SVEUILITE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKI FAKULTET
MATEMATIKI ODSJEK

BUDIMO PRIJATELJI 33 PEDAGOKE RADIONICE

Kritiki osvrt na djelo Budimo prijatelji
U sklopu kolegija Didaktika 1

IME I PREZIME: MARINA SUTON

INTEGRIRANI STUDIJ MATEMATIKE I FIZIKE,
NASTAVNIKI SMJER, VII SEMESTAR

dr. sc. Daria Tot

Zagreb, studenoga 2013.

1. UVOD
Ovaj rad je kritiki osvrt na prirunik Budimo prijatelji iji su autori Maja Uzelac,
Ladislav Bognar i Aida Bagi. Izdava je Slon, a prirunik je izdan 1994. godine u Zagrebu.
Sadraj djela je razraen u opsegu od 214 stranica, a strukturiraju ga uvodni i zavrni
tekstovi koji su teorijska podloga, dok je u sredini opis voenih aktivnosti u obliku radionica.
Prvi dio prirunika sadri program odgoja za nenasilje i suradnju te odgovara na pitanja kao
to su: Kako voditi radionicu?, Kako urediti prostor i pripremiti opremu za izvoenje
radionica? itd. Osim toga, autori posebice obraaju pozornost na definiranje pojmova kao to
su nasilje, nenasilje, mir i sukob.
U drugom djelu prirunika nalaze se 33 edukacijske radionice za djecu
osnovnokolske dobi (od 7 do 14 godina). One su sloene na temelju programa od 11 tema s
dodatkom o pravima djece. Nazivi tih tema su: Igrom do sebe, Igrom do drugih, Svi
smo mi razliiti, Suradnja i tolerancija, Natjecanje i suradnja, Sukob, Oprezno s
ljutnjom, Razgovor prihvaanja, Rjeavanje sukoba, Rastimo zajedno. Unutar svake
teme su 3 radionice, a u svakoj radionici 4 voene aktivnosti. Na poetku svakog poglavlja je
uvodni tekst koji skicira temu, a unutar i nakon svake radionice su prilozi. Autorima je bilo
bitno pokazati dinamiku smjenjivanja aktivnosti i cjelinu procesa pa su zato ponudili model
etverotaktne strukture radionica koji se sastoji od uvodne igre, dvije sredinje aktivnosti i
zavrne igre. Meutim, autori vrijeme nisu drali odluujuim kriterijem za strukturiranje
radionica.
Stil grupe autora odlikuje se loginou i jasnoom, a jezik je prilagoen cijeloj
populaciji, tj. uiteljima, odgajateljima i i ostalima koji sami, iz osobne potrebe i motivacije,
ele raditi voene aktivnosti s djecom. Sistematinost, loginost, jednostavnost i razumljivost
ine osnovna obiljeja ovog prirunika. U sadraju prirunika je naslovljena elaboracija
unutar koje se istie postojanje dva razliita vida vrednovanja ovog programa. Prvi je
vrednovanje samih uenika, a drugi je da voditelj/ica prati njegovu uinkovitost kroz djeje
ponaanje, npr. praenjem djejeg govora u slobodnoj komunikaciji i uestalosti runih rijei,
tona govora, sposobnosti sluanja drugoga itd. Autori u zavrnom djelu prirunika istiu
vanost rada s roditeljima u radionicama budui da je ono prijeko potrebno jer roditelje treba
usmjeriti prema dobroti djeteta i kvaliteti njihova ivljenja, te ih osposobiti za nenasilno
rjeavanje sukoba.

