Professional Documents
Culture Documents
Kroz Herceg Bosnu 1896 PDF
Kroz Herceg Bosnu 1896 PDF
UZDU I POPRIJEKO.
PUTOVANJA
HENRIKA
RENNERA.
geografskom
Privolom pievom
I S A
kartom.
preveo 8 dragoga n j e m a k o g a
izdanja
V E L I K A N O V I .
MITROVICA
1900.
176672
/|C|G30OMqo
\ ^ ^ ^ t k a d a je Herceg-Bosna do
spjela pod vlast n a e mo
narhije, zainteresovala je strani
svijet jace nego ikoja druga
zemlja evropska. Stara kulturna
Evropa, koja sve na svojem putu
izglagjuje, izjednauje, nivelira,
n a l a je odjedared u samoj svojoj
sredini novu zemlju, i ako ne
tugju, a ono sasvim raznolika
od svake druge zemlje.
Ihurik
Konner.
Prevodilac.
Na bosanskoj eljeznici.
V e l i k i m eljeznim savskim mostom dovozi se
o ponoi vlak ugarske d r a v n e eljeznice na stanicu
Bosanski Brod. Dolazio iz B e a , B u d i m p e t e i l i
Zagreba, svagda prolazi dalekim nizi
nama i prvi dojam, to te obuzimlje u
Bosni, ne mijenja- nita u toj slici oko
lia. B r o d j o lei u savskoj nizini i ima
neke dvije tisue itelja. Putniku je slabo
zanimljiv. Samo prve vite munare kazuju
kao prsti u nebo i spominju nas, da smo
stupili na islamsko zemljite. eljeznika
stanica n e t o je postrance od mjesta;
vagoni se ovdje moraju mijenjati, jer
pruga Brod - Sarajevo u svu duljinu od
269 kilometara izgragjena je s uskim
t r a n i c a m a . V a g o n i su znatno manji nego
li na e l j e z n i c a m a s obinom irinom
tranica, nu za to su veoma udobni i da
ne
mogu biti ii. Ima na njima prvi,
Spomenik u Bosanskom Brodu.
drugi, t r e i i e t v r t i red. Stranci putuju
svi prvim i l i drugim redom, pa i bosanskim trgovcima i muhamedovskoj vlasteli (begovima) bila bi sramota da sjednu u nii red. Vozne
su cijene umjerene, a za nie redove upravo nevjerojatno jeftine.
e l j e z n i c a m a upravlja ravnateljstvo b o s a n s k o - h e r c e g o v a k i h d r a v n i h
eljeznica u Sarajevu.
U Bosanskom Brodu, koji T u r c i zovu i Busud, valjda zato, jer
je na n e g d a n j i m t u r s k i m kartama nastala p o g r e k a , to se je u
1
javljaju se u ekaonicama i Turkinje, sasvim zastrte feredom i j a makom, u nezgrapnim utim i z m a m a , odjevene tako, da im se je
skrila svaka ljepota, ako je imaju. Jelo i pie ovdje je v e sasvim
z a p a d n j a k o i prvi sat na bosanskom zemljitu nije j o nikomu bio
dosadan. T k o ne z n a hrvatski, moe se sasvim dobro sporazumjeti i
n j e m a k i m jezikom, i to ne samo na eljeznici, nego i kod sviju
oblasti u zemlji, u gostionicama, k o d mnogih trgovaca i na posljetku
kod brojnih doseljenika. U mlagjem narataju u Bosni ima v e prilino
ljudi, koji umiju njemaki, makar da vlasti na to ne nagone.
oni, a zemaljska se vlada stara, da im poljoprivrednim stanicama, uvagjanjem boljih vrsti marve, modernih plugova i t. d. dade potrebitu prak
tinu pouku. Istina je i to, da danas seljaci voljnije rade v e prije, gdje
je nad njima bila samovolja vlastele i zakupnika poreza, koji su im esto
mjesto zakonite t r e i n e i desetine uzimali vie od polovice priroda, da o
drugom nasilju i ne govorimo. Bosansko agrarno pitanje, kmetstvo, bilo
je povodom neprestanomu zadovoljstvu, pa i posljednjemu ustanku za
turskoga gospodstva. Danas postoji d o d u e j o svejednako agrarni zakon
od 14. sefera 1276. (po Ilidri), to su ga T u r c i uveli i sami u n e e m
izmijenili, no oblasti strogo paze, da ga se ne kri. Zakon je taj sam
po sebi sasvim ovjean i snosan. I begovi i age zadovoljni su, kako
se danas po njem postupa, ne samo zato, to i m pouzdanije ulazi za
koniti dio priroda, v e t o kmetovi vie i racijonalnije rade i sve vie
zemljita staju obragjivati. A kmetovi se sve vie otkupljuju i postaju
slobodnjacima sa sopstvenim posjedom.
Bosansko agrarno pravo tako je osebujno, da e m o ga ovdje
morati u kratko objasniti po krasnom razglabanju odjelnoga predstoj
nika Eduarda viteza H o r o v v i t z a ( K o t a r s k e p r i p o m o n e zaklade u
Bosni i Hercegovini", u n j e m a k o m jeziku).
Zemlja je vlasnitvo vlastelinovo, koji raspolae njome u svakom
sluaju p r e n a a n j a vlasnitva inter vivos i post mortem, no opet je do
nekle vezan. No makar da je u n e e m vezan, njegovo je pravo vlas
nitva uope slino evropskomu pravnomu pojmu. Usuprot uivanje
posjeda vezano je vlasniku o stanovitu formu. N a vlastcoskom posjedu
ivi kmet ili bolje da reknemo kmolovska porodica, zadruga, i to je
nasljedni zakupnik. Dokle ta nasljedna kmetovska zadruga postoji, z a k u p
se ne dokida, osim da ga kmet n a p r e a c dokine time, to sasvim za
nemari svoje dunosti. Kmet ima s p r a m vlastelina tu dunost, da kmetovskom zemljom (itluk) u r e d n o " , t. j . kao dobar gazda gospodari i
vi
ny
st,
U l i c a u Maglaju,
Maglaj
sa sjevera.
Zenica.
V r a n d u k.
Sa k o l a m a nije isprva bilo lako, jer je bilo a i m a i sada vjeroispovjednih kola i niih i viih, a muhamedovci su imali po svoj
zemlji kole spojene s d a m i j a m a . Tako se je malo po m a l o osnivalo
javne ope narodne kole, u kojima se samo vjeronauk zasebice ui.
Isprva se svijet nije u te kole pouzdavao, no ta se je uredba pokazala veoma blagosovnom i danas i m a v e dvije stotine takvih kola,
a suvie j o gimnazije i t r g o v a k e kole, o kojima e m o na zgodnijem
mjestu da govorimo. I kudagod doao, na istok ili j u g , na zapad i l i
sjever, svuda se osnivaju nove kole, ne samo da svijet u e , nego da
ga i izjednauju i izmiruju. Zato ako je i divan epaki okoli, ako
K o n a n a , je v i n j e t a i m e
i z a H i d r o , 1714.
potdijo
sultana
Hrista).
Gazi-Ahmed-Hana
ua j o d n o j
povelji
(1127.
4 C Mr^ %
Postrance od
tranica.
Sutjeaka (Sueska) lei
veoma slikovito na j u n o m
podnoju T e e v a . Mjesto i m a
50 kua, a ipak je to neka
danja prijestoniea bosanskih
vladalaca. Krasan si
oni s a g r a d i e dvor u
ovoj divnoj dolini, t o
je opkpljuju s istoka,
Broj sinovac i Vuja,
jama, a sa zapada uz
T e e v o sila golemih
stijena. K a d a navali
kia, t e e r u e v i n a m a
kraljevskoga
dvora
potok U r v a ; iz pu
stih prozora izviruje
strava, ovdje i u go
Mlin kod Janjia.
lemom kamenju bobovakom uje se po noi samo sova, kao da spominje sjajne dane,
to ih ove zidine vidjee, no i nedjela, la i izdaju, sto su se na boVinjeta
na $6\a s t r a n i c o p r i k a z u j e napis k o d D i p a , b o s a n i c o m :
kamenje u z v u o
Radovan Bratol
S k r s t i j a n i n o m , g r a i z a i v o t a n a ^o."
Ase
ovol
Mo
RBUDIPICABVT
MlCHAEtJS
P.
P.
BVTISKB
ANNO
1664.
A . 1658.
SOLO
ECVAT.
GvARDIANATV
P. FRA
B R E S A N I N . A S S I S T H N T E R . P . F . S T E P H A N O GLVMICHICH."
BI
1{
Hadija iz Visokoga.
se u t i s u a m a v e l i k i h boca
razailje z a stolno pie, to
je usuprot blagodatna ste
e v i n a novoga doba. D a uzgredice spomenemo, B o s n a
obiluje kiseljacima po svim
krajevima, no ti kiseljaci
slue obino samo onima,
Samostan u Fojnici.
sa s l u b o
boiju.
K o n a n a jo vinjota stari k r a n s k i
poat
iz
Komadine, nagjen
g o d i n o IH77
U eljezarskom
kraju.
R u d a r s k a zadruga ubotica.
eljezara u Vareu.
je ustrojstva vrijedno napomenuti: dvije kupo!ne naprave za prevalji
vanje sirovoga eljeza s trima peima i dvama navojima za vodu ;
onda velik uvren vijak, koji prti 80 metr. centi, i dva pokretna vijka
za 40 i 60 metr. centi. Z a ljevaonice cijevi imaju se zasebni vijci.
Osim triju dvojnih jama z a ljevanje cijevi ima j o duboka jama za
ljevanje stupova i valjaka. Zavod ima j o dva grna z a ljevanje mjedi
i dvije t e m p e r - p e i za eline k o t a e .
Dugo bi trajalo, kada b i htjeli da nabrojimo sve t e h n i k e uredbe;
htjeli smo samo pokazati, t a se je tu u takvom kratkom vremenu
uinilo. Ljevaonica je jako zaposlena, te ne e biti s gorega, da spo
menemo nekoje njezine poslove, jer se po tom stie pojam o drugim
industrijaliiim zavodima u Bosni, koji ve postoje i l i se tek osnivaju.
Tako su so ovdje izradile cijevi za vodovod u solani donjo-tuzlanskoj,
stupovi za novu t r a v n i k u tvornicu duhana, cijevi z a ugljenik u Zenici
i z a tvornicu sodo i amonijaka n Bukinju, stupovi za svjetiljke na
eljeznikim prugama L a v a - T r a v n i k . Travnik-Bugojno i t. d. Finoj i
umjetnoj ljevenoj robi toga zavoda spadaju stupovi za balkon na turi
stikom paviljonu u Jezeru, ipke z a ogradu sarajevske gradske vije
nice i t. d.
T r e a je zavodska radnja radionica strojeva, koja se je v e raz-
Sarajevo.
lem
^
si
kraju, odma uz Miljacku. O k r u e n a je bila zidom i nita nije iz naPOlja odavalo, t a je ta zgrada, a crkvica je bila niska i sasvim tijesna.
Z a s t r a n o g a p o a r a godine 1879. pade i to katoliko svetite u prah.
n d a se je sagradila mala crkva uz tako zvani novi komik", gdje
ivi zemaljski poglavica, tamo gdje je donde stajao stari konak. T a
crkva i danas j o slui.
Lijevo od stolne crkve prostrana je zgrada mirovinske zaklade
h o s a n s k o - h e r c e g o v a k i h zemaljskih inovnika, a u njoj p o t a i z emaljlki m u z e j . Muzej je za strance svagda otvoren, a za d o m a e
pokrenula bosansku vlada, onu vlada, koju su u delegacijama Mladoesi e s t o veoma estoko i nepravedno napadali. No nije dosta, da
Rosnom progje letimice za nekoliko d a n a ; treba da si tu zemlju
znao od prijanjih vremena, da si tamo ivio i opet onamo dolazio,
pa da r a z a b e r e napredak, to se na sve strane vigja. Onda e istom
moi pravedno suditi o ogromnom reformatorskom djelovanju ministra
K a l l a y a i njegovih saradnika.
Uope je veoma zanimljivo, da bacimo pogled na knjievni i
novinski razvitak u Bosni. P r v a je t a m p a r i j a nastala u Sarajevu go
dine 1866., a bila je privatna, Malo iza toga otkupi je tadanja osmanlijska vlada i prevrati u vilajetsku tampariju. Iste te godine z a p o n e
vlada izdavati slubeni list Bosnu" u turskom i hrvatskom j e z i k u
izdavala ga je sve do okupacije jedared na nedjelju. Godino 1866.
izigje u Sarajevu i neovisan politiki nedjeljni list pod u r e d n i t v o m
ugarskoga podanika Soprona. Bosanski Vjesnik", no odrao se je jedva
godinu dana. Godine 1865). odlui air-efendija da izdaje slubeni
politiki list Gjuleni a r a j " (Sarajevski Cvjetnik). U tom se je listu
najednako pisalo turski i hrvatski, no godine 1872. umre mu i z d a v a
i list prestane. O d drugih knjievnih proizvoda iz osmanlijske perijode
vrijedno je spomenuti samo nekoliko turskih salnama (kalendara), onda
nekoliko irilskih bukvara, nekoliko malih zbirki narodnih pjesama i
jednu hrvatsko-tursku gramatiku. K a d a je austro-ugarska monarhija
preuzela upravu Bosne i Hercegovine, morao se je osnovati novi
slubeni list. Tako p o s t a d o e B o s a n s k o - H e r c e g o v a k e Novine", koje
su se dvared na nedjelju izdavale latinicom, a od godine 1879. i s i
rilskim tekstom. Godine 1881. promijenile su ime i nazvale se Sara
jevskim L i s t o m " , koji se i danas izdaje latinicom i irilicom.
1
J o godine 1878. osnovao se je i list u n j e m a k o m jeziku, Bosnische Correspondenz", koji se je poglavito namjenjivao novinama, a
izdavali su ga H . Renner i J. L u k e . Isprva se je autografirao, onda
t a m p a o , te je izlazio skoro godinu dana i trebao je da se pretvori
u njemaki dnevnik. No samo se je izdao jedan broj lista Okkupution", jer za takvo p o d u z e e nijesu j o onda prilike bile dovoljno
ustaljene. T e k 1. sijenja 1884. osnuje dr. Makanee list u n j e m a k o m
jeziku, Bosnische Post", koji se je izdavao isprva jedared, onda
dvared na nedjelju, a od svibnja 1896. izlazi dnevno, pa ima i hrvatsko
izdanje. Bosnische Post" svagda se je izvrsno uregjivala i spisateljica
Milena Mrazovi, kojoj je dopao list u ruke i z a dr. Makanca, vjeto
se je postarala, da i tekst i listak budu zanimljivi. Sada je listu vlasnik
Ivan K . Schmarda.
Godine 1883. razbudio se je novinski ivot i u Hercegovini. U
56
57
P ogled
n),
sieverozapT
S a r n
j u
J vo
^itok.
K a k o se i v i i p o s l u j e u b o s a n
s k o m glavnom gradu.
vo ti ovdje u Sarajevu najzgodnije prilike, ako si
voljan da se b a v i sravnjivanjem. Pogji samo od
muzeja nekoliko koraaj a Perhadijom, T u si u p a njolskom kraju arije i Sarajevo ti se prviput pred
ouje kao prometno sredite. Ovdje e istom vidjeti,
ta znai t r g o v a k a e t v r t u velikom istonjakom gradu.
Nove se ceste u Sarajevu grade u ir, makadamizuju se i taraeaju, a u obadvije im je strane plonik. D u a n i po evropskom obiaju
s velikim izlozima pokazuju z a p a d n j a k u robu, velike b e k e kavane
(( afe Europe, Cafe Kunerth), u kojima se nalaze svakojake novine,
pozivlju na slatki nerad. Samo se je arija neizmijenjena u u v a l a .
Onih e z d e s e t i vie uliica, to je sastavljaju, j o su i danas prave
turske uliice. U niskim d u a n i m a , koji su spram ulice otvoreni, sjede
:
U ariji.
/
Sarajevsko cigane.
Bezistana velike kamenite prodavaonice treba da domai obrt
i d o m a a industrija nagje z a t i t e , Strani trgovci imadu ulicu Pranje
Josipa nekadanji Galata-sokak C e m a l u u , Ferhudiju, Rudolfovu
i druge ulice. Gdje su prije stajale jedino k u e i m u n o g a i bogatoga
svijeta, tu je danas d u a n uz d u a n . Istonjaki to v e nije vie, jer
u pravom turskom gradu t r g o v a k a je e t v r t sasvim odijeljena, pa se
i obrti dijele po ulicama, l s t o n j a k u nigda nije k u a uz trgovinu. U
svojoj kui hoe on da je sasvim na miru i da bude gazda sebi i
svojoj porodici. Poslom se bavi u svojem d u a n u u ariji. Tamo sjedi
od jutra do mraka, dok mujezin ne oglasi sa munare a k a m . Onda
zatvara d u a n i v r a a se kui. U duanu d o e k u j e i znance, tamo
Trhonosa, hamal.
kamen visok, drugi nizak, jame izgaene, da noge propadaju. U cijelim
ulicama nema nita v e povra. T u su nasuti cijeli bregovi od lube
nica, krastavaca, paprika, luka, kupusa i voa, drugdje se opet pro
daje meso sve na ulici, svuda vise oderani j a n j i i ; med njima je
opet pekara, u kojoj pravi turski pekar e k m e k d i j a pred cijelim
opinstvom pee nekvasne plosnjate niske hljebove, onda kuhinja, ili
mala m r a n a kavana, gdje od ma i brija brije lubanje. U mahove
zaurlaju u sav glas prodavai, to obilaze sa svojim espapom, i l i
se s piem protiskuju u guvi, a kafedija se sa bakrenim ibrikom
i nekoliko fildana uri k svojoj muteriji, koja ne moe da ode iz
d u a n a . arija je i zborite prosjake, a prije je tu bio i glavni sa-
Begova damija
u Sarajevu.
o s o v i m razboj zsi p c r s i j s k c - i l i m n v t \
sirapi
pnloit
za ikaiKv)
Motiv iz
Begove damijo.
etinu polutamu, uz koju nam oko istom mora da privikne. Sada tek
z a p a a m o sve jedan d u a n u z drugi, u glavnom hodniku i u dva po
p r e n a , valjda vie v e stotinu. D r e te d u a n e sami muhamedovci i
panjolski jevreji, a dobiva se u njima ponajvie platno. Ovdje Turkinje
najragje kupuju, a kada je zapara ili runo vrijeme, divno se je u ovim
prohladnim prostorijama e t a t i , razgovarati, ejenkati se i uza to srkati
kavu. Ako si pri tom ustrpljiv i d u r a a n . moe tu ispitkivanjem da
izigje na vidjelo koja dragocjena stara tkanina i l i koje z a u d n o zlatno
vezivo iz kakvoga harema, a znadu se nai i pravi mirisavi latak iz
Mosula i Bagdada i l i zlatom vezene cipele, kao da su z a sitne noice
koje hurije u sedmom nebu prorokovu. No samo malo po malo raza
stire pred tobom muhumedovac svoje blago i iznosi komad p o komad
iz kakvoga skrivenoga mjesta. Ne srdi se on, ni ako u njega n i t a
ne k u p i . Mirno on e k a dalje i samo panjoli iz svega grla viu, da
namame kupce.
Kada, pregjemo Bezistan, nanovo nas okupi ulina, buka. Opet
e m o da joj se uklonimo, da pohodimo i da se n a u d i m o najpono
snijoj muhamedovskoj gragjevini u Sarajevu. To j e impozantna B e
g o v a d a m i j a , odma uz Bezistan. Ogromni taj boiji hram sagradio
je G a z i - H u s r e v - b e g . Nije to samo prva d a m i j a u Bosni, v e zauzimlje
i u svom i s l a m s k o m svijetu odlino mjesto. Damija je u dvoru, okru
e n o m niskim z i d o m ; u tom je dvoru pod ogromnom starodrevnom
lipom monumentalna e s m a z a obredno umivanje. D a m i j a je golema
zgrada B kube ti ma. Iznutra j e iskiena s a m i m r e e n i c a m a iz kurana
i istonjakim arabeskama. Spram u l a z a i u pravcu na Meu stoji
kibla. kamen, koji ima da, prikazuje grob prorokov. Lijevo je od
kible propovjedaonica, a desno mimber, odakle se u petak moli mo
litva z a halif'u, a u nekim prigodama i za cara i kralja, Franju Josipa.
