Fra Jurica

ali

Franjevci

sjeverozapadne

Sken i OCR (Optical Character Recognition):

Marinko Orlovac
10. rujna 2006.

Bosne

Izdava:

HRVATSKO KULTURNO DRUTVO

"NAPREDAK" SARAJEVO
PODRUNICA BIHA

Za izdavaa:
HKD "NAPREDAK" BIHA
Urednik:
Fra Jurica ali
Lektura i koretktura:
Mr. Ivan Dujmovi
Recezenti:
Dr. Velimir Blaevi
Mr. Ivan Dujmovi
Fotografije pripremio iz starih albuma:
Mato Klari
Prijelom i ovitak:
Sabiha airbegovi
Naslovna strana:
Fra Franjo Valenti
Tisak:
SZR"biGraf BIHA
Za tiskaru:
Sabiha airbegovi, graf. ing
Naklada:
500 komada

Fra Jurica ali

FRANJEVCI
SJEVEROZAPADNE
BOSNE

Slobodno kopirati, ispisivati i distribuirati.

NIJE DOZVOLJENO TISKATI U KOMERCIJALNE
SVRHE, TJ. RADI PRODAJE!

Biha 2002.

Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva nauke, kulture i

sporta, broj 02-15-13241/02 od 11. 03. 2002. godine, knjiga
FRANJEVCI SJEVEROZAPADNE BOSNE, autora fra
Jurice alia oslobaa se poreza na promet proizvoda.
CIP Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
271.3(497.6):929
929:271 . 3 (497 . 6)
Fra Jurica ali
Franjevci sjeverozapadne Bosne/ Fra Jurica ali.(Fotografije Mato Klari). -Biha: HKD NAPREDAK,
2002.- 262 str. : ilustracije; 21 cm
Bibliografske i druge ilustracije uz tekst
ISBN 9958-9431 .2-3
COBBISS/BiH - ID 10517510

FRANJEVCI SJEVEROZAPADNE BOSNE

PREDGOVOR
Kad govorimo o franjevcima sjeverozapadne Bosne,
mislimo na redovnike sv. Franje, koji su roeni, uglavnom
ivjeli i radili na prostoru dananjeg distrikta Franjevakog
samostana u Petrievcu. Spomenuti prostor se stere po
banjalukom, gradikom, sanskom i bihakom okrugu. To
je veliko prostranstvo, koje jo od turskog vremena
udomljuje
trovrsnu
arolikost,
koja
predstavlja
multireligioznu sredinu. U takvom ambijentu, na irokom
prostoru od Prnjavora do Bihaa raali su se, ivjeli i radili
ljudi, koji su predvodili katolike zajednice vjernika. Oni
su u turskom periodu bili jedini predstavnici katolikog
klera a u novije vrijeme rade zajedno s dijecezanskim
sveenstvom i pripadnicima drugih redovnikih zajednica.
Ovdje predstavljamo pojedine franjevce, koliko nam
to povijesni izvori doputaju. Naime, franjevci su na ovim
prostorima nazoni u predturskom periodu. Meutim, o
njima /osim dvojice/, koji su ponikli na podruju
sjeverozapadne Bosne nemamo povijesnih podataka. Isto
tako, nisu nam dostupne spoznaje o franjevcima, koji su u
prvom dijelu turske vladavine bili sinovi rodne grude
ovoga dijela Bosne. Tek u 17. stoljeu nalazimo spomen na
nekoliko domaih franjevaca a o preostalima - kojih je
kudikamo vei broj - ne znamo nita odreeno. O
5

franjevcima 18. stoljea znamo neto vie a o onima iz 19.

stoljea imamo dovoljno spoznaja, na temelju kojih o
svakom pojedinom moemo dati osnovne biografske
podatke. Najsustavnije moemo predstaviti franjevce 20.
stoljea, jer su nam vremenski najblii.
Imajui ovo u vidu, posve je razumljivo da u ovom
prikazu donosimo spomen na franjevce sjeverozapadne
Bosne uglavnom s kraja 18., te tijekom 19. i 20. stoljea. O
onim iz 17. i veim dijelom 18. stoljea govorimo samo
fragmentarno, tek toliko, da im sauvamo spomen. Oskudni
izvori nam ne doputaju rei neto vie.
Ovaj kraj i njegovi franjevci u velikom vremenskom
razdoblju turskog perioda bio je vezan uz Franjevaki
samostan u Fojnici, koji ih je vezao svojom organizacijom
na nivou kustodije. Tako vezani uz centralnu Bosnu,
franjevci sjeverozapada nosili su karakteristike bosanskog
ujaka. Premda su te odlike i osobnosti vidno zastupljene na
likovima ovih franjevaca, ipak se na njima zapaaju
posebnosti, koje se istiu u skladu s podnebljem ovog dijela
Bosne.
Osim opih obiljeja, ovi franjevci su ivjeli u
razliitim periodima, pa emo meu njima nai prekaljenog
ujaka iz turskog doba, koji je "nosio glavu u torbi"; onog iz
austrijskog perioda, koji je tek osjetio slast slobode, pa
poinje ivjeti i raditi u normalnim uvjetima; franjevca
izmeu dva svjetska rata, koji u punom zamahu sustavno
radi u pastvi i svom samostanu; onog iz perioda Drugog
svjetskog rata i poratnih godina, koji je na sebi iskusio sav
bijes i netolerantnost borbenog ateizma. Tu emo nai
crkvenog dostojanstvenika, profesora, doktora, pukog
tribuna, gvardijana, upnika, kapelana i asnog brata. Nai
6

emo franjevce s priznanjima svjetovne vlasti, ponizne i

anonimne redovnike u samostanu ili negdje na upi, te
muenike, koji su ivot poloili na oltar Reda, Crkve i
naroda, ravnajui se prema svom vjerskom uvjerenju,
oblikovanom u franjevakoj zajednici.
Na koncu proizae da je svaki franjevac ovog dijela
Bosne zasebna storija ivljenog franjevatva, esto puta i u
nemoguim uvjetima. Storija franjevatva u njegovoj
misijskoj dimenziji, jer je u pitanju rad misionara u
misijskoj Bosni.
O mnogim iz te cjelokupne plejade nemamo
spomena. Takoer, nemamo mogunosti o pojedincima dati
iscrpne biografske podatke, jer o njima imamo samo
spomen, s jednim ili nekoliko detalja iz ivota. No, i to je
dovoljno, da ih zabiljeimo i ne dozvolimo da ostanu zastrti
velom zaborava.

I DIO
FRANJEVCI OD BANJE LUKE

Ovdje je rije o franjevcima, koji su rodom s

prostora sadanjeg banjalukog dekanata. Pratei kroz
povijest posljednjih gotovo 300 godina, nalazimo prilino
brojnu grupu onih redovnika, koji su se rodili i djelovali na
podruju grada i bliih sela, te onih udaljenijih, u
ivatanskom i imikom kraju. Zajedno s drugima, koji su
iz ostalih krajeva Bosne dolazili na slubu, sluili su
tadanje upe Ivanjsku, Banju Luku i lokalnu kapelaniju
Rakovac.
Kao svi ostali, i ovi franjevci imali su svoje
posebnosti, po kojim su se prepoznavali. U sjeverozapadnoj
Bosni imamo franjevce od Bihaa, iz Sanskog kraja, od
Gradike a ujake s ovih prostora jednostavno su zvali
Banjaluanima. Oni od Sanskog Mosta i Prijedora jo su ih
odreenije nazivali. Pokojni fra Dane Brievac banjaluke
fratre je nazvao Zakrnjincima. S majdanskih visova,
posebno od Stratinske gledali bi Krnjin, najvii vrh Kozare.
Znali su da se iza Krnjina, malo udesno steru imii,
Ivanjska i skup ostalih katolikih sela, koja veu s Banjom
9

Lukom. Tako, za fra Danu i ostale majdanske fratre,

franjevci s ovog podruja bili su oni za Krnjinom,
Zakrnjinci.
ao nam je to nije dovoljno rasvijetljena lokalna
povijest 17. stoljea, kad su uz Banju Luku postojale
drevne upe Dragoaj i Motike. Radi toga, ne moemo
utvrditi identitet domaih franjevaca navedenog vremena a
rado bi ih vidjeli pridruene grupi ujaka iz kasnijeg
vremena, poevi od Velikog bekog rata, pa do naih
dana. Iz prethodnog vremena imamo samo spomen na
nekoliko glasovitih franjevaca.

10

FRA MATO ABRI

/+1755. /

Iz Ivanjske

Ovaj franjevac, koji je djelovao u najteim

vremenima turskog robovanja, rodom je iz Abria, sela u
ivatanskoj upi. Tu, na rodnoj grudi bio je upnik 17511755. godine, gdje je umro, obavljajui istu dunost 27.
travnja navedene godine.
FRA NIKOLA ANI
Od Banje Luke
Najstarije poznato obitavalite Ania
bili su
Debeljaci pokraj Banje Luke. Tamo ih nalazimo u 18.
stoljeu, pa zakljuujemo da je fra Nikola rodom iz
spomenutog mjesta. Nalazimo ga na slubi upnika u
Ivanjskoj 1761 - 1763. godine. Potom je bio upnik u
Banjoj Luci, odakle je 1763. g. otiao na upniku slubu u
Stari Majdan. Odatle se 1771. vraa u Ivanjsku, gdje je
nastavio sa upnikom slubom do 1775. godine.

11

FRA MARKO ANDROEVI

/1861-1898./
Iz Banje Luke
Fra Marko spada u grupu sveenika, koji su se rano,
u zreloj dobi preselili u vjenost. Rodio se u Banjoj Luci
03. travnja 1861. godine. Oblaenje u odoru sv. Franje imao
je 23. listopada 1877. a sveano zavjetovanje 12. oujka
1882., da bi - ispunivi sve uvjete kolovanja - postao
mladi misnik 18. listopada 1883. godine.
Prema ustaljenoj praksi, tako mlad sveenik najprije
je sluio kao kapelan, pa tek onda, sa steenim iskustvom
obnaao je upniku slubu u Ivanjskoj /1890-1893./ i
Sanskom Mostu /1893-1897./. Iz Sanskog Mosta dolazi za
gvardijana u samostan na Petrievcu. No, tek to je prola
jedna godina njegovog gvardijanstva, ozbiljno je obolio.
Kao aktualni gvardijan, opremljen svetim tajnama, umro je
15. rujna 1898. godine u naponu snage, u 38. godini ivota,
21. redovnitva i 15. misnitva. Pokopan je u katolikom
gradskom groblju Misna Bata u Banjoj Luci.

FRA ANDRIJA ANUI

/+1815./

Iz Barlovaca

Fra Andrija je sveenik davnih vremena druge

polovice 18. i poetka 19. stoljea. Kao mjesto njegovog
roenja u petrievakom Nekrologiju nalazimo da se
pripisuje Ivanjska. Meutim, ovo mjesto se spominje u
smislu tadanje upne organizacije, pa moemo rei, da mu
12

je rodna upa Ivanjska a mjesto roenja Barlovci. Naime,

tada su Anuii u banjalukom kraju obitavali samo u
spomenutom selu. Godine 1810. nalazimo fra Andriju na
slubi kapelana u ivatanskoj upi. Narednu godinu dana
obnaao je slubu upnika u Volaru /urkovac/ kod
Ljubije, odakle se opet vraa u Ivanjsku, gdje se spominje
kao kapelan 1811. i 1812. godine. Bio je rtva velike kuge,
koja je u Bosni poela harati 1813. godine. Sluei u
Rakitnom /Hercegovina/ obolio je od kune zaraze ' i umro
04. kolovoza 1815. godine, daleko od Barlovaca i svog
banjalukog kraja.
FRA LADISLAV BAJI
/1867-1893./

Iz Banje Luke

Ovaj mladi stasao je u

jednog divnog redovnika, od koga
se oekivao plodan rad u dugom
ivotu. Meutim, sudbina je
drukije htjela.
Rodio se u Banjoj Luci 22.
studeni 1867. godine. Franjevaki
habit oblai 16. kolovoza 1883. a
jednostavne zavjete polae godinu
dana kasnije. Teologiju je studirao
u Madarskoj, gdje ga nalazimo na studiju 1889. godine.
Tamo je poloio i sveane zavjete. Iste godine primio je i
sakramenat sveenikog reda. Bio je vrlo sposoban i
"peste extinctus", Nekrologij samostana Petrievac.
13

prikladan za redovniko i sveeniko zvanje, to

zakljuujemo iz injenice, da je tako mlad ostvario status
lektora filozofije. Uskoro je obolio od tuberkuloze, koja je
taj cvijet mladosti ubrala 8. listopada 1893. godine u
samostanu franjevaca na Petrievcu. Pokopan je u groblju
Misna Bata u Banjoj Luci. Tada je imao samo 26 godina
ivota, od kojih deset redovnitva i etiri misnitva. Svi su
alili nad takvom njegovom sudbinom.
FRA FRANJO OD BANJE LUKE
/ +1734./
Ovaj se franjevac spominje u prvoj polovici 18.
stoljea. U Redu je imao status zavjetovanog asnog brata.
Umro je u Fojnikom samostanu 27. prosinca 1734. godine.
FRA JAKOV OD BANJE LUKE
/+1747./
Spominjui ovog franjevca, izvori donose dva
razliita mjesta i datuma njegove smrti. Prema jednima,
umro je u Cresni 16. travnja 1747. a prema drugima u
Fojnikom samostanu 24. lipnja iste godine. Pomiljamo na
dvije razliite osobe, ali najprije e biti da se radi o jednom
franjevcu, Jakovu Banjaluaninu.

14

FRA MATO OD BANJE LUKE

/+1721./
U Nekrologiju Petrievakog samostana spominje se
ovaj franjevac, koji je udaren modanom kapi preminuo u
2
fojnikom samostanu 5. prosinca 1721. godine .
FRA MIJO OD BANJE LUKE
Ovaj znameniti sveenik spominje se u drugoj
polovici 17. i poetkom 18. stoljea, ponajvie u burnim
vremenima Velikog bekog rata. Izvori donose razliite
oblike njegovog imena: Mijo, Miho i Mihovil. Pored ovog
imena stoji jednostavno odreenje: od Banje Luke ili
Banjaluanin. Meutim, dr. Andrija Niki poistovjeuje ga
s fra Mihovilom Radniem, kad u dokumentu od 1699.
godine tvrdi: "Iz generalne uprave obavjetavaju
Kongregaciju da bosanska provincija dri u Napulju fra
Miju od Banje Luke /Radnia/ za prokuratora3" .
Fra Mijo je bio sposoban, ovjek od povjerenja, radi
ega su mu povjeravane delikatne slube. Izvori ga
spominju kao povjerenika Provincije u talijanskom gradu
Napulju. Tamo je skupljao milodare od dobroinitelja, koji
su ili na raun odijevanja franjevaca u Bosni. Osim toga,
imao je neuobiajenu misiju otkupa zarobljenih 1692.
godine. Naime, tamo je poslan, "kako bi otkupio subrau
2

"Matthaeus a Banja Luka ", Nekrologij samostana

Petrievac.
3
A. Niki, Regesta dokumenata propagandina arhiva u Rimu, Nova et Vetera, Sarajevo, svezak 1 -2., 1990., str. 297.
15

fratre od neprijateljskog /barbarskog/ ropstva, koji su

zarobljeni dok su dijelili sakramente u Dalmaciji i
Maarskoj. Nema druge nade za njihovo osloboenje osim
4
kranske dareljivosti ". U vremenu Velikog bekog rata
dogaalo se i to, da su zarobljeni pojedini franjevci, te
mnogi Turci, koje bi Mletaka republika zaposlila kao
robove - veslae na galijama. Fra Mijo je imao misiju da
radi na osloboenju subrae a i Turaka, jer ne dolikuje
kranima, da se tako postupa sa zatvorenicima.
U upravi Provincije fra Mijo je obnaao slubu
definitora 1699-1702. godine. U narednim godinama
spominje se kao gvardijan na Visovcu u Dalmaciji. Zbog
naredbe da ni jedan franjevac, koji nije mletaki podanik ne
moe obnaati slube u Dalmaciji, morao je napustiti
gvardijanstvo u spomenutom samostanu 1705. godine. U
Nekrologiju se spominje da je umro 11. svibnja 1719.
godine u Kreevu.
Ve smo spomenuli, kako ga dr. Andrija Niki
poistovjeuje s fra Mihovilom Radniem. Da li se radi o
istoj osobi? Boitkovi nas uvjerava da to nije ista osoba,
kad tvrdi da se fra Mihovil Radni rodio u Kalou 1636.
godine. Usput, spominje da je starinom od Olova. Ovakve
razliite interpretacije ostavljaju nas u neodreenosti. Ipak,
sigurni smo da je u naznaenom vremenu ivio i radio
ugledni sveenik fra Mijo od Banje Luke.

A. Niki, Nav, dj., str. 283.

16

FRA AMBROZIJE BARII

/+ 1800. /

Iz Ivanjske

U 18. stoljeu Bariie nalazimo u Abriima u

ivatanskoj upi. Od ovoga roda potjee fra Ambrozije,
kojega koncem 18. stoljea nalazimo u ulozi kapelana u
rodnoj upi. Prema Nekroloiju umro je u Travniku 16.
sijenja 1800. godine.

FRA MATO BARTLI

Od Banje Luke?
Ako je ovaj franjevac rodom od Banje Luke, morao
je studirati u Italiji i tamo stei solidnu glazbenu
naobrazbu. Napisao je kolsku knjigu za poetnike, pod
nazivom "Regulae cant. plani pro incipientibus", koja se
uva u rukopisu u samostanu Kraljeve Sutjeske. Kao pisac
djela otkriva se u redcima odmah poslije naslova: "Fr.
Matheus Bartli a Fels Dios, vel a Bagnaluca, scribat
16875.". Uz gradivo za poetnike u sviranju i pjevanju, tu je
pribiljeio razne napjeve: "Benedicamus Domino", Te
Deum laudamus", "Te lucis ante terminum", "Si quaeris",
"Tota pulchra", "Szpaszi kraglyze" /"Salve regina"/...
Lijepo iskieni inicijali u ovom djelu upuuju nas na
pomisao da je fra Mato imao smisla za umjetnost, pri emu
se rado i uspjeno sluio slikarskim kistom.
5

J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, svezak I, Sarajevo

1912., str. 244.
17

FRA ANEO BAI

/1879-1925./

Iz Banje Luke

Fra Aneo Bai, krsnim

imenom Ivan, rodio se u Banjoj
Luci 2. travnja 1879. godine.
Gimnaziju zavrava u Guoj Gori
a bogosloviju u Livnu. Mladi
misnik postaje 1902. godine.
Naredne etiri godine provodi u
Visokom, gdje predaje povijest,
hrvatski jezik, matematiku i
tjelovjebu. Godine 1906. odlazi
na Petrievac, na slubu kapelana i samostanskog vikara. U
razdoblju 1911-1916. nalazimo ga na dunosti upnika u
Stratinskoj. Daljih pet godina bio je upnik u Ivanjskoj,
odakle odlazi u urkovac i vodi tu upu 1921-1922. godine.
U Sanskom Mostu sluio je 1908-1911. i 1923-1925. godine.
Obolio je i umro na Petrievcu 12. svibnja 1925. u 46.
godini ivota.
Fra Aneo je jedan od pokretaa i prvi urednik
Glasnika sv. Ante, u kome je objavljivao manje lanke i
pjesme. Kao profesor na gimnaziji u Visokom zauzimao se
za izgradnju crkve sv. Ante na Bistriku u Sarajevu. Poznat
je i kao uvar naih starina.

18

FRA MARKO BENKOVI

V

Iz argovca
Postojbina Benkovia u starini bila je u gornjem
dijelu argovca, negdje u Selitima i Kuljancima. Njihove
ugledne rodovske zajednice spominju se tijekom 18.
stoljea. Kod njih bi redovito odsjedali apostolski vikari,
koji bi se - obilazei banjaluki kraj - s Crkvena navratili
pola sata udaljenim Benkoviima. Od njihovog roda
potjee fra Marko, koga 1779. godine nalazimo na dunosti
upnika u Ivanjskoj.
FRA MATO BENLI
/oko 1609-1674./

Iz Banje Luke

Katolika Crkva u Bosni imala je mnoge svete

redovnike i sveenike, meu koje s punim pravom
ubrajamo fra Matu Benlia. O njemu moemo kazati sve
najbolje.
Bio
je
uzoran
redovnik
i
crkveni
velikodostojanstvenik, ponos franjevake Bosne.
Mnogi kroniari i povjesniari spominju ovog
eminentnog franjevca. No, najbolje od svih, temeljni prikaz
o njemu daje fra Nikola Lavanin u svom Ljetopisu, pa u
izlaganju o fra Mati slijedit emo uglavnom njegove zapise.

19

kolovanje i slube
Fra Mato Benli roen je oko 1609. godine u Banjoj
Luci, od oca Jure i majke Kate iz Sole. Oboje potjeu iz
uglednih rodova: otac od Brajkovia a mati od Kulenovia.
Krstio ga je fra Tomo Glavoevi u rodnoj Banjoj Luci.
Osnove pismenosti uio je kod tadanjeg banjalukog
kapelana fra Tome Ivkovia. Gledajui malog kako je
bistar i estit, nasluuje da je pred njim svijetla budunost,
pa jednom zgodom s pravom izjavljuje: "Ovo dite ima biti
6
velik ovik ". Po savjetu istog kapelana roditelji ga alju u
Fojniki samostan, gdje je postupno proao malo
sjemenite, novicijat a ini se i dvogodinje uenje
filozofije, jer je tu obukao habit sv. Franje i poloio zavjete,
ime je postao lan franjevake zajednice. "Mudru knjigu"
studirao je u Italiji, gdje je zareen za sveenika i kratko
vrijeme obavljao istu slubu. Potom se vraa u Provinciju i
kroz pet godina obnaa slubu kapelana u Sarajevu,
dokazujui se kao poletan mladi sveenik. Stjee titul
lektora i status vrsnog propovjednika, sve na temelju
steenog znanja, priroene talentiranosti i Bogom danog
lijepoga glasa. Za njega tvrde da "bie straan u karanju,
ljubak u ponukovanju, osobito za smiriti nesklade7". U
svakoj slubi pokazivao je izvrsno ophoenje. Godine
1640. nalazimo ga u Fojnici, gdje vri gvardijansku slubu.
Pet godina kasnije spominje se kao sarajevski upnik.
Nekako u isto vrijeme /1644-1647./ obnaao je slubu
definitora, da bi ga subraa na kapitulu izabrala za
6

N. Lavanin, Ljetopis, IRO "Veselin Maslea", Sarajevo

1981., str. 242.
7
N. Lavanin, Nav. dj., str. 242.
20

provincijala 3. svibnja 1649. godine. Preuzevi upravu

Provincije odmah je zamolio Propagandu u Rimu da
bosanskim franjevcima dopusti na pojedinim mjestima
obnoviti samostane, koje su Turci popalili u prvim
godinama Kandijskog rata. Na temelju njegove zamolbe
Kongregacija je to i odobrila 9. kolovoza 1650. godine.
Beogradski biskup
Ovaj vrijedni redovnik nije dugo obnaao dunost
provincijalnog ministra. Providnost Boja htjela je da bude
ureen biskupskim dostojanstvom. Jo otprije, ljudi su
nasluivali da bi on mogao biti kandidat za neko biskupsko
mjesto. Tako Sarajlije mole u Rimu 15. svibnja 1645.
godine, da im Sveta Stolica imenuje fra Matu Benlia za
bosanskog biskupa. S vremenom, fra Mato e postati
biskup, samo ne bosanski, nego tamo gdje ga Crkva alje.
U proljee 25. travnja 1650. godine Propaganda ga je
designirala za beogradskog biskupa, to je papa potvrdio u
konzistoriju 27. veljae naredne godine. Biskupsko
posveenje primio je u Olovu 25. lipnja iste godine a
posvetu su obavili biskupi fra Marijan Maravi i fra Pavao
Posilovi. Kako je propis da u posveti sudjeluju tri biskupa,
papa je dispenzom ovlastio da taj trei bude provincijalni
vikar fra Andrija Jajanin.
Kao novi biskup odlazi u Beograd 6. studeni 1651.
godine, gdje ga katolici sveano primie, pogotovo oni iz
kolonija Bosanaca i Dubrovana. Tada u Beogradu nije bilo
mnogo katolika. Svega 840, od kojih njih 80 bili su
Dubrovani. U isto vrijeme, Beogradska biskupija imala je

21

34 upe, od kojih su deset opsluivali svjetovni sveenici

dvadeset bosanski franjevci a etiri isusovci.
Stjecajem tadanjih okolnosti, fra Mato Benli kao
beogradski biskup dobiva iroke ovlasti. U tim burnim i
nesigurnim vremenima papa Inocent X. imenuje ga
upraviteljem smederevske crkve i ovlasti ga da moe
pohoditi katolike u Slavoniji, Bakoj i Ugarskoj, tim
zemljama pod turskom upravom. Tu je doao u nelagodan
poloaj, jer Slavonija je pripadala bosanskoj biskupiji.
Tenzije su rasle, pa je dolo do razmirica. Oglasilo se
sveenstvo Slavonije, Bake i Ugarske. U svojoj predstavci
zagrebakom biskupu 1. kolovoza 1658. godine izrazilo je
elju, da vie vole beogradskog fra Matu Benlia, nego
bosanskog biskupa fra Marijana Maravia. S istom
namjerom obratie se Propagandi 12. rujna 1658. godine
veliki franjevci, te o. Tomo Horvat, generalni vikar u
Peuhu. Na takve zamolbe Propaganda imenuje
beogradskog biskupa fra Matu 1659. godine upraviteljem
Crkve u Slavoniji i Ugarskoj, premda nitko nije nijekao
pravo da podruje izmeu Save i Drave pripada Bosanskoj
biskupiji. Zahtjevima onih, koji su ga cijenili ni to nije bilo
dosta. Austrijski car Leopold I. predlae ga papi 29.
sijenja 1661. godine za bosanskog biskupa, zato su se
zalagali i mnogi bosanski franjevci, koji su ga veoma
voljeli.
Fra Mato je bio veliki dobrotvor, koji je podupirao
ureenje i obnovu crkava. "Za ivota to ga imadijae
crkvam i ubogim sve razdili8". Sabirao je priloge irom
Ugarske za obnovu Sutjeke crkve. Kako je u Beogradu
1672. godine izgorjela crkva sv. Ivana Krstitelja, njegovim
N. Lavanin, Nav. dj., str. 243.
22

nastojanjem dobivena je potpora od Propagande, pa je

spomenuta crkva obnovljena 1675. godine. Kako je
iznimno volio Bosansku provinciju i svoju brau u njoj,
prema dozvoli Propagande u oporuci ostavio je sva svoja
dobra reenoj Provinciji 7. srpnja 1673. godine.
Rad skopan s opasnostima
Svoje dunosti savjesno je obavljao, na zadovoljstvo
Crkve, Reda i svog naroda. U tekim situacijama nije se
nikada nikomu alio. Strano mu je bilo parnienje. Ni na
jedan sud nije prizivao, nikoga u Rim nije tuio. Kao
svijetli primjer bio je olienje bosanskog franjevca i
crkvenog dostojanstvenika. Zagrebaki biskup Petar
Petreti, u izvjeu koje alje u Rim 6. listopada 1659.
godine, pie za fra Matu Benlia "da je poboan ovjek,
tovalac Boga, ispovjedalac i opsluivalac sv. rimske i
katolike... vjere9".
Naravno, u onim tekim vremenima imao je velikih
potekoa s Turcima. Uz svakojake optube imputirali su
mu da - prilikom kanonskih pohoda i dijeljenja sv. krizme kao papin ovjek uhodi po turskoj zemlji. Radi takvih
intriga bio je u stalnoj opasnosti, u kojoj je dva puta bio
utamnien. U Temivaru ga okovana bacie u tamnicu. U
mjestu Nijemci takoer su ga uhvatili Turci. Srijemski
sveenici i narod javljaju u Rim 22. sijenja 1663. godine
da su ga vezali, batinali, sputali u bukagije i zatvorili. Svoje
osloboenje moe zahvaliti velikoj otkupnini, bez koje
Turci nisu obiavali putati iz tamnice.
9

J. Boitkovi, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i

provincijala, Beograd 1935., str. 79.
23

Radei u takvim uvjetima narueno mu je

zdravstveno stanje. U svemu je bio velik, pa i u bolesti, u
kojoj je pokazao veliku strpljivost. Smrt ga je zatekla u
Franjevakom samostanu u Velikoj /Slavonija/. Primivi
sv. sakramente i zazivajui Ime Isusovo blago je preminuo
u Gospodinu 30. sijenja 1674., u 65. godini ivota i 22.
episkopata. Za svog biskupovanja krizmao je 60.000 osoba
i zaredio 145 sveenika. Pokopan je u istome mjestu, u
crkvi sv. Augustina, u grobnici, koju je dao jo za ivota
nainiti.
Fra Mato Benli, redovnik i biskup, ovakvim
ivotom i zalaganjem predstavlja primjer pastira u
Katolikoj Crkvi; lijep primjer ivljene vjere za katolike i
inovjerce. Dostojan blage uspomene.
FRA PETAR BETUNAC
/1863-1910./

Iz Banje Luke

Ovaj redovnik sve je

dobro htio i zapoeo, ali mu u
ivotu sve nije ilo po planu.
Redovito bi sve drukije ispalo
iz jednog jedinog razloga: malo
vie je volio dobru kapljicu.
Zato je majka provincija Bosna
Srebrena imala mnogo muke s
njim, to su posebno osjeala
subraa, koja su s njim ivjela.

24

Roen je u Banjoj Luci 20. veljae 1863. godine.

Krsno ime bilo mu je Mato. U Red franjevaca stupa 12.
studenog 1880. a sveane zavjete polae 6. rujna 1886.
godine. Dana 2. rujna 1888. zareen je za sveenika. Sluio
je na Petrievcu, u Rami i drugim mjestima kao kapelan ili
je obitavao jednostavno kao lan samostanske zajednice,
bez zaduenja. Znamo da je vrio slubu upnika u
Stratinskoj 1900 -1904. godine. Katkad bi - pometen ljivovom granom - daleko otiao. Najveseliji je bio za Uskrs, u
travnju 1896. godine u samostanu na Petrievcu. S
"veseljem" je poeo na Veliki petak a zavrio tjedan dana
kasnije. Na fra Petar slavio je Uskrs na svoj nain, bacivi
u brigu i nespokoj gvardijana fra Franju Duljilovia.
S takvim nainom ivota nije doekao stare dane.
Godine 1908. izgledao je kao sijedi starac u samostanu na
Petrievcu. Umro je u Kraljevoj Sutjesci 29. studeni 1910. ,
u 47. godini ivota.
FRA FRANJO BLAEVI
/+1763./

Iz imia

U Nekrologiju Petrievakog samostana jasno stoji

da je rodom iz Ivanjske. Meutim, u ovom sluaju, to je
samo oznaka tadanje upne pripadnosti. Najvjerojatnije je
rodom iz imia, koji su tada pripadali ivatanskoj upi a u
kojima su starinom obitavali Blaevii. Sigurno se zna da
je 1761. sluio u upi Stari Majdan a potom 1762-1763.
spominje se kao upnik Vodieva. Odatle odlazi u upu
Dobretii, gdje umire 27. kolovoza iste 1763. godine.
25

FRA IVAN BLAEVI

Iz imia
Vjerojatno je i ovaj franjevac rodom iz imia, iz
zaselka Blaevii. Spominje se kako u upnikoj slubi u
Vodievu
nasljeuje prezimenjaka fra Franju 1763.
godine. Te iste godine zavrio je sluenje u toj upi.
FRA JAKOV BLAEVI
/1837-1895./

Iz imia

Sredinom 19. stoljea nalazimo spomen na ovoga

franjevca. Tada se spominje kao mladi u odgojnim
zavodima. Nakon toga, u drugoj polovici istog stoljea
slijedi njegovo djelovanje i zapaen rad. Imao je tu sreu da
preivi tursko robovanje, te da mirno ivi i radi jo 17
godina nakon odlaska Turaka.
Ovaj sin Kozare rodio se 28. lipnja 1837. godine u
imiima, u zaselku nastanjenom Blaeviima. U
Franjevaki red ulazi 9. oujka 1853., nakon ega slijedi
godina dana novicijata i polaganje redovnikih zavjeta.
Godine 1855. nalazimo ga u akovu, na studiju prve
godine teologije. Sveeniki red prima 22. sijenja 1860.
godine. etiri godine kasnije nalazimo ga u svojstvu
kapelana u Fojnikom samostanu. Kao upnik sluio je vie
upa: Volar, Bos. Gradiku, Stratinsku, Ivanjsku, Barlovce
i Bos. Novi. Bio je predsjednik rezidencije franjevaca na
Petrievcu 1882-1883. godine. Inae, s ostalim franjevcima
26

s naih prostora uloio je mnogo truda u podizanju

rezidencije, kasnijeg samostana na Dudiu.
Znaajan je njegov rad na Barlovcima, gdje je bio u
dva navrata: kao lokalni kapelan lokalne kapelanije 18791882. i kao upnik 1884-1886. godine. U prvom mandatu,
u tek ustanovljenoj lokalnoj kapelaniji Barlovci
za
sveenika nije bilo stana. Nastanio se u ardaku Mustajbega Kapetanovia, blizu groblja Bijeda. Tu je formirao
slubu, uredivi ardak za obitavanje i privremeni oratorij.
Poto beg nije bio voljan prodati ardak s posjedom, fra
Jakov je 30. travnja 1880. kupio zemlju u Ramiima od
muslimanke Hate Kulenovi. Tu je kao upnik u svom
drugom mandatu sagradio solidan upni stan 1884. godine.
Pored njega podigao je baraku, koja je sluila kao
privremena crkva.
Posljednja njegova sluba bila je u upi Bos. Novi.
Odreen je za prvog njenog upnika u vremenu samog
osnivanja, 27. srpnja 1887. godine. I tu je trebalo zapoeti
sve iznova, kako bi normalno funkcionirala sluba u upnoj
zajednici. Ovu upu opsluivao je sve do svoje smrti, koja
ga je zatekla 8. rujna 1895. godine. Umro je opremljen sv.
sakramentima u 58. godini ivota, 42. redovnitva i 35.
sveenike slube.
FRA FRANJO BRKI
Od Banja Luke
Ovaj franjevac djelovao je potkraj 17. i poetkom
18. stoljea. Vjerojatno je tijekom Velikog bekog rata s
prostora sjeverozapadne Bosne preao na austrijski teritorij.
27

Spominje se kao poglavar franjevake rezidencije sv. Ante

Padovanskog u untiu kraj Petrinje, s kostajnike strane.
Tu je sagradio novu zgradu rezidencije, to potvruje
slijedei iskaz: "Predstojnik mjesta p. Franjo Brki od
Banje Luke pobrinuo se 1720. g. Da na ovom mjestu
iznova podigne rezidenciju u obliku kvadrata te na dva
kata, ija blagovaonica gleda prema jugu, a ispod nje se
10
nalazi podrum".
FRA JAKOV BUMBAR

Iz Barlovaca

Tada su Bumbari u banjalukom kraju obitavali

jedino na podruju Barlovaca. Od njih potjee fra Jakov.
Spominje se kao ivatanski upnik 1779. godine. Prema
Nekrologiju Petrievakog samostana umro je 9. kolovoza
1781. godine.
S druge strane, gledajui knjigu inventara
ivatanske upe i druge dokumente, nalazimo da je 1807.
godine na istoj upi radio kao kapelan, da je umro u Jajcu
9. svibnja 1811. godine. Ovo nas dovodi u dilemu: ili su to
dvije razliite osobe, ili je pogreka u Nekrologiju.

10

28

I. Straemanac, Povijest franjevake provincije Bosne

Srebrene, Matica Hrvatska, Zagreb 1993., str. 357

FRA MARIJAN BUMBAR

/+ 1805./
Iz Barlovaca
U naoj Provinciji ostao je u uspomeni kao vrsni
propovjednik. Godine 1785. i 1786. nalazimo ga na slubi
kapelana u Ivanjskoj a 1803. slui kao upnik u Guoj
Gori. Iste godine kajmekam mu je odobrio da moe
popraviti guansku kapelu, koja je posve istrula. Kad ju je
obnovio, doao je vezir Beir-paa, pregledao uraeno i
oglobio ga s 800 groa.
Neto mlai, takoer uveni franjevac Marijan
Jakovljevi bio je roak Bumbara. ini se da je ovaj
Bumbar imao veliki utjecaj na mlaeg Marijana. Kao
ugledni roak i franjevac nadjenuo mu je svoje ime,
pobudio mu interes i usmjerio u duhovnom zvanju.
FRA PETAR ORKOVI Mlai
/1877-1936./
Od Banje Luke
Ovaj redovnik predstavlja
linost osebujnih vrlina. U njemu je
ukomponiran izvrstan spoj snage
duha, velike energinosti i prirodne
nadarenosti.
S
tako
velikim
mogunostima i odmjerenou kroz
tridesetak godina prve polovice 20.
stoljea bio je jedan od vodeih
ljudi u Provinciji, koji je inicirao i
29

ostvarivao velike pothvate na planu organizacije i izgradnje

redovnike zajednice.
orkovii su starinom iz Miija u dananjoj
imikoj upi. Obitelj iz koje je potjecao fra Petar odselila
se iz spomenutog mjesta. Kao mjesto roenja ovog
franjevca s krsnim imenom Anto spominju se Motike i
Kumsale. ini se da je fra Petar roen u Motikama a
djetinjstvo proveo u Kumsalama. Odatle je iao u osnovnu
kolu oo. trapista u Delibainom Selu. U franjevakoj
formaciji proao je redovito kolovanje: sjemenite,
novicijat i bogosloviju. Jednostavne zavjete polae 12.
kolovoza 1897., sveane 16. rujna 1900. a za sveenika je
zareen 20. srpnja 1902. godine.
Pouzdan u slubama
Svoju djelatnost - koja je bila raznovrsna - poinje
kapelanskom slubom na Petrievcu. Godine 1905 - 1909.
nalazimo ga u profesorskom zboru u Visokom, gdje predaje
latinski, prirodopis i fiziku. Nakon takvog rada u odgoju
franjevake mladei vodi rezidenciju na Bistriku u
Sarajevu, gdje poinje s gradnjom dananje crkve, pored
koje proiruje i dograuje samostan za potrebe bogoslovije.
Godine 1913 - 1919. obavljao je upniku slubu u
Bihau. Savjesno je i uredno vodio ovu upu u vremenu
Prvog svjetskog rata, vremenu neimatine, gladi i kolere,
to se i te kako osjealo u bihakom kraju. U prevratu i s
umnoenim "zelenim kadrom" mudro je postupao i sauvao
upljane od moguih stradanja. Odlazei iz Bihaa,
preuzima gvardijanstvo na Petrievcu, gdje se zadrava do
1923. godine. Nakon toga, dvije godine opet provodi u
30

Bihau vrei upniku slubu. Dalje slijedi vrijeme

njegovih najveih aktivnosti i ostvarenja.
Vrijedni fra Petar postaje provincijal franjevaca
Bosne Srebrene 1925. godine. U tri godine provincijalne
slube mnogo je uinio. Najprije je postigao da se
djelokrug rada bosanskih franjevaca proiri na istok. U
Beogradskoj nadbiskupiji franjevci su preuzeli slijedee
upe: Beograd, Kraljevo, Ni, Smederevo i abac a u
Skopljansko-prizrenskoj Pe, Gloane, Zlokuane i Zjumu.
Da bi olakao pastorizaciju i organizaciju tih upa, odluio
je sagraditi samostan u Beogradu. Kupio je pogodno
zemljite i za nekoliko mjeseci podigao samostan, uz koji
e se kasnije sazidati velebna i lijepa crkva. Uz ovaj centar
vezana je novoformirana upa sv. Ante Padovanskog. Tim
je obnovio negdanje djelovanje bosanskih franjevaca u
Beogradu. Potom se poduzeo da Provincija izgradi konvikt
za vanjske ake u Visokom. Do zavretka svog mandata
spomenutu zgradu je izgradio do polovice, ostavivi
nasljedniku da dovri zapoeto djelo.
ivotno djelo: nezaboravno nalije Petrievca
Zavrivi trogodinji mandat provincijalne slube,
opet preuzima upravu samostana na Petrievcu 1928.
godine. Kako je prethodni gvardijan fra Anto Mainkovi
pripravio dosta materijala za gradnju novog samostana a
franjevci sjeverozapadne Bosne /s mostarskim biskupom
fra Alojzijem Miiem/ namaknuli prilina sredstva, fra
Petar nije gubio vrijeme. Odmah se dao na gradnju i radei
uinkovito, ve u rujnu iste godine zgrada samostana je bila
pod krovom. Poetkom prosinca novi samostan je ve bio
31

useljen, to je s posebnom radou doivio teko bolesni,

prethodni gvardijan fra Anto Mainkovi. Na blagdan sv.
Ante Pustinjaka, 17. sijenja 1929. godine, pred mnotvom
naroda, koji se sabrao po dubokom snijegu, zdanje je
blagoslovljeno od strane trojice biskupa: fra Alojzija
Miia, fra Joze Garia i beogradskog nadbiskupa fra
Rafaela Rodia. Pod sv. Misom biskup Mii je naglasio,
da su "redovniki samostani kule obrane i utoita svete
vjere, pa da e i ovaj novi samostan to biti, drei se one:
sve za vjeru, Boga, narod i duu10". Kao domain, fra Petar
oznaava svrhu gradnje i postojanja ovog samostana: "Ova
sveta kua je zgrada ljubavi i bratskog skladanja, te je
otvorena ne samo franjevcu, nego i svemu sveenstvu, bili
oni namjernici ili doli da se duevno odmore, okrijepe; bili
eljni savrenosti, ili okajnici. Kua je naa: bratska za
bratsko
skladanje11".
Nakon podizanja novog samostana fra Petrov
poduzetniki duh nije mirovao. Samostan je novi a
postojea crkva je dotrajala. U proljee 1930. godine rui
staru i do kolovoza iste godine sazidao je i pokrio novu
crkvu, ozidavi jedan toranj do vrha. Do polovice sijenja
naredne godine podignut je i drugi toranj, nakon ega je
slijedilo ureenje crkve. Za nepunih est mjeseci
akademski slikar Franjo Martiny s grupom Ars sacra iz
Praga freskama prekriva plohe zidova i stropa crkve.
Graditelj Missoni gradi oltar i propovjedaonicu od kamena
bihacita. Godine 1935. fra Petar nabavlja dva nova zvona,
10

B. Gavranovi, Povijest Franjevakog samostana

Petrievac i franjevakih upa u Bosanskoj Krajini, Dobri
Pastir 1959., str. 168.
11
B. Gavranovi, Nav. dj., str. 168.

32

orgulje s 13 registara i uvodi elektrinu rasvjetu. Tako je s

gospodarskim zgradama dogotovljen kompleks na
Petrievcu, lijepi samostan i crkva, koji su kao jedinstveno
zdanje tako lijepo imponirali naem narodu. Novoizgraeni
Petrievac skladno se uklopio u trolist naih samostana na
prilazima gradu. S trapistikom Marijom Zvijezdom i
sestarskim Nazaretom davao je katoliki i evropski izgled
Banjoj Luci.
Zauuje nas brzina i kratko vrijeme izvoenja
radova, koje je vodio fra Petar. Pod njegovim vodstvom za
nekoliko mjeseci izgraeni su novi samostan i crkva. Tako
je radio u Beogradu, Sarajevu, Visokom i na koncu na
Petrievcu.
Ovaj ovjek, predodreen za velika djela, nikad nije
bio besposlen. Imao je i svoja sporedna zanimanja. Bio je
vrsni urar, koji je u slobodno vrijeme popravljao satove.
Prijatelji iz cijele zemlje obiavali su mu slati satove na
popravak. Bavio se i pelama, koje je dobro uzgajao i sam
im izraivao stanita.
Fra Petar je uvijek bio u akciji i radu a godine i
bolesti inile su svoje. Ve od ranije muila ga je angina
pectoris, nakon ega je nadola eerna bolest. Najzad,
pojavili su mu se neugodni irevi na vratu. Umro je od
modane kapi u banjalukoj bolnici 9. svibnja 1936. u 60.
godini ivota, 40. redovnitva i 34. misnitva. Pokopan je
dva dana kasnije u samostanskoj crkvi na Petrievcu, u
jednoj od dvije grobnice, koje je za ivota dao nainiti. U
drugoj pored njega, kasnije je pokopan biskup fra Alojzije
Mii. Poslije zemljotresa njihovi posmrtni ostaci preneseni
su i pohranjeni na samostanskom groblju.

33

Razmiljajui o fra Petru, moramo dati priznanje

njegovoj osobi i djelu. Bio je znamenita, ozbiljna i duhovno
jaka linost. U velikim graditeljskim pothvatima je "
izravno ili preko svojih projektanata, unosio svoje
12
graditeljske nadzore i ukus ". S velikim znanjem bio je
dobar predava u odgojnim zavodima a zanimanje za
informativnu promidbu dokazao je pokreui glasilo
Franjevaki vjesnik 1927. godine.
Stvarno, na fra Petar je vrijedan svakog divljenja i
potovanja. Poboan i neporoan franjevac, hrabra, odluna
i poduzetna duha, s nesalomljivom voljom i neobino
velikim znanjem i mudrou bio je markantna figura u
redovnikoj zajednici i svome narodu. Na Petrievcu potres
i druge okolnosti rue zdanja samostana i crkve. Podiu se
nova, ali nama svima je na srcu samostan i crkva u izdanju
fra Petra orkovia. S takvim osjeajima meu nama, u
blagoj uspomeni nazoan je njegov duh.

PETAR ORKOVI Stariji

/1810-1869./

Iz Miija

Ovaj fra Petar je sveenik, koji je ivio i radio u 19.

stoljeu, potkraj turske vladavine. Rodom je iz Miija, u
dananjoj imikoj upi. Roen je negdje na obroncima
Kozare 4. oujka 1810. godine. Kao kandidat za
redovniko zvanje oblai odoru sv. Franje 3. travnja 1827.,
nakon ega provodi godinu probanata /novicijata/. Zavjete
12

Franjevaki Vjesnik, Visoko 1936., br. 5 - 6., str. 192.

34

polae 3. travnja 1828. a mladi sveenik postaje 19. svibnja

1834. godine.
Sluio je po mnogim mjestima, ponajvie u
duvanjskom, livanjskom i ramskom kraju. Stjecajem
okolnosti ili iz franjevake poniznosti gotovo cijelo vrijeme
obavljao je dunost duhovnog pomonika. U takvom
svojstvu nalazimo ga u Rami, Duvnu, Ljubuniu,
Vidoima i Livnu. Znamo da je kratko vrijeme /18581859./ bio upnik u urkovcu. Umro je u samostanu na
Gorici kod Livna 5. travnja 1869., u 59. godini ivota i 42.
redovnitva.
U redovnikoj zajednici i pastoralnom radu pokazao
se kao uzoran narodni ujak. On je tipini franjevac iz
turskog perioda. Kao neustraiv ovjek s Kozare - u
nemogunosti da uvijek podnese nepravdu - esto je
dolazio u konflikt s Turcima. Iako im je smetao u njihovom
nasilnikom ponaanju, bojali su ga se i potivali. To
potivanje od njih iznuivao je svojom odlunou,
hrabrou i granajlijom /njegova puka srebrom okovana/.
Tako, vrijeme prolazi a ostaje nam spomen na ovog
estitog i odvanog franjevca s padina Kozare.
FRA NIKOLA GOLUB
/1811. /

Iz argovca

Ovaj franjevac iz argovakih Golubia i rodom od

ugledne obitelji Goluba ivio je i radio u drugoj polovici
18. i poetkom 19. stoljea, u vremenu kad je i argovac
pripadao ivatanskoj upi. Bio je neumoran u
35

propovijedanju i pastoralnom radu po upama. Svuda je

ostavljao dojam sabranog i ednog redovnika. Sluio je na
vie mjesta a od toga nam je tek neto poznato. Godine
1786. nalazimo ga na dunosti kapelana u Ivanjskoj. Nakon
toga, obavljao je slubu gvardijana u Fojnici 1792. - 1793.
i u Kraljevoj Sutjesci 1797-1799. godine. U upravi
Provincije obnaao je dunost defmitora 1799-1802.;
naredne godine spominje se kao upnik u Travniku, da bi
ga u istom svojstvu vidjeli u Ivanjskoj 1807-1808. godine.
Dvije posljednje godine proveo je u pokori i urednom
redovnikom ivotu. Smrt ga je zatekla 10. sijenja 1811.
godine u Guoj Gori kod Travnika.
FRA BOSILJKO GUBO
/1908-1960./

Iz Ramia

Ovo je jedan jednostavni

franjevac s prostora na domak
Banje Luke. Skromno je ivio,
vladao se i radio; u jednostavnosti franjevake karizme, koja
je
davala peat njegovom
redovnikom ivotu.
Fra Bosiljko je rodom iz
Ramia, upa Barlovci. Rodio se 14. travnja 1908. godine u
obitelji Guba, doseljenih iz ivatanskog kraja. Osnovnu
kolu uio je u Dragoaju, gimnaziju u Visokom a
36

bogosloviju u Sarajevu. Reen je za sveenika 1. 1. 1933.

godine.
Obavljajui razne dunosti, sluio je u mnogim
mjestima, gdje god ga je uprava poslala. Kao kapelan
sluio je na Petrievcu, u Rami, Bugojnu, na Gorici kod
Livna. upniku slubu vrio je u Novom eheru, Volaru,
Ivanjskoj i Stratinskoj. Osim ovog rada u pastvi, neko
vrijeme bio je prefekt u konviktu i profesor na gimnaziji u
Visokom.
Nakon Drugog svjetskog rata zatvoreni su mnogi
sveenici. U veini sluajeva dovoljan razlog za zatvaranje
bilo je saznanje, da je netko sveenik i da ga je netko
proizvoljno optuio. Takav sluaj bio je i s fra Bosiljkom.
U procesu, u kome si kriv, to si iv osuen je na
dugogodinju robiju, koju je izdravao u Zenici. Tamo je
kao uen ovjek - na teajevima opismenjavanja - drao
predavanja iz zemljopisa.
Vrativi se na slobodu, kao iskusni i prekaljeni ujak,
nastavlja s pastoralnim radom. Starjeinstvo ga alje za
upnika u Stratinsku. Iscrpljen i shrvan tegobama, koje je
podnio u ratu i zatvoru, umire na toj upi od slabosti srca
29. sijenja 1960. godine. Umire u svom narodu, kojeg je
vjerno sluio, u 52. godini ivota, 33. redovnitva i 28.
sveenike slube. Poslije izmoljenog opijela i ispraaja u
stratinskoj crkvi, njegovi posmrtni ostaci prevezeni su na
Petrievac, gdje je 31. sijenja iste godine pokopan u
samostanskom groblju. Sprovod je vodio banjaluki biskup
mons. Alfred Pichler, uz veliko mnotvo vjernika i prilian
broj sveenika.
Fra Bosiljko je bio dua puna franjevake
jednostavnosti, s dodatnim odlikama odlunosti, tonosti i
37

urednosti. Bio je vrstan propovjednik. Poznate su njegove

dobro izraene propovijedi i koronske radnje. Imao je
uspjeha i u radu s mlaima, to svjedoi njegovo dobro
voenje organizacije katolike mladei.
FRA NIKOLA HADI
Iz Banje Luke
Ovaj ugledni banjaluki franjevac djelovao je
sredinom 17. stoljea. U vodstvu Provincije igrao je
zapaenu ulogu. Obnaao je visoku dunost definitora
Provincije 1655 - 1661, godine.
FRA DOMINIK IDAN
/1911 -1936./

Iz Ivanjske

Fra Dominik je bio jedan mladi franjevac, ne i

sveenik, nego asni brat, s privremenim zavjetima. Rodio
se u Taraevcu u Ivanjskoj 25. veljae 1911. godine. Nakon
novicijata 30. lipnja 1934. poloio je jednostavne zavjete.
Poznat je kao jednostavan, poboan i neporoan redovnik.
Obolio je od tuberkuloze i umro mlad 14. listopada 1936.
godine na Petrievcu. Inae, prethodno je sluio u
samostanu na Plehanu.

