Psihologija U Zastiti Mentalnog Zdravlja Sinisa Brlas PDF

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA
Autori tekstova
Prof. dr. sc. Marina Ajdukovi
Berta Bacinger-Klobuari, prof.
Mr. sc. Viktor Boievi
Sinia Brlas, prof.
Mr. spec. Marina Gulin
Branka Luki Cesarik, prof.
Prof. dr. sc. Marta Ljubei
Margareta Mesi, prof.
Mr. spec. Ljiljana Miku
Prof. dr. sc. Mirjana Nazor
Zdenka Panti, prof.
Pino Tuftan, prof.
Ana Uranija, prof.
Urednici
Sinia Brlas, prof.
Mr. spec. Marina Gulin
Nakladnik
Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije
Autorica predgovora
Prim. dr. sc. Marina Kuzman, dr. med.
Autor pogovora
Hrvoje Gligora, prof.
Lektorica
Danijela Fabric Fabijanac, prof.
Naslovnica
Definicija, Zagreb
Priprema i tisak
Grafiti Becker, Virovitica
Naklada
1000 primjeraka
Virovitica 2010.
Prvo izdanje
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice
u Zagrebu pod brojem 742778
ISBN 978-953-55137-8-0
Nakladnik na potpori zahvaljuje:
Hrvatskoj psiholokoj komori
Hrvatskom psiholokom drutvu
Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo
Zavodu za javno zdravstvo Liko-senjske upanije
Zavodu za javno zdravstvo Meimurske upanije
Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Primorsko-goranske upanije
Zavodu za javno zdravstvo ibensko-kninske upanije
Zavodu za javno zdravstvo Zadar
Marina Ajdukovi Berta Bacinger-Klobuari Viktor Boievi Sinia Brlas

Marina Gulin Branka Luki Cesarik Marta Ljubei Margareta Mesi
Ljiljana Miku Mirjana Nazor Zdenka Panti Pino Tuftan Ana Uranija
PSIHOLOGIJA U ZATITI
MENTALNOG ZDRAVLJA
Virovitica 2010.
SADRAJ
PREDGOVOR (Marina Kuzman, Hrvatski zavod za javno zdravstvo)
11
1. UVODNA RAZMATRANJA, DEFINIRANJE POJMOVA I POZICIONIRANJE

15
PSIHOLOGIJE U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA
1.1.

1.1.1.
1.1.2.

1.1.3.

1.2.

1.2.1.
1.2.2.
1.2.3.

Mentalno zdravlje, biopsihosocijalni pristup u zatiti i unaprjeenju

mentalnog zdravlja, istraivanje u podruju mentalnog zdravlja - ope
naznake (Viktor Boievi)
17
17
Uvod
K biopsihosocijalnom poimanju mentalnog zdravlja i njegovom
pozicioniranju u sustavu brige o zdravlju
18
Istraivanje u podruju zatite mentalnog zdravlja
19
Literatura
21
Uloga i mjesto psihologa u prevenciji ovisnosti i mentalnom zdravlju;
23
tko smo, kako nam je i to radimo (Margareta Mesi)
Uvod
23
24
Rezultati
Zakljuak
32
Literatura
32
2. TO UINITI ZA DOBROBIT - PREVENCIJA PROBLEMA MENTALNOG

33
ZDRAVLJA
2.1.
Mentalno zdravlje djece; to uiniti dok je jo vrijeme (Marta Ljubei)
2.1.1. Uvod
2.1.2. Koje teme ulaze u pojam mentalnog zdravlja dojenadi i male djece
2.1.3. to inimo - aktualna hrvatska pitanja
2.1.3.1. Rano prepoznavanje razvojnih odstupanja i podrka roditeljstvu
2.1.3.2. Etiketiranje i izdvajanje
2.1.3.3. Briga o djeci
2.1.4. to bismo mogli uiniti dok je jo vrijeme

Literatura
2.2.
Mentalno zdravlje mladih; kako im pomoi da nau pravi put

(Mirjana Nazor)
2.2.1. Uvod
2.2.2. Naini preventivnog djelovanja
2.2.2.1. Razvijanje i jaanje socioemocionalnih kompetencija
2.2.2.2. Smanjenje zagaenosti sredine u kojoj mladi odrastaju (obitelj, kola,

mediji, javna scena, cjelokupno drutveno okruenje)
2.2.3. Umjesto zakljuka

Literatura
35
35
35
37
37
38
39
40
40
42
42
44
44
45
48
48
7
2.3.
Mentalno zdravlje odraslih; ima li jo nade (Zdenka Panti)
2.3.1. O mentalnom zdravlju
2.3.2. ivotni ciklusi: to znai biti odrastao
2.3.3. Stanje mentalnog zdravlja kod nas
2.3.4. Zato treba vjebati radi odravanja psihikog zdravlja
2.3.5. Kontekst
2.3.5.1. Radna sredina i mentalno zdravlje
2.3.5.2. Obitelj, uloge, odnosi
2.3.6. Tjelesno i mentalno, mentalno i tjelesno
2.3.7. Unaprjeenje mentalnog zdravlja u specifinim i vulnerabilnim

populacijama odraslih
2.3.8. Zatita mentalnog zdravlja (odraslih) u zajednici
2.3.9. Zakljuak

Literatura
3. KAKO RADITI NA ZATITI I UNAPRJEENJU
MENTALNOG ZDRAVLJA
49
49
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
61
3.1.
Jaanje osobnog potencijala za napredovanje (Marina Gulin)
63
3.1.1. Uvod
63
3.1.2. to i kako raditi
63
3.1.3. U ranom djetinjstvu, prije polaska u kolu
65
3.1.4. U djetinjstvu i mladenatvu, tijekom obrazovanja
65
3.1.4.1. to raditi za jaanje osobnog potencijala za napredovanje
66
3.1.4.2. Kako raditi na jaanju osobnog potencijala za napredovanje
68
3.1.5. U odrasloj dobi, tijekom karijere
69

Literatura
71
3.2.
Osnaivanje rizinih i zlostavljajuih obitelji kao

podrka dobrom mentalnom zdravlju (Ana Uranija)
73
3.2.1. Sve dolazi iz obitelji, mit ili injenica
73
3.2.2. Ulazak strunjaka u obitelj
74
3.2.3. Kako obitelj pridobiti za suradnju
75
3.2.4. Procjena resursa i potreba obitelji - preduvjet izbora uinkovite

strune pomoi
76
3.2.5. to ponuditi obiteljima
77
3.2.6. Svjesnost pomagaa o osobnim doivljajima i ponaanju u kontaktu

s obiteljima
79
3.2.7. Saetak
80

Literatura
80
3.3.
Osnaivanje uenika i kole za zatitu i unaprjeivanje mentalnog zdravlja

(Branka Luki Cesarik)
82
3.3.1. Uvod
82
3.3.2. Uenik
83
3.3.3. Rad u razrednim odjelima
85
3.3.4. Uitelji
88
8
3.3.5. kolski psiholozi

89
89

Literatura
3.4.
Uloga psihologa u zatiti i unaprjeenju mentalnog zdravlja

na radnom mjestu (Ljiljana Miku)
91
3.4.1. Uvod
91
3.4.2. Procjena zdravstvene sposobnosti za rad
92
93
3.4.3. Zdravstvena i psihika sposobnost kao posebni uvjeti rada
3.4.4. Zatita na radu i procjena opasnosti
95
96
3.4.5. Zatita na radu - stres i psihofizioloko optereenje
3.4.6. Zatita dostojanstva - uznemiravanje na radu
97
3.4.7. Zakljuak
99

Literatura
99
3.5.
Psihosocijalna podrka mentalnom zdravlju socijalno iskljuenim

skupinama u sustavu socijalne skrbi; kako da se ukljue

(Berta Bacinger-Klobuari)
101
3.5.1. Uvod
101
3.5.2. Djelatnost socijalne skrbi kroz prizmu zatite mentalnog zdravlja
102
3.5.3. Psiholog u zatiti mentalnog zdravlja u sustavu socijalne skrbi
105
3.5.3.1. Zatita djece, braka, obitelji
106
3.5.3.2. Skrbnitvo
110
3.5.3.3. U sklopu ope socijalne skrbi
110
3.5.3.4. Zatita djece koja su tjelesno i/ili mentalno oteena
111
3.5.4. Uloga psihologa u meusektorskoj suradnji na podruju psihosocijalne

skrbi o mentalnom zdravlju
111
3.5.5. Zakljuak
114

Literatura
114
3.6.
Izvanbolniki psihosocijalni tretman u ovisnikoj populaciji; kako pronai

svjetlo na kraju tunela (Pino Tuftan)
115
3.6.1. Uvod
115
3.6.2. Patoloko kockanje
116
3.6.3. Centar za lijeenje ovisnosti
122
3.6.4. Umjesto kraja
125
4. UPRAVLJANJE STRUNIM POSTUPCIMA
4.1.

4.1.1.

4.1.2.
4.1.3.
4.1.4.

Mjerenje uinkovitosti i upravljanje strunim postupcima;

vrjednovanje i samovrjednovanje rada (Sinia Brlas)
Mjerenje uinkovitosti i upravljanje strunim postupcima kroz evaluaciju
(vrjednovanje i samovrjednovanje) strunoga rada u pomagakim
zanimanjima
to je vrjednovanje i samovrjednovanje rada i koja je razlika izmeu njih
Zato je vano provoditi vrjednovanje i samovrjednovanje rada
Kako provoditi vrjednovanje i samovrjednovanje rada; prijedlog
i opis instrumenata vrjednovanja i samovrjednovanja rada
127
129
129
130
131
132
9
4.1.5.

4.1.6.

4.1.7.

4.1.8.

4.2.

4.2.1.
4.2.2.
4.2.3.
4.2.4.
4.2.5.

10
Posebni oblici (samo)vrjednovanja rada na primjeru rada

s ovisnikom populacijom
142
Pokazatelji o vrjednovanju i samovrjednovanju rada u funkciji zatite
145
osobnog mentalnog zdravlja u radu
Upravljanje strunim postupcima postavljanjem ciljeva u radu i planiranjem
i programiranjem rada - zato je nuno u radu s ranjivom populacijom
145
Zakljuak
148
148
Literatura
Pravo na superviziju psihologa u slubama za mentalno zdravlje kao
potreba za profesionalnim dijalogom i podrkom (Margareta Mesi
149
i Marina Ajdukovi)
Uvod
149
Metoda
151
Rezultati
151
to jo kau psiholozi o znaaju supervizije
156
Zakljuno razmiljanje
157
Literatura
158
POGOVOR (Hrvoje Gligora, Hrvatska psiholoka komora)
159
KAKO JE NASTALA KNJIGA (Marina Gulin)
161
O AUTORIMA
163
PREDGOVOR
Zdravlje je univerzalna vrijednost i temeljno ljudsko pravo, jedna od temeljnih
odrednica ljudskog ivljenja i ima kljunu ulogu u ivotu ljudi i razvoju drutva. Iako
su definicije zdravlja usuglaene i poznate ono ipak ima razliito znaenje za razliite
pojedince, grupe i populacijske skupine te se razliito tumai u razliitim sektorima pa ak
i unutar jednog sektora. Sve sastavnice zdravlja, i tjelesno i mentalno i drutveno, teko
su razdvojiva cjelina. S obzirom na pojavnost i teinu problema poremeaja mentalnog
zdravlja u suvremenom se svijetu sve vea pozornost posveuje specifinim mjerama koje
se mogu poduzeti u promociji i zatiti mentalnog zdravlja pojedinca i zajednice.
Potrebu za pozornou u zatiti mentalnog zdravlja potiu i suvremena kretanja u
razvijenom svijetu kao demografske promjene, odnosno poveana zastupljenost starije
populacije te sve vea proirenost poremeaja mentalnog zdravlja u ukupnom morbiditetu.
Posljedino, oekuje se i poveanje izravnih i neizravnih trokova vezanih uz poremeaje
mentalnog zdravlja, osobito onih izvan zdravstvenog sustava vezanih na izostajanje s
posla, nesposobnost za rad i ranije umirovljenje.
O pojavnosti poremeaja mentalnog zdravlja u Republici Hrvatskoj nema potpuno
preciznih podataka. U ukupnom bolnikom morbiditetu sudjeluju sa 6-7%, no u
radno aktivnom stanovnitvu (20-59 godina) hospitalizacije zbog mentalnog zdravlja na
drugome su mjestu po zastupljenosti. Osim toga, svaki se etvrti ili peti dan bolnikog
lijeenja koristi za duevne poremeaje te su oni i vodea skupina bolnikog pobola
prema koritenju dana bolnikoga lijeenja. U specijalistiko-konzilijarnoj djelatnosti
registrirano je 651.627 psihijatrijskih pregleda, odnosno 8,4% od ukupnog broja
specijalistikih pregleda 2007. godine. U djelatnosti primarne zdravstvene zatite takoer
se opaa uzlazni trend pobola zbog duevnih poremeaja. U 2007. godini registrirana su
432.774 dijagnostika entiteta iz skupine mentalnih poremeaja, to ini 4,8% udjela
utvrenih dijagnoza ukupno. Najvie je dijagnoza iz podskupine neuroze, afektivni
poremeaji povezani sa stresom i somatoformni poremeaji.
Na razini Europske unije je na Ministarskoj konferenciji u Helsinkiju 2005. godine u
suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom prihvaena Deklaracija o mentalnom
zdravlju i Akcijski plan za mentalno zdravlje za Europu. Ta je konferencija uspostavila okvir
za cjelovitu akciju i stvorila snanu politiku podrku unaprjeenju mentalnog zdravlja.
Na Konferenciji na visokoj razini 2008. godine prihvaen je Europski pakt za mentalno
zdravlje i dobrobit koji izdvaja pet prioritetnih podruja djelovanja u zatiti mentalnog
zdravlja: prevenciju depresije i suicida, mentalno zdravlje u mladosti i obrazovanju,
mentalno zdravlje na radnom mjestu, mentalno zdravlje starijih te suprotstavljanje stigmi
i socijalnoj iskljuenosti.
U tijeku pregovarakog procesa za punopravno lanstvo u Europskoj uniji Republika
Hrvatska nije samo usklaivala zakone kao i sustav provedbe sa zakonodavstvom i praksom
Europske unije, ve se i obvezala na donoenje stratekih i provedbenih dokumenata iz
pojedinih podruja. Jedan je od tih dokumenta i Nacionalna strategija mentalnog zdravlja
iji je prijedlog u postupku prihvaanja.
Svrha je donoenja Strategije da u skladu s ve donesenim komplementarnim
strategijama na drugim podrujima, a posebice onima na podruju zatite zdravlja,
11
uspostave smjernice kojima bi se unaprijedili postojei i razvili novi naini zatite

mentalnog zdravlja, smanjila pojava poremeaja mentalnog zdravlja, poveala ujednaena
dostupnost kvalitetnog i pravovremenog lijeenja, rehabilitacije i drutvenog ukljuivanja
osoba s duevnim poremeajima, jaajui i njihovu ulogu u odluivanju u navedenim
procesima, a s ciljem poveanja osobnog zadovoljstva i zdravlja graana, smanjenja
trokova te poticanja ekonomskog i drutvenog razvoja.
Prioritetna podruja djelovanja Strategije su: unaprjeenje mentalnog zdravlja u
opoj populaciji, u dobno-specifinim i vulnerabilnim populacijama, na radnom mjestu,
prevencija, lijeenje i rehabilitacija duevnih poremeaja, zatita mentalnog zdravlja u
zajednici te suradnja s drugim sektorima, razmjena informacija i znanja, istraivanje.
U Zakonu o zdravstvenoj zatiti od 2008. godine i Dopunama i izmjenama Zakona iz
2010. godine zatita mentalnog zdravlja obuhvaena je na razini primarne, sekundarne i
tercijarne zdravstvene zatite i provode je Hrvatski zavod za javno zdravstvo te zdravstvene
ustanove. U upanijskim zavodima za javno zdravstvo organizirana je djelatnost zatite
mentalnog zdravlja i prevencije ovisnosti, a strateka uloga strune koordinacije povjerena
je Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
Sustav zavoda za javno zdravstvo preuzeo je upanijske odnosno gradske centre za
prevenciju ovisnosti 2004. godine. Djelatnost je normirana, strukturirana, sadrajno
osmiljena, financiranje stabilizirano te je postupno struno i profesionalno kapacitirana
u skladu s Nacionalnom strategijom prevencije ovisnosti. Kako u zdravstvenom sustavu,
osim zavoda za javno zdravstvo, ne postoje organizacijske strukture na upanijskoj razini
koje bi bile populacijski usmjerene, zakonodavac je odluio da mentalno zdravlje, slijedom
dobrog iskustva s podrujem prevencije ovisnosti i izvanbolnikog lijeenje ovisnika,
takoer postane dio javnozdravstvenih zavoda.
Zateeno stanje profesionalaca koji rade u slubama rezultat je normiranja timova
za prevenciju ovisnosti koji su obuhvaali dva lijenika (od kojih je preporuka bila da
jedan bude psihijatar), dva zdravstvena suradnika (psiholog, defektolog, socijalni radnik,
pedagog) te jedna medicinska sestra. Timovi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti
su prema Odluci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje normirani u sastavu jedan
specijalist psihijatrije, jedan psiholog i jedna medicinska sestra. Kako nije namjera ruiti
ni razbijati postojei sustav, a kako je financiranje jo uvije iz tri izvora (Hrvatski zavod
za zdravstveno osiguranje, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te lokalna uprava i
samouprava), predvieno je da se postojei djelatnici zadravaju i djelatnost osmiljava i
nadopunjuje novim sadrajima.
U zdravstvenom je sustavu nova djelatnost proirenje raspoloivih resursa i uistinu
mogunost da se problematika mentalnog zdravlja sagleda i osmisli dostupnije i
djelotvornije nego ikada ranije. U Republici Hrvatskoj se u dijagnosticiranju i lijeenju
duevnih poremeaja nedvojbeno primjenjuju suvremena znanstvena dostignua i
klinika znanja, kao i principi dobre klinike prakse. Razvijeni su i objavljeni postupnici
i terapijske smjernice, u rehabilitaciji osoba s duevnim poremeajima primjenjuju se
smjernice SZO-a. No, potrebno je i dalje poticati razvoj standardiziranih programa i
terapijskih smjernica za forenziki tretman u ustanovama za mentalno zdravlje, a programi
rehabilitacije za ljude s duevnim problemima u kaznenim ustanovama, posebice za
maloljetne poinitelje, takoer nisu dovoljno razvijeni. Potrebno je unaprijediti i skrb
12
za mentalno zdravlje u lokalnoj zajednici. Uloga nevladinih organizacija u pruanju

usluga takoer bi se mogla unaprijediti, a predviene aktivnosti esto nisu koordinirane,
dugorono planirane i samoodrive. Postoji nedostatak suradnje strunjaka na podruju
mentalne skrbi, vladinih agencija i nevladinih udruga.
Mentalno zdravlje i dobrobit promatra se kao stalnost, pozitivna vrijednost ljudskog
ivljenja i omoguavanje dosizanja punog potencijala mentalne dobrobiti. Takvo shvaanje
naglaava da mentalno zdravlja obuhvaa sposobnost ivljenja punog i kreativnog ivota
i mogunost suoavanja s neizbjenim ivotnim izazovima. Holistiki model mentalnog
zdravlja openito ukljuuje koncepte temeljene na antropolokim, obrazovnim,
psiholokim, religijskim i sociolokim perspektivama.
Multidisciplinarni pristup problemima mentalnog zdravlja oituje se i u brojnim
profesijama koje su ukljuene u zbrinjavanje i tretman. Osim medicinske struke, osobito
specijalista psihijatara, mentalnim se zdravljem bave psiholozi, socijalni radnici, defektolozi,
socijalni pedagozi, javnozdravstveni specijalisti, a u razliitim zemljama postoje i zvanja
kao savjetnici za mentalno zdravlje, obiteljski terapeuti, savjetnici itd. Razliite teorijske,
klinike, znanstvene i javnozdravstvene perspektive rezultiraju i raznorodnim modelima
istraivanja, primjene i aktivnosti, no sa slinim i nadopunjujuim ciljevima i zadaama.
Uzimajui u obzir kompleksnost problema predloeni Program mjera za mentalno
zdravlje i prevenciju ovisnosti koji je u postupku prihvaanja i usuglaavanja obuhvaa
sva relevantna podruja mentalnog zdravlja. Unaprjeenje i ouvanje mentalnog zdravlja
djece i adolescenata, osobito onih s rizinim ponaanjem, predvia savjetovanje obitelji,
majki s dojenadi i predkolskom djecom, za kolsku djecu i adolescente te savjetovanje
i skrb za djecu i adolescente koji su u rizinom ponaanju, kao i posebno izloeni stresu.
Za sve probleme predvieno je i savjetovanje te edukacijski rad s nastavnim osobljem
predkolskih i kolskih ustanova u vezi zdravog odrastanja.
Sline su aktivnosti, s ciljem unaprjeenja mentalnog zdravlja, predviene za opu
populaciju, osobito za osobe odnosno obitelji s poveanim rizikom ili izloenih stresnoj
situaciji uz edukaciju osoblja starakih domova u cilju prepoznavanja rizinih situacija.
U svrhu ranog otkrivanja, dijagnostike i terapije osoba s poremeajima ponaanja
i problemima mentalnog zdravlja planira se senzibiliziranje i edukacija primarne
zdravstvene zatite za rano prepoznavanje poremeaja ponaanja i problema mentalnog
zdravlja, rad s nastavnim osobljem predkolskih i kolskih ustanova te savjetovanje i
lijeenje osoba s mentalnim poremeajima i rehabilitacija prema medicinskoj indikaciji
sukladno suvremenim medicinskim saznanjima i strunim smjernicama uz ukljuivanje
obitelji u terapijski proces.
Predviene su i edukacijske aktivnosti usmjerene razvijanju svijesti o mentalnom zdravlju
u cilju sprjeavanja stigmatizacije i izolacije osoba s problemima mentalnog zdravlja kao i
unaprjeivanje poloaja i podrka obiteljima i skrbnicima osoba s problemima mentalnog
zdravlja.
Mjere i postupci i do sada provoeni u programu prevencije, suzbijanja i lijeenja
ovisnosti nastavljaju se i dalje, a ukljuuju aktivnosti usmjerene prepoznavanju i
ranom otkrivanju i tretiranje visoko rizine populacije, savjetodavni i edukacijski rad s
djelatnicima kola, savjetovalini rad s djecom i mladima, savjetovalini rad s obiteljima
eksperimentatora, to obuhvaa praenje i obiteljsku terapiju.
13
Testiranje na droge rizinih skupina i pojedinaca u cilju ranog otkrivanja te procjene

prevalencije eksperimentiranja u rizinim skupinama obuhvaa provoenje testiranja
prema struno usuglaenim smjernicama, u skupinama ili kod pojedinaca s rizinim
ponaanjima, prije i za vrijeme tretmana. Kontinuirano se provode aktivnosti prevencije
AIDS-a i hepatitisa B i C sa svim skupinama ovisnika usmjerene smanjivanju rizinih
ponaanja ovisnika. Svi djelatnici timova ukljueni su u rad s konzumentima i ovisnicima,
to obuhvaa i suradnju s primarnom zdravstvenom zatitom i nadzor nad provoenjem
specifine medikamentozne terapije. Na lokalnim i upanijskim razinama timovi sudjeluju
u programima promicanja zdravlja i drugim preventivnim aktivnostima te kontinuirano
surauju s djelatnicima kola.
Kljunu ulogu u predvienim mjerama i aktivnostima imaju timovi u djelatnosti
zdravstvene zatite mentalnog zdravlja, prevencije i izvanbolnikog lijeenja ovisnosti u
suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, timovima primarne zdravstvene zatite
i specijalistiko-konzilijarnom psihijatrijskom djelatnou.
Strateku i koordinativnu ulogu preuzeo je Hrvatski zavod za javno zdravstvo, nakon
formalnog dokidanja Hrvatskog zavoda za mentalno zdravlje koji nikada nije ni zapoeo
funkcionirati.
Publikacija koja je pred vama predstavlja hvalevrijednu inicijativu psihologa koji su
zaposleni u sustavu zavoda za javno zdravstvo da se na struan, analitian i vizionarski
nain suoe s novim izazovima i mogunostima. Organizacija i sadraj slubi u zavodima
za javno zdravstvo dodatna je vrijednost koju je drava uloila u zdravstveni sektor kako
bi unaprijedila rad na podruju koje se procjenjuje vulnerabilnim i prioritetnim.
Multidisciplinarnost i nunost suradnje meu profesijama, a i meu sektorima
oituje se ne samo u raznorodnosti sastava timova ve i u poveznikom poloaju slubi u
zavodima. Naime, po naravi posla i zadaama razliitih dijelova javnozdravstvenih zavoda,
oni su suradnike ustanove za obrazovni sustav, centre za socijalnu skrb, policiju, zatvorski
sustav itd. Sve to moe pomoi upravo u zadaama suoavanja i rjeavanja problematike
mentalnog zdravlja.
Sadraj rada i poloaj slubi u budunosti, a s tim povezano i normiranje i
standardiziranje, uvelike e ovisiti o rezultatima i evaluaciji rada. Nadamo se da e i ova
publikacija pomoi da se strunjaci optimistino i odgovorno suoe s izazovima i novim
mogunostima rada na ovome podruju.
Prim. dr. sc. Marina Kuzman, dr. med.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
14
1. UVODNA RAZMATRANJA, DEFINIRANJE

POJMOVA I POZICIONIRANJE PSIHOLOGIJE U
ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA
1.1. Mentalno zdravlje, biopsihosocijalni pristup u zatiti i

unaprjeenju mentalnog zdravlja, istraivanje u podruju
mentalnog zdravlja - ope naznake
1.1.1. Uvod
Zdravlje openito, a unutar njega mentalno zdravlje kao poseban, no ne i najmanje
vaan aspekt zdravlja, intimna je, ivotno vjerojatno najvanija vrijednost svakog
pojedinca, ali i svih ljudskih zajednica. Vidi se to u raznim aktivnostima, nekima koje
su vie neformalne, ali i onima koje se odvijaju unutar institucija koje zapoljavaju
visokokolovane strunjake i financirane su veim dijelom iz prorauna ili posebnih
izdvajanja zajednice i korisnika. Tako, samo za primjer, zbog nae imanentne skrbi
za zdravlje, imamo svakodnevno cvjetanje produkcije i prodaje literature unutar
uradi sam(a) djelatnosti. Toliko mnotvo dostupnih knjiga i toliki broj strunjaka i
strunjaka koji se nude pomoi u poboljanju zdravlja u svim njegovim aspektima ili
nas uputiti kako da sami sebi pomognemo, rijetko je kad postojao u svijetu. Institucije
financirane iz prorauna i iz posebnih ciljanih izdvajanja graana, druga su, formalna
strana, brige o zdravlju. Proraunski su trokovi zdravstvene zatite stanovnitva u veini
zemalja u svijetu manji jedino od sredstava koja se u proraunima predviaju za obranu,
odnosno u vojne svrhe. Veina sredstava koja se izdvajaju za zdravlje troi se na visoku
tehnologiju i lijeenje bolesti i poremeaja (90,6%), dok se u unaprjeenje stilova ivota
i ponaanja ljudi ulae 1,2%, to je besmisleno, obzirom da vodeu ulogu u pobolu i
mortalitetu imaju imbenici naina ivota i ponaanja s 43%, a imbenici zdravstvene
zatite u tome sudjeluju s 11% (Letica, 1989., prema Barath, 1995., str. 14.). Unutar
zdravstvenih profesija, zvanja i zanimanja te djelatnosti, koje se obavljaju u podruju
zatite zdravlja, odvija se tijekom zadnjih dvjestotinjak godina diferencijacija postojeih
specijalnosti, nastaju mnogobrojne znanstvene i primijenjene discipline i djelatnosti to
se onda manifestira u novim specijalizacijama i subspecijalizacijama.
Svakodnevni rast znanja o zdravlju i primjena strogih pravila u temeljnim znanstvenim
i primijenjenim istraivanjima u podruju zdravlja vea je nego ikada. Znanja u podruju
lijeenja i zatite zdravlja poveavaju se gotovo geometrijskom progresijom, bilo da se radi
o fundamentalnim, bilo o primijenjenim istraivanjima. Promijenilo se ope poimanje
zdravlja, koje se ranije, naroito u strunim krugovima, gotovo iskljuivo odnosilo na
zdravlje i funkcioniranje tijela, a najee je bilo odreivano kao stanje u kojem nema
bolesti. Iz tog poimanja dolazi tradicija da se uzroci bolesti, ukljuujui psihike, nalaze
iskljuivo u tijelu i funkcioniranju tijela. Ovo je poimanje i danas prisutno i iza njega
dobrim dijelom stoje proizvoai lijekova i proizvoai sofisticiranih ureaja uz pomo
kojih suvremena medicina doslovno ini uda. Razvoj psihofarmaka u razvijenijim je
zemlja otvorio vrata psihijatrijskih bolnica i znaajno u njima skratio boravak. Psihijatrijske
bolnice i odjeli danas su tranzitne postaje u kojima se nastoji to krae zadravati pacijente,
vraajui ih u zajednicu i, u velikom broju sluajeva, kvalitetnijem ivotu, naroito kad
usporedimo ivot psihijatrijskih bolesnika danas sa ivotom bolesnika u vrijeme dok jo
17
nije bilo psihofarmaka. Dakle, i takav je medicinski model poimanja psihikih bolesti,
poremeaja i problema dao i daje velik doprinos njihovu razumijevanju i lijeenju, no
pokazuje manjkavosti kako u razumijevanju nastanka psihikih bolesti i poremeaja tako
i u samom lijeenju bolesti i njihovoj prevenciji.
1.1.2. K biopsihosocijalnom poimanju mentalnog zdravlja i

njegovom pozicioniranju u sustavu brige o zdravlju
Nepotpuna primjerenost medicinskog modela u razumijevanju, ublaavanju i lijeenju
psihikih bolesti, poremeaja i tekoa, postavila je nove zahtjeve na profesije orijentirane
na ove aspekte zdravlja, kako unutar medicinskih struka, tako i unutar struka koje s
medicinskim strukama surauju u dijagnostici, kurativi i prevenciji bolesti te u promociji
zdravlja uope. Usporedno s medicinskim modelom razvijalo se drukije razumijevanje
funkcioniranja ovjeka, koje je uzimalo u obzir i tijelo i njegovo funkcioniranje u svim
aspektima, ali i doivljavanje i ponaanje ovjeka i njegovo funkcioniranje u zajednici,
posebno njegove socijalne interakcije. Tako se, uz promjene u drutvu, naroito u
razvijenim i bogatijim zemljama, uz naglaavanje individualnih prava i sloboda,
razvilo poimanje zdravlja koje je znaajno fleksibilnije i obuhvatnije od tradicionalnog
medicinskog modela. Prihvaa se injenica da mentalno i tjelesno zdravlje ne egzistiraju
neovisno jedno od drugog i da u istoj osobi istovremeno mogu u razliitim omjerima
postojati i zdravlje i bolest koji ovise i o ponaanju te osobe. Velik je broj interakcija
tjelesnog i psihikog zdravlja i o svakoj od njih dijagnostiar i terapeut moraju voditi
rauna ele li ispravno pomoi pacijentu/klijentu (Cleghorn, J. M., Lee, L. L., 1991.,
str. 192. - 197.). Uvia se da zdravlje ima vie dimenzija. Dio je ukljuen u tradicionalno
poimanje zdravlja, a dio je nastao na temelju novijih spoznaja, promiljanja i vrjednovanja
zdravlja. U te dimenzije spadaju tjelesno, intelektualno, emocionalno, moralno, duhovno
i socijalno zdravlje (Barath, A., 1995.).
Pogledajmo nakratko kakvo odreenje zdravlja i mentalnog zdravlja nalazimo u
literaturi. Svjetska zdravstvena organizacija definirala je zdravlje kao: stanje potpunog
tjelesnog, psiholokog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili slabosti.
Izraz mentalno zdravlje u strunoj literaturi, prvenstveno psiholokoj i psihijatrijskoj,
pokriva irok raspon razliitih pojmova i pojava. Svjetska zdravstvena organizacija definirala
je mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale,
moe se nositi s normalnim ivotnim stresovima, moe raditi produktivno i plodno te je
sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici (WHO (2001d), Strengthening mental health
promotion, Geneve, World Health Organization (Fact sheet no. 220), prema Herrman,
H., Saxena, S., Moodie, R., 1995., str. 2.). Slino mentalno zdravlje definira i Krizmani.
Prema njoj je mentalno zdravlje: stanje openito dobre uvstvene i socijalne prilagodbe
u razliitim podrujima ivota. Mentalno zdrava osoba je zadovoljna, rado ivi i ima
osjeaj da uspjeno koristi svoje potencijale i ostvaruje svoje ciljeve (Krizmani, M.,
u: Petz, B., 2005., str. 256.).
18
U istoj publikaciji (Herrman, H., Saxena, S., Moodie, R., 2005., str. 26. i dalje)
Svjetska zdravstvena organizacija smjeta izrjekom mentalno zdravlje u podruje javnoga
zdravstva to u ne tako davnoj prolosti nije bio sluaj. Koji su razlozi za to, odnosno
to je pridonijelo da mentalno zdravlje prestane biti tema o kojoj se govorilo apui,
ak i u zdravstvenim krugovima? Na prvome su mjestu nastojanja da se naporom svih
imbenika unutar pojedinih drava, ali i na nadnacionalnoj razini, zatiti i unaprijedi
zdravlje populacije i da se smanje nejednakosti u dostupnosti zdravlja (Herrman, Saxena,
Moodie, 2005., Nacionalna strategija zatite mentalnog zdravlja - prijedlog, 2009.). Na
drugome je mjestu svijest o univerzalnosti mentalnih poremeaja i mentalnih bolesti.
Nisu ih poteene niti jedna civilizacija i kultura. Kao to je univerzalno mentalno
funkcioniranje, tako su univerzalni i problemi u tom funkcioniranju, koji se mogu oitovati
i postojati u jednom velikom rasponu intenziteta i sadraja. To to postoje kulturalne
razlike u funkcioniranju osoba i zajednica ne umanjuje univerzalnost znaajki mentalnog
funkcioniranja ljudi. Na tree mjesto moemo staviti pomak u lijeenju psihikih bolesti
i poremeaja koji se dogodio uvoenjem psihofarmaka i drugih psihoaktivnih lijekova, te
spoznaja da i uz poboljanja u lijeenju psihikih bolesti primjenom psihofarmaka postoji
velik broj ponaajnih i drutvenih imbenika koji djeluju na nastanak psihikih bolesti
i poremeaja, na rezultate lijeenje i odravanje zdravlja nakon lijeenja. Posebnu je
ulogu ovdje odigrao razvoj pojma stresa i stresora. Za bolje razumijevanje odnosa izmeu
ponaanja, stresa, socijalnog funkcioniranja i tjelesnog, a dijelom i mentalnog zdravlja,
pogledajte Hudek-Kneevi, J., Kardum, I. (2006.).
Ove su spoznaje pomogle boljem razumijevanju nastanka psihikih bolesti i zatitnih i
rizinih imbenika koji mogu dovesti do izbijanja psihikih bolesti te poremeaja ponaanja
i doivljavanja. Na temelju njih razvijene su cjelovite strategije prevencije i unaprjeenja
zdravlja (Bai, J., 2009.). U ovome je pristupu bitno da zdravstveni djelatnici i zdravstveni
suradnici vie ne ekaju da im doe bolesna osoba ili pojedinac koji ima problema sa
zdravljem i moli ih za pomo, ve odlaze izvan zdravstvenih institucija u zajednicu i
prepoznaju probleme koje moraju rjeavati. Ciljano se trae osobe koje trebaju pomo ili
se rizino ponaaju te im se pomae motivirajui ih za promjenu rizinih ponaanja, da
ustraju u promjeni i ponaanju koje je blagotvorno za njihovo zdravlje, a mogu ih, kad za
to doe vrijeme, uz njihovu suglasnost, uputiti na tretman koji e im pomoi (vidi: npr.
MOVE prirunik, 2008.).
1.1.3. Istraivanje u podruju zatite mentalnog zdravlja

U podruju zatite mentalnog zdravlja postoji ve velika koliina dostupnih i prikupljenih
podataka i vano je osigurati njihovo osmiljavanje, eventualnu provjeru i dosljednu
primjenu. Pri tome se, jasno, ne smije zanemariti ni potreba za novim istraivanjima. Kod
novih je istraivanja vano osigurati da podaci budu valjani i pouzdani, dakle relevantni
za cilj i vrstu intervencija koje e se na njihovu temelju planirati i provoditi i kojima e
se kontrolirati uinkovitost intervencija (za detaljnije informiranje pogledajte Bai, J.,
2009.).
19
Prikupljanje podataka i intervencije na temelju njih moe biti usmjereno na pojedince,

rizine skupine, zajednicu, organizacijske zahvate unutar djelatnosti koje se brinu za
zdravlje graana, na radnu sredinu i zakonodavstvo. Obino u ovakvim sluajevima
govorimo o intersektorskoj suradnji koja pokriva suradnju velikog broja institucija razliite
razine unutar drutva i pojedinaca najrazliitijih obrazovnih profila. O intersektorskoj
suradnji moramo govoriti uvijek kada govorimo o unaprjeivanju zdravlja i mentalnog
zdravlja. Sloenost podataka koje prikupljamo i intervencija na temelju njih, ide od vrlo
jednostavnih, do vrlo sloenih, od onih koji se tiu samo pojedinaca, dakle naizgled ne
zanimaju cijelo drutvo, do podataka i intervencija koje mogu biti i takva oblika da je
od samoga poetka jasno da e njihovo prikupljanje i intervencije na njihovu temelju,
neminovno unijeti promjene u ivot veeg broja osoba, a isto je tako mogue da takve
intervencije mogu unijeti promjene i u ivot narataja koji dolaze.
Odluke o ovim intervencijama nipoto nisu jednostavne. Ilustrirajmo to primjerom.
Zahvaljujui radu mnogobrojnih istraivaa u podruju razvojne psihologije poznato nam
je kako, otprilike, tee razvoj ovjeka od zaea, trudnoe, do roenja, preko djetinjstva
i mladosti, do u duboku starost. Na (psihiko) mentalno zdravlje cijelo vrijeme mogu
djelovati mnogobrojni imbenici, od onih koji su naslijeeni, preko znaajki osobnosti,
zdravstvenih navika i ponaanja relevantnih osoba koje se bave djetetom, do pravila i
obiaja u iroj zajednici u kojoj roditelji i djeca ive. Dakle, razvoj djece ovisi o cijelom
nizu imbenika, od pozicije obitelji u drutvu, materijalnom statusu roditelja, cjelovitosti
obitelji, stilovima i postupcima njegovanja i odgajanja, dostupnosti zdravstvene skrbi,
zaposlenosti ili nezaposlenosti roditelja.
Poimo od jednostavne injenice da se ljudsko bie raa potpuno bespomono i za
preivljavanje mu je potrebna pomo drugih ljudi. Istovremeno to ljudsko bie, premda
potpuno bespomono, nosi u sebi silan potencijal za uenje i razvoj. Tijekom prve
godine ivota biolokim sazrijevanjem i uenjem kroz interakcije s relevantnim osobama,
prvenstveno njegovateljima, intenzivno se razvijaju i grade sposobnosti i osobnost djeteta,
posljedice ega svako ljudsko bie nosi i osjea cijeloga ivota. Taj je razvoj vrlo sloen i
daleko smo od toga da moemo rei da razumijemo sve to se dogaa u tom poetnom
kratkom ivotnom razdoblju (Cassidy, J., Shaver, P. R., 1999.; Greenspan, S. I., 1997.;
Siegel, D. J., 1999.; Grossmann, K. E., Grossmann, K., Waters, E., 2005.). Poseban
znaaj u istraivanjima zadnjih etrdeset do pedeset godina, uz razvoj sposobnosti, dan je
razvoju, tzv. privrenosti (attachement). Veina se djece krajem prve godine ivota moe
samostalno kretati i poinje verbalno komunicirati. Krajem prve godine ivota, tijekom
razvoja privrenosti, javljaju se intenzivni strahovi od odvajanja, koji su najjai u dobi od
oko trinaest mjeseci, ostaju na toj razini do navrenih osamnaest mjeseci i onda lagano
opadaju prema dobi od oko tri do tri i pol godine, ponekad i neto due.
U velikom broju razvijenih zemalja obiaj je da djeca zaposlenih roditelja ve tijekom,
a najkasnije krajem prve godine ivota budu povjerena na uvanje i njegu jaslikim
ustanovama. Premda ve vie desetljea postoji evidencija o tome da povjeravanje djece
domovima i jaslikim ustanovama nema blagotvornog uinka na razvoj sposobnosti djece
20
(Miljevi-Riiki, R., Pavin Ivanec, T., 2009.; Boievi, V., 1985.), a vjerojatno ni na
razvoj osobnosti, obzirom na vrlo visoke fizioloke pokazatelje stresa, smanjenu tjelesnu
otpornost i boleljivost kod jaslike djece (Tonkova-Jampoljskaja, R., Schmidt-Kolmer,
E., Atanasova-Vukova, A., 1980.), praksa povjeravanja djece domovima i jaslikim
ustanovama nastavlja se, uz sve negativne posljedice koje to povjeravanje dugotrajno donosi.
Sve vie poremeaji privrenosti postaju predmetom psihoterapijskog rada (Solomon,
J., George, C., 1999.; Wallin, D. J., 2007.) i s djecom i s odraslima. Drave, posebno
SAD, neto manje europske drave, vie pozornosti poklanjaju zakonskom reguliranju
neroditeljske odnosno neobiteljske skrbi o djeci, nego to reguliraju status roditelja koji
sami ele podizati i njegovati svoje dijete (Zeanah, C. H. Jr., 2000.). Drukije reeno, u
utrci za zaradom i radnom snagom, koja e ju stvarati, zakonodavci svjesno zanemaruju
dobrobit djece i buduih narataja. Ovdje se jasno vidi i slabije povezivanje dugogodinjih
fundamentalnih istraivanja u razvojnoj psihologiji s planiranjem preventivnih akcija i
akcija unaprjeenja zdravlja, dobrim dijelom zbog toga to nije postojala jasna politika
usmjerena na unaprjeenje mentalnog zdravlja. Obzirom na to da se stav zakonodavaca,
prvenstveno zbog toga to su spoznali da je ulaganje u unaprjeivanje mentalnog
zdravlja isplativije od lijeenja posljedica nebrige o mentalnom zdravlju, bar u jednom
dijelu promijenio. To se posebno vidi u doktrinarnim dokumentima nadnacionalnih
organizacija, poput UN-ove i Europske komisije. Za oekivati je da e promjenom
politike i mentalno zdravlje dobiti mjesto koje mu, zbog njegove vanosti, u drutvenim
djelatnostima i pripada.
Literatura:
1. Barath, A. (1995.): Kultura, odgoj i zdravlje I., interno izdanje, Via medicinska
kola, Zagreb
2. Bai, J. (2009.): Teorije prevencije: prevencija poremeaja u ponaanju i rizinih
ponaanja djece i mladih, kolska knjiga, Zagreb
3. Boievi, V. (1985.): Utjecaj odgojnih sredina na psihiki razvoj djece, neobjavljeni
magistarski rad, Zagreb
4. Cassidy, J., Shaver, R. P. (eds.) (1999.): Handbook of Attchement, Theory, Research
and Clinical Applications, The Guilford Press, New York, London
5. Cleghorn, J. M., Lou Lee, B. (1991.): Understanding & Treating Mental Illness, The
Strengths & Limits of Modern Psychiatry, Hogrefe & Huber Pulishers, Toronto,
Lewiston, 1991.
6. Davison, G. C., Neale, J. M. (1999.): Psihologija abnormalnog doivljavanja i
ponaanja, Naklada Slap, Jastrebarsko
7. Grossman, K. E., Grossmann, K., Everett, W. (eds.) (2005.): Attachement from
Infancy to Adulthood, The Major Longitudinal Studies, Guilford Press, New York,
London
21
8. Greenspan, S. L. (1996.): The Growth oft he Mind and the Endangered Origins of
Intelligence, Addison-Wesley Publishing Company
9. Herrman, H., Saxena, S., Moodie, R. (eds.) (2005.): Promoting mental health:
concepts, emerging evidence, practice: report of the World Health Organization,
Department of Mental Health and Substance Abuse in collaboration with the
Victorian Health Promotion Foundation and the University of Melbourne, WHO,
Geneve
10. Hudek-Kneevi, J., Kardum, I. (2006.): Stres i tjelesno zdravlje, Naklada Slap,
Jastrebarsko
11. Lackovi-Grgin, K., ubela-Adori, V. (ur.) (2006.): Odabrane teme iz psihologije
odraslih, Naklada Slap, Jastrebarsko
12. Miljevi-Riiki, R., Pavin Ivanec, T. (2009.): Vanost socijalnog konteksta za
kognitivni razvoj predkolske djece - Usporedba kognitivne uspjenosti djece koja
odrastaju u razliitom obiteljsko institucionalnom okruenju, Suvremena psihologija
Vol. 12, br. 2, str. 309. - 322.
13. Nacionalna strategija zatite mentalnog zdravlja - prijedlog, Ministarstvo zdravstva i
socijalne skrbi Republike Hrvatske, Zagreb, veljaa 2009.
14. MOVE prirunik, Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Vlade Republike
Hrvatske, Zagreb, 2008.
15. Petz, B. (ur.) (2005.): Psihologijski rjenik, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje,
Naklada Slap, Jastrebarsko
16. Siegel, D. J. (1999.): The Developing Mind, Toward Neurobiology of Interpersonal
Experience, Guilford Press, New York, London
17. Solomon, J., George, C. (1999.): Attachement Disorganization, Guilford Press, New
York, London
18. Wallin, D. J. (2007.): Attachment in Psychotherapy, Guilford Press, New York,
London
19. Tonkova-Jampoljskaja, R. V., Schmidt-Kolmer, E., Atanasova-Vukova, A. (ur.)
(1980.): Socijalnaja adaptacija detej v dokoljnih uredenijah, Medicina, Moskva
20. WHO (2001d), Strengthening mental health promotion, Geneve, World Health
Organization (Fact sheet no. 220), u: Herrman Helen, Saxena Shekhar, Moodie Rob
(eds.), Promoting mental health: concepts, emerging evidence, practice: report of the
World Health Organization, Department of Mental Health and Substance Abuse in
collaboration with the Victorian Health Promotion Foundation and the University of
Melbourne, WHO, Geneve, 2005., str. 2.
21. Zeanah Charles, H., Jr. (ed.) (2005.): Handbook of Infant Mental Health - sec. ed.,
Guilford Press, New York, London
22
1.2. Uloga i mjesto psihologa u prevenciji ovisnosti i

