Voda je najvei i najvaniji sastavni dio naeg tijela.

U
vrijeme fetalnog ivota organizam sadri oko 90% vode. Ukupni volumen tjelesne vode ini
80% tjelesne mase novoroeneta. U dobi od 6 mjeseci organizam sadri 75% vode, a na
kraju prve godine 65%. Neki organi kao mozak, poglavito siva masa, imaju ak 85% vode.
Sazrijevanjem organizma sadraj vode se postupno smanjuje i u odraslog mukarca iznosi
60%, odnosno u ene 55%. Tako, primjerice, mukarac od 75 kg u svom tijelu ima 45 litara
vode. U mukaraca je ukupni udio vode u tjelesnoj masi neto vei nego u ena zato to
ene imaju vie masnog tkiva koje praktiki ne sadri vodu. Osobe s prekomjernom teinom
imanju manji postotak vode, 40 do 50%, ovisno o stupnju preuhranjenosti. Starenjem se
sadraj vode dalje smanjuje, a manje je izraen i osjeaj ei.
Tjelesna tekuina, koja se dijeli u staninu i izvanstaninu razdvojenu staninim
membranama, u osnovi je tjelesna voda i u njoj otopljene tvari. Dvije treine tjelesne vode ili
40% tjelesne teine nalazi se u stanicama, a jedna treina ili 20% tjelesne teine izvan
stanica. Ostatak tjelesne vode ini plazma (tekui dio krvi) i tekuina izvan krvnih ila, kao u
modanim komorama i kraljeninom kanalu, onim komorama, zglobovima i probavnom
traktu u obliku probavnih enzima.
Voda se gubi iz organizma mokrenjem (dnevni gubitak vode putem urina je 1 do 1,5 litara),
znojenjem preko koe (500 do 600 ml/dan), disanjem (400 do 500 ml/dan) i stolicom (100
do 200 ml/dan). Metabolikim procesima se stvori samo oko 300 ml vode na dan (hranjive
tvari sadravaju vodik, a njegovom oksidacijom nastaje tzv. endogena voda). Zato gubitak
vode treba kontinuirano nadoknaivati. Hranom se prosjeno nadomjesti do 20% izgubljene
tekuine. ovjek bez hrane moe ivjeti jedan mjesec, a bez vode manje od jednog tjedna.

Fizioloke
uloge vode u organizmu su mnogobrojne i
znaajne. Kao univerzalno otapalo organskih i
neorganskih tvari, voda omoguava odvijanje
razliitih kemijskih reakcija u stanicama, osigurava
transport i razmjenu tvari, odravanje
izoosmolarnosti (jednakih osmotskih tlakova) u
stanicama i izvanstaninom prostoru, ionizaciju
razliitih spojeva i druge procese. Voda je, dakle,
vaan imbenik disanja (prijenos kisika u stanice),
probave (apsorpcija hranjivih tvari), staninog
metabolizma i detoksikacije organizma
(eliminacija suvinih produkata izmjene tvari). Uz
navedeno, voda ima nezamjenjiv znaaj u
regulaciji tjelesne temperature. Pri viim vanjskim
temperaturama hladi organizam procesom
znojenja, a pri niim temperaturama okoline
djeluje kao izolator. Voda je vaan sastojak
hrskavice i zglobne tekuine koja okruuje
zglobove te osigurava adekvatnu vrstou, gipkost
i elastinost tkiva. Izvrsno je sredstvo za
prevenciju karijesa - zubi se kvare zbog
nakupljanja kiseline koja nagriza zubnu caklinu.

Jednostavno pitanje na koje nije

lako odgovoriti. Dnevne potrebe organizma za vodom ovise o vie faktora, ukljuujui ope
zdravstveno stanje, stupanj tjelesne aktivnosti i podruje u kojem ivite.
Veina ljudi jo ne zna koliko treba piti vode. U biti, veina nas ivi u stanju blage dehidracije.
Optimalna dnevna koliina vode za osobu koja je umjereno fiziki aktivna je 2 litre. U
zimskim mjesecima to znai oko 8 aa vode na dan, a vie ljeti ili ako je osoba fiziki
aktivna. S porastom tjelesne teine raste i koliina vode koju je potrebno unijeti u organizam.
I djeci i aktivnim adolescentima potrebno je vie vode. Smatra se da su minimalne potrebe za
vodom za odraslu osobu 1 ml na 1 kaloriju energetskog unosa, a kod djece 1,5 ml.
Konzumiranje zainjene hrane zahtijeva vei unos vode. Ako konzumirate hranu bogatu
vodom, npr. ako jedete puno voa i povra, vaa potreba za vodom e se smanjiti.
Voda se treba piti prije pojave ei, koja je ve blagi oblik dehidracije. Najbolje je bocu s
vodom drati nadohvat ruke, ime se potie refleksno pijenje vode. Ve se blaga dehidracija
moe odraavati glavoboljom, pretjeranim umorom i nedostatkom energije ili smanjenom
koncentracijom. Nedovoljan unos vode postupno i nezamjetno mijenja metabolizam i
dovodi do niza kroninih promjena organa. Bolesti i stanja kao to su ir na elucu, visok
tlak, bubrene bolesti, poviene masnoe u krvi i alergija mogu biti posljedice konstantne
dehidracije.
Voda se u pravilu pije ravnomjerno tijekom cijelog dana i izmeu
obroka. Konzumiranje vode s hranom razrjeuje eluane sokove, to moe utjecati na
probavu ili uzrokovati osjeaj nadutosti i teine u predjelu eluca. Savjetuje se unos vode
prije jela ili jedan sat poslije jela. Najbitnije je ne zaboraviti piti vodu izmeu obroka, ali i
jednu au vode ujutro i jednu au vode prije spavanja.