38

FRA MATO IDANOVI

/1766./

Iz Ivanjske

Fra Mato spada u grupu ivatanskih franjevaca, koji

su ivjeli u 18. stoljeu. Zavrivi studij bogoslovije i
zaredivi se za sveenika u Italiji, ostao je u jednom
tamonjem strogom samostanu. Vratio se u Bosnu i
posvetio pastoralnom radu po naim upama. Starjeinstvo
Provincije povjeri mu slubu upnika u Banjoj Luci, gdje je
sluio dvije godine. Potom je sluio u rodnoj ivatanskoj
upi. Zduno se dao na rad, pokazavi veliku ljubav prema
povjerenom mu stadu. I pored turske opasnosti, u
redovnikim haljinama bosonog je obilazio vjernike poput
zvijezde i u najudaljenijim selima, ne marei ni za kiu, ni
za snijeg, ni za blato, ni za ljetnu vruinu. S novcem nije
htio imati nikakve veze. Mjesto njega raun o novcu vodio
je koji svjetovni ovjek, da mu podmiri ivotne potrebe. Ne
napunivi ni dvije godine upnikovanja u Ivanjskoj oboli,
ne toliko od truda i napora, koliko od strogog ivljenja.
Kako je sveto ivio, sveto je i preminuo u Gospodinu 27.
sijenja 1766. godine. ini se da ga je smrt zatekla u
susjednoj Banjoj Luci, dok je pokopan na Lauu 13 . Fra
Mijo Batini biljei ovaj dan a u Nekrologiju kao dan
njegove smrti naznaen je 15. sijeanj iste godine.

13

"in antiquissimo coemeterio penes Banjamlukam dicto

Lau locum sepulturae habuit", Nekrologij samostana
Petrievac.
39

FRA BORIS ILOVAA

/1893 -1971./

Iz Ivanjske

U
plejadu
velikih
i
znamenitih franjevaca s ovog
podruja moemo ubrojiti i ovog
nepokolebljivog Ivatana. Fra Boris
je ostao u uspomeni kao jedan
odvani redovnik, koji se nije bojao
potekoa i opasnosti, s kojim se u
ivotu susretao. Na sve je mudro
gledao i pun vjere ivio Bogom
dani ivot.
Fra Boris je roen u abarima, upa Ivanjska 20.
rujna 1893. godine. Potjee iz obitelji Mate i Lucije r.
Valenti. Na krtenju dadoe mu ime Mile. Iz isto
katolike sredine, kakvu ini ivatanska upa, potekla su
mnoga duhovna zvanja. Slijedei takve primjere, mali je
Mile izabrao duhovni poziv. Redovniko odijelo
franjevakog kroja obukao je 15. srpnja 1911. godine u
Guoj Gori. Nakon provedene godine novicijata, studira
teologiju u Sarajevu. Najprije polae jednostavne zavjete
16. srpnja 1912., potom i sveane 14. srpnja 1915. godine.
S teolokim studijem i poloenim zavjetima pristupa
sakramentu sveenikog reda, kojeg mu \6. srpnja 1916.
godine podjeljuje banjaluki biskup fra Jozo Gari. Istog
ljeta Ivanjska je imala neponovljivo slavlje: tri
mladomisnika slavila su svoj jubilej istog ljeta. Pored fra
Borisa, slavili su jo roak fra Pavo Ilovaa i fra Luka
Tei. Pred mnotvom naroda svoj trojici propovijedao je
40

fra Franjo Valenti zvani Kuzman. Sutradan, nakon Mlade

Mise, etajui s fra Bosiljkom Ljevarom i sjemenitarcima
namjeravao je preplivati Vrbas ispod Predgraa. Poeo se
topiti. Na sreu, prihvate ga gimnazijalci Grgi i Kezi,
izvuku na obalu, te tako, bez posljedica proe ta njihova
pustolovina.
U prvim godinama svoje sveenike slube
predavao je hrvatski jezik u sjemenitu u Visokom. Uvijek
raspoloen, nasmijan, toan i paljiv ostavljao je lijep
dojam kod aka, pa su ga posebno voljeli i cijenili. S te
dunosti odlazi za tajnika tadanjeg mostarskog biskupa fra
Alojzija Miia. Tamo je ostao dugo vremena, kao
konzistorijalac i ekonom biskupije. Poslije smrti biskupa
Miia lijepo je radio u pastvi, posebno vodei stratinsku
upu u poratnom vremenu. U dva navrata bio je upnik u
Bihau /1946 - 1948. i 1954 - 1955./. U opoj hajci na
crkvene slubenike optuen je 1947. godine za odravanje
veza sa umnjacima. S takvim obrazloenjem odveden je
na Jurjev-dan u Mostar na ispitivanje. Iako mu nije
dokazana nikakva krivnja, amio je u sarajevskom zatvoru
sve do kolovoza iste godine.
Kao jednog od vodeih franjevaca subraa su ga
izabrala za provincijala, koju slubu je obavljao 1955 1961. godine. Kad je zavrio provincijalnu slubu, vratio se
na Petrievac. Tu je mirno ivio, pomaui subrai u
pastoralnom radu. Godine 1966. proslavlja zlatomisniki
jubilej u krugu brojne subrae i mnotva naroda u
petrievakoj crkvi. Nakon potresa 1969. godine odlazi u
Fojniki samostan, jer na ruevnom Petrievcu nema
mjesta za ovjeka u mirovini. Usput, lijei se u fojnikom
termalnom sanatoriju. S tekim sranim oboljenjem i jakim
41

reumatizmom vraa se na Petrievac i umire 18. kolovoza

1971. godine. Dva dana kasnije ispraen je od velikog broja
sveenika, subrae, . sestara i vjernika na samostansko
groblje, gdje je poloen pored asne subrae, fra Alojzija
Miia, fra Petra orkovia, fra Marijana Jakovljevia...
Fra Boris Ilovaa je bio izvanredan ovjek u svakom
pogledu. Uvijek je ostajao uspravan, odvaan i nesalomljiv.
U razgovoru s blinjim uvijek za sugovornika prihvatljiv,
odan, spreman sasluati, razumjeti i pomoi. ivotni put
mu je bio teak i trnovit, ali nikad nije pokazao da mu je
teko, pa ni onda, kad je pod stare dane morao napustiti
potresom razvaljeni Petrievac. Obnaajui visoke slube,
pokazao se ozbiljnim, pouzdanim i uspjenim ovjekom,
koji je savjesno vodio biskupijske i provincijske poslove. U
vjernosti svom franjevakom pozivu, bio je spreman
preuzeti svaku ponuenu dunost, ne gledajui kakvo je
njeno znaenje i teina. Zato, nakon asno obavljene
provincijalne slube otii na teko opsluivanu i zabaenu
stratinsku upu, za njega je bila normalna stvar. Po toj
spremnosti izjednaavao se s fra Marijanom Jakovljeviem.
Fra Borisa se dobro sjeam kao starca. Bijele glave,
sa tapom u ruci. On i fra Bosiljko Ljevar, asne glave
srebrnih vlasi etaju dvoritem i putem kroz njivu prema
Motikama. Pored njih livada i klasje. Identini likovi s
poznate slike Gabrijela Jurkia.

42

FRA PAVO ILOVAA

/r. 1893./

Iz Ivanjske

O ovom sveeniku nemamo sve osnovne podatke. Rodio

se 4. oujka 1893. godine u
Ivanjskoj. Na krtenju roditelji su
mu dali ime Mile. Gimnaziju je
uio u Visokom a novicijat u
Guoj Gori. Mladi misnik postaje
1916. godine. Bio je jedan od
trojice mladih franjevaca, koji su
istog ljeta slavili Mlade Mise u
Ivanjskoj. Godine 1919. nalazimo ga na slubi kapelana u
Jajcu a 1924 - 1925. bio je upnik u Vitezu. Od tada se ne
spominje kao lan provincije Bosne Srebrene.
FRA VELIMIR ILOVAA
/1907 -1976./

Iz Ivanjske

U biti svakog bosanskog

franjevca je da voli svoj Red,
zemlju i narod. Ove tri odrednice
zamjetne su u ivotu fra Velimira
Ilovae. Naalost, sudbina ga je
istrgla iz rodnog ambijenta i
odvela ga drugim putem.

43

Kao nejednaki blizanac rodio se 28. rujna 1907.

godine u abarima, u ivatanskoj upi. Njegovi roditelji,
Jozo i Rua r. Duilo na krtenju dadoe mu ime Mile.
Osnovnu kolu uio je u Ivanjskoj a gimnaziju u Visokom i
na irokom Brijegu. U Fojnici oblai franjevaki habit i
stupa u novicijat o Petrovdanu 1927. godine. Filozofiju i
teologiju studira u Sarajevu. Sveane zavjete polae 1931.
godine na Petrievcu a sveeniko reenje imao je na
blagdan Svih Svetih 1933. godine. Nakon reenja nuene
su mu velike mogunosti. Kao mlad i perspektivan
franjevac upisao se na studij povijesti na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1940. godine.
Studirao je s prekidima, jer je istovremeno obavljao slube
u pastoralu i Redu. Godine 1934 -1937. nalazimo ga na
dunosti kapelana na Petrievcu a naredne dvije godine
obavlja slubu tajnika Provincije. Tijekom Drugog
svjetskog rata bio je profesor u Visokom 1940 -1941., te
kustos Etnografskog muzeja u Banjoj Luci 1941 - 1945.
godine. U opoj hajci na sveenike i sve vjersko na koncu
svjetskog rata nije se smio vratiti iz Zagreba, pa je ostao u
Hrvatskoj i naredne tri godine sluio kao duhovni
pomonik u Bikupcu. Drugovi ga nisu ostavili na slobodi,
pa je u St. Gradici, Zenici i Mitrovici proveo sedam
godina. Iz kaznione izlazi 1955. godine i slui na vie upa
Zagrebake nadbiskupije. Iako se zavrila njegova
Kalvarija, nije doekao dane spokoja. Godine 1957. dobio
je exklaustraciju, to je jo vie povealo njegovu
neodreenost i neizvjesnost. Ovakvo njegovo stanje
zabrinjavalo je i starjeinstvo Provincije. Ono mu je 1961 1962. ponudilo izbor: vratiti se u provinciju ili se
sekularizirati. Zbog uvaavajuih okolnosti nije se vratio u
44

Bosnu, pa je juridiki prestao biti lan provincije Bosne

Srebrene, premda je u srcu nosio franjevatvo i svoju
Bosnu. U nizu slubi po upama Zagrebake nadbiskupije
posljednja mu je bila u mjestu Gue, iz koje odlazi u
mirovinu. Nastanio se u Sisku. Iako ve teko bolestan od
upale zglobova, pomagao je mjesnom upniku, kad god je
mogao. Umro je 3. lipnja 1976. godine. Pokopan je na
samostanskom groblju na Petrievcu.
Kakav je bio fra Velimir Ilovaa? Tjelesno
slabunjav i mrav, ivahan u ophoenju, obdaren
elokventnou. Bio je skroman i veseo, susretljiv i prijatan
sugovornik, radi ega je bio cijenjen i potovan. Jako je
volio svoju zemlju i Crkvu. Svojim radom u svojstvu
redovnika i kasnijim odravanjem veza s pojedinim
franjevcima dokazivao je da mu je franjevatvo na srcu.
Kao ovjek knjige i otra pera, suraivao je u
mnogim glasilima. Spisateljstvom se poeo baviti kao
gimnazijalac, piui u akom listu Cvijet. Poslije toga
nastavlja i pie u Glasniku sv. Ante, Kalendaru sv. Ante,
Spomenici klasine gimnazije u Visokom, Franjevakom
vjesniku, Hrvatskoj prosvjeti, Hrvatskoj strai, Obzoru,
Razvitku, Danici, Novom dobu, Dobrom Pastiru, Glasu
Koncila... U objavljenim tekstovima naziru se ulomci
bosanske i franjevake povijesti. Pie o jubileju biskupa
Miia i Garia, fra Vidu Miljanoviu, Hrvojevom gradu u
Kotoru, ilirskom preporodu u Bosni, Gospi Olovskoj, sv.
Anti, franjevakim misijama ...
U dopisima, koje je slao pojedinim franjevcima
ogleda se koliko je u sebi imao duhovnosti bosanskog
franjevca, koliko je volio Bosnu a koliko mu je sudbina
prijeila i prisiljavala da na voljeno gleda iz prikrajka.
45

Uvijek je mislio na rodnu grudu. Sukladno s takvim

opredjeljenjem, esto se potpisivao s imenom Mile ispod
Bobije.
FRA MARIJAN ILII
/+ 1758./

S Petrievca

Sredinom 18. stoljea Ilii su obitavali na

Petrievcu. Poto se spominje da je od Banje Luke,
vjerojatno od ovog roda potjee i ovaj franjevac nae
starine. Spominje se da je vrio upniku slubu u Banjoj
Luci 1753 - 1754., nakon ega je sluio u Kotor Varou,
gdje je umro 5. prosinca 1758. godine.
FRA TOMO IVKOVI
/oko 1576 -1633./

Iz Banje Luke

Evo jo jednog znaajnog bosanskog franjevca, koji

je visoke crkvene dunosti spojio s franjevakom
karizmom. ivio je u ono burno doba, u vremenu tekih
dana za katoliki narod pod turskom upravom, kad je
obavljanje dunosti pastira dua bilo skopano s velikim
opasnostima. Svojim ivotom i angamanom davao je
doprinos ouvanju katolike vjere i svoga naroda. Kada
sagledamo njegov ivot, rad, vrijeme i prilike u kojima je
djelovao, izlazi na vidjelo veliina i znaaj franjevca i

46

biskupa Tome Ivkovia, kao velikana Crkve naeg

podruja.
Slijedei iskaze povjesniara i ljetopisaca, nalazimo
da se fra Tomo Ivkovi rodio oko 1576. godine. Prema
jednima, rodio se u Fojnici, prema drugima u Slavonskoj
Poegi. Meutim, s dovoljno sigurnosti moemo tvrditi da
mu je rodno mjesto Banja Luka, to jasno svjedoi
Fermendin: "S. 1617. Hoc anno fuit minister Provincialis
14
fr. Thomas Ivkovich de Bagnaluca ". Proizlazi, da je Banja
Luka mjesto njegove dugogodinje slube, grad u kojem je
due odsjedao, pa drimo da je tu ugledao svjetlo dana.
Uspon do biskupskog dostojanstva
Jo kao djeak opredijelio se za duhovni stale,
imajui za primjer domae franjevce, koji su objedinjavali
redovniki i pastoralni vid djelovanja. Tako se od malih
nogu pripremao u Fojnikom samostanu za duhovno
zvanje. Filozofske i teoloke nauke studirao je u Brescii u
Italiji. Nakon zavrenog studija i sveenikog reenja
slijedi 25 godina sveenikog rada. Prema fra Benignu a
Genua, o tome znamo da je osam godina obavljao
kapelansku dunost u Banjoj Luci 15 . Ovo donekle
potvruje Lavanin, kad pie o fra Mati Benliu, da je kao
dijete "...uio...knjigu kod o. f/ra/ Tome Ivkovia, tada
kapelana banjalukoga a posli biskupa skradinskoga16".
Nakon kapelanske slube najvjerojatnije je obavljao
14

E. Fermendin, Chronicon, str. 31.

"...cappelano otto anni a Banja Luka", E. Fermendin,
Acta Bosnae, str. 34.
16
N. Lavanin, Nav. dj., str. 242.
15

47

dunost upnika, mogue i gvardijana. Obnaajui takve

17
slube mogao je biti definitor i kustos Provincije . Slijedio
je njegov dalji uspon. Subraa u Redu dva puta su mu
izglasala povjerenje, izabravi ga za provincijala Bosne
Srebrene. Prvi put obavljao je tu dunost 1616 - 1619.
godine, / prema nekima 1617 -1620./ a drugi put je izabran
1625. godine. Kaemo izabran, jer je uskoro promaknut na
novu biskupsku dunost. Naime, spomenuti generalni
povjerenik Reda fra Benigno a Genua 5. rujna iste godine
predlae ga za biskupa u Skradinu. U predstavci ukratko ga
opisuje: "Il fra Tomaso Hivckovich al presente ministra di
detta provincia /Bosna Arg./, d'eta di anni 52, di religione
18
32, buon predicatore..." . Dakle, ovjek u zrelim
godinama sveenitva i redovnitva, vrsni propovjednik.
Ve 27. listopada iste godine papa Urban VIII. imenuje ga
skradinskim biskupom, nakon ega je slijedila posveta.
Posvetio ga je u splitskoj katedrali mjesni nadbiskup Sforza
Ponzani, uz asistenciju makarskog biskupa fra Bartola
Kaia i trogirskog Miroslava Jordana. S titulom biskupa u
Skradinu stekao je i pravo na slubu administratora
Bosanske biskupije. Tako je obavljao biskupsku slubu u
dijelu Dalmacije, cijeloj Bosni i ravnoj Slavoniji, koja je
tada bila u sklopu Bosanske biskupije. Tada je Fojnica bila
biskupsko sjedite, u kojem je i novi biskup stolovao, ali se
rado zadravao i u rodnoj Banjoj Luci.

17

"Il fra Tomaso Hivcovich...nella religione have havuto

molti officii e dignita, ciae: diffinitore, custode", E.
Fermendin, Nav. dj.,str. 374.
18
E. Fermendin, Acta Bosnae, str. 374.
48

Pastirska sluba
U kanonskim pohodima, koje je poduzimao 1626 1630. godine obilazio je katolike upe na irokom
prostoru od mora do Drave. Istom prigodom ostavio je u
svojim zapisima prvi sistematiniji popis upa, iz kojeg se
moe nazrijeti stanje katolika 20-tih godina 17. stoljea.
Kako biljei broj krizmanih, indirektno govori o brojnom
stanju katolika na istim prostorima. Prilikom ovih pohoda u
sjeverozapadnoj Bosni obiao je slijedea mjesta:
Banja Luka, u dva navrata, krizmao 254 krizmanika.
Dragoaj, u tri navrata, krizmao 418 krizmanika.
Motike, u dva navrata, krizmao 417 krizmanika.
Bukovica, krizmao dva puta u istom pohodu 124
krizmanika.
Vodievo, krizmao tri puta u jednom pohodu 1114
krizmanika
Proara, krizmao dva puta u jednom pohodu 291
krizmanik.
Noiko, krizmao 160. krizmanika.
Lijeve, krizmao 270 krizmanika.
Laktai, krizmao 63 krizmanika.
Ljubija, krizmao 132 krizmanika.
Dragotin /uz rijeku Sanu/, krizmao 440 krizmanika.
Preminue i udan sprovod
ini se da je od napornog obilaenja velikih
prostranstava tijekom kanonskih pohoda obolio, pa je 1631.
i 1632, godine morao mirovati, najvjerojatnije u Fojnici.
49

Kad se zdravstveno stanje donekle popravilo, godine 1633.

polazi u sjeverozapadnu Bosnu, da obie tamonje upe.
Meutim, iskrsla je potreba da sa starjeinstvom provincije
i makarskim biskupom fra Bartolom Kaiem izvidi i rijei
neki aktualni problem. Sastanak je zakazan u Fojnici.
Biskup fra Tomo prekida kanonski pohod i polazi prema
naznaenom mjestu sastanka. Zdravstveno stanje mu se
pogora, pa se svrati u Lunu kod Jajca. Poto mu je stanje
postalo kritino, opremljen je svetim sakramentima. Tako
pripravljen oekivao je ovaj primjerni biskup okonanje
svog mukotrpnog i plodnog rada. Na smrtnom asu, kao
izraz ive vjere i pouzdanja, od njega su se ule rijei Amen
i Isus. Nazoni su pripovijedali da se soba / cella / potresla
prilikom njegovog preminua, koje se dogodilo 17. lipnja
1633. godine.
Preminulog biskupa Ivkovia dolo je ispratiti iz
Lune vie sveenika: fojniki gvardijan fra Andrija
Tomanovi, fra Lovro Bilavi, fra Matija Jaki, fra
Andrija Rumboanin, fra Luka Glavoevi i fra Pavao
Obojanin. Nismo sigurni kamo su ga ponijeli pokopati: u
Fojnicu ili crkvi sv. Ivana Krstitelja u Podmilaju. Kad su
krenuli s biskupovim posmrtnim ostacima, navalili su
okrutni Turci na povorku, te spomenute franjevce odveli
pred kadiju u Jajce. Bacili su ih u tamnicu, zbog lane
optube, da je pokojni fra Tomo dobio blago od pape. Tada
je nastala neviena situacija: oni su u tamnici, bez novca i
navodnog
biskupovog
blaga
a
tijelo
crkvenog
dostojanstvenika lei nepokopano na putu. Tek kad su
pozajmili 160 talira i dali kadiji, osloboeni iz tamnice,
mogli su pokopati tijelo umrlog biskupa, po svemu sudei u
Podmilaju.
50

Ogledalo i prvolik ispovijedajuih vjeru Isusovu

Izvori biljee da je studij fra Tome Ivkovia
ocijenjen najviim priznanjem, summa cum laude. ini
nam se, da cijeli njegov rad moemo okvalificirati istim
akademskim izrazom. U tekim vremenima, kad Turci nisu
trpjeli nita kransko, on se znao nametnuti svojom
upornou, taktinou i poniznou. Obavljajui savjesno
19
svoju slubu, dobrim primjerom i naukom , bio je drag
vjernicima i zapaen meu inovjercima. Kako je roen i
dugo godina radio u Banjoj Luci, tadanjem sjeditu
bosanskog ejaleta, poznavao je prilike i ljude, stvarajui
trajne veze i prijateljstva. Zato su ga Turci u vladajuim
krugovima cijenili kao neporonog predstavnika katolike
vjere. Cijenili su ga i na Porti. Na njegovo traenje izdao je
sultan Murat IV. ferman 1626. godine, u kojem se za
Ivkovia izmeu ostalog kae, da je ogledalo i prvolik
/prototypus/ ispovijedajuih vjeru Isusovu 20. Stvarno,
lijepo priznanje od strane vladajuih inovjeraca. Takvo
priznanje mogao je postii samo onaj, koji je uzorno ivio
Evanelje, bio apostol ogrnut velom franjevake vjernosti,
jednostavnosti i postojanosti na tlu tadanje otomanske
Bosne. S ovakvim pristupom imao je na srcu dobrobit i
ouvanje svoga naroda i katolike vjere u njemu, u emu je
nesumnjivo dao veliki doprinos. Preuranjenom smru
19

"...quali officii ha lodevolomente esercitato con buon

sempio e dottrina...", E. Fermendin, Nav. dj., str. 374.
20
M. Nedi, Stanje redodrave Bosne Srebrene poslije pada
kraljevstva bosanskoga do okupacije, akovo 1884., str.
26.
51

nestao je s bine burne bosanske prolosti naeg naroda, ali

brojni izvori uvaju njegovu blagu uspomenu. Spomen na
franjevca, provincijala i biskupa, kojeg su resile odlike
velikana, sina rodne grude, iji nas spomen podsjea na
asnu slavu nae starine.
FRA ANDRIJA JAJEVI
/+1764. /

Iz Ivanjske

Ovaj franjevac potjee od starog i uglednog

ivatanskog roda Jajevia. Spominje se kao upnik u
Vodievu 1744 - 1760. godine. Prema Nekrologiju, umro je
kao stariji i islueni sveenik 10. studenog 1764. godine u
Fojnikom samostanu. Negdje u izvorima spominje se i fra
Petar, pa je mogue da su postojala dva franjevca s ovim
prezimenom.
FRA JAKOV JAKOVLJEVI
/+1811./

Iz Ivanjske

Pored ve dva uvena Marijana, u povijesti nae

provincije spominje se jo jedan Jakovljevi. U
Nekrologiju Petrievakog samostana nalazimo spomen na
Jakova Jakovljevia. Rodom je iz Ivanjske. Umro je mlad,
kao zavjetovani bogoslov u Travniku 8. 9. 1811. godine.

52

FRA MARIJAN JAKOVLJEVI mlai

/1880 -1943./
Iz Prijeana
Tragajui za podacima o
pojedinim franjevcima, pogotovo
onim iz davnine, naemo se u
situaciji, da imamo tako malo
materijala.
Nemamo
dovoljno
podataka, pa o njima nemamo to
posebno rei. Kad je rije o fra
Marijanu Jakovljeviu, stvari stoje
drukije. ovjek ne zna odakle bi
poeo. Svet sveenik i redovnik, ovjek od povjerenja na
visokim dunostima, koji je mnogo pisao i bio iva
enciklopedija. Tako znaajan ovjek ostavio je dubok trag
u povijesti Provincije tijekom prve polovice 20. stoljea.
Osim toga, kako je ivio u blioj prolosti, o njemu je
sauvano obilje podataka.
kolovanje i slube
Ovaj glasoviti franjevac potjee iz obitelji, koja se
doselila u Prijeane kod Banje Luke. Prema kazivanju fra
Alojzija Atlije, Jakovljevii su se tu naselili iz Sasine.
Starinom su se zvali Popovii. Rodio se 23. veljae 1880.
godine, primivi na krtenju ime Mile. Osnovnu kolu uio
je kod oo. trapista u Delibainom Selu. Odatle odlazi u
samostan Gua Gora, gdje zavrava gimnaziju. U Red sv.
Franje stupa 16. kolovoza 1898. godine. Zavrivi novicijat
53

studira teologiju u Kraljevoj Sutjesci /1899 - 1901./ i Rimu

/1901 - 1903./. Sveano se zavjetuje 21. rujna 1902., nakon
ega je slijedilo sveeniko reenje 29. rujna 1903. godine,
ime je Provincija dobila mladog i perspektivnog
redovnika. Dodue, ovim nije zavren put njegovog
usavravanja. Iako su se nizala zaduenja, s odlinim
uspjehom poloio je stroge ispite 4. i 5. kolovoza 1904.
godine a kasnije je naao vremena da ode u Svetu Zemlju i
studiozno prouava biblijsku povijest.
Odmah je po sveenikom reenju imenovan
duhovnim pomonikom na Petrievcu. Tu se nije dugo
zadrao. Na proljetnom kongresu definitorija Provincije
1904. odreen je za predavaa na Teologiji u Sarajevu. Ovu
slubu je poeo u rujnu iste godine a zavrio u kolskoj
1911 - 1912. godini. Tada je dobio novo zaduenje;
imenovan je katehetom na vioj djevojakoj koli i u
osnovnim kolama u Banjoj Luci. Pet godina predavao je
na tim dravnim kolama, da bi se 1917. zahvalio i opet
prihvatio ulogu predavaa na Bogosloviji 1917 - 1919.
godine. Potom je pet godina obavljao slubu upnika u
Bihau, gdje je predavao vjeronauk i svjetsku povijest u
dravnoj gimnaziji. Godine 1923. po trei put dolazi na
Bogosloviju, gdje predaje do 1934. godine. Osim to je
predavao studentima, bio je 1923 - 1932. ravnatelj
Bogoslovije.
Radi bolesti srca povlai se iz kruga predavaa s
teologije 1934. i postaje upnikom u Ivanjskoj, gdje se
zadrava do polovice svibnja 1936. godine, kada preuzima
upravu samostana i upe na Petrievcu. Dne 25. travnja
1937. izabran je za provincijala Bosne Srebrene, koju
dunost obnaa do 10. prosinca 1939. godine. Nakon svih
54

odgovornosti i optereenja, koje nose visoke slube, odlazi

u mirniji ivot u samostanu na Petrievcu, gdje vri dunost
duhovnog pomonika. Ujesen 1940. kratko e otii u
irnie zamjenjivati upnika, da bi 1941. preao u Biha,
gdje je imenovan povjerenikom za pravoslavne u
cazinskom kotaru. Ovu je dunost obavljao sve do svoje
smrti 1943. godine.
Osim ovih redovitih slubi, obavljao je posebne
misije, kojim se zaduuju osobe velikog povjerenja u
Crkvi. Te posebne slube bile su sljedee:
- Metar u Bogosloviji 1904 - 1906. godine;
- Prosinodalni ispitiva u Banjalukoj biskupiji 1913 1917. godine;
- Sudac enidbenog tribunala u istoj biskupiji 1916 - 1919.
godine;
- Definitor Provincije 1931 - 1934. godine;
- Kustos Provincije 1917 - 1919. godine;
- Predsjednik rezidencije na Bistriku u dva navrata, 1926 1928 i 1932 - 1934. godine;
- Generalni povjerenik i pohoditelj Provincije sv. Jeronima
u Dalmaciji 1931. godine;
- Pohoditelj kod . sestara klanjateljica u Budaku 1941.
godine.
Rad i znaaj
Fra Marijan je ovjek, koji je mnogo i portvovano
radio. Sukladno sa svojim umnim mogunostima, taj rad je
bio raznovrstan i osebujan: rad u pastvi, u odgojnim
zavodima, spisateljska i urednika djelatnost, obavljanje
visokih dunosti... Svakako, svi ovi vidovi njegovog rada
55

spojeni su s osnovnim redovnikim i sveenikim

usmjerenjem.
Prije svega, fra Marijan je bio redovnik. Uzoran,
savjestan, kakav se pokazao u svim slubama, koje su mu u
Redu povjerene. Svojom skromnou, jednostavnou i
urednou bio je olienje uzornog bosanskog franjevca.
Takav se pokazao kao voditelj Provincije, odgojitelj
mladei; takav je bio u pastoralnom radu.
Kao sveenik uivao je veliki ugled u Redu i Crkvi.
Veliko povjerenje u njega imali su u upravi Reda i sam
biskup fra Jozo Gari. Zato ga nalazimo na povjerljivim
funkcijama pohoditelj a provincija i suca u dijecezanskom
crkvenom sudu. Vrline vrijednog sveenika pokazivao je
kao pastoralni radnik u svojstvu kapelana i upnika.
Dugo godina proveo je kao profesor i odgojitelj na
Teologiji, gdje je ostavio izvanredan dojam. Generacije
franjevaca sjeaju ga se kao vrijednog predavaa, koji
umije predati znanje mlaima, koji su od svestranog i
uenog fra Marijana mogli mnogo nauiti. Istovremeno je
odgojno djelovao. Primjernim redovnikim ivotom zorno
im je prikazivao ljepotu franjevakog poziva.
Ljude, koji poznaju fra Marijana, zauuju njegove
velike intelektualne mogunosti. Bio je pravi erudita, iva
enciklopedija u habitu sv. Franje. Ipak, na irokom polju
znanosti bitno opredjeljenje bila mu je Biblija. Poloivi
lektorski ispit, dugo godina bio je profesor biblijskih
znanosti na Teologiji u Sarajevu. Prouavajui Bibliju,
marljivo je uio orijentalne jezike. Poduzeo je i studijsko
putovanje u Svetu Zemlju, da bi to bolje upoznao biblijska
mjesta i povijest objave. Tako uen, bio je dragocjen
predava na dravnim kolama u Banjoj Luci i Bihau.
56

ovjek s ovako golemim znanjem mnogo je pisao i

objavljivao. Suraivao je u Serafskom perivoju, Naoj
misli, Franjevakom vjesniku i Bogoslovskoj smotri. Neko
vrijeme bio je i urednik Glasnika sv. Ante. U ovim
glasilima objavljivao je vrijedne znanstvene i popularne
radove. U arhivi ostavio je svoje zabiljeke iz vremena
boravka u Svetoj Zemlji, rukopise biblijskog sadraja i
propovijedi.
Povjerenik za pravoslavne u cazinskom kotaru
Jedna dosta tuna, ali asna i humana epizoda u
Marjanovom ivotu jest rad s pravoslavnim u cazinskom
kotaru. Tamo su bila pravoslavna sela Vrela, Osredak i
Gata. U tekim vremenima Drugog svjetskog rata, kad se
esto vodila borba za opstanak, muno" je bilo u
spomenutim selima. Njihovi mjetani kod tadanjih vlasti
voeni su kao prelaznici a u biti i dalje su bili pravoslavni.
Jednostavno, bili su krani. Tadanje vlasti i Katolika
Crkva traili su za njih rjeenje. Pomiljali su na slanje
grkokatolikog sveenika. Meutim, stvari su se odvijale
svojim tokom. Nekako 1941. godine grupa pravoslavnih iz
tih sela dolazi upniku fra Viktoru akiu u Biha s
molbom, da jedan od franjevaca doe k njima, da se tamo
stalno nastani, kako bi imali kakvu - takvu sigurnost. Izbor
je pao na tek prispjelog Marijana, koji je spremno poao s
njima. Nastanio se u koli u Osredku a u tamonjoj crkvi,
pred ikonostasom obavljao je Slubu Boju, odravao
vjeronauk i s njima vjebao crkveno pjevanje. Pod
njegovim vodstvom pravoslavni su uzeli udjela u tjelovskoj
procesiji u Bihau 1942. godine. Mjetani tih sela lijepo su
57

prihvatili fra Marijana i brinuli se o njemu. Zadovoljan s

njima, lijepo pie: "Bog upravo udno pomae. Nita ne
dobivam u novcu, nikakve plae, niti ubirem od naroda. Ali
21
me oni lijepo dre, te sam prezadovoljan ". S druge strane,
u tako nestalnim okolnostima fra Marijan je imao mnogo
potekoa da mjetane spomenutih sela sauva od
istrebljenja, jer su zaista bili u okruenju, u kakvom se pod
ratnom psihozom dogaaju pogromi.
Potkraj 1942. godine u bihaki kraj dolaze partizani.
Iako potuju fra Marijana, dovode pravoslavnog sveenika.
No, mjetani odbie s obrazloenjem: "Mi imamo svoga fra
Marijana". Situacija se mijenjala a potekoe za fra
Marijana i povjereni mu narod su ostajale. Pred poetak
etvrte ofenzive fra Marijan je slubeno bio na putu. Radi
borbi nije se mogao vratiti u ta sela, pa se zadrao u
Bihau. Naavi se u beznadnoj situaciji, narod tih sela
poe masovno u odstup prema Bos. Petrovcu. Negdje na
Medenom Polju sustignu ih Nijemci. Tu im se pridruio i
fra Marijan, pa im pomagao da se vrate svojim kuama. Na
tom putu mnogo su stradali od hladnoe, pogotovo djeca,
kojoj su se od dugog putovanja otvarale rane po nogama.
Da nevolja bude vea, pojavio se i tifus. Fra Marijan ih je
zbrinjavao, kako i koliko je mogao. Trgao je svoj habit i
otrgnutim krpama previjao im rane22. Na Petrovakoj cesti
Branka opia fra Marijan je inio humana djela, za koja

21

Dopis fra Marijana Jakovljevia fra Borisu Ilovai 28.

travnja 1942., Arhiv samostana Petrievac.
22
Iz sjeanja fra Bosiljka Ljevara: "Fra Marijan je parao
svoje tunike, da im zavije rane", Kronika upe Biha, str*
39.
58

se nije smjelo uti u javnosti, nego samo za borbeni stav i

patnje onih, koji su natjerani od neprijatelja.
Nesebinim radom i zalaganjem, fra Marijan je
svojim pravoslavnim tienicima bio pravi milosrdni
Samarijanac. I sam ubog i skroman, nije mnogo imao. Dok
je bio odsutan i mjetani odstupili prema Bos. Petrovcu, sva
tri sela su porobljena. Opljakano je i ono malo imetka, to
je fra Marijan osobno posjedovao i za crkvu namaknuo.
Vrativi se u Osredak, bio je pravi siromah sv. Franje. On i
mjetani ta tri sela ostali su bez igdje iega. Zauzimao se
kod vlasti, traei za njih kakvu potporu. U toj potrazi
otiao je na put bez povratka. Smrt ga je odvojila od njih a
njegovim nestankom mjetani tih sela izgubili su istinskog
prijatelja i skrbnika.
Neoekivana smrt
ivei skromno u tekim uvjetima i izlaui se
opasnostima tijekom rata, fra Marijan je naruio svoje
zdravlje. No, nije imao predaha. Trebalo je traiti pomo za
mjetane spomenutih sela. im su prestale borbe u
bihakom kraju, poetkom travnja 1943. godine, doao je
u samostan na Petrievcu. U kakvom stanju i s kojom
namjerom, opisuje fra Dane Brievac, koji se tada zatekao
u samostanu: "Pred kojih petnaest dana svoje smrti doao je
iz Bihaa, sav satrven, izmuen i tako mrav, da ga gotovo
nije bilo prepoznati. Iza 2 - 3 dana ode u Zagreb
intervenirati za svoje upljane, premda smo mu svi govorili
da ne ide, jer je vrlo slab. Vratio se je posl. 3 - 4 dana, te
istog dana - nediljom navee - ode sa veere, koje nije ni
dovrio, u sobu i legne u krevet. Potpuno opremljena u
59

slijedeu srijedu odvedem ga u bolnicu, a nakon 7 dana, u

utorak u 11 sati prijepodne u mojoj prisutnosti i u
23
prisutnosti don Nikole Tojia ispusti svoju svetu duu ".
Umro je 16. travnja 1943. godine. Na zadunici u
samostanskoj crkvi i sprovodu na groblju franjevaca na
Petrievcu bili su nazoni svi sveenici iz samostana i
okolnih upa, . sestre vinkovke i klanjateljice, te mnogo
vjernika iz banjalukih upa.
Boji ovjek
Uz spoznaju da je fra Marijan bio eminentni
redovnik i neporoan sveenik, uen i verziran u mnogim
podrujima znanosti, ponajbolju ocjenu o njemu dao je
pravoslavni knez iz sela Osredak. Susrevi se nakon
zavretka rata s cazinskim advokatom dr. Antonom
Groznikom, iskreno je kazao: "Dragi doktore, mislim da
sam fra Marijana dobro poznavao i mogu rei da je bio
Boji ovjek. On je dobro znao komu slui i tko mu je
Gospodar. Tjerao je samo Boju politiku24". Da, znameniti
fra Marijan Jakovljevi vodio je samo Boju politiku.
Takav je bio on, ponos provincije Bosne Srebrene i
franjevaca na sjeverozapadu Bosne.

23

24

Dopis fra Danijela Brievca fra Borisu Ilovai, Arhiv

samostana Petrievac.

Kronika upe Biha, str. 40.

60

FRA MARIJAN JAKOVLJEVI Stariji

/1780 -1853./
Iz Banje Luke
Tragajui za podacima o ovom redovniku,
sagledavajui ih i uobliavajui u biografiju, pred nama
izranja lik iz starih turskih vremena 19. stoljea. Lik ujaka,
skromnog i svetog redovnika, koji je proveo cijeli svoj
ivot ravnajui se prema trapistikom pravilu ora et labora.
U svojoj krepkoj spodobi objedinjavao je bitne
karakteristike sveenika franjevca u Bosni. Uvrtavamo ga
u plejadu onih, koji su u franjevakom habitu predstavljali
Crkvu u Bosni u prvoj polovici 19. stoljea. Rekli bismo,
nae gore list, s podruja sjeverozapadne Bosne.
Rodio se u Banjoj Luci 16. travnja 1780. godine u
uglednoj obitelji. Batini tvrdi da je rodom od Varcara, to
nije posve bez osnove. Naime, majka mu je iz spomenutog
mjesta, rodom Iveka, sestra poznatog franjevca Mate Iveke.
S druge strane, Jakovljevii su rodbinski bili povezani s
rodom barlovakih Bumbara, od kojih je potekao rjeiti fra
Marijan Bumbar, po kome je ovaj Jakovljevi dobio ime.
Poslije oeve smrti, ujak fra Mato Iveka ui malog
Marijana itati i pisati, te ga alje u Fojniki samostan da se
koluje kao franjevaki pitomac. Redovniki habit oblai u
Kraljevoj Sutjesci 26. rujna 1796. a sveane zavjete polae
25. rujna naredne godine. Slijedilo je dalje njegovo
usavravanje. Godine 1798. starjeinstvo ga alje na studij
govornitva i filozofije u Zagrebu, to je s uspjehom
zavrio. Nakon toga odlazi u Italiju, gdje izuava teologiju i
redi se za sveenika. Kao mladi misnik vraa se u rodnu
Bosnu, gdje kao vrijedan i poletan sveenik poinje s
61

pastoralnim djelovanjem. Najprije slui kao kapelan u

Tuzli, Lipnici i Guoj Gori. Godine 1811. postavljen je za
odgojitelja franjevake mladei u Fojnici, koja se
pripremala za redovniki stale. U burnim i kunim
vremenima 1813 -1824. godine obavljao je slubu sekretara
biskupa fra Augustina Miletia, gdje se dokazao uspjenim
i snalaljivim, posebno onom prilikom, kad je svoga
biskupa 1824. godine zamjenjivao u Rimu, jer ovaj zbog
starosti nije mogao poi na tako daleki put. Tu se dokazao
kao ovjek povjerenja, kojemu se mogu povjeriti
odgovorne dunosti. Radi zasluga i ugleda kojeg je stekao,
ponueno mu je dostojanstvo biskupa sv. Sofije i
Apostolsko namjesnitvo u Filipopolju 2 5 . Skroman, odan
svojoj zemlji, Provinciji i mjesnoj Crkvi nije prihvatio
ponuenu biskupsku ast. Nakon toga, sluio je kao upnik
na Kupresu 1825 - 1827. godine. Ve starijeg fra Marijana
nalazimo 1833. godine kao upnika u Uskoplju /Gornji
Vakuf/. Te godine zapao je u velike neprilike, nepravedno
optuen pred turskim vlastima. Naime, neki Mujo, velika
pijanica, opije se, zavali u snijeg i u njemu smrznut umre.
Njegov otac baci krivnju na katolike, spoitavajui da se
nesretni Mujo opio u upnom podrumu i da su ga krani
izbacili na snijeg da se smrzne. Kadija proslijedi sluaj do
vezira a ovaj alje povjerenika u Uskoplje, da dotjera
upnika i prvake skopaljskih katolika. Ve starom fra
Marijanu namijenjeno je zatvaranje u zloglasni turski
zatvor. No, tu se dokazala ljubav i potovanje u
franjevakoj zajednici. Da ne ide stari fra Marijan, ponudio
se mladi, fra Marijan unji, jedan od najboljih njegovih
25

Glasnik Presv. Srca Isusova, XI, br. 10., listopad 1902., Zagreb, str.
183.

62

uenika. Smjelo ode u Sarajevo, gdje je pritvoren 18

mjeseci. Hrabro je i razborito branio stvar krana i svoga
uitelja, dokazavi njihovu nevinost.
Godine 1840. fra Marijan je upnik u Ljubuniu a
1844. nalazimo ga u istom svojstvu u ukliu. Naavi se u
jeku Bariieve afere, iste godine odlazi iz uklia u
Fojniki samostan, gdje se 1852. godine spominje kao bivi
kustos Provincije, biskupov tajnik i prefekt franjevake
26
mladei u sva tri samostana . Nakon krae bolesti umro je
u istom samostanu 10. prosinca 1853. u 74. godini ivota i
40. redovnitva.
Kakav je bio fra Marijan Jakovljevi? Prema
pisanim izvorima moemo dokuiti njegove odlike i
fizionomiju. Kao pojava, bio je "visoka uzrasta i uspravan,
pun junake snage i otvorena ela, mila pogleda, obuen
vazda isto" 2 7 . Bio je jednostavan i radin franjevac, koji je
jednako uspjeno i s ljubavlju radio obine i odgovorne
poslove. U vremenu boravka u Fojnici, u samostanskom
vrtu zasadio je i nakalemio mnogo plemenitog voa. Da je
mnogo manualno radio, svjedoe mnogi dijelovi
namjetaja, izrezbareni oltari, uramljene slike, uvezani
udbenici i molitvenici, to je lijepo obnavljao i uvao od
propadanja.
Njegovim
zalaganjem
poboljan
je
sustav
kolovanja franjevake mladei. Proveo je reformu
franjevakih gimnazija u Bosni. Osobno je napisao
prirunike za najvanije predmete: gramatiku, poetiku,
retoriku, filozofiju i drugo, to znai, da je izvrsno verziran
26

Vidi: Schematismus almae provinciae Bosnae Argentinae

MDCCCL, str. 22.
27
Glasnik Presv. Srca Isusova..., str. 209.
63

u mnogim naunim granama. Kao svet redovnik i rjeit

propovjednik uvjerljivo je tumaio nauk vjere, baziran na
Bibliji, svetim ocima i crkvenim saborima. Poslije njegove
smrti sabrane su i objavljene njegove propovijedi,
ponajvie zaslugom akovakog biskupa Strossmayera.
Tiskane su u Zagrebu 1861. i 1862. godine, pod naslovom
Hrvatske propovijedi, svrstane u tri sveska:
- Kreposti, molitve i Apostolsko vjerovanje:
- Boje i crkvene zapovijedi;
- Sakramenti.
Tako jednostavan sin sv. Franje, tako uen i ugledan
meu subraom, crkvenim dostojanstvenicima i u narodu.
Voljen od svih, ostaje u dinoj uspomeni franjevake
Bosne. On, fra Marijan Jakovljevi senior.
FRA IVAN FRANJO JUKI
/1818 -1857./

Iz Banje Luke

Ivana
Franju
Jukia
susreemo
kao
markantnu
figuru u kulturnim i politikim
gibanjima zemlje Bosne u
etrdesetim i pedesetim godinama 19. stoljea. Bio je ovjek
u franjevakom habitu, sin ove
zemlje, vizionar osloboenja i
naprednog
ivota;
esto
neshvaen u drutvu, koje jo
nije bilo zrelo za radikalne
64

promjene. Iako se njegove ideje tada nisu ostvarile, kao

svijetli lik ostavio je duboki trag u povijesnim zbivanjima
svoga vremena u Bosni. Mnogi su o njemu pisali i
objavljivali. Mi emo se ovdje pozabaviti samo osnovnim,
to je najbitnije za ovog velikana: njegov redovniki i
sveeniki poziv, zauzimanje za obespravljene, san o
osloboenju iz turskog ropstva, te nastojanje oko kulturno prosvjetnog uzdizanja svoga naroda.
kolovanje i stradanje radi ideala
Juki se rodio u Banjoj Luci 8. srpnja 1818. godine u
latinskom dijelu grada, koji se tada zvao Gola Mahala.
Dananja ulica na tom prostoru nosi Jukievo ime. Otac mu
se zvao Jozo, po zanimanju kujundija a majka Klara r.
Ivaki, rodom iz imia. Inae, Jukii su rodom iz
Hercegovine, iz mjesta Tihaljine. U popisima katolikog
puanstva nalazimo ih naseljene u Ivanjskoj, odakle se
obitelj iz koje potjee, skuila u Goloj Mahali. etiri dana
nakon roenja krstio ga je kapelan fra Franjo Dobreti i
uveo u matinu knjigu pod imenom Ivan. Banjaluki
upnik, fra Franjo Sitni poui djeaka u osnovama
pismenosti i kao kandidata za duhovno zvanje 1830. godine
alje u Fojniki samostan. Tu oblai odoru sv. Franje 1835.
i zavrava godinu dana novicijata, dodavi krsnom imenu
ono redovniko Franjo. Iste godine odlazi na studij
filozofije u Zagreb, gdje se upoznaje s idejama ilirskog
pokreta. Godine 1837. odlazi studirati teologiju u
Veszprem u Madarskoj. Pod uticajem ilirizma, u njemu se
raa misao o osloboenju Bosne od Turaka. Noen tim
mislima, s tri subrata /fra Jakovom Baltiem, fra Blaem
65

Josiem i fra Bartolom Kovaeviem/ naputa studij u

Veszpremu, te preko Gradike i Banje Luke dolazi u
Bosnu. Njihovi stariji, vidjevi tu mladost s idejama, koje
se kose sa surovom stvarnou, uoavaju svu teinu
situacije. Dirljiv je i pouan bio razgovor umnog i
opreznog fra Marijana unjia s Jukiem. To je ujedno bio
i ukor zrelog ovjeka nepromiljenom mladiu:
- Moj Frano, tvoja majka oika da te ugleda kako misu
govori, a ti da udari u bunu, uinio bi da te mati ugleda
gdje god na vjealima.
- Ugodno je i asno umrijeti za domovinu.
- Nije asno, nego glupo sebi i drugima pribavljati propast.
Ne znajui to e s tom neobuzdanom mladou,
starjeinstvo Provincije alje Jukia i drutvo u Dubrovnik.
Kako i tu nisu mirovali, uprava ih alje dalje od Bosne, u
Italiju. No, oni nisu bili voljni ii tamo zavravati studij. Na
mukama su i Juki i Provincija. Nakon tako kratkog
boravka u Dubrovniku, zadrava se u Fojnici, akovu i
Veszpremu, pa tako da se izrazimo, u hodu zavrava studij
teologije. Dne 9. listopada 1842. godine javlja fra Boni
Periiu da je u Senju zareen za sveenika. Kao mladi
misnik obavljao je kapelansku slubu u Kraljevoj Sutjesci,
Ivanjskoj, Fojnici, Docu i Varcaru /Mrkonji Grad/.
Doavi u ovo zadnje mjesto 1849. godine, otvara i vodi
puku kolu. Kroz cijelo vrijeme pratio je prilike i zbivanja
u Bosni. Uviao je, kako se u jadnom poloaju nalazi
katoliki dio stanovnitva, kojeg u ovako nesigurnim
vremenima, punim nasilja, svatko pljaka i razgoni. Zato se
stavlja u ulogu narodnog tribuna. U prvom susretu s Omer paom Latasom lijepo je ocrtao takvo stanje u nekoliko
rijei:"Gospodaru, ti hoe kavu od nas, a mi komad prohe
66

28

nejmamo ". Dakako, Juki je shvatio da glavnu ulogu u

tim domaim previranjima ima Omer- paa Latas. Veui
se s njim, dobivao je novu, posebnu viziju Bosne, drukiju
od one, koju je imao desetak godina ranije. Naime, on je
oekivao i zauzimao se da ban Jelai i Latas skroje
sudbinu Bosne. Dakako, i ovo je bila neostvariva zamisao.
Omer - paa Latas - umirujui Bosnu za sultana - imao je
druge, posve dijametralne poglede budunosti Bosne, bez
separatizma, u granicama Otomanskog carstva. Uostalom,
ni Turskoj, ni Austriji nije ilo u prilog stvaranje nekog
jezgra suverenosti Bosne. Tu se raziao s Latasom, nakon
ega su slijedile optube i njegovo uhienje. U Sarajevu je
Juki priveden 17. sijenja 1852. godine i zatvoren u
vojarni ulagina hana. Ve je bio loeg zdravlja, pa su ga
lijeili u vojnoj bolnici. Oajan i klonuo duhom, u dubokoj
depresiji i rastrojenosti, pokuao je sebi oduzeti ivot, 16.
oujka 1852. godine 2 9 . U sarajevskom zatvoru Juki je bio
do 3. svibnja iste godine, kad je odveden u Carigrad. No, u
toj nesrei imao je i neto sree. Zauzimanjem austrijskog
poslanika Prokesch Ostena, nakon petnaest dana puten je
na slobodu, pod uvjetom, da se ne smije vratiti u Bosnu.
Zadrava se u Rimu i Splitu, da bi se 1854. pojavio kod
biskupa Strossmayera u akovu, koji mu je povjerio
kapelaniju u Trnavi i Drenju. Muku muei s kamencem,
28

J. Balti, Godinjak od dogaaja i promine vrimena u

Bosni 1754 -1882., Sarajevo, "Veselin Maslea", 1991.,
str. 162.

