnovnom. Da
je Mr. Bones znao itati, ne bi se sad naao u takvoj nevolji. ak i ono
najosnovnije poznavanje abecede omoguilo bi mu da pronae kuni broj 316 u
ulici Calvert, pa bi sjeo pred vrata i priekao da se vrati gospoa Labudowsky.
Ona je bila jedina osoba koju je poznavao u Balti-moreu, i nakon tri sata koje je s
njom proveo u snu bio je uvjeren da bi bila sretna pustiti ga u kuu ... i dala sve od
sebe da se skrbi o njemu. To se moglo zakljuiti na prvi pogled, sluajui je kako
govori. Samo, kako pronai adresu ako ne zna itati natpise? Ako je Willy itanje
smatrao toliko vanim, zato onda nije uinio neto? Umjesto jadikovki i rezanja
nad vlastitim pogrekama i nesposobnosti, mogao je progutati suze i dati mu na
brzinu nekoliko pouka. Mr. Bones je bio i vie nego voljan pokuati. To, naravno,
ne znai da bi uspio, ali kako moete znati ako ne pokuate?
Skrenuo je za jo jedan ugao, i zastao napiti se vode iz lokve koju je za sobom
ostavila kia. Dok je jezikom zahvaao toplu i sivkastu vodu, na pamet mu je palo
neto sasvim novo. Kad je malo razmislio o tome, zamalo se razbolio od tuge.
Cijeli se problem mogao rijeiti jednostavnim i elegantnim potezom -objesiti mu
poruku oko vrata. Zovem se Mr. Bones. Molim vas, odvedite me Bei Labudowsky
koja stanuje u ulici Calvert broj 316. Willy je na poleini mogao napisati poruku

gospoi Labudowsky kojom bi objasnio to mu se dogodilo, kao i razloge zato bi

trebala udomiti njegovog psa. Tako bi, kad bi se Mr. Bones naao na ulici,
postojala velika mogunost da neki neznanac mekog srca proita poruku i ispuni
zamolbu; te bi tako, za samo nekoliko sati Mr. Bones mirno leao sklupan na sagu
u dnevnoj sobi, u kui njegove nove vlasnice. Kad se napio i poao dalje, Mr.
Bones se pitao kako je takva misao pala na pamet njemu, obinom psu, dok Willy,
sposoban za zadivljujue premete i piruete od kojih bi zastajao dah, nije niti
pomislio na takvo neto. Razlog je leao u injenici da Willy nije imao nikakvog
praktinog talenta, zato to mu je mozak bio potpuno smuen, i zato to je bio
bolestan i na samrti, te stvarno vie nije mogao razabrati to je to. No, barem je o
tome razgovarao s gospoom Labudowsky - ili se barem spremao na to kad ona
konano stigne do bolnice. Proeljajte cijeli grad, rei e; zatim e joj
podrobno, do najmanje pojedinosti opisati kako Mr. Bones izgleda, uzeti je za ruku
i moliti je da postupi ispravno. Njemu treba dom. Ako ga vi ne uzmete, s njim je
gotovo. Samo, Willy nee umrijeti sve do sutra, a dok gospoa Labudowsky ode
iz bolnice i vrati se kui, Mr. Bones e lutati ulicama cijeli dan, cijelu no i dobar
dio sljedeeg dana. Moda ga odlui potraiti tek kasnije, moda tek preksutra, a
Baltimore je velik grad, grad s deset tisua ulica i uliica; tko zna gdje e on tada
ve biti? Kako bi se pronali, trebat e im srea, golema koliina sree, srea koja
ve granii s udom. Mr. Bones, koji vie nije vjerovao u uda, rekao je samome
sebi da ne rauna na takvo neto.
Po ulicama je bilo dovoljno lokvi u kojima je mogao utaiti e, ali je hrana
bila sasvim drugi problem; budui da ve dva dana nije pojeo doslovno nita,
eludac mu je tulio od elje da ga napuni. Tijelo mu je postupno i konano
nadvladalo um, pa je mrzovoljna razmiljanja o proputenim prilikama zamijenila
potpuna predanost potrazi za hranom. Bilo je ve podnevno vrijeme, moda i rano
poslijepodne, te su se ljudi konano trgnuli iz nedjeljnog drijemea i poeli motati
po kuhinjama pripremajui doruke i uine. Iz svake kue napadali su ga mirisi
prene slanine, peenih jaja iz tava, vrueg tosta koji je iskakao iz tostera. Smatrao
je to prljavim trikom; okrutnou kojoj su ga podvrgavali u njegovom trenutanom
stanju zebnje i izgladnjelosti; ipak, odupro se nagonu da po pragovima prosi
otpatke, te je nastavio put. Willyjeve su mu se pouke urezale u pamenje. Pas
lutalica nije niiji prijatelj, a ako pone dosaivati pogrenoj osobi, zavrit e u
tenari - mjestu s kojeg se nijedan pas nikad nije vratio.
Da je uspio nauiti sam loviti i traiti hranu sad se ne bi osjetio toliko
bespomonim. No previe je godina proveo uz Willyja, povlaei se svijetom kao
njegov povjerenik i chien a tout faire, tako da su bilo kakvi vuji nagoni s kojima
se rodio, ve odavno usahnuli i nestali. Pretvorio se u mekuno i civilizirano
stvorenje, psa-mislioca a ne psa-atletu; koliko god mu je sezalo sjeanje, pamtio je

da se za njegove tjelesne potrebe uvijek skrbio netko drugi. Ali, to je bila cijena.
ovjek je pruao hranu i mjesto za poinak; zauzvrat je dobivao ljubav i odanost
do groba. Sad kad je Willy nestao, morat e zaboraviti sve to je nauio i poeti
iznova. Jesu li mogue promjene takvih razmjera? Mr. Bones je u prolosti susretao
pse beskunike, ali je za njih osjeao samo samilost - samilost i malo prezira.
Osamljenost njihovih ivota bila je previe okrutna da bi o njoj razmiljao te se
uvijek drao na sigurnoj udaljenosti od njih; znao je za krpelje i buhe skrivene u
njihovom krznu. Oklijevao im je prii, strahovao je da e se boletine i beznadnost
koje su u sebi nosili prilijepiti za njega. Moda se pretvorio u snoba, ali je uvijek
mogao prepoznati neko tako jadno stvorenje i sa stotinu metara udaljenosti. Kretali
su se drugaije od ostalih pasa, klizili su mranim prosjakim korakom drei rep
meu nogama; vukli su se avenijama kao da kasne na neki sastanak, dok ustvari nisu
ili nikuda. Kretali su se u krugovima, izgubljeni u limbu izmeu dvaju ni-tavila.
Sad, kad je skrenuo za drugi ugao i preao cestu, Mr. Bones je otkrio da se kree
upravo poput njih. Nije prolo ni pola sata otkako se oprostio od svog gospodara, a
ve je postao jedan od njih.
Malo pomalo, stigao je do ruba krunog toka u ijem se sreditu uzdizao otok.
Na njemu je stajao kip; Mr. Bones ga je prouio izdaleka i zakljuio da bi trebao
predstavljati vojnika koji s isukanom sabljom sjedi na konju, spreman pojuriti u
boj. Vie ga je zanimalo to to se jato golubova smjestilo na razne dijelove
vojnikovog tijela, a da se i ne spomenu mjesta na divovskom kamenom konju po
kojem se gnijezdilo jo nekoliko ptijih vrsta - palii, vrapci, kako su se god zvali
- Mr. Bones se upitao nije li to dobar trenutak da provjeri svoje ubilake
sposobnosti. Ako se vie ne moe osloniti na ljude, ima li drugog izbora nego da si
sam pribavi hranu?
Do tog je trenutka promet ve postao gust pa se Mr. Bones morao dobrano
potruditi da stigne na drugu stranu; izbjegavao je automobile, koio, jurio naprijed,
ponovno ekao, procjenjivao je pokrete kako ga nitko ne bi udario. U jednom je
trenutku, uz grmljavinu, pokraj njega projurio netko na motociklu; munja blistavog
crnog metala koja kao da je udarila iz vedra neba. Mr. Bones je morao odskoiti
kako bi ga izbjegao te je zavrio tono ispred jureeg automobila, velike ute mrlje
s hladnjakom koji je izgledao kao kalup za vafle; pa da Mr. Bones nije odskoio
tamo gdje je bio samo sekundu ranije (vrativi se na mjesto koje je motocikl netom
oslobodio), to bi mu vjerojatno bio kraj. Nekoliko je vozaa zatrubilo, jedan je
izbacio glavu kroz prozor i zavikao neto to je zvualo kao 'pasja crkotino'; Mr.
Bones se osjetio uvrijeenim. Stidio se samoga sebe, ponizila ga je vlastita jadna
izvedba. Ne moe se ak ni dovui na drugu stranu ceste da ne upadne u nevolju;
ako mu takve sitnice stvaraju tekoe, to e se zbiti kad postane uistinu gusto? Na
kraju je doao na drugu stranu, ali kad je stupio na plonik, osjetio se toliko

potresenim, sam se sebi toliko gadio da je poelio da nikad nije ni pokuao prijei.
Na sreu, promet ga je natjerao da poe zaobilaznim putem, te je zavrio na
sjevernoj strani otoka. S tog je mjesta gledao kipu u lea; u konjsku stranjicu i
vrke vojnikovih ostruga, a budui da se najvei dio golubova okupio s druge
strane, Mr. Bones je imao malo vremena da doe do daha i osmisli svoj sljedei
potez. Nikad nije ganjao ptice, ali je gledao kako drugi psi to ine; iz toga je nauio
dovoljno da zna to ne smije initi. Ne moe se samo tako uletjeti i nadati se
najboljem, ne smije se dizati buka, ne smije se trati, bez obzira koliko je snano
iskuenje. Namjera nije uplaiti golubove. Cilj je da jedan od njih zavri u zubima,
a u trenutku kad se potri oni polete i odlete. to se nikako ne smije zaboraviti,
rekao je sebi. Golubovi mogu letjeti, psi to ne mogu. Golubovi su moda gluplji od
pasa, ali takvi su zato to im je Bog umjesto mozga udijelio krila; kako bi
nadmudrio ta krila, pasje morao skupiti sve svoje snage i prisjetiti se svih trikova
koje je nauio u ivotu.
Rjeenje se krilo u nevidljivosti. U pritajenom napadu neprijatelju iza lea. Mr.
Bones je otiao do zapadne strane postamenta i povirio iza ugla. Ugledao je
dvadesetak golubova koji su paradirali na suncu. Skutrio se, naciljao najbliu pticu;
trbuh je priljubio uz tlo i poeo puzati, napredujui to je sporije i opreznije
mogao. U trenutku kad su ga ugledali, tri ili etiri vrapca poletjela su s plonika i
smjestila se na vojnikovoj glavi, no golubovi kao da ga nisu primjeivali. Nastavili
su etati, gugutati i razmetati se na onaj svoj glupi nain; dok se primicao svojoj
odabranoj rtvi, primijetio je koliko je lijep i krupan primjerak, uistinu
prvorazredan ulov. Ciljao je na vrat, namjeravao ju je napasti s lea, otvorenih
eljusti, pa ako napadne u pravom trenutku, ptica nee imati nikakve anse.
Najvaniji su bili strpljenje i izbor pravog trenutka. Zastao je, ne elei probuditi
ni najmanju sumnju, te se pokuavao stopiti s okoliem, izgledajui nepomino i
mrtvo poput kamene graevine.
Samo se morao pribliiti jo malo, smanjiti razmak za pola metra prije nego to
prijee u konani napad. Tada je jedva disao, jedva mu se pomicao koji mii, no
njemu zdesna, na vanjskom rubu jata, pet-est goluba odjednom je zalepetalo
krilima i vinulo se u zrak; polijetali su prema kipu poput eskadrile helikoptera. To
mu se inilo gotovo nemoguim. Uradio je sve po pravilima, nijednom se nije
udaljio od plana; golubovi su pobjegli, pa ako brzo ne uini neto, propast e mu
cijeli naum. Malena nagrada pred njim bjeala je brzim i sigurnim koracima,
povlaei se izvan njegovog dosega. Poletio je jo jedan golub, zatim drugi i trei.
Sve se raspadalo, a Mr. Bones koji je do tog trenutka mogao posluiti kao primjer
najstroe samokontrole, nije mogao smisliti nita bolje od toga da se podigne i
pojuri za rtvom. To je bio oajniki i nepromiljeni pokuaj, ali je zamalo uspio.
Osjetio je kako ga je krilo pokakljalo po nosu upravo u trenutku kad je otvarao
usta, ali to je bilo najvie to je postigao. Ruak mu je odletio, bjeei zajedno sa

svim ostalim pticama; i gle, Mr. Bones je odjednom ostao sam, jurei tamo-amo
prepun bijesa i frustracije, skaui u zrak i lajui, lajui na sve njih, lajui
razgnjevljen porazom; lajao je jo dugo nakon to je i posljednja ptica nestala iza
crkvenog zvonika na drugoj strani avenije - lajao je na sebe, na svijet, na nita.
Dva sata kasnije otkrio je kornet sladoleda koji se topio na ploniku nedaleko
Pomorskog muzeja (vanilija s vinjama, eernim mrvicama, razvuena u meku i
slatku mrlju), da bi, jedva petnaest minuta kasnije, naletio na ostatke Kentucky
piletine koju je netko ostavio na klupi - crveno-bijelu kartonsku kutiju u kojoj su
bila tri napola pojedena bataka, dva nedirnuta krila, biskvit i gruda krumpir pirea
natopljena smeim i slankastim preljevom. Hrana mu je pomogla povratiti
samouvjerenost, ali daleko manje nego bi se moglo pretpostaviti. Neuspjeh na
otoku duboko ga je potresao, pa su mu sjeanja na taj neuspjeli napad jo satima
rovala po sjeanju. Osramotio se, pa iako se nije trudio shvatiti to se zapravo
dogodilo, nije ga naputala primisao da je postao star i ofucan, da je njegovo
vrijeme prolo.
No je proveo na pustom zemljitu, skrivajui se ispod gustog korova i iaka;
jedva je uspijevao sklopiti oi na vie od pet minuta. Dan je bio lo, a no je bila
jo gora, jer je to bila prva no koju je provodio osamljen; Willyjeva je
nenazonost bila toliko snana, i gotovo opipljiva u zraku oko njega, da je Mr.
Bones mogao samo leati na tlu i eznuti za blizinom gospodareva tijela. Kad je
konano utonuo u neto nalik dubokom snu ve se gotovo danilo, te su ga, tri etvrt
sata kasnije, prve zrake izlazeeg sunca natjerale da ponovno otvori oi. Ustao je i
stresao se; u tom je trenutku, u svojoj nutrini osjetio jezivu teinu. Osjeao se kao
da je sve odjednom utonulo u tamu, kad da mu u dui vlada pomrina, pa iako nije
bio naisto kako je to mogao znati, bio je siguran da je doao trenutak Willyjevog
odlaska s ovog svijeta. Gospodar mu je umirao: za nekoliko e minuta sestra
Margaret ui u sobu i prisloniti mu zrcalo uz usta, a potom e gospoa Labudowsky
dlanovima prekriti lice i zajecati.
Kad je stigao kobni trenutak, noge su ga izdale i pao je na tlo. Osjeao se kao da
ga je pritisnuo zrak, pa je nekoliko minuta leao izmeu epova i praznih pivskih
limenki, nesposoban da se pokrene. Osjeao se kao da e mu se tijelo raspasti, kao
da e svi ivotni sokovi istei iz njega; kad potpuno presahne, pretvorit e se u
iscijeeno truplo, ostatak neko ivog psa koji trune pod suncem Marylanda. Tada
se, jednako neoekivano kao to je i dola, teina poela dizati; osjetio je kako
ivot ponovno struji u njemu. Ali Mr. Bones je eznuo za nitavilom, pa umjesto da
ustane i ode s mjesta na kojem je iskusio Willyjevu smrt, otkotrljao se na lea i
rairio sve etiri noge nebu pokazujui grlo, trbuh i genitalije. U tom je poloaju
bio potpuno bespomoan. Rairivi sve etiri, poput kakvog neiskusnog tenca,
ekao je da ga Bog udari munjom, potpuno pripravan da rtvuje sebe sada, kad mu

je gospodar zauvijek nestao. Prolo je jo nekoliko minuta. Mr. Bones je sklopio

oi, pripremajui se za blistav, ekstatian udar s neba, ali Bog nije mario za njega ili ga nije mogao pronai - te je, malo-pomalo, dok je sunce palilo kroz oblake, Mr.
Bones shvatio da mu nije sueno umrijeti tog jutra. Tada je, podigavi glavu prema
nebu, napunio plua i ispustio dug i snaan tule.
Do deset sati ve se prikljuio bandi od est dvanaestogodinjaka. Isprva mu se
uinilo da mu se srea nasmijeila, budui da su ga prvih nekoliko sati astili
upravo kraljevski. Davali su mu perece, hot-dogove, korice od pizze; Mr. Bones
uzvraao im je radei sve to je znao kako bi ih zabavio. Nikad nije imao previe
posla s djecom, ali je tijekom godina nauio da se ponaaju nepredvidljivo. Ovi su
mu se djeaci uinili grubima i bunima. Podrugivali su se, epurili i napuhavali, a
nakon nekog vremena uinilo mu se da najvei uitak nalaze u meusobnoj tui i
upuivanju neoekivanih udaraca u glavu. Uputili su se u park, pa su sljedeih satdva igrali nogomet, udarajui jedni u druge takvom snagom da se Mr. Bones poeo
pitati hoe li doi do teih ozljeda. Ljetni su se praznici bliili kraju. Ubrzo e
poeti kola, a djeacima je bilo dosadno; upravo su traili nevolju. Kad su
zavrili utakmicu, odvukli su se do ruba jezerca i poeli bacati 'abice' po povrini
vode. To je brzo preraslo u natjecanje iji e kamen najvie puta odskoiti, da bi
se potom razvila una rasprava. Mr. Bones, koji je mrzio sukobe u bilo kakvom
obliku, odluio je olakati sve usijaniju atmosferu bacivi se u vodu i izronivi
kamen. Donoenje predmeta nikad ga nije zanimalo. Willy je uvijek tvrdio da je taj
sport uvreda za njegovu inteligenciju, ali je Mr. Bones znao koliko se ljudi dive
kad psi svojim gospodarima u zubima donose tapove i lopte, pa se usprkos
vlastitim stavovima bacio u vodu. Skok je snano uzburkao jezerce pa je, jo dok je
ronio i spretno zubima uhvatio kamen koji je tonuo, uo jednog djeaka kako ga
proklinje zbog tog nereda. Djeak je vikao da im je upropastio igru te da e trebati
nekoliko minuta prije nego to se voda dovoljno umiri da ponovno zaigraju. Moda
i ima pravo, pomislio je Mr. Bones izvlaei se na obalu, samo, kako e razjapiti
usta kad mu ovaj kamen poloim pred noge. Nije svaki pas u stanju izvesti neto
takvo. Kad se zaustavio ispred bijesnog djeaka i spustio kamen na tlo, doekao ga
je neoekivan udarac u rebra. Glupo pseto, povikao je djeak. Zato si nam
zamutio vodu? Mr. Bones je zacvilio bolno i iznenaeno, to je meu djeacima
izazvalo novu raspravu. Neki su osuivali udarac, drugi su mu pljeskali; nedugo
poslije dva su se djeaka valjala po tlu, ponovno raspalivi staru svau izmeu
snage i prava. Mr. Bones se povukao na sigurno nekoliko metara dalje, stresao
vodu iz krzna, te je tamo stajao ekajui da ga jedan od ljubaznijih djeaka
ponovno pozove. Unato svoj njegovoj dobroj volji da mirno prijee preko svega,
nije ga pozvao nitko. Tua se nastavila i kad je naposljetku zavrila spazio ga je
jedan djeak, podigao kamen i bacio ga prema njemu. Mr. Bones je vidio dovoljno