Hladne vode
(temperatura nia od 4C, iz hladnjaka) puno bre
prelaze iz eluca u crijeva. Svojom temperaturom
povoljno utjeu na rashlaivanje organizma za
vrijeme toplih dana ili poslije fizikih aktivnosti.
Osvjeavajueg su okusa, osobito ako se piju
polako, u manjim gutljajima. Hladna voda
stimulira luenje eluanog soka i ubrzava
peristaltiku crijeva. Uz to, bolje podstie rad
bubrega i luenje toksinih tvari iz koe.
Tople vode (temperatura via od 12C) nemaju
osvjeavajui uinak i unose se u veim koliinama
da bi se eliminirao osjeaj ei. Imaju suprotan
uinak na sekretornu i motornu funkciju
probavnog trakta. Topla voda smanjuje izluivanje
eluane kiseline, osjeaj nadutosti, garavicu i
podrigivanje.

Izraz flairana voda iroko je prihvaen svuda u

svijetu, iako bi pravilniji izraz bio pakirana voda s obzirom na to da na trite dolazi
pakirana ne samo u veim ili manjim bocama ve i u limenkama, nepropusnim kutijama pa
ak i plastinim vreicama. Trite je preplavljeno ovim vodama. Voda u bocama postala je
brend. Na etiketama su este slike planina, planinskih izvora ili snijega, koje upuuju na
podrijetlo iz idilinih krajolika i istiu uitak ispijanja izvorske vode. Mnogi smatraju takoer
da je bolje kvalitete i zdravija od vodovodne. O emu je zapravo rije?
U mnogim zemljama, a sve vie i u nas, za pie se koristi vodama u boci iz prirodnih
podzemnih izvora. Rije je o prirodnim mineralnim vodama koje su naziv dobile prema
posebnim osobinama i sadraju mineralnih soli. Karakteristike koje prirodnoj mineralnoj vodi
daju odreena svojstva, utvruju se na osnovi geolokih i hidrolokih ispitivanja tla te fizikih
i kemijskih ispitivanja vode. U Hrvatskoj postoji osamnaest proizvoaa mineralnih voda.
Mineralne vode se meusobno razlikuju prema ukupnoj koliini i sastavu mineralnih tvari. U
odnosu na ukupan sadraj minerala, dijele se u 4 osnovne grupe: prirodne vrloslabo
mineralne vode, u kojima je sadraj mineralnih soli (izraunat kao suhi ostatak na 180C) do
50 mg u jednoj litri (50 mg/l), prirodne slabomineralne vode u kojima je sadraj mineralnih
soli do 500 mg/l, prirodne mineralne vode u kojima je sadraj mineralnih soli izmeu 500 i
1500 mg/l i prirodne mineralne vode bogate solima u kojima je sadraj mineralnih soli vei
od 1500 mg/l.

Gazirana mineralna voda je prirodna mineralna

voda koja sadri ugljini dioksid. Prema nainu
reguliranja koliine ugljinog dioksida prirodna
gazirana mineralna voda moe biti: prirodno
gazirana prirodna mineralna voda u kojoj je
jednak sadraj ugljinog dioksida na izvoru i u
boci, pojaana ugljinim dioksidom s izvora
prirodna mineralna voda iji je sadraj ugljinog
dioksida, koji inae potjee iz istog prirodnog
izvora, vei od sadraja koji je ta mineralna voda
imala na izvoru, te gazirana ili s dodatkom
ugljinog dioksida prirodna mineralna voda s
dodatkom ugljinog dioksida koji ne potjee iz
istog izvora.
Negazirana mineralna voda je prirodna
mineralna voda koja ne sadri ugljini dioksid.
Ovu vrstu vode treba razlikovati od degaziranih
voda koje su prirodne mineralne vode iz kojih je
fizikalnim metodama djelomino ili potpuno
odstranjen ugljini dioksid i koje nazivaju
djelomino degaziranim ili potpuno
degaziranim vodama.

Nisu sve
vode iste! Kada posegnete za bocom vode,
obratite pozornost na deklaraciju, odnosno
etiketu. Etiketa je dokument proizvoaa, kao to
je osobna iskaznica dokument o identitetu
pojedinca. Etiketa na boci s vodom treba biti
uoljiva, itka i jasna. Uz osnovne podatke o
nazivu vode, proizvoau, nazivu izvora, datumu
proizvodnje i roku upotrebe, svaka mineralna
voda pored slinosti s ostalim vodama iste
kategorije ima svoj karakteristian kemijski sastav.
Paljivo itanje etikete pomae u izboru one vode
koja najvie odgovara vaim potrebama i eljama.
Svaki mineral ima svoju specifinu funkciju;
njihova ukupna koliina u vodi i meusobni odnos
definiraju kvalitetu vode.