Damija je sasvim nanovo opravljena, a pod joj je pokriven krasnim
ilimom. Odma uz nju stoji grobnica njezina osnivaa. Hodu nas je
t a m o o d v e o u o d a j u , g d j e j e lijes Husrev-begov i njegove ene (drugi
k a u : njegova sluge), prekrit c r n i m pokroveima. izvezenima zlatom.
Na podu je i l i m , a z i U o v i su okieni r e e n i c a m a iz kurana. D v a stava
muslomana zgurila s e uz lijes i molila. Nije ih smela n i kripa naih
cipela, ma da su morali uti, da s u nevjernici uli u s v e t i t e . U dvo
ritu kod e s m e i m a kamen na oblik stupa, a na kamenu sredinom
l j e b . To je t a k o zvani arin kamen". K a u . da, je jedan paa p r i mjetio, da se trgovci slui razliitim a r i n i m a . Da tomu doskoi, po
stavio je pred damijom u dvoritu taj kamen, na kojem lijeb i m a
t a n o turski arin, da svaki kupac i m a mjeru i t a k o se m o e da uvjeri,
jesu l i ga prevarili.
1
U zapadnom kraju dvorita stoji sasvim za sebe visoka e t v e r o uglasta sahat-kula. koja kazuje na 24 sata.
Spram sjevera stoji suprot damije K u r u m - m e d r e s a (olovna
b o d i n s k a kola"), stara prizemna zgrada s lijepim dvorom sa stupo
vima. Gjaoi tu ive u malim jadnim sobicama; svakako se tu niim
ne o d v r a a duh od nauke.
A k o pogjemo dalje k istoku spram grada, d o s p j e e m o k velikoj
novoj zgradi, koja te se impozantno doimlje. Gragjena je u m a u r i k o m
slogu crvenim i u t i m opekama (crveno i uto boje su iz bosanske za
stave). T o je gradska vijenica, u kojoj se skuplja sarajevsko gradsko
vijee. P o opin
skom
statutu od
10. prosinca 1888.
gradska se uprava
osniva na reprezen
taciji i avtonomiji.
Na elu B U upravi
n a e l n i k i podnaelnik, koje imenuje
Beledija,
gradska vijenica u Sarajevu.
narodnim govorom. T o je kao kita d o m a e g a cvijea, vezana reeni
cama, da i t a o c a razblai i na itanje navede.
Ne e valjda biti s gorega, da ovdje spomenemo iz Kapetanovieva N a r o d n o g a B l a g a " nekoje najobiajnije r e e n i c e , jer u tim se
r e e n i c a m a zrcali narodna d u a kao igdje.
Samo se po sebi razumije, da se u ivotinjskom ivotu, osobito
kod domaih ivotinja, najvie nalazi prilike za motrenje i sravnjivanje.
Tako se kae o p s u : P a s laje i na, cara*
Na siromaka i psi laju."
m
11
S (
upriju.
Tamo je prijatno mjesto za ..kef". Odbija sitne o b l a i e finoga
trebinjca i sanjari. 8a ute tabije ili j o bolje sa bijele tabije, to je
u sjeveroistonom uglu grada, ili i s Alifakovca na lijevom brijegu
Miljaeke treba da, vidi Sarajevo po noi uz bajnim. K a d a se oglasi
a k a m i s munara odjekne u jasnim glasovima vjerska r e e n i c a : ,,La
Bojanaki dervi.
Ogrli. Onda dervi mirno odilazi, a za njim dolazi drugi. Priprosta prirodnost toga nijemoga prizora ne moe se opisati. A u odaji je sve
m r a n i j e ; svijee se jedna za drugom potmule, dervi za derviom
otiao i ostao jo jedini eih, najvii poglavica svojega reda. Jo dugo
nam zuji u u i m a k l i k : Hu hu, A l l a h akbar!"
N a istonom kraju e m a l u e lei stara pravoslavna crkva sv.
Arhangjela, sasvim sakrivena za itavom zidinom. C r k v a je ta iz onoga
doba, kada su Turci osnovali Sarajevo, pa so po njoj vidi, kako s e j e
k r a n s t v o moralo da priginje i plaljivo se sakriva za debele zidine.
Nema tu nikakvoga spoljanjega sjaja kao na modernim h r a m o v i m a ;
crkvica je u zemlju prosjela i sasvim u zemlju ugragjena, kao da h o e
da se j o manjom priini, samo da ne svrati na sebe panju haminih
Trnica u Sarajevu.
i fanatinih Osmanlija. Izgragjena j e sva iz tesana kamena; ide u
nepravilnu etvorinu a nema nikakvih uresa. P o d je za metar dublji
v e naokolo povrina, svod nije vii od osam metara. U crkvi j e po
m r i n a ; svjetlo upada samo na sedam malih prozora, sve jedan nad
drugim. U toj crkvi ima zanimljiv starinski obiaj, koga e valjda na
skoro i nestati. U uskrnji ponedjeljak okupljaju se tu u predvorju
srpske djevojke u d a v a o , u najboljoj odjei, okiene zlatnim i srebrenim
novcem, t o e ga dobiti z a miraz. T o j e oiti svadbeni vaar, a obja
njuje se time, t o se j e prije moralo djevojke sakrivati, j e r j e bilo
opasno, da T u r c i vide lijepu djevojku. Zato su se na ulici djevojke
obino krile kao i Turkinje, pa tu nije bilo b a lako, da se upoznas s djevojkom i da se oeni. Jedino kod bogatijega su svijeta
pomagale
udaji t r g o v a k e
veze
vodadinica,
U e m a l u i je i hram panjolskih jevreja. Tamo ima dragocjen
thora-talmud i mnogo vrijednih ilimova. panjoli, kako se ovdje zovu.
potjeu od jevreja. koji su prognani iz panjolske, te ih osmanlijska
vlada godine 1576. i u Bosni naselila. Dolo ih je onda trideset po
rodica u Sarajevo, no za ova tri vijeka razmnoili su se silno te se
naselili i po drugim mjestima kao Travniku, T u z l i , Mostaru, Banjojluei
i t. d. Jezik im je i danas panjolski, no govore barem m u k a r c i
i hrvatski i druge evropske jezike. Svojim t r g o v a k i m duhom po
stigli su veinom blagostanje, a na dobru su glasu kod inovjeraca u
Bosni. e n e im se i djevojke odijevaju j o istonjaki i esto su van
redno lijepe.
Vrijedno je ovdje spomenuti i novu trnicu suprot gradskoga ko
lodvora, veoma umiljatu zgradu.
K a k o smo v e rekli, dijeli Miljacka, koja je obiajno tiha voda
no gdjekada i plaha bujica, Sarajevo u dva nejednaka dijela. Trgo
vaki je kraj na desnom brijegu. Tamo danas jak na sup Appel-quai
zajazuje rijeku, a elektrini tramvaj vozi otuda u polje. E l e k t r i n e
naprave slue donekle i za osvjetljivanje grada i zgrada, T a k o zvanim
Latinskim mostom" prelazimo na lijevi brijeg, gdje je negda bilo
sijelo sviju turskih oblasti. T u je ponajprije pred nama Careva da
mija, jedan od najstarijih hramova sarajevskih, makar i bez ikakvih
arhitektonskih osebina. B i l a je to svagda s l u b e n a damija i s njene
e je munare u petak vijao barjak s polumjesecom. Za damijom i
samo odijeljen lijepom b a o m s velikim predvorjem stoji novi konak,
nekadanja p a l a a valije bosanskoga, sagragjena istom godine ISliS.
Danas je tu sijelo zemaljskoga poglavice i vojnoga zapovjednika. Spram
k o n a k o g a dvorita uzdie se ukusna p a l a a vrhovnoga sudita, s lije
pim prekrivenim d v o r i t e m , koje je o k r u e n o otvorenim hodnicima. U
dvorite pada svjetlo kroz staklen krov sa utim staklima. B l i z u je tu
na B i s t r i k u i zemaljska radionica za tkanje ilimova, to smo je v e
spomenuli. V e l i k a vojarna, to j u je sagradio godine 1851. Omer p a a ,
stoji nedaleko od konaka na Filipovievu trgu, nekadanjem At-mejdanu.
Za tom vojarnom ide u vis put u najspokojnije turske mahale, no
evropske porodice staju ve i onamo prodirati.
8
Jp%% bosanskoga
U z tekiju sed
mero svete b r a e *
derviki samostan s gro
bovima sedmorice b r a e , ko
j i m a je po prii neki p a a u
stara vremena dao sasjei
glave penje se vratolo
man put ukraj potoka B i
strika gore u brda. I s t o n j a k a je kaldrma, po kojoj tu h o d a , ti pu
tovi, potaracani v e l i k i m kamenjem, izgaeni u toliko vijekova i puni
rupaga od nogu tovarnoga ivineta. Kamenje se je otralo i treba
da si dobar u skoku, ako e ovakvim putom da se p o p n e na brdo.
Bosanac to odvajkada, dobro umije; u prijanja se vremena nijesu te
ceste nikada popravljale, a ni sadanja gradska uprava sarajevska kao
da nije do sada smogla ni vremena ni n o v a c a , da naini iole dobar
put u one visine, gdje ive gazde, koji zbog s i r o m a t v a ne mogu da
plaaju poreza. To je jedan od najzanimljivijih krajeva, to ih u Sa
rajevu m o e da pohodi, T e k o je d o d u e onamo dospjeti, no ako
n e
V ( 3 (
s e
G u 8 1 a r.
vanje, smije m l a d i svojoj znanici, koju je m o d a samo vidio kao djevoje, dok se jo nije krila, utivo da prigje i da joj se stane lijepo
udvarati. T o se ini tako srameljivo i njeno, da se m o r a uditi
muhamedovcu zbog te pristojnosti. Sve je aikovanje u sasvim tihom
aputanju, poljubiti se skoro ni ne mogu, te jedino ako strast pregje
svaku granicu i prijei i m se, da se uzmu, ugovori se o t m i c a , koja
je tu u o b i a j e n a , ali v e skoro nestaje. U z aikluk uju se slatke Iju^ v n e p j e e , koje ne zaostaju za najljepim zvuoima zapadnjakim.
Narod u Bosni, makar da je vjerom rascjepkan, u ljubavnim pjesmama
8 m
odgovara:
S a m o idi, majko Osmanova!
Oi su mi oi sokolove,
Otvorie od borova dvore,
Osman agi mene e odvesti."
^''^^-''J/|)^^
P ^ P ^
zapadu. A k o pogjemo
j|Sy^>-^ od Gazi -Isine banje na Kilipoviev trg, doi e m o
u Tereziju. T u je vojniki djeaki pansijonat, u kojem bosanski pitomci te inov
nika i a s n i k a djeca stiu prvu nauku, da
se osposobe za vojnike kole i kadetske
zavode austro-ugarske vojske. Zavod ima i
eksternat te je do sada veoma blagosovno
djelovao.
A k o pogjemo dalje, doi e m o uz vodu
i krajem, gdje mjesto r u e v n i h koliba iznie
nov grad, u prohladan pokrajak na K o v a i e . To mjesto ima za svakoga pivopiju (a koji to Nijemac nije)
istorijsku v a n o s t , jer ovdje je rogjeno mjesto bosanskoga pivarstva.
Pivo se je u Bosni brzo rasprostranilo. Hercegovina rodi izvrsnim v i
nom, u Bosni se p e e iz ljiva ljivovica, obino laka rakija, no pivo
se je moralo istom da uveze, pa da postane narodnim piem. U gra
dovima je to polo za rukom, a zapoelo se je s pivom ve za osmanlijskoga doba. T k o danas uje, da u Sarajevu imaju tri pivare, koje
su sada kao dionika pivara z d r u e n e u veliku radnju, t e k o e mu
biti i da pomisli na nekadanji osmanlijski grad. A druge su se pivare
osnovale u Mostaru, Banjojluci, T u z l i i t. d. i ak u malom V i e g r a d u
podigao je malu pivaru neki Nijemac, koji je doao iz Srbije. No Sa
rajevo je v e bilo pivarski grad prije ve to su se s grada zavijale
c r n o u t e zastave.
n
Biser Bosne.
ko se pravo rekne. Ilide, kako je blizu Sarajeva,
mora se i smatrati njegovim dijelom. Z a kupa
line sezone od 15. svibnja do 15. rujna, no
i ranije i docnije, ide onamo svijet kao na
kakvo protenje i vlakovi lokalne eljeznice,
to gotovo bez prestanka, onamo voze, obino
BU puni. eljeznicom se vozi petnaest a s a k a , a kolima, sat. Lijevo
i desno ide ti pogled preko polja i livada na gorske obronke; ljetni
kovci muhamedovske vlastele izmjenjuju se s manjim seljakim ku
a m a , koje su ovdje v e na evropski nain. Sa zanimanjem e da
motri, t a se je sve na Sarajevskom polju osnovalo. Lijevo lei poljo
privredna stanica Ilide i l i Butmir. B u t m i r je na svjetski glas iziao
rudi t a m o n j i h neolitskih nalazaka. kojima su se evropski uenjaci za
divili. Opisani su ti nalasci veoma opirno u Glasniku zemaljskoga
muzeja.
Poljoprivredna stanica butmirska cijela je skupina od kua. U
gospodarstvu imaju dvije staje s ambarima i a r d a c i m a , mljekarna
s ledenicom i parnim kotlom, aparatima za, p o d u i v a n j e krmo. rezer
voarima z a vodu i t. d. Z a inovnike i d o m a e ratarske pitomce Bagra
Ilide.
Vrelo Bosne.
basena nainjena od kljaka, a u d e e n a su i za plivae i za n e p l i v a e
te i za djecu. Bistra voda iz eljeznice, kojom se opskrbljuju baseni,
ima ljeti postojanu temperaturu od 1619 R. D a udopunimo, to spo
minjemo o uredbi kupki, rei emo, da se tu m o e lijeiti i m a s a o m
i elektrinom, prodaju se sve vrste domaih i inozemnih mineralnih
voda, iz poljoprivredne se stanice dovozi svjee i kiselo mlijeko, te
kravija i ovija sirutka, a tko eli da se lijei grogjem, dobiva dnevno
najdivnije h e r c e g o v a k o grogje iz Mostrara.
U tri velika hotela, Austria", Hunguria" i Bosna" sa 106 BOba
za strance i salona ima dosta mjesta, a i inae i m a gdje da se na8
S e l j a k u Liiva u l i i u z i .
zabitnosti.
No Ilide ae odlikuje j o neim, a to je jeftinoa. Hoteli su kao
i sva banja svojina zemaljske vlade i samo se izdaju u zakup, te
prama tomu oblast odregjuje cijene. Ima etiri vrste soba za strance :
po 80 nov., 1 for., I V I for. i 2 for. na dan, skupa s poslugom. A k o
se uzme soba za vie v e nedjelju dana, odbija se deset po sto. a za
dulje vrijeme v e tri nedjelje dvadeset po sto od dnevne cijene.
T k o h o e jedared da pozivi u kojem kupalitu postrance od izga e n o g a puta, a opet ne e da ostane bez evropske Jagode i udobnosti,
neka skrene u Ilidu. U Sarajevo se stie lako i za jeftino novce, a
za devet sati eljeznike vonje, pune divota, dolazi se na Ivan-planinu
u Mostar i u r o m a n t i n u Hercegovinu, nekadanju u istinu krvavu
Hercegovinu.
Podrinje.
ljetnikovac
I m a t u d o b r a g o s t i o n i c a , d a ne o e d n i n i n e o g l u d n i . a
i/van m j e s t a j o j e d n a m a n j a i s k r o m n i j a , no s a s v i m i s t a .
Sve
od
ljepim
1050 m e t a r a
biva
kraj.
na o b r o n c i m a V i t e z a , g o l e m a se h r a s t o v a
suma
raza-
Praa i Ranjen-planina.
Tjesnac Prae.
dolazimo na najvaniju stanicu izmed Sarajeva i
G o r a d a , u P r a u , koja divno lei u prostranoj do
lini. Dotle se je vrijeme pogoralo, udarila kia. i
taman kada se je n a koija Muan zaustavio pred
Gostionicom kod Andrije", nahrupi oluja kao poniamna. No mi smo se vec sklonili i u skromnoj
no istoj gostinjoj sobi mogli smo da p r i e k a m o ,
dok se nebo ne smiri. Bio je prostrt stol za tro
jicu a s n i k a s te stanice; gostioniar spremi j o
i za nas dvojicu i brzo se mi upoznamo s asni
cima, koji su nas veoma ljubezno, kao to gotovo
svagda austrijski asnici, obavijestili o svem, to <
smo eljeli. U njihovu d r u t v u proao nam je
odmor i prebrzo.
P r a a se sastoji danas iz nekoliko rpi k u a ,
Seljak u
svagdanjoj odjei.
i3i
blistaju kao snijeg, kao da h o e da smegje gorje pred sobom okite
srebrenim sarukom: ponosne visine na a r b a n a k i m granicama, gdje ivu
hrabri kipetari, kojima se v e na majinim grudima pjevaju pjesme
o divljem boju, o vjenoj krvavoj osveti . . . N a a s a k se zaustavimo
pred malom gostionicom, koju zaklanja brezova u m i c a . Pogledamo j o
na sjever, na o t r e obrise Romanje-phmine, pozdravimo j o na jugu
cara Crnegore, 9000 stopa visoki Durmitor, pa se onda otrim kasom
povezosmo po golemim serpentinama u nizinu.
Kraj je taj lijepo obragjen, svuda se vigjaju ljudska naselja i stada
na pai, izili smo iz divljatine u civilizaciju. K o d hana Jabuke
gutnemo iz Viktorova v r e l a " ; sve nam se nanovo javlja vidik na
moglo bi Liko stati pet i deset puta toliko kuca. Zna se, da je G o r a d e
bilo u 15. vijeku jednim od glavnih t r g o v a k i h mjesta, dok su jo voj
vode stolovali u bliskom Samoboru. To se je slabo promijenilo, i kada
su ga Osmanlije osvojili. Godine 1529.31. bila je tu ak i tamparija
irilskih erkvenih knjiga. Godine 1568. sagradi Mustafa p a a budimski
mjesto n e k a d a n j e g a prevoza kamenit most na Drini. Drina, je ovdje
iroka 150 stopa, d o d u e plitka, no opasna. Od toga su se mosta
uuvali samo stupovi na bregovima, i etiri uzana stupa u est okova u rijeci. Svodove su strani povodnji ponitili. Sada s e j e izgradio
nov most, most cara Franje Josipa''. Uz most je bio nekada velik
karvansaraj, koji je gostoljubivo doikao trgovca s istoka i njegovu
robu, im pregju rijeku. Razruio se je taj karvansaraj j o za osmanlijskoga doba kao i mnogo tota u ovim zemljama, a u zidovima,
prostrane r u e v i n e udesile su se staje. Damije su u Gorudu neznatne,
a ni u ariji n e m a nita osobita da vidi. Zanimala me je samo nova
narodna kola, koja se veoma dobro posjeuje, i lijepa b a a uz zgradu
vojnike posade. Novih gra gje vina ima mnogo i veinom su svojina
domaih trgovaca, koji su doseljene trgovce davno nadmaili i sve im
vie m u t e r i j a preotimaju. T a k o se t u e trgovci, a ne misle, da su to
sasvim prirodne prilike, jer zemlja treba najprije svoju djecu da hrani,
makar kako bolno bilo to iskustvo za stranoga trgovca, koji se je
godine i godine poteno napatio. Nego danas mogu doseljenici jo vazda
da se u Bosni prilino prometnu.