mentalnom zdravlju; tko smo, kako nam je i to radimo
1.2.1. Uvod
Centri za prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti osnovali su se u Hrvatskoj
kasnih i poslijeratnih 90-ih godina. Naalost, u tom se vremenu tek pokuavalo privui
na lijeenje one ljude koji su bili ovisnici o tekim drogama, najee o heroinu, tako da
se tada puno radilo na uspostavi metadonskog programa lijeenja i svemu vezanom za
to. Tada nije bilo popularno raditi na takvom radnom mjestu iz vie razloga: centri nisu
nigdje pripadali, lokalne su ih jedinice rjeavale kako su znale i umjele, vladao je prilian
kaos i zaposlenje nije bilo sigurno. Veina tada zaposlenih u centrima bili su lijenici koji
su imali stalna zaposlenja u bolnicama pa su na ugovore o djelu radili u centrima, tako
su i struni djelatnici imali nerijeen status te su i oni radili na ugovore o djelu. Stihijski
se prilazilo svemu to je dolazilo, nije se znalo tko to radi, tko to smije ili ne smije
raditi, nije se znalo kako raditi s ovisnikom. Sjeam se kako su komune uile roditelje
da izbacuju svoju djecu van iz kue, neki lijenici nisu znali koje bi nama strunim
suradnicima poslove davali, smatralo se da se s heptanona treba odmah i brzo skidati,
neke su kole dovodile ovisnike da djeci priaju svoja iskustva. Iako je razvoj onoga to
danas imao proao s puno potekoa, imali smo neto to je bila uestala podrka, to je
bio glas doktora Sakomana koji se javljao i donosio neke vijesti iz svijeta koje su nama
izgledale kao udo. Puno smo od njega uili, naprosto i zbog toga to nije bilo drugih
mjesta za uenje.
Ve su tada psiholozi bili navedeni kao mogui lanovi timova na nain da su bili
izjednaavani s drugim strunim kadrom: defektolozima, sociolozima, pedagozima,
socijalnim radnicima i sl. Dakle, naalost, sustav nije prepoznavao razliku meu kadrom i
tako sve do danas, 2010. godine, kada se konano struka psihologa prepoznala kao vanija
u odnosu na ostale strune suradnike. Prepoznavanje nije dovoljno jasno jer jo uvijek
dozvoljava, unato dovoljnom broju raspoloivih psihologa, da se umjesto psihologa na
njihova radna mjesta primaju druge struke. Ipak, mi koji smo tu od poetaka prisjeamo
se da su neke stvari tada bile vane: bilo je jako vano da rade ljudi koji ele raditi s
ovisnicima, da imaju entuzijazam i ljubav prema uenju. U to je vrijeme bilo poticano
educiranje strunog kadra, mnogima su upanije, odnosno gradovi, iste financirali.
Kada su centri za prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti pripali zavodima za
javno zdravstvo, situacija se promijenila. Zavodi su donijeli sigurnost i usustavljenost,
ali entuzijazam kao da jo ivi samo u nama starima ili nam se moda samo tako ini?
Danas se i na fakultetima ui o ovisnostima. Kadar koji dolazi, uz to to je drutvena
pojavnost ovisnosti prepoznata, i sam prepoznaje tematiku rada jer o njoj ui. Danas u
centrima znamo to nam je initi, znamo kako postupati s pacijentima, kako treba raditi
primarnu prevenciju, ako neto i ne znamo, znamo koga moemo pitati. I ba kada su
23
stvari postale prilino jasne nae su slube u prosincu 2009. godine dobile novu zadau:
baviti se mentalnim zdravljem, to god to znailo.
Dobro mentalno zdravlje je stanje u kojem osoba ostvaruje svoje sposobnosti, moe se
nositi sa stresom svakodnevnog ivota, raditi produktivno i plodno, te pridonositi svojoj
zajednici. Narueno mentalno zdravlje ukljuuje probleme mentalnog zdravlja i oteeno
funkcioniranje povezano sa distresom, simptomima ili kliniki izraenim mentalnim
poremeajima (Silobri Radi, M., Hrabak-erjavi, V., 2009.). Definicije mentalnog
zdravlja i opisa podruja djelovanja u okviru istog koncepta uklapaju se u nae podruje
djelovanja.
Psihologija je znanost koja se bavi psihikim procesima i njihovim manifestacijama
u ponaanju. Primijenjena psihologija usmjerena je na primjenu znanja i spoznaja u
praksi. Zdravstvena psihologija je relativno nova psiholoka disciplina koja se poetkom
osamdesetih izdvaja iz bihevioralne medicine. Osnovni ciljevi su istraivanja psihosocijalnih
aspekata zdravlja i bolesti, poveanje efikasnosti preventivnih, dijagnostikih, terapijskih
i rehabilitacijskih aktivnosti primjenom psiholokih spoznaja, metoda i tehnika, te
humanizacija meuljudskih odnosa i okoline u zdravstvenoj praksi ( Petz, B., 2005.). Iz
gore navedenog razvidno je da psiholozi imaju pune ruke posla u mentalnom zdravlju.
Zanimljivo je istraiti to je to to oni rade i koliko znaju o mentalnom zdravlju?
1.2.2. Rezultati
U slubama za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti u
Hrvatskoj prema dostupnim podacima radi trideset i jedan psiholog, od ega ih je samo
esnaestero, odnosno 52%, zaposleno na ugovor na neodreeno. U ovome je istraivanju
sudjelovalo devetnaestero psihologa zaposlenih u navedenim slubama, odnosno njih
61%. Njihova prosjena dob je 39,72 godina, njihov prosjek godina rada u struci je
12,77 godina. Prosjean broj godina rada na sadanjem radnom mjestu je 4,99. Vano
je napomenuti da deset centara ima zaposlenog samo jednog psihologa, a postoji i jedan
vei centar koji nema niti jednoga. Postoje i centri koji mogu, a ne ele, zapoljavati vie
psihologa. Ve ovi uvodni podaci govore u prilog tome da situacija za psihologe u sustavu
mentalnog zdravlja nije u dovoljnoj mjeri podravajua.
24
Vrste ugovora o radu

Ugovor na neodreeno
(puno radno vrijeme)
21 %
Ugovor na neodreeno
(pola radnog vremena)
0%
58 %
16 %
5%
Ugovor na odreeno
(puno radno vrijeme)
Ugovor na odreeno
(pola radnog vremena)
Ugovor o djelu
Grafiki prikaz 1. Vrste ugovora o radu kod ispitanika

U prvom je grafikom prikazu vidljivo da 21% naih ispitanika radi u slubama na
ugovor o djelu. Ta je brojka neprihvatljiva, jer poznavajui Zakon o radu, poslovi koje naa
struka obavlja kontinuirano u navedenim slubama nikako ne udovoljava kriterijima za
ugovor o djelu. Nai su poslovi trajnijeg karaktera, imaju kontinuitet u radu s klijentima,
u suradnji s drugima te nikako ne mogu biti pod ugovorom o djelu. To govori da sustav, na
nau alost, ne funkcionira najbolje. Dok imamo ljude na takvim ugovorima ne moemo
oekivati isti razvoj kompetencija kod strunjaka koji su na ugovorima na neodreeno i
onih koji su na ugovorima o djelu. U konanici, moemo oekivati manju motiviranost i
manju kvalitetu rada koja se mora odraziti i na nae korisnike.
Na pitanje o zavrenim edukacijama devetero ih ima zavrenu neku edukaciju za
psihoterapeuta (47,39%), dvoje je ispitanika trenutno u edukaciji (10,53%), etvero
nema nikakvu edukaciju (21,05%), a ostala etiri ispitanika zavrila su razliite teajeve i
radionice vezane za savjetodavni ili neki drugi rad - kao to su MOVE, krizne intervencije,
promocija zdravlja i prevencija ovisnosti, kola psihotraume i sl. (21,05%).
Od onih koji su zavrili za psihoterapeute imamo:
Kognitivno - bihevioralna psihoterapija:
3 ispitanika
Integrativna Getalt i Getalt psihoterapija:
2 ispitanika
NLP:
1 ispitanik
Realitetna psihoterapija:
1 ispitanik
Obiteljska sistemska psihoterapija:
1 ispitanik
Grupno analitika terapija:
1 ispitanik
Ovdje se otvara pitanje i statusa psihoterapije kao djelatnosti. Kako je to rijeeno
u naim profesionalnim krugovima? Naalost, nije jo uvijek rijeeno i psiholozima
25
i na ovom podruju treba podrka. Treba dodati da je jedan psiholog osposobljen za

supervizora na podruju psihoterapije, a jedan za supervizora u voenju skupina.
Kad je rije o plaanju istih edukacija, veina ispitanika, njih estero, sami su financirali
svoju doedukaciju (66,67%), dvoje je ispitanika jednim dijelom samo platilo, dok im je
vei dio platio poslodavac (22,22%). Samo je jednom ispitaniku poslodavac u cijelosti
platio edukaciju.
Ostaje nam nadati se da e uvoenjem veeg obima posla poslodavci prepoznati svoju
obvezu da financijski podre psihologe u doedukacijama. Sakoman je 2009. godine na
strunom sastanku voditelja slubi za prevenciju naglasio da je pretpostavka za razvoj
slubi za mentalno zdravlje osigurati dovoljan broj educiranih strunjaka, psihologa i
psihijatara, i da je za to potrebno nekoliko godina.
Edukacije i kolovanje
32 %
koluju se ili
su na edukaciji
ne koluju se
i nisu na edukaciji
68 %
Grafiki prikaz 2. Broj ispitanika koji se dodatno koluju i onih koji se ne koluju
Trenutno se koluje 32% ispitanih psihologa, a njih 68% trenutno nije ukljueno u
kolovanje. Pravo na koritenje slobodnih dana u svrhu edukacije ima 37% ispitanika,
16% ispitanika nema pravo na koritenje slobodnih dana tijekom edukacije, a njih 47%
ne zna nita o tome.
Aspekti radne klime
Komunikacija i odnosi na poslu
Rjeavanje problema
Donoenje odluka
Upravljanje konfliktima
Uenje i motivacija
Zadovoljstvo poslom
Prosjena ocjena
4,05
3,63
3,79
3,52
3,52
3,89
Tablica 1. Zadovoljstvo razliitim aspektima radne klime na skali od 1 do 5

(1=loe, 5=odlino)
26
Prosjena vrijednost
Psiholozi nam najloijim procjenjuju upravljanje konfliktima na svom radnom mjestu

i uenje i motivaciju. S obzirom na posao koji je s mentalnim zdravljem pred nama, loa
procjena uenja i motivacije za posao kazuje da na ovome podruju, odnosno podruju
strunoga usavravanja, ima prostora za napredak.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32
Grafiki prikaz 3. Prikaz poslova koje obavljaju ispitanici na svom radnom mjestu
Legenda:
Opi poslovi psihologa (crvena boja):
1 - psihotestiranje
2 - pisanje nalaza i miljenja
3 - telefonsko savjetovanje
4 - savjetodavni rad s roditeljima
5 - savjetodavni rad s mladima
6 - savjetodavni rad s adolescentima
7 - savjetodavni rad s djecom
8 - psihoterapija
9 - provoenje istraivanja
10 - pisanje strunih radova

11 - osmiljavanje i pisanje razl. broura
12 - pisanje razl. izvjetaja
13 - itanje strune literature
14 - suradnja s medijima
15 - rad sa skupinama
16 - sastanci strunog tima
17 - neki drugi sastanci
27
Suradnja s drugim ustanovama (zelena boja):

18 - neki drugi sastanci
23 - suradnja s obiteljskim centrom
19 - suradnja s ODO-om
24 - suradnja s CZSS-om
20 - suradnja s prekrajnim sudom
25 - suradnja s policijom
21 - suradnja s caritasom
26 - suradnja sa kolama
22 - suradnja s crvenim kriem
Poslovi primarne prevencije (plava boja):
27 - suradnja s povjerenstvom za droge
30 - osmiljavanje preventivnih programa
28 - suradnja sa kolama
31 - promocija prevencije
29 - osmiljavanje preventivnih aktivnosti 32 - priprema i provoenje predavanja
Trei grafiki prikaz prikazuje opseg poslova i njihovu uestalost provoenja u
slubama. Iz njega proizlazi da nai psiholozi najvie rade savjetodavni rad s mladima,
sudjeluju u sastancima strunog tima, uestalo provode savjetodavni rad s roditeljima
i savjetodavni rad s adolescentima. Takoer puno vremena provode u pisanju razliitih
izvjetaja, ali i itanju razliite strune literature. Provoenje istraivanja, pisanje strunih
radova i osmiljavanje i pisanje razliitih broura najmanje se odrauju, to predstavlja
nedovoljno koritenje potencijala, a takoer i djelomino odgovara na pitanje uslijed ega
je psihologija u sustavu navedenih slubi jo uvijek u sjeni jer oigledno ne radi dovoljno
na promidbi. Dok ne ponemo sami sebe promovirati, mi koji radimo unutar sustava,
ne trebamo se nadati veim promjenama.
Zadovoljstvo uvoenjem koncepta

mentalnog zdravlja
0%
U potpunosti nezadovoljni
5%
26 %
21 %
Poprilino nezadovoljni
Niti zadovoljni niti nezadovoljni
Poprilino zadovoljni
48 %
U potpunosti zadovoljni
Grafiki prikaz 4. Zadovoljstvo uvoenjem koncepta mentalnog zdravlja
28
Poznavanje poslova mentalnog zdravlja
5%
Nita ne znaju
10 %
Uglavnom ne znaju
21%
32 %
Osrednje poznavanje
Vrlo dobro poznavanje
32 %
Odlino poznavanje
Grafiki prikaz 5. Poznavanje poslova mentalnog zdravlja

Iz petoga je grafa vidljivo da 42% ispitanika uope ne poznaje poslove koje e raditi u
mentalnom zdravlju ili uglavnom ne znaju. To potvruje neizvjesnost koja je razumljiva
jer dolazi uslijed promjena u sustavu, ali to jo nije dovoljno utjeno. Za pretpostaviti
je da ukoliko ni podruje mentalnog zdravlja ne postavi jasne definicije poslova za
psihologe, nejasnoe djelovanja i dalje e se odraavati na zadovoljstvo i kvalitetu naeg
rada. Ispitanici vide prednost svoje struke u poslovima mentalnog zdravlja u sljedeim
argumentima:
a) osposobljenosti psihologa za psihodijagnostiku: 35,71%
b) educiranost iz podruja mentalnog zdravlja i psihopatologije: 28,57%
c) irina u pristupu - obuhvaa se prevencija, lijeenje, resocijalizacija
i savjetovanje: 28,57%
d) mogunost psihoterapijskog rada: 21,41%
e) iroko obrazovanje u smislu rada sa svim uzrastima; kako
onima zdravima, tako i s onima bolesnima: 14,29%.
29
Sistematizacija radnih mjesta
Postoji sistematizacija
26 %
42 %
Sistematizacija ne postoji
Ne znaju
32 %
Grafiki prikaz 6. Sistematizacija radnih mjesta

Na pitanje postoji li u njihovim slubama sistematizacija radnih mjesta 26% ispitanika
odgovorilo je da ne zna, a 32% da ista ne postoji. To jo jednom potvruje da sistematizacija
slubi jo uvijek nije donijela odgovore na sva vanija pitanja o tome tko smo i to radimo.
Upute o poslovima mentalnog zdravlja
12 %
Dobili upute
Nisu dobili upute
88 %
Grafiki prikaz 7. Upute o poslovima mentalnog zdravlja za psihologe

Do kraja lipnja 2010. godine 88% ispitanika nije dobilo jasne upute o poslovima
mentalnog zdravlja.
30
Potreba za suradnjom s drugim strukama

5,0
Prosjena vrijednost
4,5
4,0
3,5
3,0
2,5
2,0
1,5
1,0
0,5
0,0
Skup 1
psihijatar
lijenik
defektolog
pedagog
psiholog
med. sestra
sociolog
soc. radnik
4,368
3,315
3,736
3,315
4,684
3,210
2,974
3,894
Grafiki prikaz 8. Potreba za suradnjom s drugim strukama

Najveu su potrebu za suradnjom ispitanici iskazali prema psiholozima, to ukazuje
da slube koje imaju dva i vie psihologa vjerojatno rade kvalitetnije, a govori i o tome
kako interdisciplinarna suradnja dobro funkcionira. Visoka je potreba za suradnjom s
psihijatrima, iju bi kvalitetu u nekom buduem istraivanju valjalo istraiti.
Zadovoljstvo uvoenjem koncepta

mentalnog zdravlja
0%
U potpunosti nezadovoljni
5%
26 %
21 %
Prilino nezadovoljni
Niti zadovoljni niti nezadovoljni
Prilino zadovoljni
48 %
U potpunosti zadovoljni
Grafiki prikaz 9. Zadovoljstvo uvoenjem koncepta mentalnog zdravlja
31
I za kraj, 74% ispitanika je prilino i u potpunosti zadovoljno s uvoenjem koncepta

mentalnog zdravlja u svoj posao.
1.2.3. Zakljuak
U slubama za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti u
Hrvatskoj ima prema dostupnim podacima trideset i jedan psiholog, od ega ih je
samo esnaestero odnosno 52% zaposleno na ugovor na neodreeno.
Vidljivo je da 21% naih ispitanika radi u slubama na ugovor o djelu.
Na pitanje o zavrenim edukacijama devetero ih ima zavrenu neku edukaciju za
psihoterapeuta (47,39%).
Trenutno se doeducira 32% ispitanih psihologa, a njih 68% nije trenutno ukljueno
ni u kakvu doedukaciju.
Psiholozi najvie rade savjetodavni rad s mladima, sudjeluju u sastancima
strunog tima, uestalo provode savjetodavni rad s roditeljima i savjetodavni rad s
adolescentima. Takoer puno vremena provode u pisanju razliitih izvjetaja, ali i
itanju razliite strune literature. Provoenje istraivanja, pisanje strunih radova i
osmiljavanje i pisanje razliitih broura najmanje se odrauju.
Vidljivo je da 42% ispitanika ili uope ne poznaju poslove koje e raditi u mentalnom
zdravlju ili ih uglavnom ne znaju.
88% ispitanika do kraja lipnja 2010. godine nije dobilo jasne upute o poslovima
mentalnog zdravlja.
Najveu su potrebu za suradnjom ispitanici iskazali prema psiholozima i psihijatrima.
74% ispitanika prilino je i u potpunosti zadovoljno s uvoenjem koncepta
mentalnog zdravlja u svoj posao.
Literatura:
1. Petz, B. (2005.): Psihologijski rijenik, Naklada Slap, Jastrebarsko
2. Sakoman, S. (2009.): Osnove koncepta programa zatite mentalnog zdravlja pri
slubama Zavoda za javno zdravstvo, prezentacija, Sisak
3. Silobri Radi, M., Hrabak-erjavi, V. (2009.): Mentalno zdravlje u EU i strategija
zatite mentalnog zdravlja u Hrvatskoj, prezentacija, Sisak
32
2. TO UINITI ZA DOBROBIT - PREVENCIJA

PROBLEMA MENTALNOG ZDRAVLJA
2.1. Mentalno zdravlje djece; to uiniti dok je jo vrijeme

2.1.1. Uvod
Tema mentalnog zdravlja prisutna je u brojnim nacionalnim dokumentima te u
dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije, ali uglavnom s fokusom na odraslu
populaciju. S druge pak strane veoma esto nailazimo na tvrdnju da su prve godine
ivota osobito vane jer su formativne. Ako usporedimo isticanje vanosti ranog razvoja
sa zastupljenou tema o mentalnom zdravlju dojenadi i male djece u dokumentima,
znanstveno-strunim asopisima ili tisku, uoit emo velik nerazmjer. Tema mentalnog
zdravlja dojenadi i male djece pri dnu je liste interesa openito, osobito kod nas. Razlog
nije teko domisliti, a to je opedrutvena usmjerenost na nagomilane probleme, a manje
na prevenciju. Tome doprinosi i zabluda da neke pojave, npr. zdrav razvoj, nastaju same
od sebe, a drutvena ili struna pozornost i intervencija pojavljuju se u trenutku kad se
pojavi problem. Problem toliko velik da ga svi vide i ukazuju na njega, ali ga nitko vie
ne moe rijeiti. Mentalno zdravlje i bolest imaju svoju razvojnu putanju. to se vie
bavimo mentalnim zdravljem, i to proaktivnim strategijama, to emo se manje baviti
problemima naruenosti mentalnog zdravlja, kako djece tako i odraslih. Stoga je sredinje
pitanje javnoga zdravstva, ali i svih odgovornih za zdravo drutvo: to uiniti dok je jo
vrijeme? (Ljubei, M., 1999.)
2.1.2. Koje teme ulaze u pojam mentalnog zdravlja dojenadi i

male djece
Budui da se zdravlje vie ne definira kao odsustvo bolesti, ve kao stanje tjelesnog
i duevnog blagostanja, u pitanja mentalnog zdravlja dojenadi ulaze sve razvojnopsiholoke teme, ali i intervencije koje pridonose zatiti i unaprjeenju zdravog razvoja
male djece. Pri tom valja imati na umu da je mentalno zdravlje male djece pretpostavka
mentalnog zdravlja starije djece, adolescenata i odraslih. Stoga se istrauje to pridonosi
optimalnom socijalnom i emocionalnom razvoju djece u prvim godinama ivota, a
kako su sve razvojne domene meusobno povezane i pitanja kognitivnog i motorikog
razvoja male djece ne izuzimaju se iz slike o njihovom mentalnom zdravlju. Pri tom
fokus nije iskljuivo na djetetu nego na djetetu u kontekstu, a razvojna faza u kojoj se
stvara, unaprjeuje ili ugroava mentalno zdravlje male djece njihovi su odnosi s bliskim
osobama, dakako najee roditeljima. Odnosi koji se stvaraju u interakcijama malog
djeteta i njemu bliskih osoba ugraeni su u nebrojene druge odnose socijalne mree.
Tako i iri socijalni kontekst utjee na djetetov razvoj i djetetovo mentalno zdravlje. Zato
suvremeni pogled na mentalno zdravlje malog djeteta u fokusu ima dijete smjeteno
unutar razliitih dinamiki meudjelujuih sklopova utjecaja. Unutar tih sklopova djeluju
rizini i zatitni imbenici.
35
Zeanah, C. H. (2000.) u uvodu Prirunika o mentalnom zdravlju male djece, koji je

uredio, istie da sva djeca imaju pravo na mentalno zdravlje. Realni problem odraslih
je da idealiziraju malu djecu i esto zatvaraju oi pred problemima rane dobi jer im
je teko i nelagodno suoiti se s njima. Nikakvo udo da je strategija ekaj i gledaj
toliko rasprostranjena. Pri tom se zaboravlja da dijete treba razvojno primjerene poticaje
i podrku za svoje odrastanje i da upravo oni izostaju u uvjetima kad je razvojna putanja
pomaknuta od optimalne jer izostaje suoavanje odraslih s djetetovim tekoama i rana
intervencija. Iz osobnog klinikog iskustva mogu potvrditi da sam nerijetko viala
predkolsku djecu s utjecajnim tekoama intelektualnog razvoja koja su bila u nekom
sustavu praenja te su na redovitoj osnovi viala i psihologe, a da su roditelji jo uvijek
bili obuzeti iskljuivo pitanjem Zato moje dijete ne govori i kada e progovoriti. Nitko
im nije ukazao na injenicu da je djetetov ukupni kognitivni razvoj drukiji i sporiji i
da je odsustvo govora tek jedna od posljedica s kojom se dijete i njegova okolina bore.
U pravilu takva djeca ne dobivaju razvojno primjerene poticaje ve su trajno suoena
s nerazumijevanjem okoline koja od njih trai neto to ona niti razumiju niti mogu
uiniti. Nerijetko s okolinom komuniciraju nepoeljnim oblicima ponaanja (agresijom,
autoagresijom) jer su taj nain otkrila sama, a nekom socijalno poeljnom, a njima
shvatljivom (predjezinom) komunikacijskom sustavu ih nikad nitko nije ni pokuao
pouiti. Ovakvi primjeri pokazuju kako izostanak prave informacije i intervencije dovodi
do naruavanja mentalnog zdravlja djece.
Preneseno na ivotnu razinu, tj. na razinu djelovanja, Svjetska udruga za mentalno
zdravlje male djece/ http://www.waimh.org/i4a/pages/index.cfm?pageid=3289, pristup
1.6.2010./ vidimo da ova svjetska organizacija djeluje s ciljem unaprjeivanja mentalnog
dobrostanja i zdravog razvoja diljem svijeta, te pri tome uzima u obzir kulturalne,
regionalne i varijacije okoline. Cilj je djelovanja i proizvodnja novog znanja i njegovo
irenje. To se ogleda u djelovanju koje e:
- poveati znanje o mentalnom razvoju i poremeajima kod djece od zaea do tree
godine ivota
- diseminirati znanstvene informacije o uslugama za brigu o djeci, o intervenciji i
prevenciji mentalnih poremeaja i razvojnih tekoa u ranoj dobi
- diseminirati znanstveno utemeljeno znanje o nainima kako podrati prijelaz u
roditeljstvo, jednako kao i o svim zdravim aspektima roditeljstva i brige o djeci
- ojaati meunarodnu suradnju meu strunjacima u vezi unaprjeivanja optimalnog
razvoja male djece, jednako kao i u pogledu prevencije i tretmana mentalnih
poremeaja u ranim godinama
- olakati sve aspekte istraivanja, edukacija i intervencija u gore navedenim
podrujima.
Iako je podruje mentalnog zdravlja male djece od svog nastanka interdisciplinarno
podruje, ovaj opis djelovanja jasno upuuje na ulogu psihologa, kako znanstvenika i
istraivaa, tako i kliniara.
36
2.1.3. to inimo - aktualna hrvatska pitanja

2.1.3.1. Rano prepoznavanje razvojnih odstupanja i podrka
roditeljstvu
Hrvatska ima stogodinju tradiciju pedijatrije i openito dobro organiziranu zdravstvenu
skrb o djeci koja u suvremenom shvaanju u svom djelovanju ne bi trebala biti usmjerena
samo na pitanja bolesti ve i ouvanja zdravlja (Grguri, J., 2005.). Preventivnu filozofiju
prepoznajemo u procijepljenosti populacije, ali ne i u ranom prepoznavanju razvojnih
odstupanja i roditeljskih potreba. injenica je da se neki roditelji teko nose s roditeljskom
ulogom iz veoma razliitih razloga koji nekad mogu biti na strani djeteta, a nekad na
strani roditelja (Ljubei, M., 2003.). Ti se problemi sasvim prevaljuju na roditeljska lea
jer se smatra da roditelj mora moi i znati. Pri tome se zaboravlja da u situaciji roditeljskog
nesnalaenja dolazi do naruavanja interakcija roditelj - dijete (Papusek, M., 2004.).
Vanost ranih interakcija i predjezine komunikacije lei u injenici da interakcije imaju
karakter epizoda uenja te se smatraju arenom u kojoj se odvija rani razvoj (Budwig, N.,
Uzgiris, I. C., Wertsch, J. V., 2000.). Prema podacima iz zapadnoeuropskih studija tekoe
ranih interakcija prisutne su kod gotovo svakog etvrtog do petog dojeneta te imaju
produeno djelovanje (Wolke, D., Rizzo, P., Woods, S., 2002., Wurmser et al 2001.).
U svojoj ranoj fazi odraavaju se u problemima spavanja, hranjenja, prekomjernog plakanja
ili prkosa kod inae zdrave djece. Ovi su problemi postali jedan od glavnih problema
pedijatrijske prakse u zapadnim drutvima. Ono to valja imati na umu, kada se govori
o poremeajima u podruju ranih interakcija, jest da Poremeaj ne lei samo u djetetu
- otprilike u obliku konstitucijske vulnerabilnosti, on ne lei niti samo u roditeljskom
zakazivanju - primjerice postpartalnoj depresiji ili drugim psihosocijalnim optereenjima
roditelja - ve se usidrio vrlo konkretno u svakodnevnim interakcijama roditelja i djeteta
i kroz to ulazi i u njihov meusobni odnos (Papouek, M., 2004., str. 103.).
Posebnu pozornost zasluuju poremeaji ranih interakcija i predjezine komunikacije kod
djece s organski uvjetovanim razvojnim tekoama, genetikim sindromima ili kompliciranim
zdravstvenim stanjima. Oni su tada u pravilu jo veeg intenziteta, tee ih je rjeavati i
odnos roditelj - dijete, kao i mentalno zdravlje, bivaju jo ugroeniji. Ovi poremeaji uvijek
zahtijevaju timski pristup i u nekim se zemljama takve usluge pruaju u specijaliziranim
centrima (npr. u Njemakoj su to slube u okviru centara za socijalnu pedijatriju). U
Hrvatskoj za sada nemamo interdisciplinarne servise u koje bi se roditelji mogli obratiti pa
oni lutaju realnim (od razliitih specijalista do terapeuta i nazad) i virtualnim prostorima
(internet) to ilustrira i izvadak iz pisma jedne majke upueno u internetsko savjetovalite
(www.ranaintervencija.org): Nakon intrauterinog zastoja rasta nepoznatog uzroka (zdrava
trudnica, zdrava placenta), moj sin je roen carskim rezom u 38. tjednu trudnoe s 1690 g
i 39 cm. Danas, tono osamnaest mjeseci kasnije, vodi se kao sumnja na Sy.Silver-Russel.
U sklopu sindroma je i izraziti nedostatak apetita: on jednostavno ne eli jesti.... Svu hranu
mrzi i slatku i slanu i ljutu i kiselu i miksanu i pasiranu i mrviastu i krutu... sve to smo
37
mu ikad dali. Istraumatiziran je, die ruke u obranu i kad uje zvuk postavljanja stola iz
druge prostorije. Ne ogladni - kad preskoi obrok, sljedei svejedno odbija. Ponekad stavi koju
mrvicu kruha u usta, ali ga ispljune kad se smeka. Ponekad mu moramo drati ruke da ga
nahranimo, veemo ga u autosjedalicu da ima manji radijus bjeanja, on plae i vriti.... to
sve je grozno za sve, najvie za njega: on plae, ja plaem... Zlostavljamo svoje dijete i strano
se bojim trajnih psihikih posljedica. U Americi i zapadnoj Europi djeca sa Sy.Silver-Russel
imaju gastrostome, ali nama je vrlo struna osoba rekla da je tamo to tako jer su roditelji lijeni
i ne ele ulagati trud u to da dijete nahrane. Mi smo postali obitelj s posebnim potrebama zapostavili smo i brak i zdravo dijete i SVE je podreeno hranjenju naeg sina koji se - nimalo
iznenaujue - poeo povlaiti u sebe........Molim savjet! Puno hvala, Mama na kraju snaga.
Ozbiljno pitanje hrvatske stvarnosti jest kamo uputiti roditelja koji se bori s ovakvim
ili slinim problemima? I dok s jedne strane izostaje rano prepoznavanje odstupanja i
podrka roditeljstvu, s druge strane postoji suprotna tendencija, a to je priivanje etiketa
i izdvajanje.
2.1.3.2. Etiketiranje i izdvajanje

U Hrvatskoj danas u prosjeku 56,64% djece pohaa predkolske ustanove sa stalnom
tendencijom poveavanja tog postotka http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195
(pristup:12.6.2010). Nain ivota postao je takav da dijete doista moe sresti drugo dijete
u nekoj igraonici, a na trajnijoj osnovi samo u predkolskoj ustanovi. I nain kako su
ureeni stanovi i moderan stil ivota nisu prijatelji djeci. To su jo jedino predkolske
ustanove. Osim to nude prilagoen prostor imaju i sve educiraniji kadar i strune timove.
Nije stoga neobino to uoavamo da sve ee odgajatelji ili struni timovi u jaslicama
i vrtiima uoavaju i skreu roditeljima pozornost da je njihovo dijete drukije, npr. da
ne surauje na dobno primjeren nain, da se ne igra, osamljuje se i slino. Roditeljima se
uobiajeno sugerira da odu po savjet da se vidi to je s djetetom. Prvi je problem to nema
tih mjesta kamo se moe otii, a neka rijetka doista su zaguena. Postoje liste ekanja od
pola godine i vie, to je besmisleno, ako znamo da se radi o urgentnim problemima i
maloj djeci gdje trajanje ekanja na pregled ponekad odgovara etvrtini trajanja njihovog
ivota! Meutim, postoji tu jo jedan problem, a to je da su predkolske ustanove
najee toliko pretrpane da za djecu koja su drukija u njima doista nema mjesta.
Pritisnuti velikim brojem djece u skupinama i same predkolske ustanove tee izdvajanju
djece koja imaju neka razvojna odstupanja, te struni nalaz i miljenje postaju kljuni
dokument temeljem kojeg se roditelja obavjetava da predkolska ustanova naalost nema
odgovarajui program za dijete. Gdje da roditelji nau odgovarajui program i to im je
initi, nitko ne govori. Posebno je teka situacija s djecom s poremeajima komunikacije
sa sumnjom na poremeaj iz autistinog spektra (Ivac-Pavlia, J., 2010.). Ovakve
okolnosti takoer ugroavaju mentalno zdravlje jer dijete liavaju odgovarajuih prilika
za uenje i odrastanje. Da su uvjeti drukiji, tj. da skupine nemaju tako velik broj djece,
za dijete s razvojnim tekoama mogao bi se provoditi individualizirani program i pruiti
odgovarajua podrka u stvaranju odnosa s ostalom djecom. Ovako to nije mogue. Stoga
38
se injenica da dijete ima razvojni problem koji je opisan u strunom nalazu i miljenju
pretvara u etiketu s posljedicom izdvajanja, namjesto da je to polazna osnova za podrku
i omoguavanje zajednikog odrastanja. Stoga, iako prividno djeluje kao suprotan, on
je dopunjujui prethodno spomenutom problemu prolongirane dijagnostike, te se oni
meusobno uvruju. Posjedovanje strunog nalaza i miljenja te spominjanje neke
dijagnoze suvie esto zatvara vrata. emu onda rana dijagnoza? Dakako, u dokumentima
je to drukije opisano, ali praksa ima nepovoljan trend jer ne postoji dovoljan broj mjesta
u predkolskim ustanovama i nije uspostavljen servis rane podrke poznat pod nazivom
sustav rane intervencije.
2.1.3.3. Briga o djeci

Pitanje koje je povezano s prethodnom temom u pogledu uvjeta u predkolskim
ustanovama je i pitanje kako je djeci tipinog razvoja kada se nalaze u prevelikim,
vrlo bunim skupinama? Ponekad situaciju oteavaju i premali prostori, preoptereeni
odgajatelji, zamjene i novi djetetu nepoznati odgajatelj, predug boravak i manjak na
pojedino dijete usmjerenog pristupa. Sve to stvara premalo prilika za uenje prosocijalnih
oblika ponaanja. Studije pokazuju da kvaliteta i kvantiteta rane brige koju djeca primaju
od drugih osoba (dakle, ne roditelja) takoer imaju dugoroni uinak (Vandell, L. i sur.,
2010.).
Zabrinjavajui signali dolaze i iz rastue komercijalizacija roditeljstva i djetinjstva.
Oni postaju trite na koje se plasiraju razliiti proizvodi, od didaktikih igraaka do
literature i ponude razliitih tretmana koji sami za sebe nisu loi, a moda niti tetni, ali
udruenim djelovanjem oni stalno roditelje odmiu od bitnoga, a to je autentini kontakt
i odnos sa svojim djetetom. Primjerice, sluanje Mozartove glazbe u ranoj dobi bilo je
iroko prihvaeno kao metoda koja pridonosi kognitivnom razvoju djeteta i roditelji su to
koristili, da bi ozbiljna metaanaliza etrdesetak istraivanja na tu temu pokazala da uinka
nema (Pietsching, J., Voracek, M., Formann, A. K., 2010.).
Suvremeni roditelji esto nita ne ele prepustiti sluaju, educiraju se i ele uiniti
sve najbolje za svoje dijete. Pritom lako padnu u zamku da suvie slijede dobne tablice,
pravila i savjete, a zaboravljaju da se dijete najbolje razvija kada su oekivanja i poticaji koji
dolaze od roditelja i okoline usklaeni s djetetovom motivacijom i temperamentom i to
onakvima kakvi oni u danom trenutku jesu. Pretpostavka ove usklaenosti je roditeljsko
opaanje i prihvaanje djeteta te razumijevanje da su krize normalna i prolazna pojava,
tj. da razvoj ne ide pravocrtno. Vano je prilagoditi se djetetovoj individualnosti, iz
njegovog ponaanja itati poruke i podrati ga u njegovoj tenji za samostalnou. Previe
uputa i recepata na tu temu blokira intuitivnu roditeljsku didaktiku i roditelj se, umjesto
lake, sve tee nosi s izazovima roditeljstva.
39
Osim onoga to pojedinci ine za svoju djecu i djecu koja su im povjerena na skrb, odgoj
i obrazovanje (od jaslica nadalje), valja promiljati i kakvu iru okolinu djeca i njihove
obitelji trebaju, tj. kakav je stav drutva (ukljuujui i poslodavce) prema potrebama
obitelji s malom djecom. U tom kontekstu lokalna zajednica i koncept zajednice koja
brine postaje sredinja tema.
Poseban je problem izloenost djece medijima. Psiholozi su se aktivno angairali na
planu stvaranja zatite od internetskog nasilja i na senzibilizaciji javnosti za zatitu djece
od slika nasilja s malih ekrana. Ve i samo due sjedenje pred ekranom koje i roditelji
(a ponekad i odgajatelji) doputaju, jer to uva dijete dok su oni prezaposleni, smanjuje
djetetovu priliku za kretanje, aktivno istraivanje svijeta, komunikaciju i druenje. Zato
je vano promovirati sve aspekte djetetovih razvojnih potreba te i roditelje i ostale kojima
su djeca povjerena senzibilizirati za najbolji interes djeteta. Ti napori doprinose stvaranju
uvjeta za zdravo dorastanje.
2.1.4. to bismo mogli uiniti dok je jo vrijeme

U vrijeme kada manjka novca za sve javne servise i svuda se uvode mjere tednje treba
ozbiljno razmiljati o onome to je mogue provesti, ali isto tako i razumno planirati
daljnje korake. Ne treba odustati od malih koraka samo zbog toga jer su mali. U male
korake svakako ide:
- na planu obrazovanja strunjaka za zanimanja koja su usmjerena na djecu i obitelj
sustavno uvoditi teme o mentalnom zdravlju dojenadi i male djece
- potrebe male djece i njihovih obitelji initi vidljivijima u drutvu jer njihovim
zadovoljavanjem pridonosimo mentalnom zdravlju
- povezati postojee servise kako bi se meusobno prepoznavali i suraivali za dobro
djeteta i njegove obitelji
- osnaiti ranu intervenciju i djetinjstvu
- potaknuti lokalne zajednice da se vie zaloe za ostvarivanje potreba obitelji s malom
djecom.
Hrvatska nema strunu udrugu za zatitu mentalnog zdravlja pa su stoga pozvana sva
profesionalna drutva, a osobito Hrvatsko psiholoko drutvo, da sustavno djeluju i na
planu promicanja mentalnog zdravlja dojenadi i male djece.
Literatura:
1. Buldwig, N., Uzgiris, I. C., Wrtsch, J. W. (ur.) (2000.): Communication: an arena of
development, Stamford, Conn., Abplex Publication Corporation
2. Grguri, J. (2005.): Quo vadis hrvatska pedijatrija, Pedijatrija Croatica, 49, 8. - 12.
40
3. Ivac Pavlia, J. (2010.): Atipini komunikacijski razvoj i socioadaptivno ponaanje i

funkcioniranje u ranoj dobi, Drutvena istraivanja, 19, 278. - 303.
4. Ljubei, M. (1999.): Zdravo drutvo: pogled iz kolijevke, u: Mii, A. (ur.), Crkva i
zdravo drutvo, Zagreb, Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove, 83. - 92.
5. Ljubei, M. (2003.) (ur.): Biti roditelj, Zagreb, Dravni zavod za zatitu obitelji,
materinstva i djece
6. Papouek, M. (2004.): Regulationsstrungen der frhen Kindheit: Klinische Evidenz
fr ein neues diagnostisches Konzpt, u: Papouek, M., Schieche, M., Wurmser,
H. (ur.): Regulationsstrungen der frhen Kindheit, Frhe Risiken und Hilfen im
Entwicklungskontext der Eltern-Kind-Beziehungen, Bern, Hans Huber Verlag,
77. - 110.
7. Pietsching, J., Voracek, M., Formann, A. K. (2010.): Mozart effect - Shmozart effect:
A meta - analysis, Inteligence, 38, 314. - 323.
8. Vandell, L. i dr. (2010.): Do effects of early child care extend to the age 15 years?
Results from the NICHD Study of Early Child Care and Youth Development, Child
development, 81, 737. - 756.
9. Wolke, D., Rizzo, P., Woods, S. (2002.): Persistent infant crying and hyperactivity
problems in middle childhood, Pediatrics, 109, 54. - 1060.
10. Wurmser, H. i dr. (2001.): Excesive infant crying: often not confined to the first
month of age, Early Human Development, 64, 1. - 6.
11. Zeanah, C. H. (2000.) (ur.): Handbook of infant mental health, New York, The
Guilford Press
41
2.2. Mentalno zdravlje mladih; kako im pomoi da nau pravi put

Odgajamo djecu u rasputenosti i razvratu i to nazivamo progresivnim odgojem.
Mi smo ogrezli u pornografiji i bogohulnosti, i to nazivamo slobodom izraza.
Mi se izrugujemo duhovnom naslijeu naih predaka i to nazivamo prosvijeenou.

