Professional Documents
Culture Documents
Predavanje III
Predavanje III
ELEKTROMAGNETIKA
Elektromagnetika je oblast elektrotehnike u kojoj se prouavaju jedinstvene
elektromagnetne pojave.
Magnetne pojave, kao i elektrine, uoene su davno. Meutim, tek poetkom
XIX vijeka otkrivena je njihova meuzavisnost. Godine 1821. Ersted je otkrio da
magnetna igla (kompas) skree sa pravca sjever-jug, ako se u njenoj blizini nalazi
provodnik kroz koji protie elektrina struja. Djelovanje elektrine struje nije, dakle,
lokalizovano samo u elektrinom kolu (zagrijavanje provodnika, hemijske reakcije u
bateriji), ve se to djelovanje osjea i van provodnika. Kaemo da elektrina struja u
okolnom prostoru stvara magnetno polje. Eksperimenti ukazuju da ovo magnetno polje,
stvoreno strujom (elektricitetom u pokretu), ima sve osobine magnetnog polja koje
potie od permanentnog (stalnog) magneta.
uveni naunici toga doba, meu kojima treba izdvojiti Ampera i Faradeja, na
osnovu mnogobrojnih eksperimenata, uspijevaju da shvate zakonitosti elektromagnetnih
pojava i dolaze do saznanja da nema eleketrine struje bez magnetnog polja, niti pak,
magnetnog polja bez elektrine struje. Te dvije pojave su djelovi jedne jedinstvene
elektromagnetne pojave.
Eksperimentom se lako moe uvjeriti da se oko svakog provodnika sa strujom
javlja magnetno polje, slino kao kod stalnog magneta (sl. 3.1.).
Neto je tee dokazati da magnetno polje permanentnog magneta potie od struje
koju sainjava, kod namagnetisanog predmeta, ureeno kretanje elektrona oko jezgra
atoma i oko sopstvenih osa. Razumije se, ove mikro struje usljed kretanja elektrona,
postoje u svim materijalima, ali se njihovo djelovanje, makroskopski posmatrano, ne
osjea, jer se magnetna polja, usljed neureenosti kretanja elektrona, meusobno
ponitavaju.
Na osnovu eksperimentalnih rezultata i dobijenih rezultata za posebne sluajeve,
plejada uvenih fiziara uspostavlja teoriju elektromagnetizma i opisuje je
matematikim formulama. Kruna tog uspjeha naunika XIX vijeka je uvena
Maksvelova teorija elektromagnetnih polja.
B
N
s
S
kom pas
kompas
B
S
a)
b)
c)
M
dH
Na sl. 3.2 prikazan je dio provodnika kroz koji tee struja i. Elementarna jaina
magnetnog polja u taki M, koje potie od djelia provodnika dl, po Laplasovom
zakonu je:
G G
G
i
dH =
(
d
l
r)
(3.1)
4r 3
Pravac polja je normalan na ravan u kojoj lee element provodnika
i posmatrana taka.
G
Smjer je odreen pravilom vektorskog mnoenja: vektor dl se najkraim putem zakree
G
tako da se poklopi sa vektorom poloaja r posmatrane take M, a smjer napredovanja
G
desnog zavrtnja, pri takvom kretanju, odreuje smjer vektora d H (ovo pravilo
se esto
G
naziva i pravilo desnog zavrtnja). Treba naglasiti da je smjer vektora dl odreen
smjerom struje kroz taj provodnik.
Intenzitet vektora jaine polja je:
dH =
i
dl sin
4r 2
(3.2)
(3.3)
H x = dH x
H y = dH y
H z = dH z
(3.4)
Iz izraza (3.1) oigledno je da je jedinica za jainu magnetnog polja u SI sistemu
jedinica H (=) A/m (amper po metru).