K o n a n a vinjeta:
tkalac
Iz G o r a d a u F o u .
uinimo izlet u F o u divnom cestom, to ide uz lijevi brijeg
3. Ima tek nekoliko godinu, da se je ta cesta i z g r a d i l a ;
donde se je u vanu, prostranu i prometnu F o u sa sviju strana do
lazilo samo tegotnim j a h a i m putovima. Danas se tuda vozi otrim
I r i s o m . Najprije uz ljivike, u kojima je d r v e e tako gusto osuto tamnomodrim ljivama, da se skoro ni ne vidi l i e ; onda dolaze polja,
zasagjena duhanom, i mnogo golemo orahovo d r v e e , no za udo na
jodnom je polju bilo i lupina. Cesta ide ukraj Drine jednako uz visoke
gore; korito je, u kojem t e e Drina, iroko i pjeskovito, a voda kao
da je najnie spala. N a a je strana veoma iva, dobro obragjena,
mnoga umiljata naselja proviruju iz svjeega zelenila. Zgrade su ovdje
ve drugaije izgragjene; mjesto drvenih k u a grade se k u e od opeke
i veoma je znaajno, da to biva skoro svagda tamo, gdje je na d u g a
kim kanapima objeen duhan, da se sui, i l i gdje je j o u polju na
struku. Nema sumnje, da je veza izmed duhanskih nasada i gragjevina.
Seljaci stiu bolji dohodak, privikavaju kao to j e i prirodno - - uz
vee potrebe i hoe da dolinije stanuju.
K a k o je vano za Bosnu i Hercegovinu, t o se je sve vie stalo
saditi duhana, vidi se po iskazu financijalne uprave za godinu 1894.
Poreza na duhan upisano je te godine 4,606.000 for.. z a 6:20.000 for.
vie v e prijanje godine. Nada sve se sadi duhan u Hercegovini i to
osobito u trebinjskom, s t o l a k o m i ljubukom k o t a r u ; u Bosni oko
F o e i Srebrenice. U Hercegovini se je na 2700 hektara dobilo 45.0011
dvocenti, te se je producentima isplatilo 1,800.000 for. Prave se od
1
Bosanske seljakinje
F o a n k a.
ajno te se doimlje. S obiju sirana rijeke velike nove gragjevine,
vojnike zgrade, kao da ulazi u k a k v u tvrgjavu. Nov eljezni most
ide preko Drine i najprije se prolazi kroz vojniki tabor s ogromnim
obranbenim utvrdama. Onda se vozi jednim dijelom arije, pokraj
damija i d u a n a , uskim truskavim ulicama, te na koncu staje pred
lijepom evropskom zgradom, hotel G e r s t l " . Preko puta od hotela
ukusna je zgrada kotarske oblasti. Restauracija je sasvim kao beka,
a kuhinja su i podrum, cla ne mogu biti bolji, samo nam se je tuio
gostioniar, to je odregjeno, da se vojnika posada smanji, jer mu
tim nestaje velikoga broja dnevnih gostiju. J a sam to pozdravio kao
znak spokoja i reda u ovom kraju, koji je jo godine 1882. spadao
u najbuntovnije i najnemirnije krajeve. Utvrde, i l i kako se ovdje na
z i v l j u : o b r a n b e n e vojarne" uokrug grada po visovima prikazuju u
istinu ratnu sliku. Ovdjenji je svijet, kako je stisnut izmed Novogapazara i Crnegore, samo p u k o m i handarom u aki mogao da se
laa mirna posla, ako v e nije i sam skakao na ustanak. S po
e t k a ustanka godine 1881. i 1882. mala je posada, koja je tada bro
j a l a samo 2 0 0 momaka, imala ovdje ljute borbe, i mora da je u Foi
bilo zbilja tjeskobno, kada su sa sviju bregova, sto se kao zelen vijenac
Foi.
>
r* "
C*lJ*\j
olyi-l
^ - L * oi.-'il - ^ ^ - M ^
Jjil^
KS'^
8
^t** **
umro
agragjena.
Visoki naslov elebija'', io su ga isprva sultani sami nosili, te
i sva umjetnika i skupocjena gradnja dokazuju kako narod misli,
da je osniva bio visoka i imuna linost. Zato sudi kadija l'oanski,
[brahim ef. Muluvdi. da je Hasan Nazir bio sin onoga Sinana, to se
iza osmanlijske okupacije dvared (na petom i na jedanaestom mjestu)
spominje med bosanskim vezirima. Izmed toga vezira i Hasan Nazira
lei razmak od 34 godine, tako te m o e lako biti. da je bio sin vezira
Sinana i da je on onaj isti vezir, to se spominje kao sedamnaesti.
Ko je i odakle je bio graditelj i slikar damije, no zna niko da
rekne; a nema ni napisa, koji bi nas o tom uputio. Isto tako nema
ni narodne pjesme o gradnji te damije, a predaja znade samo to, da
je Hasan Nazir graditelje pozvao iz Azije. Glavna je ukrasa damiji
minber" (propovjedaonica), nainjen u lijepom slogu iz bijela kamena.
U srednjem polju (orta) na elu minbera ima polukruglja iz izglagjena
a r e n a kamena sa smog jastozelenim i bijelim pjegama (valjda serpentin);
taj je kamen pO narodnom prianju tako skup, da bi se z a novce, to
je stajao, mogla odma j o jedna Alada-Damija sagraditi. 0 toj krugiji
pripovijeda svijet jo i to, da se je nekada blistala, kao alem, dok
je ruje jedared dodirnuo jedan nevjernik, a onda joj je odma ne
stalo sjaja.
Megju muhamedovcima se je uzdrala ova predaja o osnivau
Hasan N a z i r u : Hasan je bio od siromakih roditelja iz Vakufa. Jedared
se svai s roditeljima, te krene u svijet i bude primljen kod sultana.
Tu dovri svoje nauke i postane kod cara nazir", t. j . nadglednik,
Sahat-kula u Foi.
ga angjeli onamo metnuli. Taj kamen stoji j o vazda na tom istom
mjestu, pa je i danas obiaj, da se ene na lom kamenu mole, kada
boco o d Allaha tagod da izmole.
Na glavnom zidu propovjedaonice (hudba) ima. kao to smo spo
menuli, polukruglja iz zelena kamena, o kojoj kau, da je Hasan Nazir
rekao, odma kako je damija dovrena : Iz ovoga se kanama moe
sagraditi isto takva damija, ako bi se ova kada sruila ili se otetila".
b i , da e se i u n u t r a n j o s t i d a m i j e isto t a k o z a d o v o l j i t i . N a a l o s t
nije to t a k o . D o k j e s p o l j a n e v r i j e m e h a r a l o , u nutranjosti je v l a g a i
d r u g a k o d a n i t i l a . D o j a m ti z a t o nije n i p o t o v e l i a j a n ; m j e s t o o r n a
m e n a t a u bujnim
b o j a m a n a l a z e se tu u l o m c i p r i j a n j i h d e k o r a c i j a
i z m e d p j e g a i p u k o t i n a i L d. i d o k a z u j u n e r u z i u n i j e v a i i j e
posljednjih
generacija, koje su u p r a v o t u p i m r a v n o d u j e m g l e d a l e to h a r a n j e .
P r o p o v j e d a o n i c a (minber) i z g r a g j e i i a je v i t a i u s p r a v n a u i s l o m
s l o g u . N o k a d a b l i e s l a n e motriti p o j e d i n o s t i , n a l a z i se z n a t n i h n e
d o s t a t a k a u i z v e d b i . D j e l o m i c e su ornamenti m a j s t o r s k i i mogu d a se
n a t j e u s i s t o n j a k o m s l i k a r i j o m , no d j e l o m i c e su o p e t i po z a m i s l i i
po i z r a d i s a s v i m n e z g o d n i .
A r a p s k e n a p i s e u n u t r a n j o s t i d a m i j e d o n o s i m o , k a k o i h je z a p i s a o
k a d i j a f o a n s k i . V r a t a d a m i j e i m a j u dva k r i l a i n a s v a k o m k r i l u po
e t i r i p o l j a ; n a n a j g o r n j e m polju s lijeve s t r a n e i m a n a p i s : . . u d d i l u
b i s s a l a t i k a b l e el l e u t i " , t. j . . . u r i l e se na m o l i t v u p r e d s m r t ! "
Na
d e s n o m k r i l u opet : a d d i l u b i t e u b e t i k a b l e el m e u t i " . t. j . u r i t e se
s k a j a n j e m pred smrt!* Na z i d u i z n a d v r a t a s t o j i : v e innel m e s a d i d e
l ' i l l a b fela l e d ' u m e ' a l l a h i e h a d e n " , t. j . . . d a m i j e pripadaju Bogu i
z a t o ne z a z i v l j i t e uz A l l a h a n i k o g a drugoga I* N a d k u b e t o m : u l l e m a h
dehale a l e j b a z e k e r i j a el m i h r a b e " , t. j . k u r a n s k a s u r a ali m i r a n " . N a
v r h u k u b e t a ima, n a p i s : e s m a u l h u s n a " , t. j . ,99 l i j e p i h b o i j i h imena".
N a u l a z u u p r o p o v j e d a o n i c u stoji r e e n i c a : s a m o j e j e d a n Hog i M u h a m e d
j e njegov p r o r o k " . N a k o n c u d a s p o m e n e m o i rijei, t o ih je p r e d
n e k i h d v j e s t a g o d i n a j e d a n porsijski p u t n i k n a p i s a o s p o l j a n a z i d u
d a m i j e i s p o d s t r o p a : s e f e r kerdem b e h e r e b r i r e s i d e m ve l a k i h
e i n ' i m a n d a j i n e d i d e m " , t. j . ..mnogo s a m p u t o v a o i u s v a k i sam vei
g r a d d o a o , no n i g d a nijesam vidio m j e s t a k a o ovo !"
Kada
smo
mosta na
razgledali
Cafe Luft"
(kavana
istinu
tu
sav
je
zrak)
su
bile
o k o B e a , a p r o m e t je
su
na k r a j u
se
Kako
vrta b i o je
itavom
sam
o d r i foanski
vlada
stvorila
putu u
oblijepljen
originalnu
velikim
nebom,
sasvim
umjetni
kao
slikama
ninama
daju
glasovitu
po
ku
krmicama
obrt.
bekim
z e m a l j s k a se je
No i u daljem je
uredaba.
koritu
Alpinski panjaci
tisue i t i s u e
plahoj v o d i
listova,
te
naelnikom
glumaca.
blagosovnih
dubokom
godimice
k o e ovdje na
i kava
iz i l u s t r o v a n i h
Na
med
vlada
(Jjalera
svud
ograncima
i kozjih
izragjuju
svoj zemlji, K a k o se j e u p r i j a n j e
da
foanskom
od
Foe,
na
Zelengore i
itelji
bave
uokolo'po orijaikim
ovijih
potoka
pobrinula,
okoliu
zapad
Lelije-planine lei m j e s t o J e l e , u k o j e m se od p a m t i v i j e k a
k o a r s k o m radnjom.
kavanu.
pismenima, i u
a k se j e
upoznadu s tadanjim
spomenuo,
veoma
Kalinovik,
vedrim
klupe i stolovi
silesijora
ve
napisano
t a k o m o g l i P o a n i da
GrUblom i sa
se
bilo je
p r o m e t bio pod
h a l a u vrtu. S v u d a
zid
hram i p o s l i d u g o m c e s t o m uz r i j e k u s p r a m
C e h o t i n i , o p a z i m o s d e s n e strane v e o m a
pla
k o a i te
u jeleku
doba svaka
se
kou,
industrija
N a megji novopazarskoga
JA
paaluka.
Iz F o e u pravo
slavno z a v j e t i t e a j nie na granici novopazarskoga
paaluka
ide j a h a i put slabo
," *^Jrjjflj@!%**
naseljenim umovitim
gorskim krajem sred
nje visine. Isprvice ide
put dolinom e h o t i n e ,
i--,
no naskoro se uspinje
/
spram sjeveroistoka u
brda, to ispunjavaju
trokut med Drinom i
ehotinom. U po puta
Picea Omorica Pani.
i/med F o e i ajnia,
etiri sata od jednoga i drugoga grada, krasan je s gore P r e l u e sje
verni vidik na mnoge hrptove, stijene i modre redove huma ka. Odavde
ide uz rub duboke provalije v e l i a n s t v e n o m visokom u m o m . Orijako
d r v e e , povaljeno preko puta, stvara ti esto visoke slavoluke, iskiene
povijuama
Sat ispred ajnia ide u desnu stranu prijeki put u
p a a l u k u Plevlje. Pogled na drinsku dolinu odavde je prost, no hladan
brije vjetar sa snijenih visova crnogorskih.
lije joj zato puste malo vremena i uzmu straiti pred njenom odajom.
No ona se o b u e u s v e a n u odjeu i skoi kroz prozor s visine gradske,
da s m r u izmakne sramoti. A l i d u g a k a njena r a s p u t e n a kosa, koja
je bila na kraju zlatnim dugme ti ma n a k i e n a , zapne o jednu stijenu
i tako je djevojka lebdila u smrtnom strahu, dok kosa ne popusti i
ona ne padne u dubinu. Zlatna dugmeta z a p a d o e na stijeni i za dokaz
prii j o su se dugo vrijeme pokazivala. Vojvoda Stjepan ivi j o na
nekoliko mjesta gornje drinske doline u narodnoj uspomeni; pria, to
Konana vinjeta:
p e a t despota Stefana n a z l a t n o j b u l i
njoguvoj.
novo-
pazarskom
sandaku.
^-'ht^^SSj^^'^f
o l
iu
Greben. Metalka.
Ljeti je Metalka r o m a n t i n o i krasno z r a n o ljeilite, no zima
je ovdje ljuta. N a 1000 metara visine snijeg rano zapadne, a, esto
tu vjetar bjesni strahotnom silom. Onda moraju austrijski vojnici bez
prestanka da r a z g r u snijeg i poti da p r o k r u j u put, posao, za
koji Osmanlije naravski nije ni briga. ,,U ope moraju vojnici u ovim
krajevima sve da b u d u : graditelji cesta i mostova, vojarni, utvrgjenih
s t r a a r n i c a i vodovoda, umjetni vrtlari i b a o v a n i za zelen, p o t a r s k i
i brzojavni inovnici, orunici i redari, kuhari i glazbenici, pekari i
mesari, a uza to u zgodama i ratarski putnici-uitelji, koji s a n d a k i m
iteljima korisne naputke daju." T a k o sasvim pravo sudi vojniki
i/.vjestitelj lista Kblnische Zeitung", Mach, koji je u jeseni godine
1896. putovao tim krajevima i ne m o e da ae nahvali vrsnoe austrij-
168 -
169
*) B o s n i s c h e N V i u n k ' r b n e f o , " K o l n i s c h o
Zeituug,
U. p r o s i n c u
1896.
brutalnoga vandalizma, t o ih inae obino stie. Gdje se gradi, dov u k u se grobne ploe, relijeti i kipovi, razlupaju se, okljatre i metnu
u zidove, i l i budu poloeni u prag i l i kao dovratnice u talu. Od ne
koga su se vremena asniei zauzeli za te mukotrpne svjedoke ljepe
p r o l o s t i ; t o se ikako moe da prenese, prenosi se u plevaljski tabor
i tamo se s m j e t a v a u parku.
Novopazarski je s a n d a k , kao t o se to vidi po ostancima, bio
za rimskih vremena dobro naseljen, a italska je kultura i ovdje uda
rila svoj p e a t na spoljanji ivot. Bilo je tu gradova, uregjenih po
rimskom nainu, no u tim je gradovima, kao to i m se vidi po ilir
skim imenima, bio velik broj staroga d o m a e g a s t a n o v n i t v a , koje se
je vrsto dralo starinskih obiaja. Potivali su se rimski i istoni bogovi,
pod kojima su se krili epihorski, i dizalo se je na rimski nain grobne
spomenike kojoj Panto, Testo, Vendo i l i Tritano. Najglavnije je nala
zite kod Plevlja tri e t v r t a sata daleko na potoku V e l e n i e i ; mjesto
se to i danas j o zove Staroplevlje, a lei na poloitom plodnom
obronku humka. t o se s p u t a od sela Komina. N a prilinom se ko
madu razastiru po oranicama i livadama r u e v i n e . D a su te r u e v i n e
rimskoga porijetla, dokazao je Hoernes; ovdje je bio rimski municipij
S . . . , Kako mu je cijelo ime bilo, ne z n a se. Mommsen i Hoernes
ovamo b i da smjeste Staneeli s Peutingerove table, a T o m a e k je
ovdje traimo Sapun, to j u spominje Kavennas. t a je pravo, pokazae se tek onda, dok bude odlunih nalazaka. Z a sada se je moralo
tim zadovoljiti, da se te posvuda razbacane a gdjegdje i uzidane nalaske oslika i opie, te se je to u Glasniku zemaljskoga muzeja" i
uinilo.
Odma za Plevljem izlazi cesta iz ravnice te se povlai krovitom
stijenom. Onda presijeca tako zvano Ptiije polje, (to je bilo nekada
jedno od najzloglasnijih mjesta u s a n d a k u , jer su ovamo udarali crno
gorski Kolainci, no danas je tu sve sigurno) i penje se preko B u
Prijepolje u sandaku.
12
Na splavi
niz
Drinu.*
.r v
/
Drina je jedna od
najjaih rijeka bosan
skih i megja med Sr
bijom i Bosnom. Na
staje ona neka etiri
sata j u n o od P o e i z sutoka Tare i Plive sasvim na
/
crnogorskoj granici, kod sela
Huma. Iza kratka t e a j a pojaa
vaju je Sutjeska, Bjelava, Bistrica
i e h o t i n a i onda ona udara ponaj-
P<
.
N a splavi Drinom.
Salamuna.
hronograma.
**) T a r i h o z n a u j o Vrijeme, A k o so z b r o j e
s t i h u , d o b i v a so u s u m u g o d i n a 979. p . Hidr,
Most u Viegradu.
Mehmed p a a tri cara dvorio,
P a tri kule i/dvorio blaga,
P a on sio misli premiljati,
Kud e tol'ko blago dijevati:
Al e blago davat sirotinji,
A l e blago u Drinu sipati,
Al e gradit po Bosni haire.
Sve mislio na jedno smislio:
Hou gradit po Bosni haire,
Najnaprijed na Drini upriju."
Odma se prihvati posla te gradi knjigu i alje je Mitru neimaru,
neka se sprema, da sagradi na Drini upriju. I j o
,.Ti povedi do trista majstora
1 hiljadu djece irgatina,
Sto e studen kamen dohiati."
No ta se zapovijest ne svigje Mitru neimaru, jer misli, da se ne
e moi izvriti.
0 bora mi, Soko Mehmed paa,
Koliko je polje viegradsko,
Da je tovar do tovara blaga,
vie po noi ruilo, sto u dan naini. Posao se svrsi i devete godine
stade na D r i n i uprija. No
Dogje Drina mutna i pomamna,
Pomoli se vitka omorika,
Te udari u upriju kulu,
Te zanjiha na Drini uprijom."
Prepade se Mehmed p a a , da se ne e oboriti uprija. Mitar veli,
da se je to D r i n a pomamila, to je nije p a a darovao, v e neka je
dariva i smirie se. P a a naspe na upriju blago, uzme srebrenu lo
patu i rasturi blago na sve etiri strane, dariva premutnu Drinu.
Mitar se spusti na tanke tenefe s uprije i sasijee vitku omoriku. A
Iz omore krvca udarila,
Iz omore neto progovara:
Osta danas na Drini uprija,
Osta danas, osta do vijeka."
Rijeka opet mirno p o t e e . K a k o je uprija sada bila gotova i
nije joj vie bilo nikakve opasnosti, pusti je p a a svijetu, no postavi
njoj gjumruk. Lijepo se je svidjela Bosancima nova u p r j a , no
gjumruk im nije bio po volji. Eto tako kiridije, pa zapjeva:
n
Veseli dani.
grogja, tako da se je zgotovila slasna v e e r a . Onda uzmemo odbijati
dim naih izvrsnih bosanskih cigareta u hladni svjei noni zrak, sve
dok nas ne obuze san.