(Platonov, 2002.)
2.2.1. Uvod
Danas, kada na verbalnoj razini ivimo u svijetu u kojem prevladava demokratska
paradigma, kada na rijeima iskazujemo znaajnu brigu za psihofiziki razvoj djece i
mladih, suoavamo se s brojnim problemima vezanim uz njihov odgoj i obrazovanje.
Naime, neosjetljivost i nepoznavanje karakteristika odreenog ivotnog razdoblja,
pogrjeno postupanje, neprepoznavanje ranih znakova odreenih potekoa kao i moralna
konfuzija ugroavaju mentalno zdravlje mladih.
Mladi odrasle vie ne potuju kao neprikosnovene autoritete, kao osobe kojima
status daje odreenu mo. Kvalitetne odnose s mladima treba izgraivati temeljei ih na
meusobnom potivanju, povjerenju, spremnosti za razgovor, na toleranciji i empatiji.
Odgoj je u svim civilizacijama bio vrlo vaan, iako su ga, nekada, a i danas, oni koji o
njemu brinu donekle razliito shvaali, odnosno shvaaju. Doista nije lako odgovoriti na
pitanje to je zapravo odgoj, koje su njegove granice, koje su odgojne strategije uinkovite
u 21. stoljeu. Obezglavljenost u ovome podruju svakako znaajno doprinosi problemu
mentalnog zdravlja.
Istraivanja jasno pokazuju da je problem mentalnog zdravlja sve aktualniji ve i u
djejoj dobi. Problemi mentalnoga zdravlja, od svih zdravstvenih problema, najmanje
ovise o uspjenosti medicine. Ali, dok smo uglavnom spremni ulagati poprilina sredstva
u zatitu tjelesnog zdravlja, mentalno podcjenjujemo pogotovo kada se radi o djeci i
mladima. Jo uvijek postoje predrasude da su djeca i mladi najee mentalno zdravi.
Kod mladih su sve prisutniji problemi vezani uz konzumaciju alkohola, droga, cigareta,
poremeaje hranjenja, emocionalne tekoe, poremeaje ponaanja
Stopa samoubojstava meu mladima utrostruila se od 60-tih. To je trei vodei uzrok
smrti nakon prometnih nesrea i ubojstava. Mnoge studije govore o porastu broja onih
koji obolijevaju od depresije i o njenom sve ranijem javljanju. Na uzorku od tri tisue djece
u Americi u dobi od dvanaest do etrnaest godine bilo je 9% depresivnih (Seligman, M.,
2005., str. 37.)! Rezultati kod nas jo su porazniji. ak 15% djece i mladih u osnovnim
i srednjim kolama u Zadru ima znaajno izraene simptome depresije. Zabrinjavajui je
i porast nasilja u obitelji i kolama to rezultira suicidima i sve veim brojem kaznenih
djela u toj populaciji (Vuli Prtori, A., 2007.). U 2006. godini u Splitu je zbog trovanja
42
alkoholom ili lijekovima primljeno na pedijatriju sedamdeset i sedam maloljetnika, a

gotovo ih sedamsto pregledano zbog psihikih tekoa.
U Hrvatskoj je alkohol barem jednom u ivotu pio gotovo svaki uenik ili uenica
(vie od 90%). Uestalo je pilo (etrdeset ili vie puta u ivotu) 37% djeaka i 21%
djevojica. O dostupnosti alkohola govori podatak da je gotovo svaki drugi uenik (40%)
u posljednjih trideset dana u trgovini za sebe kupio pivo, a svaki etvrti (28%) vino
(Hrvatski akcijski plan o alkoholu, 2010., str. 10.).
Istraivanje na studentskoj populaciji provedeno 2008./09. akademske godine na
zagrebakom i rijekom sveuilitu pokazalo je da alkohol nikada nije konzumiralo svega
4,8% studenata, a njih 41,4% alkohol je konzumiralo etrdeset i vie puta u ivotu.
U ivotu se nikada nije opilo 27,9% studenata. Mladii piju vie i ee nego djevojke
(Hrvatski akcijski plan o alkoholu, 2010., str. 11.).
Podaci pokazuju da je ak 40 do 70% adolescentica nezadovoljno nekim dijelovima
svoga tijela te da ele biti mravije. Istraivanja provedena na uzorku srednjokolaca u
Hrvatskoj pokazuju da ak 50% ispitanih djevojaka provodi dijetu. Vjerojatno je da e
osobe nieg samopotovanja loije procjenjivati svoje tijelo, obezvrjeujui ga kao to
to ine za svoje sposobnosti i preostale aspekte slike o sebi (Pokrajac-Bulian, A., 2000.,
str. 44.).
esto je briga za mentalno zdravlje u lokalnim zajednicama vrlo slabo razvijena.
Uloga nevladinih organizacija u pruanju usluga znaajna je, ali ona ne moe zamijeniti
nefunkcioniranje sustava. est je nedostatak suradnje strunjaka koji rade u dravnim
institucijama i onih iz nevladinih udruga. Naruavanju mentalnog zdravlja djece i mladih
doprinosi i neadekvatna osposobljenost odgojiteljskih struka kao i samih roditelja. esto
roditelji, ali i uitelji, treneri, vjerouitelji, pouavatelji u razliitim podrujima, ak i
kada pokuava brinuti o djeci i mladima, zapravo ih na razliite naine zlostavljaju te time
ugroavaju njihovo mentalno zdravlje. Zlostavljako ponaanje prema djetetu u irem
smislu rijei zapravo su svi postupci kojima se dijete povrjeuje, ugroava i zanemaruje
zbog neznanja ili ga se pak pokuava mijenjati u skladu sa eljama odgojitelja. Takva su
ponaanja prijetnja njihovom mentalnom zdravlju. Osim neprimjerenih odgojnih metoda
esto je prisutno i nepoznavanje razvojnih pravilnosti kao i specifinosti ponaanja u
odreenoj dobi.
Tinejderi tee za uzbuenjima i novinama i zato im je u koli, ali i izvan kole, esto
dosadno i glupo. Taj osjeaj kada ne znaju to bi zapoeli i kako bi se zabavili moe
generirati i neeljeno ponaanje. Sve to je novo, osobito ako je povezano s opasnim
uzbuenjima, silno je privlano jer stvara jak osjeaj zadovoljstva. Nova iskustva koja
esto ukljuuju nepromiljeno ponaanje potiu izluivanje dopamina, a to stvara osjeaj
dobrog raspoloenja. Uinak dopamina na mozak usporeuje s djelovanjem kokaina i
drugih droga koje izazivaju ovisnost (Feinstein, S., 2005., str. 52.).
43
Mladi esto ive u uvjerenju kako zauzimaju posebno mjesto u svijetu, kako su neranjivi,
nita im ne moe nakoditi, a loe se stvari dogaaju drugima. Zato vjeruju da bez straha
od loih posljedica mogu sami izlaziti nou, bez rizika pijani voziti, uputati se u spolne
odnose bez zatite, eksperimentirati s drogom. Budui da u toj dobi nemaju razvijenu
sposobnost predvianja posljedica vrlo su vane povratne informacije o tome to je dobro,
a to nije dobro. Kako bi informacije bile djelotvorne one moraju biti pravovremene
i jasne jer utjeu na formiranje ivanih putova koji e biti temelj kasnijeg ponaanja.
Vano je da tinejderi imaju uzore, osobe kojima vjeruju i kojima se dive, koje su poeljni
modeli identifikacije i koji znaju potaknuti mlade da ih slijede.
2.2.2. Naini preventivnog djelovanja

este kritike usmjerene na ponaanje i stavove mladih primarno govore o
nepripremljenosti odraslih na uloge odgojitelja-profesionalaca (uitelji i profesori) ili
odgojitelja-amatera (roditelji, treneri, vjerouitelji) u dananjem trenutku. Odrasli esto
pokuavaju, slikovito reeno, igrati tenis nogometnom loptom, a da toga nisu svjesni.
I onda se ude kada igra izostaje, kada reketi stalno pucaju. Rezultat takve loe igre,
koju je vrlo teko privesti sretnom zavretku, je ugroeno mentalno zdravlje djece i mladih.
Ako sadanje stanje u drutvu shvatimo kao stanje specifine psihosocijalne zaraze u
smislu porasta razliitih devijantnih ponaanja, depresivnosti, samoubojstava, zlouporabe
droga, elimo li preventivno djelovati na cijelu populaciju mladih, a ne samo na rizine
skupine, trebalo bi pokuati:
1. jaati imunitet djece i mladih razvijanjem socioemocionalnih kompetencija
2. smanjivati koliinu uzronika zaraze, a to znai poticati kvalitetnije funkcioniranje
obitelji, kole, medija, javne scene, drugim rijeima svih segmenata drutva.
Jasno da se jedan i drugi proces isprepliu te ih je vrlo teko opisivati jedan neovisno od
drugog. Tek e njihovom interakcijom uslijediti pozitivni rezultati.
2.2.2.1. Razvijanje i jaanje socioemocionalnih kompetencija

Razliiti programi za socijalno i emocionalno uenje kod mladih sastoje se od vjetina
prepoznavanja i upravljanja osobnim emocijama, uspostavljanje pozitivnih ciljeva,
odgovornog donoenja odluka, poboljanja interpersonalnih odnosa. Kao to djecu uimo
itati i pisati, bilo bi nuno od predkolske dobi poduavati ih u ovim kompetencijama
kako bi sauvala svoje mentalno zdravlje.
Preesto roditelji i uitelji vjeruju kako je za uspjeh u koli, pa i u ivotu, vana
jedino, tzv. klasina inteligencija, odnosno visok IQ. Premalo se pozornosti posveuje
emocionalnoj inteligenciji iako istraivanja potvruju da je mogue unaprijediti
kolski uspjeh, prosocijalno ponaanje, smanjiti izostanke iz kole, smanjiti koritenje
psihoaktivnih supstanci i agresivno ponaanje ako se na pravilan i sustavan nain potiu
44
uenikove socijalne i emocionalne kompetencije (Duralk, Weissberg, 2005.; Taylor,

Dymnicki, 2007., prema Munjas Samarin, R., Taki, V., 2009., str. 356.). Strunjaci se
slau da je mogue poticati razvoj emocionalne inteligencije nudei programe za poticanje
socijalnog i emocionalnog uenja.
Razvoj socioemocionalnih kompetencija moe biti usmjeren na donekle razliite
ciljeve kao to je pozitivan razvoj mladih, prevencija uporabe psihoaktivnih supstanci,
prevencija asocijalnog ponaanja, promicanje vrijednosti uenja, a sve se to moe svesti
na zajedniki nazivnik - promocija mentalnog zdravlja shvaenog u irokom smislu.
Ti su programi usmjereni na smanjivanje simptoma agresije, depresivnosti, anksioznosti,
prevenciju nasilja, uenje socijalnih vjetine, ivotnih vjetina, razvoj samokontrole,
samouinkovitosti, upravljanje stresom i emocijama, rjeavanje problema, tolerancije na
frustraciju
Mentalno zdravlje povezano je i s razinom samopotovanja. Izloenost tjelesnom i
psiholokom zlostavljanju u djetinjstvu povezana je s niskim samopotovanjem (Buljan
Flander, G., osi, A., 2003., str. 123.), izraenijom depresivnou (Gross, Keller, 1992.,
prema Sesar, K., 2009., str. 341.) te problemima u suoavanju s ljutnjom/agresijom
(Briere, Runtz, 1990., prema Sesar, K., 2009., str. 341.).
Svakako bi trebalo poraditi na ukljuivanju socioemocionalnih vjetina u kolski
kurikulum. Tomu bi prethodila evaluacija uinaka programa konstruiranih u tu svrhu.
Budua istraivanja trebala bi dodatno razjasniti koje kombinacije socioemocionalnih
vjetina daju najsnanije efekte na odreene ishode, koji nain implementacije je
najpouzdaniji, kako najprimjerenije educirati provoditelje programa te kojim postupcima
produiti efekte SEU programa (Munjas Samarin, R., Taki, V., 2009., str. 368.).
Meutim, bilo bi neophodno da, dok u naim kolama jo nema slubeno prihvaenih
programa socioemocionalnih vjetina, uitelji u svakodnevnoj komunikaciji s uenicima
shvate da zadovoljavanjem socijalnih i emocionalnih potreba uenika podiu njihov
imunitet te time doprinose ne samo njihovu mentalnom zdravlju nego i boljem
akademskom postignuu.
2.2.2.2. Smanjenje zagaenosti sredine u kojoj mladi odrastaju

(obitelj, kola, mediji, javna scena, cjelokupno drutveno
okruenje)
Kada usporedimo proces unoenja hrane u probavni trakt i proces unoenja
informacija u mozak, evidentno je da je evolucija puno dulje radila na prehrani nego
na informiranju i uenju. Prije konzumiranja odabir hrane daleko je selektivniji nego
odabir informacija. Hranu u prirodi predselekcioniramo najprije vidom, zatim mirisom,
a onda je neposredno selekcioniramo okusom: ispljunemo je ako nam je odvratna,
45
tako da i ne ue u crijeva, istie akademik Miroslav Radman. Jednako tako postoje i

otrovne informacije, ali njih ne moemo pomirisati i okusiti prije nego to ih propustimo
u na mozak. A kada jednom uu u na mozak tu mogu prouzroiti ogromnu tetu.
Kvalitetno kolovanje i provjereno znanje najbolja su imunizacija protiv kulturnih
bolesti. Informacije probavljamo razmiljanjem, a nain na koji razmiljamo uvjetuje
uenje i kultura (Radman, M., 2010.).
Smatram ovo razmiljanje zanimljivim i vanim. Potrebno je posvetiti mnogo
veu pozornost tritu informacija, kao izvoru zagaenja, i mladima, kao naivnim i
nezatienim konzumentima svega toga. Tu mediji imaju ogromnu ulogu. Ali, naalost,
treba konstatirati da kola kao odgojno-obrazovna institucija ne potie dovoljno razvoj
kritikog miljenja, razmiljanja i samostalnog zakljuivanja. Mladi koji nisu nauili
razmiljati, a to znai ni filtrirati informacije koje do njih dolaze, lak su plijen za skretanje
u devijantno ponaanje, a time i naruavanje svog mentalnog zdravlja. kola naalost
danas fetiizira podruje znanja, a zanemaruje odgojnu ulogu. Ve je Sokrat naglasio da
edukacija znai potpaljivanje lampe, a ne punjenje praznih posuda. Naalost, uenike se
obasipa velikom koliinom informacija iz razliitih predmeta ija je vrijednost upitna,
ali se malo ili nimalo pozornosti posveuje uenju prije spomenutih socioemocionalnih
vjetina, izgradnji stavova i kritinosti.
Naalost, mnoga ponaanja roditelja i uitelja ne doprinose smanjenju zagaenosti
okoline u kojoj mladi odrastaju. Preuzimanjem odgovornosti umjesto mladih koi se
razvoj njihove samostalnosti i odgovornosti; raskorakom izmeu rijei i djela kod
roditelja, uitelja i javnih osoba potie se licemjerno ponaanje to te osobe diskvalificira
kao poeljne modele identifikacije; ne postavljaju se jasne granica i nedosljedno se provodi
ono to se trai od mladih, to doprinosi konfuziji u njihovim glavama; neprihvaanjem
djeteta onakvog kakvo jest, bez elje i potrebe oblikovanja po nekom svom kalupu,
naruava se integritet djetetove osobnosti.
Za mentalno zdravlje pojedinca vaan je i stil objanjavanja dogaanja u kojima djeca i
mladi sudjeluju (Seligman, M., 2005., str. 123.). Kada nekome neto ne ide, postavlja se
pitanje zato. Odgovor na to iznimno vano pitanje ukljuuje tri aspekta. Prvi se odnosi
na osjeajnu sferu i nastoji odgonetnuti tko je kriv za propust ili promaaj. Drugo je
pitanje usmjereno na trajanje posljedica uinjenog propusta - koliko e dugo to trajati
i moe li se neto uiniti kako bi se situacija popravila? Tree je pitanje usmjereno na
rasprostranjenost loih uinaka spomenutog propusta - vano je koje e sve dijelove ivota
zahvatiti i na neki nain i pokvariti? Vjeruje li pojedinac da e neto to mu ne ide kako
bi elio trajati vjeno, te da e mu sve pokvariti, odustat e vrlo brzo od pokuaja da neto
promijeni. To moe rezultirati depresivnou.
Jedno od bitnih pitanje koje odrasli, ini se, uope ne postavljaju je: Jesmo li kao
roditelji, uitelji, vjerouitelji spremni za avanturu odrastanja nae djece - imamo
li unutarnje snage za argumentirane razgovore ma o kojoj se temi radilo? Jedno
je istraivanje pokazalo da zatiujue na mlade djeluje mrea podrke ire obitelji,
46
kao i jasni stavovi roditelja prema rizinim ponaanjima mladih. Rizik od skretanja u
devijantno ponaanja pojaava se ako je komunikacija u obitelji rijetka, ako se jasno ne
definiraju stavovi prema devijantnom ponaanju, ako postoji nedostatak povjerenje, ako
se disciplinske mjere nedosljedno provode (Feri lehan, M., 2006.). Kada mlada osoba
zna da ne postoje zabranjena pitanja, ne postoje situacije o kojima se ne smije razgovarati,
ne postoje problemi kojih se moraju stidjeti jer se o svemu smije razgovarati, stvara se
povoljna klima za odrastanje mentalno zdrave osobe.
Da bi ivot imao smisao, to je vrlo vano za ouvanje mentalnog zdravlja, potrebno
je poznavati ljestvicu vrednota, odnosno vrijednosne orijentacije koje potiu na
odreena ponaanja. Vrijednosti kao skup opih uvjerenja, miljenja i stavova o tome
to je ispravno, dobro i poeljno formiraju, se kroz proces socijalizacije. U dinamikom
pogledu vrijednosti predstavljaju i svojevrsnu organizaciju ovjekovih potreba, elja i
ciljeva, kojom se meu njima uspostavlja odreeni odnos prioriteta i hijerarhije vanosti,
one su svojevrsni kriteriji prioriteta koji usmjeravaju ovjekovo ponaanje (Psihologijski
rjenik, 1992.). U istraivanju Vrednote i vrijednosne orijentacije adolescenata:
hijerarhija i povezanost sa stavovima i ponaanjima, autori promatraju tri vrijednosne
orijentacije: konvencionalnu, samoostvarujuu i hedonistiku kao zatiujue odnosno
rizine imbenike socijalizacijskog procesa. Stavove i ponaanja adolescenata mogu se
u grubo razvrstati u dvije skupine i to: drutveno poeljne (socijalna odgovornost,
svrhovit nain provoenja slobodnog vremena, stjecanje znanja) i drutveno nepoeljne
(sklonost rizinom ponaanju, neorganizirano provoenje slobodnog vremena)
(Franc, R., aki, V., Ivii, I., 2002., str. 234.). Dakle, iznimno je vano koje e stavove
i ponaanja mladi u svojoj sredini percipirati kao prihvatljiva i poeljna i uvrstiti ih u svoj
repertoar ponaanja temeljem procesa identifikacije, odnosno uvjetovanjem. Mladima su
vani uzori, poeljni modeli, ali i potkrepljivanje pozitivnih, poeljnih ponaanja. Osim
roditeljskih i uiteljskih figura znaajnu ulogu imaju mediji koji mnogo vie vremena i
prostora posveuju negativnostima nego onome to je poeljno i prihvatljivo. alosna
je spoznaja da e mlada osoba biti medijima zanimljivija ako iskazuje neko devijantno
ponaanje, nego drutveno poeljno i prihvatljivo.
Jedan od najvanijih zadataka u adolescenciji je planiranje budunosti temeljem nekih
novih ivotnih ciljeva i sadraja. Okrenutost budunosti je tipina ljudska karakteristika.
Moglo bi se rei da je metabudunost koncept koji u mentalnom prostoru pojedinca
postoji ve u sadanjosti, a u stvarnom prostoru e se dogoditi tek kroz neko, blie ili dalje
vrijeme (iak, A., Koller-Trbovi, N., Jeud, I., 2005., str. 118.). Kako e i to mladi
planirati, ovisi o uoj i iroj okolini u kojoj ive, kao i o ljestvici vrednota koja se prihvaa
u tim sredinama.
47
2.2.3. Umjesto zakljuka

Svima je jasno da onaj tko eli postati tenisa, pijanist, plesa ili nauiti neki strani jezik
ili neku vjetinu, mora sam uiti i vjebati uz nadzor i podrku dobrog uitelja koji koristi
prikladne metode rada.
elimo li sauvati mentalno zdravlje mladih treba im omoguiti stjecanje odreenih
socioemocionalnih kompetencija, ponuditi im jasno definirane drutveno poeljne
vrijednosne orijentacije i potkrepljivanje stavova i ponaanja koje odreena sredina
smatra poeljnim. Nuno je da postoje mjesta, savjetovalita, gdje e mladi moi sa
strunim osobama razgovarati otvoreno i povjerljivo o svim pitanjima koja e se tijekom
odrastanja generirati u njihovim glavama. Na taj e nain preventivno djelovanje biti
mnogo kvalitetnije.
Literatura:
1. Buljan Flander, G., osi, I. (2003.): Prepoznavanje i simptomatologija zlostavljanja
i zanemarivanja djece, Medix, 51.
2. Feinstein, S. (2005.): Tajne tinejderskog mozga, Naklada Kosinj, Zagreb
3. Franc, R., aki, V., Ivii, I. (2002.): Vrednote i vrijednosne orijentacije adolescenata:
hijerarhija i povezanost sa stavovima i ponaanjima, Drutvena istraivanja, 2. - 3.
4. Feri lehan, M. (2006.): Obitelj u prevenciji poremeaja u ponaanju djece i mladih:
Istarska upanija - zajednica usmjerena na obitelj, doktorska disertacija, Filozofski
fakultet, Zagreb
5. Milia, Z., Zlokovi, J. (2008.): Odgoj i manipulacija djecom u obiteljima i medijima,
Marko M. usluge d.o.o., Zadar, Rijeka
6. Munjas Samarin, R., Taki., V. (2009.): Programi za poticanje emocionalne i socijalne
kompetentnosti kod djece i adolescenata, Suvremena psihologija 12, 2.
7. Petz, B. (ur.) (1992.): Psihologijski rjenik, Prosvjeta, Zagreb
8. Pokrajac-Bulian, A. (2000.): Nezadovoljstvo vlastitim tijelom i tekoe emocionalne
prilagodbe kao odrednice nastanka poremeaja hranjenja, doktorska disertacija,
Filozofski fakultet, Zagreb
9. Radman, M. (2010.): Internetom se iri virus koji nas pretvara u mrave, Globus, Zagreb
10. Seligman, E. P. M. (2005.): Optimistino dijete, IEP, Zagreb
11. Sesar, K. (2009.): Istraivanja izloenosti viestrukom zlostavljanju u djetinjstvu,
Suvremena psihologija 12, 2.
12. Vuli Prtori, A. (2007.): Projekt zadarske poliklinike, Zadar
13. iak, A., Koller-Trbovi, N., Jeud, I. (2005.): Samoiskaz djece i mladei u riziku i/
ili s poremeajima u ponaanju o budunosti, Dijete i drutvo, 7, 1.
14. Hrvatski akcijski plan o alkoholu, Zagreb, 2010.
48
2.3. Mentalno zdravlje odraslih; ima li jo nade

2.3.1. O mentalnom zdravlju
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) shvaa mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti
(ne samo odsustvo bolesti) u kojem pojedinac ostvaruje osobne sposobnosti, uspjeno
rjeava uobiajene ivotne stresove, radi produktivno i plodonosno te je sposoban dati
svoj doprinos u zajednici. Nadalje, vanost mentalnog zdravlja istie se u definiciji opeg
zdravlja kao stanja potpune fizike, mentalne i drutvene dobrobiti (WHO (2001.):
Strengthening mental health promotion, Geneve, World Health Organization u Herrman
Helen, Saxena Shekhar, Moodie Rob eds.).
R. i G. Kaplan (1967.) smatraju da je duevno zdravlje sposobnost rjeavanja problema
na temelju realnog uvida u situaciju, a u okviru svoje tradicije i kulture. Jednostavnije
reeno, SZO nastavlja kako mentalno zdravlje zapravo znai imati dovoljno sredstava
za ivot, raditi, uivati u dobrim odnosima s drugima, ovisno je o osjeaju smisla ivota
i kontrole nad svojim ivotom, osjeaju povezanosti i pripadanja. Mentalno zdravlje
podrazumijeva i mogunost tretmana te podrke kada se pojave bolest, problemi mentalnog
zdravlja (utvreni kroz dijagnostiki proces), ali se pozornost jednako posveuje i onim
problemima koji (jo) ne znae bolest, a obino su povezani sa ivotnim stresorima i
ometaju svakodnevni ivot.
Mentalno, duevno ili psihiko zdravlje (vidi: diskusija o izrazima mentalno i duevno
zdravlje, npr. Jaki, ., Kovai, L., 1999.) pripada u ire podruje javnog zdravstva i
treba ga promatrati na razini populacije, na nain da se pozornost usmjeri na pozitivno
mentalno zdravlje, kako bi se razvijale mjere zatite, promicanja i poboljanja mentalnog
zdravlja (Okvir za javnozdravstvenu akciju na podruju mentalnog zdravlja, HZZJ,
2004.).
2.3.2. ivotni ciklusi: to znai biti odrastao

U razdoblju od oko prvih dvadeset godina ivota rast i razvoj ovjeka intenzivni su i
predstavljaju niz sloenih procesa koji rezultiraju razvojem odrasle osobe. Kada postajemo
odrasli? Izraz biti odrastao sugerira jedan zavren proces, nakon ega oekujemo
postupno opadanje sposobnosti.
Odrasla dob je u veine ljudi stabilnija od drugih ivotnih razdoblja. Tu dob
obiljeava dosezanje maksimuma i postupno smanjenje tjelesnih sposobnosti, zrelost
linosti, te preuzimanje i izvravanje drutvenih funkcija (Jaki, ., Kovai, L. (1999.):
Socijalna medicina, Medicinska naklada, Zagreb). U cjeloivotnom pristupu prouavanju
razvoja, promjena u fizikom, senzornom, kognitivnom, emocionalnom i socijalnom
49
funkcioniranju odraslih, te problemima u odrasloj dobi, vana je slika cjelovitog ovjeka

te svih imbenika - tjelesnih, duevnih i drutvenih, kao i njihov meusobni odnos.
Obiljeja odrasle dobi prema razdobljima (slijedimo podjelu prema Jaki, ., Kovai, L.):
to to u svom razvoju moraju svladati odrasli?
U ranoj odrasloj dobi (20 - 30 godina) smanjuje se zadovoljavanje osobnih interesa
i zadovoljstava i zamjenjuje partnerskim/obiteljskim, profesionalnim i drutvenim
ulogama. Sloboda i kreativnost su na vrhuncu, mada su ometane nedovoljnim iskustvom
i nesigurnou.
Za srednje odraslu dob (30 - 45 godina) karakteristian je osjeaj dunosti i odgovornosti,
irenje razumijevanja svojih sposobnosti i mogunosti. Nadalje je doba kreativnosti,
uglavnom stabilno, doba je najvee uspjenosti (uz velike individualne razlike). Ustaljuju
se navike, iskustvo raste, kristalizira se fluidna inteligencija, ali se smanjuje motivacija za
uenje.
U zreloj odrasloj dobi (45 - 60 godina), usporedo s aktivitetom i uspjesima, poinju
se osjeati i osobne granice: pribliavanje starosti donosi ponovno, kao i u mladosti,
pitanje ivotnog smisla, sagledavanja uspjeha i neuspjeha u ivotu. Djeca naputaju dom
(sindrom praznog gnijezda) i roditelji gube dotadanju ulogu i odgovornost. Preispituju
se partnerski odnosi, dolazi ponekad i do razvoda, novog traenja ljubavi. Prirodne
tjelesne promjene (npr. menopauza u ena), tjelesna ogranienja i pojave bolesti (esto
danak ranijem zanemarivanju zdravlja i nezdravim stilovima ivota, loim zdravstvenim
navikama) novi su problem s kojima se treba nositi, a problemi zdravlja postaju vana
preokupacija. Predstoji mirovina, ponovno preispitivanje uloga, odnosa, postignutih
uspjeha, gubitaka, zaokruivanje smisla ivota.
Erikson (1987.) pokazuje kako i u odrasloj dobi, kao i u svakoj drugoj fazi ivota,
trebamo svladati odreene krize ili zadatke. Kroz svaku krizu moemo ojaati i zakoraiti
na sljedeu razvojnu, ivotnu stepenicu, osvijestiti svoje snage i uivati u ovladavanju
problemima ili pokleknuti, zaustaviti se, nazadovati i razboljeti. Zadaci odraslog ivota
jednako su uzbudljivi kao i druga razdoblja u razvoju identiteta.
2.3.3. Stanje mentalnog zdravlja kod nas

Procjenjuje se da vie od 20% odrasle populacije u Europskoj uniji pati od nekog
psihikog problema ili poremeaja mentalnog zdravlja. Slian je trend i u Hrvatskoj.
Ove su bolesti i poremeaji zbog relativno visoke prevalencije, estog poetka u mlaoj
odrasloj dobi, mogueg kroninog toka, naruavanja kvalitete ivota kako bolesnika tako
i njegove neposredne okoline i drutva, zanemarivanja problema - jedno od najvanijih
javnozdravstvenih problema kod nas kao i u svijetu. Ulaganje u brigu o mentalnom
zdravlju, rano otkrivanje i lijeenje te rehabilitacija poboljavaju mentalno i ope zdravlje,
50
doprinos je dobrobiti i ekonomskoj koristi pojedinca i drutva (koliko god se to zapravo

sporo shvaa).
Podaci o bolnikom lijeenju odraslih osoba (Nacionalna strategija za zatitu
mentalnog zdravlja, 2009.) pokazuju da se bolniko lijeenje radi mentalnih poremeaja
u Hrvatskoj nalazi na drugome mjestu! Najvei broj hospitalizacija u dobi je od 20
do 59 godina to svrstava skupinu mentalnih poremeaja u vodee uzroke bolnikog
pobola u radno aktivnoj dobi. Pri tome je na prvome mjestu lijeenje radi alkoholizma,
zatim shizofrenije, depresivnih poremeaja, te reakcija na teki stres, ukljuivo i PTSP.
I u primarnoj zdravstvenoj zatiti raste broj pobola zbog duevnih poremeaja.
Neuroze, afektivni poremeaji povezani sa stresom i somatoformni poremeaji, najea
su dijagnostika podskupina.
Najei uzroci invaliditeta ili oteenja osoba su iz skupine neurotskih, zatim vezanih
uz stres te somatoformnih poremeaja.
Duevni poremeaji u ukupnom mortalitetu 2007. godine u Hrvatskoj nalazili su
se na osmome mjestu. Samoubojstva kao pokazatelj ugroenosti duevnog zdravlja
predstavljaju glavni posredni uzrok smrtnosti zbog duevnih poremeaja te su izvrena
samoubojstva godinama vodei uzrok smrti od ozljeda u Hrvatskoj.
U razmatranju problema mentalnog zdravlja i psiholoke dobrobiti sa stanovita
cjelovitog pogleda na mentalno zdravlje vano je posvetiti pozornost i drugim ranjivim
skupinama kao to su osobe onesposobljene radi bolesti, nezaposlenima, rtvama nasilja,
stradalim u ratu i rtvama krenja ljudskih prava, manjinama migrantima, starijima i dr.
Budui da ivotni stil i zdravstvene navike u pobolu i mortalitetu imaju velik utjecaj,
lijeenje i rehabilitacija oboljelih te prevencija, unaprjeenje mentalnog zdravlja,
promocija mentalnog zdravlja meu odraslima, trebaju biti od prvenstvenoga znaaja.
2.3.4. Zato treba vjebati radi odravanja psihikog zdravlja

Na zdravlje odraslih utjee cjelokupna ivotna situacija, a zdravstveno stanje ovjeka
djeluje povratno na okolinu. Tako se meu pozitivne utjecaje (zatitni imbenici
zdravlja) na cjelokupno zdravlje istie vanost aktivnosti (tjelesnih svojstava, psihikih
sposobnosti i aktivnosti na drutvenome planu). Odluivanjem za aktivnosti na svim
planovima u odrasloj dobi biramo tjelesno i psihiki zdraviju budunost, veu kvalitetu
ivota u starosti. Umna aktivnost, umjerena fizika aktivnost i njegovanje dobrih odnosa
s okolinom, briga za druge - tite nae tjelesno i duevno zdravlje i doprinose dobrobiti.
Istraivanja su pokazala kako primjeren fizika aktivnost utjee na smanjenje anksioznosti,
depresije, nemira, problema sa spavanjem, poboljava emocionalnu stabilnost i smanjuje
osjeaj umora (Fasting, 1982., prema Jaki, ., Kovai, L., 1999.).
51
Primjer: Kreativnost kao prevencija depresije

Pacijentica V. V. javlja se na terapiju na kraju svog radnog vijeka. Dugo je udovica s
odraslom djecom koja nisu ispunila njezina oekivanja, osjea se depresivno, nije zadovoljna
ivotom u svojoj obitelji, nezadovoljna je na poslu koji je ispod njezinih mogunosti, ezne
za prikladnim mukim drutvom... Njezina je dob takva da se ne mogu oekivati znaajne
promjene. Uoavam da je obrazovana, puno ita te da je ivot provela nastojei udovoljiti
okolini (zahtjevna majka i njegujui otac koji je rano umro, potom je kao mlada udovica
usmjerena na djecu), imala je talent za crtanje, ali nije se usudila kolovati u tom smjeru.
Pacijenticu ohrabrim da se upie na teaj slikanja. Nakon nekog vremena ona se oslobaa
stega, povezuje svoja emocionalna stanja i neispunjene elje te se uspjeno izraava slikajui.
Kroz umjetniki izraz nalazi vie zadovoljstva u ivotu, bolje osjea svoju vrijednost, vraa
samopouzdanje i bolje se nosi s nekim neminovnostima u neposrednoj okolini, uspijeva bolje
shvatiti neposrednu okolinu i postaviti realna oekivanja. U ovom je primjeru pacijentiina
kreativnost omoguila oslobaanje stvaralakih potencijala i posluila kao zatitni imbenik
duevnog zdravlja, pruila jedan novi zamah u ivotu pacijentice koja je bila na putu depresije
i tjelesne bolesti.
Nasuprot pozitivnim utjecajima u odrasloj se dobi javlja niz negativnih utjecaja
(ugroavajui imbenici), najee se navode puenje, pijenje alkoholnih pia, preobilna i
premasna prehrana; treba naglaavati kako nezdravi, toksini socijalni odnosi (loi odnosi
u obitelji, mobbing, usamljenost), stres, iznenadne, ali i dugotrajne krize, nezaposlenost,
nelijeene traume, osjeaj slabe kontrole nad ivotom - samo su neki od negativnih
utjecaja na mentalno zdravlje.
Shvaanje mentalnog zdravlja na nain koji obuhvaa dobro (pozitivno) mentalno
zdravlje i mentalno zdravstvene probleme izuzetno je znaajan. Istiui dobro mentalno
zdravlje - osobine koje e ojaati sposobnost pojedinca u pridonoenju obitelji i ostalim
drutvenim mreama, lokalnoj zajednici i drutvu, a definirajui probleme mentalnog
zdravlja prema simptomima i kriterijima za utvrivanje poremeaja, jasniji su i pravci
djelovanja na unaprjeenju, primarnoj i sekundarnoj prevenciji, rehabilitaciji i prevenciji
smrtnosti (Okvir za javnozdravstvenu akciju na podruju mentalnog zdravlja, HZJZ,
2004.).
2.3.5. Kontekst
U razmatranju mentalnog zdravlja jo uvijek su nedovoljno istraivani utjecaji konteksta:
tako Websterov rjenik definira uinkovitost konteksta kao svaki utjecaj vanjskih objekta,
dogaaja ili informacija na koje organizam odgovara, a koji osobito utjeu na percepciju
i kogniciju. Lewin govori o stalnoj interakciji osobe i njezine okoline (navode Jaki, .,
Kovai, L., 1999.), a Petzold (1992.) istie koncept konteksta i kontinuuma, tj. ivotnog
prostora i vremena koji utjeu na nau osobnost i proteu se kroz cijeli ivot.
52
Panti, Z. i Ljubotina, D. (Importance of Psychosocial Context for Treatment of

Veterans and Civilians Following Traumatic War Related Experience, konferencija
ECTS, 2007.) istiu kako u lijeenju veterana i civila nakon traumatskog ratnog iskustva
utjecaj aktualnog ivotnog konteksta moe znaajnije utjecati na stanje mentalnog
zdravlja nego ranija trauma. U prijedlogu Nacionalne strategije za zatitu mentalnog
zdravlja vide se kritiki tonovi u osvrtu na sadanje stanje: Hrvatskoj su dodatne izazove
donijele i posljedice nedavnog rata i tranzicijskog razdoblja, ukljuujui porast socijalne
nesigurnosti, te porast poremeaja vezanih uz stres, kao i zlouporabu psihoaktivnih tvari.
Velike drutvene i ekonomske promjene dovele su i do raskidanja dobro uspostavljene
mree suradnje zdravstvenog, socijalnog, prosvjetnog i gospodarskog sustava, te do
ogranienja mogunosti financiranja na podruju obrazovanja, socijalne sigurnosti i
zdravlja, ukljuujui i duevno zdravlje.
Obzirom na opu tendenciju poveanja mentalno zdravstvenih problema, i posebno kod
nas velik broj osoba pogoenih iskustvom rata i migracija, spomenut emo istraivanje o
mentalnom zdravlju i intervencijama u zajednici, The study Health Care and CommunityBased Interventions for War-Traumatized People in Croatia (Franikovi, T., 2008.).
Utvreno je da od 719 ispitanika njih 56,2% nije imalo kliniki znaajne simptome
mentalnog poremeaja, 19,3% ispunjava kriterije za jedan poremeaj, 24,5% patilo je
od dva ili vie komorbidnih poremeaja. Prevalencija PTSP-a bila je 18%, povezano s
depresivnim poremeajem (62,8%), paninim poremeajem (26%) i socijalnom fobijom
(14,5%), a kod 25,8% ispitanika pronaeni su drugi mentalni poremeaji.
Autori zakljuuju kako slube pomoi trebaju imati na umu postojeu infrastrukturu i
lokalne specifinosti potujui potrebe osoba u podrujima pogoenim ratom. Zakljuuju
kako postojee slube nisu dovoljno usmjerene na ovaj dio populacije koja je razvila
mentalne poremeaje.
2.3.5.1. Radna sredina i mentalno zdravlje

U istom se dokumentu navodi kako je nuno na radnome mjestu osigurati zdravu
sredinu koja psiholoki i socijalno potie radnike te da odravanje dobrog duevnog
zdravlja pomae rastu produktivnosti i postizanju ciljeva ekonomskog rasta. Predviaju
se mjere za unaprjeenje razumijevanja problema mentalnog zdravlja u kompanijama te
uspjene radne reintegracije ljudi s problemima duevnog zdravlja.
Radna je sredina izuzetno vana za ope i mentalno zdravlje zaposlenih, a utjee i na
njihovu obitelj i druge odnose. Od kada je DSM, dijagnostiki i statistiki prirunik
Amerike psihijatrijske asocijacije, ukljuio PTSP u klasifikaciju bolesti, otvorene su
mogunosti i za primjenu u podruju industrije i biznisa te priznavanje traume izazvane
na radnome mjestu. Mnoge drave danas smatraju poslodavca odgovornim za stresne
dogaaje vezane za posao kada povrijede ili nanesu tetu zaposleniku. I u shvaanju
53
stresa u psihologiji danas se vie prouava i istie utjecaj radne sredine nego individualna
osjetljivost (Haslam, A.S., 2001.).
U nekim dravama SAD-a i Europe zakoni o kompenzacijama radnicima ukljuuju
emocionalni distres (nelagodu) za dogaaje koji se dogode na poslu. I u Hrvatskoj
zaposlenik moe tuiti poslodavca zbog propusta kada je teta narueno zdravlje. Ipak,
unato ispravnom ukazivanju na potrebu prevencije mentalnih problema i kreiranja
pozitivne atmosfere, rad u ovom podruju pravi je izazov.
Preventivne aktivnosti koje se odnose na tako popularnu temu u svijetu biznisa
i coachinga - life/work balance, tj. ravnotee poslovnog i privatnog ivota, za mnoge
kategorije radnih ljudi mogu biti samo elja u vremenu ekonomske nesigurnosti. Upravo
u vrijeme krize podrka i razumijevanje od kljunoga su znaaja. U veoj su mjeri ove
aktivnosti dostupne zaposlenima u kompanijama koje prepoznaju vanost ulaganja u
zaposlene, poslovnim ljudima koji opet upravo zbog napora da to i ostanu esto plaaju
cijenu i kroz narueno (mentalno) zdravlje i bliske odnose.
2.3.5.2. Obitelj, uloge, odnosi

