AKADEMLJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

D J E L.A
Knjiga XXXVIII
ODJELJENJE DRUSTVENIH NAUKA
Knjiga 23.

PAVAO ANELI
v

SREDNJOVJEKOVNI PECATI IZ BOSNE lHERCEGOVINE

Urednik
ANTO BABIC,
redovni lan Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Herceg.ovine

SARAJEVO

1970

ACADEMIE DES SCIENCES ET DES ARTS DE BOSNIE-HERZEGOVINE

==========-=======

MONOGRAPHIES
Tome XXXVIII
SECTION DES SCIENCES SOCIALES
Livre 23 ..

PAVAO ANELI

LES SCEAUX MEDlEYAUX DE BOSNIE- HERZEGOVINE

Redade!JX

ANTO BABIC

membre de l' Academie des sciences et des arts

de Bosnie-Herzegovine

SARAJEVO

1970

SADRZAJ
Strana
U V O D

POSEBNU:
Subi,

DIO

Peati bosanskih vladara (banovi: Matija Ninoslav, ,J?avao

Mladen Subi, Stjepan II Kotromani, Tvrtko Kotromani;

kraljev.i: Tvrtko I, Dabia, Jelena, Ostoja, Stjepan Ostoja, Stjepan;

Tvrtko II Tvrtkovi, Stjepan Toma, Stjepan Tomaevi) .
Peati bosanskih velikaa (Pavao Radinovi, Radoslav Pavlovi, Ivani Pavlovi, Juraj Vojsali Hrvatini)
Peati humskih knezova (knez Miroslav, knez Andrija)
Peati humskih velikaa (Stanislava Nikoli, Grgur Vukosali N~koli, Sanko Miltenovi, Bjeljak Sankovi, Radi Sankov.i,
Ivani Vlatkovi, Augustin Vlatkovi) .
Peati roda Kosaa (Sandalj Hrani, Vuk Hrani, Vukac
Hrani, Stjepan, Radosav i Ostoja Dragiii, Stjepan Vuki, Vladislav Hercegovi, Vlatlw Hercegovi, Stjepan Hercegovi)

9
48
55

61
69

OPCI DIO
Peat

kao pravna institucija

Sfragistika

zapaanja (Tehnika

83
peaenja, Peatna

slika)
Heraldika analiza peatnih sUka (Vrste grbova, Pojedini
elementi grba, Pomd.ni grb Kotromania, Lind grbov.i bosanskih
kraljeva, Problem dravnog grba Bosne, Nain formiranja grba
kralJa Tvrtka I, Problem grba Humske zemlje, Razvoj grba porodice Kosaa)
Kulturnohistorijska analiza peatnih slika (Peatoresci, Kulturni i stilski uticaji, Vladarski i dravni amblemi, Simbol kria,
Ljudski likovi, Arhitektonski objekti, Oruje i bojna oprema,
Ukrasi)
Analiza legenda (Legende na srpskohrvatskom jeziku, Paleografska zapaanja na legendama pisanim srpskohrvatskim jezikom, Znaajnije promjene u grafiji pojedinih slova, Legende na
latinskom jeziku, Paleografska zapaanja na latinskim legendama)
Resume
peata (Popis fotografija, Likovne rekonslika, Fotografije peata)

86

92

102

120
123

Fotografski snimci

strukcije

peatnih

125

UVOD
Peati

srednjovjekovnih bosanskih vladara predstavljaju najcjeloi najznaajniju grupu u itaVIOj jugoslavenskoj sfragistici. Usptrkos
tome, sve do danas ovi peati nisu sistematski obraeni: podaci o njima
razbacani su i nalaze se u teko pristupanoj literaturi, neki peati nisu
uope objavljivani, opisi peatnih slika su povrni i nekada netani, a u
itanju legenda napravljeno je toliko greaka da gotovo i nema legende
koja je do u detalje taillo proitana. Osim toga, u bosanskoj sfragistici
iskrsla je i nekoliko pojedinanih problema od ijeg pravilnog i pravovremenog rjeenja zavisi razumijevanje itavog niza drugih pojava u
kulturnoj historiji srednjovjekovne Bosne. Takvi su problemi npr.: prvobitni izgled i razvoj grba bosanskih banova i kraljeva, pojava i upotreba velikog dvostranog peata, heraldika reforma kralja Ostaje itd. Odreivanje nekoliko najznaajnijih nalaza sa Bobovca takoer zavisi od
rjeenja odreenih sfragistikih problema.
Zanimljiva je, iako malena, skupina peata humskih knezova Miroslava i Andrije, budui da se u njoj nalazi i najstariji peat pisan srpskohrvatskim jezikom.
v~tiju

Brojne velikake porodice, uglavnom gospodari pojedinih oblasti

bosanske drave s kraja XLV i u XV stoljea, imale su takoer svoje peate. Meu njima je, svakako, najbrojnije zastupljen rod Kosaa, koji je
nekoliloo decenija u dxugoj poiovini XV stoljea i samostalno vladao u
Hercegovini.
Prvi ovjek koji je opisao i objavio jedan bosanski peat bio je srpski knjievnik i prosvjetitelj Pavle Solari. On je 1815. god. u Veneciji u
posebnoj knjiici objavio povelju kralja Dabie brai Semkoviima (iz
1395. god.), te donio dobar crte i opiran opis velikog dvostranog peata
bosanskih kraljeva.
Prolo je gotovo 40 godina dok se pojavio u strunoj literaturi jo
jedan opis bosanskog vladarskog peata ~godine 1854). Janko Safarik je u
Glasniku Drutva srpske slovesnosti objavio vei peat bana Ninoslava.
Osim toga, pregledajui bosanske povelje Dubrovakog arhiva, koji se
tada nalazio u Beu, Safarik je biljeio i svoja zapaanja o peatima,
a ovim biljekama se kasnije posluio i Aleksa Ivi.

80-ih godina prolog stoljea razvila se meu nekim hrvatskim i

madarskim historiarima una polemika o izgledu nekadanjeg bosanskog dravnog grba. U okviru te polemike objavljeno je nekoliko do tada nepoznatih bosanskih peata (manji peat bana Tvrtka iz 1357. god.,
peat Tvrtka II iz 1444, srednji peat Tvrtka II iz 1421, srednji peat
Dabiin), a pojavio se i jedan falsificirani peat kralja Tvrtka I. Glavni
protagonisti ove polemike bili su: Franjo Raki, Ivan Bojnii, te djelimino ime Ljubi, Vjekoslav Klai i dr. 1
Prvi vei i na odreenom sistemu zasnovan rad na izuavanju bosanskih peata dao je poznati madarski historiar Ljudevit Thall6czy.
On je najprije u djelu Die osterreichischungarische Monarchie in Wort
und Bild (Wien 1901.) objavio 14 bosanskih peata, a kasnije je napisao i posebnu studiju i objavio je na madarskom jeziku 1909. god.2) To
je, u stvari, Thall6czyeva studija iz bosanske sfrag[stike, koja ini posebno poglavlje u knjizi Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im
Mittelalter, objavljenoj 1914. god. 3) Dobar dio podataka i zakljuaka iz
te studije i danas ima svoju vrijednost.
Najbolji, iako ne potpun, pregled bosanskih i humskih peata dao
je Aleksa Ivi u djelu: Stari, srpski peati i grbovi, tampanom u Novom
Sadu 1910. Tu je objav1jeno u svemu 37 reprodukCija (i opisa) peata
bosanskih vladara i velikaa. Ivievo djelo, uz strunu recenziju Konstantina Jireeka,4, i danas predstavlja jedini sistematski pregled srpske i
bosanske sfragistike.
Vrijedno je zabiljeiti da je veliki bosanski peat Stjepana II Kotromania prvi objavio iro Truhelka u GZM 1905. god."
Najbolje i najiscrpnije opise bosanskih i humskih peata dao je u
novije vrijeme dr Gregor remonik u svojoj sjajnoj studiji Bosanske
i humske povelje srednjega vijeka, objavljenoj u pet godita Glasnika
Zemaljskog muzeja. 6 teta je samo da uz tekst opisa nisu objavljeni
i faksimili peata. Kratak pregled bosanskih i humskih peata dao je
pisac ovih redaka u Kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (Sarajevo
1966, 528-535).
O bosanskim peatima kao pravnoj instituciji u okviru diplomatike pisao je Stanoje Stanojevi u svojim Studijama o srpskoj diplomatici.7
1 Ova polemika se vodlla najprije u zag.rebaik.im novinama Obzoru
i Agrammer Zeitungu, a zatim i u sllr'llnim aJsopisima: Archilv fiir sla!Vische
PhilologJie (Ber.Un 1880, 342-349, 497--498, 501-510), Raidu J~t~goslovenske akademije (Zagreb 1890, 1--45, 127-169), Arcllaolog.iJsc.he Alllrze1:genu (B<ll!d<IIPest
HIBO, 30-31), ViestnLklu Hv.raltskog al<keologi&og drub\na (Zagreb 1880, 26-27).
' U knjizi: Bosnyak es szerb elet-s nemzect1hrajzi <ta.nu!lm{myOik, B<udapes<t 1909.
s Knjiga kao mjesto izdanja navodi Mliinohen und Leli!Pzig; poglavlje
o peatima i g.ribovima obuhvaa strane 263~22.
' Archiv fur slavische Phrltl.ologie, Berlin 1911, 33.
Str. 50-51.
6

1948, 103-144; 1949/1950, 105-200; 1951, 81-J.19; 1952,

- svElSika za iJstoriju i etnografiju, 137-146.

1' St. Stanojevi: Studije o s~oj diJplomattci, XVI
CXXXII, II r. 70, Beog.ratd 1928, 3-17.
6

337~74;

Pea.t,

1955

Glas SKA

Neki izdavai povelja, kao npr. Puci, Raki, Stojanovi i dr., usput govore i o peatima, zadravajui se preteno na njihovim legendama.
Konano, ljepi primjerci bosanskih peata esto su objavljivani
kao ilustracije raznih strunih i nauno-popularnih djela iz podruja
povijesti, historije umjetnosti, turizma i dr.
Radi jasnoe u izlaganju potrebno je staviti i neke napomene u
pogledu terminologije.
Dananje znaenje, a tako je bUo i u srednjem vijeku, !rije peat
u stvari, tri pojma: l) maticu peata, peatnjak ili tipar,
dakle, kalup-negativ pomou kojega se pravi otisak; 2) otisak sa peat
nom slikom i materijalom na kojemu je peat otisnut; 3) samu peatnu sliku. U toku izlaganja neminovno e se zbog kratkoe pojavljivati rije u sva tri ova znaenja. Meutim, uvijek, gdje to bude potrebno radi jasnoe, vodit e se rauna da se upotrijebe precizniji termini.
Za negativ - kalup ili maticu pomou koje se otiskuje peatna
slika - najee se upotrebljava izraz peatnjak, ali ponekad i termin tipar. Peatna gruda je masa u koju je otisnuta peatna slika. Ako
je potrebno naglasiti neki posebni oblik koji u konkretnom sluaju ta
gruda ima, onda se govori o peatnoj zdjelici, peatnoj ploici i sl.
obuhvaa,

Otisak je peatna slika posmatrana kao tehniki postupak. Posmatrana sadrajno, ukupnost svih ikonografskih, pisanih i dekorativnih znakova na peatu ini poatnu sliku ili lik. Sastavni dijelovi peatne slike su: simbol, legenda i ukras.
Radi jasnoe u izlaganju redovno se upotrebljavaju termini: veliki, srednji, mali peat. Ovi se nazivi pojavljuju ve u srednjem vijeku, ali se njihova veliina ne moe uokviriti nekim apsolutnim brojkama. Ipak, radi orijentacije treba upozoriti da se u velike peate ubrajaju oni sa promjerom od 6-U cm, u srednje: 2,5-5 cm i male: 1,2~2,5
cm.
Samo izlaganje odvijat e se ovim redom: poslije uvodnih napomeopis i analiza svakog peata pojedinano, a na koncu opa sfragistika i kulturno-historijska zapaanja. Uz opise, u tekstu,
donose se grafike rekonstrukcije, a na kraju - fotografije svakog peata posebno. Jedino za peat Stanislave Nikoli n:ije data fotografija,
jer je otisak vrlo slab, a za dvostrane peate klraJ.ja Dabie i Tvrtka II
nisu doneseni crtei, jer to zbog malih izmjena u predlocima nije bilo
potrebno.
na

doi e

Radi preglednosti

peati

su svrstani u

I.

Peati

bosanskih vladara;

II.

Peati

bosanskih velikaa;

slijedee

grupe:

Ill. Peati humskih knezova;

IV. Peati humskih velikaa;
V. Peati roda Kosaa.
Unutar grupe svrstavanje je vreno po kronolokom slijedu.
Svaki peat nosi svoj broj prema kojemu je lako
fotografiju na kraju knjige (i obratno).

pronai

i njegovu

PECATI BOSANSKIH VLADARA

BAN MATIJA NINOSLAV

(1232-1250)
Dva peata bana Matije Ninoslava - jedan mali i jedan srednji
predstavljaju najstarije sauvane peate bosanskih vladara.

Br. l
M a 11 p e a t objavio je Aleksa Ivi, 8 kJoji donosi i fo,togl"a:ll.Lju, a lll(jegov detaljan opis dla,o je n Gregor Cremoniiik.8 Na
ban:ovoj povelji Dulbl"O'V'Ililku, iZdatoj i=eu 1234. i 1240. godi.
ne, nal(l!Zi se .Q<\"aj peat uti\Sl11Ut u V1C1tanu gtruldu vodeno-s.vjet=' lozelenkaste boje. 10 Povelja sa peatom uva se u Histocij'Skom
arMvu u Dubrov'Illiiku. 11 ObE'k peanne grude je ellilpti!na
Br. 1
ploica, sa p110IrLjerim:a: 2,8 'i 2,3 cm. Peatno poJ.je ae lrnug
iji promjer iZ.IlJOsi 1,5 cm, .a otisa!k ima u cjeUn'i koo.kavatn oblik. Peatni simbol sastoji se od predstave orla koji iri krila i upravo
polijee sa neke stijene. Tanka linija, od koje se nazire samo trag, okruuje osnovnu predstavu. Obino se misli da je ovaj peat .antika gemma, kakva se esto upotrebljavala za peaenje u srednjem vijeku. Legende na peatu nema.

Br. 2
V e i, odnosno po opoj k,a,tegorizaciji - s r e d n j i peat bana Ninoslava bio je sauvan u dva jednaka otiska (u vosku) na povelji izdatoj
Dubrovniku 1249. godine. Ova povelja, koja se uvala u Narodnoj biblioteci u Beogradu, nestala je u toku I svjetskog rata. 12 Galvanoplas8

Dr Aleksa

Ivi:

Star.i ISI"pski

pea~ti

i wtihovi, NoVli Sad 1910, 22. i sl.

br. 2.

' Glasnik Zemallj'slrog muzeja u SarajeVIU, 1948, 117.

te Izraz Gr. Cremonlika, l. e.
11 Pronalaenje ispmva sa pealtima u Du!brov.aikom arhiVIU relaJbivno
je lako uz pomo zJbom~ka Lj, S'tojanOIVia i M~kloi'ia, te citiranroga ra~da Gr.
CremOOnilka.
'" Izvjetaj Gr. Crem~nidl:a u GZM 1948, 124.

tiki odliv jednog primderka peata nalazi se u Zemaljskom muzeju u

Sarajevu. Peat je prvi objavio Janko Safarik 1854. godine,ta a zatim
Asboth (1888), 14 te Lj. Thall6czy 1914. godine sa dosta sLobodno retuiranom fotografijom. 1 Sva tri autora samo kratko spominju sadraj
likovne predstave na peatu i itaju legendu.

Br. 2
Peatna gruda ima elipsoidnu formu, sa promjerima: 6,2 i 5,4 cm,
dok je sam peat okrugao, sa promjerom od 4,8 cm. Uz rub peatnog
polja nalazi se traka irine 5 mm na kojoj je ispisana legenda. Unutarnje polje peata podijeljeno je na tri dijela: u dnu polja nalazi se
predstava krajolika sa tri breuljka; na srednjem, najviem, breuljku
nazire se silueta minijaturnog konjanika, a nije iskljueno da je takva
silueta bila predstavljena i na desnom breuljku, samo je to sada teko
ustanoviti zbog slabog otiska. Sredinu polja zauzima predstava dvaju
konjanika - vitezova u borbenom poloaju. Lijevi konjanik ima srcoliki mali tit, na kojemu se nazire i (lijeva) kosa pruga, dok u desnoj
ruci dri neki krai i relativno masivan predmet (ma?). Na glavi se ne
razabire neka posebna kapa. Vitez sa desne strane dri neki izdueni
tit, na kojemu se takoer raspoznaje lijeva kosa pruga; osim toga, u
ruci ovog konjanika nazire se i silueta koplja sa zastavicom koje je
upereno direktno prema glavi protivnika. Ukoliko se ne radi o slabom
otiskivanju, ovaj vitez ima i neku visoku kapu, vjerovatno kacigu. Na
sapima i iznad repa konja zapaaju se vezeni ukrasi konjskog pokrivaa. U gornjem dijelu polja, koji je formiran u vidu odsjeka kruga,
takoer je prikazan breuljkast teren. Na najviem breuljku nalazi se
kula sa dva tornjia (ili prsobrana?) na vrhu; u zidovima kule raspoznaju se kvadri tesanog kamena. Sa desne i lijeve strane kule naziru
se neki crtei, ali je teko odrediti njihovo znaenje; vjerojatno se radi
o manjoj kuli sa desne strane, dok je predstava na lijevoj strani zasad
neobjanjiva; jedino se moe pretpostavljati da je i ovo kuila.

ts Glasndlk drutva SiiPSke Silovesnosti, Beograd 1954, 183-184.

" Johann von AISJboth: Boonien und Hezegovii.IJJa II, Wien 1888, 193.
15

lO

Stulien

2'1Ur

Geschichite Bosniens uoo Seribiens, 270-271.

O znaenju ove kompozicije moe se rei samo ovo: konjanici vitezovi u meusobnoj borbi vjerojatno predstavljaju viteki turnir.
Ovakve preds.tave spadaju meu omiljene motive romanike i gotike
umjetnosti u zapadnoj Evropi, a u samoj Bosni esto se sureu na stc
cima.16 Ipak, treba naglasiti da motiv turnira na peatu predstavlja
izuzetnu pojavu koja se vie nigdje nije ponovila u naim zemljama, a
koliko mi je poznato, ni na Zapadu, niti u Bizantu.n Predstava kule
najstariji je likovni prikaz srednjovjekovnog grada u Bosni, a grb na
titu - najstariji heraldiki simbol u Bosni i Humu.
Na

poetku

legende nalazi se kri jednakih krakova, a zatim tekst:

IS~N~ (NHN)OC/\~0~. Slova u zagradama nisu
na otisku vidljiva. Slovo T (na otisku) ima izgled kria, od poluglasa se
vidi samo uspravna hasta, teko je itljiva i cijela rije IS~N~, ali uspr
kos tome, tanost ovakvog itanja ne moe biti dovedena u pitanje. 1H

nEV~Tb OE/\HE(r~)

Tehnika izrade ne pokazuje ruku vjetog majstora. Reljef je vrlo

plitak, a figure su date sasvim ematski, u vidu silueta. Likovno rjeenje je aglomeracija detalja, a ne jedinstvena kompozicija.
PAVAO SUBIC, GOSPODAR BOSNE

(1299-1312)
Br. 3
Izmeu v1se peata koje je istodobno ili u vremenskom slijedu
posjedovao, Pavao ubi je imao i peat na kojemu je u legendi bila
naznaena i njegova titula gospodara Bosne. Sretnim sluajem je 1961.
godine u Zadru, prilikom kopanja temelja za jednu zgradu, naen origi16 NajlbHa analogija u likovnom pogledu je predsttava burnira iSIPOd
gradskih ?Jidilna na jednom \Steku iz Radimlje.
17 U qpem di:jelu ovoga rada, u izJaganju o kulltmnim uticaj.1ma, ukaruje se i na moguu analogiju izmeu ove pea,tne sl1iike i kompoZJidione eme
na tzv. Salomonovu peatu.
Postoji nekoliko indicija koje ukawju na mogunost da se ode i koralk dalje u objanjavanju ove kompooicije. Cremon'ilk je, naime, doikazao da
je povelja na kojoj su se -sauvali pealti i:udatta u ime diVojke sWVIladara; takav zaikllj.uak proli2l1ao je iz teklsta po-velje, gdje se spomlinjtu dva bana
(Maltija i Stjepan sa braom), za1tim iz oiko1lnostti da je povelja bi,la zapea
ena sa dva (jednaika) peata. Ne postodi li mog,unost da dva viteza na peatu, makar se nalazil1 i u boribenom poloaju i U1kl01pdjen'i u opEWoznati
umjetniiki motiv, ~aik predstavljaju dvojicu ba1111ova suv!adara? Na takav
zalkljualk done!kile upuuje i oikolnoot da oba konjanika imaju jedna'ke heraldioke liJlwve na tiltovima. Ipalk, do daljnjega, ovi problemi morau ostati u
sferi konjekture.
18 PojedLnii autori iltali su legeruW. Mzlii to: Safal'ik:

nEV<lTb OE/\I<:E IS~N~ NHNOC/\~O<i': M~klloi:

nEV<lT OE/\1<
OE/\HI<O rel
Ls-pravno: nEV~Tb OE/\HEr<l

<OE/\HI<~rO?> IS.~N~ NHNO:C/\~[3~: 'I1hall6czy:

IS~N~ NHNOC/\~O<l

IS~N ~ NHNOC/\~0

Jedino

Stojanovi ita

1nEi\V~lTb

<l

(Stare srp.'lke povelje i pisma I, kinj. l, Beograd -

Srem. Karlovci 1929, 10.)

ll

(matica peata, tipar) Pavla ubia, izraen od mesinga.

ima formu okrugle ploice (diska), debljine 2 mm, a promjera
6 cm. Na Sredli.ni poleine nalazi se mala ruka koja pri vrhu prelazi u
krunu ploicu, tako da se peatnjak lako mogao svezati za neki konopac ili lanac.19

nalni

peetnjak

Peatnjak

Br. 3
Peatno polje organiZirano je u prostor za legendu i peatni simbol, a slobodni prostor ispunjen je vegetativnim ornamentom.

Legenda glasi:* PAVLVS *DE BREBERIO * BANVS * CROATORVM DN * ET BOSNE. Legenda je pisana kaligrafski izvedenim slovima gotike epigrafske uncijale. Zametanje rijei - DN ET BOSNE,
umjesto ET DN BOSNE, sigurno je nastalo grekom pisara ili gravera.
Zanimljiv je krupni znak za rastavljanje rijei, koji ima formu rozete
ili zvjezdice. Rastavljanje ipak nije uvijek dosljedno sprovedeno: nema
ga izmeu rijei DE i BREBERIO, zatim izmeu CROATORVM i DN,
te ponovo izmeu ET i BOSNE. Jedina skraenica u legendi je DN za DOMINVS.
Peatni simbol sastoji se od potpunog grba porodice ubi: trokutastog tita sa predstavom rairenog orlovskog krila, turnirske kacige,
,. Pea<tnja<k, koji se sada lliVa u Arheolokom mwzeju u Zaldru, objavio je, sa dobrim cvteom, opiJSom i ikomen'tarom, Ja<n;)llo Bel~evti. u alsopi
su Diadora, Zadar 1965, 159-167.

12

plitak, a figure su date sasvim ematski, u vidu sihueta. Likovno rjeevela, koji uskim kirakom pada pozadi kaci.ge, koji se na kraju zavija
- izrastajui u dugu ,granicu, te elelllke na Vlrhu kacige, koja je
formirana od 6 cvjetova sa dugim stabljikama. Ukras peata sastoji se
od dviju granica sa trolistovima koje ispunjavaju sav slobodan prostor
sa desne strane peatnog simoola.
u

Peatnjak je solidan rad majstora

bolje proizvode ove vjetine kod nas.

peatoresca

i svakako spada me-

BAN MLADEN I UBIC

(1302-1304)
Nije sauvan nijedan otisak peata Mladena I Subia kao bosanskog bana. Ipak, ima osnova pretpostavljati da je takav peat postojao,
jer se u jednoj povelji od ll. juna 1302. godine20 direktno spominje
Mladenova namjera (a moda i narudba) da takav peat napravi (Et
quia sigillum nostrum banale nundum erat paratum, presentes antiquo
nostro sigillo fecimus sigillari). Nije poznato da li je ovaj sigillum
banale bio ikada napravljen.
BAN STJEPAN II KOTROMANIC

(1314-1353)

Br.4
Poznata su dva peata bana Stjepana II: jedan >>manji, koji po
kategorizaciji spada u peate srednje veliine, te jedan vei.
koji spada u kategoriju velikih peata.
opoj

Br. 4
20

Snl'Lilkllas:

Codex dli.plomatiCUJS VIII, 27.

13

M a n j i p e a t sauvan je: prvo, na povelji bana Stjepana i njegove majke banice Jelisavete, izdatoj knezu Vukcu Hrvatiniu u Ribii
ma, negdje izmeu 1323. i 1331. godine; 21 . drugo, na povelji bana Tvrtka i njegove majke, izdatoj knezu Vlatku Vukoslaviu - Hrvatiniu na
Miilima 1354. godi111e; 22 tree, na povelji bana TvvtiDa, ilrlatoj Dubmva
nima 1356. godine u Neretvi. 23 Prve dvije povelje nalaze se u Madal'skoj i njihovi su peati poznati samo po slabim fotografijama koje donosi Thall6czy.2 4' Trea povelja se uva u Dubrovakom arhivu.
Prema Tvrtkovoj povelji iz 1356. godine peat sa dobrom fotografijom objavio je Aleksa Ivi, 25 dok je Cremonik unio izvjesne korekture u itanje legende. 26 : O nekim heraldikim detaljima sa peata
pisali su Vladi.mli!r Soiovjev i autor OV'oga rada. 27 I ovaj opis daje
se prema peatu sa povelje iz 1356. godine.
Peatna gruda je od tamnosmeeg prirodnog voska, a samo peatno
polje preliveno je tankim slojem voska tamnocrvene boje. Peat je okrugao, sa promjerom od 5 cm, dok se promjer votane grude kree oko
6,5 cm.
Peatna slika sastoji se od simbola, smjetenog u manjem krugu,
i dvojezine legende, ukomponirane jednim dijelom u krunu traku koja se prua uz rub peatnog polja; drugi d1o legende je smjeten u
slobodnom prostoru kruga, koji je po osnovnoj kompoziciji slike predvien za peatni simbol.
Peatni simbol je konjaniki portret lik bana Stjepana u kompletnoj bojnoj opremi suvremenog viteza. Konj banov predstavljen je
u punom trku, okrenut udesno. Od lronj!Ske opreme razabitre se uzda
sa ukraenim dizginom, dijelovi sedla, ukraeni kolan, masivna uzenija (stremen) i pokriva koji see konju do ispod koljena; na pokrivau se vide izvezeni krievi u predjelu vrata i sapi konja upravo
na mjestima gdje se obino stavljaju heraldiki simboli. Na banovoj
glavi je kaciga sa snanLm prorezom za oi, a u kacigu je zadjevena e
lenka - perjanica u formi bogatog buketa cvijea. Dio vela sa kacige
slobodno vihori pozadi banova vrata. Sudei po bogatim naborima sa
21

Tha!ll6czy: GlaJSni!k Zemaljskiog muzeja, Sarajevo 1906, 407. i sl. 5.

!2

Lbidem, str. 411. i sl. 9.

Povelja je objavljena u Codex diplomaticus XII, 333. U samom tekstu

povelje Ttw1Jko kae da .se radi o peatu bana Stjejpana (iln cuiUJS rei testimomum sigilum pe!lldens SU!Pl"aldlcti S'tejphani bani, q'Uiia adhuc nostro proprio
caremu:s, cum .serico fedmus aJponi~).
14 )?wa povelja se nallazilila u arhiVIU grofova Bathyanl.a u Kormendu,
a druga u Maida:rtsllrom narddnom muzeju (Arhiv lbanma JaJS>Zenaka). Prema
najp()menama Lj. '11hal16czya, sauvani sru pealti i na St(jepanovlm poveljama:
kmezru VUikOISlavru Hrvatilniu ilz 1322. i 1323. zatim na povelji kmezu VUiku
V'l.l!kOISlaV'iu iz 1351, loo.o d na dvije Tv.r::tkove povel(je kmezu VJai1lku Vwkoslaviru itz 1353 (<SIVe u Kormendu). Na svlim ovim Lils,titnama moraili bi se na~arz.iti
pealti bana Stjejpana, ali se zaJSald ne zna da 1i se radi o manjem iH o velikom banovom pealtru. Postoje nejprovjerene vtijesM da su sve ove povelje
bille prenesene u MadiaXISikd drlWilli arhiv u B!llld~ti i da su ~aJmo tolrom
II svjetsacog rata tmitene.
ts O. e., 26-27. i sl. 17.
23

14

26

GZM, 1951, 109.

27

S:ZM -

Arheologija, 1954, 91, te GZM -

Arheologija, 1964, 164.

zadnje strane banove figure, ban je zaogrnut irokim platem, ispod

kojega se vidi haljetak to see do koljena. Pod koljenom se zapaa
sastav uskih hlaa i arapa ili izama. Na nozi se vidi ostruga (mamuza).
U lijevoj -ruci ban dri Ut srcolike foome sa kosom prugom od desna nalijevo. U desnoj ruci je dugo koplje poloeno horizontalno i okrenuto u
pravcu kretanja; na koplje sa masivnim vrhom pr1VIrilena je kratka zastavica koja se na kraju rava i na kojoj je izvezena predstava kria
priblino jednakih krakova.
U traci koja tee rubom peatnog polja nalazi se legenda na latinskom jeziku: + S MN STEPHI DI GRA TOT! BOSNE BANI (SIGILLUM MINUS STEPHAN! DEI GRATIA TOTIUS BOSNE BANI).
Samo itanje ne predstavlja nikakve potekoe, pa je stoga nerazumljivo zato su raniji autori razliito itali pojedine detalje (Ivi: S. MIN
STEPHI DEI GRA TOTI BOSNE BANI; Cremonik: S. MIN STEPHI
D GRA TOTI BOSNE BANI). Slova legende pisana su kaligrafski epigrafskom gotikom uncijalom. Pojedine rijei meusobno su odvojene takom. Kratice: S - SIGILLUM, MIN - MINUS, STEPHI STEPHAN!, DI - DEI, GRA - GRATIA, TOTJ: - TOT:I:US uobiajene
su u latintini srednjega vijeka uope, pa i u Bosni. Upotreba slova E
mjesto AE takoer je redovita pojava u to doba.
Na slobodnim prostorima kruga predvienog za peatni simbol ispisana je i legenda na srpskohrvatskom jeziku slovima bosanske iri
lice: rN SN CTt.n<!N. I ovdje je tekst legende sasvim jasan, ali usprkos
tome, nijedno dosadanje itanje nije bilo u cjelini tano (Raki: CTt.n<!
r N, Ivi: rN SN CT En<! N; remonik: rNSc:! N CTt.nc:tN '. Slova su i:ste
veliine kao i ona u latinskoj legendi; i kod irilskih slova zapaa se
tendencija zaobljavanja i pojaavanja pojedinih poteza u slovima, pa
je oito da je obje legende pisala ista ruka. Skraenica rN za rocnoAHNt:. vrlo je esta u irilskim tekstovima srednjega vijeka u Bosni,
dok skraivanje rijeiS<!Nb (SN) treba prije objanjavati grekom pisara ili skuenou prostora, nego obiajem skraivanja. Poluglas koji
bi trebao stajati na kraju sve tri rijei legende potpuno je izostao.
Jedini ukras ovoga peata predstavljaju koncentrine krunice koje okviruju traku sa legendom.
Ovaj manji<< peat Stjepana II je, kako u pogledu kompozicije, tako i u pogledu izvedbe, zanatski vrlo solidan rad. Jedino je srpskohrvatska legenda naknadno i tako rei s.Uom interpo1i:rana u jednu ve raz ..
raenu i cjelovitu emu. Bez pretjerivanja se moe rei da ovaj peat,
poslije velikog dvostranog peata bosanskih kraljeva, spada u najbolja
djela peatorezne i graverske umjetnosti naega srednjega vijeka.
Br. 5

V e l i k i p e a t Stjepana II sauvan je na povelji knezu VukO\Slav.u Hrvatini6u, izdatoj u Motnima 1323. goddne, koja se danas u
va u Kormendu u Madarskoj. Relativno dobru fotografiju objavio
je Thall6czy zajedno sa poveljom u GZM 1906. i u Wiessenschaftliche
Mittheilungen aus Bosnien und der Herzegovina, 1909. Jedan primjerak
ovoga peata (u vosku) sa blie neidentificirane povelje nalazio se svojevremeno u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, ali je otuda nestao pri-

15

je 1949. godine. Sliku sa kratkim opisom objavili su: . Truhelka u

GZM 1905. i Thal16czy u Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens.28 Mogue je da na bosanskim poveljama kormendskog arhiva postoji i jo koji primjerak ovoga peata. U prvo vrijeme svoje vlade upotrebljavao ga je i ban Tvrtko.29

Br. 5

Prema mjerenju Truhelke i Thall6czya, peat ima promjer 8 cm.

Likovna kompozicija sastoji se od simbola, legende i ukrasa.
Simbol je opet konjaniki portret, koncipiran i izveden slino kao
i na srednjem peatu. Na fotografiji se ne raspoznaju jasno svi oni detalji koji se vide na originalnom otisku srednjeg peata, ali se ne mogu
zapaziti nikakve bitne razlike. Opi izgled bana - konjanika ipak je
razliit: oito je da se ovdje radi o slabijem majstoru kojemu nije uspjelo da potpuno sinhronizira dranje i pokrete konja i konjanika; dok
konj tri u punom galopu, ban na njemu sjedi uspravno; zbog toga
cijela predstava ispada pomalo ukoena i teatralna. Ni detalji ne pokazuju tako sigurnu ruku kao u majstora manjeg peata.
Legenda je ispisana na dvije koncentrine krune trake koje se
pruaju uz rub peatnog polja. Na vanjskoj traci nalazi se natpis:
Poillio je dobru fotografiju i v. Curi u GZM, 1943, talb. 24.
U bill.j~kama dubrova&e kancelarije za tl1i Tvr.tkova pisma s poet
ka njegove vladavill1e kae se da su bila zapeaena bulla magna olim booe
memorie d:omill1.i Sotephiani bani Bossine (vkl'i citaJt kod Cremonika, GZM,
1949/1950, 112).
28

28

16

t nEV4Tb rocnoAHN4 CTtn4N4 54N4 c(3050ANOr4 rN4 OCE 1tM/\E 50CbNbCICE, a na unutarnjoj: ~COP CICE CO/\bCICE H AO/\NE
lcP4HCICE H OCE 1EMb/\E X/\bMbCICE. Citanje je bilo teko zbog
relativno nejasnih fotografija. Ipak je, uz pomo svih poznatih fotografija,
legendu proitati u cjehi.Illi. Ovo itanje razlikuje se od Truhelkina
i Thall6czyeva u veem broju detalja, pa i pisanju cijelih rijei (Truhelka: CHE t nEV4T roAN4 CTtn4N4 54N4 CIJ050ANOr4 rN4
mogue

OCE 1EM/\E 50CNbCICE- ~COP CICE CO/\bCicE H AO /\NE ICP4HCI<:. E

H OCE 1EMb/\E X/\bMbCicE;

Thall6czy: CHE t nEV4T roAN4 CT't.En4N4 54N4 C0050ANOr 4

rN4 OCE 1EM/\E 50CNbCICE ~COPCICE CO/\bCICE V. AO/\NE ICP4HCICE 11 OCE 1EMb/\E X/\bMbCICE.
Treba napomenuti da je Truhelkino i Thall6czyevo itanje vreno prema fotografiji muzejskog<< primjerka peata, koja je slobodno retuirana. Legenda je mnogo itljivija, a pogotovo autentinija, na fotografiji
uz motransku povelju Vukoslavu Hrvatiniu (GZM, 1906, sl. 2). Slova
su pisana kaligrafski, sa oitim uticajem gotike uncijale.
Ukrasni elementi peata su: tri koncentrine krunice koje uokviruju donje trake za legendu i tapiserija koja prekriva sav slobodni prostor na peatnom polju. Na tapiseriji je izveden tzv. beskrajni omamenat sa uokvirenim kriiima odnosn10 ljiljanima.

TVRTKO KAO BAN

(1353-1377)

Od Tvrtkovih banskih peata sauvan je i poblie poznat samo

jedan: to je peat srednje veliine koji se inae u vlastitoj legendi naziva sigillum minus. Iz pisanih izvora zna se da je Tvrtko imao peatni
prsten, a pretpostavlja se da je imao i veliki peat koji do danas nije
sauvan.

Br. 6

T vrt k o v p e a t sr e d n j e v e l i i n e sauvan je na dvije

isprave: prvi put na povelji knezu Vlatku Vukoslaviu-Hrvatiniu, izdatoj 1357. godine. Odginal povelje i peata uvao se u kui madarskih velikaa Jeszenaka i sada se nalazi u dravnom arhivu u Budimpeti. Fotografiju sa kratkim opisom objavio je I. Bojnii, a kasnije i
Thall6czy.30 Drugi primjerak nalazi se na Tvrtkovoj povelji Dubrovniso Povelju je O<bjaJVio Thaa16czy u GZM 1906, 411-412. i sJ. 10, a peI Bojni<i u Archaoiogische Anze1geru XI, Budapest 1882, 383. i ThaJ116czy
u Studien ... , 274.
at

2 -

Djela - lmjiga XXXVIII

17

ku iz 1367. godine i sada se uva u Dubrovakom arhivu; u Zemaljskom

muzeju ima otisak ovoga peata u gipsu. Dobar opis peata, ali bez
fotografije, dao je Gregor Cremonik.3 1 Neznatni ostaci voska na banovom pismu Dubrovniku od 7. februara 1376. godine pokazuju da je i
ovdje bio upotrebljen ovaj peat Tvrtkov.3 2

Br. 6
Peatna je gruda .(peata iz 1367. godine) od tamnosmeeg voska, a
otisak je vrlo jasan. Sam peat je do u sitnice vjerna kopija manjeg<<
peata bana Stjepana; minimalne izmjene izvrene su samo u legendi:
u latinskoj legendi, umjesto rijei STEPHI, sada stoji TVERHI, a u srpskohrvatskoj, umjesto 5N CTi;,En'IN, stoji S 'IN TOEPTI<O. Tako cjelovWta
legenda ovoga peata glasi:
t S. MN. TVERHI. DI. GRA. TOT!. BOSNE BANI; rN 5'1N TOEPTI<O. Ligature su upotrebljene po jedanput u
svakoj legendi: u latinskoj grafiji imena Ttvrtko li:girana su slova T i H,
a u irilsko j legendi - ' l i N u rijei 5 'l N.
U lat:inski pisanoj pll'iznanli.ci Dubrovniku od 13. febru&ra 1355.
godine Tvrtko spominje svoj peatni prsten (ad maioris roboris firmitatem. . . nostri annularis, quia ali ud nostrum sigillum maius penes nos
non habuimus, sigillorum munimine roboravi). Biljeka dubrovakog
kancelara na istoj ispravi takoer govori o banovu peatnom prstenu.
P!!at sa ove priznanice, na alost, nije sauvan, tako da ne znamo njegov stvarni izgled. Vjerojatno je ovim prstenom bilo zapeaeno Tvrtkovo pismo Dubrovniku od 7. februara 1376. ili 1377. godine, na kojemu se rMpoznaju tragovi nekog malog peata.33
Cremonik s pravom pretpostavlja da je Tvrtko imao i veliki peat, slino kao i ban Stjepan.34 Meutim, do danas nije pronaen ni
ovaj peat, ni kakav direktni arhivski podatak o njemu.

a1 GZM, 1949/1950. 112.

82 O. e., 118.
aa Priznanicu je objavio K. Jireelk: u SIPQffietniiku SKA XI, 16, a C'itira je i Cremomk u GZM, 1949/1950, 106. O tragu peaJta govor.i Cremonik,
o. e., 118.
u GZM, 1949/1950, 112.

18

STJEPAN TVRTKO I KAO KRALJ

(1377-1391)

Duboke i korjenite reforme politikog i kulturnog ivota, koje je

izvrio Ttvrtko I nakon proglaenja za kralja, jasno su se odrazile i na
peatima; kao i u mnogim drugim domenima javnog i kulturnog ivota, i ovdje su se pojavile nove vrste i forme, novi simboli i ukrasi, a
umjetnika vrijednost peata dostie neobino visok nivo.
Koliko se zna, Tvrtko je imao kao kralj 4 peata: dva mala i po
jedan srednji i veliki.
Br. 7
M .a 1 i p e a. t sa legendom jed:iJrri je dosad .sa f~om
Olbja'V'ljen!i TVIrtkov peat; objavio ga je Aleksa Ivi 1910. godine.35 I OremonDk 'je dao detatlj'aJn opis, 1aU 'bez :lioto,gJ:'aifije:lo.
Peat je sa!UViaJU na dvije iilpvave: relatiVIno dobar otisalk na
povelja Du'bravniku od 2. decemb-ra 1382. godliine i nejasan
otisalk Illa jed!niom 'P'ismU Dubr.ovooima od 4. maTta 1387. JOBr. 7
dlilne. Obje isprave UVIaljlu .se u DubroV1akom .a:r<hivu. Slijedei
opis daje se prema primjerlk.u iz 1382. godilne.
Nesrazmjerno velika peatna gruda (promjera: 4,4-4,7 cm) od tamnosmeeg je voska, koji u gornjim dijelovima prelazi u svijetlije u
kaste tonove. Dno ake, gdje je utisnut peat, preliveno je voskom
tamnocrvene boje. Peatno polje, krune forme, sa promjerom od 1,7
cm, organizirano je tako to je na krunu traku uz rub polja stavljena
legenda, a u manji krug - peatni simbol sa ukrasnim okvirom.
Latinsku legendu Ivi je itao kao: + SIGILLUM (?) ... STEPHAN! REGIS. Stavljanjem upitnika i takica iza rijei SIGILLUM, Ivi je
oito napomenuo da itanje rijei SIGIILUM nije sasvim sigurno i da
izmeu te rijei i imena STEPHAN! dolazi jo neki tekst koji on nije
mogao proitati. Cremonik legendu ita: SIGI STEPHAN! REGIS, ali
odmah dodaje da je siguran jedino u itanju rijei REGIS, dok je sav
ostali tekst nejasan.
Nakon vie uzaludnih pokuaja, sravnjujui originale i odlive oba
otiska, uspjelo nam je legendu proitati u cjelini: + S SECRETVM STEPHAN!: REGIS. Slova legende pisana su gotikom frakturom, to predstavlja jedinstvenu pojavu meu bosansldm vladarskim i drugim peatima.37 Jo veu rijetkost predstavlja naziv peata secretum, koji se,
koliko mi je poznato, ne susree vie nigdje u jugoslavenskoj sfragistici.
Peatni simbol predstavlja neto izduen tit srcolike forme. Na
otisku tita ne raspoznaju se nikakvi heraldiki znakovi. Cremonik je
mislio da je na titu bila prikazana kraljevska kruna, ali oito nije u
pravu, jer se danas na otisku ne razabire ni jedan jedini potez takve
predstave. S obzirom na ve poznatu heraldiku simboliku kralja Tvrt345

O. e., 28, sl. 25.

O. e., 129-130.
37 Neoelkdvana UIPOtreba gotike fralkbure, kaiko Wg1eda, predlstavljala
je naj1Ve6u teMrou pri svim ranijim pOikluajdma itanja.
36

2"

19

ka I ovdje bi se mogao oekivati jedino grb sa kosom prugom i ljiljanizma.

Na peatu se zapaaju tri Vil'Ste uklrasa. U prvom II'edu, to su dvije
uobiajene plastine krunice koje uokviruju traku sa legendom i time
je odvajaju od ostalog peatnog polja. Drugi ukras je posebni okvir za
peatni simbol, kombiniran od 8 jednakih i simetrino postavljenih gotikih lukova, koji u cjelini daju izgled rozete. Ovaj ukras predstavlja
novost u nainu ukraavanja bosanskih peata. Trei ukrasni motiv
predstavlja minijaturni ljiljan iznad, te jo po dva ljiljana sa obje stra
ne tita. Ovdje treba ukazati na ljiljan kao nov ukrasni motiv, koji oCI
sada redovno zamjenjuje motiv kriia sa odgovarajuih dijelova banskih peata. Nema sumnje da je to u vezi sa istaknutom funkcijom ljiljana u bosanskom grbu i kruni.
Br. 8
Tvrtko je imao j o j e d a n m a l i p e a t, odnosno peatni prsten;
njegov otisak sauvan je samo na jednom pismu Dubrovniku od maja 1389.
godine. Opis peata dao je dosada jedino Cre:tnonik, dok fotografija
ili crte nisu uope objavljivani.as Peat je udaren na crveni vosak
preko kojega je poloen papir rombine forme. Votana ploica je vrlo tanka, tako da je na jakom svjetlu prozirna tamo gdje god su otis-

Br. 8

nuti ispupeni dijelovi peata. Sama sredina peata u obliku pravilnog

zdepastog ovala znatno je zadebljana i ima otre rubove; dobiva se dojam da je ova sredina nastala od posebne kapi peatnog voska koja je
bila neto hladnija, pa je stoga njezina povrina ostala glatka i bez
detalja, a rubovi otri. Na samoj ovalnoj ploici vidi se vrlo tanak
sloj papira, koj. nestaje na nekim izboenim pot&li:tna, pa se ukazuje s.I
hueta lica jednog portreta (glave). Iznad ove .ovalne ploice (lica), u niem reljefu, vide se tri zuba od krune sa neto proirenim vrhovima;
sa obje strane glave padaju jaki pramenovi kose, a u predjelu vrata
je takoe zadebljanje, vjerovatno - dio odjee. Okvir oko portreta
je relativno masivan, ali nije posebno oblikovan; jedino se jasnije raspoznaje osmerokut ruba (cca 1,2 cm-- 1,3 cm.)39
Nemogue je oteti se utisku da ovaj peat odgovara peatnom prstenu koji je 1909. naen u grobnoj crkvi bosanskih kraljeva u Arnautoviima kod Visokog. Taj prsten, promjera 2,4 cm, napravljen je od
mesmga, ima glavu u formi osmerokutne ploice, na kojoj je urezan
(u negativu) kraljevski lik - predstava glave sa krunom. Lice je ova38

O.

e.,

136.

Cremonilk je rnisl1o da je ovaj najmanji peat nastao tak.o to je

pwi mali (i;a!!l!i) umanjen za irinu knune <trake na kojCJ\i je b'i.Ia ispisana lege!!l!da. Meutim, oilto je da ova dva peata nemaju nita zajednd.ko.
39

20

Ino i puno, sa snazmm brkovima i kratkom bradom; pramenovi kose

padaju s obje strane lica; na glavi je kruna sa tri zuba koji se mogu
odrediti kao ljiljani.40
Kako se vidi, veina detalja se do u sitnice podudara, a to nikako
ne moe biti sluajnost. Stoga je i opravdan zakljuak da je arnautoviki
prsten upravo peatni prsten kralja Tvrtka I, koji je on upotrijebio na
svome pismu od maja 1389. godine. Tako sretnim sluajem imamo sauvan jedini peatnjak maticu peata jednoga od bosanskih vladara
Kotromania.