Sutradan i z jutra, tek to je svanulo, a mi na nogama. Po rosnim
livadama i niskom d b u n j u spustimo se strmom stazom prilino oko
mito k Drini, gdje je n a a splav bila v e pristala uz brijeg. Jedva
da smo petnaest a s a k a silazili. Sunce se je b a pomaljalo i z a srpskih
graninih planina, kada se je n a a splav krenula. Obala je ovdje
isprvice na, bosanskoj strani nia nego l i na srpskoj; voda slabo pada
i prilino se tromo valja. Splavari su nam rgjavo noevali, a iz jutra
nijesu j o dospjeli, da n a i n e svoje ganjce, pa su se sasvim sneve
selili. A l i smo i h brzo razvedrili. N a pratilac u m a r , i sam t a j e r a c ,
naini ostrag na splavi iz nekoliko kamenova za n u d u o g n j i t e ; na
to ognjite bude metnuta prepolovljena prazna limena posuda, u kojoj
je prije stajao petrolej, i u posudi se naloi vatra, Jcoja odma veselo
zaplamsa. Sada se jedan splavar baci na kuharsku umjetnost, pa se
i njima naskoro e l u d a c zasiti, po gotovo kada smo se litrom vina postarali, da masne g a n j c e bolje probave.
Srpska je strana na p r v i pogled sila civilizovanija; vidi se tamo
svuda zasijano i obragjeno zemljite, a k i cesta uz obalu. Sloboda
od osmanlijske vlasti urodila je plodom. No ako se tu bolje zaviri,
brzo Be vidi, kako je varava ta srpska civilizacija i koliko vie ima
razloga svijet u Bosni, da bude zadovoljan sa svojim prilikama.
Z a nekoliko satova vonje stignemo u Gjurgjevac, u kojem se
a n d a r s k a vojarna v e iz daljine vidi. Visoko nad Gjurgjevcem lee
prostrane r u e v i n e stara grada; na srpskoj je strani u stijenama selo
Vranjkovilia, gdje su se nekada bavili vinogradarstvom. Nedaleko odatle,
kod P e r n o c a , blizu uz rijeku, bave se j o i danas. Tamo ima velika
pilana. Kraj u obadvije strane oivljuje; bregovi se uklanjaju podalje,
strme okomite urvine ponestaju, poloitiji obronci u e s t a v a j u . Gdjekada se javlja na bosanskoj strani koja d a m i j a ; osobito je slikovita
u seocetu Gornjim P e i m a . K o d B a r a k o v c a je u rijeci greben do gre
b e n a ; kako je bila voda niska, ostao je samo uzan protok, no n a a
Bplav s r e n o izmakne svakoj pogibiji. U z srpski bi se brijeg bilo tu
l a k e voziti, no nai splavari nijesu marili onuda, jer i k a n e srpskih
slubenih organa nijesu b a osobita rijetkost. I desno je i lijevo pob r e j e nisko i lijepom u m o m obraslo, u Srbiji kao nastojavan park.
Ovdje ugledamo p r v i put u ove dane kola, koja su se dobrim kasom
vozila u g r a d i Bajinu B a t u . Samo mjesto lei nasuprot bosanskih
Skelana, a l i se ne vidi, jer je n e t o u stranu od rijeke. N a vodi je
samo srpska karaula i jedna mehana. N a bosanskoj se je strani izgra
dila a n d a r s k a vojarna, a kako je ovdje prevoz, skela, vidi se to
v e po imenu, s m j e t e n a je tu i financijska s t r a a . N a polju stoji
duhan, koji smo v e i oko Klotijevcu vigjevali.
Sada odjedared z a u j e m o njemaku r i j e ; samo nije dolazila, to
ne bi bilo tako z a u d n o , s bosanske obale, v e sa srpske. T o je n a e
pratioce prepoznao neki oniski gospodin, koji se je silno razmahivao
i upravo nekojim Srbima sve govorio, sjem da su poteni. B i o je on
gostioniar i z Srebrenice, koji je u drvarskom poslu ovamo do a o i
U drinskom tjesnacu.
na srpskoj obali lei u prostranoj ravnici istoimeno srpsko mjesto i
pred njim s t r a a r n i c a , carinara i mehana. T u je prilino iv promet
med obadvjema obalama, te se je zato i u bosanskoj Ljuboviji sagra
dila financijska vojarna i prostrano s t o v a r i t e . U ope te se Ljubo-
Stari bosanski r u d n i k i
grad.
jeziku.
Srebrenica.
raznih prostorija u zgradi. D a je tu bila silovita propast, vidi se i po
mnogim no sve samim sitnim ulomcima broncanoga kipa ovjeje ve
liine, to je stajao na stalku apside. Najglavniji rezultat, to se je
postigao, sadri se u tom, da se je dokazao opstanak i prostranstvo
nepoznatoga rimskoga r u d n i k o g a grada u Gradini, te da je tu bila
tvrgjava. gornji i donji grad. Megju do sada nagjenim kamenovitna
s napisima, (est ih se je na alost nalo samo u ulomcima) nalaze
se dva rtvenika, jedan p o s v e e n Jupitru i Junoni, a drugi Jupitru i
I
Bosanski muhamedovac.
Bvim tiho razastro Mali Zvornik i Sakar usred b a a i sa tri damije,
jedine u Srbiji sjem u Biogradu. Visoke kapije idu kroz tvrgjavu u
pravi grad Zvornik, koji je iza p o a r a skoro sasvim iznova sagragjen.
Zaustavimo se pred hotelom k gradu B e u " , upravo r a s k o n o m zgra
dom. Z a a s a k i v e smo u odajama, da ni u evropskim velikim gra
dovima n e m a boljih. P o d je pokriven ilimovima. Restauracija je sa
svim kao u Beu, posluga je n j e m a k a , i da ne vidi, kada p o g l e d a
kroz prozor na ulicu, da si u Bosni, ne bi vjerovao, da Bi u staroj
turskoj tvrgjavi, gdje se negda ne bi bio mogao ni naskromnije
smjestiti.
Most na Drinai.
A
a
u
o
>
Idiline
vonje.
nagragjona
telad.
za tim
se v e
a kad
svagda
Cijena
16
voslavni seljaci u gornjoj sprekoj dolini, samo se oni, sto obilaze kao
svirai, odijevaju a la franka".
Karavlasi u P u r k o v i u svi su od reda ratari i to k m e t o v i ; ne
koje porodice imaju i svojega posjeda. U z poljodjelstvo i s t o a r s t v o
glavna im je privreda u drvarskoj radnji, a onda idu po svijetu kao
Cigane.
e m , onda no za izdubljivanje drva, velike i male turpije i na koncu
bosansko orugje z a svaki posao no.
Svirkom i igrom svojom nijesu Karavlasi ravni ugarskim Ciga
nima. I oni d o d u e kao i ugarski Cigani sviraju bez nota, samo kako
u j u ; ali nema u njih one z a u d n e brzine, kojom ugarski Cigani uhvate
svaku melodiju, samo neka je jedared uju. Instrumenti su i m gusle,
cello, a gdjekada i bubanj, koji je nalik na tamburin. N a njihovoj je
glazbi jasan dojam ruraunjsko-slavenskih turobnih popjevaka. Harmo
nija i m se mahom sastoji iz terca, uz koje esto dolazi oktava osnov-
Vlasenica.
Putnici Cigani ostanu nam za legjima, a m i izigjemo iz plodne
ravnice opet u humovit kraj, pokriven lijepom u m o m . G l a v i c a se die
nad glavicu, a m r a n o visoko gorje zatvara na koncu obzorje. Kraj je
taj pun najdivnijih motiva za slikara i pravi raj z a putnika p j e a k a ,
kojemu nije stalo jedino do dobrih krmi i svjeega piva. Cesta se u
mnogobrojnim zavojima uspinje k Vlasenici, koja je v e u visini od
700 metara i lei kao sakrivena u zelenilu. Malen je to gradi, koji
e z a a r a t i svakoga prijatelja prirode. T a k v u sliku rijetko vigja u
vajcarskoj i T i r o l u , a sa p r a u m s k o m vegetacijom t e k o igdje j o u
E v r o p i , sjem na Balkanu.
Odma kako ugje u grad, ima lijepa zgrada na kat i oko nje
b a a ; to je hotel Zukovik*. Ovdje nas lijepo prime, izvrsno poslue
Djevojka iz Podromanje.
snom cestom u zavojima uspinjala uz tako zvanu P l o u na obronke
Javor-planine. Neko su vrijeme odatle j o divni vidici po svem jadar8kom kraju do Zvornika, a zapadno spram Kladnja do Debeloga brda
(1314 metara), umiljat i v e l i a n s t v e n pogled. Onda zagjemo u velebnu
p r a u m u . Orijake bukve ispruile se nebu pod o b l a k e ; iz njih i iz
n i e g a d r v e a sastavila se g u t a r a , da ne m o e prodrijeti. Posvuda
lee povaljeni u m s k i orijai. N e k i su posjeeni, jer se tuda gradi
cesta, a druge je opet oluja sruila. Tako oni lee mahovinom prekri
veni uz svoju b r a u , to se jo k o e u svoj krasoti, no iz njihova tru
loga Btabalja izbija opet novi mladi ivot. Ima ovdje drva za stotine
i stotine godina. Danas to j o lei spokojno, dok se ovuda ne izgradi
Sokolaki naelnik.
u vojarni. K a d a se r e k n e : vojarna, ne treba odma pomiljati na vo
jarne po velikim gradovima, kuda mogu da stanu i t a v e pukovnije.
Vojarna Pijesak nije n i t a v e j a k a drvena s t r a a r n i c a , no ukusno i
prostrano izragjena i s raznim sporednim zgradama, stajama i t. d.
i b a o m , koja se je tek uzela u d e a v a t i . Zapovjednik s t r a m e t a r ,
rogjen g r a n i a r , d o e k a nas prijazno i sprovede nas kroz m o m a k u
odaju u gostinju sobu, odakle je bio divan vidik. Odma nam i z
nesu piva u bocama i za kratko vrijeme stajala nam je na stolu iz
vrsna v e e r a , kakvoj se u ovoj divlja stini ni ne bi nadali. Osobito
jednu tjesteninu, t o j u je staru valjana kuharica nazvala andarskim rezancima", bila je prava poslastica i nijesmo mogli na ino,
nego da kuharici izrazimo svoje potpuno zadovoljstvo. Onda se j o
neko vrijeme odademo i t a n j u ; nali smo ovdje hrvatskih zabavnih
listova, lijepo uvezanih po godinama. A da se tu gaji i plemenita
glazba, to su dokazivale razne tambure, p o v j e a n e po zidu, i hrvatska
pjesmarica K u h a e v a . Bilo nam je ovdje, da ne m o e biti bolje; no
kada smo dobili z a n o dvostruke p o k r i v a e , vidjeli smo, da tu noi
bivaju veoma hladne. San nam je bio sladak. K a d a se oko pet sati
probudismo, mislili smo, da smo u kakvom zimskom kraju. Po d r v e u i
po livadama popadalo inje i sve prekrilo tankim srebrenim pokrovom.
A kada se j a v i sunce, nestade inja i iz njega se stvori gusta rosa,
koja se je sjajila i svjetlucala kao tisue i t i s u e alemova. Bilo je
Prosjakinja.
estoko hladno, no jutarnja je etnja u ovoj visini u i t a k , kakvoga
velegragjanin nikada nema. Stada noivaju pod vedrim nebom u obo
rima i ustaju sada iz jutra, da se nahrane. Ovdje sam osim lijepih
ovaca vidio v e goveda i v e e sorte, koja oito nijesu bosanskoga
porijekla.
P o t o smo j o dobro pouinali i na rastanku se s r d a n o porukovali s u v a r i m a sigurnosti u zemlji, krenemo u 6Va sati dalje na
jugozapad. Suljo nam je bio dobre volje, veoma razgovoran, a konji
su lijepo kasali tim rosnim svjeim krajem. a s smo bili u umi, a s
na alpskim p a n j a c i m a ; do Mrkalja je pogdjekada bila opet p r a u m a
s t i s u a m a slomljenih i l i povaljenih stabala. V i e glavice V r a o n i k a
planine s desne strane, a Studene gore s lijeve vigjale su se samo
Romanja
Glasinae.
Ovdje na toj visoravni po
zornica je narodnim pjesmama o
starini Novaku. itav je to red
hajdukih pjesama, koje su po
zanimljivom opisu Asbothovu u
Han na Romanji planini.
njegovu djelu Bosnien und die
Hercegovina" (Be, Alfred Holder)
poznate danas i stranom svijetu. U prvoj pjesmi pije Novak vino kod
kneza Bogosava i p r i a mu, sa t a je otiao u hajduke. K a d a je Je
rina, e n a despota srpskoga P a v l a B r a n k o v i a , gradila Smederevo, na
redi ona Novaka u argatluk za pune tri godinice, a za pune tri godi
nice ne s t e e Novak pare ni dinara, ni na noge opanke. Onda ona na
metne namet na vilajet, da pozlati k u l e ; na svaku k u u n a m e e po
tri litre zlata, t. j . po trista dukata. Novak ne m o e da plati, nego
uzme budak i odbjegne u Romanju planinu. Tamo sretne turske sva
tove, a m l a d o e n j a ga izbije trostrukom kandijom. Novak ubije T u r
ina i uzme mu po obiaju tri kese blaga, sablju od pojasa i konja
dorata. Otada veli,
Romanju sam goru obiknuo,
Bolje, brate, nego moje dvore,
Jer j a u v a m druma kroz planinu,
Doekujem Sarajlije mlade,
Te otimam i srebro i zlato
I lijepu ohu i kadifu,
Odijevam i sebe i drutvo,
A kadar sam stii i utei
I na s t r a n u mjestu postajati,
Ne bojim se nikoga do B o g a ! "
onih varvarskih plemena, to su u prvim vjekovima i z a H r i s t a prohuj i l a Bosnom kao oluja, ni docniji slavenski naseljenici a ni Osmanlije
nijesu uznemirili u grobnom miru stare junake, to su negda na G l a
sincu ivovali. N a e m u je vremenu dosugjeno bilo, da prodre u taj
Seljaka kua
u bosanskoj sumi
K a k o se vidi po zemljitu, to smo ga opisali, visoinu je glas i n a k u priroda jako zatitila. U tom je gorju siguran bio zaklon ne
kadanjim iteljima, no j o ga sigurnijim oni uinie cijelim redom gra
dina, to B U ih sustavno izgradili.*) N a svakom uzlazu, gdje se je ikako
moglo, digle su se na visini gradine, tako da je od te visoine postala
s vremenom i t a v a tvrgjava, koja je svoje itelje pouzdano zaklanjala
od d u m a n s k i h nasrtaja. V e na Komanji planini lee na 1881 m. v i
skom karaulom
ostanci kule, 8 koje je dalek vidik u zapadnu stranu. Odavde pa sve
do tjemena K o p i t a planine sva je sjeverna linija osuta gradinama. T a k o
*) O d m a b i ovdje d a s p o m e n e m o , d a se dr. H o o r n e s u no s v i g j a z a
n a z i v , V V a l l b u r g e n " , nego
l l i n g w a l l e " , j e r po n j e g o v u s u d u n i j e s u
gradine
stari Iliri
bili
n a t a k v o m v i s o k o m k u l t u r n o m stopenu, d a b i i m a l i o t v o r e n i h n a s e l j a i z b j e g o v a u
s p o j u . D a n a s g o v o r i t a m o n j i svijet t i m n a s i p i m a g r a d i n o "
i tako
ih, da n i
ne
gart"
o g r a d a (u d a n s k o m g a a r d , d v o r , v e a s t o j n a k u a ; u e n g l e s k o m y a r d , d v o r ;
l a t i n s k o m hortus itd.) i l i i ne b i l a , g r a d i n o n a G l a s i n c u n i j o s u v a l j d a n i t a d r u g o g a
v e obiajne iz prugja izgragjene
ogrado, k o j i m a se j e o d m o g j i v a o k o m a d z e m l j e ,
t o je u o p e m p o s j e d u i l i o p e m p a n j a k u s a i n j a v a o p o j e d i n a k o v l a s n i t v o .
je bila kod Nijemaca Hofstiitte", u s r e d o v j e n i m
njemakim
listinama
To
Hofroito"
volji
i p a n j a k , k a m e n i s l a b o obra
d o i m g o l e m e gusto u m e
divlje
strmenlte p l a n i n e
okruuju
zajedniku
d o b r o s v o g a p l e m e n a , te g a z a t i u j u i p r i r o d n o m g r a n i c o m o p a s a v a j u , stoje t a m o
goro u kamenitoj ogradi kolibe itcljsko,
b i se t a t r e b a l a zato i d a z o v u s e l a u k r u g u " .
Naselja
Vojarna u Podromanji.
junije kod Oskoplja i med njima obadvjema mala gradina u dolji kod
P r a i a . Nad ulazom iz r a k i t n i k e doline na Ivanpolje gospoduju gra
dine kod Kovanja, dvije kod Senkovia, dvije na brijegu K r e u nad
Starimselom, v r s t a gradina na Vitnju i tako zvani Hreljin grad s onu
stranu tjemena Plijea. Od Vitnja do j u n o g a ruba Romanje planine,
do tako zvanih Bogovikih stijena, skoro je svaki vis zapremljen gra
dinom ; ima ih kod Buljukovine nad Bjelosaliima (velika i mala gra
dina), na Plijeu nad Podromanjom i na humku Gradini nedaleko od Bogovia. U tom o b r u u od tvrgjava nalaze se j o gradine na Puhovcu,
zapadao Sokocu, gdje crkva sv. Ilije stoji na r a z r u e n o j gradini, i dvije
kod K u s a a .
Eogatiki hoda.
tom, to se je kod iskapanja nalo oruja skoro u svakom grobu,
gdje ima garevine, doim se je u grobovima, gdje su kosturovi, sla
bijih n a l a z a k a dobivalo, a gdje ih je opet vie bilo, iskazalo se je,
da su to enski grobovi.
Nalasci se sastoje od kopalja (sibvna" u ilirskih plemena), ma
e v a i noeva, buzdovana, eljeznih konjskih zvala, bronanih kaciga,
komada od oklopa, bronanih pojaseva. nakita, grivni, zaponaca, med
njima i s dvostrukom petljom, koji su upravo tipina forma za glasin a k u kulturu. To je zaponac s e t v e r o u g i a s t o m osnovom, kod koje
luk prelazi u iglu, a na drugu stranu u osnovu svaki put petljom.
Dalje su se n a l e zanimljive okrugle sponke, narukvice i prstenje, ko-
Seljanin iz Mokroga.
Putom u Rogaticu i okolo Rogatice nalazi se mnogo rimskih i
bogumilskih grobnih spomenika. Mommsen je v e jedan opisao u svojoj
zbirci, a druge su poblie oznaili dr. B l a u i dr. Hoernes. Med bogu-
ena.
Iz S a r a j e v a u
Mostar.
eljezniki voz, t o e da
nag odveze u glavni grad j u n a k e
no krvave Hercegovine, odlazi o
podne iz Sarajeva, Najprije pro
lazi poljem do Ilide, onda pre
lazi novim eljeznim mostom e
ljeznicu i stie na stanicu B l a u j .
Malo to mjestance lei u lijepoj
dobro obragjenoj dolini, a raste
neprestance, te se vigjaju nove
k u e i druge gragjevine. Odma
nad njim p r u a visoki (1248 me
tara) Igman svoje umovito tjeme
nebu pod oblake. Ovdje smo se go
dine 1878. bavili u oi dana, kada
e da se zauzme Sarajevo, no
od toga su se vremena zbile go
leme promjene s Bosnom i 8 ovim
U sarajevskoj ariji.
krajem. K u d a p o g l e d a , svuda
tekovine novoga doba, iv promet. A zar nije eljeznica, to danas
ide na Blauj, najvei dokaz kulturnoga napretka? D v a r e d prelazimo
njome Zujevinu, te stiemo osam kilometara dalje u H a d i e . V e l i k e
pilane i skladita drva kazuju, da ovdje industrija uporabljuje u m s k o
blago. Mlade muhamedovske djevojice domahuju pozdrav eljeznikomu
Gudura Luka.
dobar i prijatan boravak. Z a turiste i m a na stanici soba i dobra go
stionica.