da bi shvatio poruku. Okrenuo se i odjurio, pa iako su ga jedan ili dvojica zvali da

se vrati, nije se zaustavljao sve dok nije doao do ruba parka.
Sljedeih je sat vremena proveo skrivajui se u grmovima rua. Povrijeeni ga
je ponos bolio vie od udarca; razoarao se u samome sebi to je tako loe
procijenio situaciju. Morat e nauiti biti oprezniji, manje povjerljiv, morat e
pretpostavljati ono najgore sve dok ljudi ne dokau svoje dobre namjere. Shvatio
je da je jako tuno u starosti izvui toliko gorku pouku, no mora ovrsnuti i krenuti
dalje. Treba odrediti neka opa naela, vrsta pravila ponaanja na koja e se moi
osloniti u najteim trenucima. Prvo pravilo na popisu, s obzirom na nedavno
iskustvo, nije bilo nimalo teko uspostaviti. Nema vie djece. Nema vie ljudi
mlaih od esnaest, osobito ne djeaka. Nedostajala im je samilost, pa kad se ta
znaajka oduzme dvononoj dui, nije nimalo bolji od bijesnog psa.
Ba kad se spremao izvui ispod grma i produiti put, na pola metra od njuke
spazio je bijelu tenisicu. Bila je toliko slina onoj koja ga je udarila u trbuh, da se
Mr. Bones zamalo uguio slinom. Zar se mali gad vratio da nastavi posao? Pas je
uzmaknuo i nakostrijeio krzno. Kakva ga strana budunost oekuje, pomislio je;
ipak, ima li izlaza? Mora ostati skriven, potpuno se priljubiti uz tlo dok ga je bolo
desetak trnova i nadati se da e se grubijan umoriti od ekanja i otii.
No, Mr. Bonesa je tog dana oekivala potpuno drugaija sudbina. Bezobraznik
se nije micao, odbijao je odustati; umjesto da ode i radi gluposti negdje drugdje,
kleknuo je ispred grma, razmaknuo grane i pogledao unutra. Mr. Bones je zareao,
spreman, ako ustreba, da zaskoi nasilnika.
Ne boj se, rekao je djeak. Neu ti nita.
Vraga nee, pomislio je Mr. Bones, a budui da je jo uvijek bio previe
uplaen da se opusti, nije primijetio da blagi glas koji do njega dopire kroz grane
nije laan - da je to glas nekog posve drugog djeaka.
Vidio sam to su ti radili, rekao je novi djeak. To su budale. Znam ih iz
kole. Ralph Hernandez i Pete Bondy. Ako se drui s takvim propalitetima,
sigurno e ti se dogoditi neto loe.
Govornik je gotovo potpuno glavu ugurao meu granje, tako da je Mr. Bones
mogao jasno vidjeti lice; napokon je shvatio da to nije njegov muitelj. Lice je
pripadalo malom Kinezu od kojih deset, jedanaest godina; u tom je prvom i
neizbrisivom trenutku Mr. Bones shvatio da gleda u jedno od najljepih ljudskih
lica koje je ikada vidio. Toliko o pravilima ponaanja i temeljnim naelima. Mali
mu nije mislio nakoditi, a ako se varao, vie se nee smatrati psom i svoje e
preostale dane proivjeti kao dikobraz.
Zovem se Henry, rekao je djeak. Henry Chow. A ti?
Aha, pomislio je Mr. Bones. Mala mudrica. I to misli, kako u mu ja
odgovoriti na to?
No budui da je kraj razgovora jo bio daleko, odluio je dati najvie od sebe.

Prekriven granicama i suhim liem, podigao je glavu i triput brzo zalajao: vauvau-vau. Savreni anapest, u kojem je svaki slog svog imena ispravno naglasio,
dodajui mu pravu teinu i trajanje. Tijekom nekoliko prvih kratkih trenutaka,
zvualo je kao da je rijei Mister Bones ogolio do sri njihove zvunosti, do
istoe glazbene fraze.
Dobar pas, odvratio je mladi Henry, pruajui desnicu kojom je nudio mir.
Brzo shvaa, je li tako?
Mr. Bones je zalajao jo jednom i time izrazio svoje slaganje, a potom poeo
lizati ponueni dlan ruke koja je lebdjela pred njim. Malo pomalo mladi ga je
Henry izvukao iz sigurnosti njegova skrovita, pa kad se Mr. Bones napokon
izvukao van, djeak je sjeo na zemlju pored njega te je, prekidajui svoju zadau
brojnim milovanjima i poljupcima, paljivo poeo istiti njegovo krzno od lia i
granica koje su se nahvatale po njemu.
Tako je poelo divljenja vrijedno prijateljstvo izmeu djeaka i psa. Iako su ih
dijelile samo tri i pol godine, djeak je bio mlad a pas star, pa su upravo zbog te
razlike obojica jedan drugom dali neto to nijedan od njih nije prije imao. Henry
je Mr. Bonesu dokazao da se ljubav ne moe mjeriti. Ona uvijek negdje postoji, pa
i kad je se izgubi mogue je pronai novu. A Mr. Bones je Henryju, iji su roditelji
danonono radili i bez rasprave odbijali drati mezimce u stanu, bio odgovor na
njegove molitve.
Iako ovaj tek propupali savez nije bio poteen padova i pogibelji. Kad je
djeak poeo govoriti o svojem ocu, Mr. Bones je shvatio da ljubav i nije tako
vrsta kao to mu se uinila na prvi pogled. Polagano su poli prema ulici u kojoj
je ivjela obitelj Chow, pa kad je Henry nastavio opisivati sve tegobe s kojima e
se njih dvojica suoiti, Mr. Bones je u sebi osjetio kako mu se zebnja pretvara u
strah, a ovaj prerasta u istu stravu. Kao da nije bilo dovoljno to Henryjev otac ne
voli pse i to Mr. Bones nikad nee smjeti ui u kuu. Jo je gore zvuala spoznaja
da e se njegovo postojanje morati drati u tajnosti pred gospodinom Chowom, ak
i kad za njega pronau prikladno skrovite. Ako Henryjev otac samo namirie psa
negdje u blizini vjerojatno e poeljeti da se nikad nije rodio. A budui da je
gospodin Chow i ivio i radio u istoj zgradi, inilo im se gotovo nemoguim da
tajna jednom ne izbije na vidjelo. Obitelj je ivjela u stanu na drugom katu,
poslovne prostorije imali su kat nie, tako da je Henryjev otac uvijek bio u blizini:
ili je spavao ili je radio, danju i nou.
Znam da ne izgleda dobro, rekao je Henry. Ipak, ako se slae, moemo
pokuati.
Mali barem nije kukavica. A ima i ugodan glas, pomislio je Mr. Bones, dajui
sve od sebe da situaciju sagleda s one svjetlije strane i ne bude nezahvalan. Nije
znao u tom trenutku da ono najgore tek slijedi. uo je loe, uo je i ono gore, ali tek

kad je Henry poeo govoriti o moguim skrovitima, shvativi u to se uputa

osjetio je onu pravu i iskonsku jezu.
U uliici, rekao je Henry. To je jedna od mogunosti, pa ako je Mr. Bones
voljan spavati u kartonskoj kutiji i obeati da nee praviti buku, moda se i izvuku.
Druga je mogunost stranje dvorite - zapravo, korovom obrateno zemljite - u
kojem je, uz ogradu stajalo nekoliko zahralih radijatora i metalnih polica; no,
tamo su konobari, znali otii zapaliti cigaretu, a nekih bi se veeri, osobito kad bi
bilo toplo, i njegov otac volio tamo proetati nekoliko minuta prije nego bi zatvorio
restoran. To je nazivao 'ispijanjem zvijezda', pa kako je to Henry tvrdio, uvijek bi
spavao bolje kad bi uzeo svoj mali komadi neba prije nego to bi se uspeo na kat i
legao u postelju.
Henry je neko vrijeme raspredao o spavakim navikama njegova oca, ali Mr.
Bones ga nije vie sluao. Djeak je izgovorio onu kobnu rije; kad je Mr. Bones
shvatio da spomenuti restoran nije nekakva oronula peenjarnica, nego kineski
restoran, bio je spreman okrenuti se i pobjei. Koliko ga je puta Willy upozoravao
na ta mjesta? Jo mu je juer ujutro petnaest minuta predikao o tome; hoe li Mr.
Bones zanemariti taj savjet i time izdati spomen na voljenog gospodara? Taj Henry
je bio sasvim pristojan malac, no ako je Willy imalo bio u pravu, tada je
prijateljevanje s djeakom jednako potpisivanju vlastite smrtne osude.
Usprkos svemu, nije se mogao natjerati na bijeg. S Henryjem je bio tek
etrdeset minuta, a veza je ve bila previe snana da bi mogao odjuriti bez
pozdrava. Razapet izmeu straha i privrenosti, izabrao je zlatnu sredinu, jedini
mogui izlaz u takvim okolnostima. Jednostavno je stao; ukopao se na ploniku,
zatim zalegao i poeo cviliti. Henry, neiskusan s psima, nije imao blagog pojma to
znai taj nagli i neoekivani obrat. Kleknuo je pokraj Mr. Bonesa i poeo ga
milovati po glavi, dok pas, u zamci agonije neodlunosti, nije mogao ne primijetiti
koliko je njean djeakov dodir.
Ti si potpuno iscrpljen, rekao je Henry. Ja tu samo meljem, ti si umoran i
gladan, a ja nisam ni pomislio da te nahranim.
Poastio ga je Big Macom i velikom porcijom pomfrita, pa kad je Mr. Bones
progutao te delicije, srce mu se u djeakovim rukama doslovno rastopilo. Pobjegni
i krepat e na cesti, govorio si je. Poi s njim kui, i umrijet e tamo. No barem
u biti s Henryjem, pa ako smrt vreba odasvud, je li vano kamo poem?
Tako se Mr. Bones ogluio o gospodarevo uenje i odluio ivjeti pred samim
paklenim dverima.
Njegov novi dom bila je kartonska kutija u kojoj su dopremili veliki klimaureaj. Za svaku ju je sigurnost Henry ugurao izmeu zatitne ograde i jednog
friidera u dvoritu. Tamo je Mr. Bones nou spavao, smotan u svojoj mranoj izbi
sve dok djeak ujutro ne bi doao po njega, a budui da je Henry bio pametan te

ispod ograde iskopao prolaz, Mr. Bones se mogao provui u susjedno dvorite,
izbjegavajui i stranja i bona vrata restorana, te se na kraju ulice nai s mladim
gospodarom i zapoeti dnevnu etnju.
Nemojte misliti da se pas nije plaio, ne mislite da nije bio svjestan pogibelji
koje su se nadvijale nad njim - usprkos tome, znao je da nikad nee poaliti to se
vezao uz Henryja. Iz restorana mu je stizao neprekidan niz sjajnih jela, pa je prvi
put nakon smrti Mame-san prije etiri godine, Mr. Bones imao dovoljno hrane.
Rebrica i rezanci, okruglice sa sezamom i prena ria, tofu u smeem sosu, pirjana
patka i poput daka lagani won-ton; to se protezalo u beskraj, jednom kad se
upoznao sa svim sjajem kineske kuhinje jedva je mogao prestati razmiljati koju e
mu novost donijeti Henry. eludac mu nikad nije bio sretniji, iako bi mu probava
ponekad trpjela zbog prejakih zaina te provale u crijevima inile su mu se
nitavnom rtvom u usporedbi s uitkom koji je pronalazio u samom obroku. Ako je
postojala ijedna zadrka u tom obilju, bio je to alac neznanja koji bi osjetio svaki
put kad bi mu jezik osjetio neki neprepoznatljiv okus. Willyjeve su predrasude
postale njegovim strahovima, pa kad bi zagrizao u tu mranu i neprepoznatljivu
masu, nije se mogao sprijeiti da se ne upita ne jede li moda kojega dlakavog
subrata. Tada bi prestao vakati, skamenjen od grizoduja, no uvijek je bilo
prekasno. Slina mu je ve tekla, a njegovi osjetilni pupoljci udjeli su za novim
koliinama novootkrivenih sastojaka; njegov bi ga tek uvijek nadjaao. Nakon te
kratke stanke, jezik bi mu ponovno posegnuo za hranom pa prije nego to bi sam
sebi rekao da time ini grijeh ve bi polizao tanjur. Uslijedila bi neizbjena, no
kratkotrajna tuga, a potom bi sam sebe uvjeravao da se, ako je to i njegova sudbina,
moe samo nadati kako e i on biti jednako ukusan.
Henry je donio nekoliko paketia sjemena rotkvice i zasadio ga u zemlju
nedaleko Mr. Bonesove kutije. Vrt mu je sluio kao izlika, pa kad god bi ga
roditelji ispitivali zato provodi toliko vremena u dvoritu, trebao je samo
spomenuti rotkvice da oni kimnu i zaborave na sve. Otac je dodue govorio kako je
neobino tako kasno saditi vrt, ali je Henry i na to imao pripravan odgovor.
Rotkvica izrasta za osamnaest dana, odvratio je, a zima je jo daleko. Henry,
mudrica. Uvijek se znao izvui iz neugodnih situacija, a uz talent za dizanje sitnia
iz mamine novarke i none otmice ostataka iz kuhinje, sebi je i svom novom
prijatelju stvorio i vie nego podnoljiv ivot. Nije bila njegova krivnja to je
njegov otac nekoliko puta nasmrt preplaio Mr. Bonesa, izaavi usred noi da bi
provjerio kako napreduju rotkvice. Svaki put kad bi baterijom osvijetlio prostor
ispred Mr. Bonesove kutije, pas bi drhtao u tami svoje izbe, uvjeren da mu se blii
kraj. Jednom ili dvaput miris straha koji mu se dizao iz tijela bio je toliko snaan
da je gospodin Chow uistinu zastao i onjuio zrak, kao da sumnja da neto nije u
redu. No nikad nije otkrio to trai, pa bi nakon nekoliko trenutaka zbunjenog

razmiljanja, ispalio nerazumljiv niz kineskih rijei i vratio se u kuu.

Sve te none uase Mr. Bones bi zaboravljao u trenutku kad bi ujutro ugledao
Henryja. Dani bi im zapoinjali na njihovom tajnom uglu, tono pred kantom za
smee i kutijom s novinama; sljedeih osam ili deset sati restoran i kartonska kutija
inili bi mu se poput nekog runog sna. Zajedno bi etali gradom, lutajui s kraja
nakraj bez ikakvog vidljivog plana; Mr. Bonesa je ta besciljnost toliko podsjeala
na njegove lude dane s Willyjem da je savreno dobro shvaao to se oekuje od
njega. Henry je bio osamljeno dijete, djeak koji je navikao na samou i ivio u
svojim mislima; kad je naao prijatelja s kojim je dijelio svoje dane, neprekidno je
govorio skidajui sa sebe breme i onih najmanjih primisli koje su prolazile
mozgom jedanaestogodinjaka. Mr. Bones ga je volio sluati, volio je struju rijei
koja je pratila njihove korake jer su ga ti slobodni monolozi jako dobro podsjeali
na mrtvog gospodara; ponekad bi se upitao nije li Henry Chow pravi i istinski
nasljednik Willyja G. Christmasa, njegov jedinstveni i ponovno roeni duh.
No to nikako nije znailo da je Mr. Bones uvijek shvaao o emu govori njegov
novi gospodar. Henryjeve su se preokupacije uvelike razlikovale od Willyjevih, pa
bi se Mr. Bones uvijek izgubio kad bi djeak poeo raspredati o svojim omiljenim
temama. Kako je Mr. Bones mogao znati to je to prosjek prisiljenih optravanja,
ili koliko pobjeda Orlovima nedostaje za prvenstvo? Willy se, svih njihovih
zajednikih godina nije nijednom dotaknuo bejzbola, koji je, inilo mu se, preko
noi postao pitanje ivota i smrti. Henry bi svakog jutra, nakon to bi se sastao s
Mr. Bonesom, ubacio nekoliko novia u otvor sanduka s novinama i kupio svoj
primjerak The Baltimore Suna. Potom bi pojurio do klupe s druge strane ulice,
sjeo, otvorio sportske stranice i Mr. Bonesu proitao izvjee o sinonjoj utakmici.
Kad bi Orlovi pobijedili glas mu je bio prepun sree i uzbuenja. Ako bi tom
prilikom izgubili, glas mu je zvuao tuno i turobno, ponekad ak i gnjevno. Mr.
Bones se nauio nadati pobjedama i groziti se od mogunosti poraza, ali nikad nije
do kraja shvatio to Henry misli kad govori o ekipi. Orao je ptica, a ne skupina
ljudi, pa ako je uto stvorenje na Henryjevoj kapi uistinu ptica, kako ona moe
imati ikakve veze s neim toliko napetim i sloenim kao to je bejzbol? No svijet u
koji je uao bio je prepun takvih tajni. Orlovi su se borili s tigrovima, sojke protiv
anela, medvjedii su ratovali s divovima i nita od toga nije imalo nikakvog
smisla. Igrai bejzbola bili su ljudi koji su se, izgleda, ulaskom u ekipu pretvarali u
ivotinje ili nekakva mutantska bia, ili duhove koji su obitavali u raju, nedaleko
Boga.
Prema Henryjevim tvrdnjama, u baltimorskom je jatu ivjela ptica koja je
odudarala od ostalih. Zvala se Cal, pa iako je bila samo orao-igra, inilo mu se da
u sebi objedinjuje atribute jo nekoliko stvorenja - izdrljivost radnog konja,

hrabrost lava i snagu bika. To je ve dovoljno zbunjivalo, ali kad je Henry odluio
da e Mr. Bonesovo novo ime glasiti Cal - skraeno od Cal Ripken Junior II - pas
se potpuno smeo. Nije se alio zbog samih naela; naime, Henryju nije mogao
otkriti svoje pravo ime, a budui da ga je djeak morao nekako zvati, Cal mu se
inilo jednako dobrim kao i bilo koje drugo ime. Jedini je problem bio to se ono
rimovalo s Al; pa je Mr. Bones, kad ga je Henry prvih nekoliko puta tako pozvao,
automatski pomislio na Willyjevog starog prijatelja, ivahnog Ala Sapersteina,
vlasnika svatarnice na aveniji Surf, koju su obiavali posjeivati kad bi otili na
Coney Island. Odjednom bi mu se pred oima ukazao Ujak Al, sa svojom
limunutom leptir-kravatom i svojim sportskim sakoom; zatim bi se naao u
prodavaonici i promatrao Willyja kako krstari meu policama, prekapajui po
jastucima s trubom i eksplozivnim cigarama. Bilo mu je bolno susretati Willyja na
nain da njegov stari gospodar iskoi iz sjena i pone se epiriti naokolo kao da je
iv, pa kad se ta nezvana prisjeanja spoje s Henryjevim beskrajnim priama o
Calu-orlu i tome se pridoda injenica da je Henry ime Cal koristio za dozivanje
Mr. Bonesa, nije bilo nimalo udno da pas vie i nije bio toliko siguran tko je i to
bi trebao biti.
No, nije vano. Upravo je sletio na planet Henry, i znao je da e mu trebati neko
vrijeme prije nego to se tamo dokraja udomai. Nakon tjedan dana druenja ve se
poeo navikavati, i da se kalendar nije urotio protiv njih bilo bi nemogue rei
kako bi napredovali. Ipak, ljeto nije bilo jedino godinje doba, te se poelo
pribliavati vrijeme Henryjevog povratka u kolu; najednom su zavrili mirni dani
ispunjeni etnjama, razgovorima i putanjem zmajeva u parku. No uoi poetka
kolske godine i polaska u esti razred, Henry se naprezao ostati budan; leao je u
krevetu otvorenih oiju sve dok nije bio siguran da su mu roditelji zaspali. Malo
poslije ponoi, kad se sve napokon smirilo, izvukao se stranjim stubitem, otiao u
dvorite i uvukao u kartonsku kutiju pored Mr. Bonesa. Zagrlivi psa, kroz suze mu
je objasnio da e odsad sve biti drugaije. Kad izae sunce, rekao je Henry,
zabava e slubeno zavriti. Cale, ja sam totalni idiot. Htio sam za tebe pronai
neko drugo mjesto, neto bolje od ove trule kutije u trulom dvoritu, ali nisam
uspio. Pokuavao sam, ali mi nitko nije htio pomoi, tako da nemamo vie vremena.
Cale, nikad mi nisi trebao vjerovati. Ja sam propalitet. Ja sam retardirani seronja
koji upropasti sve. Uvijek sam bio takav, i uvijek u biti takav. Takve se stvari
dogaaju kukavicama. Previe sam se plaio razgovarati s tatom o tebi, a da sam
mu iza lea razgovarao s mamom, ona bi mu sve to rekla, a to bi samo pogoralo
sve. Ti si mi najbolji prijatelj kojeg sam ikad imao, a i tebe sam uspio iznevjeriti.
Mr. Bones je tek poeo nazirati o emu to govori Henry. Djeakovi su jecaji
zaguivali njegove rijei, ali se plima nepotpunih slogova i izmucanih reenica
nastavila, te mu je ubrzo postalo jasno da ovaj ispad nije samo neki prolazni hir.