Br. 9

S r e d n j i p e a t kralja Tvrtka (promjera 3 cm) sauvan je na

6 isprava: prvi put na povelji Mleanima od 23. augusta 1385. godine,
za~tim na pismima Dubrovniku: a) od 3. novembra 1385, b) od 28. septembra 1388, e) od 25. novembra 1388, d) od 19. maja 1389. i e) od 12.
juna 1389. godine. Peati na povelji i na pismima pod b) i e) otisnuti su

Br. 9

u vosku, a oni pod a), d) i e) - svi na papiru preko voska. Ostali su otisnuti u vosku, ali su nejasni ili oteeni. Zauuje injenica da, usprkos
znaaju Tvrtkove linosti i velikom broju dobro sauvanih otisaka, dosad nigdje nije bio objavljen faksimil ovoga peata. Njegov detaljniji
opis, ali bez fotografije, dao je tek Gregor remonik 1949-1950. godine.41
U likovnoj kompoziciji slike umjetnik - peatorezac je veliku panju posvetio ukrasima. Kruna traka odreena za legendu oiviena
je sa dvije koncentrine krunice izvedene pomou takica, to povea
va slikovitost predstave. Peatni simbol smjeten je u raskoni gotiki
okvir, kombiniran od 8 prelomljenih - gotikih lukova. Okvir ima neto izduenu formu - upisan je u zamiljenu elipsu - pa vrhovi gornjeg i donjeg luka prodiru i u krunu traku za legendu. Vanjskim rubom okvira tee ojaana linija, a sa unutranje strane prate je dvije ta Prsten je Iskopao 1910. god. KaTilo Patrsch. Kalko je dcil:umenJtadi.ja
sa ovoga ROIPaJVanjra tokom vremena zagubljena, liizvjetad o .iJSk{)(Pavanju nije obQaJVljen, a malterijal se 'i=ijeao. Irma Cremonilk, koja je prva objavila
ovaj prsten, mislila je da on potie sa Mogorjela (GZM, 1951, 247-248). OV'aj
navod I. Cremonilk pcll:u.ao sam i;,-praviti u GZM - Arheologija, 1962, 166.
Danas postoje i drugi ookazi da ovaj pr~sten .portJie upravo iz Arnautovia.
41
O. e., 136-137.

21

nje linije, od kojih je jedna izvedena od takica. U slobodnim prostorima unutar okvira, desno i lijevo od peatnog simbola, zapaaju se takoer neki ornamenti iju formu nije mogue poblie odrediti (listii i
rozete?).
Peatni simbol je potpun kraljevski grb, koji nam je ovdje prvi
put pouzdano sauvan. Grb se sastoji od tita, kacige sa velom, krune
i perjanice. tit je u osnovi trouglaste - srcolike forme, ali neto jae izduen, tako da mu je, u stvari, trokutasta samo donja treina. Nagnut je udesno (raunajui sa strane nosioca) za nekih 400/&. Polje tita
podijeljeno je tzv. desnom kosom prugom na dva dijela: u donjem se
nalaze tri ljiljana, poredana paralelno sa kosom prugom, dok u gornjem
dijelu su takoer tri ljiljana, ali su oni, prilagoavajui se slobodnom
prostoru, postavljeni na vrhove zamiljenog istostraninog trokuta. Na
lijevi kut tita nalegla je kaciga tipa Topfhelm, sa jako naglaenim horizontalnim otvorom za oi. Pozadi kacige, poevi od njezinog tjemena, u slobodnim naborima lepra veo, koji dopire do donje treine tita. Na kacigu je postavljena kruna sa niskim dijademom i tri ljiljana,
od kojih je samo jedan - srednji - predstavljen u cjelini, dok se od
ostalih vide samo po dva lista. Iz sredine krune izbija perjanica na dugakom drku i sa bogatim buketom cvijea, zaobljene forme.
Legenda ispisana slovima epig.rafske go.tike uncijale glasi: STEP
HI TVERTCHONI D G REGI RASIE.rl (STEPHAN! TVERTCHONIS
DEI GRATIA REGIS RASlE ET CETERA). Kratice u legendi su ve uo~
biajene, ali je neobian pade imena i titule: trebalo bi da stoji genitiv (TVERTCHONIS i REGIS) umjesto dativa. Ovaj dativ inae se jo
nekoliko puta ponavlja na leg("ndama bosanskih kraljevskih peata.
U vezi sa ovim peatom preba spomenuti spor o postojanju predstave ljiljana na titu grba. Cremonik, naime, odluno insistira na
tvrdnji da se ovdje radi o rombiima, a ne o ljiljanima ili, eventualno, o kriiima, kako su mislili neki drugi autori (i to, uglavnom, na
temelju analognog srednjeg peata kralja Dabie). Istina je da na veini otisaka odgovarajui znakovi nisu jasni: jedni izgledaju kao kruii,
drugi kao mali rombovi ili krievi. Meutim, na poetku pisma od 3.
novembra 1385. jasno se raspoznaju otre linije jednog ljiljana, pa nema sumnje da prema njdma treba inte11pretirati i odgovarajue znakove na drugim otiscima, gdje su oni zbog istroenosti peatnjaka, loeg otiska ili este manipulacije ispravama zatupljeni i deformirani. I
sa dsto teoretskog stanovita, prema heraldikim obiajima vremena,
bilo bi nemogue na ovom mjestu zamisliti neke druge znakove osim
ustaljenih heraldikih simbola. Rombii, kriii, kruii vie se
nigdje ne pojavljuju u grbovima bosanskih kraljeva, dok su ljiljani, i
to upravo u ovom broju (6) i u ovakvom poreaju, zasvjedoeni na barem jednoj desetini pouzdanih i autenti:nih likovnih izvora. Zna se, a
o tome e biti vie govora u daljnjem tekstu, da je ljiljan osnovni heraldiki simbol u bosanskim kraljevskim grbovima: nalazi se na titu i u
kruni, sasvim u skladu sa propisima suvremene heraldike. Ovakav raspored ljiljana na titu je relativno ustaljen i nalazi se na veini poznatih grbova (3 ljiljana u gornjem dijelu tita stoje na vrhovima zamiljenog trokuta, a ostala 3 u donjem dijelu tita postavljena su u nizu,
paralelno sa kosom gredom). Iznimku u tome pogledu ine grbovi sa

22

brokata iz kraljevskog groba u Arnautoviima kod Visokog42. i grb na

nekim novcima kralja Tomaa i Stjepana Tomaevia, gdje su obje grupe ljiljana postavljene u nizu, paralelno sa kosom gredom.
V e l i k i d v o s tr a n i p e a t bosanskih kraljeva takoer je
dijelo Tmkovo. Njegl(}vli. naiSiljed!nlici su na ovom !Peatu vrd.Jd samo manje izmjene u legendi i heraldikim simbolima. Iako do danas nije pronaen nijedan otisak Tvrtkova velikog peata, u njegovo nekadanje
postojanje ne moe se uope sumnjati. Naime, ovaj peat direktno spominje sam Tvrtko u povelji Hrvoju Vukiu Hrvatiniu, izdatoj u Motrima 12. marta 1380. godine (H OHWE TOrci CTOOPHCMO M~ MH1\0CTb Nel 0/\<ICTHT~ no ct.Xb N<IWHXb 1\ t.CTHXb noAb N<IWE
OHE?iE A~n/\ENE nEV<ITH ~VHNI-ENE). 48 Jedina poznata vrsta

Rekonstrukcija aversa vetikog peata kralja Tvrtka 1

GZM - Aa-healogcija, 1962, 169.

43
PoveljiU sa fatokql)ijom objavio je Lj. Thal.il6ozy u GZM 1897, 183-191; orLginaJ povelje uva se u Zemaijskom mUZeQIU u Sarajevu.

23

duplenog ili obistranog<< (dvostranog) peata u bosanskoj vladarskoj

kancelariji je veliki portretni - prijestolni i konjaniokii - peat. U i
tavoj ostaloj Bosni i Humu poznat je jo samo dvostrani peat humskog
kneza Miroslava s kraja XII vijeka.
Sve da i nije ovoga direktnog podatka, moglo bi se zakljuivati da
je upravo Tvrtko I dao izraditi veliki dvostrani peat. Naime, Tvrtko je
izveo osnovne zahvate u reformi dravne administracije i u formiranju
novih kraljevskih amblema. Uvoenje velikog dvostranog peata upravo je jedan od takvih radikalnih zahvata. Dalje, veliki dvostrani peat
prvi put se pojavljuje na poveljama kralja Dabie; poznato je da ovaj
kralj nije uvodio nikakvih reformi u dravnu administraciju, pa ni u
domen peata; na srednjem Tvrtkovom peatu izmijenio je samo ime,
pa se moe pretpostavljati da je tako postupio i sa velikim peatom.
Prije petnaestak godina Cremonik je sa velikim oduevljenjem
ustvrdio da je Tvrtkov veliki peat sauvan u originalu i u vie primjeraka, i to na ispravama kralja Tomaa i Stjepana Tomaevia; svoju tvrdnju temeljio je na injenici da peati na poveljama Tomaa i

Rekonstrukcija reversa velikog dvostranog

24

peata

kralja Tvrtka I

Stjepana nose ime STEPHI TVElRTCONIS i da Toma na jednom mjestu kae kako se slui jednim (srednjim) peatom svoga prastrica<<
Tvrtka. 44 Meutim, razlozi koje navodi Cremonik ne mogu se odrati, isto kao ni tobonja identifikacija Tvrtkovog velikog peata. Primjerci peata koje Cremonik pripisuje Tvrtku I u stvari su peati
Tvrtka n Tvrtkovia. Kritiki osvrt na Cremonikovo miljenje dat
emo prilikom izlaganja o peatima Tvrtka II, odnosno u opim sfragistikim i heraldikim napomenama.
O bliem izgledu peata, njegovim wmjetnik~m kvalitetima, uzorima i dokumentarnoj vrijednosti za kulturnu historiju bie govora u
izlaganju o peatima kralja Dabie, na ijim su se ispravama sauva
li najstariji otisci velikog dvostranog peata bosanskih kraljeva, kao i u
opem dijelu ovoga rada.
KRALJ STJEPAN DABISA

(1391-1395)

Za kralja Dabiu zna se da je imao tri

peata:

veliki, srednji i mali.

Br. lO

V e l i k i D a b i i n p e a t je poznati, dvostrani - prijestolni

i konjaniki- peat bosanskih kraljeva. Dvije vlasteoske darovnice kralja Dabie su nastarije isprave na kojima se ouvao (odnosno bio ou
vao) ovaj sjajni peat. Prva je povelja od 26. aprila 1395. godine, kojom
kralj svoj'oj kerki Slta:ni daje se'lo Ve>ljake u HUIIlliSkoj zemlji. Povelja
se danas uva u dravnom arhivu (Staatsarchiv) u Beu; na alost, otisak
peata (u vosku) jasan je samo na aversu, dok je otisak druge strane reversa toliko slab da se na njemu vide samo konture peatnog simbola
(konjanika), ali se ne mogu razabrati ni slova legende, niti znakovi na
predstavama heraldikih titova. Avers peata objavio je samo Thal16czy.45,U Zemaljskom muzeju u Sarajevu postoje dobri galvanoplastini
odlivi obiju strana peata. Druga povelja sa Dabiinim velikim peatom,
izdata 17. maja 1395, takoer je feudalna darovnica kojom kralj daje
brai Semkoviima selo Kolo u Duvnu; original se oko 1815. godine nalazio u posjedu pomorskog kapetana Nikole Vuetia iz Trst~. Do danas
se povelja smatrala zagubljenom, ali se njezin sadraj, pa i dosta vjeran
izgled, zajedno sa crteom obje strane peata, sauvao u litografiranom
faksimilu, koji je u Veneciji izdao Pavle Solari 1815. godine. Prema ovome faksimilu povelju je izdao i Franjo Mikloi, a u novije vrijeme detaljan opis dao je Gregor Cremonik.46:
44

O. e., 124-127.
Studien, 275-276.
a GZM - listor'ija i etnog.ralfija, 1955, 140---145. Naslov Solal.'lieva izdanja glasi: ObjaiS!lenie ko snimku IXJidal!ll!101ga di!Ploma Stelfana Dalbde kralja
Sllbskoga dal!ll!1oga ZUIPanu Vl\l!lkomiru SemJk:QIViu 1.395. maaa 17. V Miljetkah
1815. g.
Sretnlim sluajem fl. Basler, vii k:uJsltos Zema1jiSI!rog muzeja u Saxajevu, saZI!lao je i mene obavijestio da je ova povelja sa~uvana a da se danas
nalazi u Br.itish Museumu u Londonu, pod oznakom 126, 067 Add. Ch. Poseban
lanak o ovoj povelji (d peatu) objavio sam u Radovima Akademije nauka i
umjetnooti Bosne i Hercegovine (Radovi - XXXV, Odjeljene drutvenih nauka,
knjiga 12, 285-288, Sarajevo 1969. g.)
45

25

Tek 1966. godine saznalo se da se ova povelja danas nalazi u Bdtish

museumu u Londonu, odakle smo i mi uspjeli pribaviti snimke peata.
Naroito je vano da je relativno dobro sauvan revers peata, jer je to
jedini dokumenat o izgledu Dabiina (a i Tvrtkova) konjanikog peata.
Peat ima krunu formu sa promjerom od ll cm.4 7
Slika na aversu peata komponirana je tako da, osim trake sa legendom u formi potkoVIice, odnosno snano sa~~rigenog luka, sav ostali
prostor zauzima peatni simbol. Sama kompozicija simbola je dosta sloena: tu je, u prvom redu, portret kralja koji sjedi na raskonom prijestolju; pod njegovim nogama lee dva lava, a sa obje strane prijestolja
po dva anela dre heraldike titove.
Lik kralja je prikazan sa velikim stepenom realizma: to je visok o
vjek, duguljastog lica, jakog nosa i istaknutih obrva; posebno je upadljiva debela donja usna. Jaki brkovi povijeni su prema dolje i stapaju
se sa bujnom bradom koja se pri dnu rava. Ispod krune nazire se i dugaka kosa, koja u pramenovima pada sve do vrata. Kralj je obuen u
dugu haljinu, koja je u gornjem dijelu - do pasa - usko pripijena uz
tijelo i na prsima skopana gustim nizom puceta, a u donjem dijelu iroka i bogato nabrana; rukavi haljine su relativno uski i od lakta do
ake skopani gustim nizom puceta. Preko haljine je plat, koji je fibulom skopan pod vratom, ali zabaen na lea tako da ostavlja slobodne ruke sve do nadlaktica. Na glavi je kruna sa tri ljiljana, ije konture,
osim srednjega, nisu sasvim jasne, i da iz drugih izvora nije poznata forma bosanske krune, ne bi se moglo zakljuiti da su to ba ljiljani. U
desnoj ruci, koja je blago povijena prema krilu, stoji ezlo koje se zavrava u formi ljiljana. U lijevoj ruci kralj dri dravnu jabuku iz
koje izrasta kri latinske forme sa proirenim zavrecima krakova. Kraljeve noge stoje na leima dvaju leeih lavova, okrenutih u suprotnom pravcu. Ne moe se ustanoviti da li su ovi lavovi kao skulpture
sastavni dio trona, ili su kao krzneni preparati dio prostirke, ili, to je,
opet, najvjerovatnije, rezultat ustaljene i simboline ikonografske ).tompozicije cijeloga peata.
Raskono prijestolje komponirano je iz etiri osnovna elementa: sjedita, te jednog veeg i dva manja arhitekrtonska baldahina. U vertikalnom pravcu tron je razveden u tri etae: donji dio je samo sjedite, srednji dio je naslon sa stupovima baldahina i ukrasnim tornjiima pomo
nih baldahina,
gornji - bogato razvedeni krovni dio baldahina.
Donji dio prijestolja konstruiran je kao podijum lune forme, u
iju je unutranjost, u istoj visini, smjeteno sjedite u obliku krinje.
Na kutove sjedita postavljeni su stupovi glavnog baldahina koji ima
esterokutnu osnovu. Od etiri vidljiva stupa, koja bi se na predstavi
morala vidjeti, ostala su samo dva pokrajnja, jer je druga dva u sredini
trebalo ukloniti radi slobodnog pristupa sjeditu; zbog toga pozadina,
odnosno ui okvir oko kraljeve figure i silueta naslona dobivaju izgled

41 Kao podloga za ovaj opis posluio je galvanO!plrusti&i o.tisak i Thal16ozyeva fotografija pe~ta sa povelje od 26. a!Pri>la 1395, zatdm faksimil iz
Solarieva izdanja, te, u nefi.zmiljenjenim dijelovima, oriigi'll,aiLni otisci, fotografije -i odlivi velilkog peart;a sa povelja stjepana Qsltojira, Tomaa i Stjepana Tomaevia.

26

krnje romanike trifore. Ova pozadina zastrta je draperijom iji se bogati i lijepo oblikovani nabori vrlo reljefno istiu. Sa oba kraka lunog
podiijuma uzdiu se ukrasni tomjii, takoer este~UJtne osnove, ukraeni nizom bifora u dvije etae i bogatim krovnim ukrasima (tornjiima).
Krovni dio sredinjeg baldahina komponiran je kao graevina -
toranj estorokutne osnove u dvije etae; donji dio poiva na romanikim
lukovima razapetim izmeu stupova, a ukraen je sa po jednim motivom
timpanona na svakoj strani i biforama koje ispunjavaju sav ostali prostor. Iznad irokog i razvedenog simsa (ili balustrade?) dolazi gornja etaa na kojoj je svaka stranica esterokuta ukra,ena sa tri bifore. Moe
se nazreti da se stupovi ciborija - baldahina produavaju i dalje - u
krovne ukrase (tornjie), ali se oni ne vide, jer izlaze izvan peatnog polja. Iznad pobonih ukrasnih tornjia takoer se nalaze arhitektonski baldahini, koji se jednim dijelom oslanjaju na stupove srednjeg baldahina.
Oni su postavljeni neto nie i, osim iroko razvijene baze (balustrade),
imaju samo jednu etau, baza se oslanja na lukove, etaa je razvedena
u niz bifora, a stupii stre iznad krova za visinu itave etae.
Ukrasni motivi na ovom prijestolju vrlo su brojni: tako, dekorativni
karakter imaju ve same konstrukcione forme baldahina, tornjia, bifora i krinja. Sjedite i luni podijum ukraeni su motivom portala,
njihovo podnoje profilirano je kao baza stupa ili simsa, a gornji rub
kao vijenac graevine sa vidljivim ornamentom tzv. dijamantske trake.
Donekle slinu profilaciju imaju i baze pobonih tornjia. Na nekim stupiima se primjeuje tordiranje, ali se ne moe znati da li su oni bili
tako formirani ve pri izradi, ili su nekim naknadnim intervencijama
mjestimino dobili takav izgled. Na stupovima koji dre glavni baldahin
raspoznaju se kanelure i jednostavni kapiteli. Prostori koji odvajaju etae
na tornjiima i glavnom baldahinu, zatim donji dijelovi krovova malih
baldahina imaju geometrijske ukrase sa okvirima koji tim prostorima
daju izgled umjetniki oblikovanih balustrada. Na svodovima lukova
koji dre baldahine raspoznaju se nizovi zvjezdica. Donja etaa glavnog
baldahina u krovnom dijelu ukraena je motivom timpanona, u ijim
trolrutima je pdkazan cvijet sa tri latice. Konano, i sama produenja
stupia pobom!ih baldahina, koja gotovo doseu Vlisinu etaa, ine vrio nametljtiv elemenat dekoTacije.
S obje strane prijestolja po jedan lebdei aneo, u obliku golog
djeaka, uzdignutim rukama iznad glave dri heraldiki tit. Sa gornje
strane ove titove pridrava takoer po jedan aneo djeakog lica, obuen u iroku haljinu, ija se krila visoko uzdiu iznad glava. Oba tita
imaju srcoliku - trouglastu formu. Na titu sa desne strane prijestolja
kao heraldiki simbol predstavljen je dvoglavi orao polurairenih krila.
Stit sa lijeve strane ima desnu kosu prugu i po tri ljiljana na svakom
polju.
Legenda na aversu smjetena je na lunu traku, koja se prua uz
rub peata; njezina je duina za jednu petinu manja nego to' bi bila da
se sastavio krug trake oko itavog peatnog polja; zbog toga traka ima
formu potkovice ili snano savijenog luka. Ovo skraenje trake izvreno
je zbog poveanja prostora za predstavu gornjih dijelova kraljevskog trona. Traka je oiviena dvjema linijama, sastavljenim od niza takica.
27

Dosad su izvrena tri struna itanja legende. Sva se ona meu

sobno razlikuju u detaljima, a slau se u pogrenoj konstataciji da su legende na ob~e strane peata do u detalje identine. Prvo itanje donosi
Thall6czy: S.MAIVS STEPHI DABISSJl: DEI GRA RASCIE BOSSNE MARITIMARVMQE PCIVM VSORE INFERLORIS PTIS TERRE HOLIM REGI DNI. Drugo je itanje Alekse Ivia, dato za Ostojin peat: + S(IGILLVM) MAIVS STEPH(ANI) OSTOE, DEI GRA(TIA) RASCIE, BOSSNE,
MARITIMARVMQE P(AR)CIVM, VSORE, INFERIOR(VM) P(CI)V(M),
TERRE HOLM REGIONALIS. Najnovije itanje dao je Gregor remonik
(za peat Tvrtka II, koji on pogreno pripisuje Tvrtku I): S(IGILLVM)
TIMAR(VM)Q{VE) P(AR)CIV(M) VSORE INFERIORVM P(AR)CIV(M)
TERRE HOLI(M) REGI E(T) D(OMI)NNLIS]. Kraj legende mogao bii se
rarzJrijeiti i u tekst ET DOMINI ALIIS.
Iz metodolokih razloga mi emo odvojeno tretirati legende na aversu i na reversu. Prema naem itanju, legenda na aversu Dabiina
peata glasi (kao osnova za itanje posluio je peat sa povelje kraljevoj keri Stani, a na neitljivim mjestima i ostali peati sa povelja Stjepana Ostojia, Stjepana Tomaa i Stjepana Tomaevia): S.MAIVS STEPHI DABISSE DEI GRA RASCIE BOSSNE MARITIMARVQ PCIV VSORE
INFERIORV PCIVM TERRE HOLI REGI E DNNLS. [S(IGILLVM)
MAIVS STEPH(AN)I DABISSE DEI GRA(TIA) RASCIE BOSSNE MARITIMAR(VM)Q(VE) P(AR)CIV(M) VSORE liNFERIORVM P(AR)CIV(M)
TERRE HOLii(M) REGI E(T) D(OMI)NNLIS].Kmj legende mogao bi se razrijeiti i u tekst ET DOMINI ALIIS.
Slovo S, uobiajena skraenica za SLGILLVM, napisano je na malom dijelu slobodnog prostora izmeu srednjega i lijevog baldahina, tako
da je cca 2 cm odvojeno od ostaloga teksta. Rije STEPHI kao skrae
nica za STEPHAN! susree se i na drugdm peatima; meutim, iako se
radi o skraivanju, nekog posebnog znaka za skraivanje nema. Zanimljlivo je konstatirati da u :itavoj legendii slovo S odskae svojom veliinom od ostalih slova. U imenu DABISSE slova su neto krupnija nego ostala slova legende; to je ve primijetio remonik i sasvim logino
objasnio da je na tome mjestu vreno mijenjanje imena, pa je kod kraih imena, radi popunjavanja itavog slobodnog prostora, trebalo upotrijebiti krupnija slova. Na kraju rijei u genitivu enskog roda redovno
stoji E mjesto klasinog AE, to je dosljedno sprovedeno u itavoj legendi (DABISSE, RASCIE, BOSSNE, VSORE, TERRE). Skraenica GR
za GRATIA esto dolazi, naroito u titulama, ali se ni ovdje ne raspoznaje znak skraivanja. Zanimljivo je da je rije BOSSNE pisana sa dva
S, vjerojatno zbog toga to je u irilskoj grafiji iza glasa S stajao poluglas. U rijei MARITIMARVQ dolaze dva skraivanja: RV za RVM i Q
za QVE (MARITIMARVMQVE); uz gomj'i dio slova Q, pootavl:jena simetrino prema kvaici, nalazi se jo jedna kvaka, koja oito treba da
po.kae skra:ivanje (11~ Ugaturu QVE). Sil!ova A, R i V u drugom dli.jelu
rijei pisana su u ligaturi. Rijetka je skraenica PCIV za PARCIVM; poprena crtica na hasti slova P oznaka je skraivanja; pisanje slova CI
mjesto TI vrlo je esto u naoj srednjovjekovnoj latintini. U grafiji imena oblasti Usore (VSORE) moglo se oekivati i duplo S, ali ga nema. U
rijei INFERIORV opet je izvreno skraivanje posljednjeg slova (INFERIORVM), a slova O, R i V su meusobno ligirana. Skraenica PCIVM

28

za P ARCIVM ima na kraju li girana slova V i M; iz toga se ipak ne moe

zakljuiti da je to slovo M ligirano sa V. Slova T i E u rijei TERRE meusobno su ligirana. Oblik HOLI mjesto HOLM oito je greka. U rijei
REGI neobjanjiv je pade - dativ, pa to, vjerojatno, treba smatrati grekom pisara ili peatoresca. Moglo bi se, dodue, pomiljati i na neki
dativ posesivni, ali bi se onda u daJtivu moralo nalaziti i ime, a to nije
sluaj (bar se to sigurno vidi kod imena TVRTCONIS). Cudno je da takav oblik dolazi i na reversu peata, ali se treba podsjetiti da je to sluaj i sa srednjim peatom Tvrtka I i Dabie. Slova E i T u rijei ET ligirma su. Zadnja rije DNNLS predstavlja i najtei problem u itanju legende. Krajnje S je sasvim odvojeno i stavljeno u prostor izmeu desnog
i srednjeg baldahina prijestolja - simetrino sa peatnim slovom legende
- S {SIG.ILLVM). Ako bi se mogU.o pomiljati da se ovdje .radi o grekama
pri otis:kivanju, takvo itanje je nesumnjivo na reversu legende. Tako se
iznad slova NN jasno vidi i crtica- :zm.ak za :skraivanje. Ostaje kao problem illlterpretacija Ovoga neobinog oblika: da li se radi Q inae neobinom obliku DOMIN ALIS za DOMLNl, ili tekst treba raZJrijeiti u ET DOMINI ALIIS, to bi odgovaralo prijevodu gospodin i k tomu iz kraljevske titule na srpskohrvaJtslmm jeziku, ili, opet, u svemu tome, treba gledati samo. greku pisara, odnosno prepisivaa lwji nije bio naroito vjet
latinskom jeziku. Slova legende su .pisana gotikom majuskulnom uncijalom, ali se u grafiji pojedinih slova pojavljuju i mnoge nedosljednosti.
Iako je otisak reversa velikog Dabiina peata na jednoj povelji nejasan, a sa druge poznat samo po fotografiji, ipak je mogue u cjelini
rekonstruirati njegov prvobitni oblik. Naime, ve konture peata sa prve
povelje pokazuju da se radi o istom konjanikom portretu koji nam je
dobro poznat sa povelja Stjepana Ostojia, Tomaa i Stjepana Tomaevia. Fotografija sa druge (Semkovia) povelje 'mloguava da ne~;um
njivo utvrdimo detalje u kojima se Dabiin peat razlikuje od ostalih;
radi se zapravo jedino o imenu kralja i o heraldikom simbolu na titu
koji konjanik dri u ruci.
Kao i na aversu, legenda je smjetena u krunu traku, oivienu
dvjema linijama, koje je odvajaju od ostalog peatnog polja. Traka, zapravo tekst legende na traci, prekinut je na tri mjesta: u vrhu peata,
gdje dopire kitnjasta elenka konjanika, na mjestu gdje stoji prva desna noga i ponovno na mjestu gdje stoje zadnje kopite konja. U samom tekstu to su mjesta: izmeu kraja i poetka legende, izmeu rijei
RASCIE i BOSSNE, te izmeu rijei PCIV i VSORE.
Svi autori koji su se dosada bavili ovim peatom zadovoljavaju se
konstatacijom da su legende na obje strane peata identine. Takvo je
miljenje tano samo u osnovi, dok u detaljima postoji vie razlika. Stoga je potrebno posebno itati i analizirati i legendu na aversu. Prema
naemu itanju, legenda na aversu glasi: S. MAIVS STEPHI DABLJ:SSE
DE:I GRA RASCIE BOSSNE MARLJ:TAMARVMQ PCIVM VSORE :LNFERIORV PCIV TERRE HOLM REGI ET DNNLS. Prvih 8 .r~jei ne pokazuju nikakve razlike prema legendi na aversu. Razlika postoji u pisanju rijei: MARITIMAiRVMQ, gdje je skraen samo slog Q. za QVE; u
skraivanju PCIVM umjesto PCIV; slova T i E u rijei TERRE nisu ligirana; napisano je HOLM umjesto manjkavog HOLI; posljednja rije

29

DNNLS napisana je zajedno i in continuo, sa cPticom za skiraivanje

iznad slova N'N.
Peatni simbol reversa je portret kralja kao konjanika u punoj ratnoj spremi, koji juri u lijevom pravcu. Figura kralja je izrazito vitka. Od
opreme razabire se kruna sa neobino visokom perjanicom, kratak veo
- plat, koji lepra pozadi vrata, duboka kaciga sa prorezom za oi,
pojas za noenje maa, sastavljen iz niza lanova. Na nekim otiscima jasno se vidi i ostruga sa tokiem. U desnoj ruci konjanik dri koplje upereno u pravcu kretanja, na ijem vrhu visi zastava sa grbom (tit sa kosom prugom i 6 ljiljana). u lijevoj ruci je srcoliki tit sa istim grbom.
Konj je prikazan u trku - galopu, sa neto uzdignutim prednjim dijelom; poloaj glave pokazuje da je uzda lagano zategnuta. Dizgin uzde
je bogato iskien resama; iznad konjskog ela vidi se perjanica u formi
ljiljana. Sedlo se ne vidi jer je pokriveno platem, ali se od uzenija razabire jedan remen. Konj je prekriven platem koji se sastoji iz dva dijela: prsnog, iji se nabori vide ispod noge konjanika, i lenog, koji prekriva lea i sapi, te bogato nabran, pada konju do koljena. Oba dijela
plata imaju na sebi izvezene grbove; dok su predstave ljiljana na gotovo svim otiscima ostale nejasne (naziru im se samo konture), kosa pruga je uvijek ispala reljefna, tako da se jasno raspoznaje i ukrasna lozica na njoj.
Osim legende i simbola, revers velikog peata ima i posebne ukrase:
itav slobodni prostor oko simbola damasciran je beskrajnim ornamentom
ljiljana, stavljenog u okvir od 4 spojena polukruga. Meuprostori su ispunjeni zvjezdicama. Budui da se radi o ukrasnim motivima koji se
obino susreu na tekstilu, moe sezakljuivati da i itavo ovakvo arnamentirano polje, u stvari, treba da predstavlja jednu tapiseriju.
Na ovom dvostranom peatu, posmatranom u cjelini, predstavljeni
su gotovo svi ustaljeni amblemi kraljevske vlasti: kruna, ezlo, dravna
jabuka (globus), kraljevski plat, prijestolje, pa i titula. Zastava je takoer simbol vlasti (iako nije rezervirana iskljuivo za rang kralja). Specifini amblem grb bosanske drave, srcoliki tit sa desnom kosom
prugom i est ljiljana - prikazan je na peatu ravno pet puta (na titu
koji dre aneli sa lijeve strane prijestolja, na titu u ruci konjanika,
na zastavi i -dva puta -na konjskom pokrivau).
Na aversu peata, i to na titu sa desne strane prijestolja nalazi se
jo jedan grb - dvoglavi orao polurairenih krila - koji se ne susree
vie nigdje u bosanskoj vladarskoj sfragistici, pa ni heraldici. Openito
je usvojeno miljenje da je grb sa dvoglavim orlom preuzet iz Srbije i da
upravo simbolizira zemlju Srbiju, koja se inae i nalazi na elu zemalja
to se nabrajaju u tituli bosanskih kraljeva. Opravdano je zakljuivati
da je ovaj grb uveo Tvrtko I, koli je bio i protagonista koncepcije o srpsko-bosanskom kraljevstvu.
Ne moe biti sumnje da je veliki peat dao izraditi Tvrtko I, kao
kralj, i da su peatni simboli, a posebno portreti, raeni prema njemu
i njegovim zahtjevima. Dabiina individualnost ogleda se samo u imenu:
na istom peatnjaku - tiparu izmijenjeno je, na aversu i reversu, samo
ime i stavljeno Dabia (DABISSE) mjesto Tvrtko (TVERTCONIS). Ta
izmjena raspoznaje se i na obliku i veliini slova u imenu DABISSE.
30

Tako je, uostalom, Dabia postupio i sa srednjim peatom Tvrtkovim,

o emu e biti govora kasnije.
Uzori koji se raspoznaju na naem peatu mogu se svesti na slijedee: osnovni motiv prijestolnih peata kraljev portret na prijestolju
- openito je rairen u itavom zapadnom kulturnom krugu gotovo tokom cijeloga srednjega vijeka. 48 U najbliem susjedstvu Bosne peate sa
takvim portretima imao je, npr., hrvatski kralj Petar Kreimir IV u XI
stoljeu, 49 srpski kraljevi XIII i XIV stoljeaso i ugarsko-hrvatski kraljevi XIV stoljea. 51 Kao simbolini motiv nije sasvim nepoznat ni u
banskoj Bosni, jer se nalazi na nekim novcima banova Stjepana II i
Tvrtka.
Forma prijestolja u vidu arhitektonskog baldahina oito pokazuje
uticaj crkvene arhitekture: gotikih baldahiha, ciborija i oltara, ali isto
tako i uticaje savremene zlatarske i drvorezbarske umjetnosti. Osnovna
ikonografska kompozicija: kralj sa insignijima vlasti, prijestolje u vidu
baldahina, simetrino postavljeni heraldiki titovi, lavovi do nogu kralja - bila je takoer ve formirana; takvu kompoziciju imaju peati
nekih latinskih careva u Grkoj, ugarsko-hrvatskih kraljeva i dr.,s2. ali
ipak najbliu analogi]u predstavlja peat engleskog kralja Eduarda III,
koji vlada od 1340-1372. godine. 53 Ipak, treba ukazati da na peat nije ropska kopija ustaljenog motiva: prijestolje ima specifinu konstrukciju, lavovi su postavljeni u drugaiji poloaj, ornamentika je razliita;
nov elemenat predstavljaju aneli koji dre titove, a posebno je lik
kralja prikazan daleko realnije i ivlje. Moe se mirne due rei da je
na majstor za itavu klasu bio bolji umjetnik od svoga engleskog kolege.
Konjaniki pokret na reversu peata je kao motiv u skladu sa ustaljenim zapadnoevropskim obiajima. Takav peat redovno imaju lano
vi vladarske kue koji, ako stupe na prijestolje, i dalje zadravaju takav
peat kao revers. Osim njih, konjanike peate imaju i neki hercezi, vojvode i slino koji pretendiraju na vei stupanj nezavisnosti,54 to se vidi, uostalom, i po banskim peatima u Bosni. Posebno treba naglasiti da
konjaniki portret na kraljevskim peatima znai odravanje ve ustaljene tradicije iz banskog perioda.
48 Taik!ve peate imaju, npr. carevi i preten.delllti na prijestolje Ja.tiJ!lskOig cariStva u grOk.im zemljama tokom XIII i XIV stoljea. Ovi ;peati su
raeni ;po suvremenim uzorima iz FrancUJSike (vildi u djelu Schlumbergera:
Melanges d'aroh.Elologie Byrz;antine, Paliils 1895, 87-<!U).
49 Prvli put obja'Vljen u crteu S. LjulbLa u djelu: PQp~s jwgoslovem;kih
novaca, Zagreb 1875, 1.
so A. 1ivi: stari STiiJSk!i peatti i grbovi, l, 4, 5,. 9, 10, ll, 13, 14.
51 Taiko, n;pr., peat k,raJ.ja Karla Dratkog iz 1386. ima (jeooostavno)
prijestolje, lilk kraJ.ja sa svim ~j,ima, lwove, titotVe sa grbovima, damasciranu POtZadinnl i dr. (I. Bojlllii: Viestnilk Hvvaihsilrog arkeolog<ikog dru~tva, 1895-1896, 23-26). Stlina je koinQJOZicija i na peatima Ljudevita VeUkog i k:raljlice Elizabete.
51 Vidi gore biljelku 48. i 51, te kod ThaJ116czya: Studien, 282.
53
Vidi ~fiju u knj.ia;i Germalin B.asitnoa: V.rounSika dela svetstke
umetnosti, prijevod sa franOUISkog, u i.zdanju JugoslatVije, Beogrllld 1963, sl.
232. I;paJk, treba naglaJSitti da ovdje ne moe bi.1li govora o direk!tnim meusob
nim uticaj.ima.
s4 Iv:i: o. e., 14---15.

31

Bilo bi zanimljivo saznati neto i o umjetniku - peatorescu (zlataru-graveru) koji je izradio peat, ili bar odrediti njegovo porijeklo.
Cremonik je spomenuo dva tadanja glavna centra peatorezne umjetnosti u Evropi: Italiju i Francusku (Pariz), koji su bili u stanju izraditi takav peat.5 5 S obzirom na pojavu monstranci (ciborija),6 raenih u istom stilu, ne treba potpuno iskljuiti ni zlatarske majstore Jadranskog
primorja. U svakom sluaju, mora se zakljuiti da je umjetnik sasvim
dobro poznavao suvremenu ikonografiju peatnih simbola, ali i to da
je matica peata morala biti raena u Bosni po preciznim uputama naruioca i u velikoj mjeri prilagoena bosanskim prilikama.
O umjetnikoj vrijednosti velikog dvostranog peata bosanskih kraljeva dovoljno je rei da predstavlja jedno od najljepih djela svoje vrste u itavoj Evropi. Da ovakva ocjena nije pretjerana, moe se zakljuiti iz indirektne ocjene jednog od vodeih historiara umjetnosti dananjeg vremena Germaina Basina, upravnika zbirke slika pariskog Louvrea,
koji je u svoju knjigu Vrib. unska dela svetske umetnosti uvrstio i ve
spomenuti peat engleskog kir.alja Eduarda III,'7 koji po umjetnikim kvalitetima svakako zaostaje za naim peatom. Osim toga, treba imati u
vidu da, npr., peati suvremenih ugarsko-hrvatskih kraljeva Ljudevita I
i Sigismunda I, koji su nesumnjivo bili najmoniji vladari tadanje Evrope, daleko zaostaju za naim peatom, kako po umjetnikoj izradi, tako i po veliini. Njemaki carevi tek nekih 70 godina kasnije nabavljaju
donekle slian, ali opet umjetniki slabiji peat. 5 8
Nema sumnje da opi izgledi prijestol:nog, a i konjanikog peata
pokazuju osnovne karakteristike gotikog stila. Realizam kraljevog lika,
prirodno dranje kralja na oba portreta, ivost u figurama anela, istaknute vertikale i demokrativnost prijestolja, itava uma dugakih fijala
- tornjia, pa i grafija slova u legendi - svakako su osobine gotike.
Ipak, treba ukazati na malo neoekivanu pojavu da su svi motivi lukova - bilo lukova-nosaa baldahina, bilo lukova u motivu portala ili brojnih bifora - dosljedno polukruni, - dakle, u osnovi romaniki. To pokazuje zadravanje i mijeanje romanikih motiva sa gotikom, to je u
velikoj mjeri karakteristino za sve grane umjetnosti u srednjovjekovnoj
Bosni.
Na kraju, treba istaknuti i prvorazredni znaaj peata kao likovnog izvora za upoznavanje itavog niza detalja vanih za kulturnu historiju Bosne. Da spomenemo samo: makar i ematizirani lik bosanskih
vladara i njihovu odjeu, simbole kraljevske vlasti, bojnu opremu i drugo. Posebno bi bilo zanimljivo utvrditi da li je i realno prijestolje bosanskih kraljeva odgovaralo onome koje je prikazano na peatu. Ako se
imaju u vidu specifinosti likovne predstave na peatu i dugogodinja
djelatnost odlinih umjetnika - klesara i rezbara na Bobovcu, te kada
ss GZM, 1949/1950, 126-127.

Sxebrni ciJboo:id (mol'liStranca), k()[l,Sitrujxan u vidu lba[dahina sa jasno izraenim gotiokLm osObinama, nalazi se u rti!l1!llici Franjeva:llrog samostana
u DulbrCMlliklu i datiran je u XV stodee. Sline fDTme zapaaju se a na jednoj mo!l'IIStranci iz Franjeva(lkog saJm{)lstana u Rami i na kaJdiomci iz Franjevakog samostana u Kreevu.
57 Vl1di bilj. 53.
sa Cremonik: o. e., 126.
56

32

se zna da su sline konstrukcije kao ustaljeni motivi bili iroko poznati

u arhitekturi, zlatarstvu i rezbarstvu toga doba, onda i postojanje takvog
jednog trona u bobovakom ili sutjekom dvoru izgleda sasvim vjerojatno.
Br. ll

Sr e d n j i p e a t k ral j a D a b i e, promjera 3 cm, sauvao se

na veem broju njegovih isprava,s9 zatim na nekoliko pisama njegove
ene i nasljednice Jelene,oo. te na jednom pismu kraljice Grube. 01 Otisci
peata (svi u vosku) vie ili manje su dobri: naroito je reljefan otisak
na povelji od 17. jula 1392. i na pismu od 15. oktobra 1393. Prema ovom

Br. 11

otisku objavili su ga Ivi i Thall6czy, a o njemu govori i Cremonik.

Ovaj Dabiin peat potpuno je identian sa srednjim peatom Tvrtka I, dakle: na njemu je potpun grb u gotikom okviru i legenda. Na
samoj matici peata (peatnjaku, tiparu) Dabia je samo zamijenio ime
TVERTCONI sa DABISSE. Kako je u imenu Dabia manje slova nego u
imenu Tvrtko, to je na mjestu zadnja dva slova - NI stavljena jedna
zvjezdica. Cjelovlt nat.pis glasi: STEPJU. DABISSE D G. REGI . RASIE'rl
(STEPHI DABISSE DEI GRATIA REGI RASlE ET CETERA).
Br.12

Br. 12

Otisci m a l o g D a b i i n o g p e a t a, zapravo pealbnog

prstenJa, promjere od 1,2-1,4 cm, mogu se koltlstatilraroi na trl
neguva pilsrnJa Dubrovni.lku (od 17. j1ulla 1392. od j-U!llla 1392. i
oktobra 1393).62 SaJino .rua ovom pooljedn:jem pi:smu mog'lu se
razabrati i 1neki deta!liji pea<1m.e sUke: to je predstaVIa !Oilm1Unjene glave, oioto lt'aene po uz'Oa:"U ltla ipeatna prsten 'Dv.rtikw.
Na Oltis!l(!u od 27. j'U'llla 1392. .razalbill'e se da je peeatna sl11{1a bila
uokvirena bisernom trakom ovalne forme.

s Povelja DubroVIIlilku od 17. jula 1392, te pisma od 21. augusta 1392,

18. febvuara 1393. i 15. Oktobra 1393. god.
6o Bisma DubrO'Vlllilklu od 22. maja 1397, 15. novembra 1397. i 9. marta
1398. god.
61 Bismo Dubrovniku od 5. mavla 1399. god.
62 Stojanovli: o. e., br. 179, 182; CremoI!l.ik: o. e., 141, 142, 144.
3 - Djela - knjiga XXXVIII

33

KRALJICA JELENA

(1395-1398)

Udovica Stjepana Dabie kraljica Jelena nije imala nikakvog vlastitog peata, nego se sluila srednjim peatom svoga mua kralja Dabie. Isprave kraljice Jelene na kojima se nalazi otisak srednjeg Dabiinog peata navedene su u izlaganju o srednjem peatu samoga Dabie.
KRALJ STJEPAN OSTOJA

(1398-1404. i 1409-1418)

Kralj Stjepan Ostoja imao je tri

-dvostrani.

peata:

dva srednja i jedan veliki-

Br.13
Pr v i poznati O s t o j i n p e a t, koji po veliini - promjer mu
je 2,8 cm - spada u kategoriju srednjih, nalazi se na dvije isprave izdate u samom poetku njegove vlade. To su: pismo Dubrovniku od 15. ja-

Br. 13

nuara 1399. i povelja Dubrovniku od 5. februara iste godine. Prema otisku sa povelje (u vosku) peat su objavili sa fotografijom Ivi i Thal16czy63 a opisno i Gregor Cremonik.M
Peat ima okruglu formu. Likovno rjeenje sastoji se od ukrasa,
peatnog simbola i legende. Ukras predstavljaju dvije koncentrine kru-

nice: vanjska, koja ide samim obodom peata i sastavljena je od niza

takica (motiv bisernog niza), te, odmah do nje, unutarnja od tanke
plastine linije. Peatni simbol je tzv. konjaniki portret vitez, od
ije se opreme razabire kaciga sa platem i kratkom perjanicom, dri u
Ivi: o. e., 29~0, br. 32; Thall6czy: o. e., 283-264.
O. e., 153; prema navodima K!wk:uljevia i Mik:Joia, Ostoj1na povelja Hrvoju Vuki6u od 8. decembra 1400. imala je sigid:lum peru:lens<<. Original povelje nalazio se kod nekog graanina Budimpete (Mikloi: Monumenta Serbica, Viennae 1858, 248).
6:1

64

34

jednoj ruci tit, a u drugoj koplje sa zastavom na kojoj se raspoznaje

znak kria i koja lepra prema gore. Konj je prikazan u polaganom hodu, sa Silobodno oputenom glavom, to daje itavoj kompoziciji pomalo
nezgrapan i mrtav izgled. Ipak, ovoj predstavi se ne moe porei izvjesna doza realizma, jer se vidi da je zlatar-umjetnik imao pred sobom
ivi model. Od konjske opreme razabire se samo dizgin od uzde.
Legenda je smjetena u slobodnom dijelu peatnog polja, izmeu
repa konja i glave konjanika; sastoji se od jedne jedine rijei pisane bosanskom irilicom: OCTOHNCI. Za pisanje slova C ostavljeno je nesrazmjerno malo prostora, a slovo N ima pogreno postavljenu spojnu crtu (N)
Ovakav tekst legende je svakako neobian. Cremonik ga s pravom dopunjava na nEVCITb OCTOHNCI, ali ipak ostaje nerazumljivo zato se nE
spominje ni kraljevska ni kakva druga titula. Ovakvo itanje ne ostavlja
nikakve sumnje ako se usporede oba otiska. Ipak je taj tekst Tha116czy
itao: OCTOHi'iCI, a Ivi: lc(PCI/\b) WCTOI--CI. Jedini Cremonik ispravno
ita: OCTOHNCI.
Meu bosanskim vladarskim peatima u mnogo emu ovaj peat
predstavlja iznimku: to je u zanatskom pogledu najgrublje raeni peat; u legendi nema titule, nema amblema kraljevske vlasti, niti vidljivih heraldikih ozriaka; to je jedini kraljevski<< peat srednje veliine
sa konjanikim portretom; na zastavi, mjesto grba u vidu tita sa kosom prugom i ljiljanima, stoji kri. Opa kompozicija simbola ikonografski je, dodue, ustaljena, iako je donekle neobian uhvaeni pokret konja u laganom hodu.
Dosadanji autori pojavu ovoga peata objanjavaju neukou domajstora i urbom samoga Ostoje, koji se iznenada naao u situaciji da kao kralj svoje isprave mora ovjeravati peatom. Nama izgleda
loginije jedno drugo objanjenje. Poznato je, naime, da su u zapadnoj
Evropi toga vremena tzv. konjanike peate imali lanovi vladajuih
kua; 65 osim toga, konjaniki portret na peatu je i stara tradicija bosanske vladarske dinastije; po tome je i Ostoja, ve kao pripadnik kue
Kotromania, mogao imati takav peat i jo prije stupanja na vlast. U
okolnostima nasilnog preuzimanja vlasti, kakvo je bilo u ovom sluaju,
nije nikakvo udo da se za prvo vrijeme koristi starim linim peatom.
Na ovaj nain postaju sasvim jasne i ostale neobinosti<< peata, posebno
pomanjkanje titule i drugih kraljevskih insignija, a lake je razumjeti. i
slabiju zanatsku tehniku kojom je peat raen.

maeg

Nije suvino napomenuti da je u vrijeme izdavanja odnosnih Ostojinih isprava Dabiin srednji peat (zapravo prepravljeni peat Tvrtka I)
bio u posjedu kraljice Jelene Grube.o6 Ostoja je do njega doao tek kasnije, pa ga djelimino prepravio i njim se esto sluio. 67
Ivi: o. e., 14-15.
OstQj:Lne isprave i:z:date su 15. janua:ro i 5. februara, a pismo kraljice Grube 5. marta 1399. god.
67 Vidi daaje tok izlaganja o srednjem peartu.

os

06

35

Br.14
Dr u g i sr e d n j i p e a t kralja Ostoje sauvan je na 7 njegovih
vlastitih isprava, zatim na dva pisma Tvrtka II i na 4 povelje Stjepana
Tomaevia.os Sauvani otisci nisu ba najbolji, ali se ipak na svima njima moe raspoznati ime Ostojino. Usprkos ovako velikom broju ouva
nih otisaka, peat dosada nije bio sa faksimilom nigdje objavljen; njegov
opis, ali bez fotografije ili crtea, dao je tek Gregor remonik 1949-1950.
godine.