3.1.2 Amperov zakon ukupne struje
Zakon ukupne struje opisuje znaajnu osobinu magnetnog polja, prema kojem je,
bez obzira na porijeklo magnetnog polja i okolnu sredinu, u prirodi uvijek zadovoljena
sljedea jednakost:
G G
G G
Hdl = JdS
(3.5)
koja predstavlja matematiku formu Amperovog zakona ukupne struje (ili, kako se
G
ponekad naziva, zakon o cirkulaciji vektora H ). Interpretacija ovog zakona je da je
G
cirkulacija vektora jaine plja H po proizvoljnoj zatvorenoj liniji l jednaka ukupnoj
struji koja prolazi kroz povrinu koja se oslanja na tu konturu. Za praktinu primjenu,
ipak, znaajniji je oblik ovog zakona
G G
H
dl = i
(3.6)
i2
i3
i4
H
povrina
kontura
dl cos rd d cos d
= 2 =
=
.
D
r2
r
r
B
I
I
dl
(3.7)
P
d
dl
a)
r d
b)
I
H =
4D
cos d = 2D
(3.8)
dl
r
P
dH
i 2r
i ( 2r )
i
=
H = dH =
dl =
2
2
2r
4r 0
4r
pa je jaina polja koje potie od N navojaka:
H=N
i
2r
(3.9)
a
d
I
Hc
N
ravnomjerno
raspore|enih
navojaka
S
l
srednja
duina
torusa
NI
.
2 R
(3.10)
fizike veliine koja e voditi rauna o sredini oko take u kojoj se posmatra magnetno
polje. Ta veliina se naziva magnetna indukcija i definisana je kao:
G
G
B = H
(3.11)
Magnetna indukcija je vektorska veliina, kolinerna sa vektorom jaine
magnetnog polja, to znai da su joj pravac i smjer isti kao i pravac i smjer vektora
magnetnog polja. Koeficijent srazmjernosti naziva se magnetna permeabilnost
sredine (magnetna propustljivost sredine) Uobiajeno je da se magnetna permeabilnost
praznog prostora (vakuma) obiljeava sa 0 . Prema uvenoj Maksvelovoj formuli,
proizaloj iz teorije elektromagnetnih talasa, brzina prostiranja svjetlosti kroz neku
sredinu odreena je izrazom:
c =
a za vakum
c0 =
(3.12)
0 0
gdje je: - c0 - brzina svjetlosti u vakumu ( c0 = 3 108 m/s)
- 0 - dielektrina konstanta vakuma ( 0 = 8.85 1012 C 2 / Nm 2 )
- 0 - magnetna permeabilnost vakuma ( 0 = 4 107 N / A2 )
Kako je jedinica za magnetno polje amper po metru H(=)A/m, a za magnetnu
permeabilnost njutn po amperu na kvadrat ( = ) N / A2 , to e jedinica za magnetnu
indukciju biti:
B = H ( = )
N A
N
=
=T
2
A m Am
Ova jedinica naziva se Tesla, ime je odato priznanje jednom od najveih svjetskih
umova elektrotehnike, naem Nikoli Tesli.
3.2.1 Magnetna svojstva materijala
Odnos magnetne permeabilnosti neke sredine i magnetne permeabilnosti vakuma
naziva se relativna magnetna permeabilnost materijalne sredine:
r =
(3.13)
0
Relativna magnetna permeabilnost je neimenovan broj.
Svi prirodni elementi, izuzev eljeza, nikla i kobalta, imaju relativnu magnetnu
permeabilnost veoma blisku jedinici. Kod nekih ona je neto vea od jedinice. Takve
materijale nazivamo paramagnetici, a kod nekih je neto manja od jedinice; takve
materijale nazivamo diamagnetici. Pri rjeavanju inenjerskih problema za sve ove
"nemagnetne" materijale moe se uzeti da je
= 0 = 4 10 7 N / A 2
Kod eljeza, nikla, kobalta i nekih njihovih legura, koji se nazivaju
feromagnetici (feromagnetni materijali), dolazi do veoma sloenih pojava pod dejstvom
magnetnog polja. Magnetna permeabilnost kod ovih materijala nije konstantan, ve
zavisi od jaine magnetnog polja i predistorije ranijeg magneenja
( feromagnetika ) = f ( H , proslosti)
Primjera radi, na sl.3.7 dat je dijagram veze izmeu jaine magnetnog polja H i
magnetne indukcije B za tipine statike feromagnetne karakteristike istog gvoa.