Neto nije bilo u redu, pa iako Mr. Bones nije mogao pretjerano jasno shvatiti o
emu je rije, Henryjeva je tuga poela obuzimati i njega pa je za nekoliko minuta
djeakovu tugu prihvatio kao svoju. Tako to ide kod pasa. Moda i ne uspijevaju
uhvatiti sve nijanse i primisli gospodarevih rijei, ali u ovom mu je sluaju bilo
kristalno jasno da je Henry Chow u gadnoj komi. Prolo je deset, dvadeset, pa
trideset minuta, a oni su dalje sjedili; djeak i pas, djeak koji je vrsto zagrlio psa
i ridao, dok je pas suosjeajno cvilio, svako malo podiui glavu kako bi mu
polizao suze s lica.
Naposljetku su obojica zaspali. Prvo Henry, a zatim i Mr. Bones. Usprkos
stijenjenom prostoru i nedostatku zraka to je oteavalo disanje, Mr. Bones je iz
topline tijela pokraj sebe izvlaio hrabrost; uivao je to osamljen i u tami nee
provesti jo jednu stravom ispunjenu no. Prvi put otkad je ostao bez Willyja,
usnuo je vrsto i duboko, ne marei za opasnosti koje su ga okruivale.
Svanulo je. Kroz pukotinu na kutiji prodrlo je ruiasto svjetlo, te se Mr. Bones
promekoljio, pokuavajui se izvui iz Henryjevog zagrljaja i protegnuti se.
Uslijedilo je nekoliko trenutaka borbe, pa iako se pas trgao, udarajui u zidove
svojeg zatvora, djeak je i dalje spavao, oito ne marei za sve to ko-meanje.
Sjajno je to kako djeca mogu vrsto spavati, pomislio je Mr. Bones, napokon se
izvukavi toliko da moe protegnuti svoje ukoene miie; no jo je bilo rano malo poslije est - pa je bilo vrlo vjerojatno da e, uzimajui u obzir sinonji pla,
Henry jo neko vrijeme biti potpuno nesvjestan svijeta oko sebe. Pas je prouavao
djeakovo zasjenjeno lice - tako glatko i zaobljeno u usporedbi s Willyjevom
drevnom i u bradu zaraslom gubicom - promatrajui malene mjehurie sline koji su
se nakupljali u kutovima njegovih poluotvorenih usana. Mr. Bonesovo srce
preplavila je njenost. Shvatio je da e, sve dok je Henry uz njega, biti spreman
zauvijek ostati u toj kutiji.
Deset sekundi kasnije, iz tog ga je snatrenja trgnuo glasan udarac. Zvuk se sruio
na njega poput eksplozije, pa prije nego to ga je uspio prepoznati kao udarce
ljudske noge po kutiji, Henry je otvorio oi i zavritao. Blistavo jutarnje svjetlo na
trenutak je zaslijepilo Mr. Bonesa. Zauo je ovjeka koji je neto vikao na
kineskom, a trenutak nakon toga, kutija je poletjela prema Henryjevim nasadama
rotkvica. Pred njima je stajao gospodin Chow, u majici bez rukava i modrim
gaama; na njegovom tankom vratu iskoile su ile, a bujica nerazumljivih rijei
nije prestajala. Prstom je ubadao zrak pokazujui na Mr. Bonesa, a on je zalajao na
njega, zbunjen vrelinom ovjekovog gnjeva, bukom Henryjevog jecanja i
neoekivanim kaosom koji je prevladao sve. Mukarac je krenuo na Mr. Bonesa,
ali je pas uzmaknuo, drei se na sigurnoj udaljenosti. Zatim je mukarac poao
prema djeaku koji je pokuavao pobjei kroz rupu iskopanu ispod ograde, ali
budui da nije bio dovoljno brz, ili je krenuo prekasno, otac ga je ubrzo uhvatio za

noge i udario po zatiljku. Dotad se u dvoritu pojavila i gospoa Chow, istravi

kroz stranja vrata u svojoj flanelskoj nonoj koulji, pa dok je gospodin Chow
nastavljao vikati na Henryja, a Henry nastavljao sa svojim piskavim, sopranskim
vriskovima, i gospoa Chow prikljuila se opoj buci, svoje nezadovoljstvo
usmjeravajui na supruga kao i na sina. Mr. Bones povukao se u suprotni kut
dvorita. Tada je ve znao da je sve propalo. Iz ove svae nee se roditi nita
dobro, barem nita za njega; pa iako mu je bilo ao Henryja vie je alio samoga
sebe. Jedino rjeenje bilo je izvui se otud, skupiti se i pobjei.
Priekao je dok mukarac i ena nisu poeli djeaka vui u kuu. Kad su stigli
do stranjih vrata, Mr. Bones pojurio je preko dvorita i provukao se kroz rupu
ispod ograde. Na trenutak je zastao i priekao da Henry nestane u vratima. No u
trenutku kad je ve stajao u dovratku, djeak se otrgnuo roditeljima, okrenuo prema
Mr. Bonesu i zavikao tim svojim bolnim i vritavim glasom: Cal, ne ostavljaj me!
Ne ostavljaj me, Cale! Kao da time uzvraa sinovljevom oaju, otac je podigao
kamen i bacio ga na Mr. Bonesa. Pas je nagonski odskoio, ali se u tom trenutku
postidio zbog vlastite kukavnosti. Promatrao je kako kamen udara u metalnu
ogradu. Tada je, opratajui se, triput zalajao, nadajui se da e djeak shvatiti da
mu time pokuava neto rei. Gospodin Chow je otvorio vrata, gospoa Chow je
Henryja gurnula unutra, a Mr. Bones je potrao.
Nije imao blagog pojma kamo je krenuo, ali je znao da ne moe stati, da mora
trati sve dok ga noge ne izdaju, ili mu ne pukne srce. Ako se imalo nadao, ako je
vjerovao da postoji i najmanja mogunost da preivi dulje od nekoliko dana, tada
je morao pobjei iz Baltimorea. U ovom gradu obitava sve zlo. To je mjesto puno
smrti i oaja, ljudi koji mrze pse i kineskih restorana; malo je nedostajalo da
skona kao neko lano predjelo u malenoj bijeloj kartonskoj kutijici. alio je za
djeakom ali, uzevi u obzir koliko se brzo Mr. Bones vezao uz njega, bilo je
iznimno zanimljivo koliko je malo alio zbog odlaska. Noi koje je tamo proveo
bile su gotovo nepodnoljive, pa kakav je to dobar dom ako se u njemu ne osjea
sigurnim, ako se, upravo na mjestu koje smatra pribjeitem, prema tebi odnose
kao prema nekom izopeniku? Nije pravo zatvoriti duu u mranu kutiju. To ine
nakon smrti, ali dok si iv, sve dok u sebi ima i onaj zadnji atom snage, duan si
samome sebi i svemu svetom na ovome svijetu ne pristati na takvo ponienje. Biti
iv znai disati; disanje znai ist zrak, a ist zrak znai bilo koje mjesto koje nije
grad Baltimore u saveznoj dravi Maryland.

4.
Nije prestajao trati puna tri dana; cijelo to vrijeme jedva bi zastao malo
odspavati ili potraiti hranu. Kad je naposljetku stao, Mr. Bones naao se negdje u
sjevernom dijelu Virginije, izvalivi se na livadi nekih sto ezdeset kilometara
udaljen od Chowovog dvorita. Dvjestotinjak metara pred njim sunce je zalazilo
iza hrastovog umarka. Negdje izmeu njega i ume letjelo je pet-est lastavica,
letjele su nisko iznad polja eljajui zrak u lovu na komarce; meu mranim
granjem iza njega, pjevice su cvrkutale zavrne kadence prije nego to e zavriti
dnevnu gau. Dok je tamo leao u visokoj travi, teko disao, i dok mu je jezik visio
iz usta, Mr. Bones se pitao to bi se dogodilo ako sklopi oi - i ako ih sklopi, hoe
li ih sljedeeg jutra uspjeti otvoriti. Bio je umoran i gladan, a i to je priguivao
napor njegovog maratonskog trka. inilo mu se sasvim vjerojatnim da se, ako
zaspi, moda i nee uspjeti probuditi.
Promatrao je sunce dok je tonulo iza stabala; naprezao se drati oi otvorenima
dok ga je sve vie okruivala tama. Nije uspio izdrati vie od nekoliko minuta, ali
prije nego to ga je umor dokraja svladao, Mr. Bonesova se glava ve poela
puniti mislima o Willyju, nejasnim slikama prolih dana, prepunim krugova od
dima i kutija Lucky Strikesa, glupih poalica njihovog, davno ve nestalog,
zajednikog ivota.
Tada je, prvi put od gospodareve smrti, uspio pomisliti na sve to ne osjeajui
kako ga lomi tuga; prvi put je shvatio da je sjeanje mjesto, stvarno mjesto koje je
mogue posjetiti, te da provesti jedno krae vrijeme u drutvu pokojnika i nije tako
loe, da to zapravo moe biti izvor velike utjehe i sree. Tada je zaspao, a Willy je
i dalje bio uz njega, ponovno iv i jednako zabavan; pretvarao se da je slijep dok
ga je Mr. Bones vodio stubitem u podzemnu eljeznicu. Bio je to onaj vjetrovit
dan u oujku prije etiri i pol godine, ono zabavno popodne prepuno nade i
nestvarnih oekivanja kad su se zajedno odvezli do Coney Islanda kako bi Ujaku
Alu otkrili tajnu Simfonije mirisa. Kako bi obiljeio sveani trenutak Willy je
navukao kapu Djeda Boinjaka; sve je potreptine strpao u veliku, plastinu vreu
za smee te je prebacio preko ramena. Njezina ga je teina malo pogrbila, pa je
izgledao kao nekakva supijana verzija Djeda Boinjaka. No kad su tamo stigli, sve
i nije polo po planu jer je Ujak Al bio prilino neraspoloen. Naravno, on nije bio
pravi ujak, ve samo prijatelj obitelji koji je Willyjevim roditeljima pomogao
nakon njihovog dolaska iz Poljske. Samo ga je nekakva drevna odanost Mami-san i
njezinom suprugu tjerala da doputa Willyju i Mr. Bonesu da se motaju po njegovoj
prodavaonici. Istini za volju, Alu taj posao nije donosio gotovo nikakvu zaradu;
njegova je roba zanimala sve manje i manje kupaca, pa su tako neki artikli skupljali
prainu na policama ve deset, dvanaest, pa ak i dvadeset godina. Tada mu je

prodavaonica sluila samo kao paravan za neke druge djelatnosti, neke ilegalne,
neke ne, pa da pomalo mutni i slatkorjeivi Al nije zaraivao prodajom raketa,
klaenjem i trgovanjem ukradenim cigaretama ne bi ni trenutka razmiljao o tome
da jednom zauvijek zatvori tu pranjavu radnju. Tko zna koja ga je nevolja
oneraspoloila toga vjetrovitog dana u oujku; kad je Willy uetao sa Simfonijom
mirisa i ujaku Alu poeo klepetati o tome kako e se obojica obogatiti njegovim
izumom, vlasnik prodavaonice Whoopee-Land USA ogluio se na sve trgovake
bajke svoga lanog neaka. Willy, tebi su vrane popile mozak, rekao je Ujak Al,
ti si potpuno popizdio, shvaa? te ga izbacio zajedno s vreom za smee
prepunom smradova i montanih kartonskih labirinta. Willy se, koga ta
sumnjiavost nije obeshrabrila, s velikom voljom bacio na sastavljanje Simfonije
na ploniku, odluan da Ujaku Alu dokae da je stvorio jo jedno istinsko svjetsko
udo. No tog je dana bilo iznimno vjetrovito, pa kad je Willy posegnuo u vreu i
poeo izvlaiti razliite dijelove Sedme simfonije (runici, spuve, puloveri,
gumene kaljae, plastine posude, rukavice), zahvatio ih je vjetar i otpuhao niz
ulicu, raznosei ih u razliitim smjerovima. Willy je potrao da ih pokupi, ali im
je pustio vreu, vjetar je otpuhnuo i nju. Usprkos svoj njenosti koju je moda
osjeao prema obitelji Gurevitch, Ujak Al stajao je na vratima i umirao od smijeha.
To se dogodilo prije etiri i pol godine, ali u snu koji je Mr. Bones sanjao na
livadi, Willy i on nikad nisu izali iz podzemne. Bez svake sumnje putovali su
prema Coney Islandu (bila je tu i crveno-bijela kapa Djeda Boinjaka, pretrpana
vrea za smee i orma psa-vodia oko Mr. Bonesovih plea), ali unato tome to je
toga stvarnog popodneva vlak F bio prilino natrpan, taj su se put Willy i on vozili
sami; bili su jedina dva putnika sve do kraja pruge. U trenutku kad je primijetio tu
razliku, Willy se samo okrenuo i rekao: Mr. Bones, ne brini. Ovo nije tada, ovo je
sad.
I to bi to trebalo znaiti? odvratio je pas, kojem su te rijei dole posve
prirodno; toliko jasne da su bile samo produkt dugogodinje i potpuno dokazane
sposobnosti da govori kad god ima to za rei, da Mr. Bonesa nije ni najmanje
iznenadilo udo koje se upravo zbilo.
To znai da si sve krivo shvatio, rekao je Willy. Bijeg iz Baltimorea,
povlaenje po nekim glupim livadama; izgladnjuje se bez razloga. Prijatelju, to ti
tako ne ide. Pronai novog gospodara, ili ti koa ode na bubanj.
Pa naao sam Henryja, rekao je Mr. Bones.
Biser meu djeacima, taj je da ga sa svijeom moe traiti. Samo, to nije
dovoljno. To ti je problem s mladima. Moda i misle dobro, ali nemaju nikakve
moi. Mr. Bones, mora ciljati na visoko. Mora otkriti tko je pravi gazda. Pronai
tko odluuje, a zatim se vezati za njega. To ti je jedini nain. Treba ti nov poetak,
ali za to mora poeti misliti.

Bio sam oajan. Kako sam mogao znati da e mu otac biti takav seronja?
Zato to sam te upozoravao na takva mjesta, nisam li? U trenutku kad si shvatio
u to se uvaljuje, trebao si pokupiti to ima i zbrisati.
I jesam zbrisao. A kad se sutra ujutro probudim, ponovno u brisati. Willy,
takav mi je ivot. Bjeim, i bjeat u sve dok se ne sruim.
Bonesy, nemoj tek tako odbaciti ljude. Preivio si neke teke trenutke, ali
mora skupiti snagu i pokuati iznova.
Ljudima se ne moe vjerovati. Sad to znam.
A vjeruje meni.
Willy, ti si mi jedini. Ti nisi poput ostalih ljudi, a sad kad te vie nema za
mene ne postoji nijedno sigurno mjesto. Juer su me zamalo ustrijelili. Udario sam
preacem kroz polje, a tada me poeo ganjati neki tip u crvenom kamionetu. Smijao
se, ako mogu dodati, a zatim je izvukao puku i pucao. Imao sam sreu to je
promaio. No tko zna to me jo eka.
To je samo jedan ovjek. Za svakog takvog postoji jedan poput Henryja.
Gazda moj, tu si se malo preraunao. Moda postoji nekoliko zabludjelih
duica koje vole pse, ali veina nee dvaput razmiljati hoe li izvui puku u
trenutku kad etveronoac stupi na njihov posjed. Willy, bojim se. Bojim se poi na
istok, bojim se poi na zapad. Kako sada stvari stoje, mislim da mi je drae krepati
od gladi ovdje u divljini, nego se dati ustrijeliti. Ubit e me samo zato to diem, a
kad sam suoen s tolikom mrnjom, ima li smisla pokuavati?
Dobro, ako ve hoe, odustani. Nije moja briga. Mogao bih sjediti ovdje i
uvjeravati te da e sve biti u redu, ali nema smisla lagati. Moda e biti, moda i
nee. Nisam prorok, a istini za volju, sve prie nemaju sretan zavretak.
Pa to ti upravo i govorim.
Znam. I ne tvrdim da si u krivu.
Sve do tog trenutka vlak je jurio kroz tunel, prelijetao je pokraj pustih postaja
ne zaustavljajui se. Tada je Mr. Bones zauo kripu konica i vlak je poeo
usporavati. to se dogaa? upitao je. Zato vie ne jurimo?
Moram izai, rekao je Willy.
Tako brzo?
Willy je kimnuo. Sad idem, rekao je, no prije odlaska htio bih te podsjetiti
na neto to si zaboravio. Tada je ve bio ustao i ekao da se vrata otvore. Mr.
Bones, sjea se Mame-san?
Naravno daje se sjeam. to misli, kakav sam?
Sluaj, i nju su pokuali ubiti. Progonili su je poput psa, morala je bjeati da
spasi goli ivot. Prijatelju, i ljude ponekad tretiraju kao pse, pa ponekad i oni
moraju spavati po sjenicima i livadama, zato to nemaju kamo. Pa prije nego to
pone pretjerano aliti sebe samoga, sjeti se samo da nisi prvi pas koji se
izgubio.