Br. 14

Izgled ovog Ostojinog peata u svemu odgovara srednjem peatu

Tvrtka I i Dabie; u stvari, to je jedan isti peatnjak (tipar), na kojemu
je Ostoja izvrio dvije izmjene: u legendi, mjesto imena TVERTCONI,
odnosno DABISSE, stavio je ime OSTOIE, tako da cjelovita legenda sada
glasi: STEPHI. OSTOIE D G. REGI RASTE rl. Slino kao i kod Dabiin.a peata, prostor gdje su nekada stajala slova NI od imena TVER~
CHONI iSpunjava jedna zvjezdica. Druga vrlo vana izmjena izvrena Je
na heraldikom simbolu: dok Dabia nije mijenjao heraldike oznake -
kosu prugu sa 6 ljiljana - koje je bio formirao Tvrtko I, ostoja uvodi, u stvari, nov grb - ljiljanovu krunu na titu. Kako emo vidjeti
!}asnije, isti ovaj grb Ostoja je uveo i na veliki dvostrani peat, .a u~vo
jiU su ga, u cjelini il sa manjim dopunama, svi ostali njegovi naslJednici.

Br.15
V e l i k i d v o s tr a n i p e a t nije poznat ni sa jedne isprave
samoga Ostaje, ali je u dobrom otisku sauvan na povelji njegova sina
Stjepana Ostojia, izdatoj Dubrovanima 4. decembra 1419. godine. Objavili su ga sa fotografijom Thall6czy 69 i Aleksa Ivi,70 a kratko o njemu
s Najstarija ilsprava sa oVIim Ostojin\im peatom je povelja Dubrovninilku od 4. decembrra 1409. god., a za1Hm slijede piiSma Duhrov<!lliu od 20. novembra 1416 (na kojemu je otisak peata dobro owval!l), 28. Oikitobra 1416. (dva
pLsma), februara 1418 (2 p.iJSma). Pi>Sma (Dubrovnillru) na koja je ovaj OStojin
peat stavio Tvrtko II lizdartJa su 26. marta 1438. i 22. jllllila 1443, a povelje Stjepana Tomaevia, opet Dubrovniku, 25. nwembra 1461. god. (4 Iromatda). Sve
ove ispraJVe uvaju se u Dravnom arhiVIU u DubroVI!lifklu. Vliid!i kod Cremonika, GZM, 1949/1950, 162, 164, 165, 166, 167, 187, 183, 194, 195, 196.
69

10

36

O. e., 276-280.
O. e., 31-32, br. 38 i 39.

govori i remonik. 7 ' U stvari, radi se o istom peatnjaku - tiparu koji

je dao izraditi Tvrtko I, a koji je upotrebljavao i Dabia, izmijenivi na
njemu samo lino ime u legendi. Ostoja, osim izmjene imena, uvodi i novi
grb, kako na aversu, tako i na reversu peata.
U legendi na avetrSu, slova imena Ostoja (OSTOIE) prilino su nezgrapna, razvuena i upadno vea od slova ostalih starih dijelova legende; naroito odskae veliina prvoga O. Na reversu prva tri slova su

Br. 15

zbijena, dok je drugo O veliko i razvueno, a naroito E. Usprkos tolikom prostoru, prvo O je ligirano sa S, a T sa drugim O.
Izmjena heraldikih simbola izvrena je na aversu tako da sada
titovi to ih dre aneli s obje strane prijestolja imaju na ,sebi ljiljanovu krunu, umjesto ranijeg dvoglavog orla - na jednom - i kose pruge sa 6 ljiljana - na drugom titu. Na reversu je ova izmjena provedena samo na najvanijem mjestu - na titu koji konjanik dri u ruci;
71

o. e., 170-171.
37

ostali grbovi - na konjskom pokrivau (2) i zastavi - ostali su nepromijenjeni. Novi heraldiki simbol - ljiljanova kruna - slobodno je smjeten na itavom polju tita, gdje i nema nikakvih drugih znakova. Kruna ima dijadem sa tri tanje trake, od kojih je srednja sastavljena od niza bisernih zrnaca. Od tri stilizirana ljiljana, koji izbjaju iz dijadema,
samo se srednji vidi u cjelini; od pobonih ljiljana vidljiva su samo po
dva lista (latice).

Br. 16

Ovaj heraldiki simbol, u stvari, nije sasvim nov; kruna je ve bila

formirana kao simbol kraljevske \'lasti, a ula je i u sam potpuni Tvrtkov grb, kao njegov sastavni dio, na vrhu kacige. Meutim, novost je
postavljanje krune na mjesto i u funkciju tzv. jednostavnog heraldikog
znaka na itavo polje tita, i, s time u vezi, odbacivanje starog grba sa
najistaknutijih mjesta na peatnim simbolima. Stoga se ovaj Ostojin postupak s punim pravom moe nazvati reformom bosanskog kraljevskog
grba.
38

KRALJ STJEPAN TVRTKO II TVRTKOVIC

(1404-1409. i 1421-1443)
Poznato je 6 peata kralja Tvrtka II
strani, 4 srednja i l mali.

Tvrtkovia:

jedan veliki dvo-

Br.l6
V e li k i d v o s tr a n i p e a t Tvrtkov nije sauvan ni na jednoj
ispravi koja je izila iz kancelarije samoga Tvrtka II, ali postoje 4 otiska
na poveljama kralja Tomaa i jedan na povelji Stjepana Tomaevia.72
Ivi je objavio 3 peata na kojima su otisci jasni (nije objavljivan jedino peat sa Tomaeve povelje iz 1446, jer je otisak vrlo slab)7l. Sam
Ivi i ne pokuava rjeavati pitanje kojemu kralju pripada odgovarajui peatnjak. Cremonik opirno raspravlja o ovome peatu, ali tvrdi da
su to, u stvari, otisci originalnog peatnjaka Tvrtka I.u Vidjet emo
da se ovo Cremonikovo miljenje ne moe odrati.
Veliki peat Tvrtka II gotovo je identian sa Ostojinim; izmijenjeno
je samo ime, ali su zadrani novi heraldiki simboli koje je na peat unio
Ostoja (ljiljanova kruna na titu). Pri pisanju imena TVRTCONIS u legendi na abje strane peata slova V i R nalaze se u ligaturi.
Iako su tokom izlaganja izneseni osnovni podaci koji govore o loginom razvoju peata, tako da prema njima ne dolazi u sumnju ovakva identifikacija peata Tvrtka II, ipak je potrebno, zbog takvog naunog autoriteta kakav )e Gregor Cremonik, i posebno se osvrnuti na
Cremonikovo miljenje i analizirati razloge koji su ga naveli na takve
zakljuke.

Razlozi zbog kojih je Cremonik smatrao da se ovdje radi o peatu

Tvrtka I u njegovom neizmijenjenom, prvobitnom obliku mogu se svesti
na ovo: l) na peatu stoji ime TVRTCONIS; 2) u svojoj povelji Mleanima
od 15. aprila 1444. Toma kae da se slui peatom svoga prastrica (apatrui nostri) kralja Tvrtka; 75 istina, ovdje se radi o srednjem peatu, ali
Cremonik zakljuuje: kada se Toma slui srednjim peatom Tvrtka 1, 76
onda nije nita udno ako se poslui i njegovim velikim peatom. Cremonik je bio oduevljen dokazom, koji je sam, i to uvjerljivo iznio: da
je upravo Tvrtko I dao izraditi prototip velikog dvostranog peata, pa ga
je to povuklo da dokraja objasni ovo vano otkrie. Iz nerazumljivih
razloga (moda opet povuen impresijom da veliki peat sa Tvrtkovim
imenom pripada Tvrtku I?) Cremonik smatra da je Tvrtko I, osim grba
"' Otisci

peaita

n'llllaze se na dvije Tomaeve povelje Dubrovniku: od

3. septembra 1444. i 18. decembra 1451, zaltim na povelji Mlearuma od 24.

ok!toi:>ra 1450, te na feudalnoj darovnici brai Drag1ii6ima od 22. augUISta 1446.
good. Povelja stjepana Tomaevia looja nosi Tvrltkov peat i:z.data je (Dubrovantima) 23. novembra 1461. Svi otisci su relativno dobri, OISim onoga na

Tomaevoj povelji Dragiiima, gJdje se raspoznaju samo grube konture

nog simlbola. Vildi i nllJPomene Cremon<ilka: o. e., 185, 187, 190, 193.
s o. e., br. 54, 59, 66.

peat

o. e., 124--125, 185.

"' Cremonik u Spomenikiu SKA, XLIII, 1940, 130.
76 Cremonik, GZM, 1949/1950, 124.

74

39

sa kosom prugom i 6 ljiljana u titu, imao i drugi - tit sa centralno

postavljenom krunom. Stoga mu je bilo mogue peat sa Tomaevih i
Stjepanovih povelja pripisati Tvrtku I. Nae dosadanje izlaganje i analiza svakog pojedinanog peata, kao i provjeravanja drugih heraldikih
dokumenata pokazali su da Tvrtko I nije imao peata ni grba sa krunom centralno poloenom na titu. Mi emo se posebno osvrnuti na svaki od ovih dokaza i pojedinano ukazati na neke okolnosti o kojima Cremonik nije vodio dovoljno rauna. Ad 1): Samo ime STEPHI TVRTCONIS na velikom peatu nita ne kazuje, jer ga upotrebljavaju oba Tvrtka,
iako se mora priznati da je Tvrtko I u tome pogledu mnogo dosljedniji.
Ad 2): Navod Tomaeve povelje od 1444. godine direktno se odnosi na
srednji peat (jednoga) Tvrtka, pa ve zbog toga ne moe sluiti kao
nesumnjiv dokaz i za upotrebu velikog peata. 77 Cremonik previa i
jo jednu okolnost koja potpuno iskljuuje odravanje neizmjenjenog peatnjaka - tipara Tvrtka I do Tominih vremena. Sasvim je jasno, a to i
Cremonik na vie mjesta istie, da su i Dabia i Ostoja na jednom istom
peatnjaku vrili izmjene, a nisu pravili novih tipara. Posljednje izmjene izvrio je Ostoja, stavivi i svoje ime na legende sa obje strane pea
ta, pa bi, prema takvom toku prepravki, do Tomaa mogao dospjeti samo tipar sa Ostojinim imenom. Ako na otiscima peata ipak stoji ime
Tvrtko, onda ga sigurno tamo nije stavio Toma, koji bi, da se uputao
u prepravke, na to mjesto stavio svoje ime. Ostaje jedina mogunost da
je Ostojin tipar prepravio Tvrtko II i u legendu unio svoje ime. Ni i
njenica, na kojoj Cremonik insistira, da Toma nije pravio svojih peata ne dokazuje da je morao upotrebljavati upravo peate Tvrtka I.
Meutim, odluan dokaz da peati na poveljama Tomaa i njegova sina
Stjepana ne mogu pripadati Tvrtku I nalazi se i na samim peatnim
simbolima, odnosno u heraldikim oznakama na peatu. Sistematsko praenje razvoja kraljevskih peata i grbovnih oznaka na njima pokazalo
je da je Tvrtko I u svome grbu imao kao heraldiki znak samo kosu prugu
sa ljiljanima, a nikada krunu na titu. Ovaj drugi heraldiki simbol uvodi
tek Ostoja, kako na srednjem, tako i na svim vanijim mjestima velikog
peata. Tvrtko II u osnovi usvaja ovu Ostojinu reformu i u vrijeme svoje druge vlade zadrava krunu na titu kao svoj vlastiti grb. Istina, taj
znak nekada modificira dodajui mu inicijal svoga imena - slovo T, 7~
ali se moe zapaziti da u tome nije sasvim dosljedan, jer se nekada taj
dodatak proiruje u skupinu ST.79 Uostalom, ako se Tvrtko II slui Ostojinim srednjim peatomso u potpuno neizmijenjenom obliku, onda je
shvatljivo da se mogao sluiti i njegovim velikim peatom na kojemu
nije modificirao heraldike oznake, ali je Ostojino ime zamijenio svojim. To nije nita novo ni neobino za Bosnu: tako je uradio i Dabia sa
dva peata Tvrtka I, Ostoja sa srednjim peatom Dabiinim; Toma, Stjepan Tomaevi, kao i prije njih Stjepan Ostoji ak ne mijenjanu ni imena svojih prethodnika. Cremonik je osjetio vanost ovoga heraldikog
Sam prob:lem identifikacije peata koji smatramo da pri!Pada Tvrtku
raspravljen u ovome radu neto kasnije.
78 Npr. na novcima.
79 'IIa'ko, npr., na jednom keramikom penjaJk.u sa Bobovca.
sa Na pilsmima DubroVI!lilkru od 20. marta 1438. i 22. juna 1443.
77

II

40

bit

dokaza, pa je pokuao nejasne konture na malom peatu Tvrtka I protumaiti kao krunu na titu.B 1 Na taj nain unio je nepotrebnu zabunu
u inae zamrene probleme heraldikih oznaka bosanskih vladara, jer se
na dotinom otisku ba nita slino ne vidi. Sama injenica da veliki
peat nije sauvan ni na jednoj ispravi Tvrtka II, dodue, neto oteava dokazivanje o postojanju takvog peata, ali se treba sjetiti da tih
peata nema ni na poveljama Tvrtka I i Ostaje.
Br.17

Pr v i p e a t sr e d n j e v e l i i n e, koji je dao izraditi Tvrtko

II, sauvan je na dvije povelje izdate Dubrovniku u intervalu od 16 godina: prva- 24. juna 1405., a druga - 18. augusta 1421. Oba otiska su jasna,
ali je onaj sa povelje iz 1405. ipak neto bolji, pa je zbog toga i obino
izabiran za objavljivanje. Sva trojica autora koji su se detaljnije bavili
bosanskom sfragistikom objavila su i ovaj peat.8 2

Br. 17
Peatna gruda je (sa povelje iz 1405.) od svijetlosmeeg voska, a
prostor gdje se nalazi otisak prevuen je tankim slojem voska crvenkaste boje. Peatno polje krune forme, sa promjerom od 4,5 cm, ima na
sebi legendu i peatni simbol.

Legenda je smjetena u dvije relativno iroke koncentrine krune

trake, koje su oiviene krunicama, izvedenim pomou niza takica (motiv bisernog niza). Unutranja traka prekinuta je prelomljenim linijama
na dva mjesta: u vrhu - da bi se slobodni prostor iskoristio za smjetaj perjanice sa peatnog simbola, i u donjem dijelu - za tit i dio plata sa grba. Legenda, pisana narodnim jezikom i kaligrafski formiranim
majuskulnim slovima bosanske irilice, glasi:
t nEV~TI::, rocnOAHN~ lePeJ/\~ 50C~NbCicor~ TOPb Tle
(u vanjskoj traci), te: ~ TOP b TlcOOHM - u unutranjoj traci.
.,. GZM, 1949f.1950, 130.
82 Ivli: o. e., 30, br. 34; Tha:Il6czy: o. e., 284; Cremonilk: o. e., 160.

41

Peatni simbol je potpun grb sastavljen od udesno nagnutog tita sa

desnom kosom prugom, visoke kacige sa sputenim vizirom, ljiljanove
krune, plata koji lepra pozadi kacige i tita, te visoke perjanice. Forma tita je u osnovi srcolika, iako se zapaa tendencija ka zaobljavanju
donjega dijela. Na polju tita, osim desne kose pruge, nema nikakvih
drugih znakova.
Peat je raen solidnom zanatskom tehnikom. Ipak, on u izvjesnom
pogledu predstavlja iznimku meu kraljevskim peatima. Ako se ne rauna kao kraljevski (po postanku) prvi Ostojin peat srednjega formata i
ako se izuzmu dva slova inicijala (K T) na malom peatu istoga kralja,
onda je ovo jedini kraljevski peat sa legendom na narodnom jeziku.
I neki detalji grba su neobini: tit sa kosom prugom je, dodue, stari
Kotromania grb, ali bi u kraljevsko doba ovdje trebalo oekivati i ljiljane, kao u Tvrtka I i Dabie. S druge strane, ne bi se ~.oglo pomiljati
da se, kao kod Ostoje, radi o linom peatu iz vremena prije stupanja
na prijestolje, jer ovdje postoji kruna na kacigi. U heraldikom pogledu
simbol na ovom peatu ne pokazuje nikakav razvoj, pa ak ni zadravanje na ve postignutom nivou; to je prije vraanje unazad.

Br. lS
D r u g i p e a t s r e d n j e g a f o r m a t a nalazi se na povelji
koju je Tvrtko II izdao Dubrovniku 2. marta 1433. godine, odakle su ga
objavili Ivi83 i Cremonik.S4

Br. 18
Peatna gruda je od smeeg voska sa tankim slojem crvenog voska
u predjelu samoga otiska. Promjer peata je 4,5 cm. Likovno rjeenje
na peatnom polju sadri legendu, peatni simbol i ukras.
Legenda je smjetena u ukrasnoj traci koja tee uz rub peata.
Kao i obino, traka je oiviena dvjema koncentrinim krunicama. Tekst
legende, pisan gotikom uncijalom na latinskJom jeziku, glasi: + S TVRTCONIS: DEI. GRACIA: REX. BOSNE: R. Riljei legende su s&svim do-

aa O. e., 33, br. 46.

"

42

O.

e.,

180-181.

sljedno meusobno rastavljene takama. U pogledu itanja meu dosadanjim autorima postoji razmimoilaenje samo u pogledu interpretacije posljednjeg slova legende. Iako je grafiki jasno napisano slovo R,
pa ga zbog toga Ivi dopunjava na REGNI, ipak to isto slovo Cremonik
ita kao E i dopunjava na ET CETERA, jer mu REGNI nema smisla.
Smatram da e ova kontroverzija i dalje ostati otvorena, s time to bi
trebalo pomiljati i na mogunost da ono R znai RASCIE.
Peatni simbol je potpun grb od tita, kacige, vela, krune i perjanice. Stit je sa donje strane sasvim zaobljen, izrazitije nego na prvom
Tvrtkovom peatu, to predstavlja novost i zapravo jedinstvenu pojavu
na bosanskim kraljevskim grbovima. Heraldiki simbol na titu je ljiljanova kruna sa jednostavnim diademom, a ispod nje veliko slovo T,
pisano gotikom uncijalom. Oito je da se ovdje radi o peatnom slovu
Tvrtkova imena. Kako se ovaj heraldiki simbol pojavljuje i na novcima, to se opravdano moe nazvati Tvrtkovim linim simbolom, odnosno
grbom. Dok kaciga ne pokazuje razlike u odnosu na ranije predstave,
veo je neto drugaiji: on se prema kraju suuje i zavija u vidu repa,
nema nikakvih nabora, a sva povrina mu je ukraena ljthljanima. Kruna
je vrlo reljefna, a perjanica sa velikim zaobljenim buketom predstavljena
je kao i obino.
Ukras se sastoji od osmerolunog okvira u koji je smjeten peatni
simbol. Konture ovoga okvira izvedene su pomou dvije linije, od kojih
je jedna deblja, a druga - tanja. U sve prostore gdje se dodiruju lukovi, sa vanjske strane, stavljen je po jedan geometrijski motiv trokutaste forme. Unutranjost okvira, na slobodnim prostorima s obje strane
peatnog simbola, ispunjavaju tanke vijugave lozice.
Likovna kompozicija i tehnika izrada peata pokazuju ruku vjetog majstora. Peat oznauje nov i originalan doprinos u razvoju bosanskih kraljevskih peata.

Br. 19
T r e i p e a t T v r t k a II, koji po veliini spada u srednje,
je na povelji bosanskim franjevcima od 25. januara 1436, koja
se sada nalazi u franjevakom samostanu u Ljubljani,S5 zatim na ugovoru kralja Tomaa sa Nikolom Trogiraninom od 3. februara 1449 (sada
u Historijskom institutu Jugoslovenske akademije u Zagrebu) i na Tosauvan

Br. 19
85 CremQnik u Radovima
rajevo 1955, 37.

Naunog

drutva Boone

Hercegovine, Sa-

43

maevoj povelji Dubrovanima od 7. januara 1453 (koja se uva u Dubrovniku). Postoji vjerovatnost da je taj peat jo 1470. godine imala
Tomaeva ena kraljica Katarina, kada je njime ovjerila jedno pismo,
upueno mantovanskom vojvodi (markgrofu) Ludovitu Gonzagi. Naime,
ovaj peat, prema Thall6czyevom crteu,S6 ima istu velidnu, isti ukrasni okvir i traku za legendu (na kojoj se, dodue, tekst uope ne raspoznaje, ali se moe pretpostaviti da je to zbog slabog otiska). Peatni
simbol na Katarininu peatu takoer odgovara Tvrtkovom, sa jednom
razlikom: to se na prvom ne razabire inicijal T ispod krune. Meutim,
poto se radi o crteu, postoji mogunost da inicijal T ispod krune nije
zapaen, jer je slabo ispao na otisku. U prilog miljenju da je peat na
Katarininu pismu stvarno Tvrtkov (trei) srednji peat govore i neke
druge okolnosti: prije svega, ovo je kraljevski peat, i teko je vjerovati da bi Katarina posjedovala takav vlastiti peat, bilo za ivota svoga
mua, bilo kao udovica, a posebno ne kao izgnanica. Karakteristino je
i to da se ovim peatom sluio 'I'oma, ali ne i njegov sin (od prve ene)
Stjepan, koji je za svoje potrebe odnekle potegao djedov (Ostojin) srednji
peat. Kao logino objanjenje za takvu situaciju namee se vjerojatnost
da je ovaj Tomaev (zapravo Tvrtkov) peat zadrala u svom posjedu
njegova ena Katarina.
Ostaci ovog treeg Tvrtkovog peata na Tomaevim ispravama su
nejasni, tako da je Cremonik, koji je ovaj peat prvi i otkrio, zakljuivao
da se radi o peatu samoga Tomaa. 87 Tek kasnije, kada je na Tvrtkovoj
povelji iz 1436. godine zapazio bolji otisak istoga peata i proitao najvaniji dio legende, postalo mu je jasno da je i na Tomaevim ispravama, u stvari, jedan novi, do tada nepoznat, Tvrtkov peat.
Ovaj trei Tvrtkov peat srednje veliine po kompoziciji i ukrasu
je slian srednjem peatu Tvrtka I, onom istome koji su za svoje potrebe
bili adaptirali Dabia i Ostoja. Samo, ovaj peat Tvrtka II je neto manji (promjer mu je 2,4 cm, prema 3 cm promjera kod starijih peata),
a osim promjene u legendi, izmijenjen je i heraldiki znak na peatnom
simbolu. 88
Legenda nije u cjelini itljiva na sauvanim otiscima, ali prema dijelovima koje je Cremonik proitao na ljubljanskom primjerku, zatim
po izgledu otiska sa povelje od 1453. i analogiji sa slinim peatima Tvrtka I, Dabie i Ostoje moe se sa velikim stupnjem vjerovatnosti u cjelini rekonstruirati. Prema Cremoniku, u peatu iz 1436. godine raspoznaju se slova legende: ERTCON, na desnoj, te IS ... BOS ... , na lijevoj
strani peatnog simbola. Sreom ovo su upravo najvaniji dijelovi legende koja je u cjelini vjerovatno glasila: S STEPHI TVERTCONIS D G REGIS BOSNE. Kako se vidi, ovdje je dolo do vane izmjene u tituli, jer
mjesto RASJ:E stoji - BOSNE. Osim toga, ispravljeno je i nepravilno
REGI u REGIS.
Studien, 115, 299. Origtinal pisma sa peatom svQjevremeBeu. Cremoniilk: ga je 1955. god. tamo
uzalud traio; reeno mu je da je (moda) 1919. god. predatto Iiailijli (GZM,
1955, 137).
7 GZM, 1949/1950, 188-189.
8
]spod kvune sioji inicijal T.
86

Tha~l6czy:

no se nalazio u Dvons.koj biblioteci u

44

Peatni simbol sastoji se od potpunog grba: tita, kadge, vela, krune i perjanice. Usprkos slabom otisku, na peatu iz 1453. moe se nesumnjivo zapaziti da se heraldiki znak na titu sastoji od krune i inicijala
T, to pokazuje punu analogiju sa grbom na drugom i etvrtom srednjem peatu Tvrtka Il, kao i sa grbom na njegovim novcima.
Ukrasni okvir peatnog simbola sastavljen je od 8 gotikih lukova
upisanih u (zamiljenu) elipsu.

Br. 20
Tvrtko II imao je jo i e t vrt i sr e d n j i p e a t. Sauvao se na
zavjerenici od 3. juna 1444. god., kojom se kralj Toma o.bavezuje na pa:-i.jateljstvo, pomo i godinji tribut u novcu Ivanu Hunjaddju. Isprava se u
vala u Dravnom arhivu u Budimpeti, a crte peata objavio je Thal-

Br. 20

16czy.s9 Ovaj isti peat nalazi se i na Tomaevoj povelji Mlecima od 15.

aprila iste godine, koja se danas uva u Dravnom arhivu u Venec-iji. 90
89

O.

e., 294.

'' Prije dVIide godillle vidio sam ovaj peat u Dravnom arhivu u Veneciji, te ust<mOvio da je to OIIlaj isti peat koj~ je otilsnUit na :zJavjernici IvaJ!lu
Hunjadlijtu. I Cremon~k, i Thalil6czy, i Stojanovli tvrde da se radi o peatu
Tvrtka I, ali taj svoj zaiklju1'!alk ne temelje na i~ledu 1samoga peata, nego
na teklsltu povelje, koji u tome dijelu glasi: !Sigiohlo quo aid presens utirour,
puta i~pSiUJS condam domilllii Twertblko regis apatrui nootrd, eo quod nostrum
sigil!Jum nondiUID scuil(p1lum est, fecimUJS cOIIIImUilliJni, qllliod quroem sli.gilwm quantocinls scu:lpetur, si O[pOrtUnnli!Il fuer~t, etiiam preiSenJtibUJs append!i faciemus
(Ljltllblii:: Monumen!tJa XXI, 190). Izraz ajpatl'Uii Stanojevi prevodi sa idede,
dok ga ThaU6czy i Oremonilk dill:eiktno ne prevode, ali tvrde da je taj Tomaev apaJtrum><< U~Pravo Tvrllko I. RJije palf11.1utUJS maii stric, oev brat, pa bi
a:paJtvuUJS oznaavao neikog praJStnica. HistociljSkia nll!Ulka j'o nije :tano Uitv.rdHa
rodbimllke vere TV'r.tka I li Ostoje, ali se, prema dallla\n.iem stanju naruke,
moe jednako dokazivati da je Tomae'li apaltnum; i 'Dvirllk.o I i T.vrtbko II. Prema tome, ovaj lte!kistua:lni dokaz ne moe se uzeti kao odluujui u pogledu
opredjeljenja peaJta. Trelba ilpalk napomenuti da Toma u dva dokumenta
svoga preth:odntka Tvrtka II naziva patruUJs, ali olVIdje trelba .imati na umu
tradicionalne ostatke rodbiJnski.h odnOISa kod sVIiih JIUl!l.vh Slavena, pa i u Bosn!i, gdje je pojam brae i strieva vrlo iroGt.
45

Po veliini (promjer 4,5 cm) i likovnom rjeenju peat sasvim odgovara drugom srednjem peatu istoga kralja (latinska legenda, grb sa
krunom i inicijalom T na titu, okvir za peatni simbol od 8 simetrino
postavljenih lukova, ukrasne granice). Ipak, nekoliko detalja ukazuje
da se ne radi o istom nego o posebnom peatu, kojemu je onaj drugi
srednji peat<< posluio samo kao uzor.
Na ovom peatu legenda glasi: + S. DOMIN. TVERTCONIS. DEI.
GRACIA. REGIS. BOSNE. E. Razlika prema prvom peatu je sasvim
nova rije DOMIN, oblik REGIS prema REGI, te krajnje E prema R. Kod
poetnog simbola razlike se zapaaju u crteima kacige i plata, a kod
vegetativnog ukrasa- lozice u novom peatu rastavljene su i odvojene u
posebne granice.
Br. 21
Tvrtll:ov m a l i p e a t na1azi se sarrno na pove-lji iOO!atoj
Duhrovn,ilku 16. augusta 1420. goddne. Objev\l~en je sa 1iotograil.i!jom kod Ivia, 91 a opisno i kod Cremonmca.92
Peetrua gruda je ner~jeniliO velilk!a zdljellioa, j1aJiioWke
foame, od obiooog VJOOkia, u !koju je na!:i'V!etl ta;rua~k s;l'Oij voska
Br. 21
crvene boje, a MUm utilSinut peat u foTJ:nu i'Zdueruog OISillero!k!Uta, sa za.tupljeruilln ugl!oV'lma promjera 1,5 i 1,2 cm.
Cijelo peatno polje je na otisku neto udubljena (konkavno) i uokvireno tankom linijom koja prolazi samim rubom. Peatni simbol je
kraljev grb kojemu nedostaje elenka i na ijem se titu ne moe razabrati detalj heraldikog simbola (da li je to sama kruna ili kruna sa
slovom T?). Stit ima srcoliku formu i nesrazmjerno je malen, dok je kaciga neoekivano visoka i sa jako istaknutim vizirom. Od plata se raspoznaju samo par nabora, a latice ljiljana u kruni su spojene, pa sama
k!l'luna izglleda znatno k~rupnija i ma.sivnija u odnosu na itavi grb.
Legenda se sastoji od poetnih slova kraljeva imena i bi:'bule: ispred
grba stoji slovo K, a iza grba - T (lcP<1/\b TObPTicO). Slova legende. stavljena su u slobodne prostore peatnog polja, bez ikakvog posebnog okvira.
Izgleda nevjerovatno, ali je ipak istinito da Tvrtko II, kod toliko
vlastitih peata koje je dao izraditi, pri kraju svoje vlade nema nijednog
od tih peata, nego upotrebljava s r e d n j i p e a t svog dugogodinjeg takmaca i protivnika k r a l j a O s t o j e (na pismima Dubrovniku
od 20. marta 1438. i 22. juna 1443).
Kad se osmotre svi Tvrtkovi peati u cjelini, moe se, bez sumnje,
konstatirati da je on, poslije Tvrtka I, pokazao najveu aktivnost (i uspjeh!), kako u iznalaenju originalnih likovnih rjeenja, tako i u pogledu
zanatske tehnike i estetike. Uz to, on je jedini bosanski kralj koji je imao
i peate sa legendom na narodnom jeziku. Ve iz same injenice da je dao
izraditi 5 originalnih peata i jedan dao prepraviti mora se zakljuiti da
je u slubi :imao vrsnog majstora - gravera. U prilog ovoj konstataciji
govore i kameni kalupi (negativi) za keramike penjake i arhitektonske

"' o. e., 32, br. 42.

6

46

GZM, 1949/1950, 173.

ukrase koji su naeni na Bobovcu prilikom arheolokog iskopavanja,

i koji nose oznake, pa i natpise Tvrtka II.
Posebno je pitanje uzroka zbog kojih je Tvrtko II toliko truda uloio u izradu peata. Da li se radilo o nekoj vrsti hobija ili prijekoj potrebi? - Mislimo da je korisno ukazati na neke momente koji mogu bar
donekle objasniti ovu zanimljivu pojavu. Svoj prvi peat (srednji) Tvrtko
je uspio sauvati i kao ekskralj punih 16 godina; za prvih 13 godina
svoje druge vlade dao je izraditi dva nova peata (mali i tzv. drugi srednji), a vjerovatno je u ovo doba dao prepraviti i veliki peat. Izmeu
1433. i 1436. nestaje svih tih peata (postoji mogunost da su zagubljeni,
uniteni ili oteti 1434-1435. godine, kada je Tvrtko pred svojim protivnicima morao bjeati u Ugarsku); godine 1436. pojavljuje se opet novi
(trei srednji) peat, ali i njega brzo nestaje iz ruku Tvrtkovih, da bi se
pononovo pojavio tek 1449, i to u rukama kralja Tomaa. Od 1438. pa
sve do pred samu smrt Tvrtko se slui tuim (Ostojinim) peatom. Cetvrti srednji peat kao da Tvrtko nije nikada sam ni upotrebljavao, ali
ga je njegov nasljednik Toma pokazao odmah poslije TvrtR:ove smrti.
Za veliki peat se takoer ne zna da li ga je Tvrtko uope upotrebljavao, ali se zna da ga je Toma imao u rukama ve prvih godina svoje
vlade. Ne bi bio neosnovan zakljuak da se je Toma na neki nain
dokopao Tvrtkovih peata jo negdje u periodu od 1433-1436. i da mu
ih nikada nije ni vratio. To izgleda vjerojatno usprkos injenici da su posljednjih godina Tvrtkova ivota odnosi meu Tomaem i Tvrtkom bili
dobri.
KRALJ STJEPAN TOMA

(1443-1461)

U toku dosadanjih izlaganja ve je reeno da kralj Toma nije

pravio vlastite peate.93. Sluio se velikim i sa dva srednja (e
tvrtim i treim) peata svoga predasnika Tvrtka II Tvrtkovia. 9 4
uope

83 Ra2lloge zato kralj Toma nli.je izraivao V'lasttte peate ne treba

traiti u njegovom siromatvu i bijedi, kailoo to m~sli Cremoni.Jk, nego u njegov.u nastojanju - i oekivanju - da dobije od paJpe kraljevsku kl1Ui!l.u; forma te krUi!J.e svakako bi se morala odrazilti na gl!bu, pa i na pealtima.
04
Toma se slui ve1i:lcim d<VlOStranim pea~tom Tvrtka II: l) na povelj.i
Dubrovn.i!k!u od 3. SE!!Ptembra 1444, 2) na fetlidailnoj daroWlki DragLiiima od
22. augusta 1446, 3) na povelj[ Mleanima od 24. oktObra 1450. i 4) na povelji
Dulbrovnilku od 18. decembra 1446. Srednj.im (etvrtim) peatom Tvrtka II
Toma se s1ui na povelji Mleallllima od 15. aa;>rHa 1444, te na zavjemici Ivanu
Htmjadiju od 3. juna 1Jste godine. Trei srednjd peat TvJ.itlka II nalazi se na
trgovakom ugovoru kralja Tomaa sa Nilkolom Trogkaninom od 3. februara 1449, na povelji Dllibrovallllima od 7. januara 1453, te, vjerojatno, na pismu kraJj:ice Kata.rme Dudoviku Gonzagi iz 1470. god.

47

KRALJ STJEPAN TOMASEVI

(1461-1463)
Kao ni njegov otac Toma, tako ni Stjepan Tomaevi nije pravio
svoje posebne peate. Od oca je nasljedio veliki peat Tvrtka II,9s. a sluio se i srednjim peatom svoga djeda Ostoje, onim istim koji je svojevremeno upotrebljavao i Tvrtko II.

PECATI BOSANSKIH VELIKASA

PAVLOVI!

Rod Jablania - Radinovia - Pavlovia je, uz Hrvatinie i

sae, najmonija velikaka porodica srednjovjekovne Bosne. Krajem

KoXIV
i u XV stoljeu lanovi ove porodice, kao oblasni gospodari, drali su
srednje Podrinje i najvei dio bive trebinjske oblasti.

Od ovoga roda sauvano je u svemu est peata. To su: jedan peat

Pavla Radinovia, etiri peata njegova sina Radoslava i jedan - vojvode Ivania, sina Radosavljeva.

KNEZ PAVAO RADINOVI

(oko 1370i75-1415. god.)

Br. 22

...-~~.,
(:::r ~. ~}

Jeditni pea1t ovogJa stv-aJmog .o~Sni<Vaoa porodi.ne moi nase na tnjegOV'Oj poveilji od 25. marta 1397, koJom D!Xbrovt. ' :i ~~ a/nima daje s'l!obodu tvgova~nja po S\"Oij mojoj drtarvi. Obja;;:;; wo ga je lvti,96 a :apisoo gla je i Oremon>k.97

1a~

Peatna gruda od tamnosmeeg voska ima oblik polulopte koja je

objeena o svilenu vrpcu. U aku polulopte utisnut je peat promjera
1,5 cm, koji pripada kategoriji malih peata.
Peatna

slika sastoji se od simbola, legende i jednostavnog ukrasa.

Kao peatni simbol upotrebljen je parodini grb - predstava utvrenoga grada, na kojemu sredinje mjesto zauzima visoka kula sa istu"' Na povelj'i Dubl.'OVIIlilku od 23. novembra 1461. god.
08 O. e., hr. 48.
0

48

'

GZM, 1951, 9Q-91.

renim krunitem; sa obje strane ove visoke kule stoji po jedna manja
kula bez krunita. Na vrhovima svih kula vide se zupci (prsobrani), i to
na glavnoj kuli - pet, a na pokrajnim - po dva. Svi se prsobrani pri
vrhu ravaju. U zidovima kula raspoznaju se glomazni kvadri kamena.
U prizemlju srednje kule su gradska vrata neto potencirane visine.
Za legendu je formirana relativno iroka kruna traka koja tee iz
rub poetnog polja. I na gornjoj i na donjoj strani traku gotovo prekidaju predstave kule sa peatnog simbola, tako da je legenda podijeljena
u dva dijela: na prvom dijelu stoji: S COMIT!, a na drugom - S PAVLI.
itana u cjelini, legenda glasi: S(IGILLVM) COMITIS PAVLI. Ovo i
tanje se razlikuje od dosadanjih u itanju rijei COMITIS. Svi raniji
autori odgovarajui tekst itaju kao DOMINI. Meutim, malo paljivijim
pregledanjem sasvim pouzdano se vidi da je prvo slovo rijei C jer je
nagnuto naprijed, dok bi slovo D moralo biti pognuto unazad. Dalje, jasno se raspoznaju tri uspravna poteza slova T; da se radi o slovu N, bila
bi tu samo dva uspravna poteza. Konano, raspoznaju se i konture slova
S, ali na poetku drugog dijela legende. Slova legende pisana su lijepo
i korektno gotikom epigrafskom uncijalom. Jedino je slovo P, u imenu
P A VL!, ugravirano naopako.
Ukras peata je sasvim jednostavan: to su dvije krunice od niza
koje uokviruju traku sa legendom.

takica

Dvije osobine odvajaju ovaj peat od ostalih. Prvo je neobini grb

kneza Pavla: predstava kula i zidina obino dolazi na grbovima gradskih opina. U linim i porodinim grbovima takve predstave susreu se
vrlo rijetko.9B Drugu neobinu osobinu predstavlja legenda, pisana latinskim jezikom. Za vrijeme trajanja samostalne bosanske drave nijedan
drugi bosanski feudalac, bio to obian vlastelin ili oblasni gospodar, nije se sluio peatom koji bi imao legendu na latinskom jeziku. Danas
je teko nai uzroke ovoj pojavi; svakako tome nije razlog posebna sklonost Pavla Radinovia prema latinskoj pismenosti, nego neka okolnost
praktine naravi (moda peatorezac iz Dubrovnika ili sa bosanskog kraljevskog dvora nije znao irilsko pismo?).
U zanatskom pogledu ovaj

peat

predstavlja korektan rad.

RADOSAV PAVLOVIC, VELIKI VOJVODA BOSANSKI

(oko 1400-1441. god.)

Prema sauvanim otiscima zna se za etiri peata Radosava PavloDva od njih spadaju u kategoriju malih, a druga dva su srednji,
iako se po veliini znatno razlikuju.
via.

pealt, sa predistavom utvrenoga g.rarla, imao je i poznati

bUJilltoV11llvk Bajamonte Tiepolo poetkom XIV stoljea; njegov originaani pea.tnjaik (tipar) nalam se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Slian

mletaki

4 -

Djela- knjiga XXXVIII

49

Br. 23
Najstan:ijli pozma-ti peat voj vode Radosruva je rm a J i p ea t (prom..iera 1,3 cm), sauvan srumo lilJa njegovtoj povelji
Dub!'Owriiknl IQd 22-24. atprila 1421. godime. Objavili su ga
.fvi99 i remoniik.HJO

Br. 23

Opa koncepcija peatne slike ista je kao i kod peata Radosavljeva

oca Pavla, ali su svi elementi razliito obraeni. Razlika se sastoji u
kompoziciji grba (mjesto g;rada sa tm kiule, ovdje je prikazana samo
jedna kula), te u legendi, koja je pisana narO<druim jez~kom. U zanatskom
pogledu izrada ovoga peata znatno je slabija nego izrada Pavlova peata.
Utvreni grad, koji vri funkciju peatnog simbola, predstavljen
je u vidu zdepaste kule, postavljene na iroku bazu koja se stepenasto
suava; krunite kule sa pet zubaca - prsobrana nesrazmjerno je iroko.
Traka sa legendom sva je ispunjena tekstom, od kojega se nesumnjivo moe proitati samo rije t 130IOAE i sasvim je vjerovatno da legendu treba dopuniti na t 1301JOAE (P<IAOCc:tl3<1 nEV'ITI::.),kao to to
ine Ivi i remonik.
Jedini ukras peata su dvije plastine koncentrine krunice koje
uokviruju traku sa legendom.

Br. 24
DriUgd pea.t maloga formata, vjerojatno peatni
prsten, sauvan je u slabom otiisku ,na porvelji od 7. aprila 1423.
+
god'ine. Orvaj perut i.trna :fiormu izdueruog o:smeroknlta, veli!i.ne
' 1,4X1,2 cern. Peatni simbol1mncipimn je slino 'k:tao i Illa Pav, .
lovu peatu: iri -!{lule, 10d 'kojih su dvige pobome ni'ske, a srednJa zna~ Vlia fr n1a VThu !l.'a'zvedena u krunite. Sama i~edba
Br. 24
;e 2lnatno drugaija: proporcije kule su razliite, a potezi gr,lvem na Ra:doSIB!vljev:u peetu su grubi i nesigumi.
U prostoru za legendu jasno je vidljiv kri, dok se od ostalog teksta razabiru samo pojedinani potezi. Iz toga je mogue zakljuiti samo
to da je legenda postojala.
Ukras peata sainjava plastinom linijom izveden osmerokut, koji
neposredno uokviruje peatni simbol. Nekoliko sauvanih poteza pokazuje da je slian osmerokut oiviavao i cijelo peatno polje. 101

Br. 25
V e l i k i p e a t Radosava Pavlovia, koji inae spada u kategoriju srednjih (promjer mu je 4 cm), sauvan je na mirovnom ugovoru sa
O. e., br. 43.
100

GZM, 1951, 92.

Cremonik je miiSllo da je ovaj peait kle.nrt;i.an sa prethodnim (na
peat br. 23). !Q; opiiSa se Vlidi da se ipaJk raidi o posebnom peaJtu. Cremoni.k:
o. e., 96; Ivi: o. e., br. 44.
101

50

Dubrovnikom od 25. oktobra 1432. godine. Objav1li su ga

nik, a prije njih i Thall6czy.l02

Ivi i remo

Br. 25

Osnovna kompozicija peatne slike u cjelini odgovara ranije opisanim peatima, ali se u detaljima ipak razlikuje. Predstava grada, koja se
ustalila kao parodini grb, ovdje je jasnije razraena: iz gradskih bedema izbijaju tri snane kule, od kojih je srednja gotovo dva puta vea
od pobonih. Sve tri kule se zavravaju isturenim krunitima, na koJima
su izgraeni snani zupci - prsobrani (glavna kula ima pet, a pokrajnje
- po tri prsobrana). Gradska kapija u podnoju glavne kule ima jasno
izraen prelomljeni gotiki luk.
Legenda, pisana irilicom, smjetena je u krunoj traci i glasi:
t CH nEV~Tb 130I-E130AE P~AOC~I3~ n~l3b/\OClHC~.
Ovo itanje razlikuje se od itanja drugih autora jedino u identifikaciji
slova IC u prezimenu n<113b/\13Hic~ j Ivi i remonik ovaj tekst itaju
n~l3b/\OI3H;Ii~, iako je slovo1c sasvim jasno napisano. U ligaturi se nalaze
slov:; 1-E u rijei 130I-E130AE, te HIC (HC) u rijei n~l3b/\ OI3Hic<1.
Zanimljivo je ukazati na upotrebu sloga 1-E, koji se relativno rijetko susreu u ostalim bosanskim tekstovima, te na grafiju slova A, gdje se
vidi uticaj minuskule.
Kao i kod ostalih Pavlovia peata, jedini ukrasni ornamenat su
plastino izvedene koncentrine krunice, koje uokviruju traku sa legendom. Cak bi se moglo rei da ove plastine krunice prije imaju funkciju organizacije prostora, nego tendenciju ukraavanja.
U zanatskom pogledu ovaj peat je sasvim korektan rad, izveden bez
ikakve greke m nesigurnosti, ali isto tako i bez ikakve dekorativnosti.
Iako je likovna kompozicija sasvim jednostavna, bez izrazitih dekorativnih elemenata, ipak je mogue istaknuti nekoliko stilskih detalja
koji ovaj peat svrstavaju u gotiku. To su: velika visina kula, snano
isturena krunita, otri luk portala, pa i grafija pojedinih slova u legendi.
Br. 26
pe

Osim velikog i malog, Radosav je imao j o j e d a n (sr e d n j i)

a t - promjera 2,5 cm - koji je sauvan na pet isprava: na pri102

4"

Ivi:

o. e., bit', 45; Cremon.ik: o. e., 104.

