1.

Dualni prostori
Definicija 1.1. Neka je V vektorski prostor nad poljem F. Linearna transformacija sa vektorskog prostora V u F se naziva linearni
funkcional.
Poznato je da je prostor L(V, F) vektorski prostor.
Definicija 1.2. Vektorski prostor L(V, F) naziva se dualni prostor od V i oznacava sa V .
Znamo da je F vektorski prostor sa bazom {1}. Ako je V konacno
dimenzionalan vektorski prostor tada vrijedi
dim(V ) = dim(L(V, F)) = dim(V ) dim(F) = dim(V ) 1 = dim(V ).
Dakle, prostori V i V su izomorfni. Slicno mozemo definisati i V
kao dualni prostor od V .
Primjer 1.1.
(1) Neka je V vektorski prostor neprekidnih realnih funkcija na intervalu [0, 2]. Fiksirajmo funkciju g V .
Tada je funkcija h : V R definisana sa
Z 2
1
h(f ) =
f (t)g(t)dt,
f V
2 0
linearni funkcional na V . Ako je g(t) jednako sin nt ili cos nt
tada se h(f ) naziva n-ti Fourierov koeficijent od f .
(2) Neka je V = Mnn (F).
Pn Tada je funkcija f : V F definisana
sa f (A) = tr(A) = i=1 Aii linearni funkcional.
Definicija 1.3. Neka je V vektorski prostor sa uredenom bazom
= {x1 , x2 , . . . , xn }. Neka je x V priozvoljno i

a1
a2

[x] =
... .
an
Za sve i = 1, 2, . . . , n definisemo i-tu koordinatnu funkciju fi na V
u odnosu na bazu sa fi (x) = ai .
Koristeci ovu definiciju, moze se pokazati da je fi linearni funkcional
na V . Vrijedi fi (xj ) = ij .
Teorema 1.1. Neka je V konacno dimenzionalni vektorski prostor
sa uredenom bazom = {x1 , x2 , . . . , xn }. Neka je fi , (1 i n),
1

i-ta koordinatna funkcija u odnosu na . Neka je = {f1 , f2 , . . . , fn }.

Tada je uredena baza za V i za sve f V imamo
n
X
f=
f (xi )fi .
i=1

Dokaz. Neka je f V . Kako je dim(V ) = n treba da pokazemo

da vrijedi
n
X
f=
f (xi )fi .
i=1

Odavde slijedi da generise V sto implicira da je i baza od V . Neka

je
n
X
g=
f (xi )fi
i=1

zadani funkcional. Za svaki bazni vektor xs iz V imamo da vrijedi

n
n
X
X
g(xs ) = (
f (xi )fi )(xs ) =
f (xi )fi (xs ) =
i=1

i=1
n
X

f (xi )is = f (xs ).

i=1

Kako su f i g identicne na vektorima iz baze to vrijedi da je f (x) =

g(x) za sve x V tj. f = g.

Definicija 1.4. Uredena baza = {f1 , f2 , . . . , fn } vektorskog prostora V koja zadovoljava fi (xj ) = ij , (1 i, j n), naziva se dualna
baza od baze = {x1 , x2 , . . . , xn } vektorskog prostora V .
Primjer 1.2. Neka je = {(1, 2), (3, 1)} uredena baza od R2 . Neka
je dualna baza od data sa = {f1 , f2 }. Da nademo f1 posmatrajmo
jednacine
1 = f1 (1, 2) = f1 (e1 ) + 2f1 (e2 )
0 = f1 (3, 1) = f1 (e1 ) + 3f1 (e2 ).
Rjesavanje ovog sistema jednacina po nepoznatim f1 (e1 ) i f1 (e2 ) daje
f1 (e1 ) = 1 i f1 (e2 ) = 3 odakle dobivamo f1 (a, b) = af1 (e1 ) + bf1 (e2 ) =
a + 3b. Slicno dobivamo da je f2 (a, b) = a 2b.
Teorema 1.2. Neka su V i W konacno dimenzionalni vektorski prostori nad istim poljem F sa uredenim bazama i , respektivno. Za bilo koju linearnu transformaciju T : V W , preslikavanje T T : W V definisano sa T T (g) = g T za sve g W ,
je linearna transformacija sa osobinom da za matricnu reprezentaciju
0
vrijedi[T T ] 0 = ([T ] )T

1. DUALNI PROSTORI

Dokaz. Za g W jasno je da je T T (g) = gT : V W F linearni funkcional na V jer je kompozicija linearnih transformacija takoder
linearna transformacija i odavde pripada V . Dakle, T T preslikava W
u V .
Dokazimo da je T T linearno preslikavanje. Za sve linearne funkcionle g, h W i skalare a vrijedi:
T T (ag + h) = (ag + h) T = a(g T ) + h T = aT T (g) + T T (h),
pa je T T linearna transformacija.
Neka su sada = {x1 , x2 , . . . , xn } i = {y1 , y2 , . . . , ym } sa dualnim
bazama = {f1 , f2 , . . . , fn } i = {g1 , g2 , . . . , gm }, respektivno. Neka

je A = [T ] . Da bi smo odredili j-tu kolonu od B = [T ] , izrazimo

T T (gj ) kao linearnu kombinaciju vektora iz .
n
X
T
T (gj ) = gj T =
(gj T )(xs )fs .
s=1

Dakle
Bij = (gj T )(xi ) = gj (T (xi )) = gj (

m
X

Aki yk ) =

k=1
m
X
k=1

Aki gj (yi ) =

m
X

Aki ij = Aji .

k=1

Dakle, B = A sto je i trebalo pokazati.

