Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

23

Brigita Milo

BIBLIOTEKAREV ARGUMENT
dr. sc. Brigita Milo, Filozofski fakultet, bmilos@ffri.hr, Rijeka
prethodno priopenje

UDK 8123

316.66-055.2
rukopis primljen: 13. 9. 2013.; prihvaen za tisak: 28. 11. 2013.

Kognitivna lingvistika prua mogunost specifinih uvida u problematiku spolnih/rodnih

identiteta, prije svega injenicom temeljne si postavke otjelovljenosti uma (engl. mind
embodyment). U radu analiziramo kako koncept (pojam) silovanja funkcionira u jednom
konkretnom kognitivnolingvistikom izvodu. Dvojbenosti i prijepori do kojih se analizom
dolo ujedno su jedna od inaica Drugog otjelovljenog poimanja pojma silovanja.
Kljune rijei: kognitivna lingvistika; otjelovljenost uma; spolni/rodni identiteti;
tijelo; feministika kritika

1. Uvod
Ako je tako da je otjelovljenost uma (engl. mind embodiment) osnovna pret
postavka ljudske kognicije ili barem zauzima sredinju poziciju kognitivne znanosti
tada se ini da bi kognitivna lingvistika mogla pruiti vane uvide vezane uz
promiljanja tjelesnih1 entiteta ili razlika2, obuhvatljivih pojmom/pojmovima

Kognitivnoznanstvene analize promiljaju tijelo s pozicija bliskih biologizmu, fizikalizmu (v. Lakoff i
Johnson 1999), no o tijelu se moe misliti drugaije. Primjerice, u knjizi Bodies that Matter Judith Butler
otvara raun materijalnosti tijela u terminima procesa materijalizacije i dovodi u pitanje model konstrukcije
unutar kojeg drutveno jednostrano djeluje na prirodno i investira ga () znaenjem (Butler 1993: 4). Ona
nudi sliku u kojoj ono to smatramo materijalnim, kao prirodu, kao dano, nije neto emu imamo neposredan
pristup. I taj je po sebi proizvod posebnih naina konceptualizacija, naina koji ne mogu izbjei djelovanje
moi. Butler se slae s pozicijom Gayatri Spivak: Ako tko misli o tijelu kao takvom, nema mogueg obrisa
tijela kao takvog. Postoje razmiljanja sistematiciteta tijela, postoje valorizirajua kodiranja tijela. Tijelo, kao
takvo, ne moe se misliti, i ja mu svakako ne mogu pristupiti (Spivak 1989). Prema Butler, o tvarnosti treba
misliti kao procesu materijalizacije koji se stabilizira u vremenu, a kako bi proizveo efekt granice,
fiksiranosti koji nazivljemo tvarnost (Butler 1993: 9). Ne moemo, tako, postavljati pitanja o tome kakvi su
limiti postavljeni izvana neemu to konceptualiziramo. Moemo, meutim, istraiti mogunosti drugaijeg
konceptualiziranja. I to ne znai da nema nieg izvan diskursa. Butler upravo pokazuje da tijelo prekorauje,
prelazi pokuaje da ga se zauzme diskursom. Upravo je ta obilatost tijela ono to doputa alternativne njegove
formacije, jer tijelo izmie svakom nainu razmiljanja koji o njemu moemo imati.
2
ini se da je plauzibilno upravo s razloga eksperijantalistike prirode same kognitivne znanosti odbaciti
predstavu tijela kao kakvoga opeg ili prototipskog (teorijskog?) mjesta s kojeg zapoinju izvodi teza o

24

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

spola3/roda4. Pojam/pojmovi spol/rod u ovom radu funkcionira(ju) kao opaske o

tome da esencijalizacijski diskurs otjelovljenosti uma ne podrazumijeva dokidanje
(tjelesne) binarnosti (Peracullo 2013), kao niti problematinije asimetrinosti (moi)
koje se unutar binarnih koncepcija uvijek mogu pojaviti. Druga se opaska tie analize
koja slijedi, a kojom elimo upozoriti na prerastanje ili viak (mukog) (diskurzivnog)
tijela preko granica diskursa. Ova donekle kanceromorfna predodba mogue je
potaknuta samim objektom nae analize, a taj je izvoenje koncepta silovanja kako ga
je ponudio George Lakoff u svojoj knjizi Women, Fire and Dangerous Things. Slijedei
autorov izvod, nelagode oko silovanja uoili smo u polju kategorizacije, zatim u auto
rovu izvodu metaforikog mapiranja mentalnog koncepta silovanja; nelagodu,
naposljetku, implicitno oitavamo u polju kontekstualizacije Lakoffova prijedloga. Ta je
kontekstualizacija dvovrsna i s jedne se strane tie misaonog eksperimenta u kojem
prevodimo jezik/iskaz potencije u onaj aktualizacije, a s druge se strane tie naoko
benigne apelativne funkcije nekih Lakoffovih redaka. U metodolokom emo smislu
ponoviti nesigurnu ambivalentnost spola/roda i uvezati feministiko itanje sa
spolom/rodom u fokusu s kognitivnolingvistikim modelima kategoriziranja i metafo
rikog mapiranja. Kritikim, feministikim itanjem istog predloka, uz zadravanje
kognitivnoteorijske metodoloke osnove, drimo da se moe upozoriti koliko na
moguu problematinu arbitrarnost nekih kognitivnolingvistikih izvoda, toliko i na
nudu obraanja same kognitivne znanosti tijelima kao mnoinskim, promjenjivim.
otjelovljenom umu. Ako, pak, jest tako da pluralnost tjelesnih realiteta mora biti uzeta u obzir, tada je jedno
od mjesta (proizvodnje) razlike (tijela) i ono njegove ospoljenosti.
3
Termin spol definiran je kakvim biolokim znaajkama ili sastavnicama (anatomski, kromosomski,
gonadski, hormonski), odnosno onima koje upisuju (ljudska) tijela u registre prirodnog ili (za)danog. I o
spolu se moe misliti i drugaije. Spol je od samog poetka normativan; on je ono to je Foucault nazvao
regulacijskim idealom. U tom smislu spol ne samo funkcionira kao norma nego je dio regulatorne prakse
koja proizvodi (ponavljanjem, iteracijom norme bez izvora) tijela kojima upravlja, to jest ta se regulatorna
snaga oituje kao proizvodna mo, mo proizvoenja demarkiranja, diferenciranja, cirkuliranja tijela to ih
kontrolira spol jest idealni konstrukt koji se s vremenom nasilno materijalizira (ainovi 2006: 11).
4
Razlike koje prekrivaju prostore spola kao mogue ukupnosti fiziolokih i (fiziologijom uvjetovanih)
psiholokih obiljeja (primjerice, misle li razliito mukarci i ene zbog razliitih dimenzija corpus callosuma i
sl.) poesto su unutar razliitih rodno oblikotvornih diskurzivnih praksi rabljene na tetu ena. Prijelomnim
trenutkom koji je otvorio drugaija poimanja (unutar feministike misli) dri se djelo S. de Beauvoir Drugi
spol. Od tada se poinje promiljati pojam roda kao drutvene konstrukcije/konstrukta mukosti i
enskosti. Drugi feministiki val, osim za postavljena pitanja o opriroenosti, za razliku od prirodnosti
(spolne) razlike, vaan je i zbog postavljanja pitanja vrijednosti i odnosa izmeu konstruiranih razlika i time
povezanih drutvenih modela i uloga koje su korespondentne s distribucijom moi unutar svake od paradigmi
asimetrinoga binarnoga dihotomnoga sustava mukosti i enskosti. Rod danas poesto podrazumijeva
drutveno oblikovanje biolokog spola, odreeno shvaanjem zadataka, djelovanja i uloga pripisanih
mukarcima i enama u drutvu, u javnom i privatnom ivotu. Ovakvo je poimanje roda svojevrsni amalgam
tendencija drugog i onih treeg feministikog vala, a potonje su najrazvidnije u djelu Judith Butler. Ona o
rodu kae: Rod je ponovljena stilizacija tijela, niz ponovljenih inova u vrlo krutom regulacijskom okviru koji
se s vremenom skruuje i stvara privid supstancije, prirodnog bia. Politika e genealogija rodnih ontologija,
ako je uspjena, dekonstruirati supstantivni privid roda u njegove konstitutivne inove te locirati i objasniti te
inove unutar obvezujuih okvira to su ih postavile razliite sile koje upravljaju drutvenim prividom roda
(Butler 2000: 45).