51

znanicama o podizanju novanog pologa iz Dubrovnika od 31. januara

1437, od januara 1439. i od 19. augusta 1439, zatim na propusnici dubrovakim trgovcima od 10. aprila 1441, te na povelji Radosavljeva sina
Ivania od 29. septembra 1442. godine. Peat iz 1441. godine otisnut je
preko papira, a svi ostali - direktno u vosku. Peati iz 1437. i 1442, te
onaj od 19. augusta 1439. su visei, a peat od januara 1439. utisnut je
na vosku koji je nalijepljen direktno na papir. Od peata iz 1437. sau
van je samo fragment (otprilike 1/3), ali je otisak vanredno precizan.

Bl'. 26

O ovome, tj. o srednjem peatu Radosava Pavlovia govori samo

a faksimil se objavljuje sada prvi put.
Likovna kompozicija u osnovi je ista kao i na velikom peatu, ali
veliki broj sitnih detalja ini ovaj peat daleko dekorativnijim, a slobodno se moe rei - i ljepim. Parodini grb - predstava utvrenog
grada sa tri kule - dobio je sasvim novo ruho. Bedem je formiran kao
visoka podzida ili platforma, na koju vodi usko (vjerojatno pokretno)
stepenite. Na kulama koje se izdiu iznad platforme vide se etae: na
srednjoj kuli - tri, a na pobonim - po dvije. Na objema etaama pokrajnjih i na dvije gornje etae srednje kule mogu se raspoznati i siluete
prozora. Ispod krunita na srednjoj kuli primjeuje se niz isturenih
konzola koje dre konstrukciju krunita. Sudei po siluetama na glavnoj
pobonoj kuli, prozori su bili formirani u obliku bifora. Kapija na glavnoj
kuli je gotiki portal sa dvokrilnim vratima, a dovratnici sa obje strane
ukraeni su motivom slijepih arkada. Stup koja <razdvaja krila vrata, jedan luk iznad portala, kao i svi stupovi i pilastri bifora, kako izgleda,
bili su tordirani. Krunite glavne kule zavrava se sa etiri, a kod pobo
nih kula -sa pet prsobrana, koji se pri vrhu ravaju.
Male cfi.'menzije peata i slabi otisci oteavaju raspoznavanje svih
dekorativnih detalja na peatnom simbolu, ali paljivo posmatranje svih
sauvanih primjeraka i na temelju toga izvedena rekonstrukcija pokazuju predstavu utvrenog dvorca vanredne ljepote, kakvu neemo sresti vie nigdje u Bosni, pa ni u susjednim junoslavenskim zemljama toga vremena. S obzirom na bogatstvo arhitektonskih detalja kojih nema na
ranijim peatima, ova peatna slika ima i veliku dokumentarnu vrijednost za upoznavanje izgleda gospodskih dvoraca XV stoljea u Bosni.
Legenda na ovom srednjem peatu ista je kao i na velikom:
.J.cH nEV<:!Tb OOEOOAE P<:IAOC<:IO<:! n<:~O/\OOHI<<:I. Razliita je samo
grafija pojedinih slova (A, V), izbaena je ligatura HC<:! u prezimenu
n<:!O/\OOHI<<:I te isputeno slovo l u rijei OOEOOAE. Slova legende
remonik,103

10

52

o. e.,

106, 108-109, 110-112, 113, 115.

stilizirana su po ugledu na savremenu goticu, pa su zavreci poteza snano proireni, a itav izgled slova je vrlo elegantan.
U nastojanju da povea dekorativnost peatorezac je bio dokraja
uporan, pa je krunice oko trake izveo pomou takica, a unutranju krunicu ak i udvostruio.
Zbog slabih otisaka dosada uope nisu bile zapaene ljepota i kulturno-historijska vrijednost ovoga peata. Bogatstvo detalja i njihova as
paljiva obrada, as samo nabaena silueta pokazuju majstora realistu
koji dobro vlada svojim zanatom.
VOJVODA IVANI$ PAVLOVIC

(1423-1450. god.)
Br. 27

Ivaniev peat sauvan je samo na dvije isprave izdate od strane

njegove brae - vojvode Petra i kneza Nikole. Na priznanici od 26. juna
1454. peat je otisnut preko papira, dok je na pergamentnoj povelji od
15. jula iste godine formiran kao visei i otisnut direktno u vosak. Prvi
otisak spominje se i u tekstu priznanice kao >>vjerovana zakonita peat
rN~ OOEOOAE nETP~ H teNE~~ NHICO/\E.

Br. 27

Ovaj peat kratko opisuje samo Gr. Cremonik,l04 dok njegov faksimil dosada nije bio objavljivan.
Peatni simbol je ve ustaljeni grb Pavlovia - grad, odnosno dvorac sa tri kule. Detalji i ovdje pokazuju neke specifine osobine: kule
su neto vie nego u ostalih peata i posebno se raspoznaju bedemi. Prema jedva vidljivim potezima, na lijevoj pobonoj kuli se raspoznaju tri
etae osim krunita i supstrukcije u bedemima, to znai da su manje
kule imale po 5 etaa, a srednja je morala imati barem jednu vie. Nekoliko poteza na lijevoj kuli pukazuju da su kule imale i prozore, i to
bifore. Zupci na krunitima su i ovdje ravasti.
Na prvi pogled predstava peatnog simbola daje utisak solidnog
zanatskog rada; meutim, ako se posmatra malo paljivije, u svakom detalju se raspoznaje velika nesigurnost: ravni potezi kula ponekada kri104'

O. e., 116. 117-118.

53

vudaju, irina im je razliita, krunita kula su neujednaena, zupci samo

naznaeni, visina bedema je nejednaka, linija portala nesigurna, a sitnijih
detalja gotovo i nema.
Legendu nije mogue sasvim sigurno i u cjelini proitati, jer je
u svome drugom dijelu nejasna. Najvjerovatnije itanje je:cH nEV<:!Tb
rAN<:! QOI[]OAE HQO<:INHLU<:I. Pri tome treba imati u vidu da su prve
etiri rijei, bez sumnje, u cjelini dobro proitane. Ime HQQ<:INHLU<:I, koje je
oito naknadno urezano, pisano je nekakvim duplim linijama u svim
vertikalnim potezima. Stoga su neka slova na otisku od 26. juna mnogo
jasnija, jer je tipar udaren preko papira. Osim toga, izgleda da je slovo Q
napisano duplo, a krajnje <:1 ligirano sa LU (Uk!).
U sva tri prazna prostora oko peatnog simbola tankim linijama izveden je vegetativni ornamenat lozice, a grad sa svih strana, osim gornje,
okruuje jedva vidljiva linija koja slijedi osnovne poteze arhitekture.
Kao i kod svih ostalih Pavlovia peata, i ovdje su krunice koje uokviruju traku izvedene pomou takica.
HRVATINII

Izgleda nevjerovatno, ali je ipak istinito da je iz kancelarije najvelikakog roda u srednjovjekovnoj Bosni do danas sauvan
samo jedan jedini peat. Ovo je tim udnije to se historijat ovoga roda
moe pratiti tokom itava dva stoljea. To se samo djelomino moe objasniti samo sluaj1rwu; glavni razLog je geogra]skJi poloaj Donjih krajeva, odnosno njihova udaljenost od Dubrovnika, zbog ega ni pismeni saobraaj sa Dubrovnikom nije bio naroito intenzivan. Ne treba posebno
naglaavati da je u naim uslovima samo odlino vo~na administracija
Dubrovake Republike uspjela ouvati vei broj starih peata.
monijeg

VOJVODA JURAJ VOJSALIC HRVATINIC

(1399-1434-?)

Br. 28

J ur j e v p e a t nalazi se na povelji izda toj porodici Jurjevia

-Radivojevia u Kreevu 12. augusta 1434. godine. Utisnut je na peatnu
grudu od tamnosmeeg voska u formi ploice i objeen o vrpci koja je
ispletena od tri raznobojne trake: jedne crvene i dvije plave. Ima formu kruga, promjera 2,2 cm.1os.
Peatna slika komponirana od simbola, legende i ukrasa.
Kao peatni simbol upotrijebljen je poznati grb porodice Hrvatinia: tit, kaciga sa platem i oklopljena ruka u elenci. tit ima osnovnu formu izduenog i nepravilnog etverokuta, ija je donja stranica blago zaobljena, a lijevi donji kut neto jae isturen i zailjen. titove sline forme susreemo neto kasnije i u grbovima Hercegovia i Vlatko10'

54

l:vli:

br. 47; C.rei'lliO!l.ik, GZM, 1952, 334-335.

vuca. Nejasne finije na polju tita pokazuju da je i ovdje postojao neki

crte (tzv. jednostavni heraldiki znak), ali se danas vie ne moe odrediti
i blia forma ovoga simbola. Moe se samo pretpostavljati da je to bila
oklopljena ruka koja se nalazi i u cimeru, to bi vie odgovaralo strogim heraldikim propisima, ili je to bio crte lava kao na grbu velikog
vojvode bosanskog i hercega splitskog Hrvoja. Visoka kaciga u prednjem
dijelu ima dva snana horizontalna proreza koji vjerojatno oznaavaju
pokretni vizir. Pozadi kacige i tita raspoznaje se plat, koji se sputa sve
do donjeg vrha tita. Na kacigu je postavljena oklopljena ruka, i to onaj
dio od sredine nadlaktice ukljuivo do ake. Ruka je nesrazmjerno krupna
i blago u laktu povijena, a u stisnutoj aci dri ma od kojega se jasno
raspoznaje velika jabuica na vrhu balaka i iroka krsnica.

Br. 28

Legenda je razvuena i mjestimino teko itljiva, ali nema sumnje da glasi: tnEV~Tb lJOElJOAE f-oPbl;~,kao to su to ve itali Ivi
i remonik.
Ukras peata predstavljaju dvije plastine, prilino grubo izvedene
koncentrine krunice, koje uokviruju traku sa legendom, te poseban
okvir u koji je smjeten peatni simbol - grb. Okvir ima u osnovi e
tvorokut ije su sve stranice proirene u polukrune lukove, pa se tako
naizmjenino redaju iroki lukovi i mali trokuti. Konture okvira izvedene su duplim linijama. Opim izgledom ovaj okvir podsjea na slian
ukras srednjeg peata kralja Tvrtka I, Dabie, Ostaje i Tvrtka II.
Otisak, kakav je dopro do nas, daje dojam nepreciznog rada u detaljima, ali se mora rei da osnovne konture pokazuju izvjesnu eleganciju.
Zanimljivo je da sam Juraj ovaj svoj peat naziva >>zlamenitim,
dakle grbovnim.

PEATI

HUMSKIH KNEZOVA

KNEZ MIROSLAV

(1171-1197)
Br. 29

Nedavno objavljeni zapis iz terenske biljenice Cire Truhelke predstavlja, zajedno sa crteom, zasada jedini dokumenat o peatu kneza Mi55

roslava. 106 Meu ostalim za;p1s1ma razn01ga sadracta, u bi.J.jenJ.cu je uloen i fiksiran za njezin uvez i komadi papira na kojemu je tupom stranom olovke kopirana lice i nalije jednog peata. Ispod papira, na samom listu biljenice, stoji ovaj zapis:
Bleisiegel im Kloster Humac
nEVc:JT (l<f-Esc:J X/\Mc:J)
ClcOrc:J MHPO Cl\ ''1)0'1
R.) Heiliger mit Weichrauchgefass
in der R. Kreuz? in der L. Inschrift
c:trjclcTIE- <!>c:JNOC
A.)

Br. 29

Tehnika kopiranja i ocjena uglednog strunjaka daje osnovnu garanciju autentinosti, pa je svaka sumnja u tom pogledu iskljuena. Jedino se moe zapaziti da su na slovima natpisa i na predstavi sv. Stjepana pojedini potezi naknadno slobodnom rukom pojaavani; zbog toga se
moe raspravljati o manjoj ili veoj vrijednosti pojedinih detalja ili poteza na kopiji, ali ne i o autentinosti faksimila u cjelini.
Letiminim provjeravanjem u arheolokoj zbirci Franjevakog samostana na Humcu kod Ljubukog nisam mogao pronai ovaj peat.
Mala samostanska zbirka, osnovana jo 80-tih godina prologa vijeka, ima
zanimljivog arheolokog materijala koji je, na alost, nesreen. U toku
rata mnogo predmeta je nestalo, a sama zbirka je zbog bombardiranja
zgrade vie puta premjetana iz jedne prostorije u drugu. Moglo se desiti
da je peat odnesen, ali nije iskljuena mogunost da je zagubljen prilikom prenoenja. Postoji jedan traak nade da je zagubljen u samoj zbirci i da e se jedanput ponovo pronai. U jednom izvodu iz inventara zbirke na Humcu (inventar je takoer u toku rata propao) navedeno je:
>>Br. 195. 1903. V. 10.
Luka sa Humea, darovao je pred 6 godina peat (muhur)
iz kositra kneza hlmskog Miroslava r. a. Stephanosa. Naao peat u Lugovim u Beriu.
Milievi

too GZM- Arheologija, 1965, 277-280.

56

Na fiksimilu se jasno razabire da je peat prepukao po duini, i to

po liniji kuda je bila provuena vrpca. Na oba kraja linije loma nastala su i jaa oteenja, koja su vea na strani aversa nego na reversu.
Materijal od kojega je nainjena peatna gruda je, bez sumnje, olovo, a ne kositar {kalaj), kako je to bilo zavedeno u inventaru. Ve poznati i ustaljeni obiaj u srednjem vijeku i miljenje strunjaka - arheologa
(. Truhelke) svakako su u ovom pogledu odluniji nego zapaanje sastavljaa inventara humske zbirke.
Peatna gruda ima formu diska, sa promjerom 43-47 mm. U grudu
je utisnut peat promjera 36-37 mm. Peatna polja organizirana su tako da je uz rub ostavljen prsten {traka), irine 3-4 mm, bez ikakvih
znakova. Tako uokvireni krugovi, promjera 33 mm, upotrebljeni su za legendu -na aversu i za lik sv. Stjepana - na reversu.
Avers peata ima samo tekst legende, koji ovdje vri i ulogu peat
nog simbola, to znai da se radi o monogramnom peatu. Ispred teksta
legende stoji kri jednakih krakova, a sama legenda, rasporeena u etiri
reda, glasi:

t nEV~T'b
l<f-E1~ X/\M~
crcor~

ct:. .

Ml-iPO

o~

Citanje natpisa kao: t nEV~Tt::. I<NE1~ X/\Mt::.rcor~ MHPOC/\~0<:1 ne

predstavlja naroitu tekou. Jedino je nesigurno kako treba itati drugo
slovo u etvrtom redu: da li kao /\, ili kao pol uglas t::., ili moda kao ~.
U ovakvoj formi kakvu pokazuje kopija ona najvie slii slovu o,
ali
je mogue da se radi o greci u kopiranju, o deformaciji zbog nagomilavanja patine ili slino. S obzirom na veliinu oteenog prostora, izgleda
vjerovatnije da su ovdje unitena dva slova - 1\ i t::. , pa zbog toga mislim da i sporno slovo pred njima treba itati kao poluglas t::.. (Pol uglas
na ovome mjestu- u rijei Miroslav - obino ne dolazi, ali se ipak ponekada susree.) Donekle je neobian i izgled posljednjeg slova u rijei
MHPOC /\CIO~ koje lii na slovo A vie nego naCl .. Moda je i ovdje <i olo do deformacije sluajno, a moda se radi i o uticaju grke grafije za
veliko slovo A.
Pismo je ujednaena majuskula - ustav, u kojem dominiraju vertikalni potezi sa jasno izvedenim uglovima, to je karakteristika starijih
irilskih spomenika uope.
U tekstu natpisa upotrebljene su tri ligature: f-E za NE u rijei
I<NE1~, Mb u rijei X/\MbCJcOrCl, M-l za MH u rijei MHPOC/\~0~. Na
kraju rijei nEV~Tt::.na:lazi se tvrdd po1uglas'b,a u rije' X/\Mt::.CJcorC~ upotrebljen je meki poluglas ft::.). Radi ligature, hasta mekog poluglasa ovdje
je dodata sa desne strane trbuha.
Neobina

je forma slova N u

rijei JcNE1~,

koja se pribliava for-

mi H.
Karakteristino je slovo M, iji srednji dio dobiva
ta se do same linije na kojoj lei slovo.

krau

hastu i spu-

57

Na reversu peata ematski je prikazan lik sveca (sv. Stjepana) u

stavu, rairenih ruku. U desnoj ruci svetac dri ubrus, a u lijevoj kadionicu, to predstavlja ustaljenu ikonografsku pozu za predstavlj.arnje l!ika sv. Stjepana kao akona. Druga i relatiVlno ooka haljina see
do gleanja, dok se od aureola raspoznaje samo manj.i dio sa desne strane
glave. U slobodnom dijelu peatnog polja, sa desne strane svetak,og 1ika,
stoji prvi dio natpisa na g,r6kom jeziku:
stojeem

<~r

e
CT
E

S druge strane lika u blagom luku je drugi dio natpisa:

cP
<1
N

o
e
U cjelini itano, natpis glasi: <1rc CTEcP<1NOC
Forma <1rc je skraenica za <1r1oc (grki izraz za Sveti<<). Po grafiji
ova slova su grka majuskula, ali je ipak slovo <1 u rijei CTEcP <1NOC
pisano irilicom.
Punu analogiju naem peatu predstavlja peat Stevana Nemanje,
koji je objavio dr Jozo Petrovi u svom Numizmatiaru, br. 2, str. 27-28, Beograd 1935. godine. Analogija se odnosi kako na materijal, velii
nu i tehniku izrade, tako i na kompoziciju tekstualnog i likovnog dijela
peata. Jedina razlika sastoji se u jeziku natpisa na aversu, jer peat
Stevana Nemanje ima natpis na grkom jeziku. Dalju analogiju ovoga
peata treba traiti u Bizantu i Veneciji.
Ovaj peat je, nesumnjivo, najstariji do danas otkriveni humski
i jedini peat kneza Miroslava, a to je naroito vano, to je najstariji junoslavenski peat sa legendom na narodnom - srpskohrvatskom jeziku, i jedini poznati metalni peat (bulla) sa podruja Bosne i
Hercegovine.
peat

VELIKI KNEZ ANDRIJA

(1235-1250)
Na dvije povelje velikog kneza Andrije sauvana su dva razliita
jedan - manji, monogramni, i drugi - vei, grbovni. U oba sluaja radi se o viseim peatima, a grude tamnosmeeg voska fromirane
su kao ploice.

peata:

58

/f")

Br. 30

\ !~

q C .f
\ ... :... :_./

Br. 30

Mll Anddjin pt, """""'" 1,7 =, """"''"

je na povelji Dub110Niniklu, ~zdruuoj IIleto prije 1235. g;odine.to
Peatn;a sJilka sastoji se od mOtn,ograma sa lkri'om i jednosbatvn:og ukrasa u vidu plasrtline k!'unice /lQO/jta uokvil1Uje peafln:o polje.

Kri ima formu tzv. latinskog kria (sa neto duim donjim krakom), a na mjestu ukrtavanja krakova nalazi se minijaturna krunica. U
slobodne prostore, koristei se djelomino i krakovima kria, ukomponirana su slova legende- monograma: u desnom gornjem prostoru je slovo
<1, u lijevom gornjem, direktno uz krak kria, slovo P, u desnom donjem prostoru je slovo IC, a u lijevom donjem prostoru- slova p i e.
dok je na samom kraju donjega kraka izvedeno slovo t::.; slova p i t:,
koriste se krakom kria za svoje uspravne poteze. Ispred slova t:, vidi se
neznatan trag nekog slova, vjerojatno T (?). Konano, cjelovit monogram
glasi: <lP ICPC(T)t::.. Slova <lP su oito skraenica za ime <INA.Pt.l-4, pa
dopunjeni tekst glasio bi: <INAPi'il-4 ICPt::.CTt::.. Na ovakvo razrjeenje monograma upuuje i potpis sa kriem kneza Andrije na povelji od 1247--1249. godine, o kojoj e jo biti govora,l 08) Ovo itanje razlikuje se od
itanja Ivia, koji prepoznaje samo slova <1, P, P
i ne pokuava vriti
rekonstrukciju, i Cremonika, koji ita <1, P, IC, H i sve to razrjeava u:
I:>NA.Pt.l-4 ICNElt::..
Kao to se vidi, elementi peatne slike na ovome peatu su: kri i
slova monograma - legende. Nije teko u toj kombinaciji prepoznati
na peat prenesen stari nain ovjeravanja, odnosno potpisivanja isprava, podeen za nepismene izdavae pisanih akata. Takav nain potpisiva..
nja zasvjedoen je u to doba i u samome Humu, i to na jednoj povelji
samoga Andrije, izdatoj izmeu 1247. i 1249. godine: ICPbCTb ICNEl<l
<INAPt.l-4, a neto ranije na latinski pisanom ugovoru kneza Miroslava
i brae sa Dubrovnikom od 17. juna 1190. godine.to9
Po svojoj likovnoj koncepciji ovaj peat predstavlja jedinstvenu
pojavu u bosansko-humskoj, pa i itavoj jugoslavenskoj sfragistici. Direktni uzori za ovaj krstoliki monogram nalaze se u Bizantu.
Po tehnikoj izvedbi
je prilino nejasan.
107

livi:

peat

je relativno slab rad, a i sam otisak

br. 3; Cremontk GZM, 1948, 133.

i asimetrian poloaj slova

<1 ; p, u Ugatur.i hli saprostora u gornjem dijelu peaJta lliPUuju na pomisao da je tu bilo jo slova
koja otisak nije pOikaJzao. SasvJm je mogue da se iza q u Iiga,turJ ili s-amostalno, naJazi:lo jo jedno N; ilslpred p aik se i na1Zlh1u kO'Illture jednog trokuta Iro.i'i bi mogao predstavljati slovo A Iza slova p ima jo dovoljno prostora za jedno vee ili dva m&Jnja sLova. Stoga je !alko mogue da je legenda
<l NAP1:.r<l IC PCT b bila na!Pisan<a u cjelini.
1oo Stojanovi: Sitar e snpstke povelje i p~sma I, ~l. br. 1, 2 i 8, te sl.
108

Neobian

l i 2.

59

Br. 31
Ve i
p e a t k n e z a A n d rij e nalazi se na povelji izda toj
Dubrovniku 1247-1249. godine. Votana gruda formirana je kao ploica,
ali je, na alost, itava jedna treina te ploice (i peata) otpala. Peat
je, sa faksimilom, objavio ve Aleksa Ivi, a opisno i Gregor remonik.
Obojici autora potkrale su sc greke u itanju legende.11

Br. 31

Po veliini (promjer mu je 6 cm) ovaj peat spada u opu kategoriju srednjih, a po kompoziciji peatne slike - u grbovne peate sa
legendom.
Peatni simbol je orao polurairenih krila, koji stoji na rairenim
nogama i odupire se na rep. Svaki pojedini dio orlova tijela i perja odaje
snagu i eleganciju: i trup, i noge sa kandama, i krila, i rep. Na liku
orla odraava se izvjesna stilizacija, koja ipak u veoj mjeri ne umanjuje
realizam predstave.
Zbog oteenja (manjka mu vei dio desnoga krila i glava) danas
nije mogue sa potpunom sigurnou utvrditi da li je orao bio predstavljen sa jednom ili dvije glave. U prilog ove druge pretpostavke govorila
bi pojava dvoglavog orla u grbu srpskih vladara - Nemanjia s kojima
je Andrija bio u bliskim rodbinskim odnosima. Ipak, bit e vjerojatnije
da se radi o orlu sa jednom glavom, jer bi se na lijevoj, bolje ouvanoj
strani peata, morala vidjeti jedna od glava, ako su bile dvije.
Legenda je smjetena u iroku traku koja, uokvirena sa dvije plastine krunice, prolazi rubom peatnog polja. Oteenjem uniteno je vie od polovine legende, i to njezin poetak i kraj. Na poetku sauvanog
dijela legende vide se potezi dvaju slova koje danas vie nije mogue sigurno opredijeliti (vjerojatno su to dijelovi slova T i [3 ). Ostali dio legende glasi: Tb. E/\lcOrc:t X/\MbCIC. Sa velikom vjerojatnou legendu
110

60

Ivi,

br. 7, Cremon]k, GZM, 1948, 135.

je mogue dopunim na ovaj nain: t CH nEVc:lTb, OE 1\lcOrc:l X/\MCicOrc:l

ICNE1c:l c:lNAP"bl-c:l. Ovako itanje i rekonstrukcija legende razlikuju
se od itanja Ivia, koji ita ... T ... E/\ .... c:l X/\MCIC(H) i Cremonika,
koji prepoznaje samo slova ... T ... X/\bMC ... Slova legende su, uglavnom, lijepa, ali razvuena i ne sasvim ujednaena. Na nekima se zapaaju i tendencije kienja (/\,lc).
Ukrasni elemenat peata predstavljaju dvije koncentrine krunice koje uokviruju traku sa legendom; unutranja krunica izvedena je,
uglavnom, paljivo i ujednaeno, dok je vanjska, koliko se to moe suditi po slabom otisku, mjestimino izlomljena.
Uzevi u cjelini, peat djeluje dopadljivo, ali suvie strogo. Posebno
treba naglasiti da je ovo najstariji grbuvni peat u jugoslavenskoj sfragistici.

PEATI

HUMSKIH VELIKASA
NIKOLICI

Nikolii su humska vlastela, iji su se posjedi nalazili u predjelima

junoga Huma. Obiteljsko groblje bilo je u Vranjevu Selu kod Neum-Kleka, gdje su otkriveni nadgrobni spomenici sa natpisima. Prema navodima
M. Orbinija, Nikolii su direktni potomci humskih knezova Miroslava i
Andrije. Bili su u rodbinskim vezama sa bosanskom vladaTskom kuom
Ko>tromanlia. U historiograHjti, a dobrim dijelom i u suwementm izvonima obino se nazivaju Ni:kolii, po imenu jednoga od najuglednijih lano
va kue - upana Nikole, koji je ivio poetkom XIV vijeka.
Od veeg broja poznatih lanova ovoga roda peate su nam ostavila
samo dva- Stanislava i Grgur.

STANISLAVA NIKOLIC

(?-1393-?)
Br. 32

Na vjewvnorri pismu od toktobra 1393. god~ne rzJa svoga

Du'bl10'Vniku stoji jediJnJi primjer.aik peata
gospoe Stamislave NLkoli, ene Bogiine, a madlke VtUk1osarva, Pet-ra i MiHe. Peoat je kratko o~pisaro samo Gregorr Cremontik .111

posla~nika !Upuenog

Br. 32

Peat je >>natisnut (impresstUm) na vosak ko~im je bilo zapeaeno

pismo. Po veliini - to je mali peat, sa promjerom od 1,4 cm, a po formi - krug. Otisak peata je slab, pa se ne mogu raspoznati svi detalji,
ali je sasvim pouzdano da se radi o grbovnom peatu sa legendom, i -

'" GZM, 1952, 331.

61

vjerojatno - o peatnom prstenu. Sudei po peatnom simbolu unuka

Grgura, i peatni (i heraLdiki) simbol Stanislave morao bi biti orao polurairenih krila. Meutim, to je zasada jo uvijek samo pretpostavka.
Od legende, na otisku se mogu raspoznati samo slova ...
itav krug.

ne v~ ...

ICNE ... i konstatirati da je legenda ispunjavala

Okvir legende

sainjavaju

dva

koncentrina

kruga izvedena

pomou

takica.

KNEZ GRGUR VUKOSALIC NIKOLIC

(1403-1436)
Br. 33

Br. 33

Jedillli .peat 10voga humskog feuda.loa ISaouVlaJn je na njeg101VOj povelji Duhro\nni~lm od 16. jula 1418. godime. Obdavili
se ga SVlojel'a>zmjerno l!vi, i kaiSruije Cremoniik.112 Radi se o
viseem peatu, li'ja je nesrazmjerno velii'ka gruda napr!llV'lje,:tJ!a :od smeeg voska, a sama aka Zla otis:k'iv'all1je tipara preUvena je taJnjim slojem vosroa talffi!l1oze-lene - goto'Vo crne
boje. Forma peata je i:zdueni oomerokout, a veliina
1,8X1,3 cm.

Peatna

slika sastoji se od simbola, slova monograma i ukrasa.

Kao simbol fungira predstava orla polurairenih krila, koji stoji na

nogama i odupire se repom; glavu je nagnuo udesno, a kljun okrenuo
ulijevo; kande su mu snane i rairene. Ovaj simbol je koncipiran sasvim slino kao i orao velikog kneza Andrije humskog iz polovine XIII
stoljea. Stoga ova slinost sa svoje strane donekle poveava vjerojatnost
Orbinijevih navoda o rodbinskim vezama Nikolia sa humskim ogrankom
porodice ~emanjia, o emu je ve bilo govora.
Slovo monograma r 1 poetno slovo imena rPr~Pb, stavljeno je
u ono malo slobodnog prostora sa desne strane orlove glave.
Ukras

peata

je izdu.eni osmerokutni okvir izveden od niza

takica.

SANKOVII
Sankovii su tokom XIV stoljea najmonija velikaka porodica u
humskoj zemlji, pa i na itavom podruju koje je kasnije ulo u sastav
Hercegovine. U historiografiji ustalio se za ovu porodicu naziv Sankovii
po kaznacu Sanku Miltenoviu, njezinom najistaknutijem, ali ne i najsta-

11t

62

Ivi,

br. 37; Cremonik, GZM, 1952, 332.

rijem poznatom lanu. Parodini posjedi obuhvaali su gotuvo itavo

Humsko primorje i polovinu Konavala. Obiteljsko groblje nalazilo se u
selu Biskupu kod Konj.ica, pa vjerojatno ovdje treba traiti i nastarije
porijeklo ovoga roda. Od etiri poznate generacije Sankovia, sauvani su
peati samo posljednje generacije brae Bjeljaka i Radia. O peatu
njihova oca Sanka znamo samr. to da je postojao i da je bio slian peatima njegovih sinova 2S.'.
Ovaj Sankovia simbol nesumnjivo je imao znaaj porodinog simbola - grba, jer ga upotrebljavaju u neizmijenjenom obliku i Sanko i
dvojica njegovih sinova. Meu historiarima nema jedinstvenog miljenja
o tome to ovaj neobini znak predstavlja; neki u tome vide izvrnuta sidro
(kotvu), drugi - stilizirano slovo ~. trei - stilizirano slovo X. Moda
se ovdje radi o monogramu u vidu rebusa, koji treba raz.rijeiti
u rijei X/\bMb. Istina je da nema pune analogije kod nas za ovakve
monograme, jer se u monogram obino unose slova linog imena. Ipak,
nije se mogue oteti ovakvoj interpretaciji.
SANKO MILTENOVI, :ZUPAN I KASNIJI KAZNAC

Jedno pismo Dubrovniku, koje je nastalo neto prije 1369. godine,

upan Sanko je bio zapeatio malim peatom, utisnutim u razliveni vosak.113 Peat je kasnije otpao (ili je ukraden), ali se na pismu i danas
raspoznaju njegove konture u vidu kruga, sa promjerom od 1,5 cm. Jedan
detalj iz toga pisma omoguava da sa velikim stupnjem vjerojatnosti saznamo i kakav je bio peatni simbol Sankov. Na adresnom polju, kraj
samog otiska peata, nacrtan je posebno Sankov grbovni simbol (monogram 2e. Kako sc ovaj simbol nalazi i na peatima Sankovrh sinova Bjeljaka i Radia, i kako je crtanje grba mjesto peata zasvjedoeno i na
drugim suvremenim ispravama, moe se opravdano pretpostaviti da je i
na Sankovu peatu kao simbol stajao ovaj monogram.
:ZUPAN BJELJAK SANKOVIC

(1378-1391)
Br. 34

Jedind Bjel:joallwv peat soouva111 je .na povel!ji od 15.

apr1la 1391. .go:dilne, k'O(jom on - Bjell.jlalk li njegov brat kinez
Radi iproda:ju Dubrovll1ikiu 'SViOije posjede u Hiu~skom primol'iju. Objavi1i su ga ~vi i remonik. 114
Br. 34

Bjeljakov peat spada u vrstu viseih peata i utisnut j'e u prethodno formiranu votanu zdjelicu. Posebno treba ukazati na crveni vosak
ua Lj. Stojanovi: o. e., br. 100; CremO\JJ.uk, GZM, 1951, 83.
114 Ivi, br. 29; Cremo.ni.k, GZM, 1951, 84-85.

63

kojim je preliveno dno zdjelice, a koji inae upotrebljava i Bjeljakov

brat Radi na sva tri sauvana peata. Poznato je da su na crvenu boju
peata od davnih vremena imali pravo samo krunisani vladari. U Bosni,
osim kraljeva, crveni vosak su upotrebljavali jo samo herceg Stjepan
Vuki i njegovi sinovi, takoer hercezi. Opravdano se misli da je herceg
Stjepan dobio ovo pravo zajedno sa titulom hercega od njemakog i rimskog cara Fridrika II godine 1448, ali se za Sankovie mora pretpostaviti
da su to pravo sami uzurpirali.
Peat je krune forme i ima promjer od 1,6 cm, a peatna sllika se
kao i obino, sastoji od simbola, legende i ukrasa.
Peatni simbol je monogram od slova rijei X/\bMb stavljenih u
heraldiki tit(?). Forma tita je priblino srcolika, ali su mu strane vie
ovalne, donji vrh je zatupljen, dok je na gornjem rubu napravljen trokutasti usjek. Iznad tita vidi se konop za noenje, odnosno vjeanje tita. Ovakva forma tita pomalo je neobina za ovo vrijeme. Koliko se
moe pratiti, titovi srcolike forme sa konopom za vjeanje i uvijenim
gornjim rubom pojavljuju se u heraldici tek od druge polovine XV stoljea, i to u Primorju i u Hercegovini. Pa i to nije puna analogija, budui da Bjeljakov tit ima gornji rub zasjeen, dok je kod ostalih slinih
titova taj rub samo uvijen.
Posebno treba istaknuti da ova kompozicija u vidu nepotpunog
grba (heraldiki znak na litu) vjerojatno predstavlja lini grb upana
Bjeljaka. Njegov brat Radi nikada ga nije usvojio u ovakvoj kompoziciji.
Legenda na peatu je kratka: t nEV4T 51:,/\Hi:,I<:O[l,
Ukras peata su dvije koncentrine krunice koje su sastavljene od
nizova takica.
VOJVODA RADIC SANKOVIC

(1391-1404)

Poznata su dva peata Radieva. Prvi, sa titulom kneza, nalazi se na

citiranoj povelji, koju je zajedno sa bratom Bjeljakom izdao 15.
aprila 1391. godine, te na jo jednoj povelji Dubrovniku od 15. maja iste
godine, koju je izdao sam Radi u svoje ime. Drugi peat, sa titulom vojvode, sauvan je na Radievoj povelji Dubrovniku od 25. augusta 1399.
godine. Oba sauvana Radieva peata, isto kao i peat brata mu Bjeljaka, pripadaju tipu viseih peata i otisnuti su u crvenom vosku kojim je
preliveno dno zdjelice izraene od svijetlosmeeg voska.
ve

Br. 35

K n e e v s k i p e a t R a d it e v, proonjel'a 1,6 om, za

Slimbol ima grboVlll!i. :llnak porodice - rije X/\bMb(?)
u monog'raa:nu rebusa. Me:utim, ther.a'1dilki simboli. je ovdje
up01trebljen u s.v.o1101 elementa,nnoj formi, bez tita i drugih
heraldikih 'kompol!lenata.
peatni

64

Legenda, smjetena u krunoj traci, glasi:

nEV4T 1c:NEl4 P4-

poetak legende sa
znakom kria nalazi se sa desne strane peatnog simbola. Slova legende su prilino lijepa.
Ukras peata je sasvim jednostavan: dvije koncentrine krunice
koje uokviruju legenau, i obje - zajedno - uokviruju polje sa peatnim
simbolom. lU

AHV4 Vjerojatno zbog greke pisara ili gravera

Br.36
D r ,u g i - v o j o d IS k 'i - p e a t RiadJi'a Samlkicxvia, sa
pove!je ro'd 25. aJUgusta 1399. goditne, u svim bitnim e1e:m.entiJma slae se ;sa 1perutom 'iz 1391. gadi!Ile. Male x<azli!ke sootoje
ses u ovome: vojVJOdSkli. peat je neto maJnji {promjer 1,3 cm),
hera1di.ki i pea1tni simbol je neto Vlie i2lduen, s1ov.a legende su gotovo upoda sitndj.a, poetak legende nalazi se na
svome uobiajenom mjestu (ru whru peata), a to je najvandje, mjesto titule kneza dolazi noolov vojvoda, pa cjelovita legenda glasi:

Br. 36

nEV4T 130EI30AE P4AHV4.

Kao zanatski rad ovaj vojvodski

-kneevskog peata Radievog.uo

peat

je znatno slabiji od starijeg

VLATKOVICI
Vlatkovii pripadaju uglednoj i razgranatoj velikakoj porodici koja je imala glavne posede u zapadnoj HercegoviJnti. i kojoj je u XV Vli.jeku
prl.pada:la nasljedna ast humsk.og vojV1ode. lanlov'i. ove porodice uzelii su
viidnoga uea u borbama za bosaJDSko prijestoll.ae krajem XIV i po.et
kom XV stoljea, alJi je j.o znaajmoa njwhova uilioga u vojnw i poildtikim
dog.aajlima koji su se odigrali u HercegO'VliJnJi tokom posljednje tr. decen'ilje nj'eziine sa:mootaJnosti.
Piwi bolje poznati lan ove poTodice je kmez Juraj Raidivojevli,
vlastelin na dvoru kralja Tvrtka I. Njegovi sinovi su: Vlatko, Pavao i
Nikola - Jurjevii, a Vlatkovi sinovi su: Ivani, Marko, Zarko, Radivoj,
Andrija (Augustin), Bartol i Tadija - Vlatkovii, koji su ivjeli u drugoj polovini XJV stoljea i ostavili vie tragova u historijskim izvorima.
Samo ova posljednja generacija Vlatkovi.a ostavila je jzvjestan
broj originalnih isprava, uglavnom priznanica. Od pet razliitih peata,
tri pripadaju Ivaniu, jedan Augustinu, dok za peti nije mogue utvrditi
kojemu je od brae Vlatkovia pripadao.

IVANIS VLATKOVIC, VOJVODA HUMSKl

(1452--1488)
Poznata su u svesmu tri Ivanieva peata: jedalll vei i dva manja. Svi tri peara su grbovna, sa legendom na latinskom jez~ku. Nijedan
115

ue
5 -

Ivi,
Iv'i,

Djela -

br. 28; Cremonik: o. e., 84-85, 86-87.

br. 30; Crernonik: o. e., 88---139.

knjiga XXXVIII

65

od ovih peata nije dosada objavljivan u faksimilu, a ni u opisima Gregora Cremonika nije deifrirana nijedna legenda.

Br. 37
V e i p e a t v o j v o d e I v a n i a sauvan je na tri priznanice njegove brae: a) vojvode Augustina - od 19. aprila 1488, b) vojvode
arka i Tadije - istoga datuma. e) ponovno na priznanici arka i Tadije od 27. marta 1493. godine. Na prve dvije priznanice dolazi zajedno
sa Augustinovim peatom. m.

Br. 37
Peat pripada vrsti grbovnih peata sa legendom na latinskom jeziku. Forma mu je krug, a veliina 2,9 cm u promjeru.

Kao pe!!atni simbol fungira potpuni grb, koji je komponiran od tita, kacige ~>a platem i elenke. Stit je tipa tare, nagnut udesno, pa zbog
toga mu donji lijevi kut ispada iljast, a desni kut i itav donji rub -zaobljeni. Jednostavan heraldiki lik - slino kao i na grbu Kosaa predstavljaju tri desne kose pruge. Sa vrha kacige sputa se jedva primjetljiva silueta plata, iji se krakovi s obje strane granaju u lozicu
sa srcolikim i duguljastim listovima. Iznad lozice vide se neki kruii
(sa lijeve strane - tri, a sa desne - etiri). Iz vrha kacige izbija perjanica u vidu bogatog zaobljenog buketa, koji ima visoku drku i pet kratkih vertikalnih pera (listia) na vrhu.
Legenda u krunoj traci, pisana latinskim jezikom i slovima gotike
uncijale, glasi:
LOHANES VLATCHI VOIVODE CHVLMI. Slova
su u prvom dijelu meusobno razmaknuta, a u drugom - prilino zbijena. Otisci peata su relativno dobri, ali su slova legende plitka, pa je
stoga tek kombinacijom sva tri primjerka bilo mogue legendu proi
tati u cjelini. Zanimljdvo je da je slovo H pisano u minuskulnoj formi (h).

.+

Ukras peata je tanka, jedva vidljiva krunica,

atni simbol, a dekorativnost poveava i sama traka
je itava izvedena u viem nivou reljefa.
117

66

Cremoruk, GZM, 1952, s.tr. 328-329.

koja okruuje pesa legendom, koja

Br. 38
M arn j1 - o s m e r o 'k 'U t n i - rp e a t I v an i e v na~
!'!liZi se :na rpri.:z.nalllli:cama od 25. marta 1458. i 25. mat11a 1460.
godine, pa je to na:jstariji sauvani Vlatkovi'a peat. Rrizna!Il'.ilce su izcliate u ime sedam brae Vl!atlwvia i b!I"atbueda im
Pav:~a PetrCJIV!ia. 118 Na elu ove liste je Ivan~, sa rtitJu.lrcJ\m
hiumskog vojvode dok su SV1i ostal:i salmO klllezOIVi. Na oonO<V'U te
Br. 38
olooll.n.osti, k!aro i na osniOVIU liln!jel!lice dia je IV'ainJi meru svom
braom bio najaktivniji u svakom pogledu, pa i u izradi peata, opravdano je zakljuiti da je i 0''0 peat Ivaniev. Ovu napomenu trebalo je
staviti zbog toga to je legenda na peatu neitljiva.
Oba otiska su vrlo slaba, a reljef peatne slike plitak. Izgleda da
je i sam peatnjak- tipar bio napukao.
Osmerokut peata neto je izduen (dimenzije 2 X 1,6 cm), a kutovi
su mu zastupljeni, to je navelo Cremoni:ka da ga smatra ovalnim. Peatna slika pokazuje neke razlike prema ostalim Vlatkovia peatima:
tit sa tri kose pruge stoji gotovo sasvim upravno; njegov donji rub je
razveden (slino kao kod Augustinova peata), dok je desni rub ravan,
a lijevi uvijen. Nesrazmjerno veliki ljem doslovno se slijepio sa titom.
a tanki i kratki plat oznaen je samo jednim kratkim potezom. Perjanica je mali zaobljeni buket na kratkom drku.
Legenda, koja je zauzimala prostore sa obje strane simbola, na a
lost, neitljiva je. U poetnom prostoru vide se potezi od nekoliko slova,
ali ih nije mogue povezati u neki suvisli red. Cak se ne moe utvrditi ni
vrsta pisma (latinica ili i,rilica ?).
Od ukrasa jedva se raspoznaje tanka plastina traka koja je uokvirivala peatno polje.

Br. 39
Manji- okrrug~li- perat Ivraniev sau'V'.a.n
je tU tri otiska Illa priemanici Ivatnii'a i trojice njegove brtae,
i17Jdtatoj 4. dktobro 1482. godine, i u jo jednom prirn:jertlm n:a
pri=a.Il!i.oi rod 25. marta 1493. godine.119
Br. 39
Peatni simbol i ovdje ima formu potpunoga grba. Heraldiki lik
na titu isti je kao i na veem peatu (tri desne kose pruge), vegetativni
produeci plata, desno i lijevo od grla, znatno su siromaniji, ali glavnu
razUku predstavlja fo~rma elenike: rto vie nije buket, nego dva dugaka povijena pera.
Legenda je stavljena u traku koju okviruju dva koncentrina kruga, i koja je prekinuta na donjoj strani vrhom tita, a na gox:njoj - perima elenke. Sam tekst legende teko je itljiv, ali se usporeivanjem
sva tri otiska moe dosta sigurno odrediti, pa i rekonstruirati: SI DOMINI
118 O. e., 324-325.
ue O. e., 327, 329.

67

IOANiS CHOM. Osim gotiko-uncijalnog slova C u rijei CHOM, sav

ostali tekst legende pisan je humanistikom kapitalom.
Od ukrasa peat ima samo vanjsku okvirnu liniju u formi plastine krunice.
AUGUSTIN VLATKOVI, VOJVODA HUMSKI

(1452-1488)
Br. 40
Peat Augustina Vlatkovia sauvan je na dvije priznanice, obje izdate 19. aprila 1488. godine. Na obje priznanice stavljena su po dva peata Ivaniev i Augustinov, iako je prva izdata u ime samoga Augustina, a druga u ime njegove brae - vojvoda Tadije i Zarka. 12<' Poslanici Marko Radojevi i Toma Jelini, koji su u Dubrovnik donijeli ove
priznanice, ponijeli su sa sobom i peate koje nazivaju peatmi vjerovanimi i obiajnimi reenih voevoda Vlatkovia.

Br. 40

Po osnovnoj kompoziciji slike i po

veliini

(promjer 2, 9 cm) pe-

at je slian Ivanievom veem peatu, sa ovim razlikama: elenka se sa-

stoji od dva pera; lozice koje izbijaju iz plata sa obje strane grba neto
su bogatije i. drugaije stilizirane nego na Ivanievu peatu; donji rub
tita nije ravan nego razveden.
Legenda je pisana izrazitom humanistikom kapitalom sa irokim
slovima, i glasi: + AGVSTINI VLAT VOIVODE CHVMINI.
PECAT JEDNOGA OD BRACE VLATKOVICA

Br.41
Poseban mali peat jedinog od brae Vlartlkovia sauvan
slalb01m otiiSlml na priznlaJnicli 'Vojrode arka, ':fudi:je i
ura, i.z.d!atolj 1493. g1odme.121 Ka:tro llletma legel!lde, lllije moglll'e odred!iti kojemu od brae Vlait'lrovti:a tan!o ~prilpaida.

je

lU

Peiait

je kTuMe foiDine, promjera 1,8 om, IUrtiS!lllUt preko ipap.iJra lll!a crveni vosaik. Peatni simboJ. je V1'atilrov\i& guib: e-

Br. 41
120
121

68

O.
O.

e., 328.
e., 329.

tverouglasti tit sa tri kose pruge, kaciga i perjanica u formi elenke od

dva pera. Po tome je slian Augustinovu i malom Ivanievu peatu.
Samo neki sitni detalji pokazuju da se radi o posebnom peatu: tit je
gotovo romboidan, kaciga vrlo visoka sa jako isturenim vizirom, plat
se jedva nazire pozadi ljema, pera elenke su znatno kraa nego na
drugim Vlatkovia peatima, a legende nema, iako je formiran prostor
za nju (traka).
Ukras se sastoji od plastinih krunica koje uokviruju traku gdje
bi trebala stajati legenda.
Svi potezi peatne slike su znatno dublji i otriji nego na ostalim
Vlatkovia peatima.