esnaest sati kasnije Mr. Bones je bio petnaest kilometara junije od panjaka
na kojem je usnuo taj san; upravo se izvlaio iz umice na rubu naselja
novoizgraenih katnica. Vie se nije plaio. Bio je gladan, vjerojatno i vie nego
premoren, ali je najvei dio uasa koji je osjeao proteklih nekoliko dana bio
nestao. Nije znao zato se osjea tako, ali je morao priznati da se probudio
osjeajui se neizmjerno bolje nego to se osjeao ijednom nakon Willyjeve smrti.
Znao je da Willy zapravo nije bio s njim u podzemnoj, ali je u zamiranju tog sna o
nemoguim i divnim stvarima osjeao da je Willy jo uvijek uz njega; ak i ako ne
moe biti s njim, osjeao se kao da ga odnekud promatra, i unato tome to su te oi
koje su ga promatrale bile negdje u njegovoj nutrini, to u ukupnosti doivljaja nije
mijenjalo nita jer su upravo one bile otra granica izmeu osjeaja samoe i
osjeaja da je netko uz njega. Mr. Bones nije bio osobito nadaren za ralambe
snova, vizija i drugih mentalnih fenomena, ali je bio siguran da je Willy stigao u
Timbuktu, pa ako je on maloprije bio s njim, moda to znai da ga je Willy odveo u
Timbuktu. To bi moda moglo objasniti zato je odjednom osvijestio sposobnost
govora - nakon tolikih godina napora i neuspjeha. Pa ako je jednom posjetio
Timbuktu, moda i ne bi bilo pretjerano oekivati da uzmogne ponovno otii tamo jednostavno sklapajui oi i oekujui onaj pravi san. To nije mogao znati. No ta
mu je misao donijela utjehu, ba kao to mu je utjehu donijelo i vrijeme provedeno
sa starim prijateljem ak i ako to nije bilo stvarno, ak i ako se to nikad vie nee
ponoviti.
Bilo je tri sata popodne, zrak je brujao zvukovima kosilica, prskalica i ptica.
Negdje daleko, s nevidljive je autoceste sjeverno od njega, kroz prigradski
krajobraz dopiralo muklo brujanje prometa. Netko je ukljuio radio; zapjevao je
neki enski glas. Netko je u blizini prasnuo u smijeh. Zvualo je kao da se smije
maleno dijete, pa kad je Mr. Bones konano dopro do ruba ume kojom je lutao
posljednjih pola sata, pro-molio je njuku kroz grmlje i uvjerio se da je uistinu
tako. Djeak od kojih dvije ili tri godine, gotovo bijele kose, sjedio je na zemlji
nekih tri metra od njega, upao busenje trave i bacao ih u zrak. Kad bi mu travnati
pljusak zavrio na glavi, ponovno bi prasnuo u smijeh, pljeskao rukama i
poskakivao kao da je otkrio najbolji trik na svijetu. Nekoliko metara dalje od njega
etala je djevojica s naoalama, u naruju drei lutku; tiho je pjevala tom
zamiljenom djetetu kao da ga pokuava uspavati. Nije mogao odrediti koliko je
stara. Vjerojatno izmeu sedam i devet, pomislio je Mr. Bones, iako bi mogla biti i
velika estogo-dinjakinja kao i malena djevojica koja je navrila deset, a da i ne
pomilja na jo razvijeniju petogodinjakinju ili posve malenu
jedanaestogodinjakinju. Njoj slijeva, ena u bijelim kratkim hlaama i bijelom
topu uala je pred lijehom crvenog i utog cvijea i lopaticom iskapala korov.
Budui da je bila leima okrenuta Mr. Bonesu i imala slamnati eir s veoma

irokim obodom, njezino je lice bilo skriveno. Mogao je samo promatrati

zakrivljenost njezine kraljenice, pjege na vitkim rukama, bjelinu koljena; ak i s
tako malo podataka mogao je zakljuiti da nije stara - dvadeset sedam, najvie
dvadeset osam, to je vjerojatno znailo da je ona majka toj djeci. Pribojavajui se
izlaska, Mr. Bones je ostao na svom mjestu i promatrao prizor iz svog skrovita na
rubu ume. Nije mogao znati pripada li ta obitelj ljubiteljima ili mrziteljima pasa;
nije mogao znati hoe li biti dobri prema njemu, ili e ga otjerati s posjeda. No
jedno je bilo sigurno. Naiao je na veoma lijep travnjak. Dok je tamo stajao
zagledan u pokoenu i brino njegovanu tratinu, nije se trebao pretjerano muiti
razmiljanjem o tome kako bi bilo lijepo provaljati se po travi i osjetiti sve mirise
koje je ona otputala.
Prije nego to je uspio smisliti to dalje, oduzeli su mu pravo odluivanja.
Djeak je bacio jo dvije ake trave u zrak, ali ih je taj put, umjesto da mu padnu
ravno na glavu kao prije, povjetarac ponio prema umi. Djeak je okrenuo glavu i
pratio let zelenih travki, i dok je pogledom prelazio prostorom izmeu njih, Mr.
Bones je primijetio da mu se izraz lica iz, hladne, gotovo znanstvenike
nepristranosti, mijenja u izraz potpunog iznenaenja. Pas je bio otkriven. Djeak je
skoio na noge i potrao prema njemu, vritei od sree dok je teturao omotan
plastinom pelenom; upravo je u tom trenutku, u trenutku kad mu se na kocki nala
cijela budunost, Mr. Bones odluio da je ekao upravo taj trenutak. Ne samo to
nije uzmaknuo u umu, nije niti pobjegao, ve je savreno mirno i potpuno
samouvjereno, paljivo stupio na travnjak doputajui djeaku da ga zagrli.
Peso! zavritao je maleni ovjek, steui ga svom snagom. Dobri peso. Veliki,
stari, smijeni peso.
Zatim je, trei preko tratine stigla i djevojica, drei lutku u naruju i
dozivajui enu. Mama, vidi, rekla je. Vidi to je Tigar pronaao. Unato
djeakovim zagrljajima, Mr. Bonesu je zazvonilo na uzbunu. Gdje je taj tigar o
kome govori - kako tigar moe etati podrujem u kojem ive ljudi? Willy gaje
jednom odveo u zooloki vrt; znao je sve o tim velikim, prugastim, praumskim
makama. Bili su vei ak i od lavova, pa ako sretne jednu takvu otrozubu micumacu, moe se oprostiti od budunosti. Tigar bi ga razderao za otprilike dvanaest
sekundi, a ono to ne bi pojeo vjerojatno bi bila dobra veera za leinare i crve.
Mr. Bones ak ni tad nije pobjegao. Dopustio je svom novom prijatelju da i
dalje visi na njemu, strpljivo podnosei malianovu upravo nevjerojatnu snagu;
nadao se da su ga ui ipak prevarile, i da nije uo ono to je djevojica izrekla.
Pelena je bila natopljena urinom, pa je izmeu otrog vonja amonijaka otkrio
tragove mrkve, banane i mlijeka. Tada je djevojica kleknula pred njega i
zagledala se Mr. Bonesu u lice svojim modrim i uveanim oima; tajna se u
trenutku razotkrila. Tigre, obratila se djeaku. Pusti ga. Zadavit e ga.

Moj plijatelj, rekao je Tigar, steui jo jae, pa iako je Mr. Bones bio sretan
otkrivi da ga nee prodrijeti neka divlja zvijer, pritisak na grlo postajao je toliko
snaan da se poeo mekoljiti. Djeak moda i nije pravi tigar, ali to ne znai da
nije opasan. Iako jo sasvim malen, bio je vea ivotinja od Mr. Bonesa.
Na sreu, u tom je trenutku pristigla i ena, uhvatila djeaka za ruku i odvukla ga
od Mr. Bonesa prije nego to je stigao nainiti jo tete. Oprezno, Tigre, rekla
je. Ne znamo je li peso dobar ili nije.
O, je, je, javila se djevojica, milujui Mr. Bonesa po glavi. Treba ga
samo pogledati u oi. Mama, on ti je stvarno dobar. Mislim da je to najbolji pas
kojeg sam ikad vidjela.
ena se nasmijala. Alice, kako to moe znati? Dosad je samo oblizao lice
tvom bratu.
Alice je unula pred Mr. Bonesa i uzela njegovu gubicu u ruke. Stari, pokai
nam koliko si pametan, rekla je. Pokai nam neki trik. Zna, ono kao valjanje po
travi ili stajanje na stranjim nogama. Pokai mami da sam u pravu.
Takve zadae psu njegovog kalibra nisu predstavljale nikakvu tekou, pa se
Mr. Bones odmah pripremio da pokae za to je sposoban. Prvo se malo kotrljao
po travi - ne jednom, ve tri puta - a tada se zgrbio, prednje ape podigao sve do
lica te se polagano podigao na stranje noge. To nije radio ve godinama, no
usprkos bolnim zglobovima i nestabilnosti, uspio se u tom poloaju odrati
nekoliko sekundi.
Vidi, mama? to sam ti rekla? izjavila je Alice. On ti je najpametniji pas
na svijetu.
ena se prvi put spustila do Mr. Bonesa i zagledala mu se u oi, pa iako nosila
sunane naoale i nije skinula slamnati eir s glave, jasno je vidio da je jako
lijepa s uvojcima plave kose koji su joj se kovrali na vratu, i punim, izraajnim
usnama. Kad je progovorila svojim junjakim, pomalo otegnutim govorom, u
njemu je neto zatreperilo, a kad gaje desnom rukom potapala po glavi, Mr. Bones
je osjetio kako mu se srce lomi u tisuu komadia.
Razumije sve to ti govorimo, zar ne, stari moj? rekla je. Ti si poseban. I
umoran i sav izmuen, a treba ti i napuniti eludac. Je li tako, stari? Sam si i
izgubljen, i iscrpljen do sri.
Je li ijedan pas lutalica bio sretniji od Mr. Bonesa tog popodneva? Bez ikakve
daljnje rasprave, i bez ikakve potrebe da ih armira i dokae im kako je stvarno
dobra dua, umornog su psa iz dvorita poveli u posveeni prostor obiteljskog
doma. Tamo je, u blistavo bijeloj kuhinji, okruen svjee olienim ormariima i
blistavim metalnim posuem, te ozrajem blagostanja o kakvome nije mogao niti
sanjati, Mr. Bones pojeo svoj obrok, davei se preostalim komadima peene
govedine, zdjelom makarona sa sirom, dvije limenke tunjevine, tri sirove hrenovke,

a da i ne spominjemo dvije i pol zdjele vode koje je ispraznio izmeu obroka.

elio se suzdrati, elio se dokazati kao pas umjerenog teka, pas kojem ne treba
prevelika skrb; no kad su mu hranu stavili pred nos, glad koja ga je potpuno
obuzela izbrisala je zavjet koji je poloio.
Domaine kao da nita nije smetalo. Bili su dobra srca, znali su prepoznati
gladnog psa, a ako je Mr. Bones bio izgladnio, bili su savreno sretni to mu mogu
utaiti glad. Jeo je kao u transu; zaboravljao je na sve osim hrane koja mu je
prolazila kroz usta i klizila niz jednjak. Kad je konano zavrio, podigao je pogled
da provjeri to rade ostali i primijetio da je ena skinula eir i tamne naoale. Kad
se spustila do njega da pokupi zdjele s poda, spazio je njezine sivomodre oi i
shvatio da je ona prava ljepotica, jedna od ena od kojih mukarcima zastaje dah
kad uu u sobu.
No, stari, upitala ga je, milujui ga po glavi, sad je bolje?
Mr. Bones tiho je podrignuo u znak zahvalnosti, a zatim joj je liznuo ruku. Tigar,
na koga je potpuno zaboravio, neoekivano je dojurio do njega. Privuen
podrigivanjem koje ga je neizmjerno zabavljalo, djeak se unio Mr. Bonesu ravno
u lice te se i sam podrignuo na silu, to ga je jo vie nasmijalo. Sve je poelo
mirisati na prilino divlji tulum, no prije nego je situacija izmakla nadzoru, majka
ga je uzela u naruje i ustala. Pogledala je Alice koja se naslonila na ank te
ozbiljno i pomno promatrala Mr. Bonesa. Bebo, to emo s njim? upitala je ena.
Mislim da bismo ga trebali zadrati, odgovorila je Alice.
To ne moemo. Vjerojatno pripada nekome. Ako ga zadrimo, to bi bilo
jednako kao da smo ga ukrali.
Mislim da on na svijetu nema ive due. Pogledaj ga. Vjerojatno je preao
tisuu kilometara. Ako ga mi ne uzmemo, umrijet e. Mama, a ti ga ba eli imati
na savjesti?
Mala je stvarno talentirana, u to nema sumnje. Tono je znala to rei i kada, pa
dok je Mr. Bones stajao i sluao je kako razgovara s majkom, zapitao se nije li
Willy malo podcijenio mo koju su posjedovala neka djeca. Alice moda i nije
bila glavna, moda i nije donosila odluke, ali su njezine rijei pogaale samu sr
problema to je svakako imalo snaan uinak, skreui priu u eljenom smjeru.
Pogledaj mu ogrlicu, duo, rekla je ena. Moda pie neko ime ili adresa.
Mr. Bones dobro je znao da ne pie nita, budui da se Willy nikad nije gnjavio
sitnicama poput prijava, registracija ili sjajnih metalnih ploica. Alice je kleknula
pored njega i poela okretati njegovu ogrlicu, tragajui za bilo kakvim znakom
identiteta ili vlasnitva; budui da je unaprijed znao odgovor, iskoristio je taj
trenutak i uivao u toplini njezinog daha koji mu je treperio pokraj desnog uha.
Nema, mama, konano se javila. To je stara i otrcana ogrlica.
Prvi put otkad ju je upoznao, pas je primijetio da ena oklijeva; u njezinom je
pogledu otkrio zbunjenost i tugu. Alice, to se mene tie, u redu, rekla je. Samo

ja ti ne mogu to dopustiti sve dok ne porazgovaramo s tvojim ocem. Zna da on

mrzi iznenaenja. Priekat emo dok uveer ne doe kui, pa emo odluiti svi
zajedno. U redu?
U redu, odgovorila je Alice, pomalo obeshrabrena tim neodreenim
odgovorom. No, imamo tri naprama jedan, ak i ako odbije. to je poteno,
poteno je, je li tako? Mama, moramo ga zadrati. Kleknut u i sve do veeri u se
moliti Isusu ako to tatu natjera da pristane.
Ne mora to raditi, rekla je ena. Ako stvarno eli pomoi, otvori vrata i
pusti psa van da obavi svoje. Onda emo vidjeti moemo li ga malo oistiti. To je
jedini nain na koji moemo uspjeti. Mora mu se svidjeti na prvi pogled.
Vrata su se otvorila u pravi trenutak. Nakon tri dana tijekom kojih je postio,
hranei se tek komadiima smea, prekapao tragajui za svime pa i onim
najodvratnijim jelom koje je mogao pronai, obilje hrane koje je pojeo svalilo mu
se na eludac poput oka; probavni sokovi bili su ponovno u punom pogonu, radili
su dvostruko, trostruko bre ne bi li uzvratili na najnoviji napad, pa je dao sve od
sebe kako ne bi zaprljao kuhinjski pod i time se osudio na trajno progonstvo.
Odjurio je iza grma, pokuavajui se sakriti, ali ga je Alice pratila sve do tamo, te
je na njegovu vjenu sramotu i stid bila nazona groznoj eksploziji odvratne
tekuine koja je izletjela iz njegove guzice i zalijepila se na lie iza njega. Kad se
to zbilo, ispustila je kratak uzdah gaenja, a on se zbog toga doslovno skamenio te
poelio da moe umrijeti na licu mjesta. Ipak, Alice nije bila obina osoba, i
unato tome to je to ve shvatio, nikad nije pomislio da e ona izrei ono stoje
slijedilo: Jadni peso, promrmljala je, bolnim i saalnim glasom. Stvarno si
bolestan, je li tako? I to je bilo sve - te dvije kratke reenice - ali kad je Mr.
Bones uo Alice kako ih izgovara, shvatio je da Willy G. Christmas nije jedino
dvonono stvorenje na ovome svijetu kome moe vjerovati. Shvatio je da ih ima
jo, te da su neki od njih jo posve mali.
Ostatak popodneva proao je u izmaglici uitaka. Oprali su ga crijevom za
polijevanje vrta, dlaku mu pretvorili u planine bijele pjene, i dok mu je est ruku
njegovih novih prijatelja ribalo lea, prsa i glavu, nije se mogao ne prisjetiti kako
je poeo dan - i pomisliti kako je udno i zagonetno da takav dan zavri ovako.
Potom su isprali sapunicu, te se otiao osuiti, nekoliko minuta trkajui po
dvoritu i mokrei po grmlju i stablima unutar posjeda. Zatim je ena sjela i, njemu
se inilo da to traje itavu vjenost, poela istiti krpelje. Alici je objasnila daje
nju njezin otac, jo dok je kao djevojica ivjela u Sjevernoj Karolini, uio da je
jedini siguran nain noktima upati nametnike za glavicu. Kad bi ih se izvuklo, nije
ih se moglo samo baciti ili zdrobiti petom. Moralo ih se spaliti, pa iako nije
poticala Alice da se igra ibicama, bi li ona ipak trknula u kuhinju i donijela kutiju
koja je u gornjoj ladici, desno od tednjaka? Alice je posluala, pa su ona i njezina
majka jo neko vrijeme proeljavale Mr. Bonesovo krzno, izvlaei bezbroj od

krvi nadutih krpelja, i spaljujui male napasti blistavim plamicima fosforne

vreline. I kako ne biti zahvalan? Kako ne uivati dok ti netko uklanja tu poast
svraba i bolova? Mr. Bones je osjeao toliko olakanje da se ak nije pobunio ni
na Aliceinu primjedbu koja je slijedila. Znao je da uvreda nije namjerna, no to nije
znailo da ga nije pogodila.
Nemoj se previe nadati, rekla joj je ena, iako psu ne bi bilo loe dati
nekakvo ime prije nego to se tata vrati kui. Tako e mu vie izgledati kao dio
obitelji, to nam moe dati psiholoku prednost. Duo, shvaa to ti govorim?
Ja ve znam kako se on zove, rekla je Alice. Znala sam to onog trenutka kad
sam ga ugledala.
Djevojica je zastala da se pribere. Sjea se one knjige koju si mi itala kad
sam bila mala? One crvene sa slikama i priama o ivotinjama. U njoj je bio pas
koji je izgledao ba kao ovaj. On je spasio bebu iz zapaljene kue, i znao je brojati
do deset. Mama, sjea se? Voljela sam tog psa. Kad sam vidjela Tigra kako ovoga
grli kod grma, mislila sam da mi se ostvario san.
Kako se zvao?
Munja. Zvao se Iskrica.
No dobro. Onda emo ga zvati Iskrica.
Kad je Mr. Bones uo da ena pristaje na takvu besmislicu, osjetio se
povrijeenim. Ve mu je bilo dovoljno teko priviknuti se na Cal, no ovo je ilo
malo predaleko. Malo je previe patio da bi ga jo opteretili tim slatkastim i
infantilnim nadimkom, tim slinavim deminutivom, nadahnutim nekakvom
slikovnicom za male bebe. Znao je da se, ako i pozivi jo toliko koliko je ve
poivio, melankolian pas poput njega nikad nee naviknuti na to ime; da e se
trgnuti svaki put kad ga zauje, sve do posljednjeg asa.
No prije nego to se Mr. Bones stigao ozlovoljiti, u drugom je dijelu vrta dolo
do nove nevolje. Posljednjih deset minuta, dok su Alice i njezina majka upali
nametnike iz njegovog krzna, Mr. Bones je promatrao Tigra koji se igrao
napucavajui loptu za plau po tratini. Svaki put kad bi odletjela od njega, pojurio
bi za njom punom brzinom, izgledajui poput poremeenog nogometaa koji juri za
loptom dvaput veom od njega. Malac je bio neumoran, ali to nije znailo da se
nee spotaknuti i nabiti prste; kad je do te neizbjene nesree konano dolo
ispustio je krik bola dovoljno glasan da otjera sunce s neba i oblake obori na
zemlju. ena je prekinula svoj osjetljivi posao i otila se pobrinuti za djeaka;
podigla ga je i odnijela u kuu. Alice se okrenula Mr. Bonesu i rekla: Tigar je
takav. Devet desetina vremena ili se smije ili plae, a kad je tiina moe biti
prilino siguran da se neto kuha. Naviknut e se na to, Iskrice. Samo mu je dvije i
pol godine, a od malih djeaka ne moe se oekivati previe. Zapravo se zove
Terry, ali ga zovemo Tigar jer je stvarno neukrotiv. Ja se zovem Alice. Alice
Elizabeth Jones. Ja sam osam godina i devet mjeseci, i upravo sam krenula u etvrti