Minerali su tvari koje se nalaze u prirodi u stijenama, tlu

i vodi, odakle dospiju u biljke i ivotinje. Jednako su vani za ivot kao i vitamini. Budui da
ih organizam ne moe sam sintetizirati, nuno ih je unijeti vodom ili hranom. Od minerala
potrebnih naem organizmu razlikujemo makroelemente, mikroelemente ili elemente u
tragovima. Uvjetno reeno, minerali iji je sadraj u tkivima vei od 0,01% su
makroelementi, a minerali s manje od 0,01% su mikroelementi ili elementimi u tragovima.
Meu makroelemente spadaju i elektroliti: natrij, kalij, kalcij, magnezij, klor, kao i fosfor te
sumpor. Mikroelementi su eljezo, cink, jod, bakar, mangan, fluor, krom, selen, molibden,
arsen, nikal, litij, vanadij, silicij i bor. Minerali se u organizmu ujedinjuju i djeluju jedni na
druge. Za pravilno funkcioniranje vano je ne samo ima li u organizmu dovoljna koliina
pojedinih mineralnih tvari, nego jesu li prisutni u odgovarajuim proporcijama. Uloga
minerala u ljudskom organizmu je vrlo razliita i sloena. Oni ine neophodne strukturne
komponente tijela, sudjeluju u mnogobrojnim enzimskim sustavima, ravnotei tekuina i
kiselo-bazne ravnotee, regulaciji osmotskog tlaka, staninim funkcijama, neurotransmisiji i
u mnogim metabolikim procesima. U nastavku je kratki pregled uloge vanijih minerala u
funkciji organizma.
Aluminij je neophodan za normalno stanino disanje. Aktivira vitamine B-kompleksa.
Bakar je nudan za stvaranje krvnog pigmenta hemoglobina. Sastavni je dio mnogih
proteina i enzima. Sudjeluje u mnogobrojnim tjelesnim procesima u organizmu ukljuujui
stvaranje vezivnog tkiva i funkcioniranje sredinjeg ivanog sustava.
Cink je neophodan za rast. Potpomae imunitet. Vaan je u mobilizaciji vitamina A iz jetre,
te u metabolizmu glukoze, proteina i fosfora. Sudjeluje u stvaranju kolagena, u procesima
razmjene plinova u pluima i u zacjeljivanju rana. Ulazi u sastav inzulina i nudan je za
stvaranje rezervi inzulina.

Fluor poveava otpornost zubne cakline prema

kiselinama i drugim kemijskim tvarima, djeluje
baktericidno te pomae sintezu kolagena.
Fosfor je sastavni dio kostiju i zubi. Vaan je u
metabolizmu ugljikohidrata i masti. Sudjeluje u
odravanju kiselo-bazne ravnotee i razmjeni
energije. Neophodan je za normalnu kontrakciju
sranog miia.
Jod sudjeluje u stvaranju hormona titne lijezde.
Vaan je za pravilan fiziki i psihiki razvoj te za
ouvanje reproduktivne funkcije.
Kalcij je nudan za izgradnju kostiju i zubi, za
diobu i rast stanica te kontrakciju miia. Vaan je
za pravilan rad srca i prijenos podraaja ivcima.
Sudjeluje u regulaciji propusnosti stanine
membrane i u izluivanju nekih hormona
(inzulin). Prijeko je potreban u procesima
zgruavanja krvi.
Kalij sudjeluje u odravanju kiselo-bazne
ravnotee i osmotskog tlaka. Ima vanu ulogu u
funkcioniranju stanine membrane, kontrakciji
miia posebice sranog, provoenju ivanih
impulsa i stvaranju rezervi ugljikohidrata.

Klor ima vanu ulogu u odravanju kiselo-bazne ravnotee. Zajedno s natrijem kontrolira
osmotski tlak. Sastavni je dio sekreta probavnog trakta.
Kobalt mobilizira eljezo iz tjelesnih zaliha i potie stvaranje crvenih krvnih zrnaca.
Poboljava izmjenu tvari. S fosforom ulazi u sastav vitamina B12, pomaui bakterijama u
probavnom traktu u sintezi ovog vitamina.
Krom je vaan u metabolizmu ugljikohidrata i masnih kiselina. Pospjeuje sintezu proteina
te regeneraciju stanica i tkiva.
Magnezij je neophodan za rast. Sudjeluje u vie od 300 enzimatskih procesa.
Neutralizacijom negativnog naboja s vanjske strane stanine membrane dovodi do porasta
razlike potencijala izmeu unutarstaninog i izvanstaninog prostora te porasta praga
podraljivosti miinih vlakana. Takvo djelovanje odraava se na sranom miiu
smanjenjem aritmija i na skeletnim miiima manjom uestalosti greva. U stanicama
sranog miia ima suprotno djelovanje u odnosu na kalcij, to rezultira irenjem krvnih ila
i boljom opskrbom stanica kisikom. Smanjuje podraljivost ivanih stanica i luenje tzv.
hormona stresa (adrenalina i noradrenalina). Pomae u zgruavanju krvi i regulaciji probave.
Mangan aktivira mnoge enzime. Vaan je u metabolizmu kalcija i fosfora (rast) i stvaranju
hormona titna lijezde. Pomae u sintezi hemoglobina te proizvodnji ugljikohidrata i masti.
Natrij se nalazi preteno u plazmi, a manje u stanicama. Sudjeluje u odravanju kiselobazne ravnotee i osmotskog tlaka. Potreban je za stvaranje eluane kiseline. Vaan je u
regulaciji propusnosti stanine membrane i nervno-miine podraljivosti.
Selen je sastavni dio enzima koji hvata slobodne radikale u tkivima, ime usporava
starenje tkiva. Povezan je s funkcijom vitamina E. Ima vanu ulogu u odravanju imuniteta i
u radu titne lijezde.