PECATI RODA KOSACA

KOSAC E
Porodica Kosaa izila je iz anonimnosti u posljednjoj etvrtini XIV
i itavo stoljee bila je jedan od najaktivnijih politikih faktora
u zapadnom dijelu Balkana. Clanovi ove porodice ostavili su vie isprava
i peata nego bilo koja druga porodica srednjovjekovne Bosne i Huma.
stoljea,

SANDALJ HRANIC KOSACA, VELIKI VOJVODA BOSANSKI

(oko 1370-1435)
Sandaljevi peati sauvani su na est isprava, od kojih se jedna u
va u Mletakom arhivu, a ostale u Dubrovniku. Obino se smatralo da
je Sandalj Hrani imao samo jedan peat kojim se sluio itavoga svoga ivota, kako to, npr., izriito kae Gregor Cremonik. Istina je, meutim, da se na Sandaljevim ispravama susreu dva razliita peata, koji
su samo slini, a ne identini.
Br. 42

Br. 42

Pr v i S a tn d a l j e v p e a t n:aiiJatzi se na vj6I'ov.nJim
pismima od matm 1410. i 19. oiktob!fa 1413, ZJatim na prli:zmaniC'i od 27. deceo:nJbra 1423, na povelji DubroV'l11Hw 'Od 30.
maJjla 1420. i na poiVe.Jtii Mleatnima od l. novembra 142:3.
godline. Na dvli.je posljednje povelje pea1li su V'isWi a na
ostalim i.sprav<am:a -- nalijepJjeni (\impress:a). Najb!oliji oti.sa.1t
je onaj sa .povelje dz 1420..godine.122

Od bitnih elemenata peatne slike Sandaljev peat ima samo monogram u uem smislu i legendu, pa je to izrazit monogramni peat. Odmah treba napomenuti da je osnovni sadraj legende dva puta iskazan:
jedanput poetnim slovima Sandaljeva imena (C<:I). to predstavlja monogram u uem smislu, a u kompoziciji peatne slike zamjenjuje simbol, odnosno grb; drugi put isti sadraj je iskazan u punoj legendi koja
ponovo sadri Sandaljevo ime i stoji na uobiajenom mjestu.
122

O.

e., 274, 275, 279, 280; Ivi: o. e., br. 41.

69

Peat ima formu izduenog osmerokuta, duine 1,7 i irine 1,4 cm.
Sredinu peatnog polja zauzima monogram e~. iznad kojega se raspoznaje znak za skraivanje (..t 'l.. lu formi niskog a irokog klobuka, to je
navelo Cremonika da ga tretira kao sastavni dio monograma.

Rubom peata ispisana je legenda: t CH nEV~Tb C~NA~/\EOb.

U detaljima se ovo itanje razlikuje od !vieva i Cremonikova, jer oni
na kraju imena raspoznaju s1ova f-E[3b. Meutim, na sVIim boiljlim otiscima
oito se vidi da slova
1 tamo nema.
Legenda je smjetena u traku koja prolazi rubom peata i uokvirena je osmerokutom sa vanjske strane. Ovaj okvir za traku je i jedini
ukras peata.
Br. 43

Dru g i pea t, iwji je sauV'an samo 1na poveJji Sa,ndaJljla i brae od 24. jui!Ta 1419, sasV'im je sliaU'l prtv'OI!n: 'razil!ifk:!a je S'amo u tome to ovaj drugi ima formu el!i:pse i 1neto
je 1l11aU'lj\i (promjer 1,5 i 1,2 Cllll), pa \SIU Sltoga sitU'litja i slov-a
mOI!l!og:r.ama i legende. Z.:r.a/k slkriiVaU11Ja imad m<0!11l01gIialm:a C
Br. 43
neto je jae dstak.nut; brtaka sa legeruiom nema u,ope
okvira, tako da ni sam rub peata nije niim oivien. Sasvim je vjeroja~tU'lo da se ovdje radi o otisku peatU'log prstena.12a
KNEZ VUK HRANIC KOSACA

(?-1424. godine)

Br.44

Br. 44

Od Vuka Hrania, brata Sandaljeva, ostala su samo dva

otisma jednoga tJipall"a: 10ba 01tiska su na zajed:r1dkim poveljama (!roje oSU braa HrtaU'lii {Sand~alj, Vuk i Vukac) iZ'datM
Dubrwnik,u 24. ju'Illa 1419. i po:novo - 30. maj.a 1420. godi.ne
pOVIOdOI!n pmda~je KoruaV!a}a. Pea't su ob1j1a'Villi Ivi i renro
nilk. 124

Opa koncepcija peatne slike, pojedini detalji, kao i veliina u

cjelini odgovaraju prvom peatu Vukova brata Sandalja. I ovaj monogramni peat umjesto posebnog simbola ima slova imena, zatim posebnu
legendu i ukras koji se sastoji od plastine elipse i izduenog osmerokuta
to uokviruju tekst legende.
Moinog,ram u sredini peata je vlasruikovo ime - m~l<b, pisano tako
to su slova ~, l< i b stavljena u ligaturu. Za razliku od Sandaljeva i
Vwkeva peata, iznad Vuk'0va imena nema klobuka -'oznake za skraivanje, a nema ga zbog toga to ovdje skraivanja i nema.
Legenda t nEV<IT [3~1<0[3~ jako je razvuena. Zanimljivo je da
je imeniki pridjev [3~1<:0[3~ u enskom rodu, to je sasvim pravilno, a
121
121

70

Cremo~:

o. e., 276-277.
Cremonlik.: o. e., 276-279;

Ivi:

o. e., br. 40.

drugaiji sluaj kod Sandalja i Radia Sankovia prije predstavlja greku pisara ili gravera, nego uobiajeni jezini oblik odnosno varijantu.
S obzirom na veliku slinost Vukovog i prvog Sandaljevog peata,
opravdano se moe zakljuiti da je isti majstor - peatorezac pravio
oba peata.

KNEZ VUKAC HRANIC KOSACA

(?-1432. godine)

Na poveljama citiranim u izlaganju o peatima Vuka i Sandalja

(iz 1419. i 1420. godine) sauvani su i otisci tipara njihovoga brata
Vukca. Osim toga, jedan - vei- peat Vukev sauvan je na ispravi
njegova unuka Vladislava iz 1451. godine. Cremonik opisuje oba ova
peata, a Ivi objavljuje samo peat iz 1451, itajui pogreno legendu i
pripisujui ga Vuku Hraniu. Kao i peati njegove brae, i Vu~evi peati
su monogramni.

Hrania

Br. 45

Br. 45

Prvi, maH Vukev peat, sa poveljia o prodaji

KonavaLa - iz 1419. i 1429, ima peatruu sliku ikonci)pioranu
sTI.inlos kao i rua peatima njegove brae. Sao:na izvedJba de
ltall:ja pOikazmJje :iplaik: l!leike specifinooti,125

Peat je izdueni osmerokut zatupljenih kutova, sa dimenzijama

1,5 i 1,3 cm. Peatna slika, kao ni traka za legendu, sa vanjske strane
nije oiviena nikakvom linijom, kao to je to obiaj kod veine peata,
ali je centralni prostor sa monogramom uokviren izduenim osmerokutom, izvedenim od niza bisernih zrnaca. Relativno elegantna slova ~
poetna slova vlasnikova imena, postavljena su asimetrino u gornji dio
osmerokuta. Zanimljivo je da je prvo slovo izrazito uglasto, dok je drugo sasvim - i ak pretjerano - zaobljeno. Iznad slova je ve poznati
klobuk<<- znak za skraivanje(-"-).
Legenda na oba otiska je neitljiva. Ipak, izgleda da je Cremonik
imao pravo kada je tekst, na temelju analogije sa veim peatom, rekonstruirao na:
CH nEV<lTb IC::NE1<l 13~1<:'-l<l. Na ovaku rekonstrukciju upuuju i jedina itljiva slova ... b IC::N e ... ((nE/\ctT)b IC::NE(14)
u dnu peata, upravo na onom mjestu gdje bi po rekonstrukciji i dola.

Br.46

Br. 46

Dr ug i - vei p e .a t lk n e z a V lU lk c:a nije oool.livan

lili noa jedn!o;j 'Il!jegOIVoij ispi1a:vi, pa ni rua :ispravi sLna mu Stjepamia, nego tek IIl!a ugovoru -uruuka Vlaldi.Slav.a o sa'V~ s:a
Dubrowrikom oo 15. aiUgl.lJSta 1451. godine.126

125 remontk: o. e., 276--279.

12a CremOIIIiJk: o. e., 293; Lvi: o. e., br. 37.

71

Po obliku ovaj peat je gotovo pravilni osmerokut; ovakvu formu

VIISe ne susreemo ni na jednom peatu ove veliine u bosansko-humskoj sfragistici. Po veliini spada u srednje peate (dimenzije: 1,7 i 1,6
cm).
Peatna slika sastoji
plastinog osmerokuta.

se od monograma, legende i okvira u formi

Monogram je postavljen u centralni prostor, i on ovdje fungira kao

simbol. Sistoji se od slova O~ , poetnih slova vlasnikova imena.
Iznad slova je znak za skraivanje u formi klobuka<< (.J\..). I za slova
i za znak skraivanja upotrijebljene su nesrazmjerno debele linije, pa se
monogram snano istie u okviru itave slike.

peatni

Legenda nije niim odvojena od sredinjeg prostora gdje se nalazi

monogram. Sam tekst, ispisan krupnim slovima, glasi:tCH nEV~T I<NE1~ ~1<1::.4~. Slovo. H u rijei CH napisano je kao N. U ligaturi stoje slova IC, N, u rijei I<NE1~, zatim slova 1<, 4, u rijei 0~1<1::.4~.
Opi izgJ.ed peata je pomalo nezgrapan, jer su nesrazmjerno krupna
slova monograma i legende gusto zbijena i doslovno su popunila sav
prostor peatnog polja. Osim toga, ni linije osmerokutnog okvira nisu sasvim ravne.

KNEZOVI: STJEPAN, RADOSAV I OSTOJA DRAGISICI KOSACE

(?-1437/8-?)

Br. 47
Na tri. prirz:n1a1Illice br.ae DI1agi!ia: StjepaJ!J.IOIVe od 20.
ap:.rna 1437, Radosavljeve od 20. 1ula 1438. i Os:tojine - !istoga datuma, sauv.a.ni su pea,ti kOlji lllla prvi pogl'ed im<a1u neke
JSifule :r<azlilke, al.i ih ISVti autori 01pnav.dano smartra1u otisdima
Br. 47

jednoga

peiattnjaka,127

Sva tri peata su nalijepljena (impressa) na vosak koji je prethodno prekriven papirom.
Dragiia peat po veliini (promjer mu je 1,5 cm) spada u kategoriju malih. Po sadraju slike to je grbovni peat bez legende i vjerojatno je njegov tipar sluio kao peatni prsten.
Funkciju simbola vri tzv. jednostavni heraldiki znak-- predstava
grifuna kojd trii. i u lijevoj api. nosi jednu g.raneiou. Grifon ima poluotvorena usta, rijetku nakostrijeenu grivu i dugaak rep koji je zavinut
prema gore i dopire sve do glave. Prednji dio trupa upadno je snaniji
od njegova zadnjeg dijela, pa je po ovim osobinama fantastini grifon
najsliniji lavu. Citava predstava je elegantna, pokreti su dobro sinhronizirani, a svaki potez odaje ruku vjetog majstora.
Uz rub peatnog polja tee plastina krunica koja ujedno predstavlja i jedini ukras peata.
t27

72

Cremoni:k: o. e., 283-285;

Iv:i,

br. 52.

Zanimljivo je napomenuti da jedan peatni prsten, koji je svojevremeno u Zemaljski muzej, navodno, dospio odnekle iz Albanije, ima
toliko slian izgled da se namee pomisao kao da se radi upravo o Dragiia peatu. Kasnije e biti govora o grifonu lavu za kojega postoji
vjerojatnost da je bio grb porodice Kosaa i da je ovaj Dragiia grifon,
u stvari, identian sa lavom u grbu hercega Stjepana Vukia i njego-vih sinova.
STJEPAN VUKCIC KOS.4CA, VELIKI VOJVODA BOSANSKI
I HERCEG SV. SAVE

(1405-1466. god.)

Stjepan Vuki Kosaa imao je u svemu sedam peata, pa prema

njihovu broju nosi rekord u itavoj srednjovjekovnoj Bosni i Humu.
Tri Stjepanova peata su vojvodska, a etiri herceka; samo jedan ima
latinskim jezikom pisanu legendu, dok su sve os:tale legende pisane i
rilicom i srpskohrvatskim jezikom. Samo jedan Stjepanov peat je grbovni, a ostali su monogramni. Po veliini, u opoj kategorizaciji, tri peava spadaju meu srednje, a etki- meiu male peate. U J)ubrovalrom
arhivu uva se ukupno 17 isprava sa ouvanim peatima Stjepana Vukia Kosae.

Br. 48

Najstariji sauvani Stjepanov peat nalazi se na povelji Dubrovniku od 10. oktobra 1435. godine~ To je ve i v o j v o d s k i p e a t, koji je inae poznat i sa priznanica od l. aprila 1443. i 3. februara 1445.
godine. 128.

Br. 48
Peat ima formu kruga sa promjerom od 3 cm, a peatna slika se
sastoji od monograma, legende i ukrasa. Sredinji prostor peata itav
je zauzet monogramom Stjepanovog imena CTE<l>~N. Slova c<P~N pisana
su u jednom - horizontalnom redu, a slovo m pisano u minuskulnoj
formi, stavljeno je iznad slova <P. Ovaj monogram (rebus) .sastavljen je
duhovito, jer slovo m istovremeno vri i funkciju slova E, a slova ~ i N
nalaze se u ligaturi. Ovako grafiko rjeenje navelo je dosadanje autore
da u itavom monogramu prepoznaju samo slova e <P~ .
120

Cremon~k:

o. e., 282-283, 289-291;

Ivi,

br. 52.

73

Relativno krupna slova legende stavljena su po obiaju u krunu

traku, a sam tekst g[asi: t CH ne V <t Tt:. OOEOOAE cm tn-tN-t. U ligairu!ru
su stavljena samo slova ct i N - u rijei cmtnctN<t. Slova su pisana korektno, ali ne naroito lijepo.
Jedini ukras peata predstavljaju dvije koncentrine krunice koje uokviruju traku sa legendom; unutranja krunica izvedena je pomou
takica, a vanjska je, koliko se to moe razabrati na otiscima, obina plastina linija.
Br. 49
Prvi maH peat Stjepana ka.o vojv.ode saje u jedinom :primjerku na prizn1Jllici od 18. septembra
1438, i ponoWlo - i to u dva '01Jisika - na priznJallli<Cii. od 7.
ma~j1a 1440, ko~a je izdana u ime vojvode Stjepallla i '!JJjegovih
sinova V1adis'kwa i Vltatika. Objavi10 ga je sa alksiiin!ill'()l!n A.
I'VIi, : Gr. Crem01nik.129
uvan

Br. 49

Peat ima formu OSI!nerok:uta sa dimenziJama 1,8 i 1,6 cm. Formu

osmerokuta imaju i oba koncentrina okvira koji uokviruju legendu.
Sred~ndi prostor opet zauztima monogr.aan 'Wmena
CTE<I>4N, lizveden!iisto
kao i na velikom vojvodskom peatu.
U legendi: t CH nevctmt:. OOEOOAE Cm1En4N4 !l'ilg1ixana su slova
H i n, a zatim ctmt:. (TI:.), te 4 i N.

Br. 50
Dru g !i ma li v oj v o ds k i p e alt Stj epanO'V satl'e samo tila jedinidj ispravi, i to, mjed!lliO sa p:rvitm I!Illallim

UV!an

peatom,

Br. so

na povelji od 7. maja 1440. godine.130

Osim neznatllle rM:lilke u veliillli (du'ilna 2, l, ilr.itllia 1,7
cm), owj peoot se rta'2illi/lrutie od p1'Voga jo sa~mo po ne!k!o!liiko
si1milh detal!ja: sllovta m001.10grama d 'l.egenlde su runlitj1a, n-ema
JligatJuq-e lkod slova H 1 n - u q-ijei CH nEV-tm.

Br. 51
Sr ed n j i her e e k i S t j e p a n o v p e a t sauvan je na devet isprava izdatih u vremenu od 1450-1466. godine.13l
Peatna slika koncipirana je sasvim sli.no kao i na velikom vojvodskom peatu. Bitna razlika je u dodatoj ljiljanovoj kruni iznad monog.rama i u dd1elu legende, koja OtVdjeglasi: t CH ne V-tm t:. r ANet XEP
12t Or.:uwlllilk: o. e., 287-288; Ivi: o. e., br. 51. To su prvi i trei pena povelji iz 1440. god.
too CiremJOniik: o. e., 288.
m 'ro su: 2 priznamce Old 5. juda 1450, 2 povelje od 19. jula 1453, ug<>vor od 10. apiiill.a 1454, te prdrzm.amce Old: febnuara 1464, 17. novembra 1465, 5.
decembra 1465, 25. feibi!Uiara 1466. god. (Cremoniik, GZM, 1952, 291-292, 294-295, 296, 297, 298; Ivi: o. e., br. 61 i 62).

at

74

'-lErei cmHnelNCl.
Osim toga, slova mOOIOig'l'ama su neto 'kdenlija, a unutranji prostor sa nonogramom opasan je po jednom plastinom i po jednom udubljenom krunom linijom.

Br. 51

Br. 52

N a j ve i p e a t S t j e p a n a k a o h er e e g a po svojim
karakteristikama dijametralno se razlikuje od svi:h ostalih njegovih peata. Najznaajniju novinu predstavlja peatni simbol u vidu potpunoga
grba, a zatim - latinski jezik u legendi. Ovaj peat, zaudo, nije sauvan ni na jednoj Stjepanovoj ispravi, nego samo na jednoj priznanici njegova sina Vlatka od 26. jula 1470. godine.13 2

Br. 52
Peatni simbol je pravi potpuni grb koji se sastoji od tita, kacige
sa velom i elenke. Stit je u osnovi neto izdueni etverokut; gornji
mu je rub ravan, a donji razveden u tri polukruia. Preko itavog polja
tita postavljene su tri desne kose pruge, koje vre funkciju heraldikog
lika. Stilt je sasvim lagano nagnut udesno, a na njegov liijevi kut postavljena je izduena kaciga sa velikim otvorom za oi. Od jastUia na kacigi polazi plat - veo, koji se desno i lijevo od grba razvija u bujnu
vijugavu lozu. Iznad jastuia uspravno izbija prednji dio grifona - la132

Cremonik: o. e., 321;

I'Vfi:

o. e., br. 73.

75

va, snanoga trupa, velike glave i nakostrijeene grive. U apama lav

dri zastavu na kojoj se razabiru dva kria i tri (horizontalna i) paralelna kraka.

Iako je sauvan na ispravi koja je izdata tek 1470. godine, nema

sumnje da je ovaj peat nastao prije 1465. godine, a moda i odmah poslije 1448. godine. To je, svakako, najstariji potpuni grb velikakog roda Kosaa, i zajedno sa grbom Vlatkovia najstariji potpuni grb na podruju srednjovjekovne H!umske zemlje i i1tave Hercegovine. Grifon _
lav u elenci je vjerojatno ve odavno sluio kao jednostavni heraldiki simbol porodice Kosaa: treba samo da se podsjetimo na peate brae Dragiia Kosaa iz 1437-1438. godine i popisa blaga Sandalja Hrania, u kojemu se spominje Sandaljevo zlamenije, zatim u istom
blagu i neke figurine lava<< i 'rkana<< (zmaja). Kose gredice na titu, koje se pojavljuju na mjestu tzv. jednostavnog heraldikog lika, predstavljaju nov, dotada nepoznat simbol, koji e, kao i cijelu kompoziciju
grba, zadrati i Stjepanovi potomci.
Za heraldiku je vana injenica da se plat - veo iri i na prostor
sa desne strane grba. Takva potencirana uloga plata kasnije sve vie
uzima maha, i kao ukras postaje jedna od najupadljivijih karakteristika
grba uope. Svi ovi detalji kazuju da je Stjepanov grb formiran pod direktnim uticajem suvremene zapadnoevropske heraldike, koja pokazuje
stilske osobine renesanse.
Legenda je pisana humanistikom majuskulnom kapitalom, ali sastavlja oito nije bio vjet latinskom jeziku; stoga je legenda i sadrajno nepotpuna: S ILVS. DNI. DVCIS. STEPHAN!. SCI. SABE. REGNI.
BOSNE. Razrijeena legenda bi glasila: SIGILLVM ILVSTRISSIMI DOMINI DVCIS STEPHAN! SANCTI SABE ET REGNI BOSNE. 133 Treba
odmah napomenuti da je ovo prvi poznati sluaj upotrebe humanistike
latinske majuskule (kapitale) u epigrafici Bosne i Hercegovine. Pojedine
rijei rastavljene su takama. Kao i obino, legenda je uokvirena dvjema
plastinim krunicama, koje predstavljaju i jedini isti ukras ovoga
peata.

Br. 53

Prvi malii herceki peat Stjepanov nailazi

se samo ;na jednoj ispoo'Vii - poveljli. 'O trgcwa<kim tposJ.asticama
Dulbro'V'niku, izda:to 13. ok!tob'J:'Ia 1461. goldime.l34 Peat je
>!llati'SillJUt na crveni voSaJk, preko kojega je preLl}octno stavljen paprr. VeiliiniOim - duinla 1,8, l1rt1na 1,6 cm. - li formom izduenog oomerolruta S1aiSvi.m 'Oid!g<Oivtal1a malim voj'VIodBr. 53
Skim peatima, dolk je mOI!lOrtam izveden isto ka10 i .nla sredlni.iem
hercekom peatu (monogram imena CmEcj:l<lN sa hercekom krunom iznad njih). Na ovom peatu nema ni posebnog okvira za legendu. U sa-
moj legendi: nEV<lm r AN<l XEPL!Er<l CmHEn<lN<l nema nita posebnog.
133 RlliZ'lika prema CremorntkoV>u itarnju sastoji se u identifikaciji slova S na poetku legende, te ~sputarnjl!l veznilka ET pri kraju legende. Ni kri
na poetku legende damas se ne moe prepoonati.

134

76

Cremonik: o. e., 296-297.

Br. 54

Br. 54

Stjepan kao heTceg imao je jo jeda111 maH

p e a t, kajri je sa.OwVIrun Samo na jedinoj ti.'Spravi (pri'Zln!al!lici)
njejrgove udavice Cec'iiJ.ije, idraboij 28. maj1a 1476. goldi:ne. 1'15
Ovaj pe-'at je neta vei od prethodnoga (duilnia 2,2, ilvhna
1,8 cm), a izdueni osmerOik!ut ima mako 21aobljene kutove da
se pri-blimje OVtalru.

Peatna slika izvedena je naroito paljivo i lijepo. Siova monograma su relativno sitna ali simetrina; krajevi slova su znatno proireni,
to u velikoj mjeri poveava dekorativnost. Posebno je lijepo izvedena
visoka kruna, koja se sastoji od tankog dijadema i tri visoka stilizirana
ljiljana izmeu kojih stoje dva okrugla listia. Kruna zauzima gotovo
isto toliko prostora koliko i itav monogram.
U legendi: CHC! nEVc:tmb XEPYErc:t CmHci>ENC! -napravljena je
greka: CmHci>ENC! - mjesto: cmtnc:tNC! ili CmEci>C!NC! ..

VLADISLAV IIERCEGOVIC, VELIKI VOJVODA BOSANSKI

I HERCEG SV. SAVE

(1426/7-1487/9. god.)

Na prvoj poznato ispravi koja je izdata u Vladislavljevo ime (zajepriznanica Vladislava, njegova oca Stjepana i brata Vlatka, izdata 7. maja 1440. goidne) stoji peat njegova oca Stjepana; oito je da
u to vrijeme Vladislav nije imao svoga vlastitog peata. Ni l. aprila
1443. Vladislav nema svoga peata, a jo 1451. godine na ugovoru o savezu sa Dubrovnikom on stavlja peat svoga djeda Vukca.
Vladislav je imao u svemu tri peata: dva vojvodska i jedan herceki. Zanimljivo je da Vladislav u decembru 1465 .. godine upotrebljava
herceki, a u februaru i aprilu 1466. godine, te ponovo 1469. godine vojvodski peat.
dnika

Br. 55

Vei v
sauvan je
ajevima peat

o j v o d s k i p e a t V l a d i s l a v l j e v, promjera 4
na etiri priznanice iz 1466. godine.130 U svim ovim sluje natisnut (impressum) na vosak sa papirom, a boja
peatnog voska je uvijek crvena.
Peatni simbol je potpuni grb, koga smo ve upoznali na velikom
peatu hercega Stjepana: tit sa tri desne kose pruge, kaciga sa velom
iji se krakovi razvijaju u bogati vegetativni ornamenat i. slobodno lepraju s obje strane grba, te elenka u vidu lava - grifona, koji u apama dri zastavu sa tri horizontalne gredice i jednim kriem. Vegetativni ornamenat koji se razvija iz plata znatno je siromaniji nego u
Stjepanovu grbu i vie podignut prema gore; od zastave se na prva tri
cm,

tas Cremop;lr.: o. e., 299; Ivi: o. e., br. 70.

Cremoni.lk: o. e., 30D-302; Ivi, br. 68.

136 '

77

otiska raspoznaju samo konJture, ali na oteenom primjerku od l. aprila 1466. godine jasno se vidi da je na itavoj zastavi prikazan kri koji
izbija iz iroke platforme.
Legenda je pisana lijepim i besprijekornim slovima epigrafske gouncijale: + SIGL. S. DNI. VLA.DiSLAVS. VOIEVODE. BOSNE. (SIGILLVM SERENISSIMI DOMINI VLADISLAVS VOEVODE BOSNE.)
tike

Br. 55

Jedini isti ukras peata predstavljaju koncentrine krunice koje

uokviruju traku sa legendom. Vanjska krunica je izvedena od niza ta
kica.
Priblino etvrtasta forma tita na ovome grbu upuuje na zakljuak da je grb nastao bar deceniju ranije nego isprave na kojima se nalazi, a velika slinost sa grbom hercega Stjepana pokazuje uzor prema
kojemu je raen. Zbog starije forme tita i grba mora se pretpostaviti
da je ovaj peat nastao ranije nego srednji peat Vladislavljev sa isprave
iz 1465. godine. Na takav zakljuak navodi i injenica da je na ovom peatu Vladislav jo uvijek samo veliki vojvoda bosanski.
Br. 56
J e d i n i m a (l i p e a t V tl a d <is l a v 11 e v '!l.aJarzi se na
pl"i.2lnia'l1i'Ci od 17. juna 1469. gJOdi.ne.t3 7 Otilsak je OM<fje direktnJo <U voSku, bez 21altitnog papiva. Koaiko je pl'li2mlll!nica
presav~jena jo dolk ;je vosalk bi:o Wp!liO, to se na gedial!l dio
pealbne gvude (i sl'i'ke) za.lijepio pa<pir prli::zlna~nice, a koBr. 56
1lllaidi peata se lktarsnije prelomio i nestao. Stlogta pOOamna
slika nije u cjelini vidljiva. Ipak se moe konstatirati da je peat krune
forme, promjera 1,7 cm, i da sredinji prostor zauzima monogram ONI
Osim toga raspoznaju se i pojedini dijelov!i.legende: ooeoo ... 1\'<IAH to
dozvoljava rekonstrukciju na: nEV<Imb OOEOOAE 0/\<IAHC/\<10<1.
Br.57
p e a t V l a d i s l a v l j e v, promjera 2,8 cm, saje na priznanici od 13. oktobra 1465. godine, i ponovno na pri-

H er e e k i
uvan

117

78

Cremollliik: o. e., 302-303.

znanicama od 27. oktobra 1487. i 21. decembra 1478. godine.t:J~ Jedan,

i to odlino sauvan primjerak ovoga peata nalazi se na ispravi iz 1492.
godine, koju su zajedno izdali srpski despot ore Brankovi i herceg
Bala, sin Vladislavljev. Kao to se vie puta deavalo, i ovdje se je sin
Bala posluio peatom svoga oca. Konkretni primjer dosada nije zapazio nijedan od autora koji su se bavili ovom problematikom. Svi su,
naime, smatrali da se radi o peatu Balinu.1 39

Br. 57

Kompozicija peatne slike u osnovi je ista kao i na veem pea

tu iz 1466. godine: Vit sa tni. kose gr-ede, kaciJga sa velom i perjail!ica u
vidu grifona - lava koji dri zastavu. Ipak se moe zapaziti nekoliko
sitnih, ali ne sasvim beznaajnih razlika. Citava kompozicija grba vrlo
je izduena, tako da u dnu peaJta tilt, a u vrhu glav.a zmaja i zastava,
preklidaju traku sa legendom. Forma taa je etvntasta, sa znan;im
lunim izrezima na desnoj i lijevoj strani. Lozice koje sa obje strane
grba izviru iz krajeva plata znatno su siromanije, ali je lik lava mnogo ivlji i elastiniji. Na zastavi se mogu razaznati dva polja meu
sobno odvojena vertikalnom linijom; u jednom su nesumnjivo prikazane
horizontalne pruge, a na drugom dijelu kri. Svakako je karakteristina
razlika izmeu zastave na peatu od 1466. godine, koja ima samo kri,
i ove, koja ima dva dijela- (heraldike) grede i kri.
Legenda, pisana latinskim jezikom i gotikom epigrafskom uncijalom, dobro je itljiva, naroito na Balinom otisku iz 1492. godine. S. DNI.
VLADIS. TERE. XM (SIGILLVM DOMINI VLADISLAV! TERRE CHVM).
U .ovakvoj stHizaciji i rg1rafiji oito je slabo po7!Ilavanje latinskog jezika,
ali to je jo zanimljivije, peatorezac je zamijenilo. latinsko slovo H iril
skim X, jer slova XM oito treba da znae HLM- CHVM X/\t:.Mt:.).
VLATKO HERCEGOVIC, HERCEG SV. SAVE

(?-1489. god.)
Ve je spomenuto da je na jednom dokumentu od 7. maja 1440.
godine u Vlatkovo ime stavljen peat njegova oca Stjepana. Jo jedan
put, i to u vrijeme kada je Vlatko ve nosio titulu hercega i kada je
imao bar dva vlastita peata, iz nepoznatih razloga on se posluio pea
tom svoga umrlog oca (26. jula 1470. godine).

Cremonik: o. e., 300, 303-304.

138
1 3 Ivi,

br. 80; Thail6czy, Stu dien, 311.

79

U dokumentima Dubrovakog arhiva sauvana su tri Vlatkova pejedan od njih spada u kategoriju malih, a dva druga - u kategoriju
srednjih. Jedan srednji i mali peat imaju srpskohrvatsku, a jedan srednji latinsku legendu. Svi Vlatkovi peati spadaju u natisnute<< (inpressa), redovno su udareni preko papira i uvijek je upotrijebljen vosak
crvene boje.
ata:

Br. 58

V 1 a t k o v p e a t s r e d n j e v e l i i n e s a s ~ p s k o h rv a t s k o m l e g e n d o m sauvan je na osamnaest priznanica, kojima je on u Dubrovniku potvrivao izuzimanje nasljedstva iza svoga
oca Stjepana i prastrica Sandalja. To su: priznanica od 22. novembra
1466, od 4. augusta i 10. novembra 1467, od 10. januara, 17. marta, 25.
marta, 15. aprila, 6. juna, 20. augusta, 20. septembra, 3. oktobra, 26. novembra i 23. decembra 1468. godine, te 15. februara, 14. marta, mjeseca
maja, 10. septembra 1469. i 26. januara 1470. godine. 140

Br. 58

Ovaj Vlatkov peat, krune forme, promjera 2,8 cm, u osnovi je sligrbovnom peatu njegova brata Vladislava i oca mu Stjepana (grb
sastavljen od tita sa tri kose grede, kacige sa velom i perjanice u vidu
lava - grifona koji dri zastavu). Kao spicifine osobine Vlatkova peata treba navesti ove: tit ima jednostavniju etvrtastu formu, ali je
neto povijen i nagnut udesno, pa zbog toga izgleda kao da mu je lijevi
rub uvijen, a desni donji kut se i ne vidi; vegetativni ornamenti na krajevima plata su dosta siromani; grifon sve vie lii na lava i - to je
moda najvanije - na zastavi su prikazana dva kria, jedan iznad drugoga slino kao i na grbu njegova oca Stjepana.
Legenda glasi: t n COHT/\Or<l XEP4Er<l 0/\<lmlc:<l.
Ukrasni elemenat peata je krunica od bisernog niza<<, koja okruuje itavo peatno polje; sa unutranje strane trake za legendu odgovarajua krunica je tako tanka da se na visini otiska uope i ne zapaa.
an

Br.59
D r u g i V l a t k o v p e a t s r e d n j e v e li i n e s a l e g e nd o m na latinskOilll jeQ:iku ~romjer 2,8 Cllll) takoder je grbovni. peat. SaUIVan je na dvije isprave- priz,nanice: od 17. au~a 1476. i 5. okitobra
1478. godline.t41
Cremoruk: o. e., 305--319; Ivi, br. 71.
t.. Cramonilk: o. e., 322-323.

14 0'

80

Peatni simbol je isti onaj grb kao i na peatu sa irilskom legendom. Razlika je samo u zastavi (vdje je prikazan jedan kri) i u poloaju grba, koji je ovdje okren1.1t udesno.

Br. 59

Na

poetku

legende nema

uobiajenoga

kria nego samo jedna obimjee (C)

i donekle A, a izrazito kapitalna slova su L, V, D. E. Odvajanje rijei
oznaeno je kruiima, odnosno takama.
Vanjska krunica koja uokviruje itavo peatno polje nazubljena je,
a unutarnja je tanka i jedva primjetljiva.
U zanatsikom pogiledu 'izrada pealta je kwekltna, pa u toa:ne .smliJslu ne
bi bilo prligovOTa da nije glUhe greke u orli.jentacijli. g11:1ba, mijeanja prusama i nedosljednosti u znakovima za odvajanje rijei. Zanimljivo je da u
reljefu peatne slike postoje dva korizonta: vii, u kojemu je izvaen dio
grba: kaciga i lik lava, i nii, u kojemu su izraeni svi ostali dijelovi peatne slike.
na taka. Tekst: SIGIL VLATICI DVCIS S SABE pisan je
avinom gotike uncijale i humanistike kapitale; uncijalnoje, npr.,

Br. 60

Ma:li peat hercega Vlatka illna oblik neznatno

irouenog osmerokuta, sa du.li.n!om od 1,8 i li.rinom 1,5 cm. Za
na.ziliJlru od ostala d'V1a, :OV'o j e mcmogi1aJm!lli pea t, .Z!'Iaen u
sk]a:du sa sta~I'om 11madicij.om Kosaa. Sredi'r.j'i pros.totr pealme slJirke zauz.tma monogram sa slovima 1im.ena 0/Vtm IkomBr. 60
poni:I'an tako da prva tri slova stoje u jednom redu, a Lroko m,
postavljeno je iznad njih, upravo onako kao i kod monograma hercega
Stjepana. Iznad monograma razabire se i minijaturna kruna sa jednostavnim zupcima.
Legenda je po sadraju identina sa onom na srednjem peatu: t n.
COHm/\or~ . XEPL!Er~. 0/\~mlc~. Odvajanje pojedinih rijei izvreno
je pomou takica.
Osmerokut koji okruuje peatno polje bio je izveden od niza taki
ea, ali danas, gotovo na svim otiscima, ovdje se raspoznaje samo obina
plastina linija.
Ovaj mali Vlatkov peat sauvan je na priznanicama od 2Q. augusta,
20. septembra, 3. oktobra i 26. novembra 1468. godine, te na priznanici
od 10. septembra 1469. godine. Karakteristino je da je u svim sluajevi
ma mali Vlatkov peat upotrebljen u ime njegova brata Stjepana, i to
uvijek na zajednikim priznanicama i paralelno sa Vlatkovim veim pe6 -

Djela -

knjiga XXXVIII

81

atom. Cremonik zbog toga misli da se ovdje radi o nekakvoj Vlatkovoj

prevari na raun brata Stjepana ili na raun Dubrovnika. 142.
Faksimil ovoga malog Vlatkovog peata dosada nije bio objavljivan.

KNEZ STJEPAN HERCEGOVI

(1459-1517/19)
illo~

NalfoJiaJi sitrl hercega Stjepalllla, po liimenu tal.roe Stje~

pai!l, koji je il1laik01Il rpreJJasika n:a i:slattn uzeo ime Ahmed {u hi~ storij.skim iz:voo-lma poma:t kao Aihmed-paa Herceg,OIV'i),

~ ostJavio je otiske sVIOga peata na l l pti.Zilllaiilica; od toga su

"~i!'~~ dlvlije i:z 1467, 5 - i<z 1468, 3 - itz 1469. i jednia iz 1470. go~ dilne. Ve je Te'.!1Jo da je rua 5 p.r1Z1!1ai!lli~a u ime Stjepam.ovo
Br. 61
stav.I:jen maJl.i pea1t njegwa bra.ba Vil.atkla.143
Peat je male veliine, po formi ovalan, sa promjerom 1,9 i 1,8 cm.
Raen je u svemu po uzoru na oev vojvodski peat. Sredinji prostor
zauzima monogram imena cmEcl><:lN, izveden tako da iroko m stoji iznad ostalih slova imena i ujedno VTi funkciju slova E, a slova Cl i N
su stavljena u ligaturu.
Legenda glasi: t n. CO . cmH.n<:lN<:l . XEPYErOOHM. Skraene su
rijei nEVc:!m i CI3Hm/\OPI, a odvajanje rijei izvreno je pomou ta
kica.
Ovalni okvir oko peatnog polja izveden je od bisernog niza<<.
Peat su objavili Ivi i Cremonik.

'<f.

142

t4s

82

~emonilk: o. e., 312--'314, 318.

Premonilk: o. e., 307-321; Ivi, br. 72.

OPI DIO

PECAT KAO PRAVNA INSTITUCIJA

Peate su imali, po pravilu, nosioci ili predstavnici javne vlasti.
To su, prije svega, nosioci najvie vlasti, dakle, vladari. U srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini, u periodu iz kojega potiu izvori o pea
tima, status samostalnih vladara imali su: bosanski banovi i kraljevi,
humski (veliki) knezo.vi, te, izvjesno vrijeme, i hercezi sv. Save.
Neki pisani historijski izvori, ija je autentinost jo uvijek sporna,
spominju i peate trebinjskih upana polovinom XII stoljea. Iz iste
grupe izvora potiu i najstarije vijesti o peatima humskih knezova i
bosanskih banova.t44_
Svi vladari, bez ijedne poznate iznimke, slue se peatima, ali to
jo ne znai da oni vazda imaju i svoje vlastite peate. Tako se ban
Tvrtko u poetku svoje vlade slui peatom bana Stjepana; kraljica Jelena - peatom svoga mua Dabie; Stjepan Ostoji - oevim pea
tom; Tvrtko II, uz toliko svojih peata, pred kraj vlade upotrebljava
tipar svoga prethodnika i dugogodinjeg suparnika Ostoje. Dvojica posljednjih bosanskih kraljeva, iako se vrlo esto slue peatima, nemaju
nijednog vlastitog, nego upotrebljavaju tipare svojih prethodnika Tvrtka II i Ostoje. Takvih sluajeva ima i meu hercezima sv. Save. 145
Za vladare XII stoljea ne znamo koliko i kakvih su sve peata
imali. Sudei po bulli kneza Miroslava i analogijama sa peata Stevana Nemanje, po pravilu, to su bili peati srednje veliine, a neki od
njih bili su i dvostrani (dupli). 146 Ve u prvoj polovini XIII stoljea
znamo da su i bosanski banovi i humski knezovi imali po dva peata:
jedan manji (mali) i jedan vei (veliki).1 47 To isto znamo i za bana Stjepana II u prvoj polovini XIV stoljea. Ban Tvrtko. imao je tri peata:
veliki, manji (po opoj kategorizaciji - srednji) i mali (peatni prsten).

u tzv. lOikl'lllffiSklim faQsi:flikaltima treb!njtSk:ih i l:Jiulmisk;ih ispmva XII

lij)OIIlli.nju se: tSigiHum I.Jiltouiti, silgillQum Chrance, na iSpravi GerdelsiSe stoj'i rtelkist meo S]gnaoulo sigillatatS, a sigliLlrum se spominje i u povelji bana Bolia, koja spada u iStu grupu (ii: lJjetopliS popa DU!k!ljanina, Beog!r.ad--,zagreb 1928, 189-192). U novije vl'ijeme nellti hiStoriari se zala~ za
aJUitent1iinost ovili isprava (npr. Br. Neel(jkoVIi u Istor.ijSkom atSo;pliSu, Beograd 100.9, br. 9-10, 55-69).
145 l3Jd2j podaci izneseni su u izJaganju o pojedllinlim peart.'ima.
144

stoljea

a& Knez Mkoslav.

147

I ban Ninoslav i hUillliSki 1mez Andr.1ja imaju po dva peata.

6.

83

Kao kralj Tvrtko ima ak 4 peata: veliki dvostrani, srednji, i dva mala
- tajni i peatni prsten. Dabia se slui sa tri vrste peata, Ostoja sa
dvije, Tvrtko II, opet, sa tri, a Toma i Stjepan Tomaevi slue se sa
po dvije kategorije tipara. Stjepan Vukri. Kosaa, kao herceg, ima tri
vrste peata, isto kao i Vladislav i Vlatko - Hercegovii.
Samo vladari imaju dvostrane i velike peate (po opoj kategorizaciji), a vie od dvije kategorije peata susreu se takoer samo kod
vladara.
Vano je konstatirati da se veliki, i uope vei, peati upotrebljavaju iskljuivo na ispravama javnog karaktera, dok ostali - srednji
i mali - slue vladarima i za ovjeravanje slubenih isprava, ali i za
potvrivanje sasvim privatnih priznanica, pisama, punomoi i sl.
Sljedeu kategoriju imalaca peata predstavljaju tzv. oblasni gospodari. Oni peate upotrebljavaju u svojstvu nosilaca javne vlasti, ali
i u poslovima sasvim privatnog karaktera. Cesto imaju po dvije kategorije peata: jedan - vei, koji spada u opu kategoriju srednjih, te
drugi- mali peat.
I veliki broj ostale vlastele imao je svoje peate. Neki od te ostale vlastele su lanovi monih velikakih kua, kao npr. braa Dragiii, braa Hranii, Tvrtko Borovini, Stjepan Hercegovi, ali se to isto
ne bi moglo rei za onih 15 plemenitih<< ljudi, koji su svojim peatima
potvrdili sudsku odluku o identifikaciji zemalja livanjskog grada. 14q U
kojoj su mjeri vlasteoski peati imali javni karakter, danas je teko rei; u svakom sluaju, treba imati na umu da su feudalni gospodari na
svojim posjedima imali iroka ovlaenja koja spadaju u domen javne
vlasti- bar prema dananjim naim shvaanjima.
Od ostalih imalaca peata treba spomenuti samoupravne varoke
opine; dodue, nije sauvan nijedan primjerak njihovih peata, ali pisani izvori spominju, npr., peat opine srebrenike.t49. Moe se opravdano pretpostavljati da su i ostale autonomne komune, kao npr. Olovo
i Fojnica, takoer imale svoje peate. Pisani izvori spominju i peate
bosanskog biskupa i bosanske franjevake vikarije u XIV stoljeu.
Peat se otiskivao na ispravu ili na pismo prilikom izdavanja, odnosno optremanja. U vladarskim kancelarijama, kao i u veim kancelarijama obllasnih gospodara, svakako su peate oti.Lskivali djaci~pisa
ri,150 a rijetko sami izdavai. Kada je ispravu trebalo ovjeriti u dru1ts ,...~. Mlilcloi: MOI!liUIIlenta serbica, Vden.nae 1858, 248. Taiko npr.,
S!liilidaljevi poslani<li. klnez Pr'ibdisav Pohvald, dijaik Brajan i Vulkac Vardi
imaju svoje peate (Stojanovd: o. e., br. 356, 358, 381). NasUiprot tome, roaci
Brai~a Teza1ovia 1475. god. nemaju svojlih peata, nego novac u Duibrovniku
!Pl1imaju pred svjedocima (Stojanovi: o. e., br. 783).
149 Ugovor o k:u!Po,prodaji nekiih kiua u Srebrenici 1423. god. bio je
ovjeren peatom mjesta ~la bo<la del luogo). DolkiullnenaJt je olbjavdo M. Dini
u lklnj,iJzi: Za iJStoriju rudallSWa u srednjovje!ko,vnoj Srlbiji i BOISJ:l1, Beograd 1955,

106.
160 Krlrl.j To.ma nra jednom mjestu kae: I poveliJSmo ga zall)eaUti
naro.m zaikonom podvlisuaru peat (Stojanovi: o. e., bi'. 696). Sliooe li.zreke mogu se nali i u dru~im iS(!li'avama, kao npr. kod Sandalja Hrania 1423 (Stojanovli, br. 337), Hi kod Petra i Nikole Pavlovia 1454. god. (Stojanovi: o. e.,
br. 726).

84

gom mjestu, onda su punomonici sa sobom nosili tipare svojih naredbodavaca i njima ovjeravali dokumente.t51
esto je peatnjak (tipar) sluio kao legitimacija kojom je trebalo
dokazati status punomonika i istinitost usmenih poruka. Stoga bi se
ova funkcija peata mogla nazvati ovjeravanjem usmene izjave. 152
Pravna snaga peata sastoji se u ovjeravanju autentinosti isprave
i istinitosti njezina sadraja, a zatim u legitimaciji donosioca peata. U
pogledu gradacije moe se uoiti pravilo da sa veliinom peata raste
i njegova snaga, iako u praktinoj primjeni ima mnogo nedosljednosti.
Vrste peata, sudei po terminologiji pisanih izvora, dobile su svoja imena po raznim kriterijima. Tako se razlikuju:
a) po veliini: mali, srednji, veliki;
b) po broju peatnih slika: >>dupleni - >>obistrani<<, obini;
e) po tehnici peaenja: >>Visui<< (pendens) i impressum (>>natisnuti<<);
d) po simbolici: zlameniti<<;
e) po pravnom karakteru: zakoniti, virovani<<, obini, tajni.
Veliki je broj isprava (po vrstama) koje se ovjeravaju
Takve su isprave:

peatima.

- ugovori (meunarodni, trgovaki, kupoprodajni, mirovni i dr.);

- sveane izjave, zavjernice, povlastice i sl.;
- feudalne darovnice;
- punomoi (listovi >>virovani<<);
- otvoreni listovi, svjedobe i sl.;
- slobodni listovl (propusnice, salva conducta);
- priznanice, razrjenice, potvrde;
-pisma;
- odluke o rezultatima sudskih sporova;
- Opoil'U{e.153
Gradaciju pravne snage pojedinih vrsta peata nije mogue striktno ustanoviti. Obino se misli da vladari za svoje privatne poslove
upotrebljavaju male i tajne peate ili peatne prestenove, za obine isprave javnoga karaktera - srednje, a za naroito vane i sveane dokumente - velike peate. To pravilo vai i za Bosnu, ali veliki broj iznimaka pokazuje takvu nedosljednost u primjeni da se pravilo gotovo
gubi. Ipak, treba imati na umu da valorizacija isprava dananjeg doba
151 Sa!IlJdaljev poslanik Grl.I!Pko Dobrievi dOIIllio je 1423. god. u Dubrovniik Sandaljev peart; :i nJ~me O\'jerio potvrdu koju je svojom rukom napilsao (1. e., br. 374). Jednom priUkom Dwbrorvani iuliito zahltijevaju od sandailja da poalje SV10je peate (o. e., br. 355). Godine 1411. Pribisav Pohvali
je imao listove vh:ovane i peate gospoje banice<<, Sandalja i Katarine.
151 arlko i Taldija VJaltkovii piu Dubrovnilku 1493: ... JPOi!ljemo posla nae<g10 k'!ler;:a Ivana Petrov.ia zlaJIIleniem lllaim 1 poTui>li smo UiZJI!lOI!lom
gospocbvlu vaemu nelrolilko rijei po reenom IvaDIU budi ugodl!lo gospoctvu
vi sliati ga i verovati za UJZmoW.om gOS(pootvu vaemu hoe rjei nae govoriti (Stojanorvi: o. e., br. 722 i 725).
153. SvJ ovd tel'millli i vrste ispra;ya mo~u se uo:iti i letimiI!lJm prellistavanjem Stojanowevih Starih STI..~ih povelja i pisama, Hi bG.'lo kojeg drugog 2lbornika naih starih isprava.