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

25

2. Motiv za promiljanje SILOVANJA

U kontekstu elaboracije kognitivnog koncepta bijesa/ljutnje u studiji Women, Fire
and Dangerous Things George Lakoff navodi da se izvorne domene metafora bijesa
uvelike preklapaju s izvornim domenama skupa metafora kojima se poima pohota u
amerikoj kulturi. Bijes/ljutnja i pohota posebice se dadu nazrijeti kao povezane unutar
zajednikog kruga rezoniranja o konceptu/pojmu silovanja: S obzirom na to da su seks
i nasilje konceptualno sve prije no meusobno iskljuivi, vrlo je vjerojatno da silovanje
nije samo stvar nasilja, ve da bi ono moglo imati mnogo toga zajednikog s pohotom i
injenicom da metaforiko razumijevanje pohote dijeli mnogo zajednikih elemenata s
metaforikim razumijevanjem bijesa/ljutnje (Lakoff 1990: 412). Lakoff nadalje ispisuje
mogue metaforiko mapiranje (i logiko izvoenje) mentalnog koncepta silovanja
uglaenog i blagog bibliotekara iz financijskog okruga San Francisca (Lakoff 1990:
412), a utemeljeno na bibliotekarevu koherentnom argumentu5 (Lakoff 1990: 412) o
tome to bi uglaeni bibliotekar drao opravdanjem za silovanje (Lakoff 1990: 412).
Bibliotekarev se iskaz6, prema Lakoffu, bazira na metafori SEKSUALNOST JE FIZIKA
SILA, iz koje dalje metaforikim inferencijama mogu slijediti brojne sekundarne
kognitivne metafore, kao i (na njima temeljene) nekolike pomone premise i u konanici
zakljuak argumenta. Izvod o (konceptualnoj) povezanosti silovanja i pohote (seksa?) te
bijesa koji Lakoff naglaava odabranim primjerom, u odreenoj (i ne maloj) mjeri ide na
tetu veze silovanja i nasilja, odnosno silovanja qua nasilja i to ve u okvirima same
kategorizacije.

5
Prema koherentistikim teorijama opravdanja vjerovanje je opravdano ako je koherentno s postojeim
skupom vjerovanja pojedinca. Temeljna je primjedba koja se upuuje ovakvoj teoriji spoznaje primjedba
izolacije ili pitanje kako uspostaviti vezu sa stvarnim stanjem stvari, odnosno, kako premostiti jaz izmeu
koherentistikog opravdanja i istinitosti. Drugim rijeima, mogue je da skup vjerovanja bude koherentan i da
bude pogrean. Takoer, iskustvena (te time anti-objektivistika) pozicija kognitivne lingvistike nema
odgovora (a s obzirom na deskriptivnost, a ne preskriptivnost kao eljenu atribuciju kognitivne znanosti ne
moe niti imati) i(li) modula procesuiranja raznih, meu sobom razliitih interpretacija, to, u nekim
sluajevima, moe dovesti do nezahvalnog i u odreenoj mjeri opasnog relativizma.
6
Lets say I see a woman and she looks really pretty, and clean and sexy, and shes giving off very
feminine, sexy vibes. I think, Wow, I would love to make love to her, but I know shes not really interested.
Its a tease. A lot of times a woman knows that shes looking really good and shell use that and flaunt it, and it
makes me feel like shes laughing at me and I feel degraded. I also feel dehumanised, because when Im being
teased I just turn off, I cease to be human. Because if I go with my human emotions Im going to want to put
my arms around her and kiss her, and to do that would be unacceptable. I dont like the feeling that Im
supposed to stand there and take it, and not be able to hug her or kiss her; so I just turn off my emotions. Its
a feeling of humiliation, because the woman has forced me to turn off my feelings and react in a way that I
really dont want to. If I were actually desperate enough to rape somebody, it would be from wanting the
person, but also it would be a very spiteful thing, just being able to say, I have power over you and I can do
anything I want with you; because really I feel that they have power over me just by their presence. Just the
fact that they can come up to me and just melt me and make me feel like a dummy makes me want revenge.
They have power over me so I want power over them (Lakoff 1990: 412413).

26

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

3. Kategorizacija
3.1. Kategorizacijom se naziva mentalni proces klasifikacije entiteta (ljudskoga)
svijeta, a produkti su toga procesa (kognitivne) kategorije. Za razliku od klasinog
(logikog, filozofskog) naina kategoriziranja, temeljna struktura Lakoffove teorije je
svojevrsni mentalni prostor/mehanizam nazvan idealizirani kognitivni model (Idealised
Cognitive Model ili ICM)7. Valja se najprije zagledati u strukturu ICM-a bibliotekara iz
San Francisca, a kako bi bilo mogue nazrijeti orise kategorije SILOVANJE postojee
unutar takvoga mentalnoga aparata8. Kako kazuje Lakoff, kategoriju se SILOVANJA
moe konceptualno obuhvatiti dvama ICM-ima, onim bijesa i onim pohote, odnosno
razaznatljiva je skupnim modelom. ICM BIJES trebao bi biti zasnovan na postojanju
svijeta u kojem obitavaju ljudi sposobni interagirati jedni s drugima i s okolinom u kojoj
se nalaze. Te interakcije bi trebale moi uzrokovati razliite reakcije/emocije izmeu
poiljatelja (osoba, situacija) i primatelja (osoba), ljudi bi imali biti sposobni osjeati
ih. Reakcije mogu biti pozitivne (DOBRO JE GORE) ili negativne (LOE JE DOLJE).
Bijes bi trebao spadati u negativne emocije (BIJES JE DOLJE). Bijes, nadalje, ima svoj
povod, trajanje i zavretak (IZVOR PUT CILJ). Moe, nadalje, biti tako da koncept
bijesa inkorporira, kao svoj cilj, volju za odmazdom (za nanesenu povredu), a koja stoji
u nekom omjeru spram (emotivne?) tete koja je osobi nanesena. Bijes je, s obzirom na
metaforika mapiranja kojima ga poimamo, svojom izvornom domenom (VRELINA)
povezan s konceptima INTENZIVNE EMOCIJE i POHOTA9. Takoer, konceptualna
metafora TIJELO JE SPREMNIK ZA EMOCIJE ini dio ontoloke slike ili prototipskog
scenarija (ICM-a) bijesa. Prototipski se BIJES, u sluaju koji promatramo, donekle
modificira drugim dijelom skupnoga modela kojim se konstituira koncept SILOVA
NJE, a to je kognitivni koncept POHOTA. Kao i za ICM BIJES, tako i za ICM POHOTA,
valja pretpostaviti postojanje ljudske vrste10, pripadnici koje na specifine naine
ostvaruju neke tipove (najee genitalnih) seksualnih radnji, tj. valja pretpostaviti
postojanje neke vrste biolokih funkcija koje su regulativne u kontekstu ovoga segmenta
ljudskog ivota. Osim pretpostavljenog postojanja tih funkcija, treba pretpostaviti i
7
ICM je kompleksna strukturirana cjelina (gestalt) (ili skupina povezanih strukturiranih cjelina) koja
definira i sainjava pojedinevo znanje/mentalni prostor o nekoj kategoriji, a struktura kategorije i prototipski
efekti nusprodukti su ICM organizacije. Unutar ICM-a funkcioniraju predodbe/vjerovanja koja pojedinac
uzima kao objektivna, tj. reene predodbe ili vjerovanja su kulturoloko-ideoloki konstrukti preko kojih
pojedinac neto doivljava kao objektivno i za to iznalazi teorijsko-empirijsku podrku. Odnosno, teorija
ICM-a pokazuje kako je nae znanje o svijetu organizirano u naim umovima zasnivajui se na ljudskom
(otjelovljenom) iskustvu. Konceptualne/kognitivne kategorije formiraju centar ICM-a, dok ICM pojedinca
ravna strukturom kategorije o kojoj je rije (te prototipskim efektima vezanim uz tu kategoriju).
8
Kategorizacija je najee nesvjesna i automatska, osim u problematinim sluajevima, a drimo da je
silovanje ba takav sluaj.
9
BIJES JE VRELINA, INTENZIVNE EMOCIJE SU VRELINA, POHOTA JE VRELINA. V. Lakoffov indeks
metafora, na: http://cogsci.berkeley.edu/lakoff/metaphors/, zadnji posjet prosinac 2013.
10
Valja pretpostaviti da, ako je Lakoffova POHOTA ponekad SEKS, ponekad SEKSUALNA EMOCIJA,
govorimo o ljudskom iskustvu. (Koje moe biti okarakterizirano kao nagon, uz sve predikacije koje se tom
terminu mogu pridodati, a ako je u pitanju ljudska seksualnost. No, ljudska se seksualnost nadaje poneto
kompleksnijom od elementarnoga diktata odranja vrste.)