U odrasloj dobi obitelj, partnerske i roditeljske uloge, ali i uloga odrasle djece svojih
roditelja te odgovornost za druge, sredinja su ivotna tema. Za te se uloge skromno
ili nedostatno pripremamo. Odrastanje veinom u nuklearnoj obitelji, esto necjelovitoj
ili poremeenih odnosa, okrueni idealom romantine ljubavi i sve vie vrijednostima
individualizma, nije priprema za vane obiteljske uloge odraslog doba. Mladi zadnjih
desetljea odgaaju ulazak u svijet odraslih, dugo ostaju uz zatitniki orijentirane
roditelje. esto ekonomska nesigurnost kao opravdanje samo skriva strah od preuzimanja
novih uloga.
U strunim se raspravama o pripremi za brak i roditeljstvo uvijek ponavlja dilema
je li to mogue onda kada su mladi zaljubljeni i kada su naumili osnovati zajednicu?
Na realistinu sliku o ivotu u obitelji, njezinim zadaama, ciklusima razvoja, ulogama,
zdravom razvoju i oekivanim - normativnim kao i iznenadnim krizama, napokon o
zadovoljstvu samoostvarivanja u tom ivotnom pothvatu, nuno je sustavno djelovati
kroz obrazovni sustav i medije, strukovne organizacije.
Iz dugotrajne prakse obiteljskog terapeuta shvaam kako u svakom razdoblju ivota
obitelji odrasli susreu probleme o kojima se trebaju posavjetovati, dobiti podrku, mada
je oni, obeshrabreni neuspjehom s djecom ili partnerom, ili uplaeni svojom slikom,
slabo trae. U modernom vremenu i gradskim sredinama kada izostaju tradicionalni
oblici podrke i pomoi, uz otuenost, uvjerenje da se mora i moe u svemu uspjeti,
teko je istovremeno ostvarivati se profesionalno, obiteljski, osobno, pomiriti napore
da se osigura egzistencija i ostvari obiteljski sklad, ostvari dovoljno dobro roditeljstvo...
Posebno su osjetljivi problemi samohranih i razvedenih roditelja, obitelji bez djece,
54
s hendikepiranim lanom obitelji, s gubicima; esto manjinske, doseljene obitelji, osobe

koje su traumatizirane ili su doivjele krenja ljudskih prava, imaju specifine probleme za
koje je potreban proaktivan pristup, otvorenost i osjetljivost strunjaka kako bi se osoba
otvorila.
Posebna je tema rad s disfunkcionalnim obiteljima, onima gdje ve postoje psihiki
problemi, nasilje, zanemarivanje, alkoholizam, narkomanija. Unato postojeim slubama
i ovdje nedostaje povezanost te mrea potrebnih usluga i programa.
U Zagrebu imamo jedan Centar za mentalno zdravlje pri Zavodu za javno zdravstvo
Dr. Andrija tampar u sklopu Slube za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti.
Postoji mrea obiteljskih centara koji djeluju unazad nekoliko godina u nizu gradova
s ciljem preventivnog djelovanja od kojih se oekuju vidljivije preventivne aktivnosti.
U sklopu Katolike crkve djeluje manji broj obiteljskih savjetovalita. Znaajnu aktivnost
ostvaruju nevladine organizacije koje pruaju usluge podrke, savjetovanja, preventivnog
djelovanja, emu treba dati vei znaaj i bolje ih umreiti s postojeim slubama
(O znaaju kreiranja svijesti o pozitivnom zdravlju kao zajednikoj odgovornosti svih,
ukazujem na dugogodinju emisiju Hrvatskog radija Zato tako?, novinarke Vinje Biti,
gdje se pokazuje odgovornost i pozitivan utjecaj medija u ovom podruju).
2.3.6. Tjelesno i mentalno, mentalno i tjelesno

Vidjeli smo kako je danas prevladalo shvaanje o cjelovitosti ljudskoga zdravlja, kako
nije mogue odvojiti fiziki, mentalni i socijalni aspekt zdravlja. Ne treba zaboraviti ni
ekoloki aspekt! Mentalne bolesti i potekoe odraavaju se na tjelesno zdravlje, utjeu na
(ne)brigu o tjelesnom zdravlju. U odrasloj je dobi niz psihosomatskih bolesti povezan s
nainom ivota, problemima u odnosima s okolinom, osobnosti oboljelog.
Navodim primjer vezan uz kardiovaskularne bolesti iz lanka Psiholoki imbenici
kod kardiovaskularnih bolesti (Bili, V., 2009.). Saznajemo kako spoznaje psihosomatske
medicine, liason psihijatrije, medicinske psihologije i psihoanalize ukazuju na blisku
povezanost kardiovaskularnog sustava i psiholokih imbenika. U praktinom se radu,
lijeenju kardiovaskularnih bolesnika, ove spoznaje zanemaruju, nedovoljno su integrirane
u biomedicinski model edukacije i lijeenja. Nadalje, autor istie kako poznavanje i
prepoznavanje emocionalnih i psiholokih utjecaja na kardiovaskularne bolesti umanjuje
neoekivane i nepotrebne potekoe u prevenciji, lijeenju i rehabilitaciji tih bolesti te je
ove spoznaje nuno ukljuiti u obrazovanje medicinskog osoblja.
Prediktori koronarne bolesti (sociokulturni i meuljudski) su obiteljski problemi,
manjak podrke branog partnera i socijalna izolacija. Psihoanalitiari opisuju rad s
psihosomatskim smetnjama koje su olakali ili uklonili analitikim radom interpretacijom
i proradom nesvjesnog znaenja simptoma.
55
U unaprjeenju mentalnog zdravlja i prevenciji psihikih i povezanih tjelesnih bolesti

u odrasloj dobi, na drukiji nain nego u mladosti, vaan je trenutak kada je nuno
djelovati, kako ne bi bilo kasno. Zbog optereenja i odgovornosti koje nosi odraslo doba
opasnosti pobolijevanja su vee, a razvijanje svijesti i odgovornosti o sebi, svome zdravlju,
stilu ivota i rizicima, zalog je za budunost. Takoer je vano educirati javnost i razvijati
osjetljivost okoline za one oko nas, na prepoznavanje osoba u riziku za psihosomatske
bolesti, jednako u obitelji, na radnome mjestu i drugim sredinama.
Razumljivo, kao ni u drugim sluajevima, nije dovoljno apelirati na na racionalni i
svjesni dio, nego (profesionalno, volonterski, kao i uz pomo medija) razvijati aktivnosti
na nain koje e doista doprijeti do korisnika.
Navest u jedan lagani primjer:
Mukarac mlaih srednjih godina javlja se na savjetovanje radi potitenosti i ivotnih briga,
upuen od lijenika obiteljske medicine. Ima niz pritubi i briga o svome zdravlju, posebno na
bolove u nogama, a pretragama je ustanovljeno da je tjelesno zdrav. U razgovoru saznajem da
je doselio s obitelji iz jednog vrlo tradicionalnog kraja, jo se nije dobro prilagodio na Zagreb.
Ima obrt koji vodi i uspijeva osigurati dobre uvjete za svoju obitelj (supruga i dvoje djece).
Vidi se u ulozi mukarca koji brine za obitelj, odluuje o svemu vanom. Na tradicionalan
nain potuje roditelje (posebno oca, koji ga savjetuje o vanim pitanjima), eli i njima pruiti
udobnu starost. Urednog izgleda, kulturnog ophoenja, djeluje zabrinuto, potuje autoritet
savjetovateljice. Dok razmiljam o moguim razlozima potitenosti sprema se na propitivanje
razvoja i obiteljskih odnosa u primarnoj i sadanjoj obitelji, o tradiciji obiteljskog ivota u
njegovom kraju, o utjecaju migracija na psihiko zdravlje, opazim kako moj klijent s enjom
gleda kroz prozor. Upitam ga kamo se zagledao, a on odgovara: Gledam kako oni djeaci
igraju nogomet (doista, vani se uje graja). Na pitanje kada je on zadnji puta igrao nogomet,
on se ozari i potvrdi da bi sada najradije izaao i pridruio se igraima. Nakon toga na put je
bio jasan: Radilo se o osobi koja je prihvatila teko breme odgovornosti i ima visoka oekivanja
od sebe, koja je u odrastanju preskoila ili prerano prihvatila odgovornosti zrele dobi (bolest
oca, obiteljski predodreena uloga najstarijeg sina). Ovdje je bilo mogue osvijestiti kako se
esto plati cijena u vidu depresije ili drugog pobolijevanja ukoliko se ne shvati veza optereenja
i potrebe da se nae ravnotea i nunost odmora, trenutka igre, ukoliko se ne oivi ponovno
unutranje dijete...
2.3.7. Unaprjeenje mentalnog zdravlja u specifinim i

vulnerabilnim populacijama odraslih
Niz je ranjivih skupina meu odraslima koje su pogoene tranzicijskim razdobljem i
ekonomskim promjenama. Odrasli su preplavljeni egzistencijalnim brigama, mijenjaju
se uloge u obitelji, raste nasilje u obitelji i duevni poremeaji, alkoholizam, poveana je
incidencija karcinoma i bolesti povezanih sa stresom.
56
Spomenut emo ponovno primjer traumatiziranih osoba kao ranjive skupine,

posebno skupine veterana: trauma i njezine posljedice su multidimenzinalni, dalekoseni
i dugotrajni problemi koji se nerijetko prenose na mlae generacije i generiraju nove
probleme mentalnog i socijalnog zdravlja. U literaturi je malo dokaza o utjecaju
kontekstualnih imbenika na rezultate tretmana traumatiziranih osoba.
U istraivanju o rezultatima lijeenja i percepcije socijalnog priznanja veterana i izbjeglica
(Ljubotina, D. and all, Treatment Outcomes and Perception of Social Acknowledgment
in War Veterans: Follow up Study. Croat. Med. J., 2007., 48, 157. - 166.) pokazano je
kako su traumatski simptomi izraeni i deset godina od doivljene traume, te koliko je za
rezultate tretmana znaajno socijalno priznanje drutva, jasni odgovori o priznanju patnje
i doprinosu zajednici dok nejasni odgovori izazivaju ljutnju, zbunjenost i interferiraju s
rezultatima tretmana. U uzorku veterana pronaeno je da percipiraju socijalnu podrku i
priznanje od svoje okoline u znatno manjoj mjeri nego, npr. izbjeglice u RH. Tako 38,1%
veterana smatra da lanovi njihove obitelji ne razumiju njihove probleme i ne priznaju
ono to su proli, a ak njih 95% smatra da ih drava ne razumije i ne priznaje. Ipak se
veina izjanjava da najvie podrke prima upravo od obitelji.
Zato i nakon petnaest godina govoriti o ratnoj traumi? To je potrebno stoga to ostavlja
dugotrajne posljedice i prenosi se na sljedee generacije. Ne treba zaboraviti i druge
skupine koje su doivjele traumu. Tu su stradali u prometnim nesreama, rtve krivinih
djela, tjelesno oboljeli i drugi. Posve je razumljivo da njihova nedovoljna nevidljivost u
drutvu teti njihovoj rehabilitaciji.
2.3.8. Zatita mentalnog zdravlja (odraslih) u zajednici

Zatita mentalnog zdravlja u zajednici slaba je toka brige o mentalno oboljelima od
nas, a sukladno suvremenim stajalitima najbolja se zatita oboljelih postie uravnoteenim
sustavom bolnike (u emu smo dobri) i izvanbolnike usluge (koju tek treba razvijati)
- uvode se novi modeli (mada ima pozitivnih iskustava iz prolosti koje treba obnoviti).
Ve smo spomenuli da se odnedavno uvodi model centara za mentalno zdravlje, ali ima
i primjera koji ohrabruju. To su neke aktivnosti strukovnih drutava, djeluju klubovi
lijeenih alkoholiara te niz organizacija civilnog drutva u lokalnim zajednicama koje
doprinose dobrobiti mentalnog zdravlja i sprjeavanju ovisnosti.
U prijedlogu Nacionalne strategije za zatitu mentalnog zdravlja navodi se da je
aktualna praksa pokazala kako malobrojni postojei programi imaju znaajne rezultate
kao to je to sluaj s programom kontrole uporabe duhanskih proizvoda ili prevencije
zlouporabe opojnih droga. Razvijaju se, npr. programi razvijanja roditeljskih vjetina i
rane interakcije, zatita zlostavljanih i drugo.
57
Ovdje navodimo jedan primjer preventivnog djelovanja s odraslima na lokalnoj razini:

U Dvoru na Uni, u suradnji lokalne samouprave, Osnovne kole, lokalnih strunjaka i
NVO Rehabilitacijski centar za stres i traumu iz Zagreba, provode se vie godina preventivne
aktivnosti u podruju mentalnog zdravlja: Uoivi velike potrebe za podrkom i savjetovanjem
roditelja kolske djece (kola, lokalna samouprava), preplavljenih ivotnim potekoama,
organizirane su usluga psiholokog savjetovanja i edukacije roditelja i grupnog rada se djecom,
te podrke uiteljima. Roditelji u poetku nepovjerljivi (zbog posljedica rata i kidanja veza, te
srama i predrasuda vezano uz probleme mentalnog zdravlja i traenja pomoi), s vremenom
i proirivanjem aktivnosti na posjete u njihovoj ivotnoj sredini, stjeu povjerenje, svladavaju
sram i bojazan od stigmatizacije, postaju spremniji podijeliti svoja iskustva i brige, iri se
prostor povjerenja i povezanosti u zajednici.
U podruju gdje nisu dostupne usluge mentalnog zdravlja niti aktivnosti prevencije
(najblii Sisak je ipak udaljen, a stanovnitvo je nezaposleno, siromano, izolirano/
iskljueno), u lokalnoj zajednici djeluje se u smislu promocije mentalnog zdravlja
(uenje roditeljskih vjetina, smanjenje srama i predrasuda o mentalnim problemima i
potekoama) te aktivnosti u smislu primarne prevencije u zajednici (rad s obiteljima koje
su u odreenom riziku, ali jo nemaju poremeaj mentalnog zdravlja ili ponaanja). Na
djelu je pristup od baze prema vrhu (tj. u susret s vrha proklamiranim zadacima brige
o mentalnom zdravlju).
Vidi se kako civilno drutvo i lokalna zajednica mogu bre djelovati i odgovoriti
potrebama, kako je mogue potaknuti i podrati lokalne snage, njihovu motivaciju za
boljitkom dok se ne organiziraju institucionalni potrebni oblici brige o mentalnom
zdravlju u zajednici.
2.3.9. Zakljuak
Dotakli smo samo neke teme vezane uz mentalno zdravlje i dobrobit odraslih. Niz
je razvojnih zadataka i sloenih utjecaja (unutranjih, vanjskih) koji e rezultirati time
kako e ovjek odrasti, proivjeti svoju zrelost i starost, koju e kvalitetu ivota te opeg
i mentalnog zdravlja i dobrobiti imati, koju e odgovornost preuzeti za svoje zdravlje i
dobrobit.
Odraslo/zrelo je doba razdoblje kada se gubi mladenaki osjeaj omnipotentnosti,
mijenja se perspektiva ivota, kada sazrijevanje znai i suoavanje s osobnim ogranienjima
i drugim realnostima oko nas, a ivotni uici i ivotna optereenja te loe zdravstvene
navike donose potekoe, bolesti.
Furlan (1981.), prema Jaki, ., Kovai, L. (1999.) ukazuje na raireno shvaanje
o odrasloj dobi kao dobi stabilnosti i staloenosti, kada su ljudi rijeili veinu svojih
osobnih, radnih, drutvenih problema: autor istie kako je to privid te da se i u odrasloj
58
dobi potrebno nanovo snalaziti i rjeavati probleme koji nikad prije nisu bili iskuani.
Upravo se ovdje otvara potreba i mogunost unaprjeenja mentalnog zdravlja i dobrobiti
odraslih.
Nismo sami kao pojedinci. Pripadamo svojim socijalnim mreama, zajednicama, a
one pripadaju nama. Pokazalo se da su generativna briga (opa svjesna briga za dobrobit
sljedee generacije) i ivotno zadovoljstvo znaajno povezani (Tucak, I., 2005.). Oni odrasli
(srednje i starije odrasle dobi) koji ulau svjesne napore u brigu za sljedeu generaciju
zadovoljniji su sobom i sebe opaaju kompetentnijim, a time su jai u suoavanju s
razliitim (ivotnim, zdravstvenim) problemima i ogranienjima koje nosi vrijeme pa
tako i davanju smisla svome ivotu.
Stoga je moj odgovor na pitanje Ima li nade za odrasle? pozitivan. Da, ima nade
za odrasle kada im se prui ruka podrke, prilika za refleksiju, uenje, kada se potuju
njihova ljudska prava, potakne za aktivnosti u pravcu unaprjeenja zdravlja i dobrobiti
njih kao i njihove okoline.
Psiholozi (i drugi strunjaci koji rade s ljudima, ali i donositelji odluka, politike
stranke, mediji, graani...) imaju posebnu odgovornost za doprinos u kreiranju i
provoenju razliitih aktivnosti za dobrobit pojedinaca i zajednice, brige o mentalnom
zdravlju, osjeaja povezanosti, smisla i nade, ne ekajui mjere koje se donose s vrha,
a u ivotu sporo implementiraju, nego djelujui kao pojedinci - strunjaci, putem svoje
strukovne organizacije, te kao graani u svojoj sredini i ire.
Literatura:
1. Bili, V. (2009.): Psiholoki imbenici kod kardiovaskularnih bolesti, Psihosomatska
medicina, Klinika za psiholoku medicinu KBC Zagreb
2. Dwivedi, K., Wiley, N. (1997.): Enhancing Parenting Skills, A guide for Professionals
Working with parents
3. Erikson, E. (1987.): The Life Cycle Completed (with Erikson, J. M., 1987.)
4. Franikovi, T. & all (2008.): Health Care and Community-based Interventions
for War-traumatized People in Croatia: Community-based Study of Service Use and
Mental Health, Croatian Medical Journal, 2008. August, 49(4), 483. - 490. (2008.)
The study Health Care and Community-Based Interventions for War-Traumatized
People in Croatia
5. Haslam, A. S. (2001.): Psychology in Organizations, The social Identity Approach,
SAGE Publications
6. Jaki, ., Kovai, L. (1999.): Socijalna medicina, Medicinska naklada, Zagreb
7. Nacionalna strategija zatite mentalnog zdravlja 2009. - 2013., MZS RH
59
8. Pantic, Z. (2009.): Illustrating Efforts of the NGO - Scene and Local Professionals
to Improve the Situation of Children in Post-War Societies, NATO Advanced
Workshop, Omega, Graz
9. Okvir za javnozdravstvenu akciju na podruju mentalnog zdravlja, HZZJ, 2004.
10. Panti, Z., Ljubotina, D. (2007.): Importance of Psychosocial Context for Treatment
of Veterans and Civilians Following Traumatic War Related Experience, 10th
European Conference on Traumatic Stress Truth and Trust After Trauma, Opatija,
5. - 9. June 2007.
11. Tucak, I. (2005.): Generativna briga u tri razdoblja odrasle dobi: relacija s nekim
sociodemografskim varijablama, ivotnim zadovoljstvom i percepcijom osobne (ne)
kompetentnosti, Suvremena psihologija 8, 2, 179. - 195.
12. Prevention of Mental Disorders, Effective interventions and policy options, Summary
Report WHO Geneve
13. WHO (2001.) Strengthening mental health promotion, Geneve, World Health
Organization u Herrman Helen, Saxena Shekhar, Moodie Rob eds.
60
3. KAKO RADITI NA ZATITI I

UNAPRJEENJU MENTALNOG ZDRAVLJA
3.1. Jaanje osobnog potencijala za napredovanje

3.1.1. Uvod
Kod odraslih osoba psiholoku dobrobit ine: samoprihvaanje ili pozitivan stav prema
samome sebi, pozitivni odnosi s drugima koji su topli i pouzdani, samostalnost, vjetine
odabiranja ili stvaranja okolia koji odgovara pojedincu, svrha u ivotu koja ukljuuje
ciljeve, namjere i smisao za smjer te osobni rast u kojem pojedinac nastavlja razvijati svoj
potencijal (Rytt, Keyes, 1995., prema Kidd, J. M., 2008., str. 167.). Psiholoka dobrobit
u odrasloj dobi rezultat je uspjeno obavljenih razvojnih zadataka, uspjenih interakcija
s okoliem tijekom razliitih ivotnih razdoblja. U ranom ivotnom razdoblju okoli
predstavlja obitelj, a u kasnijim ivotnim razdobljima, sudjelovanjem u djejem vrtiu,
koli, poslu i zajednici, ivotni prostor postaje iri sa sve sloenijim zahtjevima.
Koliko e uspjeno pojedinac udovoljavati zahtjevima okolia tijekom svoga ivota
ovisi o tome koliko e vjeto i primjereno situaciji koristiti svoje sposobnosti, znanja i
vjetine te koliko e uspjeno integrirati to iskustvo u potencijal za uspjeno savladavanje
novih ivotnih situacija. Koliko e to biti na njegovu dobrobit u mnogome ovisi o tome
koliko e uspjeno, u skladu sa svojim potrebama, vrijednostima i interesima, postavljati
ciljeve i usmjeravati svoje aktivnosti prema tim ciljevima, uvaavajui obiljeja uvjeta
okolia, odnosno o njegovom samoreguliranju. Samoreguliranje se smatra aktivnim
konstruktivnim procesom pomou kojeg pojedinac postavlja ciljeve za svoje uenje,
posao ili ivot i pokuava nadgledati svoju kogniciju, motivaciju i ponaanje voeno i
ograniavano tim ciljevima i kontekstualnim obiljejima okolia (Pintrich, 2000., prema
Kadhiravan, Suresh, 2008., str. 127.). Tijekom ivota pojedinac dolazi u situacije koje
zahtjevima nadilaze njegove mogunosti uspjenog odgovaranja i one njegovoj dobrobiti
predstavljaju ugroavanje. To moe biti kada zahtjevi okolia premauju sposobnosti,
znanja i vjetine pojedinca, ili nisu usklaeni s njegovim interesima, vrijednostima i
potrebama, ili kada zahtjevi njegovih salijentnih uloga meusobno nisu kompatibilni.
3.1.2. to i kako raditi

Kako ojaati pojedinca da se uspjeno nosi sa zahtjevima okolia, na svoju dobrobit
i dobrobit zajednice? Razvoju i napredovanju pojedinca treba omoguiti primjerene
uvjete i podravajue ozraje u obitelji, vrtiu, koli, na radnome mjestu i u zajednici
te odgovarajuu potporu u situacijama u kojima dolazi do naglih promjena i rasta
zahtjeva okolia. Sustavne intervencije usmjerene na stvaranje podravajuih uvjeta za
dobro mentalno zdravlje u vrtiima, kolama i radnim organizacijama te odgovarajua
ciljana potpora pri znaajnim promjenama tijekom obrazovanja i rada (promjena kole,
gubitak posla), svakako su ekonominije od individualno usmjerenih intervencija kada
doe do problema mentalnog zdravlja. Psihosocijalna potpora obitelji i osnaivanje
63
zajednice vani su aspekti jaanja potencijala pojedinca za napredovanje. Obitelj i

zajednica naroito su vane kao potpora socijalno iskljuenim skupinama i ovisnicima
koji su zbog svojih specifinosti posebno osjetljiv dio populacije. Kad se pojedinac nae
u situaciji koja predstavlja opasnost njegovoj dobrobiti, individualna pomo u jaanju
njegovih mogunosti za uspjeno noenje s problemima u danoj situaciji moe obuhvatiti
psiholoku poduku, uvjebavanje potrebnih vjetina i psiholoko savjetovanje, ovisno o
procjeni potencijala pojedinca i aktualnih zahtjeva okolia.
Pri procjenjivanju potencijala pojedinca - klijenta, uz sagledavanje njegovih
ogranienja i slabijih podruja, vana je usmjerenost na procjenu osobina koje mogu
pridonijeti uspjenosti. Koritenjem psihodijagnostikih sredstava, uz utvrivanje slabih
strana treba utvrditi i jake strane, sposobnosti i osobine osobe koje potpomau u
prilagodbi zahtjevima okoline, za razliku od tradicionalnog kliniko-psiholokog pristupa
usmjerenog na utvrivanje deficita i disfunkcionalnosti. Takoer, pri procjenjivanju
zahtjeva okolia valja uz zahtjeve koje postavlja pojedincu utvrditi i podravajua obiljeja
koja mogu potpomoi uspjenost pojedinca kako bismo na njima i potencijalu pojedinca
gradili njegove mogunosti za uspjeno savladavanje zahtjeva okolia. Ovisno o procjeni
potencijala klijenta i zahtjeva njegovog okolia, zajedno s njim dogovorimo ciljeve,
strategiju, sadraj i oblik pomoi koju pruamo. Psiholokom podukom nastojimo
klijentu pojasniti sve aspekte problema potrebne za njegovo razumijevanje situacije u kojoj
se naao i iznalaenje rjeenja. Plan uvjebavanja potrebnih vjetina takoer izradimo u
dogovoru s klijentom. Pri tome vodimo rauna da je sadraj, obim, intenzitet, redoslijed
i dnevni raspored vjebanja, trening, prilagoen potencijalu i specifinom problemu
klijenta te zahtjevima okolia. Kako bismo odrali klijentovu motiviranost za sudjelovanje
u tretmanu, trening treba biti koliko god je mogue osmiljen i integriran u stvarni ivot
te dobro usklaen s ostalim aktivnostima.
Psiholoku poduku i uvjebavanje potrebnih vjetina ukljuimo u okvir psiholokog
savjetovanja, prilagoeno problemu naeg klijenta i procijenjenom prioritetu pojedinih
parcijalnih ciljeva unutar tretmana, kako bismo postigli to bolji uinak. U savjetodavnom
odnosu savjetovatelj treba stvoriti klimu koja e omoguavati i poticati rast i razvoj
klijenta. Bitni su uvjeti za stvaranje poticajne klime u savjetodavnom odnosu prema
Rogersu (Mearns, Thorne, 2010., str. 17.) autentinost savjetovatelja, njegovo bezuvjetno
pozitivno uvaavanje ili prihvaanje klijenta te empatijsko razumijevanje. Svojom
autentinou savjetovatelj predstavlja sebe takvim kakav jest i daje poruku klijentu da
je doputeno biti takvim kakav jesi. Kada savjetovatelj prihvaa poziciju uvaavanja i
nevrjednovanja klijent e se osjeati sigurnijim, vjerojatnije je da e se moi iskrenije
suoiti sa sobom i pokazati se takvim kakav jest, bez straha od negativnog vrjednovanja
od strane savjetovatelja. Empatijskim razumijevanjem savjetovatelj pokazuje sposobnost
praenja i doivljavanja klijentovih osjeaja i osobnih znaenja, sposoban je razumjeti
situaciju i problem iz ugla klijenta.
64
3.1.3. U ranom djetinjstvu, prije polaska u kolu

U krugu obitelji odvija se socijalizacija djeteta u ranoj dobi. Obiteljska je zadaa
pripremiti dijete za ivot u zajednici u skladu s drutvenim standardima. Sposobnost
ponaanja u skladu s drutvenim standardima, koje prenose roditelji, te regulacija tog
ponaanja s obzirom na promjenjive zahtjeve situacije, rano se javlja. Usklaivanje djeteta
sa zahtjevima skrbnika, roditelja, predstavlja prototip kasnije samoregulacije jer zahtijeva
sposobnost zapoinjanja, prekidanja i moduliranja ponaanja u skladu s roditeljskim
standardima (Emde, Johnson, Easterbrooks, 1987., Gralinski, Kopp, 1993., Kopp, 1982.,
prema Kochanska i sur., 2001., str. 1091.). Roditelji svojim ponaanjem i postavljanjem
pravila u odgoju djeteta kreiraju uvjete koji su manje ili vie poticajni razvoju djeteta i
postizanju prilagoenog ponaanja.
Kako pomoi roditeljima u pripremi djeteta za ukljuivanje u vrti i kolu? Psiholokom
podukom o djetetovu razvoju, odgoju, roditeljskim kompetencijama, svim aspektima
problema s kojim su se susreli i nainom rjeavanja. Treba ih poduiti kako postavljati
pravila, granice, kako poticati aktivnosti i interakciju s djetetom koja je podravajua za
razvoj i usvajanje pravila. Psiholokim savjetovanjem pruiti im podrku pri rjeavanju
problema. Pri ukljuivanju djeteta u vrti omoguiti suradnju roditelja i odgojiteljice u
podrci prilagodbe djeteta na odvajanje od roditelja i uvjeta u vrtiu. Pri tome valja izbjei
etiketiranje djeteta kao problematinog i poduiti roditelje kako mogu pripremati
dijete da se lake prilagodi vrtiu. U sluaju naruenih obiteljskih i/ili branih odnosa
treba pruiti psihosocijalni tretman obitelji.
3.1.4. U djetinjstvu i mladenatvu, tijekom obrazovanja

Tijekom ivotnih razdoblja djetinjstva i mladenatva pojedinac igra jednu od sloenijih
uloga u svom ivotu - ulogu uenika u procesu obrazovanja. Polaskom u kolu dijete gubi
bezuvjetnu podrku roditelja, javljaju se roditeljska oekivanja da bude uspjeno i da ih ne
osramoti. Sudjelovanjem u kolskim aktivnostima uenik je neprestano izloen vrjednovanju
svojih sposobnosti, i svoje osobnosti, od strane uitelja, vrnjaka, obitelji, samoga sebe, pa i
ire okoline. Zahtjevi koje mora ispuniti nisu uvijek usklaeni s njegovim mogunostima,
situacija u kojoj ih treba ispuniti esto nije podravajua, a znaju biti tako postavljeni da im
ne razumije smisao. Tijekom odrastanja javlja se nova vana uloga - lan vrnjake ekipe,
zahtjevi koje esto nisu kompatibilni s ulogama uenika i djeteta, pogotovo kad loe krene
u koli pa porastu roditeljski zahtjevi i pritisci. U mladenatvu, usmjeravajui interese na
ivotnu perspektivu, trae smisao svojih aktivnosti pa tako i smisao obrazovanja za ostvarenje
ivotnih ciljeva.
Kao indikator uenike dobrobiti moe se uzimati kvaliteta kolskog ivota odreena
imbenicima povezanim sa kolskim okruenjem, obrazovnim iskustvima uenika i
ukljuenosti uenika u kolski ivot (Karatzias i sur., 2002., prema Raboteg-ari i sur.,
2009., str. 699.). Raboteg-ari i sur. (2009., str. 708.) utvrdile su da je vea zastupljenost
65
razliitih aspekata kvalitete kolskog ivota povezana s pozitivnim ishodima u kolskoj

situaciji, dok je percepcija kole kao mjesta gdje uenici doivljavaju stres i gdje se loe
osjeaju povezana sa slabijim kolskim uspjehom, veom kolskom nedisciplinom,
uestalijim markiranjem te s manjom usmjerenou uenika na uenje.
Temeljem osobnog klinikog iskustva (Gulin, 2009.) u radu s djecom i mladima koji
imaju probleme mentalnog zdravlja i probleme ponaanja (opijanje, uzimanje droga,
kockanje, markiranje, otkaeno ponaanje i nasilje), mogu rei da pri javljanju ovih
problema znaajnu ulogu ima kolski neuspjeh, osjeaj nezadovoljstva u razredu, sukob s
roditeljima, najee vezan uz (ne)izvravanje kolskih obveza te nezadovoljstvo ivotom.
Uspjenosti psiholokog tretmana znaajno pridonosi savladavanje vjetina uenja,
omoguena ansa u koli, rjeavanje sukoba s roditeljima i osmiljavanje kolskih ciljeva
u kontekstu ivotnih ciljeva. Pri tom kriterij uspjenosti tretmana ukljuuje poboljan
kolski uspjeh - ocjene, ponaanje u razredu, neizostajanje s nastave, odnos prema uenju
te subjektivnu procjenu uenika bolje se osjea i procjenu roditelja. Kvalitativna analiza
obiljeja kolske situacije, procijenjenih tijekom rada s djecom i mladima, savjetodavnog
rada s njihovim roditeljima i suradnje sa kolom na oblikovanju poticajnih uvjeta u
razredu, upuuje na povezanost problema mentalnog zdravlja i ponaanja sa situacijskim
imbenicima u koli. Mogu rei da u nastanku i perzistiranju problema mentalnog
zdravlja i ponaanja uenika odreenu ulogu imaju organizacijska obiljeja kole: pravila
ponaanja, kvaliteta izvoenja nastave, pravednost u ocjenjivanju znanja, razredna klima,
percepcija perspektive obrazovanja. Ovo ukazuje na mogunost za intervencije u zatiti
mentalnog zdravlja uenika, usmjerene na jaanje potencijala samog uenika, jaanje
roditeljskih kapaciteta za odgovarajuu podrku ueniku te na kolske uvjete, u smislu
izrade nastavnih planova i programa primjerenih dobi i svrsi, omoguavanja kvalitetne
izvedbe nastave te razvijanja poticajne kolske klime.
3.1.4.1. to raditi za jaanje osobnog potencijala za napredovanje

Znaajne vjetine potrebne za uspjenost uenika u savladavanju nastavnog gradiva
su kognitivne strategije za unaprjeivanje pozornosti, pamenja, itanja i uenja.
itanje s razumijevanjem osnovni je preduvjet za uspjenost u uenju tijekom cijelog
obrazovanja. Praksa pokazuje da uenici koji imaju potekoe sa kolskom uspjenou,
ak i u viim razredima osnovne kole i srednjoj koli, esto nisu ovladali vjetinom
itanja s razumijevanjem. Potekoe u uenju uenika niih razreda osnovne kole, za
koje esto ne postoji razlog u smislu specifinog kognitivnog deficita, takoer upuuju
da bi bilo dobro razloge ovim potekoama traiti u neodgovarajuem ili neodgovarajue
provedenom treningu itanja te donijeti primjereno sustavno rjeenje za unaprjeenje
ove osnovne vjetine uspjenog uenja. Koli-Vehovec i Muranovi (2004., str. 104.)
utvrdile su pozitivan uinak recipronog poduavanja strategija itanja na razumijevanje
proitanog. Trening recipronog poduavanja vjetine itanja, metodom poduavanja
strategija postavljanja pitanja, saimanja, razjanjavanja i predvianja putem dijaloga
66
izmeu uenika, s ciljem poboljavanja razumijevanja pri itanju, mogue je koristiti u

kolama za unaprjeenje vjetine itanja uenika.
Osim kognitivnih strategija za unaprjeenje vjetina uenja, kolskoj uspjenosti
pridonosi uspjeno postavljanje ciljeva, vezano uz uenje i izvravanje kolskih obveza
te usmjeravanje svojih aktivnosti prema tim ciljevima, sukladno zahtjevima i pravilima
kole. Uenici koji imaju potekoa sa kolskom uspjenou vrlo esto ne sudjeluju
aktivno u nastavnom procesu i uenju, nisu zainteresirani, ne izvravaju kolske obveze,
neodgovarajue se ponaaju te ne koriste metakognitivne strategije uenja. Osobine po
kojima se razlikuju visoko uspjeni uenici od onih s niskim postignuem ili onih koji
imaju neke potekoe u uenju odgovaraju osobinama dobro samoreguliranih uenika, s
metakognitivnog, motivacijskog i ponaajnog gledita (Zimmerman, 2001., 2002., prema
Montalvo, T., Torres, G., 2004., str. 3.). Ovo ukazuje na mogunost da odgovarajuim
treningom u vjetinama samoregulacije svi uenici mogu poboljati svoj stupanj kontrole
nad procesom uenja i izvedbom, a mnoge potekoe u uenju neuspjenih uenika mogu
biti uklonjene ili ublaene. Intervencijske strategije za unaprjeivanje samoregulacije
uenja (Self-Regulation, http://www.gifted.ucconn.edu/siegle/SelfRegulation):
- na osobnom podruju: organiziranje i transformiranje informacija, postavljanje
ciljeva i planiranje, voenje biljeaka i nadgledanje, ponavljanje i zapamivanje
- na ponaajnom podruju: praenje kvalitete i napredovanja (samoevaluacija),
motiviranje i samoosnaivanje, odreivanje ili zamiljanje kazne, odgaanje nagrade
(self-consequating)
- na okolinom podruju: traenje informacija, strukturiranje okolia i traenje
socijalne podrke
mogu biti primjenjivane u razredu, odnosno integrirane u nastavni proces. Ove strategije
za unaprjeivanje samoregulacije uenja mogu biti prilagoene i korisno primjenjivane u
individualnom radu s uenicima koji imaju potekoe u uenju.
Za uspjeh u koli znaajna je odgovarajua roditeljska potpora. Roditelji trebaju znati
to, koliko, kada i kako pomoi kako bi to bilo poticajno za napredovanje njihova djeteta.
Sukobi uenika s roditeljima esto su vezani za uspjeh u koli i izvravanje kolskih obveza
te tako i ispunjavanje roditeljskih oekivanja. Oni esto povratno loe utjeu na uspjeh
uenika u uenju, u koli, loe djeluju na obiteljsko ozraje, a mogu loe djelovati i na brani
sklad roditelja. Roditelji esto ne znaju na koji nain mogu pomoi ueniku u uenju,
a da to nije kritiziranje ili preuzimanje njegovih obveza ili omoguavanje jednostavnog
prolaska pomou intervencija u koli. Korisno je raditi na roditeljskim kompetencijama
za podrku u uenju kao i na roditeljskim oekivanjima i odnosu prema kolskom uspjehu
i samostalnosti njihova djeteta. Vano je da kola i roditelji uspostave partnerski odnos
koji nije optereen traenjem odgovornosti (krivnje) za ueniki neuspjeh, u jednom
ili drugom smjeru, ve da zajedno dogovore i usklade odgovarajuu podrku ueniku
u izvravanju kolskih obveza, kod kue i u koli. Budui da je brani sklad roditelja
podravajui za bolji kolski uspjeh i ima utjecaj na emocionalnu prilagoenost djece
(udina-Obradovi, Obradovi, 1995., str. 635.), kad su narueni obiteljski i/ili brani
odnosi, kao potpora kolskoj uspjenosti djece, korisna je psihosocijalna podrka obitelji
i branom odnosu roditelja.
67
Kako bi bila podravajua za uspjenost uenika i ostvarenje odgojno-obrazovnih

ciljeva, kolsku nastavu treba sadrajno i po izvedbi uiniti to bliu stvarnim potrebama,
smislenu i to ugodniju. Vano je da su deklarirani sadraji integrirani u kolske aktivnosti
kao i to da deklarirane vrijednosti ive u koli. Djeca su jako osjetljiva na nesklad onoga
to govorimo i radimo. Uenici esto ne vide smisao izvravanja kolskih obveza u svojoj
ivotnoj perspektivi. Raboteg-ari i sur. (2009., str. 712.) navode kako su negativni
osjeaji uenika prema koli u znatnoj mjeri povezani s aspektima kvalitete kolskog ivota
na koje kola moe utjecati poput kvalitete odnosa meu uenicima, kvalitete odnosa
izmeu uenika i nastavnika i stupnja u kojem uenici ono to se ui u koli smatraju
zanimljivim i relevantnim za ivot. Za unaprjeenje mentalnog zdravlja uenika treba
raditi na stvaranju razredne i kolske klime poticajne za uenje i razvoj. Umjesto traenja
nedostataka, dokazivanja nesposobnosti i neprimjerenosti, stigmatiziranja, kolska bi
klima trebala podravati usmjerenost na jaanje potencijala uenika za maksimalno
ostvarenje mogunosti te osposobljavanje za produktivan rad i ivot nakon obrazovanja.
Budui da su uitelji i nastavnici znaajni aktivni kreatori razredne i kolske klime,
trebalo bi raditi na unaprjeenju njihove kvalitete rada i mentalnog zdravlja, oni su bitni
imbenici dobrobiti uenika (Gulin, 2010.).
Kako mladima pomoi da bezbolnije i uspjenije prijeu u podruje rada? Kako bi se
osigurale bolje mogunosti za zapoljavanje i konkurentnost na tritu rada, obrazovne bi
programe trebalo to bolje uskladiti s potrebama na tritu rada, povezati ih s potrebama
gospodarstva u pogledu zanimanja za koje obrazuju i kompetencija koje se trae za posao
(Bejakovi, 2006., str. 417.). Tijekom obrazovanja, prilikom profesionalnog savjetovanja i
kasnije, prilikom odabira karijere trebalo bi pruiti podrku u usklaivanu profesionalnog
izbora s vrijednostima pojedinca jer sklad radnih vrijednosti i obiljeja radne okoline u
odreenoj mjeri pridonosi zadovoljstvu poslom (verko i sur., 2007., str. 312.). Takoer bi
uenicima i studentima trebalo omoguiti stjecanje kompetencija potrebnih za uspjeno
sudjelovanje na tritu rada. Wendlandt i Rochlen (2008., str. 159.) predlau intervencije
koje mogu biti implementirane na uilinoj razini. Pruanje tonih informacija tijekom
faze anticipiranja, omoguavanje razvijanja vjetina potrebnih za uspjenu prilagodbu i
pruanje podrke tijekom procesa promjena omoguilo bi bolje noenje s promjenama
pri prelasku s obrazovanja na posao.
3.1.4.2. Kako raditi na jaanju osobnog potencijala za

napredovanje
Kako pomoi kada doe do problema? Uenika ojaati u vjetinama koje su mu
potrebne za savladavanje aktualnih problema i pruiti mu potporu pri primjeni tih vjetina
u stvarnoj situaciji. Roditelje ojaati da mu na odgovarajui nain pomognu, a kolu da
mu omogui priliku i prui odgovarajuu potporu za rjeavanje problema. Omoguiti
partnerski odnos roditelja i kole na rjeavanju problema u kojem nema traenja krivca.
68
U niim razredima osnovne kole vano je djecu ojaati u kognitivnim strategijama

unaprjeivanja pozornosti, pamenja, itanja i uenja. To su osnovne vjetine koje djeca,
da bi bila uspjena, trebaju znati i moi koristiti u razredu. Roditelje treba poduiti to,
koliko, kada i kako pomoi djetetu kako bi ga mogli, kako stjee kompetencije, postupno
osamostaljivati. Treba raditi i na roditeljskim strahovima vezano uz probleme djeteta i
oekivanjima od djeteta. U koli treba omoguiti podravajuu razrednu klimu u kojoj
nema stigmatiziranja zbog neuspjenosti i podravati dijete u svladavanju problema.
U suradnji roditelja i kole treba izbjei dokazivanje neprimjerenosti ponaanja
i nesposobnosti djeteta, traenje odgovornosti i krivca za to, ve traiti mogunosti
odgovarajue potpore djetetu.
U viim razredima osnovne kole djeci ee treba podrka u vjetinama postavljanja
ciljeva, vezano uz uenje i izvravanje kolskih obveza te usmjeravanja aktivnosti prema
tim ciljevima, sukladno zahtjevima i pravilima kole. Jo uvijek dobro doe pomo u
savladavanju itanja s razumijevanjem. Ovdje je takoer vano uputiti roditelje kako da
pomognu ueniku u savladavanja problema. Treba pomoi u usklaivanju meusobnih
oekivanja roditelja i djeteta te pomicanju granica. Pri tome valja paziti da se ne
postavimo ni na jednu stranu. U suradnji roditelja i kole, uz izbjegavanje pripisivanja
krivnje, valja izbjei etiketiranje uenika kao lijenog, bezobraznog. Treba zajedno
potraiti mogunosti za odgovarajuu podrku u rjeavanju problema, na jednoj i drugoj
strani te mu dati priliku za to.
U mladenatvu, tijekom obrazovanja za zanimanje, ili za nastavak obrazovanja, jo
moe biti korisno poraditi na vjetinama potrebnim za kolski uspjeh. Tada su ei
problemi nekompatibilnih zahtjeva uloga uenika, djeteta i lana vrnjake ekipe, kao
i problemi vezani uz percepciju mogunosti ostvarenja ivotnih ciljeva, s obzirom na
kolski uspjeh ili nametnuto zanimanje. Roditelje treba uputiti na odgovarajui nain
podrke, poraditi na usklaivanju njihovih oekivanja i interesa njihovog djeteta. Pri
podrci u odnosu roditelja i djeteta, njihovom uzajamnom usklaivanju meusobnih
zahtjeva, treba doista paziti da se ne postavimo ni na jednu stranu. U suradnji sa kolom,
bez traenja odgovornosti za problem, valja dogovoriti odgovarajuu potporu ueniku u
rjeavanju problema.
3.1.5. U odrasloj dobi, tijekom karijere