85

i srednjeg vijeka pokazuje velike razlike: mnogi dokumenti koji nama

danas izgil.edaju naJooito vani, u svoje vrijeme su, openito ili po subjektivnoj ocjeni izdavaa, smatrani izuzetno znaajnim i - obratno.
Tako je, npr., vladarski mali peat, prema sauvanim dokumentima, etiri puta upotrijebljen na obinim pismima (Tvrtko I i Dabia),l"'
ali je tri puta stavljen na sveane povelje koje imaju karakter meu
dravnih ugovora (Ninoslav, Tvrtko I, Tvrtko II). 155 I dok se Ninoslav
bar ispriava da mu nije pri ruci njegov veliki peat, oba Tvrtka stavljaju male peate, ne pokuavajui ni objasniti takav svoj postupak.
Srednji peat upotrebljava se za obina pisma, ali isto tako esto
i za povelje- meudravne ugovore.l56
Veliki peat je dosljedno i bez poznate iznimke uvijek upotrebljavan za ovjeru feudalnih darovnica. Svaka darovnica koja ima sauvan
peat ovjerena je velikim peatom; s druge strane, nijedna darovnica,
koliko je poznato, nema drugog (srednjeg ili malog) peata, pa je opravdano zakljuivati da su ovakve isprave obavezno morale biti ovjerene
velikim peatom. Ovo pravilo, koje dosada nije bilo zapaeno u naoj
diplomatici i sfragistici, danas izgleda pomalo udno. Ipak, treba se podsjetiti da su feudalni odnosi inili same temelje srednjovjekovne drave, pa je stoga razumljivo da se i odgovarajui dokumenti tretiraju kao
najvanije dravne isprave. Ako je suditi po upotrebi velikog peata,
onda se mora zakljuiti da su feudalne darovnice smatrane vanijim dokumentima i od samih meudravnih ugovora. Ve su spomenute povelje Ninoslava, Tvrtka, Dabie, Ostoje, Tvrtka II i Tomaa koje ureuju
vane odnose sa Dubrovnikom ili Venecijom, a ovjerene su srednjim ili
ak malim peatima. Tek Stjepan Ostoji, a kasnije sporadino Toma
i Stjepan Tomaevi na dokumente ove vrste stavljaju velike peate, i to
opet ne uvijek i ne dosljedno. 157
SFRAGISTICKA ZAPAANJA
TEHNIKA PECACENJA
M a t er i j a l z a p e a e n j e je redovno pelinji vosak koji, ve
prema stepenu istoe, ~trna tamno - ili. svjetloome.u boju. Za vladarske
peate upotrebljavao se i poseban, crveno obojeni vosak, kojim se prelivao
SaJmO onaj dio pea<tne grude (aka) kol[ je bli.o odreen za sam otisak.158. Kod malih vladarskih peata esto je itava peatna gruda izlibr. 8 i 12.
br. 1, 7, 21.
VM.i, D!Pr., izlagaJ!lje o sredinjil peatima Tvrtlk:a I, Da,bie, Ostoje
i TvJ:11lka II 'pea~ti br. 9, ll, 13, 14, 17, 18, 19, 20).
151 Veliikii banski peat Stjepana KO!Ilromania vddi se na fakrsimHu povelje V'llik'O!Savu H!"IVatiln'iru irz 1323. gdd. Velik,i dvootraJni kraljevski peat
sauvaJ!l je na dvdde daTOVllliee kraaja Daib!ie i na jednoj darovnici kralja TomaJ!la. Druge tri darovtnice: Tw.llkova - Hrvoju V<Uilroiu iz 1380, Tomaa IvaJ!lcu Juriiiliu ir.?: 1450. god., te StjepaJ!la Tomraevlia - kinezu Radi.'Voju iz
1461. god. u samome telmtru spominju veli~ V.isrui ob!iSltrallli peatt {GZM,
1897, 1-9; GZM, 1906, 1-4; GZM, 1909, 446-448).
158 ClWellli vosalk u ovak!Voj tehlllici upotr.ebilja.vaju bosaru>kti kraljevi,
herceg Stjepan i njegovi sinovi {herce:zJ!), te, sas\llim neoekftvano, SaJ!lkov!ii.
154

lSs.
1se

86

PeartJi
Peati

vena od crvenoga voska.tss U nekim sluajevima dno ake i prostor za

otiskivanje prelivani su voskom tamnozelene boje, koji se smatrao neto
otmjenijim.t60)
Kao materijal za peaenje treba spomenuti i (vlani) papir koji se
nekada stavljao preko jo toplog razlivenog voska, pa se preko njega
otiskivao peat. :Komadii papira kod ovakvog peaenja obino imaju
kvadratnu ili rombinu formu. Prva upotreba papira za peaenje u Bosni vezana je za ime Tvrtkovo (1385. god.) 16l
Ima sluajeva da je papir nalijepljen na ve otisnuti peat, pa je
tada funkcija papira iskljuivo zatitna. Takav je sluaj, npr., sa Tvrtkovim pismom od 25. novembra 1388, Ostojinom poveljom iz 1399. i dr.
Donekle slinu zatitnu funkciju kao i papir imao je i raeljani
pamuk, stavljen na povrinu jo toplog peata. (Primjer: Ostojino pismo iz 1416. god.)
Jedini primjerak metalnog peata u naoj sfragistici je sada izgubljena bulla humskog kneza Miroslava. Koliko se zna, u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini nije bilo peaenja zlatom ili srebrom. 162 Isto
tako, nema nijednog peata na samom papiru.
Peatna gruda na Ostojinoj povelji iz 1409. god. napravljena je iz
neke mineralne smjese koja podsjea na pjeskovitu ilovau. 163.
U jednom sluaju su omotna traka i sav prostor gdje se nalazi peat prethodno premazani tutkalom.t64.
For m a p e a t n e gr u d e je kod nalijepljenih peata obino krum.a ili ell:ipti.na pJoica. Kod Viise6i!h pea:ta v.otaJIJ:a g~ruda redovno ima
obl'ilk zdjelice dlci anika. Nekada je ova zdjelica dalduena, pa lii na amac;
obino ima masivne zidove i snano udubljenje, ali ima sluajeva gdje
su zidovi tanji i nii, pa se gruda pribliava obliku diska ili ploice.
Dvostrani peati su po formi uvijek krune ploice. Karakteristian izgled daju peatima i kvadratni ili rombini komadii papira preko kojih su otisnuti neki peati.l65
Postoji vjerojatnost da su neke kancelarije imale i posebne kalupe
za pravljenje peatnih gruda.t66.
Talkvi. su, IliPr., ma11i peati Tvr,llka I i Dalbde.
Tamnozelenim voslrom pre1iveno je dlilio ake kod peaJta br. 46.
t6t Pea.t br. 9. Iza Tvrtka I >taikav nail!l upoltrebldava i OSitO<ja u drugoj polov.ini XV stoljea, a Hercego:vii i Vlallkovid gotovo i ne znaju za
di'lli nain peaenja.
181 U povelji od 15. ~a 1332. ban Stj~an svojiU ispravu naziva
hrisQIVIU[jom <XPt.COIJOH, XP~C OlJ OH , a u teklstu povelje od 15. feb~uara
navodi se da je na nju ban stavio svoju zlatu peat. Meutim tekstovi ovili
povelja sauvani su samo u prjjepisima dubrovake kancelarije; opravdano se
moe pretpostavljati da dii.jelovi povelje koji govore o zlatnim peati:ma pripadaju UJStaljenim fO<rmuilarima, pa nema doika:za da su i na oci~alima ikada
i staali 21latni peaJfll (Stojanovi: o. e., br. 51, 52).
tu Cremoni!k, GZM, 1949/50, 162.
tet CremO!l!ik, GZM, 1952, 306.
165 Vddi npr. fotografije peata br. 9, 19, 37 do 41.
166 Vidi o tome d Cremonikovo miljenje, GZM, 1949/50, 160, 162,
tn

160

87

Veliina peatne grude je razliita: od malih ploica, debelih svega nekoliko milimetara i sa promjerom od cca 1,5 cm, do masivnih grumenova, kakav je, npr., peat hercega Stjepana Vukia od 7. maja
1440., koji je dug 9,5, irok 5,3 i visok do 4,2 cm.1 6'

M j e s t o p e a t a je na vrpci vezanoj za ispravu, ili na slobodnom

prostoru ispod teksta isprave. Kod pisama - to je sastav posebnog omota,
sastavci papirnatih traka ili savijenih dijelova pisma. Kao curiosum moe se navesti primjer gdje je peat nalijepljen na poleini isprave (Tvrtkova povelja iz 1355. god.), ili sluaj da je vosak naliven na obino mjesto (dO!tl(jd ddo presavtieoog llista), a peat udaren preko ovlaenog i presavijenog gornjeg dijela isprave, tako da su se oba dijela slijepila.1 68
Donji kraj sveanih i javnih isprava redovno je podvijen 2-5 cm,
to paleografi nazivaju plikom. Svrha plike je ojaavanje donjega dijela isprave da bi se bez opasnosti od islcidanja mogao privrstiti dosta
teki (visei) peat.

P e a t s e p r i v r u j e n a i s p r a v u pomou posebne vrpce

(sigillum pendens, visei peat) ili naljepljivanjem (sigilum impressum, nalijepljeni peat).169 Da bi se nalijepljeni peat vre vezao za ispravu, e
sto je kroz dva proreza provuena vrpca od svile ili, jo ee , od papira,
pa je na sastavljene krakove (vrpce) nalivena peatna masa i onda otisnut
peat. Ovaj nain uvrivanja pokazao se kao vrlo efikasan.170 U jednom sluaju na mjesto peaenja pisar je stavio malo raeljanog pamuka, koji je u izvjesnoj mjeri uvrstio (armirao) vosak.17l Na jednoj
priznanici brae Vlatkovia dvostruki papir (presavijeni arak) na mjestu za peaenje dva puta je prorezan u vidu <trokuta, neotkinuti krajevi papira povijeni su na lice isprave i preliveni votanom masom.m
U svrhu privrivanja viseih peata na pergamentnu ispravu obino je pravil.jeno 2-5 proreza iilspod teksta; jedan ili dva proreza su
na pl.1k'i., a ostali na slobordnOIIll dijelu isprave - dspod. teksta. Ipak
je najei sluaj da su na ispravi nainjena samo dva proreza, i to na
pliki. Meusobni poloaj proreza odreuju take na kutovima zamiljenog kvadrata ili trokuta, odnosno dvije take na horizontalnoj liniji,
uvijek oko 1,5-3,5 cm udaljene jedna od druge.
161,

Peat

br. 49.

Hercegovia od 21. XII 1478. god., CremoniJ~:,

GZM, 1!5'2, 304.
1oo U pog:Ieiu Ujpotrabe virseili i nal'ijE!\l)l]<janith peata moe se dati nekohllko op.servacija kronolOOkog i :liUillllroiO!llalnog 'klllralkltera. Virseiii peati su openi
168

Pr.iJzmanica VlaJdirslava

to smiji, a naild.jepljeni m[ai. U Bosni ira UIP<>treba nll'lije;ploenih peata poinje tek sa 'I'vT,tllrom I, d od taJda zaru~ma sve vie maiha. U 'kasnlije vrtijeme
virse6i peati su razervi.ral!lli za va2mije i sveanije ;ilsprawe, koje su redovno
pilsane na pergamentu, dO!k nalije;pljend pea'ti dolbivanu irolku ;primjenu na
dokumentima redovnog p.irsmenog saobraaja.
170 Tvrtkova povelja dz 1355, te brojne ;pri2Jilandce Hercegovia i Vlrutkov'ia.
171 Na Ostojlilllom piJSmu od 28. ok.tobra 1416. god.,
(Crem.OOn~k, GZM,
1949/50, 165).
17ll Cremonbk (GZM, 1952, 326) ko:ootaiil'la da je to cLubrova!ki nafin

peaenja.

88

Vrpca za vezivanje viseih peata sastavljena je od svilenih niti

svijetlocrvene i tamnocrvene, a rjee i modre, svijetloplave, ruiaste,
ljubiaste ili smee boje. Nekad se na istoj ispravi dvije boje kombiniraju. Specifinost bosanskog naina peaenja predstavlja upotreba nepredenih niti i njihovo jednostavno slaganje u vrpcu.m Vladoje, kancelar kralja Tvrtka I, po srbijanskom obiaju, poinje sa upotrebom upredenih niti, a kasnije i drugi pisari u Bosni sve ee poprimaju taj obiaj. Krakovi vrpce mogu se ispreplitati poput pletenice, tei paralelno
jedan kraj drugoga, ili se vezati u vorove.
U starija vremena, sve do Tvrtka I, vrpce su sastavljene od malog broja niti (do 40 kom), da bi kasnije dosegle i debljinu od 100, pa
i 200 vlakana, kao to je to sluaj sa poveljom hercega Stjepana iz 1435.
god. Duina vrpce od ruba isprave do peata kree se od 0-18 cm, a
krakovi koji izlaze iz peata dugi su 1-3,5 cm.
Papirna vrpca se sa poleine isprave provlai na lice kroz dva proreza, pa se na njezine krajeve naliva vosak i otiskuje peat. Takve se
vrpce nalaze na veini priznanica brae Hercegovia i brae Vlatkovia
u drugoj polovini XV stoljea. Kod pisama, koja su se redovno savijala na tri dijela, prorezi i traka ili su kroz sve dijelove, tako da je, u
stvari, bilo napravljeno 6 rupica. Papirna traka koja je prolazila kroz
sve dijelove savijenog pisma morala se prilikom otvaranja pokidati.
Nain provlaenja vrpce kroz proreze na ispravi dobiva nekada
ustaljene forme, ali nekada i pojedini pisari primjenjuju svoju posebnu
tehniku ili se vraaju na neke starije obiaje. Jedan od naina provlaenja kroz dva proreza, koji je postao tipian za Bosnu i Hum, izgledao
je ovako. Kroz jedan prorez provukla bi se vrpca tako da joj jedan krak
visi sa lica, a drugi sa poleine isprave. Krakom sa lica obavio bi se,
uz rub isprave, onaj drugi krak i, sa lea, uvlaio u drugi - slobodni
prorez, pa tako opet izbijao na lice, od proreza ponovo se sputao prema
rubu isprave, tu se sa drugim krakom vezao u vor i sputao prema peatnoj grudi,li 4 Osim ovoga, najeeg, mogu se konstatirati i neki drugi naini provlaenja vrpce kroz proreze.1i5
173

O .tome govori Oremoniik u GZM, 1949/50, 129.

174

Crem.oni!k: o. e., 138.

175 Mali peat .Jmeza Arndride humsikog privrcn je na povelju pomou

tri proreza; kroz dva gomja proreza pl'ovuena je vrpca, taiko da su oba izila na poleilnu, a zatim se ponONIIlo vratila na 'lice itsprave kroz jedini dooji
izrez; otuda se oba kraka jednostavno sputaju prema peatnoj grudi.
Pove'lja kra'lja Tvrtka DUJbrovanima ill 1378. god., npr., ima 4 proreza.
Vnpoa je vezana 'taiko da su oba njez.ina kraika kroz gornje p.roreze prov;uena
na lice isprave, a zatim, uikrtavajui se, kroz donje proreze (na p!iki) opet
v.raena na poleinu.
Iznrlmku predstav<lja Tv.r1Jlrova IPOvelja iz 1382. godine gdje je ZJa .rezane
vrpce nainjeno 5 proreza: 4 na vrhovima zamiljenog etverokuta, a jedan u
njegovoj sredini. Vrpca je vezana tako da se kr.oz dvije gornje rupice oba kraka sa poleine izb'ile na Lice, zatim se jednostavno ukrstila i kiroz dvije donje
rupice vratila se na poleinu; tu se sastaju i prepliu, pa jedan krak pada
slobodno ispod !l'uba !isprave, a drugi kroz srednji prorez izbija na lice i sputa
se do ispod ruba; ovdje se oba kraka sastaju i veu u uzlove, praved ue
dugalro cca 8 cm, na ijem se kraju nalazi peat. Pnimjera originalnog nai
na vezanja moe se nai jo (npr, Dabiina povelja iz 1392. god.).

89

e n j e v rp e e kr o z p e a t n u gr u d u moe bdti rase kod maloga peata bana Ninoslava: tu je

jedan kraj vrpce uvuen u grudu sa jedne, a drugi sa druge strane, tako da
kanal za vrpcu stoji horizontalno u odnosu na normalan poloaj peata.
Mali peat Andrije humskog ima takoer samo jedan kanal za vrpcu,
ali taj kanal stoji vertikalno. Na velikom Andrijinom peatu dva kraka
vrpce idu svaki posebno kanalom kroz grudu. Srednji peat bana Stjepana izrazit je primjer kako se vrpca u sredini peatne grude grana, pa
izlazi na tri kanala - simetrino: na dnu i na objema stranama peat
nog diska. Iznimku predstavlja Tvrtko.va povelja iz 1382. god., gdje vrpca ulazi u grudu jednim kanalom, a izlazi radijalna kroz pet kanala.
Pr o v l a

zliito. Specifian nain susree

O t i s k i v a n j e nalijepljenih (impressa) peata vreno je pritiskom

- tipara na topli vosak, razliven po ispravi koja je prethodno
poloena na tvrdu i ravnu podlogu. Kod viseih peata postupak je drugaiji. Obino bi se na izvrnuti peatnjak nalio jedan sloj voska koji bi
se dobro gnjeio; na taj prvi sloj polagale bi se vrpce, iji bi se krakovi
po volji razvodili, pa bi se konano nalio novi, deblji sloj voska i itava
gruda oblikovala u zdjelicu. Kada bi se vosak ohladio, tipar bi se odvojio od voska, a peatna gruda noem paljivo oblikovala. Posebna se panja posveivala obrezivanju rubova zdjelice, iji su unutranji zidovi
kosi. Neki primjeri pokazuju da se najprije formirala zdjelica, zatim se
u nju nalivao crveni ili drugi vosak, i onda se otiskivao peat. Kod jednog Dabiina peata vidi se da je direktno na peatnjak naliven crveni
vosak, a zatim nataknuta zdjelica kroz koju je ve bila provuena vrpca. Poevi od kralja Tvrtka I, sve je ei obiaj da se peat otiskuje
preko vlanog papira nalijepljenog na peatnu masu.176
peatnjaka

PECATNA SLIKA

Bitan elemenat poatne slike je peatni simbol; bez simbola nema

slike ni peata.
Drugi elemenat peatne slike je legenda; ona je svakako vaan, ali
ne uvijek obavezan dio te slike.
Trei, akcidentalan, elemenat, koji se esto susree na peatnim
slikama, jesu ukrasi.
ni

peatne

Peatni

simboli mogu biti:

a) monogrami (u uem i irem

znaenju rijei); 177

b) grbovni simboli ili grbovi;178.

e) portreti;179.
176

Nain

otiskivanja

peata

Cremolllik

obrauje

detaljno u GZM,

1949/50, 139-140.
171

Monogramni

peati

su: 29 (avers), 30, 34, 35, 36, 42, 43, 44, 45, 46,

48, 49, 50, 51, 53, 54, 56, 60, 61.

1 ' 8 Grbovni peaJti su: l, 3, 4, 5, 6, 7, 9, ll, 14, 17, 18, 19, 20, 21, 22,
23, 24, 25, 26, 27, 28, 31, 32, 33, 37, 38, 39, 40, 41, 47, 52, 55, 57, 58, 59.
178
Bortretni peati su: br. 8, 10, 12, 13, 15, 16.

90

d) likovi svetaca (pa,trona);tso

e) likovne kompozicije.tst
Prema vrsti simbola razlikuju se i vrste peata (monogramni, grbovni, portretni, peati sa svetakim likom ili sa likovnom kompozicijom). Svaka vrsta simbola ima svoje varijante, pa i nazivi peata slijede, uglavnom, takvu diferencijaciju.
Monogrami se pojavljuju u slijedeim varijantama:
- inicijali (jedno ili dva poetna slova linog imena);18 2
- slova imena stavljena u ligature i druge specifine poloaje
sline rebusima;tsa
- tekst legende koji ujedno vri d fulnkdi:j'u peatn.og simhola; 18<
- krstoliki monogram.lSo
Na peatnoj slici monogrami mogu stajati sami ili u kombinaciji
sa legendom, a postoje i sluajevi gdje isti tekst oznauje i legendu i monogram u irem smislu.
Grbovni peati takoer imaju svoje varijante, ve prema vrsti grbova, koji mogu biti:
- jednostavne figure (opi simboli),tso.
- grbovi sa heraldikim titom,ts7.
- potpuni grbovi,1S8
I grbovni peati mogu biti isti - kada na peatnoj slici stoje sami, ili sloeni - od grba i legende.
Porlreti na peatnim slikama imaju ustaljene forme i poze, pa se
prema tome pojavljuju i varijante portretnih peata.
To su:
- isti portretni
- prijestolni, 190.
- konjaniki.19l

peati,1S9

Peat sa svetakim likom u naim krajevima javlja se samo jedanput.192 Ve je reeno da se ovdje radi o uticaju b~zantskog kulturnog
kruga. Likovna kompozicija na peatu bana Ninoslava predstavlja iznimku i vjerojatno je na peat dola u specifinim uslovima i sluajno.
180
181

Lik sveca ima samo revers peata kneza Miroolava (br. 29).
Likovna kompozicija nalazi se samo na veem peatu bana Ndno-

slava (br. 2).

182
Npr. cq (br. 42, 43), [3 ~ (br. 45,46).
m O~lct::. (br. 44), CTE<j>qN (48, 49, 50, 51, 53, 54, 56, 60, 61).
184 Avers peata kneza Miroslava (br. 29).
18 5 Mali peat kneza Andrije (br. 30).
1811

181
188

181
19o
191
19a

Br. l, 22-27, 32, 33.

Br. 7, 34.
Br. 3, 9, 11, 14, 17-21, 28, 37-41, 52, 55, 57, 58, 59.
To su jedino mali peati Tvrtka I i Dabie (br. 8 i 12).
Avers dvostranog peata kralja Dabie, Ostoje 'i Tvrtka II (10, 15, 16).
Peati br. 4, 5, 6, .reversi peata br. 10, 15, 16, zatim peat br. 13.
Revers peata kneza Mi.Toslava br. 29.

91

HERALDIKA AN ALI ZA PEATNIH SLIKA

Okolnost da se za peatne simbole u najveem broju sluajeva

upotrebljavaju grbovi uinila je da su peati jedan od najvanijih izvora za upoznavanje grbova. Ovo posebno vai za srednjovjekovnu Bosnu
i Hum, gdje su drugi izvori za upoznavanje heraldike oskudni i nepotpuni. Zbog toga se sasvim opravdano moe rei da su peati, i po broju.
i po vrijednosti, najznaajnija grupa izvora za .upoznavanje naih starih
grbova.
VRSTE GRBOVA

S obzirom na kompoziciju grbovne slike i na razvojni stepen grba,

na naim peatima pozavljuju se tri vrste grbovnih oznaka, odnosno
g;r;bova, shvae!nlih u irem smtislu. To je, u prvom redu, grrupa jednostavnih (opih ili osnovnih) heraldikih simbola, odnosno figura, zatim
grupa grbova sa heraldikim titom, te - konano - skupina tzv. potpunih grbova, sa titom, kacigom i elenkom.
Ovakav poredak grbova ima i odreenu kronoloku vrijednost,
jer je razvoj grba tekao upravo takvim putem (jednostavna figura simbol na titu - potpuni grb sa titom, kacigom i elenkom). Ipak,
zbog razliitih uslova razvitka u naim krajevima, ove forme nemaju
velike vrijednosti za apsolutnu kronologiju.
Jednostavne figure ili opi heraldiki simboli
upotrebljavaju se samostalno ili u sastavu heraldike kompozicije, gdje
zauzimaju odreena mjesta na titu ili na elenci. Odmah treba naglasiti
da ovi samostalni simboli ne spadaju u grbove po strogim pravilima zapadnoeV"ropske heraldike. Ipak, u jednom irem smislu, i prema dananjem sadraju rijei grb, oni spadaju u onu kae.goriju specifinih oznaka
koje nazivamo grbovima.
Kao samostalni heraldiki simboli u bosanskim i humskim peati
ma dolaze ivotinje (orao i grifon-lav) i predstava utvrenoga grada.t 93
Duga upotreba ovih jednostavnih figura kao samostalnih simbola
karakteristina je za Humsku zemlju i istonu Bosnu, u emu, svakako,
treba gledati uticaje bizantskog kulturnog kruga.
Mnogo ved broj jedrnostavnd.h hera1d1k.ih :liilg111ra sauvan je na heraldikim kompo.zicijama ili na grbovima u uem znaenju. Tu su, opet, ivotinje (orao, orlovo krilo, lav-grifon), ljiljani, ljiljanova kruna, oklopljena ruka.1 94 Flunkciju jednostavnih filgu,ra ponekada vre i monogtram1, odnosno inicija!i.195
193 Orao na peatu kneza Andrije i Gt"~gll!l'a Vukiosalia ~br. 3.1, 32, 33),
grifon-lav na peatu Dvagiia - Kosaa (br. 47) i grad na peatima Pavlovia
(br. 22-27).
194 To su: dvoglavi orao u srpskom grbu na dvostranom peatu
klvalja
Tvrtka I i nabie, lav-grifon u Kosaa, orlov.o krlilo u Sub!ia, orlovska pera
u Vlatkovia, ljiljani u Kotromania, buketi cvijea u Kotromania i Vlatkovia, oklopljena ruka u Hrvatinia.
195 Monogram X;/\Mb u Bjeljaka Sankovia, inicijal T<< u kralja Tvrtka II.

92

Jednostavne figure, upotrijebljene samostalno, redovno predstavljaju karakteristini znak porodice ili pravne osobe, koji se dugo i uporno uva; u daljem razvitku, ako do njega doe, one obavezno ulaze u sastav heraldikih kompozicija. U samim grbovnim kompozicijama jednostavne figure sainjavaju zapravo sr grba, jer svi ostali elementi su
manje ili vie ustaljeni opi okviri za ove jednostavne, proste ili osnovne simbole.
G r b o v i s a h e r a l d i k i m t i t o m karakteristini su po tome to je jednostavna heraldika figura ili heraldiki lik smjeten u standardni okvir u formi tita. Ovi grbovi rijetko dolaze kao samostalni peat
ni simboli, ali su relativno esti kao sastavni dijelovi kompleksnih peat
nih slika.
U razvojnoj liniji grba heraldiki tit stoji izmeu opeg simbola
(jednostavne figure) i potpunog grba. Konano se u heraldici ustalio
kao grb pravnih osoba, ali se esto iz praktinih razloga upotrebljavao
i kao pars pro toto (dio mjesto cjeline), umjesto ve postojeih potpunih
grbova. U grai sa peata ova vrsta grba upotrijebljena je kao parodini grb Kotromania, kao lini grb kralja Tvrtka I (dio mjesto cjeline - jedanput), kao lini grb Bjeljaka Sankovia, te kao dravni grb
Bosne i Srbije.
P o t p u n i gr b o v i (heraldiki tit, kaciga sa velom i elenka) stoje
na vrhu razvojne linije grba.
Najstariji potpuni gl'b vezan za Bosnu je grb Pavla ubia, nastao negdje krajem XIIT vijeka: tit sa orlovim krilom kaciga sa velom i perjanica. Postoji vjerojatnost da je i ban Stjepan II Kotromani ve na
poetku svoje vlade (1322) imao potpuni grb; takvo zakljuivanje namee se iz posmatranja banova konjanikog portreta (na peatima), gdje
meusobni poloaj tita, kacige i elenke stvara sliku potpunoga grba.
Ipa:k, .p;rvi pouzdano wtV'reni i izV'O'mo bosanJSkli grb vezan je za ime
kralja Tvrtka I. To je: tit sa desnom kosom p1.1ugom i 6 ljiljana, kaciga
sa platem i krunom, te elenka u vidu buketa cvijea. Ovaj grb se u
cjelini zadrava i na srednjem peatu kralja Dabie. Meu te .grbove spadaju dalje: grb na srednjem (II) peatu kralja Ostoje, grbovi na 5 peata Tvrtka LI, na jednom peatu Stjepana Vukia, dva peata Vladislava Hercegovia, dva peata Vlatka Hercegovia, te grbovi na 4 peata
brae Vlatkovia i jednom peatu Jurja Vojsalia.
Potpuni grbovi upotrebljavaju se samo kao simboli pojedinaca ili
porodica.
POJEDINI ELEMENTI GRBA

Svaki od grbovnih elemenata doivio je svoj razvitak koji se moe pratiti i na grbovima sa bosanskih i hercegovskih peata.
Tako je j e d n o s t a v n a h e r a l d i k a f i g u r a u poetku razvojnog puta stajala samostalno, bez ikakvih okvira. U slijedeem stupnju
razvoja ovaj simbol dolazd. u okvire heraldikog ,tita, da bi se kasnije popeo i u elenku. Rrilikom ovoga penjanja simbol nekada zadrava
93

i mjesto na titu, pa u tom sluaju zauzima dva mjesta u heraldikoj kompoziciji. Primjeri sa naih peata mogu ilustrirati samo pojedine faze
toga razvoja koji se odigravao na irokim prostorima zapadne Evrope.
Tako npr. Subievo orlovo krilo, koje na naem peatu zauzima mjesto
na heraldikom titu, kasnije dolazi i u elenku; Kosain grifon-lav na
Dragiia peatu stoji samostalno, a u grbu Stjepana Vukia i njegovih
sinova dobiva mjesto u elenci; na peatima kralja Ostoje kruna se nalazi i na titu i na vrhu ljema; slino je i sa 'girbom Hrvoja Vukia,
odnosno Jurja Vojsalia.
H er a l d i k i l i k o v i su geometrijske forme k<Jjima je povrina
tita podijeljena na dva i1i vie polja; ovim Likovima se, u stvari, izraavaju osnovne boje grba. Heraldiki lik stoji na grbu samostalno, kao na grbovima Kosaa i Vla<tkovtia, ili (nekada) na por.odinom grbu Kot:romania, aH i zajedno sa jednostavnom f1g,urom, kao na grbovima
kralja Tvrtka I i kralja Dabie, te na dravnom grbu Bosne. Od velikog
spektra heraldikih likova na naim peatima dolaze samo tri: lijeva
kosa pruga na peatu bana Ninoslava, desna kosa pruga na peatima _
Kotromania i tri desne kose pruge na peatima Kosaa i Vlatkovia.
heraldikog

H er a l d i k i t i t je uglavnom slijedio formu bojnoga tita. Najstariji titovi sa peata bana Ninoslava, Pavla ubia i Stjepana Kotromania pribliavaju se formi trokuta; u g~rbovima kralja Tvrtka i Ostoje boni rubovi tita su jae ispupeni, pa im bolje odgovara termin srcoliki.
Donji rubovi tita na grbovima kralja Tvrtka II gotovo su polukruni.
Juraj Vojsali i braa Vlatkovii imaju jednostavnu etvrtastu taru
sa prorezom za vizuru i oruje. U hercega Stjepana Vukia i njegovih
sinova osnovne konture tare su ostale, ali su oba pobona i donji rub
razvedeni u polukrune lukove.
H er a l d i k i l j e m o v i na grbovima sa naih peata svi pripadaju tipu tzv. dubokili ljemova (Topfhelm, haeume). Ipak se mogu uoiti
tri varijante koje imaju i svoju kronoloku vrijednost. Prvu varijantu
predstavlja kaciga u obliku lonca sa posebno formiranom plitkom kalotom - u grbu Pavla ubia. Bez odvojene kalote, ali sa snanim izrezima za oi su kacige na grbovima Kotromania i Vlatkovia. Kosae u
drugoj polovini XV stoljea ponovo imaju kacigu sa posebno naglaenom kalotom, ali to vie nije bojni, nego isto turnirski ljem.
P l a t i l i v e o je grbovni uklras koji stalno prati potpune grbove
i s njima se razvija. Na grbu Pavla ubia to je sasViim tanka platnena traka sa ipkastim rubovima, koja pada pozadi kacige. U kraljevskim grbovima plat je samo neto iri i bogatiji: ima vie nabora i ipkastih
ukrasa. Slian je i veo na grbovima Vlatkovia, s tim to kraj plata
prelazi u vegetativni ornamenat - lozicu. Tek Stjepan Vuki i njegovi sinovi imaju grbove u kojima plat uzima u cjelini oblik ornamentalne lozice i ispunjava slobodne prostore s obje strane grba. Ovo je ujedno i posljednji i najvei stupanj stilskoga razvoja koji je doivio grb
na tlu Bosne i Hercegovine; ovdje je, naime, dalji razvoj prekinut, dok
se u ostaloj Evropi plat razvio u bogat ukras koji sa svih strana uokviruje grb.

94

P er j a n i e a- e l e n k a je u prvoj fazi razv,oja preteno dekorativan elemenat grba, odnosno ljema. Takve su npr., elenke u grbu Subia,
Kotromania i Vlatkovia. U drugoj razvojnoj fazi u elenku dolazi jednostavna heraldika figura, pa tako ona postaje jedan od bitnih elemenata grba (lav-grifon u Kosaa, oklopljena ruka u Hrvatinia). Treba ipak
konstatirati da i primarno isto dekorativna elenka ima odreenu simboliku, pa ponekada, kao u grbu Kotromania, predstavlja najstabilniji
elemenat heraldike kompozicije.
Kr u n a je tokom vremena takoer postala vaan elemenat heraldikompozicija. U starije doba pojavljivala se samo kod okrunjenih
glava, a kasnije i kod plemia visokoga ranga. U Bosni i Hercegovini
krunu u grbu imaju samo kraljevi. Moglo. se oekivati da e se kruna
pojaviti i u grbu hercega sv. Save, tim prije to je takva kruna uistinu
i postojala i to se njezina predstava susree i na monogramnim peat
nim slikama. Ipak, iz nama nepoznatih razloga, ova herceka kruna
nije nikada ula u grb.
kih

Posebni n o s a i gr b o v a dosta kasno se javljaju kao specifini

dekor heraldikih kompozicija. Na naem podruju ovi nosai grbova dolaze samo na prijestolnom peatu bosanskih kraljeva, gdje, sa svake
strane prijestolja, po dva anela pridravaju dravne grbove Bosne i
Srbije, odnosno same Bosne. Iz drugih izvora znamo da su se kao nosai<< pojavljivali i lavovi (na nadgrobnoj ploi kralja Ostoje na Bobovcu).
PORODICNI GRB KOTROMANICA

Najstariji poznati grb bosanske vladarske porodice vidi se na pebana Stjepana II i bana Tvrtka. Ovaj grb u svojoj istoj formi
pojavio se jo samo jedanput - kao sastavni dio heraldike kompozicije
potpunoga grba kralja Tvrtka II na peatu iz 1405. god. Sam heraldiki
lik i forma tita uli su i u lini grb kralja Tvrtka I, pa i u dravni grb
Bosne po koncepciji Tvrtkovoj.196
atima

LICNI GRBOVI BOSANSKIH KRALJEVA

Nakon proglaenja za kralja Tvrtko I je morao i svoj grb prilagoditi novom dostojanstvu. Od starih kotromaniskih insignija on zadra100 Thall6czy je jo daV\llo 'iziao sa tvrdnjom da je lik viteza na konju
(konjanik) parodini ~b Kotromania. Tu svoju tvrdnju temeljio je na inje
nici to se u kOI!liiPleklsinom grbu wgaJI1Sko-'htwa1iske kraljice Elltzabete, mae
kerke bana Stj1PaJ!l.a II, nalazi kOI!ljanijk; .poreid to/ga, lilk viteza na lronju vidi
se i u sloenom grlbu b~a!IliSke ik:ralj1ce Katarine, iskJ.esanom na njEl2lilnu naidgrOib
nom spomeniku u Rimu. U direktnim izvorima iz Bosne konjanik se nikada ne
pojavljuje u okviru heraldike kompozicije; konjanlikl.l portreti Kotromania
predstavljaju specifinost peatruh slika. U tim predstavama dolazi grb na konjaniku, a ne konjanik na gvbu. Oitav ITazvoj heraldikih simbola, kojd sam
pokuao sistematski pratiti, ne dozvoljava opredjeljivanje konjanikog portreta kao heraldikog simbola. Stoga mds~im da d konjanike na grbovima dviju
spomenutih k!raljica treba drugaije interpretirati. (Uporedi izlaganje Lj. Thal16ezya u Studien zur Geschichte Bosniens uil.d Serbiens dm Mittelalter, 282,

309.)

95

va tit sa desnom kosom prugom i elenku u obliku buketa, ali uvodi

i sasvim nove elemente: 6 ljiljana na titu i krunu na vrhu kacige, pa
tako dobiva novu heraldiku kompoziciju - potpuni grb sa titom, kacigom, krunom i perjanicom. O porijeklu ljiljana i problemu dravnog
grba Bosne bit e govora posebno.
Kralj Stjepan Dabia nije vrio nikakvih intervencija ni na dravnom, ni na linom grbu Tvrtkovu. Vidjeli smo da je na peatima mijenjao samo ime u legendi.
Ni kralj Ostoja za vrijeme prve vladavine (1398-1404), koliko je
poznato, nije nita radio u tome pravcu.
Tvrtko II je odmah na poetku svoje prve vladavine formirao svoj
posebni lini grb. On se sastojao od staroga kotromaniskog tita sa desnom kosom prugom, kacige sa platem i krune sa perjanicom. Kako se
vidi, on je od svoga oca preuzeo samo krunu, ali ne i ljiljane na titu.
U ovakvom postupku nazire se izvjesno vraanje unazad, blie porodinim tradicijama Kotromania. Kasnije je Tvrtko II ovaj svoj grb napustio.
Ostoja je izvrio velike izmjene u dravnom i linom grbu, tako da
se ova njegova intervencija opravdano moe nazvati grbovnom reformom. On je sa tita izbacio. stari Kotromania simbol - kosu prugu,
a zatim i ljiljane, koje je bio uveo Tvrtko I, pa na itavom slobodnom
prostoru postavio kraljevsku krunu. Tako je stvorio novi dravni grb
bosanske krune, koji je onda unio i u svoj osobni grb, zadravajui
dio Tvrtkove kompozicije: kacigu sa platem, krunom i perjanicom. Karakteristino je da Ostoja nije potpuno zabacio ni stari dravni grb
Tvrtkove koncepcije (tit sa kosom krugom i 6 ljiljana), jer ga je ostavio
na tako istaknutom mjestu kao to je zastava.
Za vrijeme druge vladavine (1421-1443) Tvrtko II naputa svoj
prvobitni grb i nikada vie ne insistira na starom simbolu - kosoj
pruzi. On prihvaa Ostojinu reformu dravnog grba u cjelini, a u lini
grb unosi jedan nov detalj (u odnosu na Ostoju) - inicijal svoga imena (T), koji stavlja ispod krune na titu. Moe se zapaziti jo jedan: heraldiki vaan detalj: na Tvrtko vu grbu donja strana tita vie nije
iljasta neg.o polukruna; to je, svakako, uticaj suvremenih obiaja u zapadnoj Evropi.
Sa Tvrtkom II zavrava se aktivnost bosanskih kraljeva na izradi
peata. Iz drugih izvora se znade da dvojica posljednjih vladara kao
po nekoj inerciji - usvajaju reforme kralja Ostaje i novine Tvrtka
!!.197 Tako Toma, uz Tvrtkov inicijal >>T<<, dodaje jo jedno S (STEPHANVS THOMAS), a Stjepan Tomaevi se jednostavno vraa na neto drugaije stiliziranu krunu u titu svoga djeda Ostaje.
Zanimljivo je konstatirati da se u vladarskim grbovima kao najstabilniji elemenat pokazala elenka u vidu buketa cvijea; ona se raspoznaje na konjanikim portretima bana Stjepana i Tvrtka, na konjam Na novcima kralja Tomaa i Stjepana Tomaevia mogu se vildjeti
njihoVi grbovi, ali i nedosljednost u upotrebi grbovn'ih simbola: kod Tomaa
se naizmjen1no pojavljuje inic'ljal T, sam i'l'i u kompoziciji sa slovom S,
dok je Stjepan Tomaevi neto dosljedniji u primjeni djedova grba. (Vidi I.
Rengjeo: Novci bosanslcih vladara, GZM, 1943, 282-288.)

96

nikim portretima kraljeva sa velikog dvostranog peata

nim grbovima kraljeva. Razlike u predstavama elenke

da nikada ne mijenjaju

opi

i na svim litako su sitne

izgled.

PROBLEM DRZAVNOG GRBA BOSNE 19 8

Na velikom prijestolnom peatu Tvrtka I (i Dabie) s obje strane

prijestolja stoji po jedan grb. Sa desne strane prijestolja u heraldikom
titu je dvoglavi orao, koji, po opem miljenju, simbolizira Srbiju; sa
lijeve strane prijestolja su na slinom titu tzv. desna kosa pruga i 6
ljiljana u slobodnim prostorima. injenica da se ovaj drugi grb (desna
kosa pruga i 6 ljiljana na titu) nalazi uz prijestolje, uporedo sa grbom
Srbije (dvoglavim orlom), govori u prilog tome da oba grba imaju slinu simboliku: ako grb sa dvoglavim orlom oznaava Srbiju, onda i kosa pruga sa ljiljanima oznaava Bosnu. Daljom analizom dolazi se do
zakljuka da grb Srbije oznaava one zemlje u Tvrtkovoj vlasti koje
su nekada ulazile u sastav srpske drave, a grb Bosne ~ sve ostale zemlje koje su u to doba sainjavale bosansku dravu (ua Bosna, Primorje, Donji krajevi, Usora i Soli, i dr.).
tit sa kosom prugom i 6 ljiljana stoji i na zastavi koju nosi kralj
- konjanik na reversima velikog dvostranog peata bosanskih kraljeva.
Ovaj grb na zastavi ne mijenja nijedan od kraljeva, pa ak ni Ostoja,
koji je izvrio radikalnu reformu kraljevskog i dravnog grba. Opravdano je stoga zakljuiti da su ovaj grb na zastavi svi bosanski kraljevi
smatrali adekvatnim simbolom kojemu i jest mjesto na zastavi, odnosno da su u cjelini podrali simbolizam koji mu je namijenio Tvrtko I.
Netto slino kao i za zastavu moglo bi se rei i za grbove na
konjskom pokrivau sa istoga portreta. Ipak, treba imati na umu da
ovaj pokriva po svojoj funkciji nema onakvog znaaja kao zastava,
pa se simbolika njegova ukrasa sama za se, ne bi mogla mjeriti sa znaajem simbola na zastavi.
Na dva novca (poludinara) kralja Tomaa, dakle, u petom ili estom deceniju XV stoljea, predstavljen je grb u vidu tita sa kosom
prugom i 6 ljiljana. 199 To jasno pokazuje da je ovaj grb jo u to vrijeme bio iv. Time se iskljuuje i eventualna pomisao da je ovaj grb na
zastavi (i pokrivau konja) bio zadran po pukoj inerciji, sluajno ili
zbog neznanja.
Isti ovaj grb nalazi se i kao sastavni dio potpunoga grba Stjepana
Tomaevia na poznatom bosanskom zlatniku.2oo,
Ovi podaci dovoljno jasno govore da je tit sa desnom kosom prugom i 6 ljiljana ustanovljen i za cijelo vrijeme trajanja priznavan kao
grb bosanskog kraljevstva (regni Bosne). Pri tome treba imati u vidu
198 Ve je pomenuta polemika koja se 80-tih godina prologa vijeka vodila oko identifikacije grba srednjovjekovne bosanske drave (vidi bilj. 1).
Analiza kraljevskih grbova na peatima doprtinijela je da i ovdje stvar postane
jasnija.
19D Rengjeo, GZM, 1943, 286.
200 o. e., 287.

7-

Djela - knjiga XXXVIII

97

da ovim simbolom predstavljeno bosansko. kraljevstvo ne obuhvaa i

srpske zemlje (regnum Rascie), koje su jednim dijelom ulazile u sastav
bosanske drave toga vremena.
Kao to se vidi sa slike prijestolnog peata, kralj Ostoja je postavio novi grb (tit sa krunom) na ona mjesta gdje je Tvrtko I, nesumnjivo, bio postavio dravne grbove Srbije i Bosne. Iz ovoga postupka
treba zakljuiti da je Ostoja iz izvjesnih razloga formirao novi jedinstveni grb koji simbolizira bosansku dravu u cjelini, ukljuujui tu i
srpske zemlje. Takav postupak imao je svoga opravdanja u injenici da
ni ostali dijelovi bosanske drave nisu bili predstavljeni posebnim grbovima. Ipak je, izgleda, pravi razlog za Ostojinu reformu leao u pravnoj teoriji o (apstraktnoj) kruni kao elementu koji objedinjava sve, e
sto autarhine, dijelove jedne dravne zajednice. Takva teorija o Zemljama krune sv. Stjepana<< upravo je u to doba bila dominantna meu
ugarskim pravnicima,2o1 a Ostoja je imao prilike da se s njome i blie
upozna. Osim toga, zna se da je ba Ostoja svoje pravo na bosanskli prijesto temeljio i na faktinom posjedovanju bosanske kraljevske krune,
koju je, uz pomo Madara, ljubomorno. uvao u tvrdom Bobovcu. 202
Stoga mislimo da tit sa ljiljanovom krunom treba shvatiti kao grb svih
zemalja bosanske krune ili itave bosanske drave, ukljuujui tu i nekadanje srpske zemlje.
Ovako shvaen simboliki znaaj Ostojina dravnog grba dozvoljava i koegzistenciju sa Tvrtkovim grbom Bosne. Oni se, naime, meu
sobno ne iskljuuju: Tvrtkov tit sa kosom prugom i ljiljanima i dalje
egzistira kao grb same Bosne, a Ostojin tit sa krunom - kao grb cijele
dravne zajednice kojom vlada bosanski kralj. Ovakvu (Ostojinu) koncepciju dravnog grba prihvatio je i njegov dugogodinji rival Tvrtko
II, te kasnije Toma i Stjepan Tomaevi.
Pomisao da je uslijed puke inercije Ostoja zadrao Tvrtkov dravni grb na zastavi ili da je Tvrtko II isto tako pliihvatio Ostojinu reformu treba odbaciti, jer su obojica ovih kraljeva imali i tehnike, i teoretske, i praktine uslove za izmjenu grbova u cjelini: tehnike -:-- jer
su imali na dvoru vjete peatoresce, teoretske - jer se iz njihovih
intervencija na grbovima vidi da su radili sa odreenim ciljem, i praktine: nije se moglo desiti da se takve izmjene jednostavno zaborave,
jer su na istim peatima vrene izmjene imena i dr.
NACIN FORMIRANJA GRBA KRALJA TVRTKA I

Pitanje: iz kojih se elemenata sastoji grb kralja Tvrtka I i odakle

su ti elementi uzeti? - predstavlja zanimljivo i vano pitanje bosanske
2o1 Tako npr. kralj Sigismund u povelji knezu Ivaniu Nelipiu (1408.
god.) govori o vjenoj poslunosti, vjernosti, slubi i dunom potovanju naem vel:ianstvu i krurui. U dstoj 'ispravi govori se i o kruni kraljevstva bosanskog (Starine JAZU, 39, 313). O apstraktnom pojmu dravne krune u Bosni vidi .i S. Cirkovi: Istorija Bosne, Beograd 1964, 224-226.
202 Mavanski ban Ivan Morovi, po nalogu kralja Sigimunda, provalio
je 1405. god. u Bosnu ij zauzeo glavnd grad kralja Ostoje, zvan Bobovac, gdje
se uva kruna bosanskog kraljevstva (Stai1ine JAZU, 39, 261-262). Poznato je
da je Tvrtko II tek za svoje druge vladavine krunisan kiraljevskom krunom
(1421. god.)

