Neuropsihologija kao nauna disciplina je jedna od najmlaih
grana primjenjene psihologije. Termin neuropsihologija prvi puta se koristi jo davne 1913. g. od strane Wiliama Oslera, ali ga tridesetak godina kasnije preko svojih strunih radova u terminologiju uvodi Karl S. Lashley. Definicija neuropsihologije se pojavljuje 1963.g. u prvom broju internacionalnog asopisa Neuropsihologija (Turdiu, 1990.) : Neuropsihologija je posebno podruje neurologije i od opeg je interesa za neurologe, psihijatre, psihologe i neurofiziologe. Taj interes je uglavnom usmjeren na cerebralni korteks. Meu temama su posebno znaajni poremeaji govora, percepcije i akcije. Iako se neki poremeaji mogu prouiti samo na ovjeku, od znaaja su i informacije dobivene putem eksperimenta na ivotinjama.
Neuropsihologija
U novije vrijeme neuropsihologija se definie i kao nauka koja
se bavi prouavanjem cerebralnih lezija, njihovim nastankom, obimom i lokalizacijom te posljedicama koje one imaju na doivljavanje ponaanja ivih bia (Hauptfeld) Za razvoj neuropsihologije kao nauke od znaaja su bili radovi Franza J. Galla s kraja 18 vijeka, potom radovi Broce i Wernickea iz druge polovine 19 vijeka, gdje Broca dokazuje povezanost lezije stranjeg dijela lijevog frontalnog lobusa s poremeajem govornog izraavanja, dok Wernicke objavljuje da lezija stranjeg dijela gornje temporalne regije lijeve hemisfere uzrokuje poremeaj razumijevanja govora. Prvi neuropsiholoki laboratorij je osnovao Halstead u Chicagu 1935. godine.
Neuropsihologija
Znaajna imena vezana uz razvoj neuropsihologije jesu
Goldstein, Vygotski i Luria. Goldstein uveo metodu psiholoke analize neurolokih podataka Leo Vygotski se bavio istraivanjem razvoja viih psihikih funkcija i njihovom dezintegracijom zbog lezija mozga Lurija se smatra utemeljiteljem moderne neuropsihologije, gdje je njegov rad na podruju topike dijagnostike i na funkcionalnim sistemima mozga, postao polazna taka za mnoga dalja istraivanja i praksu Moderna neuropsihologija podrazumijeva podjelu na eksperimentalnu, kognitivnu i kliniku neuropsihologiju, a najplauzibilnija je upravo klinika neuropsihologija koja se koristi rezultatima istraivanja i eksperimentalne i kognitivne neuropsihologije u cilju interpretacije mehanizama nastanka psiholokih disfunkcija vezanih za povrede i oboljenja mozga, tj. centralnog nervnog sistema.
Neuropsihologija
Posao neuropsihologa podrazumijeva sintezu rezultata testova,
opaanja ponaanja, intervjua, anamneze, heteroanamneze, emocionalnog statusa, a u svrhu donoenja to tanijeg zakljuka o ispadu ili poremeaju pojedinih funkcija, kao i o moguem uzroku tog ispada. Najea svrha neuropsiholoke dijagnostike je diferencijalna dijagnostika i selekcija (Hauptfeld). Pod diferencijalnom dijagnostikom podrazumijeva se razlikovanje psihijatrijskih od neurolokih poremeaja, razlikovanje neurolokih simptoma kod psihijatrijskih pacijenata, razlikovanje razliitih neurolokih stanja te lokalizacija lezija. Selekcija ili screening je odvajanje bolesnika koji imaju znakove organske cerebralne lezije, od onih koji to nemaju.
Neuropsihologija
Uloga neuropsihologa nije samo dijagnostika, nego je
tu ukljuena i briga za pacijenta: praenje toka bolesti i oporavka, savjetovanje pacijenta i porodice; na osnovu neuropsiholoke dijagnostike planiraju se i provode rehabilitacijski postupci (rehabilitacija kognitivnih funkcija, prilagoavanje ponaanja, supstitucijske vjetine).
Znaaj neuropsiholokog testiranja
Finije promjene u perceptivnim, emocionalnim, motivacijskim i
kognitivnim funkcijama su domeni rada neuropsihologa (Pinel, 2001.). Prema miljenju Pinela (2001.) neuropsiholoko testiranje moe pomoi pacijentu sa modanim oteenjem na tri vana naina: pruajui pomo u dijagnozi poremeaja, posebno u situacijama gdje su metode slikovnog prikaza mozga, EEG i neuroloko ispitivanje dali nejednoznane rezultate sluei kao osnova za savjetovanje i brigu o pacijentu pruajui osnovu za objektivnu procjenu uspjenosti tretmana i ozbiljnosti popratnih pojava Svrha savremenog neuropsiholokog testiranja nije samo identifikacija pacijenata sa modanim oteenjem, ve je glavni cilj opisati prirodu deficita svakog pacijenta sa modanim oteenjem.
Psiholoka sredstva i instrumenti
u savremenoj neuropsihologiji
Berger (2004.) navodi da se psiholoka sredstva i instrumenti
neuropsiholokog pritupa mogu podijeliti na etiri kategorije: opte eksplorativne tehnike individualni testovi inteligencije testovi organiciteta neuropsiholoke baterije Od optih eksplorativnih tehnika u pogledu traenja modanih disfunkcija mogu se izdvojiti: anamnestiki intervju, opservacioni intervju, Rorschachova tehnika i MMPI (Minesota Multifazni Personalni Inventar). Anamnestiki intervju ima veliku vanost u otkrivanju poremeaja, trauma glave i oboljenja. Informacija o povredi glave koja je bila praena gubitkom svijesti, moe biti ozbiljno upozorenje.