Koliko e pojedinac u odrasloj dobi biti zadovoljan samim sobom, ostvarivati pozitivne
odnose s drugima, biti zadovoljan svojim ivotom i biti aktivan lan koji pridonosi
zajednici, ovisi o uspjenosti izvrenih zadataka u prethodnim ivotnim razdobljima, kao
i o mogunostima za uspjean rad i ivot, koje prua zajednica. Ovisi takoer i o tome
koliko e se vane ivotne uloge meusobno podravati te koliko e pojedinac uspjeno
upravljati situacijama kada zahtjevi njegovih vanih ivotnih uloga nisu kompatibilni.
Salijentne ivotne uloge osnova su osobnog identiteta i kljune su za zadovoljstvo ivotom
(Super i sur., 1996., prema verko i sur., 2007., str. 303.). U odrasloj je dobi posebno
69
vana uspjenost u radnoj ulozi jer uspjenost u ostvarenju radnih ciljeva utjee na
mogunosti ostvarenja pojedinca na drugim podrujima te na kvalitetu tog ostvarenja u
obitelji i zajednici, sukladno njegovim vrijednostima.
Kako bi pojedinac bio uspjean na poslu, uz posjedovanje odgovarajuih kompetencija
potrebnih za obavljanje radnih zadataka, on si treba vjeto postavljati ciljeve i usmjeravati
svoje aktivnosti prema ostvarenju tih ciljeva, voeno i ograniavano ciljevima i
kontekstualnim obiljejima radnog okruenja. Pri tome treba uspjeno nadgledati,
regulirati i kontrolirati svoju kogniciju, emocije, motivaciju i djelovanje. Kadhiravan i
Suresh (2008., str. 130.) identificirali su strategije samoreguliranog ponaanja na poslu:
- samopotovanje: vrjednovanje sebe kao uinkovitog radnika
- samonadgledanje: reguliranje akcija u skladu s vanjskim pokazateljima
- samoprocjenjivanje: analiziranje kvalitete svojih radnih aktivnosti
- osobna kontrola: oekivanje da je izvedba na poslu rezultat osobnog truda
- priprema zadataka: priprema za uinkovito obavljanje zadataka i izrada plana
djelovanja
- ciljna orijentacija: sklonost ostati usmjeren na cilj zadatka
- suoavanje s neuspjehom: tendencija uinkovitog bavljenja neuspjehom
- sposobnosti rjeavanja problema: sposobnost savladavanja prepreka u postizanju
cilja.
Koja su obiljeja posla vezana za psiholoku dobrobit pojedinca? Psiholoki vani
poslovni atributi (Warr, 2002., prema Kidd, 2008., str. 167.) su: osobna kontrola,
mogunost za koritenje vjetina, eksternalno generirani ciljevi, raznolikost, okolina
jasnoa, dostupnost novca, fizika sigurnost, podravajua supervizija, mogunost za
interpersonalne kontakte i drutveno vrednovana pozicija. Osim ovih osobina posla vanih
za psiholoku dobrobit, neke osobine karijere posebno su vane, neovisno o tome koliko
osobi odgovara odreeno zanimanje i posao. Pokazalo se da je odreeni slijed dogaaja,
procesa i stavova vaan za psiholoku dobrobit iz karijere (Kidd, 2008., str. 179.). Pri
tome se pod karijerom podrazumijeva slijed pojedineva radnog iskustva kroz vrijeme.
Za psiholoku dobrobit iz karijere, osim vremenske perspektive, vani su dobri odnosi na
poslu s kolegama i nadreenima, odnos pojedinaca prema njihovoj ulozi u poslu ili prema
organizaciji u kojoj su zaposleni, uinkovita izvedba na poslu, osjeaj svrhe, kao i razvoj
novih vjetina ili vjerojatnost razvoja istih u budunosti. Gubitak posla, promjena karijere
i stres na poslu uzrokovan oskudnom supervizijom i poveanim poslovnim zahtjevima,
problemi u prilagoavanju na novu ulogu te potekoe iz osobnog i obiteljskog ivota
koje interferiraju s poslovnim ivotom, predstavljaju prepreke za dobrobit iz karijere.
Kidd predlae (2008., str. 183.) da se savjetovanje u vezi karijere, koje je prvenstveno
usmjereno na razumijevanje razlika meu zanimanjima i odabir zanimanja koja odgovaraju
interesima, vrijednostima i sposobnostima pojedinaca, vie usmjeri na organizacijski
kontekst rada, kako bi pojedinci bili spremniji suoiti se s organizacijskim promjenama.
Mladim bi ljudima, i ostalima u tranziciji, trebalo pomoi odrediti koja obiljeja karijera
su za njih osobno znaajna te da razmotre koliko tih obiljeja posjeduju karijere koje
70
oni razmatraju. Kad se javi prijetnja zaposlenju rukovoditelji bi trebali biti osjetljivi na
potrebu zaposlenika za potporom. Takoer bi trebali omoguiti potporu i povratnu
informaciju, mogunosti za uenje i uspjenu izvedbu radnih zadataka te radne obveze
koje e uvaavati druge ivotne uloge.
to i kako raditi za psiholoku dobrobit u odrasloj dobi tijekom karijere? U radnim
organizacijama, upravljanjem ljudskim potencijalima: odabirom kadrova, razvojem
kompetencija potrebnih za uspjeno obavljanje radnih zadataka, motivirajuim sustavom
nagraivanja, podravajuom organizacijskom klimom, te organizacijom rada, koja
omoguuje ravnoteu s privatnim i obiteljskim ivotom, stvarati povoljne uvjete za
mentalno zdravlje zaposlenih. Tijekom znaajnih ivotnih promjena vezanih uz posao
i karijeru, npr. gubitka posla, zajednica bi trebala osigurati mogunosti za razvoj
kompetencija potrebnih za sudjelovanje na tritu rada i novo zaposlenje te podrku za
nadilaenje nepovoljne situacije.
to uiniti za dobrobit pojedinca kada je njegovo mentalno zdravlje toliko narueno
da nije uspjean u obavljanju radnih zadataka? Psiholoku dobrobit vezano uz posao i
karijeru mogue je postii kada pojedinac uspjeno izvrava radne zadae, u skladu sa
svojim vrijednostima i zahtjevima organizacije. Ako zahtjevi posla i organizacijski kontekst
nadilaze njegove mogunosti najbolje je pojedincu omoguiti posao koji njemu postavlja
primjerenije zahtjeve.
Literatura:
1. Bejakovi, P. (2006.): Uloga obrazovnog sustava u postizanju zapoljivosti i
konkurentnosti radne snage u Hrvatskoj, Drutvena istraivanja Zagreb, 3(83), 401.
- 425.
2. udina-Obradovi, M., Obradovi, J. (1995.): Utjecaj branog emocionalnog sklada
roditelja na kolski uspjeh i ponaanje djece, Drutvena istraivanja Zagreb, 4. - 5.
(18. - 19.), 627. - 639.
3. Gulin, M. (2009.): Mogu li preventivni programi uistinu dati eljene rezultate,
usmeno izlaganje, 2. hrvatski kongres primijenjene psihologije Zatita zdravlja
djece, Opatija
4. Gulin, M. (2010.): Psihologija rada i pitanja mentalnog zdravlja, usmeno izlaganje,
Psihologija rada u Hrvatsko: prolost, sadanjost, budunost, znanstveno-struni
simpozij, Filozofski fakultet, Zagreb
5. Kadhiravan, S., Suresh, V. (2008.): Self-Regulated Behaviour at Work, Journal of the
Indian Academy of Applied Psychology, 34, Special Issue, 126. - 131., http://medind.
nic.in/jak/t08/s1/jakt08s1p126.pdf, pristup 11.6.2010.
71
6. Kidd, J. M. (2008.): Exploring the Components of Career Well-Being and the Emotions
Associated With Significant Career Experiences, Journal of Career Development,
35, 2, 166. - 186., http://jcd.sagepub.com/cgi/content/short/35/2/166, pristup
11.6.2010.
7. Kochanska, G., Coy, K. C., Murray, K. T. (2001.): The Development of SelfRegulation in the First Four Years of Life, Child Development, 72, 4, 1091. - 1111.,
http://www.psy.miami.edu/faculty/dmessinger/c_c/rsrcs/rdgs/emot/kochanska2001.
CD.selfReg.pdf , pristup 18.6.2010.
8. Koli-Vehovec, S., Muranovi, E. (2004.): Evaluacija treninga recipronog poduavanja
strategija itanja, Suvremena psihologija, 7, 1, 95. - 108., http://www.nakladaslap.
com/moderna/Upload/PDF/Suv7-1-2004-95-108.pdf, pristup 11.6.2010.
9. Mearns, D., Thorne, B. (2010.): Savjetovanje usmjereno na osobu, Naklada Slap,
Jastrebarsko
10. Raboteg-ari, Z., aki, M., Braja-ganec, A. (2009.): Kvaliteta ivota u osnovnoj
koli: povezanost sa kolskim uspjehom, motivacijom i ponaanjem uenika,
Drutvena istraivanja Zagreb, 4. - 5. (102. - 103.), 697. - 716.
11. Self-Regulation, The National Research Center on the Gifted and Talented (NRC/
GT) at the University of Connecticut, http://www.gifted.ucconn.edu/siegle/
SelfRegulation, pristup 8.6.2010.
12. verko, B., Babarovi, T., verko, I. (2007.): Vrijednosti i ivotne uloge u kontekstu
odabira zanimanja i razvoja karijere, Suvremena psihologija, 10, 2, 295. - 320., http://
www.nakladaslap.com/moderna/Upload/PDF/Suv10-2-2007-295-320.pdf, pristup
11.6.2010.
13. Torrano Montalvo, F., Gonzlez Torres, M. C. (2004.): Self-Regulated Learning:
Current and Future Directions, Electronic Journal of Research in Educational
Psychology, 2, 1, 1. - 34. http://www.investigacion-psicopedagogica.org/revista/
english/Numero_03Ing.php, pristup 8.6.2010.
14. Wendlandt, N. M., Rochlen, A. B. (2008.): Addressing the College-to-Work Transition:
Implications for University Career Counselors, Journal of Career Development, 35,
2, 151. - 165., http://jcd.sagepub.com/cgi/reprint/35/2/151, pristup 11.6.2010.
72
3.2. Osnaivanje rizinih i zlostavljajuih obitelji kao

podrka dobrom mentalnom zdravlju
3.2.1. Sve dolazi iz obitelji, mit ili injenica
Dnevno smo svjedoci kako se naa drutvena zajednica, bilo na dravnoj ili lokalnoj
razini ili na razini institucija, drutava, udruga i slino, rado hvali uspjenim pojedincima u
razliitim ivotnim podrujima. Uspjeh se pripisuje institucijama, mentorima, trenerima
i inima, ak i onda kada su poetni koraci k uspjehu bili trnoviti i bez primjerene podrke
i razumijevanja pojedincu i njegovoj obitelji.
S druge strane kad god ujemo neto negativno o nekome, a to je i najei sadraj
vijesti, svi gore pobrojani peru ruke i bacaju kamenje na obitelj pojedinca koji se
ogrijeio o zakon, moral, ovjenost, osobito ako je pojedinac mlaa osoba, maloljetnik
ili dijete. Kad je dobro, svi su zasluni, kad je loe, trai se krivac. Obitelj koja u takvim
situacijama prolazi svoju kalvariju traumatske spoznaje i reakcije koje u pravilu ukljuuju
pitanje gdje smo pogrijeili?, nudi se na pladnju kao idealna za ulogu krivca. Uvijek e
se nai neki grijeh obitelji na koji e se upirati prstom, ak i kada u njoj nema znaajnije
patologije.
U nekim e sluajevima to ipak biti poetak kraja prikrivanju i negiranju brojnih
problema koji su se tijekom ivotnog ciklusa obitelji razvijali ili su nastali u odreenom
kriznom trenutku te uvjetovali pojavnost obiteljskog nasilja (psihiko, fiziko, seksualno,
ekonomsko, zlostavljanje, zanemarivanje). U pravilu je to trenutak kad institucije sustava
interveniraju u obitelj: tek kada se pojave problemi i poremeaji, kad se obiteljska
patnja objelodani. Tko zna koliko smo propustili ne intervenirajui prije nego to su
se posljedice manifestirale!? Bi li bilo drukije da smo, predvidjevi mogue potekoe
u obiteljima, ponudili strunu pomo ranije? Primjerice, strunu pomo u razvijanju
obiteljskih i branih interakcija, roditeljskih vjetina, ranih interakcija roditelja s djecom,
osobito pomo u uvjetima pojaane vulnerabilnosti obitelji u pojedinim kriznim fazama
obiteljskog ciklusa ili zbog specifinih potekoa. Bi li obitelji prihvatile takvu pomo?
Bismo li naruili pravo obitelji na privatnost? Ova i mogua druga brojna pitanja o
potrebi, vremenu i nainu pristupanja obitelji upuuju na kompleksnost ovoga problema.
Drutveni kontekst u kojem se sve to dogaa takoer se ne smije zanemariti, jer je
obitelj kao mali sustav ivi dio ireg drutvenog sustava i njegovih podsustava koji stalno
uzajamno jedni na druge djeluju, proimaju se i uvjetuju. Upravo bi stoga drutvena
izdaja obitelji bila kada bismo reenicu s poetka ovoga teksta proglasili istinom. Ona
je djelomino istinita budui da, osim obitelji, nema alternative za zdrav emocionalni,
intelektualni i socijalni razvoj pojedinca od njegovog roenja do smrti, ali upravo zbog
toga i zasluuje svu pozornost i brigu ire drutvene zajednice, a ne preputanje samoj
sebi.
73
3.2.2. Ulazak strunjaka u obitelj

Intervencije u obitelji u kojima postoji rizik ili pojavnost ugroenosti pojedinih lanova
obitelji i obiteljskih odnosa regulirane su drutvenim dogovorom, zakonskom regulativom
na lokalnoj, dravnoj i meunarodnoj razini. Pogledom u ne tako daleku prolost danas
moemo biti zadovoljni legislativom koja je posljednjih 20-tak godina uinila znaajan
iskorak u obiteljskoj zatiti. To je bio dugotrajan i mukotrpan proces u koji je utroeno
mnogo drutvene energije i multidisciplinarnih znanja.
Zakonske su prepreke prevladane, ali nema razloga samozadovoljstvu. Prvo, to
postojanje zakonskih propisa ne ukljuuje samo po sebi i njihovo dosljedno i jedinstveno
provoenje. I drugo, to s njima ne prestaju potrebe obitelji za strunom pomoi i
podrkom. Nakon identificiranja rizinih i nasilnih ponaanja u obitelji, utvrivanja
posljedica i sankcioniranja odgovornih lanova obitelji, to nudimo obitelji kao
alternativu za budui ivot? Trenutna tjelesna sigurnost, odvajanje od lanova obitelji
koji svojim ponaanjem ugroavaju ostale lanove, tek je polovica puta i obino ne
ide uz ruku s emocionalnom sigurnou i kapacitetima za prevladavanje svih posljedica
proivljenih trauma. lanovi obitelji ostaju zbunjeni, preplavljeni brojnim neugodnim
osjeajima: straha, srama, krivice, neizvjesnosti, nemoi, tuge, gubitka, nesigurnosti
S takvim emocionalnim teretom teko se prilagoavati zahtjevima svakodnevnog ivota,
osobito to su esto narueni i egzistencijalno materijalni uvjeti ivota obitelji. Obitelj
bez podrke u toj situaciji osjea se izdanom i poetno povjerenje u pomagae lako se
pretvara u razoaranje i ljutnju prema njima. Pozitivna sjeanja na ivot u obitelji prije
intervencije, zbunjujui i ambivalentni osjeaji zbog opasnosti od raspada obitelji, mogu
usmjeriti obitelj da se radije vrati u poznate stare rizine obrasce, nego da se suoava s
novim i nepoznatim. Kada se to dogodi osjeaj razoaranja, nemoi i ljutnje preplavljuje
pomagaa. Intervencija u obitelj moe mu se initi uzaludnom jer e se nakon medenog
mjeseca rizini obrasci ponaanja lanova obitelji u pravilu ponovno manifestirati.
Gubitak energije bez rezultata!
Oito je da u postupku pomaganja obitelji nedostaje neto bitno. Prvo je, nakon
identifikacije rizika ili pojavnosti obiteljskog nasilja te drutvene intervencije u obitelj,
potrebno ostati s obitelji dovoljno dugo da se oporavi i bude spremna na pozitivne
promjene, i drugo, inicirati kvalitativne promjene u obiteljskom sustavu koje e mijenjati
rizine ili nasilne obrasce. To je irok prostor koji otvara brojne i razliite mogunosti
profesionalnog osmiljavanja postupaka na dobrobit naih obitelji, otvoren psiholozima i
drugim srodnim strukama.
Ima li smisla identificirati rizine obitelji i javnost senzibilizirati za njihovu identifikaciju
ako istovremeno ne nudimo cjelovitu strunu pomo u prevladavanju potekoa? Je li
etino dezintegrirati obitelj koja ne odgovara drutvenim standardima ako joj ne nudimo
i ponovnu integraciju, kvalitativno odgovarajuu za ouvanje mentalnog zdravlja i
stimulaciju rasta i razvoja svih njezinih lanova? Postaje jasno da dobra legislativa, nudei
profesionalne mogunosti i slobodu kreiranja pomoi obiteljima, istovremeno pred nas
74
postavlja velike odgovornosti i nove strune izazove. Za profesionalno suoavanje s njima

potrebno je mnogo dodatnih strunih znanja, spremnost na cjeloivotno uenje, ali i
zadiranje strunjaka u osobno doivljavanje i ponaanje, kako u kontaktu s rizinim
obiteljima, tako i u osobnom iskustvu u kontekstu svoje obitelji.
3.2.3. Kako obitelj pridobiti na suradnju

Na samome se poetku otvaraju dva mogua konteksta u pristupanju obitelji:
dobrovoljni i prisilni. Uvjerena sam da bi veina psihologa i psihoterapeuta bila vrlo
odluna u stavu da prisilna psiholoka intervencija nije mogua ni uinkovita. Kako
mijenjati lanove obitelji, njihove uzajamne odnose, njihov odnos prema drutvu
i drutvenoj odgovornosti ako oni to ne ele? S druge strane, smije li se dopustiti da
struna pomo obiteljima ovisi samo o njihovom uvidu u njezinu potrebu? Tonu granicu
dobrovoljnosti i drutvene prisile teko je odrediti, iako je ona posljednjih godina mnogo
jasnije izraena kroz drutveni stav posredstvom dobre zakonske regulative.
Obitelji su otvorenije za traenje i primanje podrke kada se nau u nekoj specifinoj
ivotnoj situaciji. Roditelji, najee kad se radi o razvojnim, zdravstvenim, psiholokim
i pedagokim potekoama njihove djece, a ponekad i o njihovim osobnim i odnosnim
potekoama. Djeca, kad su dovoljno zrela da mogu imati uvid u svoje potekoe ili u
kriznim razvojnim razdobljima, osobito adolescenciji. U takvim situacijama dostupna
struna podrka, ohrabrenje, usmjeravanje i poduka, mogu ojaati resurse obitelji,
umanjiti osjeaje bespomonosti, straha, izoliranosti, moda i posramljenosti, ovisno
o vrsti potekoe te prevenirati pojavnost poremeaja obiteljskih odnosa ili obiteljskog
nasilja.
U ovim je sluajevima znaajno da je struna pomo brza, lako prepoznatljiva i
dostupna, kako samim obiteljima, tako i javnosti, osobito strunjacima pomagaima koji
su u poziciji upuivanja obitelji za traenje specifinih pomoi.
Meutim, u obiteljima u kojima je prisutno obiteljsko nasilje, bez obzira na vrste,
uzroke i povode njegove pojavnosti, postoje potekoe u priznavanju problema, kako
samim poiniteljima obiteljskog nasilja, tako i njihovim rtvama. Razlozi su prvenstveno
u psiholokim potekoama razbijanja najee duboko ukorijenjenog tabua razotkrivanja
obiteljske tajne, a koje imaju vrlo kompleksnu i specifinu dinamiku na razini pojedinih
lanova obitelji i njihovih ukupnih odnosa. S druge pak stane, svjesnost o posljedicama:
kaznenoj odgovornosti poinitelja, oekivanim socioekonomskim promjenama u obitelji
te predrasude i nepovjerenje u drutvenu pomo u prevladavanju problema, takoer
mogu biti razlozi utnji. U ovakvoj bi situaciji preputanje odluke o potrebnoj strunoj
intervenciji iskljuivo obiteljima predstavljalo drutvenu neodgovornost i ignoriranje
potrebe obitelji za zatitom, osobito njezinih najvulnerabilnijih lanova - djece. Kako bi
se obitelj pridobila na suradnju potrebna je izvjesna drutvena prisila policije, sudstva,
zdravstvenih i socijalnih slubi, ali i senzibilizirane javnosti.
75
Psiholoka struna pomo tee usporedno s prisilom, ali ono to je znaajno u tom
prisilnom kontekstu pristupanja obitelji je da se jasno odvoje pomagai koji koriste
instrumente prisile (kazne, sankcije, zatitne mjere, procjene i odluke o obitelji) od onih
koji rade neki oblik psihosocijalne terapije s pojedinim lanovima ili/i kompletnom
obitelji. Ovim drugim pomagaima, a to je upravo nae podruje rada, ovakva distinkcija
daje neophodnu poziciju neutralnosti u pristupanju obitelji. Neutralnost u ovom sluaju
ne predstavlja indiferentnost u odnosu na poinjeno nasilje, niti njegovo negiranje
ili opravdavanje. Naprotiv, pomaga koristi institucionalno definiranu odgovornost
za poinjeno obiteljsko nasilje i njegove utvrene posljedice po sve lanove obitelji u
planiranju terapijskih ciljeva i radu s lanovima obitelji, ali neophodni transfer izmeu
primatelja podrke i pomagaa nije kontaminiran.
3.2.4. Procjena resursa i potreba obitelji - preduvjet izbora

uinkovite strune pomoi

Sve su obitelji sretne na isti nain, ali nesretne svaka na svoj
(L. N. Tolstoj)
Naa je profesionalna misija baviti se obiteljima koje su u potekoama, svaka na

svoj specifian nain. Kako bismo svoju misiju vrili na primjeren nain, potrebno je
sveobuhvatno razumijevanje obitelji koje ukljuuje poznavanje osobnosti roditelja,
procjenu njihovih kapaciteta za obnaanje ivotnih, osobito partnerskih i roditeljskih
uloga, poznavanje osobina i razvojnih potreba djece, kvalitete uzajamnih odnosa lanova
obitelji, poznavanje ivotne situacije obitelji, obiteljske povijesti, pozicije obitelji u odnosu
na iri drutveni kontekst. Potrebno je znati i specifine uzrono-posljedine dinamike
koje se javljaju na razini pojedinih lanova obitelji i na razini njihovih meusobnih
odnosa vezano uz pojavnost razliitih specifinih problema. Naime, oekujemo li da e
nam obitelj doi s definiranim problemom i motivacijom za struni rad, mogli bismo
se razoarati u svome poslu. Potrebno se pripremiti na njihovu konfuziju i neznanje,
ambivalenciju i otpor u prihvaanju pomoi i iniciranju promjene. Kad obitelj i nudi
svoje vienje problema, potrebno ga je, obzirom na sve okolnosti paljivo redefinirati,
vodei rauna o moguim manipulativnim obrascima koji su u pravilu prisutni. Potrebna
je dobra vjetina pomagaa da se odupre uvlaenju u obiteljske manipulativne obrasce, a
da obitelj ne izgubi. Ovo je vano kod obitelji koje dolaze prisilno, ali i kod onih koje se
dobrovoljno javljaju na psiholoki tretman. U njihovoj dobrovoljnosti moe leati zamka
za pomagaa kojom se obitelj nastoji oduprijeti promjeni prije negoli je inicirati.
Problemi u obitelji mogu dolaziti s razliitih razina obiteljskog funkcioniranja. Kod
nekih mogu biti vie situacijski uvjetovani, dok kod drugih mogu biti rezultat nekih
trajnijih i mogue nepromjenjivih okolnosti. Negdje vie ovise o osobnim karakteristikama
lanova obitelji, a drugdje o njihovim uzajamnim odnosima. Negdje ovise o krizama
unutar obiteljskog ciklusa, a negdje vie o drutvenim okolnostima. U nekim obiteljima
potekoe mogu proizlaziti iz ponaanja uglavnom jednog lana obitelji, dok u drugima
76
mogu biti rezultat odnosa kojem podjednako doprinosi vie ili svi lanovi obitelji. Jasno
je da razlika u etiologiji problema iziskuje i razliito pristupanje u radu s obitelji. Stoga
je vrlo znaajna profesionalna procjena potrebe i kapaciteta obitelji za primanje pomoi
i za promjenu kao i okvira unutar kojeg e se obitelj primati na tretman. Kad se radi o
obiteljskom nasilju, znaajno je procijeniti odnos moi i kontrole u odnosima lanova
obitelji.
Mogue je da neke obitelji ili njihovi pojedini lanovi nemaju dovoljno kapaciteta za
savjetodavno terapijski rad ili barem za neke oblike tretmana, ili da zbog neravnomjerno
rasporeene moi i kontrole nije uputno i sigurno savjetovati lanove obitelji zajedno, ili da
jednostavno samo pojedini lan/ovi obitelji pokazuju motivaciju za tretman, dok ga drugi
odbijaju. To nas ne mora obeshrabriti. Naprotiv, trebalo bi nas motivirati da razvijamo
razliite oblike rada koji e biti primjenjivi za osobe i obitelji razliitih potreba i kapaciteta.
Zato ne ukljuiti samo one lanove obitelji koji imaju kapaciteta i motivaciju? Ponekad
promjena kod jednog lana obitelji moe dovesti do znaajnih pozitivnih promjena u
itavom obiteljskom sustavu. Moemo organizirati pomo na nain da pojedini lanovi
obitelji prvo porade na svom osobnom problemu i da se kad preuzmu odgovornost
za njega, ukljue u zajedniko partnersko ili obiteljsko savjetovanje. Sigurno je da u
trenutku dolaska obitelji na tretman postoje razliite potrebe lanova obitelji: odraslih u
odnosu na djecu, lanova s rizinim ili nasilnim ponaanjem u odnosu na lanove koji su
veinom ili u pravilu njihove rtve. Upravo u ovoj razliitosti potreba i kapaciteta obitelji
u potekoama lee potencijalne mogunosti za kreiranje programa psiholoke pomoi:
one koja e biti usmjerena na pojedinane osobne potekoe, na uzajamne interakcije u
obitelji, na kapacitiranje za partnerske i roditeljske uloge, na rast i razvoj, na prevladavanje
specifinih razvojnih potekoa kod djece, one koja e ukljuivati itavu obitelj ili samo
neke njezine lanove, individualno, u paru ili u skupinama homogeniziranim po nekim
znaajnom karakteristikama (obiteljskoj ulozi, primjerice roditelj, dijete, specifinim
potekoama, savjetodavno terapijskim ciljevima, itd.).
3.2.5. to ponuditi obiteljima

Ne ulazei u specifinost strunih tema koje se mogu ponuditi obiteljima u njihovim
specifinim problemima, jer bi se to moglo pretvoriti u beskrajno nabrajanje, moe se
generalno rei da obiteljima treba zatita, podrka, razumijevanje i poduka. Oni mogu
biti usmjereni prema roditeljima, djeci, partnerskom ili roditeljskom odnosu.
Neki oblici rizika koji se pojavljuju u obiteljima mogu se predvidjeti, npr: rane
zdravstvene ili razvojne potekoe kod djece, specifini odgojni problemi ovisno o dobi
djece, brani odnosi i prilagodba u braku, krizna razdoblja ivotnog ciklusa sa svojim
specifinim zahtjevima. Praenjem ivota u lokalnoj i iroj drutvenoj zajednici mogu se
pratiti i trendovi specifinih rizika i problema koji pogaaju obitelji. injenica je da svi ti
rizici postavljaju pred lanove obitelji zahtjeve za snalaenjem i prilagodbom te izazivaju
stres koji moe biti potencijalno ugroavajui. U svemu navedenom izvori su tema koje e
77
pomagai prepoznati ovisno o svojim znanjima i nagnuu, a sve su dobrodole u mrei

pomoi.
U sluajevima gdje je dolo do manifestacije obiteljskog nasilja naglasak je na
promjeni nasilnog u nenasilno ponaanje te prevladavanje posljedica. Zatitu tih obitelji
osiguravaju institucije prisile i ona je preduvjet naem strunom radu. Meutim i
mi, izborom i ponudom odgovarajueg tretmana, imamo djelominu odgovornost za
sigurnost lanova obitelji. Pravilnim utvrivanjem indikacija, odnosno kontraindikacija,
odreujemo, kao to je u prolom odlomku reeno, okvir unutar kojega emo primati
obitelj. Ako je razina moi i kontrole meu lanovima obitelji disproporcionalna, osobito
ako lan obitelji s rizinim ili nasilnim ponaanjem u obitelji ne prihvaa odgovornost
za njega, ako kod lanova obitelji koji su rtve obiteljskog nasilja postoji strah koji ih
sprjeava da budu spontani i slobodni u tretmanu, ako su manipulativni obrasci odnosa
i ponaanja u obitelji prisutni u znaajnoj mjeri, tada se mogu preporuiti odvojeni ili/i
razliiti tretmani za pojedine lanove obitelji. Kada do promjene doe i steknu se uvjeti
za to, moe se inicirati zajedniki obiteljski tretman.
I na kraju, kada smo obiteljske kapacitete, motivaciju i potrebe procijenili i utvrdili
ciljeve koje elimo i moemo postii s njima, postavlja se pitanje kako je to najbolje
uiniti? Naime, kako bi se smanjio rizik ugroenosti i kvalitativno obogatili ivotni
resursi obitelji, nije svejedno na koji emo im nain sve to prenijeti. Osobito to obitelji
i same esto znaju to kod njih nije dobro i to trebaju promijeniti, ali ne znaju kako.
Stoga kognitivni uvid, prepoznavanje ponaanja koje nudi sadraj, nije dostatan.
lanovima obitelji potrebno je omoguiti i emocionalni, doivljajni uvid, prepoznavanje
osobnih iskustava i osjeaja koje pritom imaju, prihvaanje osobnih osjeaja i ponaanja
neovisno o njihovom osobnom vrjednovanju te preuzimanje odgovornosti za njih. Tek
kad su to postigli, moe uslijediti svjesnost o moguoj promjeni i mogunosti osobnog
izbora. Tada ujedno naa sadrajna koarica postaje upotrebljiva. Obitelji iz nje biraju,
prema osobnim stavovima i vrijednostima, poeljne obrasce ponaanja, isprobavaju ih,
prate kako se s njima osjeaju, koliko su uinkoviti u rjeavanju obiteljskih problema.
Neke odbacuju, a druge usvajaju. Iniciranje pozitivne promjene u obiteljima proces je
u kojem je obitelji neophodna naa pratnja i prihvaanje, dobronamjernost, strpljenje i
ohrabrivanje. Pri tome moramo dovoljno dugo ostati uz obitelj, pratiti proces promjene,
prihvaati oekivane neuspjenosti i osobito u njima ohrabrivati i poticati obitelji,
zahtijevati, ali ne kritizirati, ve dati razumijevanje. Neovisno radimo li individualno ili
grupno, s parovima ili obiteljima, pristup je primjenjiv. Pri tome ne smijemo zaboraviti
da je jedino obitelj ta koja je odgovorna za svoje izbore i promjene, kao i to da razina
postignutih promjena ne ovisi o naem oekivanom idealu, ve o kapacitetima obitelji.
78
3.2.6. Svjesnost pomagaa o osobnim doivljajima i ponaanju u

kontaktu s obiteljima
Dr. Jean Paul Mugnier, sistemski obiteljski terapeut i direktor Instituda Detudes
systematiques u Parizu, rekao je jednom prilikom svojim edukantima: Ako elite raditi
s obiteljima morate jako voljeti sve ljude, pri tome osobito mislei na neophodnost
susretanja i rada pomagaa s lanovima obitelji koji su poinili neki oblik nasilja u svojoj
obitelji. On je ujedno naglasio potrebu da u radu s obiteljima nitko nije iskljuen ukoliko
elimo postii njezinu zatitu, oporavak i omoguiti daljnji nesmetan rast i razvoj.
Pitat ete se to moe koristiti rtvi obiteljskog nasilja struni rad s poiniteljem nasilja?
Osobito kad se radi o nekom brutalnom ili posebno destruktivnom obliku zlostavljanja?
Ne smijemo zaboraviti da su u obiteljskom nasilju poinitelj i rtva na poseban nain
odnosno i emocionalno isprepleteni te da je doivljaj sebe i osobne vrijednosti jednog
uvjetovan percepcijom prihvaanja od onog drugog. To je ujedno i razlog specifinoj
patogenosti upravo obiteljskog nasilja u odnosu na nasilje izvan obitelji. Stoga je rtvi
obiteljskog nasilja znaajnije razumjeti motive i razloge nasilnog ponaanja poinitelja,
razumjeti odgovornost poinitelja za nasilje, te na neki nain razrijeiti odnos s njim, nego
to je to rtvi nekog nepoznatog poinitelja nasilja. U idealnom e sluaju to razrjeavanje
ii u smjeru pozitivne promjene ponaanja poinitelja, oporavka rtve i daljnjeg
zajednikog ivota uz promijenjene obrasce odnosa i ponaanja. U manje idealnom
sluaju samo priznavanje poinjenja obiteljskog nasilja moe znaiti rastereenje za rtvu,
neovisno o tome to se odnos s poiniteljem nee dalje razvijati.
Gornji uvod upuuje na vanost strunih znanja o obiteljskoj dinamici u uobiajenim
i specifinim okolnostima, da bi se pravilno procijenile potrebe obitelji, ali i na znaaj
osobnih stavova i osjeaja pomagaa koji na razliite naine mogu interferirati u radu s
obiteljima. Na prvome mjestu mora biti strunost pomagaa, ali on mora imati i neke
osobne karakteristike, prvenstveno sposobnost suosjeanja s drugima. Kako dozirati
suosjeanje s obiteljima da ono ne ugrozi samoga pomagaa ili rad?
Rad s obiteljima u problemima iznimno je stresan i frustrirajui. Sadraj moe biti
traumatski i za samoga pomagaa, nema jednostavnih i brzih rjeenja pa su mogui i
neugodni osjeaji neuspjeha i bespomonosti. Emocionalne reakcije pomagaa mogu
biti u doticaju s njegovim osobnim iskustvima. Sve to moe umanjiti objektivnost
i neutralnost u radu s obiteljima. Za noenje sa zahtjevima ovoga posla uz stalnu je
edukaciju neophodna supervizija pomagaa i jaanje njihovih strategija.
Meutim, kako to rade s lanovima obitelji tako pomagai i sebi moraju dopustiti da
prilagodba na ovaj rad te uvid o tome s kojim se problemima lake ili tee nose bude proces
u kojem oni sami sazrijevaju u svojim strunim znanjima, stavovima i vrijednostima, te
osjeajima koje mogu podnijeti, a sve s ciljem objektivnije i realnije procjene obitelji
kojima pomau.
79
3.2.7. Saetak
Osnaivanje rizinih i zlostavljajuih obitelji, gledajui kroz prizmu psihologijske
struke, trebalo bi se odvijati kontinuirano kroz organizirane psiholoke programe
prilagoene razliitim specifinim potrebama obitelji koji proizlaze iz naih saznanja o
rizicima tijekom obiteljskog ciklusa ili o moguim specifinim rizicima te onima koji
su u trendu. Programi trebaju biti pristupani, dostupni i moraju obiteljima osigurati
podrku, razumijevanje, poduku i ohrabrenje tijekom dovoljno dugo vremena koliko je
potrebno da se obitelj oporavi i kvalitativno promijeni rizine obrasce ponaanja i odnosa.
Oni ujedno moraju biti usmjereni na sve lanove obitelji prema njihovim specifinim
potrebama, ali i prema potrebama cjelovite obitelji. Neovisno o tome to kontekst rada
s obiteljima moe biti dobrovoljan ili prisilan, sa svima se radi po principu neutralnosti,
razumijevanja i dobronamjernosti, a pomaga je onaj koji odreuje okvir unutar kojega e
raditi s obitelji, rukovodei se pri tome strunom procjenom obiteljskih rizika i kapaciteta
i potrebom uvanja sigurnosti svih lanova obitelji.
Pomaganje rizinim i zlostavljajuim obiteljima zahtjeva od pomagaa stalno stjecanje
dodatnih znanja, ali i svjesnost o osobnim emocijama, stavovima i vrijednostima prilikom
susreta s obiteljima kojima pomau, ali i u kontekstu svoje obitelji. Pomaga usmjerava i
potie promjene u obiteljima omoguavajui im kognitivni i emocionalni uvid u osobno
doivljavanje i ponaanje, uvid u mogunost promjene i izbor ponuen kroz sadraj
poduke. Meutim, obitelj je odgovorna za svoje izbore i promjene, a stupanj postignutih
promjena ne ovisi o naem idealu, ve o kapacitetima njezinih lanova.
Literatura:
1. Ajdukovi, M. i dr. (2010.): Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju
nasilja u obitelji, Drutvo za psiholoku pomo, Zagreb
2. Ajdukovi, M., Pavlekovi, G. (2004.): Nasilje nad enom u obitelji, Drutvo za
psiholoku pomo, Zagreb
3. Buljan-Flander, G., Kocijan-Hercigonja, D. (2003): Zlostavljanje i zanemarivanje
djece, Marko M. usluge d.o.o., Zagreb
4. Cirillo, S. i dr. (1989.): La famiglia maltrattante, Diagnosi e terapia, Raffaello Cortina
Editore, Milano
5. udina-Obradovi, M., Obradovi, J. (2006.): Psihologija braka i obitelji, Golden
marketing-Tehnika knjiga, Zagreb
6. Jusupovi, D. i dr. (2008.): Psihosocijalni tretman poinitelja nasilja u obitelji,
Prirunik za voditelje tretmana, Drutvo za psiholoku pomo, Zagreb
7. Kazneni zakon RH, NN 110/97.
8. Killen, K. (2001.): Izdani zlostavljana djeca su odgovornost svih nas, Drutvo za
80
9. Miller, A. (1995.): Drama djetinjstva, Educa, Zagreb