Odma im izigje sa stanice, ulazi voz u tunel od 648 metara
duljine sa slabim s p u t a j e m od 3/oo. T u smo v e u Hercegovini i
isto ti topliji zrak struji oko lica. K a k o se izigje iz tunela, pada ti
pogled na veoma umiljatu dolinu, opkoljenu poloitim oplazovima sa
zelenim l i v a d a m a ; kada p o g l e d a unatrag, tamo su visovi Ivan-planine
Katolikinja sa Zec-planine.
rezbarije i sprave, osobito oni sanduci, u kojima seljaci spremaju
svoje haljine i vrednije stvari. Sav je kraj od Ivana do Konjica, Jablanice i Mostara pravi raj, kojemu se od srca mora zaeljeti, da ovamo
stanu navrtati turiste. Nema rijei, kojima bi se mogle opisati osebujne
draesti ovoga kraja.
Od Konjica ide eljeznica prilino dugo dalekom ravnicom do
postaje Lisiia, devet kilometara daleko. Onda opet zapoinje veoma
Na podnoju Prenj a.
19
Tjesnac na Neretvi.
da bi mogao rijeku preskoiti. Obala dolje na samoj rijeci pod t i m
Btrmim brdinama sastoji se iz uslojena kamena, a pokrivena je krora.
No svaka stopa zemlje, to iole vrijedi, privrijegjena je kulturi,
te je s trudom i mukom ogragjena i kamenim zidovima z a t i e n a .
Gdje je Neretvino korito vie, nalaze se prirodne izdubene pilje.
Nemile su na oko, no slue za staje i zatvaraju se vratima od pletera.
Med umovitim bregovima, koji se opet j a e ispinju, s t i e m o u
D r e n i c u . Z a stanicom se prelazi eljeznim mostom D r e a n k a . N a
aeak ti se samo otvara pogled u usku stjenovitu dolinu te rjeice, u
Neretva u Mostaru.
preskoiti..
B i l o je v e osam sati na v e e r , kada smo se dovezli u Mostar.
V i s o k i bregovi s mnogim utvrdama kazuju nam. da smo u zemlji,
gdje se j o pred nekoliko godina nije moglo pouzdavati u mir. Svijetlo
plinsko svjetlo na kolodvoru, omnibusi iz hotela, fijakeri, u nekadanju
divlju Hercegovinu u l a je kultura i civilizacija. Z a nekoliko se a s a k a
Hercego
vaki
glavni
grad.
Malo ima slikovitijih mjesta od herce
g o v a k o g a glavnoga grada. Poloeu med v i
soke gore, P o d v e l e i H u m , med kojima huji
j iJ I
W
Neretva u dubokom lomnom koritu svojem, u svem
V
I
odaje glavno sijelo ratoborna plemena. N a jugu
mu je velika ravnina Bie, na sjeveru Bijelo polje,
te je bilo dosta mjesta, da se Mostar daleko rasproarija u Mostaru stre poljem, ali on opet ostade zbijen, kao da stoji
za obranu. A one mnoge utvrde na visovima, to
su se digle u u novije vrijeme, j o t e ojaavaju ratni dojam. K u e
su sve od kamena i uz one gole planine nekako ti se priinjaju
takvima, da im uje ime Hercegovina, odma pomilja na vjeite
borbe. No Mostar nema samo h e r c e g o v a k o obiljeje, nego i tali
jansko i veoma jako istonjako. T a m j e a v i n a u ovoj gradskoj
spodobi, k tomu sada j o i evropski elemenat, tako se doimlje, da
Mostar svakoga stranca z a a r a . U z a to slikoviti pogled na lomno korito
Neretvino, te spram mrtvih golih obronaka H u m a najljepi kontrast u
bujnoj tropskoj vegetaciji po b a a m a i poljima. N a stijenama se ze
leni med kamenjem samo koji s t r u a k aIlije, da ga se jedva vidi,
a na polju najbujniji i najsoniji cvijet bilinski arobni raj . . .
Mostar je i po svojim klimatskim prilikama tropski grad. Vei
dio godine ee te na ulici pravo afriko sunce; e g a bude do 40 i
vie stupnjeva, te je hodanje prava muka. I u v e e slabo da se opo-
V:/.
V-
njuje srce novom radou. P o svojim vodama i volma moe da se u s p regjuje s Anatolijom. Svaka batica mostarska rajska je b a a . Mostarski
most sa svoje dvije kule slian je svodu nebeskomu, po kojem zvjezdice
hodaju svojim putom. No ni svod se nebeski ne moe s njim usporediti,
jer i njegovu veliinu nadilazi veliina svedenoga mosta. I da pretrai sav
svijet, ne e nigdje nai takva ivota kao u Mostaru, u radionici sviju zna
nosti i umjetnosti. Iz Mostara nikoe veliki junaci i na mau i na peru,
i prije i sada. Preda mnom moraju da zaute papige indijske, jer ja
sam slavulj, koji opijeva Mostar."
ide na dva nova eljezna mosta, od kojih jedan, most Franje Josipst,
spaja kolodvor s gradom.
Ceste su u gradu dobre, pa i iste, koliko to v e m o e da bude
uz onoliki jaki promet s tovarnom marvom. Cijeli karvani dolaze sa
sela i donose svakojakih stvari na prodaju, veliki oporovi ovaca i koza,
koje obino tjeraju e n e i uza to j o na preslicu predu. Osobite lje
pote osim uzrasta ne e na tim seljakinjama vidjeti. V e i n o m
su jako opaljene suncem, odjea im je esto prljava, no nijedna da
bi b i l a bez srebrena novca oko vrata i l i bez niza sa staklenim i jantarovim zrnjem. I na glavi nose novce, vjeto o b j e e n e u kosu, koju
pletu u mnogo malih kurjuia. Odjea im je n e i s t a , jer u mnogim
gorskim krajevima nema vode, a gdje i m a vode, odma ta n e i s t o a
nestaje. Blagdanja i m je odjea svagda ista, a platno j e lijepo izve
zeno poznatim j u n o - s l a v e n s k i m uzorcima. N i enskinje nijesu ovdje
pokunjene i iz crnih i m oiju sijeva j u n j a k a vatra. Gradsko stanov
nitvo nosi narodnu nonju, u koliko se ne odijeva v e a l a franka.
Is t o u o - p r a v o sl av n i imadu obino crnogorsku kapu s crnim rubom, no
mjesto p o e t n o g a slova k n e e v a , kako je u Crnojgori obiaj, izvezena
je na crvenom poklopcu zlatna zvijezda. K r e p k i su to i stasiti ljudi,
puni samosvijesti. Nema kod njih p o d l o n o s t i ; vidi na njima, da su
vazda spremni za slobodu se boriti. Ovdje se jasno vidi, kako B U se
Bosanci i Hercegovci, makar da im je isti jezik i porijeklo, razvili
razliito. Hercegovce nikada ne m o g o e Osmanlije potpuno da pod
jarme, svaki se je pokuaj krvavo odbio. U z a to su p r o s t o d u n i i po
teni ; kao i svi brgjani nijesu do d u e ni oni osobito susretljivi spram
stranaca, no u svem pouzdani. U z sadanju su vladavinu p r i v i k l i , da
bome sporije nego svijet u Bosni.
Damija i m a u Mostaru trideset, med njima krasna K a r a g j o z - d a mija. V e i n o m su to sasvim pristale gragjevine, osobito su munare
tako lijepe, da se s njima slabo koje u Turskoj mogu da sravne.
Mora da i m se udi, kako su izidane iz velikih etvornih kamenova,
kako su divno izragjeni vrci od zidova na e n a r u , otkuda mujezin
okujie. U z e s m e po damijskim haremima, gdje pet puta dnevno uzi
maju abdest, stoje veinom krasni e m p r e s e v i , a groblja, koja su po sta
rom muhamedovskom obiaju odma uz damije, sva su u bujnom zele
nilu, kojemu rascvjetane granate pridodaju j o ivlju boju, tako da ta
m r t v a k a pokojita sasvim gube svoj mrani vid. U ope se oblast jako
brine za uzgajanje d r v e a i vrtarstvo, z a poboljavanje i poljepavanje.
Nekadanje gjubrite u Zahumju, kuda je sav grad bacao s m e e , pre
tvorila je oblast u krasan vrt, to srao ga spomenuli. Parcele, t o su
uz to nekadanje gjubrite, bile su donde puste i niko ih skoro nije
Karagjoz-damija
Mostaru.
Mostarski
kraj.
Na Neretvi u Mostaru.
se Blato n e t o isui, zapaze se na najniem mjestu oni ponori, kojima
otjee voda u Jasenicu i Radobolju. Sijaset mjesta lei oko Blata, po
najvie s katolikim s t a n o v n i t v o m . Na junoj obali stoji do d u e j o
i sada slikovita r u e v i n a jedne damije, no to je u ovom kraju rijetka
pojava; stoje j o tri zida i munara, prepletena gustim brljanom, no
muhamedovaca je nestalo. K a u , da ih je j o u prolom vijeku bilo
mnogo, ali su od kuge izginuli. K o d sela Z v a t i a u blizini priaju
u okoliu bora je tako Bilna, kao to nije nigdje u svoj zemlji.
Blagaja.
Vrelo Bune.
Bune lei drugi dio mjesta i idu onamo dva stara kamenita mosta.
Od jednoga su ostali samo zidani stupovi, te je na njima nainjen
drveni most. Drugi je most na svodove dobro uzdrati, te njime ide
promet preko Dobrice u Bilee. Prelazi Bunu u pet l u k o v a i na njem
je ovaj turski napis:
Sanduci u turbetu.
vele, da je svagda iz jutra otira vlaan, jer svetac uzima abdest, kako
je to zakon. Ne diramo, t a ko vjeruje, ali taj je svetac morao biti ne
kuda osobit, jer mu o duvaru visi buzdovan, a p r i a se, da je smakao
mnogo k r a n a . Ima tu i krinjica, u koju se kupe novci za u z d r a -
Stjepanograd.
vanje
svako
onako
elnik
oenio, pa e
kao mi tamo,
dosjetljivi na
jedared izjeo
Kavedija u Blagaju.
ima hlada pod golemim d u d o m ; zemlja je pokrivena brdskim cvijeem
i originalnim nalinim na kukuruz stabljikama biljke arum maculatum.
K a d a se pribliismo s u n a n o m u mjestancu uz dvije ogromne atrnje,
to su se u u v a l e sve do danas, z a s i k e golema zmija i opet se sa-
krije u r u e v i n a m a . 8 g r a a ti pada pogled na dva kulturna djela ndvoga v r e m e n a : na jednoj strani na eljeznicu u Metkovi, a na drugoj
na krasnu cestu u Nevesinje.
Silazak sa Stjepanograda slabo je bio prijatan, prilino su nam
bile isjeene cipele, kada stigosmo na ravnicu. U Blagaju nas upozore
j o na novu pivaru, a onda tjeraj natrag u Mostar. Iz neke srpske k r m e
uju se otegnuti melanholini zvui sa gusala. Pjeva guslar pjesmu
o Kraljeviu M a r k u :
V i n o piju do dva pobratima
U Prilipu na bijeloj kuli.
Jedno jeste Kraljeviu Marko,
A drugo je Relja Bonjanine.
T u sjedoe piti vino hladno,
Dok im vino ne razgrija lica.
J a ti imam u planini vilu,
B'jelu vilu, moju posestrimu.
Dala mi je dva sokola siva,
Dala mi je dva hitra zagara
1 amanet od suhoga zlata.
Odro sam toliko megdana,
Koliko je u godini dana.
V i l a mi je milija od majke!
Ve ako e da me slua, Reljo,
T i e b'jelu vilu predobiti.
Uhvati je za bijele ruke
I vodi je visokom planinom
Do Pazara, b jele kule tvoje.
Tamo e se obvjenati s njome
I j o boljim postati junakom.
1
U z crnogorsku granicu.
Rano se iz jutra rastadosmo s Mostarom, da krenemo uz crno
gorsku granicu, tako zvanim kordunom. Cesta ide na Blagaj, onda
uz Stjepanograd pa strmo uzbrdice. Opet se tu m o r a da divi bos a n s k o - h e r c e g o v a k o j gragjevnoj upravi, jer z a Osmanlija je tu bio
vratolomni j a h a i put u ovu divlju goru. Sigjemo B kola i popjeaimo malo, da po toj s t r a n o j egi ne umaramo suvie konje. a s o m
nas oblije znoj, no penje se u vis i zadune hladoviti vjetri s Podvelea, to nam ostaje s lijeve strane. Iza uspona od po sata zapoinju
serpentine, s jedne strane sa kamenim stupovima, da se niko ne stro
vali. Rastajemo se za sada s posljednjom s t r a n a k o m naseobinom; ma
sivna je to k u i c a s n a p i s o m : W e g e i n r i i u m e r cestar." Onda dalje
divnim krajem, to se je i pravo nazivao leglom svima uzbunama.
Skoro svaki ustanak protiv Osmanlija zapoinjao je iz Nevesinja;
ustanak godine 1875. tu je nastao, kada se je stao utjerivati porez,
te je tako istorijska injenica, da se je u Nevesinju zarodio i srbi
janski i ruski rat s T u r c i m a , te da su svi nemiri na B a l k a n u potjecali
iz ovoga k o m a d i a Hercegovine" . . . .
Kraj, to ga prolazimo, k r e v i t je, no pokriven gustom ikarom.
Pogdjegdje stoje visoki hrastovi, niski jasenovi i veoma mnogo div
ljih k r u a k a . Rascvjetane alpske biline u veoma prijatnim bojama razV i n j e t a n a e l u s t r a n i c e : v o j n i k a p o t a na g r a n i c i .
Povratak B pazara.
Sutradan iz jutra ostavimo Nevesinje, gdje n e m a ni rad e g a
dulje da ostaje, pa e m o da se odvezemo na Gacko polje. Pred e s t
godina p r o a o sam p o t o m istim tim p u t o m ; imali smo tada pred so
bom kao koijaa vojnikoga konduktera, o b o r u a n a revolverom, uz
njega vojnika s p u k o m repertirkom, a ostrag na kolima j o jednoga
e m e r n o .
t e
n.
njih
ivu
atrnja u Hercegovini.
dok ne izigje na Kobilju glavu, gdje Bajo i L i m u n sjede te piju vino
i rakiju. Uzme p u k u Limunovu i na L i m u n u sastavi niane, ali ne
pogodi h a r a m b a u , nego vie njega lijepu djevojku u srce.
T a k v i h pria ima mnogo. V r e v i , Ljubia, Hormann, Hoernes,
Krauss i dr. pripovijedaju dosta krvavih zgoda po pjesmama ovdjenjega svijeta. T u se je vazda krvlju baratalo i nije ni u d o , da je
taj osebujni sok sve do najnovijega vremena u ovom kraju svejednako
u obilju tekao. Samo mjesto K o r i t o lei na maloj uzvisini n e t o po
strance od ceste. Godine 1888. bio sam tu, jer je onamo ila pota
Korito.
Novo Bilee.
e p e 1 i c a.
ponosito izdiu zidine i iz njih e l i n a topovska drijela strahotuo zure
na sve strane, pa goleme vojarne i staje. V e o m a nas' se je u d n o
vato dojmilo, da su a k i iz p o t a n s k e sobe izlazile u polje p u k a r nice. asniki je zbor imao u taboru kasinu i tu se je u zajednici
m e n a i r a l o . Izvan zidova bila je lijepa gostionica, gdje sam se m r k i m
dalmatincem krijepio nekoliko sati za daljnji put. T e gostionice danas
vie n e m a ; izgragjene su same vojnike zgrade, a i m a sada i n e t o
b a e i na visu nad vrelom Trebinjice a k i Ijetnji paviljon. Cesta
ide visinom iznad strmeuitoga kamenoga korita T r e b i n j i c e , koja kod
Dubrovnika opet kao ponornica Ombla u t j e e u more. Kraj je ispr
vice pusti k r s rijetkim zelenilom. Sve se strmije ispinju bregovi s
obadviju strana, a desnim se obronkom vijuga cesta u bezbrojnim
o a k
o.
Vrelo Trebinjice.
bai
Hercegovine.
Bio je v e pao m r a a k ,
kada nas konji dobrim ka
som d o v e z o e u Trobinje.
Ne b i ovjek vjerovao, ali
je istina, da je ovdje uvijek
Badnici u tvornici duhana u Trebinju.
b i l
a V 0
k o n
i v a
^'
^
^
"
njem stranaca. Kada sam
se godine 1888. tu desio, vidio sam velik hotel O r i e n t " , evropski sagragjen, no zatvoren; ni za ovoga mojega boravka nije bio otvoren.
P r v i put sam odsjeo u kui nekoga srpskoga trgovca, Andrije, a sada
me je najveom susretljivou smjestio kotarski predstojnik. Sagragjen
je manji hotel T r e b i n j e " , no j o se nije otvorio. Tamo su nam se
spremile sobe, da i m nije ni u e m bilo zamjere.
Trebinje se sastoji iz dva dijela: iz utvrgjena grada, oko kojega
t e e Trebinjica a opkoljuju ga zidine, tabije i a n e v i , te iz nove
varoi pod gradom, u kojoj su sada sve javne zgrade i evropske
gragjevine, a najglavniji su joj dijelovi nastali istom iza okupacije. No
te mnoge nove gragjevine nijesu nipoto s T r e b i n j a zbrisale istonjakog
i s r e d o v j e n o g a c a r a ; j o je i danas Trebinje na polu talijansko, na
polu tursko, a obasjano je j u n i m suncem. Nutarnji je grad malen i
tijesan, no ist. a ulice su tihe, da ti se upravo d u a smiruje. Ima u
Trebinju oko 1300 stanovnika sviju vjera. Svijet ivi od trgovine s
Dubrovnikom, od maloga obrta, a osobito od sagjenja duhana. Duhan
je pribavio Trebinju svjetski glas, kakav mu istorijska p r o l o s t nikada
*
kao stvorenom za taj posao, S t r u n j a k o istraivanje urodilo je vanredno povoljnim plodom. Hemijska analiza tla i ispitivanje klimatskih
prilika nadilo je svaku nadu. Godine 1892. nabavi vlada 40 hektara
za vinograde i vonjake, na godinu se izgradi cesta mjesto staroga
j a h a e g a puta, to je prije iao lijevim brijegom T r e b i n j i c e , uspo
redo s putom u stari grad Klobuk, onda se uzmu graditi zgrade, i to
administracijona zgrada sa stanom ekonomskoga inovnika, lagum,
dug 20 metara i irok 6 metara, i pet vinogradarskih kua, svaka za
dvije porodice. Vinogradari su naseljeni iz Ugarske. Uprava je stanice
povjerena Danilu Vargi, koji je donde bio upravitelj stanice u Gnojnici
kod Mostara.
U Sutorini.
ne m o e za vremena obraditi, ipak je u drugu ruku pravi blagosov
boiji. Mulj, to ga otalouje poplava po svem polju, oplogjuje zemlju,
da je nije nuno ni gjubriti, i u istinu se u svem Popovu polju ni
kada ne gjubri, osjem jedino na viim zaravancima. A ipak je tu bujna
plodovitost.
Makar da zimi polje tako obiluje vodom, riba ima veoma malo
i to aamo od jedne vrste, naime gaovice (Leucus adspersus Heekel),
T e su ribe jedva onolike kao sardele, ali veoma tuste i t e n e . Love
se m r e a m a , n a i n j e n i m a od najbolje d o m a e svile. K u n a eljad sama
prede one veoma tanke svilene niti, to su tu potrebite, a sama i plete
je vii, u koliko je na polju via toplota, megju tim preko zime ne pue
ni malo iznutra, nego koji put tegli t. j . p u e unutra. Pred njom u
stijeni (ivcu) ima utesano nekoliko Ijudskijeh likova na konjima i pjoe.
Odijelo je na njima vojniko rimsko, sa pripasanim m a e v i m a i kalpacima na glavi. N a poetku ovijen likova ima takogjer usjeen jedan
krst, te se moe ipak drati, da su slike iz hrianskog doba.