29

"Na 16. i. m. u ikindii jam delirus tentat sibi mortem

inferre", M. Nedi, Dnevnik, voen u Opem zagrebakom
koledaru za 1851. godinu.
67

odlazi 1856. godine u Be na lijeenje. Vade mu jedan

kamen iz mjehura a od drugog umire 20. svibnja 1857.
godine. Za njega, koji je toliko volio svoju zemlju, ne bi
prema onoj Preradovievoj: "U tvom polju, daj mi
groba...". Pokopan je dva dana kasnije u bekom groblju
St. Mara, u skupnoj grobnici, koja se nalazi nekih est
metara od Mozartova groba. Grob mu je oznaen eljeznim
kriem, bez njegova imena, s natpisom: "Des menschen
Ziel".
Spisateljska djelatnost
Njegov ivot bio je osebujan, pun prevrata i s
traginim zavretkom. Nita manje nije osebujna i znaajna
njegova spisateljska djelatnost. Mnogo je putovao, biljeio
i pisao, pa je imao to objavljivati. Sve to je pisao,
uglavnom je objavljivao u Zagrebu. Osim pojedinanih
radova, objavljenih u raznim glasilima, sam je pokrenuo
izdavanje asopisa pod imenom Bosanski prijatelj. Prvu
knjigu ovog asopisa objavio je 1850. a drugu naredne
godine. Od mnogih objavljenih radova, u Bosanskom
prijatelju ili pojedinano, navodimo one najvanije:
1. Zemljopis i Povjestnica Bosne je njegovo kapitalno djelo,
nastalo kao rezultat njegovog dugogodinjeg rada, s
iscrpnim i dosta pouzdanim podacima. Vrijednost ovog
djela tim je vea, to je to prvo djelo takve vrste, pa nije
bilo neeg slinog, ime bi se autor mogao posluiti.
2. Putovanja:
- Iz Dubrovnika preko Hercegovine u Fojnicu;
- Po Bosni 1842;
- Povratak u Bosnu 1842;
68

- Po Bosni 1843;
- Po Bosni 1845;
- Iz Sarajeva u Carigrad 1852. godine;
3. Geografiko-statistiko opisivanje Kneevine Srpske.
4 Omer-paa i bosanski Turci.
5. Starine bosanske.
6. Narodne uione u Bosni.
7. Zemljo-dravopisni pregled turskog carstva u Bosni.
8. Narodne pjesme, pripovijetke, poslovice i zagonetke.
ovjek neostvarenih snova
Fra Ivan Franjo Juki je znamenit ovjek svoga
vremena, koji je bio poznat i izvan granica tadanje Bosne.
Odluan u nastojanju da pobolja kukavno stanje svoga
naroda, otiao je predaleko, u sferu nestvarnoga.
Nedostajala mu je opreznost i staloenost, karakteristine
za bosanskog ujaka. Radi toga, njegova nastojanja nisu
urodila plodom, ali vrijedni su njegovi pokuaji, ideje,
zauzimanja za obespravljeni narod, njegovi mnogi
spisateljski radovi. Vrijedna je njegova osobnost i pojava
na bini bosanske povijesti, na kojoj se predstavio kao
plahoviti izdanak svoga naroda, Crkve i Reda, kojem je
pripadao.

69

FRA MIROSLAV KULJANAC

/1920 -1993./

Iz argovca

Uz subrau sveenike franjevce, fra Miroslav je bio

asni brat, koji je sluio samostan
i osoblje u njemu. Tijekom
cijelog svog ivota posvetio se
tako savjesno i nenametljivo
sluenju, radi ega je bio
blagoslov u kui, posebno za
starije i iznemogle osobe, kojima
je potrebna skrb i posluivanje.
Rodio se na Petrovo 29.
lipnja 1920. godine, pa je prema prvaku apostolskom dobio
ime Petar. Doao je na svijet u obitelji Ilije i Angele r.
Vrani u argovcu, u petrievakoj upi kod Banje Luke.
Odijelo sv. Franje oblai 14. srpnja 1942., da bi po
zavrenoj godini novicijata poloio jednostavne zavjete.
Sveano je zavjetovan 4. lipnja 1952. godine, ime postaje
punopravni lan, asni brat u Redu, to je praktino ve bio
s jednostavnim zavjetima.
U svom prilino dugom ivotnom vijeku, kao asni
brat sluio je po mnogim naim samostanima. Svagdje se
pokazao kao usluan, radin i savjestan franjevac. Uvijek je
bio kod oltara, u crkvi, kod stola pri blagovanju, kod
subrae koja trebaju uslugu, koju im je uvijek bio spreman
pruiti. To je inio tako neumorno i rutinirano, da su se
mnogi udili, kako to sve stigne. Dakako, takvo sluenje
nije lako. Kao svi ostali, i on je imao i te kakvih potekoa,
70

ali se nikad nije ulo da se ikom potuio i u najmanjoj

stvari.
U crkvi i na oltaru sve bi doveo u red. Bila Misa s
narodom ili bez njega, s ministrantima ili bez njih, na fra
Miroslav bio je uz oltar i misnika na njemu. Posluivao je
kao akon u punom smislu rijei. Za vrijeme propovijedi
sjedio bi blizu oltara zatvorenih oiju. Svatko, tko bi ga
tada vidio, pomislio bi: pa umoran ovjek zaspao!
Meutim, im misnik zavri s propovijedi, fra Miroslav je
na nogama. To je njegov uhodani nain sluenja, u kome
nikada ne zakazuje.
U vremenu godinjih odmora otiao bi u Dalmaciju,
tamo proveo par dana a onda bi zaredao po samostanima u
Bosni, u kojima je sluio. Nevjerojatno je, kako u kratkom
vremenu moe obii toliko mjesta. Tek tada, kad je bio
odsutan, vidjelo se koliko nedostaje u samostanskoj kui.
ovjek s uzdahom pomisli: da ima vie ovakvih, koji su
tijekom cijelog svog ivota tako vjerni idealu sluenja
svome blinjemu.
Tijekom prolog rata teko je obolio. Traei lijeka,
uklopio se u tunu sliku Banje Luke onog vremena. Tada
su mnogi odlazili i sklanjali se, naputajui grad. I on,
poput izbjeglice naputa Banju Luku, da bi se mogao
lijeiti u Zagrebu. U tamonjoj Novoj bolnici umro je 24.
rujna 1993. u 74. godini ivota i 51. redovnitva u Redu
franjevaca. Sutradan je pokopan u grobnici franjevaca
provincije sv. irila i Metoda u Samoboru. Nekoliko
godina kasnije tijelo mu je preneseno i sahranjeno na
Franjevakom groblju na Petrievcu. Njegovom smru naa
Provincija je postala siromanija za jednog asnog brata a u

71

narodu ivi uspomena na blagog ovjeka u crkvi, na naeg

fra Miroslava.
FRA FRANJO LIPOVAC
/1909 -1961./

Iz Budaka

Ovog redovnika svrstavamo u red uenih franjevaca,

gledajui prije svega na njegovo
kolovanje i dugogodinji rad u
profesorskom zboru Teologije.
Osim to je bio ovjek znanosti,
krasile su ga vrline uzornog
sveenika i redovnika, primjerna za mlade, kojoj je osim
ulijevanja znanja pomagao i u
franjevakoj formaciji.
Fra Franjo potjee od uglednog roda Lipovaca iz
starog Budaka. Svjetlo Bojeg dana ugledao je 29. srpnja
1909. godine u obitelji Franje i Rue r. osi, koji mu
nadjenue krsno ime Petar. Puku kolu uio je u rodnom
Budaku, kod . sestara u Nazaretu. Opredijelivi se za
duhovno zvanje, dolazi u Visoko, gdje ui u klasinoj
gimnaziji. Redovniko oblaenje imao je 29. lipnja 1927.,
jednostavne zavjete polae u Fojnici 30. lipnja 1928. a
sveane na Petrievcu na Petrovo 1931. godine.
Istovremeno studira bogoslovne nauke u Sarajevu i prima
sveeniki red 1933. godine, nakon ega je predodreen za
dalje kolovanje. Iako su mu se otvarale mogunosti za
72

dalje usavravanje, angairao se i u pastoralnom radu.

Godine 1934 -1935. nalazimo ga na kapelanskoj slubi na
Plehanu. Dalje se usavravao na zagrebakom sveuilitu
1935 - 1937., gdje je stekao titul doktora. Nakon toga se
dokazuje u osnovnom predodreenju. Kao doktor
bogoslovlja predavao je dogmatiku i biblijske znanosti na
Franjevakoj teologiji u Sarajevu 1936 - 1960. godine.
Tijekom Drugog svjetskog rata
bio je definitor u
starjeinstvu Provincije. Nakon Drugog svjetskog rata imao
je problema s drugovima, koji ga u svojoj metodi
preoblikovanja svijeta odvedoe s Petrievca i zatvorie 20.
srpnja 1949. godine. Puten je iz zatvora 8. veljae
slijedee godine.
Meutim, ovaj vrsni predava imao je potekoa sa
svojim zdravstvenim stanjem, koje nikako nije bilo
zadovoljavajue. Jo kao student bogoslovije bolovao je od
upale zglobova, od ega su ostale trajne posljedice. Godine
1957. osjetio je da mu bolest prelazi i na srce, to su
potvrdili nalazi lijenika, koji su ukazivali na potpunu
aritmiju srca. Dana 10. studeni naredne godine podvrgao
se prvom kirurkom zahvatu na srcu, izvedenom na
zagrebakoj klinici Rebro. Iako je tu operaciju dobro
podnio s osjetnim olakanjem, to nije bilo dovoljno.
Dijagnoza lijenika bila je: potrebna je jo jedna operacija,
koja se treba izvesti u Torinu, jer za takve kirurke zahvate
kod nas jo nema mogunosti.
S takvim preporukama poao je u Italiju 1961.
godine, pred same uskrsne blagdane. Naalost, taj odlazak
u Torino pretvorio se u put bez povratka. Dana 13. travnja
operirao ga je poznati kirurg i specijalist za srane bolesti,
dr. Dogliatti. Nakon te operacije, koja je trajala dva sata,
73

fra Franjo je mogao razgovarati. Dobro je prospavao no a

onda su nastale komplikacije. Prvo problemi s urinom, pa
izljev krvi u grudni ko. Dok je to sanirano, poeli su
otkazivati vitalni organi: jetra, bubrezi, mjehur... Oteano
je disanje i rad i onako oslabljenog srca. Uz visoku
temperaturu dolazi do potpunog kolapsa. Dne 16. travnja
prima potrebne sakramente od prezimenjaka fra Rafaela.
Na upit medicinske sestre, da li to eli, progovorio je
posljednji put: "Il paradiso". Izgubio je svijest i oko 22 sata
preminuo u 52. godini ivota.
Pokopan je u Torinu. Sprovod je predvodio o.
Giovanele Gorezzo, provincijal Pedemontanske provincije,
uz sudjelovanje vie desetina sveenika, redovnika, te neto
vjernika.
FRA ZVONKO LIPOVAC
/1914 -1945?/

Iz Budaka

Fra Zvonko potjee od onih

Lipovaca, ija je postojbina u
Budaku kraj Vrbasa. Tu je rastao u
sjeni triju samostana /trapistikog u
Delibainom Selu, . sestara u
Budaku
i
franjevaca
na
Petrievcu/. Slijedei starijeg brata
fra Franju, opredijelio se za
franjevaku zajednicu i postao
njezin lan. U meuvremenu,
nadoao je svjetski rat, u kome se
74

gubi trag ovom mladom sveeniku.

Rodio se u Budaku 13. sijenja 1914. godine u
obitelji Franje i Rue r. osi. Na krtenju dobio je ime
Marko. Osnovnu kolu uio je kod . sestara u Nazaretu.
Nakon toga, bio je pitomac u djeakom sjemenitu u
Visokom. O Petrovdanu 1932. na Gorici kod Livna oblai
redovniko odijelo i provodi propisanu godinu dana
novicijata. Zavrivi tu godinu kunje, polae jednostavne
zavjete 30. lipnja 1933. godine. Nakon novicijata slijedi
kolovanje na Teologiji u Sarajevu. U meuvremenu
sveano se zavjetuje 1. srpnja 1936. i prima sveeniki red
od strane mostarskog biskupa fra Alojzija Miia 11. rujna
1938. godine na Petrievcu. Poslije reenja odlazi na dalje
usavravanje u Breslau u Njemakoj.
Prema podacima o njemu iz provincijskog arhiva, ne
ba dugi period sluio je kao kapelan u Guoj Gori, Tuzli i
na Petrievcu. Poznato nam je da je tijekom rata obavljao i
slubu vojnog kapelana.
Meutim, stihija ratnih zbivanja odvela je ovog
mladog franjevca na stazu, kojoj nije mogao sagledati kraj.
Naime, kako je studirao u Breslau i naavi se u ratnom
vrtlogu, ve je prilino bio odvojen od uhodanog ivota u
samostanu i Provinciji. U takvim prilikama nadolazi kraj
rata, gdje mu se gubi svaki trag. Slubeno ga vodimo na
listi nestalih, iako smo uvjereni da je stradao u meteu
povlaenja 1945. godine, ili neto kasnije, na krinom putu.

75

FRA JOZO LOPAREVI

/1876 -1946./

Iz Barlovaca

Sluajui
pripovijedanje
naroda o fra Jozi, dolazimo do
zakljuka, da on nije obini ujak,
nego prava
fratrina. Svojom
korpulentnou i velikim srcem,
koje je kucalo za svoj narod i Red,
s pravom se moemo ovako izraziti
o njemu.
Fra
Jozo
potjee
od
uglednog roda Lopara, koji su od
davnina obitavali na podruju sela Barlovaca. Tu se rodio
14. kolovoza 1876. godine, primivi na krtenju ime imo.
Gimnaziju je uio u Guoj Gori. Oblaenjem redovnike
odore 12. kolovoza 1895. ulazi u Red sv. Franje u Fojnici,
gdje provodi godinu dana novicijata, nakon ega je poloio
jednostavne zavjete 12. kolovoza 1896. godine. Filozofiju
ui u Kreevu, da bi u Jajcu 9. rujna 1898. poloio sveane
zavjete. Savrivi bogoslovne nauke u Livnu, primio je
sveeniki red 2. kolovoza 1902. godine.
Iziavi kao mlad sveenik na polje duhovnog rada,
poeo je sa slubom kapelana u Sanskom Mostu. Nastavio
je sa upnikom slubom u istom mjestu, zatim u Kljuu,
Petrievcu, Volani, Barlovcima, Foi, Korau, eravcu i
Potoanima. Godine 1912 - 1916. obavljao je slubu
gvardijana na Petrievcu a definitora Provincije 1919 1922. godine.

76

Vrijeme Drugog svjetskog rata provodi kao kapelan

i ve islueni sveenik na Petrievcu. Preivio je svjetski
rat, ali ne zadugo. Nakon kratke bolesti preminuo je u
krugu bratske zajednice u samostanu 28. listopada 1946.
godine, provien sv. sakramentima. Dva dana kasnije
pokopan je u samostanskom groblju, ispraen od sveenika
i pobonog puka banjaluke okolice.
Kakav je bio na Lopar? U privatnom ivotu uredan,
u obavljanju slube neumoran, odluan i hrabar, to je
toliko puta dokazao. U konkretnim situacijama pokazivao
je veliku snalaljivost i praktinost. Kod subrae je bio
omiljen a kod vjernog naroda imao je veliki ugled
duhovnog pastira. Svuda je ostavljao takav dojam,
pogotovo za upnikovanja u rodnim Barlovcima 1918 1919. godine. Tu se dokazao kao umjeni graditelj,
podigavi vitki i lijepi toranj barlovake crkve. U ovom
krupnom ujaku istaknute su mnoge vrline, koje su
karakteristine za bosanskog franjevca. Dakako, uz odlike
dobroudnosti, dosjetljivosti i duhovitosti, koje mu nikad
nisu manjkale.

77

FRA ANTO MAINKOVI

/1872 -1929./

Iz Bukovice

Fra
Anto
je
ugledni
sveenik s kraja 19. i u prva tri
desetljea 20. stoljea. Svoj rad i
sve svoje mogunosti podredio je
svojoj zajednici i njenom napretku;
pogotovo je predano radio za
boljitak svoje redovnike kue,
Franjevakog
samostana
na
Petrievcu.
Mjesto njegovog roenja je
Bukovica, nastanjena isto katolikim stanovnitvom. Fra
Anto se tu rodio 18. veljae 1872. godine. Ruho sv. Franje
oblai 16. kolovoza 1889. a sveane zavjete polae 21.
srpnja 1894. godine. Sveenik postaje na Petrovo 1896.,
ime je kao mladi ujak bio spreman za pastoralni rad. Ve
naredne godine nalazimo ga na dunosti kapelana u
Ivanjskoj. Uskoro zapoinje njegovo upniko sluenje. U
tri navrata bio je upnik u urkovcu. Zatim je u istom
svojstvu sluio na Barlovcima, Sanskom Mostu, Sasini i
Stratinskoj. Radei dugi niz godina po naim upama, tee
je obolio od upale plua i porebrice. S tako naruenim
zdravljem obnaao je slubu gvardijana na Petrievcu 1924
- 1928. godine. Doavi na tu dunost, morao je misliti na
gradnju novog samostana, jer staro zdanje vie nije moglo
zadovoljavati zahtjevima novog vremena. Zduno se dao na
posao. Pribavivi prilina novana sredstva, poeo je
78

nabavljati sve to je potrebno za gradnju: kre, pijesak,

opeku, drvenu grau, skele, planove... U takvom
bespotednom radu pogoralo mu se zdravstveno stanje.
Dne 6. studeni 1927. godine pie provincijalu fra Petru
30
orkoviu "da je slab - sami kostur ". U takvom stanju, u
proljee 1928. poinje ruiti stari i kopati temelje za novi
samostan. Uskoro fra Petar orkovi preuzima upravu
samostana a fra Anto se sve vie nalazi na lijeenju u
Zagrebu. Tamo je i umro na klinici 31. sijenja 1929., u 57.
godini ivota i 32. redovnitva. Otiao je rano, ali ostao je u
lijepoj uspomeni, kao vrijedan i savjestan franjevac.
FRA ANTUN MAINKOVI
/1849-1887./

Iz Bukovice

Fra Antun je franjevac, koji je djelovao u drugoj

polovici 19. stoljea. Potjee od roda Mainkovia iz
Bukovice kod Banje Luke, koji su tu, poslije velike kuge
doli od Kotor Varoa. Svjetlo dana Gospodnjega ugledao
je 14. sijenja 1849. godine. Habit sv. Franje oblai 23.
listopada 1868., nakon ega slijedi godina probanata i
studij u akovu, gdje ga 1870. godine nalazimo u kolegiju
sv. Bonaventure. Sveano se zavjetuje 14. srpnja 1875. a
25. oujka naredne godine prima sveeniki red. Kao
mladomisnik postavljen je za kapelana u Ivanjskoj, gdje ga
nalazimo 1877. godine. Osam godina kasnije vidimo ga u
istoj slubi na Petrievcu. Potom je sluio kao upnik u
Sokolinama kod Kotor Varoa, gdje ga je zatekla rana i
30

B. Gavranovi, Nav. dj., str. 163.

79

nenadana smrt. Opremljen sv. sakramentima umro je na

Stjepan-dan 26. prosinca 1887. u 48. godini ivota i 19.
redovnitva.
FRA FRANJO MAJDANDI
/1942 -1998./

Iz Kozare

Fra Franjo je bio dijete

svoga vremena. Olienje naeg
ovjeka u suvremenom dobu,
odjeven u franjevaki habit,
ozbiljan i korektnog ponaanja;
snalaljiv u svim modulacijama
modernog
ivljenja,
ljubitelj
umjetnosti, dobrog i lijepog uope.
Mjesto njegovog roenja je
selo Kozara u ivatanskoj upi.
Roenje 26. oujka 1942. u brojnoj obitelji, od oca Marka
i majke Franjke r. Grgi. Zavrivi osnovnu kolu i rijeivi
se vojne obaveze odluuje se za redovniki poziv. Dana
14. srpnja 1965. godine oblai franjevaki habit u Kraljevoj
Sutjesci a po zavrenoj godini novicijata polae
jednostavne zavjete. Polaganjem sveanih zavjeta 1.
kolovoza 1969. posve se inkorporira u Red sv. Franje.
Kao asni brat djelovao je na Bistriku u Sarajevu
ve 1966 - 1968. godine. No, im je zapoeto s gradnjom
nove zgrade nae Teologije na Nedariima, fra Franjo se s
graditeljem fra Vitomirom Slugiem ukljuio u dinamiku
njezine izgradnje, poevi od polaganja temelja do njenog
80

zavretka. Od useljenja u novu zgradu 1970. godine,

gotovo cijelo vrijeme proveo je stalno nastanjen u njoj,
meu profesorima i studentima, svesrdno se brinui za
njenu opskrbu i davajui mlaima lijep primjer
franjevakog ivota. Kaemo, gotovo cijelo vrijeme, jer je s
nasilnim iseljenjem iz te zgrade u ratnim danima 1992. i on
morao otii u Samobor i tamo boraviti do 1997. godine,
kad se vraa u istu zgradu, ijoj obnovi je dao veliki
doprinos svojim uobiajenim angamanom. Nakon teke i
kratke bolesti preminuo je 18. srpnja 1998. godine u
sarajevskoj bolnici na Koevu, u 56. godini ivota i 33.
redovnitva. Pokopan je na groblju sv. Josipa u Sarajevu.
Mi ga znamo kao mlada ovjeka i iz dana zrele dobi,
jer - naalost - starost nije doivio. Ostaje nam u sjeanju
kao ovjek verziran u tehnolokom smislu i upuen u
prilike svoga mjesta i vremena, istovremeno poznavajui
mnoge ljude, s kojim je suraivao. Kao takav bio je
dragocjen za nau Teologiju na Nedariima, u kojoj je
dugo obavljao slubu ekonoma i samostanskog vikara. U
uem kunom krugu diskretorija on je bio doajen, to je
priznanje asnom bratu u krugu sveenika profesorskog
zbora. Pored ovako brinog rada za zajednicu, primjerno je
i odgojno djelovao na mlau brau studente. Imponirao je
ozbiljnou, savjesnou i radinou. Bio je ovjek
povjerenja, koji je vie primjerom nego rijeju govorio
mlaima. Radi takve konstruktivne uloge, na kapitularnom
kongresu 1994. godine imenovan je lanom Zbora
odgojitelja Teologije.
Uz ovakve kvalifikacije, bio je pedantan ovjek,
uvijek s istim raunima, siguran da nikome nita ne
duguje. Potivao je i bio potovan, imao prijatelje i meu
81

muslimanima, pravoslavnima i onima koji ne pripadaju ni

jednoj religiji. Nadasve je volio samostan i Teologiju. U
njegovoj osobi nazire se profinjena dua, sa smislom za
estetiku i umjetnost, pa nije ni udo, to se kod njega mogla
vidjeti lijepa kolekcija vrijednih slika. Sve u svemu, za fra
Franju mogli bismo rei: redovnik novijeg vremena.
FRA FRANJO MILETI
Iz Banje Luke
Ovog vrsnog redovnika franjevake kronike
spominju kao veoma cijenjenu osobu provincije Bosne
Srebrene sredinom 17. stoljea. Pouzdano znamo za njega,
da je due vrijeme kotirao kao jedna od kljunih osoba u
vodstvu Provincije. O njegovom podrijetlu znamo toliko,
da je rodom od Banje Luke31. Obavljao je slube fojnikog
gvardijana i povjerenika na provincijskim kapitulima.
Izabran je i vrio slubu provincijala 1662 - 1666. godine.
Naravno, ovako visoke slube pretpostavljaju prethodno
sluenje u svojstvu kapelana i upnika. Opisujui njegov
izbor za provincijala, kroniari ga predstavljaju kao "revna,
pobona i uena redovnika32".
U starijim danima takoer je bio aktivan i vrijedan
povjerenja. Dne 24. studeni 1681. godine, s aktualnim
provincijalom fra Andrijom ipraiem, te s fra Markom
Vasiljevaninom i fra Grgom Dogandiem radio je na
31

"A.R.P. Franciscus Milletich a Bagnaluca, Religiosus

bonus et honsstus"; J. Boitkovi, Nav. dj., str. 86.
32
D. Mandi, Franjevaka Bosna, Rim 1968., str. 193.
82

prolongiranju mogunosti "da se i dalje mogu oblaiti i

odgajati novaci u svim samostanima, kako je to stari obiaj
33
do zadnjega generalnog kapitula ". Kroniari prestaju
spominjati ovog franjevca u praskozorje Velikog bekog
rata.
Dakle, i u onim obskurnim vremenima turskog
perioda bilo je odlunih i znaajnih ljudi s naih strana, koji
su - ogrnuti platem franjevatva - radili na dobrobit Reda,
Crkve i svoga naroda.
DOKTOR FRA VID MILJANOVI
/1854 -1937./
Iz Barlovaca
Vjeruje se da je fra Vid
prvi ovjek iz Bosne s titulom
doktorata. Uen ovjek, u
redovnikoj zajednici skroman i
radin, u vjernom narodu
potovan. Jednostavna franjevaka dua, plemeniti izdanak s
naih prostora.
Vidovo rodno mjesto su
Barlovci, selo kod Banje Luke,
gdje stotinama godina obitava rod Miljana. Tu se 28.
studenog 1854. rodio djeak, kome na krtenju dadoe ime
Petar. Franjevaki habit oblai i stupa u novicijat 8. lipnja
1870. godine, kad prima redovniko ime Vid. Vjerojatno
po sv. Vidu mueniku, koji se u starini i u novije vrijeme
33

D. Mandi, Nav. dj., str. 203.

83

mnogo asti u okolici Banje Luke, posebno na prostorima

barlovake upe. Zato je izabrao ovo uobiajeno ime u
svom kraju. Ve 1871. godine nalazimo ga na studiju
filozofije i bogoslovije u akovu. Zavrne godine proveo je
u Peuhu u Madarskoj. Godine 1877. polae sveane
zavjete a mladi misnik postaje 1. sijenja 1878. godine.
Dalje kolovanje nastavlja u Zagrebu. Strogi ispit iz
povijesti i prava polae 18. prosinca sljedee godine na
zagrebakom sveuilitu. U uenju uvijek su ga ocjenjivali
s kvalifikacijom summa cum laude. Starjeinstvo Provincije
poslalo ga je na usavravanje u Be, gdje je doktorirao s
disertacijom De Matrimonio Clandestino.
Vrativi se u domovinu, stavlja se na raspolaganje
Provinciji, spreman odgovoriti na zahtjev vremena i
aktualnih potreba na duhovnom planu, prvenstveno u naim
krajevima. Iz tih razloga ne vidimo da je mnogo angairan
u odgojnim zavodima. Bit e da je predavao izvjesno
vrijeme, kad je odjel filozofije privremeno smjeten na
Petrievcu. Meutim, posvetio se samostanu, crkvenoj
organizaciji i djelatnosti po naim upama. Neko vrijeme
sluio je kao upnik u Ivanjskoj i Prijedoru, ali najvie je
radio i proveo vremena u samostanu na Petrievcu i rodnoj
upi Barlovci.
Na Petrievcu je sluio 1884 - 1886., 1899 - 1903.,
te kao umirovljeni sveenik i redovnik, provodei dui niz
starakih godina u samostanu. U prvom mandatu doao je
za predsjednika rezidencije 1884. godine. Tadanja zgrada
rezidencije bila je skromna. Osjeala se potreba za
stvaranjem vie prostora za redovniku zajednicu. Zato fra
Vid odmah dograuje spomenutu zgradu i uz nju zida
crkvu. Sve ovo izveo je u kratkom roku i ispunio sve
84

uvjete za uzdizanje rezidencije u vii rang. Ponajvie

zahvaljujui njegovom zalaganju i pravnoj strunosti, papa
Leon XIII. dekretom od 7. lipnja 1885. godine istu
rezidenciju proglaava samostanom. Tim aktualni
predsjednik rezidencije, dr. fra Vid postaje prvi gvardijan
samostana na Petrievcu.
Na Barlovcima je sluio u etiri navrata. Prvi put
sluio je na rodnoj upi 1886 - 1887. a drugi put 1893 1899. godine. Trei put slui 1903 - 1906., da bi nakon par
mjeseci opet doao na ovu upu i sluio je 1906 - 1913.
godine, to predstavlja period njegovog uspjenog rada na
Barlovcima. Naime, tada su sazreli svi uvjeti za gradnju
upne crkve. Pribavivi potrebna sredstva, 1911. godine
poeo je zidati crkvu, koju je sljedee godine dozidao,
pokrio i izveo molerske radove. Uporedo je gradio
sakristiju i izveo toranj do visine krova crkve. Ispred crkve
je iskopao trinaest metara dubok bunar, koji je i danas u
upotrebi.
Ve prilino u godinama, sluio je dalje kao kapelan
i pomagao upnicima, koliko su mu mogunosti doputale.
U takvoj ulozi nalazimo ga u Ivanjskoj kod fra Anela
Baia. Nakon toga, starake dane provodio je u
samostanskoj zajednici na Petrievcu. Godine 1928.
proslavlja Zlatnu Misu, u koncelebraciji s biskupom fra
Jozom Gariem, fra Petrom orkoviem, fra Marijanom
Jakovljeviem, fra Jozom Markuiem... Ve je obnevidio,
posve slijep u posljednjim godinama ivota. I takav je,
idui uza zidove crkve, dolazio do ispovjedaonice i
neumorno ispovijedao. Kao iskusnom ispovjedniku, koji je
imao veliki dar savjeta, ili su na ispovijed vjernici i mnogi
sveenici. Bio je osoba povjerenja, uronjen u molitvu i
85

meditiranje, gdje je krunica zauzimala vidno mjesto u

njegovoj duhovnosti.
Doktor fra Vid, kao produhovljeni redovnik,
dostojno se pripravio za dijeljenje s ovim svijetom i
odlazak k Bogu. S najveom pobonou primio je svete
sakramente i blago preminuo u Gospodinu 27. studenog
1937. u 83. godini ivota i 60. misnitva. Uz duno
potovanje i spontanu alost redovnike zajednice, uz
nazonost mnogih sveenika i vjernog naroda pokopan je u
samostanskom groblju na Petrievcu.
Tijekom svoga dugog sveenikog i redovnikog
rada obnaao je odgovorne i visoke dunosti u Crkvi i
Redu. Bio je definitor i kustos Provincije, te generalni vikar
i savjetnik u konzistoriju Banjaluke biskupije. Kao uman i
svet redovnik, ostaje kao uzor i ponos franjevake
zajednice. Takav znaaj i veliina u ruhu sv. Franje stoji iza
imena s titulom: dr. fra Vid Miljanovi.
FRA LOVRO OJDANI
/+1764./

S Ojdania Brda

Ovo je ovjek nae starine, koji je ivio u najcrnjim

danima Bosne ponosne, u prvoj polovici i sredinom 18.
stoljea. Spominje se da je rodom iz ivatanske upe.
Sagledavajui tadanje prilike i prostor spomenute upe,
koja je zapremala i dragoajski kraj, te lociranje pojedinih
rodova u banjalukom kraju, lako dolazimo do zakljuka,
da je njegovo rodno mjesto Ojdania Brdo, na kome su tada
Ojdanii ivjeli i dali ime brdu svog obitavanja. Radi
86

turskih podvala u svezi s nadgrobnim kriem pok. fra Mije

Kunia 1746. godine u Fojnici, fra Lovro je dopao turskog
zatvora, zajedno s fra Matom Lavaninom i pet fojnikih
katolika. Ovaj iskaz nam govori da je fra Lovro u to
vrijeme bio na slubi gvardijana u Fojnikom samostanu.
Posljednje mjesto njegovog slubovanja bio je Biha. Tu je
i umro kao mjesni upnik 28. travnja 1764. godine.
FRA STIPO ORLOVAC
/1836 -1882./

Iz Bukovice

Ovaj sveenik spada u

grupu onih franjevaca, koji su
osnovali i gradili franjevaku
rezidenciju, kasniji samostan na
Petrievcu.
U
Provinciji
bosanskih franjevaca pojavljuje
se kao ugledna linost u drugoj
polovici 19. stoljea.
Potjee od starog roda
Orlovaca iz Bukovice, koja je
tada pripadala ivatanskoj, kasnije barlovakoj a u
najnovije vrijeme upi Trn. Rodio se 12. rujna 1836.
godine. Habit sv. Franje navlai 9. oujka 1850. a zavjete
polae tono godinu dana kasnije. Godine 1855. nalazimo
ga na prvoj godini teologije u akovu34. U izvjeu o
34

Vidi: M. Pavi, Biskupijsko sjemenite u akovu 1806 1906., Glasnik, Tisak Bisk. tiskare u akovu 1911., str.
178.
87

35

njegovoj smrti stoji da je studirao i u Peti, u Madarskoj .

Zareen je za sveenika na blagdan Gospe od anela 2.
kolovoza 1859. godine. U istom izvjeu o njegovoj smrti
naznaeno je, da ga je starjeinstvo Provincije poslalo u
rezidenciju sv. Jurja u Carigradu, gdje je ostao na slubi pet
godina. Prema ematizmu iz 1864. nalazimo ga u
samostanu sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Tu je bio
predava filozofije i odgojitelj franjevake mladei. Istu
mlade obuavao je u glazbi i crkvenom pjevanju. Nakon
toga, obnaao je slubu sekretara Provincije.
U njegovom ivotu i radu nastaje prekretnica, pa ga
dalje vidimo u pastoralnom radu po naim upama, kako
svim silama nastoji oko podizanja samostana u ovom dijelu
Bosne. Svakako, velike su njegove zasluge to je niknula
nova rezidencija, kasniji samostan na Dudiu. U dva
navrata /1868 - 1869. i 1872 - 1875./ sluio je kao upnik u
Bos. Gradici. U periodu 1875 - 1876. bio je upnik u
urkovcu. Odatle prelazi na Petrievac, gdje obnaa slubu
prvog predsjednika nove rezidencije franjevaca 1876 1879. godine. Iz Petrievca odlazi na svoje posljednje
upniko sluenje u Ivanjsku. Tu ga u naponu snage uhvati
jaka prehlada s nekom zarazom, koju je narod zvao oganj,
vjerojatno zbog visoke temperature. Bolovao je nekoliko
dana i provien sv. sakramentima preminuo 26. oujka
1882. u 46. godini ivota, 29. redovnitva i 22. misnitva.
Sutradan, uz veliko mnotvo naroda, na njegovom
sprovodu bilo je pet sveenika - franjevaca, koji su sluili u
banjalukom kraju: predsjednik rezidencije na Petrievcu
fra Marko Mari, lokalni kapelan na Barlovcima fra Jakov
35

Vidi: MU upe Ivanjska, svezak 1857 -1883., god. 1882.,

br.71.

88

Blaevi, vikar rezidencije fra Ambrozije Radmanovi,

prefekt mladei fra Anto uri i mjesni kapelan fra Anto
Mainkovi. Oni su ispratili i pokopali posmrtne ostatke fra
Stipe na Fratarskom groblju u Mamenicama.
Fra Stipo je bio ujak starog kova iz turskih vremena.
S primjernom uenou lektora filozofije, mogunou da
franjevaku mlade poui u mnogo emu, sa smislom za
zajedniko dobro redovnike zajednice i predanim radom s
vjernim narodom bio je istaknuta linost svoga vremena u
Provinciji.
FRA FRANJO PEJKI
/1906 -1972./

Iz Ivanjske

Ovaj
asni
brat,
u
franjevakoj
jednostavnosti
i
predanju svome pozivu, u kome je
zadovoljno ivio i radio, zavrijedio
je da ga s potovanjem spomenemo. Pogotovo radi njegovog
skromnog i tako naravnog ivota,
koji pribliava redovnika obinom
narodu, iz kojeg potjee.
Rodio se u Ivanjskoj 26. kolovoza 1906. godine od
oca Ive i majke Anastazije r. Suilovi, dobivi na krtenju
ime Mile. Obukavi odijelo sv. Franje stupa u novicijat 17.
sijenja 1927. godine u Fojnici. Sveane zavjete polae 18.
sijenja 1933. pred provincijalom fra Petrom orkoviem.
Kao asni brat do Drugog svjetskog rata sluio je po
89

samostanima u Guoj Gori, na Bistriku, u Beogradu i

Kovaiima u Sarajevu. Poslije istog rata slui u Beogradu
1947 - 1952., Jajcu 1952. - 1957., Livnu 1957 - 1960., na
Bistriku u Sarajevu 1960 - 1964., na Petrievcu 1964 1969.
i u Guoj Gori 1969 - 1972. godine.
Kako vidimo, sluio je na mnogo mjesta, gdje god
ga je slalo starjeinstvo Provincije. Radio je najobinije
poslove a kad su u pitanju opasni pothvati, ne tedei sebe
uputao se u njih za dobro zajednice. Tijekom Drugog
svjetskog rata, kad je trebalo ii u Posavinu, Slavoniju i
Srijem nabavljati namirnice i ostale potreptine za odgojne
zavode, spremno je odlazio u te krajeve, po mjesec dana
sabirao i mukom prebacivao do Visokog i Sarajeva, uz svu
nesigurnost, koja je uobiajena u ratnim danima. Tako se
jednom zgodom vraao vlakom iz ravniarskih krajeva,
vozei sve to je namaknuo za odgojne zavode. Vozei od
Bos. Broda vlak je naletio na etniku zasjedu. Kotao
lokomotive je prostrijeljen, pa je para itala na sve strane.
Vlak staje a etnici izgone sve vani, orobe ih, svuku do
donjeg vea i natjeraju u bijeg. Na fra Franjo - alostan
zbog otetog materijala za habite, brana, graha, svinjskog
mesa..., te upola gol stie u upni ured u Foi.
Ipak, za fra Franju najstraniji su bili alost i stres,
koje je doivio prilikom ruenja crkve na Petrievcu u
potresu 1969. godine. Stajao je blizu oltara, pri ulazu u
sakristiju. Potmula tutnjava, ruenje i praina ispunjali su
prostor oko njega. Kad se sve smirilo, naao se u
ruevinama. Nad njim vie nije bilo crkvenog krova. Samo
je ostao luk, koji je bio u stropu izmeu prezbiterija i
prostora crkve. Udaljivi se od ruevina, u kutu dvorita
izrekao je spontanu poruku: "Boe moj, i ja sam ovdje,
90

36

neka zna "! . Kao da je htio rei: "Boe! I ja sam ovdje,

Tvoj sluga, svjedok ovog sudnjeg trenutka".
Nije doekao obnovu samostana i crkve na
Petrievcu. Umro je u Guoj Gori od modanog udara 11.
prosinca 1972, godine. Pokopan je u groblju u Guoj Gori.
FRA JOZO PEZI
/+1807./

Iz Ivanjske

Pod ovim se prezimenom spominju fra Jozo i fra

Mijo. Nekrologiji biljee isti datum i isto mjesto smrti:
Ancona u Italiji, 1. veljae 1807. godine. Vjerojatno se radi
o jednim istom franjevcu, rodom s Pezia Brijega u
ivatanskoj upi 3 7
FRA PETAR PINOTI - PINOTA
/1785 -1863./
Iz Ivanjske
Ovaj donekle kontroverzni redovnik roen je 7.
veljae 1785. godine, Potjee od roda Pinotia, koji su
starinom obitavali u Mamenicama, u blizini rezidencije
franjevaca u Ivanjskoj. Godine 1835. i 1836. nalazimo ga
kao misionara u Albaniji. ini se da je tamo - pored
uobiajenih dunosti - obavljao i slubu provincijala.
Naime, u ematizmima 1852. i 1855. spominje se kao "Ex
36
37

Bosna Srebrena 1973., br. 1.

"Pezin Brigh", MU upe Ivanjska, 1816. godina.
91

Prov. Albaniae". Vjerojatno je due vrijeme proveo kao

misionar u spomenutoj zemlji, jer u kratkom vremenu ne bi
stigao do tako visoke slube provincijalnog ministra.
Oko 1845. godine vratio se u Bosnu. Prema
Baltievom Godinjaku obnaao je slubu upnika u Docu
kod Travnika 1846 - 1847. godine. Poslije toga vodio je
ivatansku upu 1851 - 1855., na veliko razoaranje
subrae, jer je loe vodio i upropastio gospodarstvo u oba
upna stana. U Ivanjskoj je "svu lemozinu, misah mlogih,
38
opila i mrtvaku, rasuo i unitio na etu sve obine ".
Radi takovog ekonomskog kolapsa premjeten je u
samostan u Fojnici. Tamo ga nalazimo 1855. godine kao
starijeg sveenika, u svojstvu diskreta samostana. Tu je i
umro 1. lipnja 1863., u 78. godini ivota i 59. redovnitva.
FRA MATO PISARA
/+ 1792. /

Iz Ivanjske

Pisarii su rodom iz Miloevia, negdje na sredini

starog puta izmeu Gornje Ivanjske i ivatanske upne
crkve. O fra Mati tek toliko znamo, da je kao stariji
franjevac umro u Fojnici 26. travnja 1792. godine.
FRA JOSO RADMAN
/1858 -1897./

38

J. Balti, Nav. dj., str. 175.

92

Iz argovca

Ovaj franjevac iz druge

polovice 19. stoljea trei je iz
grupe argovakih Radmana.
Manje se spominje od fra Stipe
i fra Ambrozija, jer mu je bio
kratak vijek ivota.
U sredinjem dijelu
argovca, u kome obitavaju
Radmani fra Jozo se rodio 29.
kolovoza
1858.
godine,
dobivi na krtenju ime Marko. Slijedei svoje roake,
odabrao je duhovno zvanje i obukao franjevaki habit 12.
studenog 1873, ime je zapoeo godinu novicijata. Godine
1877. nalazimo ga na drugoj godini studija filozofije u
Livnu. Sveano se zavjetuje 1. travnja 1880. a mladi misnik
postaje 16. sijenja naredne godine. Nakon nekoliko godina
kapelanske slube imenovan je upnikom na Barlovcima,
gdje se zadrava 1887 - 1888. godine. Odatle odlazi u
Biha, gdje 1889 -1891. vodi tamonju upu. Iz Bihaa seli
u urkovac, gdje ga vidimo kao upnika 1891 - 1894.
godine. Kratko vrijeme /1895 - 1896./ vodi upu Bos.
Gradike, odakle se opet vraa u urkovac 1896. godine,
gdje 4. sijenja sljedee godine umire u 39. godini ivota,
24. redovnitva i 16. misnitva.

FRA STIPO RADMAN

/1824 -1887./

Iz argovca

93

Kao najstariji, fra Stipo je prethodnica svih

franjevaca iz argovca, koji nose ovo prezime. Primjer je
ujaka iz turskih vremena, koji je ivio i snalaljivo radio na
crkvenoj i redovnikoj organizaciji u banjalukom kraju.
Ovaj prvjenac od argovakih Radmana rodio se 15.
veljae 1824. godine. U novicijat stupa u Fojnici 4.
studenog 1839. a godinu dana kasnije polae sveane
zavjete. Mladi ujak postaje 16. prosinca 1848. godine.
Naredne godine provodi sluei kao kapelan po naim
upama. Na toj slubi nalazimo ga 1852. godine u
Ivanjskoj. Godine 1855. vodi lokalnu kapelaniju u Malom
Selu /Bugojno/. Sljedee dvije godine obavlja upniku
slubu u Staroj Rijeci. Potom 1859 - 1860. vodi ivatansku
upu a 1864. nalazimo ga u ulozi lokalnog kapelana
tadanje kapelanije Jardol /dananji Vitez/.
Razdoblje koje slijedi predstavlja vrijeme njegove
najvee aktivnosti, radi ega je posebno zasluan i vrijedan
u Crkvi, Redu i svom narodu. Naime, s ostalim franjevcima
sjeverozapadne Bosne ivo se zauzimao za podizanje
samostana, koji bi bio uporite i koji bi povezivao upe na
ovim prostorima. Ve 1863. godine na razini Provincije
donesena je odluka da se podigne samostan u banjalukom
kraju. Jedni su htjeli da se gradi u Ivanjskoj a drugi iznad
rudnika Lau, na uzvisini iznad Banje Luke. No,
zahvaljujui ponajvie fra Stipi Radmanu, izabrana je
lokacija na Petrievcu. Kao banjaluki upnik /1865 1868./, zajedno s fra Franjom uriem i fra Stipom
Orlovcem 1865. godine kupuje od Jusufa ibia zemljite
na Petrievcu zvano Dudi. Od tada teku pripreme za
gradnju samostana. U meuvremenu, fra Stipo odlazi 1872.
za predsjednika rezidencije u Ivanjskoj. Sljedee godine, u
94

dogovoru sa subraom, odlueno je da se odmah pone s

gradnjom, koja je trajala 1873 - 1875. godine. Istu gradnju
sa zadovoljstvom je vodio fra Stipo Radman. Nakon
zavretka gradnje rezidencija iz Ivanjske seli u
novoizgraenu zgradu na Petrievcu a fra Stipo jo dvije
godine ostaje ivatanski upnik.
Odradivi tako svoj glavni zadatak, ovaj vrijedni
sveenik povlai se u mirniji ivot, ponukan zdravstvenim
razlozima. Posljednje dane provodi na Barlovcima kod
roaka, tadanjeg upnika fra Joze Radmana. Opremljen
sv. sakramentima umire na toj upi 7. prosinca 1887. u 63.
godini ivota i 48. redovnitva. elja mu je bila pokopati se
na Crkvenama i u franjevakom habitu. Za ovo drugo, bilo
mu je potrebno doputenje od starjeinstva Provincije, to
je i dobio. Pokopan je uz tadanju crkvu na Crkvenama,
pored ulaza, s desne strane. I sad se moe vidjeti spomenik
na njegovom grobu, pored stabla duda usred groblja, kojeg
je estitoj starini fra Stipi podigao barlovaki upnik fra
Franjo Josipovi oko 1970. godine.

FRA AMBROZIJE RADMANOVI

/1884 -1924./
Iz argovca

95

U osobi ovog franjevca

isprepleu se mnoge osobine,
koje rese sinove sv. Franje:
skromnost,
jednostavnost,
radinost, ugled i uspjenost u
voenju poslova. Uravnoteena
linost i potovan u redovnikoj
zajednici i meu vjernicima.
Fra Ambrozije potjee iz
uglednog roda Radmana, koji su
se iz imia doselili u centralni dio argovca Negdje u
dananjem Radmanovom Putu rodio se 23. travnja 1844.
godine djeak, kome su na krtenju dali ime Juro, jer se
rodio na Jurjev-dan. Franjevaki habit oblai i prima
redovniko ime fra Ambrozije 16. srpnja 1861. godine.
kolovao se u kolegiju sv. Bonaventure u akovu. Dne 10.
rujna 1866. polae sveane zavjete a misnik postaje 22.
prosinca 1867. godine. Prvo vrijeme svog misnitva
provodi sluei kao kapelan, dok se kao iskusni pastoralni
radnik nije prihvatio upnike slube. Vodio je ivatansku i
biansku upu, ali najvie je dao radei na Petrievcu,
Barlovcima i Bos. Gradici.
Kad je doao na Petrievac 1886. godine, preuzeo je
upravu samostana. Sama zgrada bila je dotrajala i ruevna.
Predvodei samostansku zajednicu, rui gotovo svu zgradu,
osim neto vanjskih zidova i na istim temeljima gradi novo
zdanje. Prilino solidno je gradio zgradu, koja e
samostanskoj zajednici sluiti kao dom narednih etrdeset
godina.