Silicij je nezamjenjiv u odravanju vrstoe

vezivnog tkiva, hrskavice, kostiju, kose, noktiju i
zubi.
eljezo je glavni sastojak hemoglobina u crvenim
krvnim stanicama. Prenosei kisik do svake
stanice osigurava temeljne uvjete za odravanje
ivota. Sastavni je dio mnogih enzima koji
sudjeluju u procesima staninog disanja.
Normalna apsorpcija i koncentracija eljeza je
vana i za odravanje ravnotee apsorpcije svih
minerala, budui da oni sa eljezom i meusobno
ine stabilnu dinamiku ravnoteu.

Osim pravilnicima reguliranih

standardnih parametara koji utjeu na ispravnost i kvalitetu vode za pie, sastavni inilac
kvalitete je starost vode. Stoga je starost podzemne vode istaknuta u deklaraciji najpoznatijih
flairanih voda. Konzumiranje stare vode predstavlja sigurnost da je ta voda bila izvan
tetnih suvremenih utjecaja na ivotnu i geoloku sredinu.
Starost vode zapravo oznaava vrijeme zadravanja vode u podzemlju, a moe biti od svega
nekoliko godina do vie od milijun. Odreuje se mjerenjem koncentracije tricija u vodi, koji
nastaje u atmosferi kozmikim zraenjem (i nuklearnim eksplozijama). Poluvrijeme raspada
(T/2) mu iznosi 12,43 godine. Najpoznatije podzemne vode kojima se koristi u proizvodnji
flairane vode, one su starije od 3000 godina.
Na tritu postoji mnotvo raznih prirodnih mineralnih voda. Pri tome na bocama ne pie je
li rije o stolnim ili o terapijskim vodama. Za svakodnevnu uporabu u potrebnoj dnevnoj
koliini za vodom preporua se konzumirati slavinsku ili niskomineralne vode. Terapijske
vode sadre vee koliine minerala (suha tvar preko 1500 mg/l) i bolje ih je konzumirati u
ogranienim koliinama. Prirodne mineralne vode dobro je povremeno mijenjati. Prema
miljenju strunjaka ne postoji najbolja voda, jer sve prirodne mineralne vode u primjerenoj
koliini imaju blagotvoran uinak na zdravlje ljudi.
Kvaliteta vode u bocama ovisi o kvaliteti njezina izvora, tehnologiji punjena i dezinfekcije,
kvaliteti strojeva za tretiranje vode te sustavu distribucije boca. Nedavno objavljena
ispitivanja kvalitete vode u bocama u organizaciji amerike Agencije za hranu i lijekove
(FDA = Food and Drug Administration) potvrdila su da 70% testiranih flairanih voda nije
zadovoljilo kriterije agencije. Za znaajan postotak ispitanih flairanih voda utvreno je da
su obine vode iz slavine u koje su naknadno dodani minerali. Znanstvenici Crest Instituta u
Kanadi utvrdili su da veina voda u bocama sadri bakterije, neke ak 100 puta iznad
doputenih granica..

Dakako, voda u boci je prikladnija, moe se lako

nositi posvuda, u trendu je. Nije meutim sigurno
da je uvijek kvalitetnija niti prirodnija od one iz
slavine. U veini europskih zemalja i u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, kvaliteta vodovodne vode
stroe je propisana i regulirana od one iz boca.
Cijena flairane vode je visoka. Za proizvodnju
plastinih (PET) boca potrebne su velike koliine
energije. Procijenjeno je da se u svijetu na godinu
potroi na ovu proizvodnju 47 milijuna galona
nafte. Uz naftu, prema podatcima Pacifikog
instituta, na svaku prodanu litru vode otpada 3
litre vode utroene u njezinu proizvodnju. Svemu
tome treba pridodati oneienje okolia, jer ak
80% ambalae ne zavri u reciklai, nego u
nesortiranom smeu. Plastici treba nekoliko
stotina godina da se razgradi. Stoga, ne iznenauje
sve vei broj kampanja za koritenje slavinske
vode. Ipak, treba imati na umu eventualne
mogunosti zagaenja vodovodne vode, tronost
vodovodnih cijevi, zastarjele sustave filtracije,
kloriranje. U novije vrijeme savjetuje se, za pie i
kuhanje, uporaba ureaja za proienje vode na
toki koritenja, ime se uklanja veina
kontaminanata koji se mogu nai u
vodoopskrbnoj mrei.