10. Nikoli, S. i dr. (1996.): Osnove obiteljske terapije, Medicinska naklada, Zagreb
11. Obiteljski zakon Republike Hrvatske, NN 116/03., 17/04., 136/04., 107/07.
12. Penik, N. (2006.): Meugeneracijski prijenos zlostavljanja djece, Naklada Slap,
Jastrebarsko
13. Pelzer, D. (2004.): Dijete zvano Ono, Extrade, Rijeka
14. Sheinberg, M. i dr. (1996.): Making families safe for children, Handbook for a
family-centered approach to intrafamilial child sexual abuse, Ackerman Institute for
the Family, New York
15. Zakon o zatiti od nasilja u obitelji, NN 137/09., 14/10., 60/10.
81
3.3. Osnaivanje uenika i kole za zatitu i unaprjeivanje

mentalnog zdravlja
3.3.1. Uvod
Usporedimo li ciljeve i naela odgoja i obrazovanja odreene Zakonom o odgoju i
obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (NN 27/08.) s definicijom zdravlja kao potpunog
fizikog, psihikog i socijalnog blagostanja, moemo zakljuiti kako je cijeli odgojnoobrazovni proces usmjeren na ostvarivanje zdravlja pojedinca i drutva u cjelini. Od pet
ciljeva etiri su posebno vezana uz zdravlje. Prvi cilj naglaava sustavno pouavanje uenika,
poticanje i unaprjeivanje njihovog intelektualnog, tjelesnog, estetskog, drutvenog,
moralnog i duhovnog razvoja u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima. U
treem se istie odgajanje za potivanje razliitosti i toleranciju, u etvrtom stjecanje
temeljnih (opeobrazovnih) i strunih kompetencija i osposobljavanju uenika za ivot
u promjenjivom drutveno kulturnom kontekstu, a u petom osposobljavanje uenika za
cjeloivotno uenje. Uz naelo prema kojemu se odgojno-obrazovna djelatnost temelji na
partnerstvu svih odgojno-obrazovnih imbenika, pa tako i obitelji, te injenicu da uenici
u koli provedu deset do dvanaest godina ivota, jasno je kako je kola pravo mjesto za
provoenje aktivnosti za zatitu i unaprjeenje mentalnog zdravlja.
Svako dijete i njegovi roditelji s puno uzbuenja prvi puta otvaraju kolska vrata. Djeca
veinom dolaze s radou, puni samopouzdanja i radoznalosti, a njihovi roditelji s nadom
i iekivanjima prvih povratnih informacija o svome djetetu, a posredno i o sebi. Polazak
svakog djeteta u kolu zahtjeva prilagodbu obitelji, a posebno polazak prvoroenog
djeteta jer tim inom obitelj ulazi u novu razvojnu fazu i u tom se trenutku nuno
otvara iroj drutvenoj zajednici. U koli ih oekuju uzbuene uiteljice (rjee uitelji),
dobronamjerne, kompetentne, u nadi da e se uspjeno nositi sa svim izazovima koje sa
sobom donosi nova generacija. Ukoliko su starija braa i sestre pohaala ili pohaaju istu
kolu svojim postignuima i ponaanjem utjeu na stvaranje odraenih oekivanja kod
uitelja u odnosu na novog uenika. Uz brojne socijalne interakcije, vidljive ve prvog
kolskog dana, nove uenike, uitelje i roditelje oekuje i zahtjevan i dugotrajan posao na
usvajanju obimnog kolskog gradiva te razvijanju kljunih kompetencija za cjeloivotno
uenje. Razumljivo je kako e svi dionici ovoga procesa nailaziti na prepreke i razne
stresne situacije. Zadatak je svih odraslih osoba, a posebno profesionalaca raznih struka
(uitelja, profesora, psihologa, pedagoga, defektologa) iskoristiti te prepreke kao prilike
i izazove za ukupan rast i razvoj svakog uenika.
Za postizanje to boljeg uspjeha u zatiti i unaprjeenju mentalnog zdravlja uenika
i kole nuan je timski pristup. To podrazumijeva da svaki lan tima (uenik, roditelj
i uitelj) ima razvijeno zdravo samopotovanje, da potuju jedni druge te preuzmu
odgovornost za ono to ine. Rezultati tih nastojanja bit e ponekad manji od uloenog
truda, ali ako tog truda ne bude, rezultati se ne mogu niti oekivati.
82
3.3.2. Uenik
Mama upisala si me u prvi razred, ali nemoj u drugi, rekao je moj prijatelj iz
djetinjstva, ali nije prolo! Nije mogao birati hoe li ii u kolu i nije mogao birati eli li
uiti ono to se od njega oekuje. Polaskom u kolu dijete ulazi u svijet obveza, rada
i odgovornosti. Njegov je uradak izloen javnoj procjeni uitelja, vrnjaka i roditelja to
nuno utjee na proces stvaranja slike o sebi. Rana iskustva mogu dugotrajno utjecati na
ponaanje uenika pa i buduih odraslih ljudi to uitelje i kolu obvezuje na posebnu
pozornost u postavljanju zahtjeva za savladavanje novih znanja i vjetina te vjeto
kombiniranje razliitih naina ocjenjivanja i provjere znanja.
Rijetki su uenici koji nisu naili na gradivo kojeg su tee savladali i zbog kojeg su
doivjeli neuspjeh. Ako su zbog tog neuspjeha razvili nove strategije uenja ili postigli
realnije akademsko samopoimanje, doivjeli su osobni rast i napredak. Ukoliko perzistira
neuspjeh u jednom ili vie obrazovnih podruja, to je vidljivo kroz loe ocjene, uzdrmani
su temelji mentalnog zdravlja, samopotovanje i samopouzdanje jer oni kod kolske djece
najvie ovise o kolskom uspjehu. Sva ljudska bia imaju psiholoku potrebu osjeati se
kompetentno, vano, vrijedno, cijenjeno i tu svoju potrebu pokuavaju zadovoljiti na dva
naina: stremei uspjehu ili izbjegavajui neuspjeh. Djeca koja su sklona izbjegavanju
neuspjeha bjee od svih aktivnosti u kojim bi ih mogla doivjeti kako bi mogla sauvati
svoje samopotovanje. Svako e dijete radije biti smatrano loim negoli glupim to je
posebno vidljivo kod adolescenata. Krajnji rezultat estog neuspjeha moe biti takozvana
nauena bespomonost. Dijete pone vjerovati kako bez obzira to inilo ne moe postii
cilj (uspjeh) pa se potpuno prestane truditi. Ako se pak ponekad i dogodi uspjeh, dijete
e to pripisati srei.
Nauenu je bespomonost mogue sprijeiti. Navodimo neke preporuke koje tome
doprinose:
- Biranje smislenih zadataka, zanimljivih za razliite interese uenika, usklaenih
s njihovom trenutanom kompetencijom tako da djetetu budu izazovni, a ne
nesavladivi.
- Ohrabrivanje od strane roditelja i nastavnika uz emotivno topao odnos prema
djetetu, uvjerenost u djetetove sposobnosti, vrijednost postignua i vanost uloenog
truda. I roditelji i uitelji trebaju biti uzor koji e pokazati kako je jako zalaganje
vano za prevladavanje neuspjeha.
- Ciljanom i estom komunikacijom s roditeljima predloiti naine poticanja zalaganja
i postizanja napretka kod djeteta.
- Nadziranje djetetovog rada u koli od strane roditelja te pruanje pomoi djetetu
glede promicanja uenja djelotvornih strategija i samoregulacije.
- Vrjednovanje uinka treba biti privatna stvar, uz izbjegavanje javnog obznanjivanja
uspjeha i neuspjeha putem zidnih plakata, privilegija za pametnu djecu i nagrada
za najbolje postignue.
- Stvoriti ozraje koje alje jasnu poruku kako svi uenici mogu uiti i kako su svi
dobrodoli i prihvaeni.
83
- Omoguiti formiranje manjih odjela koji uiteljima doputaju individualizirani

pristup svakom ueniku.
- Prilagodba sadraja i naina rada individualnim i kulturalnim razlikama u stilovima
uenja.
- Omoguavanje suradnikog uenja u kojem se djeca meusobno pomau, uz
izbjegavanje skupiniranja prema sposobnostima (prema Berk, L. E., 2008., str.
318.).
Ovo bi vrjednovanje bilo idealno jer se na taj nain utvruje to djeca znaju, to mogu
i potie ih se na jo kvalitetniji rad. Meutim, ocjene u 7. i 8. razredu te u srednjoj
koli imaju i selektivnu ulogu tako da uitelji trebaju istovremeno udovoljiti dvama
zahtjevima: zahtjevom za objektivnou ocjena i za individualizacijom. Jedan od naina
prevladavanja, ili barem ublaavanja ovog problema, predstavlja ukljuivanje uenika i
roditelja u proces vrjednovanja postignua. Ukljuivanjem uenika u proces vrjednovanja
postie se nekoliko ciljeva:
- uenik ima osjeaj kontrole nad situacijom (to je snano motivacijsko djelovanje)
- spremniji je prihvatiti ocjenu
- usvaja kriterije ocjenjivanja (tako realnije procjenjuje osobni i tui uradak)
- stjee vjetinu vrjednovanja osobnog uratka (postaje neovisan o vanjskoj kontroli)
- stjee vjetinu vrjednovanja tueg uratka (smanjuje se zavist prema onima koji su
dobili bolje ocjene).
Dobri uitelji brinu kada njihov uenik ne uspijeva ostvariti osobne potencijale i to
urnije angairaju roditelje i strunu slubu kole radi utvrivanja uzroka problema i
izrade zajednike strategije i plana aktivnosti za otklanjanje istih.
Susret strune slube s djetetom i roditeljima treba biti pomno planiran. Tijekom
razgovora vano je povremeno provjeravati kako su uenik i roditelji razumjeli ono o
emu se govori kako ne bi dolo do nesporazuma. Razgovor se treba voditi u mirnoj
atmosferi kako bi svi sudionici mogli rei svoje miljenje i dati prijedloge. Vano je izraditi
konkretan plan za poboljanje djetetovog uspjeha to znai postii dogovor o koracima
koje e svaki pojedini sudionik razgovora dalje poduzimati i utvrditi vremenski okvir
za postizanje istih. Korisno je odmah dogovoriti vrijeme sljedeeg razgovora ime se
poveava vjerojatnost da e se svi sudionici pridravati dogovora, te odmah i jo jedan
rezervni termin kako bismo naglasili koliko nam je stalo i umanjili mogunost odustajanja
zbog nekih iznenadnih i objektivnih okolnosti. S roditeljima je u naelu dovoljan jedan
susret u polugoditu, ali po potrebi moe i ee, dok su s uenicima korisniji krai, a ei
susreti, to je u kolskom okruenju lako postii (prije ili poslije nastave). Ukoliko u koli
djeluje i psiholog te su u planu aktivnosti predvieni i individualni susreti psihologa s
djetetom, isti se trebaju odvijati izvan nastave, tj. u suprotnoj smjeni. Iznimno, na zahtjev
djeteta, moe se odrati krai susret pod odmorom tijekom djetetove redovne smjene.
Na isti nain valja reagirati i na uestalo izostajanje iz kole (posebno neopravdano),
neuobiajena djetetova raspoloenja te agresivno i neprilagoeno ponaanje. Brzo
84
reagiranje na probleme u kolskom okruenju u funkciji zatite mentalnog zdravlja

slikovito moemo usporediti s brzim reagiranjem na karijes. Pojava karijesa na jednom
zubu je esta, nije velik zdravstveni problem, ali nije niti zdravlje. Brzom se intervencijom
problem kvalitetno rjeava, bez velikih zahvata, uz mali troak. to se dogaa kada karijes
zanemarimo? Rupa u zubu je sve vea, pokvari se i zub pokraj, problem zahtjeva veu,
bolniju, dugotrajniju i na kraju skuplju intervenciju.
Ovakav nain razgovora jaa i roditelje jer ako stalno dobivaju informacije o
potekoama i problemima slabi njihovo roditeljsko samopotovanje. Sudjelovanjem
roditelja u procesu pomoi djetetu, njihovim primjerenim aktiviranjem u odgojnoobrazovnom procesu, jaat e i samopouzdanje roditelja i realnost njegovih oekivanja,
ali i socijalnu prilagodbu djeteta i njegovu pozitivnu samoprocjenu.
Ukoliko roditelji ne pokazuju suradnju kakvu kola oekuje nije dobro odmah
zakljuivati o nedostatku ljubavi prema djetetu ili pak odbijanju pomoi, ve moda o
nesigurnosti u postupanju prema djetetu ili pak o nioj razini kljunih kompetencija
kojima roditelj raspolae. Valja poi od pretpostavke da roditelj svome djetetu eli
najbolje, ali da to nisu u mogunosti uvijek ostvariti. To e nam omoguiti pribliavanje
roditeljima.
Roditelji koji su zapeli u potekoe potpuno su i jednako ranjivi kao i djeca u
svojim potekoama. () Savjetodavni ili razgovorni procesi zahtijevaju kombinaciju
razumijevanja, novih pogleda, novih doivljaja i valjane pedagogije. Vrlo esto nije
dovoljno pruiti roditeljima samo alternativno orue, ve treba primijeniti i svoj pedagoki
talent da bi se preobrazio nain gledanja u roditelja, a koji moe biti jednako sputan kao
to je i njihovo ponaanje neprihvatljivo (Juul, J., 1995., str. 19.).
Ponekad se dogaaju i situacije u kojima roditelji svojim ponaanjem i nekompetentnou
znaajno ugroavaju dobrobit djeteta te kola mora ukljuiti druge slube, primjerice
socijalnu skrb, medicinske ustanove i sl. O svojim namjerama, razlozima i nainima
postupanja nuno je obavijestiti roditelje, uz puno uvaavanje i isticanje dobrih i uspjenih
aktivnosti koje su roditelji provodili glede skrbi o svome djetetu i odgojno-obrazovnom
procesu u koli.
3.3.3. Rad u razrednim odjelima

Jo uvijek je otvoreno pitanje to dolazi prvo - zdravo samopotovanje ili uspjeh u koli?
Neki autori smatraju samopotovanje graninom varijablom drugim rijeima,
ono ne mora imati jak ili znatan utjecaj na kolski uspjeh ako je na prosjenoj ili
iznadprosjenoj razini, ali ako je samopotovanje izrazito nisko, ono negativno utjee
na ustrajnost u radu, samopouzdanje i kolski uspjeh. Stoga se smatra da, bez obzira
na nae shvaanje uzronog odnosa izmeu samopotovanja i kolskog uspjeha, najprije
85
moramo pokuati poveati samopotovanje prije pruanja pomoi u svladavanju gradiva

(Gourney, P., 1988., str. 57.).
Od 80-tih se godina u kolama uvode i provode posebni razredni postupci koji potiu
razvoj i odravanje samopotovanja. Mnoge kole rade na poticanju atmosfere potovanja
i samopotovanja u cijeloj koli (npr. sudjelovanje u UNICEF-ovom projektu Stop
nasilju meu djecom). Intenzivno se radi i na kvaliteti interakcija izmeu roditelja i
djece te poticanju samopotovanja kolskih zaposlenika.
Uz uitelja (razrednika) koji pokazuje prihvaanje, iskrenost i empatiju prema svojim
uenicima uspjeno se moe raditi na poticanju razvoja socijalnih vjetina kod uenika
u svakodnevnom radu i na satovima razredne zajednice. Na taj se nain stvara zdrava i
stabilna razredna zajednica i zdrava socijalna mrea u kojoj se uspjeno moe raditi na
razvoju sedam kljunih elemenata koji ine temelj socijalnog i emocionalnog blagostanja
i dovode do zdravog samopotovanja. Svi su elementi uvijek prisutni u razliito razvojno
vrijeme, razliito bitni za osjeaj osobne vrijednosti djeteta/ovjeka. Zdrava razina
samopotovanja omoguit e konsolidaciju i razvoj ovih sedam elemenata, to je trajan
i samoodriv proces. Radi se o sljedeim elementima (Plummer, D. M., 2009., str. 24. i
25.):
Poznavanje sebe
Ovaj se element odnosi na otkrivanje injenica o tome tko sam ja i gdje je moje
mjesto u mom socijalnom okruenju. On ukljuuje:
- razumijevanje razlika i slinosti, na primjer na koji sam nain razliit od drugih po
izgledu i karakteru ili kako mogu imati zajednike interese s drugima
- spoznaju da se ponekad mogu ponaati na razliite naine ovisno o situaciji u kojoj
se nalazim i da moja osobnost ima mnogo aspekata
- razvoj i odravanje osobnih vrijednosti
- razvoj osjeaja za osobnu povijest - svoju osobnu priu.
Osobno ja i drugi
Ovaj element ukljuuje:
- razumijevanje radosti i izazova koji sa sobom nose odnosi s drugim ljudima: uenje
suradnje s drugima, sposobnost na gledanje stvari iz tue perspektive, razvijanje
razumijevanja o tome kako me drugi vide i uenje potovanja i tolerancije prema
gleditima drugih ljudi
- razvijanje i odravanje osobnog identiteta kao zasebne osobe, uz priznavanje
prirodne meuovisnosti koja je obiljeje odnosa s drugima i razvijanje osjeaja za
svoju obiteljsku/kulturnu priu
- razvijanje emocija i poznavanje naina na koji ih izraavam. Za zdravo samopotovanje
morat u razviti odreen stupanj emocionalne otpornosti tako da me emocije ne
mogu shrvati i da budem u stanju podnositi frustracije. Moram nauiti kako izraziti
emocije na odgovarajui nain umjesto da ih negiram ili potiskujem ili reagiram
na neprimjeren nain. Isto tako moram znati prepoznati emocije drugih ljudi i
razlikovati svoje osjeaje od osjeaja drugih ljudi.
86
Prihvaanje sebe
- poznavanje osobnih jakih snaga i prepoznavanje podruja u kojima se tee snalazim
i na kojima bih trebao poraditi. Ovo ukljuuje prihvaanje injenice da je prirodno
grijeiti i da tako ponekad najbolje uimo
- zadovoljstvo svojim tijelom.
Oslanjanje na osobne snage
- sposobnost voenja brige o sebi, u tjelesnom i emocionalnom pogledu, i razvijanje
shvaanja da je ivot esto teak, ali da mogu mnogo toga uiniti da mi bude lake
- izgradnju odreene neovisnosti i samomotivacije: sposobnost samokontrole i
prilagodbe osobnih postupaka, osjeaja i misli u skladu s realnom procjenom svog
napretka i vjere da upravljam svojim ivotom i da sam dorastao svim moguim
izazovima
- smanjivanje ovisnosti o miljenju i vrijednosnim sudovima drugih ljudi.
Samoizraavanje
- razumijevanje kako komuniciramo jedni s drugima, ukljuujui uenje itanja
neverbalnih znakova kako bih mogao dobro razumjeti druge i potpuno se i
primjereno izraziti
- razvijanje kreativnosti u samoizraavanju, prepoznavanje i isticanje jedinstvenih i
razliitih naina na koje moemo izraziti tko smo.
Samopouzdanje
- spoznaju da moja miljenja, misli i postupci imaju vrijednost i da ih imam pravo
izraziti
- razvijanje znanja i sposobnosti tako da se osjeam sposobnim eksperimentirati s
razliitim metodama rjeavanja problema i da se, po potrebi, osjeam dovoljno
slobodnim promijeniti svoje strategije
- sposobnost prihvaanja izazova i donoenja odluka.
Svijest o sebi
Svijest o sebi kljuna je sastavnica realnog samovrjednovanja. Ona ukljuuje:
- razvijanje sposobnosti usredotoavanja na ovdje i sada umjesto preputanja
negativnim mislima o prolosti i budunosti
- uenje sluanja svoga tijela i emocija kako bih bio svjestan svojih osjeaja kad se
javljaju
- razumijevanje da su emocionalne, duevne i tjelesne promjene prirodni dio moga
ivota i da mogu donositi odluke o tome kako u se mijenjati i razvijati.
87
Na razvoju ovih elemenata moe se raditi u razredu, manjoj uenikoj skupini ili
individualno, posebno kada je potrebno pomoi djetetu krhkog, naruenog samopotovanja
u ponovnom stjecanju i razvoju samopotovanja to je sloena i struno zahtjevna zadaa.
Uz ovaj, do sada najcjelovitiji program razvoja samopotovanja kod djece, u kolama
postoje itave zbirke kuharica s bezbrojnim radionicama od kojih mnoge ulaze u
podruje izgradnje zdravog samopotovanja. Nuno je napraviti evaluaciju postojeih
radionica, procijeniti koliko su uspjene u ostvarivanju ciljeva koje su istaknuti u planu
realizacije, za koju su dob namijenjene, predloiti kada ih je najbolje primijeniti, jesu li
pogodne za ponavljanje i na kraju mogu li dovesti do neeljenih nuspojava, tj. mogu li kod
neke djece pokrenuti psihike procese kojima voditelj radionice ne moe upravljati. Za
vrijeme rada u radionici ili iza njenog zavretka poeljno je voditi biljeke o napredovanju
svakog pojedinog uenika te o skupnoj dinamici u razrednoj zajednici. Takoer treba
zabiljeiti kada su i koje radionice odraene s razredom, kako bi se budue aktivnosti
mogle kvalitetno planirati.
Osim rada s djecom na razini razredne zajednice, bitno je raditi i s roditeljima
djelujui edukativno kroz roditeljske sastanke, predavanja, tribine, radionice. Izbor tema
treba prilagoditi potrebama roditelja, ali bi svakako trebalo obuhvatiti teme kao to su:
roditeljski stilovi, vanost utjecaja obiteljskih odnosa na psihosocijalni razvoj djeteta,
komunikacija s djecom i adolescentima, pojavnosti ponaanja koje bi mogle biti znak za
uzbunu glede naruavanja mentalnog zdravlja, mjesta i naini pruanja strune pomoi
djeci i mladima naruenog mentalnog zdravlja.
3.3.4. Uitelji
Biti uitelj plemenito je, lijepo i zahtjevno zanimanje. Kao i svi drugi ljudi i uitelji
moraju biti spremni na cjeloivotno uenje i razvoj svojih strunih i psihosocijalnih
kompetencija. Zbog viestrukih uloga u svome poslu te intenzivnih socijalnih interakcijama
s djecom, roditeljima i kolegama, posao im moe biti visoko stresan to moe rezultirati
smanjenim samopouzdanjem i samopotovanjem te sagorijevanjem na poslu. Sve to
smanjuje kvalitetu rada s djecom i ponovno spiralno smanjuje samopotovanje i pojaava
stres
Supervizija u kolstvu postoji u tragovima, a miljenja sam kako bi trebala biti obvezna
i redovna, barem jednom u polugoditu. To bi poboljalo dobrobit uitelja, ali i njihovih
uenika.
88
3.3.5. kolski psiholozi

Uloga psihologa u koli ovisi o mnogim imbenicima: broju kola koje pokriva,
broju uenika, ekipiranosti strune slube, oekivanjima radnog kolektiva, roditelja,
razvijenou drugih slubi u lokalnoj zajednici, broju psihologa koji rade u tim slubama
itd. Bez obzira na sve navedene imbenike bitno je da psiholog dobro poznaje pravila
timskog rada, da ih potuje te da sustavno promie timski rad s kolegama. Timski
pristup jaa kolu u preventivnim aktivnostima, ali i kvalitetu intervencije kada neto
krene po zlu.
to je vei broj djece s kojom psiholog radi njegova je uloga slinija radu klinikog
psihologa to zahtjeva opremljenost kole primjerenim psiholokim instrumentarijem
i educiranost psihologa da ga koristi. Poeljno je da vlada barem osnovnim stupnjem
nekih od psihoterapeutskih pravaca te osnovama sistemskog pristupa obiteljima. Ovo
je posebno bitno u pronalaenju jakih strana uenika i njegovih roditelja te planiranja
i provoenju rada s uenikom i njegovim roditeljima. injenica da su kolski psiholozi
u kontaktu s djetetom svakodnevno i u njegovom prirodnom okruenju daje dodatnu
teinu njegovim strunim opservacijama koje se mogu razmjenjivati s kolegama iz drugih
sustava (zdravstvo, socijalna skrb) s ciljem sekundarne i tercijarne prevencije.
U literaturi se navodi da 10% uenika pokazuje neke od potekoa u uenju i ponaanju
do tog stupnja da je potreban kontinuirani individualizirani pristup u kolovanju, a kada
se tome doda i sve vei broj uenika koji su izloeni mnogobrojnim stresnim situacijama
u svojoj ivotnoj okolini (smrt roditelja, razvodi, disfunkcionalne obitelji, zanemarivanje,
zlostavljanje) vidljivo je koliko su psiholozi u kolama potrebni i koliko je bitno raditi
na njihovoj stalnoj edukaciji, pa moda i postdiplomskoj specijalizaciji.
Literatura:
1. Berk, L. E. (2007.): Psihologija cjeloivotnog razvoja, Naklada Slap, Jastrebarsko
2. udina-Obradovi, M., Obradovi, J. (2006.): Psihologija braka i obitelji, Golden
marketing-Tehnika knjiga, Zagreb
3. Gourney, P. (1988.): Self-Esteem in Children With Special Educational Needs,
Routledge, London and New York
4. Juul, J. (1995.): Razgovori s obiteljima: perspektive i procesi, Alineja, Zagreb
5. Ki-Glava, L., Fulgosi-Masnjak, R. (ur.) (2003.): Do prihvaanja zajedno, integracija
djece s posebnim potrebama, prirunik za uitelje, IDEM, Zagreb
6. Miljkovi, D., Rijavec, M. (1997.): Razgovori s zrcalom, psihologija samopouzdanja,
IEP, Zagreb
7. Plummer, D. M (2009.): Kako pomoi djeci da izgrade samopotovanje, prirunik s
aktivnostima, Naklada Kosinj, Zagreb
89
8. Rijavec, M., Miljkovi, D. (2008.): Pozitivna psihologija, IEP, Zagreb

9. Vizek-Vidovi, V. i dr. (2003.): Psihologija obrazovanja, IEP, Zagreb
10. Wenar, C. (2003.): Razvojna psihopatologija, od dojenake dobi do adolescencije,
Naklada Slap, Jastrebarsko
11. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli, NN 27/08.
90
3.4. Uloga psihologa u zatiti i unaprjeenju mentalnog

zdravlja na radnom mjestu
3.4.1. Uvod
Radei, ljudi ostvaruju cijeli niz svojih elja i potreba, pri emu financijski dobitak nije
jedini, a esto niti najvaniji razlog njihove radne aktivnosti. Razvoj osobnih sposobnosti
i potencijala, potreba za postignuem i samopotovanjem, elja za drutvenim ugledom
i socijalnim statusom, pripadanjem, prihvaanjem, druenjem, sve su to motivirajui
imbenici za radne aktivnosti koje ljudi ostvaruju tijekom veeg dijela najproduktivnijeg
razdoblja ivota. Bez obzira na poloaj u kojem se radnik nalazi u procesu rada i organizaciji
poslova, kvalitetno i struno obavljen posao doprinijet e osobnoj i radnoj uspjenosti, a
time i uspjehu tvrtke, drutva ili organizacije. Pozitivna povezanost izmeu zadovoljstva
radnika i radne uspjenosti odavno je prepoznata te su menaderi ljudskih potencijala
skloni poduzimaju niza aktivnosti usmjerenih na poveanje zadovoljstva radnika.
Bilo je za oekivati da e ove temeljne spoznaje iz podruja psihologije rada biti
prepoznate i u Zakonu o psiholokoj djelatnosti (NN 47/03.). I zaista, u 2. se lanku kao
psiholoke djelatnosti navode psiholoki tretmani i savjetodavni rad, odnosno postupci
namijenjeni zatiti, odravanju i poboljanju mentalnog zdravlja pojedinaca i skupina,
te poboljanju kvalitete ivota i rada, optimalnom iskoritavanju osobnih potencijala
i poboljanju skupne i organizacijske djelotvornosti. Prema tome, u domeni su rada
psihologa upravo oni postupci kojima se titi, odrava i poboljava mentalno zdravlje u
cilju postizanja bolje profesionalne osobne i organizacijske djelotvornosti.
Temeljni akt kojim se u Republici Hrvatskoj ureuju radni odnosi je Zakon o radu
(NN 149/09.) i prema njemu su obveze i prava poslodavca, kao temeljne obveze i prava
iz radnog odnosa, sljedee:
- odreivanje mjesta i naina obavljanja rada potujui pri tome prava i dostojanstvo
radnika
- dunost da se radniku osiguraju uvjeti za rad na siguran nain koji nee ugroziti
zdravlje radnika
- zabrana diskriminacije na podruju rada i radnih uvjeta, ukljuujui kriterije za
odabir i uvjete pri zapoljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju,
strunom osposobljavanju i usavravanju te prekvalifikaciji
- dunost zatite dostojanstva radnika od nepoeljnog postupanja nadreenih,
suradnika i osoba s kojima radnik dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova.
Iz navedenoga se moe zakljuiti da je intencija zakonodavca bila obvezati poslodavce,
ali i radnike na naine postupanja kojima e se, prije i za vrijeme odvijanja radnih
aktivnosti, voditi briga ne samo o zatiti zdravlja radnika, nego i o zatiti osobnog
i profesionalnog integriteta. Vano je zatititi i fiziko i mentalno zdravlje radnika od
91
moguih tetnih utjecaja povezanih s uvjetima rada te radnom i socijalnom okolinom.

Ove su zakonske odredbe u skladu sa smjernicama Europske unije, tonije s Direktivom
o zdravlju i sigurnosti na radu, prema kojoj je poslodavac duan osigurati sigurnost i
zdravlje radnika u svezi svih aspekata rada (Council directive 89/391/EEC).
3.4.2. Procjena zdravstvene sposobnosti za rad

Prije samog zapoljavanja, odnosno prije sklapanja ugovora o radu izmeu radnika i
poslodavca, kao i pri odabiru kandidata za neko radno mjesto, tijekom razgovora, testiranja
ili anketiranja, poslodavac smije zatraiti od radnika samo one podatke koji su neposredno
vezani uz radni odnos, a na pitanja koja nisu s tim u vezi, osoba ne mora odgovoriti.
Poslodavac koji postupi suprotno, ini tei prekraj. Prije sklapanja ugovora o radu ne
postoji obveza utvrivanja zdravstvene sposobnosti, iako poslodavac moe, ukoliko to
eli, uputiti radnika na lijeniki pregled. Meutim, radnik je prije zapoljavanja obvezan
obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemoguuje ili bitno ometa
u izvrenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugroava ivot ili zdravlje osoba s kojima
radnik dolazi u dodir (l. 22. Zakona o radu).
Primjenu ove odredbe u praksi nije jednostavno realizirati jer bi veini motivacija za
zaposlenjem bila jai motiv od priznanja poslodavcu odreene bolesti ili okolnosti koja
moda oteava obavljanje njegovog budueg posla. Posebno pitanje odnosi se na moguu
kontradiktornost izmeu ove zakonske odredbe i Zakona o suzbijanju diskriminacije
(NN 85/08.) kojim se osigurava zatita i promicanje jednakosti kao najvie vrednote
ustavnog poretka Republike Hrvatske te se zabranjuje diskriminacija osoba na temelju
dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta i genetskog naslijea. U praksi se postavlja
pitanje u kojoj je mjeri osoba s duevnim smetnjama (duevno bolesna osoba, osoba
s duevnim poremeajem, nedovoljno duevno razvijena osoba, ovisnik o alkoholu ili
drogama ili osoba s drugim duevnim smetnjama - definicije prema Zakonu o zatiti
osoba s duevnim smetnjama, NN 111/97.) sposobna imati realistian uvid u svoje
psihiko stanje i priopiti ga poslodavcu. Koje su posljedice ukoliko to ne uini jer nije
svjesna svoga psihikog stanja? Hoe li kasnije saznanje o duevnim smetnjama imati
posljedice za radni status? Ako je sadanje psihiko stanje zadovoljavajue te je osoba
dobro obiteljski i socijalno integrirana, ima li tada poslodavac opravdani razlog odbiti
njezino zapoljavanje? Moemo postaviti pitanje koliko su poslodavci kompetentni za
ovakvu procjenu. Samo saznanje o tome da je potencijalni kandidat za zaposlenje bio
ovisnik ili se lijeio u psihijatrijskoj ustanovi, za veinu je poslodavaca dovoljan razlog da
ga eliminira iz daljnjeg odabira potencijalnih kandidata za posao.
Radnu sposobnost moemo definirati kao niz parcijalnih sposobnosti koje omoguuju
radno funkcioniranje, pri emu su osnovne morfoloka, funkcionalna i psihika
sposobnost za rad, a ocjena radne sposobnosti je procjena usklaenosti zdravstvenog
stanja radnika, njegovih fizikih i psihikih sposobnosti, sa zahtjevima poslova i radnih
zadataka kao i s uvjetima rada i radne okoline (apeta i sur., 1987.). Pri ocjeni radne
92
sposobnosti vano je voditi rauna o zdravstvenom stanju, kao i o psihofizikim

karakteristikama i sposobnostima radnika, no isto tako i o zahtjevima i uvjetima procesa
rada te uvjetima radne okoline (Pastuovi Terze, 2008.). Iz navedenog proizlazi kako
brigu o zatiti mentalnog zdravlja na radnom mjestu treba zapoeti ve u postupku
profesionalnog usmjeravanja odnosno pri odabiru budueg zanimanja, na nain da se
postigne usklaenost izmeu psihofizikih i zdravstvenih sposobnosti te osobina linosti
i radne motivacije, sa zahtjevima budueg zanimanja.
Kasnije, kod zapoljavanja, u postupku selekcije kandidata za radno mjesto, potrebno
je procijeniti kognitivno, motivacijsko, emocionalno i socijalno funkcioniranje kandidata
u odnosu na kriterije selekcije temeljene na analizi i opisu posla. Meutim, postupak
psiholokog odabira ili selekcije kandidata za posao nije uvrten u Zakon o psiholokoj
djelatnosti, a provoenje postupka odabira nije dio obveze poslodavca pri zapoljavanju
radnika. Prema tome, ve pri stupanju u svijet rada nisu osigurani uvjeti niti za
radnika niti za poslodavca kojima bi se moglo smanjiti budue nezadovoljstvo radom
zbog pogrjenih oekivanja te kognitivne, emocionalne i socijalne neusklaenosti, a
istovremeno bi se moglo preventivno djelovati na pojavu stresnih i konfliktnih situacija na
radnom mjestu, odnosno smanjiti vjerojatnost loe prilagoenosti na rad i radne uvjete.
U podrujima profesionalnog usmjeravanja i odabira kandidata za posao, psihologija i
psiholozi raspolau postupcima i metodologijom procjene funkcioniranja ljudi koja nije
dostupna drugim strukama. Mnogi poslodavci toga su svjesni i angairaju psihologe kada
ele odabrati odgovarajue osobe za neki posao znajui kakvu cijenu za njihovo poslovanje
moe imati pogrjean odabir radnika. injenica je da psiholoka selekcija nije zakonska
obveza poslodavca te da izbor radnika u mnogim tvrtkama i organizacijama ovisi o nizu
drugih imbenika. U tom bi smislu bilo potrebno inicirati pokretanje izmjena i dopuna
Zakona o psiholokoj djelatnosti na nain da u popis djelatnosti koje obavljaju psiholozi
uvrsti i postupak psiholoke selekcije kandidata za radno mjesto.
3.4.3. Zdravstvena i psihika sposobnost kao posebni uvjeti rada

Pravilnik o poslovima na kojima radnik moe raditi samo nakon prethodnog i
redovnog utvrivanja zdravstvene sposobnosti (NN 70/10.) odreuje tri skupine
takvih poslova. U prvoj su skupini poslovi koji su prema propisima zatite zdravlja i
sigurnosti na radu utvreni kao poslovi s posebnim uvjetima rada, a definirani su
Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84.) te ukljuuju poslove
kao to su: uvanje ljudi i imovine vatrenim orujem, teke fizike poslove, poslove koji se
obavljaju na visini veoj od tri metra, ronilake poslove, montau, odravanje i ispitivanje
elektrinih postrojenja, rukovanje eksplozivom, poslove na kojima je vei dio radnog
vremena radnik izloen fizikalnim ili kemijskim tetnostima te druge tetne, opasne
ili naporne poslove. U drugoj su skupini poslovi na kojima prema drugim zakonima,
propisima i kolektivnim ugovorima radnici mogu raditi samo nakon prethodnog i
redovnog utvrivanja zdravstvene sposobnosti (odreeni poslovi u eljeznikom, zranom
93
i cestovnom prometu, zdravstvu, umarstvu, graevinarstvu, industriji). Treu skupinu

ine poslovi koji su prema propisima o mirovinskom osiguranju utvreni kao osobito teki
i za zdravlje i radnu sposobnost tetni te se na njima sta osiguranja rauna s poveanim
trajanjem.
Provjera zdravstvene sposobnosti za rad obavlja se za sve tri skupine poslova prema
razliitim pravilnicima i kriterijima za procjenu zdravstvene sposobnosti. Ocjenu
zdravstvene sposobnosti potpisuje lijenik specijalist medicine rada, a moe glasiti:
sposoban - privremeno nesposoban - nesposoban - nije se moglo utvrditi. Tek se iz
obrasca Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, u dijelu koji odreuje vrijeme idueg
pregleda (prilog Pravilniku, NN 70/10.), moe uoiti da se osim zdravstvenog stanja
provjeravaju i psihike sposobnosti. Nije posebno istaknuto da se pod posebnim uvjetima
rada podrazumijevaju posebni uvjeti koje radnici moraju ispunjavati ne samo u pogledu
zdravstvenog stanja (a to ukljuuje zdravstveno, tjelesno i psihiko stanje), nego i u
pogledu psihikih sposobnosti (odnosno psihofiziolokih i psihikih sposobnosti).
Posebni se uvjeti mogu odnositi i na dob, spol i strunu sposobnost. Istim se Pravilnikom
odreuju poslovi za koje je potrebno prethodno i redovno utvrivanje zdravstvene
sposobnosti, odreuje se obavljanje zdravstvenog pregleda od strane lijenika specijalista
medicine rada, a sam pregled obavlja se prema doktrini i kriterijima medicine rada te
obuhvaa ciljanu obradu organa i organskih sustava koji su posebno optereeni radnim
zahtjevima ili su potencijalno ugroeni radnim tetnostima.
Moemo zakljuiti da postoji svojevrsno marginaliziranje postupka procjene psihikog
stanja i psihikih sposobnosti kao i uloge psihologa pri tome. Psiholog je struni suradnik
lijeniku specijalisti medicine rada, ali njihove uloge nisu ravnopravne. Ipak, u okviru
nekih pravilnika, prije svega onih koji se odnose na drugu skupinu poslova, predvien
je i pregled od strane psihologa. Obvezu procjene psihikih sposobnosti nalazimo, na
primjer, kao psihologijsko testiranje intelektualnih sposobnosti i osobnosti po indikaciji,
u pregledima predvienima za vozae cestovnih vozila (Pravilnik o uvjetima za vozae,
NN 92/05.).
U propisima koji se odnose na ovo podruje esto se istie da preglede i druge poslove
obavljaju doktori - specijalisti medicine rada. Psiholozi su samo psiholozi, od njih nitko
ne trai, a niti oekuje da i oni mogu imati specijalizaciju. Treba istaknuti injenicu
da poslove medicine rada koordiniraju, razvijaju i unaprjeuju dravne institucije:
Hrvatski zavod za zatitu zdravlja i sigurnost na radu, Hrvatski zavod za medicinu rada,
Nacionalno vijee za zatitu na radu, ali naravno i kompletna zdravstvena infrastruktura
uz Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. U sustavu u kojem psiholozi nisu zdravstveni
radnici, ali nemaju ni neko drugo svoje ministarstvo, nije realno oekivati da e oni
sami, bez podrke institucija, izboriti bolji status. Potreba da se to uini sigurno postoji,
tim vie to i u postojeim propisima postoji niz poslova za ije su obavljanje kompetentni
psiholozi, odnosno radi se o psiholokoj djelatnosti. Moda bi mogue rjeenje bilo u
pokretanju izrade i donoenja pravilnika u kojemu bi bili objedinjeni svi poslovi za
94
ije se obavljanje trai procjena psihikih sposobnosti i psihikog stanja te definirane

kompetencije psihologa i standardi psiholoke procjene.
3.4.4. Zatita na radu i procjena opasnosti

Zatita zdravlja na radu i sigurnost na radu regulirani su u Republici Hrvatskoj
Zakonom o zatiti na radu (NN 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 75/09.),
Zakonom o zdravstvenoj zatiti (NN 121/03.) i Zakonom o zdravstvenom osiguranju
zatite zdravlja na radu (NN 85/06.) kojima se poblie odreuju uloge medicine rada
i poslodavca u ovom podruju. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zatite zdravlja
na radu osnovan je 2006. godine kojim poslodavac osigurava radnicima usluge medicine
rada, ali i provodi tehnike mjere zatite na radu. Obveza je svakog poslodavca koji
zapoljava vie od pedeset radnika izrada procjene opasnosti kojom se utvruju tetnosti,
napori i opasnosti kojima je radnik izloen, a sukladno rezultatima procjene, poduzimaju
se i mjere za njihovo smanjivanje i otklanjanje. Ovo je podruje ureeno i direktivom
EZ 89/391/EEC prema kojoj poslodavac obvezno izrauje procjenu opasnosti odnosno
analizu rizika za oteenje zdravlja radnika na pojedinim poslovima i radnim mjestima.
Postavke zatite i sigurnosti na radu organizirane su prema smjernicama Europske
unije i s njima su usklaeni postojei zakoni. Poslodavac je taj koji je odgovoran za
organizaciju i provedbu rada na siguran nain, za smanjenje opasnosti, napora i tetnosti
za radnike, za smanjenje vjerojatnosti pojave ozljeda na radu, profesionalnih bolesti ili
bolesti povezanih s radom. Poslodavac je takoer odgovoran za tetu koju radnik pretrpi
zbog ozljede na radu, profesionalne bolesti ili bolesti povezane s radom. Popis obveza koje
poslodavci imaju u podruju zatite i sigurnosti na radu obuhvaa niz razliitih poslova,
od procjene opasnosti radnih tvari koje koristi u proizvodnji, ispitivanja mikroklime u
radnim prostorijama, redovitog pregleda potencijalno opasnih ureaja i strojeva, zatite
od poara do organizacije pruanja prve pomoi.
U praksi se dogaa da je organizacija zatite na radu veliko financijsko optereenje
za poslodavca, a pri tome je upitno postie li se odgovarajua zatita radnika, odnosno
je li obavljanje poslova postalo manje rizino. Odgovor na to pitanje vjerojatno bi bio
poznat osiguravajuim drutvima, s obzirom na to da su procjene rizinosti temeljne za
njihovo poslovanje. U sluaju osiguranja zatite zdravlja radnika na radu postoji obavezno
osiguranje koje se ostvaruje putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zatite
zdravlja na radu. Mjere specifine zdravstvene zatite koje Zavod osigurava, a provodi
djelatnost medicine rada, ukljuuju: davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, organizaciji
rada i zatitnim sredstvima; stalnu skrb o boljoj prilagoenosti rada, ukljuujui vrijeme,
nain i uvjete rada; sudjelovanje u informiranju, strunom osposobljavanju i obrazovanju
iz zatite zdravlja na radu, sigurnosti na radu i organizacije rada, ocjenjivanju uvjeta rada
na pojedinom radnom mjestu radi zatite radnika od ozljeda na radu i profesionalnih
bolesti; sudjelovanje u mjerama profesionalne rehabilitacije radnika.
95
U zemljama Europske unije postoji tendencija smanjivanja broja obveznih zdravstvenih

pregleda, a poveanja broja preventivnih aktivnosti na samom radnom mjestu. Uz
specijaliste medicine rada u timove su ukljueni i strunjaci za zatitu na radu, psiholozi,
fizioterapeuti i drugi (Bogadi-are, 2007.). Uz ostale poslove, vanu ulogu ovi timovi
imaju u analizi opasnosti, tetnosti i napora kojima su radnici izloeni, zakljuivanju o
povezanosti opasnosti na radu s nastankom ozljeda na radu te utvrivanju povezanosti
izmeu tetnosti i napora s nastankom bolesti. Nakon izrade elaborata o procjeni rizika,
potrebno je s rezultatima procjene upoznati poslodavca, radnike i sindikate te dogovoriti
zajednikim i multidisciplinarnim pristupom, daljnje oblike osnovnih i posebnih mjera
zatite na radu.
Iz navedenoga moemo zakljuiti da izrada elaborata o procjeni opasnosti i rizika
na radnom mjestu kao i dio poslova u specifinoj zdravstvenoj zatiti, zahtijevaju
interdisciplinarni pristup. Meutim, ne postoji obveza da u provoenje tih poslova budu
ukljueni psiholozi, iako bi oni, s obzirom na kompetencije kojima raspolau, trebali biti
obvezni lanovi timova za procjenu opasnosti na radnom mjestu.
3.4.5. Zatita na radu - stres i psihofizioloko optereenje

U postupcima procjene opasnosti na radnom mjestu, reguliranim Pravilnikom o izradi
procjene opasnosti (NN 48/97.), u lanku 7. navodi se potreba utvrivanja psihofiziolokih
napora na radnom mjestu. S obzirom na to da neke metode koje se mogu primijeniti za
izradu procjene opasnosti (AUVA, BG, OZEPA, SME, WKO, prema l. 20. Pravilnika)
daju vanost upravo procjeni psihofiziolokih optereenja na radnom mjestu, nedostaje
detaljnija razrada ovog podruja u samome Pravilniku. Analiza procjene opasnosti na
radnom mjestu, na nain na koji se provodi u naim uvjetima, vrlo malo ili nimalo ne
uzima u obzir u svijetu ve odavno prepoznate izvore stresa i psihofiziolokog optereenja.
Ameriki Nacionalni institut za sigurnost i zdravlje na radu (NIOSH) razvio je
model stresa na poslu (Hurrel, McLaney, 1988.) prema kojemu je stres na poslu rezultat
interakcije izmeu karakteristika radnika i karakteristika posla. Meu imbenicima koji
su izvor stresa na poslu s jedne su strane imbenici radne okoline, kao to su opasni ili
neugodni fizikalni uvjeti rada, a s druge su to strane razliiti organizacijski imbenici.
Kao izvori stresa identificirani su brojni psihosocijalni i organizacijski imbenici: teina
rada, brzina radnog ritma, smjenski rad, noni rad, prekovremeni rad, poslovi koji se
obavljaju rutinski, poslovi koji za radnika nemaju smisla, konflikt radnih uloga, prevelika
odgovornost, loa komunikacija na poslu, neprikladan stil rukovoenja, nemogunost
organizacije slobodnog vremena zbog radnih obveza, loi meuljudski odnosi, nedostatak
pomoi i podrke od strane suradnika i nadreenih radnika, nesigurnost zaposlenja,
nemogunost osobnog usavravanja i napredovanja te u novije vrijeme nasilje i zlostavljanje
na poslu. Akutne reakcije do kojih dolazi zbog izloenosti radnom stresu mogu biti
psiholoke (nezadovoljstvo, depresivne reakcije), fizioloke (psihosomatske smetnje i
bolesti) i bihevioralne (nesree na radu, ovisnosti, bolovanja). Dugotrajne posljedice koje
96
mogu nastati jesu razliite bolesti vezane uz rad te potekoe u socijalnom i ivotnom
funkcioniranju.
Organizacijski stres prouavao je Sauter sa suradnicima (1999.) te identificirao
imbenike u radnoj okolini koji doprinose poveanju razine stresa: (1) oblikovanje radnih
zadataka: teak rad, prekovremeni rad, rad u smjenama, nedostatan odmor tijekom rada,
rutinski zadaci, zadaci koji nemaju smisla, zadaci u kojima se ne koriste radnikove vjetine
i sposobnosti; (2) stil upravljanja: nesudjelovanje u odluivanju, slaba komunikacija u
organizaciji, nedostatak prijateljske atmosfere na poslu; (3) meuljudski odnosi: nedostatak
pomoi i podrke od strane suradnika i nadreenih, loi meuljudski odnosi; (4) radne
uloge: nejasna oekivanja, sukob uloga, previe odgovornosti; (5) karijera: nesigurnost
posla ili nedostatak mogunosti za razvoj, napredovanje ili promociju, promjene u
organizaciji za koje radnici nisu pripremljeni; (6) uvjeti radne okoline: neeljeni ili opasni
uvjeti rada kao to su: rad u buci, neistom prostoru, s loe ergonomski oblikovanim
ureajima i strojevima.
I u ovom podruju nailazimo na situaciju gotovo potpunog zanemarivanja psihologije
kao struke, unato njenom doprinosu koji je izuzetno znaajan i na temelju ijih spoznaja
su se posljednjih godina razvile i medicina rada i zatita na radu. U svijetu je vanost
psihologije prepoznata i ostvaruje se u institucionalnom okviru. Miljenja smo da bi i
u naim uvjetima osnivanje odnosno obnavljanje rada zavoda ili instituta ija djelatnost
ukljuuje psihofiziologiju rada, doprinijelo poboljanju strune razine u obavljanju
poslova iz sigurnosti i zatite na radu. Takoer, bilo bi potrebno inicirati izmjene Zakona
o zatiti na radu na nain da se, temeljem strunih i znanstvenih spoznaja iz psihologije
rada, tijekom izrade procjene opasnosti utvruju imbenici u radnoj okolini koji
produciraju stres, zatim, provedu mjere zatite na radu kojima e se njihovo djelovanje
smanjiti, organizira prikladna zatita za radnike u sluaju da to nije mogue uiniti te da
u navedenim postupcima sudjeluju (i) psiholozi.
3.4.6. Zatita dostojanstva - uznemiravanje na radu