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

27

nekakav, specifino ljudski, drutveno uobiajeni skup normi koje reguliraju prilagoa
vanje bioloko/fizioloke matrice ljudske seksualnosti, matrici, i u tom pogledu,
normiranih drutvenih interakcija11. Nadalje, kontakti inicirani takvim funkcijama (kao
svojim povodima/izvorima), imaju brojna i neobino razliita trajanja/putove te rezul
tiraju raznovrsnim ishodima. Izvorne domene metaforikog mapiranja POHOTE su
nekolike: VRELINA, LUDILO, IGRA, RAT, GLAD, REAKCIJA NA FIZIKU SILU. Potonja
je karakteristika iskoritena u Lakoffovu izvodu, a kao veza izmeu dvaju koncepata
koji, pretopljeni, ine kognitivnu bazu, temeljni mentalni prostor kategorije SILOVA
NJE. Dosad se moe rei da je kategorija silovanje na neki nain hibridna. Ona je
nusprodukt metaforike interakcije dviju kognitivnih kategorija, dvaju zasebnih ICM-a
bijesa i pohote.
3.2. Treba u kontekstu Lakoffova kategoriziranja upozoriti na neka prijeporna
mjesta. Jedno je autorov nain koritenja pojmova pohote i seksa. Naime, iz tvrdnje da
silovanje nije samo stvar nasilja, ve ima neega zajednikog s pohotom, ini se da bi se
trebalo postaviti znak jednakosti izmeu seksa i pohote. No, izjednaavanje sugeriranog
tipa uvelike je dvojbeno ili je barem tako ako je rijei o ljudskoj seksualnosti. Seksualna
udnja svakako ima svoje jasne (psiho-/fizike) markere koji anamnetiki ili fizioloki
mogu nalikovati bijesu/ljutnji, no, seks je pojam/koncept per se dovoljno (konceptual
no) odijeljen od seksualne udnje (koja, takoer, nije /nuno/ pohota!), ime izjednaa
vanje tih dvaju pojmova nije ni malo jednostavno. Kasnije u tekstu Lakoff ali to
amerika kultura nema izraza kojima bi se iskazala zdrava meusobna pohota. Osim
to ova autorova primjedba zadire u nimalo jednostavno podruje zdravog i bolesnog u
kontekstu ljudske seksualnosti, valja rei i to da ako je, naime, tako da je zdrava
uzajamna pohota isto to i seks, tada bi, s jedne strane, iz svijeta seksa trebalo iskljuiti
masturbaciju, a s druge bi strane, na primjer Huxleyev distopijski opis zdrave uzajamne
pohote Vrlog novog svijeta, trebao prestati izazivati, ako nita, tada barem uenje
(naravno, kod nekih i negodovanje zbog desakralizacije zasad najuinkovitijega
prokreacijskog modusa). Nadalje, Lakoff se (nolensvolens) svojim navodima ukljuuje u
raspravu na temu to je silovanje. Debata se vodi oko determinacije silovanja kao
specifino seksualnog spolnog/rodnog nasilja ili, pak, silovanja qua nasilja. Autori/ce
skloni/e liberalnom pogledu esto zastupaju drugu po redu odrednicu. Silovanje se
poima kao zaseban in nasilja nad drugom osobom, in koji povreuje/oteuje kako tu
11
Kognitivna metafora POHOTNA OSOBA JE IVOTINJA iskljuuje u odreenoj mjeri tu osobu iz svijeta
specifino ljudske seksualnosti, posebice ukoliko tu seksualnost shvatimo kao po sebi svrhovitu. Naime,
izvorna domena (IVOTINJA) upuuje na izvjesnu svrhu seksa van njega samoga: u smislu parenja kao
funkcionalnog modusa odravanja ivota (gdje je pohota/nagon sredstvo s ciljem izvan sebe). Druga
kognitivna metafora POHOTNA OSOBA JE FUNKCIONALNA MAINA moe imati slinu protegu, no ne
toliko bjelodanu. Naime, funkcionalna (motorika, fizioloka) sposobnost obavljanja radnje parenja temeljni
je preduvjet uspjenom parenju. Metaforiko pretapanje pohote i stroja mogue da, s jedne strane osigurava
vid ljudske verbalne predigre/atavistikog uvjeravanja u sposobnost, a s druge, pak, strane, ljudsku seksual
nost osiromauje do granica frustracije. Stroj ne uti emocije, on je koristan (funkcionalan) ili beskoristan
(nefunkcionalan), on je objekt za neku svrhu. Postvarenje ljudi u kontekstu seksualnosti dvojbeno je (o jednoj
od rasprava vidjeti: Nussbaum 1999: 213240).