Slabomineralne vode s
niom koncentracijom mineralnih soli su puno aktivnije od mineralnih voda bogatih solima.
Naime, fizioloki aktivni elementi u slabomineralnim vodama nalaze se u disociranom
stanju, lake se resorbiraju pa dnevni unos od 2 litre ne optereuje organizam. Nasuprot
tomu, mineralne vode bogate solima zbog posebnog sastava imaju specifino djelovanje i ne
preporua se njihovo konzumiranje kao jedinog izvora dnevnih potreba za vodom.
Pri kupnji vode provjerite datum
proizvodnje i rok trajanja. Voda u boci nije u potpunosti liena mikroorganizama, ve sadri
doputeni mali broj aerobnih bakterija. Njihov nastanak je prirodan, ne moe se sprijeiti, a
ovi mikroorganizmi potpuno su bezopasni.Tijekom duljeg skladitenja, broj bakterija se
moe poveati. Preporua se skladititi boce s vodom na hladnom istom mjestu koje nije
izloeno suncu ni drugom izvoru topline. Pakovanja vode u veim bocama nakon otvaranja
uvajte u hladnjaku kako bi se sauvala higijenska ispravnost vode. uvanje u hladnjaku
nakon otvaranja boce preporua se i stoga to moe naknadno doi do kontaminacije
patogenim bakterijama.
Kao jedan od glavnih problema kada se raspravlja o kvaliteti vode u bocama, strunjaci
istiu ispravnost plastine ambalae u koju je voda pakirana. Budui da je voda u njima
pohranjena esto kroz dugi period, smatra se da je izloena nekim kemikalijama koje mogu
negativno utjecati na ljudsko zdravlje. Katkad se istie i da viekratno koritenje plastine
ambalae moe biti tetno. To se, naravno, ne dogaa s vodom pakiranom u staklenu
ambalau.

Dnevna potreba djeteta za vodom, osobito u prvim

mjesecima ivota, znatno je vea nego u odraslih. Tako npr. u novoroeneta iznosi do 200
ml na 1 kg tjelesne teine na dan, u manjeg dojeneta oko 150 ml, u veeg dojeneta oko
130 ml, dok je u djeteta s navrenom godinom dana oko 100 ml na 1 kg tjelesne teine na
dan. ee od dobi, kao kriterijem za odreivanje potreba djeteta za vodom koristi se
tjelesnom teinom.
Optimalan unos tekuine spada u osnovne preduvjete zdravlja djeteta. Idealna prehrana
dojeneta majinim mlijekom ne iziskuje dodatnu tekuinu, ali u djece koja se ne doje, treba
posebno voditi rauna o dnevnom unosu vode.
Uz to to u organizmu djece ima vie vode nego u odraslih, metabolizam vode je bri. Osim
toga, djeca imaju relativno veliku tjelesnu povrinu u odnosu na tjelesnu teinu pa putem
koe lake gube vee koliine tekuine. Mala djeca osobito su osjetljiva na gubitak vode jer
imaju, osim poveanih potreba, slabije razvijene zatitne mehanizme.
Od osobitog je znaaja nauiti djecu piti vodu od najranije mladosti. 98% eluane sluznice
ini voda. Ovaj vodeni sloj neophodan je za transport hranjivih tvari u organizam kao i
dotok tvari koje neutraliziraju eluanu kiselinu. Ne unosi li se od rane dobi dovoljno vode,
vodeni sloj eluane sluznice s odrastanjem se pretvara u sloj ljepljive mase i moe postati
uzrokom mnogobrojnih tegoba.
Pojaana fizika aktivnost i febrilitet znatno poveavaju potrebe djeteta za vodom. Porast
tjelesne temperature za svaki stupanj Celzijeve ljestvice iznad normale zahtijeva dodatan
unos vode od 12% u odnosu na osnovne potrebe!

Neadekvatna ravnotea vode dovodi do manjka ili

vika tekuine u organizmu. Deficit tjelesne
tekuine (dehidracija) ei je u djece nego u
odraslih. Najee se javlja u sklopu povraanja,
proljeva i febriliteta. Prema stupnju gubitka
tekuine iz organizma, razlikujemo tri stupnja
dehidracije. U lakoj dehidraciji gubitak tekuine
iznosi do 5% tjelesne teine, u srednje tekoj od 5
do 10%, a u tekoj preko 10%. Teka dehidracija
djeteta je vrlo ozbiljno stanje koje izaziva
poremeaje mnogobrojnih organa i zahtijeva brzu
korekciju. Nadoknada tekog gubitka tekuine
obavlja se intravenskim, a srednje tekog i lakog
oralnim putem. Hiperhidracija je stanje suprotno
dehidraciji. Ne javlja se kod zdravog djeteta jer
bubreg brzo i lako eliminira viak tekuine iz
organizma, nego iskljuivo u sklopu nekih
patolokih stanja. Zdravo dijete unosi vodu u
skladu s osjeajem ei, te mu je ni u kojem
sluaju ne treba uskraivati.

Djeca najee oboavaju slatka obojena pia s mjehuriima.