Definicija 1.5. Neka su V i W konacno dimenzionalni vektorski

prostori nad istim poljem F sa uredenim bazama i , respektivno. Za
bilo koju linearnu transformaciju T : V W , linearna transformacija
T T : W V definisana sa T T (g) = g T za sve g W , naziva se
transpoz od T .
Moze se pokazati da je transpoz U od T jedinstvena linearna trans0
formacija sa osobinom [U ] 0 = ([T ] )T .
Primjer 1.3. Definisimo T : P1 (R) R2 sa T (p(x)) = (p(0), p(2)).
Neka su i standardne uredene baze od P1 (R) i R2 . Imamo


1 0

.
[T ] =
1 2

Izracunajmo [T T ] direktno iz definicije.

Neka
je = {f1 , f2 } i =



a b
{g1 , g2 }. Predpostavimo da [T ] =
. Tada je T T (g1 ) = af1 +
c d
cf2 . Dakle
T T (g1 )(1) = (af1 + cf2 )(1) = af1 (1) + cf2 (1) = a(1) + c(0) = a

Takoder
(T T (g1 ))(1) = g1 (T (1)) = g1 (1, 1) = 1.
Dakle a = 1. Na slican nacin dobijamo c = 0, b = 1 i d = 2. Dakle,
direktnim izracunavanjem slijedi


1 1
T
[T ] =
= ([T ] )T .
0 2
Sada posmatrajmo prostor V . Za vektor x V definisimo x :
V F sa x(f ) = f (x) za sve f V . Pokazimo da je x linearna
transformacija

x(f + g) = (f + g)(x) = f (x) + g(x) =

x(f ) = x(g).
Dakle, x V . Korespodencija x x nam omogucava da definisemo
izomorfizam izmedu V i V .
Lema 1.3. Neka je V konacno dimenzionalni vektorski prostor i
x V . Ako je x(f ) = 0 za sve f V , tada x = 0.
Dokaz. Neka je x 6= 0. Pokazimo da postoji f V takav da
x(f ) 6= 0. Neka je = {x1 , x2 , . . . , xn } uredena baza od V takva da
vrijedi x1 = x. Neka je {f1 , f2 , . . . , fn } dualna baza od . Tada je
f1 (x1 ) = 1 6= 0. Uzmemo f = f1 .

Teorema 1.4. Neka je V konacno dimenzionalni vektorski prostor
i definisimo : V V sa (x) = x. Tada je izomorfizam.
Dokaz. Prvo pokazimo da je linearno. Neka su x, y V i c F.
Za sve f V imamo
(cx + y) = f (cx + y) = cf (x) + f (y) = c
x(f ) + y(f ) =
(c
x + y)(f ).
Dakle,
(cx + y) = c
x + y = c(x) + (y).
Sada pokazimo daje injektivno. Ako je (x) = 0 ( nula funkcional)
za neko x V , tada x(f ) = 0 za sve f V . Iz prethodne leme
slijedi da je x = 0, pa je injektivno preslikavanje. Dalje, posto je
dim(V ) = dim(V ) vrijedi da je bijekcija.

Posljedica 1.5. Neka je V konacno dimenzionalan vektorski prostor sa dualnom bazom V . Tada svaka uredena baza od V je dualna
baza od neke baze od V .
Dokaz. Neka je {f1 , f2 , . . . , fn } uredena baza od V . Za ovu bazu
postoji dualna baza {
x1 , x2 , . . . , xn } u V . Sada vrijedi ij = xi (fj ) =
fj (xi ) za sve i i j. Dakle {f1 , f2 , . . . , fn } je dualna baza od {x1 , x2 , . . . , xn }.


1. DUALNI PROSTORI

Definicija 1.6. Neka je V konacno dimenzionalan vektorski prostor nad F. Neka je S V . Definisemo anhilator S 0 od S sa
S 0 = {f V : f (x) = 0

za sve

x S}.

Lema 1.6. Neka je V konacno dimenzionalan vektorski prostor nad

F. Neka je S V . Anhilator S 0 od S je vektorski podprostor od V .
Dokaz. Neka f, g V . Tada za svaki skalar a imamo (af +
g)(x) = af (x) + g(x) = a 0 + 0 = 0 za sve x S.