Kad se uljeze kroz prva vrata, jedva 1 metar visoka, tako i i
roka, a duga u toj mjeri do 4 metra, onda se moe ovjek ispraviti, i
svijee treba odmah uei, jer se kroz vrata vatra ni u fenjeru ne moe
od vjetra gorei unijeli. Sa svijeama pogje se odavlen naprijed. Svi
j e e unutra mogu i bez fenjera sluiti, poto je vrlo malo vjetra i to
na tjenjim mjestima, i tako idui pravo po samoj litici kroz 7 met.
irine i 2 met. visine, dogje se do kapije, dovlen je 35 met. od prvih
vrata. Pravac ovaj p r u a se u jugoistok. Kapija, ovo su jedna divna
glavnu upljinu, jer nakraj njega, ima velika dubina, u kojoj se dolje
vidi voda, te se zato ovuda ne m o e prijei. K a d se pogje od 500
met., i l i malijeh stupia, ide se z a 100 met. negdje gomilom, negdje
liticom, a negdje i zemljom, dok se dogje do 000 met. od glavnih vrata.
Malo prije 000 met. treba se sputati niz liticu z a 5 met., pa opet od
mah uz brdo u z gomilu za 7 met. Ovdje je n a desnu stranu ona jama,
koja se lijepo m o e vidjeti, te j u spomenuh na kraju odjela od 100 met.
Sad smo n a 000 met. od prvijeh vrata, i ovdje je visina od kojijeb 10
met. Stoprv prole godine idui ovuda primjetih, da se i ovdje uje
huka vjetra, ali gore u visini vidim malenu upljinu, i po huci uvjerili
se, da kroz nju vjetar nekuda oduuje.
Vrijedno je u Z a v a l i pohoditi i pravoslavni manastir, na Ostrogu,
na lijevom brijegu T r e b i n j i c e . Lei sedamdeset metara nad dolinom,
u kojoj je rijeka, te je ljeti odande veoma krasan izgled po dolini, a
zimi, kada talasovi P o p o v s k o g a blata" stanu udarati u stijene pod
manastirom, tu ti je kao na obali morskoj. Manastir je izgragjen na
klisuri, a manastirska je c r k v a pod tom klisurom skoro sasvim u pe
ini kao to i mnoge druge pravoslavne crkve na balkanskom poluostrovu. D i v l j a je to i u d n a gragjevina, u d e e n a za obranu. N a ma
nastirskom p e a t u stoji godina 1271. U crkvi ima j o nekoliko prilinih
ikona, a u manastirskoj knjinici starih t a m p a n i h i pisanih crkvenih
knjiga, fermana, fetvi i povelja iz 10. i 17. vijeka, sve u turskom i
hrvatskom j e z i k u . U tom zanimljivom kraju stoje j o dalje r u e v i n e
stare crkve i staroga grada K l i s u r e .
N a Popovu polju ivu skoro sami k r a n i , v e i m dijelom katolici.
Drugi ih Hercegovci smatraju do d u e radinima i vjetima, ali slabim
junacima. A ipak su se za posljednjih ustanaka pod L u k o m V u k a l o v i e m i godine 1875. i Popovljani j u n a k i drali. Osmanlijske e t e ,
to su iz K l e k a m a r i r a l e u Trebinje, nijesu istina B o g one godine
sprijeili u putu, kako se je od njih iekivalo, te tako glavni tabor
u s t a k i , manastir Dui, padne i u s t a e budu razbijeni. No zato je s
Popova polja katoliki s v e e n i k don Ivan Musi, koji se je s dobrovolj
cima j u n a k i borio uz austrijsku vojsku, kod Stoca se odlikovao te
stekao ratnu medalju i red Franje Josipa. Popovljani su izvrsni gragjevni radnici i za domove i za vodogradnje, te u svojem poslu ne
obilaze samo Bosnom i Hercegovinom, nego i po dalekom svijetu, M i sirom, A m e r i k o m , i zaragjuju tamo novaca. V e i n o m se lijepo pomognu
i onda to ne bude s gorega ni njihovim zemljacima u otadbini. V o l j a
za putovanje valjda i m je otuda, to je more blizu a i vide dosta pri
mjera kod dalmatinskoga primorskoga iteljstva.
D a l m a c i j o m u dolinu Neretve.
imprese me pozdravljaju. U Trebinju, tako blizu mora,
sav se zaelim sinjega mora i Dubrovnika, kojemu je
i storija onako ispletena s istorijom Bosne i Hercego
vine. U ovo nekoliko decenija esto sam bivao u D u
brovniku i podulje tamo ostajao. No nijesam sada
kanio da iz Dubrovnika udarim natrag u Hercegovinu n a j k r a i m pu
tom k uu Neretve, morem na parobrodu, nego odluim, da i iz D u
brovnika krenem suhim putom uz more i da pohodim enklavu K l e k ,
kuda rijetko ko zalazi. K o l a sam uzeo j o u Mostaru pa njima se
vozio uz crnogorsku granicu, najmio sam ih, dokle ih hou i u
koju stranu hou, uz taj jedini uvjet, da se njima dovezem opet u
Mostar. T a k o naredim koijau, da bude u sat u podne spreman, pa
e m o u Dubrovnik, staru hrvatsku A t i n u . Nije to najzgodnije vrijeme
z a putovanje po ovim krajevima, no bilo je ve kasnije doba u go
dini konac septembra te e g a nije bila vie strahovita, a na
visini brda, to smo i h morali prei, nadali smo se s v j e e m u povje
tarcu s mora.
Sela Mustaci i Gomiljani, odma uz Trebinje, v e su i danas sa
svim drugaija nego pred nekoliko godina, kada su bila kao kakve ru
evine. Svuda su k u e opravljene, na novo sagragjene ili o k r e e n e ;
Vinjeta ua elu struaiuo: Uerceguvuoki k r .
Ime Dubrovnik' od vijeka je a r o b n o zvuilo u mojim u i m a . P r i vigjalo mi se je cvijee i mirisovi, visoke gole planine i na njihovu
podnoju tropska vegetacija, pa uza sve suanj morski. S tugom u
srcu rastajao sam se svagda s tim veliajnim krajem, i dok umrem,
elio bih samo da m i bude mjesto na d u b r o v a k o m groblju, oko groba
aloji, vrh glave mrka pinija, a preda mnom tamno modro more, to
svaku bolju nosi u daljinu . . . .
U februaru, dok svuda svijet sniva zimskim snom, u proljeu i
u jeseni, a k i u zimi Dubrovnik je divno b o r a v i t e . Kajsije, bademi,
breskve ishlapljuju svoj miris, limunovo i n a r a n o v o d r v e e posuto
je zlatnim teretom, a iz zelenoga lia, to ovija i grad i okoli, sjaju
se grimizne granate, blista srebrenasti jasmin i m r i k a , njena rui
a s t a boja divljega oleandra, grimizni, bijeli i modri pitomi oleander.
P l a v i cvjetovi r u m a r i n o v a dbunja pozdravljaju putnika, orijake
paome pomahuju ponosito svojim pernatim k r o n j a m a , a na golemim
strukovima kao na d r v e u ljuljaju se plodovi velikih aloja,
nalik na zvona. Opojan je miris po svem kraju, a kada p o g l e d a na
istok, vigja stjenovite obronke, to dijele Hercegovinu i Dalmaciju,
a jedva da po njima raste rijetka alfija. No i na tim su se golim
obroncima nekada uzdizale m r a n e hrastove u m e . Po dubravama se
je Dubrovnik i prozvao tako. V i e v e tisuu godina ivio je Dubrovnik
kao slobodna republika, dok i tu starodrevnu i slavnu d r a v u ne podj a r m i e e t e m o n o g a Korzikanca, a vjerolomni m a r a l Marmont ne
dobije za to naslov vojvode d u b r o v a k o g a : ,,duc de Raguse."
Nizza i Mentone, Monte Carlo i Monaco nemaju takvoga a r o b n o g
okolia, kao to Dubrovnik i Hercegovina za njim. Ovdje istina B o g
nema i g r a n i c e , no stranci iz n j e m a k i h zemalja idu na Rivieru v e i n o m
ipak za to, da ozdrave, a ne da igraju. T i ljudi ni ne sanjaju, da i m a
j o krajeva, gdje m o e da otpoine od muke i truda, da se odmori
od d u e v n o g a rada, a da ti ne isisaju krv. No Dalmaciju se slabo zna
i svijet sve j o ragje putuje u Italiju, na Rajnu, u v a j c a r s k u , nego
da jedared razgleda tu divnu zemlju, koja uz Bosnu sainjava prelaz
k istoku. A kakav je tek boravak za zimu taj D u b r o v n i k ! K a d a ti
je a k na Bosporu snijeg do koljena, a u najjunijim zapadnim tako
zvanim klimatskim ljeilitima mora svijet da sjedi uz p e , u ovoj ti
evropskoj Africi cvate d r v e e u svoj krasoti, snijegu nema na moru
ni traga, a bura nikada ne bjesni onako, kao to u Carigradu ledena
sjeverna bura, to s ruskih stepa duva preko Crnoga mora i od nje
se voda u bunarima smrzava.
D a se je j u n a Dalmacija zanemarila, krive su dosta i prijanje
austrijske vladavine skupa sa narodnim zastupstvom. Mnogi svijet ne
U Trstenu.
maciji time, to je od Mostara izgradila eljeznicu u Metkovi i tako
preko B r o d a , Sarajeva i Mostara stvorila direktnu svezu med monar
kijom i j u n i m dijelom Jadranskoga mora. J o e se vanija sveza s
morem postii, dok se eljeznica, to od L a v e (stanice na pruzi brodskosarajevskoj) ide na Travnik i Donji V a k u f u Bugojno, izgradi na upanjac do A r a n a na dalmatinskoj megji i austrijska j u vlada odande
nastavi do Spljeta. No dok se u Bosni neumorno snuje i radi, dotle
u austrijskim z a s t u p n i k i m k u a m a ubijaju skupocjeno vrijeme u odbo
rima, komisijama i sjednicama carevinskoga vijea kojekakvim bespo
slicama. Gdje bi ve danas bila Dalmacija, d a j e i ona pod bosanskom
u p r a v o m ! A Bosna je istom dvadeset godina slobodna od osmanlijskoga jarma i morala je da preskoi etiri vijeka kulturnoga nerada!
Ove se misli n a m i u i same svakomu, ko valjano poznaje prilike
ovih zemalja, pa dogje iz Herceg-Bosne u Dalmaciju. K a e se do d u e
8 pjesnikom, da je politika pjesma r u n a pjesma", no kako da je
ne z a p j e v a u ovom kraju, gdje sav razvoj narodne snage, sve blago
stanje u zemlji ovisi o politici
No da se opet vratimo n a e m u putu. Ne e m o dalje da govorimo
o Dubrovniku ni o njegovoj istorijskoj p r o l o s t i ; djelo je ovo posve
eno naprednoj susjednoj zemlji i njojzi ne e m o da otimamo mjesto.
Dobro se smjestimo u hotelu L o k r u m u " i prijatno proboravimo
v e e . Iz jutra dalje kopnom. K r o z predgragje Pile, gdje stoje divni
ljetnikovci, udarimo u Gru, morsku luku d u b r o v a k u . Svuda ti je
pred oima more, krasno d r v e e i rastline u skupinama, a na u m o
vitom poluostrovu tu su vojnike zgrade, morske kupelji i p a l a e
d u b r o v a k o g a plemstva. V e l i k i hotel Petka* u G r u u
sagragjen
je tek u najnovije d o b a ; stara gostionica P a v l o v i e v a naspram prista
nita Llovdovlh parobroda nije valjda bila vie dovoljna za putnike.
K a d carinare pozdravimo orijaku platanu, t o zasjenjuje sav trg,
a onda krenemo dalje u dolinu Omble. Sasvim pred G r u e m na
ulazu u luku, gdje stoji hrid Daksa s velikim svjetionikom (tu se
pria ista onakva pria kao i ona o Heri i Leandru) utjee ta herce
g o v a k a ponornica u more kao golem morski zaliv. O m b l a je, kako
se misli, nastavak T r e b i n j i c e , a izvire irokom strujom direktno
ispod stijena tamo straga u r o m a n t i n o j dolini, te tjera velik mlin i
[iilanu i odma je plovna za v e e brodove.
Kraj u a Omble u more, blizu Kabogine p a l a e , moradosmo
stati, da se skelom prevezemo preko rijeke i da se povezemo dalje,
sve u dogledu mora. N a Zaton, lijevo od nas ostrov K o l o e p i Lopud, a
za njima Mljet, progjemo divnim krajevima, med bujnim b a a m a , po
kojima su rasuti slikoviti ljetnikovci, u T r s t e n o , stari posjed konta
Gozza, znamenit radi svojih tisuljetnih platana, pod kojima mogu da
u hladu taboruju i t a v e pukovnije. Trsteno je m o d a jedno od najza
nimljivijih mjesta u svoj Dalmaciji, a i park konta Gozza vrijedno je
pohoditi.
K a k o smo se nekoliko sati vozili uz brdo i niz brdo, konji nam
se p o t e n o izmorie. Zato ih pustimo, da otpoinu, a m i e m o da se
okrijepimo. Imaju tu dvije gostionice, priproste, no mo e da dobije
piva, vina, izvrsne u n k e i sira. Onda se u hladu pod platanama uz
memo odmarati, koliko smo v e mogli od z n a l i n o g a svijeta. J o ko
madi puta lijepa je cesta, a tada nastaje strahota. Cesta je izvrsna,
sama se penju k u e uz brdo. U sredini grada die se divna gragjevina, damija s kubetom, a uz nju na osami visok e m p r e s . A nada
svim razvaljena utvrda. J o se prolazi postaja K r u e v i , te se dolazi
2o
Odatle se vozimo svejednako plodovitim krajem sve do T a s o v i a . Putom prelazimo Krupu i divlju Bregovu, t o dolazi od Stoca.
o. mm
o
a
2
9
<
ljivanja k r a , na koje e m o dalje putom naskoro opet naii. I sve iznovice duhanska polja, velika stada, a na poljanama lijepe k u e . Oso
bito u Bivoljem brdu pade mi u oi turski ljetnikovac, prostran i u
krasnom slogu izgragjen. Cesta se penje i s p u t a , svejednako uz
obronke Dubrave, dok na posljetku ne sigje na Bie polje, kojemu
smo okoli v e nekoliko puta opisali. Pred Bunom viri v e i opet
se Omer p a a i Skender p a a p r i m a k o e Hercegovini. A l i p a a R i z v a n begovi kao lukav ovjek ne usprotivi se m o n o m u smiritelju, neka
danjemu g r a n i a r s k o m u s t r a m e t r u Mihajlu Latasu, nego to pusti
svojim ljudima, a sam zasjedne toboe b e z b r i a n u svojem gradu Stocu.
Omer p a a razbije u s t a e i ugje u Mostar. Sada eto i A l i p a e u
Bunu, da pregovara. V e l i k i m p o a s t i m a d o e k a Omer p a a v e z i r a ;
Konana
vinjeta:
s t a r i pucat ta V i d a (N'aroua), iz
15,
vijoka.
Rajn
skom
dolinom
u
Jajce.
eljeznica
nas
sutradan
iz jutra odveze u Jablan i c u , otkuda smo kanili d i l i a n s o m , to
vozi dvared u nedjelji, ponedjeljkom i pet
kom, krenuti u stari kraljevski grad Jajce.
Put ima 122 kilometra, a prevaljuje se na
izmjenjivanim konjima za dan. (Sada ide
diliansa samo do Bugojna, a odande ima
eljeznica u Jajce.) U Jablanici se u ze
maljskom hotelu izvrsno smjesti smo i uz
memo toga dana obilaziti po divnom ovom
kraju, jer smo istom sutradan trebali ko
lima krenuti dalje.
U e s t sati iz jutra stajala nam je
pred vratima diliansa s etiri konja. M i
smo si osigurali obadva spoljanja mjesta
za k o i j a e m , da uzmognemo na tenane
promatrati kraj. I n u t r a n j a su kola bila
puna puncata. Kraj je bio prekriven tankom maglom i prilino je bilo
hladno. Cesta ide uz eljeznicu spram sjevera do blizu stanice Rame,
onda zavija otro na sjeverozapad i dri se od u a Rame u Neretvu
26
Je
U ramskoj dolini.
Djevojka iz Prozora.
isto kao i o drugim bosanskim mjestima, nema u Prozoru nita osobita,
no ovdje se tkaju dobri obini ilimovi i rodi ljiva.
Neko vrijeme ide cesta lijepo obragjenom dolinom, a onda se
u beskrajnim okukama penje na sjedio Makljen (1128 metra). K u d a
god za uspinjanja p o g l e d a , same plodne njive, lijepa naselja, visovi,
Na sjedi u Makljenu.
rama razastro ti se je pred z a a r a n i m oima velik dio h e r c e g o v a
koga gorja. N a zapadu sjedio Vran-Risovac, tri bila visoke (2260 me-
Bugojno.
Donji Vakuf.
razdijeli na tri dijela i stane za tri dana svaki dan nove e t e slati u
vatru. S obadviju je strana borba bila oajna i natjecali su se u j u
n a t v u . Jedan se Osmanlija popne a k na opkop, uzagje na kulu i
v e da e barjak da strgne B tvrgjave, kada ga u tom sprijei jedan
od kraljevih pratilaca. T u r i n ga se uhvati i obadvojica se s r u e s v i
sine. Mirko Zapolja, koji je obranom upravljao, ne bi se nikako bio
mogao dugo odrati i grad bi bio pao, da nije dola vijest, da se pribliuje kralj Matija. Sultan se na tu vijest kani opsade, a goleme
svoje topove baci u Vrbas.
K r a l j Matija stane j o iste te godine uregjivati krajeve, sto
i h je iznova predobio. Razdijeli ih na dvije banovine, j a j a k u i sreb r e n i k u . D a se s a u v a u Bosni spomen na nekadanju kraljevinu, ime
nuje Matija godine 1472. bana m a v a n s k o g a N i k o l u Ilokoga kraljem
bosanskim. Jajce bude glavnim gradom i pred njegovim se zidinama
odigrava od sada pune 64 godine istorija bosanska. Svejednako do
vode Mehmed i Bajazit osmanlijsku vojsku pred Jajce, no sve im na
vale budu odbijene. Iza smrti Nikole Ilokoga nije vie niko imenovan
bosanskim kraljem. S i n se Nikolin nazivlje u jednoj listini iz godine
1492. samo dux Bosnae". No banovi su vladali Bosnom i nadalje.
B a n o m je j a j a k i m bio od godine 1499. 1501. grof Berislavi, a za
njim Bacan, Ladislav Kaniaj i Ivan Bebek. Onda dogjoe Bartol, prior
vranski, Gjuro Zthresemlev i Petar Keglevi. Iza smrti kralja Ma ti je
uzmu se na brzo ponavljati osmanlijski nasrtaji na Jajce. Godine 1500.
javi se sultan Bajazit pred gradom, ali bude ljuto pobijen. No docnije
se obrana gradska uzme sve vie i vise zanemarivati, tako da su
Osmanlije u tim godinama stali napredovati i zauzimati sve jedan kraj
za drugim. Godine 1520. s a n d a k - b e z i srbijanski i bosanski estoko
zaokupe krajeve, to su j o bili u k r a n s k i m rukama. Zvornik, go
spodar Drine, pade n e m a r n o u zapovjednikovom, a pade i T e a n j ,
klju z a Usoru. No Jajce ne napusti stari Petar K e g l e v i i j a j a k a j e
obrana posljednji sjajni spomen o vlasti ugarsko-hrvatskih vladalaca u
Bosni. K a d a je pao Zvornik i T e a n j , pregje beglerbeg bosanski, Ferhad
p a a , sa 15.000 momaka Savu, ali ga vojvode Pavao Tomori, Jakov
Banffv, Franjo Rado, Ivan K a l l a v i Stjepan Bardy do nogu pobiju, te
i sam Ferhad p a a pogine. Nasljednik njegov Usref p a a odlui da
sapere tu sramotu, te krene s epirskim p a o m Sinanom i p a a m a
biogradskim i sraederevskim, da opet opsjednu Jajce. Neko su ga vri
jeme badava opsijedali, a onda se uini, kao da e da se kane jalova
posla. No Petar K e g l e v i doznade, da je to samo varka, a Osmanlije
da su se sakrili u u m a m a i gudurama i tamo dan i n o grade ljestve
za opsadu. Keglevi sada uzme j o pozornije pazit', a jedan dio svoje
zove Jurja Blagaja, Ivana Zrinakoga, pa Petra Kruia, Jurja Orlovia, a kao zastupnika priora vranskoga, Matije B a r a a , Franju Tahija.