Kao to je u uvodu spomenuto, Zakon o radu kao temeljnu obvezu i pravo iz radnog
odnosa navodi i dunost zatite dostojanstva radnika od nepoeljnog postupanja
nadreenih, suradnika i osoba s kojima radnik dolazi u doticaj. Moemo pretpostaviti da
se u ovim odrednicama nalazi i mogunost zatite psihikog integriteta radnika te da e, s
obzirom na to da se radi o podruju komunikacije i konfliktnih situacija, psiholozi ovdje
imati zapaenu ulogu.
Odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije (l. 3. st. 1. i l. 1. st. 1.) utvruju
uznemiravanje kao svako neeljeno ponaanje uzrokovano nekim od utvrenih osnova
za diskriminaciju (rasna ili etnika pripadnost, spol, vjera, imovinsko stanje, dob,
obrazovanje, brani status, drutveni poloaj itd.) koje ima za cilj ili stvarno predstavlja
povrjedu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, poniavajue ili
97
uvrjedljivo okruenje. Spolno uznemiravanje definirano je u l. 3. st. 2. istog Zakona kao

svako verbalno, neverbalno ili fiziko neeljeno ponaanje spolne naravi koje ima za cilj
ili stvarno predstavlja povrjedu dostojanstva osobe koje uzrokuje strah, neprijateljsko,
poniavajue ili uvrjedljivo okruenje. Za spolno uznemiravanje nije potrebno utvrditi
osnovu za diskriminaciju kao to je to predvieno za uznemiravanje.
Hrvatskoj tek predstoji usklaivanje zakonske regulative iz podruja rada i zatite
na radu sa smjernicama Europske unije, koje trae od poslodavca veu osjetljivost
na probleme djelovanja radnog stresa, pa tako i uznemiravanja na radu. Radi toga je
upravo sada vrijeme za ukljuivanje psihologa u podruje zatite dostojanstva radnika i
sprjeavanje uznemiravanja na radu pa i ire, u podruje organizacijskog stresa i njegovog
djelovanja, prije svega, na mentalno zdravlje radnika.
Potrebno je obratiti pozornost da je uznemiravanje na radu oblik nasilja koji ukljuuje
interakciju nekoliko meusobno povezanih imbenika. Prema interaktivnom modelu
nasilja na radnom mjestu (Neuman, Baron, 1998., Chappell, DiMartino, 2000.), rizini
imbenici prisutni su na individualnom planu i kod poinitelja i kod rtve nasilja. Kod
poinitelja nasilja visoko rizini imbenici su: povijest nasilnog ponaanja i mentalno
zdravlje, dob i spol, prethodno iskustvo koje je osoba imala s nasiljem, neke osobine
linosti, stavovi i oekivanja te neki situacijski imbenici (na primjer dostupnost sredstava
za injenje nasilja). Kod rtve nasilja visoko rizini imbenici su: izgled rtve i njezino
psihofiziko zdravlje, dob i spol, prethodno iskustvo s nasiljem, neke osobine linosti,
stavovi i oekivanja te neki situacijski imbenici (na primjer, izoliranost od ostalih
radnika na radnom mjestu). imbenici rizika koji se odnose na radno mjesto mogu biti
organizacijske prirode ili vezani uz prisutnost drugih osoba. Od organizacijskih rizika
za pojavu nasilja nalazimo neprikladnu i lou organizaciju rada, a rizian moe biti i stil
upravljanja, agresivna, natjecateljska organizacijska klima, elementi organizacijske kulture
kao to su velika kulturalna raznolikost ili nepravedan sustav nagraivanja.
Temeljem prikazanog interaktivnog modela nasilja na radnom mjestu vidljivo je da
psihologija ima znaajnu ulogu u detektiranju rizinih imbenika za pojavu uznemiravanja
na poslu, bilo da se radi o imbenicima vezanim uz poinitelja, rtvu ili radne uvjete.
Naravno, i posljedice uznemiravanja na poslu jednim dijelom su u domeni rada psihologa,
bilo da se radi o posljedicama za rtvu (javljanje simptoma stresa i psihosomatskih bolesti,
smanjenje radne sposobnosti, obiteljski i socijalni problemi, financijske potekoe,
u najteim sluajevima mogu je i suicid) ili organizaciju (pad produktivnosti i kvalitete
proizvoda ili usluga, izostanci s posla, fluktuacija radnika i financijski gubici). Naini
ukljuivanja psihologa obuhvaaju provedbu razliitih mjera edukacije i savjetovanja
u cilju prevencije povrjede dostojanstva radnika, odnosno psihosocijalne pomoi,
psihoterapije, savjetovanja i rehabilitacije za osobe koje su bile izloene uznemiravanju
na radnom mjestu.
98
3.4.7. Zakljuak
Pratei kroz zakonsku regulativu na koji su nain psiholozi i psihologija ukljueni u
zatitu i unaprjeenje mentalnog zdravlja na radnom mjestu, dolazimo do zakljuka da
je ta ukljuenost trenutno nedovoljna. S izuzetkom sudjelovanja psihologa u procjeni
psihikog stanja i sposobnosti na poslovima s posebnim uvjetima rada, u kojima sudjeluju
u timu s lijenicima specijalistima medicine rada, ne postoji zakonska obveza poslodavca
da u provedbi drugih aktivnosti sudjeluju psiholozi. Aktivnosti u kojima bi mogli i trebali
sudjelovati psiholozi odnose se na procjenu opasnosti, napora i tetnosti na radu, posebno
onih vezanih uz psihofizioloke napore, zatitu zdravlja i sigurnosti na radu, zatitu
dostojanstva radnika i suzbijanje diskriminacije na radu, te osiguranje radnih uvjeta sa
to manje organizacijskog stresa. Kako smjernice Europske unije u podruju sigurnosti
i zatite na radu trae vei angaman poslodavca upravo u navedenim podrujima, za
pretpostaviti je da je podruje zatite mentalnog zdravlja na radnom mjestu perspektivno
za psihologe te da e oni u budunosti znatno vie sudjelovati i dati svoj doprinos
psiholokom djelatnosti. Kako bi se to i ostvarilo potrebno je da institucije, u ijoj je
nadlenosti obavljanje psiholoke djelatnosti, iniciraju donoenje zakonske regulative
koja bi psiholozima omoguila ravnopravno sudjelovanje s drugim strunjacima u zatiti
i unaprjeenju mentalnog zdravlja na radnom mjestu.
Literatura:
1. Bogadi-are, A., Zavali, M. (2007.): Zatita zdravlja na radu u Republici Hrvatskoj
- stanje i perspektive, Sigurnost, 49 (2), 83. - 89.
2. Chappell, D., DiMartino, V. (2000.): Violence at Work, International Labour Office,
Geneve
3. Council Directive of 12 June 1989 on the introduction of measures to encourage
improvements in the safety and health of workers at work (89/391/EEC), http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:31989L0391:en:HTML
4. apeta, R. i dr. (1987.): Radna sposobnost i invalidnost, 1. - 4., Medicinski fakultet
Sveuilita u Zagrebu, SIZ MIORH Zagreb, RO Zrinski, TIZ akovac
5. Hurrell, J. J., McLaney, M. (1988.): Exposure to job stress - a new psychometric
instrument, Scan J. Work Environ Health, 14 (suppl 1), 27. - 29.
6. Neuman, J. H., Baron, R. A. (1998.): Workplace Violence and Workplace Aggression,
Evidence Concerning Specific Forms, Potential Causes, and Preferred Targets, Journal
of Management 24.
7. Pastuovi Terze, I. (2009.): Procjena radne sposobnosti kod osoba izloenih
dugotrajnom uznemiravanju na radnom mjestu (mobingu), u: arkovi Palijan, T.,
Kovaevi, D. (ur.): Iz forenzine psihijatrije 3, Ceres d.o.o., ogranak Matice hrvatske
Kutina i NPB Dr. Ivan Barbot Popovaa
99
8. Pravilnik o izradi procjene opasnosti, NN 48/97., 114/02., 114/03., 126/03.

9. Pravilnik o poslovima na kojima radnik moe raditi samo nakon prethodnog i
redovnog utvrivanja zdravstvene sposobnosti, NN 70/10.
10. Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada, NN 5/84.
11. Pravilnik o uvjetima za obavljanje zdravstvenih pregleda, vrsti i opsegu pregleda,
nainu voenja evidencije i medicinske dokumentacije vozaa i kandidata za vozae,
NN 92/05.
12. Sauter, S. i dr. (1999.): Stress at Work. http://www.cdc.gov/Niosh/stresswk.html.
13. Zakon o psiholokoj djelatnosti, NN 47/03.
14. Zakon o radu, NN 149/09.
15. Zakon o suzbijanju diskriminacije, NN 85/08.
16. Zakon o zatiti na radu, NN 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 75/09.
17. Zakon o zatiti osoba s duevnim smetnjama, NN 111/97.
18. Zakon o zdravstvenoj zatiti, NN 121/03.
19. Zakon o zdravstvenom osiguranju zatite zdravlja na radu, NN 85/06.
100
3.5. Psihosocijalna podrka mentalnom zdravlju socijalno

iskljuenim skupinama u sustavu socijalne skrbi; kako da se
ukljue
3.5.1. Uvod
Sr socijalne skrbi i zatite ine psihosocijalne djelatnosti koje se temelje na pruanju
pomoi za suzbijanje socijalne negativne obiljeenosti, iskljuenosti i siromatva, na
osiguravanju integracije pojedinaca s drutvom te djelatnosti s programima kojima
se promie i osigurava socijalna solidarnost i socijalna pravda. Strategije razraene
socijalnim programima i zakonskim odredbama obuhvaaju nastojanja ulaska pojedinaca
u drutvo na produktivan nain kako bi kroz samoaktualiziranje postigli svoju dobrobit
i sebi bliskima te podigli razinu kvalitete ivota. Opisano se ostvaruje putem rjeavanja
problema unutar socijalnih sustava na razini pojedinaca i skupina uz redoviti rad na
pojedinanim, obiteljskim i drutvenim resursima. Tekoe klijenata rjeavaju se na
najuinkovitiji i najhumaniji nain i pristup vodei se naelima zatite ljudskih prava,
intervencija u trenucima kada su pojedinci neproduktivni, u krizi i nepovoljnim
situacijama ili nezadovoljavajuoj interakciji s okolinom.
U sustavu socijalne skrbi djeluju struni kapaciteti koji su vokacijom, osobnim
znanjima, vjetinama, iskustvima i izobrazbom kompetentni te osobnim odlikama,
interesom i motivacijom jaki i spremni na promptno djelovanje. Djelatnici u sustavu
socijalne skrbi odgovorni su za pruanje neposrednih usluga korisnicima u ostvarivanju
navedenih ciljeva, rjeavanju socijalnih problema sa zadaom zadovoljenja potreba
korisnika, ali zalazei u vrlo intimna i sloena podruja njihova funkcioniranja. Naime,
klijenti - korisnici socijalnozatitnih usluga osobe su nesposobne ili nedovoljno sposobne
za postizanjem odgovarajue i zadovoljavajue razine kvalitete ivota. Nesposobni
su samostalno rjeavati ivotne nedae ili situacije koje ih ugroavaju, optereeni su
osobnim problemima i/ili problemima u obitelji, optereeni su zdravstvenim problemima
(psihike ili tjelesne bolesti i hendikepi). Stari su i nemoni, nezaposleni i siromani,
nezbrinuti, nezatieni, neuklopljeni, optereeni marginalizacijom ili stigmatiziranjem
zbog izoliranosti od drutva i okoline te neprihvaanja. Zlostavljani su i rtve nasilja,
skloni asocijalnim i antisocijalnim oblicima ponaanja, osobe izvan obuhvata obiteljskih
veza, radnih organizacije, zdravstvene zatite.
U sklopu psihosocijalnog rada provodi se procjena sveobuhvatnih potreba korisnika
i donose se vane odluke koje mogu utjecati na njihov daljnji ivot. Intervencije
obuhvaaju stambeno-materijalnu podrku, unaprjeenje kvalitete ivota, razvoja
potencijala svakog pojedinca, poduzimanje mjera za podrku pojedincima i obiteljima,
razvoj disfunkcionalnih obitelji u funkcionalne i unaprjeenje skrbi za potrebite. Metode
rada kreu se u okvirima potreba i vrsta intervencija, a obuhvaaju organiziranje,
planiranje, praenje, evaluaciju i primjenu niza sociopedagokih i psihosocijalnih metoda
101
u neposrednom radu s korisnicima kao to su uvjeravanje, osnaivanje, pouavanje,

izravna neposredna materijalna pomo, sprjeavanje u sluajevima samougroavanja ili
ugroavanja drugih.
Centar za socijalnu skrb se u zatiti klijenata oslanja na niz propisa i pravnih akata
(Zakon o socijalnoj skrbi, Obiteljski zakon, Zakon o sudovima za mlade, Zakon o zatiti
od nasilja u obitelji, Kazneni zakon, Zakon o udomiteljstvu, Zakon o pravobraniteljici za
djecu i niz drugih).
Socijalna skrb kroz nalaenje sustavnog i trajnog rjeenja za klijente u stalnom je
interaktivnom odnosu s drutvom i nizom komponenata drutva te se stalno unaprjeuje.
Unaprjeivanje obiljeava usmjeravanje prema aktualnostima pri emu se sve vea
pozornost pridaje napretku drutva u smjerovima zatite mentalnog zdravlja. Naime,
korisnici usluga socijalne zatite su potencijalno ugroenog ili ve naruenog mentalnog
zdravlja. Ulogu centara za socijalnu skrb valja promatrati kroz pruanje psihosocijalnih
oblika pomoi stalnim nastojanjem glede ispunjavanja zadataka i ciljeva u osiguranju
ouvanja mentalnog zdravlja klijenata.
3.5.2. Djelatnosti socijalne skrbi kroz prizmu zatite mentalnog

zdravlja
Psihosocijalna djelatnost prema svojem djelokrugu aktivnosti pozvana je aktivno
sudjelovati u promicanju i stvaranju fizike, psihike i socijalne dobrobiti graana
u osiguravanju osnovnih preduvjeta kao to su: stambena sigurnost, socijalna pravda,
jednakost, obrazovanje, ekonomski i socijalni imbenici kvalitete ivljenja. Takoer, i u
osiguravanju psihike dobrobiti i promicanja mentalnog zdravlja koje podrazumijeva
mogunost doprinosa zdravih kapaciteta pojedinaca zajednici i produktivnog ukljuenja
u drutvo kroz razvoj osobne i socijalne kompetentnosti.
Postoji niz interventnih aktivnosti koje neposredno slue tretmanu stanja socijalne
potrebe pojedinaca i obitelji te za prevenciju, ublaavanje i saniranje problema mentalnog
zdravlja koji znae nisku kvalitetu ivota, disfunkcionalnost, nemogunost noenja s
raznim ivotnim situacijama:
- centar za socijalnu skrb prua materijalno-stambenu pomo za podmirenje
osnovnih ivotnih potreba osobama koje svojim radom ili prihodima imovine to
ne mogu ostvariti (kroz stalnu ili jednokratnu novanu pomo)
- osobe koje zbog teih promjena u zdravstvenom stanju i zbog tjelesnog ili mentalnog
oteenja ne mogu brinuti o sebi, podlijeu tretmanu kroz pruanje pomoi njege u
kui, organiziranjem prehrane, obavljanjem kuanskih poslova, odravanjem osobne
higijene, raznim oblicima financijske pomoi zbog nesposobnosti samostalnog
privreivanja
- skrb izvan vlastite obitelji odraslim osobama (nemonima, starima, bolesnima,
siromanima)
102
- prevencija, otkrivanje i suzbijanje poremeene roditeljske skrbi, savjetovanje za

probleme braka, obitelji i odgoja djece; priprema obitelji za potpuno preuzimanje
odgojne funkcije; pomo obiteljima za samostalnim i kvalitetnim funkcioniranjem,
intervencije u sluajevima kumulacije stresora u obitelji i negativnih stanja,
prepoznavanje rizika unutar obitelji
- sudjelovanje u postupcima zatite osobnih interesa djece koja ive u uvjetima gdje
postoji opasnost da postanu rtve neodgovornog ponaanja odraslih te poduzimanje
mjera ukoliko su prava djece ugroena ili se kre; zbrinjavanje djece bez roditelja,
zbrinjavanje zanemarene i zlostavljane djece, djece u obiteljima naruenih odnosa,
djece koja ive u viestruko problematinim obiteljima ili pak zbog objektivnih
okolnosti roditelji ne mogu brinuti o njima. Pri intervencijama u odnosu roditelj
- dijete, u cilju smanjivanja rizika za dijete, uzima se u obzir i potuje princip
postupnosti ravnoteom izmeu mjera obiteljsko-pravne zatite u kojima se prua
pomo i podrka u samoj obitelji (primjerice primjena mjere upozorenja roditeljima
na nedostatke u odgoju ili mjera nadzora nad izvravanjem roditeljske skrbi)
i izvanobiteljske mjere zatite. Pruanje psihosocijalne podrke djeci u cilju jaanja
prilagodbe, pravilnog razvoja, prilagoenog funkcioniranja, otvorenosti u interakciji
s vrnjacima, pruanje podrke u ivotnim promjenama
- skrb izvan vlastite obitelji djeci kada su njihovi interesi i pravilan razvoj ugroeni;
usporedno provoenje intervencija u obitelji u cilju djetetova povratka
- posebna se briga posveuje i djeci iji roditelji pokreu brakorazvod: uloga je
strunjaka donoenje odluka u funkciji najboljeg interesa djeteta - njegovog
harmoninog i zdravog razvoja: odluivanje o povjeravanju djeteta, o dinamici susreta
s roditeljem s kojim dijete ne ivi. Tijekom postupka potrebno je pruati pomo
djeci kod osjeaja pritisaka od strane roditelja, pomo u noenju s novonastalom
situacijom, s nizom stresova koje nosi brakorazvod roditelja i suoavanju s nizom
emocionalnih reakcija
- provoenje potrebnih postupaka u sklopu posvojenja kao najboljeg vida zbrinjavanja
djeteta najkompetentniji je oblik zatite djece koja su se stjecajem okolnosti nala
bez roditeljske ljubavi. Posvojiteljstvom se promie i poseban oblik ljudskog dobra
- roditeljstvo, jer se posvojenje promatra kao jedan od naina planiranja obitelji.
Cilj je posvojenja osigurati djetetu prirodnu sredinu za kompletan zdrav razvoj i
oblikovanje njegove osobnosti to osiguravaju posvojitelji svojim emocionalnim
bogatstvom
- provoenje postupaka zatite i tretmana djece i mladei s poremeajem u ponaanju:
provoenje rano interventnih programa namijenjenih djeci koja odrastaju u rizinim
uvjetima; provoenje aktivnosti kojima je cilj modificiranje ponaanja (savjetovanja,
treninzi socijalnih vjetina, kole za roditelje...); promicanje zdravog stila ivota u
obitelji (svrhovito i organizirano provoenje slobodnog vremena, nepuenje...);
edukacija djelatnika kola o prepoznavanju ranih znakova problema mentalnog
zdravlja djece; poduzimanje socijalnozatitnih mjera prema djetetu; kod mladih
poinitelja kaznenih ili prekrajnih djela izvravanje odgojnih mjera odreenih od
strane suda, suradnja s pravosudnim organima
103
- posebna se briga posveuje zlostavljanoj djeci te djeci koja su rtve obiteljskog

nasilja, takoer i odraslim rtvama. Psihosocijalne su intervencije: unaprjeenje
socijalnog statusa rtava stambenim zbrinjavanjem, osiguranjem novane pomoi,
zdravstvenom zatitom, zbrinjavanjem djece, pomoi u ukljuivanje djece u
odgojno-obrazovne ustanove, osiguranjem pravne pomoi. Djetetu/odrasloj rtvi
nastoji se omoguiti reuspostava osjeaja sigurnosti i samopotovanja pruanjem
psihike potpore, ukljuenjem u savjetodavni rad; osiguranje da kazneni postupci
ne rezultiraju sekundarnom viktimizacijom rtve; priprema rtava koje kao svjedoci
sudjeluju u obavijesnim razgovorima, na policiji, u sudskim postupcima; provoenje
aktivnosti senzibilizacije javnosti o tetnosti i neprihvatljivosti nasilnikog ponaanja
u obitelji (mediji, promidbeni materijali, tribine). Zatitne se mjere pruaju djeci
na iju tetu je poinjeno kazneno djelo: pruanje odgovarajue pomoi shodno
rezultatima procjene i temeljitog ispitivanja stanja i situacionih imbenika, procjena
potrebitosti drugih tretmana
- posebna se briga posveuje tjelesno ili mentalno oteenoj djeci. Psihosocijalna
se intervencija, prema individualnim potrebama, sastoji u pomoi pri ukljuivanju
u rehabilitacijske ili stimulacijske postupke, pruanjem materijalne pomoi,
priznavanjem prava roditeljima kojima se olakava zbrinjavanje djeteta, usporedno
se provode rane intervencije u obitelji u obliku rada s roditeljima potporom,
savjetovanjem (praktinim i psiholokim), meusobnim povezivanjem roditelja
sa slinim problemima, potporom i savjetovanjem djece i mladih s razvojnim ili
zdravstvenim tekoama; ranog otkrivanja depresije i drugih poremeaja raspoloenja
- rad s udomiteljskim obiteljima: promicanje razvoja udomiteljstva, postupak
edukacije i osposobljavanja, donoenje procjene o ispunjavanju propisanih uvjeta
i podobnosti udomitelja, nadzor nad kvalitetom skrbi u udomiteljskim obiteljima,
pomo i podrka udomiteljima u prevladavanju svakodnevnih tekoa u brizi o
korisnicima
- u psihosocijalnoj zatiti starijih nemonih i bolesnih osoba potrebno je prepoznati
rizine imbenike poput samakog ivljenja, ekonomskih potekoa, bolesti,
nepokretnosti, nedostatka socijalne potpore, funkcionalne onesposobljenosti,
nesamostalnosti. Unaprjeenje zatite zdravlja starijih osoba provodi se
povezivanjem s patronaom, pruanjem pomoi i njege u kui (organiziranjem
prehrane i obavljanjem kuanskih poslova, odravanjem osobne higijene korisnika,
zadovoljenje zdravstvenih potreba i sl.) to u konanici dovodi do kvalitetnijeg i
neovisnijeg naina ivota starijeg puanstva. Unaprjeenje zatite zdravlja postie
se takoer poticanjem u sudjelovanju u volonterskim programima i aktivnostima,
poticanjem na ukljuenost u hobije u cilju osiguravanja mogunosti samoiskazivanja
i realiziranja zanimljivih socijalnih interakcija, suportivnim razgovorima s ciljevima:
razumijevanja patnje, poticanja osjeaja nade te prema potrebi - skrb izvan vlastite
obitelji
- zatita, briga i pomaganje onima koji to nisu u stanju initi sami za sebe: kod
mentalno oteenih ili psihiki bolesnih osoba, ovisnika o opojnim sredstvima,
kod senilnih osoba, osoba koje nisu sposobne brinuti o osobnim potrebama i
interesima ili pak ugroavaju prava i interese drugih osoba psihosocijalna se pomo
104
ukljuuje kroz institut skrbnitva: zatita zbrinjavanjem i lijeenjem, interveniranje

u smjeru zadovoljenja elementarnih potreba korisnika kao i zadovoljenja kulturnih
i socijalnih potreba, zatita imovinskih prava i interesa, promoviranje podrke u
lokalnoj zajednici, programi usmjereni na redukcije stigmatiziranja. Osobito je
vano pruanje psihosocijalne pomoi psihiki bolesnim osobama i lanovima
njihovih obitelji. Ciljevi koji se nastoje postii jesu poboljanje obiteljskoga ozraja,
unaprjeenje kvalitete ivljenja obitelji psihikih bolesnika uz suradnju s nizom
udruga, institucija i strunjaka. Bolesniku omoguiti zadovoljenje potrebe da to
vie dozna o svojoj bolesti i stanju, svojim mogunostima i o svojim pravima. Vano
je stvaranje terapijskog saveza s obitelji, rasprave o bolesti, prioritetima, zadacima
kao i usmjeravanje aktivnosti strunjaka prema cjelokupnoj zajednici za to boljim
razumijevanjem psihikih bolesti i nainima ophoenja prema bolesniku
- zatita kod skrbnitva maloljetne osobe. Kada treba zatititi maloljetnika bez
roditeljske skrbi, cilj je skrbnitva maloljetnim tienicima nadomjesti roditeljsku
skrb. Skrbnik maloljetnog tienika duan je savjesno se brinuti o djetetovim pravima
i dobrobiti, potrebno je poduzimati sve vane postupke vezane za skrb djeteta,
osobito u pogledu zdravlja, obrazovanja, pravilnog odgoja i zdravog psihosocijalnog
razvoja
- poticanje, organiziranje i provoenje aktivnosti sa svrhom sprjeavanja i suzbijanja
socijalnih, obiteljskih i osobnih problema, a u sluaju potrebe i mobiliziranje snaga
lokalne zajednice u cilju zatite klijenata.
3.5.3. Psiholog u zatiti mentalnog zdravlja u sustavu socijalne skrbi

Zadae psihologa u socijalnoj skrbi usko su vezane uz propise u toj djelatnosti.
Obzirom na ovlasti svojstvene socijalnoj skrbi, uloge i odgovornosti psihologa odreene
su na specifian nain te se od psihologa oekuje: (1) vrlo iroka znanja, iskustva i vjetine
zbog raznolikih i visoko specijaliziranih intervencija; (2) obvezan rad i kada u drugim
slubama i institucijama nema indikacija za tretman.
Klijenti koji se susreu u psihosocijalnoj djelatnosti poglavito su osobe koje su se nale
u stresnim i kriznim ivotnim situacijama u kojima se mnogi teko snalaze. Radi se o
osobama drutveno i osobno neprihvatljivog ponaanja, stavova, emocija, interpersonalnih
meuodnosa ili o osobama drutveno disfunkcionalnima koje su se radi niza negativnih
okolnosti (zbog bolesti, izloenosti nasilju...) nale u nepovoljnoj poziciji. Psihologijsko je
djelovanje usmjereno na poticanje ljudi da mobiliziraju osobne snage, snau se u raznim
kriznim situacijama i nevoljama koje su vezane uz svakodnevne ivotne situacije.
Raspon poslova psihologa u socijalnoj skrbi vrlo je irok. Podrazumijeva, ve prema
tehnikim mogunostima ustanove i prema kreativnosti i preferencijama samoga
psihologa, provoenje niza aktivnosti za pomo u prevladavanju vievrsnih problema.
Psiholog se unutar konteksta socijalnozatitnog djelovanja usredotoava na planiranje
budueg ivota klijenta: na pripreme za nadolazee nedae, uenje kako se s istima nositi
105
potiui ga na samoukljuenje u rjeavanju osobnih i buduih pretpostavljenih ivotnih

nedaa postavljajui uvjete za usvajanje obrazaca uinkovitog suoavanja s krizama.
Psiholog prua usluge unutar provoenja postupaka u irokoj domeni psihosocijalnog
rada u odreenom razdoblju psihike i ivotne neravnotee koja je nastala kada je
pojedinac suoen s disharmoninim okolnostima. Svojim intervencijama nastoji
smanjiti rizine imbenike za razvoj mentalnih poremeaja, pruati usluge prevencije
pri naruavanju mentalnog zdravlja i poboljanju drutvenog funkcioniranja ljudi s
mentalnim poremeajima. Navedeno se nastoji pruiti kroz primjenu razliitih metoda i
tehnika.
U primjeni postupaka i djelokruga rada psihologa pripada stalno prisutna
psihodijagnostika kojoj je cilj rano otkrivanje znakova naruenog mentalnog zdravlja,
procjena potekoa, osobina, uzroka disfunkcionalnosti i opih mogunosti klijenta
to je kljuno za odreivanje vrste tretmana. Primjena postupaka prilagoava se osobi,
problemu, kontekstu psihosocijalne pomoi i oblika prava iz djelokruga socijalne
skrbi. Psihodijagnostikom postupku prethodi uvid u postojeu dokumentaciju gdje se
saznaje o ivotu i osobinama osobe, dotadanjim zabiljeenim nedaama, o prijanjim
intervencijama.
U kreiranju postupaka prema potrebama osoba ponaosob psiholog esto pomae kroz
psihologijsko savjetovanje s ciljem postizanja osobne smirenosti, suglasja s okolinom,
dobrog i pozitivnog mentalnog zdravlja te dostojne kvalitete ivljenja.
U kontekstu socijalno zatitnog rada psiholog pridonosi u nizu podruja rada:
3.5.3.1. Zatita djece, braka, obitelji

U sklopu rada s obitelji provodi se savjetovalini rad - s roditeljima, djecom i/ili cijelom
obitelji koji se odvija temeljem procjene potrebe od strane drugih strunjaka u centru
za socijalnu skrb ili temeljem traenja samih lanova obitelji ili u okvirima provoenja
mjera iz domene obiteljsko-pravne zatite djece. Pri tome se polazi od postavke da se
zdravim socio-emocionalnim razvojem djeteta osigurava njegovo stjecanje povjerenja u
okolni svijet to je temelj za razvoj zadovoljne i prilagoene osobe. Roditeljima se daju
putokazi za kvalitetan odgoj, pruanje ispravnih emocionalnih, pedagokih i odgojnih
poticaja, pruaju naputci i savjeti za zadovoljavanje elementarnih potreba djece te se
naglaavaju odrednice skladnog braka i obiteljskog ivota. Roditelje se potie da pruaju
pozitivan model jer su djeca roditelja koji imaju tekoe mentalnog zdravlja podobna
skupina za razvoj smetnji u mentalnom funkcioniranju. Unutar niza zakonom odreenih
intervencija provodi se opservacija obiteljske dinamike u prirodnoj sredini (odlaskom
u kuu obitelji) s posebnim osvrtom na procjenu kvalitete komunikacije u obitelji, na
meuodnose, na opaanje roditeljskih vjetina. Pri tome je potrebno utvrditi problemna
podruja te shodno sa zakljuenim izraditi plan rada.
106
Psiholog sudjeluje u postupcima vezanim uz brakorazvod i u intervencijama

vezanima za posljedice brakorazvoda
- procjene kod donoenja odluke s kojim e roditeljem djeca ivjeti, u svezi naina
i vremena druenja djeteta s roditeljem s kojim ne ivi, u postupku eventualnog
izricanja zabrane neovlatenog pribliavanja djetetu uzimajui u obzir niz elemenata
o kojima se saznaje u razgovorima s roditeljima, djetetom, moguim provoenjem
psihodijagnostikih postupaka nakon uvida u cjelokupnu situaciju, razmatranja,
prikupljanja podataka od kole i drugih vanih institucija, po potrebi provedene
psihodijagnostike
- u radu s djecom: prihvaanje gubitka jednog roditelja, gubitka svakodnevne
rutine, ponekad sredine, prijatelja, kole, rad na razvijanju povjerenja, osnaivanje u
izgradnji odnosa, poticanju izraavanja emocija, uenje djeteta nositi se s tekoama
- u radu s razvedenim roditeljima: suoavanje s tekoama u organizaciji
ivota, podizanje razine samopotovanja, suzbijanje osjeaja neuspjeha, pomo u
transformaciji osobne orijentacije od braka prema individualizmu, savjetovanje u
tretiranju depresije, osjeaja srama, socijalne osuenosti, straha od budunosti i
drugih disfunkcionalnih emocija.
Kod izricanja mjera obiteljsko pravne zatite psiholog sudjeluje u procjeni
obiteljske situacije, procjeni roditelja i roditeljskih funkcija i stupnja ugroenosti
nemonih lanova obitelji. Na temelju procjene donosi se odluka o najpogodnijoj
mjeri obzirom na utvreno uz prognozu, sudjelovanje u izradi programa za rad s
obitelji.
Sudjelovanje u procjeni maloljetnih osoba i osoba kojima je oduzeta poslovna
sposobnost radi odluivanja o opravdanosti zakljuenja braka: procjena zrelosti
stupanja u brak u funkciji prevencije negativnih pojavnosti u obiteljskom i
drutvenom funkcioniranju.
U radu s djecom
- ukljuenost u projekte s djecom i intervencije koje proizlaze iz podruja
psihosocijalnog rada primjerice poticanje razliitih vrsta postignua (kolskih,
drutvenih, sportskih...) i poticanje specijalnih vjetina i talenata; pomo u
uspostavljanju ciljeva; u razvoju moralnog miljenja; jaanje socijalne kompetencije;
pruanje mogunosti inicijative, poticanje kreativnosti; pomo u razvoju
samopotovanja; rad na saniranju/ublaavanju niza psiholokih poremeaja:
somatizacije, enureze i sl.; na saniranju smetnji ponaanja, tekoa uenja, sindroma
nepanja - hiperaktivnost; rad sa zanemarenom i zlostavljanom djecom.
Ovisno o potrebama pojedinog djeteta postupci i rad kreiraju se i odreuju individualno.
U radu s agresivnom djecom i djecom s poremeajem u ponaanju, sklonom
vrnjakom nasilju: obilasci djece u vrtiima i kolama, rad i razgovor s tamonjim
strunim djelatnicima u cilju prevencije poremeaja u ponaanju i u cilju detekcije
djece s PUP-om; suradnja sa zdravstvenim ustanovama kroz sudjelovanje u
preventivnim i/ili interventnim programima; rad s djecom koja dolaze iz rizinog
obiteljskog i socijalnog okruenja
107
- oblici djelovanja: razvoj prosocijalnog miljenja i poticanje prosocijalnog

ponaanja i altruizma, usvajanje socijalnih vjetina usklaenih s opeprihvaenim
drutvenim normama, prihvaanje razliitosti, traenje alternativnih obrazaca
reagiranja, naglaavanje moralnih normi, postupci relaksacije i drugo
U radu s maloljetnim delinkventima - poiniteljima kaznenih ili prekrajnih djela:
- izrada izvjetaja, nalaza i miljenja sudu i odvjetnitvu: dijagnostiko utvrivanje
karakteristika linosti maloljetnika, procjena roditelja, obiteljske dinamike:
opservacija na terenu, kontakti sa kolom, zdravstvenim ustanovama, donoenje
timskog prijedloga o primjeni najpogodnije odgojne mjere, zatim sudjelovanje u
izradi plana i programa provoenja odgojnih mjera, nadziranje provoenja odgojne
mjere, edukacija voditelja mjera
- provoenje savjetodavnog rada s maloljetnikom i njegovom obitelji.
U radu s djecom s tekoama uenja: trening pozornosti i koncentracije, uenje
metamemorijskim tehnikama i uinkovitim strategijama uenja, organiziranje
uenja, usvajanje radnih navika i drugo.
U radu s djecom smanjenog samopouzdanja: suzbijanje razvoja negativne slike o
sebi, pomo u stvaranju pozitivnog osjeaja o svojim sposobnostima i potencijalima,
prevladavanje osjeaja manje vrijednosti, jaanje osobnog zadovoljstva, otklanjanje
posljedica niskog samovrjednovanja i samopotovanja (u poremeajima uenja,
prehrane...).
Rad s djecom kod kojih su evidentirane somatizacije zbog emocionalnih sukoba ili
zbog napora vezanog za kolu ili zbog obiteljskih ili drugih problema kod javljanja
bolnih simptoma, povraanja, primjena tehnika psihoterapija
U radu s djecom s emocionalnim tekoama: emocionalno opismenjavanje,
izgraivanje i jaanje samokontrole, pruanje mogunosti za emocionalnu katarzu.
U radu s djecom s ADHD sindromom: psihodijagnostika, tretman, savjetovanje,
edukativno-suportivan rad s roditeljima i djelatnicima kole/vrtia, u suradnji sa
zdravstvenim djelatnicima.
Sudjelovanje, dijagnostiki i savjetodavno, u postupcima koji se provode s djecom
i mladima koji su rtve nasilja i u postupcima koji se odnose na kaznena djela
poinjena na tetu djece i mladei (npr. rtve bludnih radnji, i drugo).
U radu s adolescentima
- polazei od injenica da su u pozadini svih zbivanja i ponaanja adolescenata burna
zbivanja u osobnosti da djeca postaju kritinija, samostalnija i daju sve veu vanost
vrnjacima, s oscilacijama u raspoloenju, kolebanjem izmeu djetinjastog i odraslog
ponaanja, s pretjeranom samouvjerenou ili nesigurnou, i s drugim ponaajnim
manifestacijama i neznatno nerazumijevanje moe pridonijeti neeljenom ponaanju
te se poduzimaju razne rane intervencije koje pomau u odrastanju i sprjeavaju
negativne pojave na ponaajnom, emocionalnom i mentalnom planu (psihosomatski
poremeaji, psihotike obrane i drugo). Intervencije u vidu:
- pruanja podrke u donoenju odluka (ako su konstruktivne i nisu usmjerene protiv
osobnog interesa)
- poticanja na sigurno izraavanje osobnosti i nezavisnosti
108
- stjecanja povjerenja u ljude

- korigiranja neprihvatljivog ili disfunkcionalnog sustava vrijednosti
- pomoi u organiziranju slobodnog vremena
- odabira poeljnog objekta identifikacije
- usvajanja prihvatljivih stavova.
Osobita se pozornost posveuje mladima s pokuajima suicida:
- strukturirani ili neformalni razgovori, postupci preispitivanja mogunosti
poduzimanja, osvjeivanje alternativnih naina interpretacija situacija, potraga za
osobnim gratifikacijama.
Rad s mladima sklonima eksperimentiranju sa sredstvima ovisnosti:
- usmjeravanje na pozitivne aktivnosti i pozitivne naine afirmiranja, razvijanje
samopouzdanja i samokontrole, odupiranje negativnom vrnjakom utjecaju,
educiranje i osvjetavanje o tetnim utjecajima sredstava ovisnosti.
Rad s obiteljima kod kojih se evidentira nasilje
- psihodijagnostika, savjetodavni rad, suportivni razgovori sa rtvama nasilja
- uvid u dinamiku nasilja u obitelji: traenje opcija za smanjenje konflikata, uenje
komunikacijskih vjetina, uenje novih, adaptiranijih obrazaca ponaanja i korekcija
nepoeljnih i nefunkcionalnih oblika ponaanja, uspostava kontrole reagiranja
u razliitim ivotnim situacijama, usmjeravanje poriva i energije sa socijalno
neprihvatljivih na socijalno prihvatljive akcije
- suradnja s drugim slubama u zajednici
- u radu s djecom rtvama zlostavljanja intervencije se sastoje u pomoi djetetu
da razumije situaciju i pomo u prihvaanju nove situacije, vraanju osjeaja
prihvaenosti, sigurnosti i povjerenja, doputanju izraavanja onih emocija koje
se ne uklapaju u stereotipna oekivanja, nastojanju da dijete uspostavi optimizam,
prevladavanju stresova na zdrav nain i jaanju frustracione tolerancije
- psiholog sudjeluje u timskoj odluci o primjeni prikladne mjere obiteljsko-pravne
zatite djece uz sudjelovanje u izradi programa za rad s obitelji i u provoenju mjere
uz evaluaciju.
U postupcima posvojenja
- procjena potencijalnih posvojitelja kroz intervju, psihodijagnostiku procjenu
linosti, procjenu ponaanja i partnerskih odnosa, procjenu odnosa sa irim
socijalnim okrujem, motiva i poticajnih razloga
- savjetodavni rad s potencijalnim posvojiteljima s pomagakim i podravajuim
aspektom rada - usmjeravanje na pozitivno obiteljsko funkcioniranje, priprema na
dolazak djeteta
- procjena razvojnog stupnja i psihodijagnostiko utvrivanje odlika osobnosti
djeteta u sklopu postupka posvojenja, uvaavajui sredinu iz koje se dijete integrira
te vrijeme kad se izdvaja iz te okoline, procjena je li posvojenje u interesu djeteta,
priprema djeteta na posvojenje i susret s potencijalnim posvojiteljima, a ukoliko dob
djeteta to doputa, savjetodavni rad imajui na umu tekoe formiranja identiteta
109
te nastojei da dijete integrira prola iskustva u sadanju sredinu ime olakava svoj
daljnji napredak i razvoj
- sudjelovanje u radu tima prilikom izbora posvojitelja za konkretno dijete, procjena
komplementarnosti potreba djeteta i karakteristika posvojiteljskog para, sudjelovanje
u meusobnom susretu i tijekom prihvaanja djeteta u obitelj.
3.5.3.2. Skrbnitvo
- psiholog procjenjuje potrebu pokretanja postupka liavanja osobe poslovne
sposobnosti temeljeno na ukupnoj psihodijagnostikoj eksploraciji osobe
- provodi se procjena potencijalnih skrbnika - posjeduje li osoba (potencijalni
skrbnik) socijalno odgovarajue navike i stavove, osobine i sposobnosti potrebne za
preuzimanje takve dunosti, praenje obavljanja skrbnike dunosti
- savjetodavni tretman s osobama pod skrbnitvom prema potrebi za odreenog
tienika, a u cilju drutvene integracije, poticanja na produktivno i svrhovito
ukljuenje u drutvo, sprjeavanje razvoja neprihvatljivog ponaanja, postavljanje
ciljeva, njegujui optimizam i potiui samouinkovitost.
3.5.3.3. U sklopu ope socijalne skrbi

Psiholog se angaira u vie podruja:
Procjena korisnika socijalne skrbi i njihovih potreba te sudjelovanje u timskom
odluivanju o poduzimanju odgovarajue psihosocijalne intervencije
Rad s udomiteljskim obiteljima: procjena potencijalnih udomiteljskih obitelji
(intervju, procjena linosti, motivacije, obiteljskih odnosa, izrada nalaza i miljenja,
sudjelovanje u timskoj procjeni), sudjelovanje u edukacijama i osposobljavanjima
udomitelja obzirom na vrste korisnika i uoene potrebe, praenje postojeih
udomitelja i procjena kvalitete zbrinjavanja smjetenih osoba, savjetodavni rad s
udomiteljskim obiteljima i s korisnicima - neposredan individualni rad s korisnicima
smjetaja, pruanje pomoi pri adaptaciji na obitelj i novu sredinu
Poduzimanje akcija za promicanje pozitivnih stavova o starenju zalaui se protiv
negativnih stereotipa. Iznimno je vano prepoznati specifine aspekte u ivotu
starijih osoba te pravovremeno i primjereno intervenirati pruanjem usluga
- prepoznavanje rizinih imbenika za zlostavljanje starijih osoba, sudjelovanje u
programima prevencije zlostavljanja
- sudjelovanje u programima unutar lokalnih zajednica vezano za uinkovito
upravljanje ivotnim promjenama, uspjeno noenje sa zdravstvenim tegobama
- promicanje tjelesnog zdravlja i time psihike dobrobiti.
110
3.5.3.4. Zatita djece koja su tjelesno i/ili mentalno oteena

