Professional Documents
Culture Documents
ZAKLJUIVANJE UGOVORA
Kao to je prethodno ve u vie navrata naglaeno, konzultant ne odluuje on samo pomae u
samopomoi i priprema odluke klijenta. Sloboda i obaveza odluivanja iskljuivo je u rukama
klijenta. To znai da mogue tete po klijenta ne nastaju kroz pogrene savjete konzultanta, ve tek
kroz njegovu (klijentovu) odluku da se takvi savjeti implementiraju. Ovo vrijedi i za sluaj kad
konzultant implementira rjeenje koje je sam predloio, jer odluku o vremenu i opsegu
implementacije donosi iskljuivo klijent.
7. 1. Elementi ugovora
Standardni ugovor o konzalting uslugama ima slijedee dijelove:
1. Ime i adrese ugovornih stranaka, naruitelja i izvoditelja poslova.
2. Predmet ugovora. U ovom je dijelu ugovora potrebno, to je to detaljnije mogue, jednoznano
opisati zadatak koji je potrebno obaviti / izvriti. Pri tome se uobiajeno preuzima i koristi sadraj
ponude ili se na ponudu u samom ugovoru upuuje.
Prilikom postavljanja ciljeva konzaltinga potrebno je paljivo odvagnuti da li e se isti definirati
kvantitativno ili kvalitativno. Ugovorom je potrebno naglasiti da se usluga sastoji u tome da se
naruitelja savjetuje prilikom planiranja, pripreme i provoenja poduzetnikih odluka.
3. Usluge konzultanta. U skladu sa dijelovima ponude 'Postupak' i 'Angairani suradnici', u ovom
se dijelu ugovora predstavljaju razraena fazna struktura projekta, planirano vrijeme i termini
izvoenja, odgovorne osobe (voditelj/i projekta) i lanovi tima.
4. Trajanje projekta (ugovora). U ovom se dijelu, u skladu sa prihvaenom ponudom, definiraju
potrebno vrijeme (u danima rada), kao i poetak i predvieni kraj projekta.
5. Obaveze naruitelja. U obaveze naruitelja (nalogodavca) ubrajaju se npr.:
obaveze osiguranja informacija i angamana zaposlenika naruitelja
reguliranje odnosa konzultanta i zaposlenika klijenta: naruitelj se obvezuje zaposlenicima
konzalting tvrtke:
o imenovati kontakt-osobu, koja e im u ugovorenom vremenu biti na raspolaganju i
koja je od naruitelja ovlatena, u okvirima izvoenja ugovora, davati i primati
potrebna objanjenja
o osigurati i staviti na raspolaganje odvojene radne tj. projektne prostorije i sva
potrebna sredstva
o u svako vrijeme osigurati pristup potrebnim informacijama i dokumentaciji
o osigurati, ako je potrebno, posebne dozvole za pristup dijelovima tvrtke klijenta
o
6. Naknada. Prilikom definiranja naknade mogue je primijeniti razliite modele (usp. poglavlje
5.6.5.):
7. Nain plaanja. I nain je plaanja mogue regulirati na razliite naine. Uobiajeno se plaanje
dogovara na nain da se npr. treina ugovorene vrijednosti projekta plaa kao predujam, slijedei
dio nakon isteka polovine ugovornog vremena i ostatak ugovorenog iznosa nakon izvrenih radova.
Mnogi konzultanti, osobito ako se radi o vremenski dugotrajnim ugovorima, obiavaju obraunavati
honorare ali i ostale trokove mjeseno ili po zavretku pojedinih faza projekta.
8. Posebni uvjeti. U ovom se dijelu ugovora uobiajeno definira da se obje stranke moraju
meusobno informirati o vanim okolnostima koje mogu utjecati na izvrenje ugovora.
9. Odgovornost. U ovom se dijelu ugovora definiraju opi uvjeti poslovanja i maksimalno pokrie
odgovornosti (iznos jamstva).
7.2. Utvrivanje uspjenosti konzaltinga
Utvrivanje, ili, jo preciznije, vrednovanje uspjeha konzultanta, koji je u veini sluajevima rezultat
umnog / misaonog rada, u praksi se esto smatra neizvedivim. Razlog lei u injenici da se rezultati
primjene odreenih metoda za rjeavanje problema (usmjerenih kvalitativnim promjenama),
jednostavno ne mogu izmjeriti. Nadalje, neke konzalting usluge ne djeluju neposredno ili se njihovo
djelovanje ne moe izmjeriti neposredno na poslovne pokazatelje, ve se rezultati oituju tek nakon
proteka duljeg vremena i to u posrednim rezultatima i veliinama kao to su: poboljanje
konkurentske pozicije, poveanje motivacije zaposlenih, Osim toga, djelovanje eksternih
determinanti (kao to su konjukturni utjecaji, promjene u ponaanju kupaca, promjene vrijednosti
itd.) na ekonomske veliine klijenta teko je eliminirati i izolirati utjecaj iskljuivo djelovanja
konzultanta na promjene u kvantitativnim veliinama tj. pokazateljima klijenta.
Usprkos potekoama u primjeni i tumaenju, u praksi se primjenjuje vie razliitih pristupa
utvrivanju uspjenosti konzultanta:
1. Teza uspjenosti
U literaturi koja analizira uloge konzultanta sa stajalita organizacijske psihologije, prednosti se
angamana vanjskih savjetnika objanjavaju kroz njihove razliite uloge: procesni konzultant,
intervencionist, moderator i sl. Iz njihovih se naziva mogu izvesti i 'teze' uspjenosti. Uspjeh se
konzultanta u ovom sluaju povezuje sa njihovim osobinama kao to su struno znanje, iskustvo u
analizi ili promjenama, fleksibilnost, analitike sposobnosti, socijalne kompetencije u odnosu sa
klijentom i njegovim zaposlenicima itd.
Teza uspjenosti:
Kriteriji uspjenosti:
tumaenje po osobinama
isplaeni honorar
informacijsko tumaenje
zadovoljstvo
organizacijsko tumaenje
2. Kriteriji uspjenosti
Ovaj pristup u obzir uzima osim kvalitativnih i kvantitativne kriterije, kao npr.:
od strane naruitelja bezuvjetno isplaen honorar
zadovoljstvo klijenta
ekonomski efekti i efekti racionalizacije
poveanje efektivnosti i efikasnosti.
Pod efektivnou se podrazumijeva stupanj postignua projektnih ciljeva koji su dogovoreni u
suradnji sa klijentom. Pri tom se razlikuje rezultatu usmjerena i procesno usmjerena efektivnost.
Pod rezultatima usmjerenom efektivnou podrazumijeva se stupanj (mjera) u kojem su realizirani
ciljevi koji se odnose na rezultate konzaltinga. Pri tome se obuhvaaju kvantitativni kriterij kao to
su promet, profit, trini udio, i / ili kvalitativni aspekti kao to su poboljanje imida, poveanje
motiviranosti, transfer znanja.
2.
3.
Politika kvalitete
4.
Planiranje
3.
Projektiranje i razvoj
4.
Nabava
5.
6.
3.
Statistike metode
4.