98

heraldike. Ve na prvi pogled u ovom se grbu raspoznaju dvije grupe

grbovnih elemenata; to su jednim dijelom elementi staroga grba Kotromania, a drugim dijelom novi simboli, koji, izmeu ostaloga, treba
da pokau i novo kraljevsko dostojanstvo. Meutim, ovdje nastaje potekoa: ako bismo htjeli odrediti ta je u grbu staro, moramo sigurno
znati kakav je izgledao potpuni banski grb, a tu situacija nije sasvim
jasna. Banske, odnosno Kotromania grbove znamo djelomino sa peata
Stjepana II i bana Tvrtka, te sa nekih vrsta Stjepanovih novaca. Na
peatima nigdje nema potpunoga grba u formalnom pogledu, ali su
prikazani svi elementi grba u nastajanju: tit sa kosom prugom, kaciga, veo i perjanica. 2 03 Iz injenice da se na peatima ne raspoznaje
nikakva jednostavna figura neki autori zakljuuju da posebnoga simbola (osim heraldikog lika kose pruge) nije ni bilo, dok drugi, anticipirajui kasniju situaciju iz kraljevskih grbova, pretpostavljaju da
da je ve u to (bansko) doba ljiljan bio heraldiki simbol Kotromania.
S druge strane, likovne predstave na nekim novcima Stjepana II pokazuju da je ulogu heraldikog simbola, odnosno jednostavne figure
igrala zvlijezda, koje na novom grbu nema.204 U svakom sluaju, treba konstatirati da ni na jednoj predstavi grba iz banskoga doba ljiljana
nema. Zbog toga kao nesumnjivo stare elemente moemo navesti samo
trokutasti - srcoliki tit sa desnom kosom prugom i perjanicu u obliku
bogatog buketa cvijea, a zatim i specifinu stilizaciju opih grbovnih
elemenata - kacige i plata. Sasvim nove elemente predstavljaju nesumnjivo: ljiljanova kruna, postavljena na tjeme kacige, i 6 ljiljana,
rasporeenih u slobodnim prostorima tita. Oito je da u ovakvoj kompoziciji kruna treba da oznaava kraljevsko dostojanstvo, a detalj iz
krune - ljiljan, u odreenom rasporedu i broju, vri funkciju osnovnog heraldikog simbola, odnosno jednostavne figure.
Postavi simbol u kraljevskom grbu, ljiljan se brzo proirio kao
ukrasni i simbolini motiv u raznim granama umjetnosti. Tako npr., u
kamenoj plastici motiv ljiljana ukraava kapHele na kraljevskom dvoru u Bobovcu; u rukopisima, kao to su Mletaki zbor:riik, Hvalov rukopis i drugi, ljiljani ine jedan od najeih iluminatorskih motiva; na
stecima ljiljan takoer ima iroku primjenu i tokom vremena doivljava raznolike stilizacije.
Zanimljivo bi bilo utvrditi odakle je Tvrtko preuzeo heraldiki
simbol ljiljana i samu ljiljanovu krunu. Teoretski je mogue da se Tvrtko potpuno slobodnim izborom odluio za ovaj slikoviti motiv, ali je
daleko vjerovatnije da je pred so.bom imao neki konkretan uzor i odreene razloge za ovakav izbor. Koliko se danas moe utvrditi, postojala
su dva uzora prema kojima je Tvrtko mogao formirati svoj grb. Jedan
uzor je heraldiki ljiljan, prvobitno simbol francuske burbonske dinastlije, kojd je poeltkom XJV s1toljea preko nap'Uil.jskih Ainluvinaca dospio
u ugarsko-hrvatsku dravu. Prema velikom broju likovnih izvora moe
se konstatirati da je kruna kralja Karla Roberta, Ljudevita Velikog,
kraljice Marije i dr. do u detalje slina bosanskoj kraljevskoj kruni.
Stoga bi se moglo pomiljati da su heraldiki simbol ljiljana i odgovara-

2.
204
:

1964, 165.

Vidi fotografije, crtee i opise peata br. 4, 5 i 6.

P. Aneli: Neka pitanja bosanske heraldike, GZM .

Arheologija,

99

jua forma krune ugarsko-hrvatskih vladara iz dinastije Anuvinaca posluili kao neposredni uzori za formiranje bosanske kraljevske krune
i za izbor ljiljana kao heraldikog simbola. Porodica Kotromania bila je
enidbenim vezama direktno povezana sa ugarsko-hrvatskim ogrankom
Anuvinaca, a dobro su poznati i politiki - esto i vazalni - odnosi
bosanskih vladara, pa i samoga Tvrtka, prema njima. Treba ipak priznati da bi ovo preuzimanje anuvinskog simbola pretstavljalo sporazum izmeu Tvrtka i Ljudevita, a o tome pisani historijski izvori ute.
S druge strane, mogue je da je Tvrtko imao pred sobom jedan drugi
uzor: ljiljanova kruna dolazi naime, na novcima nekoliko posljednjih
kraljeva iz dinastije Nemanjia. Osim toga, ljiljan se u Srbiji pojavljuje i na drugim mjestima koja su obino rezervirana za simbole (ezlo,
peati, novac). Misli se da je i u Srbiju ljiljan doao iz Francuske, i to
posredstvom Duanove majke Jelene Anuvinske. Stoga bi se moglo zakljuivati da je Tvrtko, proglasivi se za kralja srpskoga, preuzeo i
formu srpske kraljevske krune, a zatim, u duhu suvremenih heraldikih
obiaja, detalj iz krune prenio na heraldiki tit kao jednostavnu heraldiku figuru.
U okviru ovih konjektura problem porijekla ljiljana u bosanskom
grbu mora i dalje ostati otvoren.

PROBLEM GRBA HUMSKE ZEMJE

Kao znamenja (amblemi, simboli) koja bi potencijalno mogla biti uzeta kao grbovi Humslke zemlje i He.rcegovine dolaze u obzir: lJik sveca zatitnika, predstava orla, kri, lik lava-grifona, tit sa tri desne kose pruge, herceka kruna.
Lik sveca zatitnika pojavljuje se samo jedanput - na peatu kneza
Miroslava (sv. Stjepan). Slika patrona esto se susree kao simbol na peatima i u grbovima gradskih opina, na peatima veine srpskih vladara iz dinastije Nemanjia, na novcima itave Evrope, pa i. Bosne.
Posebno je sv. Stjepan zatitnik Nemanjia, ali i jedan od patrona vladarske porodice u Bosni, gdje veina banova i svi kraljevi tokom vie
od tri stoljea nose ime Stjepan. U samome Humu zna se da je knez Miroslav nosio i drugo ime Stjepan, a u tome smislu karakteristino je donekle i ime Stjepana Vukia i njegova sina Stjepana Hercegovia (kasnijeg Ahmed...pae). Usprkos ovli.m relativno brojnim indicijdi!Ila, ne bi
se moglo rei da je sv. Stjepan ikada postao opeprii.ematli patron same
Humske zemlje ili njezin simbol.
Predstava orla vidi se na veem peatu kneza Andrije, pa kako
se radi o simbolu jednoga humskog vladara, svakako se s njime mora
raunati pri ovim razmatranjima. Na alost, zbog oteenja, ne moe
se sig,urno znati da li se radli. o dvoglavom ili jednoglav10m orLu; stoga i
analoglija ovoga amblema sa ukrasima (dvogJ.avim orlovima) na p0111tretu
kneza Miroslava nema pune vrijednosti. Isto tako, bez novih dokaza nije
mogue sa sigurnou utvrditi stvarnu vezu izmeu ovoga Andrijina amblema i orla na peatu humskih Nikolia s poetka XV stoljea. Ipak,
ova konicidencija je znaajna i o njoj se mora voditi rauna u sluaju
da se pronau kakvi novi podaci u ovome pravcu.

100

Kri na manjem peatu kneza Andrije, dodue, ima simboliko

ali samo kao sastavni dJi.o krstolikog monograma kojd je kao
ve formiran specifini motiv preuzet iz bizantskog kulturnog kruga. Drugaije znaenje ima kri na zastavama u grbu hercega Stjepana Vukia
i njegovih sinova. Samo mjesto ovoga, inae religioznoga, simbola na zastavi u elenci grba, zatim dosljednost u njegovu prikazivanju na
5 peata trojice hercega sv. Save pokazuju da je ovdje kri smatran
jednim od specifinih amblema hercega sv. Save. Sam poloaj na zastavi
pokazuje da se ovaj simbol upotrebljavao nekada i samostalno, a ne samo u heraldikoj kompoziciji. Znaajno je da se kri (kao heraldiki
lik?) nalazi i na jednom od grbova bosanske kraljice Katarine, kerke
Stjepana Vukia. 20 5 Kojim putem je kri doao u grb i na zastavu hercega Stjepana ne moe se sasvim sigurno utvrditi. Ipak, sve dok se ne
pojave neki novi dokazi, treba raunati na mogunost da je ovaj simbol
izabran prilikom formiranja samoga grba, odnosno prilikom proglaenja Stjepana za hercega. Razlozi za takav izbor mogli su leati u samoj
tituli herceg sv. Save, ali i u pristupanju hercega iroko zasnovanoj
kriarskoj koaliciji za borbu protiv Turaka.
Meu stalne simbole koji ulaze u grb hercega sv. Save spada i grifon-lav, koji je u grbovnoj kompoziciji postavljen u elenku i koji prednjim apama dri zastavu. Iako je oblik ovoga lava neto drugaije stiliziran, ipak nije teko ovdje prepoznati parodini amblem Kosaa, koji
se u svojoj primarnoj formi susree na peatu brae Dragiia.
Tri desne kose pruge na titu oblika tare predstavljaju tzv. heraldiki lik (Wappenbild, figure heraldique), specifian simbol svili triju hercega sv. Save. Osim toga, isti ovaj lik i na istoj formi tita nalazi
se i na 5 peata brae Vlatkovia, ija je porodica, kao nasljednu ast,
nosila titulu humskih vojvoda. Konano, isti ovaj simbol ima i jedan
grb na grobnom spomeniku kraljice Katarine u Rimu. Na temelju ovako autentinih i pouzdanih podataka moe se opravdano izvui i zakljuak da je tit sa tri desne kose pruge u XV stoljeu smatran grbom
Humske zemlje i itave Hercegovine.
Meu specifine simbole koji se pojavljuju i kao vladarski amblemi
treba ubrojiti i herceku krunu, koja se vidi na nekim (monogramnim)
peatima hercega Stjepana i njegova sina Vlatka. Iz popisa blaga
hercegova znamo da je takva kruna i faktiki postojala. Ipak, treba konstatirati da ovaj openiti simbol vlasti nije u Hercegovini nikada postao
samostalan vladarski ili dravni simbol, niti je uao u kakvu heraldiku
kompoziciju, kao to je sluaj sa bosanskom kraljevskom krunom.
znaenje,

RAZVOJ GRBA PORODICE KOSAA

Karakteristina je osobina Kosaa da oni vrlo kasno usvaJaJu heraldike forme zapadnoevropskoga stila i da se gotovo nerado njima slue. Stojei pod neposrednim uticajima iz Srbije i pokazujui odree
nu konzervativnost, oni, od prvog po simbolu poznatog lana - Sandalja Hrania, pa do jednog od posljednjih - Stjepana (Ahmed-pae
205

Grib na spomeniku bosanske kiraljice Katarilne u crkvli Ara coeli u

RJimu.

101

Hercegovia), radije se slue monogramima nego grbovima. Ova konzervativnost postaje jo oitija kada se napomene da su se ovi kosaiki
monogrami odrali due nego i u samoj Srbiji. I, dok u Bosni, npr.,
monogram-inicijal Tvrtka II ulazi u sastav heraldike kompozicije, u
Kosaa on ostaje potpuno samostalan.
Iz popisa riznice velikog vojvode Sandalja Hrania moglo bi se zakljuiti da je ve Sandalj imao formiran svoj grb ili Znamenije<< i da
je to bio vjerovatno lav. 20 0 Ipak, prvi pouzdan dokumenat o grbu u
rodu Kosaa potie sa peata brae Dragiia Kosaa iz 1438-1440. god.
Tamo je na njihovu peatu predstavljen grifon koji najvie lii na lava.
Herceg Stjepan prvi od Kosaa ima potpuni grb. Moe se pretpostavljati da je taj grb formiran istovremeno sa proglaenjem Stjepanevim za hercega (1448. god.), bilo tako to mu je kralj Fridrik, zajedno
sa hercekom titulom, dao i grbovno pismo (Wappenbrief, litterae armales), bilo to se sam Stjepan pobrinuo za svoj grb: tit sa tri desne kose
pruge, kaciga sa platem i elenka sa lavom koji dri zastavu. Kako
se vidi, u ovu heraldiku kompoziciju je uao grb Humske zemlje, zatim
porodini simbol roda Kosaa i zastava sa kriem.
Ni Vladislav ni Vlatko nisu unijeli bitnih izmjena u oev grb. Sve
njihove intervencije svele su se na izmjene grafikih predstava kria
na zastavama.

KULTURNOHISTORIJSKA ANALIZA PECATNIH SLIKA

PECATORESCI

Izradom peata, odnosno peatnih matica (peatnjaka ili tipara) bavili su se zlatari. No kako se ovdje zahtijevaju specifina znanja, to su
se samo vjetiji zlatari mogli uputati u graviranje esto kompliciranih
peatnih slika u tvrdom materijalu, i to u negativu. A samo letimian
pogled na nae peate pokazuje da je meu tim majstorima bilo pravih
umjetnika visokoga dometa. Osim peata, ovi majstori su praviji i kalupe za kovap.je novca, izraivali peatno prstenje i obavljali neke druge sline poslove.
U velikoj grupi umjetnika i kulturnih radnika uope, koje je oko
sebe okupljao knez Miroslav, naao se i jedan peatorezac, odnosno zlatar visokih sposobnosti. To je isti onaj majstor koji je radio peat Miroslavljevu bratu Nemanji. Nesumnjivo je to bio Grk po obrazovanju,
a mo.da i po porijeklu. Ipak se morao prilagoditi kneevu zahtjevu da
se legenda na aversu peata napie irilskim slovima i narodnim jezikom.
Bizantskom kulturnom krugu pripadali su i majstori peata kneza
Andrije, iako bi se, zbog legende na narodnom jeziku, moralo raunati
i .sa ljudima domaeg porijekla.
Majstor Ninoslavljeva (veeg) peata oito nije bio dorastao tekom zadatku koji je pred njega postavljao: prikazivanje ljudskih figura, scena i pejsaa. On je uio zanat negdje na Zapadu, ali je sam
peat morao raditi u neposrednom kontaktu sa objektima svojih predstava.
206

102

Stojanovi:

Stare srpske povelje i pisma I, br. 340.

Peat Pavla ubia pokazuje rad solidnog majstora koji dobro poznaje svoj zanat. Njegovo porijeklo i kolu treba traiti u Primorju ili
u Veneciji, a treba mu pripisati i izradu kalupa za ubia novce. Za Bosnu je od posebnog interesa da su Subii tek kao gospodari Bosne poeli kovati novac, a osnovu za to pruila im je eksploatacija bosanskih
rudnika srebra.
Peati bana Stjepana II pokazuju pravog umjetni!ka, kojli moe
sta<tli uz bok najboljih majstora svoga zanata. &tliil.ske osobine njegova
rada nesumnjivo ga SVI1Stavaju u zapadnoeVIr.opsku V'isoku gotliku, a
minuciozan rad na gotikoj siJ~lizacij 1i 6ia.1:iil:skJih legenda pokazuje da
je rad obavljen u B.osn1. tav1e, veliik bToj emliis'i:ja li varijanti banova novca indicira i postojanje itave radionice koja se bavila kovanjem novca i izradom peata. Koncem Stjepanove vladavine saznajemo
i za ime prvoga zlatara u Bosni, koji se bavio izradom kalupa za novac
i koji je prema tome mogao izraivati i peate. To je Dubrovanin Dobre Benvenuti iz poznate zlatarske porodice, koja je dugo radila u Bosni, a on sam ivio je u Bosni oko 14 godina (1346-1359). Dobre se i u
Dubrovniku bavio izradom kalupa za novac, a u Srebrenici se pokuao
protuzakonito posluiti tim kalupima za svoj raun. 20 7.
Iz vremena Tvrtkova banovanja takoer znamo za ime jednoga zlatara koji je izraivao i kalupe za novac. To je, opet, Dubrovanin Radoje,
kome je Malo vijee, na molbu bana Tvrtka, dozvolilo da Tvrtku izradi
kalupe za kovanje novca. 20 8. Sudei po slinosti likovnih predstava, ista
radionica ili ista kola je radila i kalupe bana Stjepana i kalupe bana
Tvrtka.
Majstor koga je, nakon svog krunisanja za kralja, na dvor doveo
Tvrtko I bio je specijalizirani peatorezac i umjetnik najviega ranga.
On sa lakoom slika ljudske portrete, konje u pokretu, grbove i kompliciranu gotiku arhitekturu, a poznaje i obje vrste epigrafske gotice.
Prema miljenju Cremonikovu, ovaj majstor je pripadao najboljoj peatoreznoj koli toga vremena, koja je radila u Parizu.2o9
Iz injenice da se portretni peati, iako znatno slabiji, izrauju i za
vladanja kralja Dabie, a zatim da i Tvrtko II za prve vladavine i Ostoja
za druge vladavine ,iJmaju sal:idne majstore za izlradu peata, moglo hl se
zakJ.ju'ivati da se peatarezna radionlica nekako odravala i jo koja dva
decenija poslije 'IIvntk:ove smrti. Zanlimljwo je da se oVli. odLini majstod
nisu bavti1i. !izradom kalupa za no.vac.

Od svih peatorezaca srednjovjekovne Bosne i Hercegovine svakako je najinteresantnija linost anonimnog majstora koji je radio na dvoru Tvi!1tka II za njegove druge vladavine. Neki indiciji govore u tom
smislu da njegovu kolu treba traiti negdje u srednjoj Evropi. S druge
strane, obiman, raznovrstan i dugotrajan rad u Bosni pretstavlja i dobro
organiziranu radionicu sa veim brojem radnika.
Za ilstoriju ruJdanstva u sredin'jevjelkiovnoj Sll'ibiji i Bosni, BeoRengjeo, GZM, 1943, 250-251; Cvito F\is!k:o!Vii: Dubrovaki z.J.atari
XIII-XVII stoljea, Zagreb 1949, 184.
o. Cremonik, GZM, 1949/50, 126-127.
207. Dini:

os.

103

T,ome treba dodati da je ta ista radli!oodca, smjetena u jednoj pozg:radi kraljevskog dvora na Bobovou, i2lrati!vala i kamene kalupe za dekoraciju keramli.kih penjaka, i ablone za 'bzradu arhitektonskih
ukmsa, isto kao i kalru;pe za brojne erniLsij'e Tvr1Jkova novca. Ista ova radiantica pravila je i ukrase u mekOIIIl kamenu za opremu kraljevskog dvora i grobne kapele na Bobo,vcu; moe se opravdano pretpostavljati da su
ovdje raene i rez.barije u <kvetu.21o
Naroi:to je znaajno da bobovaki penjaai imaju na sebi pl'avu peatnu sliku (grb sa legendom), a ne opau dekoraciju specifinu za pe
njake u ostaloj Evropi.
O majstorima ostalih bosanskih i hercegovakih peata ne moe se
mnogo rei. Likovna koncepcija Pavlovia grba na peatima upuuje na
Dubrovnik; ornamenat VojsaUa peata slian je nekim proizvodima radionice kralja Tvrtka II.2u Veina peata bosanskih i humskih velikaa raena je prema pojedinanim narudbama, to se naroito dobro vidi
po tehnici izrade i oblikovanju istih motiva na Pavlovia peatima. Jedino bi se moglo pretpostaljati da je na dvoru Kosaa due vremena
funkcionirala jedna zlatarska radionica, sa ustaljenim tradicijama i odreenim stilom. Na to upuuje upadna meusobna slinost nekoliko grupa kosakih peata, kao to su: peati Sandalja i njegove brae, grupa
monogramnih peata hercega Stjepana, grupa grbovnih peata hercega
Stjepana Vukia i njegovih sinova.

monoj

KULTURNI I STILSKI UTICAJI

Kao i u ostalim oblastima kulturnog ivota, tako se i na peatima

odraavaju uticaji dviju velikih sfera srednjovjekovne evropske kulture.
To je, sa jedne strane, uticaj stila i kulturnih navika Bizanta i njegova
sfere, a s druge strane, uticaj evropskog Zapada, koji se u to doba ve
oblikovao kao specifina kulturna cjelina.
Najizrazitiji uticaj bizantskog kulturnog kruga vidi se na monogramnim peatima. Monogrami na naim peatima pojavljuju se u tri
oblika: prvi, tekstovi sa punim rijeima i cjelovitim smislom, kao npr.
nEVclT IC:NE1cl Xl\bMbCic:Or<l MHPOC/\<10<1 drugi, skraenice ili
inicijali imena, kao u Sandalja Hrania, Vukca Hrania, Vladislava i
Vlatka Hercegovia i kralja Tvrtka II; trei, lina imena, sloena u rebuse u raznim kombinacijama (humski knez Andrija, Vuk Hrani, Stjepan Vuki, Stjepan Hercegovi). Sve ove vrste monograma vrlo su e
ste na bizantskim peatima, pa nema sumnje da su otuda doli i osnovni
uticaji na nae peate. Schlumberger donosi desetine primjera svih triju varijanti bizantskih monogramnih peata, datirajui ih u iroki vremenski dijapazon - od VII-XIII stoljea. Ne treba posebno isticati da
je monogramni peat dominantna vrsta peata u bizantskom kulturnom
krugu.212
Rezultati arhelokog iskopavanja na Bobovcu koji jo niLsu objavljeni.
Npr. okvir peata slian je okvliru na srednjim peatima Tvrtka I,
Dabie i Ostoje, malom tajnom peatu Tvrtka I d dr.
m Brojn:i primjeri svih ov:ih vrsta peata vide se u djelu Gust. Schlumbergera: Arche6J.ogie ByZantittle, Parils 1895, te u njegovom kapitallllom djelu
Sigillografie Byzantine.
2 1.

211

104

Direktni uticaj Bizanta vidi se i u predstavi sveca - patrona na

kneza Miroslava, a zatim i na tzv. istim portretnim peatima
Tvrtka I i Dabie.21a
Organizacija peatnog polja na veem peatu bana Ninoslava podsjea na neke bizantske amulete, posebno na tzv. Salamonove peate,
kod kojih je gornja treina krunog polja izdvojena i slui kao okvir
za posebnu likovnu kompoziciju. 21 4 Meutim, koliko god se u ovakvoj
dispoziciji prostora moe vidjeti uticaj Bizanta, toliko ikonografski sadraj peatne slike (utvrene kule grada i konjanici sa heraldikim titovima) upuuju na zapadnu Evropu.
Prijestolni i konjaniki portreti takoer se susreu na bizantskim
peatima i novcima, ali karakteristini dekor koji okruuje te likove,
nesumnjivo, pokazuje blisku vezu sa zapadnom Evropom. Ako je nekada
u prolosti bizantski kulturni krug i izvrio neki uticaj u ovome pravcu,
to je kretanje upliva ilo putem Bizant-Zapad-Bosna, a ne direktno:
Bizant-Bosna. 215.
U teritorijalnom pogledu bizantski uticaj je uglavnom ogranien
na prostor nekadanjeg Zahumlja i Podgorja, a oituje se u peatima
humskih knezova XII-XIII stoljea, zatim na peatima porodice Sankovia u XIV i Kosaa u XV stoljeu.
Peatne slike simbolinog znaaja, latinsko pismo i jezik u legendama - to su najznaajnije karakteristike zapadnjakog uticaja na bosanske i humske peate. O njima nije potrebno nita detaljnije govoriti
na ovome mjestu.

peatu

VLADARSKI I DRAVNI AMBLEMI

Slino kao i grbovi, peati predstavljaju najvanije i praktino jedine pouzdane izvore za wpozmavanje vladarskiih i dravnih amblema srednjovjekovne Bosne. Kao takvii. amblemi mo_g1u se iz.ctvoji:ti:

l. kruna,
2. ezlo,

3.
4.
5.
6.
7.

dravna jabuka,
prijestolje,
plat,
zastava,
grb.

O vladarskim i dravnim grbovima govori se ops1rnije na drugome

mjestu u ovoj radnji. Ovdje e biti govora o bliem izgledu ostalih
amblema.
Kr u n a je, svakako, u srednjem vijeku najizrazitiji amblem dravne vlasti i vladarskog poloaja. Na naim peatima susreu se dvije
m .A!O.alogije u iJStinn djelinna G. Sohlumlbergera.
214 Vei broj pvimjeraka Salomonovih peata prikazan je u Schlumbergerovoj Archeologie Byzantine.
21
Dalju anal<J~giju konjaniJkim i prijeiStoLtJJinn peatima predstaJVlja;u
peati nekih srpskih vladara, ali su im daleko blii, niJT., peati latinskiih careva u Grkoj (u XIII i XIV stoljeu).
105

krune: kraljevska - Kotromania i herceka - Stjepana Vukia i njegovih sinova.

Kraljevska kruna Kotromania predstavljena je na peatima 12
puta. Ona spada u tip tzv. ljiljanove krune. Sainjavaju je stilizirani
trolistovi ljiljana koji izviru iz dijadema. Kako je kruna uvijek predstavljena frontalno, to se samo srednji ljiljan vidi u cjelini, a od dva
pokrajna - vide se samo po. dva lista. Dijadem je formiran u obliku
neto ire trake. Ponekada sredinom trake tee niz takica, to, bez sumnje, treba da oznai niz bisernih zrnaca.
Znaaj krune kao znaka vladarskog dostojanstva i dravne vlasti
doivio je u Bosni zanimljiv razvitak. Tvrtko I uvodi krunu i daje joj
osnovni o.blik, smatrajui je, u prvom redu, simbolom linog statusa;
prikazivana je samo na glavi kralja i u kompoziciji njegova osobnoga
grba; Ostoja u svojoj g;rbovnoj refo!I'mi daje simbolici kimne daleko vei
znaaj: kruna dolazi na centralno mjesto na titu i zadrava staro mjesto na vrhu kacige, ali - to je jo vanije - kruna postaje osnovni
simbol dravnoga grba. Kao to je ve reeno, razlog ovome pojaanom
kultu krune treba traiti, jednim dijelom, u suvremenoj dravno-pravnoj teoriji koja identificira pojam krune sa pojmom drave, a, drugim
dijelom, u konkretnim politikim uslovima, jer je Ostoja posjedovao kraljevsku krunu i na toj injenici temeljio svoje pravo na bosansko prijeetolje.216 Ostojini nasljednici u cjelini prihvaaju ovakvu simboliku
krune.
Herceka kruna Stjepana Vukia i njegovih sinova predstavljena je na peatima 5 puta. Koliko se moe zakljuiti po slabim otiscima
peata i dosta slabim gravirama, i ova kruna spada meu tzv. ljiljanove
krune, pa je donekle slina bosanskoj kraljevskoj kruni. Ipak se moe
zapaziti da je ovdje stilizacija ljiljana neto drugaija, a dijadem je
sasvim uzak i bez ikakvih posebnih ukrasa. Zanimljivo je da je na jednom peatu hercega Stjepana kruna izrazito visoka, 21 7 dok je na svim
ostalim sasvim niska. Treba konstatirati i to da su predstave sa peata
jedini izvori o izgledu herceke krune. Od pisanih izvora poznata nam
je samo Stjepanova kruna iz popisa njegova blaga. 218

Z e z l o je na bosanskim peatima prdkazano samo jedanput, i to na

prijestolnom peatu kralja Tvrtka I; ova predstava nije na peatu mijenjana ni od strane Tvrtkovih nasljednika. Kraljevsko ezlo ima formu
relativno debelog tapa koji se zavrava stiliziranim ljiljanovim trolistom. Ve je napomenuto da je ovo ezlo sa ljiljanom uveo Tvrtko I zajedno sa ostalim amblemima kraljevskog dostojanstva.
Starija forma bosanskog vladarskog ezla bila je drgaija: portreti bana Stjepana I i bana Tvrtka na njihovim novcima pokazuju ezlo
sa zavretkom u formi kria.
Dr a v n a j a b u k a ili globus takoer je predstavljena samo jedanput, opet na prijestolnom peatu Tvrtka I; u istoj formi na istom polo21 6
211

21s

106

Vidi biljeke br. 201 i 202.

Peat br. 54.
Stojanow: Sta!I'e 9rpske povelje i pisma II, ...

aju zadrana je i od strane svih Ttvrtkovih nasljednika koji su se sluili

tim peatnjakom. Jabuka, u formi lopte, ima veliinu neto veu od kraljeve ake. Iz jabuke izbija tzv. latinski kri sa neto ojaanim zavrecima krakova.
Meu insignij-e kraljevske vlas.ti spada i p l a t. Njegove osnovne
konture raspoznaju se takoer na velikom prijestolnom peatu Tvrtka I,
to je dugaka kabanica, bez vidljivog proreza za ruke, skopana posebnom fibulom ispod vrata. Plat je na obje strane zabaen na ramena,
tako da ostavlja ruke slobodne, a skutovi su mu pokupljeni i poloeni
na krilo. Koliko se moe zapaziti na dosta nejasnim otiscima, plat ima
oko vrata neku vrstu vezene kragne, a neto ua ukrasna traka kao da
se nazire i uza sve rubove pla!ta. Sudei po ostacima kraljevskog plata
iz groba kralja Tvrtka I iz Arnautovia kod Visokog, uz prednje rubove
plata bili su zlatom izvezeni grbovi.
Pr i j e s t o l j e je takoe est simbol dravne vlasti u svim monardravama. Detaljan opis prijestolja sa peata Tvrtka I
dat je na drugom mjestu u ovoj radnji. Zbog zanimljive konstrukcije,
raskonih ukrasa i majstorski izvedene predstave na peat je, svakako,
najvaniji izvor za upoznavanje izgleda prijestolja junoslavenskih vladara srednjega vijeka, a doslovno jedini izvor za poznavanje bosanskog
kraljevskog prijestolja.

histiki ureenim

Ostali izvori za upoznavanje oblika prijestolja bosanskih i humskih vladara su banski novci Stjepana II i Tvrtka, 219 a mozda i dvije
iluminacije iz Evanelja kneza Miroslava.22o Kao vrsta prijestolja moe
se smatrati i tzv. SJUda:ka stto1ica iz Buikovd:ce !rod Konj'ica.221
Na novcima bana Stjepana i bana Tvrtka susreu se tri vrste prijestolja.222 Prvi tip predstavlja obina klupa ili krinja, ukraena rezbarijom, ali bez ikakvog naslona za leda i ruke. Drugi tip je stolica
sa visokim, ali jednostavnim naslonima za lea i za ruke. Neto vee, zapravo vie i raskonije prijestolje prikazano je na aversu istih novaca
zajedno sa likom Krista; sporno je da li ovakav izgled prijestolja odgovara realnosti, ili je kao dio opeg motiva preuzet iz odgovarajuih uzora zajedno sa itavim ikonografskim sadrajem.
Postoji miljenje da je za dvije predstave idovskog kralja Heroda
u Evanelju kneza Miroslava kao uzor posluio ornat sa svim ostalim
insignijima kneza Miroslava. Izmedu ostaloga, na tim se minijaturama
vidi i prijestolje u formi poviene stolice sa visokim naslonima i bogatim razbarenim ukrasima.
Sudaka stolica iz Bukovice konstruirana je jednostavno, samo sa
naslonom za lea, i ukraena reljefima dviju ljudskih figura i motivom
stabla ivota; jedna od figura ima na glavi ljiljanovu krunu. S obzirom na ovako raskonu izradu i na ljiljanovu krunu enske figure,
zatim na sauvanu tradiciju o kraljevom stocu u toponomastici, i ova
stolica se moe smatrati jednom vrstom prig.odnog prijestolja.
21o

Ren.gjeo, GZIM, 1943.

izdanje Evanelja kneza Miroslava,
oko Mazali, GZM - Arheologija, 1955, 41--48.
GZM, 1943, 272-280.

220. Stojanovievo

22 '.

222,

Be

1897.

107

Z a s t a v a je od davnina ustaljeni instrumenat za sticanje karakteamblema. Ona, dodue, nije iskljuivi simbol vladara, ali je
svakako najee u njihovoj slubi.
Na naim peatima zastave su predstavljene samo u zajednici sa
drugim vladarskim simbolima. To su zastave na konjanilcim peatima
banova i kraljeva, te na grbovnim peatima hercega sv. Save. Zastave
su uvijek prikazane sa kopljem, ali je zanimljivo da herceke zastave
imaju samo kopljita, bez eljeznog vrka, dok banske zastave Kotromania imaju prava bojna koplja, iji se snani vrci dobro vide. Oblici
zastava su razliiti: banske zastave imaju dva puta veu duinu od
irine, dok su herceke zastave gotovo kvadratne ili ire nego due; banske zastave se zavravaju u formi dvaju trokuta, kraljevska u formi
jednog trokuta, a herceke - ravnom linijom.
Zanimljiva je i donekle neoekivana pojava kria kao glavnog simbola na zastavama banova, hercega, pa i na jednom peatu kralja Ostoje.
O tome se govom prd:l:ikom iz1aganja o simbolu kivia na bosanskiim peristinih

atima.

SIMBOL KRIZA

Bit e od koristi ako se i posebno ukae na simboliku kria i njegovu ulogu na slikama bosanskih i humskili peata. Ovo je naroito vano zbog kria kao naina ovjeravanja pisanih dokumenata i davno
istaknute dileme: da li su, i u kojoj mjeri vladajui krugovi Bosne i Huma u srednjem vijeku po.tovali kri.
Prije svega, treba istaknuti da gotovo sve legende na peatima poinju znakom kria. Tako od 54 legende, njih 34 imaju ispred sebe kri,
a samo 13 legenda je sigurno bez toga simbola. 223 S obzirom na ovakav brojani odnos, i one rijetke sluajeve isputanja treba prije tumaiti kao greku u pisanju, nego kao namjeran i smiljen postupak.
U jednom sluaju - na manjem peatu kneza Andrije - legenda
je komponirana u slobodne prostore izmeu krakova kria. Ovaj peat
kneza Andrije jasno pokazuje kako treba tumaiti znak kria u sastavu
legende. Oito je, naime, da je ovdje kri sastavni dio potpisa, dakle,
openitog znaka kojim se jami za autentinost neke isprave. Treba se
samo podsjetiti da isti takav potpis, grafiki predstavljen, stoji i na Andrijinoj povelji iz 1247-1249,22 4 a slini su i potpisi kneza Miroslava
i upana Nemanje na ugovoru sa Dubrovnikom od 27. septembra 1186.225
Tako, i na temelju samih domaih dokumenata, moe se ilustrirati opi
obiaj ranijeg srednjeg vijeka: izdava na ispravu stavlja svojom rukom samo znak kria, dok pisar uz to dodaje izdavaevo ime i funkciju.
Na Andrijinom peatu se vidi kako je ovaj nain potpisivanja i ovjeravanja pisanih dokumenata doslovno prenesen na peat. Ipak, treba naglasiti da se taj razvoj nije u cjelini odigrao ovdje, na naem terenu,
nego na mnogo irem podruju evropske civilizacije ranoga srednjeg vi223. Kod 6 legenda peat nije itljiv, pa se ne moe znati da Ii je kri
postojao ili IIlije.
22 4 /Sto,jlanmni: Stare s.rpSike povelje i pisma I, br. 6.
225, O. e., br. l.

108

jeka. Posebno, i sam obiaj fiksiranja potpisa sa kriem na peatu, bio

je ve odavno uveden u Bizantu.226
Vrlo rano kri zauzima mjesto ispred teksta legende i tu ostaje sve
do konca srednjega vijeka. Unoenjem na peat i znaka kria i peatne
legende, kumuliraju se u stvari dva sistema ovjeravanja, odnosno potpisivanja: kri i tekstualni potpis. Tome se kasnije - u grbovnim pea
tima -dodaje jo jedan znak za ovjeravanje (grb), pa se tako u Jednom
grbovnom peatu sa legendom stiu tri sistema ovjeravanja: kri, tekstualno navoenje imena i grb. Tokom vremena, u poreenju sa ostala
dva naina ovjeravanja, kri gubi na znaaju, jer su oito i grb i lino
ime podesniji da oznae autentinost isprave i individualnost neke osobe.
Stoga je sasvim logino da se u kasnijim vremenima kri smatra samo
simbolinom invokacijom po uzoru na poetne formule sveanih isprava.
U izlaganju o grbovima i amblemima dravne vlasti ukazano je na
upotrebu kria kao simbola na zastavama bana Stjepana i Tvrtka, kralja Ostaje i trojice hercega sv. Save.
LJUDSKI LIKOVI

Predstava ovjeka je najtei problem likovnog stvaranja uope.

Kada se jo ima u vidu tekoa oko izrade lika u negativu, onda nije
udo to su ljudski likovi na naim peatima rijetki.
Ljudski lik susree se samo na vladarskim peatima. Samo na jednom peatu izraen je lik sveca. Na tri peata izraeni su pravi portreti sa ljudskim licem, dok je na pet peatnih slika ljudska figura predstavljena kao konjanik u punom oklopu, pa se fizionomija lica uope
i ne vidi.
O nekoj individualizaciji moe se govoriti samo na prijestolnom
portretu kralja (Tvrtka I) na aversu velikog dvostranog peata.
Umjetnika vrijednost peatnih portreta je razliita. Visoka vrijednost likovnih ostvarenja na peatima bana Stjepana, a posebno kralja Tvrtka snano odudara od skromnih kvaliteta konjanikih likova bana Ninoslava i kralja Ostaje. Ipak, i ovi drugi pokazuju odreenu dra,
jer su vjerojatno raeni prema ivim modelima.
ARHITEKTONSKI OBJEKTI

Predstave arhitektonskih objekata dolaze na peatnim slikama u

tri funkcije: kao dio pejsaa, kao arhitektonski okvir prijestolnog peata i kao heraldiki peatni simbol.
Arhitektonske forme zastupljene na bosanskim peatima su: utvrene kule, gradovi i arhitektonski baldahin.
Utvrena kula nalazi se na peatu bana Ninoslava i na jednom
peatu Radosava Pavlovia. Ve je reeno da je kula na Ninoslavljevu
226, Takav je i potpis kneza Miroslava na latinskoj povelji Dubrovniku
od 17. juna 1190. god.

109

peatu najstarija likovna predstava i najstariji dokument o izgledu fortifikaci<>nih graevina srednjovjekovne Bosne. Kao to je i razumljivo,
kula iz prve polovine XIII stoljea ima jednostavne romanike forme,
dok kula Radosava Pavlovia iz XV stoljea pokazuje jasne karakteristike gotike.
Predstavu utvrenoga grada, odnosno dvorca ima nekoliko peata
triju generacija velikake porodice Pavlovia. Njihov grad je predstavljen sa tri kule i dijelom gradskih bedema. To je, dodue, motiv koji se
esto susree na peatima gradskih opina, ali raznolikost detalja na
pojedinim peatima i poznata graevinska djelatnost Pavlovia govori
u prilog pretpostavci da su peatne slike, bar donekle, vodile rauna o
stvarnom izgledu grada i dvorca u Boru. Naroito lijep izgled ima predstava gotikog dvorca sa srednjeg peata Radosava Pavlovia, gdje je
karakteristina gotika dekorativnost dola do punog izraaja. 227
Baldahin na prijestolnom peatu Tvrtka I vjerojatno je raen prema stvarnom izgledu Tvrtkova prijestolja, i svakako je najljepi graevinski objekat srednjovjekovne Bosne iji nam se izgled sauvao.

ORUZJE I BOJNA OPREMA

S obzirom na oskudnost drugih podataka, peatne slike su, usprkos

i stilizaciji, vaan izvor za upoznavanje suvremenog oruja i bojne opreme. Na ovima slikama prikazane su forme i nain upotrebe: koplja, tita, kacige, maa, oklopa, pojasa za noenje maa, ostruga i dijelova konjske opreme.

ematinosti

K o p l j e se susree prvi put na peatu bana Ninoslava, ali zbog ecrtea i slabog otiska ovdje se ne mogu razabrati nikakvi
detalji, osim pribline (relativne) duine koplja. Daleko bolji crte koplja nalazi se na konjanikim peatima bana Stjepana; naroito je vrijedan detalj: forma eljeznog vrka koplja u obliku izduenog lista sa
snanim rebrima. Na konjanikom peatu bosanskih kraljeva takoer
se vidi koplje sa zastavom, ali se ne mogu zapaziti nikakvi detalji; posebno se ne moe odrediti da li se kopljite iznad zastave zavrava ravno,
bez eljeznog vrka, ili se vrak ne vidi. Koplje na zastavama hercega
sv. Save je kratko i oito bez eljeznog vrka.
Na prva dva banska peart;a se, nesumnjdvo, rrudd o konjanik'i:m kopljima, koja imaju dui.nu kopljd!ta podeenu za b001bu sa konja; po duJini,
njilna odgovaraju i koplja sa kraljevskog peata. Na herceklim peatdma
kopljita su gotovo upola kraa i vjerojatno odgovaraju duini pjeakog koplja.
Zanimljivo je da na peatima Ninoslava i Stjepana ban dri koplje po sredini, dok na kraljevskom peatu konjanik hvata kopljite
pri njegovom donjem kraju.
Peati imaju izuzetnu vanost za upoznavanje t i t a i njegovih razvojnih formi. Razumije se, kronoloku vrijednost heraldikog tita trematinosti

m,

110

Peat

br. 26.

ba cijeniti sa dunom obazrivou, jer upotrebne forme sporo prelaze

u heraldike oblike. Osim toga, kada jedna vrsta tita jednom pree
na grb, onda se ona teko i sporo mijenja.
Najstarija vrsta heraldikog tita uope jeste mali konjaniki tit
trokutaste forme, kakav je bio. u redovnoj upotrebi tokom dugog perioda
XII-XIV stoljea u itavoj zapadnoj Evropi. Tokom vremena ovaj tit
je, zadravajui u osnovi trokutasti oblik, poprimio neke specifine detalje, pa su se tako formirale i pojedine varijail!te trokutastog tita.
Ovdje se oito vidi kako su heraldike forme stihijski i gotovo neopaeno slijedile upotrebne oblike.
Prva i najstarija varijanta trokutastog tita je priblino istostranrl.<mi tr.okurt; sa ravn~m gomjm rubonn, blag1o !L:t~v'ijemm pobonim stranama i, svakako, otrim donjim vrhom (kutom). Povijanje pobonih stranica izvedeno je tako da suavanje tita poinje odmah od gornjih kutova. Takav tit u najismjoj formi nalazi se na grbu Pavla Subia.
Druga varijanta trokutastog tita susree se ve u prvim decenijama
XIV stoljea i odrava se gotovo do njegova kraja. To je neto izduen
tit, pa u njegovoj osnovi nije vie istostranli.ni, nego istokrani trokut.
Gornji rub je i ovdje ravan, a donji kut (vrh) otar, ali se pobone
stranice tek od polovine tita povijaju i ine neto otriji (prelomljen
gomki) luk. Takvi titovi su na peatima bana Stjepana Kotromania.
Krajem XIV stoljea susreu se sluajevi da se pobone strane tita ne
savijaju nego lome pod tupim kutom, kao to je sluaj sa grbom na
srednjem peatu kralja Tvrtka I. Kao posebnu varijantu treba spomenuti i tit na grbu Bjeljaka Sankovia, ije su pobone strane zaobljene, a gornji rub uvijen i posebno iznad njega prikazan remen za noenje
tita. Ipak, najznaajnija i posljednja promjena na trokutastom titu
dola je krajem XIV stoljea i u daljem razvoju dovela i do nove vrste;
to je postepeno zatupljivanje, a zatim i zaobljavanje donjega kuta (vrha) tita. Takvi, jo uvijek trokutasti ili srcoliki titovi sa zatupljenim
vrhom nalaze se na prijestolnom i konjanikom peatu kralja Tvrtka
I, te na odgovarajuim grbovima kralja Ostoje.
Znaajnija promjena u formi heraldikog tita desila se pri samom
kraju XIV i u poetku XV stoljea. Grbovi koji su u to doba nanovo
formirani, po pravilu, imaju t~tove sa polukrunim donjim vrhom. U
osnovi ovoga tita je etverokut ija je donja strana izvijena, a donja
dva kuta su zatupljena. Takav precizno datirani grb je herceki grb
Hrvoja Vukia Hrvatinia, a zatim i gotovo svi grbovi na peatima
koje je nanovo pravio Tvrtko II.
30-tih godina XV stoljea u Bosni,22s a neto kasnije i u Humu,229 pojavljuje se u osnovi renesansni heraldiki tit, kome je kao
prototip posluio etvrtasti tit, zvani tara. U heraldikim formama ovaj
osnovni etverokut je na razne naine deformiran, pa su tako stvorene
i posebne varijante ovoga tita. Tako jedna varijanta ima polukruni
izrez na desnoj pobonoj strani; druga ima sline izreze sa obje strane;
na treoj varijanti nema izreza uope, a. na etvrtoj su svi rubovi luno
228
229

Takav je tit na peatu Jun:ja Vojsaliia, br. 28.