Dne 7. junija pregje vojska kod Svinjara Savu na a m c i m a , to
ih je po nalogu kraljevu izgradio Deshazv. K a d a je u Jajce atigla
vijeat o prelazu, krene U s r e f p a a sa 15.000 momaka na k r a n s k u
vojsku. Dne 9. junija, prvoga dana u pohodu, naigje Frankopan na
tvrgjavu, zauzme je na j u r i i izravna sa zemljom. Dalje naigju na
prve p r e d s t r a e osmanlijske. Vojska je Frankopanova bila i z v r e n a
neprestanim navalama, a pred vee dogje do okraja, u kojem je oso
bito Franjo T a h i stajao u ivoj vatri. O sumraku se j a v i i glavna
Mccivjedkula u
Jajcu.
-1)37
zna.
J a j a n i v e l e , da
s a k r i e ondje
austro-ugaraka
su tu b i l e t a m n i c e ;
e n e i djeca
pred ratnom
za
Omer
paine
se
vojne
1878.
kata
k o m b e u p o d r u m , gdje j e p i v o t o i o . T e k u n o v i j e se j e d o b a s v r n u l a
p a n j a n a taj
od
u
najzanimljivijih
gragjevnih spomenika, to e
ih
stranac
ugledati
Bosni.
C r k v a j e r a z d i j e l j e n a p o s v e p r a v i l n o k a o sve starije c r k v e r o m a n
s k o g a s l o g a . G l a v n e su j o j s a s t a v i n e : n a r t e x (predvorje), b a p t i s t c r i j s a
k r s t i o n i c a m a , s a m a c r k v a , k o j o m se u p o p r i j e i o s a n k t u a r i j i l i p r e z b i t e r i j ,
i oltar. N a r t e x j e u s k a p r o s t o r i j a , 2"18 m . i r i n e , 5 ' 5 0 m . d u l j i n e , sve
d e n a gore n a b a d n j a s t i e m e r , bez i k a k v a a r h i t e k t o n s k o g a u r e s a . S a m o
s lijeve i d e s n e s t r a n e c r k v e n i h v r a t a u k l e s a n i su o p i s a n i g r b o v i . T a
p r o s t o r i j a nije s v a i z i v e stijene i s t e s a n a , v e j e s a d v i j e s t r a n e , gdje
je trebalo, o z i d a n a k a m e n o m . N a tijesna i niska, na e m e r svedena
v r a t a , k o j a se n a l a z e n a s r e d d e b e l a z i d a , u l a z i se u c r k v u . P r v i j o j
dio p r o i r i o se s l i j e v a i d e s n a te se s obje s t r a n e z a v r u j e u d v i j e
panjege, gore svedene. U d e s n o m je u g l u i s t e s a n a o d k a m e n a k l u p a ,
a u njoj s u u r e z a n e tri o k r u g l e j a m e , gdje b i j a h u n e k o s m j e t e n e po
sude s a s v e t o m v o d o m . T a j je baptisterij i r o k 7 5 0 111., o d n o s n o 9 . 5 0 m . ,
a d u g 2.05 n i . ( d a v n i d i o c r k v e , koji slijedi z a b a p t i s t e r i j e m , ui j e i
r a z m j e r n o k r a t a k (2"90 X 4*60 m.). S lijeve i desne m u strano i s k l e s a n
j e u stijeni o b l i n i s k i e m e r , o k o P 2 0 m . d u b o k , u d n u te i z d u b i m ;
u r e z a n je u z i d d v o s t r u k i krst, s obje m u strane mjesec i s u n c e .
Taj e m e r p o k r i v a j e d n o 2 n i . d u b o k u r a k u . L i j e v a je r a k a i s k o p a n a
s a s v i m , a d e s n a je tek z a p o e t a i j e d v a 10 c m . pod patos i s k o p a n a .
T e dvije rake z a p r e m a j u c i j e l u d u i n u p o b o n i h z i d o v a s a m e c r k v e ,
koja se p r a m a p r e z b i t e r i j u z n a t n o r a i r u j e . O b a se p o b o n a z i d a z a v r u j u tu u n i z p i l o v a , koji se p r e m a p r e z b i t e r i j u r a z m i u . P r e z b i
terij j e uzak, ali d u g (2'94 X 10'66 m.), te se p o p r i j e i o p r e k o c r k v e
kao k r i l o u k r s t a . S l i j e v e strane s a n k t u a r i j a i m a d u u p o b o n o m z i d u
u s j e e n a mala n i s k a vrata. K r o z tijesni hodnik u l a z i se tu u m a l u o a j i c u , I n i . .iroku, 2 m. d u g u , a p o t o je i tu d n o do n e k e d e b l j i n e
i s k o p a n o , v a l j d a je i tu i m a l a b i l i r a k a . S i m e t r i k i i m a l a se j e j a m a n o
i s desne s t r a n e i s k o p a t i s l i n a r a k a , a l i t u s u tek o z n a e n a i s l a b o
i s k o p a n a vrata. D n o c r k v e z a p r e m a n i s k i i r o k i oltar. N a p r o s t r a n u i
p o d u b o k u a p s i d u , p o d k o j o m se i m a o smjestiti r t v e n i k , s a v i o se iljati
g o l s k i luk, a s lijeve i d e s n e s t r a n e o l t a r a d v a s u s l i n a l u k a , s a m o
m a n j a . T e malj usne i z b i c e j a m a n o n i j e s u b i l i r t v e n i c i , v e s u ondje i m a l i
k o d o b r e d a sjedjeti vii s v e e n i c i . Desna je d o v r e n a , te i m a o s j e m l u k a
u p r o e l j u s lijeve i d e s n e s t r a n e po j e d a n p r o z o r , docira je l i j e v a pan j e g a tek n a p r o s t o p r o r e z a n a i n e d o v r e n a . N a l i j e v o m d n u p r e z b i t e
r i j u opet j e u stijenu u s j e e n a p a n j e g a , k a o i u b a p t i s t e r i j u , o d koje se
time razlikuje, da joj prednju polu prikriva niski iroki e m e r , a
d n o m a n j i iljati s v o d . S desne je strane z a p o e t a i s t a t a k v a panjega,
ali tek j e j e d n o 2 0 c m . d u b o k o i z v a g j e n a stijena, p a j e p o s a o ostao
n e d o v r e n . S obje s t r a n e o l t a r a i s k o p a n je tijesan h o d n i k , k o j i se m a l o
s a v i o o k o njega, a o n d a ostao n e d o v r e n . B e z sumnje i m a o j e laj h o d n i k
opasati oltar, te je tako ovaj imao stajati osamljen, opasan korom, kako
je to obiajno u svih crkava romanskoga stila. U dnu toga kora imala
bi doi polukruna konha, kojom zavruje crkva.
Kako se razabire iz toga kratkog opisa, crkva nije dovrena, a ni
osnova joj nije do kraja provedena. Nekoliko koraaja od ulaza, skoro
nasred crkve, nalazi se u podu e t v e r o k u t n a jama, a niz nju e proi
preko nekoliko strmih stepenica u kriptu. To je tijesna niskaizba, 3"92 m.
duga. 4 2 2 m. iroka, 1'90 do 2'20 m, visoka, nepravilno istesana, a cijelu
joj sredinu zaprema golemi iz stanca istesani rtvenik, koji je dosegao do e
mera, te ondje s njime srastao. U onoj ploi, 'koja se nad rtvenikom osovila,
prorezan je opet onaj dvostruki krst s mjesecom i suncem simboli
mrtvakoga kulta koje ve vidjesmo i iznad raka u gornjoj crkvi.
Kripta bijae glavna est te crkve, a u njoj su se sluili u srednjem
vijeku mrtvaki obredi.
Ve je gore u onom mraku i zaduljivom dimu zubalja m u n o
opstati, ali tu dolje atmosfera tako je mutna, da ovjeku otima dah
i sapu. S u m j e t n i k o g a se gledita ne m o e ocjenjivati tu gradnju,
jer nema nikakovoga u m j e t n i k o g a nakita. T a m a , koja te obuhvata u
tim prostorijama, dim, to se kadi iz zubalja i svijea, koje ti putom
svijete, otimlju ti d a h ; nesigurno ustvo, da ti se glava dotjee skoro
onoga svoda, istesana iz ivca kamena, nad kojim stoji silni teret c i
jeloga brda, udno e te se dojmiti, kada u g j e u taj h r a m ; a b a
takvih tjekobnih osjeaja htjelo se je, da se budi u crkvi posveenoj
smrti i vjenom pokoju. Svaki ako nije okorio u materijalizmu, sa to
vanjem e gledati taj spomenik, a ako i nijesu istinite sve r o m a n t i n e
prie o uznicima, koji su ondje stradali, o proganjanom k r a n s t v u ,
koje se ondje krilo, o kraljevima, koji su tu nali vjeni pokoj, to
su svakom posjetniku u prvi tren na umu, ipak je to zanimljiv spomenik
bosanske prolosti.
Jajce i o k o l i u s a d a n j e
doba.
Mekteb u Jajcu.
K a d a se je svrila sluba, p o t r a i m franjevca, da zamolim do
zvolu te smijem razgledati lijes kralja Stjepana T o m a e v i a . Fratar
me primi na vratima sakristije i krepko mi stisne desnicu kao staru
znancu. Obradovalo ga je, kada sam mu izjavio priznanje radi lijepe
propovijedi. Posljednji kralj bosanski n a a o je pokojite, otkada je
iziao iz kamenitoga groba na H u m u , uz desni zid crkveni, u sredini
1
O d L a v e na T r a v n i k u Jajce.
U Jajce Be i z stranoga svijeta veoma udobno dolazi svakojim
putom. V e smo opisali put na Metkovi, Mostar i Jablanicu u Jajce.
Otada je izgragjena eljeznica iz Bugojna na Donji V a k u f u Jajce, te
je sveza j o b r a i laka. Sa sjevera ide eljeznica iz Jajca na Sisak
i Dobrlin u Banjuluku, a odande si p o t o m i l i diliansom za dan u
Jajcu. K o opet bosanskom eljeznicom ugje u Bosnu, lako mu je od
stanice L a v e cijelu prugu preko T r a v n i k a prei eljeznicom. Z a to
u, prije nego to stanem opisivati putovanje iz Jajca u sjevernu
Bosnu, svratiti se na travniki put, kojim sam nekada prolazio na
konju, docnije na kolima, a na posljetku e s t i m i c e i eljeznicom.
Brodsko-sarajevsku eljeznicu ostavljamo u L a v i . Iznad u a
rjeice L a v e u Bosnu lei stanica u idilinoj u m s k o j samoi. e
ljeznica, to odvaja u Travnik, ulazi odma u usku dolinu L a v e . Mo
ralo joj se je na desnoj obali u brdu izbiti put, doim cesta ide lije
vom stranom. D i v a n je kraj, svuda umovit, no mrtav. Tek u Busovai,
gdje stiemo na cestu brodsko - sarajevsku, evo opet ivota. Ima tu
n e t o eljezarstva, inae slabo obrta, no za to je razvijeno poljo
djelstvo.
Najblia je stanica Han Kumpanija i l i V i t e z . Ovdje se od brodskosarajevske ceste odjeljuje t r a v n i k a cesta i na tom je r a s k r u nastala
i t a v a naseobina. T v r t k a Riidgers iz B e a radi ovdje drvo. Nagomilana
su i t a v a brda hrastovih podnica za eljeznice i drvenih ploa iz
bliskih u m a . V l a k se vozi ravnicom, to se prostire do sela V i t e z a .
P r e a o je L a v u i ide uz cestu. Desno nam je golema Vjetrenica, a
kod
Juraj
M
>
rt
h
EU
Livno, na rijeoi.
maljskom muzeju. Ima jo i izvrsna zooloka z b i r k a i zbirka mineralija. Gimnazijska s v j e d o d b a zrelosti ovlauje na prelaz na Bvako
austrijsko, ugarsko i hrvatsko sveuilite, te se mora rei, da se
gimnazija m o e podiiti lijepim uspjesima. Uenici su joj v e i m dije
lom katolici, no i pogdjekoji istono-pravoslavni i mnogi jevreji.
Prijatno je mjesto u Travniku na istonom kraju kavana D e r vent". T o je mjesto za turski eif, zasjenjeno gustim d r v e e m , okru
eno potokom. Ovdje je boravio c a r e v i i kraljevi Rudolf i pio i z
vrsnu kavu. 8 potivanjem u v a d o m a i n j o i danas findan z a spo
men na pokojnoga nasljednika h a b s b u r k e monarhije.
B
... i
Livno, na vrelu.
dijelilo i s t a n o v n i t v u u livanjskom i bugojanskom kotaru i u podruju
k u p r e k e ispostave. Dalje su se davale narodu znatne m n o i n e gornjougarskog i k o t s k o - e k o g a j e m e n o g a sjemenja. t a se ini z a dizanje
vinogradarstva i v o a r s t v a , spomenuli smo na drugim mjestima. Vrijedno
j e istaknuti nastojanje zemaljske vlade, da se digne svilogojstvo.
Uregjeno je 17 dudara i razdijeljeno j e 250.000 dudovih mladica.
Od T r a v n i k a vozi eljeznica (41 km. do Bugojna) krasnim gorskim
krajem uz stanice Turbet i G o l e u vis na K o mar. To je pruga z a
visoke gradnje; eljezni mostovi, vodovodi, prokopi sve se izmjenjuju.
Preko Komara (1217 m.) penje se eljeznica z u p a n i m sustavom, kao
Vrbakom
dolinom
Banjuluku.
D a v n a n j i je glavni put iz Jajca u B a
njuluku iao dalekim zavojem svejednako str
mim visinama, na V a r c a r - V a k u f i Han agjavicu, divljom visoravni Dobrnje planine, pa
dolje u drugi po broju iteljstva bosanski
grad. Bio je do d u e i u v r b a k o j dolini puteljak, no dr, Blau
veli o tom puteljku j o na p o e t k u sedamdesetih godina, da je tako
slabo utrven i teko prolazan, da j o nikoji putnik nije njime udario.
Toj nestaici k r a e g a i dobra puta doskoila je zemaljska vlada
bosanska brzo i temeljito i obiajnom svojom o d l u n o u ; uz V r b a s
dade u stijenama izbiti novu cestu, Uz druge fenomenalne cesto
gradnje u Bosni vjetaka radnja prvoga reda, kojom je otvoren put
niku nov kraj, pun nesravnjivih divota.
Kia nije u Jajcu j o bila prestala, kada smo se s jednim m u hamedovcem, koji je imao l a k a evropska karuca, uzeli pogagjati, da
nas novom cestom odveze u Banjuluku. lskao je mnogo, no onda
spusti na 18 for., pa da nas odveze. Dozvolu od oblasti, da smijemo
novom cestom, imali smo u d e p u ; znali smo, da eljezni most kod
Karanovca nije j o gotov, no da se kola mogu cestom prevesti preko
Vrbasa. T a k o se u zoru rastanemo s G r a n d h o t e P - o m j a j a k i m i
sjedosmo u kola, koja je n a musloman ponosito nazivao koijom. Z a
koijaa nam dade jednoga svojega slugu, koji je bio odrapan i slabo
se je inio pouzdanim, ali se je putom lijepo iskazao.
Tek to smo zavrnuli na cestu na lijevoj v r b a k o j obali, v e se
pomoli i sunce te obasja zlatnim sjajem starodrevno r o m a n t i n o
30
N a cesti j a j a k o - b a n j a l u k o j .
(Pred
tunelom.)
bilo ni sijena, a kamo l i kave. No neki starac aga dade nam i jedno
i drugo, pa nam donese jo i svjeih oraha. Sada je tamo gostionica
za zajutrak.
Sat o t p o i n e m o , a onda dalje kroz tjesnac kod grada B o c a
ugjemo u prostranu dolinu, Agino selo, gdje se vidi bogato poljo
djelstvo, a onda opet u divlji umski i gorski kraj, no pun umiljatih
slika. Rijetka u m a krasnih bukava pokriva obronke sve gore do vrha.
Iz u m a se sjaji lie bijele lipe, koja se pogdjegdje javlja u velikom
broju. Ima tu i graba i ernograba (Ostrva carpinifolia), svega i z v j e a n a
Grad Krupa.
plodovima. Tanka, naduvana, nalik na v r koica njihova, to ovija plod,
priinja te o v j e e n e rese slinima hmeljovoj resi. Prije nego to
izigjomo iz te tijesne doline, zapazimo visoko nad sobom na visokoj
vrici Manjae goleme r u e v i n e staroga grada Krupe. Dobro u u v a n i
bederaovi prislanjaju se na okomite stijene i idu cijelim obronkom
sasvim do rijeke. K r u p a je nekada, kao i mnogi drugi stari gra
dovi, potpuno zatvarala dolinu. Odatle dolazimo na iroku ravnicu,
lijepe livade, gdje stada pasu. P r e d nama je slikovito selo, Krupa.
Banjaluka.
Banjaluka je prelaz od istoka k zapadu, a ipak je to pravi bo
sanski grad, makar da tu vigja mnogo e v r o p t i n e i p o l u e v r o p t i n e .
Putnici, koji dolaze iz Hrvatske eljeznicom u Banjuluku, prvi put e
ovdje zagledati bosansko i v o v a n j e ; ovdje e ih se primati prvi doj
movi, dok ve ne prodru dalje u nutranjost, da tamo razvide, ta je
sve u zemlji zanimljiva. Banjaluka je velik t r g o v a k i grad. Godine
1885. imala je oko 12.000 stanovnika, med njima 7.000 muhamedovaea, a do 1895. godine je narasla na 14.789. S E v r o p o m " (na bal
kanskom se poluostrvu pa i u Bosni nazivlje Evropom sve druge
zemlje u n a e m dijelu svijeta, a sebe se pribraja k istoku) bila je
Banjaluka v e dugo pred okupacijom spojena eljeznicom dobrlinskobanjalukom. eljeznica ta nije do d u e bila spojena ni s kojom hrvat
skom prugom, jer je pruga kostajniko-sisaka istom dugo i z a oku
pacije izgragjena, no promet je s granicom bio o l a k a n i s k r a e n , te
se je skoro inilo, da e Bosna p r e t e i vojniku krajinu. Tako za
osmanlijskih v r e m e n a ; nije mi ni na kraj pameti, da danas sravnji
vani, nego samo konstatujem, kakve su prilike u Bosni, a susjedne
zemlje ne diram. eljeznica ta u Banjuluku. izgragjena s normalnim
t r a n i c a m a , trebala se je produiti u Sarajevo i na Sjenicu u novopazarskom s a n d a k u u Mitrovicu, da se tamo spoji sa eljeznicom,
Vinjeta na elu etranlco: u banjalukom parku.
Pred
duanom.
Tvrgjava banjaluka.
glavice sitnih bijelih crnomodro iscjevkanih cvjetova lisnate djeteline
(Doryenium herbaceum), mirisavi cvjetovi skrialine, etinjavi klasovi
kresca (Cvnosurus eclivatus) sakrivaju se u grmlju i l i se lijepe po
pukotinama golih stijena, to se pogdjegdje javljaju na prostoru od
nekoliko etvornih metara, kao ozbiljna opomena, koja u malom pre
douje strani k r .