6
b
1
-H m
Bm
c
Hc
200
400
Hm
H [A/m ]
-Bm
e
d
B
dS
d
(3.14)
(3.15)
Zamislimo sada jednu zatvorenu povrinu u prostoru, na primjer loptu (sl.3.10), koja se
dS1
B1
dS2
B2
Fluks kroz povrinu dS1 bie negativan, (jer je vektor B usmjeren u loptu, a vektor dS1
iz lopte prema vani), a fluks kroz povrinu dS 2 bie pozitivan. Prema zakonu o
konzervaciji magnetnog fluksa; magnetni fluks kroz ma koju zatvorenu povrinu mora
biti jednak nuli:
G G
B
(3.16)
dS = 0 ,
odnosno, suma svih flukseva koji ulaze u proizvoljnu zatvorenu povrinu jednaka sumi
svih flukseva koji iz te povrine izlaze.
9
(3.17)
G
Smjer vektora dl odreen je smjerom struje kroz provodnik.
F
dl
Slika 3.11 Elektromehaniko djelovanje silom na
element provodnika sa strujom.
Po poznatim zakonima mehanike, razlaganjem ove sile na komponente
Dekartovog koordinatnog sistema i kasnijim integraljenjem, moe se dobiti rezultantna
sila i moment koji djeluje na elektrino kolo, posmatrano kao vrsto tijelo.
U naim razmatranjima, problem moemo svesti na sluaj sa provodnicima
pravilne geometrije koji se nalaze u homogenom magnetnom polju normalnom na
provodnik, tada je intenzitet sile:
F = I l B
10
d
dt
(3.18)
e =0
a)
- d
+ d
R
i=0
b)
e
R
+ i
c)
R
-
i +
nau panju na sl.3.12b. Neka je do porasta fluksa + d dolo zbog toga to smo
stalni magnet primakli konturi. Uloeni rad u pomjeranje magneta, pretvara se u toplotu
u otporniku Ri 2 (gdje je i indukovana struja). Da je indukovana struja suprotnog smjera
od onog na slici, ona bi svojim poljem jo vie poveala porast fluksa, to bi izazvalo
jau struju, ona opet jae polje,... igra se ponavlja. To bi znailo da, sa malim uloenim
inicijalnim radom u pomjeranje magneta, dobijemo (beskonano) veliku toplotu u
otporniku. To u prirodi nije mogue.
Kada se kontura sastoji od N redno vezanih navojaka, kroz koje se zatvara isti
fluks, onda e se u takvom namotaju indukovati ems
d
d
e = N
=
(3.19)
dt
dt
gdje je tzv. obuhvaeni fluks (=N).
Razmotrimo sada sluj indukovanja elektromotorne sile u provodniku koji se kree u
magnetnom polju. Posmatrajmo prvo sluaj translatornog kretanja pravolinijskog
provodnika u homogenom magnetnom polju, pri emu su provodnik, vektor brzine
njegovog kretanja i linije magnetnog polja (vektor indukcije), meusobno normalni, kao
na sl.3.13.
S
e
d
x
pa e, prema Faradejevom
elektromotorna sila biti:
d
dx
= B l
= B l v .
dt
dt
(3.20)
e
v
dl
proporcionalan struji i koja protie kroz kolo, jer je jaina magnetnog polja H
srazmjerna struji (Laplasov zakon), magnetna indukcija B uzima u obzir sredinu
B = H , a fluks kroz konturu je = B S . Oigledno, da je sopstveni fluks srazmjeran
struji koja ga je izazvala, pa moemo pisati:
= Li
(3.22)
U jednaini (3.22) L je koeficijent samoindukcije (ili sopstvena induktivnost
kola), koji zavisi od geometrije kola i magnetne permeabilnosti sredine u kojoj se kolo
nalazi. Za kolo u kome se opaa pojava samoindukcije kae se da je induktivno kolo.
