KAKO NASTAJU MUNJE

Munje su ponekad doista uzbudljive, ali i istodobno zastraujue. Kako nastaju munje i
kakvi su uinci munja? To je pitanje koje fascinira ne samo nas laike, nego i
znastvenike. Od mnotva teorija o nastancima munja ja sam izabrao dvije za koje se
nadam da e koliko-toliko pojasniti munje i njihove uinke.
Danas je dosta uvrijeena teorija po kojoj je munja elektrina iskra nastala pri izbijanju
elektrinog naboja u atmosferi izmeu podruja s pozitivnim i negativnim
elektricitetom. Ako se pojava munje oituje bljeskom svjetlosti i otrim zvukom, tada je
posrijedi grmljavina, dok se samo svjetlosno oitavanje munje naziva sijevanjem i
najee se vidi nou, kada se izbijanje dogaa daleko pa zvuk oslabi i ne doe do nas.
Budui da je brzina svjetlosti u atmosferi vea od brzine zvuka, grom uvijek ujemo
nekoliko sekundi nakon sijevanja.
Vano je i napomenuti kako dolazi do elektrinog izbijanja. Do elektrinog izbijanja
moe doi na nekoliko naina: unutar samo grmljavinskog oblaka, izmeu dva susjedna
oblaka te izmeu oblaka i okolne atmosfere. Tipini olujni oblak je cumulonimbus, oblak
velike mase koji se die u visinu i do 15 km, s osnovicom 2-3 km od tla. Obino nastaje u
toplim razdobljima godine, kada se tlo zagrije pa se s njega die topli zrak i kree prema
hladnoj visokoj atmosferi. Zatim se odvija vrlo sloen proces raspodjele naboja u
oblaku, koji tako naelektriziran izaziva poveanje vrijednosti elektrinog polja blizu tla.
Ipak, teorija amerikog fiziara Josepha Dwyera mogla bi unijeti revoluciju u
shavaanju nastajanja munja. Veina znanstvenika vjeruje da munja nastaje kad u
atmosferi nastane golemo elektrino polje. Iako niko nikad nije utvrdio postojanje
takvoga polja, znanstvenici su tu tvrdnju jednostavno prihvatili zato to se nisu poblie
pozabavili tim pitanjem. Kad je Dwyer u umjetnim uvjetima izazvao zraenje s velikom
koliinom energije prema modelu koji opisuje nastanak elektrinih polja za vrijeme
oluje,
ostao
je
okiran.
Otkrio je da isputanje gamma i X-zraka razbija elektrino polje i zapravo sprjeava
njegov rast do razine koja bi izazvala pojavu munje. Zato pravi uzrok pojave munje i
dalje ostaje nepoznat. Dwyer pretpostavlja da bi isti proces koji ograniava rast polja
zapravo mogao zadravati napon u nekim dijelovima dovoljno dugo da se pokrene
munja.
- "Elektrina polja nastaju za vrijeme oluja, u kojima molekule vode, zbog toga to se
jedne kraj drugih kreu prema gore ili dolje, isputaju elektrone, a oni pri kretanju kroz
zrak
mogu
ubrzati
gotovo
do
brzine
svjetlosti",
tvrdi
Dwyer.
Prema modelu koji je on razvio, ti elektroni koji se kreu iznimno brzo udaraju u druge
estice iz kojih takoer izbijaju elektrone sve dok se tako nakupljena energija u
elektrinome polju ne isprazni zraenjem gama ili X-zraka, a to smanjuje napon u
elektrinome polju. Dwyer misli da je to prava granica do koje moe rasti napon
elektrinoga polja.
Nakon ovih dviju teorija moemo sagledati vrste munja. Kugliasta munja, koja se jo
zove i lanasta, oblik je munje dugoga vijeka. Pojavljuje se kao traka svijetleih
odsjeaka umjesto kontinuiranog kanala. Pojavljuje se rijetko. Uzroci nastanka su
nepoznati, a predloene su druge teorije: dijelovi kanala munje idu ukoso prema
promatrau ili od njega i zato se ine sjajnijim; dijelovi kanala su nejasni zbog kie ili

oblaka; neki dijelovi kanala su veeg promjera, a drugi manjeg, to utjee na oblik
munje.
Taj se atmosferski fenomen pojavljuje u obliku pokretne svijetlee kugle od nekoliko
desetaka centimetara u promjeru. Kuglasta munja se obino pojavljuje tijekom oluja, i
to blizu tla, a moe biti crvena, narandasta ili uta. esto je praena piteim zvukom i
neobinim mirisom. Traje samo nekoliko sekundi te iznenada nestaje, tiho ili uz
eksploziju. Kuglaste munje ponekad mogu da nanesu tetu zapaljenjem ili taljenjem.
Njihova veza s obinim munjama nije poznata, kao niti njeni uzroci. Meu
objanjenjima se spominje da je re o zraku ili plinu koji se ponaaju neuobiajeno; o
plazmi visoke gustoe; o zranom vrtlogu koji sadrava svijetlee plinove; o mikrovalnoj
radijaciji u oklopu od plazme.
U novije vrijeme otkrivena su tri nova tipa munja. One udaraju od vrha oblaka prema
gore, u stratosferu i puno su rjee od onih prema tlu ili izmeu oblaka. Prvi tip zovu
Crvenim vilenjakom (en. Red sprite). Ta je munja tamna i crvenkasta, traje nekoliko
tisuinki sekunde, a moe biti iroka kilometrima. Protee se 50 do 90 km iznad oblaka.
Drugi tip naziva se Plavi mlaz (Blue jet). Rije je o plavoj, stoastoj provali energije
puno sjajnijoj od Crvenog vilenjaka. Plavi mlaz udara iz centra oluje brzinom od 6 000
km/h i dopire 20 do 50 km iznad oblaka. Ove dvije vrste munja prvi je put snimio
ameriki fiziar John R. Wincklyer 1989. u Minnesoti. Trei tip su munje koje se
prostiru od oblaka do stratosfere. Zovu se Patuljci (Elves), a otkrivene su 1995. Godine.
Imaju oblik tanjura ili krafne promjera 400 km, a pojavljuju se oko 100 km iznad
oblaka. Smatra se da su zelenkaste, ali toliko kratko traju (manje od tisuinke sekunde)
da im boja jo nije precizno odreena.