razred. Rodila sam se s rupicama u srcu i nekoliko sam puta zamalo umrla, kad sam
bila mala, jo manja nego to je Tigar. Toga se ne sjeam, ali mi je mama rekla da
sam preivjela zato to je u meni disao aneo i da e me taj aneo uvijek tititi.
Mama se zove Polly Jones. Zvala se Polly Danforth, ali kad se udala za tatu,
promijenila je prezime u Jones. Tata je Richard Jones. Svi ga zovu Dick, a gotovo
svi kau da vie sliim njemu nego mami. On je pilot. Leti do Kalifornije i do
Teksasa, i do New Yorka, posvuda. Jednom smo mama i ja s njim letjeli do
Chicaga, prije nego to se rodio Tigar. Sad ivimo u ovoj velikoj kui. Tu smo se
doselili prije nekoliko mjeseci, tako da si stvarno imao sree, Iskrice. Imamo puno
prostora, svi smo se smjestili, pa ako tata kae da te moemo zadrati, onda e sve
biti savreno.
Trudila se da se osjeti dobrodolim, ali je Aliceino brbljanje o obitelji izazvalo
kod Mr. Bonesa napad prave panike; osjetio je kako mu se izvre utroba.
Budunost mu lei u rukama osobe koju nikad nije vidio, i uzimajui u obzir sve
primjedbe koje je o njoj dosad uo, inilo mu se malo vjerojatnim da e odluka biti
njemu u korist. Silina te zebnje ponovno ga je potjerala u grmlje, te su ga po drugi
put u sat vremena izdala crijeva. Nekontrolirano drhturei dok mu je izmet curio na
zemlju, molio se nekom pseem boanstvu da se pobrine za njegovo jadno i
bolesno tijelo. Stigao je u obeanu zemlju, sletio u svijet zelenih tratina, njenih
ena i obilne hrane, samo to e sve to nestati ako ga prognaju otud; traio je samo
da mu skrati muke, budui da vie nije mogao izdrati.
Kad je Dickov Volvo skrenuo na prilaz, Polly je djeci ve dala veeru hamburgere, peeni krumpir i smrznuti graak - koja je dijelom zavrila u Mr.
Bonesovom elucu; potom su svi etvero izali u vrt i poeli ga zalijevati dok je
kasno popodne prelazilo u veer, a na nebu se poele primjeivati prve mrljice
tame. Mr. Bones je uo Polly kako govori Alice da zrakoplov iz New Orleansa
slijee na Dulles u etiri i etrdeset pet, pa ako ne kasni i ako promet ne bude
previe gust, otac bi trebao doi kui do sedam. Nekoliko minuta manje-vie, ali
Dick Jones upravo je tada i stigao. Nije ga bilo tri dana, pa kad su djeca zaula
zvuk njegovog automobila oboje je pojurilo iz dvorita i nestalo iza ugla kue.
Polly nije pola za njima. Mirno je nastavila polijevati cvijee, a Mr. Bones je
ostao uz nju, ne elei je pustiti iz vida. Znao je da je nestala i posljednja nada, i da
je ona jedino stvorenje koje ga moe spasiti od sudbine koja ga je ekala.
Nekoliko trenutaka kasnije, gospodar kue pojavio se u dvoritu nosei Tigra,
dok mu se Alice objesila o drugu ruku; budui da je na sebi imao pilotsku odoru
(tamnomodre hlae; svjetlomodra koulja s epoletama i oznakama) Mr. Bones je
pomislio da je policajac. To je bila potpuno nagonska primisao, i nije se mogao
suzdrati da ne uzmakne dok se Dick pribliavao; unato tome to je vlastitim
oima vidio da se mukarac smije i iskreno raduje to je ponovno sa svojom

djecom. Prije nego to je Mr. Bones stigao razrijeiti cijelu tu zbrku sumnji i
proturjenih dojmova, uletio je u dramu, pa mu se inilo da se sve dogaa u istom
trenutku. Alice je ocu poela priati o psu onog trenutka kad je izaao iz auta, i jo
je priala dok je ulazio u vrt i pozdravljao enu (ovla je poljubivi u obraz); to
mu je vie dosaivala i gnjavila ga priama o sjajnom stvorenju koje su pronali,
to je njezin brat postajao sve uzbueniji. Iz sveg glasa viui: Iskrice, Tigar se
istrgnuo iz oeva zagrljaja, pritrao Mr. Bonesu i bacio mu se oko vrata. Kako je
njezin maleni braco ne bi nadmaio, Alice im je prila te se ubacila u predstavu,
izvodei velianstven ou neprekidno ga grlei i ljubei kao u nekoj melodrami;
budui da su ga djeca mijesila i ljubila, pokrivajui mu ui rukama, tijelima i
licima, propustio je tri etvrtine razgovora koji su vodili odrasli. Jedino to je
uspio jasno uhvatiti bila je Dickova uvodna izjava: Dakle, to je taj slavni pas?
Meni izgleda prilino jadno.
Nakon toga bilo mu je potpuno nemogue slijediti tijek dogaaja. Polly je
zatvorila vodu i zatim neto rekla Dicku. Veinu nije mogao uti, ali je prema onih
nekoliko rijei koje je uspio poloviti, Mr. Bones shvatio da govori njemu u prilog:
... popodne je dolutao u vrt, pametan je..., ... djeca misle..., i zatim, nakon
to joj je Dick neto odvratio: Nemam blagog pojma. Moda je pobjegao iz nekog
cirkusa. To je zvualo prilino ohrabrujue, ali upravo kad je uspio lijevo uho
izvui iz Tigrovog zahvata ne bi li uo vie, Polly je bacila crijevo na zemlju te se
s Dickom uputila prema kui. Zastali su pred vratima i nastavili razgovarati. Mr.
Bones je bio siguran da se sad odluuje o najvanijim stvarima, no unato tome to
je vidio kako im se pomiu usne, nije vie mogao uti to govore.
Primijetio je da ga Dick ipak promatra i rukom pokazuje prema njemu,
nastavljajui raspravljati s Polly; Mr. Bones je, kojem su pomalo dosadili djeji
izljevi ljubavi, poeo razmiljati ne bi li bilo dobro da preuzme inicijativu i
pomogne sam sebi. Umjesto da samo stoji dok mu budunost lei na vagi, zato ne
bi pokuao zadiviti Dicka nekim pseim tosovima, nekim trikovima koji bi vodu
okrenuli na njegov mlin. Istini za volju, bio je iscrpljen, istini za volju, jo ga je
uvijek bolio eludac i osjeao je kao da su mu noge od gume, ali nije dopustio da
ga to sprijei da se otrgne i potri do drugog kraja dvorita. Iznenaeno vritei,
Tigar i Alice potrali su za njim, i upravo kad su ga se spremali uloviti, izmaknuo
se i ponovno pojurio u pravcu iz kojeg je doao. Oni su ponovno potrali, a on je
ponovno priekao trenutak prije nego to su ga uhvatili i ponovno odskoio. Ve
godinama nije trao tako brzo, pa iako je znao da se napree preko svake granice i
da e jednom platiti za to pretjerivanje, nije se predavao; ponosio se to mui
samoga sebe za tako uzvien cilj. Nakon tri-etiri runde po tratini, zaustavio se
nasred dvorita i poeo im izmicati - psea varijanta 'lovice' - iako je ve jedva
dolazio do zraka, nije se predavao sve dok djeca nisu odustala i sruila se na

zemlju ispred njega.

U meuvremenu je sunce poelo zapadati. Nebo se proaralo ruiastim
trakama oblaka, zrak je postao hladniji. Igra je zavrila, te je dolo vrijeme da
Dick i Polly objave presudu. Dok je Mr. Bones zadihan leao na travi pokraj djece,
primijetio je da su odrasli krenuli prema tratini, pa iako mu nikad nee biti jasno je
li taj manini ispad dobrog raspoloenja imao bilo kakav utjecaj na ishod, saznao
ga je po zadovoljnom smijeku koji je titrao na rubovima Pollynih usana. Tata
kae da Iskrica moe ostati, rekla je; kad je Alice skoila s tratine i zagrlila oca, a
Polly se prignula i uzela u naruje napola usnulog Tigra, poelo je novo poglavlje
u ivotu Mr. Bonesa.
Dodue, prije nego to su mogli to proslaviti, Dick je dodao nekoliko
pojedinosti - onih, otisnutih sitnim slovima, moe se rei. Najmanje eli raalostiti
nekoga, tako je rekao, ali jo neko vrijeme, to svi moraju shvatiti, pas je na
'probnom roku', pa ako ne ispuni neke uvjete - tada je dugo i ozbiljno pogledao
Alice - cijeli dogovor otpada. Kao prvo: ni u kom sluaju pas ne ulazi u kuu.
Drugo: odvest e ga veterinaru koji e ga pomno pregledati. Ako se pokae da nije
razmjerno zdrav, mora ii. Tree: najbre mogue moraju pronai slobodan termin
kod profesionalnog frizera za pse. Psa moraju oiati, urediti mu nokte, oprati, te
oistiti od krpelja, ui i buha. etvrto: mora ga se ukopiti. I peto: Alice odgovara
za hranu i svjeu vodu - to se nee odraziti na poveanje njezinog deparca.
Mr. Bones nije imao pojma to to znai ukopiti, ali je shvatio sve ostalo to mu
i nije zvualo tako loe, osim moda prve toke o zabrani ulaska u kuu, budui da
mu nije bilo jasno kako pas moe postati lanom domainstva i nijednom ne ui u
obiteljski dom. Alice se vjerojatno pitala to isto, pa im je otac raspravio i
posljednju toku, umijeala se s pitanjem: to e biti kad doe zima? upitala je.
Tata, pa neemo ga valjda ostaviti vani na hladnome?
Naravno da ne, rekao je Dick. Smjestit emo ga u garau, pa ako e mu i
tamo biti previe hladno, onda e se preseliti u podrum. Jednostavno, ne elim da
ostavlja dlake po namjetaju. Ne brini, sagradit emo mu stvarno lijepu kuu; pseu
kuicu prve klase, a ja u rnu razapeti i lanac, tamo izmeu ona dva stabla. Imat e
puno prostora za etnju, pa kad se navikne, bit e savreno sretan. Alice, nemoj ga
previe aliti. On nije osoba, on je pas, a psi ne pitaju. Oni se snalaze s onim to
dobiju. S tom je odlunom primjedbom Dick dlanom vrsto i muki stisnuo Mr.
Bonesovu glavu, kao da mu eli dokazati da on nije neki dave. To je u redu?
upitao ga je. Nee se aliti? Zna da si imao sree, pa ti stvarno nije pametno
izazivati nevolje.
Taj je Dick bio stvarno poduzetan tip, iako je sutra bila nedjelja - to je znailo
da veterinar i frizer ne rade - ustao je rano, odvezao se Pollynim kamionetom do
skladita s drvima, te cijelo jutro i poslijepodne proveo sastavljajui pseu kuicu

(model de luxe s uputama za sastavljanje) te postavljajui icu izmeu stabala.

Oito je pripadao onim ljudima koji su bili daleko sretniji penjui se po ljestvama
i zabijajui avle nego neobvezno avrljajui sa suprugom i djecom. Dick je bio
ovjek djela, vojnik koji se borio protiv lijenosti, pa dok ga je Mr. Bones
promatrao kako radi, odjeven u smee hlae, znojnoga ela, nije mogao takvu
aktivnost ne smatrati dobrim znakom. Sve to je znailo da su one puste prie o
'probnom roku' samo varka. Dick je za novu opremu ispljunuo vie od dvjesto
dolara. Budui da je na vruini teglio vei dio dana, vjerojatno se nee tek tako
odrei uloenih napora i novca. Namoio sam noge, razmiljao je Mr. Bones,
dakle, ili u potonuti, ili zaplivati.
Sljedeeg su se jutra svi razili svojim poslom. Petnaest do osam, pred kuom
se zaustavio autobus kojim se Alice vozila do kole. etrdeset minuta kasnije, Dick
se u svojoj pilotskoj odori uputio prema aerodromu, i naposljetku, malo prije devet
sati, Polly je smjestila Tigra u njegovu sjedalicu i odvezla ga u vrti. Mr. Bones je
jedva mogao povjerovati da se sve to dogaa. Hoe li mu ivot tako izgledati, pitao
se. Hoe li ga samo tako napustiti ujutro, oekujui da e se sam snai preostali dio
dana? To mu se inilo poput neukusne ale. On je pas stvoren za drutvo, za
dijeljenje ivota s drugim; bio mu je potreban dodir i rije, morao je biti dijelom
svijeta u kojem nije ivio samo on. Je li stigao do samog kraja svijeta i pronaao
ovaj blagoslovljeni raj samo za to da ljudi koji su ga prihvatili pljuju po njemu?
Pretvorili su ga u zatoenika. Prikovali su ga za tu paklenu rastezljivu icu, to
metalno muilo koje je neprestano skvialo i jealo; svaki put kad bi se pomaknuo
zvukovi bi putovali s njim podsjeajui ga da vie nije slobodan, da je roenjem
steena prava prodao za bljutavu kaicu i runu, montanu kuicu.
Upravo kad se spremao uiniti neto nepromiljeno i osvetoljubivo - na primjer,
iskopati cvijee iz lijeha, ili savakati koru mladog vinjinog stabla - Polly se
vratila, i svijet je pokazao novo lice. Ne samo to je dola u dvorite i oslobodila
ga njegovih okova, ne samo to mu je dopustila da za njom poe u kuu, popne se
na kat sve do spavaonice, ve ga je, dok se presvlaila, eljala i minkala,
obavijestila da za njega postoje dvije skupine pravila: Dickova pravila i njezina
pravila. Dok je Dick u blizini, Mr. Bones mora biti vani, ali kad Dick ode, vlast je
u njezinoj ruci, to je znailo da psi smiju u kuu. Ne misli on nita loe, rekla je
Polly, ali on s vremena na vrijeme stvarno zna biti tvrdoglav, pa kad si neto utuvi
u glavu, moe ostati bez daha pokuavajui mu to izbiti. Takav je ivot u obitelji
Jones, Iskrice, i po tom pitanju ja ne mogu nita. Od tebe samo traim da ovaj mali
dogovor zadri za sebe. To je naa tajna, koju ne smiju znati ni djeca. uje me,
stari? Ovo je iskljuivo rezervirano za tebe i mene.
Samo to nije bilo sve. Kao da ta poslanica solidarnosti i privrenosti nije bila
dovoljna, neto kasnije istog jutra Mr. Bones vozio se u autu, prvi put nakon gotovo

dvije godine. Nije se morao smotati straga, gdje je obiavao sjediti, ve se

smjestio na prednje sjedite, sjedei kao suvoza pokraj otvorenog prozora dok mu
je mirisni zrak Virginije ibao lice. Tu je vonju smatrao nekakvom profinjenom
naplatom - voziti se u Plymouth Voyageru pokraj velianstvene Polly. Podrhtavanje
vozila osjeao je u miiima, a nos mu se luaki trzao na svaki miris koji ga je
zapahnuo. Kad mu je konano svanulo da je to vozilo dio njegovog novog ivota,
zadivila ga je budunost koja se otvarala pred njim. ivot s Willyjem bio je dobar,
moda e ovaj biti jo bolji. Tuna je istina glasila da pjesnici ne voze, a i kad
pjeae nekamo, ne znaju uvijek kamo su se uputili.
Posjeta frizeru bila je pomalo neugodna, ali je najbolje to je mogao otrpio
viestruka sapunanja i sisanja, ne elei se aliti zbog sve dobrote koju su mu
ukazali. Kad su ga napokon, sat i pol kasnije, zgotovili, izgledao je kao potpuno
nov pas. Nestali su bunovi dlake koji su mu visjeli s nogu, neuredni izrast sijede
dlake, dlake koje su mu se uvlaile u oi. Vie nije bio skitnica, vie nije sramotio
nikoga. Uminkali su ga, pretvorili u otmjenog cucka; taj ga je preobraaj natjerao
da se malo epiri, no tko bi ga mogao kriviti zbog takve sree. Jesemti, rekla je
Polly kad su joj ga konano pokazali. Stvarno su te sredili. Prije nego to se
snae, Svjeice, poet e pobirati nagrade po izlobama.
Dvadeset etiri sata kasnije posjetili su veterinara. Mr. Bones je bio sretan to
se ponovno vozi, ali se ve i prije sretao s tim ljudima u bijelom, i budui da je
znao podosta o iglama, toplomjerima i gumenim rukavicama, imao je sve razloge za
strepnju. Gospoa Gurevitch uvijek je ugovarala odlaske lijeniku, ali nakon
njezine smrti, Mr. Bones je ostao poteen agonije suoavanja s lijenicima. Willy
ili nije imao novca, ili bi zaboravio na sve to, a budui da je i nakon etiri godine
tijekom kojih nije posjetio lijenika, pas bio iv, nije shvaao kakvo bi mu dobro
mogao donijeti sistematski pregled. Ako si nasmrt bolestan, nee te spasiti nijedan
lijenik. A ako nisi, zato bi se dao muiti ubodima samo da bi ti rekli da si zdrav?
Za njega bi to bio ivi uas da Polly nije ostala uz njega cijelo vrijeme; drala
ga je u naruju i umirivala svojim blagim i njenim glasom. Unato njezinoj
podrci, tresao se i drhtao za vrijeme cijelog pregleda, a triput je skoio sa stola i
pojurio prema vratima. Veterinar se zvao Burnside; Walter A. Burnside. Dodue,
nije ga se nimalo ticalo to se, izgleda, sviao tom arlatanu. Mr. Bones je
primijetio kako promatra Polly; na koi mladog lijenika namirisao je uzbuenje.
Zapravo je lovio nju, a simpatije koje je pokazivao prema njezinom psu bile su
samo varka, nain kojim e je odobrovoljiti i zadiviti svojim razumijevanjem i
umijeem. Nije bilo nimalo vano to je Mr. Bonesa proglasio pametnim psom,
pomilovao ga po glavi i smijao se njegovim pokuajima bijega. Sve je to inio
samo da bi se pribliio Polly, moda se ak i oeao o njezino tijelo, dok Polly,
toliko obuzeta skrbi za psa, nije ni primijetila to smjera taj pokvarenjak.

Nije loe, naposljetku je izjavio. Uzimajui u obzir to je sve proao.