96

U Bosanskoj Gradici sluio je u tri navrata / 1894.,

1896 - 1897. i 1898 - 1912./. U treem mandatu sagradio je
primjeran pastoralni centar u ovoj upi. Godine 1899.
sazidao je upni stan, koji je do proljea 2001. godine
sluio svojoj svrsi. Naime, tada postaje suvini stari upni
stan, pored novoizgraene upne kue. Lijepu crkvu za
ovu upu izgradio je fra Ambrozije 1912. godine. Njeno
zdanje i danas plijeni panju svojim skladnim zvonikom i
atraktivnom lokacijom.
Prilino dugo sluio je na Barlovcima, takoer u tri
navrata: 1882 - 1884., 1891 - 1893. i 1913 - 1918. godine.
Tu, nadomak rodnom argovcu, bilo mu je najljepe sluiti.
Lijepo se tu osjeao, pogotovo pod starije dane, u treem
mandatu.
Na koncu, povukao se u miran ivot samostanske
zajednice na Petrievcu, gdje je umro 26. oujka 1924. u
79. godini ivota.
FRA STJEPAN SOLDI
Od Banje Luke
Ovaj franjevac je ivio i djelovao na prijelazu iz 18.
u 19. stoljee. U maticama ivatanske upe jasno stoji:
"...fra Stephanus Soldich a Bagnaluca". Spominje se kao
kapelan u Ivanjskoj 1801. godine. Poetkom 19. stoljea u
dva navrata /1801 - 1803. i 1811 - 1813./ bio je upnik u
Volaru /urkovac/.
FRA PETAR SUILOVI

97

Iz Ivanjske
Matine knjige ivatanske upe uvaju spomen na
ovog franjevca nae starine. U njima se spominje fra Petar
kao kapelan koncem 18. stoljea. Rodom je iz Ruia, kod
dananje ivatanske crkve.
FRA VIKTOR AKI
/1905 -1990./

upa Barlovci

Kad
spomenemo
fra
Viktora, mislimo na stasitog
franjevca,
uspravnog
i
nepovijenog u starim danima, s
obaveznim eirom i stasitom
pojavom.
Markantna
figura
redovnika, koji je dugi niz godina
radio po naim upama u
prijeratno, ratno i vrijeme poslije
Drugog svjetskog rata, te sve do
1990. godine. Resila ga je posebna karakternost i
komunikativnost, s odreenim dignitetom, radi ega mu
kranski puk i danas odaje visoko priznanje.
Fra Viktor se rodio 8. listopada 1905. godine u
obitelji Ive i Marije r. Lovri. Krstio ga je tadanji
barlovaki upnik dr. fra Vid Miljanovi. Istom prigodom
dobio je ime Marko. Kao mjesto njegovog roenja navode
se Prijakovci. Dodue, roen je na rubu spomenutog sela,
98

prema Ramiima. Meutim, ono nekoliko obitelji s

prijakovakog podruja pribrajamo Ramiima. Tako u
rasporedu sela barlovake upe, u kome nisu zastupljeni
Prijakovci, akie pribrajamo Ramiima.
Osnovnu pouku imao je u nedalekoj dragoajskoj
koli. Opredijelivi se za duhovno zvanje, odlazi u
franjevako sjemenite u Visokom. Po zavretku klasine
gimnazije, dana 14. srpnja 1925. stupa u novicijat, da bi,
tono godinu dana kasnije poloio jednostavne zavjete. U
slijeenju i dozrijevanju redovnikog poziva 17. srpnja
1929. godine polae sveane zavjete, da bi - proavi sve
potrebne godine uenja - bio zareen za sveenika 23.
listopada 1932. godine. Nakon reenja nastavlja sa
zavrnim studijem teologije u Zagrebu, ime se okonava
njegovo kolovanje.
Pastoralni rad zapoinje kao kapelan na Petrievcu
1933. godine. Dvije naredne godine obnaa istu slubu u
Bihau, odakle odlazi i kratko vrijeme /1936 - 1937/ slui
u svojstvu upnika u Ivanjskoj. Tada nadolaze posebno
plodne godine njegovog rada: sluba upnika u Bihau
1937 - 1945. i gvardijana na Petrievcu 1945 - 1955.
godine, to predstavlja burno vrijeme rata i poraa. Nakon
zavrenog gvardijanstva odlazi u Sasinu, koju upu vodi
narednih devet godina. Godine 1964 - 1967. provodi u
samostanskoj zajednici na Petrievcu. Ponovo odlazi u
Biha 1967., gdje po drugi put obavlja slubu upnika kroz
narednih est godina. Odradivi dva trogodita upnike
slube, odlazi iz Bihaa i opet se pribraja samostanskoj
zajednici na Petrievcu. U starijim danima pokazivao je
vitalnost i stoiku smirenost. Poetkom 1990. ozbiljno

99

pobolijeva. Opremljen sv. sakramentima preminuo je 14.

veljae 1990. godine.
U njegovom dugom sveenikom radu ostavio je
uoljiv i snaan dojam kod upljana Bihaa, Petrievca,
Sasine...,
upa
koje je
opsluivao.
Prirodnom
talentiranou, dostojanstvenim dranjem i uvaavanjem
blinjega stjecao je simpatije kod vjernika i inovjeraca.
Mnogo je radio, mnoge krizne situacije prebrodio i ostajao
postojan i u najteim situacijama. Svagdje se dokazivao
kao neporoni Kristov sveenik. Uvaavali su ga etnici
tijekom Drugog svjetskog rata. Imao je hrabrosti oduprijeti
se u Bihau upanu Ljubomiru Kvaterniku i njegovom
nerazumnom nainu voenja poslova. Htjeli ili ne, partizani
su uvaavali njegovu rije. Kad su prilikom odlaska iz
Bihaa namjeravali povesti i sveenike, fra Viktor se
objanjavao s Odiem i ozbiljno ga upozorio:"Odvedete li
nas, neka znate, da ete svojoj stvari vie koditi, nego
koristiti39". Nakon toga, ostavili su ga na miru. Kao
gvardijan uspio je sprijeiti nasilno iseljavanje franjevake
zajednice s Petrievca, kojoj je kroz najteih deset godine
poraa bio pouzdan oslonac. Kad nitko nije mogao dobiti
dozvolu za ponovnu gradnju crkve u Bihau, fra Viktor se
svim silama borio i izborio, da bihaka upa opet ima svoju
crkvu.
Fra Viktor je bio veliki graditelj. U godinama prije
Drugog svjetskog rata mnogo je radio na upnoj crkvi u
Bihau. Od obine crkve s dosta visokim zvonikom,
doziivanjem i spretnim adaptacijama uredio je velebnu
crkvu u starohrvatskom stilu, s impozantnom kupolom.
39

Kronika upe Biha, str. 30.

100

Naalost, u saveznikom bombardiranju Bihaa 1943.

crkva je poruena. Preostao joj je uspravan samo toranj.
Na Petrievcu podigao je potrebnu gospodarsku
zgradu a pod stare dane dolazi u Biha, gdje uz velike
potekoe, u kratkom vremenu 1970 - 1972. godine u
modrenom stilu gradi prostranu i lijepu upnu crkvu, kojoj
je sa svim potrebnim sadrajima dao zadnju rije, da se
odmah mogla posvetiti.
Fra Viktor se pokazao razboritim i nesalomljivim u
najteim trenutcima: u borbama za Biha 1942 - 1043.
godine, za bombardiranja grada, ruenju crkve, pogibiji
mnogih upljana, prije svega etrdeset Kraljana, koji su se
na Cvjetnicu 1944. vraali sa sv. Mise i koji su mitraljirani
iz saveznikog aviona. Sve ovo bolno je doivljavao.
Lomio se u sebi, teko mu je bilo, ali ostao je uspravan i
sabran, kako dolikuje duhovnom pastiru.
Iz svega reenog, moemo zakljuiti, da je Fra
Viktor bio franjevac posebnog kova. Aludirajui na
njegovu slubu gvardijanstva vjernici petrievake upe
obiavali su govoriti: "Dok je bio, bel je bio"! Slina
razmiljanja ujemo i po drugim mjestima, u kojim je
sluio, u Bihau, Sasini...
FRA LOVRO TADI
/1806 -1881./

Iz Ivanjske?

Ovaj franjevac se rodio 1. studenog 1806. godine.

Gdje je roen, tono ne znamo. Ivanjska se navodi kao
upa roenja. Na podruju tadanje ivatanske upe Tadii
101

su obitavali u Abriima, Zaluanima i Ramiima /ramiki

Tadii tada su bili katolici/. U Franjevaki Red ulazi 18.
lipnja 1824. a zavjete polae tono godinu dana kasnije.
Zareen je za sveenika 21. travnja 1835. godine, kad ga
kao mladog misnika nalazimo u Fojnikom samostanu.
Kao mladi franjevac poinje s pastoralnim radom u ulozi
duhovnog pomonika u Rami 1836. i etiri godine kasnije
u Sasini. U takvom svojstvu zatekao se 1852. godine na
Kupresu. Tri godine kasnije kao lokalni kapelan vodi
kapetaniju u Zenici. Godine 1864. obavlja istu slubu u
tadanjoj lokalnoj kapelaniji Stara Rijeka. Starake dane
provodi u rezidenciji franjevaca na Petrievcu, gdje 1877.
godine obavlja slubu diskreta i duhovnika. Posljednje
dane provodi u Ivanjskoj, gdje umire 13. oujka 1881.
godine. Pokopan je na Fratarskom groblju u Mamenicama,
gdje je na kamenom spomen - kriu nad zajednikom
grobnicom franjevaca urezano i njegovo ime.

102

FRA LUKA TEI - PISARI

/1893 -1944./

Iz Ivanjske

Spada
u
red
onih
franjevaca, koji su mnogo radili,
vrili mnoge slube po mnogim
bosanskim
upama
i
ne
doivjevi stare dane podnosili
mueniku smrt, kao predstavnici svoje vjere i naroda.
Fra Luka se rodio 29.
studenog
1893.
godine u
abarima, selu ivatanske upe.
Roditelji su mu bili Mato i Marija r. Radman. Na krtenju
dobio je ime Ivo a prezime mu je dvojako: Tei - Pisari.
Osnovnu kolu zavrio je u Ivanjskoj 1903 - 1907.
godine, da bi potom stupio u Djeako sjemenite u
Visokom. Habit sv. Franje oblai 15. srpnja 1911. godine u
Guoj Gori, pred tadanjim provincijalom fra Alojzijem
Miiem. U istom samostanu proveo je godinu dana
novicijata, nakon ega polae jednostavne zavjete 16.
srpnja naredne godine, kako bi sveano bio zavjetovan u
Kreevu 18. srpnja 1915. godine. Teologiju je uio u
Sarajevu. Nakon zavrenog studija banjaluki biskup fra
Jozo Gari podjeljuje mu sakramenat sveenikog reda 16.
srpnja 1916. godine u Banjoj Luci.
Nakon sveenikog reenja ovaj mladi misnik poeo
je s pastoralnim i sveenikim djelovanjem. Vrio je slubu
kapelana i upnika diljem Bosne. Koliko nam je poznato,
kapelansku slubu vrio je u Jajcu, Ivanjskoj, Guoj Gori,
103

Kraljevoj Sutjesci, Petrievcu i Bihau. Takoer na mnogo

mjesta obavljao je slubu upnika: u imiima 1922 1926., urkovcu 1926 - 1928., Kiseljaku 1932., Novom
eheru 1934 - 1937. i Sasini 1937 - 1943. godine.
U raznovrsnom radu dokazao se kao spretan
graditelj. Godine 1940. u Sasini je podigao lijepu upnu
crkvu, posveenu Roenju B.D. Marije. Mnogo ranije,
godine 1925. sagradio je skromniju upnu crkvu u tek od
Ivanjske odvojenim imiima.
Fra Luka je bio ovjek lijepe, pisane rijei. Pisao je
zgodne pripovijesti, narodne prie i opise povijesnih
dogaaja. Radove je objavljivao u Glasniku sv. Ante i
Kalendaru sv. Ante, te u nekim drugim pukim listovima.
Ovaj asni sveenik bio je "pravi narodni ovjek,
roen iz naroda, srastao s narodom, pa je razumijevao
narodnu duu. Zato se za narod mnogo rtvovao i radio, a
narod ga je volio kao svog pravog narodnog ujaka i
duhovnog pastira40". Takav predstavnik katolike vjere
smetao je borbenim ateistima tijekom Drugog svjetskog
rata, pa su ga odluili ukloniti. Najprije su ga odveli iz
upne kue u Stratinskoj, priveli u Prijedor i tamo muki
strijeljali na Badnji-dan 24. prosinca 1944. godine.
Mueniku smrt podnio je u 51. godini ivota, 32.
redovnitva i 28. sveenitva.

40

Glasnik sv. Ante, 1945., str. 88.

104

FRA JOSIP TUCI

/1828 -1864./

Iz imia

Evo jednog Tucia, koji se ne zove Lovro. Naime,

svi ostali, koje emo spomenuti, nose ime Lovro. Poput
ostalih prezimenjaka, potjee iz imia, jer u to vrijeme
katolici s tim prezimenom u banjalukom kraju obitavali su
u spomenutom selu. ini se da im je postojbina u Starim
imiima, jer njihove grobove nalazimo na Starom groblju.
Rodio se 19. veljae 1828. godine. U Red sv. Franje stupio
je 24. listopada 1844., da bi sveane zavjete poloio 14.
srpnja naredne godine. U ematizmu 1852. nalazimo da ui
treu godinu teologije a 1855. ve je kapelan u Fojnici. Iste
godine odlazi za lokalnog kapelana u Bos. Gradiku, gdje
se zadrava do sljedee godine. U Rakovcu kod Banje
Luke nalazimo ga 1859 - 1860. kako vodi tu lokalnu
kapelaniju. Godine 1863. obavlja dunost upnika u
Ivanjskoj. U rezidenciji franjevaca kojoj je predsjedao,
pored sebe je imao estitu starinu fra Lovru Tucia - Tucu.
Naalost, smrt ga je zatekla na istoj dunosti 6. kolovoza
1864., u zreloj dobi od 36 godina.
FRA LOVRO TUCI Mlai
/1845 -1869./

Iz imia

Ovaj Lovro je najmlai iz plejade franjevaca,

imikih Tucia. Rodio se 3. travnja 1845. godine. Habit
sv. Franje obukao je 16. sijenja 1861. a zavjete je poloio
105

16. srpnja 1862., da bi ga dvije godine kasnije nali na

kolovanju u akovu. Zareen je za sveenika 1868.
godine. Kao mladomisnik postavljen je na slubu u
Ivanjskoj. Meutim, opaka bolest tuberkuloze pokosila ga
je u cvijetu mladosti. Umro je 16. studenog 1869. godine, u
rezidenciji franjevaca u Ivanjskoj.
FRA LOVRO TUCI Stariji
/+1794. /

Iz imia

Od etvorice poznatih franjevaca Tucia, ovaj Lovro

je najstariji. O njemu ne znamo mnogo. Tek jedan spomen
otkriva nam spoznaju o njemu. U Nekrologiju
Petrievakog samostana itamo da je umro 1. listopada
1794. godine. Do tada je - vjerojatno kao stariji sveenik obavljao slubu kapelana u Travniku, koji se navodi kao
mjesto njegovog preminua.
FRA LOVRO TUCI - Tuco
/1785 -1869/

Iz imia

Od svih Tucia, ovaj Lovro nam je najpoznatiji i o

njemu imamo najvie podataka. Kako vidimo, osim fra
Josipa, imamo trojicu franjevaca, koji nose isto ime i
prezime: fra Lovro Tuci, koji je ivio u 18. stoljeu,
njegov imenjak o kome govorimo, koji se rodio u 18. a

106

poivio uglavnom u 19. stoljeu i fra Lovro Tuci Mlai,

koji se pojavljuje sredinom 19. stoljea.
Zato trojica franjevaca nose ovo isto ime i prezime?
To dolazi otuda, to se u imiima tijekom 18. i 19.
stoljea posebno tovao sv. Lovro kao nebeski zatitnik
sela. Njemu je posveena prvotna kapela a i samo Staro
groblje bilo je naslovljeno na "sv. Lovrincza", kako
nalazimo u matinim knjigama upe Ivanjska. Stoga je u
imiima bilo uobiajeno ovo ime.
Mi emo se ovdje osvrnuti na najuvenijeg od te
etvorice franjevaca, kojem su njegovi suvremenici dali
ime Tuco.
Rodio se 26. oujka 1785. u imiima, koji su tada
pripadali ivatanskoj upi. Habit sv. Franje obukao je 24.
srpnja 1805. a zavjete je poloio na isti dan naredne godine,
da bi 13. listopada 1811. bio zareen za sveenika. Od tada
je savjesno obavljao mnoge slube u Redu.
Godine 1830. obnaa slubu gvardijana u Fojnici.
Muei se s odobrenjima turskih vlasti i skromnim
sredstvima navedene godine stavlja novi krov na
samostanski kompleks, tako da "manastir i crkva novom
imljom pokrivena bie41". Dok je izvodio spomenute
radove imao je problema s nekim turskim trgovcem, koji
mu je htio na silu prodati volove zaraene goveom
boleu. Kad Turinu to ne poe za rukom, zaprijeti ubiti
gvardijana. Oprezni fra Lovro se uvao i neko vrijeme nije
izlazio iz samostana. Spor se vodio na sudu, ak na viem
forumu u Sarajevu, gdje se Tuco uspio nekako obraniti.
Istih godina obavljao je dunost definitora
Provincije. Ve 1835. godine nalazimo ga kao biveg
41

J. Balti, Nav. dj., str. 175.

107

definitora na slubi upnika u Travniku. U Bariievoj aferi

opet je postavljen za gvardijana u Fojnikom samostanu
1844. godine. Kako je bio vrijedan potovanja i svuda rado
vien, fojniki franjevci spremno su ga prihvatili kao svog
starjeinu.
Prema ematizmima 1852. i 1855. godine Tuco je
bio upnik u Oraju /Ovarevu kod Travnika/. Kao stariji
redovnik na kapitulu u Kraljevoj Sutjesci u svibnju 1859.
od strane Reda imao je zaduenje komesara, povjerenika.
Kako je bio vitalan, u starosti je sluio kao kapelan u
Ivanjskoj 1964. godine, gdje ostaje do kraja svog ivota.
Preminuo je u rezidenciji franjevaca pod Bobijom 26.
sijenja 1869. u dubokoj starosti u 84. godini ivota i 64.
redovnitva. Otiao je potovan od subrae, kao astan i
poboan redovnik, koji je uvijek molio. Molei krunicu i
opremljen sv. sakramentima spremno je doekao osobno
preminue. U pratnji etiri sveenika i okupljenog vjernog
puka pokopan je dva dana kasnije u Starom groblju, u
rodnim imiima. Tako kau izvori a na istom groblju bio
je spomenik, podignut njemu /ili fra Lovri Tuciu
mlaem?/ i fra Josipu Tuciu. Tu se vidi da su oni, koji su
podizali taj spomenik zamijenili datume smrti ove dvojice
franjevaca.
FRA AUGUSTIN UAREVI
/1834 -1861./

Iz imia

Rodio se na obroncima Kozare, u Uarima 25.

prosinca 1834. godine. U Red franjevaca ulazi 26. travnja
108

1851. a zavjete polae 30. lipnja 1852. godine. Nauke je

uio u akovu, gdje ga 1852. i 1855. nalazimo u svojstvu
studenta. Po svemu sudei, zareen je za sveenika 1856.
godine. Odmah, u prvim godinama misnitva stekao je
stupanj lektorata, to govori o njegovoj talentiranosti i
ugledu. Godine 1861. nalazimo ga na slubi u lokalnoj
kapelaniji Brestovsko kod Kiseljaka, gdje je ujedno bila i
rezidencija apostolskih vikara. Veoma mlad obolio je od
tuberkuloze i umro, provien sv. sakramentima 20. oujka
iste godine. Tada je imao samo 26. godina.

FRA FRANJO VALENTI - KUZMAN

/1871 -1924./

Iz Ivanjske

Fra Franjo spada u red

darovitih i ivahnih franjevaca.
Bio je dobronamjeran, ali
brzoplet i esto neshvaen.
Svojim ivotom i ponaanjem
zorno je predstavljao olienje
pravog Ivatana.
Kuzman se rodio 16.
prosinca
1871. godine u
Ivanjskoj. U Red franjevaca
stupa 21. kolovoza 1886. a sveano se zavjetuje 8. prosinca
1890. godine. Studije je zavrio u Rimu s odlinim
uspjehom. Zareen je za sveenika na Petrovo 1893.
godine, nakon ega ga u daljem usavravanju generalni
ministar imenuje lektorom filozofije i teologije. Predavao
109

je u raznim franjevakim bogoslovnim zavodima u Italiji,

posebno u mjestu Casale Monferato. Tamo je ostavio
najljepi dojam, to je zapazio fra Marijan Jakovljevi
Mlai, kad na svojim putovanjima po Italiji i Svetoj Zemlji
biljei: "Tada mi doe na pamet, da hvale Franjevce nae
Provincije, koji su se trudili u tuini. Eno od poznatih mi
slave Talijani pok. o. fra Franu Valentia i u Italiji i u
Palestini, jer ima i sad ivih njegovih uenika42".
Vrativi se u domovinu, preuzeo je upravu
ivatanske upe, koju vodi 1900 -1907. godine. Po nacrtu
trapiskog arhitekta Eberharda dograuje upnu crkvu
1905., dodavi joj jo toliko prostora, koliko je imala.
Odatle odlazi za gvardijana na Petrievac, gdje slui
narednih pet godina. S Petrievca je otiao i kratko vrijeme
vodio urkovaku upu /1912 - 1914./, pa se opet vraa u
Ivanjsku. Ovaj put nije dugo obavljao upniku slubu u
rodnoj upi. Neto se zamjerio Ivatanima, pa nakon dvije
godine, 1916. odlazi iz Ivanjske. Narednih godina sluio je
u Bosanskoj Gradici /1917 - 1918./, Sasini /1918 -1921./ i
imiima /1921 -1922./. Ne tedei se u ivotu i radu,
naruio je zdravlje. Obolio je i lijeio se u banjalukoj
bolnici. Opremljen sv. sakramentima preminuo je 2.
svibnja 1924. u Banjoj Luci, relativno mlad, u 53. godini
ivota, 38. redovnitva i 31. misnitva. Sprovod u
samostanskom groblju na Petrievcu vodio je banjaluki
upnik o. Anton Milorad.
Kuzman je bio vrlo sposoban i inteligentan
franjevac, to je dokazao na kolama i u profesuri u Italiji.
U rukopisu je ostavio nedovreno djelo Thesis in universam
42

Franjevaki Vjesnik, XXXVII, str. 326.

110

philosophiam, koje pokazuje, da ga je pisao vrstan

poznavalac filozofije.
Meutim, doavi u Bosnu, nije nastavio istim
putem. Brinui se u pastvi, nije nastavio sa znanstvenim
radom. Sve je vie pokazivao ivatansku narav. Svojeglav i
nezgodan na rijei i postupcima, malo vie se odao dobroj
kapljici. Kao gvardijan na Petrievcu toliko se uz aicu
zbliio s momcima iz susjedstva, da ih je nauio pjevati:
Kuzman pije po nedjelju dana,
nikad njega ne zaboli glava.
U takvim okolnostima, s nekim se lijepo pazio i
pajdaio a s drugima ulazio u konflikte. U drugom mandatu
slube u Ivanjskoj previe se zamjerio svojim Ivatanima,
pa su ga oni tuili. Dolo je do suda. O tome fra Bla
engi pie iz urkovca 17. kolovoza 1916. godine fra
Marijanu Jakovljeviu: "to bi s Kuzmanom? ujem da se
je silno zamjerio kod zem. vlade i da su ga ivatani tuili.
Sui eum non receperunt. ao mi gaje, ali to e, kad je na
glavi hodao".
S takvim ponaanjem dodijao je i smirenom
banjalukom biskupu fra Jozi Gariu. Kad bi Kuzmana
vidjeli da ulazi u dvorite Banjaluke biskupije,
Preuzvieni bi zapovjedio da se odmah pozatvaraju vrata
biskupske rezidencije.
Takav je bio na Kuzman. U dui dobar, s
natprosjenom inteligencijim i uenou. No, nekad se
izmakne kontroli, te neshvaen i sam zateen, pokae se u
drugom svjetlu. Inae, u svim okolnostima pokazivao se
kao vesela franjevaka dua.

111

FRA JOZO VALENTI

/+ 1788./

Iz Ivanjske

Meu brojnim franjevcima, kojim se upa Ivanjska

dostojno oduila Katolikoj Crkvi u Bosni, spominje se
ovaj odvani sveenik, koji je djelovao u drugoj polovici
18. stoljea. Uman i snalaljiv ovjek, s velikim ugledom i
potovanjem to ga je imao meu subraom. U povijesti je
ostao kao jedan od vodeih franjevaca svoga vremena u
Bosni, koji je vrijedni ivot i rad zavrio muenitvom.
Potjee od roda ivatanskih Valentia. U veini
izvora spominje se pod pravim imenom: Josephus Valenti.
Negdje ga spominju pod imenom fra Jerko. Meutim,
znamo da mu je pravo narodno ime Jozo. Pod talijanskim
utjecajem
potpisuje se s prezimenom Valenta /u
maticama/, Valenti ili Valentich.
O mladom fra Jozi Valentiu malo znamo. U
izvorima se spominje da je zavrio teoloke i filozofske
nauke u Italiji. Sluio je kao upnik u Bihau 1771 - 1773. i
1787 - 1788. godine, u Banjoj Luci 1785 - 1786., te Starom
Majdanu 1781 - 1784. godine. Izvjesno vrijeme bio je
tajnik biskupa fra Marka Dobretia, koga je pratio u
kanonskim pohodima po upama tadanje otomanske
Bosne. O tim obilascima poslao je 1780. godine
Propagandi u Rim vrijedno izvjee. Pratei matice upa u
kojim je fra Jozo sluio, vidimo da je on jedan od
posljednjih misnika, koji je pisao bosanicom.
Obavljajui slubu upnika u Starom Majdanu,
zalazio je i u bihaku upu, koja tada nije imala
namjetenog sveenika. U toj upi bez pastira zadrao bi se
112

dva - tri dana, obavljajui ono najpotrebnije: krtavao je,

ispovijedao, obilazio bolesnike... Samo prigodom dolaska
16. oujka 1783. godine krstio je etrdesetoro djece a na
Ivan-dan 24. lipnja iste godine jo sedamnaestoro. Prilikom
drugog povratka iz Bihaa doao je u pogibeljnu situaciju,
zato ga kori biskup Dobreti u dopisu 9. srpnja iste
godine: "Razumismo vau pogibiu idui iz Bia i svi Bogu
zafalismo, da niste poginuli; al ste se i vi ludo vladali u
onakom vilajetu i pogibli sami putovat, to vam je velika
muka i presumtion; jer niste uzeli sobom nikoliko ljudih da
vas isprate barem do Kule ili do Jasenice? Fala Bogu kad je
tako bilo, a drugi put pametnie 43 ...".
Iste godine dogodio se alostan sluaj u volarskoj
upi. Naime, vraajui se kui s prikazane sv. Mise na
Gladnom groblju stradao je upnik Vodieva i Volara fra
Tadija Tomi, rodom iz Duvna. Ubijen je iz puke na
Majdanskoj Kosi. Fra Jozo Valenti, kao upnik susjedne
maj danske upe prenese ga sutradan u volarsko groblje,
gdje ga redovniki pokopa, uz pla i tugu nazonih
upljana. Dugo vremena mjesto pogibije fra Tadije nosilo
je ime Tadijin Razboj, s aluzijom na razbojnitvo nad
spomenutim franjevcem. Sada se zove samo Razboj. Usput
da spomenemo: siroti fra Jozo - pokopavajui subrata u
redovnitvu - nije ni slutio, da e se pet godina kasnije to
isto dogoditi i njemu samome.
Biha, na samoj granici dviju carevina, bio je jako
nesigurno mjesto za krane, pogotovo u ratnim
vremenima. U takvim prilikama Turci su uvijek sumnjiili
krane, progonili ih i nad njima inili svakojaka nasilja,
43

A. Zirdum, Kako je poginuo fra Jozo Valenti?, Bosna

Srebrena, God. XXVIII, br. 1.
113

koja su esto zavravala ubojstvima. U krajnje nesigurnim

vremenima upniku je bilo nemogue opstati u ovoj upi.
U onako burnom vremenu, pred Dubiki rat nitko se od
sveenika nije odvaio prihvatiti bihaku upu. Na kapitulu
starjeinstvo Provincije bilo je na velikim mukama. Koga
poslati? Jedino se javio fra Jozo Valenti. Svjestan
opasnosti, poao je u Biha za dobro vjernog naroda i na
slavu Boju. Tako iz Starog Majdana dolazi po drugi put na
slubu u bihaku upu 1787. godine.
Ponovni dolazak ovog franjevca u upu Biha nije
bio po volji Turcima. Njima je bilo poznato, da su u
ratovima Turske i Austrije simpatije bosanskih krana bile
na austrijskoj strani. Pretpostavljali su da takvu naklonost
ima i fra Jozo. Naravno, nisu bili daleko od istine. U
arijskim priama i intrigama otili su i dalje, optuujui
ga da surauje s Austrijancima na Zavalju, dajui im
podatke o kretanju Turaka. Naravno, to nije bilo tono, jer
je fra Jozo tek prispio u Biha. Na temelju takvih pria
nepravedno su ga optuili, pa su na njega pale teke
optube, da kontaktira s drugom, neprijateljskom stranom.
U tako reiranoj situaciji brutalnost Turaka dolazi do
izraaja. Bihaki kadija izrie stranu osudu, "...da se
reeni fratar dovede na ariju grada i da se iv s otrim
handarom na sitne komade sasjee, pa da se komadii
tijela razbacaju po ariji, neka jih gladni psi pojedu44".
Ovo je presuda a njena izvedba - prema razliitim
pripovijedanjima - priblino je ostvarena. Umorstvo nije
izvedeno na stratitu u gradu, nego u selu Kraljama. Jedne
noi krenuli su kavgi skloni begovi Poprenovii iz
susjednog Bakaia da izvre presudu. Fra Jozo je
M. Nedi, Nav. dj., str. 107.
114

predosjeao opasnost. Vjerojatno obavijeten, sakrio se u

plastu sijena. Ubojice su ga dugo traile; usput i opljakale
sve to je imao. Njegovo skrovite otkrio im je neki
nesretni Anti, mjetanin istog sela. Prema daljem
pripovijedanju mjetana, Turci su fra Jozu otkrili
probadajui plast sijena otrim kolcima. Izvukli su ga za
kosu i tada su poele njegove muke. Odvukli su ga u Jezero
pokraj Une /malu udolinu izmeu Kralja i Kaline, u kojoj
se za obilnih padavina zadravala voda; u novije vrijeme
zaoravanjem je gotovo nivelirana, te se u ravnici jedva
zamijeti/, ubili ga iz puke i poslije toga sasjekli na
komade. Tri dana ostao je nepokopan, da bi ga katolici prema doputenju turskih vlasti - nou sahranili u groblju
sv. Lucije.
Mueniku smrt fra Jozo je podnio 1788. godine.
Izvori se ne slau u datumu. U nekrologij ima Petrievca i
Kraljeve Sutjeske biljei se 13. oujak kao dan muenitva
fra Joze Valentia. U kronici bihake upe zabiljeen je 20.
oujak. Meutim, fra Martin Nedi tvrdi da se to dogodilo
3. oujka. ini se da je to najispravnije, jer na to upuuje i
matica umrlih bihake upe.
U svezi s ovako brutalnom likvidacijom sveenika,
potomci begova Poprenovia nelagodno su se osjeali.
Radi takve nepravde, smatrali su se dunim ispriati svojim
susjedima - katolicima u Kraljama. Kako pripovijedaju
mjetani Kralja, u ime svih to je uinio izvjesni Ibraga, koji
je umro oko 1985. godine.
S druge strane, Antii u Kraljama nerado su se
prisjeali prokazivanja fra Jozina sklonita. Da im se po
prezimenu ne spoitava uinjeno po nekom tamo

115

neodgovornom pretku, zamijenili su ga, pa se u novije

vrijeme prezivaju Jankovii.

Sa zlatomisnikog slavlja dr. fra Vida Miljanovia

1928. godine u Petrievcu
/S jedne strane slavljenika je banjaluki biskup fra Jozo Gari, s
druge fra Petar orkovi, iznad njega je fra Marjan Jakovljevi a
krajnji lijevo, u narodnoj nonji Pero Gapar zvani ira iz
argovca/

116

II DIO
FRANJEVCI OD BIHAA
Ovu grupu ine sveenici - franjevci jedne, bihake
upe, koja se nalazi na krajnjem zapadu Bosne. Franjevci
su u ovom gradu imali samostan ve u 14. stoljeu. Od
mjesnih franjevaca iz predturskog vremena imamo spomen
na jednoga, koji je djelovao sredinom 16. stoljea. Nakon
pada Bihaa pod Turke 1592. godine samostan propada a
franjevci su povremeno dolazili iz Vodieva, sluili
katolike u bihakom kraju koliko su prilike doputale, dok
nisu poetkom 18. stoljea uspostavili upnu organizaciju.
Ta upa je bila s malim brojem vjernika. U blizini granice
katolici i njihov upnik nisu imali nikakve sigurnosti,
pogotovo u burnim vremenima austro - turskih sukoba. S
poveanim tenzijama u vremenu Dubikog rata /1788 1791./ stanje je bilo toliko nepodnoljivo, da su se upnici
morali uklanjati iz upe a odvani fra Jozo Valenti
pribrojen je zboru muenika. U tako alosnom vremenu
ima neto to nas ugodno iznenauje. Upravo u tako
tekom periodu 18. stoljea ova mala upa podarila je vie
vrijednih sveenika, koji zajedno s onim iz 19. i 20. stoljea
ine zaokrueni broj franjevaca iz bihakog kraja. Veina
117

ih potjee iz Kralja a preostali iz egara, Vedrog Polja ili

samog Bihaa.
Poto je ova upa na samoj granici s Likom, njenoj
grupi franjevaca pridodajemo jednog Lianina, fra
Dragomira Prpia. Ustvari, selo bihake upe Dobrenica je
liko selo. Fra Dragomir je roeni Lianin iz Krivog Puta,
ali je bio franjevac, koji je pripadao petrievakom
distriktu, sjeverozapadnoj Bosni.

118

FRA JOSIP BARI

/+ 1812./

Iz Vedrog Polja

Barii predstavljaju stari bihaki rod iz predturskih

vremena. U turskom periodu obitavali su u Vedrom Polju.
Tu ih nalazimo u vremenu popisa biskupa fra Marijana
Bogdanovia 1768. godine. Fra Josip je 1780 - 1783. g. bio
45
upnik svoje rodne upe . Najvjerojatnije je to isti "Jozip a
Biha46"/, koji se spominje kao definitor u upravi
Provincije 1769. godine. Umro je u 6. oujka 1812. godine
u Duvnu.
FRA IVAN BIANIN
/+ 1563./
Ovaj franjevac, rodom od Bihaa ivio je i radio
dublje u austrijskim zemljama, na to su ga navela
zaduenja u Redu i turska pustoenja s neprestanim
opasnostima. Imamo siguran podatak o njemu, da je umro

45

"Ego Fr. Josephus Barich a Biach veni pro Parocho

Biachenssi die 16. julii 1780.", MK upe Biha, svezak I,
god. 1780., br. 30.
46
J. Balti, Nav. dj., str. 71.
119

47

1563. godine u Novom Mestu . Bio je u vezi s hrvatskim

reformatorima u Urachu. Pred samu smrt Primo Trubar
mu je dao u Ljubljani na ocjenu rad hrvatskih prevoditelja
Biblije, na to je odluno prigovorio, jer je vidio, da su
reformatori otili daleko od katolike nauke.

FRA FRANJO URI

/+1722./

Iz Kralja

Ovaj ujak, prvi nama poznati od roda uria ivio je

i radio u davnim vremenima Velikog bekog rata i
poetkom 18. stoljea. U Nekrologiju
Petrievakog
samostana imamo podatak, da je umro 25. veljae 1722.
godine: "...in Pago Volar P. Franciscus uri a Bia, sacr.
provisus". Kako se kao mjesto njegove smrti navodi Volar
u dananjoj urkovakoj upi, moemo zakljuiti, da je bio
upnik upe Vodievo, to izvori i potvruju, da je tu
upnikovao osam godina.

47

A. Cividini, Znameniti i zasluni Hrvati, Zagreb 1925., str.

29.

120

FRA FRANJO URI

/1818 -1894./

BIO
Iz Kralja

Ovaj ugledni franjevac

potjee od starog roda uria,
koji stotinama godina obitava u
Kraljama kod Bihaa.
Uz
primjeran pastoralni rad i uzoran
ivot u redovnikoj zajednici, s
fra Stipom Radmanom i ostalim
suradnicima izborio se za
osnutak samostana na Petrievcu.
Fra Franjo uri zvani
Bio rodio se u Kraljama, 14. lipnja 1818. godine. U
Fojnici je obukao franjevako odijelo i poeo godinu
novicijata 26. svibnja 1835., kako bi tono godinu dana
kasnije poloio sveane zavjete. Teoloke nauke uio je u
Madarskoj. Ispunivi sve uvjete kolovanja, primio je
sveeniki red i postao mladi misnik 22. veljae 1843.
godine.
Nekoliko godina poslije sveenikog reenja sluio
je kao kapelan, dok nije sazrio i stekao dovoljno iskustva,
da samostalno vodi upu. Kao upnik radio je na vie
mjesta, ali najvanije polje njegovog rada bila je bihaka
upa. U pet navrata obnaao je slubu upnika u Bihau.
Prvi put dolazi za upnika 1848. godine i veoma kratko se
zadrava, od poetka oujka, do poetka mjeseca svibnja.
Radi kratkog vremena, ovo
njegovo sluenje nije
pribiljeeno u popisu upnika Bihaa, kojeg nalazimo u
upnom uredu. Drugi mandat mu je bio 1849 - 1854. a trei
121

1855 - 1858. godine. etvrti put slui u Bihau 1859 1864., da bi peti put doao u Biha 1874. i zadrao se do
1884. godine. U starjeinstvu Provincije vri dunost
definitora 1863 - 1866. i ravnatelja studija u odgoju
franjevake mladei. Brino radei i uvajui svoju upu uz
samu granicu, prebrodio je opasnosti u vremenu Bosansko hercegovakog ustanka i doekao osloboenje od Turaka.
Znaajna epizoda njegove upnike slube je
voenje ivatanske upe 1865 - 1872. godine, kad je svojim
ugledom i nesebinim zalaganjem mnogo doprinio
osnivanju i izgradnji Franjevakog samostana na
Petrievcu.
Potovan i priznat od svih, opremljen sv.
sakramentima umro je ovaj estiti starac u samostanu, za
ije se podizanje i dobro toliko zalagao. Umro je 26.
studenog 1894., u 76. godini ivota i 59. redovnitva.
Zasluni na Bio pokopan je u gradskom groblju Misna
Bata u Banjoj Luci.

122

FRA VOJISLAV URI

/1886 -1918./

Iz Kralja

Od dragosti subraa su
mu se obraala sa skraenim
imenom fra Vojko. Slino mu
je i krsno ime imalo varijaciju
Stjepo. Rodio se u Kraljama
kod Bihaa 5. rujna 1886.
godine od oca Jose i majke
Mare r. Juri. Krstio ga je
tadanji bihaki upnik fra
Franjo Duljilovi.
Osnovnu kolu uio je u Bihau a gimnaziju u Guoj
Gori i Visokom 1897 - 1902. godine. Stupa u Franjevaki
red i oblai habit 1903. a filozofiju i teologiju ui 1904 1908. g. u Livnu. Ove posljednje godine postaje i mladi
misnik. Nakon reenja zaredale su slube: kapelan u
Sanskom Mostu /1908 - 1909./, upnik u Stratinskoj /1916
- 1917./ i Sasini /1917 - 1918./; podmetar novaka u Guoj
Gori /1910 - 1913./ i predava u Djeakom sjemenitu u
Visokom 1909 - 1910., 1913 - 1916. godine.
Sluei sasinsku upu krajem Prvog svjetskog rata
obolio je od panjolske kolere. Opremljen sv.
sakramentima umro je mlad od te opake bolesti 18.
listopada 1918., u 32. godini ivota, 15. redovnitva i 10.
sveenitva. Pokopan je na Zimzelenima, starom groblju u
Sasini. Tako je veoma rano vjenom pokoju predan ovaj
skromni, estiti i neporoan ujak od Bihaa.

123

Osim pastoralnog rada, dao je svoj doprinos odgoju

franjevake mladei u novicijatu i sjemenitu. U Visokom
je predavao njemaki i latinski jezik, te glazbu i krasnopis.
Mlade je pouavao u sviranju i vodio je crkveno pjevanje.
Zapaen je kao autor lijepih pripovijetki. Radove je
objavljivao u Serafskom perivoju, Kalendaru sv. Ante i
drugdje. U zboru franjevake mladei, koji nosi ime fra
Ivana Franje Jukia, ureivao je list Polet 1907 - 1909.
godine. Njegovo najvrjednije djelo je novela
Vrba.
Objelodanio ju je u akom listu Osvrt 1907., a posmrtno
tiskana u Kalendaru sv. Ante 1926. godine.

FRA ANEO JELI

/+
1837./
Od Bihaa
Starinom, Jelii su rodom iz Podzavalja /egar/ a
kasnije ih je bilo i u Privilici. Od ovog roda potjee fra
Aneo, znamenit franjevac, koji se spominje u prvoj
polovici 19. stoljea. Prema Batiniu, ovaj franjevac,
"rodom iz Bihaa, izagje na glas radi temeljitog poznavanja
iztonih jezika, te radi vanredne blagosti u upravi, a umrije
kao gvardijan ovog /fojnikog/ samostana dne 2. kolovoza
1837 .". Dakle, po tome to je bio vrstan poznavalac
orijentalnih jezika i to je zabiljeen u redoslijedu
gvardijana samostana u Fojnici, sauvana je uspomena na
ovog ujaka iz davnih vremena.
48

M. Batini, Franjevaki samostan u Fojnici, Tiskara C.

Albrechta, Zagreb 1913., str. 140.

124

FRA SARAFIN JURI

/1867 -1931./

Iz egara

Ovaj
franjevac
je
primjeran izdanak naeg vjernog naroda i provincije Bosne
Srebrene. Svojom simpatinou, duhovitou, jednostavnou i predanim radom
ostavljao je utisak pravog sina
sv. Franje, koji je beskrajno
volio svoj Red, Crkvu i narod.
Cijelim svojim biem odisao je
jednom posebnou, radi koje je svuda bio rado vien gost.
Rodio se u egaru /tada Podzavalje/ kod Bihaa 17.
veljae 1867. godine. Krsno ime bilo mu je Stjepan. Redu
sv. Franje pristupa 16. kolovoza 1883., da bi sveane
zavjete poloio 6. veljae 1888. i nastavio dalje kolovanje
po Bosni i Madarskoj. Dovrivi studije, zareen je za
sveenika 18. kolovoza 1889., nakon ega u rodnoj upi
Bogu prikazuje svoju prvu Misu. Prve godine sveenike
slube sluio je kao kapelan. Stekavi potrebno iskustvo,
poeo je sa upnikom slubom, koju je obavljao na vie
upa: Ivanjska, urkovac, Sokoline i Stratinska. Starije
dane provodi u zajednici franjevaca na Petrievcu. Kad je
doao u miran samostanski ivot, neki od subrae eretski
su pjevali, idui mu na ivce:
Zeleni se manastir,
u njem sjedi Sarafin,
125

on ti pije jabukvika, /rakija jabukovaa/

iz njeg nee izi doviika.
U svagdanjem ivotu, zajednici redovnika, u
pastoralnom radu ostavljao je lijep primjer i ugodnu rije.
Bio je razgovor u redovnikoj zajednici i narodu. Uz to,
kao pojava, bio je naoit ovjek u habitu. Tako je lijepo
propovijedao, duhovito i razumljivo svakome, uenom i
jednostavnom ovjeku. Njegov humor poznat je po itavoj
Bosni. Mons. Ivan Vlai napisao je vie knjiga
propovijedi. Izmeu ostalog, grau za njih crpio je i iz
Sarafmovih propovijedi, to su zapaali oni, koji su ih
obojicu poznavali.
Inae, fra Sarafin je bio svjestan ovjek, koji je radio
za dobro svog naroda. Pokazao se kao jednostavan,
blagoglagoljiv i simpatian sveenik, pa nije ni udo, to je
- u onakvim okolnostima - ostao u najljepoj uspomeni.
Dana 11. srpnja 1931. godine poao je obii rodni
Biha. Zaputio se vlakom od Banje Luke. Vozei se kroz
Miin Han, doivio je modani udar, tako da je do
Prijedora ve preminuo. Pokopan je u Prijedoru, gdje ga je
na vjeni poinak ispratilo devet sveenika, mnogo vjernog
naroda iz grada, mnogobrojna rodbina, prijatelji i znanci.
FRA IVKO KONJEVI
/1886 -1969./

Kri - egar

Fra ivko Konjevi, krsnim imenom Ivo, rodio se u

mjestu Kri - egar kod Bihaa 21. srpnja 1886. godine.
Franjevaki habit obukao je 14. srpnja 1904. a sveane
126

zavjete polae godinu dana kasnije. Vjerojatno godinu dvije nakon polaganja sveanih zavjeta zareen je za
sveenika. Godine 1910 - 1913. kao kapelan u Bihau
obavlja slubu katehete na trgovakoj koli, koja se
postupno transformira u gimnaziju. Kao kapelan sluio je u
Kreevu, Podmilaju i na Petrievcu, gdje je bio i
samostanski vikar. Krai period / 1927 - 1928/ nalazimo ga
na dunosti upnika u imiima.
Fra ivko se jo neko vrijeme zadravao u Redu, da
bi se 1932. godine sekularizirao i preao u dijecezanske
sveenike. Dalje je sluio po upama Zagrebake
nadbiskupije i umro u Koprivnici 1969. godine.
FRA ANTO EREMET
/1893 -1966./

Iz Kralja

Fra Anto je jedan od

vrijednih bihakih sveenika,
koji je svojim pristupom i
jednostavnou
imponirao
narodu, kojem je sluio.
Svagdje se pokazivao kao
pravi bosanski ujak, to je
vjerni narod znao cijeniti.
Kralje, staro naselje uz
Unu kod Bihaa rodno je
mjesto ovog franjevca. Tu se rodio 1. travnja 1893. godine
od oca Ivana i majke Jelene r. Bai, s imenom Tomo, koje
je primio na krtenju. S namjerom da postane sveenik 127

franjevac polazi u Djeako sjemenite u Visokom. Odjeu

svetog Franje oblai 14. srpnja 1910. godine. Po zavrenoj
godini novicijata polae jednostavne zavjete 15. srpnja
naredne godine. Teologiju studira na Bistriku u Sarajevu.
Sveano se zavjetuje 15. srpnja 1914. a primanjem
sveenikog reda 16. srpnja 1916. ostvaruje mu se san:
postao je mladi sveenik - franjevac.
U njegovom radu zapaamo posve pastoralno
opredjeljenje, tj. pastirski rad s narodom. Kratko vrijeme
obavljao je dunost kapelana i upnika u Vareu, te
kapelana u ukliu kod Livna. Potom je sluio na rodnom
sjeverozapadu Bosne: najprije kao vikar u samostanu na
Petrievcu a zatim kao upnik u Bihau, Sasini, Stratinskoj,
Ivanjskoj, imiima, da bi tijekom ratnih godina vodio
sansku upu.
Pod starost, nekoliko godina bolovao je od skleroze,
da bi nakon dva srana udara, upale plua i djelomine
uzetosti, uz svete sakramente preminuo 8. srpnja 1966.
godine, ne doekavi zlatomisniki jubilej, koga je trebao
slaviti za nekoliko dana. Umro je u 84. godini ivota i 56.
redovnitva. Sprovod je vodio trapiski opat o. Fulgencije
Oraji, uz mnogo sveenika, franjevaca - predstavnika
samostana i sabranih vjernika, koji su ga cijenili i potivali.
Pokopan je u samostanskom groblju na Petrievcu.
Fra Anto eremet je bio sveenik s izrazitim
franjevakim obiljejem. "Vedar, jednostavan, skroman,
bio je omiljen u narodu s kojim je dijelio dobro i zlo 49 ".
Posebno se zalagao vodei sansku upu u tekim ratnim
danima, kad se maksimalno trudio da nevoljnima olaka
ratne strahote. Zato se tamo i spominje kao zasluni ujak.
49

Dobri Pastir, svezak I - IV, Sarajevo 1970., str. 362.

128

FRA JERONIM TOMI

/+1789./

Od Bihaa

Matice bihake upe uvaju spomen na ovog

franjevca. Prema njima, "f. Hieronymus Thomich a
50
Bihach " bio je upnik ove upe 1779 - 1780. godine. U
Nekrologiju Franjevakog samostana na Petrievcu postoji
ubiljeba, da je - opremljen svetim sakramentima - umro u
Fojnici 30. kolovoza 1789. godine "Hieronvmus a Bihach".
Vjerojatno se radi o istoj osobi, fra Jeronimu Tomiu.
FRA JERONIM VUJI
/+1760./

Iz Kralja

Ovaj franjevac ivio je u 18. stoljeu a posebno se

odlikovao svetou, koju je batinio od pobone obitelji, iz
koje je potekao. U elji da bude posve na Bojem putu, koji
mu se najbolje prikazivao ivljenjem na nain sv. Franje,
stupio je u njegov Red i postao lan provincije Bosne
Srebrene. U svakom pogledu bio je plemenit i krepostan.
Pred sobom je imao jedan jedini cilj: zavrijediti nebo,
Kraljevstvo Boje. Vie godina obavljao je upniku
slubu u rodnoj bihakoj upi, u emu se pokazao
vrijednim i uzornim. Tako je sveto i dostojno ivio, da mu
je Bog dao spoznaju dana i asa osobne smrti. O ovom
dogaaju postojalo je ivo pripovijedanje u narodu i meu
sveenicima. Na temelju takvog pripovijedanja kroniari
50

MK upe Biha, svezak I, god. 1779., br. 200.

129

biljee datum smrti ovog redovnika, ali se uglavnom

razilaze. Meutim, sam dogaaj preminua ovoga svetog
redovnika predstavljen nam je istinito i jasno, pa ga ovdje
moemo pouzdano prikazati.
ivei u izvrsnom zdravlju, bez ikakve bolesti i
51
slabosti "bi mu objavljeno ovaj svijet boljim zamijeniti ".
Dan poslije blagdana sv. Franje pozove roake i susjedne
upljane, dade im blagoslov, navijesti svoju smrt i oprosti
se s njima. Pouri u Volar fra Mati Kreiu Jajanima,
upniku vodievske upe. Kod njega se poe s najveom
pobonou pripravljati na smrt, obavivi skrueno vie
puta svetu ispovijed. Uveer, pred samu smrt zatraio je sv.
pomast, to mu mjesni upnik - vidjevi zdrava ovjeka uskrati, mislei da je dovoljna sama ispovijed. Nato na fra
Jerko opravi noge i ruke lee u postelju, okrenu se zidu i
oko dva sata poslije ponoi blago usnu u Gospodinu. U
asu njegovog preminua pokazala se velika svjetlost, koja
se dizala iz upne kue prema nebu. Mnogi upljani iz
susjedstva i okolnih sela strae se, mislei da gori upni
stan. "Ali videi ovaj izvanredni dogaaj, drahu svi
pokojnog za sveca, njegovo tilo slidii dan s najveim
potenjem kristjani ukopaju u selu urgovcu u greblju istog
mista52".
Kako su ovaj dogaaj biljeili prema kazivanju,
kroniari donose razliite datume fra Jeronimove smrti.
Balti i Mireta tvrde da je umro 22. listopada 1760.godine,
51
52

M. Batini, Nav. dj., str. 134.

J. Balti, Nav. dj., str. 39.; J. Mireta, Chronologia
historico - legalis provinciae Bosnae Argentinae continata
ab anno 1765., str. 65 -66.

130

dok fra Mijo Batini ovaj isti dogaaj stavlja u ljeto 4.

lipnja iste godine.
FRA JURO VUJI
Iz Kralja
Ovaj redovnik se spominje kao definitor u
53
starjeinstvu Provincije 1652 - 1655. godine . ivio je u
vremenu, kad se ne spominje bihaka upa. O tadanjim
bihakim katolicima nita ne znamo. No, spoznaja o ovom
franjevcu govori o tadanjim vjernicima bihakog kraja, o
rodu Vujia, koji je u davna vremena davao sveenika i
redovnika zvanja.
FRA DRAGOMIR PRPI
/1906 -1953./

Iz Like

Govorei
o
fra
Dragomiru,
moemo
biti
zadivljeni injenicom: nije
roen u Bosni a toliko se
suivio s njom, s njenim
sjeverozapadom, da se inkorporirao u njenu Provinciju, u
Petrievaki distrikt, u kome je
proveo najvie vremena, asno
pokazujui olienje sv. Franje
na svojoj osobi.
53

Vidi: N. Lavanin, Nav. dj., str. 225.