Psiholoka sredstva i instrumenti u
savremenoj neuropsihologiji
Opservacioni intervju je od velike vanosti u eksploraciji
klinikih sluajeva. On prua mogunost da se kroz interakciju, razgovor i opservaciju stekne utisak o sluaju, da se uoe upadljive karakteristike o ponaanju, miljenju, stavovima i doivljajnim kvalitetima. Rorschachova tehnika je od samog poetka njene primjene prikazivana kao potencijalno valjan instrument u kategorizaciji epileptiara. MMPI moe da bude samo dopunski trijani instrument koji upozorava na prisustvo korelata odreene kategorije. Indirektno MMPI moe da pripomogne karakterizaciji linosti sa modanim oteenjima, to opet nije zanemariv podatak.
upotrebljavan test za psihometrijsku procjenu neurolokih i
neuropsihijatrijskih bolesnika.
Njegovih 11 subtestova (est verbalnih i pet neverbalnih) bili
su izabrani da ujedine sve glavne faktore kognitivnih sposobnosti i odnos tih faktora prema neurolokim sindromima, a to je ujedno bila pretpostavka da se upotrebljavaju za procjenu organskih deficita (Turdiu, 1990.).
Postoji veliki broj istraivakih dokaza da Wechslerova skala
moe da diferencira modano oteenje od neoteenih, oteenja razliite teine kao i lateralizaciju traume Ravenove progresivne matrice, a naroito forma Ravenovih
obojenih matrica su se nametnuli kao pouzdan test u
dijagnosticiranju intelektualnih poremeaja kod bolesnika s oteenjem mozga.
Praktina iskustva su stvaljala naglasak na tvrdnju da
psihodijagnostiki kliniki metod moe da doprinese otkrivanju organske komponente u klinikom sindromu. U upotrebi se nalazi nekoliko testova ija je uloga da odgovore upravo na pitanje da je organicitet prisutan ili ne.
Bender vizuomotorni getalt-test je jedna prvih modernih
tehnika koja je osjetljiva na disfunkcije oteenog korteksa. Bender test je zasnovan na principima getalt psihologije o primarnosti cjelovitog opaaja, na postavkama senzomotornog razvoja i formulaciji odnosa izmeu normalnog razvoja percepcije i vizuomotorne koordinacije, to podrazumijeva i involuciju, prema patolokoj regresiji.
Bentonov vizuoretencioni test je jedan od najvie
primjenjivanih tehnika za ispitivanje modane povrede. Sa njim se neposredno ispituje figuralni opaaj i pamenje, kao i grafomotorna reprodukcija. Greke u ovim operacijama, zavisno od frekvencije, vrste i rasporeda, povezuju se sa kortikalnim disfunkcijama
preuske u mogunostima zahvata onih informacija koje kortikalna disfunkcija odaje u procesu ponaanja. Goldsteinova baterija apstraktnog i konkretnog stava se sastoji od pet razliitih testova: testa tapia, sortiranja obojene vunice, modifikovanih Kohsovih kocki, testa poslovica i sortiranja predmeta. Baterija je sastavljena na temelju Goldsteinove organizmike teorije u psihologiji, gdje je vidna srodnost ove baterije i Benderove getalt tehnike.
Psiholoka sredstva i instrumenti u
savremenoj neuropsihologiji Halsteadova neuropsiholoka baterija (HNB) se sastoji iz 7 do 27 razliitih testova. Mini HNB se sastoji sljedeih 7 testova: Test kategorija Test postignua dodirom Saeshore-test ritma Test opaanja govornih zvukova Test oscilacija prstiju Test smisla za vrijeme Frekvencija kritikih treptaja Neuropsiholoka baterija Lurija-Nebraska. Baterija Lurija-Nebraska se sastoji iz 11 kategorija sa ukupno 269 zadataka, a testiranje traje dva do tri sata.
Psiholoka sredstva i instrumenti u
savremenoj neuropsihologiji
Zadaci su svrstani u sljedee kategorije:
motorne funkcije; ispituju se sloeni pokreti ruke, prstiju i usta ritmike funkcije; ispituje se sposobnost diskriminacije tonova, pamenje sekvenci ritma melodije taktilne funkcije; procjenjuje se sposobnost prepoznavanja i razlikovanja taktilnih drai, lokalizacija, diskriminacija dvije take stimulisanja i odreivanje predmeta putem dodira vizuelne funkcije; ispituje se sposobnost prepoznavanja jednostavnih predmeta na crteima, izdvajanje dijelova iz cjeline, prostorne transformacije receptivni govor; ispituje se sposobnost razumijevanja prostih i sloenih glasova, kombinovanih glasova i jednostavnih reenica, sloenih reenica, gramatkih inverzija kao i razumijevanje kompleksnih verbalnih poruka
Psiholoka sredstva i instrumenti u
savremenoj neuropsihologiji
ekspresivni govor; ispituje se ouvanost govora od
jednostavnih do sloenih formi funkcije pisanja; ispituje se sposobnost i vjetina pisanja, od pisanja slova do pisanja reenica funkcije itanja; ispituje se sposobnost itanja od jednostavnih do sloenih tekstova funkcije raunanja; ispituje se sposobnost prepoznavanja rimskih i arapskih brojeva, sabiranje i oduzimanje, uporeivanje brojeva razliite veliine, izvoenje algebarskih radnji funkcije pamenja; ispituje se sposobnost pamenja rijei i neverbalnih znakova. Ispituje se zapamivanje rijei sa i bez ometanja, poslije kraih i duih ponavljanja i pauza intelektualni procesi; ispituju se intelektualni procesi pomou subtestova WAIS-a: rjenika, aritmetikog rezonovanja, slinosti, stripa i shvatanja