On je stari vojak, rekla je Polly i poljubila Mr. Bonesa izmeu oiju.
eludac mu je u gadnom stanju. Jeim se od pomisli to je sve progutao.
Bit e u redu im ga ponete pravilno hraniti. I nemojte mu zaboraviti davati
tablete protiv glista. Za tjedan ili dva vjerojatno ete primijetiti veliko
poboljanje.
Polly je zahvalila lijeniku, a kad se na odlasku rukovala s Burnsideom, Mr.
Bones nije previdio da je Senor Galantni njezinu ruku drao u svojoj dulje nego to
je trebao. Kad je na uljudni Pollyn pozdrav odvratio: Zadovoljstvo je iskljuivo
moje, pas je osjetio snanu potrebu da skoi i ugrize ga za nogu. Polly je pola.
Upravo kad je otvorila vrata, lijenik je dodao: Javite se June na recepciji.
Dogovorite s njom ono drugo.
To nije moja ideja, rekla je Polly. Tako eli moj suprug.
Ima pravo, rekao je Burnside. To pojednostavnjuje sve, a dugorono e
Iskrica biti daleko sretniji.
Dick se vratio u etvrtak uveer, to je znailo da e petak ujutro biti daleko
dosadniji od prethodnih jutara. Nestali su oni potajni sati provedeni u blagostanju
doma. Nema vie sjedenja u kupaonici i promatranja Polly dok se kupa. Gotovo je
s kajganom. Kao i sa zaslaenim mlijekom iz djejih zdjelica s pahuljicama. Takvi
su ga gubici obino boljeli, ali ovog petka ujutro za posljedicu su imali tek daak
zlovolje i aljenja. Mr. Bones se imao emu nadati - znao je da e mu se, kad Dick
u nedjelju popodne ode iz kue, vrata ponovno otvoriti. U toj je misli nalazio
utjehu, pa iako je tog dana kiilo, i u zraku su se osjeali prvi hladni nagovjetaji
jeseni, smjestio se u kuici s gumenom kosti koju mu je kod frizera kupila Polly te
ju je grickao dok je obitelj dorukovala u kui. uo je autobus koji je doao i
otiao, uo je kako odlazi kombi, a tada je, prije nego to se Polly vratila, Dick
svratio u dvorite i pozdravio ga. ak mu ni to nije moglo pokvariti zadovoljstvo.
Pilot kao da je tog jutra prtao od zadovoljstva, pa kad je estitao Mr. Bonesu na
njegovom novom i otmjenom izgledu, te ga priupitao kako se snalazi, psea je
irokogrudnost prevladala njegove dvojbe, te mu je odgovorio jedva primjetno,
dentlmenski polizavi ruku. Nema on nita protiv Dicka. Samo ga je alio to ne
zna uivati u ivotu. Svijet je bio prepun nevienih uda, te je bilo gotovo alosno
gledati ovjeka koji svoje vrijeme trati razbijajui glavu pogrenim stvarima.
Mr. Bones je oekivao dug i dosadan dan, te se pripremio da ubija vrijeme do
dolaska djece radei to manje moe: drijemao je, vakao kost, motao se po
dvoritu kad bi kia popustila. Tog mu je dana na rasporedu bilo jedino
ljenarenje, ali je Dick neprekidno ponavljao da je danas nekakav veliki dan,
stalno je pilio kako je 'naposljetku stigao trenutak istine; nakon nekog vremena Mr.
Bones se upitao nije li mu promaklo neto. Nije imao pojma o emu to Dick govori,

ali nakon svih tih tajnovitih najava, nije se iznenadio da su ga, nakon to se Polly
vratila poto je Tigra smjestila u vrti, pozvali da uskoi u auto i poveze se s
njima. Naravno, s Dickom u autu sve je bilo drugaije, ali tko bi se mogao aliti na
tako sitne promjene rasporeda? Dick je vozio, Polly je sjedila pokraj njega, a Mr.
Bones se vozio straga, leei na runiku za plau koji je Dick prebacio preko
sjedita kako pas ne bi na njemu ostavio dlake. Stranji se prozori nisu mogli
spustiti, to mu je uvelike umanjilo uitak vonje, no usprkos svemu uivao je u
samom kretanju, i sve u svemu bio je sretan to je tamo gdje je.
Ipak, osjetio je da meu Jonesovima ne vlada preveliki sklad. Tijekom vonje
postalo mu je jasno da je Polly neuobiajeno pokorna; zagledala se kroz prozor
umjesto da promatra Dicka, te je nakon nekog vremena njezina utnja
oneraspoloila i Dicka.
Polly, sluaj, rekao je, ao mi je. Ali to je stvarno za njegovo dobro.
Ne elim razgovarati o tome, odvratila je. Ti si odluio, i tu je prii kraj.
Zna to ja mislim, dakle, emu dalje raspravljati?
Mislim, nisam ja jedini kojem je to palo na pamet, javio se Dick. To je
uobiajena praksa.
Da? A bi li ti se svialo da to netko uini tebi?
Dick je ispustio zvuk koji je bio neto izmeu gunanja i smijeha. Ma daj,
duo, prestani. On je pas. Nee znati to mu se dogodilo.
Dick, molim te. Ne elim razgovarati o tome.
Zato ne? Ako si toliko uznemirena ...
Ne. Ne pred njim. To nije poteno.
Dick se ponovno nasmijao, ali je taj put smijeh zvuao kao da je potpuno
zapanjen; guio se od smijeha i nevjerice. Mora da se ali! rekao je. Polly, za
boga miloga, pa govorimo o psu!
Misli to ti drago. Samo ja o tome u ovom autu neu vie progovoriti ni
rijei.
Tako je i bilo. No Mr. Bones je uo dovoljno da se zabrine, a kad se auto
naposljetku zaustavio pred onom istom zgradom koju su on i Polly posjetili u utorak
ujutro, onom zgradom u kojoj je ordinaciju imao izvjesni Walter A. Burnside,
doktor veterine, znao je da mu se priprema neto strano.
Tako je i bilo. Ono najudnije bilo je to stoje Dick bio u pravu. Mr. Bones
nikad nije shvatio to mu se dogodilo. Zabili su mu iglu u stranjicu, a kad je zahvat
bio gotov i dok su ga vodili u auto bio je jo uvijek previe oamuen da zna gdje
je - ak i tko je, ako je to jo bio on. Tek kasnije, kad je djelovanje anestetika
popustilo, osjetio je bol koju su mu nanijeli, no ak i tad nije znao to ju je
uzrokovalo. Znao je otkuda dolazi, ali to nije bilo isto kao i znati zato je ona tamo;
iako je dao sve od sebe da pregleda bolno mjesto, odloio je to za neko vrijeme,

shvativi da mu nedostaje snage kojom bi tijelo izvio u pogodan poloaj. Tada je

ve leao u kuici, sanjivo se izvalivi na lijevi bok; pred vratima je kleala Polly,
milovala ga po glavi i hranila iz ruke - narezanim komadiima slabo peenog
odreska. Meso je bilo izvanredno ukusno, ali u tom trenutku nije imao teka, pa ako
je i prihvatio ponueno, to je uinio samo da udovolji njoj. Kia je ve bila
prestala. Dick je Tigra odveo nekamo, Alice je jo uvijek bila u koli, ali biti uz
Polly bila je dovoljna utjeha, jer ga ona nije prestajala milovati po glavi i
uvjeravati da e sve biti u redu; pitao se koji mu je vrag bio da ga sve tako boli.
Neto kasnije pregledao je oteenja i otkrio to nedostaje, ali budui da je bio
pas a ne biolog ili profesor anatomije, jo uvijek nije shvaao to mu se dogodilo.
Istina, vrea je bila prazna, i ono poznato je nestalo; no, to to zapravo znai?
Uvijek je uivao oblizivati taj dio tijela, zapravo to mu je bila navika otkad je
pamtio. Dodue, osim tih njenih kuglica, sve ostalo u tom podruju izgledalo mu je
nedirnuto. Kako je mogao znati da su ti nestali dijelovi odgovorni za njegova
mnogobrojna oinstva? Izuzimajui onu desetodnevnu aferu s Gretom, aljakim
malamutom iz Iowa Ciryja, sve njegove romance trajale su kratko - brza openja,
kratkotrajna udvaranja, uurbano valjanje u sijenu - tovie, nije vidio nijednog
tenca kojeg je zaeo. Da ih je i vidio, kako bi on njih mogao dovesti u vezu sa
sobom? Dick Jones pretvorio ga je u eunuha, ali je Mr. Bones u vlastitim oima jo
uvijek bio princ ljubavi, gospodar svih pseih zavodnika, koji e zavoditi gospe do
posljednjeg daha. Jedan jedini put izmakla mu je tragina dimenzija vlastitog
postojanja. Jedino za to je mario bila je tjelesna bol, a kad je nestala, vie nikad
nije pomislio na operaciju.
Prolazili su dani. Uljuljkao se u ritmove domainstva, naviknuo se na razne
dolaske i odlaske, poeo shvaati razliku izmeu radnih dana i vikenda; razlikovao
je zvuk autobusa i zvuk potanskog kamioneta, primjeivao mirise ivotinja iz uma
koje su okruivale livadu: vjeverice, rakuni, zeevi, svekolike ptice. Znao je da
ptice nisu vrijedne truda, ali kad god bi koje stvorenje bez krila zalutalo na livadu
preuzeo bi na sebe potjerati napasnika s posjeda, juriajui na njega u divljem
kovitlacu rezanja i lavea. Prije ili kasnije, shvatit e da je vezan za tu prokletu
icu, ali zasad ih se veina dovoljno plaila njegove pojave da igra i dalje ostane
zanimljiva. Osim make, naravno, ali je tako uvijek bilo s njima; crne make iz
susjedstva koja je uvijek tono znala duljinu ice kojom je vezan, to je znailo da
zna toan radijus Mr. Bonesovog kretanja po dvoritu. Ta bi se maja napast uvijek
postavila na mjesto koje bi izazivalo najvei oaj - samo nekoliko centimetara od
granice dohvata. Mr. Bones nije mogao nita. Mogao je tamo stajati i lajati do
iznemoglosti, ili se mogao povui u kuicu i praviti se da ne mari za maku;
dodue, ta bi poast skoila na krov kuice i poela grepsti po gustoj cedrovoj
indri koja je prekrivala krov. To su bile mogunosti: biti izgreben ili biti ismijan gubio je u oba sluaja. S druge strane, osobito nou, iz svoje je kuice vidio

nekoliko istinskih uda. Recimo, srebrnu lisicu koja je pretrala tratinu u tri sata
izjutra, i nestala prije nego to je Mr. Bones mogao trepnuti; slika koja mu se
usjekla u pamenje bila je toliko otra, toliko kristalna u svojoj savrenosti da mu
se vraala jo danima - prikaza, bez teine i brza, ljupkost iskonske divljine. I one
noi, krajem rujna, kad je iz ume izaao jelen, pola minute etkao travnjakom, da
bi tada, preplaen bukom nekog udaljenog vozila, odskoio u tamu, ostavljajui za
sobom iupano busenje koje je tamo stajalo jo cijeli sljedei tjedan.
Mr. Bones je sve vie volio tratinu - osjeao se kao da hoda po sagu, volio je
skakavce koji su izlijetali izmeu travki, miris zemlje koji se dizao odasvud i, kako
je vrijeme prolazilo, poelo mu je svitati da je ta duboka i iracionalna ljubav
prema tratini, vjerojatno jedino zajedniko Dicku i njemu. Mr. Bonesu je ljepota
travnjaka bila dar Boji, te je osjeao da se prema njoj treba ponaati kao prema
svetome tlu.
Dick je takoer vjerovao u tu ljepotu, ali je znao da je ona roena iz ljudskog
truda, pa ako ve eli da ona traje, da to iziskuje beskrajnu skrb i trud. Pojam je
glasio odravanje travnjaka, pa je svakog tjedna sve do sredine studenoga Dick
jedan cijeli dan posveivao orezivanju i ianju svojih etvrt jutra travnjaka. Imao
je svoj stroj - naranasto-bijelo vozilo koje je izgledalo kao krianac izmeu
patuljastog traktora i autia za golf - i svaki put kad bi upalio motor Mr. Bones je
bio siguran da e umrijeti. Mrzio je buku koju je dizao, mrzio je njegovo tretanje
koje mu je probijalo ui, mrzio je vonj benzina koji se uvlaio u svaki atom zraka.
Kad god bi Dick zagrmio travnjakom sakrio bi se u kuicu, zakopao glavu ispod
deke, uzaludno pokuavajui zatititi ui, no nije postojala mogunost bijega,
nijedna osim da pobjegne iz dvorita. Ali je Dick imao svoja pravila, a budui da
je Mr. Bones morao biti vani, pilot se pravio da ne primjeuje njegove patnje.
Prolazili su tjedni, nastavljali su se napadi na Mr. Bonesove ui, tako da ovaj nije
mogao sprijeiti da u njemu iznikne odreen prezir prema Dicku i tome to ga tako
zanemaruje.
Sve se neupitno poboljavalo im bi Dick otiao. To je bila injenica, te ju je
nauio prihvatiti isto onako kako je neko prihvatio strogost gospoe Gurevitch. U
poetku je bila odbojna do sri, tako da je njegova prva godina u Brooklynu
obilovala udarcima po nosu i jezikovim juhama starog gunala, to je za posljedicu
imalo zlu krv na obje strane. Samo, to se sve promijenilo. Naposljetku ju je
pridobio za sebe, pa tko zna moe li se to isto ponoviti i s Dickom? U
meuvremenu je pokuavao to manje razmiljati o tome. Imao je troje ljudi koje je
volio, pa nakon cijelog ivota provedenog samo s jednim gospodarom, to mu je
bilo i vie nego dovoljno. ak je i Tigar poeo pokazivati neki napredak, pa kad je
Mr. Bones nauio kako izbjegavati njegove prstie koji su neprekidno tipali,
mogao se s njim stvarno dobro zabavljati - u malim dozama. Za Alice nijedna doza

nije bila prevelika. Prieljkivao je da provodi vie vremena s njim, ali je ona u toj
prokletoj koli sjedila cijele dane, a zatim su slijedili satovi baleta utorkom i
satovi klavira etvrtkom, da se i ne spominju zadae koje je pisala svake veeri;
tijekom tjedna njihovi su se susreti svodili na kratke jutarnje razgovore - dok bi mu
popravljala pokrivae i punila posude hranom i svjeom vodom - i kasnije kad bi
se vratila kui, u vrijeme prije veere, kad bi ga izvijestila o svemu to joj se od
jutra dogodilo i ispitivala ga kako je proveo dan. To je najvie volio kod nje, taj
nain na koji je razgovarala s njim, mirno prelazei s teme na temu, ne preskaui
nita; kao daje sposoban razumjeti sva pitanja i sve to ona govori. Alice je najvei
dio vremena provodila u svijetu izmiljenih bia, pa je u taj svijet povela i Mr.
Bonesa, uinivi ga svojim suputnikom, svojim suigraem, svojim mukim
partnerom. Subote i nedjelje bile su prepune takvih improvizacija. Bili su na
ajanci kod barunice de Dunwitty, prelijepe ali opasne ene koja je smiljala urotu
kojom je eljela preoteti kraljevstvo Florianije. Zatim je uslijedio potres u
Meksiku. Pa uragan na Gibraltaru, te brodolom koji ih je ostavio na obalama otoka
Nema, gdje su jeli samo granice i irove ljuske, no ako bi uspio pronai arobnog
nonog puzavca koji je ivio tik ispod povrine zemlje i pojesti ga u jednom
zalogaju, dobio bi sposobnost letenja. (Mr. Bones progutao je glistu koju mu je
dala i tada se, s Alice koja mu je uzjahala na lea, vinuo uvis te su se tako spasili.)
Tigar je predstavljao trku i skakanje. Alice je bila rijei i susret umova. Bila je
stara dua u mladom tijelu koja je vlastite roditelje nagovorila da ga uzmu, ali sad
kad je bio tamo i neko vrijeme proveo s njima, znao je da ga Polly treba najvie od
svih. Nakon nekoliko desetaka jutara provedenih s njom, sluajui to mu govori i
promatrajui to radi, Mr. Bones je shvatio da je i ona zatoenik okolnosti ba kao
i on. Kad je upoznala Dicka bilo joj je samo osamnaest. Upravo je maturirala, te je
radila kao konobarica u ribljem restoranu u Alexandriji ne bi li zaradila neto
novca prije polaska u koled. Kad je Dick prvi put doao tamo, upitao ju je eli li
izai s njim. Bio je devet godina stariji od nje, i inio joj se toliko zgodnim i
sigurnim u sebe da je otila dalje nego to je namjeravala. Ljubavna je pria
potrajala jo tri-etiri tjedna, a ona se zatim vratila u Sjevernu Karolinu i pola na
koled. Namjeravala je diplomirati pedagogiju i postati uiteljica, ali je samo
mjesec dana nakon poetka semestra otkrila daje trudna. Kad je to rekla
roditeljima, ovi su bili uasnuti. Nazvali su je droljom, izjavili da ih je osramotila
svojim bludnienjem, da bi joj potom uskratili bilo kakvu pomo - sve je to
prouzroilo raskol u obitelji koji nije zacijelio ak ni nakon devet godina
obostranih isprika i pomirbi. Ona se nije eljela udati za Dicka, ali kad joj je
vlastiti otac okrenuo lea, to je drugo mogla? Dick je rekao da je voli.
Neprekidno je ponavljao da je najljepa i najprivlanija djevojka na svijetu, pa je
nakon nekoliko mjeseci neodlunosti i najmranijih razmiljanja (pobaciti; dati
dijete na posvajanje; zadrati dijete i pokuati se snai sama), popustila pritisku,

napustila kolu i udala se za Dicka. Vjerovala je da e se, kad dijete dovoljno

odraste, moi vratiti u koled, no Alice se rodila sa svim moguim medicinskim
komplikacijama, te je sljedee etiri godine Pollyn ivot bio prepun lijenika,
bolnica, eksperimentalnih operativnih zahvata - beskrajan krug lijeenja i
konzultacija kojima je svoju djevojicu odravala na ivotu. To je njezino najvee
postignue kao ljudskog bia, rekla je Mr. Bonesu jednog jutra - nain kako se
skrbila za Alice i uspjela je izvui - pa iako je tada bila mlada djevojka, poela se
pitati nije li to zauvijek iscrpilo njezine snage. Kad je Alice dovoljno prizdravila
da moe poi u kolu, ponovno je poela razmiljati o povratku na koled, ali je
tada zatrudnjela drugi put, te je sve morala ponovno odgoditi. Sad je vjerojatno
prekasno. Dick je poeo dobro zaraivati, pa kad se njegovu plau zbroji s nekim
ulaganjima, ivjeli su posve pristojno. On nije elio da ona radi, a kad bi
primijetila da bi ipak bilo lijepo da radi neto, njegov bi odgovor uvijek bio isti.
Ona ve ima svoju karijeru, govorio je. Biti supruga i majka je dovoljno posla za
bilo koju enu, i sve dok se on skrbi za nju, zato bi se sve to mijenjalo samo zbog
promjene? Tada je, ne bi li joj pokazao koliko je voli, kupio ovu veliku i lijepu
kuu.
Polly je voljela kuu, ali nije voljela Dicka. To je Mr. Bonesu postalo kristalno
jasno, pa iako Polly to sama nije spoznala, nee proi jo dugo prije nego to joj se
istina svali na glavu. Upravo joj je zato bio potreban Mr. Bones - zato to ju je
volio vie nego itko iv na ovom svijetu, bio je sretan da joj moe sluiti kao
povjerenik i partner u razgovorima. Ona nije imala nikoga tko bi popunio tu
prazninu, pa iako je bio samo pas koji nije mogao niti odgovarati na njezina
pitanja, niti joj dati bilo kakav savjet, sama njegova nazonost kao saveznika bila
je dovoljna da poduzme neke korake koje inae ne bi poduzela. Uspostavljanje
vlastitih pravila o slobodi kretanja po kui i nije bilo neto vano, ali je na svoj
nain bio in prkosa prema Dicku, izdaja mikroskopskih razmjera koja bi za neko
vrijeme mogla odvesti do veih i znaajnijih izdaja. Mr. Bones i Polly dobro su
znali da Dick ne eli psa u kui, pa je ta zabrana samo poveala uitak njegovih
posjeta, dajui im pogibeljan i tajan znaaj; osjeali su se kao da su urotnici u
nekoj zavjeri protiv kralja. Mr. Bones se dao uvui u rat ivaca i tinjajuih
suprotnosti - to je dulje boravio u njihovom domu, to je njegova uloga bivala
vanijom. Umjesto da si meusobno predbacuju, Dick i Polly predbacivali su
njemu, sluili su se psom kao izlikom da ojaaju svoje suprotstavljene pozicije, i
premda je Mr. Bones rijetko bivao glavnom temom razgovora, iz Pollynih je
telefonskih razgovora sa sestrom nauo dovoljno da zna kako su se oko njega
vodile prilino bijesne bitke. Sluaj dlaka na sagu bio je samo jedan od primjera.
Uoi Dickovog povratka, Polly bi uvijek paljivo iz kue uklanjala sve tragove Mr.
Bonesa, pomno usisavajui svako mjesto na kojem je bio pas; ak bi se spustila na