131

Podrijetlom je Lianin, iz Krivog Puta kraj Senja,

gdje se rodio 20. lipnja 1906. godine. etiri razreda
gimnazije uio je u Senju i Ogulinu. Odatle je doao u
Djeako sjemenite u Visokom, gdje je nastavio s daljim
kolovanjem. Obukavi franjevaki habit 29. lipnja 1927.
godine u Fojnici, priprema se u novicijatu za dalji studij
teologije, koju ui u Sarajevu. Sveane zavjete polae na
Petrievcu 30. lipnja 1931. a za sveenika je zareen na
Petrovo 1934. godine.
Nakon zavrenog kolovanja, s franjevakim
zavjetima i sveenikim redom poinje njegovo sluenje u
pastvi. Najprije ga vidimo kao kapelana u Jajcu, Zenici i na
Petrievcu a potom kao upnika u itaama, Ivanjskoj,
Vitezu, Barlovcima i Sasini.
U ovim slubama dokazivao se kao pravi redovnik i
pouzdani pastoralac. Nalazio je naine i sredstva, kojim je
gradio u upnim centrima, po kojima je mnogo toga vapilo
za novom gradnjom, adaptacijama i dogradnjama. Sa
smislom za takav rad, u Vitezu je izgradio novi lijepi upni
stan. Na upnoj kui u Ivanjskoj nadogradio je kat i veu
dvoranu a u Sasini nanovo podigao upni stan i
gospodarsku zgradu. Razumijevao se u tehniku, pa je u
itaama - jo pred Drugi svjetski rat - uveo elektrinu
rasvjetu, koju je sam postavio, na radost upljana ovoga
gorskog kraja.
Ozbiljno je i savjesno obavljao povjerene dunosti,
uvijek spreman usluiti stranku. Pokazivao je onu iskonsku
franjevaku duu. Bio je ovjek vesele naravi /svirao
harmoniku/, pun humora i veoma drutven; s osjetnom
dozom demokratinosti, bio je ljudima posebno simpatian.
Proniui duhom takvu ljubav i poten odnos, narod ga je
132

volio kao svog istinskog pastira. Isto tako, pokazivao je

veliku gostoljubivost i razumijevanje prema subrai i
sveenicima. Posluga u njegovoj kui drala se pravila:
"Ujak je izdao nalog, da svakog sveenika primamo kao
54
provincijala, pa on bio ili ne bio kod kue ". Tako je
stvarno i bilo a najljepe je, kad ga namjernici zateku kod
kue, s onako otvorenim bratskim srcem.
Tijekom rata zauzimao se za susjedne pravoslavce u
barlovakoj upi. S dobrom namjerom ih je titio, to
svatko - naalost - nije znao ni htio uvaavati, pa je bilo i
zlorabljenja te njegove dobronamjernosti.
Prerano je poao stopama svojih otaca. Kao upnik u
Sasini, ispovijedajui mnoge vjernike pred Boi prehladio
se i dobio upalu plua. Jak krvni pritisak i slabo srce
ubrzali su njegovo skonanje. Opremljen svetim tajnama
umro je u bolnici u Sanskom Mostu 29. prosinca 1953.
godine. Ispraen od vie sveenika i mnotva naroda
pokopan je na groblju Zimzeleni u Sasini, uz grob fra
Vojislava uria.

54

Bosna Srebrena, 23. sijenja 1954., u rubrici: Nai

pokojnici.

133

134

III DIO
FRANJEVCI OD BOSANSKE GRADIKE
Gradika upa je u prvih pedeset godina svog
postojanja u 19. stoljeu dala nekoliko vrijednih sveenika
- franjevaca, meu kojima je i biskup fra Alojzije Mii. I
prije toga, u 17. i 18, stoljeu spominju se pojedini gradiki
sveenici. Meutim, oni su pripadali uglavnom
prekosavskoj gradikoj upi, Uskocima. Meu njima
moemo spomenuti fra Juru od Gradike, koji je umro u
Beogradu 1718., ili fra Bonaventuru iz Gradike, ije se
preminue u Osijeku spominje 1733. godine. Mogue, da je
netko od njih rodom s ove strane Save.

135

FRA FRANJO DULJILOVI

/1857 -1897./

Od Gradike

Duljilovii su u gradiki kraj doselili iz Ivanjske.

Transformacijom njihovog prezimena dolazimo do izvora:
Duljilovi, Duilovi, Duilo. Ovo nas dovodi do njihove
stare postojbine, Duilova Potoka u Ivanjskoj.
Fra Franjo potjee iz gradike upe, gdje se rodio 9.
oujka 1857. godine. Na krtenju nadjenuli su mu ime
Rafael. Oblaenjem habita sv. Franje 16. srpnja 1872.
zapoinje godinu probanata /novicijata/. Godine 1877.
nalazimo ga na studiju prve godine filozofije u samostanu
na Gorici kod Livna. Sveano se zavjetuje 1. travnja 1880.
a mladi franjevac - misnik postaje 30. lipnja iste godine.
Prve godine sveenike slube provodi vrei
kapelansku dunost do 1885. godine, kad ga kao kapelana
nalazimo na Petrievcu. Potom obavlja slubu upnika u
Sanskom Mostu i Bihau. Godine 1894. zapoinje
gvardijansku slubu na Petrievcu. Tu je uloio dosta truda
i strpljivosti / s "preveselim" fra Petrom Betuncem/,
savjesno vodei samostansku zajednicu. Kako je bio
dugogodinji srani bolesnik, doivio je srani udar, nakon
kojeg mu se vie nije moglo pomoi. Opremljen sv.
sakramentima, preminuo je 1. travnja 1897. u 41. godini
ivota. Umire u zreloj dobi a subraa ga pokopavaju u
katolikom groblju Misna Bata u Banjoj
Luci.
Franjevaka zajednica ostala je siromanija za jednog
redovnika, koga su resile vreline: savjesnost, skromnost,
radinost, strpljivost i svetost.

136

FRA ALFONZ KUDRI

/1873 -1951./
Iz Bos. Gradike
U osobi ovog redovnika
objedinjene su mnoge odlike i
dostignua: htijenje, upornost,
sposobnost, savjesnost u radu,
ugled i zavidna uspjenost. U
svom prilino dugom ivotu fra
Alfonz je mnogo postigao i
ostvario, to ga uvrtava u red
uglednih
franjevaca
svoga
vremena.
Fra Alfonz se rodio 23. veljae 1873. godine u
Bosanskoj Gradici, dobivi na krtenju ime Nikola. U
rodnom mjestu uio je osnovnu kolu a gimnaziju u Guoj
Gori i Kreevu. Stupio je u novicijat u Fojnici 16. kolovoza
1890., gdje je po zavretku te godine kunje poloio
jednostavne zavjete. Bogoslovne nauke studirao je u
Peuhu, gdje je sveano zavjetovan na Petrovo 1895.
godine. Zavrne ispite dao je na Petrievcu, gdje je
bogoslovija imala privremeni smjetaj. Zareen je za
sveenika u Banjoj Luci 4. srpnja 1897., nakon ega slijedi
novost u mladomisnikom slavlju. Naime, do tada se
biljeilo, da je mladomisnik "itao prvu Misu" a za njega
se kae, da je pjevao Misu 11. srpnja iste godine u rodnoj
Gradici. Sveani objed za pedeset uzvanika pripravila je
njegova majka.
Nakon reenja slijedio je njegov rad na pastoralnom
podruju u redovnikoj zajednici. Slube, koje je obavljao
137

bile su brojne, raznovrsne i odgovorne, to se moe vidjeti

iz slijedeeg prikaza:
1. 1897 - 1898. kapelan u Banjoj Luci.
2. 1898 -1904. predava na naoj franjevakoj gimnaziji u
Guoj Gori i Visokom.
3. 1904-1907. upnik u Kotor Varou.
4. 1907-1908. upnik u Ivanjskoj.
5. 1908-1913. upnik u Bihau.
6. 1913 -1916. predsjednik franjevake rezidencije ni
Bistriku u Sarajevu.
7. 1916-1919. gvardijan na Petrievcu.
8. 1919-1921. predsjednik rezidencije u Visokom.
9. 1921-1922. upniku Ivanjskoj.
10.1922-1923. upnik u Sanskom Mostu.
11.1923 -1928. upnik u Ivanjskoj.
12.1928 -1940. upnik u Smederevu.
13.1940 -1942. u samostanu na Petrievcu.
14.1942. godine upnik u Prijedoru.
15.1942 -1945. upnik u Beogradu.
16.1945 -1951. u mirovini na Petrievcu, s kratkim prekidom 1948. godine, kad je vodio prijedorsku upu.
Djelatnost
U svim ovim raznolikim slubama dokazivao se kao
poletan i spreman sveenik. Zapaen je njegov rad na
graditeljskom i prosvjetnom planu; u Srbiji se izvrsno
snalazio, prilagodivi se dijaspori a u crkvenoj hijerarhiji
obavljao je dunosti dekana i gvardijana.
Bio je spretan u voenju graevinskih radova. Kao
upnik u Bihau sagradio je 1910. godine veliki kor u
138

upnoj crkvi, sav od kamena bihacita, u renesansnom stilu.

Od istog materijala podigao je crkvene oltare. U Ivanjskoj
dogradio je zvonik upne crkve 1924. godine, nabavivi i
postavivi na nj tri zvona. Kao predsjednik rezidencije na
Bistriku gradio je i dovrio crkvu sv. Ante. Za istu crkvu
nabavio je veliki oltar, prelaznim mostom spojio kor crkve
sa zgradom Bogoslovije a iznad crkve nainio je solidnu
podzidu, koja dijelom i danas postoji. U Visokom je
proveo potrebne adaptacije na zgradi djeakog sjemenita.
Istovremeno se dokazivao kao predava u
franjevakom sjemenitu u Guoj Gori i Visokom. Kako je
bio svestran ovjek sa zdravim ambicijama, mogao je s
uspjehom poloiti ispit concursus provincialis za srednje
kole iz njemakog, latinskog jezika, pedagogije i hrvatske
knjievnosti. Kako se bavio glazbom, prvi je studioznije
radio s acima na tom podruju. Prigodom proslave 50 godinjice ujedinjenja franjevakih srednjih kola u Bosni
poslao je u Visoko zbirku od 256 muzikih partitura i
pomagala, koje je sabirao od svoje mladosti. Meu njima
nalaze se i klasina djela Bacha, Mozarta, Bethovena...
Njegov arhiv na Petrievcu nudi spoznaju o ovom vrsnom
glazbeniku.
Vie godina proveo je u Smederevu i Beogradu,
okupljajui i pastorizirajui male katolike zajednice u
uvjetima dijaspore. Kao niki dekan izbliza je pratio rad
tadanjih upnika - bosanskih franjevaca u Srbiji, biljeei
njihove i svoje uspjehe. Njegova ostavtina na Petrievcu
uvelike rasvjetljava povijest djelovanja franjevaca u Srbiji.
Obnaao je slubu dekana u tri dekanata: bihakom
/1908 -1913./, banjalukom /1923 -1928./ i nikom, dok je
bio upnik u Smederevu. Svakako, povjeravanje ovih
139

dunosti za njega predstavlja veliko priznanje, koje

proistie iz njegovog rada, ambicija, ugleda, te povjerenja,
koje su mu isakazivali odgovorni u Crkvi.
S ovakvim predanim radom bio je priznat i od strane
dravnih vlasti. Dne 14. oujka 1914. godine dobio je od
austrijskog cara Franje Josipa II. odlije vitekog reda
/Ritter Orden/ a 18. travnja 1936. od jugoslavenskog kralja
red sv. Save IV. stupnja.
Fra Alfonz je bio pristala osoba, srednjeg rasta, do
zadnjih dana uspravan u hodu. Tijekom cijelog ivota Bog
ga je obdario elinim zdravljem i neobinom otpornou.
Vitalan i u dobrom zdravlju proslavio je zlatomisniki
jubilej 1947. godine. Meutim, vrijeme uvijek ini svoje.
Smrt ga je iznenadila 21. veljae 1952. godine u samostanu
franjevaca na Petrievcu. Opremljen svetim tajnama
zavrio je ovozemni ivot u dobi od 78 godina, 61.
redovnitva i 54. misnitva.
Njegovom smru jo vie se umanjio broj
eminentnih franjevaca one generacije, koja je prenosila
ideale vjere, misnitva i redovnitva devetnaestog u
dvadeseto stoljee, povezujui kontinuitet nae blie
prolosti.

140

FRA VLADIMIR MATIJAEVI

/ro. 1874./
Od Bos. Gradike
Fra Vladimir je jedan od
gradikih franjevaca, roen u
Makovcu 29. veljae 1874.
godine. Na krtenju dali su mu
ime
Stjepan.
Stupivi
u
novicijat, obukao je habit sv.
Franje 22. kolovoza 1893. a
sveane zavjete polae 8. srpnja
1897. godine. Studij teologije
uio je na Antonianumu u
Rimu. Reen je za sveenika 8. prosinca 1897. godine,
ime je bio spreman za pastoralnu slubu. Prvih nekoliko
godina slui kao duhovni pomonik po naim upama.
Godine 1902 - 1905. bio je upnik u Sanskom Mostu. S ove
upe odlazi, da bi kratko vrijeme sluio u urkovcu do
1906. godine, kad je premjeten za kapelana u Kreevu. Pet
godina kasnije nalazimo ga u istom svojstvu u Kraljevoj
Sutjesci. Sekularizirao se 24. studenog 1913. godine.
Nadbiskup Stadler ga prima u svjetovni kler. Kao
dijecezanskog sveenika nalazimo ga 1924. godine kako
obavlja upniku slubu u Korianima.

141

FRA ALOJZIJE MII

/1859 -1942./

Iz Bos. Gradike

U
nizu
istaknutih
bosanskih franjevaca fra Alojzija
Miia moemo staviti u sam vrh
plejade tih eminentnih crkvenih
osoba. Takvo mjesto zauzima u
redu sv. Franje i u Crkvi, gdje se
naao u samom vrhu redovite
hijerarhije. Bio je jedna asna i
sveta osoba, blagodat za Red,
Crkvu i svoj narod. Brinui se za
moralni, kulturni i materijalni napredak svoga naroda,
budio je i podizao u njemu kranski duh i narodnu svijest.
kolovanje i slube
Dana 11. studenog 1859. godine u Bosanskoj
Gradici rodio se sini u obitelji Matije i Marte r.
Krianovi, kome na krtenju dadoe ime Stjepan a kasnije
ga skraeno zvali Stipo ili tepali Stipica. Osnovnu kolu
uio je 1866 - 1870. u rodnoj Gradici. Naredne etiri
godine proveo je kod ujaka u Ivanjskoj, gdje se spremao za
vie kolovanje. U elji da stupi u Franjevaki red i postane
sveenik, zapoinje novicijat u Fojnici 21. rujna 1874.
godine, gdje prima redovniko ime fra Alojzije. Nakon
zavretka te godine kunje ui filozofiju u Guoj Gori kod
Travnika. U meuvremenu polae jednostavne zavjete 15.
studenog 1875. godine. Zavrivi filozofiju s odlinim
142

uspjehom, starjeinstvo Provincije alje ga 1878. godine u

centralno bogoslovno uilite u Ostrogonu. I tu je bio prvi
u uenju i vladanju. Sveane zavjete poloio je 14.
listopada 1880., da bi mu madarski primas, kardinal Simor
podijelio sakramenat sv. reda 6. srpnja 1882. godine.
Nakon reenja mladi fra Alojzije obavlja razliite i
povjerljive slube. Uprava Provincije postavlja ga za
kapelana u Banjoj Luci. No, iste godine, na prijedlog
nadbiskupa dr. Stadlera starjeinstvo ga imenuje katehetom
na gimnaziji, uiteljskoj, vioj djevojakoj koli,
vjebaonici i koli . sestara u Sarajevu. Uz katehetske
obaveze, stizao je pomagati mjesnom upniku u
pastorizaciji tadanje prostrane upe.
Godine 1884. postao je tajnik banjalukog biskupa
fra Marijana Markovia, na kojoj dunosti ostaje sedam
narednih godina. Gvardijansku slubu na Petrievcu
obavlja 1891 - 1894., odakle odlazi za upnika u Bihau,
gdje ostaje do 1903. godine. Vrativi se iz Bihaa, opet
obnaa dunost gvardijana na Dudiu 1904 - 1907. godine,
kad odlazi i kao predsjednik vodi rezidenciju sa
sjemenitem u Visokom. Nakon tih slubi i dunosti
kustosa Provincije, subraa su ga izabrala za provincijalnog
ministra. Ovu dunost obnaao je 1909 - 1912. godine.
Na svakoj funkciji koju je obavljao, ostavljao je
nezaboravan dojam: vrijedan i voljen od uenika kao
kateheta, snalaljiv i pouzdan u poslovima sekretara,
ugledan upnik i gvardijan, suveren voditelj provincije
Bosne Srebrene.
S biskupskim dostojanstvom
143

Nakon slube provincijalnog ministra na fra

Alojzije uspinje se dalje u vrhove crkvene hijerarhije. Papa
Pio X. imenovao ga je biskupom 12. veljae 1912., a 18.
lipnja iste godine posvetio ga je u Rimu kardinal Falconio
za upravitelja obiju biskupija na podruju Hercegovine:
mostarske /dioecesis Mandetriensis - Dumnensis/ i
trebinjske /dioecesis Tribuniensis/. Sveano je bilo na
njegovom ustolienju u Mostaru 14. srpnja 1912. godine.
Biskupski ornat nosio je trideset godina, sve do svoje smrti,
koja ga je sustigla u tijeku Drugog svjetskog rata.
U ivotu uope - a posebno u biskupskoj slubi - sve
je radio u duhu ideje vodilje, koja mu je bila na srcu: "In
Caritate ac amore omnia vincuntur". To ga je inilo velikim
i produhovljenim ovjekom, pred Bogom i ljudima. Voen
ovim geslom, pokazao se nadaren mnogim Bojim
darovima, koje je crpio iz molitve. Tajnik fra Boris Ilovaa
pie: "Dnevno je minimalno 8 sati proboravio kod
Sanctissima u bisk. kapelici, a osam sati je radio u svojoj
radnoj sobi. Nikad nije uniao u reziedenciju, da nije
najprije obiao presv, sakramenat, pomolio se i onda tek u
radnu sobu. Kad je molio svaka njegova ilica odisala je od
arke ljubavi prema g. Bogu, a cieli njegov ivot bila je
neprekidna molitva g. Bogu55".
Fra Alojzije je mnogo gradio, prvenstveno crkve i
upne stanove. Sam je vodio gradnje, bio pokreta ili
dobrotvor, ime je podupirao da niu novi crkveni objekti.
U vremenu gvardijanstva na Petrievcu 1891 - 1894.
podigao je zvonik samostanske crkve. Godine 1910. rui
55

Vidi: Arhiv biskupa Miia, dokument upravljen nekom

od pre. otaca, br. 910. od 20. srpnja 1941., str. 1.

144

staru crkvu na Bistriku u Sarajevu i poinje s gradnjom

nove, dananje crkve sv. Ante. U vremenu dugog
biskupovanja u Hercegovini, njegovim zalaganjem,
vodstvom ili pomou izgraene su dvadeset tri nove crkve,
dvadeset jedan novi upni stan, te obnovljeno i proireno
jo osam crkava. Istovremeno je uspostavio etrdeset novih
upa na podruju svoje biskupije. Sve ovo postigao je u
siromanom kru tadanje Hercegovine, u biskupiji, koja je
tada imala skromna primanja.
Vidjevi takvu djelotvornost, ljudi su ga cijenili i
potovali, kako u obinom narodu, tako i u viim
krugovima. Posebno priznanje imao je u episkopatu i meu
subraom - franjevcima.
Istovremeno, mnogo je radio na socijalnom i
karitativnom planu, zbrinjavajui mnoge siromahe.
Pogotovo, kad bi se nazirala glad, koja je u hercegovakom
kru bila povremena pojava radi sua i drugih vremenskih
nepogoda. Tada bi urgirao kod vlasti i namicao sredstva, da
bi nabavke ita bile to obilnije. Godine 1935. uplatio je
20.000 dinara, kao prilog za prehranu gladnih u
Hercegovini 56 .
U pojedinim sluajevima, podupirao je mnoge
nezbrinute. S pravom mogli bismo rei, da je dijelio akom
i kapom. Trudio se da ispravlja nepravde, pogotovo tijekom
Prvog svjetskog rata, kad je nastojao da jedinci i oni
posljednji od sinova ne idu u vojsku, kako bi obitelj mogla
imati hranitelja.
56

Vidi: Arhiv biskupa Miia, dopis tajnika fra Borisa

Ilovae direktoru Zemaljske banke od 7. rujna 1935.
godine.
145

Mnogi su mladi ljudi iz siromanih obitelji uspjeli se

kolovati zahvaljujui njegovoj poduzetnosti i dobroti. U
prilog ovome svjedoi jedan uenik trgovake kole, koji
mu pie: "U asovima oskudice, u vrijeme kada nema
niodakle nikakve pomoi, usuuje Vam se pisati onaj,
kojega ste ve toliko puta pomogli57". Posebno se zauzimao
za sveeniki pomladak, svesrdno se brinui za odgojne
zavode u Visokom, Travniku i na irokom Brijegu, te one
u Peuhu ili drugdje u tuini, gdje se spremaju mladii, da
bi mogli pastoralno raditi na rodnoj grudi.
Smrt i pokop
Pred Drugi svjetski rat biskup fra Alojzije Mii je
zaao dublje u starosnu dob. Poruuje i predlae u Rimu
28. lipnja 1940. godine imenovanje biskupa koautora,
koji bi ga naslijedio. Meutim, vrijeme je inilo svoje, pa
taj eljeni odgovor nije doekao. Iako je doivio prilino
duboku starost od 83. godine, dobro se drao i uope nije
pobolijevao. A onda je dolo neoekivano preminue.
Dana 25. oujka 1942. godine u crkvi je podijelio sv.
red dvojici klerika. Sutradan je slavio ranu Misu, popio
kavu, malo proetao, vratio se u kuu, adorirao u kapelici i
otiao u svoju sobu. Traili su ga i kucali mu u deset,
jedanaest i dvanaest sati, ali se nije javljao. Nakon ruka
tajnik fra Boris Ilovaa predosjea to bi moglo biti. Obija
vrata i ulazi u njegovu sobu. Zatjee ga mrtva na stolici, u
sjedeem stavu. Toplina jo ga nije ostavila, pa mu je
podijelio sv. pomast i odrijeenje. Pristigli lijenik
' Arhiv biskupa Miia, dopis Josipa Odia, uenika treeg
razreda trgovake kole u Sarajevu, od 4. srpnja 1913.
146

konstatira modani udar /appoplexia cerebri/ oko dvanaest

sati. Dakle, biskup Mii umro je 26. oujka 1942., u dobi
od 83 godine ivota, 60 misnitva i 30 biskupske slube.
Uvaavajui njegovu posljednju elju iz testamenta,
odlueno je da se pokopa u samostanskoj crkvi na
Petrievcu, u grobnicu, koju mu je pripravio ve pokojni
fra Petar orkovi. Oprotaj od njega i ispraaj iz Mostara
obavljen je 29. oujka. Svetu Misu zadunicu u mostarskoj
katedrali predvodio je vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan
ari. Sprijeeni ratnim dogaanjima, pojedini biskupi nisu
mogli doi na njegov sprovod. Lijes s posmrtnim ostacima
pokojnika proslijeen je eljeznicom preko Sarajeva i
Broda do Okuana, odakle je uz pratnju vie putnikih kola
odvezen na Petrievac kod Banje Luke. Svetu Misu u
samostanskoj crkvi predvodio je banjaluki biskup fra Jozo
Gari. Tu su se od pokojnika oprostili mnogi ugledni
franjevci, prijatelji, znanci i rodbina. Pokopan je u istoj
crkvi, pored zaslunog subrata, spomenutog fra Petra
orkovia. Njihovi grobovi bili su u patosu crkve. Nakon
potresa i ruenja iste crkve 1969., negdje u ljeto slijedee
godine preneseni su njihovi posmrtni ostaci na oblinje
samostansko groblje, gdje im se 1971. godine pridruio i
Miiev tajnik fra Boris Ilovaa.
Fra Alojzije Mii je bio vidovit svetac, ovjek
velikih mogunosti, redovnik franjevake zajednice, sin
majke Crkve, koji se pastirski brinuo za dobro i opi
napredak svoga naroda. Kao veliki dobrotvor ostao je u
lijepoj uspomeni mnogim siromanim i jednostavnim
ljudima. Kao crkveni dostojanstvenik uvaavan i potovan
u Crkvi i drutvu. To je postigao radei uporno i s velikom
vjerom i beskrajnim pouzdanjem u Boga. Stvarno, u
147

njegovoj osobi ogleda se veliina i dostojanstvo,

modelirano u franjevakoj poniznosti i jednostavnosti.
Gledajui njegov ivot i rad, dolazimo do uvjerljive
prezentacije: fra Alojzije Mii je bio Boji ovjek, koga je
vodila Boja desnica.
FRA JOSIP PEULI
/1872 -1915./

Od Bos. Gradike

Ovaj franjevac, s krsnim

imenom Ivan rodio se 18. srpnja
1872. godine u Bosanskoj
Gradici. Oblaei habit sv.
Franje
na
Rokovo
1889.
zapoinje godinu dana novicijata.
Sveano zavjetovani redovnik
postaje na blagdan Svijenice
1895. a reen je za sveenika 14.
travnja iste godine.
U prvim godinama pastoralne slube obavlja
kapelansku dunost u Bihau i drugim upama. Kao upnik
vodio je upu Zelinovac /Krnjeua/ 1902 - 1907. godine.
Ve naredne godine bio je kapelan u samostanu na Plehanu
kod Dervente. Obolio je i umro od modane kapi,
opremljen sv. sakramentima u Stenjevcu kod Zagreba 4.
lipnja 1915., u 43. godini ivota, 25. redovnitva i 20.
misnitva.
Inae, bio je glazben ovjek. Kao takav, vodio je
crkvene zborove po crkvama u kojim je sluio.
148

IV DIO
FRANJEVCI SANSKOG KRAJA
Drugu grupaciju po brojnosti u sjeverozapadnoj
Bosni predstavljaju franjevci Sanskog kraja, tj. oni s
prostora blie i dalje okolice Prijedora, Ljubije i Sanskog
Mosta. Katoliki narod ovog kraja razlikuje se od
banjalukog i bianskog svijeta, ime i franjevci ovoga
kraja imaju svoje posebnosti.
Mi Banjaluani jednostavno ih zovemo Majdancima,
podrazumijevajui da su to ljudi od majdana. Ovim
nazivom posebno su deklarirani u prolosti. Gledajui s
banjaluke strane, ivotni prostor majdanskog katolikog
puanstva poinjao je s Bronzanim Majdanom. Dalje bi
vezao preko Stratinske, Sasine, Sanskog Mosta,
Kamengrada, Stare Rijeke do Starog Majdana s Ljubijom
/sada rudnikom a nekad majdanom/. Sve su to rudarska
mjesta, s brojnim majdanima, koji su radili u prolosti. Po
tome su im ljudi poznati kao Majdanci. Ovima moemo
pridruiti i one s podruja Prijedora i Kozarca.
Na ovako irokom podruju bila su ili jo uvijek
najvea rasadita duhovnih zvanja: Stara Rijeka s
Brievom, Kamengrad, Sasina, Stratinska s Gomionicom i
149

Obrovcem i urkovac. Svako ovo mjesto inilo je zasebnu

cjelinu, s posebnostima u nainu ivota, obiajima i
tradicijom.
Ovi krajevi i njihovo katoliko puanstvo u 17.
stoljeu objedinjavani su u upnim organizacijama
Kamengrada, Ljubije, Vodieva i Kozarca. Tada je
posebno brojna bila kamengradska upa, iz koje imamo
nekoliko poznatih franjevaca. Tijekom 18. stoljea, u
najteim vremenima Bosne ponosne, od tih upa preostala
je vodievska s novonastalom upom Stari Majdan, koje su
- u nedostatku sveenistva - u pojedinim periodima
objedinjavane u jednoj osobi upnika. U posljednje vrijeme
turskog gospodstva katolici Sanskog kraja bili su
organizirani u etiri upe: Volar /ostatak biveg Vodieva,
sada urkovac/, Stara Rijeka, Sasina i Stratinska. U novije
vrijeme dijeljenjem pridodane su im upe Prijedor, Ljubija,
Ravska i Sanski Most.
Prikraeni smo, to nam nije dovoljno poznata
povijest katolike upe Kozarac u 17. stoljeu. Da nam je
poznata, znali bi i za sveenike, koji su rodom iz Kozarca.
Ovako znamo samo za jednog franjevca, koji je rodom iz te
drevne upe.

150

FRA ALOJZIJE ATLIJA

/1915 -1995./

Iz Stare Rijeke

Fra Alojzije spada u grupu

starorijekih sveenika. Isticao je i
ponosio
se
s
tim
svojim
podrijetlom. Kad je reen za
sveenika, Drugi svjetski rat je
bjesnio u punom zamahu. U
burnim vremenima sukoba i porau
dobro se snalazio, obavljajui
pastoralnu slubu na ne ba
sigurnim prostorima. U mirnim
vremenima nesmetano je radio dugi niz godina po naim
upama, ostavivi dojam jednog malo stroijeg sveenika.
Osnovne podatke o njegovom kolovanju, ivotu i
radu moemo ukratko sumirati:
- Roen je u Staroj Rijeci 16. kolovoza 1915. godine, od
roditelja Jerke i Marije r. Vidakovi. Na krtenju je
primio ime Marko.
- Uio je klasinu gimnaziju u Visokom.
- Odoru sv. Franje oblai 29. lipnja 1933. godine.
- Godinu dana novicijata provodi na Gorici kod Livna.
- Bogosloviju studira u Sarajevu i Vogheri u Italiji.
- Jednostavne zavjete polae 30. lipnja 1934. godine.
- Sveano je zavjetovan 1. srpnja 1937. godine.
- Sakramenat sveenikog reda prima 9. studenog 1941.
godine.
- Kao kapelan sluio je osam godina u Bihau, na
Petrievcu i u Jajcu.
151

Slubu upnika obnaao je dvadeset sedam godina: u

urkovcu, Sanskom Mostu, Guoj Gori, Petrievcu i
Bihau.
Pet godina vrio je slubu gvardijana u Guoj Gori i na
Petrievcu.
Godine 1976. prikljuuje se samostanskoj zajednici na
Petrievcu, pokazuje jo uvijek primjernu aktivnost,
vodei u zboru crkveno pjevanje, ispovijedajui vjernike
kao stariji i iskusni sveenik.
Tijekom cijelog svoga sveenikog ivota, uz
redoviti pastoralni rad fra Alojzije se bavio glazbom i
spisateljskim radom. Pored manjih radova, objavljivao je
znaajne povijesne priloge u reviji Nova et Vetera, te
glasilima: Svjetlo Rijei, Bosna Srebrena, Veritas... Bio je
iznimno glazben ovjek. Svirao je vie instrumenata.
Okuao se u skladanju liturgijskih pjesama i to vrlo
uspjeno. Uglazbljeni psalam Iz dubine uvrten je u
liturgijsku pjesmaricu Pjevajte Gospodinu pjesmu novu.
Zdenka Mileti uvrtava ga meu znaajnije glazbenike u
djelu Glazbena zrnca Bosne.
Fra Alojzije je u sebi spajao pomalo udaljene crte
karaktera. S jedne strane bio je vrlo energian, toan i
zahtjevan a s druge veseo, sklon ali i vrlo ugodan meu
sveenicima, posebno u krugu samostanske zajednice, gdje
se posve osjeao i pokazivao u svom pravom svjetlu.
U posljednjim godinama ivota muile su ga eerna
bolest i slabost srca. Stradao je u ranim jutarnjim satima 7.
svibnja 1995. godine, prilikom vandalskog razorenja crkve
i palenja samostana na Petrievcu. Otkazalo mu je srce u
brutalnom "ophoenju" palitelja i ruitelja. U paljevini
samostana nagorjelo je i njegovo mrtvo tijelo. Nije bilo
152

mogunosti sahraniti ga u samostanskom groblju. Svetu

Misu zadunicu u katedrali predvodio je biskup Franjo
Komarica. Uz sudjelovanje sveenika okolnih upa
sahranjen je na groblju sv. Marka u Banjoj Luci. Na koncu
se posloilo: na Markica poiva na groblju sv. Marka i ivi
u naoj uspomeni do buenja u zoru sudnjeg dana.
FRA ALOJZIJE BEGI
/1904 -1949./

Iz Stare Rijeke

Ovo je saeti prikaz o runoj sudbini ovog franjevca.

Sve je dobro htio, mnogo zapoeo a as umrli ga pomeo. I
prije smrtnog asa, teka bolest ga je posve pomela.
Rodio se u Staroj Rijeci 15. veljae 1904. godine,
primivi na krtenju ime Anto. Gimnaziju je uio u
Djeakom sjemenitu u Visokom a studij filozofije i
teologije na Bistriku u Sarajevu. Zavrivi potrebne nauke,
zareen je za sveenika 1927. godine, nakon ega je
postavljen za kapelana na Petrievcu. Istu slubu obavlja na
Dubravama u Posavini a u Stratinskoj slui kao upnik
1931 - 1933. godine. Naredne godine nalazimo ga kako
vodi upu u Doljanima. Opet se vraa na Petrievac, gdje
ga vidimo 1937. godine u svojstvu kapelana. ini se da je
ve tada teko obolio. Oboljenje je bilo na mentalnoj bazi,
pa se kao teki umobolnik dugo vremena lijeio u bolnici
za mentalno oboljele u Vrapu kod Zagreba. Tamo je umro
16. travnja 1949. godine i pokopan na mjesnom groblju
Vrape - Oranice. Umro je u naponu snage, u dobi od 45.
godina, 29. redovnitva i 22. misnitva.
153

FRA DANIEL BRIEVAC

/1890 -1944./

Iz urkovca

Jedan od tih vrijednih

Majdanaca bio je Daniel
Brievac, franjevac koji je
djelovao u prvoj polovici 20.
stoljea.
Fra Daniel se rodio 15.
sijenja 1890. godine u
Volani, selu urkovake upe
kod Ljubije. Krsno ime bilo
mu je Ivo. Osnovnu kolu
uio je u nedalekoj Ljubiji. Nakon zavretka osnovnog
kolovanja, uio je u Djeakom sjemenitu u Visokom.
Redovniko odijelo obukao je 14. srpnja 1910. godine u
Fojnici, gdje je proveo propisanu godinu novicijata. Godinu
dana kasnije polae jednostavne a sveane redovnike
zavjete daje u ruke provincijala 15. srpnja 1915. godine u
Sarajevu. Bogoslovne znanosti ui na Franjevakoj
teologiji u Sarajevu, da bi nakon zavrenog studija bio
zareen za sveenika 11. lipnja 1916. godine.
Svoje
pastoralno
djelovanje
po
upama
sjeverozapadne Bosne poeo je kao kapelan na Petrievcu.
Potom je vrio upniku slubu u Sanskom Mostu 1921 1922., urkovcu 1922 - 1923. i 1924 - 1926., Bihau 1928 1937. i Stratinskoj 1940 - 1944. godine. U dva navrata
obnaao je slubu gvardijana na Petrievcu 1923 - 1924. i
1937 - 1940. godine. U meuvremenu, bio je definitor u

154

starjeinstvu Provincije i tajnik mostarskog biskupa fra

Alojzija Miia.
Kao ovjek vjere, volio je svoj Red, samostan i
narod. Sluei kao biskupov tajnik ivio je u Mostaru a
duom je bio na sjeverozapadu Bosne. U istom svojstvu
vlastitom uteevinom kupio je za samostan na Petrievcu
21. dunum parcele, tzv. Bojino zemljite, potroivi u toj
kupovini 23.000 kruna. Naavi se u ratnim i nesigurnim
vremenima u Stratinskoj, mogao se skloniti i otii na neko
mirnije mjesto. Budui da je bio revni pastir koji voli svoj
narod, nije to uinio. Radi uestalih borbi i pokidanih veza
sa svojim upljanima, bio je prisiljen godinu dana biti
odijeljen od svoje upe. U tako tekim okolnostima nije
klonuo duhom. Vrativi se u upu, obilazio je vjernike,
tjeio ih i s njima podnosio svu teinu i opasnosti ratnih
zbivanja. Jo prije je trpio teke udarce krute sudbine. Rat i
grozna smrt grabili su mu najdrae. Godine 1943. umire mu
voljeni subrat u Redu fra Marijan Jakovljevi a ratni vihor
odnosi mu roene. S Petrievca pie fra Borisu Ilovai:
"Moj Borija, ja sam ti obadva brata izgubio, Josu i Tunju i
jo i Josinu enu. Sve troje u mjesec dana umrli od
pjegavca58...".
Pored svih nedaa, godine 1944. dolo je dotle, da
nije imao najosnovnijih sredstava za preivljavanje, jer je
ostao i bez krova nad glavom. Pribliavala se zima a
neprijatelji su ga sumnjiavo gledali. Namjeravao je na
brzu ruku sagraditi pristojan stan. Susjedni pravoslavci bili
su voljni pomoi. Pronio se glas, da e oni dati drvenu
grau i pomoi graditi kuu, samo neka on nae majstore,
58

Arhiv fra Borisa Ilovae, Petrievac, dopis fra Daniela

Brievca 5. travnja 1943.
155

pribavi avle i druge potreptine. Ovakvu solidarnost

preduhitrili su etnici. Nakon nekoliko dana posjete ga sa
zlobnim namjerama. Traili su novac, pretpostavljajui da
je neto utedio za gradnju. Kad nisu nali eljeno, muili
su ga i na koncu ubili. O tome ustaki tabor u Stratinskoj
alje ustakom logoru u Banjoj Luci kratko izvjee: "Dne
25. VIII. pred vee poginuo je od odmetnika u Stratinskoj
59
fra Daniel Brievac, i sutradan po seljacima pokopan ".
Nakon to je na raspolaganje svom narodu dao sve fizike i
umne sposobnosti, za njega je dao i svoj ivot. Tada je bio
u dobi od 54. godine ivota. Ovaj gnusni zloin etnika nije
bio po volji partizanima. Za sigurnost oni su osiguravali
sprovod, kojeg je vodio fra Miroslav Buzuk, upnik iz
Sasine, koji e neto kasnije isto stradati, samo ne od
etnika, nego od partizana.

FRA MIROSLAV BUZUK

/1906 -1945./

S Brieva

Fra Miroslav spada u red

posve
pastoralno
orijentiranih
franjevaca,
koji
se
posvetio
sluenju svome narodu, s kojim je
ostao u najburnijim vremenima
Drugog svjetskog rata, u kojima se
dobro snalazio. Nepravedno i krivo
optuen, uklonjen je iz svog
naroda, jer su ga drugovi preuranjeno
59

Vrhbosna 1944., br. 11 -12.

156

smirili u vjenom pokoju.

Rodio se 15. oujka 1906. godine na Brievu u
starorijekoj upi, iznad same Ljubije. Njegovi roditelji Ivo
i Kata r. Galei dadoe mu na krtenju ime Mato. Njegov
put do punine franjevatva i sveenikog reda iao je ovim
redoslijedom:
- Djeako sjemenite uio je 1918 - 1824. godine u
Visokom.
- Franjevaki habit oblai 12. kolovoza 1924. godine.
- Godinu novicijata proveo je 1924 - 1925. u Fojnici.
- Bogosloviju je studirao na Bistriku u Sarajevu 1925 1929. godine.
- Jednostavne zavjete poloio je 18. kolovoza 1925. godine
u Fojnici.
- Sveane zavjete polae 15. kolovoza 1928. godine na
Gorici kod Livna.
- Sveeniki red podijelio mu je vrhbosanski nadbiskup dr.
Ivan ari 22. prosinca 1928. godine u Sarajevu.
Duobriniku slubu poinje na Petrievcu. Tu ga
nalazimo kao upnog i samostanskog vikara 1929 - 1930.
godine. Odatle odlazi i sve do 1940. godine slui kao
upnik u urkovcu. Istu slubu obavljao je u Doljanima. Na
poetku Drugog svjetskog rata bio je gvardijan na Plehanu
do 1942. godine. S Plehana se vraa na Petrievac, gdje
nekoliko mjeseci slui kao vikar, nakon ega je imenovan
upnikom u Sasini, gdje je sluio do svoje pogibije.
Najvie je uradio i lijepu uspomenu ostavio u
urkovcu, gdje je 1936. godine podigao prostranu i lijepu
crkvu s dva tornja. Naalost, istu crkvu sruile su u oujku
1993. godine bezbonike i ruilake ruke.

157

Fra Miroslava ubrajamo u onu vrstu neustraivih

franjevaca, koji i po cijenu vlastitog ivota ostaje sa svojim
narodom, podnosei s njim sva zla ratnih stradanja. U
ratnim godinama ivio je i preivljavao u najugroenijim
krajevima, ne traei za sebe mirniji kutak. "Uvijek
dobroduan i nasmijan, prema svakome ljubazan i svima
pristupaan, mislio je da mu se nee nita loe dogoditi, jer
nema razloga za to. Blage i dobre naravi, prava franjevaka
dua, svakome je inio samo dobro60".
Tijekom gotovo cijelog Drugog svjetskog rata
drugovi su ga cijenili i pazili. No, na koncu rata okrenue
se protiv njega, optuivi ga - kao u vjeto reiranim krimi
priama - da se bavio pijunaom, navodno aljui po
golubovima - pismonoama izvjea iz Sasine u Banju
Luku. Uz to, optuen je da je navodio neprijateljske
zrakoplove da bombardiraju partizanske poloaje. Sve su to
nevjerojatne prie. Partizani su ga odveli 17. prosinca 1944.
godine, ispitivali, muili i prisilili da sam sebi iskopa grob.
Prema maticama umrlih upe Sanski Most strijeljan je kod
groblja Greda 21. veljae 1945. g. zajedno s prijedorskim
upnikom Bckmannom. Tada je imao 40 godina ivota.
Pokopan je s vanjske, lijeve strane groblja Greda u
Sanskom Mostu. Njegove i posmrtne ostatke vl. Josipa
Bockmanna ekshumirao je u srpnju 1966. Sanski upnik fra
Alojzije Atlija. Sahranio ih je u jednu krinju i pokopao
pod oltarom kapele istoga groblja, gdje se i danas nalaze.

60

M. Karaula, rtve i muenici, Svjetlo Rijei, Sarajevo

1999., str. 41.

158

FRA STANKO BUZUK

/1924 -1998./

S Brieva

Fra Stanko pripada novijoj

generaciji franjevaca s naih
prostora, koji se tako srastao sa
samostanskom
zajednicom
i
njezinim ambijentom, da je postao
sinonim za Petrievac. Tako je
funkcionirao meu subraom, tako su
ga prihvatili vjernici petrievake i
susjednih upa.
Buzuci su starinom od
kreevskog kraja a na Brievo su doselili krajem 18.
stoljea. Inae, Brievo iznad Ljubije dalo je vie
sveenika. Odatle potjee i fra Stanko. Rodio se 18. veljae
1924. godine, primivi na krtenju ime Ivan. Nakon
osnovne kole prolazi redovito kolovanje po odgojnim
zavodima Bosne Srebrene. Franjevaki habit obukao je o
Petrovdanu 1941. godine, da bi poslije godinu dana
novicijata poloio jednostavne zavjete. Kao bogoslov na
koncu Drugog svjetskog rata proao je prilian broj postaja
Krinog puta. I pored toga, odmah se uspio ukljuiti u dalje
kolovanje i poloiti sveane zavjete 24. srpnja 1945.
godine. Tri godine kasnije, na Petrovo primio je sveeniki
red.
Kratko vrijeme po sveenikom reenju bio je
kapelan u Jajcu, nakon ega istu dunost obavlja na
Petrievcu. Kao mladi sveenik dolazi u urkovac i vodi
ovu upu 1952 - 1964. godine. Vrijedno radei uspio je
159

1962. sagraditi novi upni stan. Po odlasku iz urkovca tri

godine obnaa dunost gvardijana na Petrievcu, odakle
odlazi za upnika na Barlovce. Uskoro oboli i odlazi u
sanatorij u Tarinu. Zalijeen vraa se na slubu gvardijana
na teologiji u Neariima 1968 - 1969. godine. Potom
dolazi na Petrievac, gdje dui niz godina slui kao vikar,
pa opet kao gvardijan 1979 - 1982. godine. Kratko vrijeme
e izbivati sluei kao kapelan u Bihau, odakle se opet
vraa na Petrievac, da bi u kolovozu ratne 1995. godine
napustio samostan i u Vojniu vodio Katoliku misiju za
prognanike iz Bosne. Tu je ozbiljno obolio. U karlovakoj
bolnici na vari doivio je srani udar i umro 17. srpnja
1997. godine. Tri dana kasnije pokopan je u samostanskom
groblju na Petrievcu. Sprovod je predvodio banjaluki
biskup mons. Franjo Komarica, uz nazonost 50 sveenika
20 asnih sestara, veeg broja vjernika, prijatelja i znanaca.
Fra Stanko je bio jedan ozbiljan, dostojanstven i
uporan franjevac, koji je savjesno obavljao svoje dunosti.
U pastoralnom radu bio je vrlo metodian. S dugim
"staom" u pastvi stekao je potovanje vjernika svih
uzrasta. U sveenikom i redovnikom ivotu pokazao se
besprijekornim u svakom pogledu. Kao takav, obnaao je
slubu definitora u starjeinstvu Provincije. Odgojen u
franjevakom
duhu
brino je
potivao
starije.
Dostojanstvenici Crkve i Reda bili su mu svetinja.
Ipak, od svega ovoga u Bojem svijetu najvie je
volio svoj samostan, ije je razaranje doivio dva puta.
Pred samu smrt imao je tu radost, da vidi posljednju
obnovu kue, koju je tako volio i u kojoj je proveo najvie
godina redovnikog ivota.

160

FRA AUGUSTIN ENGI

/1855 -1911./

S Brieva

ini nam se da je ovaj

franjevac najugledniji od svih
Starorijeana. Bio je markantna
figura
i
utjecajna
linost
provincije Bosne Srebrene na
prijelazu iz 19. u 20. stoljee.
Pravi bosanski ujak s naih
prostora,
koji
je
svojom
razboritou i primjerom uticao
na zbivanja, kako u redovnikoj
zajednici, tako na politikom i drutvenom planu.
Dana 7. veljae 1855. godine u selu Ratkovici na
Brievu rodilo se dijete u uglednoj obitelji engia, kome
na krtenju dadoe ime Bla. Osnove pismenosti stekao je
vjerojatno u fojnikom samostanu, u kojem je 16. srpnja
zapoeo novicijat. Filozofiju je studirao u akovu 1874 1876. a teologiju u Ostrogonu. Poloivi sveane zavjete 1.
studenog 1876. i ispunivi sve uvjete zaredio se za
sveenika 20. srpnja 1879. godine. Kratko vrijeme obavljao
je slubu kapelana u Banjoj Luci i Bihau, te lektora na
Gorici u Livnu. Nakon toga, otiao 1881. u Assisi u Italiji
na dalje usavravanje. U Firenzi poloio je strogi ispit
1885. godine. Postavi generalni lektor, predavao je do
1888. godine u Italiji, kad se vraa u domovinu, gdje je
nastavio predavati na Bogosloviji. Potom se malo udaljio
od odgojnih zavoda i poeo s pastoralnim radom u Banjoj
Luci, gdje je bio upnik 1896 - 1900. godine. Tu je
161

obavljao i dunost generalnog vikara kod biskupa fra

Marijana Markovia. Odatle odlazi i vodi upe u Bihau i
Ivanjskoj. Na ovoj posljednjoj upi je ozbiljno obolio i
umro u samostanu na Petrievcu 22. lipnja 1911., u 57.
godini ivota, 35. redovnitva i 32. sveenike slube.
Pokopan je u samostanskom groblju na Petrievcu.
Kako je bio jedan od vodeih franjevaca svoga
vremena u Bosni, uivao je veliki ugled u Provinciji i
drutvu. Franjevaki red ga je obdario naslovom lektora
jubilata a provincija Bosna Srebrena birala ga je za
definitora 1894 - 1897. i provincijala 1900 - 1903. godine.
Bio je podpredsjednik Hrvatskog katolikog kongresa u
Zagrebu. Car Franjo Josip odlikovao ga je eljeznom
krunom III. reda. Kao mudar ovjek pomirljivo je i
konstruktivno djelovao u vremenu podijeljenosti naeg
naroda na dvije politike stranke, Hrvatsku Udrugu i
Hrvatsku narodnu stranku.
Fra Augustin je bio ozbiljan, naoit i poboan
ovjek, s primjernim redovnikim i sveenikim ivotom.
Franjevakim dranjem i vrsnim predavanjima vrijedno je
radio na odgoju franjevake mladei. Lijepo je i savjesno
obavljao pastoralne dunosti po naim upama, radi ega je
bio potovan u obinom narodu, kao uen i astan ujak.
Zahvaljujui svojoj uenosti, mnogo je pisao i
objavljivao u raznim asopisima. Suraivao je u Glasniku
jugoslavenskih franjevaca s temama iz sociologije, glazbe,
franjevakog kolstva i duhovne teologije. U Franjevakom
glasniku pie o katolikom pokretu u svijetu, objavljuje
provincijalne okrunice, povijesne biljeke iz Bosansko hercegovakog ustanka i neke manje priloge. Tu je objavio
vrijedno djelo pod naslovom Kristofor Kolumbo i
162

franjevaki red, objavljeno 1892. godine. Godine 1894.

objavio je Prirunu knjiicu ili Kratak pregled nauka
kranskoga koji svaki kranin mora znati. Njegovom
zaslugom u Banjoj Luci osnovano je hrvatsko pjevako
drutvo Nada, iji je poasni lan postao 1898. godine.
FRA BLA ENGI
/ro. 1869./
S Brieva, Stara Rijeka
Ovaj sveenik potjee od
starog roda engia s Brieva,
ponad Ljubije, u starorijekoj
upi. Roen je 31. svibnja 1869.
godine. Na kretnju dobio je ime
Marko. Veoma mlad je stekao
titul lektora filozofije. Godine
1895.
predaj e
franjevakoj
mladei u Livnu opu filozofiju.
Nakon toga, povjerena mu je
upnika sluba u Sanskom Mostu 1900-1902. godine.
Tada je nadolo vrijeme njegovih lutanja i zastranjenja. U
elji da se sekularizira, otiao je predaleko. Kako to nije
uspio postii u Bosni, otiao je 1905. u Sjedinjene Drave,
ivei i radei meu naim iseljenicima. Kad se ispostavilo
da dokumenti o njegovoj sekularizaciji nisu valjani, otiao
je u Srbiju i namjeten za profesora gimnazije u Jagodini.
Tada mu je stavljeno do znanja da kao takav treba ostaviti
katolicizam i prijei na pravoslavlje. To ga je nagnalo na
povratak. Razloge tih njegovih lutanja roak fra Augustin
163

engi nalazi u njemu samome, kada u jednom od svojih

dopisa kae "da je fra Bla tvrdoglav i uvijek eli svoju
nakanu provesti u djelo...". Vratio se u Red i vrio
upniku slubu u Ivanjskoj 1911-1914. i urkovcu 19141921. godine. Jo se spominje kao upnik 1923. u Sivi kod
Doboja i 1924. u Sokolinama. Vjerojatno je poslije toga
dobio dozvolu za sekularizaciju, jer se od tada ne spominje
kao lan franjevake provincije Bosne Srebrene.
FRA MARKO ENGI
/ro. 1896. /

Iz Kruhara

O
ovom sveeniku
franjevcu malo znamo. Tek toliko,
da je zabiljeen u radu franjevaca u
sjeverozapadnoj Bosni. Rodom je
iz Kruhara kod Sanskog Mosta,
gdje je doao na svijet 31. svibnja
1896. godine. Uio je u djeakom
sjemenitu u Visokom. Zavrio je
redoviti studij i im je postao
sveenikom,
odreen je
za
kapelana u Bihau, gdje je sluio 1918 - 1920. godine.
Nakon toga napustio je Red i sveeniku slubu, pa o
njemu vie nita ne znamo.