28

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

osobu, tako i norme koje se tiu seksualnog ponaanja. Prva se, pak, odrednica moe
uoiti kako u kontekstu tradicionalnoga odreenja silovanja (primjerice, u pravnome
diskursu, posebice angloamerikom, silovanje je bivalo odreeno bilo penetracijom, bilo
seksualnim uzbuenjem ili gratifikacijom poinitelja silovanja12), tako i u pisanju
bliskom radikalnom feminizmu (radikalno feministika struja zastupa miljenje da su
komponente seksa kao par excellence prostora iskazivanja maskuline moi i specifi
nih spolnih/rodnih nejednakosti krucijalne za motrenje, analiziranje, prepoznavanje, pa
i procesuiranje te prevenciju silovanja). Uvrtavanjem komponente pohote u pojam
silovanja, autor se upisuje u potonju argumentacijsku matricu jer oba pristupa ukljuuju
komponentu seksualnosti. No, osnove iz kojih polazi to ukljuivanje umnogome su
razliite. Lakoffova kategorizacija, kao i metaforiko mapiranje, isto kao i njegova kon
tekstualizacija samog bibliotekareva iskaza, ostavljaju dojam nelagode ambivalencije.
4. Metaforizacija
4.1. Nai svakodnevni konceptualni sistemi, kao sistemi mogueg interagiranja
konceptualnih kognitivnih kategorija, u terminima u kojima uobiajeno mislimo i
djelujemo, fundamentalno su metaforiki u svojoj prirodi (Lakoff i Johnson 1980: 3).
Metafora je, iz perspektive kognitivne znanosti, ne samo sredstvo jezika ve kognitivni
instrument, instrument miljenja13, a kategorizacija je nepotpuna bez metaforizacije
do SILOVANJA se dolazi putovima BIJESA i POHOTE. Drugaije reeno, odreenju
kategorije SILOVANJE iz bibliotekareva iskaza (kao zasad hibrida) valja nadopisati
metaforiki/logiki izvod kojim se mogu uoiti kritine (i kreacijske) toke stapanja
kategorija/pojmova BIJES i POHOTA u kategoriju SILOVANJE. Raun jednoga dijela
bibliotekareve realnosti, a kako ga izvodi Lakoff, izgleda ovako: 1. SEKSUALNOST JE
FIZIKA SILA / 2. ENA JE ODGOVORNA ZA SVOJ FIZIKI IZGLED / 3. FIZIKI
IZGLED JE FIZIKA SILA / 4. SEKSUALNE EMOCIJE SU DIO LJUDSKE PRIRODE /
5. OSOBA KOJA SE SLUI SILOM ODGOVORNA JE ZA EFEKTE TE SILE / 6. ENA
SEKSI IZGLEDA ODGOVORNA JE ZA BUENJE MUKAREVIH SEKSUALNIH
EMOCIJA / 7. SEKSUALNE EMOCIJE PRIRODNO REZULTIRAJU SEKSUALNIM RAD
NJAMA/INOM / 8. SEKSUALNE RADNJE PROTIV NEIJE VOLJE SU NEPRIHVAT
LJIVE / 9. DA BI NETKO BIO (SEKSUALNO) MORALAN, MORA IZBJEGAVATI
SEKSUALNE RADNJE / 10. IZBJEGAVANJE SEKSUALNIH RADNJI TRAI INHIBI
RANJE SEKSUALNIH EMOCIJA / 11. DA BI NETKO BIO MORALAN, MORA INHIBI
RATI SEKSUALNE EMOCIJE / 12. INHIBIRATI SEKSUALNE EMOCIJE JEST BITI
DEHUMANIZIRAN / 13. ENA SEKSI IZGLEDA INI DA SE MORALNI MUKARAC
OSJEA DEHUMANIZIRAN / 14. BITI DEHUMANIZIRAN JEST BITI POVRIJEEN /
15. JEDINI NAIN NADOKNADE ZA POVRIJEENOST JEST NANIJETI ISTU TAKVU
POVREDU DRUGOME (Lakoff 1990: 413414).
12
Uinjeni napredak pravnih sustava uglavnom zapadnih zemalja sastoji se u shvaanju rtve silovanja kao
fokusa promiljanja ovoga zloina.
13
to Raymond Gibbs naziva kognitivna oklada (Gibbs 1994: 437438).

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

29

4.2. Lakoffova analiza bibliotekareva iskaza s jedne je strane odrediva terminom

metaforikog mapiranja, no drugim dijelom ta se analiza moe opisati u terminima
logikog izvoenja zaklju(a)ka iz premisa argumenta i to bez jasne metaforike (pred-/
pod-)strukture pretapanja ciljnih i izvornih domena. U tom e smislu i ovo itanje koje
ima za svrhu uputiti na prijeporna mjesta metaforizacije zadrati Lakoffovu dvojnost.
Takoer, metafora na kojoj se zasniva cijeli bibliotekarev iskaz je SEKSUALNOST JE
FIZIKA SILA.
Zapoinjemo metaforom ENA JE ODGOVORNA ZA SVOJ FIZIKI IZGLED.
Lakoff navodi da je tako da bibliotekar pretpostavlja (Lakoff 1990: 413) ovu premisu.
Nejasno ostaje odakle Lakoffu saznanje o tome to bibliotekar pretpostavlja, no ini se
da bi logiko-metaforiki put mogao izgledati ovako: 1. SEKSUALNOST JE FIZIKA
SILA / 3. FIZIKI IZGLED JE FIZIKA SILA / 5. OSOBA KOJA SE SLUI SILOM
ODGOVORNA JE ZA EFEKTE TE SILE. Dakle, (2.) ENA JE ODGOVORNA ZA SVOJ
FIZIKI IZGLED. Problematinost ovakve argumentacije moe se uoiti na nekoliko
razina. Prvo, dvije kognitivne metafore (1. i 3.) i jedna premisa (5.) teko su uskladive u
kontekstu iitavanja (formalne) logike bibliotekareva iskaza. Dvojbena je, naime,
(logika) opravdanost prvih dviju premisa. No, s obzirom da je rije o svojevrsnom
frankensteinskom spoju kognitivnolingvistikog i logikog izvoda, prihvatit emo prve
dvije premise kao (kognitivistiki) istinite. Ipak, i u tom sluaju ostaju dva problema.
Prvo, zakljuak ne slijedi bez ostatka iz zadanih premisa. Naime, iako je tako da ena
spada u osoba, svakako je tako da i mukarac spada u osoba. Ako je, nadalje, tako
da iz nekih razloga mukarac ne spada u osoba, tada argument, a da bi bez ostatka
zakljuak slijedio iz premisa, ima nekolike skrivene premise koje, mogue, potpadaju u
preueni dio ICM-a bibliotekara, unutar kojega se premisa broj 2 iznjedrila, a tie se
postvarenja ene, o emu e rijei bilo iduem poglavlju. Drugo, iz premise 5. OSOBA
KOJA SE SLUI SILOM ODGOVORNA JE ZA EFEKTE TE SILE (povezane s premisom/
metaforom 2. FIZIKI IZGLED JE FIZIKA SILA) zakljuak ENA JE ODGOVORNA
ZA SVOJ FIZIKI IZGLED ne slijedi i zbog toga to se u premisi 5. navodi koritenje
sile/fizikog izgleda kao uvjet odgovornosti za efekte sile/fizikog izgleda, dok u
zakljuku (2.) o koritenju sile/fizikog izgleda nema niti rijei. Problematino je, naime,
kako moemo biti odgovorni za neto to nam je dano (npr. kako netko moe biti
odgovoran zato to ima pupak?), s napomenom kako to ena posebno moe/mora biti
odgovorna za neto to joj je dano? Odgovornost, u ovom sluaju proizlazi iz radnje
(koritenja), a ne datosti. Pokuamo li oslabjeti ovu primjedbu izvatkom iz bibliote
kareva iskaza,14 dolazimo samo do vrlo kontingentnih podataka. Naime, iako neki
percept neprijeporno sainjava dio nae mentalne realnosti, vrlo je upitno odgovaraju li
parametri nae realnosti realnostima Drugih i(li) svijeta15. Sline se primjedbe mogu
14
Lets say I see a woman and she looks really pretty, and really clean and sexy, and shes giving off very
feminine, sexy vibes (Lakoff 1999: 412).
15
Razrjeenje pitanje korespondentnosti ili komunikabilnosti meu partikularnim, osobnim mentalnim
mapama, kognitivna lingvistika iznalazi u slinim tjelesnim iskustvima kao glavnim kriterijima za zajednike
metafore. Za polemizaciju ove kognitivistike tvrdnje u irem kontekstu vidjeti primjerice: Rothstein. E:

30

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

uputiti i sljedeem izvodu koji obuhvaa novu premisu 4. SEKSUALNE EMOCIJE SU

DIO LJUDSKE PRIRODE i rezultira zakljukom, tj. postavkom 6. ENA SEKSI IZGLEDA
ODGOVORNA JE ZA BUENJE MUKAREVIH SEKSUALNIH EMOCIJA.16
Druga se opaska tie inicijalnog trenutka ili narativnog poetka, u bibliotekarev
iskaz implicitno ukomponiranoga, mita o nekontrolabilnoj, sve-/stalno-prisutnoj mukoj
seksualnoj volji/moi/udnji. Prema Lakoffovu izvodu, produkt enskog sluenja svojim
fizikim izgledom (silom) jest buenje mukarevih seksualnih emocija. Te emocije,
nadalje, imaju svoj prirodni17 nastavak koji je ugodan, dobar (GORE). Neumoljiva biblio
tekareva logika podrazumijeva da izmeu seksualnih emocija i seksualnih radnji neu
pitno stoji odnos implikacije: ako mukarac osjea seksualne emocije, onda one moraju
rezultirati seksualnom radnjom. Mit se sastoji u ideji o nemogunosti prekida ovoga lanca
(zakljuivanja). Zanimljivo je istaknuti kako se Lakoff u opisu ove bibliotekareve implika
cije nije posluio (a mogao je, ako ne i trebao) odrednicom folk theory (to ovakav
ostriak svakako jest), a upotrijebio ju je, ne manje zauujue, primjerice u kontekstu
metafore SEKSUALNE RADNJE PROTIV NEIJE VOLJE SU NEPRIHVATLJIVE. Nadalje,
osim prirodnog slijeda stvari, postoji i mogunost neprirodnog slijeda, a taj je ne
ugodan, lo, ne-ljudski (DOLJE). Dogodi li se DOLJE, trai se neka radnja koja bi to
bivanje ublaila, kompenzirala i zato bi bibliotekar silovao.
Sljedea jednako zanimljiva, koliko i problematina argumentacija, tie se premisa
4., 7. 8., 9., 10., 11. i 12. Zapoet emo razmatranje ovoga dijela argumenta premisama
4., 7. i 8. te njima pripadajuem zakljuku (9.) iz ega e postati razvidnom problema
tika ovih izvoda. Od kljunog je znaaja premisa 8. SEKSUALNE RADNJE PROTIV
NEIJE VOLJE SU NEPRIHVATLJIVE. Lakoff navodi da je ova premisa tzv. folk
teorija/puka teorija18. Osim toga, iznenaujue je ignorirana u zakljuku. Zakljuak bi,
ako je sluaj da se premisa broj 8 shvaa jednako ozbiljno kao i ostale premise, trebao
Giving the Truth a Hand, 1999. Naravno, u kontekstu ovog rada dvojba i nesigurnost tjelesnih iskustava
primjerice ena i mukaraca u kontekstu silovanja ostaje i dalje prisutna. Takvu ostavljenost na izbor drimo
nedopustivom.
16
Napominjemo da je bibliotekarev svijet svijet heteroseksualnosti. O njegovim homoerotskim dimenzi
jama, kao ni o eventualnoj mogunosti lezbijke ne saznajemo nita.
17
Prirodno (rezultiranje) ili pak, neprirodno u promiljanju ljudske seksualnosti tema je koja bitno
nadilazi okvire ovoga rada. Za rasprave po tom pitanju v.: Primorac 1999. (Moda je prikladno navesti citat
koji rabi M. Nussbaum u ve spomenutoj knjizi, a izvadak je to iz Aristofanovih Oblaka: If you imitate
roosters in everything, why dont you eat shit and sleep on a porch? (143031), Nussbaum 1999: 255).
18
Obini ljudi koji nemaju nikakvih tehnikih znanja/ekspertiza, imaju teorije, implicitne ili eksplicitne, o
svim vanim aspektima svojih ivota. Kognitivni antropolozi referiraju na takve teorije kao na folk-teorije ili
folk-modele (Lakoff 1990: 118). Pitanje o injenju bilo kakve radnje X osobi Y, a protiv Y-ove volje, zadire,
osim u puku nam svakodnevicu, i u sferu etike. Odgovor(i) na to pitanje razliiti su, kako u etikim (pod)
sustavima, tako i u pukim teorijama (vjerojatno je najpoznatiji primjer kolizije razliitih moralnih (i pravnih)
normi onaj osobe koja odbija, iz najee vjerskih razloga, primiti krvnu infuziju iako e bez te infuzije
umrijeti.) Ipak, ograniavanjem odrednice bilo kakvu radnju na odrednicu seksualnu radnju, problem se
uvelike pojednostavljuje. Pretpostavka da bi in seksa bez pristanka imao posljedicu odranja, uvaavanja ili
potvrde neke (temeljne) vrijednosti osobe nad kojom je taj in izvren (a to bi bio sluaj s davanjem krvi
osobi protivno njezinoj volji ouvala bi se vrijednost ivota te osobe), potpuno je neplauzibilna.

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

31

glasiti: DA BI NETKO BIO MORALAN, MORA IZBJEGAVATI SEKSUALNE RADNJE

PROTIVNE NEIJOJ VOLJI. U sluaju da seksualni partner nema nita protiv seksual
nog odnosa, tada nema razloga za: 1) predikaciju nemoralno i to stoga to: a) nema
potrebe za izbjegavanjem seksualnih radnji; dapae, one su poeljne te su prirodna
posljedica koja moe slijediti iz inicirajuih seksualnih emocija, b) nema potrebe za
inhibiranjem seksualnih emocija jer one su u sluaju konsenzualnog seksa dobrodole/
nune i c) nema moralnosti intrinzine seksu (Primorac 2003: 151) i 2) osjeaj dehu
maniziranosti u tom smislu to konsenzualni seks ne pretpostavlja inhibiranje niti
seksualnih emocija niti seksualnih radnji.
Zastraujua je lakoa s kojom se u Lakoffovu izvodu prelazi preko vjerojatno
najvanije differentie specificae seksa i silovanja pristanka na seks. Nadalje, zanimljiva
je i konstatacija: INHIBIRATI SEKSUALNE EMOCIJE JEST BITI DEHUMANIZIRAN.
Ako upravo inhibiranje seksualnih emocija naruava, negira ili umanjuje ljudsko u
ovjeku, to rei o postotku humanosti nekih ljudi koji svoje seksualne emocije inhibi
raju? (npr. valja pretpostaviti da je Majka Tereza inhibirala svoje seksualne emocije
otprilike koliko je neplauzibilno pretpostaviti da je time bila umanjena njezina ljudskost.)
ini se da bibliotekarev argument ide, ipak, malo drugaijim smjerom. Mogue je da se
govornik osjea ne toliko manje ovjek koliko manje mukarac ako se dogodi da
funkcionalni i upaljeni stroj njegove seksualnosti radi u prazno ili ne radi uope.
Jer, to ako ena nije opasan zapaljiv predmet koji pokree muku seksualnu mainu?
to ako ena uope nije predmet19? to ako ena nije u mogunosti pristati ili birati? to
ako ena biranjem i(li) pristankom moe uzdrmati cjelokupni pjetloliki bibliotekarev
svijet seksa? to ako je cijeli govornikov iskaz prekriven mreom ne uvezane pohote i
bijesa, ve tananih niti straha?
4.3. Do straha emo pokuati doprijeti putem pretposljednjeg retka izvoda biblio
tekareva argumenta: 13. BITI DEHUMANIZIRAN JEST BITI POVRIJEEN/OTEEN.
Kognitivna metafora BITI DEHUMANIZIRAN JEST BITI POVRIJEEN kao svoju ciljnu
domenu ima koncept DEHUMANIZIRANOST, a izvorna domena joj je koncept POVRE
DA. Od kognitivnog koncepta POVREDA, valja pretpostaviti, dolazi se slijedom ovih
kognitivnih metafora: TIJELO JE SPREMNIK ZA SEBSTVO, UINCI NA EMOTIVNO
SEBSTVO JESU KONTAKT S FIZIKIM SEBSTVOM, TETA JE FIZIKA POVREDA,
IMATI ISKUSTVO TETE JEST BITI U FIZIKOJ BOLI. Osim u iznimnim sluajevima
19
Slika koju predlae jezik konvencija jest da mukarci ele pristup tijelima ena radi seksualnog zado
voljstva. Ali zakon uvjetuje pristup tim tijelima postojanjem pristanka. Ako pristanak postoji, ima i pristupa;
ako ne postoji, nema ga. To znai da mukarac mora dijeliti ene (ijim tijelima eli imati pristup) na dvije
kategorije prema tome postoji li pristanak ili ne. () Evo kako shvaam () prijedlog za to kako mukarac
smije/treba razmiljati: 1. Veina ena koje kau i ine X pristaju na spolni odnos. / 2. ena kae i ini X.
Dakle, vjerojatno, 3. pristaje na spolni odnos. Uvreda () sastoji se u injenici da se jedan pojedinac tretira
iskljuivo kao pripadnik skupine. () Zato ne zahtijevati da mukarac pita umjesto da poduzima munu
putanju zakljuivanja iz konvencije? Sama ideja da postoji neki nain na koji se ene ponaaju (ukljuujui i
verbalno ponaanje), koji daje pravo mukarcu da zna to neka posebna ena u jednom posebnom kontekstu
eli, degradira enu. Tretira je kao predmet (kao varijablu), a ne kao osobu (konstantu) (Primorac 2003:
371372).