sve etiri i selotejpom uklanjala sve zalutale dlake koje je stroj zaboravio. No
jednom nije bila dovoljno paljiva, te je Dick otkrio nekoliko Mr. Bonesovih dlaka
na sagu u dnevnoj sobi. Kako je Polly prepriala dogaaj svojoj sestri Peg koja je
ivjela u Durhamu, tih je nekoliko dlaka dovelo do podulje i prilino usijane
konverzacije. Dick me pitao to te dlake rade tamo, rekla je, sjedei za
kuhinjskim stolom i puei, to je neredovito inila, pa sam mu rekla da nemam
pojma, da su ih vjerojatno donijela djeca. Onda se popeo na kat u spavau sobu, i
pronaao jo jednu na podu pokraj nonog stolia. Spustio se, drei dlaku meu
prstima i izjavio da onda vjerojatno ne znam ni za ovo, pa sam mu rekla da ne
znam, uostalom zato bih trebala znati? Moda je ispala iz Iskrine etke. Njegove
etke, rekao je, i upitao me kog vraga radim s njegovom etkom u spavaoj sobi?
istila sam je, odvratila sam najmirnije to sam mogla, i to s tim? Samo Dick nije
elio prestati. Morao je prodrijeti do same sri tajne, pa se nije predavao. Zato je
nisi oistila u dvoritu, gdje bi to trebala raditi? Zato to je kiilo, izgovorila sam
otprilike petnaestu la u tom razgovoru. A zato nisi otila u garau, upitao me.
Tamo je previe mrano. Tako, kae on, ve je bio prilino poizio, dakle, donijela
si etku od psa i istila je na krevetu. Tono tako, odgovorila sam mu, istila sam
je na krevetu jer mi se tamo istilo. Polly to ti nije odvratno, upitao me. Zar ne zna
koliko to mrzim? Peg, kaem ti, to je trajalo jo deset minuta. Sve to preseravanje
povremeno me dovodi do ludila. Ne mogu mu lagati, ali to mogu kad ponemo te
glupe prepirke? On je tako utogljen. Srce mu je na mjestu, ali vei dio vremena ne
zna gdje je to. Isuse. Kad bih mu priznala da sam psa putala u kuu, vjerojatno bi
zatraio razvod. Jednostavno bi se spakirao i otiao.
Eto, u takve je brane oluje upao Mr. Bones. Prije ili kasnije neto e puknuti,
ali sve dok se Polly potpuno ne osvijesti i izbaci tu propalicu iz kue, atmosfera e
i dalje biti nabijena intrigama i pritajenim netrpeljivostima, spletkama i
protuspletkama umirue ljubavi. Mr. Bones dao je sve od sebe kako bi se
prilagodio situaciji. Sve mu je to bilo posve novo, toliko je toga jo morao prouiti
i otkriti smisao, te je usponima i padovima Pollynog braka posveivao tek manji
dio svoje energije. Jonesovi su mu otkrili svijet posve razliit od onog kojeg mu je
otkrio Willy, pa nije proao dan da nije doivio neko neoekivano otkrivenje ili
osjetio enju za neim to mu je nepovratno nestalo iz ivota. To nisu bile samo
svakodnevne vonje, ni redovni obroci ili nedostatak krpelja i buha u krznu. Bili su
to rotilji u stranjem dvoritu, kosti od odrezaka koje su mu davali, odlasci
vikendom do jezera Wanacheebee i plivanje uz Alice u hladnoj vodi - sav taj sjaj i
blagostanje koji su ga okruivali. Zatekao se u Americi garaa za dva automobila,
kredita za renoviranje kua i neorenesansnih trgovinskih centara; injenica je bila
da se nije bunio. Willy je uvijek napadao sve to, bunio se na onaj svoj pristran i
gotovo komian nain, ali je Willy bio promatra izvana koji je tom svijetu odbijao

dati i najmanju priliku. Sad, kad se Mr. Bones naao unutra, zapitao se gdje je to
njegov gospodar pogrijeio, i zato se toliko trudio izbjei sve zamke udobnog
ivljenja. U ovom dvorcu moda i nije vladalo savrenstvo, ali ga je mogao toplo
preporuiti; kad se navikao na mehaniku sustava, nije mu vie bilo toliko vano
provodi li cijeli dan na lancu. Kad su prola dva i pol mjeseca takvog ivota, nije
vie mario ni za to to ga zovu Iskrica.

5.
Ideja obiteljskih praznika bila mu je potpuno nepoznata. Jo dok je bio tene u
Brooklynu, ponekad je uo gospou Gurevitch kako govori o praznicima, ali nikad
tu rije nije povezivao s pojmom obitelj. Naglo prekinuvi svoje kune poslove
Mama-san bi se izvalila na sofu, podigla noge na stoli za kavu i ispustila dug i
strastven uzdah. To je to, govorila bi. Sad sam na praznicima. Sukladno toj
uporabi, rije mu se inila kao sinonim za pojam sofa, a moda je to bio samo
otmjeniji nain kojim bi se opisalo sjedanje. U svakom sluaju, pojam nije imao
nikakve veze s obitelji - kao ni s idejom putovanja. Putovao je s Willyjem, no nije
se mogao sjetiti je li rije praznici ijednom prilikom prela preko gospodarevih
usta. Moda bi bilo drugaije da je Willy negdje dobro zaraivao, ali osim
nekoliko povremenih poslova na koje je naletio putem (pranje podova u Chicagu,
potrko u nekom poduzeu u Philadelphiji), uvijek je bio vlastiti gospodar. Za njih
je vrijeme teklo nesmetano, pa kalendar nisu morali dijeliti na razdoblje rada i
razdoblje odmora; nisu imali neku potrebu slaviti dravne blagdane, godinjice ili
vjerske sveanosti. ivjeli su u izdvojenom svijetu, slobodnom od gledanja na sat i
brojanja sati to je svima ostalima oduzimalo najvei dio vremena. Jedini
izdvojeni dan u godini bio je Boi, ali ni on nije bio blagdan, ve itekako radni
dan. Kad bi stigao dvadeset peti prosinac, bez obzira koliko iscrpljen ili mamuran
bio, Willy bi uskoio u svoj kostim Djeda Boinjaka i proveo dan eui ulicama
i irei nadu i dobru volju. Na taj nain slavi svoga duhovnog oca, obiavao je
govoriti, sjeajui se zavjeta istoe i samortvovanja koje je poloio. Mr. Bonesu
su gospodareve prie o miru i bratstvu bile malo previe ljigave, ali unato svoj
boli koju bi osjetio kad bi njihov novac za veeru preao u ruke nekoga kome je
bilo bolje od njih, znao je da u Willyjevom ludilu ima nekog sistema. Dobro raa
dobrim; zlo raa zlim; pa ako ti zlom odgovore na dobro koje daje, jedini je izbor
dati bolje od onog to si dobio. Inae - a to su bile tone Willyjeve rijei - emu
dalje ivjeti?
Alice je prva pred njim izgovorila rijei obiteljski praznici. Bila je to subota
nakon Dana zahvalnosti, a ona je izala na dvorite nosei plastinu vreicu
napunjenu preostalom puretinom i nadjevom - jo uda iz Pollyne bijele kuhinje.
Prije nego to mu je hranu prebacila u zdjelicu, spustila se do njega i rekla: Sve je
spremno, Iskrice. Idemo na praznike. Sljedei mjesec, kad nemam kole, tata nas
vodi u Disneyland. Zvuala je toliko sretna i uzbuena, da je Mr. Bones vjerovao
da su to povoljne novosti, a budui da mu nikad nije palo na pamet da on nije
ukljuen u Aliceino mi, otkrio je da ga vie zanima hrana koju se spremao pojesti,
nego mogue posljedice koje bi mogao donijeti taj novi pojam. Za oko pola minute
poistio je puricu i, nakon to je popio pola zdjelice vode, ispruio se na travi i

sluao sve pojedinosti koje mu je Alice prepriavala. Tigar e uivati kad vidi
Mikija Mausa i Paka Patka, pa iako je ona ve prerasla sve to sjeala se koliko je
i sama uivala kad je bila mala. Mr. Bones je znao tko je Miki Maus i, po onome
to je uo, nije bio pretjerano zadivljen. Tko je ikad uo za mia koji ima psa?
Smijeno; zapravo, uvreda dobrom ukusu i zdravom razumu, izoblienje prirodnog
reda i poretka. Svaka budala mogla bi vam rei da mora biti upravo suprotno.
Velika su stvorenja vladala nad malima, pa ako je ita znao zasigurno, bilo je to da
su psi vei od mieva. Iskreno se zbunio, leei na travi toga subotnjeg popodneva
krajem studenog, to je uo Alice kako govori o njihovom putovanju. Jednostavno
nije shvaao to ljude tjera da prelaze tisue kilometara kako bi vidjeli nekakvog
falnog mia. ivot s Willyjem i nije imao neke prednosti, ali nitko mu nije mogao
predbaciti da se nije naputovao. Bio je svugdje, pa je za to vrijeme vidio otprilike
sve. Nije se elio nametati, ali ako Jonesovi ve trae neko zanimljivo mjesto,
trebali su ga samo pitati, a on bi bio presretan da ih odvede do jednog od desetak
divnih krajeva.
O tome se tijekom vikenda vie nije govorilo. U ponedjeljak ujutro pas je uo
Pollyn razgovor sa sestrom i shvatio koliko se prevario u Aliceinim rijeima. Nije
se radilo samo o vonji, gledanju mia i povratku, ve itava dva tjedna
neugodnosti i pokreta. Zrakoplovi i hoteli, iznajmljeni automobili, i maske i peraje,
rezervacije u restoranima i obiteljski popusti. Nije bila rije samo o Floridi, ve je
u priu upala i Sjeverna Karolina, a dok je Polly raspravljala s Peg o Boiu u
Durhamu, naposljetku mu je svanulo da njega ne vode, kamo god se spremali poi.
Treba nam odmor, govorila je Polly, i moda e nam donijeti neto dobro. Peg,
tko zna, ali ja sam voljna pokuati. Menzes mi kasni deset dana, pa ako to znai ono
to mislim da znai, moram prilino brzo razmiljati. Nakon krae utnje: Ne.
Nisam mu rekla. No ovo je putovanje njegova zamisao, pa to pokuavam shvatiti
kao dobar znak. Uslijedila je jo jedna utnja, a potom je on konano uo rijei
koje su mu objasnile pravo znaenje obiteljskih praznika: Ostavit emo ga u
tenari. ula sam za jednu dobru, petnaest kilometara odavde. Hvala to si me
podsjetila. Bolje da to uredim odmah. Oko Boia tamo moe biti prilina guva.
Stajao je i ekao da zavri razgovor, promatrao ju je onim mranim i stoikim
pogledom kakvim psi ljude promatraju ve etrdeset tisua godina. Svijeice, ne
brini se, rekla mu je, spustivi slualicu. To je samo dva tjedna. Jo ti neemo
poeti nedostajati, a ve emo se vratiti. Zatim se spustila i zagrlila ga:
Nedostajat e mi daleko vie nego ja tebi. Pesonjo, stvarno si mi se uvukao pod
kou i ne mogu ivjeti bez tebe.
Dobro, ipak se vraaju. Bio je prilino vrsto uvjeren u to, no to nije znailo da
ne bi radije poao s njima. Nije osobito eznuo da ga strpaju u neku hotelsku sobu
na Floridi, ni za vonjom u prtljaniku zrakoplova, ali ga je sve to naelno smetalo.
Willy ga nikad nije ostavio. Nijednom, ni pod kojim uvjetima, te nije bio naviknut

na takav odnos. Moda je bio razmaen, ali u ovoj knjizi za pseu je sreu trebalo
vie nego samo osjeati da si eljen. Moralo se biti potreban.
Bio je to izvjestan nazadak, ali je istovremeno znao da svijetu nije kraj. To je
shvatio, pa kad bi se sve smirilo, Mr. Bones bi se vjerojatno oporavio od
razoaranja, te dobrohotno i mudro odsluio svoju zatvorsku kaznu. Proao je i
vee nevolje, ali tri dana nakon to je primio loe vijesti, osjetio je prvi od
nekoliko bolnih greva u abdomenu; u sljedea su se dva tjedna bolovi proirili na
stranje noge, sve udove, pa ak i na grlo. U njemu su vrebali zlodusi, i znao je da
ih je Burnside tamo posijao. Nadrilijenik je bio previe zaposlen buljenjem u
Pollyne noge da bi ga mogao poteno pregledati, te je neto propustio - vjerojatno
neki test, ili mu krv nije pregledao pod dobrim mikroskopom. Simptomi su bili
preslabi da izazovu bilo kakvu vanjsku reakciju (nije povraao, nije imao proljev,
jo nije imao greve), ali kako su dani prolazili, Mr. Bones se sve manje osjeao
kao onaj stari, pa umjesto da novost o praznicima primi smireno, postao je
mrzovoljan i mraan, brinuo se zbog svake sitnice, pa se isprva inilo da se neko
maleni kameni na putu pretvorio u katastrofu svjetskih razmjera.
tenara sama po sebi nije bila nimalo loa. ak je i on to shvatio, pa kad su ga
sedamnaestog prosinca, Alice i njezin otac tamo ostavili, Mr. Bones je morao
priznati da se Polly stvarno potrudila. 'Psei raj' nije bio Sing Sing, ni Vraji Otok,
kao ni prihvatni logor za zlostavljane i zanemarene ivotinje. Smjeten na dvadeset
jutara zemljita koje je neko pripadalo velikoj plantai duhana, bio je to hotel s
etiri zvjezdice, hotel za pse nainjen da udovolji eljama i hirovima ak i onih
najrazmaenijih i najzahtjevnijih ljubimaca. Kavezi za spavanje stajali su pokraj
istonog i zapadnog zida velikog crvenog sjenika. Bilo ih je ezdeset, s dovoljno
prostora za svakog gosta (ustvari, kavez je bio prostraniji od Mr. Bonesove
kuice). Kaveze ne samo to su svakodnevno istili, ve je u svakom stajao mek i
svjee opran poplun, kao i igraka za vakanje od sirove koe - kost, maka, mi,
ovisno o vlasnikovom ukusu. Pokraj stranjeg ulaza u sjenik, bilo je dva jutra
ograenog prostora koji je sluio kao prostor za vjebanje. Hotel je nudio i
posebnu hranu, a tjedne kupke nisu dodatno naplaivali.
No nita od toga nije bilo vano, barem ne Mr. Bonesu. Njegovo ga novo
okruenje nije zadivilo, nije se ak ni zainteresirao, pa i kad se upoznao s
vlasnikom i njegovom suprugom, te nekoliko lanova osoblja (svi redom
provjereni ljubitelji pasa), nije imao nikakve elje ostati tamo. to Dicka i Alice
nije sprijeilo da ga ostave, pa iako je Mr. Bones tuleom elio izraziti
negodovanje zbog takve podlosti, nije se nipoto mogao poaliti na Alicein
oprotaj prepun suza i ljubavi. ak je i Dick, na svoj pomalo ukoen nain,
djelovao razoarano to se mora oprostiti. Potom su sjeli u auto i odvezli se; dok je
Mr. Bones promatrao kako poskakuju po blatnoj cesti i nestaju iza glavne zgrade,

poelo mu je svitati u kakvoj se nevolji naao. To nije samo depra, shvatio je, nije
to samo zato to se boji. Neto stvarno nije kako treba, pa koji god vrag kuhao u
njemu, oito se spremao provaliti punom snagom. Boljela ga je glava, u elucu mu
je gorjelo, a slabost koju je osjeao u koljenima odjednom mu je oteala stajanje.
Dali su mu hranu, ali mu je i sama pomisao izazvala muninu. Ponudili su mu kost,
no on je samo okrenuo glavu. Prihvaao je samo vodu, no kad su mu dali zdjelicu,
dvaput je srknuo i prestao piti.
Smjestili su ga u kavez izmeu deset godina starog i sipljivog buldoga i
prelijepog zlatnog labradora. Obino bi ga enka takvog kalibra natjerala na
potpuno raspameeno njukanje, ali je te noi jedva smogao snage da je primijeti
prije nego se sruio na prostirku i onesvijestio. Za nekoliko je trenutaka ponovno
poeo sanjati o Willyju, ali taj san nije bio nimalo nalik svojim prethodnicima;
umjesto njenih ohrabrivanja i umirujuih mudrovanja, osjetio je punu snagu
gospodarevog gnjeva. Moda je to bila vruica koja je plamtjela u njemu, ili se
Willyju moda u Timbuktuu dogodilo neto, ali osoba koja je Mr. Bonesa posjetila
te noi nije bio Willy kakvog je u ivotu i smrti upoznao tijekom proteklih sedam
godina i devet mjeseci. Ovo je bio osvetoljubiv i sarkastian Willy Willy-vrag,
Willy bez trunke samilosti i njenosti, a jadni se Mr. Bones toliko prestravio da je
izgubio nadzor nad mjehurom i popikio sebe prvi put otkako je bio tene.
Jo ga je vie zbunilo to to je lani Willy izgledom bio potpuno jednak pravom
Willyju, pa kad mu se te noi ukazao u snu, na sebi je imao onaj isti ofucani kostim
Djeda Boinjaka u kojem ga je pas viao proteklih sedam Boia. I jo gore, san
se nije odvijao na nekom poznatom mjestu iz prolosti - poput onog iz podzemne
eljeznice, recimo - ve u sadanjosti, upravo u kavezu u kojem je Mr. Bones
provodio no. Sklopio je oi, i kad ih je ponovno otvorio u snu, ugledao je Willya
kako sjedi u kutu, pola metra od njega, leima se oslonivi na reetke. Ovo u ti
rei samo jednom, poeo je, pa stoga sluaj dobro i zavei gubicu. Pretvorio si
se u farsu, ofucanu i bljutavu farsu, te ti zabranjujem da me ikad vie doziva u
svoje misli. Ne zaboravi. Uklei si to na dovratak svog dvorca, i vie mi nikad ne
spomeni ime - ni uzalud, ni u ljubavi, ni u kom sluaju. Ja sam mrtav, i elim svoj
mir. Sve te albe i blebetanja o tome to ti se dogodilo - misli da ja to ne sluam?
Pun mi te je kufer, pseto, i ovo je posljednji put da me vidi u svojim snovima.
Razumije? Pusti me na miru, kokoji mozgu. Daj mi malo prostora. Naao sam
nove prijatelje i vie mi nisi potreban. Kopa? ape dalje od mog posla, i dri se
to dalje od mene. Zavrio sam s tobom.
Do jutra je vruica toliko ojaala da je vidio dvostruko. eludac mu se
pretvorio u bojinicu zaraenih mikroba i svaki put kad bi se pomaknuo, makar
samo za dlaku, zapoeo bi nov napad. Osjeao se kao da mu u crijevima detoniraju
dubinske bombe, kao da mu otrovni plinovi izjedaju utrobu. Budio se nekoliko puta

tijekom noi i povraao, to mu je malo umanjilo bolove, ali ti trenuci nikad nisu
potrajali dovoljno dugo; kad je konano svanulo, i kad se svjetlo probilo izmeu
dasaka sjenika, primijetio je da lei izmeu pet-est jezeraca bljuvotine: meu
komadiima osuene sluzi, napola probavljenom mesu, mrljicama zgruane krvi i
ukastim uvarcima koji nisu imali ime.
Oko njega se dotad ve podigla opa uzbuna, ali Mr. Bones bio je previe
bolestan da bi je zamijetio. Drugi su se psi probudili i lajali u oekivanju novog
dana, no on je mogao samo bezvoljno leati i razmiljati o nesrei koja je zadesila
njegovo tijelo. Znao je da je bolestan, ali tono koliko, i gdje e ga to odvesti, nije
imao pojma. Znao je da pas od toga moe umrijeti, ali da se jednako tako moe i
oporaviti te za nekoliko dana biti kao nov. Kad ve moe birati, bilo mu je drae
ostati na ivotu. Usprkos sinonjim dogaanjima, elio je ivjeti. Willyjeva
neoekivana okrutnost ga je zaprepastila, ali to nije znailo da Mr. Bones nije
spreman oprostiti gospodaru njegova nedjela. Ne okree se lea onome koji te
samo jednom iznevjerio - ne nakon cijelog ivota prijateljstva; ne, to se ne radi.
Willy je mrtav, pa tko zna postaju li mrtvaci ogoreni i zlobni nakon nekog
vremena provedenog na drugome svijetu? Dodue, to moda uope i nije bio Willy.
ovjek iz sna mogao bi biti varalica, demon koji je uzeo Willyjevo oblije i koga
su poslali iz Timbuktua da zavara Mr. Bonesa i okrene ga protiv njegovog
gospodara. No ak i da je to bio Willy i unato tome to su mu primjedbe bile
izrazito bolne i zlonamjerne, Mr. Bones je bio dovoljno poten i priznao da u njima
lei zrnce istine. U zadnje se vrijeme malo previe saalijevao, profukao je
previe dragocjenih sati na nevane i sitne nepravde, a takvo je ponaanje
neprikladno za psa njegovog poloaja. Morao je biti zahvalan zbog toliko toga,
morao je jo puno proivjeti. Znao je da mu je Willy zabranio da ikad vie pomisli
na njega, ali se Mr. Bones nije mogao suspregnuti. Vruica ga je bacila u delirij i
nije bio sposoban vladati mislima koje su mu prolijetale glavom, jednako kao to
nije mogao ustati i otkljuati vrata kaveza. Ako je Willy i bio u njegovim mislima,
tu nije bilo pomoi. Gospodar e morati zaepiti ui i ekati da one nestanu. Ipak,
Mr. Bones se nije vie alio. Barem je pokuavao biti dobar.
Manje od minute poto je pomislio na vrata kaveza, dola je mlada ena i
otvorila zasun. Zvala se Beth, i na sebi imala veliku modru jaknu. Debela bedra,
neumjereno okruglog lica, djeje frizure. Mr. Bones sjeao je se od juer. Ona ga
je pokuavala hraniti i dala mu je vode; ona ga je potapala po glavi i rekla da e
se ujutro osjeati bolje. Draga cura, ali nikakav dijagnostiar. Bljuvotine kao da su
je uznemirile, te se spustila da bolje pogleda. to je, Iskro, gadna no? upitala
je. Mislim da bismo ovo trebali pokazati tati. Tata je bio mukarac od juer,
prisjetio se, koji ga je proveo po posjedu. Krupan tip s gustim crnim obrvama i bez
kose. Zvao se Pat - Pat Spaulding ili Pat Sprowleen, nije se mogao sjetiti. U toj je