I
I
kontura
kontura
d
di
= L
dt
dt
(3.23)
14
Ni
S = Li
l
Nk
k
-
i
+
i1
i2
II
(3.26)
e I = esI + eMI = L1
e II = esII + eMII
(3.27)
15
NI 2
(r ) .
2 R
(3.28)
a
d
N
ravnomjerno
raspore|enih
navojaka
R
r
I
Bc
l
srednja
du`ina
torusa
S
M
M
M =
=
l
l
Rm
S
(3.29)
gdje je:
Rm =
(3.30)
l
R =
, i naziva se magnetna
S
Rm =
k k
k =1
lk
S
k
.
k
i = 0
(3.31)
i =1
i =1
Hili =
NiIi ,
(3.32)
i =1
gdje je li duina i-te grane. Valja napomenuti da se u izrazu (3.32) radi o olgebarskom
sabiranju vodei rauna o pretpostavljenim smjerovima Hi i NiIi kako je to raeno kad
su se analizirala elektrina kola stalnih struja.
Kada se u proizvoljnim sabircima lijeve strane izraza (3.32) izraze Hi kao Bi/i,
gdje je Bi magnetna indukcija, a i permeabilnost odgovarajueg jezgra grane kola, a
18
zatim kada se takvi sabirci pomnoe i podijele sa Si (presjek jezgra grane), dobijaju se
sabirci oblika
Bi li
(3.33)
Si = iRmi ,
i Si
iRmi =
i =1
Mi ,
(3.34)
i =1
koji predstavlja iskaz Drugog Kirhofovoh zakona za magnetna kola. Treba napomenuti
da je, u prethodnom postupku, nuno bilo pretpostaviti da je gustina fluksa po presjeku
jezgra bilo koje grane konstantna, to se, u praktinoj primjeni, obino ini.
Pri praktinoj primjeni izraza (3.34) na konkretni problem, treba voditi rauna o
smjerovima pojedinih flukseva i MPS, analogno kao pri primjeni Drugog Kirhofovog
pravila u elektrinim kolima.
3.8 Proraunavanje magnetnih kola
Pri proraunavanju prostih magnetnih kola, kakvo je prikazano na slici 3.21,
problemi se mogu postaviti na dva naina:
1. Zadate su geometrijske dimenzije magnetnog kola, karakteristike
feromagnetnih materijala i magnetni fluks koji treba realizovati u magnetnom kolu, a
treba nai mps namotaja M=NI, potrebnu za realizaciju zadatog fluksa.
Rjeavanje problema ovog tipa moe se ilustrovati na primjeru magnetnog kola
sa slike 3.21.
Magnetno kolo se razbija na red djelova jednakog poprenog presjeka S
realizovanih od homogenih materijala. Oznaava se kontura koja prolazi srednjom
magnetnom linijom. Kako fluks u svim djelovima kola mora biti isti, to je uvijek
G G
Bi = / Si za svaki dio kola. Ovo omoguava jednostavno odreivanje vrijednosti Hdl
za konturu koju obrazuje srednja linija magnetnog polja, pa je jednostavno nai i traenu
mps NI
H11
l + H2l2 + H = NI .
(3.35)
Vrijednosti H 1 i H 2 odreuju se na osnovu izraunatih B1 i B 2 sa zadatih krivih
magneenja materijala od kojih su realizovani odgovarajui djelovi magnetnog kola.