32

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

(a drimo da to bibliotekarev nije), iskustvo boli iskustvo je koje priziva (ako ve ne

izaziva) osjeaj straha ili barem nelagode. Mukarac/bibliotekar bi se mogao (pri)
boja(va)ti bivanja DOLJE: enskog odbijanja seksualnog odnosa s njime, injenice
enske nedostupnosti, injenice da je enska seksualnost enska (a ne muka) tema,
injenicom (kognitivnom metaforom) da je TETA UZROKOVATI DA FUNKCIONALNI
OBJEKT POSTANE NEFUNKCIONALAN20. Izvorna domena metafora straha je HLAD
NOA. Upravo kontrastna situacija onoj POHOTE ili BIJESA. Gdje je, dakle, heuristiki
moment kreiranja koncepta SILOVANJA na metaforikim stazama (stranputicama)
POHOTE i BIJESA? Najvjerojatnije negdje u trenutku kada POHOTA susree nepri
stanak i taj susret izaziva BIJES. U tom trenutku, isprva ini se pozitivne(?) seksualne
emocije, metamorfozom postaju aneli gnjeva i osvete. A osvetiti se treba onom tko
je kriv eni jer je izazvala pomutnju u prirodnome slijedu stvari.
Ponudit emo, primjera radi, paralelno itanje bibliotekareva iskaza, vjerujemo
jednako vjerojatno kao i Lakoffovo. Kognitivna metafora SEKSUALNOST JE FIZIKA
SILA udruena s drugom kognitivnom metaforom ENA JE ODGOVORNA ZA SVOJ
FIZIKI IZGLED te treom, izvedenom iz prve FIZIKI IZGLED JE FIZIKA SNAGA,
ne smetaju bibliotekaru sve do trenutka u kojem promatra (a ne treba zaboraviti
kognitivnu metaforu GLEDANJE JE DODIRIVANJE; za pretpostaviti tako bitno
drugaije kognitivno koncipiranu i(li) mapiranu u umovima/tijelima mukaraca i u
umovima/tijelima ena) pojmi da ena nije zainteresirana za seksualni odnos (barem ne
s motriteljem). Problemi poinju, upravo u trenutku (enskog) nepristanka. To to
bibliotekar osjea da mu se ena koja izgleda seksi i koja u isto vrijeme s njime seks ne
eli izruguje, a iz ega slijedi cijelo njegovo opravdanje silovanja, koherentno moe biti
samo uz pretpostavku premisa/metafora koje bibliotekar nije izrekao. Drimo da su
skrivene premise/konceptualne metafore koje bi se mogle izvesti iz bibliotekareva
iskaza i ove: (GLEDANJE JE DODIRIVANJE), POSTIZANJE FIZIKE INTIMNOSTI
(BEZ OTPORA) JE KOMPETICIJA, KOMPETICIJA JE FIZIKA AGRESIJA, SEKSUAL
NOST JE OFENZIVNO ORUJE, SEKS JE RAT, SEKS JE POSTIGNUE, SEKSUALNI
ODNOS JE OSVAJANJE / POKORAVANJE, ENA JE TERITORIJ, ENA JE ROBA.
Drim da je koherentnost bibliotekareva argumenta uvelike ojaana kulturnim/drut
venim binarnostima prema kojima je mukarac pro-aktivan, seksualno dominantan/
neutaiv, dok je ena submisivna, pasivizirana, seksualnosti (iz)okrenute, usmjerene
20
Kao inaica seksualne funkcionalnosti o kojoj je bilo rijei vezano uz kognitivnu metaforu POHOTNA
OSOBA JE FUNKCIONALNA MAINA. Nefunkcionalnost mitske muke seksualne mainerije tematska je
okosnica drutvenih svakodnevnih zabava traa ili viceva. Postavljanje tog mita pod znak pitanja, a to je
jedan od slojeva drutvenog i kultur(al)nog pomaka afirmacije enske (seksualne) slobode (ili barem pokuaja
ravnopravnosti), svakako ima posljedicu u mentalnim prostorima/ICM-ima mukaraca. Jedna od posljedica je
i strah od novonastale situacije. No, strah mukar(a)ca koji se moe iitati iz bibliotekareva iskaza nije i jedini
strah koji je mogue nazrijeti. Strah bi mogle osjeati potencijalne rtve potencijalnoga bibliotekareva
silovanja. Kako je najizglednije da bi te rtve mogle biti ene, tada bi se ene mogle (ili trebale) bojati
mukaraca jer se nikada ne zna kada e ih ili gdje neki od njih detektirati kao seksi, iste, enstvene, tj.
nikada ne mogu znati kada e posluiti kao potpuno nehotina inspiracija seksualnim emocijama mukarca
koji e se bojati biti DOLJE.

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

33

iskljuivo mukarcu. Naravno, trenutak nepristajanja te sankcioniranje (pravno i

moralno) eventualnoga nepotivanja iskazanoga ne, moe biti imbenik mentalnog
kratkog spoja bibliotekara, dehumaniziranog, vjerujemo vie inkorporiranim i/li
otjelovljenim spolnim stereotipima koji su u koliziji sa situacijom u kojoj je ne znai
ne, no injenicom da ena izgleda seksi ili injenicama da ena ne-reagira-kao-roba.
Upravo u tom smislu, retributivistiki zov bibliotekarev, parafrazirajmo Andreu
Dworkin, ne moe biti zadovoljen (samo) time da, npr. i on izgleda seksi. Nadalje, ako i
jest tako da je koherenciji udovoljeno, stvarno stanje stvari ni na koji nain ne mora biti
takvo kakvim ga bibliotekar zamilja. ena seksi izgleda moda je lezbijka (i njezina
vibrantna seksualnost uope nije upuena mukarcu).
Lakoff navodi da osobno moemo njegove (bibliotekareve) poglede smatrati
vrijednima prezira, no da je zastraujue s koliko nam se lakoe oni ine smislenima
(Lakoff 1990: 414). Vjerujemo da to nije jedina stvar povezana sa strahom. Valja se
odmaknuti iz domene VRUINE i pomaknuti se u domenu HLADNOE. Jer, mogue je
da temeljna kognitivna metafora s kojom treba zapoeti izvod STJECANJE (KONSEN
ZUALNOG) SEKSUALNOG ODNOSA JE KOMPETICIJA, a slijedi KOMPETICIJA JE 1
NA 1 FIZIKA AGRESIJA. Fizika agresija moe rezultirati povredom, povreda boli, a
bol je susjeda/sestra straha. Drugim rijeima, mogue je da je seks u bibliotekarevu
svijetu, ma kakav taj seks bio, konsenzualan ili ne, iskljuivo mapiran/pretopljen/
shvaen putem (fizikoga) nasilja. Postavlja se, u tom smislu, pitanje relevantnosti
razlikovnih oznaka konsenzualnih seksualnih inova i onih nekonsenzualnih u takvu/
bibliotekarevu mentalnom prostoru. Moe li ga se u takvu svijetu dekontekstualizirati
od nasilja? U konanici, bilo bi svejedno poinje li bibliotekar konsenzualni seksualni
in ili silovanje jer se i jedno i drugo poima kao nasilje. Paradoksalno, na ponueni
izvod ini se kao da podupire prvotnu Lakoffovu tezu o tome da su seks i nasilje
nerazluivo povezani (u amerikoj kulturi). No, smatramo da je na ponueni izvod
plauzibilno istaknuo elementarnu i bjelodanu injenicu o tome da ena rtva silovanja
nikada ne snosi odgovornost za silovanje. Odgovornost je iskljuivo silovateljeva.
Rijeima Susan Brownmiller, vano je uputiti na temeljnu istinu da silovanje nije zloin
iracionalne, nekontrolirane pohote, ve namjerni, neprijateljski, nasilni in degradacije
(Brownmiller 1995).
4.4. Naposljetku, izvod kategorije SILOVANJE u Lakoffovu primjeru bremenit je
stereotipima (implicitno nametanje odgovornosti za silovanje eni, mit o mukoj
nemogunosti kontroliranja vlastite seksualne udnje). Takoer, ovaj iskaz rabi stereo
tipiziranu situaciju kao prototip kategorije o kojoj je rije: mukarac, eni nepoznat,
siluje tu enu zato to ona izgleda/se ponaa seksualno izazovno. Folk-teorija, koja
vjerojatno hrani spomenutu stereotipsku, tj. prototipsku sliku, u prilinoj je mjeri
neusklaena sa stvarnim stanjem stvari. Kategorija SILOVANJE kompleksna je kate
gorija, visoko apstraktna te radijalne strukture. Ona ukljuuje prototipske efekte i
implicitne vrijednosne prosudbe. Naime, iako je tako da se motrena kategorija pokuala
uspostaviti kao smislena cjelina metaforikim mapiranjima izmeu dviju domena, u
cjelini se izvoda moe ustanoviti da je metonimijski kognitivni princip taj koji je