slici bila i ena koja ih je pratila na prvom dijelu etnje. Da, sad mu se sve vraa,
neto je udno u vezi sa enom - i ona se zove Pat; Mr. Bones se sjetio da je to
Alice smatrala zabavnim, ak se i nasmijala kad je ula oba imena, a Dick ju je
povukao na stranu i upozorio je da se pristojno ponaa. Patrick i Patricia.
Skraeno: Pat i Pat. Tako zbunjujue, tako strano isprazno i zbunjujue.
Konano ga je Beth nagovorila da ustane i s njom ode do kue. Putem je jo
jednom povratio, no hladni mu je zrak ugodno milovao vrue tijelo, pa kad je iz
tijela izbacio sav otpad uinilo mu se da se bol znaajno smanjila. Ohrabren time,
poao je za njom u kuu i zahvalno prihvatio ponudu da se isprui na sagu u
dnevnoj sobi. Beth je otila potraiti oca, a Mr. Bones, koji se ve smotao ispred
kamina, svoju je pozornost usmjerio na zvukove koji su dopirali iz starog sata u
hodniku. uo je deset, pa dvadeset otkucaja, a zatim zatvorio oi. Malo prije nego
to je usnuo, uznemirili su ga koraci u pribliavanju i muki glas koji je rekao:
Pusti ga. Vidjet emo kako e biti kad se probudi.
Prespavao je cijelo jutro i dobar dio popodneva. Kad se probudio, osjetio je da
je ono najgore prolo. Nije bio u vrhunskoj formi, ali je bio napola iv;
temperatura mu je opala za nekoliko stupnjeva, pa je mogao pomicati miie ne
osjeajui se kao da mu je tijelo nainjeno od cigala. Osjeao se dovoljno dobro
da popije malo vode, a kad je Beth pozvala oca da osobno procijeni stanje, e je
toliko obuzela Mr. Bonesa da nije prestajao piti sve dok nije ispraznio zdjelicu. To
je bila pogreka. Nije bio u stanju zadrati u sebi toliko obilje, te je, upravo u
trenutku kad je Pat broj jedan uao u sobu, Mr. Bones ispraznio crijeva na sag u
dnevnoj sobi.
U vraju mater i ljudi koji nama ostavljaju svoje bolesne pse, rekao je.
Samo nam treba da ovaj otegne papke. Onda e uslijediti jedna krasna tuba.
Hoe da zovem doktora Burnsidea? upitala je Beth.
Moe. Reci mu da stiem. Uputio se prema vratima, ali je na pola puta zastao
i ponovno se okrenuo prema Beth. Kad bolje razmislim, neka to uini tvoja majka.
Ovdje imamo jako puno posla.
To je bila srea za Mr. Bonesa. U vremenu potrebnom da pronau Pat broj dva i
dogovore putovanje, dobio je priliku skovati plan. A bez njega nikad ne bi uspio
izvesti ono to je izveo. Nije mario je li bolestan ili zdrav, hoe li ivjeti ili
umrijeti. Pruili su mu posljednju slamku spasa, dakle onom umobolnom veterinaru
odvui e ga samo mrtvog. Stoga mu je trebao plan. Za provedbu e imati samo
nekoliko sekundi, to je znailo da cijeli film mora savreno tono odvrtjeti u glavi
- i tako tono znati to uiniti i kada.
Pat broj dva izgledala je kao starija Bethina inaica. Iako malo ira, u crvenoj a
ne modroj jakni, zraila je onim istim pouzdanjem i dobrim raspoloenjem. Mr.
Bonesu su one bile drae od Pata broj jedan, pa mu je bilo pomalo ao to e

zlorabiti njihovo povjerenje, osobito nakon svih njihovih njenosti; no ovo je bilo
sve ili nita, te nije imao vremena raspekmeziti se. ena ga je na povocu odvela do
auta, otvorila je suvozaeva vrata i uvela ga unutra, putajui povodac tek u
posljednjem trenutku. im su se vrata zatvorila, Mr. Bones se provukao na drugu
stranu i smjestio na vozaevo sjedite. To je bila sr strategije, a vic je bio u tome
da nije smio dopustiti da mu se povodac zaplete za mjenja, upravlja ili bilo koji
drugi predmet (to se nije dogodilo), te je morao stii na poetni poloaj dok ona
zaobilazi auto i otvara vrata s druge strane (u emu je uspio). Sve je to odvrtio u
mislima, pa se upravo tako dogodilo i u stvarnosti. Pat broj dva otvorila je
vozaeva vrata, a Mr. Bones je iskoio. U trku je dotaknuo zemlju i nestao prije
nego to ga je stigla zgrabiti za rep ili stati na povodac.
Pojurio je prema umama sjeverno od glavne zgrade, pokuavajui ostati to
dalje od ceste. uo je Pat broj dva kako ga doziva, trenutak kasnije pridruili su joj
se Beth i Pat broj jedan. Malo poslije, zauo je automobilski motor i zvuk kotaa
koji su proklizavali po zemlji, no tada je ve bio zaao duboko u umu, i znao je da
ga nikad nee pronai. U to se doba godine tama sputala rano, pa u sljedeih sat
vremena nee vie vidjeti nita.
Nastavio je prema sjeveru, provlaei se kroz smrznuti gutik dok je blijedo
zimsko svjetlo sve vie slabilo. Dok je prolazio pokraj ptica, one bi prhnule u zrak,
skrivajui se u visokim granama borova; kad bi ga zaule, vjeverice bi bjeale u
svim pravcima. Mr. Bones je znao kamo ide, pa iako nije znao kako e do tamo
stii, vjerovao je da ga nos vodi pravim putem. Dvorite Jonesovih bilo je samo
petnaest kilometara dalje, pa je raunao da e tamo stii sutra, najdalje preksutra.
Nije mario to Jonesovi nisu tamo, i to ih nee biti jo dva tjedna. Nije mario to
mu je hrana bila zakljuana u garai i to nikako nee moi doprijeti do nje. Bio je
samo pas, i nije bio sposoban razmiljati toliko unaprijed. Zasad je jedino bilo
vano stii tamo gdje se uputio. Kad tamo stigne, sve e se srediti samo od sebe.
Vjerovao je da e biti tako. No alosna je istina bila da se varao. Da je bio u
punoj snazi, nesumnjivo bi stigao do cilja, ali tijelo mu nije bilo doraslo
zahtjevima koje mu je postavio, te su skokovi i trk uzimali svoj danak. Petnaest
kilometara nije dug put, naroito ne ako ga se usporedi s maratonskim dionicama
koje je preao prije samo tri i pol mjeseca, ali mu je sad rezervoar bio prazan, a
pukom snagom volje pas moe prevaliti samo ogranienu udaljenost. Zapravo, bilo
je udno to je u tom stanju uspio prevaliti gotovo etiri kilometra. Iao je sve dok
su ga noge nosile, vukao se korak po korak; ni najmanje ne predviajui to slijedi,
spustio se na tlo i zaspao.
Drugi je put, u dvije noi, sanjao Willyja, a sanje ponovno bio poput onih u
prolosti. Ovom su prilikom sjedili na plai u La Jolli, na mjestu koje su posjetili
na svom prvom putovanju, dok jo nije bio potpuno odrastao. To je znailo prije
mnogo, mnogo godina, u vrijeme kad mu je sve bilo novo i nepoznato, kad mu se

sve dogaalo prvi put. San je zapoeo negdje sredinom popodneva. Sunce je sjalo,
puhao je povjetarac, a Mr. Bones je leao s glavom u Willyjevom krilu, uivajui u
dodiru gospodarevih prstiju koji su mu ekali glavu. Je li se to uistinu dogodilo?
Nije se mogao sjetiti, ali je bilo dovoljno ivo da bude stvarno, i to mu je u tom
trenutku bilo jedino vano. Zgodne djevojke u kupaim kostimima, omoti od
sladoleda i tube s kremom za sunanje; crveni frizbiji letjeli su zrakom. To je
ugledao kad je u snu otvorio oi, mogao je namirisati neobinost i ljepotu prizora,
kao da je jednim svojim dijelom ve znao da je preao granicu injenica i
stvarnosti. inilo mu se da sve poinje u tiini, tiini koja je znaila odsustvo
rijei; samo su se uli valovi koji su plavili obalu, i vjetar koji je pomicao zastave
i suncobrane. Tada je s nekog radija zasvirala glazba koju je pratio enski glas: Be
my baby, be my baby, be my baby now. Lijepa pjesma, lijepa i glupa pjesma, a Mr.
Bones se toliko zadubio u sluanje da nije primijetio da mu Willy neto govori. Do
trenutka kad je pozornost upravio na gospodara, ve je propustio nekoliko
reenica, vjerojatno cijele komade ivotno vanih podataka, pa mu je trebalo
nekoliko trenutaka da pospaja ono to je Willy govorio.
Pomiri se, uo je prvo, a potom je uslijedilo ao mi je, stari, i kunja.
Kad su za tim rijeima uslijedile gadna stvar i prijevara, Mr. Bones je ve
gotovo polovio sve konce. Willy-vrag bio je samo varka, trik kojim ga se eljelo
navui da odbaci sjeanja na starog gospodara. Silovita nevolja bila je samo ispit
postojanosti psee privrenosti. Prevarant mu je elio slomiti duh, pa iako je Mr.
Bones bio smrtno prestravljen, nije oklijevao oprostiti Willyju im se probudio,
odbaciti sva predbacivanja i lane optube i ne razmiljati vie o tome. Na svoj
nain, ne znajui da mu se sudi, poloio je ispit. Nagrada je bila ovaj san, posjeta
svijetu lijenog i beskrajnog ljeta, prilika da se u hladnoj zimskoj noi pri pod
suncem, pa iako je sam san bio ugodan i umjeno nainjen, bio je tek preludij
neemu neizmjerno vanijem.
to je ovo? zauo je Mr. Bones samoga sebe kako govori, i odjednom
ponovno postao svjestan svoje sposobnosti govora, tvorenja rijei jednakom
jasnoom i lakoom poput svakog dvonoca koji je lajao svojim materinjim
jezikom.
To, u jednu ruku, rekao je Willy.
to, to? javio se Mr. Bones, ne shvaajui. Kakvo, to?
To to sad radi.
Ne radim nita. Leim ovdje s tobom, na pijesku.
I razgovara sa mnom, zar ne?
Mislim da razgovaram. Zvui mi tako. No, to ne znai da ja to stvarno i
radim.
A to ako ti kaem da radi?

Ne znam. Mislim da u ustati i zaplesati.

Pa, Mr. Bones, plei. Kad doe vrijeme, nee morati brinuti.
Kakvo vrijeme, Willy? O emu to govori?
Kad ti doe vrijeme za odlazak u Timbuktu.
Psi smiju tamo?
Ne svi. Samo neki. Svaki se sluaj pojedinano razmatra.
A ja mogu?
Ti moe.
Gazda, ne zavitlavaj se. Ako se zafrkava, mislim da to neu podnijeti.
Vjeruj mi, cuko, upao si. Odluili su.
Pa kad kreem?
Kad doe vrijeme. Mora biti strpljiv.
Naravno, prvo moram otegnuti papke.
Takva je procedura. U meuvremenu, elim da se pristojno ponaa. Vrati se u
'Psei raj' i pusti da se pobrinu za tebe. Kad se Jonesovi vrate, sjeti se koliko si
imao sree. Vie od Polly i Alice ne moe traiti. One su stvarno najbolje, vjeruj
mi. I jo neto: ne buni se zbog imena koje su ti nadjenuli. Za mene e uvijek biti
Mr. Bones. No ako te uistinu krene ivcirati, prevedi ga na latinski i osjeat e se
bolje. Iskrius. Lijepo zvui, zar ne? Iskrius Pasus. Gledajte, stie Iskrius,
najuzvieniji meu svim repatima Rima.
Uistinu, lijepo je zvualo, jako lijepo, pa kad se Mr. Bones probudio netom
nakon svitanja, jo uvijek mu je zvonilo u uima. Toliko se toga promijenilo dok je
spavao, toliko se toga dogodilo izmeu zatvaranja i otvaranja oiju, da isprva nije
ni primijetio da je snijeilo tijekom noi, niti je shvatio da onaj zvon koji je
smatrao jekom rijei Iskrius zapravo proizvode ledom okovane grane polako se
njiui na vjetru. Nevoljko naputajui svijet iz snova, Mr. Bones je tek djelomino
postao svjestan hladnoe oko sebe, ali kad je poeo osjeati hladnou, osjetio je
jednako snanu vrelinu. Neto je gorjelo u njemu. Hladnoa je bila vani, vrelina
unutra; tijelo mu je prekrio snijeg, a u nutrini se vratila vruica, jednako snana i
paralizirajua kao i dan prije. Pokuao se pridii i otresti snijeg s krzna, ali su mu
noge bile kao od spuve te je morao odustati od tog pothvata. Moda kasnije,
pomislio je, moda kad izae sunce i zrak se malo ugrije. U meuvremenu je leao
na zemlji i prouavao snijeg. Napadalo je par centimetara, ali i to je bilo dovoljno
da potpuno izmijeni lice svijeta. U bjelini snijega bilo je neto zastraujue,
pomislio je, promatrajui par vrabaca i crvenperki koje su kljucale po tlu u potrazi
za hranom; osjetio je kako je u njemu zatreperila samilost. Da, ak i za te nikom
potrebne budale. Nije si mogao pomoi. Snijeg kao da ih je sve spojio, pa ih je
barem jednom mogao promatrati ne kao napasti ve kao njemu bliska stvorenja,
lanove neke tajne bratovtine. Promatrajui ptice, prisjetio se Willyjevih rijei o
povratku u 'Psei raj'. Dobar savjet, samo da mu je tijelo bilo doraslo toj zadai,

posluao bi ga. No nije bilo tako. Bio je previe slab za tako dalek put, pa ako ne
moe raunati na to da e ga noge odnijeti sve do tamo, morao je ostati gdje je bio.
Nemajui nita pametnije, pojeo je malo snijega i pokuao se prisjetiti sna.
Malo po malo do njega su poeli dopirati zvukovi automobila i kamiona;
grmljavina jutarnjeg prometa. Sunce je upravo izlazilo, pa dok se snijeg otapao s
drvea i padao oko njega, Mr. Bones se upitao je li autocesta uistinu tako blizu kao
to mu se ini. Zvukovi su znali prevariti, pa se ne jednom prevario mislei da je
neto blie nego to je bilo. Nije elio tratiti snagu na isprazne napore, ali ako je
cesta tamo gdje misli da je, moda mu se prua prilika. Promet je postajao gui,
pa je uo sva mogua vozila kako jure mokrom cestom - neprekinut niz velikih i
malih automobila, kamiona i kamioneta, meugradskih autobusa. Za upravljaem
svakog vozila sjedio je ovjek, pa ako samo jedan od njih bude voljan stati i
pomoi mu, onda je moda spaen. To je znailo popeti se preko breuljka, i zatim
se spustiti na drugu stranu, pa iako je sve to bilo jako teko, morao je ustrajati.
Cesta lei negdje, a on je mora pronai. Jedino ju je morao pronai iz prve. Ako
krene pogrenim pravcem, nee imati snage da se popne na brdo i pone iznova.
No, cesta je bila tamo pa kad ju je Mr. Bones, nakon etrdeset minuta
provlaenja kroz trnje, granje i korijenje koje mu je prijeilo put, nakon klizanja i
padanja po blatnim padinama, konano ugledao, i nakon to je malo oprao krzno u
blatnim ostacima snijega, bolestan i grozniav pas shvatio je da mu je spas
nadohvat ruke. Cesta je bila golema, bljetava; esterotrana super-autocesta po
kojoj su automobili i kamioni jurili u oba pravca. Njezina crna povrina, jo mokra
od otopljenog snijega, metalne zatitne ograde i granje stabala koje je raslo uz
njezin istoni i zapadni rub, uz zimsko sunce koje je plamtjelo na nebu i udaralo po
milijunima vodenih kapljica, autocesta se Mr. Bonesu uinila poput kristalnog
sjaja, poput polja svemonog svjetla. Upravo se tome i nadao, i tada je znao da je
ideja koja mu je pala na pamet tijekom onih etrdeset minuta uspona i silaska bila
jedino pravo rjeenje njegovog problema. Kamioni i automobili mogu ga povesti s
tog mjesta, ali mu jednako tako mogu smrviti kosti i zauvijek zaustaviti dah. ire
gledano, sve mu je odjednom postalo jasno. Nije morao ekati svoj as; on mu je
dolazio u susret. Samo treba zakoraiti na cestu i nai e se u Timbuktuu. Stii e u
zemlju rijei i prozirnih tostera, u zemlju kotaa od bicikla i plamenih pustinja u
kojoj psi s ljudima razgovaraju kao sa sebi ravnima. Willy e isprva gunati, ali
samo zato to je Mr. Bones tamo stigao oduzevi si ivot. No, Mr. Bones nije ni
pomislio na neto tako prizemno kao samoubojstvo. Odigrat e igru, onakvu kakvu
bi zaigrao samo bolestan i poludjeli stari pas. A on je upravo takav. Bolestan i
poludjeli stari pas.
Igra se zvala 'izbjegni auto', i to je bio astan i potovan sport kojim je svaki
starac mogao vratiti trenutke mladenake slave. Bila je zabavna, osvjeavajua,
bila je izazov atletskim sposobnostima svih pasa. Treba pretrati cestu i po

mogunosti ne biti udaren. to vie puta to izvede, to si vei ampion. Prije ili
kasnije, naravno, odnos u korist psa sve se vie smanjivao, te je bilo jako malo
pasa koji su igrali 'izbjegni auto' izlazei kao pobjednici. No upravo je to bila
osobita ljepota te igre. U trenutku kad si izgubio, pobijedio si.
Upravo se to i dogodilo toga blistavog i vedrog jutra u Virginiji, kad je Mr.
Bones, alias Iskrius, vjerni pratilac pokojnog pjesnika Willyja G. Christmasa,
odluio dokazati da je prvak meu prvacima. Siavi s travnjaka na istonoj strani
autoceste, priekao je rupu u koloni i tada potrao. Iako je bio slab, u nogama mu je
ostalo jo malo vjetra, pa kad je uhvatio korak osjetio se snanijim i sretnijim nego
to se ikad osjetio posljednjih mjeseci. Trao je prema buci, trao je prema svjetlu,
prema bljesku i grmljavini to su se slijevali na njega iz svih smjerova.
Uz malo sree, bit e uz Willya jo prije veeri.