Vrijednost H jednoznano je definisana poznatim odnosom
/ S
H =
(3.36)
H2
S2
N
-
l2
l1
H1
S1
+
u
l duina
srednje
linije
r
dB
H
dwm
N
navojaka
a)
b)
d
=0
dt
(3.37)
i d = dWM . Magnetna kola obino rade van oblasti magnetnog zasienja, te tada
postoji linearna zavisnost izmeu struje i fluksa = Li , pa se ukupna energija
Lidi = 2 Li
i =0
1
i
2
(3.39)
ili fluks jednog navoja namotaja je isti kao fluks kroz presjek magnetnog kola.
Primjenjujui zakon ukupne struje na posmatrano kolo imamo:
H l = N i
(3.40)
WM
1
1
= BH = H
2
2
V
1 B2
2
(3.41)
struja i, te e i polje u magnetnom kolu imati naizmjenini karakter. Dakle, u toku jedne
periode magnetno kolo e se magnetiti u jednom, a zatim u drugom smjeru. Zbog
nereverzibilnosti procesa magneenja feromagnetika, zavisnost magnetne indukcije od
jaine polja e, pri tome, imati oblik histerezisne petlje, kao na slici 3.24.
l
i
r
N
navojaka
1
4
4'
magnetnom kolu usljed histereze. U ove svrhe, tajnmec je dao izraz za snagu gubitaka
usljed histereze po jedinici mase magnetnog kola:
PH = fB m1,6 ,
gdje je tajnmecov sainilac koji karakterie materijal, a Bm maksimalna vrijednost
indukcije, do kojeg je magneeno magnetno kolo, u jednom i u drugom smjeru. Za
praktine svrhe, ipak, ee se koristi izraz:
PH = fB m2 .
(3.42)
Proizvoai feromagnetnih materijala, standardno, navode gubitke usljed
histereze po jedinici mase pri Bm=const. (najee Bm=1T), i za f=const. (npr. f=50Hz).
3.10.2 Gubici usljed vrtlonih struja
Feromagnetni materijali od kojih se prave magnetna kola, pored ranije istaknutih
svojstava, imaju i to svojstvo da su dobri elektrini provodnici. Imajui to u vidu,
interesantno je razmotriti, ta se dogaa u poprenom presjeku magnetnog kola, kada se
kroz njega zatvara naizmjenini fluks, kad je gustina magnetnog fluksa u svim takama
presjeka jednaka (Slika 3.25a).
vektor magnetne
indukcije
a)
b)
gdje je koeficijent snage gubitaka usljed vrtlonih struja, koji karakterie svojstva
materijala feromagnetnog kola.
U katalozima proizvoaa, navodi se podatak o gubicima usljed vrtlonih struja
po jedinici mase, za standardnu uestanost i konstantnu maksimalnu indukciju.
3.11 Elektromagnet
Mnogi elektrotehniki ureaji; prekidai (sklopke), releji, zvonca, ventili, spojnice,
magneti za prenoenje tereta u elianama i livnicama elika, i dr., koriste u svom
radu elektromagnet. Svi oni koriste mehaniku silu, kojom magnetno polje privlai
feromagnetne dijelove. Tipina izrada elektromagneta, koji se sastoji od jarma sa
namotajem i kotve, koja je pokretna, dat je na (sl. 3.26).
U
lj
R
Sj
F
dx
lk
Sk
d
=0
dt
(3.45)
to znai da napon izvora dri ravnoteu padu napona na termogenom otporu kalema Ri
i indukovanoj elektromotornoj sili uslijed ukupne promjene fluksa elektrinog kola
d / dt .
Pomnoimo jednainu (3.45) sa idt i oduzmimo je od jednaine (3.44), pa e biti:
id = dWM + Fdx
(3.46)
24
Imajui u vidu izraz za magnetnu energiju, (jednaina 3.40), kao i injenicu da se pri
zamiljenom virtuelnom pomjeranju, mijenjaju i struja i fluks, poslije izvjesnih
transformacija, za ukupnu silu kojom jezgro privlai kotvu dobije se:
F = BHS j = H 2 S j
(3.47)
Logino je zakljuiti da se ova sila ravnomjerno rasporedi na obje stope elektromagneta,
tj. F1 = F / 2 .
25