Rije je o napitcima izrazito visoke kalorijske vrijednosti koji smanjuju osjeaj gladi, a
najee su siromani potrebnim mineralima i vitaminima. Uz to, sva gazirana pia mogu u
djece izazvati nadutost. U djece koja su sklona trbunim smetnjama, ei su grevi pri
konzumiranju gaziranih pia.
Kao roditelji mudro djeci dopustite povremeno grijeiti. S veom djecom razgovarajte o
sadraju ovih napitaka. Dogovorite se s njima da jedu pravilno i da budu fiziki aktivni, pa
e se povremeno zasladiti svojim omiljenim napitcima.
Loiji izbor su aromatizirani gazirani napici koji sadre kofein. Jedna limenka ovog pia sadri
kofeina kao i alica crne kave. Djeca koja u veim koliinama piju gazirana pia s kofeinom,
imaju problema sa spavanjem, do kasno ostaju budna, tee se koncentriraju na uenje.
Trudnoa i dojenje predstavljaju za
organizam ene posebno optereenje s poveanom, gotovo dvostrukom, potrebom za svim
tvarima. Period prenatalnog razvoja djeteta iziskuje od majke da unosi u svoj organizam, a
time i u organizam djeteta, veu koliinu vode i kvalitetnih sastojaka. Dijete iz organizma
majke crpi sve to mu je potrebno za razvoj. Trudnicama se preporua unos vode bogate
mineralima i oligoelementima. Povean unos adekvatne vode u specifinim stanjima
trudnoe i dojenja pomae u regulaciji metabolizma, potie mokrenje i smanjuje oticanje,
smanjuje razdraljivost, odrava kvalitetu majinih zubi i kostiju te povoljno utjee na rast
djeteta i pravilan razvoj djetetovih kostiju i zuba.

Krvni tlak je individualna

osobina. Ovisi o dobi, spolu, etnikoj pripadnosti, tjelesnoj aktivnosti, nainu prehrane,
osobito unosu soli, utjecaju stresa i opem zdravstvenom stanju. Raste sa ivotnom dobi (vie
gornji sistoliki tlak), ee u mukaraca. Hipotenzija i hipertenzija su dva oprjena stanja.
Hipotenzija ili nizak krvni tlak je relativan pojam, definiran vrijednostima krvnog tlaka niim
od normalnih, oekivanih za pojedinu osobu u zadanim uvjetima. Priroenu (primarnu ili
konstitucionalnu) hipotenziju karakterizira krvni tlak nii od 100/60 mmHg, uz odsutnost
uzroka hipotenzije. Javlja se u 0,5-4% ope populacije, ee u ena. Osobe s niskim tlakom
esto se ale na umor, pospanost, smanjenu koncentraciju, osjeaj lupanja srca, znojenje.
Sekundarna hipotenzija je posljedica razliitih bolesti. Postoje i prolazna stanja s iznenadnim
naglim padom krvnog tlaka. Ortostatska ili posturalna hipotenzija je nagli pad krvnog tlaka
prilikom ustajanja, odnosno prelaska u stojei poloaj. Postprandijalna hipotenzija je nagli pad
krvnog tlaka nakon obroka. Trajno nizak krvni tlak je vrlo rijetko vezan uz ozbiljne poremeaje
i esto ne uzrokuje smetnje jer se organizam na njega prilagodio. Nasuprot tomu, kod naglog
pada krvnog tlaka vitalni organi nemaju vremena za prilagodbu i ostaju bez dovoljne opskrbe
krvlju, pa su esti osjeaj slabosti, vrtoglavice, poremeaji vida pa i gubitak svijesti.
Hipertenzija oznaava porast krvnog tlaka iznad definiranih vrijednosti (140/90 mmHg).
Moe biti primarna ili esencijalna, kada ne znamo razlog njezina nastanka, i sekundarna,
kada je posljedica neke druge bolesti (80% bubrene bolesti, neke priroene anomalije
velikih arterija, tumor nadbubrene lijezde i drugo).
Vrlo esto se postavlja pitanje koju koliinu i vrstu tekuine osobe s hipotenzijom i
hipertenzijom trebaju popiti. Ako godinama ne unosimo minimalnu potrebnu koliinu
tekuine, na organizam polako, ali sigurno dehidrira. U obrani od nedostatka vode dolazi
do aktivacije niza zatitnih mehanizama. Krvne ile imaju elastine stijenke i prilagoavaju

se koliini tekuine u njima poveanjem i

smanjenjem lumena. U nedostatku tekuine
trenutano se prilagoavaju smanjenjem obujma.
Uz to, smanjena koliina tekuine u krvotoku
uzrokuje snienje tlaka na krajevima razgranate
mree krvnih ila koja opskrbljuje tkiva i organe
krvlju. Kako bi se sprijeilo oteenje tkiva kao
posljedica smanjene prokrvljenosti,
kardiovaskularni sustav reagira poveanjem
krvnom tlaka. Tako ustvari nastaje paradoksalna
situacija, u kojoj manjak unosa tekuine dovodi do
hipertenzije. Ako nema drugih pridruenih bolesti
i faktora rizika za hipertenziju, stanje se moe
poboljati postupnim poveanjem unosa tekuine
do dnevne potrebe od 2 litre. Osobama s
hipertenzijom ne preporua se voda bogata
natrijem. Uz slavinsku vodu, dobar uinak imaju i
mineralne vode bogate kalcijem, magnezijem i
bikarbonatima koje podstiu izluivanje tekuine
ime izravno djeluju na snienje krvnog tlaka.
Nasuprot tomu, osobama s hipotenzijom
preporuuju se visokomineralne vode koje treba
piti to ee. Vea koncentracija natrija u ovim
vodama zadrava tekuinu u organizmu i time
pridonosi porastu krvnog tlaka.