34

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

zasluan za to da subkategorija NEPOZNATI MUKARAC SILUJE ENU predstavlja

cijelu kategoriju SILOVANJE. Svaki put kada se subkategorija koristi da stoji u ime
kategorije kao cjeline, potencijalni je izvor prototipskih efekata. Odnosno, (kognitivni)
otklon od, u ovom sluaju subkategorije NEPOZNATI MUKARAC SILUJE ENU
funkcionira kao mjerna/odreujua jedinica svih ostalih inaica silovanja (silovanje u
braku, silovanje od strane osobe koju se poznaje, silovanje na prvom sastanku, ensko
silovanje mukarca, zatvorsko silovanje, homoseksualno silovanje, grupno silovanje).
5. Kontekstualizacija
5.1. Komparativno razmatranje odnosa filozofsko-logikog analitikog/katego
rizacijskog aparata u odnosu spram kategorizacijskog aparata teorije ICM-a, Lakoffa
navodi na uoavanje dvaju vanih podruja u kojima teorija ICM-a ima prednost:
1. sposobnost razlikovanja prototipskih od neprototipskih situacija u kojima se koristi
odreeni koncept i 2. sposobnost ICM-a za obuhvaanjem/uraunavanjem koncepata
koji su inherentno neobjektivni, koncepata koji obuhvaaju ljudsku precepciju. (Lakoff
1990: 125) Daljnja Lakoffova argumentacija tie se komparacije situacijske semantike
(kao inaice objektivistike semantike) i teorije ICM-a u kojoj autor, izmeu ostaloga,
navodi da su ICM-i ujedno idealizirani i kognitivni. To znai da a) su karakterizirani u
odnosu na iskustvene aspekte ljudske psihologije i b) ne uklapaju se nuno tono u
vanjski svijet. (Lakoff 1990: 125) Drugim rijeima, bibliotekarev iskaz valja drati/
shvaati u ogradama samo iskaza, ogradama ojaanim granicama osobnog ICM-a. U
tom, pak, kontekstu radijalne protege kategorije SILOVANJE mogle bi biti/su uoljive u
kontekstu kategorija BIJESA i POHOTE. ak i ako prihvatimo tako izvedenu situaciju
te prihvatimo i prototipsku sliku koju ta situacija nudi, ostaje otvorenim pitanje zato je
tako da se kategorija SILOVANJE odluila prikazati iz perspektive potencijalnog
poinitelja? ini se da bi situacija u kojoj bi kao materijal metaforikog mapiranja
posluio iskaz (potencijalne) rtve, bila prilino udaljena od VRUIH metaforikih
domena koncepata POHOTE, BIJESA, SEKSUALNOSTI, a mnogo blia metaforikim
domenama STRAHA, BOLI, NASILJA, TRAUME, SMRTI. Ima li smisla govoriti o
metaforizaciji kategorije SEKS/POHOTA iz perspektive rtve? U konanici, a to se
koncepta BIJESA tie, pitanje je ima li, iz perspektive rtve, smisla govoriti o konceptu
PRAVEDNOGA BIJESA? to je dvojbeno u motrenju silovanja iz perspektive poini
telja pitanje je koje zadire, s jedne strane, u odrednice iskustvenosti, otjelovljenosti i
deskriptivnosti kao baznih pretpostavki same teorije, s druge se strane moe ticati
procesa kategorizacije koncepta SILOVANJE, dok s tree upozorava na to da proklami
rana raomonska verifikacija/deskripcija struktura uma (i svijeta) moe dovesti do
loeg, posebice po rtvu, (deskriptivnog i) preskriptivnog relativizma.
5.2. Osvrnimo se, u kontekstu straha, na Lakoffove pozive na razumijevanje.
Lakoff, primjerice, pie: () (p)okuali smo pokazati logiku i strukturu koja nesvjesno
lei ispod stvarnosti koju govornik shvaa zdravo za gotovo. U vanom i zastraujuem
smislu ta je realnost i naa realnost. Osobno moemo smatrati njegov nain vrijednim prezira,

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

35

no zastraujue je kako nam lako taj nain postaje smislen. (istaka moja). () Nadalje, ini se
da te metafore i puke teorije podjednako dijele i ene koliko i mukarci (Lakoff 1990:
415). Ovaj autorov pasus izazovan je na vie naina: mogli bismo promiljati znaenje poj
ma razumjeti, imati smisla; mogli bismo se pitati o dimenzijama ontolokog, episte
molokog i etikog unutar koncepta razumijevanja (ako razumijem npr. tekst Nurn
berkih zakona, znai li to da dijelim realnost s nacistima s poetka 20. stoljea?); mogli
bismo se, nadalje, pitati o prirodi kognitivistikih skupnih metafora koje navodno
generiraju (i garantiraju) ope i minimalno razumijevanje, vratiti se opet u tjelesno
iskustvo/senzaciju i upitati se koji neuronski krug naeg tijela producira domenu VRE
LINA, a koji HLADNOA ako p(r)omiljamo SILOVANJE. Ipak, drimo da je jedna druga
dimenzija citiranih Lakoffovih redaka iznimno vana ona asimetrije. Odabirom pers
pektive poinitelja naravno, osnauje se centralna autorova teza o metaforikom bratstvu
bijesa i pohote, no ujedno se, implicitno, osnauje i ini vidljivom (VIDJETI JE RAZU
MJETI!) upravo ona perspektiva krimena koja u ivljenom iskustvu ionako strukturno
zauzima poziciju moi. S druge se strane rtva/ena reviktimizira teorijskim odabirom
oduzimanja prava glasa/iskustva. Osim toga, reviktimizacija (asimetrizacija) se vri i
suptilnim (nesvjesnim?) spinom pouka o nepoudnosti. Naime, ako razumijemo zato
se silovanje dogaa, tada se, elimo li izbjei biti rtve, moramo ponaati u skladu s onim
to razumijemo. (Nehotina? teorijsko-metodoloka) panoptikonska docilizacija enskih
tijela unutar teorije koja u svojoj bazi ima otjelovljenost kao neutralnu kategoriju moe
ukazivati na strukturni viak (diskurzivne) mukosti.
5.3. Pokuajmo napraviti misaoni eksperiment prema kojem je bibliotekar iz
potencije svojega stanja preao u aktualizaciju. Njegov iskaz u naem eksperimentu
iskaz je optuenog za silovanje21. Mentalni prostor ili ICM bibliotekara u kontekstu se
(amerike) pravne prakse motri kao mens rea tj. mentalni imbenik/subjektivni imbe
nik kaznenoga djela, u ovom sluaju silovanja. Nepostojanje je pristanka () element
prijestupa silovanja i () mora biti utvreno izvan razumne sumnje (). Ako primijeni
mo tako shvaeni uvjet krivnje za silovanje (), dobivamo etiri mogua kanjiva
mentalna stanja okrivljenog (O) (): 1. Namjernost. O ima kao svoj svjesni cilj (svrhu,
namjeru) uputanje u spolni odnos sa bez pristanka i svjestan je da ne pristaje na
spolni odnos s njim. 2. Znanje. O je svjestan da ne pristaje na spolni odnos s njim.
3. Bezobzirnost. O svjesno zanemaruje znatan i neopravdan rizik da ne pristaje na
spolni odnos s njim. 4. Nemar. O nije svjestan, ali bi trebao biti (a razumna osoba bi
bila), znatnog i neopravdanog rizika da ne pristaje na spolni odnos s njim (Primorac
2003: 350351). Iz bibliotekareva se iskaza moe zakljuiti da je od etiri mogua ka
njiva mentalna stanja njegovo mogue odrediti odrednicom znanje22. Nadalje, u
21