164

FRA PETAR OSI /Begovi/

/+1795./

Iz Volara

Ovaj sveenik - franjevac ivio je u drugoj polovici

18. stoljea. Rodom je iz Volara, mjesta u dananjoj
urkovakoj upi. Imao je i drugo prezime Begovi, to se
vidi u matinim knjigama. Godine 1785 - 1787. bio je
upnik u staromajdanskoj upi. Znamo da je bio banjaluki
upnik 1793. godine i da je sluei u Banjoj Luci umro je
24. oujka 1795. u upnoj kui u Rakovcu. Radi
nesigurnosti nije mogao biti pokopan na gradskom
katolikom groblju Misna Bata. To nije bilo mogue
obaviti ni na Motikom groblju, koje se nalazi iznad samog
Rakovca. Zato je pokopan u neto udaljenijem groblju
Crkvene. Sprovod je vodio ivatanski upnik fra Stipo
Trograni.
FRA STJEPAN OSI
/+ 1766. /

Iz Volara?

Spomen na ovog sveenika nalazimo u Nekrologiju

petrievakog samostana. Znamo da je bio kapelan u
Starom Majdanu i upnik u Vodievu 1764 - 1766. godine.
Najvjerojatnije je rodom iz te upe, iz sela Volara /danas u
urkovakoj upi/, kao i njegov prezimenjak fra Petar, iz
neto kasnijeg vremena.

165

DOKTOR FRA BERISLAV GAVRANOVI

V
/1900 -1980./
Iz urkovca
U ovom ovjeku, eminentnom franjevcu spojeno je mnogo
toga: redovnitvo, Sveenitvo,
propovjednitvo, prosvjetni i znanstveni rad, franjevaka poniznost,
znaaj i vrijednost na akademskom
nivou. U ovom gospodinu u eiru
i fraku naziremo ascetske crte,
strogost, pedantnost i odmjerenost
profesora.
Profesor i doktor
Fra Berislav /krsno ime Ivan/ Gavranovi, sin Mate i
Mare r. Komljenovi rodio se 28. srpnja 1900. godine u
urkovcu kod Ljubije. Svoje kolovanje poinje u Ljubiji
1909. s osnovnom kolom a zavrava 1935. godine u
Beogradu s titulom doktora. Tri razreda gimnazije uio je u
Bihau 1913 - 1916. a etvrti razred zavrava u
Franjevakoj klasinoj gimnaziji u Visokom. Stupanjem u
novicijat 2. srpnja 1917. inkorporira se u red sv. Franje.
Tono godinu dana po zavrenom novicijatu u Kraljevoj
Sutjesci polae privremene zavjete. Sveano je zavjetovan
u Visokom 5. rujna 1921. godine. Studij teologije zavrava
u Freiburg im Breisgau. Sakramenat sveenikog reda
prima 14. srpnja 1925. godine. Ui na filozofskom
166

fakultetu beogradskog univerziteta, gdje diplomira 24.

lipnja 1930. godine XV grupu nauka, sa zasebnim
predmetima:
a/ Svjetska historija,
b/ Nacionalna historija i Bizantologija.
c/ Etnologija, etnografija i fizika geografija.
Usmeni doktorski ispit poloio je 27. prosinca 1934.
a promocija je slijedila 29. lipnja 1935. godine.
Do 1958. godine predavao je na Fanjevakoj
klasinoj gimnaziji u Visokom. Te godine povlai se u
mirovinu, u tiinu samostana na Petrievcu, gdje je umro
23. veljae 1980. godine. Osim profesure, obavljao je jo
neke slube /upnik u Sanskom Mostu 1947 - 1948./, ali
bitna njegova preokupacija bio je prosvjetni i znanstveni
rad, s mnogo publiciranih lanaka i strunih radova iz
povijesti.
Kao profesor bio je strog i zahtjevan. Dnevno je
odravao mnogo sati, mnogo znanja prenosio uenicima i
od njih mnogo traio. aci su od njega mnogo nauili, to
su znali cijeniti, potujui njegov rad i zalaganje.
Fra Berislav je bio veliki znanstveni radnik na
podruju nae franjevake povijesti. Drugi prije njega poput Batinia, Nedia i uturia - poznavali su povijest i
pisali o njoj, ali fra Berislav je poput Jelenia sustavno,
akademski pisao, s velikom erudicijom i nevjerojatno
obilnom dokumentacijom, koju je pokupio po domaim
arhivima, te arhivima Bea, Pete, Carigrada...
S ovakvim fundusom znanja mnogo je pisao, mnogo
objavljivao i mnogo ostavio u rukopisima. Pisao je vrijedne
strune radove, rasvjetljavajui povijest Katolike Crkve,
posebno zadnji period turske i tijekom austrijske vladavine
167

u Bosni i Hercegovini. Svoju spisateljsku djelatnost poinje

lankom Prilog stogodinjici ustanka Husein kapetana
61
Gradaevia a zavrava radom Klement Boi - pruski
dragoman u Sarajevu i javni radnik .
Spisateljska djelatnost
Objavio je slijedea djela:
- Uspostava redovite katolike hijerarhije u Bosni i
Hercegovini, Beograd 1935. godine. Ovo je ujedno i
njegova doktorska disertacija.
- Bosna i Hercegovina od 1853 - 1870., Sarajevo 1956.
godine.
- Povijest franjevakog samostana Petrievac i franjevakih upa u Bosanskoj Krajini, Dobri Pastir 1959. godine.
- Dolazak trapista u Delibaino Selo kod Banje Luke i
njihova djelatnost, Banja Luka 1964. godine.
- Sudbina vanijih starih dragocjenosti iz naih triju
historijskih samostana i biskup Strossmayer, Sarajevo
1964. godine.
- Banjaluki biskup fra Marijan Markovi 1883 - 1912.,
Sarajevo 1966.godine.
- Pokuaj gradnje katolike crkve na Kriu kod Bihaa,
Dobri Pastir, Sarajevo 1972., str. 219 - 248.
Sve su ovo vrijedna djela, ali ono kapitalno ostalo je
neobjavljeno. Naslov mu je Djelovanje franjevaca
samostana sv. Ive Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Tu je
opisao povijest djelovanja franjevaca Sutjeke kustodije na
irokom podruju, kojem su sjeverna i istona granica bile
61
62

Franjevaki Vjesnik..., str. 342 - 345.

Nova et Vetera, sv. I - II, Sarajevo 1978., str. 181 -195.

168

rijeke Sava i Drina a krajnje toke u unutranjosti Olovo,

Vare i Popovii na sastavu Velike i Male Ukrine. Sutjeki,
posavski i tuzlanski franjevci nisu bili svjesni to im se
nudi, to se ogleda u dopisu fra Bernardina Matia autoru
fra Berislavu, gdje ali radi stava svoje subrae, od kojih
neki bavljenje knjigom smatraju piskaranjem i gubljenjem
vremena.
Drugo vrijedno a neobjavljeno djelo je Uzaludno
nastojanje Maara da maariziraju bosanske franjevake
klerike. Ovom se moe dodati i trei neobjavljeni rad Slike
iz Bosne nacrtane Klementom Boiem.
Propovjednik rijeju i primjerom
Profesor Berislav bio je vrstan propovjednik.
Prirodno nadaren i s velikom intelektualnom sposobnou
imao je to kazati s propovjedaonice. Nedjeljama i
blagdanima ostavljao bi profesorske brige i rado odlazio po
upama pomoi subrai u pastvi. Za sveenike i narod
petrievakog distrikta to je bio poseban dogaaj: "Dolazi
profesor Berislav. Njegova je puka Misa i propovijed". Za
takve nastupe savjesno i temeljito se pripremao. Usput,
znao se i lijepo naaliti i biti zanimljiv. Obino bi ga
subraa ujutro radoznalo pitala: "Doktore, jeste li dobro
spremili propovijed?" Dosjetljivo bi odgovarao: "To sam ja
jutros, dok sam prao ruke...".
Na kraju svega, moemo prosuditi o doktoru
Berislavu: veliina u franjevakoj jednostavnosti, mnogo
znanja u skromnosti, gospodin u poniznosti, sveenik u
franjevakom habitu, ivot i rad za Crkvu, Provinciju,
uenike i svoj narod.
169

FRA MARIJAN GRGI

/1815 -1865./

Iz Sasine

Rije je o jednom skromnom redovniku, koji se

spominje u 19. stoljeu. Iako skroman i nenametljiv, ostao
je zapaen i zabiljeen u analima nae franjevake
povijesti.
Rodio se u Sasini kod Sanskog Mosta 9. sijenja
1815. godine. Vjerojatno je kao djeak otiao u samostan u
Fojnici, da ui u malom sjemenitu. Habit sv. Franje oblai
14. lipnja 1830. a zavjete polae godinu dana kasnije.
Teoloke i filozofske nauke uio je u mjestu Fani u Italiji.
Po zavrenom studiju reen je za sveenika 7. rujna 1837.
godine. Nalazimo ga uglavnom na dunosti duhovnog
pomonika. Godine 1852. i 1855. nalazimo ga kao
kapelana u Sasini a 1860. - 1862. kao upnik vodi
starorijeku upu, da bi ga 1864. godine opet vidjeli kao
kapelana u Ivanjskoj. Dana 27. travnja naredne godine
umro je u istome mjestu, na istoj dunosti. Opremljen je
svetim sakramentima i pokopan na Fratarskom groblju u
Mamenicama.

170

FRA ANTO HRVAT

/1888 -1967./

Iz Stare Rijeke

Za
ovog
Starorijeana
mogli bismo rei: franjevac, ujak
starog kova, posve narodni, posve
fratarski. Tako je ivio, tako radio
i u takvom spomenu ostao meu
katolicima
mnogih
upnih
zajednica i u krugu subrae u
Redu.
Stara Rijeka je rasadite
mnogih duhovnih zvanja. Tu se
rodio i fra Anto 11. studenog 1888. godine u obitelji Ive i
Marije r. Bujadilovi. Na krtenju dadoe mu ime Franjo.
Habit serafskog Oca obukao je 14. srpnja 1909., da bi po
isteku vremena novicijata, tono godinu dana kasnije
poloio jednostavne zavjete. Sveano je zavjetovan 20.
srpnja 1913. a etrnaest dana kasnije primio je posveenje
estog sakramenta. Pastoralni rad poeo je u ulozi kapelana
na Petrievcu. Potom su zaredale kapelanske i upnike
slube: u Bihau, Sanskom Mostu, na Plehanu, u Korau,
Sokolinama, imiima, Barlovcima i Ivanjskoj. Obavljao je
i slubu gvardijana na Petrievcu 1942 - 1945. godine.
Znaajno je njegovo upnikovanje na Barlovcima 1929 1942. godine, gdje je ostao u najljepoj uspomeni.
Radei na irokom polju pastorala, dokazao se kao
ujak, koji marno vodi upu i brine se za duhovno dobro
vjernika. Posebno je pokazao razboritost u ratnim
previranjima, kad je spaavao upljane i susjedne
171

pravoslavce od progona i pogroma. Kasnije, pravoslavni

nisu imali volje da ga zatite, kad su ga vlasti nove
Jugoslavije ni kriva ni duna poslale u zatvor. Inae, fra
Anto je bio prijatan sugovornik, gostoljubiv prema svima,
discipliniran i strpljiv. Rekli bismo, pravi asketa. U radu je
bio vrlo konstruktivan i praktian, to je dokazao pri
dogradnji i preureenju upne kue na Barlovcima.
Velikom snalaljivou i smislom za praktine izvedbe, od
skromnog, nainio je jedan od najljepih upnih stanova
toga vremena u Provinciji.
Nakon to je puten na slobodu, starake dane
provodio je u omiljenim Barlovcima. Posljednjih godina
bolovao je od povienog tlaka, eerne bolesti, skleroze i
zloudnog tumora na eludcu, od ega je mnogo patio. U
ivotu se mnogo i usrdno molio, pogotovo u danima tekog
bolovanja. Opremljen svetim tajnama umro je 9. oujka
1967. godine. Na oprotaju iz Barlovaca, u mnotvu
vjernika bili su i susjedni pravoslavci. Tada su mu
posmrtno izrazili zahvalnost, nosei njegov lijes na
ramenima kroz Kuljane do Zaluana. Odatle je prevezen na
Petrievac, gdje je sahranjen na samostanskom groblju. Od
79 godina ivota 58 je proveo kao redovnik a 54 kao
misnik.

172

FRA LJUDEVIT JOI

/1919 -1946./

Iz urkovca

Drugi svjetski rat odnio je

mnogo ivota svake dobi. ivot
fra Ljudevita ratna zbivanja su
prekratila u cvijetu mladosti.
Fra Ljudevit Joi je
roen u urkovcu kod Lj ubije
23. rujna 1919. godine u obitelji
Jure i Mande r. Pavii. Krsno
ime bilo mu je Nikola. Osnovnu
kolu uio je 1926 - 1930.
godine u Ljubiji a u Djeakom sjemenitu u Visokom uio
je klasinu gimnaziju 1930 - 1936. i 1937 - 1939. godine. U
meuvremenu, 26. lipnja 1936. godine na Gorici kod Livna
obukao je odijelo sv. Franje, nakon ega je slijedila godina
novicijata. Jednostavne redovnike zavjete polae 30.
lipnja 1937. godine u ruke provincijala fra Marijana
Jakovljevia a sveano zavjetovani franjevac postaje 1.
srpnja 1941. godine u Sarajevu. Bogoslovne nauke ui i
zavrava u Sarajevu 1939 - 1944. godine. Primivi svete
redove akonata i podakonata u lipnju 1943. od
vrhbosanskog nadbiskupa dr. Ivana aria, prima
sveeniki red 27. lipnja iste godine.
Odmah po reenju imenovan je duhovnim
pomonikom u Tuzli. Zadravi se tu neto vie od godinu
dana, naredne godine povjerena mu je sluba samostanskog
i upnog vikara na Petrievcu. U meuvremenu - kao
mnogim sveenicima u to doba nove vlasti s komesarskim
173

manirama montirale su mu optubu, da je zajedno s

tuzlanskim sveenicima obnovio kriarsku organizaciju, da
je irio propagandu suprotno tadanjoj vlasti, da je imao
veze sa zelenim kadrom u umi. Zatvoren je u tuzlanski
zatvor zajedno s Efremom osiem. Pod slinom
optubom doveden je u isti zatvor fra Vjekoslav unji,
koji je prije fra Ljudevita bio kapelan u Tuzli. Kasnije, u
zbirci pjesama Zlatni klju spominje, kako su strano
muili fra Ljudevita. Tvrdi da je najvie "trpio kad su ga
umatali kao bebu u veliku hrvatsku zastavu sa grbom zaplijenili su je u upnom uredu, a bila je duga est metara
- i onda po njemu pjevali i igrali kozarako kolo. Slomili su
mu ruku i pie mi da , eto, slomljene ruke ide u smrt na
63
strijeljanje ".
Strijeljan je 19. travnja 1946. godine u tuzlanskom
zatvoru, to znai, da je tako zavrio ivot u dobi od 27
godina, u neobino dramatinim okolnostima.
FRA ANDRIJA KAMENGRAANIN
/Tomanovi/
Od nekoliko znamenitih franjevaca iz Kamengrada
povjesniari spominju jedino njegovo pravo prezime. Dok
drugima pripiu kao prezime Kamengraanin, fra Andriji
spominju i prezime obitelji iz koje potjee a ono glasi
Tomanovi. Od svih sveenika - franjevaca iz ovoga
drevnog grada on je najznaajniji i o njemu ponajvie
znamo.
63

V. unji, Zlatni klju, str. 7 - 8.

174

Rodio se u spomenutom mjestu oko 1583. godine. U

Franjevaki red uao je 1603. a bogoslovne nauke studirao
je u Perugji. Kao sposoban i cijenjen redovnik obnaao je
znaajne dunosti u svojoj Provinciji. Tako povjerljivog i
sposobnog ovjeka generalni povjerenik Reda fra Benigno
a Genua predlae 5. rujna 1625. godine kao etvrtog
kandidata za bosanskog biskupa. Osnovne podatke o njemu
saeo je u par rijei: "O. fra Andrija Kamengraanin ima 45
godina ivota, 25 redovnitva, propovjednik, uio je u
64
Perugji, u Redu je bio definitor ". Tri godine kasnije nosi
neka izvjea skradinskog biskupa fra Tome Ivkovia u
Rim. Isti biskup ga preporuuje Sv. Stolici "kano ovjeka
65
dostojna svake vjere ". Dakle, fra Andrija je u to vrijeme
bio ovjek u zrelim godinama, vrstan propovjednik i osoba
od povjerenja. S takvim ugledom subraa su ga izabrala za
provincijala 1629. godine, ija je sluba trajala jedno
trogodite.
Fra Andrija je ostavio neto pismenih tragova,
znaajnih za prouavanje stanja katolika u prvoj polovici
17, stoljea. Svojim dopisima tajniku Propagande u Rimu
oslikava alosno stanje katolika i franjevaca u Bosni. O tim
prilikama pie u Rim 30. sijenja 1630. godine! "Turci se
mnoe dnevno..., samostani su zadueni uz lihvarske
kamate, tako da se nalazimo pred potpunom propasti;
bosanski upravitelj Abaz - paa ljuto progoni katolike; sa
svih strana dolazi zlo i neprilike, a s nijedne pomo i
64

"Il P/ad/re frate Andrea di Camengrado, 45 anni d' eta, di

religione 25, predicatore, ha studiato in Reruggia, nella
religione e stato definitore", Acta Bosnae 375, n. 1251.
65
M. Batini, Franjevaki samostan u Fojnici, Zagreb 1913.,
str. 43.
175

utjeha, koje jedino oekujemo od Boga, koji sam moe

znati i razumjeti nae neprilike i nedae66". U istom dopisu
biljei: "Ako li nau koga franjevca na ulici, batinaju ga,
dignu s njega odijelo i stavljaju ga za ebe konju ispod
67
sedla ".
Nimalo ne umanjujui njegove sposobnosti, znaaj i
doprinos Redu i Crkvi, ljetopisci ga predstavljaju kao
stroga i beskompromisna ovjeka, koji je eljeznom rukom
upravljao Provincijom, dapae tapom ibao brau koja bi
pogrijeila. Lavanin o njemu kratko pie: "Ovaj u zaptu
dra fratre68". Boitkovi potvruje njegovu neobinu
strogost, kad tvrdi da je bio malj i degenek svojim
franjevcima 6 9 . Njegova otrina najslikovitije je prikazana u
sljedeem izvoru: "Hic Minister tenuit Fraters in virga
ferea, et reos fustibus /fursum Deghenek/ acerbius
caedebat70...".
Nakon zavretka provincijske slube obnaao je
dunost gvardijana u fojnikom samostanu. U takvom
svojstvu nalazimo ga 17. lipnja 1633. godine, na samrti
biskupa fra Tome Ivkovia u Luni kod Jajca.
Godine 1640. fra Pavao Rovinjanin nalazi ga kao
starijeg redovnika u fojnikom samostanu. Drutvo su mu
inili: bosanski biskup fra Tomo Pila - Mrnavi,
provincijal fra Marijan Maravi, fra Marin Ibriimovi... a
66

D. Mandi, Franjevaka Bosna, Rim 1968., str. 180.

J. Boitkovi, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i
provincijala, Beograd 1935., str. 65.
68
N. Lavanin, Ljetopis, Sarajevo 1981., str. 212.
69
"malleus fratrum", J. Boitkovi, Ispit..., str. 64 - 65.
70
Liber Archivialis, pag. XXVI; J. Boitkovi, Ispit..., str.
67

176

gvardijan im je bio fra Mato Benli. Ostao je u lijepoj

uspomeni unato velikoj strogosti i kanjavanju subrae.
Vjerojatno je to postigao pravednou i iznimnim
sposobnostima. U prilog ovome svjedoi injenica, da je
fra Ilija Buli Drnianin 1635. godine njemu posvetio
partikularno pravo svoje redodrave pod naslovom
Privilegia Bosnae Argentinae. Za uspjenog ovjeka svog
vremena, jednog od vodeih franjevaca nisu izostala takva
priznanja.
FRA FILIP KAMENGRAANIN
Ovaj sveenik - franjevac spominje se kao
predsjedatelj na provincijskom kapitulu 20. lipnja 1634.
godine 7 1 . Sama ova injenica govori da je obnaao i druge
znaajne dunosti. A sam nositelj takvih dunosti, fra Filip
je morao biti redovnik od ugleda i asti.
FRA IVAN KAMENGRAANIN
Kao istaknuti redovnik, pojavljuje se u krugu
vrhovnika Provincije sredinom 17. stoljea. U narednih
dvadeset godina bio je znaajan faktor u upravi i kreiranju
rada Provincije. Na prvoj znaajnijoj dunosti gvardijana u
Fojnici spominje se 1656. godine. Tri godine kasnije, na
provincijskom kapitulu u Gradovrhu izabran je za kustosa
Provincije. Godine 1666. vri ulogu povjerenika Reda na
kapitulu u Kreevu. Iste godine javlja Propagandi da su
franjevci ishodili povoljnu presudu kod turskih vlasti,
71

Vidi: D. Mandi, Franjevaka Bosna, Rim 1968., str. 182.

177

kojom su napadi fanariotskih patrijarha stavljeni van

zakona. Za takav ishod jedanaest franjevakih samostana
Bosne Srebrene "moralo je platiti 800.000 jasprica ili 1.660
72
mletakih dukata ". Na narednom kapitulu 1672. godine
ne htjede primiti ulogu povjerenika. I pored toga bio je
ozbiljan kandidat za slubu provincijalnog ministra. Na
kapitulu u Fojnici 1675. opet obavlja ulogu povjerenika
Reda.
FRA JERONIM KAMENGRAANIN
Gledajui vremenski, fra Jeronim je posljednji u
redoslijedu poznatih franjevaca Kamengraana. Kao
uticajna linost meu provincijskim oima spominje se u
vremenu Velikog bekog rata. Obnaao je slubu definitora
Provincije 1693 - 1696. godine.
FRA IMUN KAMENGRAANIN
Ovaj redovnik spominje se kao rodoelnik plejade
poznatih Kamengraana. O njemu ne znamo mnogo. Jedino
to nam je poznato jest njegovo ime u redoslijedu
provincijala Bosne Srebrene. Tu je uvrten na trinaestom
mjestu. Ovu visoku dunost obavljao je 1553 - 1556.
godine. Svi se kroniari i povjesniari slau, da je on
trinaesti po redu provincijal Bosne Srebrene. Vjerojatno je
obavljao i druge visoke dunosti u Provinciji.
72

D. Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Toronto

- Zrich - Roma - Chicago 1982., str. 580.

178

FRA LUKA KOMLJENOVI

/1913 -1991./
Od Sanskog Mosta
Ovaj sveenik je roen u
ehovcima u upi Sanski Most na
Miholj-dan 29. rujna 1913.
godine. Krten je pod imenom
Ivo. Nakon puke kole postupno
je proao dalje kolovanje u
odgojnim zavodima. Poznato nam
je da je bio u Djeakom
sjemenitu u Visokom i da je
nakon novicijata studirao telogiju
u inozemstvu. Za sveenika je zareen 11. rujna 1938.
godine u Strassbourgu u Francuskoj. Sljedee godine odlazi
na dalje kolovanje i usavravanje u Miinster u Njemakoj.
Nakon zavretka studija vraa se u domovinu i slui kao
kapelan u Jajcu, da bi 1943. godine preuzeo upravu upe u
imiima. Tu se zadrava do 1946. godine. Nova vlast
drugova, koja ne trpi nita vjersko, zatvara ga bez ikakve
dokazane krivnje. Na robiji provodi nekoliko narednih
godina. Izaavi iz zatvora, odlazi na upniku slubu u
Sasini, gdje slui 1953 - 1955. godine. Naredne dvije
godine provodi u Dolini kod Bosanske Gradike, vodei
tamonju upu. Dana 6. kolovoza 1957. naputa
Franjevaki red i prelazi meu sveenike Zagrebake
nadbiskupije. Tamo ga nalazimo pod krsnim, a ne
redovnikim imenom. Sluio je po tamonjim upama, da
bi kao umirovljeni sveenik starake dane provodio u upi
179

Sela kod Siska. Umro je 30. srpnja 1991. godine u

Zagrebu.
Pored solidne inteligencije i znanja, kojeg je stekao
na kolovanju, fra Luka je bio razborit, praktian ovjek, sa
smislom za gospodarske poslove. Kao promuuran ovjek
znao je poduzimati poslove poput snalaljivog trgovca.
Danas bi rekli, da je bio okretni menader. Naalost, u
zatvoru mu je naeto zdravlje, pogotovo na psihikoj bazi,
to se vidno odraavalo u njegovom kasnijem ivotu i radu.

FRA NIKOLA KOZARANIN

U Velikom bekom ratu katolici iz Kozarca su iselili
i nastanili se u Prekosavlju koncem 17. stoljea. Na
ognjitima ih je ostao tek neznatan broj. S njima je u Bosni
ostao i fra Nikola, jedan od posljednjih franjevaca iz ovog
mjesta. Batini ga spominje 27. sijenja 1693. godine na
nekoj sjednici u samostanu u Fojnici 73 .

FRA MARIJAN KOZI

/+ 1825./

Iz Gomionice

Fra Marijan je rodom iz Gomionice u dananjoj

stratinskoj upi. Od njega je neto stariji fra Petar, s istim
prezimenom. Sluio je po tadanjim naim upama. Prema
petrievakom Nekrologiju, umro je 1825. godine. ini se
da je ovo pogrean datum, jer ga nalazimo u Sasini kao
73

Vidi: M. Batini, Franjevaki samostan..., str. 63.

180

staromajdanskog upnika 1825 - 1827. godine, to nam

predstavlja uvjerljiviji podatak.
FRA PETAR KOZI
/+ 1809./

Iz Gomionice

Najblii smo istini ako tvrdimo, da potjee s

prostora stratinske upe, negdje iz Gomionice. Spominje se
kao upnik u Banjoj Luci 1811 - 1812. i Ivanjskoj 1812 1813. godine. Koliko znamo, najvie je sluio u upi Stari
Majdan, u dva navrata, 1798 - 1802. i 1806 - 1809., gdje je
i umro na dunosti upnika.
FRA GRGO KNEEVI
/+ 1818./
Fra Grgo je sveenik nae starine, koji je po naim
upama djelovao na prijelomu 18. i 19. stoljea. Vjerojatno
je rodom iz majdanskog kraja. Poznat je po nabavljanju
crkvenog posua, koje je u ono vrijeme bilo nedostatno i
skromno. Nabavio je pixidu za ivatansku upu, na kojoj s
donje strane pie: "Procuravit P. G. Kn. 1817". Poslije
diobe ovu pixidu batinila je barlovaka upa.
Ovaj zasluni franjevac vodio je ivatansku upu
1816 - 1818. godine. Umro je ove posljednje godine u
rezidenciji u Ivanjskoj i pokopan na Fratarskom groblju. Na
kriu, koji oznaava zajedniku grobnicu franjevaca,
uklesano je i njegovo ime s godinom preminua.
181

FRA BOSILJKO LJEVAR

/1896-1989./

Iz Sasine

"Gospodine
Boe,
zahvaljujemo
Ti
za
ovog
redovnika, koji nam bijae tako
blizak
i
drag".
S
ovim
parafraziranim rijeima mogli
bismo poeti svaki razgovor o fra
Bosiljku, profinjenoj dui, narodu
dragoj osobi, razgovoru subrae u
samostanu.
Rodio se na Tijelovo 3.
lipnja 1896. godine u Sasini, kao esto dijete u obitelji
Mate zvanog Maun i Marije r. Tomi. Na krtenju dali su
mu ime Petar. Svrivi osnovnu kolu u Sanskom Mostu,
odlazi 1908. godine u Djeako sjemenite u Visokom, s
vrstom namjerom da postane sveenik - franjevac. S
primjernim vladanjem i uspjehom zavrava gimnaziju i
1912. godine odlazi u Guu Goru, gdje boravi godinu dana
u novicijatu. Nakon zavretka te godine kunje, polae
jednostavne 17. srpnja 1913. a istog datuma tri godine
kasnije i sveane zavjete. Teologiju studira na Bistriku u
Sarajevu, gdje 30. svibnja 1920. prima sakramenat
sveenikog reda.
Po sveenikom reenju poinje njegovo djelovanje.
Apstrahirajui od visokih slubi, sav u jednostavnosti i
predanju svom Redu i Crkvi, veoma je zapaen meu
subraom i u vjernom narodu, jer svako njegovo djelo,
svaka rije je govorila: ovo je na pravi ujak. Takvim se
182

dokazivao na oltaru, u koli, samostanu, u obinom

razgovoru.
Kao mladog sveenika, uprava nae Provincije alje
ga u jesen 1921. godine u Biha, gdje je radio dugi period,
sve do 1950. godine. Odmah je imenovan katehetom a
neto kasnije i profesorom na bihakoj gimnaziji. Tu se
pokazao izvrsnim prosvjetnim radnikom, s mnogo znanja i
irokim dijapazonom djelovanja. Graanima Bihaa ostao
je u uspomeni kao svestrani predava, koji je povremeno
"predavao sve predmete, osim tjelovjebe". Jedno vrijeme
obavljao je i slubu ravnatelja gimnazije.
Nadola su burna i teka vremena Drugog svjetskog
rata. U takvim okolnostima, uz upnika i subrata fra
Viktora akia "fra Bosiljko e snagom svoje sveenike
vjere i franjevake due nadrasti samog sebe, postat e
velik, te e ga svi, ne samo katolici, ve i inovjerci i oni
koji ne vjeruju, zvati 'na ujak' i 'na fra Bosiljko', s njime
se rado druiti i kontaktirati74".
Poslije odlaska fra Viktora akia, obavlja upniku
slubu u Bihau 1945 - 1946. godine. Meutim, poslije
Drugog svjetskog rata radikalno se mijenjaju prilike u naoj
zemlji. U novom, ateistikom sustavu, u kolskoj ustanovi
nije moglo biti mjesta za sveenika. A fra Bosiljko je bio
ugledan i priznat, doajen bihake gimnazije. Zato na
zgodan nain rjeavaju njegov sluaj. Godine 1946. dolazi
mu neki agent u civilu, koji mu nudi da poe u mirovinu,
to on prihvaa. Jo e neko vrijeme biti u Bihau, opet
upnik 1948 - 1950. godine a onda naputa ovo mjesto i
odlazi u samostan na Petrievcu, gdje e boraviti dugi niz
74

Oprotajni govor fra Josipa Boia, Bosna Srebrena 1985,

br.5.
183

godina. Kratko vrijeme poslije potresa provest e u Fojnici,

te 1973 - 1976. na Barlovcima, nakon ega opet dolazi na
Petrievac, kao blagoslov za samostan, na narod, kao
ponos franjevaca sjeverozapadne Bosne. U dubokoj starosti
polagano je kopnio i gasio se ivot ovog estitog franjevca.
Umro je 1. rujna 1989. godine. Pokopan je sutradan na
samostanskom groblju. Sprovod je predvodio provincijal
dr. fra Luka Markei a uee u sprovodu uzeo je s
oprotajnim govorom mons. Alfred Pichler, biskup u
mirovini. Na ispraaju bilo je mnogo sveenika, asnih
sestara i vjernika petrievake i susjednih upa.
Fra Bosiljko je bio jedan tih, radin i jednostavan
ovjek. U ivotu mnogo je radio, u starijim danima molio
za samostan, subrau i svoj narod. Uvijek je bio pun nade,
optimizma, vedrine, poboan i odan franjevakim idealima,
pun ljubavi i razumijevanja prema Crkvi i ljudima, s kojim
se susretao. Prirodno je ivio svoj Bogom dani ivot, s
njemu svojstvenim priroenim humanizmom, koji se u
divnom svjetlu ocrtavao na njegovoj sveenikoj i
redovnikoj spodobi. Nimalo se nije bojao smrti, svjestan
da ide Onome, kome je vjerno sluio tijekom cijeloga svog
ivota. Nekoliko dana prije smrti duhovito je govorio
mladom subratu fra Boidaru Blaeviu, koji ga je
posluivao: "Moj fra Boo! Kada umrem, ti mene poeljaj,
da budem lijep". ini se, da mu je to bitno obiljeje
osobnosti i ivota. Bio je lijep ovjek u mladosti,
simpatinog izgleda i u starijim danima, s divnim vlasima
srebrene kose. Nesumnjivo, imao je i lijepu duu. Da, to je
na Nestor, ujak fra Bosiljko Ljevar.

184

FRA VLADO LJEVAR

/1918 -1993./

Iz Sasine

Svaki bosanski franjevac je

ovjek koji potjee iz naroda i koji
s narodom ivi, to s punim
pravom moemo rei za fra Vladu,
jer je sudbinski vezan uz narod, iz
kojeg je potekao.
Fra Vladino rodno mjesto je
Sasina kod Sanskog Mosta, gdje je
roen 24. sijenja 1918. godine, u
obitelji Jure i Cvijete r. Klari,
dobivi na krtenju ime Anto. Osnovnu kolu uio je u
Sasini a klasinu gimnaziju u Djeakom sjemenitu u
Visokom. Na putu franjevakog usavravanja obukao je
odijelo sv. Franje 29. lipnja 1935. godine. Franjevaku
teologiju studirao je u Sarajevu. Jednostavne zavjete polae
30. lipnja 1936. a sveane 1. srpnja 1939., da bi za
sveenika bio zareen na Petrovo 1942. godine.
Svoje sveeniko djelovanje zapoeo je odmah po
reenju kao kapelan u Vitezu. Sredinom 1945. godine
dolazi za upnika na Barlovce, gdje ostaje narednih deset
godina. Godine 1955 - 1958. obnaa istu slubu u Bihau.
Odatle odlazi u Stratinsku, da bi slubu ivatanskog
upnika vrio 1963 - 1973. godine. Potom je sluio kao
kapelan na Barlovcima i u Bihau, te opet vodio stratinsku
upu. etiri predratne godine bio je upnik na Okuanima,
odakle je 1991. godine doao u mirovinu u samostan na
Petrievcu. Doao je s vidnim tragovima preivjelih ratnih
185

stradanja. Posljedice su bile tako ozbiljne, da se nije mogao

povratiti u svoj uhodani ritam ivota. Istina, u samostanu je
nastojao biti aktivan. Iao je pomagati po okolnim upama.
No, zdravlje mu je bilo uvelike narueno, pa je sve vie
doivljavao osjeaj nemoi. Ozbiljno bolestan, pri punoj
svijesti primio je svete sakramente. A onda su uslijedili
manji modani udari, gubitak svijesti i preminue 19.
srpnja 1993. godine. Sutradan je pokopan u samostanskom
groblju, ispraen od subrae - sveenika, asnih sestara i
vjernog naroda.
Fra Vlado je redovnik, koji je u dva rata
proivljavao sve nedae koje su ga sustigle. Kako je bio
ovjek zdrave i jake konstitucije, mnogo je podnio i
izdrao, svladavajui snagom duha sve nevolje zlih i
opakih vremena. Vrijeme izmeu ratova /1945 - 1991./je
vrijeme njegovog pastoralnog djelovanja po naim upama.
U takvom radu dokazivao se da voli ljude i da oni vole
njega. U svakoj upi, u kojoj je sluio ostao je u lijepoj
uspomeni a posebno tamo, gdje se due zadravao, na
Barlovcima i Ivanjskoj. Onako korpulentan bio je
zanimljiva linost, koja je sama po sebi ulijevala
potovanje. Veselim i komunikativnim pristupom rado je
bio vien gost u svakom drutvu vjernika i susjeda, koji su
drukijih uvjerenja. Uputao se u graditeljske radove,
koliko su to mogunosti dozvoljavale. Od tih najvrijednija
je bila sanacija ivatanske upne crkve poslije potresa,
kojom prilikom je podigao zvonik za jednu etau vie. U
svojoj franjevakoj jednostavnosti znao je lijepo opiti s
obinim narodom. Propovijedajui svojim gromkim
glasom, ulijevao mu je vjeru i pouzdanje. Poznata je
njegova uzreica: "Svakakvih nas ima u Bojoj Bati".
186

Prema njemu, Boja Bata je cijeli stvoreni svijet, u kome

je obilje raznovrsnosti Bojih stvorenja. U toj istoj Bojoj
Bati obitavao je u bliskoj prolosti Bogu posveeni ovjek,
fra Vlado Ljevar.
FRA MARKO MARI
/1843 -1886./

Iz Sasine

U grupi franjevaca s ovih

prostora, koji su utemeljili i
formirali franjevaku zajednicu
na Petrievcu, spominje se fra
Marko Mari, zasluan i radin
sveenik, koji je ivio s narodom
za narod, s Redom za Red, s
Crkvom za Crkvu.
Rodio se u Sasini 15. oujka 1843. godine. kolovao
se u kolegiju sv. Bonaventure u akovu, gdje ga 1860. i
1864. nalazimo u sjemenitu i na bogosloviji. Mladi misnik
postaje 24. rujna 1865. godine. Nakon uvodnih godina
kapetanske slube, poinje kao upnik 1869. godine, ime
se poinju redati mjesta u kojim je sluio: Bosanska
Gradika, Stratinska, Volar, pa Banja Luka. Predsjeda
rezidenciji franjevaca na Petrievcu 1879 - 1882. godine, u
veoma tekim uvjetima. Kako je zgrada rezidencije
spaljena u borbama 1878. godine, franjevaka zajednica
privremeno je obitavala u ardaku bega Dinia u
187

Kumsalama. Kako je to bilo nepovoljno rjeenje, fra Marko

preseljava zajednicu u Banju Luku, ime izvjesno vrijeme
objedinjuje gradsku i petrievaku upu. Zauzimao se da
kupi zemljite u Banjoj Luci i da na toj novoj lokaciji gradi
samostan. Meutim, drugi franjevci su bili za staro mjesto
na Petrievcu, emu se i on na koncu priklonio. Godine
1880. poeo je s popravkom spaljene zgrade rezidencije na
Dudiu, u kojoj je mnogo toga trebalo nanovo raditi. Uz
velike potekoe priveo je kraju radove i doveo zgradu u
prvobitno stanje. Franjevaka zajednica se uselila u
obnovljenu zgradu 1882. godine, kad se opet razdvajaju
upe Banja Luka i Petrievac. Uz obnovljenu rezidenciju
fra Marko je podigao potrebne gospodarske zgrade.
Naredne godine fra Marko odlazi za upnika u
Ivanjsku. Na toj dunosti je obolio i umro 15. studenog
1886. u naponu snage, u 43. godini ivota i 28. redovnitva.
Pokopan je na Fratarskom groblju u Mamenicama, u blizini
ivatanske upne crkve.
FRA MIROSLAV MARKANOVI
/1887 -1917./
Iz Stratinske
Razliiti
su
putovi
Gospodnji i udnovate ljudske
sudbine, to potvruje kratki i
nedoreeni
ivot
ovog
redovnika,
koga
moemo
predstaviti u kratkom opisu.
Roen je u Obrovcu,
upa Stratinska 1887. godine.
188

Stanujui kod strica u Prijeanima, uio je osnovnu kolu

kod otaca trapista u Delibainom Selu. Sveeniko reenje
imao je 1912., nakon ega je poeo s pastoralnim radom.
Poznato nam je da je obavljao slubu kapelana kod fra
Petra orkovia u Bihau i samostanskog vikara u Jajcu.
Radei kao sveenik, dokazao se u svjetlu vrijednog
propovjednika. Uz to, bio je iznimno lijep, mladi ovjek.
Sluei u jajakoj upi i samostanu obolio jer na pluima.
Lijeio se u Gleichenbergu u tajerskoj, ali - naalost - bez
uspjeha. Posljednje dane proveo je u samostanu na
Petrievcu, gdje je umro 6. listopada 1917. godine, tako
mlad u dobi od 30 godina, 10 redovnitva i 5 misnitva.
Oni, koji su ga poznavali, alili su za njim, jer je mnogo
obeavao i mnogo su od njega oekivali.
FRA ANTUN SEDI
/+ 17667

Iz Gomionice

Fra Antun je bio redovnik - franjevac, ne i sveenik.

Roen je u Gomionici, koja je tada pripadala upi Stari
Majdan a sada Stratinskoj. ivio je i djelovao sredinom 18.
stoljea. U analima franjevake povijesti Bosne Srebrene
zabiljeen je sluaj njegove neobine smrti. Tada se nalazio
na slubi u samostanu Kraljeve Sutjeske. Ljetopisac fra
Bono Beni biljei ovaj udan dogaaj: "Iste godine /1766./
dana 4. mjeseca oktobra, dogodi se ovdi strahovit sluaj u
ovomu manastjeru sutjekomu kao to slidi. Spomenutog
dana po ruku, budui potriba da momci i laici pritreplju u
konobi badnjeve u koizijem nahoae se drop od gro/z/dja,
189

indi, uniav u jednoga njeki Jozip, sin Filipa Trgovevia iz

Sutiske, inae momak vrstan i na vas mah jaki, da ga
streplje s nogama. Evo ti ga udari ona estokoga dropa
burija u glavu, ter ga smete i pome zvati pomoi - da ga
izvade. A ondi bila laika dva, kod njega blizu uz badanj, to
jest fra Nikola Novakovi iz Vijake i fra Antun Sedi iz
Gomionice, od Staroga Majdana, laik malean stasom ali
ba junakoga srca. Indi, kako oni momak gori reeni
zazove pomoi, ta/k/o siromah fra Antun i dodade mu ruku
da ga pomoe. Al' ne mogui ga istegnut, pritegne ga
momak k sebi, kanoti kad muka obujme koga, onda ne
poputa /ono za/ ta se uhvati. Meuto, i fra Antuna smete
burija, tako i upade k njemu / a nije ni po badnja bilo
dropa/. I tako, gotovo u tren, ondi umrijee obadva, to jest
Jozip, momak, i fra Antun Sedi. Bog im dao pokoj
vinji75". Tako je od opojnog mirisa groa tijekom vrenja
u kaci omamio se i stradao ovaj asni brat, laik fra Antun
Sedi 4. listopada 1766. godine. Radi ovakve neobine
smrti ostao je spomen na ovoga jednostavnog franjevca.

FRA MATO SEDI

/+ 1761./

Iz Gomionice

Posve sigurno moemo tvrditi da je ovaj franjevac

rodom iz Gomionice, gdje je starina Sedia. Godine 1749.
spominje se kao kapelan u upi Stari Majdan. Bio je upnik
u Ivanjskoj 1760 - 1761. godine. Kako vidimo, nije dugo
75

B. Beni, Ljetopis sutjekog samostana, IRO "Veselin

Maslea", Sarajevo 1979., str. 211 - 212.

190

obavljao spomenutu dunost, jer je 1. sijenja 1761. godine

preminuo u rezidenciji franjevaca pod Bobijom u Ivanjskoj.
FRA VLADO TOMI
/1908 -1977./

Iz Stare Rijeke

Fra Vlado je jedna zanimljiva i posebna osoba. U

krhkom tijelu, s asketskim karakteristikama naziralo se pristupano i plemenito stvorenje,
koje na svakoga lijepo gleda i
plijeni simpatinou i dobroudnou. Uz takve odlike, s
velikim htjenjem i zanimanjem
mamio bi od sugovornika
potovanje i uvaavanje.
Rodio se u Staroj Rijeci 1. rujna 1908. godine. Na
krtenju je primio ime Marko. U novicijat stupa na Petrovo
1927. godine, nakon ega slijedi dalji studij s polaganjem
zavjeta: jednostavnih 30. lipnja 1928. i sveanih istog
datuma 1931. godine. Zaredivi se za sveenika na Svi
Svete 1933. dalje se osposobljavao za katehetski rad. Bio je
jedan od pionira redovite i sistematske katehizacije djece i
mladei u Bosni. Obnaao je kapelansku slubu u Kreevu,
Vareu, Zenici i Bihau. Godine 1943 - 1845. nalazimo ga
na dunosti predavaa i tajnika gimnazije u Visokom.
Predavao je vjeronauk u Sjemenitu a istovremeno bio
kateheta muke i enske puke kole, te enske strune
191

kole u Visokom i puke kole u Motrama. Nakon toga,

bio je upnik u Dubravama, Tiini, Sasini i urkovcu.
Punih est godina /1958 -1964./ bio je gvardijan na
Petrievcu. Nakon potresa 1969. godine sluio je kao
kapelan u Jajcu, da bi kratko vrijeme 1973 - 1974. obnaao
slubu upnika u Ivanjskoj. Konano se povukao u miran
ivot samostanske zajednice na Petrievcu.
Obolio je od tuberkuloznog menigitisa, s kojim se
pojavila embolija plua i tu vie nije bilo pomoi.
Opremljen svetim tajnama preminuo je u banjalukoj
bolnici 15. veljae 1977. godine. Misu zadunicu u
samostanskoj crkvi na Petrievcu predvodio je provincijal
fra Alojzije Ituk, u nazonosti biskupa Alfreda Pichlera,
85 sveenika 29 asnih sestara, vjernika, rodbine i znanaca.
Ljudi koji ga poznaju, ude se s koliko volje i poleta
je pristupao radu. Zauuje, koliko je fra Vlado duboko i
iskreno volio sve crkveno, redovniko i vjerniko.
Zadivljuje nas, koliko je u osobnom ivotu bio skroman,
jednostavan i pristupaan. To je neto u njemu uroeno, ali
i steeno u redu sv. Franje. Pratio je zbivanja u crkvi i
svijetu, pa je bio uvijek verziran, suvremen i interesantan,
ovjek vjere svoga doba.

192

FRA ANTO VIDAKOVI

/1910 -1984./

Iz Stare Rijeke

Iz
grupe
starorijekih
franjevaca, svojom osobnou i
pristupom posebno se izdvajao
ovaj redovnik, koji je bio rodbinski
vezan s obiteljima pojedinih
sveenika /fra Alojziju Atliji on je
bio ujak/. Za sve koji ga poznaju,
on je bio jedna zanimljiva osoba.
Svjetlo dana ugledao je u Staroj Rijeci 15. veljae
1910. godine. Roditelji su mu bili Mato i Mara r. Juri. Na
krtenju primio je oevo ime. Osnovnu kolu uio je u
rodnome mjestu 1918 - 1922. a est razreda klasine
gimnazije u Visokom, u razdoblju 1922 - 1928. godine.
Odoru sv. Franje oblai 29. lipnja 1928. a nakon zavrene
godine dana novicijata 30. lipnja 1929. polae privremen
zavjete. Nastavlja s daljim kolovanjem i studira
bogosloviju na Bistriku u Sarajevu. Dana 30. lipnja 1933.
polae sveane zavjete a 2. lipnja 1935. zareen je za
sveenika.
Od sveenikog reenja, kroz nepunih pedeset
godina misnitva sluio je po mnogim upama nae
Provincije, dok se nije na koncu kao umirovljeni sveenik
pridruio samostanskoj zajednici na Petrievcu. Ne
govorimo o njegovim slubama vie, no to je on sam za
ivota poruio. Njegova poruka u Oporuci je interesantna:

193

- Da se u Nekrologiju ne nabrajaju mjesta i njegove slube,

nego da se samo upie "ime i prezime, sluba i godine
ivota, s datumom smrti i nita vie".
- Da se u naem slubenom listu Bosna Srebrena pribiljei
da je "u ratno doba i poratno vrijeme vrio pastoralnu
slubu u 9 /devet/ upa naputenih i upranjenih i to u
dvije runde: 5 + 4, gdje danas slui 7 sveenika.
1. runda: urkovac, Ljubija, St. Rijeka, Prijedor i Bos.
Novi.
2. runda: Klju, Sanski Most, Prijedor i Bos. Novi.
Prevozna sredstva bila su: tap u rukama, torba na leima i
gdje se moglo, sluio sam se biciklom i vlakom76".
Stvarno, bio je osoban, s posebnim nainom
razmiljanja i komuniciranja. Imao je uzreicu "Krea Ti
ivog"! Obiavao je zamiljeno govoriti: "Teko je biti
ovjek, ali i to se mora". S takvim svojim izrazima stvarao
je vedro raspoloenje u jednostavnosti, koja ga je pratila
tijekom cijelog ivota.
Smrtno je stradao u prometnoj nesrei 13. prosinca
1984. godine, na prijelazu prometnice, koja prolazi ispod
samog petrievakog samostana. U Oporuci je preporuio
da mu na sprovodu ne bude nikakvo pjevanje, nego da se
radije moli krunica; da ga se potedi od pohvalnih govora,
punih verbalizma, uljepavanja i ispraznih rijei. Ipak, na
njegovom sprovodu 15. prosinca iste godine bilo je mnogo
sveenika, asnih sestara, rodbine i vjernika, koji su svom
fra Anti mnogo toga lijepog kazali, ak i pjevali pod
Misom zadunicom. Za pokoj i dobro njegove due.

76

Bosna Srebrena, sijeanj 1985., br. 1.