Meu mnogobrojnim funkcijama vode u odravanju zdravlja

najvanija je njezina uloga otapala i prijenosnika. U vodi je otopljeno osamdesetak raznih
bjelanevina, glukoza i elektroliti, koji se transportiraju do svih stanica u tijelu. Istodobno su
u vodi otopljeni zavrni produkti metabolizma bjelanevina, koji se eliminiraju putem
bubrega. Bubrezi tijekom 24 sata proizvedu oko 200 litara tzv. primarne mokrae. Budui da
odrasli organizam sadri oko 50 litara tekuine, znai da bubrezi u 24 sata etiri puta
recikliraju svu vodu u organizmu. Kako se na dan stvara 1,5 do 2 litre definitivne mokrae,
proizlazi da se reapsorbira 99,5% tekuine i svih filtriranih hidrosolubilnih tvari iz primarne
mokrae. Ovako veliki promet vode kroz bubrege upuuje na golemi znaaj vode na rad
bubrega i obavljanje osnovnih funkcija kao to su regulacija koliine vode i elektrolita
(prvenstveno natrija, kalija, fosfora, magnezija) u organizmu, izluivanje zavrnih proizvoda
metabolizma bjelanevina i regulacija kiselo-bazne ravnotee organizma. Smanjen unos
vode uzrokuje poremeaj rada bubrega, prije svega smanjeno izluivanje toksinih tvari.
Povean unos vode poveava volumen mokrae, ime se smanjuje koncentracija tvari koje u
mokranim putovima formiraju kamence. Stoga se osobama s kalkulozom preporua
povean unos vode. Uz koliinu tekuine, vaan je i sadraj minerala u vodi koju
konzumiramo. Unos mineralnih voda koje sadre kalcij i magnezij dobra je prevencija
nastanka kalcij-oksalatnih kamenaca.
Posebnu pozornost zahtijevaju bubreni bolesnici na dijalizi. U njih unos tekuine treba
uskladiti s koliinom mokrae koja se stvara tijekom 24 sata i s porastom tjelesne teine
izmeu dvije dijalize. Treba ograniiti unos natrija, osobito u bolesnika s povienim krvnim
tlakom, budui da poveana koncentracija natrija u krvi poveava e i unos tekuine i kao
posljedicu ima optereenje kardiovaskularnog sustava i poveanje tjelesne teine. Bolesnici
na dijalizi trebaju izbjegavati svaku mineralnu vodu koja sadri kalij.

esto osobe koje

boluju od eerne bolesti smatraju da je dobro to
ne eaju, jer ako im organizam ne trai vodu, to
znai da eer u krvi nije visok. To je velika
zabluda. Treba im stalno ponavljati kako je voda
neophodna za pravilan metabolizam. Pravilan
unos vode je isto toliko vaan kao i pravilan unos
hrane.
Voda ima nula kalorija. Ljudi koji piju puno vode,
najee imaju manju potrebu za hranom. Nadalje,
voda je vana za pravilan rad crijeva, a poznato je
da osobe sa eernom bolesti esto pate od
opstipacije. Svakodnevnom urednom stolicom iz
organizma se uklanjaju toksini i ovjek se bolje
osjea.
Ako osoba sa eernom bolesti ne uzima dovoljno
vode, vrijednosti eera u krvi su vie. Dobra je
navika da dan zaponu s dvije ae vode; tek tada
slijedi mjerenje razine eera u krvi.
to treba uiniti ako se izmjeri neto vii eer u
krvi? Neki odmah sebi dodaju malo brzog
inzulina, drugi odlaze u etnju. Najispravnije je
popiti 200 ml vode svakih petnaestak minuta te
nakon sat do sat i pol ponovno izmjeriti eer u
krvi.

Kao to planirate prehranu i fiziku aktivnost, planirajte i unos vode. Zapamtite da vam je
potrebno 8 aa ili 4 boice vode na dan. Osobito je starijim ljudima, kojima je smanjen
osjet ei, preporuljivo da imaju 4 boce od pola litre vode i da isplaniraju unos prvih 500
ml do 11 sati, drugih 500 ml do 15 sati, treih 500 ml do 19 sati, a etvrtu bocu neka
sauvaju za no. Biljni ajevi su korisni nemaju kalorija i sadre korisne tvari. Gazirana
pia i vone sokove treba izbjegavati, jer sadre puno eera i kalorija pa se s njima ne
postie rehidracija.
Svi znaju da osoba sa eernom bolesti treba uvijek nositi neto slatko, ako joj padne eer u
krvi. A to ako sebi izmjeri visok eer? Treba odmah popiti 500 ml vode, pjeaiti i
provjeriti koliki je eer za 1 sat. Prema tome, jako je vano uvijek u torbi imati 500 ml
flairane vode.
Osobama koje imaju eernu bolest preporua se slavinska ili oligomineralna voda. Postoje i
prirodne alkalne vode (kiselost 8.1), koje su idealne za osobe s visokim eerom jer
neutraliziraju kiselost krvi koja je nastala nakupljanjem ketona, a neke prirodne alkalne vode
su i oligomineralne.