Za drugaiji primjer povezivanja diskursa prava i kognitivne lingvistike v. Green 2000.

Razlika izmeu namjernosti i znanja jest u tome to bi (samo) svjesni silovatelj moda vie volio da
rtva pristane, dok je namjernome silovatelju vano () da ona ne pristane. Stav silovatelja koji zna jest
znam da ne pristaje, a elio bih da pristane, ali svejedno nastavljam. () Razlika izmeu znanja i
bezobzirnosti jest u tome to je poinitelj koji zna svjestan -ina nepristanka, dok bezobzirni poinitelj to
nije (Primorac 2003: 351352).
22

36

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

tipolokom smislu, bibliotekar bi ulazio u klasu Svjesni silovatelj. Ta klasa ima dvije
podklase: A) Indiferentni silovatelj. Tim silovateljima je svejedno pristaje li ena ili ne, to
jest oni nemaju nikakvu preferenciju izmeu seksa s pristankom i bez pristanka.
Meutim, oni nastavljaju znajui da ena ne pristaje. Stav: Znam da ne pristaje, ali ba
me briga za to; moj je cilj imati odnos. B) Silovatelj s preferencijama. Ti silovatelji vie
vole odnos uz pristanak negoli onaj bez pristanka, ali nisu spremni odustati ako do
pristanka ne doe. Oni su spremni imati odnose sa enom pri punoj svijesti da ona ne
pristaje na njega. Stav: Volio bih da pristane, ali znam da to ne ini; no, ipak u
nastaviti (Primorac 2003: 353). Ako je tako da se bibliotekarev iskaz dade protumaiti
(iz konceptualne domene STRAHA) kao erotofobijski komadi osobne realnosti, tada bi
mentalno stanje bibliotekara moglo biti blisko inaici a) svjesnoga silovatelja. Modifi
kacija bi se (no, ne i olakotna okolnost!) imala ticati principa preferencije u odnosu na
princip identifikacije. Ili: iz principa identifikacije, moe proizai zastraujui princip
nemanja preferencije izmeu konsenzualnog i nekonsenzualnog seksa. Ako je, pak, tako
da je plauzibilniji metaforiki izvod onaj s izvornim domenama BIJESA i POHOTE, tada
bi bibliotekarev mens rea bio kanjiv po osnovi inaice b) svjesnoga silovatelja. Vano
je uoiti da je mens rea poinitelja iz naega misaonog eksperimenta neprijeporno
okarakteriziran kao kanjiv, a poinitelj bi, valja pretpostaviti, bio okarakteriziran kao
kriv.
5.4. Kognitivna lingvistika fokusirana je na opis ekspresije konceptualnih meta
fora unutar individualnih reenica i iskaza. Metafora je sredstvo reprezentiranja jednog
aspekta iskustva u terminima nekog drugog (). No, svaki aspekt iskustva moe biti
reprezentiran u terminima ma kojeg broja metafora, a odnos je meu alternativnim
metaforama od velike vanosti i to stoga to razliite metafore imaju razliite ideoloke
privitke (Stockwell 2000). Pretpostavka esencijalnog ljudskog stanja utjelovljenosti u
kontekstu bibliotekareva argumenta odigrala je svoju teorijsku funkciju u tradicionalnoj
maniri pritvaranja, prikrivanja kritikog diskursa o spolu/rodu. U barem nekim sluaje
vima, a vjerujemo da je sluaj silovanja takav, spol/rod bi trebao beziznimno biti
zaseban upis kognitivnolingvistike teorije.
Literatura
Brownmiller, S., Protiv nae volje, Otvoreno drutvo Hrvatska, Zagreb, 1995.
Butler, J., Bodies That Matter: On the Discursive Limits of Sex, Routledge, London, New
York, 1993.
Butler, J., Nevolje s rodom, enska infoteka, Zagreb, 2000.
ainovi, N. (ur.), ene i filozofija, Centar za enske studije, Zagreb, 2006.
Gibbs, R. W., The poetics of mind, Cambridge UP, Cambridge, 1994.
Green, S. P., Prototype theory and the Classification of Offenses in a Revised Modal Penal
Code: A General Approach to the Special Parts, 1999., na: http:/wings.buffalo.edu/
law/bclc/bclrarticles/4(1)/greenpdf.pdf, zadnji posjet prosinac 2013.

Brigita Milo, Bibliotekarev argument

FLUMINENSIA, god. 25 (2013), br. 2, str. 23-37

37

Katni-Bakari, M., Stilistika diskursa kao kontekstualizirana stilistika, Fluminensia, br. 2,

2003.
Lakoff, G. i Johnson, M., Philosophy in the Flesh, the Embodied Mind and Its Challenge to
Western Thought, Basic Books, New York, 1999.
Lakoff, G. i Johnson, M., Metaphors We Live By, The University of Chicago Press, Chicago,
London, 1980.
Lakoff, G., Women, Fire and Dangerous Things, The University of Chicago Press, Chicago,
London, 1990.
Nussbaum, M. C., Seks and Social Justice, Oxford UP, Oxford, New York, 1999.
Peracullo, J., Feminist Import of an Embodied Mind, 2013., na: http://www.academia.
edu/4161990/Feminist_Import_of_an_Embodied_Mind, zadnji posjet prosinac
2013.
Primorac, I. (ur.), Suvremena filozofija seksualnosti, KruZak, Zagreb, 2003.
Spivak, G. Ch., In a Word, u: Differences, 1(2), 1989., str. 12456.
Stockwell, P., Towards a Critical Cognitive Linguistics?, 2000., na: http://eprints.
nottingham.ac.uk/archive/00000023/00/CRITCOG.PDF, zadnji posjet prosinac
2013.
Indeks of Metaphors, na: http://cogsci.berkeley.edu/lakoff/metaphors/, zadnji posjet
prosinac 2013.

SUMMARY
Brigita Milo
A LIBRARIANS ARGUMENT
Cognitive linguistics/stylistics enable specific insights into the sex / gender identity issues,
primarily by their basic theoretical postulate mind embodiment. The aim of this paper is to
analyze how the concept of rape functions in one particular statement/argument. Noted
controversies and disputes, stemming from critical reading, also function as a version of other
embodied understandings of the term in question rape.
Key words: cognitive linguistics; mind embodiment; sex/gender identity; body;
feminist critique