194

Sa mladomisnikog slavlja fra Bosiljka Ljevara, Sasina,

10. kolovoza 1920. godine

Sa mladomisnikog slavlja fra Luke Komljenovia,

Sanski Most, 1938. godine
195

196

V DIO
IVUI FRANJEVCI S PODRUJA
SJEVEROZAPADNE BOSNE
1. Fra Franjo Josipovi /Mile/ iz Motika, r. 16. veljae
1924, zareen za sveenika 24. travnja 1949. godine.
2. Fra Rafael Lipovac /Franjo/ iz Budaka, r. 13. oujka
1925, zareen 24. travnja 1949. godine.
3. Fra Velimir Blaevi iz Stranjana, r. 9. svibnja 1936.,
zareen 15. srpnja 1962. godine.
4. Fra Josip Boi iz Sasine, r. 25. srpnja 1937., zareen 10.
srpnja 1966. godine.
5. Fra Rafael Ivanki /Petar/ iz Golubia, r. 30. sijenja
1940, zareen 10. srpnja 1966. godine.
6. Fra Dujo Ljevar iz Sasine, r. 2. veljae 1940., zareen
14. srpnja 1968. godine.
7. Fra Ivo Jakovljevi iz Miloevia, r. 19. rujna 1944.,
zareen 26. srpnja 1973. godine.
8. Fra Juro ali iz ivija r. 1. listopada 1948., zareen
27. travnja 1975. godine.
9. Fra Tomislav Juri iz Vedrog Polja, r. 19. prosinca 1953,
zareen 4. travnja 1981. godine.
10. Fra Ivo Radman iz argovca , r. 12. travnja 1955.,
197

zareen 29. lipnja 1981. godine.

11. Fra Ivo Orlovac iz Bukovice, r. 21. kolovoza 1957.,
zareen 25. oujka 1984. godine.
12. Fra Anto Ivanovi iz una, r. 30. svibnja 1959., zareen
29. lipnja 1986. godine.
13. Fra Boidar Blaevi iz Kuljana, r. 2. sijenja 1961.,
zareen 29. lipnja 1986. godine.
14. Fra Ivica Mati, iz Kruhara, r. 10. sijenja 1961.,
zareen 3. srpnja 1989. godine.
15. Fra Franjo Radman iz imia, r. 7. kolovoza 1964,
zareen 29. lipnja 1990. godine.
16. Fra Vili Radman iz argovca, r. 15. sijenja 1968,
zareen 29. kolovoza 1993. godine.
17. Fra Mario Radman iz argovca, roen 18. svibnja 1973,
zareen 29. lipnja 1999. godine.

198

PRILOZI
FERMAN sultana Murata IV, izdan 1626.
godine na
traenje fra Tome Ivkovia,
skradinskog biskupa i administratora
Bosanske biskupije
Vjera Nazarena jest uistinu sveta, i knjiga njihova
zadraje svete zapovjedi Boga stvoritelja, i po nauku naeg
poglavara proroka Muhameda, koji je utoie svijuh
odabranih bojih, nasljednikom vjere Mesijeve od svih
careva pravoslavnih /razumi:
turskih/ obrana i
pokroviteljstvo imade se uinit. I ne samo osobe njihove,
nego i imovina, ene i djeca za vrieme presretnoga
carevanja prave /turske/ vjere moraju se branit i titit tako,
da na uzglavju pokoja i slobode poivaju. Ova spomenuv
preasni kadija sarajski Husein efendi, koga nauk i mudrost
nikad nek nemanjka, sretnom podnoju sjajnih vrata mojih
javio je: da je biskup Toma Ivkovi, koji je ogledalo i
prvolik /prototipus/ izpoviedajuih vjeru Kristovu, doao na
sud, na kom se volja kralja kraljeva tumai, kazao je: da je
poivajui u Bogu u broju sa svetimi izjednaenih u raju
predastnik moj sultan Mehmed u vrijeme osvojenja drave
bosanske i to orujem nedobitnim sveenikom drave one
199

ne samo slobodu podielio, da mogu u crkvah svojih po

obiaju obreda svog molitve brez svake pometnje obavljati,
dalje je jo vrsto zabranio ako kog vremena duhovnici
bosanske drave budu putovali po okrujih Kanie,
Budima, Temivara, Agrie, da itaju egangjelje nevjernim
/razumi: krane/, nek se nitko neusudi, nit od sveenika
srbskih, nit od puka, nit od inovnika javnih u tom zapreke
njim initi. Ovo prikazav spomenuti biskup, zamolio je, da
izdadem carsku zapovjed, koja e mu biti titom, ako kad
podje medju svoje nevjerne itati evangjelje. Na njegovu
dakle molbu ferman ovaj izdajem i zapoviedam, da po
fermanu predastnika moga Mehmeda, koji sada medju
odabranimi sjedi, reeni biskup po spomenutih okrujih
slobodan i prost more putovati i evangjelje svojim
sljedbenikom navjeivati. Ovako znajte i... Pisano
mjeseca abana god. h. 1035. /p. I. 1626./.
/M. Nedi, Stanje redodrave Bosne
Srebrene, akovo 1884., str. 26 -27./
FERMAN sultana Mehmeda IV, izdan na
zahtjev beogradskog biskupa fra Mate
Benlia, koji je 1651. godine upravljen na
bosanskog vezira Siavu-pau i begove
sandaka Budima, Kanie, Temivara i
Ugarske.
Kad primite ovaj ferman, znajte da je njeki sveenik
Mato Benli, izmedj stanovnika Banjeluke bosanskom
200

divanu /suditu/ molbeno pismo predao vrhu sledeeg

posla: Kad koji sveenik umre u komu drago mjestu, nit se
je blagajnik carski nit itko drugi u dobra ostavljena mieao;
sad pako i blagajnik carski i vojvode, pak i drugi od
dvorskih sluga /inovnika/ suprot starom obiaju, suprot
zakonom i suprot novim carskim naredbam naopako rade.
Radi toga zapoviedam, da ako se u novih naredbah, koje
pomnjivo morate pregledati izrino nesadraje, da se od
ostavljenih dobara koga sveenika ito moe uzeti, ni po
jedan nain nepripustite, da se tko u dobra ostavljena,
poslije smrti koga sveenika, suprot carskim naredbam
miea. Tako inei neete uzrokovat, da na novo carske
zapovjedi izlaze. - Ovako znajte i carskom zlamenju
viernost uinite.
/M. Nedi, Stanje redodrave Bosne
Srebrene, akovo 1884., str. 33./.
JUNAINA FRA PETAR
Tuna bijae Bosna ponosna pod osmanlijskim
jarmom. Tuni i alosni bili su njezini ponosni sinovi, koji
od reda postadoe robljem bahatim gospodarima svojim.
Kad je Osmanlija osvojio Bosnu ponosnu, pogazi je i zapali
na sve etiri strane. Jadni narod razbjegao se svukud i
strahovao je pred nekrstom, sakrivajui se pred njim.
Osmanlija je razorio kue bijedne raje, keri rajine
odvedene su u suanjstvo, junaki sinovi njezini su to
poklani to razagnani lutali od planine do planine, odrpani,
izranjeni, gladni i edni, branei sebe i svoje, da im se do
kraja sjeme ne umete.
201

Na stotine, na hiljade bilo ih je bez doma, krova i

domovine. Na hiljade trunulo ih je po smradnim tamnicama
na pravdi Boga, na hiljade njih je na kolac nabijeno na
radost svojim okrutnim gospodarima. Nije bilo nikoga osim
Boga da pomogne bijednoj raji koja je jedinom njemu
vapila za svoj spas, svaki dan, svaki mjesec, svaku godinu,
ravna etiri stoljea.
Bog nije zapustio vjernoga naroda svoga, nego mu
dade utjeitelje i branitelje, koje die iz samoga naroda. To
su bili bosanski franjevci, sinovi tune i osirotjele Bosne,
koje narod prozva "ujacima", da ih lake sakrije od turskog
zuluma.
Kao to je krvav bio ivot bosanskog puka, tako je
bio krvav ivot bosanskog ujaka. Bez kue i kuita,
prebijajui se od nemila do nedraga, s glavom u torbi,
tjeili su ujaci narod svoj, krjepei ga u vjeri, i ulijevajui
mu nadu u bolju budunost. Mnogo ih je umrlo
muenikom smru, a svi skupa patili su neizrecive muke.
Uza sve muke nijesu ostavili naroda svoga, nego su s njim
patili, s njim plakali i branili ga junaki od nasilnih
gospodara. Meu bosanskim "ujacima" bilo ih je i takovih
koji se nijesu bojali prihvatiti i oruja, da obrane sebe i
narod. Jedan od takovih bio je i f. Petar orkovi, rodom iz
Ivanjske u bosanskoj krajini. Fr. Petar je ivio 1800-tih
godina. Bio je junaina koji se nije svakom klanjao nego
samo Bogu i pravdi, koji nije oi obarao pred svakim
turetom, a kamo li da bi konja sjaio i s puta skrenuo, kako
se je moralo, dok ture proe! Turci su ga se bojali kao ive
vatre, jer su znali, da je drugo cvijeliti po selima raju,
otimati joj ono sirotinje, pripecati joj tabane vatri, ili je
drati nad dimom dok ne bi i zadnji gro od sirotinje oteli;
202

a da je drugo iznijeti glavu pred fra Petrovu granajliju

/duga puka srmom veena/, jer fra Petar za pravdu niti bi
turske glave alio, niti bi svoju uklonio ili tedio. Zato su
gledali da mu se na svaki nain osvete i da ga maknu s
puta.
Ta im se zgoda jednom pruila. O Boiu morao je
fr. Petar nekud na put. Idui svojim poslom na konju, dojai
do neke vode, dosta duboke i iroke, koju je morao gazom
pregaziti, jer na njoj nije bilo mosta.
Kad je bio na sred vode, uje s protivne strane
gromki glas:
"Stoj papaze!"
Fra Petar podigne oi i vidi pred sobom Turina sa
uperenom pukom u njega!
"Sjai papaze!" ture e.
- Mani se, bee, oravih stvari i pusti me u miru,
ree mu fra Petar, kuda u u vodu, kad vidi da je zima, da
srce puca.
- Sjai papaze, ode glava, ruknu ture i podie tuc
/vrst duge puke/ k oku.
Fra Petar vidi svoje zlo, te skoi s konja do vrata u
vodu.
- Uzjai!
- Sjai!
- Uzjai!
I tako turin stjera fra Petra dvaput u vodu i pope ga
iz vode na konja. Nasmije mu se te ga pusti da ide, a on
sam natjera konja na gaz. Uprav kad je Turin bio na sred
vode i pojio konja, ne slutei nita zlo, dokopao se fra Petar
druge obale, te ljut kao ris, a mokar kao ep, okrene se s
konjem rijeci i Turinu, prihvati se granajlije i cikne:
203

- Sjai Turine, da vidi kako se lijepo o vlakom

Boiu kupati!
Turin osta zabezeknut nad tolikom smjelou
papazovom; jer nije bila ala, na turina ruku dignuti.
Htjede skinuti puku, ali fra Petar svoju die na oko i ree:
- Sjai Turine, i ne hvataj za puku, inae si dojeo!
Turin vidjevi, da mu nema drugog izlaza, sjai kao
i fra Petar do vrata u vodu.
- Uzjai!
- Sjai!
- Uzjai!
-Sjai!
- Uzjai!
Tako ti na fra Petar turina tri puta u vodu i tri puta
ga na zor die iz vode na konja, a kad je trei put turin bio
na konju ree mu fra Petar: "Sada hajde, ali nemoj da bi se
maio za oruje, dok te moje oko vidi, i doklen moja
granajlija nosi, jer inae e ona poljubiti, poljubcem od
kojega lijeka nema! A kad doe kui i na sijelo pohvali se,
kako si papaza uredio!"
Turin se poklopi i ode kui, cvokoui zubima, a
fra Petar, kad je Turin zamakao, ode svojim putem.
Ovo je samo jedna zgoda iz doivljaja ovoga
narodnoga junaka-ujaka, a sam Bog zna koliko ih je jo
doivio i preko svoje glave preturio.
Osim fra Petra bilo ih je jo, koji su na slian nain
branili sebe i svoj puk.
Narod im je bio zahvalan, tovao ih je i ljubio, na
njih se u nevolji obraao i od njih pomo traio.
/Fra Luka Tei, Kalendar sv. Ante,
Sarajevo, 1929., str. 52 - 54./
204

IZ PUTOPISA FRA IVANA FRANJE JUKIA

Ostavivi Zavalje 16. sept. stupim opet na tursku
zemlju, bihaku krajinu, koju od austrijske drave dijeli
vijenac, tako zvani brijeg kraj mee protegnut, s koga
saemo u plodne i blage ravnice bihake, a na po sata
odavde vidi se sam grad. Una posred ravnice tee, u koju,
izvan velike rijeke Klokota, mnoge druge slijevaju se. Prvo
selo kransko proemo egar a u drugom razjaimo, to je
bilo Vedro Polje, u kom katol. upnik prebiva i tu pet dana
uzdrimo se...
Sept. 21 uputimo se kroz Biha dalje; ovo je grad od
turske Hrvatske poglaviti, s velikim zidovima i kulama u
ravnici utvren, na Uni, i s koje jedan vodovod /kanal/
uinjen je oko cijeloga grada, da on isto kao u otoku ostrvu - ostaje... Grad je dosta velik i morao je jak biti; ali
sad su se zidovi mnogo poruili i opali, a niko ih ne
popravlja; mislim zato da bude u jednom redu s drugima u
Bosni gradovima. S jedne strane dobar komad zida sruio
se, i kamenje je isti put oko grada zaprijeilo, pa nitko se ne
stara dignuti ga s puta.. Ostavivi lijepe bihake ravnine,
tunim okom jo jedanput obazrem se na Biha, i nedaleko
na Uni gledam Sokolac, na prekrasnom jednom
romantinom mjestu, a to je tvrava sad ve zaputena, a
pod njom nekoliko turskih kua...
Poslije Benakovca pribliimo se Kamengradu
tvravi. Ja sam se pree udio zato se ova tvrava zove
Kamengrad, jer i ostale su kamenite! No velika je razlika:
druge su kamenom zidane, a ova je, rekao bih, narasla na
jednom visokom kamenu. Mala ova tvrava ima jo jednu
205

manju pri strani zdruenu, nie nje kasnije napravljenu.

Zapitam kiridiju:
- Pripovijeda li se togod o ovome gradu?
- Zna ti - veli on - ljudi svata kazuju, a ko bi sve
vjerovao?
- Kai, dakle, ono to ti vjeruje? - Na ta on:
- Onaj gornji grad, vidi li? Kad su ga Turci od
kaurina oteli, snau jednu gospoju, a ova ne htijui svoga
potenja i zakona skvrniti, skoi odozgor, a samo tkanica
/pojas/ to joj se pretrgla, a ona zdrava u svoju vojsku
utee, moe li to biti?
- Ako je bilo, zato ne bi moglo biti? - velim ja.
- I uje li ta jo kau, da su odavle jednu bulidu
/tursku djevojku/ zarobili, koju su Turci blagom, koliko je
ona teila, otkupili...
I. F. Juki, Putopisi i istorisko-etnografski
radovi, izdao I. Kecmanovi, Svjetlost
Sarajevo, 1953., str. 67 - 71./
Ni pun mjesec ne proe, a mene opet 18 lipnja
otpremie iz Fojnice, ter tim istim putem doem do
Banjaluke. Odavde sad skrenem u Ivanjsku. Tue kod
upnika prenoivi, uputim se preko sela imii, Miije i
Turjaka, a za 6 sati prispijem u Gradiku bosansku. Koliko
god opisivao ljepotu ovog mjesta, sve e ljepe ostati.
Ravnica jedna preplemenita, a posred pruila se uma
Savski Lug, od Save ime nosei. Jedna gora od 6 sati
rairila se je u daljinu, u kojoj rijetko je vidjeti drugo drvo
ve sami hrast u nebo grane irei. Kroz njega prolaze
mogao sam sve od alosti plakati gledajui kako je malo i
206

veliko ustalo da ga tamani. Jedni duge na hiljade sijeku;

drugi za lae i brodove, trei za vatru, prodavajui preko
Save u Slavoniju... Prekosavci Gradiku bosansku zovu
Brebirom. Za to ime ovdje nitko ne zna, ve je svaki uvijek
Gradikom cepa. Varo ova ima na obali Save neto i grada
i dosta prilinu trgovinu na skeli. Od Banjaluke, kud spada,
8 sati je udaljena.
Predanivi ovdje, natrag se vratim u Ivanjsku.
Predjelje ovo /od 150 kr. a 50 hri. kua/ jedno je od
najznamenitijih. Kue pri brijegu od svaklen vonjacima
opkoljene, osobito ljivom kao gorom. Vie ispod kua
vinogradi. Po srijedi tee nekoliko potoka. Pri brijegu vidi
se podor Ivangrad, a unaokolo gore hrastove koje obilaze
nebrojena krda /reda/ krmadije. Po ovim gorama ima
itave ete Kranjaca te pale pepeo. Kazao mi je moj
prijatelj Miko lezinger, ifut iz Carnika koji tuda rakiju
prodaje, da je on lani u Gradikoj platio veziru 600 for. sr.,
a ove godine 4.000 for. sr., za monopol kupovati ike u 12
kadiluka... Za etiri sata sve ravnicom doosmo u Kozarac,
u varoicu u plemenitom mjestu za zaputenom napolak
tvravom. Nita ovjeku ne ini se zaudnije nego vidjeti
tako siromane i napolak opale kuerine a okolo
neizmjerne vrtove, i bae, i njive itd. Al je upravo
siromatvo, al je nevaljalasto?!
Ovdje prenoivi za dva sata stignemo u slavni
Prijedor, varo na plemenitoj ravnici kod Sane. Imade i
neto slabe tvrave. Varo ova poradi trgovine svaki dan
raste. Odavde po Sani na malim brodovima gone gvoe u
Biograd, a odande sol vlaku natrag. Brodovi ovi mogu
podnijeti 50 - 2000 tovara gvoa, kako je voda golema. U
Prijedoru noivi sutradan prevezemo se preko Sane. Za
207

jedan sat stignemo u Ljubiju, varoicu od 80 kua i

nekoliko majdana gvozdenih; a na ruak u Volar, gdje taj
dan ostanemo kod ondanjeg upnika. 3. srpnja ostavimo
Volar i njegove hrastove gore. Spustivi se niz Staru rijeku
i proavi nekoliko sela, koje svako po nekoliko majdana
ima, do ruka doemo u Stari Majdan, varo meu dva
brijega, kroz koju tee Stara rijeka okreui nekoliko
majdana. Mjesto ovo ima slabe tvrave. Sva nahija
staromajdanska i od strane prijedorska i treinom
banjaluka jesu brdovite i krovite. Brda ova, osim dragog
kamenja, daju svake vrste rudu. Na mnogo mjesta /osobito
u nahiji star'omajdanskoj/ vidjeti je rupe i podore gdje se je
prije 400 godina talila i plavila ruda, a sad se samo gvoe
opravlja; i ovo je najbolje gvoe za cijelu Bosnu. Ljudi
koji gvoe ovo opravljaju, sami su seljaci, i to krani,
"madari" zvani /u staromajdanskoj nahiji u 15, a
prijedorskoj u 9, a u banjalukoj u 3 sela/. Oko podne
ostavimo Stari Majdan te doemo u Bardare, gdje su prije
bile samo movare i bare, sad pak selo, 2 majdana i kula
Dervi-bega
/prije
kapetana,
a
sad
muselima
staromajdanskog/. Nie Bardara preemo na Trnavi Sanu
preko novog mosta. Odavle opet vidjesmo ravnice sanske,
Sanski Most i Kamengrad. Taj dan eto nas opet u Sasini.
Tue kod upnika predanivi sutra rano krenemo preko
hladovite Beregemice, a ta tri sata eto nas pred kaluerskim
samostanom "Gomionica" nazvanome.
Selo ovo na podgorju Beregemice stranom je
kransko a stranom hriansko. Ovih posljednjih je
samostan. Tu tee rijeka Gomionica okreui nekoliko
majdana...
/I. F. Juki, Putopisi..., str. 88-91./
208

U nahijama fojnikoj, travanjskoj i jajakoj, to se

tie nonje i razrijeja, sve je jednako. Nu preavi kod
Banjaluke Vrbas, nonja je ve sasvim drukija, a stranom i
razrijeje. U upi banjalukoj seljaci sebe nazivaju
okcima. Odjea njihova osobite je razlike s odjeom
ostalih Bonjaka: gae su nalik pantalonama, tj. bez tura;
ob zimu kratke i uske akire - puke hrvatske, koje prolaze
po svijetu /Europi/ pod imenom madarskih. Po koulji,
koja je uska, rukavi ispleteni i mnogim iskieni kiticama
/po 40 na jednome/: kite od bijelog pamuka. Ovratnica na
isti nain ispletena i kiticama nareena, koje se preko
ramena prebace. Zobun crvenom ohom na male reze
iskien, uokolo s pulama od kositera, a ponajvie iarani
modrom i crvenom vunom. Zobun ovaj pripasan je s
malom pukom okovanicom, koju nikad ne vadi. Pod njom
ore, kosi, kopa, dapae mnogi i spava. Ob zimu pokriva ga
do koljena "haljina" od sukna obojena u crno. Kapa u njih
najvee je udo. Ona je od najtanje crvene ohe. Kape ove
prave terzije /krojai/ banjaluki po duljini od tri vrste;
najdue su od lakta /rifa/, srednje od po, a najkrae od
etvrt lakta. Kapu tu oni na rame prebace, zato ih ostali
zovu Bonjaci "krivokapama", a sami ju krste "hrvatka".
Pitajui ih, to to znamenuje i odakle to dolazi ime, ne
znadoe mi kazati, a od Hrvata ne znaju nit imena. Hrvatka
/odgovorie mi/ zove se kapa tako kao i zobun i fes. I takvo
je, kazae, ostalo ime od starine... Cure kranske do 12
godina briju se i nose perin. Poslije, pako, ostave kosu, al
ne bace hrvatke od po arina /lakta/ dok se ne udadu. Udate
omataju glavu i vrat udnovato navezenom "iridom", i opet
jedan komad puste po ramenu, a drugi na glavi stoji kao u
pijetla iver /greben/. Ova irida isprepinja se s glavatim
209

iglama. Iz glave opet po pet visi sindiria, a od ovih velike

pare carevie. To je sve od srebra, i tako jedna igla vrijedi
vie od dvadesetaka /cvancika/. Po prsima padaju im
erdani srebreni. erdane i djevojke nose ne samo po
prsima ve i u pletenici. A na kapi trepeu priiveni
dvadesetaci. enske koulje, zobuni i haljetke ispletene su
u divno iarane samom crvenom ohom i raznom
obojenom vunicom, a kitice same bi mogle Argusove oi
prebrojiti. Opregaa od razne boje od vune opletena, jedna
sprijeda a u mnogih straga, na poprijeku previjena.
U nahiji staromajdanskoj i prijedorskoj Bonjaci
zapadnog obreda zovu sami sebe "krani", a drugi
nazivaju ih "madari". Njihova nonja jednaka je sa
okakom, tj. s kranskom u nahiji banjalukoj. U nahiji
bihakoj krane po isti nain zovu "madari". Njihova je
nonja na polak turska, kao to i drugim krana po srijedi
Bosne, nu s tom razlikom da ovdje ene nose muke gae i
kudname usred ljeta...
/I. F. Juki, Putopisi..., str. 93 - 95./
"UJAK" - FRATAR
Sretne li u Bosni i Hercegovini koji kranin fratra,
smjerno e ga poljubiti u ruku i zamoliti blagoslov s
rijeima: "Blagoslovite ujae!" Tko ne pozna obiaja,
pomislie, da je dotinome onaj fratar u rodu; a nije; inae
bi bio svim kranima roak, jer ga svi zovu "ujakom".
Odakle i ta znai dakle to ime?
Rije "ujak" jest ista hrvatska rije, koja oznauje
majina brata, ili to se obinije turski zove "daida". Ali se
210

ovaj turski naziv rabi meu rodbinom, doim se rije "ujak"

najvie upotrebljuje, kad se hoe naznaiti fratra. Da me
itatelji Glasnika pravo razumiju, potrebno je, da navedem
povijest imena "ujak", kako je franjevcima zapalo. Kad je
god. 1463. sultan Mehmed II. sa silnim oporima bijesnih
Osmanlija provalio u Bosnu, te je za kratko sebi podvrgo,
kranstvo je ljuto stradalo. Nekrst je htio svakako da
posve iskorijeni vjeru Isusovu u toj zemlji; zato je
sotonskom mrnjom progonio sve ono, to je ovu dragu
vjeru uvalo. Na prvom su mjestu uvijek bili franjevci, jer
su oni bili tvrdi zid, preko kojeg su morali doprijeti do
vjere i njezinih svetinja. Da ih Turin sve ne uniti, te time
ne ostane narod pravovjerni bez pastira, a vjera bez
branitelja, morali su se svakojako kriti, osim kad su morali
nositi, i nosili su redovniku crnu haljinu, habit; ali su po
habitu bili pripoznavani, te sveudiljnoj pogibelji ivota ili
nasilju izvrgnuti. Dapae, upravo poradi svoje redovnike
halje bili su napadani; estoput bi na njih neprijatelj navalio
s prijetnjom: More krstu! kako smije nositi tu gjaursku
/nevjerniku/ haljinu? Zna li ti, da ovo nije vie gjaurska
zemlja nego sultanova? Da izbjegnu franjevci progonima, a
esto istoj smrti, bili su prisiljeni izvan samostana nositi
narodno odijelo. No ni po tome nisu bili uvijek sauvani i
sakriveni; jer pripoznati od zlikovaca, opet bijahu
napadani: Zar bre, tako hoda? Ti zakonoa svog mileta
/naroda/, pa hoda u vlakim haljinama? Kamo ti hodinska
/sveenika/ haljina? Ele opet smrtna pogibelj i
zlostavljanje. Zato si je morao jadni fratar u narodnoj
odjei uzeti i narodno ime, koje bi ga krilo od krvoednih
Turaka. To ime jest "ujak", koje je openito kod svake
obitelji. Kakogod je u krugu obitelji najmilije ime majke,
211

tako se obiteljska ljubav prenosi s majke na lana

izvanobiteljskog - na njezina brata, kojega obitelj zove
svojim ujakom. Ovu ljubav prema ujaku prinio je narod
bosansko-hercegovaki na najdraeg si lana izvan roda na svoga misnika fratra. Kad bi dakle zulumari doli u
koju kransku kuu i nali u njoj nepoznata ovjeka - a to
je bio franjevac - pretstavili bi im ga ukuani, da je to
njihov "ujak", materin im brat. To ime, nadjeveno od
nevolje, postalo je tako puko i omiljelo, da sve do dana
dananjega zovu franjevce ujacima; pa to ne samo katolici
nego i riani, pa i sami Turci.
"Ujak" je duboko usaen u srce svoga naroda, kojem
je on kroz etiri stoljea bio sve: sveenik, uitelj, lijenik,
savjetnik, zagovornik; "ujak" je bio u najemernijim
asovima otac svoga puka, koji se je samo svom "ujaku" za
pomo znao obratiti, premda je bio zajedno s njime patnik.
"Ujak" je svojom viom naobrazbom i poloajem imao ipak
upliva kod turske vlade, te je mnogo puta uvaavala, to je
on za raju progovorio. "Ujak" je jedini drao kole i u
njima pito krane slovom znanja, te togod je ivih starijih
pismenih Bonjaka, uili su u franjevakim kolama. Kako
u tursko vrijeme nije bilo lijenika, koji bi vidali boli,
bijahu eimi /lijenici/ "ujaci". Narod dobri potpuno je
shvatio, to mu ini njegov "ujak", stoga mu je postao
nenadkriljivo haran, odan i povjerljiv. Kad je "ujak" bio
radi njega progonjen, krio ga je pod svoj siromani krov i s
njim dijelio komad crnog kruha; rije "ujakova" za njega je
bila rije s neba; osoba "ujakova" bila mu je sveta,
prijateljska . Tako je tijesan vez meu "ujakom" i
bosansko-hercegovakim katolikom, da "ujak uvijek
ostaje njegov narodni sveenik, i toga mu asnog naslova
212

nitko ne moe oteti. Franjevaki red jest uope puki red:

po svojem duhu, po svojoj iskrenosti, jednostavnosti,
skromnosti, po svojoj ljubavi i portvovonosti za puk; a taj
su dini naslov, jo u veem opsegu potvrdili "ujaci"!
Sto je "ujak" bio svome narodu u krvavoj prolosti,
to mu je i u slobodnoj dananjosti. "Ujak" je svoga naroda
najvei prijatelj, a to za to, jer je iz njega niko i najbolje
pozna njegove rane i nevolje. Najvee blago poslije
katolike vjere, to ima Bonjak, to je dobivena sloboda
nakon etiristoljetnog robovanja. Ako ga upita, ko je
najvie doprinio, da se njegova domovina oslobodi,
uprijee ti rukom u svog "ujaka"...
/Fra Anto ori, Glasnik sv. Ante 1909.,
br. 10. str. 133 - 136./
BEGO
Ponajbolje od svih, bosanske franjevce je poznavao i
opisao knjievnik Ivo Andri. Uao je u duu franjevake
Bosne i fratra, pa je u svom knjievnom radu prikazao
nezaboravne likove u odori sv. Franje. Uglavnom su to
povjesne linosti. Meutim, na fra Serafin Begi zvani
Bego je figura u literaturi spomenutog pisca, stavljena u
povjesne okvire druge polovice 19. stoljea. Kao takav,
Bego je poseban tip franjevca, koji potjee s podruja
sjeverozapadne Bosne. On nije slian jednom fra Alojziju
Miiu, Jakovljeviima ili fra Petru orkoviu. Nije to ni
tip fra Marka Kmete, ni fra Petra Betunca. Predstavlja malo
aljivu, eretsku spodobu u franjevakom ruhu, koja nam
kazuje, da bi Bego u Redu trebao biti malo drukiji.
213

U pripovijetci pod nazivom Proba Andri donosi

prikaz jedne pripreme za primanje diplomskog kora kod fra
Grge Martia u sarajevskom upnom stanu. Tu sve mora
biti u redu. Meutim, fra Grgi prethodno dolaze u posjet
trojica franjevaca. Fra Grgo razmilja, kako e se koji
uklopiti na prijamu, gdje ih posjesti, kojeg u koju sobu, do
kojeg uzvanika... Sve je osmislio, samo nikako nije mogao
dokuiti, to e s treim, Begom. O tome goruem
problemu fra Grge i inae provincije Bosne Srebrene
Andri lijepo pie u ovoj pripovjetci, iz koje - ocrtavajui
lik Bege - vadimo slijedee:
Siroe iz ubogog i zabaemog sela Bosanske
Krajine, on je odrastao i kolovan u manastiru Plehanu.
Kad je doao u Plehan, to je bio plav, sitan i belolik deak
prasta nosa i smeih oiju, bojaljiv i povuen u sebe.
Zvali su ga Markan i voleli svi odreda, naroito zbog
njegovog divnog glasa i finog sluha. Kad je stupio u Red
primio je ime Serafin, ali ubrzo su svi uvideli da nikad
jednom fratru njegovo ime nije manje odgovaralo nego
ovom malom Markanu, i da otkad se pamti nije bilo tako
nemirnog fratra i takvog veseljaka i obeenjaka kao to je
plehanski Serafin. Ipak su ga, sa ostalim bogoslovima
poslali u Maarsku da zavri studije. Bogoslovske
predmete je uio neto slabije, ali je bio prvi u latinskom
jeziku, i njegovi peujski profesori smatrali su da je teta da
se takav latinac vrati da uma negde u Bosni. Meutim,
stareinstvo nije htelo da uje o daljem ostajanju u
inostranstvu: ono je bilo obavjeteno da je fra Serafin, na
tetu kolskih predmeta i dobrog vladanja, nauio da svira
sve mogue instrumente, da igra arda i peva maarske
214

pesme, i to i takve od kojih peujske snae crvene iako se

prave da ih ne razumeju. Nije bilo ni igre ni vetine u
kartama koju on nije znao.
Ipak, iskrsla je neka neoekivana prilika i fra Serafin
je otiao u Italiju, ali tu je proveo svega nekoliko mjeseci.
A kad se vratio u Bosnu, to je bio omalen i
debeljukast fratar, sa nepravilno podstrienim vencem
nemirne i neposlune kose, sa do nevidljivosti retkim
plavim briima i jakim naoarima na kratkovidnim ali
sjajnim i ivim oima. Tek tada su stareine mogle da vide
ta se napravilo od onog tihog i povuenog Markana, i
kakve e muke imati Red sa njim i on sa Redom. Odmah se
pokazalo da je teko nai za njega posao u manastiru, jer je
tu kvario red i krio disciplinu, a jo tee negde u upi,
izvan manastira, jer je isuvie voleo da se drui sa
svetovnim ljudima, naroito sa muslimanskim varokim
meraklijama i veseljacima koji su ga cenili i priznavali
zbog njegove duhovitosti, njegovog lepog glasa i svirake
vetine. Tada je meu fratrima stekao nadimak Bego...
U stvari za fra Serafina se i ne bi moglo kazati da je
neka teka pijanica ili nepopravljiv kockar, jo manje da je
neki razvratnik, isto kao to bi la bilo rei da ne voli da
popije, da posedi i zapeva u drutvu, da promea karte ili
zametne ma koju drugu igru u kojoj se kleta kockarska
srea igra sa ovekom, dok ovek misli da se igra s njom. I
sve bi se te mane i slabosti nekako pokrile, oprostile, a s
godinama i smanjile, da nije fra Serafinovog otra oka i
opasnog jezika, njegove avolske vetine da na svakoj
stvari, u svakom oveku i svima njegovim postupcima
odmah otkrije ono to je neprirodno, neiskreno, i da nije, u
isto vrijeme, njegove potpune nesposobnosti da to to je
215

primetio zadri za sebe, da ne kae i da ne pokae drugima.

Njegov dar oponaanja bio je tako razvijen i tako savren i
duhovit da bi polumrtva oveka naterao na smeh. Sve su to
opasne sposobnosti i u drugom svetu, a kamoli u ovom
naem, u kome ljudi, u veini, vole da se smeju drugima,
ali se boje podsmeha i karikature gore nego sablje i
manijaki mrze onog ko se na njihov raun naali.
Zbog svih tih svojih mana i osobina fra Serafin je, u
toku godina, mnogo prepatio i jo vie glavobolje zadao
svojim stareinama. Bio je mnogo opominjan i prekorevan,
esto kanjavan. Bilo je sluajeva, i to ne jedan, kad se ak
postavljalo i pitanje njegovog ostanka u redu. Pred tom
mogunou, fra Serafin bi se istinski uplaio u popravio,
ili bar iskreno obeao da e se popraviti. Takav kakav je,
on je bio privren svome Redu, i to vie nego to bi itko
mogao poverovati, vie nego to je to i sam slutio, i istinski
je eleo da ivi pod tim stareinama kojima je esto
dosaivao, sa tom braom sa kojom se toliko prepirao, i da
umre, kad red doe, u jedom od tih manastira o iji se red
toliko puta ogreio. I kad bi mu zapretili tom najteom
kaznom, on je molio da ga kazne svakom drugom kaznom,
i najstroom, samo da ga trpe meu sobom.
- Nemojte, brao i potovani oci, molim vas. Naem
Redu treba jedan grenik, ako ni rad ega a onda radi
primjera, a gdje ete nai boljeg od mene? Ajde, recite!
Tako je govorio fra Serafin brai i stareinama kad
bi se, o velikim svetkovinama, iskupili u nekom manastiru i
uzeli da pretresaju, malo u ali a puno u zbilji, fra Serafina i
njegove sluajeve. A ta njegova mala upola aljiva
molba bila je tako iskrena i usrdna da bi se poneki od mrkih
i starih defmitora nasmejao ili saalio. I tako se stvorio i s
216

vremenom ustalio neki napola snoljiv odnos izmei

majke Provincije i njegovog sina Serafina , kao to je on
sam imao obiaj da kae.
Sad je ve dobro uao u etrdesete godine, navikao
se on malo na disciplinu, a fratri na njegove povrede te
discipline; malo se smirio sam od sebe. Smatra se ve
odavno kao stvar sama po sebi razumljiva da se fra
Serafinu ne poveravaju nikakve tee ni ozbiljnije dunosti,
jer je svaki takav pokuaj uvek zavravao ravo. Dugo su
ga slali iz manastira u manastir, premetali sa jedne upe na
drugu, gonili ga, po kazni, ak u Ramu, pa je i to prestalo.
Sad ivi u kreevskom manastiru, ali svaka dva - tri
meseca nae naina da ode kod nekog od svojih kolskih
drugova koji su na gradskim upama, s tim da im pomogne
o Korizmi ili velikim svetkovinama, u stvari da malo
odahne od manastirske stege i jednolina ivota. A i njemu
se drugovi obraduju. Svi oni znaju da fra Serafin nije uvek
lak ni smiren gost, ali znaju isto tako da se parohijska kua
u koju on navrati ispuni uvek smehom i ivotom, i da u njoj
tada ne moe biti sumorno ni dosadno...
upnik nabraja goste koje je za subotu uvee pozvao
i ve sada opominje prijatelja da se uzdrava u piu i da
pazi na ono to e rei pred strancima i uglednim ljudima,
ako hoe da uestvuje na selu. Fra Serafin se buni.
-E nemoj me, brate, ni dovoditi meu nih.
-A ti malo obuzdaj taj svoj krajiniki jezik!
-Obuzdaj. Obuzdaj! Ti zna da to meni ide od ruke.
A i ne koristi mi ga obuzdavati, jer ja kad preko ema
lanem, ono ispane jo gore. Nego ti mene daj u neku sobu u
kojoj nee biti ni duhovne ni svjetovne vlasti.

217

-Teko je nai sobu za tebe Serafine, - kae fra

Grgo prekorno, ali sa nehotinim osmjehom ispod oborenih
smeih brkova.
-Ti kako zna i umije, ali ja ti te konzule i monzule
ne volim pa ne volim.
-Eh, ne voli. Kad bi ja pokazivao koga sve ne
volim i ta sve ne volim, kud bismo doli!
-Ama, lako je tebi. Ti to o'jeka manje voli sve
slae umije s njim da razgovara...
-Ajde proi se besposlice!- brani se upnik kao
ovek kome nije do prepirke, jer ima drugog posla.
/Ivo Andri, e, Mladost, Sarajevo 1977., str.
80-86./
PRIZNANJE I ZAHVALA FRA STIPI RADMANU
Fra Stipo Radman je uloio ponajvie truda prilikom
izgradnje rezidencije, kasnijeg samostana na Petrievcu. Na
portvovnom i nesebinom radu subraa su mu toplo
zahvalili:
Zahvalnica p. o. Predsjedniku 1876.
Mlogo Potovani i potovani otci!
Na vrli i pravi ljubitelj obega svakog dobra Fra
Stipo Radman sadanji Predsjednik ove Redovnike
Obitelji u Krajini, koi je kroz pune 4. god. svojim
otinskim upravljanjem ovu obitelj usreio, i uprav ovoj
Obitelji temelj metnuo, brigom i neprestanim nastojanjem
svojim Sagradivi nam novu Rezidenciu na Petrievcu,
nepraajui ni trudu ni vlastitoj kesi svojoj, sad, porad
218

slaba zdravlja i suvine brige, koja mu hudi zdravlju, javno

odrekao se je Predsjednitva.
Mi premda nemoemo naem dobroinitelju, dok
smo ivi, dovoljno na njegovoj ljubavi i dobroinstvu nama
uinjenomu zahvalit, ali samo da znade on, i sva braa u
Dravi, da hoemo i elimo biti mu zafalni, evo javno prid
Vama, Mlogo Po. Otci! mi mu sinovski zafaljujemo, i
zafalne sinove dok smo ivi obvezujemo se.
Sad Vam ljubei ss. Ruke, i sinovski pozdravljaju,
jesmo Vaih Mlogo Po. i Post. ot.
U Ivanjskoj dneva 1. 4. 1876.
Priponizni sinovi:
Ja Fra Ambroa Radman, vikar r. s.
Ja Fr. Lovro Tadi Dis. Res.
Ja Fra Marko Mari, Nadstojnik Gradje i Dis. Res.
Ita est Fr. Stephanus Radman Praesidens
/Arhiv Provincije Bosne Srebrene u Sarajevu,
fasc. Petrievac 1766 -1893., br. 17./
PRIZNANJE FRA FRANJI URIU
Priznanica
kojom doli vlastoruno podpisani Otci ovoga
okruja Krajikog okupljeni 15. pros. 1877. priznaju i
svjedoe, da je o. fra Frano uri Bianin, kao
Predsjednik u Ivanjskoj kroz svojih 7 godina upravljanja
bio ovoj Obini koristan u svoti gro. 80,763., kako se
219

mora svatko osvjedoi iz doli podpisanih svota, koje su

povaene iz Zapisnika obenskih, i od tadanjih Diskreta
podpisanih, to jest:
1. Gotova novca prido je gro
25,467.
2. Odono 16,000 gro. dunih prido je jo
13,435.
3. Prijeko primljenog Inventara ostavi on vika gr... 10,584.
4. Za mil na Petrievcu on iz svoje administracije dade
gro
12,482.
5. Kaurinu da pee ciglu, za halat itd. potroi gro... 5,064.
6. Za kre, istog prinos, potapanje itd. osim hrane gr 4,941.
7. Za 10,000 daske hrastove, osim hrane, ukupno dade
gro
1.500.
8. Za koanu, hambar /prineeno na Petrievac potroi
gro
350.
9. Za pokrov kue ivaanske, osim hrane potroi gro
2,880.
10. Za talu i krmetnjak osim hrane potroi gro
1,500.
11. Za ogradu avlie osim hrane potroi gro
1,000.
12. Za baru Idanovu dade gro
1.380.
13. Za baru Damia dade gro
180.
Svota:

80,763.

Pisano na Petrievcu, dne 15. pros. 1877.

Fra Ambroa Radman
Fra Jakov Blaevi r. v.
Fra Lovro Tadi r. v.
Fra Stipo Radman
Fra Stipo Orlovac Predsjednik

220

POSLJEDICE PALJENJA REZIDENCIJE NA

PETRIEVCU
U borbama austrijske vojske i pobunjenika 14.
kolovoza 1878. godine izgorjela je zgrada rezidencije
franjevaca na Petrievcu. O tome pie aktualni predsjednik
fra Stipo Orlovac. Pie 11. veljae 1879. godine iz
Kumsala, gdje su se dobrotom bega Dinia sklonili
Petrievaki franjevci u njegov ljetnikovac. Pismo je
upueno fra Franji uriu, bihakom upniku. Izmeu
ostalog, pie:
"Fala dragom Bogu kad je ostala glava na ramenu!
ta se je s nama dogodilo, i kako smo deverili u vrieme
boja sbivega se na 14. Kolov. pr. god. to mislim da ste
razumili podpuno od istoga ime /sluga iz Like - B. G./ koi
je u najveoj prigodi i bio za svaka i vidjeti, doim smo mi
na cerek sata sretno izmakli - ele blaeni koji uteku, jer su
njihove glave na ramenima ostale!... I ja sam mlogo kvara
privatnoga imao u vrieme bune. Propo mi je veliki sat,
puka tanica, urak veliki, pijati, noi, knjige, slike,
arafi, findani, djezve itd. A od obinskih stvari u koliko
se sjeam propalo je: devet duekah, 14. jorganah, 24.
jastuka, 30. arafah, 20. navlakah, 20 tovara kukuruza, 8.
tov. enice stare, tri kladnje nove enice, oko 70. vozovah
sjena, vina 8. tovarah, slanine 60 okah - motike, sikire,
kose, grablje, vile, bave - kace od 300. kotlovah, zob
nepoevena ostala, kuruzi posiani na pola propali, ograda
legla sva, pokustvo sve, jednom rieju: bilo pa i prolo.
Zato Vam velim ukratko: "Osim Boga samoga nitko nezna

221

naega kvara". Dao sam ve dosada 24. dukate za Sjetio, a

za popravu ovoga ardaka jo toliko...".
/Arhiv Franjevakog samostana Petrievac, fasc. Ivanjska/
FRA ALOJZIJE MII
upnik u Bihau
/1894 -1903./
Vrijeme njegova upnikovanja u Bihau bilo je kroz
dugi niz godina i starome i mladome duboko utisnuto u
srce. Nije bilo ni jednog njegovog upljanina, koji ga nije
volio, potivao i odan mu bio kao dijete majci.
Vjerski ivot upljana iz temelja je preporodio.
Nestalo je svaa i meusobnog trvenja. Osnovao je jo
onda razne katolike, ekonomske i nacionalne organizacije:
Marijinu muku i ensku organizaciju, omladinsko drutvo,
savez hrvatskih trgovaca, tamburako i pjevako drutvo u
gradu a u selu, moe se rei, nije bilo odraslije ni muke ni
enske osobe, koja nije bila treoredac sv. Franje Asikoga
i po pravilu toga reda ivjela. Nije bilo kranske kue u
kojoj se nije jutrom i veerom molila zajednika molitva
ukuana, u kojoj nije bilo potivanja mlaih prema
starijima, bratske sloge, meusobnog potovanja i
pomaganja.
Po obiaju starih bosanskih franjevaca, svako selo
njegove upe imalo je kolu kranskog nauka, u kojoj je
svu djecu poevi od pete godine pa dalje pouavala
kakova starica koju je narod zvao katehistica. Ako je bilo
222

vee selo i prema tome vie djece, bile su po dvije, tri

takove starice katehistice. Obino su bile siromanijeg
stanja. upnikova je i roditeljska briga bila da za uzvrat
takovu staricu opskrbe svim potrebnim za ivot. Opskrba je
bila u naravi: ito, haljinka i drugo. Djeca su se natjecala,
koje e bolje znati kranski nauk. Kad je upnik prolazio
selom u poslu opremanja bolesnika ili da nadzire kole
kranskog nauka, hvatala su se djeca za haljine svojih
majki tepajui im: "Mama, vodi me pjatru /fratru/, da mu
kaem to znam". Dobri Alojzije upitao je svakoga poneta
i kad mu je dijete znalo, pomilovao ga je po licu davi mu
kakovu opomenu; da slua tatu i mamu, da bude dobro i
moli se Bogu. Djeca su veselo i rado odgovarala da e
sluati njegove opomene a on bi ih tada darivao kakvom
sliicom, medaljicom ili ako je bilo siromanije kojim
darkom u novcu da mu majka togod kupi. Djeca su
razdragano pokazivala roditeljima, to su dobili od fratra.
Tako je to ilo u natjecanju, tko e bolje znati kranski
nauk. to im je kao mladima bolje u dui usaeno, to im je
neizbrisivo ostalo i u kasnijem ivotu i po tome su ivjeli i
na isti nain prenosili na budue narataje.
U staro tursko doba pa i mnogo kasnije u austrijsko
izaokupaciono doba nije bilo sirotita ali ni sirota kao
kasnije. Moe se rei zasigurno da nije bilo ni jednog
siroeta koje bi se klatarilo od kue do kue golo i boso
traei kruha i haljinku da se nahrani i zaodjene. Tu su
pojavu stari bosanski franjevci na vrlo praktian nain
rjeavali onako po kransku. Umre li na primjer djeci otac
i majka, ve se nalo dosta krana ljudi i ena ija su djeca
pomrla ili ih nijesu imali, da su se otimali koji e koje
dijete posiniti ili pokeriti ili ako nije bilo takovih, bilo je
223

bolje stojeih krana, koji su siroad primili k sebi,

odhtranili ih zajedno sa svojom djecom uvajui i
uzdravajui ujedno i njihovo oinstvo. Kad su se takova
siroad osovili na vlastite noge i poodrasli - oenili su ih i
poudali kao svoju vlastitu djecu i pomogli im da na svome
starom ognjitu opet zakue. Takova djeca sve dok nijesu
poodrasla, nijesu ni znala, da im to nijesu njihovi pravi
roditelji, jer su ih odgajali kao svoju vlastitu djecu ne
pravei nikakve razlike.
Taj dobri kranski obiaj fra Alojzije je nastojao da
ouva u svojoj upi i kroz devet godina njegova
upnikovanja u Bihau nije ni jedno siroe bilo preputeno
samo sebi da se klatari od nemila do nedraga.
Ovaj lijepi obiaj provienja sa sirotama naalost
iezava u dananje materijalistiko doba i razlog tome je
ohladnjela kranska ljubav i nesavjesnost nekih osoba,
koje momka ili djevojku nagovaraju da kod suda tue
svoga hranitelja za najam; toboe da je on ili ona u kui
svoga hranitelja privreivala od sedme godine a on im nije
nita platio. Ovakovi se bezdunici nita ne obaziru, koliko
su truda imali njihovi hranitelji, dok su ih odgojili do
sedme godine. Ili zar nije dosta to s njima provide kao sa
svojom vlastitom djecom. Na ovako razorno djelovanje
nesavjesnih ljudi fra Alojzije je budno pazio i kod suda
ovakove pokuaje spreavao, pa u njegovoj upi nitko se
nije ustruavao primiti siroe pod svoj krov, bilo to na selu
ili u gradu.
Pomou kat. vjerskih organizacija i drutava
preporodio je vjerski ivot svojih upljana, pazio je i
nastojao da u njima uvrsti vjerski duh uklanjajui mane,
zavade i mrnju u katolikom narodu a onda je pregnuo
224

svim silama da svoj narod i ekonomski pridigne i

nacionalnu hrvatsku svijest probudi. esto je drao
ekonomska predavanja sakupljenim teacima na selu a jo
vie u razgovoru sa pojedinim teakom upuivao ga u
napredno gospodarstvo. Obilazio pojedine teake i njihova
gospodarstva kao i cjelokupna sela, pa to je dobra i
napredna naao, pohvalio je a to je primitivna i
nerentabilna, upuivao je kako se i to moe bolje isplatiti
samo ako se racionalno gospodari. U tu svrhu davao je i
gospodarske knjige, osobito knjige drutva sv. Jeronima.
Najvie je u tom postigao prednjaei na svome malom ali
uzornom gospodarstvu upskom.
U Bihau je od davnina cvao domai seoski obrt,
osobito gledom na tkanje platna i sukna. Tu je granu
domae privrede osobito preporuivao i skrupulozno pazio
da se ne napusti, povodei se za novotarijama. Uglavnom
narod ovoga kraja ima se zahvaliti njegovu uplivu da je
skoro sve svoje potrebe glede odijela sam svojim obrtom
privreivao sve do konca drugog svjetskog rata. To je
vrijedilo osobito za glasovito domae bihako platno, koje
je esto fra Alojzije i za crkvu kupovao dajui od njega
izraditi lijepe oltarnjake i misne velike koulje. Sav
platneni namjetaj za svoju upsku kuu kao arafe,
krevetnjake, navlake i pekire pravio je od domaeg platna
i tako je davao pobudu da se taj korisni obrt i dalje goji i
podrava u narodu.
U gradu je nastojao pridignuti trgovinu i obrt kod
katolikog elementa. U tu svrhu izmirio je do njegova
doba, smrtno zavaene neke katolike trgovake obitelji,
savjetujui ih i nastojei da odgajaju mlai trgovaki
narataj. Organizirao je trgovako i obrtniko drutvo za
225

meusobno pomaganje i upuivao ih da se late raznih

trgovakih struka i raznih zanata, da s istim trgovinama i
zanatima ne prave jedni drugima konkurenciju, nego
uporedo meusobno natjecanje, bez nanosa tete jednih
prema drugima. Svojim uplivom i zagovorom traio je i
nalazio potrebne kredite, da se jo vie i jo bolje razvije
njihova trgovina i obrt.
Do njegova vremena narodna hrvatska svijest bila je,
moe se rei, uspavana i mrtva. Obilazei od jednoga do
drugoga u gradu, imajui u pomoi neke osvjetenije
inovnike, nagovarao ih je da osnuju kakvo nacionalno
hrvatsko drutvo. Pripravivi ih tako kao pojedinano,
jednoga ih dana naveer sabra u upski ured, gdje osnuju
Hrvatsko pjevako i tamburako drutvo Krajinik.
Iznajmili su doline odgovarajue prostorije, gdje e se
nedjeljom i svetkovinama a i drugim danima po
mogunosti sastajati. U drutvenim prostorijama bila je i
itaonica. Iz toga drutva potekla je i sinula prva iskra
hrvatske nacionalne svijesti u tom kraju i za kratko vrijeme
svatko je bio svjestan i orijentiran tko je i to je - naime da
je Hrvat.
upska crkva bila je malena i neugledna. Neumorni
upnik odlui da je iz temelja restaurira i proiri. Poruio je
stari nespretni prezbiterij. Crkvu u dolinom i
odgovarajuem stilu produlji za 11 metara i novi prezbiteri]
dade ozidati i urediti. Sav plan za crkvu besplatno je izradio
ing. Karlo Fitzinger a ondanji okruni prestojnik Lothar
pl. Bergs dao je bespatno sav drvni materijal iz planina vie
Bihaa zvana Lipa. Za veliki oltar dao je nacrt g. Franz
Kipar iz Zagreba a izradio je majstor Josip Dumba iz
eke. Vrata na tabernakulu poklonio g. Bergs, okrunik.
226