2. SAETI PRIKAZ
Prirunik Budimo prijatelji u uvodu zapoinje asocijacijama grupe autora na rijei
nenasilje i suradnja (rat, svaa roditelja, vika uitelja na uenika itd.), nakon kojeg slijedi
definiranje pojmova nasilje i nenasilje. Autori pod nenasiljem podrazumijevaju aktivno
naelo: traganje za kreativnim, konstruktivnim rjeavanjem sukoba. Meutim, kako kau, to
nije lako, nije bez boli, niti garantira rjeenje. Istiu da osoba treba biti jaka, tj. biti prodorna
kada se konfrontira, imati samopouzdanja te uspostaviti odnose na temelju snage i povjerenja.
Nakon toga autori definiraju pojmove kao to su mir, sukob, pozicija te win/win situacija
(obostrana pobjeda). Posebno se osvru na povezanost djece i nasilja istiui pojmove stres,
posttraumatski stres te stresnu reakciju koji se javljaju kao rezultat rasta djece u ratnom
okruenju. Meutim, autori navode kako stres ili pritisak koji djeca osjeaju u 'normalnim'
okolnostima dolaze podjednako od obiteljske i kolske situacije. Najei je uzrok tome
pritisak odraslih da ih modeliraju prema nekoj svojoj zamisli u uspjenom/dobrom/sretnom
ovjeku i time im odriu pravo da budu svoji, odnosno drugaiji. to se tie sukoba izmeu
vrnjaka, autori navode da je on zbiljiski i nuan, te ga ne treba podcjenjivati i
interpretiratirati iskljuivo negativno jer djeca mogu nauiti kako ivjeti sa sukobom i kako ga
rijeiti na pozitivan nain.
U programu odgoja za nenasilje i suradnju autori definiraju pojmove iskustvenog,
cjelovitog i socijalnog uenja te odreuju cilj programa pomoi djeci da odrastaju u osobe
koje ne vre nasilje nad sobom, drugima i nad prirodom. Istiu vanost odgojne klime u kojoj
se djeca mogu osjeati sigurno, oputeno, te osjeati podrku i povjerenje ostalih a postie se
uvaavanjem svakog pojedinca, njegovih potreba i osjeaja. No, isto tako bitna je
komunikacija, koja mora biti viesmjerna, dakle ne samo izmeu uitelja i djece, nego upravo
meu samom djecom. Meutim, osim verbalne, tu su i razliiti oblici neverbalne
komunikacije (pokret, mimika, gluma, ples, glazba itd.) gdje voditelj ima posebnu ulogu.
Nadalje, autori opisuju kako najbolje urediti prostor za voenje radionica te kako voditi
radionicu. Smatraju da radionice na najbolji nain pokazuju suradnike odnose kada ih
zajedno vode barem dva voditelja te da je prije svake aktivnosti/igre vano da se djecu jasno
izvjesti o sadraju, tako da djeca tono znaju to oekuju i to se od njih oekuje. Autori
navode vanost razgovora nakon vjebe zbog emocionalnog rastereenja, razmjene iskustava
meu vrnjacima, razvoja vee senzibilnosti za tue emocije i doivljaje te razvoja svijesti o
doivljaju.

Drugi dio prirunika bazira se na temama u kojima se nalaze po 3 radionice; prva je za

mlau dob (od 1. do 4. razreda), a druga i trea za stariju (od 5. do 8. razreda). U prvoj temi
pod nazivom Igrom do sebe autori istiu vanost razvijanja pozitivne slike o sebi, osjeaj
vlastite vrijednosti i ljudskog dostojanstva. Takoer, razvija se osobni rast i razvoj percepcije
o sebi samome te razvoj meusobnog povjerenja, potovanja i razumijevanja to se jasno vidi
u radionici Anelii.
U sljedeoj temi pod nazivom Igrom do drugih djeca kroz radionice jaaju
suradnike odnose u grupi, meusobno se bolje upoznaju, ue to su stereotipi i predrasude te
ih prepoznaju. Tema Svi smo mi razliiti je vrlo zanimljiva zbog radionice Predstavi se
simbolom u kojoj je svrha da djeca prepoznaju simbole kao izraz osobnih i zajednikih
potreba. Autori u etvrtoj temi Suradnja i tolerancija naglaavaju prihvaanje meusobnih
razlika kao prednost, a ne kao nedostatak, to vodi uspjenoj suradnji s drugima. Nadalje,
uvaavanje drugih, koji su slini, a istovremeno tako razliiti od nas, uvjet je nenasilja i
tolerancije jako potrebne u suvremenom svijetu pa se ono kroz radionice pokuava prenijeti
djeci. Kroz radionicu Tokice djeca razvijaju grupnu povezanost i suradnju, ali i grupnu
pripadnost (to znai biti iskljuen a to biti prihvaen u grupi).
Natjecanje i suradnja je tema u kojoj je cilj da djeca uoe razliku izmeu natjecanja i
suradnje (osjeaja biti pobjednikom ili poraenim) te izmeu nasilnog i mirnog, nenasilnog
rjeavanja problema. U temi Sukob autori kroz primjere objanjavaju kako se sukob shvaa
kao odstupanje od normalne situacije. No, sukob nije izuzetak, nego pravilo, tj. normalna
pojava i djecu moemo pripremiti da se spremno suoavaju sa sukobom, da ga uspiju
prepoznati i da naue kako se s njima nositi, to je ujedno i temeljna pretpostavka
produktivnog pristupa sukobu. Dakle, kroz radionice djeca uoavaju svakodnevne konfliktne
situacije (u obitelji, razredu, susjedstvu) te vjebaju umijee konstruktivnog rjeavanja
sukoba.
Ljutnja se moe doivjeti i izraziti na mnogo razliitih naina. Ono to vidimo i
ujemo kod kue, u obitelji, ima najvei utjecaj kako razumijemo ljutnju i kako smo je navikli
izraavati. Ona sama po sebi ne mora biti destruktivna. Upravo je to opis sljedee teme
Oprezno s ljutnjom gdje je cilj radionica da djeca prepoznaju svoje i tue neugodne osjeaje
i naine njihova izraavanja, ue izraavati osjeaje te razvijaju odgovornost za vlastite
osjeaje i postupke. Nadalje, kroz radionicu Kako se ohladiti djeca upoznaju neke tehnike
abreagiranja (oputanja i oslobaanja od napetosti).
Budui da je razgovor najei i najvaniji oblik komuniciranja meu ljudima te ne
iskljuuje konfliktne situacije potrebno je djecu nauiti razliku izmeu aktivnog i pasivnog