Prilikom sportskih
aktivnosti i fizikih vjebi potronja vode je poveana. Koliko vode je potrebno nadoknaditi,
ovisi o vrsti aktivnosti, duljini treninga i koliini znoja koja se izgubi prilikom tjelovjebe.
Najjednostavniji nain kontrole stupnja hidracije u sportaa je mjerenje tjelesne teine prije i
poslije treninga. Gubitak teine vei od 1% utjee na optimalnu sportsku formu. Naime, ve
tako malen gubitak tekuine moe utjecati na stupanj hidracije kontraktilnih vlakana u
miinim stanicama, smanjujui snagu kontrakcije do 3%.
Kao generalno pravilo, za vrijeme sportskih aktivnosti bolje je piti izotonina pia (u kojima
su mineralne soli i eeri isti kao u krvi) jer se na taj nain bre nadoknauju tvari izgubljene
znojenjem i sprjeava se hiponatremija koja moe biti ozbiljna posljedica dehidracije.
Dovoljan unos tekuine prije, za vrijeme i poslije vjebanja nudan je za postizanje optimalnih
rezultata i za prevenciju dehidracije sa svim potencijalnim zdravstvenim posljedicama.
Voda iz vodovoda je mehaniki i kemijski proiena i sigurna za
pie. Kod nje su doputeni postupci obrade (taloenje, sterilizacija). Radi poboljanja
organoleptikih svojstava u osnovnu pitku vodu dodaju se doputene kemijske tvari.
Meutim, voda s razliitih podruja razlikuje se po kemijskom sastavu i moe izazvati tegobe
probavnih organa. esto ih na putu pogreno pripisujemo drugim uzrocima, kao hrani ili
neopranim rukama. Takoer, treba izbjegavati konzumiranje vode s neprovjerenih esmi ili u
nehigijenskim uvjetima. Zato se na putovanjima preporua uporaba flairane vode.
Na navedene promjene osobito su osjetljiva djeca. Ako se tomu pridoda vea i bra sklonost
djece gubitku tekuine, jasno je kako su djeca za vrijeme putovanja ugroenija od odraslih.

Uz to to se preporua da piju vodu u boci, bolje

je i pripremati djeju hranu koritenjem flairane
vode. Poeljno je da se prije putovanja opskrbite
dovoljnom koliinom posebnih pakiranja vode u
boci od 0,25 litara (tzv. baby pakiranja),
namijenjenih najmlaima. Tako ete najbolje
djetetu osigurati zdravu nadoknadu tekuine u
svakom trenutku.
Voda je vaan imbenik
ljepote koe. Svi znaju da je voda neophodna za
ivot, ali malo ih povezuje probleme koje imaju s
koom s neadekvatnim unosom tekuine. Voda se
vee za kolagena vlakna u koi pa uva elastinost
i tonus koe. Usporava isuivanje koe i daje joj
potrebnu vlanost. Potie obnavljanje epitelnih
stanica povrinskog sloja koe. Ukratko, ini kou
glatkijom, mekom, elastinijom i s manje bora.
Dovoljan unos vode ini lice jedrijim i svjeijim.
Potrebno je napomenuti kako se koa opskrbljuje
vodom posljednja, nakon svih drugih organa, pa
se i posljedice nedovoljnog unosa vode u
organizam zamjeuju na koi prije nego na drugim
organima. Kod blage dehidracije koa postaje
suha, gubi elastinost, peruta se, izgleda starije.
Katkad se kao posljedica dehidracije javljaju razni
osipi. Takoer, moe doi do pogoranja izgleda

celulita, jer metaboliti ostaju zarobljeni u meustaninom prostoru zbog slabije cirkulacije
krvi i limfe. Promjene se uoavaju i na kosi i noktima. Kosa postaje oteena i suha, jer
dlani folikuli nisu hidrirani u dovoljnoj mjeri. Nokti su krhki i lomljivi. Svi ovi simptomi
postupno nestaju ako se unosi potrebna dnevna koliina vode. Ako je, meutim, do ovih
promjena dolo poradi naruavanja hidrolipidne barijere na koi, unos vode ili njezina
primjena izvana nije dovoljna, nego se najprije treba obnoviti naruena barijera.

Popijte ujutro jednu au vode na prazan eludac. Na taj nain pospjeujete

proiavanje organizma.
Stavite u jednu au vode nekoliko kapi limuna. Time pomaete reguliranju tjelesne teine.
Ako imate problema s bubrezima, popijte jednu au vode prije spavanja.
Ako vas boli glava, popijte dvije ae vode.
Organizam jedino vodu prepoznaje kao tekuinu. aj, kava, sokovi i umjetni napitci ne
mogu nadomjestiti vodu. Veina ovih pia, naime, uz vodu sadrava dehidracijske tvari
kao kofein koji stimulira mokrenje i uzrokuje vei gubitak vode iz organizma. Njihov okus
esto umanjuje potrebu za pijenjem vode. Voda je najbolji, najdostupniji i najjeftiniji izvor
tekuine.
Neka Vam je u mislima voda, i voda. Vodu pijte ujutro nakon ustajanja. Nakon etnje,
tranja ili drugih sportskih aktivnosti. Tijekom dana. Prije svakog obroka. Prije uine.
Voda pospjeuje sve vitalne funkcije u organizmu. to vie vode pijemo, sporije starimo.