Dva sporedna oltara po nacrtu g. Fitzingera izradio opet

Josip Dumba.
O. Mii je kupio za crkvu jednu kuu od Stipe
Ivkovia a drugu od jednoga muslimana, koja je smetala
proirenju crkve. Iste je dao poruiti, te je tako proirio
crkvu i prostor oko nje. Tako je uinio da crkva zaista bude
hram Boji i svojom vanjtinom i nutrinom.
Najvea neprilika za upnika bilo je to, to je upski
stan bio u egaru, odnosno na Kriu iznad groblja - danas
vlasnitvo nekog Rukavine, iji su stari doselili iz Like.
upnik je morao dvaput, jednom prije podne na misu a
drugiput po podne na katehizaciju ii u grad crkvi, koja je
od upnog stana bila udaljena 2 km. Radi toga neumorni fra
Alojzije odlui sagraditi upski stan u gradu blie crkvi.
Kupio je gradilite na podesnom mjestu u Bihau i odmah
poeo sa gradnjom upskog stana godine 1900, kojeg je za
4 mjeseca potpuno dopremio. upski je stan vrlo lijep,
solidan i prostran. Osim kune kapelice, kuhinje, sobe za
sluinad i podruma, ima devet soba od kojih su dvije vrlo
lijepe sale. Mii je sve trokove i za gradilite i za upski
stan izveo sam iz svoje vlastite pritednje tako, da nitko
nije dao ni jednoga helera, nego je sve to u strogom i
najstroijem smislu reeno bila njegova vlastita redovnika
pritednja. I kuu i gradilite i dosta veliku njivu
podkunicu prepisao je na franjevaki samostan u
Petrievcu, jer je to sve u strogom smislu kupljeno iz
redovnike pritednje. upski stan u Bihau bio je sve do
svretka drugog svjetskog rata jedan od najljepih upskih
stanova u Bosni i Hercegovini a to je i danas.
U ovako vjerski sreenoj upi lako je kasnije bilo
upnikovati, ali da se uredi i preporodi jedna upa, trai se
227

truda, muke, samoprijegora i taktike, kao i upravnog znanja

a najvie se hoe da upljani u upniku vide model - uzor
svih vrlina - pravog apostola a sve su to bihaki katolici
vidjeli u svom fra Alojziju, kako su ga obino kratko zvali na Pralojzija.
Braa Mato i Luka Lovri iz egara priali su ovaj
sluaj iz vremena upnikovanja fra Alojzina u Bihau:
Mi smo teaci egarski godinama sijali penicu u
svome polju i lijepo nam je uspijevala i ako je nae polje
dosta pjeskovito. U zadnje doba nakotilo se toliko vrabaca i
upravo kada penica pred etvu zaradi, navali na nju
svakodnevno oblak vrabaca, pa su nam nekima djelomino
a nekima posvema unitili sav trud i muku. Kolikogod
pojedu, toliko i jo vie ospu iz klasa na zemlju. Nikakova
straila, koja smo po njivama stavljali i sve nae hakanje
nije nam pomagalo. U takvoj nevolji kuda emo nego fra
Alojziji. Doe nas nekoliko u njegov stan i molimo za
savjet. Kad smo mu ispriali svoje jade i nevolje, on ode
nekuda i za kratko vrijeme doe obuen u nekakvu kratku
koulju a u rukama je nosio nekakovu knjigu i bocu vode i
poe s nama. Kada smo stigli u polje zasijano penicom,
zae on u njivu. Podugo je molio i zazivao pomo Boju i
zagovor svetaca, da se otkloni s nas ova nevolja i ta e biti
- vrabci su padali na ivice i ograde u meama i dalje i
tamo su cvrkutali alovno, ali na udo sviju nas, nijesu
smjeli padati na penicu i nanositi nam tetu. Radi svega
dragoga a naroito radi ovoga smatrali smo ga mi egarani
Boijim ovjekom.
Ostavivi lijepih knjiga upskoj knjinici, godine
1903. nakon devetgodinjeg upnikovanja u Bihau,

228

premjeten je u Banju Luku da preuzme gvardijansku

dunost, po drugi put u samostanu Petrievac.
Kao mostarski biskup, kad se vraao sa godinjeg
odmora iz Slovenije, znao se esto navratiti svojim
Bianima, odrati im nedjeljom puku sv. misu i
propovijed, u kojoj je naroito naglaavao da se dre svoje
sv. vjere, da ju junaki i neustraivo ispovijedaju kao
njihovi predci, da se ne povode za novotarijama i uvaju
svoje lijepe obiaje.
/Kronika upe Biha, str. 6 - 13./
+ O. Vojislav uri

VRBA
/Seoska pripovijest/

Izrasla je na samu, gdje nije vidjeti ni drveta ni

grma, ni travke zelene. Uzrasla je gore visoko prama
vedrom ili tmurnom svodu nebeskom, vie nego to druge
obiavaju rasti, kao da je svojim vrhom traila ozgor neta
zagonetna, to joj se moralo dati. Savijenim granama
upirala je dolje u Bogom prokletu i korovom zaraslu
zemlju.
Zimi, kad prekrije snijeg, pada s nje po koja gola
granica, a pod bijelim pokrovom na daleko poiva narav
od trudova svojih; samo na njoj odjekuje krik vrana i
drugih ptica zlokobnica.
Kad grane lijepo pramaljee, kad ova kukavna
zemlja najslinija biva zemaljskom raju, kad drvo lista, grm
cvate i trava se zazeleni, tad i ona prolista, te granama i
liem svojim upire dolje u Bogom prokletu i korovom
proklijalu zemlju, a u truloj joj upljini legu se vrane,
229

gavrani i gamad, da se do godine po zapovijedi Gospodnjoj

umnoe, udvoje.
I kad sine srpanjsko sunce arkim svjetlom svojim,
te se pee natrudnjela zemlja, na daleko i iroko tamo teko
se znoji mnogo mlado i narovano elo, uje se pjesma
patnje i boli, a na vrbi posjedala itava jata vrana i gavrana
i pjevaju pjesmu slavodobia nad smru i krvoproliem
slabijeg, a grane njene sagibaju se dalje prema Bogom
prokletoj i korovom obrasloj zemlji.
I kad nadoe mrtva jesen, kad se cvijee, trava i
lie vraa u zemlju odakle je i uzeto, a tu i tamo zamire
pokoji ivot: jo se na vrbi ori pjesma ovome ivotu.
Tako to redom tee i jutrom rano i kasno veeri. A
ponavljat e se kroz vjekove, dok bude vrba listati, dok
zemlja bude korovom raati.
Davno, kad se to ni zapamtiti neda, ivjela je u selu
siromana obitelj. Nju sainjavala dva brata sa enama i
djecom. Siromasi, pa se svakako ivjelo: i radi i prebijaj se,
pa opet i gladan i edan. Ipak su dosta vremena mirno
prozivjeli oskudijevajui i hvalei Boga, da nije i gore, dok
sam vrag, Bog budi s nama, u njihovo ivotarenje svoje
prste ne uplete.
Srce u ovjeka izvor je dobra i zla. Ako je ono
dobro, to i ovjek gleda, da dobro ini i ako mu to ne polazi
uvijek za rukom; ali ako je zloesto, ovjek i kad hodi i kad
stoji sve na zlo navre. "Od srca proizlaze zle misli
ubijstva, bogohulstva i to je to ovjeka oskvrnjuje". Tako
veli sv. Pismo.
Od srca je i vrag svoj posao zapoeo.

230

Stariji brat i domain poe na jedanput u sebi misliti:

"Eto se mi taremo i muimo, a ipak nita nemamo i kruha
nam fali. ta je to, da nam se tako neda?"
Tad mu vrag nekako zgodno kroz usta probaci neta
malena i crna kao zrno prohe. On to outi, jer ga zakaklja
u grlu i miljae dugo bili ispljunuo ne bi li. I ne ispljunu. I
to runo sjeme proe kroz grlo i zapade na dno srca. Klica
mu je sumnja a raa nezadovoljstvo sa zaviu. A tako se
raaju sva ostala nedjela i grijesi ovoga svijeta.
Posumnjao je domain na roenog brata, koji se je s
njim zajedno muio i znojio, pa poe iz potaje zavirivati, da
li ga u teevini ne vara. Mlai nije toga opaao i radio je
jednako ko i do sada. Meutim iz dana u dan raslo
nezadovoljstvo onoga. Napokon mu ree, da ne mogu dalje
zajedno ivjeti.
Podijelie to su imali i siromatvo udvojie. Kad je
po tom granulo prvo pramaljee i Boja se priroda
zazelenila zakitila, sjahu kroz jutarnje rumenilo slabane
jo i njene sunane zrake. Svijet se iz sela razilazio
poljem, da ga obrauje, da vidi, gdje e u znoju lica patiti
sve ljeto, samo da se sigurnije sa svojim siromatvom
skloni pod kuni krov kad zima zavlada. Sve je to izgledalo
nekud tiho, trenutljivo, puno nujnih zvukova iz pjesme
ivota.
Na jednoj se njivi vidjela dva ovjeka. Bila su to
spomenuta braa. Izali oni na tu njivu, jedino imanje
svoje, koje su prole jeseni na dvoje podijelili. Obraivali
svaki svoj dio, ali se ne mogli za meu da pogode, pa se
gonili, svaali do zore. Stariji gledao, da sebi otkine koji
pedalj vie a mlai opet nije dao svoga. I doe do runih
rijei. I doe, da jedan na drugog kocem zamahnu.
231

Iza kratke tunjave leao je mlai brat u lokvi

vlastite krvi, koja se je kao dim puila prama nebu, a
sunane zrake jednako su grijale - pravdu i nepravdu na
tunoj zemlji dalje. A zemlja ko zemlja srkala mahom krv
ubijenog brata, kao to e kad ili tad li i sve nas poderati.
Stariji odleao za ubijstvo i vratio se.
Kad je opet na proljee ograivao svoj dio, udario
plot preko prave mee na tetu djece brata svoga. Jedan
vrbov kolac zabio na mjesto, gdje ubi roenog brata. I taj
kolac primio se zemlje i rastao na vlagi i krvi bratskoj
udno brzo dok nije od njega uzrasla visoka vrba. I kad je
ograda istrula i pala, ostala je ona ispravna ko da prkosi.
Bratoubojica opazio to i - - bojao se.
Jednom ipak uze sjekiru u ruke i posjee ju. Ali
Boja volja jest vrhu svega. Iz korijena potjerala vrba i
narasla visoko ko i prije. I opet se je bratoubojica bojao
strepio i kajao se
.
Tako pripovijeda danas po koji u tomu selu
sakupljenoj djeci. A djeca se plae, drhture i kradom
pogledaju na tu vrbu, to je uzrasla na samu, gdje nije
vidjeti ni drveta ni grma ni travke zelene. Ona je uzrasla
visoko gore prama vedrom ili tmurnom svodu nebeskom
vie nego druge vrbe obiavaju rasti, kano da je svojim
vrhom traila ozgor neta, to joj se mora dati. Savijenim
granama upire i danas u Bogom prokletu i korovom zaraslu
zemlju. Upirat e i dalje kroz vjekove, dok bude ona listati,
dok bude zemlja korovom raati.
/Kalendar sv. Ante za 1926. god., Sarajevo,
str. 84 - 86./
232

URAR FRA PETAR ORKOVI

Fra Petar orkovi nikad nije bio dokon ovjek.
Uvijek se neim zanimao. Obino je slobodno vrijeme
provodio popravljajui satove, to mu je posebno ilo za
rukom. Kako je bio duhovit ovjek, imao je zanimljivih
susreta i dogodovtina. Ovo je jedna, koju je pripovijedao
fra Bosiljko Ljevar, a koja datira iz vremena kad su zajedno
sluili u Bihau:
Jedne zimske veeri bili smo obojica u kancelariji,
kad netko zveknu zvekirom na vratima. Fra Pero ustane da
vidi tko je, pa se iznenadi kad vidje da je hoda sa Sokoca,
nosei sa sobom sat njihalicu na popravak. Urgentno mu je,
pa moli fra Petra: "Gospodine, do u etvrtak naveer neka
je svakako gotov, jer trebam u tono vrijeme muarom
najaviti poetak ramazanskog posta". S fra Petrom se
usrdno oprosti i ode a fra Petar donese sat u kancelariju,
gdje ga rastavi na sastavne dijelove a meni dade Zifferblatt
da ga odnesem pod slavinu i dobro operem, oistim i pred
tednjakom osuim. Onako zaprljanog, ponajvie od muha
operem ga i donesem do tednjaka. U meuvremenu, netko
me zovnu da iziem vani kod pela. Brzo stavim Zifferblatt
u tednjak da se sui i iziem vani. Zadrim se tamo pola
sata, zaboravivi na satni dio u tednjaku. Vidjevi da me
nema, fra Pero zovne kroz prozor: "Fra Bosiljko, to je s
Tobom? Ponesi!" To me vrati iz zaboravnosti. Dotrim
tednjaku, otvorim i imam to vidjeti: Zifferblatt sav u
plamenu! Ugasim plamen i onako nagorjelog donesem fra
Peri, oekujui da e se jako naljutiti i zgrmiti na mene. Ali
on se samo nasmija i ree: "Kazat u Te hodi!" Uistinu,
hoda je doao u etvrtak, oekujui da e primiti
233

popravljeni sat. "Je li gotov?" nestrpljivo pita fra Peru. A

fra Pero mu odgovara na njemu svojstven nain: "Moj
hoda, ne pitaj! Imam jednog tupog i malo bedasta egrta".
Dalje mu ispria to sam uradio s Zifferblattom. Hoda
neto proguna, izraavajui svoje nezadovoljstvo. Na
koncu rezignirano pita upnika: "A to sada?" Fra Pero mu
ree, da u ponedjeljak ide u Zagreb, pa e mu kupiti novi,
isti onakav sat. Nato hoda zahvali i ode kui.

Mons. Ivan Vlai dobro je poznavao dr. fra Vida

Miljanovia. U objavljenim propovijedima posluio se
mnogim umnim mislima i primjerima, koje je mogao uti
od ovog eminentnog franjevca. Njemu je posvetio jednu
propovijed, iz koje izdvajamo ono, to ocrtava lik fra Vida.
FRA VID
Bio je on sveenik, franjevac i doktor teologije. Svi
su ga izvanredno cijenili radi njegove svestrane izobrazbe i
naitanosti kojom se on nikad nije razmetao. Ali smo ga jo
vie voljeli, jer je bio vrlo jednostavan i skroman u svakom
drutvu, bilo to sa seljacima ili graanima i sveenicima.
Skoro cijeli svoj ivot proveo je kao upnik po
raznim seoskim upama. Pa ipak, uza sav posao, knjiga mu
je bila nerazdvojni drug. Ali tamo iza ezdesete poe mu

234

vid slabiti, i malo pomalo on oslijepi. Radi toga je desetak

zadnjih godina ivota proveo kao slijepac u samostanu.
Sad se isto pokazalo, koliko se kreposti krije u tom
ovjeku. Naime, on se nije nikada ni jednom rijei, bilo
kome potuio radi svoje sljepoe. A kad smo ga pitali, kako
moe biti tako ustrpljiv, on nam je smijeei se odgovarao:
"Ima toliko slijepaca na zemlji, pa zato da ne budem i
ja!"... kad smo ga jednog dana opet saletili pitanjima, kako
moe biti onako strpljiv u svojoj nevolji, on nam je
jednostavno odgovorio: "Pa ako je i sam Isus morao
onoliko trpjeti, zato da i ja grenik ne pretrpim togod za
svoje grijehe!"
Dakle, i on je upirao svoj pogled na kri Isusov. I
raspeti mu je Spasitelj dao snage, da onako strpljivo nosi
svoj kri za njim. Zato veli Sveto pismo, da je "rije kria
onima, koji se spasavaju, snaga Boja". A sveta nam
Terezija Velika dovikuje: "Pogledajte na kri i sve e vam
biti lako!"
/Fra Vid, mons. Ivan Vlai, Iz Boje riznice,
Zagreb 1967., str. 184- 185./
KOLIKO VRIJEDI BE?
Mladi kandidat za sveenika - franjevca iz Bosne
uio je u Beu. Mladia su svi voljeli, samo su se udili,
kako mu nitko ne dolazi u posjetu; kao da je siroe i nema
nikoga. Nisu uzimali u obzir njegovu situaciju: on je iz
Bosne, gdje se siromano ivi, pa ne moe se oekivati, da
netko iz nje doe u Be samo radi posjete. Ipak, pojavio se
235

otac mladia. Pomogli su ujak, selo i upa, pa mu je

omogueno, da ode vidjeti sina. Dolazi u narodnoj nonji,
to je interesantno graanima Bea. Kako se zadrao vie
dana, imao je vremena razledati grad. Pokazivali su mu
ponosno znamenitosti mjesta i na kraju pitali:
- Kako Ti se svia grad? Da li je lijep? Koliko vrijedi Be?
Jest, lijep je Be za naeg ovjeka, vidi to do tada
vidio nije. No, zamiljeno odgovara:
- Da, da, vrijedan je Be. Ali, vie vrijedi jedna dobra
ljetna kia.
Kad je ovo rekao, mislio je na kiu za usjeve, da bi
bila rodna godina. Belije su se iznenadili takvom
odgovoru i na njega dali svoj komentar:
- Pametan je ovaj stari iz Bosne, iako nema kole!
/Ovo pripovijedanje uo sam u selu
Barlovci, pa povezujem sa kolovanjem fra
Vida Miljanovia u Beu i eventualnom
posjetom nekog od njegovih./
POSLJEDNJI ASOVI MNGP. O. FRA MARIJANA
JAKOVLJEVIA
Na istu sriedu pred podne, 10. oujka 1943., doao
je u dravnu bolnicu u Banjoj Luci mnogopot. O. Fra
Marijan Jakovljevi, i taj dan smo postali sustanarima
bolnice u jednoj sobi. Kako me je silno iznenadio, kad se je
u pratnji vl. Fra Dane Brievca, upnika iz Stratinske,
pojavio na vratima moje sobe. Gledajui ga kako se milo s
onim poznatim osmiehom svojim smiei pomislih, da mi
236

ide u posjet; nu kad bolje uoih u licu njegovu tragove

teke bolesti, postade mi ciela stvar ozbiljnom.
Iza kratkog pozdrava jedva se je Fra Marijan spustio
na stolicu. Prvo, to mi je htio o sebi dati na znanje, bilo je:
"Ja sam se ve podpuno opremio! I sv. pomast sam
danas primio. Neu ja da ekam do zadnjeg, ve dok sam
pri sebi!"
I dok je to govorio, u svem njegovu dranju itao
sam blaeni mir due, koja se je spokojno predala u volju
Boju. Ta bila je i inae vazda nekim posebnim mirom,
mirom iste savjesti; raspoloena i noena zanosom
redovnikog i sveenikog duha, duboko religioznog i
punog revnosti za slavu Boju i spas dua.
I pravo je Fra Marijan ocienio svoje bolesno stanje.
Temperatura ve tri dana 39, a u okolici Banje Luke hara
pjegavi tifus kao prava epidemija; k tomu godine ivota
preko 60 /roen 1880./ provedene ne u lagodnosti, ve u
naporu intenzivnog duevnog, a naroito u zadnje vrieme i
tjelesnog rada, koji su protkale svakojake nedae: sve je to
njegovoj bolesti davalo zaista vrlo ozbiljan znaaj.
Uza svu tu ozbiljnost Fra Marijan je prvih dana
bolovanja pokazivao vedro raspoloenje te bi se i sa
lijenicima, nasmijan, alio, pa i kad su mu davali ni malo
ugodne injekcije. Znao mi je rei: "Ja se smijem, a oni
misle, da me ne boli".
esto je spominjao svoje prelaznike iz Osredka
blizu Cazina, oito zabrinut za njih kao dobar pastir, silom
prilika odieljen od svog stada. Ta on im je, kad su izjavili
elju za prielaz, prvi odkrio blago Kristove nauke.
Poduavao ih i tumaio im na nain njemu svojstven, kako
se je on ve znao spustiti do maloga puka, a i duom,
237

punom znanja i ara. Tu je Fra Marijan bio na svom terenu,

u svom "fahu". Tu je do punog izraaja dolazila ona: "Ex
abundantia cordis os loquitur". Zato ga je to njegovo stado
duom i srcem zavoljelo kao svoga duobrinika, koji je
ostao neustraivo uza nj i za vrieme partizanske vladavine u
onim krajevima. Kako su njegovi prelaznici vrsto prionuli
uz katoliku nauku, najbolji je dokaz slijedee, to mi je
Fra Marijan u svojoj bolesti pripoviedao:
Kad su partizani nekom zgodom doveli sobom u
Osredak nekog pravoslavnog sveenika, Fra Marijan je
otvoreno kazao sakupljenim prelaznicima: "Evo vam
pravoslavnog sveenika! Birajte slobodno: ili ete ostati,
to ste sada, katolici, ili ete priei k njemu!" "Mi imamo
popa! - bio je obeniti odluni odgovor - Neemo njega! Ti
si na i otac i majka!" Pravoslavni sveenik nije niti
pokuao togod raditi, jednostavno se uklonio.
Svoju temeljnu odluku u katolikom nauku zainjao
je Fra Marijan voen duhom pravog misionara i djelima
nesebine ljubavi prema blinjemu. Kae mi, da je za sve
potrebe svojih prelaznika stalno vodio brigu, a napose za
djecu, siroad. "ta sam im puta - veli - morao i od ono
malo hrane svoje dieliti, da mi ne poskapaju od gladi. Zato
sam ja morao vrlo esto formalno gladovati". Kad sam to
uo, tada sam razumio, odakle ova velika promjena u
vanjtini Fra Marijana od naeg zadnjeg vienja.
Bolest je uzimala sve bri tempo. Vruica je sve vie
izgarala izpaeno tielo i srdce nesmiljeno slabila. Lienik
Dr. Davidovi nastoji svim silama i sredstvima, da mu srce
ojaa. Pojavie se pjege stranog tifusa, koje su izvana
izgledale bezazlene, ali u nutrini brzo poee razorno
djelovati, osobito na srdcu i mozgu. Bolesnik je s divnom
238

strpljivou podnosio sve bolove, napose one od brojnih

injekcija. Videi i on, da se njegovo stanje sve vie
pogorava, zaeli jo jednom sv. izpovied i sv. popudbinu.
Taj dan je jo mogao i sv. krunicu izmoliti, koju je inae
rado molio. esti dan na veer nastupilo je bezsviestno
stanje.
Osvanuo je utorak. Bolestnik je nepomian leao i
teko disao. I taj dan izjutra kao i prije posjetie ga njegova
redovnika braa iz samostana Petrievca, no ovaj put
samo kao niemi svjedoci bolnog raztanka s jednim
ivotom, koji se, eto, poinje trnuti; s biem, kojega
nestaje. Da, s ivotom i biem toli dragim i milim
samostanu, ije je obitelji lanom bio! Dragim i milim
provinciji, kojom je svojevremeno i upravljao kao
provincijal, u kojoj je i inae vrio astne i odgovorne
slube i njezin pomladak vodio kao profesor i odgojitelj.
Drag i mio Redu, kojemu je bio na diku i ponos svojim
uzornim redovnikim duhom kao pravi sin Asikog
Siromaka, a i svojim bogatim znanjem; za njega su mnogi
govorili: "Taj je iva enciklopedija". Drag i mio svakom,
tko je imao prigode, da ga poblie upozna! To i takvo
dragocjeno bie hoe, eto, da se izgubi naim oima.
Kleknusmo kod postelje bolestnikove, i vl. o. Fra
Dane Brievac odpoe s preporukom due. Naa soba puna
svete ozbiljnosti. Posebni osjeaji obuzimaju nam duu.
Slino neto kao u mjestu, prije nego e doi u njega
svemoni tiranin. Neko se Velianstvo pribliuje, da, kao
da je ve tu. Strahopoitanje se spontano budi sa svijeu,
da je to Velianstvo neumoljivo, bez milosti. S velikom
moi, kojoj se nitko suprotstaviti ne moe. Nastupa poput
mrzle hladnoe, od koje kosti trnu. I mi kleimo kao
239

nemona djeca: niti to pomoi, niti sprieiti. Kao da ve

vidimo zamah smrtne kose nad ivotom, ije, eto, zadnje
titraje pratimo s molitvom Onomu, koji je Gospodar i
ivota i smrti, vremena i vjenosti. Jest, Gospodar i
vjenosti! To je ono, to u tmurnu nau sobu prosijava
zrakama blage svjetlosti, koja nam olakava teret nemilog
posijedka iztonog grijeha, zaslauje gorinu ovog raztanka
s vjerom i nadom, da e taj ivot pred nama samo na as
kao izgarajui stienj ugasnuti, da se onda ponovo razplamti
u nebeskoj domovini punim sjajnim plamenom blaenog
vjenog ivota.
Molitve jednako romone s usana naih. Bolestnik se
brzo mienja u boji lica. Dah mu zastaje. Trzaji poinju.
Nekoliko greva jaih u prsnom kou - kao da se brda
lome, prije nego se survaju u bezdan, tako mi se tada
priinilo, jer kao da sam gledao u umiruem jedan duhovni
kolos, koji se, eto, rui u krhkom tielu, - i od naeg dragog
Fra Marijana sada su samo hladni ostaci pred nama. Meni
se u isti mah ote glasni uzdah: "Draga duo!" a na licu
osjetih suze, isto vrue poput vode iz dubine, iz dubine
srdca i toplih osjeaja prema tako plemenitom bratu
sveeniku, koji nas je taj as ostavio.
Svi osjetismo konac jedne strane scene. Zatim
promjena. Neko odtereenje kao ono iza oluje pomieano s
tugom nad nastalom pustoi. Velianstvo smrti je odstupilo
od nas, i mi opet kao da se naosmo u obinoj svagdanjici.
Pomolismo se zajedniki za duu pokojnika, i zatim se
prisutni sveenici udaljie da pripreme sve za prievoz
mrtvog tiela u samostan. Ne proe dugo, i dooe bolniki
posluitelji, pa onako mehaniki, bezutno, spustie
mrtvaca na nosila i odnesoe u mrtvanicu. Slino
240

posjeenom stablu, kad padne na put, pa ga uklone, da nije

na smetnju. I ja opet sam ostao.
Ovaj posljednji prizor bio mi je kao dodatak netom
tako zorno danim tokama razmatranja od same smrti, toga
spirituala, to ga je Stvoritelj dao grjenom ovjeanstvu za
njegovo duhovno vodstvo. Ali, ah! Koliko ih ga pozorno
slua i dri se njegovih savjeta?!
Spomenuh: mehaniki i bezutno poloie pokojnika
na nosila i odnesoe. Pa na to su se posluitelji ve posve i
navikli. Koliko sam puta motrio s prozora, kako kroz
dvorite bolniko prenose mrtvace iz kunih odjeljenja u
mrtvanicu.
Da, navikli su se! Pade mi misao, da je to jedna vrlo
upadna znaajka ovog "svieta", to ga je Stvoritelj imao na
umu, govorei uenicima: "Vi ste u svijetu, ali ne od
svieta". Taj se je sviet, a naroito oni, koji u njemu
zauzimaju poloaj t. zv. elite, posve navikao na upozorenje
smrti, pa i danas, kad su ona gromornija nego ikada, uz
ubojiti prasak topova, strojnica, puaka, bomba, granata,
mina i torpeda, posvuda, i u zraku i na zemlji i na moru.
injenica, da svaki ovjek mora umrieti, priznaje se
bez debate. Ali druga, isto tako sigurna injenica, da iza
smrti slijedi sud i vjenost u raju ili paklu, to za ljudsku
"mudrost" i "silu" ne postoji. Stoga umjesto te jedne istine,
na koju spiritual Smrt upuuje, radije se podaju tisuama
zabluda, no uviek s jednim istim zavriti zakljukom:
zemlja je ovjeku neko nebo, a sam si je ovjek neko
boanstvo. Za tu sljepou i obmanu veli jedan mislilac, da
je najtee stanje, u kojem se ovjek moe nalaziti, ii u
susret sigurnom asu smrtne kazne, kojeg ga as nipoto ne
bi smio zatei na tako sudbonosnoj stranputici.
241

Pokojni Fra Marijan za ivota je rado mislio na smrt,

pa je i u svojim posljednjim danima samo proslijedio te
misli: "Neu da ekam /sa sv. sakramentima/ do zadnjega!"
Njemu su s pravom mogli sutradan pri ukopu na
samostanskom groblju zaeljeti: "Poivao u miru! Laka Ti
hrvatska gruda!"
/Vl. N. Toji, Katoliki tjednik, br. 83 rujan 1943, Sarajevo/
FRA FRANJO PEJKI PRETOIO RAKIJU
U jesen 1951. godine asni brat fra Franjo /Mile/
Pejki sluio je u Beogradu. S njim u upi sv. Ante u
Bregalnikoj bio je jo fra imo imi a obojici kao
starjeina fra Edvard ili. Fra imo predloi da on i fra
Franjo odu njegovoj majci u Posavinu, da tamo na Ulicama
zbrinu pekmez za kuu, jer su ljive dobro rodile. Tako i
uine. Fra Franjo je bio radostan. Kako i ne bi! Pekmez se
mijeao u kaznu a veseli stroj nudio dobru kapljicu. Uz to,
dobro ga paze a on se raspriao i izvodio ale. Kad je bilo
vrijeme povratka, spreme kantu pekmeza a fra imina mati
stavi u fra Franjin ruksak dvije flae rakije, jednu za fra
Edvarda a drugu fra imi. I mati krene s njima u Beograd.
U hodniku vlaka sjeo fra Franjo na kantu. Iako ga fra
imina mati zove, ne ulazi u kupe. Kao, eli svjeeg zraka.
Stignu u Beograd a fra Franji svijetle oi. Majka dijeli
milou, ali neto nije u redu. Obraa se fra Franji:
- ini mi se pra Vrano, da su bile dvije flae?"
- Jesu majko, i sada su, samo jedna prazna!"
242

- A kako jadan bio?"

- Duga no majko, oni tokovi klapataju k' o maljem po
glavi, a Vrane oednio, pa se niz grlo pretoilo!"
- Ajd' sa sriom i dogodine ga zaliva!"
FRA BERISLAV I FRA BOSILJKO
U Franjevakom samostanu na Petrievcu 70-tih
godina 20. stoljea - pored ostalih - ivjela su i dva estita
redovnika i sveenika.
Fra Berislav Gavranovi, rodom iz urkovca, doktor
povijesnih znanosti, dugogodinji profesor u djeakom
sjemenitu u Visokom, ovjek otra pera i autor vie knjiga
povijesnog
sadraja.
Nekad,
kao mlai,
dobar
propovjednik. Otmjena dranja, u zajednici tih i radin, sa
stalnim prebiranjem povijesnih sadraja.
Fra Bosiljko Ljevar, rodom iz Sasine, dugogodinji
kateheta u bihakoj gimnaziji. Simpatini franjevac,
uzornog i naravnog ivota, uvijek raspoloen i nasmijan.
Srebrna kosa na njegovoj glavi bila mu je zatitni znak.
U to vrijeme proivljavali su duboku starost. ivjeli
su u samostanskoj zajednici kao umirovljenici. Unato
neobinoj vitalnosti i htjenju, godine su inile svoje.
Obojica su se sluila sa tapom. Fra Berislava je sve vie
obuzimala skleroza, s okotavanjem gibnih dijelova tijela a
fra Bosiljka je muila slaba pokretljivost, zbog vee
tjelesne teine. Osim toga, imali su problema sa sluhom.
Fra Bosiljko je mogao neto uti a fra Berislavu je trebalo
govoriti povienim tonom, da bi mu se to moglo saopiti.
Kad bi tko doao iz Provincije, on bi ga vodio u svoju sobu
i zamolio: "Kai mi u povjerenju, to ima novog". Kako on
243

govori i kojim tonom bi mu trebalo saopiti, odjekivalo bi

samostanom.
Sve su svoje potekoe stojiki podnosili. Zato su
bili tako ugodni i potovani lanovi zajednice. Pravi Boji
blagoslov u kui.
Obino bi imali sv. Misu u popodnevnim satima.
Prikazivali bi je Bogu u samostanskoj kapeli, na skromnom
oltaru, pored koga sa strane bilo je svetohranite. Odloili
bi tapove i opremili se za bogosluje, najee uz pomo
asnog brata fra Miroslava Kuljanca. Tako spremljeni stali
bi uz oltar. Jedan ispred a drugi iza njega; okrenuti jedan
prema drugom. Rukama se oslanjaju na menzu oltara.
Poinju sa sv. Misom. Mole li, mole. I na hodniku
samostana uje se romon njihove molitve. Jedan drugoga
ne uje, ali se prate pogledima i gestama. Sve tima. Svetu
Misu prikazuju ustaljenim tokom. I tako svaki dan... Poput
nekad Onije i Jeremije, koji su molili za narod i Sveti Grad,
tako i ove asne starine molili su za svoju subrau u
samostanu, za svoj narod.
MOLJENJE ASOSLOVA U SAMOSTANU
Nakon zavrene godine novicijata, u ljeto 1969.
godine dolazim na Petrievac. Tako, u sezoni ljetnih
odmora doao sam u svoj samostan. Malo mi neobino. Iz
drutva vrnjaka dolazim u zajednicu zrelih ljudi i asnih
starina. No, svaka promjena je interesantna, pa i meni je
ovo bilo zanimljivo. Najdublje mi je u sjeanju ostalo
moljenje asoslova.
U popodnevnim satima sabrala se samostanska
obitelj na molitvu. Okupili smo se u ondanjoj
244

blagovaonici, na mjestu kasnije knjinice. U dananjem

samostanu tu takoer odravamo sastanke.
Samo zauzimanje stava, namjetanje i raspored pred
molitvu bio je itav uhodani ritual. Pri zauzimanju mjesta
zna se gdje je gvardijan, gdje vikar. Onda se redaju sijede
glave: fra Berislav, fra Bosiljko, fra Boris, kapelan, asni
brat... Doktor fra Berislav jo se ne da; nekako se uspravno
dri, pored obaveznog tapa. Ali s fra Bosiljkom i fra
Borisom je tee. Imaju iijas, teko se kreu. Kad due
sjede, trebaju se namjestiti, da im ne smeta cirkulaciji krvi.
Fra Bosiljku je neto lake, ali fra Boris mora bolesnu nogu
staviti u horizontalu, pored sebe na klupu. Zahvata je iznad
glenja kukom od tapa i postavlja u eljeni poloaj na
klupi.
Kad se taj "orkestar utimao", moglo se poeti s
molitvom. I ja se pripremio. Stavio brevijar preda se, zapeo
sve biljeke, da se ne pometam. Mislim: sada u ja s njima
lijepo moliti. Meutim, ne bi onako, kako sam ja oekivao.
Mi smo to nauili lagano, unisono, pravilno izgovarajui,
pod vodstvom metra. A ove starine to malo drukije mole,
prema svojoj dobi i ustaljenim navikama. Stoga, kad ova
uhodana zajednica poe moliti, ja se izgubih. Ne snaoh se
u tempu i glasovima. Iznenadila me ta brzina. Svaki od njih
moli kao zbrojovka, s mitraljeskom elokventnou. Meni je
bilo teko pratiti izgovor latinskih rijei, koje su se u
takvom koru slijevale u ton zujanja bumbara. Tu i tamo
jedva stignem uhvatiti prikljuak s njima. To potraje samo
nekoliko redaka, pa se opet izgubim. Tako se siromah
iskljuujem i ukljuujem, sve do svretka moljenja.
Uviam da je to drukiji kor od onog, u kojem sam bio u
Kraljevoj Sutjesci, u vremenu, koje sam proveo u
245

novicijatu. Stariji ljudi tu mole prema svom uhodanom

nainu, gdje narueno zdravlje i navike diktiraju ton
molitve. Ovome se ne treba uditi. To je tako u naim
samostanima: uhodane dunosti, s kojima tee i prolazi
ivot, dan za danom.
Svi skupa nismo ni slutili, da emo za dva mjeseca
ostati sirotani sv. Franje, bez crkve i samostana. Naime,
uslijedio je katastrofalni potres, koji je na Petrievcu
ostavio ruevine.

Sa mladomisnikog slavlja fra Vlade Tomia u Staroj

Rijeci, 6. rujna 1934. godine

246

Petrievac u najljepem izdanju: Graen je 1928 -1931. g.

pod vodstvom gvardijana fra Petra orkovia.
Samostan i crkva posveeni su Presv. Trojstvu, iako
se tu sveano slave blagdani sv. Ante Padovanskog
i sv. Ante Pustinjaka. Cijeli kompleks razoren je u potresu
1969. godine. Tek nova crkva je posveena sv. Anti
Padovanskom. Minirana je 1995. godine.

247

Crkva sv. Ante Padovanskog u Bihau, izgraena pod

Vodstvom upnika fra Viktora akia 1970 - 1972. godine.

Crkva sv. Roka u Bos. Gradici,

sagraena pod vodstvom upnika
fra Ambrozija Radmanovia
1908-1912. godine.
248

Crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije u Sanskom Mostu,

sagraena pod vodstvom upnika fra Ive Orlovca
1998 - 1999. godine. Graena je prema projektu stare
crkve, koju je na istome mjestu podigao upnik
fra Marko Androevi davne 1896. godine.

249

Crkva Roenja Bl. Dj.

Marije u Sasini kod
Sanskog Mosta, sagraena
pod vodstvom upnika fra
Luke Teia 1940. godine.
Minirana je i razorena
1993. godine.

Crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije i Ivanjskoj kod Banje

Luke, sagraena pod vodstvom upnika fra Marka Maria
1884. godine a dograivana 1905. za fra Franje Valentia i
1934. za fra Alfonza Kudria.

250

Iz recenzija:
Istiem kao prvo, da rad zasluuje panju ve po
samoj tematici. U okviru franjevake provincije Bosne
Srebrene i meu njenim lanovima bilo je puno, pa i veoma
zaslunih i znamenitih franjevaca, koji su porijeklom ... iz
sjeverozapadne Bosne ... O nekima od njih pisano je u
prolosti po raznim publikacijama, ne samo franjevakim
nego i drugim. Meutim, jednog sveobuhvatnog pregleda
franjevaca porijeklom iz navedenog podruja do sada nije
bilo. Zato ovaj fra Jurin rad treba smatrati vrijednim
doprinosom za crkvenu i franjevaku povijest ovog dijela
banjaluke biskupije i franjevake provincije Bosne
Srebrene.
Fra Juro je uspio iz razliitih izvora prikupiti dosta
podataka o mjestu i datumu roenja, te o razliitim
slubama i mjestima djelovanja za neobino veliki broj
ovdanjih franjevaca. Neki su, to je i razumljivo, obraeni
znatno iscrpnije, budui da su igrali vanu ulogu i da je o
njima sauvano dosta informacija. Za druge je naveo samo
neke fragmentarne podatke, jer je o njima, pogotovo onim
iz ranijih razdoblja, ostalo sauvano malo vijesti. Za veinu
franjevaca iz svog prikaza navodio je samo gole injenice,
a za neke je izricao i odreene vrijednosne prosudbe, bilo
da ih je preuzimao od drugih, ili ih je stvarao sam, osobito
za one koje je osobno poznavao i s kojima je imao priliku
skupa ivjeti ili se barem susretati...
Dr. Velimir Blaevi
251

Ovo djelo, fra Jurice alia pisano je dijelom i kao

znanstveno djelo u kojem su ugraeni i rezultati
historiografije /a to se vidi i iz popisa izvora i najvanije
literature/, i vlastitih istraivanja. Svojim nastojanjima da
da to cjelovitiju sliku o osobama autor je uspio dati
objektivnu sliku o vremenu u kojem su djelovali.
Knjiga je dobro dola kao bitan izvor svima koje
zanima ova problematika, a moe posluiti i kao poticaj za
daljnja sustavna istraivanja o franjevcima ovog dijela
domovine.
Smatram da je rukopis knjige fra Jurice alia
Franjevci
sjeverozapadne
Bosne,
Biha
2002.,
predstavlja objektivnu, utemeljenu i racionalno napisanu,
vrlo sadrajnu i nadasve korisnu i vrijednu knjigu, prvu
takvu i takove vrste na istraivanom podruju u navedenom
vremenu, radi ega je i predlaem za objavljivanje.
Mr. Sc. Ivan Dujmovi

252

ZUSAMMENFASSUNG
In Nekrologien, Quellen, Dokumenten und Literatur
der Provinz "Bosna Srebrena" werden die Franziskaner des
nordwestlichen Bosnien erwhnt. Das Gedenken ihrer,
Information und Daten sind zerstreut. Sie werden erwhnt
hie und da in Provinzbeschreibungen und Annalen der
Bosniengeschichte. Nirgends ist von ihnen etwas
abgesondert und separat verffentlicht, wo htten wir eine
Darstellung und Verzeichnis jener, die auf diesem Gebiet
geboren, lebten und als Geistlichen arbeiteten, und waren
Mitglieder der Franziskanerorganisation, grtenteils in
trkischer Zeit in Kustodie Fojnica, in neuerer Zeit aber im
eigenen Distrikt des Klosters Petrievac.
Wir sammeln und verffentlichen hier alles was uns
ber sie zur Erkenntnis gekommen ist. Natrlich, knnen
wir nicht sie alle erwhnen, besonders jene aus der vor und
am Anfang der trkischen Periode. Wir sprechen von jenen
deren Angaben uns erreichbar waren. Das sind jene die in
Bosnien durch letzte vier Jahrhunderte wirkten. Aus dem
17. und 18. Jahrhundert die Ausknfte sind mangelhaft.
Vollstndige
Biographien bringen wir von den
Franziskaner aus dem 20. Jahrhundert, weil ber sie wissen
wir meistens und zeitlich sind uns nchste.
Betrachtend das Profil des Franziskaners aus diesem
Gebiet, erkennen wir in ihm "bosanskog ujaka" den
bosnischen Onkel in seiner Anpassung dem Ort und der
Zeit da er lebte. Da finden wir den bewahrten Franziskaner
aus der trkischer Zeit, der lebte und arbeitete am
Existenzrand, allen mglichen Gefahren ausgesetzt. Wir
253

finden den Franziskaner der sterreichischen und Zeit

zwischen zwei Weltkriegen, der mit vollem Schwung wirkt
in der Kirche und in seiner Franziskanergemeinschaft.
Ebenso finden wir die Franziskaner in der Zeit des Zweiten
Weltkrieges und in der Nachkriegszeit, die alle
Lebensschwere im System der zeitgemen Gottlosigkeit
erfahren haben. Da finden wir auch den Wrdentrger der
Kirche, Professor, Doktor, Tribun (Volksredner), Pfarrer,
Kaplan, ehrwrdigen Bruder ... Wir finden die
Ordensbrder anerkannt von der
Weltobrigkeit und
anonyme, ergebene Mitbrder, die arbeiten fr die Kirche,
Orden und sein Volk, anpassend sich der, in der
Franziskanergemeinschaft geformten
berzeugung und
Sitte.
Jeder von diesen Franziskaner ist eine getrennte
Story des verlebten Franziskanerschaft in Bosnien das auch
heute den Missionsstatus hat. Wir notieren sie um die
Erinnerung an diese unsere Vorgnger zu bewahren. Einige
mit einer oder ein paar Einzelheiten aus dem Leben. Aber,
das ist auch ausreichend, dass wir ihrer gedenken und
Andenken bewahren an die Glaubensbote in vergangenen
und turbulenten Zeiten.

254

SADRAJ
FRANJEVCI OD BANJE LUKE
Fra Mato Abri
Fra Nikola Ani
Fra Marko Androevi
Fra Andrija Anui
Fra Ladislav Baji
Fra Franjo od Banje Luke
Fra Jakov od Banje Luke
Fra Mato od Banje Luke
Fra Mijo od Banje Luke
Fra Ambrozije Barii
Fra Mato Bartli
Fra Aneo Bai
Fra Marko Benkovi
Fra Mato Benli
Fra Petar Betunac
Fra Franjo Blaevi
Fra Ivan Blaevi
Fra Jakov Blaevi
Fra Franjo Brki
Fra Jakov Bumbar
Fra Marijan Bumbar
Fra Petar orkovi Mlai

9
11
11
12
12
13
14
14
15
15
17
17
18
19
19
24
25
26
26
27
28
29
29
255

Fra Petar orkovi Stariji

Fra Nikola Golub
Fra Bosiljko Gubo
Fra Nikola Hadi
Fra Dominik Idan
Fra Mato Idanovi
Fra Boris Ilovaa
Fra Pavo Ilovaa
Fra Velimir Ilovaa
Fra Marijan Ili
Fra Tomo Ivkovi
Fra Andrija Jajevi
Fra Jakov Jakovljevi
Fra Marijan Jakovljevi Mlai
Fra Marijan Jakovljevi Stariji
Fra Ivan Franjo Juki
Fra Miroslav Kuljanac
Fra Franjo Lipovac
Fra Zvonko Lipovac
Fra Jozo Loparevi
Fra Anto Mainkovi
Fra Antun Mainkovi
Fra Franjo Majdandi
Fra Franjo Mileti
Dr fra Vid Miljanovi
Fra Lovro Ojdani
Fra Stipo Orlovac
Fra Franjo Pejki
Fra Jozo Pezi
Fra Petar Pinoti
Fra Mato Pisara
256

34
35
36
38
38
39
40
43
43
46
46
52
52
53
61
64
70
72
74
76
78
79
80
82
83
86
87
89
91
91
92

Fra Jozo Radman

Fra Stipo Radman
Fra Ambrozije Radmanovi
Fra Stjepan Soldi
Fra Petar Suilovi
Fra Viktor aki
Fra Lovro Tadi
Fra Luka Tei - Pisari
Fra Josip Tuci
Fra Lovro Tuci Mlai
Fra Lovro Tuci Stariji
Fra Lovro Tuci Tuo
Fra Augustin Uarevi
Fra Franjo Valenti Kuzman
Fra Jozo Valenti

93
94
96
97
98
98
101
103
105
105
106
106
108
109
112

FRANJEVCI OD BIHAA

117

Fra Josip Bari

Fra Ivan Bianin
Fra Franjo uri Stariji
Fra Franjo uri Bio
Fra Vojislav uri
Fra Aneo Jeli
Fra Sarafin Juri
Fra ivko Konjevi
Fra Anto eremet
Fra Jeronim Tomi
Fra Jeronim Vuji
Fra Juro Vuji
Fra Dragomir Prpi

119
119
120
121
123
124
125
126
127
129
129
131
131
257

FRANJEVCI OD BOSANSKE GRADIKE

135

Fra Franjo Duljilovi

Fra Alfonz Kudri
Fra Vladimir Matijaevi
Fra Alojzije Mii
Fra Josip Peuli

136
137
141
142
148

FRANJEVCI SANSKOG KRAJA

149

Fra Alojzije Atlija

Fra Alojzije Begi
Fra Dane Brievac
Fra Miroslav Buzuk
Fra Stanko Buzuk
Fra Augustin engi
Fra Bla engi
Fra Marko engi
Fra Petar osi
Fra Stjepan osi
Dr fra Berislav Gavranovi
Fra Marijan Grgi
Fra Anto Hrvat
Fra Ljudevit Josi
Fra Andrija Kamengraanin Tomanovi
Fra Filip Kamengraanin
Fra Ivan Kamengraanin
Fra Jeronim Kamengraanin
Fra imun Kamengraanin
Fra Luka Komljenovi
Fra Nikola Kozaranin

151
153
154
156
159
161
163
164
165
165
166
170
171
173
174
177
177
178
178
179
180

258

Fra Marijan Kozi

Fra Petar Kozi
Fra Grgo Kneevi
Fra Bosiljko Ljevar
Fra Vlado Ljevar
Fra Marko Mari
Fra Miroslav Markanovi
Fra Anto Sedi
Fra Mato Sedi
Fra Vlado Tomi
Fra Anto Vidakovi
Sadanji franjevci s podruja sjeverozapadne Bosne

180
181
181
182
185
187
188
189
190
191
192
197

PRILOZI
Ferman sultana Murata IV, iz 1626. godine na
traenje fra Tome Ivkovia
Ferman sultana Mehmeda IV, izdan na zahtjev
beogradskog biskupa fra Mate Benlia
Junaina fra Petar
Iz putopisa fra Ivana Franje Jukia
"Ujak" - fratar,
Bego
Priznanje I zahvala fra Stipi Radmanu
Priznanje fra Franji uriu
Posljedice palenja rezidencije na Petrievcu
Fra Alojzije Mii, upnik u Bihau
Vrba
Urar fra Petar orkovi
Fra Vid
Koliko vrijedi Be?

199
200
201
205
210
213
218
219
221
222
229
232
234
235
259

Posljednji asovi mngp. o. fra Marijana Jakovljevia ..

Fra Franjo Pejki pretoio rakiju
Fra Berislav I fra Bosiljko
Moljenje asoslova u samostanu

236
242
243
244

Iz recenzija

251

Zusammenfassung

253

260

Sken i OCR (Optical Character Recognition):

Marinko Orlovac
10. rujna 2006.