sluanja, razliku izmeu govora prihvaanja i govora odbijanja (optube, napada, agresije), a
to je smisao este teme pod nazivom Razgovor prihvaanja. Autori smatraju da je djecu
vano usmjeriti da znaju drugoga sluati s empatijom i govoriti u obliku osobnih iskaza
(iskaza u prvom licu) jer je taj iskaz lien predbacivanja, okrivljavanja, kritiziranja i
ocjenjivanja druge osobe.
Deveta tema pod nazivom Rjeavanje sukoba jasno govori kako djecu treba
ohrabrivati da trae takvo rjeenje u kojem e sve strane u sukobu dobiti. Autori navode kako
nenasilno rjeavanje sukoba znai usmjeriti energiju u traenje izlaza iz sukoba, a ne u
traenje krivca, a to je mogue kada sukobljene strane prestanu inzistirati svaka samo na svom
zahtjevu te kada odjednom izaberu uzajamnost interesa. Dakle, vie ne napadaju jedna drugu,
nego zajedno napadaju problem. Prema tome, djeca kroz radionice trebala bi spoznati da se
konflikti mogu rijeiti mirnim putem.
Autori se u desetoj temi bave pitanjem kulture mira koja je usmjerena na povezanost
osobne ekologije sa socijalnom i prirodnom ekologijom. Istiu vanost rasta zajedno sa svim
biima i svim njihovim razliitostima, a ne protiv njih. Odakle naziv teme Rastimo zajedno.
Jedanaesta tema, odnosno dodatak o pravima djece sadri deklaraciju o pravima djece OUN
te 3 radionice u kojima se meu djecom promie razvoj meusobnog povjerenja i suradnje,
potivanja prava drugih, osvjeivanja prava na mir te prepoznavanje svojih prava i
odgovornosti.

3. ZAKLJUAK
Prouavajui ovaj prirunik uoila sam da sadraj prirunika odraava i aktualnost i
neaktualnost tematike. Aktualnost u smislu da su teme konstruktivno rjeavanje sukoba,
nenasilna komunikacija, i suradnja vrlo rairene i u dananje doba. Meutim, prirunik je
napisan 1994. godine, u ratno vrijeme, kada su se djeca najvie razoarala u ljudsku dobrotu,
suradnju te zajednitvo razliitih naroda, vjeroispovjesti i rasa. Autore je upravo rat ponukao
da se potrude pokazati kako ljudi nisu samo destruktivni i u tome su, smatram, uspjeli. Kako
autori piu: Rat je samo, meutim, ekstremni oblik jedne logike nasilja. Dakle, nasilje
obuhvaa ne samo rat, nego i svau mame i tate, kada se susjedi glasno vrijeaju, kada se
djeca tokom odmora tuku itd. No bez obzira to se dosta puta javlja ta spomenuta ratna
komponenta, prirunik je vrlo koristan u jaanju meusobne tolerancije i suradnje te
razvijanju meusobnog povjerenja.
Radionice smatram vrlo zanimljivima i potrebnim svakom djetetu u njegovu razvoju jer
se kroz njih djeca meusobno, ali i sami, bolje upoznaju. Naini na koje se openito izvode
radionice konceptualno nisu sloeni tako da je njegovo koritenje omogueno djeci svih
intelektualnih sposobnosti. Posebno me dojmilo to su autori u prirunik ukljuili i deklaraciju
o pravima djeteta te na kraju jedne radionice dopustili djeci da sami odaberu aktivnost kojom
e radionica zavriti.
Moje miljenje o ovom priruniku je vrlo pozitivno. Jako mi se svia teorijska podloga
koja se nalazi u prvom dijelu prirunika gdje autori objanjavaju kako voditi radionicu te kako
urediti prostor i opremu za izvoenje radionica. Isto tako, sve radionice su lijepo ilustrirane,
objanjene, pregledne te sadre cilj i potrebne upute za voditelja. Nadalje, smatram iznimno
vanim to su se autori na kraju prirunika osvrnuli na rad s roditeljima u radionicama jer su
roditelji bitan faktor za irenje kulture nenasilja.
Rad na konstruktivnom rjeavanju sukoba, pozitivnoj slici o sebi, meusobnom
uvaavanju miljenja prioritet je na kojemu treba raditi u odnosu s djecom. To su zasigurno
dobri temelji na kojima djeca odrastaju u zadovoljne osobe pune potovanja prema sebi, ali i
prema drugima. Upravo zato ovaj prirunik preporuujem svima koji ele raditi voene
aktivnosti s djecom.