Grbovni peati hercega Stjepana i njegovih sinova, zatim

e Vlatkowa.

peati

bra-

111

UVIijenli. Boto su !Ji.to.VIi ove vrste, u SJtv,ari, dijelovi oildnda:a, to njihO'Ve

likovne predstave .pokazuju uvijek zaobljenu donju stranu, a kako su
prikazani u nagibu, to je redovno jedan kut zaobljen, a drugi izduen.
O k l o p se direktno vidi samo na konjanikom peatu Tvrtka I; to
je puni oklop, od koga se raspoznaju i pojedini dijelovi: titnik za prsa,
titnik (pancijer) zn struk i - cipele. Na istom liku vidi se i p o j a s z a
n o e n j e m a a, bogato ukraen nekim plastinim, vjerojatno metalnim ukrasima, te o s tr u g a (m a m u z a) sa tokiem na trnu srednje
duine.
Na konjikom peatu bana Stjepana II i na slinom peatu Tvrtka
I raspoznaju se i neki dijelovi k o n j s k e b o j n e o p r e m e. Prvi predmet ove vrste, koji upada u oi na sva tri peata, jest platneni pokriva
konja, sastavljen iz dva dijela: jednim krajem pokriva prekriva dio vrata
i prednji dio konjskog trupa sa prsima, sve do ispod koljena, a drugim
dijelom prekrtiva zadnji dio tnupa. Pm snafuijem pokretu, naroito u trku, ova dva dijela pokrivaa se rastavljaju, ostavljajui slobodne strane konjskog trbuha. O ukrasima na pokrivau ve je bilo govora. Uzda je na banskim peatima jednostavan remen, a na kraljevskim remenje uzde je ukraeno gustim nizom privjesaka. Na manjem
peatu bana Stjepana zapaa se i stremen (uzenija) trokutnog presjeka,
dok se na kraljevskim peatima raspoznaju samo remenovi, ali ne i forma samoga stremena. Kao zanimljiv detalj konjske opreme treba spomenuti i elenku u vidu struka ljiljana koji se vidi iznad konjskog
ela na kraljevskom konjanikom peatu.
UKRASI

Ukrasi na peatima uokviruju cijelu sliku, a zatim i posebno pesimbol i legendu. Oni, nadalje, ukraavaju pozadinu peatne slike
ili samoga simbola, a ponekada ispunjavaju slobodne prostore i samim
tim poveavaju dekorativnost peatne slike.
Okviri su izvedeni najee jednostavnim plastinim linijama ili
nizom takica. Okvirne linije su jednostruke ili dvostruke, i one obino
formiraju krune trake na kojima je ispisana legenda. Po obliku, okviri
se u najveem broju sluajeva krunice, elipse ili osmerokuti. Samo u
nekoliko sluajeva krunice, odnosno elipse razvedene su u 6 ili 8
lukova.
Pozadina peatne slike, odnosno simbola rijetko je prikazana na
peatnom polju. Samo jedanput je kao pozadina prikazan pejsa. Damascirano platno je neto ee.
Meu posebnim samostalnim ukrasima najei su vegetativni motivi lozice ili granice ljiljana i rozete. Od ostalih motiva dolazi jo samo
zvjezdica.
atni

ANALIZA LEGENDA
Od ukupno 61 peata, njih 5 nema legende uope, dva peata imaju od legende samo pojedina slova, a na dva primjerka tekst legende je
postojao, ali se ne moe ni djelimino proitati.
112

Od 54 legende koje se makar i djelomino mogu proitati, 33 su

pisane na srpskohrvatskom jeziku i irilskim slovima, a 21 je na latinskom jeziku. Ovome treba dodati dva peata sa pojedinim slovima
na srpskohrvatskom i u irilici, te napomenuti da na dva peata postoje dvojezine legende. Veina legenda na latinskom jeziku (ll +2
dvojezine) pripada bosanskim vladarima, 4 hercezima iz roda Kosaa,
a 4 svim ostalim velikaima Huma i Bosne.
Sadraj legenda sastoji se od tri elementa: a) naznake da se radi
o peatu, b) imena vlasnika peata i 3) vlasnikove titule.
Od 52 peata sa tekstualnim i itljivim legendama, njih 10 nema
nikakve naznake za peat; u 5 sluajeva odgovarajue rijei nisu it
ljive, ali su vjerojatno postojale; svi ostali peati (37 primjeraka) imaju
rije, slovo ili slog koji oznauje pojam peata.
Izrazi kojim se oznauje pojam peata su: a) na srpskohrvatskom
jem,ku; PJUiliU rije nEV<lTb
(peat) 22 puta, a skraenlica n .
(p.) - svega 3 puta; b) na latinskom jeziku: slovo S - ll pruta, sk~ra
enica SI jedanput, skg:aenica SIGL jeda!lipUJt i skra6en:ica
SIGIL - takoer jedanput.
Rije nEV<lTb ponekada ima uza se posvojnu zamjenicu CH a
samo jedanput CH<l. Zanimljivo je da ove zamjenike pridjeve imaju
samo Pavlovii i Kosae.
Pridjevne oznake uz imenicu peata (sigillum) nisu tako brojne:
minus - 2 puta, secretum - jedanput, maius - 3 puta.
Ime vlasnika je ipak najbitniji dio legende, jer ga imaju prakitino
svi peati sa legendom. U dva sluaja ime je oznaeno samo poetnim
slovima, a u svim monogramnim peatima roda Kosaa ime je navedeno
dva puta: jednom u legendi, a drugi put u monogramu - rebusu.
Sva imena sa peata su linosti poznate i iz drugih povijesnih vrela.
Od legenda sa itljivim testovima samo njih 6 ne sadravaju titule
vlasnika. Reg[star tzv. funkcionalnih titula je irok: kralj, ban, herceg,
vojvoda, knez (rex, banus, dux, voivoda, comes). Opa titula gospodin
- domdnrus neto je rjea (dOilaZli 13 puta). Od drugtilh epli!te.ta - titula
dolaze: veli (veliki) - 2 puta, slobodni - jedanput, illustr:Ls - jedanput, serenissimus - jedanput, svitli - 3 puta. Ostali dijelovi titule oznaavaju teritorij kojim dotina lilnost upravlja; imaju ih preteno vladari, a od velikaa - o.blasnih g.ospodara- samo braa Vlatkovii i neki Kosae.
Lapidarnost legenda i njihova podlonost ustaljenim formulama
nisu dozvoljavale da se na peatnim tekstovima razviju bogatije jezine
forme i sadraji. Ipak se ne bi moglo rei da je njihov fond za povijest
jezika sasvim beznaajan. Oni odraavaju suvremeni ivi jezik i ustaljene formule, pokazuju relativno velik broj arhaizama, mijeanje dijalekata i morfolokih znaajki i sl. Latinski jezik, opet, nosi sve osobine
suvremene srednjovjekovne latintine, pa se esto susree nespretnost
u transkripciji narodnih imena i glasova, pogrena upotreba padea, pa
ak i mijeanje lati.nskih i irilskih slova. Osim toga, peatne legende
su zbog svoje vremenske odreenosti i sadrajno ustaljenih formula
pogodno. sredstvo za studij epigra:6ske paleografije; na njima se mogu
pratiti: nain skraivanja rijei, inicijali, monogrami, ligature, interpunkcije, grafija pojedinih slova i sl.
8 - Djela- knjiga XXXVIII

113

LEGENDE NA SRPSKOHttVATSKOM JEZIKU

t nEV<lTI::, ICNEl<l X/\MblcOr<l MHPOCMO<l - <lrc CTEcP<lNOC (br. 29);

2.- <l(NA'P(tl-<l) ICPCT(b) (br. 30);
3. - t (CH nEV<l)T OE/\IcOr<l X/\MbC(IcOr<l) ICNEl<l <lNAPtl-<l) (br. 31);
4. - i' nEV<lTb OE/\HEr<l 5<1N4 NHNOCMO<l (br. 2);
5. - rN 5N CTtn.:tN (br. 4);
6. -i' nEV<lTb roAHNt:> CTlin<lN<:l 54N<l C0050ANOr4
cnoorN<l CE lEM/\E 50C4NbCICE ~COPCICE CO/\bCICE H
AO/\NE ICP<lHCICE H OCE lEMb/\E X/\bMbCicE (br. 5);
7. - rN 54-l TOEPTICO (br. 6);
8. - OCTOHN<l (br. 13);
l. -

9. -

10. ll. -

nEV<lTb roc..noAHN<l ICP<'l/\4 50C4NbCicOr<l TOPb Tle <l

TIJPb TTICOOH?i<l (br. 17);
t OOIOOAE (P<1AOC<l04) nEV<lmb (br. 23);
t CH nEV<lTb 001-EOOAE P<lAOC<lO<l n<lOb/\OOHic<l
(br. 25);

12. - t CH nEV<lT IJOEOOAE P4AOC40<1 n<lO/\OOHic<l (br. 26);

13. - t CH nEV<lTb r AN<1 OOIOOAE HOO<lNHW<l (br. 27);
14. - nEV<lTb OOEOOAE 1-<>Pbt<l (br. 28);
15. - nEV<lTb ICNE(l<l ... ) (br. 32);
16. - t nEV<lT 5t/\HtlcOO (br. 33);
17. - t nEV<lTb I<NEl<i P<lAHV<1 (br. 34);
18. - t nEV<lT OOEOOAE P<lAHV<l (br. 35);
19. - t CH nEV<lTb C<lNA<1/\EOb (br. 42);
20. CH nEV<lTb C<lNA<l/\EOb (br. 43);
21. - t CH nEV<lTb O~IC00<1 (br. 44);
22. - (t CH nE V <lT) b ICNEl( 4 O~lcl.l<l) (br. 45);
23. - t CH nEV<lT ICNEl<l 0~1<4<1 (br. 46);
CH nE v .:t mb ooeo OAE cmtn<IN<l (br. 48);
24. CH nEV<lmb OOEOOAE cm1En<1N<l (br. 49);
25. 26. CH nEV<lmb OOEOOAE CmiEn<lN<l (br. 50);
27. - t CH nEV<lmb r AN<l XEP4Er<l CmHn<lN<l (br. 51);
28. - t CH nEVt:>mb r AN<l XEP4Er<l CmHEn<lN<l (br. 53);
29. - t CH<l nEV<lmb XEP4Er<l CmH<PEN<l (br. 54);
30.- (nEV<1Tb) OOEOO(AE O )MAH(CMO<l) (br. 56);
31. - t n. COHT/\Or<l XEP4Er<l 0!1\<lmlcc:J (br. 58);
32. - t n COHT /\Or <l XEP4Er<l 0/\<lmlc<l (br. 60);
33. - t n, CO CTHn<1N4 XEP4ErOOH?i<l (br. 61);

t
t
t

114

Paleografska zapaanja na
pisanim srpskohrvatskim
Za irilsku paleografiju mogu biti od
S kra e n i e e o p e g a z n a a j a
-- rN
roena A HNb

legendanna
jezikom
interesa ove napomene:
vrlo su rijetke:
(br. 4, 6 - ban Stjepan II i
ban Tvrtko);
(br. 27 -Ivani Pavlovi);
rocnoAHN4
(br. 5 - Stjepan II);
54Nb
(br. 4 - ban Stjepan II);
I<P4/\b
(br. 21- kralj Tvrtko Il);
nEV<!Tb
(br. 60, 61 - Vlatko i Stjepan Hercegovi)
CCIHT /\H, CCIHT 1\0r<'l(br. 61 - Stjepan Herce-

-rN4
-5N
- l<

-n
-CC!.

govi)

Inicijali

skraenice

- 4P
-T
-r
-C4

4NAPtl-4
TCIPbTI<O

-Cl~

Cl~l<<'lLlb

-Cl/\4

Cl/\4AHC/\4Clb

-Cl/\4T

Cl/\<'lTI<O

rrr~Pt::.

C4NA4/\b

linih
(br.
(br.
(br.
(br.

i m e n i e a:
30- Andrija Humski);
21- Tvrtko II);
33 - Grgur Vukosali)
42, 43 - Sandalj Hra-

ni)

(br. 45, 46 - Vukac Hrani)

{br. 56 - Vladislav Hercegovi)

(br. 60 -

Vlatko Hercego-

vi)

Monogrami u vidu rebusa

- X/\bMb (br. 34, 35, 36 - braa Sankovii)
- Cl~l<
(br. 44 -Vuk Hrani);
- CTECI>4Nb (br. 48, 49, 51, 53, 54, 55, 61 - herceg Stjepan
Vuki i Stjepan Hercegovi).
Liga ture:

-l-E = NE u rijei I<NEl<'l

, na peatu kneza Miroslava (29);
-MP = Mb u rijei X/\MbCtcor<'l, na peatu kneza Miroslava (29);
-Mi = MH u rijei MHPOC/\404 , na peatu kneza Miroslava (29};
- <1N = <'lN u rijei 5<1N
, na peatu bana Tvrtka (br. 6);
- 1-E = HE u rijei CIOI-ECIOAE , na peatu Radosava Pavlo.via;
- HC = Hl< u rijei n<1Cl/\OCIHI<4, na peatu Radosava Pavlovia
(25);
- LL4 = W4 u rijei HCICI<1NHW4 , na peatu Ivania Pavlovia (27);
-J-o = H~ u rijei J-oPbt<'l
, na peatu Jurja Vojsalia (28);
, na peatu Vuka Hrania (44);
- Cl~l<b = ~l<b u rijei Cl~l<b

115

-IN

=leN

-14~

-j{

=~

l~

, na peatu Vukca Hrania (46);

u rijei I<NE1<l
u rijei 13~1<44
, na peatu Vukca Hrania (46);
u monogramima Stjepana Vukia, na njegovim peatima br. 48, 49, 50, 51, 53, 54, te na peatu Stjepana
Hercegovia

clN = ~N
H1 = Hn
cm, = <liTt::.
rrH = mH

(61);

u rijei Cmi>n~N<I , na peatu Stjepana Vukia (48);

u rijei CH nEV<ITb, na peatu Stjepana Vukia (49);
u rijei nEV<Imb
, na peatu Stjepana Vukia (50);
u rijei cmHEn<IN<I , na peatu Stjepana Vukia (50).

I nter p u k e i j a:
- Taka (.) je upotrijebljena kao znak za skraivanje samo na tri
peata (Vlatko i Stjepan Hercegovi, br. 58, 60, 61).
- Klobuk (_n_) takoer je znak za skraivanje, a dolazi samo
na peatima Sandalja Hrania i brata mu Vukca (br. 42, 43, 45).
- Taka (.) u slubi znaka za rastavljanje rijei od
samo na dvije legende (herceg Stjepan, br. 51, i Vlatko
br. 58).
Znaajnije

dolazi

Hercegovi,

promjene u grafiji pojedinih slova

<l na pea1lu kneza Andr.ije ima najstariju fOI1lllJu - veliki izdlu.ooi

>>trbuh, vezan za gornji dio uspravne haste (<!). Na peatima bana
Stjepana, dakle, u prvoj polovini XIV stoljea, obino dolazi forma - povelik trbuh<<, vezan za donji dio uspravne haste. U
svim ostalim legendama neto smanjeni trbuh<< vezan je za sredinu uspravne haste (<!).

- A redovno ima uglaste oblike, ali na

trebljava se kurzivno minuskulnoA.

veini Pavlovia peata

upo-

E dolazi u kapitalnoj formi (E) na peatima kneza Andrije, bana Ninoslava (?), Stanislave Nikoli i Radosava Ravlovia (jedanput).
Izrazito je uncijalno (E) na peatu kneza Miroslava, na prvom
srednjem peatu Tvrtka II i na nekim peatima hercega Stjepana
Vuki<:a. U svim ostalim legendama nalazi se poluuncijalno (E).
1 dolazi u nekoliko varijanti, ali se zbog malog broja upotrijebljenih
primjeraka slova ne mogu uoiti neke razvojne zakonitosti (a kod kneza Miroslava, - kod bana Stjepana, 1 kod kneza Radia
Sankovia, (
kod Vukca Hrania).
H nema uoljivih promjena u grafiji ali se na Pavlovia peatima
moe zapaziti njegovo zamjenjivanje sa 1

rijei

IC u arhainoj uncijalnoj formi, sa oba dijela divergentne izvijena,

dolazi samo na peatima kneza Andrije Humskog. (X). Na svim
ostalim legendama ovo slovo ima poluuncijalni oblik, sa jednim
:u:spravnlim i jednim zaobljenim ~om (lc).

116

1\ Zanimljivo je konstatirati da i ovo slovo na legendama humskih

knezova pokazuje izvjesne uncijalne osobine koje ga pribliavaju
grkoj grafiji slova A, gdje je drugi potez slova znatnije izvijen.
U ostalim legendama pre teu uglaste forme slova 1\, s tim to
neki Pavlovia peati, pod uticajem minuskule, nesrazmjerno produuju prvi potez na raun drugoga (.l.'.

-M. Samo na peatu kneza Miroslava dolazi starije kapitalno M, kojemu je u sredini dodat jo jeqan uspravni kratki ptez. Na peatu
kneza Andrije humskog slovo je razvueno, pa lom spojnog poteza
dolazi do donje linije(h1 ).
-

P je na peatima humskih knezova u svim dijelovima zaobljeno (izvijeno), blie grafiji grkoga p; slino je i na peatu bana Tvrtka.
Nasuprot tome, legenda sa velikog peata bana Stjepana ve pokazuje poluuncijalni oblik (P), koji se zadrava sve do kraja XV

T u majuskulnoj kapitalnoj formi upotrebljava se gotovo nepromjenjeno sve do etvrtog decenija XV stoljea. Tek Stjepan Vuki
Kosaa (1435. god.) uvodi minuskulni oblik (m;, pa ga dosljedno
zadrava na svim legendama pisanim narodnim jezikom.
y na legendama dolazi u tri varijante: uncijalno y, sa polukrunom
akom, nalazi se na legendama kneza Miroslava, bana Stjepana,
kralja Tvrtka II i (jedanput) na peatu hercega Stjepana Vukia.
Kapitalno Y, u formi latinskog V postavljenog na uspravnu nogu,
nalazi se na peatima Stanislave Nikoli, brae Sankovia, vojvode
Sandalja Hrania i na po jednom peatu Radosava Pavlovia i hercega Stjepana. Minuskulno V, u formi latinskog v, upotrebljava
se na veini peata roda Pavlovia i Kosaa. Ovakva upotreba pojedinih varijanti omoguava i donoenje zakljuka u pogledu kronologije: najstarija forma je uncijalno y ;krajem XIV i poetkom
XV stoljea prevlauje kapitalno Y, a u XV stoljeu - minuskulno v.

stoljea.

Glas j redovno nema posebnog grafikog znaka. Nekada ga zamjenjuje slovo H ili l, a nekada se izraava znakovima za grupe: je, ja,
ju (1-E, 'B, 1-o).
Glas relativno rijetko dolazi, ali se ipak javlja u dvije grafije:
u specifinoj bosanskoj formi (A) na peatima kralja Tvrtka II i Stjepana Hercegovia, te u opoj zamjeni sa IC na peatima roda Pavlovia.

Ostala slova ne pokazuju izrazitije promjene u grafiji da bi trebalo

i posebno na njih ukazivati.
LEGENDE NA

LATINS~OM

JEZIKU

PAVLVS * DE BREBERIO * BANVS * CROATORVM DN

* ET BOSNE (br. 3);
2.- + S. MN. STEPHI DI. GRA. TOT! BOSNE BANI (br. 4);

l. -

117

3.- + S. MN. TVERTHI. DL GRA. TOTI BOSNE BANI (br. 6);

4. - + S SECRETVM STEPHAN!: REGIS (br. 7);
5. - STEPHI. TVIDRTCHONI D G REGI RASlE ETC
(br. 9);
6. - S. MAIVS STEPHI DABISSE DEI GRA RASCIE BOSSNE
MRITIMARVQ PCJ:V VSORE INFERVIORV PCIVM TERRE
HOLI REGI E DNNLS- S MAIVS STEPHI DABISSE DEI
GRA RASCIE BOSSNE MARITJMARVMQ PCIVM VSORE
LNFERIORV PCJ:V TERRE HOLM REGI E DNNLS (br. 10);
7. - STEPHI. DABISSE D G REGI RASlE ETC (br. ll);
8. - STEPHI. OS!l10IE D G RElGI RASlE ETC {br. 14);
9. - S MAIVS STEPHI OSTOIE DEI GRA RASCIE BOSSNE
MARITIMARVQ PCIV VSORE INFERIORV PCIVM TERRE
HOiLI REGI E DNNLS; - S MAIVS STEPHI OSTOIE DEI
GRA RASCIE BOSSNE MAR'NMARVQ PCIVM VSORE INFERIORV PCIV TERRE HOLM REGI E DNNLS (br. 15);
10. - S MAIVS STEPHI TVRTCONJ:s DEI GRA RASCIE BOSSNE
MARITIMARVQ PCIV VSORE INFERIORV PCIVM TERRE
HOLI REGI E DNNLS; - S MAIVS STEPHI TVRTCONIS DEl
GRA RASCIE BOSSNE MARTIMARVQ PCIVM VSORE INFERIORV PCJ:V TERRE HOLM REGI ET DNNLS (br. 16);
ll. - + S TVRTCONIS. DEI. GRACIA. REX. BOSNE: R. (br. 18);
12. - (S TV(ERTCON)IS D G RE(GIS BOS(NE) (br. 19);
13. - + S. DOMIN. TVElRTCONIS. DEI. GRACIA. REGIS. BOSNE.
E. (br. 20);
14.- S COMITIS PAVLI (br. 22);
15.- + IOHANES VLATC.E:JI VOIVODA CHULMI (br, 37);
16. - SI DOMINI IOANIS CHOM (br. 39);
17. + AGVSTINI VLAT VOIVODE CHVMINI (br. 40);
18.- S ILVS DNI DVCIS STEPHAN! SCI SABE REGNI BOSNE
(br. 52);
19. - + SIGL S. DNI VLADISLAVS VOIEVODE BOSNE (br. 55);
20. - + S DiNI VLADIS TERRE XM (br. 57);
21. - SIGIL VLATICI DVCIS S SABE (br. 59).

Paleografska zapaanja na latinskim legendama

Po broju (21), latinske legende sa peata ine najveu grupu epigrafskih spomenika latinskog jezika u srednjovjekovnoj Bosni. Zbog
tako velikog broja i zbog precizne vremenske odreenosti paleografska
zapaanja na peatnim legendama mogu posluiti kao dobar oslonac i za
paleografske analize onih epigrafskih spomenika kojima starost treba
odrediti upravo prema paleografskim osobinama. Stoga se i ovdje donosi
osvrt na skraenice, inicijale, ligature, interpunkciju i oblike slova.
118

Skraenice

D = DEI, na srednjim peatima kralja Tvrtka I, Dabie i Ostoje (br.

9, ll, 14);
DI = DEI, na peatima bana Stjepana i bana Tvrtka (br. 4, 6);
DN = DOMINUS, na peatu Pavla ubia (br. 3);
DNNLIS = DOMLNALIS,{?) lli DOMINI ALIIS na velikom dvostranDm
peatu bosanskih kraljeva (br. 10, 15, 16);
DOMIN = DOMINI, na srednjem peatu Tvrtka II (br. 20);
DNI = DOMINI, na peatima Hercega Stjepana Vukia i Vladislava
Hercegovia (br. 52, 55, 57);
E = ET, na velikom dvostranom peatu bosanskih kraljeva (br. 10, 15,
16);
E= ET CETERA, na peatu Tvrtka II (br. 20);
a( = ET CETERA, na srednjem peatu Tvrtka I, Dabie i Ostoje (br.
9, ll, 14);
G = GRATIA (GRACIA), na srednjim peatima Tvrtka I, Dabie i Ostoje
(br. 9, ll, 14);
GRA = GRAT1A (GRACIA), na peatima bana Stjepana II, bana Tvrtka, te na velikom dvostranom peatu bos. kraljeva (br. 4, 6, 10,
15, 16);
ILVS = ILLUSTRIS (ILLUSTRISSIMI?), na peatu Stjepana Vukia
(br. 52);
MN = MINUS, na peatima bana Stjepana i bana Tvrtka {br. 4, 6);
PCIV, PCIVM = PARCIUM, na dvostranom kraljevskom peatu (10,
15, 16);
R = REGNI (?), na peatu Tvrtka II (br. 18);
Q = QVE, u rijei MARITIMARUQ, na dvostranom peatu bosanskih kraljeva (10, 15, 16);
S = SANCTI, na peatu Vlatka Hercegovia (br. 59);
S = SERENLSSIMI, na peatu Vladislava Hercegovia (br. 55);
SCI = SANCTI, na peatu Stjepana Vukia (br. 52);
S = SIGILLUM, na peatima bana Stjepana II, bana Tvrtka, kralja
Tvrtka I, Dabie, Ostoje, Tvrtka II (3 puta), Pavla Radinovia, Stjepana Vukia, Vladislava Hercegovia (br. 4, 6, 7, 10, 15, 16, 18, 20,
22, 52, 57);
SI = SIGILLUM, na peatu Ivania Vlatkovia (br. 39);
SIGIL = SIGILLUM, na peatu Vlatka Hercegovia (br. 59);
SIGL = SIGILLUM, na peatu Vladislava Hercegovia (br. 55);
STEPHI = STEPHAN!, na peatima Tvrtka I, Dabie, Ostoje i Tvrtka
II (br. 9, 10, ll, 14, 15, 16);
V = VM (UM), kod nasta'Vka za genitiv plurala, u rijeinl.a: MARITIMARVMQE, PARCIVM, INFERIORVM, na peatima (dvostranim)
bosansk~h kraljeva (br. 10, 15, 16);
VLAT = VLATCHI, na peatu Augustina Vlatkovia (br. 40);
ll9

Kao jedini latinski i n i e i j a l moe se navesti slovo T na osobnom grbu kralja Tvrtka II, sa peata br. 18, 19, 20.
Ligatu,re
QVE, u rijei MARITIMARUMQVE, na velikom dvostranom peatu
bosanskih kralj'eva (br. 10, 15, 16);
1
KR
= IORVM, u rijei INFERIORUM, na velikom obostranom peatu
bosanskih kraljeva (br. 10, 15, 16);
VR = VR, u rijei TVRTCONIS, na velikom dvostranom peatu (br. 16);
Q

Interpunkcija
Zvjezdica (asteriscus) rastavlja pojedine rijei na peatu Pavla Subia (br. 3);
krui je kao znak rastavljanja upotrijebljen samo jedanput (na peatu VlaJtka Hercegovia, br. 59);
taka vri funkciju rastavljanja na veem broju latinskih legenda
(peati br. 4, 6, 9, ll, 14, 18; 20, 52, 55, 57, 59);
dvije take takoer ponekada imaju funkciju rastavljanja ili oznaa
vanja kraja reenice, odnosno izreke (br. 7, 18);

Kao znak skraivanja upotrebljava se nekoliko puta taka (peati

br. 4, 6, 20), a dva puta horizontalna crtica preko slova odakle je poeto skraivanje (crtica na slovu P, u rijei PCIV (PARCIVM), na velikom dvostranom peatu bosanskih kraljeva, br. 10, 15, 16);
Moglo se zapaziti da je ponegdje kao znak za rastavljanje rijei od
rijei ostavljen i prazan prostor.
Za sve ove znakove vai jedino pravilo da nikada nisu upotrijebljeni dosljedno, pa ni u okvirima jedne legende.
U latinskim legendama bosanskih i humskih peata upotrijebljene
su t r i v r s t e l a t i n s k o g e p i g r a f s k o g p i s m a: gotika majukulna uncijala, gotika minuskulna fraktura i humanistika majuskulna
kapitala. Jedini peat sa gotikom frakturom je mali tajni peat kralja
tvrtka I (br. 7); humanistiku kapitalu prvi je upotrijebio herceg Stjepan
Vuki oko polovine XV st., a osim njega jo samo njegov sin Vlatko i
dvojica Vlatkovia, takoer u drugoj polovini XV stoljea. Svi ostali peati imaju legende pisane gotikom uncijalom. Karakteristino je da od
7 peata koji su nastali u drugoj polovini XV stoljea njih 4 imaju humanistiku kapitalu, a 3 jo uvijek gotiku uncijalu.
G o t i k a un e i j a l a moe se na bosanskim i h umskim peatima
pratiti od samoga poetka XIV - pa do estog ili sedmog decenija XV
stoljea. Opi izgled gotike uncijalne majuskule na peatnim legendama,
koje upotrebljavaju ustaljene epigrafske forme, pokazuje izrazite obline,
smjenu debelih i tankih poteza i snana ojaanja na zavrecima poteza.
Ponekada se posebno ojaavaju i sredine poteza, a zavreci se esto ravajU i znatnije p:roduu.}u. Sve ove ooobme m.e g:otli.&u uncijalu najdeko~rativnij[m pismom koje se ig:da upotrebljavaiLo u ep1gra:fli.ci.
120

Na pojedinim slovima mogu se zapaziti slijedee karakteristine

osobine:
A je u starijim legendama iroko, i ak zdepasto R , a u mlai_m
izdueno. Opim izgledom podsjea na nepravilni etverokut, kojemu je donja strana otvorena, odnosno njezina linija povuena prema sredini slova. Gornji horizontalni potez obino na obje strane
prelazi preko kutova, prednji uspravni potez je blago povijen i u
sredini zadebljan, dok je drugi vertikalni potez potpuno uspravan.
U nekoliko sluajeva, kao npr. na Dabiinom srednjem peatu, prijestolnom peatu Tvrtka I i jednom srednjem peatu Tvrtka II,
donje spojne crte uope nema; teko je rei da li se radi o grekama pisara, odnosno gravera, ili o posebnom; tipu slova. Ista opaska
vai i za izmjenu mjesta povijenog i uspravnog poteza.
- B je pisano, uglavnom, ujednaeno: sastoji se od debelog vertikal-.
nog poteza sa proirenim zavrecima i dvostrukog trbuha: u formi
arapskog broja 3,- ali tako da srednji potez koji razdvaja trbuhe
nikada ne dodiruje uspravnu hastu.

- e je takoer ujednaeno, a sitnije razlike oituju se u formiranju

zavretak a ili u debljini poteza a . Uncijalno e je, u stvari,. poluelipsa iji je otvor, okrenut udesno, zatvoren vertikalnim potezom sa snanim zavrecima, pa lii okrenutom D.
- D je najee pisano u klasinoj kapitalnoj formi, sa neto vie ojaanim zavrecima uspravnog poteza (D). Na svim Dabiinim legendama upotrebljava se staro uncijalno 3, koje se jo odravalo
i u minuskulnoj gotici. Osim Dabie, ovaj tip slova upotrijebio je
jo samo Tvrtko I na svom srednjem peatu. U legendi ubieva
peata ovo slovo je pisano u obliku
ro' to je vjerojatno posljedica uticaja beneventanske minuskule.
- E je takoer zatvorena poluelipsa iji je vertikalni potez snano ojaan na zavrecima, pa je u svemu slino slovu e (a). U najveem
broju .sluajeya unutarnji prostor slova razdijeljen je horizontalnom crticom u dva dijela, pa se tako dobiva forma a. Nema sumnje da je ovaj drugi oblik prava st1,1.ndardna forma slova E, ali su
i sluajevi bez horizontalne srednje crtice tako brojni da se moraju smatrati tipom slova, a ne grekom pisara ili gravera. Tako
se na ubia peatu nalaze 4 znaka E bez crtice, a samo jedno sa
crticom; ovaj oblik je i na Tvrtkovoj dopuni (manjeg) banskog
peata, kao i" na Dabiinoj dopuni (ispravci) srednjeg peata; susree se i na velikom dvostranom peatu bosanskih kraljeva, mijeano sa prvim oblikom.
- F Ovo slovo upotrijebljeno je svega dva puta u itavoj bosansko-humskoj sfragistici, i to na aversu i reversu velikog dvostranog peata. Ono Je jedanput pisano u formU~ !l- .drugi put kao fl dakle, bei horizontalne crtice u sredini.

- G je svakako najneujednaenije slovo u naim legendama: e - u

Stjepana Kotromania, G - na aversu velikog kraljevskog peata, o na reversu istoga peata, a( - na treem srednjem

121

peatu

Tvrtka II, C - na peatu Vladislava Hercegovia, C na prvom srednjem peatu Tvrtka II.
- H dolazi samo u jednom obliku, i to u obliku koji odgovara minu. skulnoj grafiji ovoga slova u staroj uncijali, a zatim i u kasnijim
minuskulama (h).
I takoer ima samo jednu formu u svim legendama (1).
- L je pisano sa dva uspravna i jednim horizontalnim spojnim potezom; prvi uspravni potez je sasvim vertikalan, a drugi - upola
krai i povijen. Na nekim peatima, kao npr. na Subievom, oba
uspravna poteza su po visini gotovo jednaka .
- M se dosljedno u svim legendama pie sa tri uspravna poteza, od
kojih je samo srednji potpuno vertikalan, a oba pokrajna simetrino su povlijena i prli dnu izvijena prema vani. Treba napomenuti da se zavrnim izvijanjem pokrajnih poteza ova grafija razlikuje od uobiajene forme ovoga slova u standardnoj epigrafskoj
uncijali, gdje pokrajni potezi imaju trbuastu lunu formu.
- N redovno ima minuskulnu uncijalnu formu, sa vertikalnim prvim
i izvijenim drugim potezom.
- O na $ubia, Stjepana Kotromania i Ostojinim peatima je iroko,
tako da se pribliuje krugu . U ostalim sluajevima ono je - manje ili vie -izdueno (jajoliko).
- P dolazi sa prilino ujednaenom grafijom p ; karakteristino je
da je trbuh ovoga slova neto manji nego u kapitali.
- R ima malen trbuh i neto dui rep, ili veliki >>trbuh, a
mali rep; rjei je sluaj da ovo slovo -i nema posebno formiranog trbuha, nego je drugi potez izveden u obliku grkog
slova =L i samo gornjom stranom vezan za uspravnu hastu (R).
- Q je upotrijebljeno samo dva puta, i to u jedinstvenoj formi, koja se
ne razlikuje od kapitalne Q).
- S Samo u nekoliko sluajeva lukovi ovoga slova su snanije savijeni .i iroki, a nikada nisu osjetnije prueni. Zavreci su redovno
proireni.
- T dolazi u tri varijante, ija se upotreba ne moe kronoloki objasniti. U prvoj varijanti horizontalni potez je samo malo na zavrecima proiren prema dolje, pa, uglavnom, odgovara kapitalnoj
formi ovoga slova. U drugoj varijanti ovo proirenje se pretvara
u krakove koj~ se sputaju sve do polovine uspvavnog poteza,
a u treoj varijanti pokrajni krakovi su neto povijeni i po duini
-se sasvim izjednaavaju sa srednjim krakom
- V se pojavljuje takoer u tri oblika. Dva puta upotrijebljeno je kapitalno V, ali je daleko najee Ullloijailino minruskulno, sa
usptavnim i debelim prednjim, a povijenim i tankim drugim potez;om. U treoj varijanti dolaZii g011li.iko, opet m:inuskulno gdje
oba poteza imaju istu vrijednost. U svim varijantama ova slova
upotrebljavaju se kako za glas V, tako i za glas U.
G o t i k a m i n u s k u l n a f r a k t u r a dolazi samo na jednom
u itavoj srednjovjekovnoj Bosni i Humu. To je kratka legenda na
malom rtajnom<< pe-atu kralja TVIrtka I (br. 7).
peatu

122

ku

Kao to se vidi, slova P, T i S prije spadaju u kapitalu, nego u gotiminuskulu.

H u m a n i s t i k a i l i r e n e s a n s n a k a p i t a l a dolazi na 4
humska peata iz druge polovine XV stoljea. Osnovni izgled i forma slova odgovaraju dananjoj latinskoj majuskuli, pa o njihovom izgledu nije
potrebno neto vie govoriti. Ukazat emo samo na neke razlike i nedosljednosti u primjeni ovoga pisma.
Slovo A pisano je u jednoj specifanoj formi, koja se moe oznaiti kao prelaz iz go.tice u humanistiko pismo f\ . Za glas C, osim
kapitalne forme, dva puta je upotrijebljen i gotiko-uncijalni oblik; Slovo G takoer vie odgovara uncijalnim, nego humanistikim oblicima
a slovo h je jednom minuskulno, a drugi put majuskulno (H).

LES SCEAUX MEDIEVAUX EN

BOSNIE-HERZ~GOVINE

RES UM:

Dans l'tintroductlion de ce travaH l'a'llltellir eXJpooe en somme les

problemes generaux de la sphra~gistique booniaque et celle de Hum indiquant les trois principaux groupes des sceaux medievaux du territoire
de Bosnie-Herzegovine. Les sceaux des souverains bosniaques au moyen
age representent le groupe le plus complet et de plus important dans toute
la sphragistique sud-slave. Malgre tout cela ces sceaux ne sont pas systemartJi.quemerut elabores jusqu'a present: les donnees concernant ces cseaux
sont :repandues et se trouvent dans la litterature difficilement
accessible, ill y a des sceaux qui ne sont po'inJt publies, les descrti.ptions des figures des sceaux sont superficielles et parfois imprecises et
dans la lecture des Iegendes on a fait tant de fautes qu'il n'y a presque
de legende qui soit Iue exaotement en detail. A cote de cela. il y a dans la
spragistique bosniaque quelques questions perticulieres, dont la solution
juste et a temps depend la com.prehension d'un certain nombre des au tres
phenomimes dans !'histoire culturelle de la Bosnie medievale. Ces problemes sont par ex. : l'exemple primordial et l'e\110lution des armoiries des
bons et des rois bosniaques, I'apparition et !'emploi du grand sceau bilateral, la refol'me heralldlique dill roi Osto.ja etc.
Le groupe des sceaux des princes de Hum, Miroslav et Andrija, est
tres interessant, quoique tres petit, parce que dans ce groupe se trouve le
sceauu le pilJus ancien, ecmt en langue serbooroate.
Les nombreuses families des magnats, p'rincipalement les proprietaires de certaines regions de l'etat bosniaque de la fin du XIV et au
xv siecle ont eu aussi leurs sceaux. Parmi eux la plus nombreuse est
la famille de K-osaa, q'llli a inidependammetlllt regme en HerzegoVline quelques decennies dans la deuxieme moi tie du xv siecle.
Dans le tex.te de !'introduction qui suit l'auteur parle de la litterature
apparait jusqu'a pil."esent, de la terminologie et de la methode de l'expli-

123

cation : l'auteur le plus ancien qui a ecrit sur les sceaux bosniaqes est Pavle Solari (1815) et les etudes les plus importantes sont celles de : Lj.
Thall6czy {1901, 1909 et 1914), Aleksa Ivi (1910) et Gr. Cremonik (1948-
-1955). Dans les remarques terminologiques, on explique le terme de la
matrice du sceau, de l'empreinte du sceau et les figures sur les sceaux et
ensuite on expose la categorisat1on des sceaux d'apres la grandeur (les petits, les moyens, les grands). L'auteur dit pour la maniere de l'explication
d'BJpres les rema~rques d'dntroduction ar.rive la descrilptiJO!n e:t !'analyse
de chaque sceau separement et a la fin - les observations generales,
sphragistiques et culture1les-historiques. On donne avec les descriptions
dans le texte les reconstructions graphiques et a la fin du livre les photographies de chaque sceau. Les sceaux son ;ranges, a cause de la clarte,
dans les groupes suivants : les sceaux des souverains bosniaques, les
sceaux des grands seigneurs bosniaques, les sceaux des princes de Hum,
les sceaux des grands seigneurs de Hum, les sceaux de la familie de Kosai. On a range les sceaux a l'interieur des groupes d'apres !'ordre chronologique. Chaque sceau porte son numero, d'apres lequel il est tres facile
trouver sa photographie a la fin du livre et inversement.
Dans une autre partie de ce livre on decrit separement chaque sceau
et on cite la litterature qui a !'importance speciale et ensuite le document
et le lieu (!'archive) ou on garde le sceau; on a fait !'attention particuli&e sur !'analyse de la figure du sceau (le sujet, le symbolisme, le legende et la decoration). Il est tout a fait comprehensible que
les images des sceaux avec le sujet plus riche ont un traitement adequat
dans le texte meme. On a fait l'at1lellltion particuliere au grand
sceau solennel, double, dont le prototype a fait faire Tvrtko I et qui
represente un chef-d'oeuvre dans les proportions mondiales.
Dans la partie generale l'auteur a essaye de formu!& certaines
conclusions generales sur la sphragistique bosniaque et celle de Hum et
surtout sur !'importance des sceaux pour la connaissance de !'histoire
curturelle de Bosnie-Herzegovine. Dans cette direction on fait !'analyse
du sceau comme d'une institution juridique, on decrit la technique du scellemenJt, cm elabO're la tYJPOil.Oiglie des .images des sceaux et ensutte on donne
en detail !'importance heraldique des sceaux, c'est-a-dire des images des
sceaux (la sorte des armoiries, certains elementes des a:rmoiries, les armoiries famHiale de la dynastie de Kotroman:L, les armoiries personnelles des
roiJs bosn'iaqrues, le probleme des armoiJries d'etaJt de Bosnlie, la mandere de la
formation des armoiries du roi Tvrtko I, le probleme des armoiries de la
region de Hum, le developpement des armoiries de la familie de Kosai). Dans la suite de l'explication on parle des ar:tisans des sceaux, des
influences cul.JtureJ.iles et stylistiques et aussi de la phyfsionomie des amblemes des souverains et d'etat, des symboles generaux des fi:gures humaines
et des objets arhitectoniques, des armes et des decorations qui apparaissent
sur les images des aceaux. A la fin on a donne !'analyse du sujet, de la
langue et !'analyse paleographique des legendes des sceaux qui representent une source tres impoll'tantes powr la connaissance de !'histoire politique
et culturelle de Bosnie-Herzegovine.

124

POPIS FOTOGRAFIJA
Napomena: Svaka fotograf.ija ima isti redni broj pod kojim je
tekstu posebnog dijela ove radnje.

obraena

l. - Ban Ma !lija Ninoslav- mali peat;

2. - Ban Matija Ninoslav - veliki peat;
3. - Ban Pavao Subi;
4. -Ban Stjepan II Kotromani- manji peat;
5. - Ban StjE\l)an II Kotromani - vei peat;
6. - Ban Tvrtko Kotromall!i - manji peat;
7. -Kralj Tvrtko I - mali grbovni (tajni) peat;
8. - Kralj Tvrtko I - mali (portretni) peat;
9.- Kralj Tvrtko I -srednji peat;
10".- Kralj Dabia- vehlki peat (avers);
10".- Kralj Dabia- veliki peat (revers);
ll. - Klralj Dabia- srednji peat;
12. -Kralj Dabia- ma1i peat;
13. - Kralj Ostoja- srednji (prvi- portretni) peat;
14. - Kralj Ostoja- srednji (drugi.- ga-bovni) peat;
15".- Kralj Ostoja - velikd peat (avers);
15".- Kralj Ostoja - veliki peat (revers);
16*.- Kralj Tvrtko II Tvrtkovi- veliki' peat (avers);
16".- Kralj Tvlrtlro II Twtkovi- veliki peat (revers);
17. - Kralj Tvrtko Il TvrttkoVIi- srednjd (prvi) peat;
18. - Kralj Tvrtko Il Tvrtkovi- sredinj.i (drugi) peat;
19. - Kralj Tvrtko Il Tvrtkovi- srednji. (trei) peat;
20. - Kralj Tvrtko Il Tvrtkovi- srednji (etV!rti) peat);
21. - Kralj Tvrtko Il Tvrtkovi- mall peat;
22. -Pavao Radinovi;
23. - Radosav Pavlovi - mali (prvi) peat;
24. -Radosav Pavlovi- maMi (dru~) peat;
25. - Radosav Pavlovi- veliki peat;
26.- Radosav Pavlovi- srednji peat;
27. - Ivani Pavlovi;
28. - Juraj Vojsali Hrvallini;
29".- Knez Miroslav (avers);
29".- Knez Mi-roslav (revers);
30.- Knez Andrija- mall peat;
31. -Knez Andni.ja- veliki peat;
32. - Nema fotografije;
33. - Grgur Vukosali Nikoli;
34. - Bjeljak Sankovi;
35. -Radi Sankovi- kneevski peat;
36. - Radd Sankovi - vojvodski peat;
37. -Ivani Vlatkovi- vei peat;
38. - Ivani Vlatkovi- mali (osmorokutni) peat;
39. - Ivani Vlatkovi - mali (C>krugli) peat;
40. - Augustin Vlatkovi;
41. - Jedan .od brae Vlatkovia;
42. - Sandalj Hrani - osmorokutni peat;
43. - Sandalj Hrall!i- ovalni peat;
44. - Vuk Hrani;
45.- Vukac Hrani- manjti peat;
46. - Vukac Hrani - ve6i peat;
47. -Stjepan, Radosav i Ostoja Dragiii Kosae;
48. -Stjepan V.uki Kosaa- ve6i vojvodski peat;
49. - Stjepan Vuki Kosaa. -mali' vojvodski (prvi) peat;
50. - Stjepan Vuki Kosaa - mall vojvodskli (drugi) peat;
51. - Stjepan Vuki Kosaa- veti herceki (monogramni) peat;
52. - Stjepan Vuki Kosaa- veliki herceki (grbovni) peat;
53. -Stjepan Vuki Kosaa- mali herceki (prvi) peat;

125

54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.

- Stjepan Vuki Kosaa- mali hercekii (drugi) peat;

- Vladislav Hercegovi- velilci vojvodslci (grbovn'i) peat;
- Vladislav Hercegovi - maLi vojvodski (monogramni) peat;
- Vladislav Hercegovi- srednji hercekJ. (grbovnd) peat;
-Vlatko Hercegovi- srednji peat sa 'ir. legendom;
- Vlatko Hercegovi- srednj.ipeat sa lat. legendom;
- Vlatko Hercegovi - mali monogramni peat;
- Stjepan Hercegovi.
NAPOMENE

Ukupan broj fotografija je 64.

Fotografije pod brojem 2, 5, 29', 29, 46 snimio je Ranko Rosi, fotograf
Zavoda za zatitu spomenika kulture u Sarajevu. Snimak peata br. 3 poslao
mi je koti ega Ja!Illko Beloevi iz ArheotlO\ikog muzeja u Zaldru; snimlke br. lO',
20 napravila je Mica Marija Sever, fotograf Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Fotograf-iju br. 10 izradila je foto-sluba Britanskog muzeja u Londonu. Sve
ostale peate snimio je Gojko Silkimi, fotograf Umjetnike galerije u Sarajevu.
OSim snimaka br. 3 i 10, sve ostale fotografije snimljene su pod neposrednim nadzorom autora. Peati br. 2, 10, 20 i 46 snimljeni su sa galvanoplastikih, odnosno gipsanih otisaka, a svd ostaLi- direktno sa originala. Veiii.na
fotograJiije odgovara veliini peata (1/1), kao to je i pravilo kod sfragistikih
publikacija.
LCKOVNE REKONSTRUKCIJE PECATNIH SLIKA

Uz svaki tekst o pojedinom peatu donosi se i grafika rekonstrukcija

slike (u naravnoj veli<i.ni). Od ovoga pravila uinjene su samo dvije
iznJimke: peati .br. 10 (avers i revers) i br. 16 (avers i revers) nemaju cjelovitih grafikiih rekonstrukcija, jer sam smatrao da je to nepotrebno s obzirom na dobre Jiotog.rafije i na injeillicu da su sve pojedinosti ovih peatnih
sUka prikazana na gra:llikoj rekonstrukciji peata br. 15 i na ddealnoj rekonstrukCiji velikog dvostranog peata kralja Tvrtka I. Ova posljednja rekonstrukcija, koja se temelji: na poznavanju svih detalja peatne slike, a ne na
ortiginalnom otisku peata, inli drugu iznimku od pravila da se za svaki peat
donosi (jedan) crte.
Ukupan broj crtea - grafikih relroD.strukcija 'iznosi 63.
Crtee su izradili, pod neposrednlim nadzorom autora, Slobodan Perii,
student arhitekture dz Sarajeva, i Radmila Jovandi, apsolvent Skole za prtimijenjenu umjetnost iz Sarajeva.
Jedan dio rada na izradi ove monografije odv'iJjao se u okviru redovnog
programa Zemaljskog muzeja u SarajeViU, a drugi dio - uz novanu pomo
Akademi~e nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
peatne

126