S visine sigjemo opet tihim muhamedovskim mahalama u urbu
i nemir evropskoga gradskoga kraja, gdje dame vuku haljine po dubo
kom blatu, gdje se nose eiri po najmanitijoj velegradskoj modi,
na strahotu i na z g r a a n j e i d o m a e g a svijeta i vlastitih m u e v a . U
kavani stanemo i p r o i t a m o najnovije b e k e i p e t a n s k e listove; tu
Slabo u e m i m a t a hvala d a se o k r n j i ; m e d t r a p i s t a m a (u Ma
riji Zvijezdi ih je oko 100) ima cipelara, krojaa, tkalaca, kovaa, Ion-
naseobinama.
uzdranom cestom povezli u Banjaluku. Livade i ikarasta polja s obadviju strana ceste bila su estimice prekrivena mlakama, no opet B U
tu pasla itava stada goveda i konja.
Po sata je kraj jednolian, samo u daljini se vide umovita brda
Kozare planine, nekadanje ustako leglo. uma ae u toj gori sada u
velike sijee, te kao to su hrastove ume u spodobi duica krenule
u Francusku, tako sada za njima ide i crnogorica, koju je neki drvotrac Brabec kupio za izragjivanje. U Brebiru je veliko stovarite
balvanova i dasaka, koje savskim lagjama idu u Sisak.
etvrt sata dalje ima ve lijepo obragjenih njiva, na kojima se
vidi, da ih nije domai svijet obragjivao, nego da je ovdje orao valjan
plug. Naskoro se med kolibama jave kue, pokrivene crijepom, i za
kratak smo as u naseobini, gdje bi se mirne due mogao pomisliti
u sjevernoj Njemakoj. Dvokatne se i jednokatne kue izmjenjuju, a
sve su ciglom zidane. Na blistavim prozorima bijeli i areni zastori,
ponajvie smegji kapci i pogdjekoje zelene aluzije. U prozorima cvijee,
to ga u bosanskim seljakim kuama ne vigja. esto ima pred ku
om mala batica i u njoj mora da bude sjenica. To je G o r n j i
W i n d h o r B t, to ae protee uz cestu, a domai ga svijet zove sta
rim imenom Rovinci ili Laminci. Nekoje sasvim solidne zgrade su izgragjene, a jo vie ih se gradi. Svuda je spremljena gragja i cigle.
Vidi se jasno, da se ovdje radi i da se ljudi stalno naseljuju. Dasare,
u kojima su se negda doljaci za prvo vrijeme sklonili, sada se rue;
pogdjegdje se samo vigjaju bosanske seljake kue, te ciganske ko
libe iz pletera, omazane blatom; u te kolibe ne bi u Evropi zatvorili
ni psa. Gospodarske su zgrade gragjene isto tako solidno kao i kue.
Mjesto obinih hambarova, kuda se sprema kukuruz i druga ljetina,
ovdje su velike zidane sue s velikim kapijama i nabijenim podovima,
kao i u Frislandiji ili Oldenburgu. Bae su sregjene; ta za proljea
ima, bujno raste. Polja su im ponajvie za kuama, nekoja Be istom sada
staju obragjivati. vapaku" Be zemlju pozna odma po tom, to nema
plotova, kojima je u Bosni inae ogragjen i najmanji komadiak zemlje;
dosta BU ae tim naseljenici i nasrdili i napatili, jer se marva puta
slobodno na pau i njive im puatoi. No kako ovdje svaki naaeljenik
ima velik posjed, ne bi se to ni moglo ogragjivati.
Kue ae jo nijesu sastavile u selo; ponajvie su kue okruene
baama i njivama. ak pola sata lijevo pomalja se nekoliko crvenih
krovova u ravnici. Gornji "VVindhorat ima i kuu, udeenu za crkvu,
a uz nju na visokoj skeli zvono, koje im u podne zvoni.
D o n j i VVindhorst, deset asaka vonje cestom dalje, jo je
pristaliji i gotoviji. Na velikoj jednokatnoj zgradi ima napis: gostio-
K a k o se zapoinje kultiviranje zemlje, najjasnije pokazuje Jansenov primjer. K a d a je i s k r a o prilian broj jutara, posije prve godine
na svem zemljitu samu djetelinu. D o m a i ga svijet stade ismjehavati;
takvoga s m u e n j a k a nijesu j o nigda vidjeli. No Jansenu kao pravomu
sjevernomu Nijemcu nije to nita smetalo. Znao je, da ita m o e
jeftino kupiti. Djetelinskoga sjemena dobije on e s t metr. centi i
odnese to u Staru G r a d i k u , da proda. Trgovac mu se zaudi, otkuda
m u s vlastitoga z e m l j i t a toliko sjemena, jer toliko nema valjda ni u
svoj Slavoniji. Jansen dobije z a m e t r i k u centu 35 for.' i bio je za
dovoljan. N a godinu posije v e n e t o ita, no i opet mnogo djeteline.
Djetelinskoga mu sjemena rodi 30 metr. centi, te on sve odveze
lagjom u Sisak i lijepo tamo proda. Danas sije penicu, ra, zob,
djetelinu, olaj i mnogo povre, a i prilino krompira, koji u Bosni
i m a dobru progju. K a d a su naseljenici vidjeli, kakvi su ovdje vodeni
i rgjavi krompiri, r e k o e , da takvi krorapiri ne valjaju ni za svinje,
nego da e v e i tu roditi b r a n a v i dobri krompir z a jelo. K r o m p i r
za sijanje uzmu iz N j e m a k e i rod je bio divan. No kako se u masnoj
bosanskoj zemlji krompir lako izmetne, to oni sav krompir, t o ne
trebaju za kuu, prodaju, te svake godine siju svje krompir, dobiven
iz N j e m a k e . I s kudjeljom h o e da p o k u a j u o veliko, pa da se sav
bez, to treba Bosancu za odjeu, u samoj zemlji satka.
U Maglaju ima lijepa k a t o l i k a c r k v i c a i samostan kolskih sestara
i l i n a z a r e n k P , kako ih naseljenici zovu. Njima je u rukama i sva
k o l s k a obuka. Jedna sestra p o u a v a d j e a k e , a druga djevojice. Je
li uspjeh povoljan, ne znam, no ljudi vele, da se ne mogu potuiti.
Mogu samo r e i , to sam s&m vidio, a to je, da su djeca, to sam ih
ispitivao, lijepo znala itati, te znala govoriti njemaki, hrvatski i
p o n e t o i talijanski. T a k o je to i s djecom tirolskih Talijana. Djevojke
obino odlaze, kada ponarastu, na godinu dana u Blubu inovnikim
porodicama u Banjuluku, da se priue boljemu radu.
U Maglaju ima j o nekoliko velikih drvenih vojnikih baraka.
Pitao sam, u to su, i doujem, da su se prvi naseljenici, to su u
Bosnu doli, obratili bili ratnomu ministarstvu u B e u s molbom, da
im vojniki erar pomogne, osobito radi privremenih stanova. Ratni
i m ministar uini po molbi i zapovjedi, gdje ima baraka, neka se pre
puste, ako se moe, naseljenicima na tri mjeseca dana. U Maglaju se
to veoma susretljivo uini i naseljenici ne mogu dosta da se nahvale
vojske. K a d a za njima dogjoe T i r o l c i , dobiju oni barake, a kako je
vojska i sasvim otila iz Maglaja, pokloni im erar barake uz taj uslov,
da se gragja od te polovice baraka upotrebi z a gradnju kapele u
tirolskoj naseobini.
1894.
U o k t o b r u . . . V e je izodavna padala kia, i iznovice je stala
padati, kada sam iz Banjeluke krenuo opet u naseobine. N a kraju
grada stoje mnoge moderne k u e i pruaju se uz eestu. 8 lijeve je
strane nov velik enski samostan, kao kakav dvorac. K o l a prolaze
za kolima, mnogo se ljetine dovozi u Banjuluku. U Jakupovcima-Klasniima stoji uz Vrbas impozantna zgrada i na njoj n j e m a k i napis:
prvi bosanski mlin na valjke. U z njega je lijep park i k u a kao villa.
Na suprotnoj obali V r b a s a stoji stara r u e v n a p o t o a r a , kao jasna
opreka novoj dobi. U Jakupovcima ima a n d a r s k a stanica, te nekoliko
gostionica i kava. Mjesto je naskroz katoliko i ini se, da i m a iv
promet.
Uz cestu poinju v e n a s e l j e n i k e k u e , koje lee ponajvie med
njivama. Izmjenjuje se n j e m a k o - u g a r s k i nain gradnje s donjonjem a k i m . Same k u e od cigalja, svuda velike itnice, lijepe b a e i
vrtovi. Marvi se vidi, da se dobro timari, a velike ugarske pasmine v e
prevlagjuju. N a njivama stoji j o kukuruz, kupus, heljda, lupine, bijele
I i kravje repe. Svuda s k a u plavokosa djeca, v e i s fesom na glavi,
te uljudno pozdravljaju. B u n a r i su po d v o r i t i m a ponajvie na gjerme.
U Maglaju-Rudolfsthalu stoji uz cestu Josipov grad", velik samostan.
K a k o Be naseljenici veoma m n o e , sagragjena je takogjer i evangelika c r k v a s lijepim gotskim prozorima i upni stan. Dvorac je Ebelingov p r e a o u druge ruke. E b e l i n g se je vratio u Hannover i o t a d a
j e njegov posjed promijenio dva gospodara.
U "VVindhorstu su sagragjene v e dvije crkve, samostan sestara
b o a n s k e ljubavi velika je zgrada, a naseobina raste i iri se u svem.
Windhorst je valjda najprostranije selo, 16 je kilometara dugo, 5 kilo
metara iroko, a i m a od prilike 1500 stanovnika. K a o i pred osam
godina svratim se u Brenzingerovu gostionicu, i tu mi je bilo, d a ne
moe bolje. G o s t i o n i a r k a je bila umrla, no Brenzinger se je o p e t
oenio, i to iz Zagreba, t o nije osobito bilo po volji naseljenicima,
koji imaju dosta neudatih eri. Sitnih zadjevica i brbljarija i m a ovdje
kao i u B v a k o m n j e m a k o m selu, svagja ima dosta, k a o i svagdje,
5 P * ~
.- - .
fctik,"^. . _
_
mL |Bosanski pastir.
Iz B a n j e l u k e u
Kostajnicu.
narodnoj
Ibrahim
ehaju
ena
J ) a ti u m r e , Ibrahim ehaja,
ta bi tebi najalije b i l o ?
Al ti ali ostarjele majke,
Al ti ali dvora i ahara,
Al ti ali sela i timara,
Ali svojih ata nejahatih,
Al ti ali hrta i zagara,
Ali svojih sivih sokolova,
Ali svoje vijernice ljube?"
T r e a pjesma pjeva opet o bratskoj r a z m i r i c i :
Dv'je su kule uporedo bile,
U njima se do dva brata d'jele,
Hasan aga s bratom Mubamedom.
Sve su oni l'jepo pod'jelili,
Ne mogoe ifluk na Zagorju,
I debela konja u ah aru,
N i sokola u utoj n a r a n i .
Sokolovima love u drugim bosanskim krajevima danas j o be
govske porodice Uzeirbegovia u Maglaju, te irbegovia i Smailbegovia u T e n j u . Sokolovi se love m r e a m a . Dvije takve m r e e , od
prilike dva metra duge i isto tako iroke, p r i v r s t e se pod otrim
kutom u zemlju, a l i ne prejako. S polja se obadvije m r e e pokriju
sitnim zelenim g r a n i c a m a . N a sredini m r e e privee se iva vrana,
a lovci se vjeto posakrivaju u blizini i z a grmlja. V r a n a uzme lupati
k r i l i m a i graktati i svom b i silom da se oslobodi. T o zavede neukoga
mladoga sokola, obino j e d n o g o d i n j a k a , da se u r n o baci na tobonji
plijen. Vrana se u smrtnom strahu upusti u oajnu borbu s napa
d a e m , koji i sam zavitla krilima i time se tako zaplete u m r e a m a ,
da lovac treba samo u pravom a s u da priskoi, te hvataj sokola i
Bosanskoj
Kostajnici
ima j o raznih
stranih naseljenika.
T a k o se je na jednom humku Pastirova planine naselio neki vajcarac, koji je lijep posjed kupio. Samo se ovdje ne m o e baviti mlje
karstvom, jerbo svijet po blinjim gradovima i mjestima i m a svuda i
sam krava. Z a to se bavi poljodjelstvom i b a o v a n s t v o m i dobro zaragjuje. I na hrvatskoj su se strani naselile tri tirolske porodice na
polojima visokoga Djeda, to se die nad hrvatskom Kostajnicom. Gra
n i a r i m a , koji su i m govorili, da tu nita ne rodi, dokazali su oni,
da se tu dadu saditi veoma lijepi vinogradi i da dobro rode. Osjem
toga siju ito, repu i luk, marljivi su i tedljivi i sasvim im je dobro.
No najljepe se je razvila Bosanska Kostajnica. Istom god. 1862.
naseljena rauhamedovskim iseljenicima iz Srbije ostala je z a osman
lijske vladavine maleno mjestance, koje je na hrvatskoj strani nabav
ljalo Bve, t o mu je trebalo. Unski most spaja obadvije Kostajnice.
Med njima stoji na ostrvu kao s t r a a mala tvrgjava a r o m a n t i n i m
starim zidinama i kulama. N a vapnenjakovu temelju, obrubljenu brljanom, stoje spram Hrvatske tri krupne kule, a spram Bosne okrugle
tabije. Sagragjena je tvrgjava za princa Evgena, a spada Hrvatskoj.
Na tom istom ostrvu stoji i stara malta i tako zvani grad, zidinama
opkoljen prostor, gdje su se jedared u nedjelji sastajali na trgovanje
hrvatski i bosanski krajinici. Bosanska je Kostajnica bila prije pri
lino s i r o m a n o mjesto. Danas je hrvatsku svoju susjedu davno natkrilila. Svuda su nove zgrade, duani, gostionice, obrti, te kada se
H r v a t i s one strane pozabave, pa h o e dobro i jeftino pivo i vino,
moraju na bosansku stranu, gdje su porezi znatno nii. Bosanska je
Kostajnica god. 1895. brojala 1375 stanovnika, med njima 638 muhamedovaca, i neprestano napreduje.
Skok u
Krajinu.
Biha.
Krajine i za h e r a l d i k u ; postavljeni su sada uz crkvu. O t o k o m " , ostrvom, gdje stoje duani, k u e i mlinovi, ide drveni most u t r g o v a k o
i napredno predgragje Prekounje, doim se iz nutarnjega grada spram
zapada dolazi u gradski park i bolnicu.
U B i h a u je za pravo novije doba zanimljivije, no u okoliu se
nalazi velika blaga z a starinara: p r e t p o v j e s n a
sojenica kod
R i p a i n e k r o p o l a n a J e z e r i n a m a. Selo Ripa lei 9'5 km.
j u g o i s t o n o od B i b a a i onamo je lako dospjeti. Z a pola sata vonje
stie se na podnoje brda, na kojem stoji Sokolac. T o je tiho muhamedovsko seoce, no nekada su mu stanovnici bili na glasu okrutnici.
s^
:~
" S V
io -
Tuzlu.
G r a a n i c a .
U sprekoj dolini.
U mnogim zavojima prolazi sada vlak s p r e k o m dolinom, irokom
ovdje nekoliko km., sve do hana Poljanica. Dugo ide usporedo s cestom
m a g l a j s k o - g r a a n i k o m i prelazi je blizu stanice G r a a n i e e . etiri km.
od stanice lei grad G r a a n i c a u draesnoj dolini potoka G r a a n i e e ,
med ljivieima i plodnim poljima. Ima 3000 stanovnika, veinom muhamedovaca, nekoliko muslomanskih pukih kola i dvije medrese.
Jedna je medresa sagragjena god. 1889. u lijepom m a u r i k o m slogu;
u njoj se s m j e t a v a 60 internih uenika.
Sunce je pozlaivalo crvenkastim sjajem Ozren planinu i najdalji
Korov u vatri.
Donja
Tuzla.
Na mjestu
solnom
ugljenovom
i
kraju.
gdje
Ugljenik Kreka.
Siminhan i solana.
navele bi te skoro na misao, da ovdje Donja T u z l a i m a svoj cottage.
Z a klimatsko se ljeilite ljepi kraj ne da ni p o m i s l i t i ; scenerija te
na svakom koraku sjea aajkrasnijih krajeva t a j e r s k i h . im izigje
iz eljeznice, vidi napis: F r a n j e Josipa s o l a n a " ; onamo odemo i
razgledamo podrobno nutarnje prostorije. Slana se voda die parnim
m r k o m , te se cijevima, dugima 4100 metara, vodi iz Gornje T u z l e u
Siminhan. U ona dva aparata za varenje (sada ih i m a est) zuji i
bruji neprestance, a r a i i v a n j e , kojim se Glauberova sol i magnezija
rastavlja od iste soli, provodi se po najnovijim izumima. Postavljeni
su veliki kazani za isuivanje, a svuda su zaposleni sami domai rad
nici, koji su veoma spretni i uputljivi. Z a njih su opet sagragjeni stanovi
na d o m a i nain. T a k o je oko solane itavo selo, a i m a i veoma
prostranih magazina. J o e se i dalje vrtati z a vrelima, te e se
zavod j o proiriti. Ima nade, da e s vremenom ta solana opskrb-
Trka.
mjesto za s v e a n o s t . Z a goste je dignuta zasebna tribina, s l o a m a
za ministra K a l lava, zemaljskoga poglavicu baruna Appela, te za nji
hove gospogje. Svijet se je g u v a o po livadi, a na brdima se je v i
gjala glava do glave, skoro sve sami crveni fesovi i saruci, kao
ogromne rpe alpskih r u a . Jedino domai sport imao se je da pokazuje,
ponajprije prava bosanska trka.
Z a t r k a l i t e je uzeta cesta i za t r k u je odregjeno 6V2 k m . Z a
U bosanskoj umi.
K a n i l i smo otii i u Posavinu, ali neprestana nas je
te odgodismo za drugi put. S T u z l o m se rastadosmo
smo ovdje mnogo vidjeli i nauili, nada sve to, kako
uprava z a p u t e n u zemlju sistematski da die i kako
kultivira.
kia sprijeila,
u spoznaji, da
moe svjesna
se s uBpjehom
Freiligrath. A Bosna je
sunca!
zemlja na
osvitu, prava
SADRAJ.
Strana
P r e d g o v o r
III.
P o s t r a n c e od t r a n i c a
. . . .
U oljczarskom
. . . .
kraju
Strana
Struna
1
90
38
253
Iz S a r a j e v a u M o s t a r
Hercegovaki glavni
. . . .
grad
skom g l a v n o m grau
. . .
bosanskoga i v o v a n j a i lju-
N o v o doba u Sarajovu
. . . .
N a megji n o v o p a z a r s k o g a
324
59
U bai Hercegovino
Dalmacijom
. . . .
u dolinu Neretve
84
Ramskom dolinom
96
K r a l j e v s k i grad Jajce
399
419
442
Jajce i okoli
121
Od L a v o na T r a v n i k
u sadanje
u Jajce
188
Vrhakoni
Banjuluku
doba
.
bosanski rudniki
164
495
Iz B a n j o l u k e u K o s t a j n i c u
grad
216
U Tuzlu
225
238
508
515
184
N a splavi niz D r i n u
Stari
452
465
4S0
155
.
371
. . . .
105
dolinom
355
u Jajce
paa-
U novopazarskom sandaku
296
316
48
Sarajevo
273
solnom i ugljenovom
530
kraju
543
Politiko-topografska Karta
Tuma
BOSNE r HERCEGOVINE
Mjerilo
30
1 : UOO.00O
30
Tuma
ap
T D '
3*
Googr. z a v o d
Krl. Ilolzcln
11 B o r
/<
^8
ft
\1
Tr, /I
Dubroviii)
tavut$
Risan*
MJESTA t w <*/ K U M ? j B u m i i h i
Miosta
taooodo
10.000
mooo do 10.000
mXffyst - IO.000
i a000 " X.000
W
0il Jljesta
,
Manastii " mmjje od S.000
eljeznice
liii Kuscruic
Ruevini
i . .
rPlderi
i
med/,
NARODNA IN UNIOERZITETNA
KNJINICA