Potrebno je poznavanje doivljaja i znaenja koja djeca i odrasli pridaju bolestima (npr.
djeca predkolske dobi bolest doivljavaju na konkretnoj razini smatrajui da e ozdraviti
ako slijede niz pravila, u kasnijoj kolskoj dobi razumiju mehanizme bolesti). Potrebno
je razumjeti i uvaavati reakcije bolesne djece (od razdraljivosti, smanjenog interesa za
okolinu, regresivna ponaanja, socijalna izolacija...) te njihovih roditelja (ok, tjeskoba,
odbijanje...). Poznavati specifinosti u funkcioniranju mentalno ograniene djece.
Poduzimaju se intervencije u smjeru rada s roditeljima:
- kako kod djeteta odrati osjeaj kompetentnosti, ouvati djetetov zdravo
emocionalni razvoj pruanjem emocionalne potpore
- prilagoavanje na djetetovu bolest, sprjeavanje eventualne prezatienosti koje
oteava psihosocijalnu prilagodbu djeteta, odnosno zanemarivanje
Rad s djetetom predkolske dobi: podrka roditeljima, jaanje veze roditelj - dijete;
Rad sa kolskim djetetom: jaanje socijalne sigurnosti zbog eventualne izolacije,
noenje s nepovoljnim emocijama, podrka u samostalnosti i potpora da se ukljui
u samozbrinjavanje
U doba puberteta: rad na jaanju samopotovanja, noenje s nepovoljnim emocijama,
primjerene reakcije odraslih na oaj i na proteste te pomo u prihvaanju stanja
Rad s djecom nakon hospitalizacije kada su esti nemiri, smetnje spavanja,
poremeaji prehrane i odravanja higijenskih navika, smetnje ponaanja (prkos,
napadi bijesa, nedrutvenost), psihosomatski poremeaji (povraanje, glavobolje,
bolovi...), govorne smetnje (mucanje, tepanje)
Pruanje pomoi u provoenju razvojne stimulacije i rehabilitacije djece s posebnim
potrebama.
Ukupno u cilju zatite mentalnog zdravlja pojedinaca, postupci koji su u okvirima
socijalnozatitnih intervencija i djelokruga, psiholog je kroz nizove postupaka orijentiran
na ostvarenje osobne psihike i socijalne dobrobiti, na pobuivanje svojih potencijala
za suoavanje s nepovoljnim situacijama i krizama kako bi se osobe uinkovito nosile
sa stanjima ugroenosti i dosegle zadovoljan psihiki status i socijalno kvalitetan nain
ivota.
3.5.4. Uloga psihologa u meusektorskoj suradnji na podruju

psihosocijalne skrbi o mentalnom zdravlju
Ovlasti centara za socijalnu skrb u svezi rjeavanja problema klijenata ije funkcioniranje
odudara od optimalnog i profesionalne aktivnosti u socijalnoj skrbi isprepliu se s mnogo
institucija i profesija i ostvaruju se u cijeloj mrei sektora ukljuujui meuodnose
razliitih struka i strunjaka. Dakle, u kreiranju i provoenju postupaka sa svrhom zatite
pojedinaca i skupina (obitelji) pogoenih problemima neophodan je multidisciplinarni
pristup. U suradnju se ukljuuju brojni strunjaci raznih profila - lijenici, prosvjetni
111
djelatnici, pedagozi, djelatnici policije i pravosua. Surauju i institucije i organizacije

koje su aktivne u tom podruju - zdravstveni sektor, odgojno-obrazovne institucije,
pravosudno-represivne (sudovi, policija, zatvori), slube zapoljavanja, udruge graana,
predstavnici vjerskih institucija, organizirane lokalne zajednice (lokalne vlasti i civilna
drutva).
Meusektorska suradnja, u cilju sveobuhvatnije, kompletnije i kvalitetnije pomoi pri
zatiti pojedinaca i primjeni odreenih prava, ostvaruje se:
a) kroz partnerstvo u pojedinim projektima
b) kroz stalnu meusuradnju temeljenu na osnovnim djelatnostima institucija pri
emu su precizno definirane odgovornosti i ovlasti u provedbi mjera i aktivnosti.
Definirani su oblici, naini i sadraji suradnje, precizno su definirani protokoli i
postupanja to ukljuuje radne sastanke, korespodencije, dogovore, konzultacije,
timsku potporu, meusobno informiranje, suradnju i podrku te evaluiranje.
U radu na rjeavanju problema zahtijeva se puna participacija psihologa sa svim
srodnim sustavima u smislu struno-suradnikog osmiljavanja izlaza iz nevolja na razini
pojedinaca ili obitelji.
Psiholog u podruju zatite djece i mladih ulazi u kole radi organiziranja
savjetovanja pedagoga, organiziranja predavanja i tribina, detekcije djece koja su u
riziku za razvoj poremeaja u ponaanju ili razvoj socio-emocionalnih smetnji, radi
rada s djecom s potekoama uenja te razvoja socijalnih vjetina. Viesektorsko
ukljuivanje omoguava pruanje pomoi na vie razina: psihosocijalni tretman
podrazumijeva rad s matinom sredinom iz koje dolazi dijete s problemima
to pridonosi uinkovitosti rada na otklanjanju problema i na zatiti djeteta u
psihosocijalnom pogledu.
Centar za socijalnu skrb je prema zakonskim odredbama duan izvravati posebne
obveze - mjere koje sud izrie maloljetniku ili mlaem punoljetniku koji je poinio
kazneno djelo ili prekraj. Ukljuivanje u savjetovalite odgojna je mjera u
kojoj neposredno sudjeluje psiholog. Pri tome nuna je permanentna suradnja s
pravosudnim tijelima. Ujedno je zadaa psihologa koncipiranje, organizacija i
provoenje programa edukacije voditelja drugih odgojnih mjera (npr. pojaana
briga i nadzor). Nadalje, u suradnji s pravosudnim institucijama zajedniki se
donose odluke o izricanju odgojne mjere.
U pogledu rada s ovisnicima i bivim ovisnicima o drogama psiholog sudjeluje u
Projektu resocijalizacije ovisnika koji su zavrili neki od programa odvikavanja od
ovisnosti i rehabilitacije u terapijskoj zajednici ili zatvorskom sustavu te ovisnika
koji su u izvanbolnikom tretmanu i due vrijeme stabilno odravaju apstinenciju i
pridravaju se propisanog naina lijeenja. U projektu koji je osmislio Ured Vlade
RH za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga ukljuene su i druge institucije: Zavod
za zapoljavanje, obrazovne institucije, Slube za prevenciju i izvanbolniko
lijeenje ovisnosti, civilne udruge te je nuna stalna povezanost s istima.
Psiholog u sklopu rada s obiteljima u kojima se evidentira nasilje i Povjerenstvo za
provoenje psihosocijalnog tretmana poinitelja nasilja u obitelji ukljuuju se u
112
provoenje Nacionalne strategije zatite od nasilja u obitelji. Pored niza aktivnosti

propisanih Strategijom, osobito je vana aktivnost osvjetavanja i upozoravanja
institucija o potrebi potivanja zakonskih obveza radi sprjeavanja pojave nasilja u
obitelji te rad na senzibilizaciji javnosti o dotinoj problematici. U neposrednom
radu sa rtvama nasilja krucijalna je uloga psihologa u saniranju negativnih
emocionalnih stanja.
Unutar djelatnosti zdravstvenog sektora detektiraju se osobe i obitelji u
stanju socijalno zatitne potrebe, primjerice zbog postojanja nasilja u obitelji,
bolesti, emocionalnih smetnji, siromatva, nemoi. Zbog mogunosti pruanja
sveobuhvatne pomoi pri ostvarivanju prava koja im stoje na raspolaganju iz
mree psihosocijalne pomoi, ukljuuje se psiholog sa specifinim intervencijama
iz domene socijalne skrbi. Rezultat niza psihosocijalnih intervencija kojima je cilj
odravanje egzistencijalne sigurnosti, to je u domeni socijalnog radnika, te razvoja
i ouvanja socijalne i emocionalne kompetencije i zatite mentalnog zdravlja, to je
domena psihologa, odraava se i na poboljanje tjelesnog zdravlja.
Psiholog u zatiti osoba pod skrbnitvom, u zatiti starijih i psihiki bolesnih osoba,
surauje sa sudovima u svezi provoenja postupaka liavanja ili vraanja poslovne
sposobnosti osoba; sa zdravstvenim ustanovama u svezi lijeenja ili tretmana
navedenih osoba koje su esto psihiki bolesne ili ovisnici. Psihosocijalni programi
usmjeravaju se na izgradnju drutveno oekivanih adaptivnih vjetina, na uenje
emocionalno stabilnog i primjerenog reagiranja i usvajanje socijalne primjerenosti
kako bi te osobe drutvu inile to manji teret.
Psiholog, u okviru zatite djece s tekoama u razvoju, surauje s nizom udruga
kojima je cilj promicanje prava za tjelesno ili mentalno oteene osobe (Udruga
za pomo osobama s MR-om, Drutvo distrofiara i invalida cerebralne i djeje
paralize, Udruga za Down sindrom, Hrvatski savez tjelesnih invalida, Drutvo
multiple skleroze i druge srodne udruge). Psihosocijalne aktivnosti usmjerene su
na podizanje razine samouinkovitosti teenih osoba i na samoprihvaanje, kroz
pruanje pomoi pri pronalaenju posla; pomo pri ukljuivanju u rehabilitaciju u
lokalnoj zajednici, suradnju s vrtiima, kolama, osobnim asistentom u nastavi kako
djeca ne bi morala koristi pravo na skrb izvan svoje obitelji.
Aktivnosti organizirane u vjerskim zajednicama u svezi pripreme parova za brak
(sudjelovanje na zarunikom teaju) ukljuuju psihologa radi poduke o psihologiji
branog para, o pravilima komunikacije u braku, o rjeavanju konflikata, pruanju
poticaja za partnerstvo radi osvjetavanja o jedinstvu u razliitosti i o meusobnom
nadopunjavanju, radi poduke o odnosu prema svojim roditeljima i roditeljima
partnera, o odgovornom roditeljstvu, o promicanju kulture obiteljskog ivota.
Socijalni radnici i psiholozi u stalnim su meuodnosima sa socijalnim vijeem koje
je ustrojeno u okviru jedinica lokalne samouprave u svezi mogunosti pruanja
adekvatne pomoi rizinim skupinama stanovnitva.
Prikazani su samo neki primjeri ukljuenosti psihologa unutar psihosocijalne zatite

osoba u nevolji ili devijantnog ponaanja u suradnji s nizom tijela, organizacija i udruga,
u kompleksna rjeavanja nedaa i sprjeavanja razvoja teih nevolja. Evidentno kroz
113
intersektorski lanac realizacija intervencija postaje profesionalnija, uinkovitija i bra.

Meusektorska je suradnja omoguena i olakana irokim rasponon djelatnosti psihologa,
primjenom niza teoretskih i praktinih pristupa, poduzimanjem intervencija koje ciljaju
na saniranje problema u razliitim sustavima funkcioniranja ovjeka.
3.5.5. Zakljuak
Evidentno je da u svim postupcima koji pripadaju spektru djelatnosti psihosocijalne
zatite graana znaajnu ulogu imaju psiholozi jer nalau permanentmo angairanje u
akcijama za pruanje niza usluga kojima je zajedniko orijentiranje svijeta pojedinaca u
socijalno prilagoenom i zdravstveno sadrajnom pravcu uklanjajui nevolju, sanirajui
tegobe, pruajui podrku na emocionalnoj i socijalnoj razini, a sve u cilju ouvanja
mentalnog zdravlja ili ranog otkrivanja naruavanja mentalnog zdravlja. Jaanjem uloge
psihologa u provoenju svih postupka koji se nalaze u domeni centra za socijalnu skrb,
vrstim zauzimanjem pozicija irokoj javnosti i strunim krugovima postaje jasna vanost
psiholoke struke u svim pitanjima koja se odnose na tjelesno i psihiko zdravlje ljudi te
se sve vie oslanjaju na psiholoku struku.
Praktini problem s kojim se profesija susree i svakodnevno tijekom rada uoava jest
nedovoljan broj psihologa u odnosu na stvarne potrebe, zatim pristup edukacija koje
treba usmjeriti na specifinosti u domeni zatite zdravlja graana te doedukacije koje
bi se trebale baviti razvojem kompetencija u podrujima zatite mentalnog zdravlja radi
usvajanja praktinih i primjenjivih znanja. Na tragu toga, potrebno je istaknuti potrebu
za opom i irokom dostupnou psihologa svim graanima to podrazumijeva promjene
u institucijama koje su nadlene za edukacije psihologa, promjene u nizu struktura i
institucija kojima je primarna djelatnost zatita mentalnog zdravlja graana, odnosno
promjene u cjelokupnom sustavu odgovornom za zapoljavanje psihologa.
Literatura:

1. Petak, O. (2005.): Psiholozi u socijalnoj skrbi - kontekst u kojem djeluje psiholog, rad
izloen na sjednici Hrvatske psiholoke komore, Struni razred u socijalnoj skrbi
2. Pravilnik o radu, unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova Centra za socijalnu skrb
akovec, 2008. godine donesen od strane Upravnog vijea Centra za socijalnu skrb
akovec
3. Upute za kreiranje programa vjebenikog staa psihologa u socijalnoj skrbi, 2006.
godine date od strane Povjerenstva za psihologe vjebenike pri Hrvatskoj psiholokoj
komori
4. Hrvatska udruga socijalnih radnika (2010.): Pitanja o socijalnom radu, vlastita
naklada, HSUR
114
3.6. Izvanbolniki psihosocijalni tretman u ovisnikoj

populaciji; kako pronai svjetlo na kraju tunela
3.6.1. Uvod
U novije vrijeme sve su uestaliji i drugi oblici tzv. modernih ovisnosti od kojih
su najznaajniji ovisnost o kockanju i ovisnost o internetu, meutim o rairenosti te
problematike meu djecom i mladima (i odraslima op. pr.) jo uvijek nema egzatnih
pokazatelja, a programi prevencije tih oblika ponaanja provode se u sklopu redovitih
preventivnih programa, najvie kroz odgojno-obrazovni sustav i zdravstveni sustav
(Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade, 2010., str. 7.).
Mentalno zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, psihikog, duhovnog i socijalnog
blagostanja, pri emu pojedinac realizira svoje sposobnosti, uspjeno se suoava s
uobiajenim ivotnim stresovima i daje svoj doprinos razvoju zajednice. Mentalno zdravlje
je preduvjet za optimalno funkcioniranje pojedinaca, obitelji, zajednica i drutava i jedno
je od osnovnih prava svake osobe te kljuni resurs socijalnog i ekononskog razvoja nacije
(definicija mentalnog zdravlja).
Odrednica koncepta mentalnog zdravlja neophodna je posebno u radu novonastalih
centara ze mentalno zdravlja! Pitanje je klasino! Tko je danas prema prihvaenoj odrednici
mentalnog zdravlja zapravo zdrav?! Kako napraviti pomak prema idealiziranoj odrednici
koncepta mentalnog zdravlja ope prihvaenoj ne samo u medicini?
Prevencija, prema novim preporukama (iz 1994.) nazvana je kao univerzalna, selektivna
i indicirana te zamjenjuje nazivlje koje mi jo uvijek koristimo. Sama promjena nazivlja
ne znai i poveanje kvalitete rada.
Ako je mentalno zdravlje preduvjet za optimalno funkcioniranje pojedinaca, obitelji,
zajednica i drutava, i jedno je od osnovnih prava svake osobe, kljuni je resurs socijalnog
i ekononskog razvoja nacije.
Tko je odgovoran za mentalno zdravlje hrvatske djece, mladih i ostalih dobnih
skupina? Brojke koje se navode na razini svjetske populacije, ali i Hrvatske, poraavajue
su. Ovisnosti naruavaju kvalitetu ivota i kako se navodi predstavljaju vodei javnozdravstveni problem u svijetu, s velikim psiholokim, ekonomskim i socijalnim
posljedicama koje ugroavaju pojedinca, obitelj i drutvo u cjelini (Preventivne
su strategije kljune komponente promocije mentalnog zdravlja, kako u procesu
lijeenja, tako i u procesu rehabilitacije).
Sama promjena naziva Centar za lijeenje ovisnosti (naziv je uopen jer se centri ne
zovu istim nazivima kao npr. Dom zdravlja - koji je jedinstven na podruju Hrvatske i ne
dovodi u nedoumicu graane kao korisnike!) u Centar za mentalno zdravlje, ne znai nita
115
posebno. Kakve se djelatnosti i usluge u njima provode, u emu je razlika u odnosu na

prijanje centre za ovisnosti (koji su se najvie bavili lijeenjem ovisnosti o psihoaktivnim
drogama, a ne ovisnostima kao npr. alkoholizam, puenju, patolokim kockanjem,
ovisnosti o internetu, ovisnosti o video igricama, samo su neke od najizraenijih ovisnosti)?
Zanimljiva je i struktura profesija koja je zastupljena u centrima za ovisnosti. Iako se
zavodi za javno zdravstvo prvenstveno bave zdravljem, nastalim preustrojem i pripajanjem
centara za ovisnosti pod zavode za javno zdravstvo, sami su se zavodi poeli baviti
djelatnou koja im nije primarna - lijeenjem!
3.6.2. Patoloko kockanje

Predvodnica novih ovisnosti patoloko kockanje najprisutnija je u posljednjih
nekoliko godina u Hrvatskoj preko medija ili povremeno na strunim skupovima.
Interdisciplinarni simpozij o patolokom kockanju odran u studenom 2007. godine u
Virovitici trebao je oznaiti promjenu strategije lijeenja patolokog kockanja u Hrvatskoj.
Sjajan skup predvoen prim. Elvirom Koi ipak nije donio eljene rezultate na navedenom
podruju. Razmatrajui uzroke neprisutnosti strunjaka koji bi se bavili lijeenjem,
ali i prevencijom patolokog kockanja, namee se pitanje odgovornosti najviih razina
zdravstvenih institucija u Hrvatskoj koje se (godinama) uporno ogluuju na prisutnu
epidemiju patolokih kockara. Prema svjetskim podacima ovisnost o kockanju razvija
od 1 do 3% stanovnitva. Strunjaci u Hrvatskoj koji se bave patolokim kockanjem
ve nekoliko godina upozoravaju na prisutnost 50.000 do 100.000 patolokih kockara
te na oko ak 230.000 pripravnika kockara kod kojih e se u narednim godinama
razviti klinika slika u punini te e se pridruiti ve postojeem broju patolokih kockara.
Radikalni sluajevi ubojstava, razbojstava, oiglednih namjetanja sportskih susreta,
samoubojstava, propadanja cijelih obitelji jo uvijek nisu dovoljni da bi se uspostavila
mrea koja bi prihvaala ovisnike o kockanju, ali i ovisnike o jo uvijek egzotinim
oboljenjima!
Ilegalna ovisnost o psihoaktivnim drogama jedina je kojoj se posveuje dostojna
pozornost, uz ve ranije ustrojenu mreu klubova za lijeenje ovisnika o alkoholu te
posebnim odjelima u bolnicama. U Hrvatskoj trenutno postoji vie od dvadeset, veih ili
manjih, centara za lijeenje ovisnosti o psihoaktivnim drogama. U njima se trenutno lijei
oko 8.000 ovisnika, ponajvie ovisnim o opijatima. Preko pedeset udruga u Hrvatskoj
iskljuivo se bave pruanjem razliitih vidova pomoi osobama ovisnim o psihoaktivnim
drogama, ali i prevencijom te savjetovanjem istih. Tu se ukljuuje i vrijedan rad s
obiteljima, brojni programi po kolama i slino.
Od sredine 90-ih godina postoji niz terapijskih zajednica. Trenutno se preko 20-ak
kua bave lijeenjem i resocijalizacijom ovisnika o drogama. One su organizirale brojne
tribine o najrazliitijim podrujima ovisnosti o drogama, pojedine izdaju asopise i knjige.
116
Obitelj ovisnika o psihoaktivnim drogama moe se javiti u bilo koju opu bolnicu,
zatraiti pomo na psihijatrijskim odjelima, u psihijatrijskim bolnicama, a u veim
gradovima moe se birati i izmeu vie njih. Literatura je brojna i dostupna u najmanjoj
knjinici i knjiari.
Za razliku od obitelji ovisnika o psihoaktivnim drogama, ili pak tzv. eksperimentatoru,
a postoje i tzv. rekreativni korisnici psihoaktivnih droga, obitelji patolokih kockara za
sada su u velikim problemima ne samo gdje potraiti pomo, nego kako uope prepoznati
patolokog kockara u svojoj obitelji. Podaci o javljanju na lijeenje ovisnika o drogama
govore da se oni javljaju nakon otprilike osam godina od prvog uzimanja droge. Podaci o
tome da je potrebno oko etiri godine da obitelj sazna da im je ukuan ovisan o drogama
(da ih uzima svakodnevno), ukazuju da je jo uvijek nedovoljna skrb o navedenoj
populaciji. Obitelji patolokih kockara jo su u nezavidnijoj situaciji. Oni se zapravo
nemaju kome obratiti za pomo. Neorganiziranje sustava skrbi koje ukljuuje preventivni
rad (na sve tri razine) i lijeenje izravno omoguava neprepoznavanje patologije kockanja
koje pak dovodi do toga da su tete sve vee.
Kad bi se samo, primjerice, pet tisua patolokih kockara javilo za lijeenje u zdravstveni
sustav Hrvatske, tko bi s njima mogao raditi? Tko bi im mogao pruiti pomo? Ustanove
koje se bave pouavanjem (izobrazbom i edukacijom) i koje bi se trebale baviti novim
ovisnostima, ogluuju se na potrebe stanovnitva, djece, mladih i ostalih dobnih skupina
u Hrvatskoj. O patologiji kockanja ne ui se na specijalistikim studijima iz psihijatrije
kao ni na medicinskom fakultetu, ali ni na filozofskim fakultetima koje pohaaju studenti
psihologije u Hrvatskoj.
Ptija i H1N1 gripa, primjerice, uspjeno su odraene!
Ne tako davna prilagodba razliitih struka u Domovinskome ratu moe nas sve pouiti
da nam nitko nee rjeavati nastale zdravstvene, mentalne i ine probleme u Hrvatskoj do
nas samih. Graani Hrvatske sigurno imaju zakonsko pravo lijeiti se od zadobivenih
bolesti.
Izobrazba na studiju ili poslije njega, kao osnovna ili dopunska, koja jo uvijek ne
postoji za podruje novih ovisnosti, ne bi nas trebala i ne smije ostaviti nespremne i
ravnodune.
U centrima za mentalno zdravlje, koji su osim to su nomenklaturno promijenili naziv,
nije se, zapravo, nita posebno promijenilo. Zahvalna je inicijativa da se na jednom mjestu
razmotre djelatnosti koje se obavljaju njima (Predlaem redoviti godinji susret djelatnika
centara u Hrvatskoj gdje bi se iznosile novosti u poslovima koje obnaaju, a koje bi mogle
biti izvrstan poticaj ostalim centrima za uvoenje i pruanje novih usluga).
Iako postoje nekoliko klubova i skupina patolokih kockara u Hrvatskoj, potreba za
njima nije ni priblino zadovoljena. Psiholozi i psihologija su jedna od struka koja se sama
117
po sebi namee za rad s patolokim kockarima, ali i na ostalim podrujima ve prisutnih

tzv. novih ovisnosti.
Bitna su pouavanja (izobrazbe) o samoj patologiji kockanja. Struni i popularni
materijali dijelom su dostupni na interentu, ali je neposredan rad s kockarima ipak
najvaniji, uz nunost suprevizije (za sada neformalne) od kolega koji se ve vie godina
susreu i bave problemima patolokog kockanja. Potrebna je i odreena doza hrabrosti
upustiti se u novo podruje rada. Oni koji se prijave za lijeenje i tamo gdje se obitelj
zduno ukljuuje u proces lijeenja, rezultati nee izostati. Patoloki su kockari zahvalna
populacija i dobro prihvaaju predloene aktivnosti koje obitelj, a potom i kockar trebaju
izvravati. Obveza psihologije i psihologa u Hrvatskoj je da prue pomo na podruju
novih ovisnosti te da se kao struka sustavno ponu osposobljavati za rad na novim
podrujima. Jedno od pitanja je i o tome do kada emo ih zvati novim ovisnostima.
Procjene uspjenosti tretmana i lijeenja su razliite. to je vie razina onih koji
procjenjuju kao da je i percipirani uspjeh u lijeenju vei!
Patoloko kockanje, mogunosti u okviru centara za mentalno zdravlje
- Inicijalni intervju
- Savjetovanje
- Modifikacija ponaanja
- Psihologijska obrada
- Nalaz i miljenje
- Psihoterapija
- Inicijalni intervju, individualni rad, savjetovanje, modifikacija
ponaanja, psihologijska obrada, nalaz i miljenje
- Savjetovanje para, obitelji
- Skupina ovisnika
- Skupina obitelji, skupina samopomoi, mogunost tematskih
edukacija (npr. jednostavni prikazi u Power pointu - vrste kockara,
mogunosti lijeenja, statistiki podaci, prikazi sluajeva ...).
Okvirni sadraj rada s patolokim kockarom i njegovom obitelji
- Inicijalni susret, anamneza, problemetika klijenta, problemetika obitelji, dogovor
oko daljnjeg tijeka lijeenja (dolasci, obveze koje klijent i obitelj trebaju izvravati ...)
- Vano je prema MKB-u dijagnosticirati stupanj patologije
(je li patoloki kockar, impulzivni...)
- Psihologijska obrada, nalaz i miljenje (dva susreta)
- Savjetodavno-terapijski rad, potrebno okvirno dogovoriti vremensko razdoblje
- Financije i ogranienje dostupnosti kod kockara, odgovornost
obitelji za provoenje pojedinih zadataka
- Redovitost u dolascima usko je povezana s uspjenou tretmana,
poticanje obitelji, voenje dnevnika, voenje trokova domainstva,
prijenos materijalnih sredstava i sprjeavanje dostupnosti kockaru
118
-
-
-
-
Popis dugovanja koje kockar ima

Obavjeivanje blie i daljnje rodbine te ostalih koji suvane osobe u lijeenju kockara
Dogovor za slijedei termin uz mogunost promjene istog
Voenje osobnog kartona (jo uvijek ne postoji registar patolokih kockara), knjige
dolazaka klijenta i obitelji te ostalih osoba ukljuenih u postupak lijeenja.
Psihologija i psiholozi pozvani su na suoavanje s nastalim problemom te kao struka i

pojedinci mogu pomoi brojnim obiteljima koje trae, a najee ne mogu dobiti traenu
pomo. Na preventivnom su podruju znaajna i poticajna predavanja, ciljane ili otvorene
tribine za graane i/ili strunjake koji bi se mogli sretati s navedenom patologijom.
Nerazmjer je na podruju literature koja se odnosi na psihoaktivne droge i nepostojanje
iste na podruju patolokog kockanja na hrvatskome jeziku. Internet je, za sada, od najvee
vanosti na podruju pouavanja, ali glavni je nedostatak nesustavnost materijala koji je
dostupan. Materijali u e-obliku nisu najprimjereniji daljnjoj izobrazbi. Neophodno je
izraditi vie vrsta materijala koji bi se moglo koristiti u radu s patolokim kockarima.
Neophodne su nam radionice za psihologe koji se susreu ili bi se mogli susretati s
patolokim kockarima, kao i oni koji iskazuju zanimanje za bavljenje navedenom
skupinom oboljelih. Psiholozi su oni koji mogu imati znaajno mjesto na ovom
podruju. Osposobljeni su za dijagnostiku, opu i specifinu. Znaju pisati nalaze i
miljenja. Prilagodljivi su (Domovinski rat i znaajna uloga psihologa od samog poetka
- nitko od njih nije imao vojnu psihologiju u izobrazbi, uilo se u hodu i stalno su
se razmjenjivala iskustva). Nije se dopustilo da se prvo educiraju kao vojni psiholozi,
nego su s raspoloivim sposobnostima i mogunostima, znanjima i vjetinama krenuli u
obranu Domovine. Vojna je psihologija jedno od znaajnih mjesta gdje se psihologija u
Hrvatskoj na najbolji mogui nain prilagodila tadanjim potrebama graana. Velik broj
psihologa (i psihologinja) ima zavrenu edukaciju, ili je ona u tijeku, iz razliitih pravaca
psihoterapija i savjetovanja. Dio njih ima i po nekoliko zavrenih edukacija. Same su
edukacije izrazito vane, ali nisu i jedini niti iskljuivi dio koji je potreban za rad. Bitna je
osoba i njena osobnost onoga (one) koji radi s klijentima. Bitno je i iskustvo rada s nekom
od navedenih populacija. Klijenti i pacijenti prepoznaju motivirane djelatnike. Jedan od
bitnih zadataka na podruju ovisnosti (starih ili novih!) jest i motivacija djelatnika,
strunjaka koji rade s pojedincima, obiteljima, parovima i slino.
Tu se namee problem i pitanje supervizije koje jo uvijek nije zaivjelo u Hrvatskoj.
Kakva je pojavnost patologije kockanja u Hrvatskoj i ostalih novih ovisnosti, koje su
populacije najugroenije i slina pitanja, jo uvijek ne mogu dati zadovoljavajui odgovor.
Jedina istraivanja koje se provode kontinuirano dotiui se rizinih ponaanja, a time
i patologije kockanja, ona su prof. Bezinovia koje on provodi na podruju Primorskogoranske upanije.
Krajem 2008. godine na podruju Primorsko-goranske upanije dr. Petar Bezinovi,
znanstvenik Instituta za drutvena istraivanja u Zagrebu objavio je rezultate istraivanja
119
Rizinih ponaanja etrnaestogodinjaka na uzorku od 2219 uenika osmih razreda iz

57 kola Primorsko-goranske upanije. Dobiveni su zapanjujui podaci.
etrnaestogodinjacima je omiljena zabava klaenje, ak ih 21,2% redovito
posjeuje kladionice i mjesta na kojima se nalaze poker automati. Tek 24,7% djeaka
i 38,1% djevojica u slobodno vrijeme ui jezike, ita knjige, svira neki instrument
ili posjeuje kina i kazalita.
Iako je istraivanje provedeno samo na uzorku uenika iz jedne upanije, svi strunjaci s
kojima smo razgovarali tvrde da su dobiveni rezultati bez sumnje slika hrvatskoga drutva,
a ona je vie nego zabrinjavajua. Naime, pokazalo se da 16% osmaa i 19% osmaica
svakodnevno pui, a 5% njih ozbiljni su puai ve najmanje dvije godine. Samo 35,4%
djevojica i 36,3% djeaka nikada nije konzumiralo alkohol. Djeaci vie piju pivo i vino,
a djevojice mijeana pia, vino i likere. ak 4,8% djevojica i 9,1% djeaka do sada se
opilo est i vie puta. Tablete za smirenje koristilo je 3,5% uenika i 4,6% uenica, 7,3%
uenika i 5% uenica probalo je marihanu, 2,3% uenika i 1,6% uenica probalo je
ecstasy, a 11,3% uenika i 9,1% uenica udisalo je ljepilo.
Svaki drugi uenik osmih razreda izlazi na mjesta na kojima se pije, pui i uiva droga,
a 29,1% djevojica i 28,5% djeaka u dobi od 14 godina to ini esto. Slobodno vrijeme
etrnaestogodinjaci veinom provode sami, za raunalom, pred televizorom ili druei
se s vrnjacima, uglavnom po skrovitim mjestima, a nerijetko po kafiima i klubovima.
Posebno je zabrinjavajua velika dostupnost alkohola meu djecom te porast broja
djece koja rizino piju: samo 25,4% djevojica i 36,3% djeaka ne konzumira alkohol.
Svaki drugi djeak i 36% djevojica probleme rjeavaju agresijom. Djeacima je
omiljena zabava i klaenje: kocka svaki peti etrnaestogodinjak, kako je ve ranije
napomenuto. ak 20% djece koja pije tvrde da su im alkohol dali roditelji. Rezultati
istraivanja koje smo proveli pokazuju da stvari nisu dobre. Djeca se osjeaju poprilino
loe i nemaju uzore ni u roditeljima ni u nastavnicima - izjavio je zabrinuto voditelj
istraivanja, psiholog dr. Petar Bezinovi.
Istraivanje na uenicima Primorsko-goranske upanije primjenjivo je na cijelu
Hrvatsku i ukazuje na pogrjena vjerovanja i pretpostavke da je kockanje zaseban
fenomen. Kockanje je povezano s najrazliitijim rizinim ponaanjima kod maldih
(Tuftan, P. (2009.): Zdravlje i ivot na kocki, asopis Rizik, Nastavni zavod za javno
zdravstvo Primorsko-goranske upanije, broj 8, Rijeka).
Jedan je od bitnih uzroka epidemije patolokih kockara nezainteresiranost nadreenih
institucija, a zapravo nebriga istih kao i nemar prema graanima za koje se oni trebaju
brinuti. Podruje patologije kockanja izrazito je vidljiv i bolan primjer neorganiziranosti
i neodgovornosti kao i neuinkovitosti institucija u Hrvatskoj. Inicijativa nekolicine
djelatnika koje se prvenstveno bave podrujem ovisnosti osobnog je karaktera i jo je
daleko od sustavnog pristupa.
120
Iznimno je vano zapoeti prihvaati kockare, internet ovisnike, ovisnike o video

igricama.
- Prevencija u O i S, prvenstveno s nastavnicima, strunim suradnicima,
ravnateljima pa tek onda s djecom (radionice najidealnije, tribine, predavanja za
unaprijed odreeno sluateljstvo)
- Edukacija djelatnika centara (za mentalno zdravlje) u prepoznavanju novih ovisnosti
- Edukacija lijenika ope prakse
- Zapoeti kampanju vezanu za nove ovisnosti
- Obvezati institucije u formiranju strunjaka koji bi se prvenstveno bavili novim
ovisnostima
- Osnovati posebne odjele (odsjeke) koji bi se bavili samo patologijom kockanja
- Neophodna su ciljana istraivanja u O, S, V, graanstvu
- Izrada publikacija, edukativnih filmova, reklama i slino
- Uiniti lijeenje dostupnim
- Dijagnosticiranje patologije kockanja prema MKB i DSM klasifikaciji
- Voenje registra patolokih kockara
Tija arkovi-Palijan i suradnici, jo 2001. godine, daju najprimjereniji opis tipova
kockara s njihovim pripadajuim osobitostima:
1. DRUTVENI (SOCIJALNI) KOCKAR osoba je koja radi drutva, zadovoljstva,
razonode i rekreacije, u slobodno vrijeme, povremeno kocka uz mali ulog. Vano
je istaknuti da samo manji dio slobodnog vremena troi na kockanje. Glavni
motiv nije mu dobitak novca, nego zabava i osjeaj pobjede. Ne zaduuju se, niti
se odluuju da narednih dana vrate izgubljeni novac. Gubili ili dobivali, sudjeluju
sumom novca koju su unaprijed dogovorili. Kad osjete potrebu za nastavak igre i
povratak izgubljenog novca, odustaju od igre dok ih taj nagon ne prestane progoniti.
Ako ne uspiju, postaju ozbiljni drutveni kockari.
2. OZBILJNI DRUTVENI KOCKARI nalaze u hazardnim igrama osnovni oblik
zabave i rekreacije. Sve slobodno vrijeme provode u kockanju. Iako esto kockaju,
dre se unaprijed odreenih eventualnih gubitaka. Dobivali ili gubili, ne poveavaju
niti ne smanjuju dogovoreni ulog. Svi se toga dre, gubitnik ustupa mjesto drugom
igrau i nastavlja zduno promatrati. S obzirom na vei broj gubitnika i izmjene
igraa, pojedinac ponekad osvoji velik dobitak. Ako stekne uvjerenje da veim
ulaganjem moe dobiti vie, lako prelazi u problem - kockara.
3. PROBLEM - KOCKARI u poetku su oprezni, taktiziraju, a kad ih obuzme
kockarska strast, odustaju od osobnih kriterija i potpuno se predaju kocki. Kad
dobivaju, poveavaju ulog da bi dobili jo vie, a kad gube, ine to isto da bi vratili
izgubljeno. Oni ugroavaju sebe, svoju djecu i obitelj jer esto prokockaju plau ili
se puno zadue. Izmjene gubitaka i dobitaka stalne su. Svaki gubitak budi nadu u
povratak uloenog, a s dobitkom, osobito veim, njegovi apetiti i oekivanja rastu.
121
Ta promjena ponaanja i pohlepa postupno ga transformiraju u patolokog kockara.

Problem - kockari najee imaju povean rizik od raznih psihijatrijskih poremeaja
i antisocijalnih poremeaja osobnosti, skloni su zloporabi i ovisnosti o duhanu,
alkoholu i drogama. U nadi i uvjerenju da e im se kockarska srea osmjehnuti
i da e dobiti velik novac, skloni su pronevjeri i zaduivanju kod raznih lihvara,
oekujui dobitak kojim e podmiriti svoja dugovanja. Kad ih srea iznevjeri,
pojedinci poine samoubojstvo.
4. PATOLOKI KOCKARI su osobe s kompulzivnom potrebom kockanja. Ne mogu
obuzdati svoj poriv i nagon za kockom. Kad gube, uvjereni su u dobitak ve u
sljedeoj partiji, a kad dobivaju, dre da je to uvod u pravo bogatstvo. U prvom
sluaju srljaju u dugove, a u drugom gube i ono to su ve imali u depu. Ne misle
na obitelj. Obuzeti kockarskom strau, zanosom igre i iluzijom o velikom dobitku,
pojedinci ulau i obino gube cijelo imanje.
Uz etri navedene vrste kockara ubrajaju se jo dva tipa.
5. PROFESIONALNI KOCKARI kockom se bave u obliku zanata i to im je glavni
izvor prihoda. Obino su dobro ovladali zanatom i slove za vrsne kockare. Kad
uju za osobe koje imaju novac i da su, usto, voljne kockati, stoje im na usluzi i
brzo im isprazne depove.
6. KRIMINALNI KOCKARI (VARALICE) u osnovi su osobe s disocijalnim
poremeajem osobnosti. Za razliku od drugih tipova kockara oni nemaju namjeru
ponovno ulagati u kockanje novac koji su dobili ilegalnim ili kriminalnim nainom
kockanja. Njihovo ponaanje esto ima vie veze s prijevarom, nego s kockanjem.
3.6.3. Centar za lijeenje ovisnosti

Klasian nain rada u centrima za lijeenje ovisnosti sastoji se u prvenstveno
ambulantnom radu primarno s ovisnicima o psihoaktivnim drogama, najee o heroinu,
koji ve dolaze s razvijenom klinikom slikom ovisnosti.
Osim samog ambulantnog rada neizmjeran je doprinos suradnje s izabranim lijenicima
obiteljske medicine. Znaajna je i suradnja s psihijatrijskim odjelima ili klinikama
u Hvatskoj. Neophodno je poznavati rad terapijskih zajednica u Hrvatskoj u koje se
upuuje ili kontaktira nemali broj ovisnika.
- Motivacija za provoenje odreenog programa za ovisnika
- Savjetovanja vezana za zaposlenje, praenje i poticanje
odlaska u Zavod za zapoljavanje
- Poticanje na redovita testiranja (HCV, HBV, HIV i slino)
- Educiranje ovisnika i njihovih obitelji o HCV-u, HBV-u, HIV-u
122
- Educiranje ovisnika i njihovih obitelji o djelovanju

odreenih lijekova, zamjenske terapije
- Ukazivanje na znaaj redovitih dolazaka na kontrolne preglede
- Psihologijska obrada ovisnika, eksperimentatora; dijagnosticiranje
psihikih poremeaja, patologije, organskih oteenja
Psiholoka djelatnost je sustav pojedinano ili skupno usmjerenih strunih postupaka,
mjera i sredstava utemeljen na naelima i spoznajama psiholoke znanosti i prakse koji
obuhvaa:
a) psiholoku dijagnostiku - odnosno utvrivanje psihikih i psihomotorikih svojstava
i potencijala pojedinaca te psihosocijalnih karakteristika skupina i organizacija
u svrhu objanjavanja i predvianja njihovog ponaanja, pronalaenja uzroka
nedjelotvornosti ili poremeaja te planiranja i provoenja psiholokih tretmana
b) psiholoke tretmane i savjetodavni rad - odnosno postupke namijenjene zatiti,
odravanju i poboljanju mentalnog zdravlja pojedinaca i skupina te poboljanju
kvalitete ivota i rada, optimalnom iskoritavanju osobnih potencijala i poboljanju
skupne i organizacijske djelotvornosti.
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Poticanje na voenje dnevnika, pisanje ivotopisa

Poticanje na ukljuivanje u pojedine sportske sadraje
Savjetovanja ovisnika, roditelja i ostalih lanova obitelji
Psihoterapija ovisnika, roditelja i ostalih lanova obitelji
Organiziranje tjednih skupina ovisnika koje bi vodilo dvoje djelatnika (po
mogunosti sa zavrenim dodatnim edukacijama iz savjetodavno-terapijskog rada)
Organiziranje tjednih skupina roditelja koje bi vodilo dvoje djelatnika (po
mogunosti sa zavrenim dodatnim edukacijama iz savjetodavno-terapijskog rada)
Organiziranje tjednih skupina majki ovisnica s malom djecom
koje bi vodilo dvoje djelatnika (po mogunosti sa zavrenim
dodatnim edukacijama iz savjetodavno-terapijskog rada)
Organiziranje tjednih skupina tzv. eksperimentatora, koje bi
vodilo dvoje djelatnika (po mogunosti sa zavrenim dodatnim
edukacijama iz savjetodavno-terapijskog rada)
Tribine po kolama su jedna od mogunosti dijela rada centara
Primjerice, rijeki Odjel za prevenciju i izvanbolniko lijeenje bolesti ovisnosti ima

dva odsjeka. U Odsjeku za prevenciju, koji je fiziki odvojen od Odsjeka za prevenciju i
izvanbolniko lijeenje bolesti ovisnosti, provodi se program prevencije naslovljen Trening
ivotnih vjetina ve petu godinu u osnovnim kolama na podruju Primorsko-goranske
upanije. Program je uspjeno prihvaen, tako da su i neke druge upanije prihvatile
njegovu provedbu. Evaluacija ukazuje na uspjenost programa. U istom Odsjeku provodi
se program Mobilnih timova koji pokriva podruja otoka Cresa, Loinja, Krka i Raba te
Gorskoga kotara. Djelatnici Odsjeka odravaju nekoliko godina skupine za ovisnike o
psihoaktivnim drogama u rijekom zatvoru. Znaajno je da se mladi i obitelji koji dolaze
na savjetovanje ili su pak poeli eksperimentirati s drogama upuuju u nae savjetovalite
123
koje se nalazi u prostoru Odsjeku za prevenciju tako da je smanjen rizik susreta i druenja
sa starijim ovisnicima to je redovito jedan od prigovora koji su upuivani centrima za
ovisnosti.
- Prihvaamo mlade i obitelji koji su upueni iz udruga na
testiranje na razliite vrste droga kao i na savjetovanje
- Prihvaamo mlade i obitelji koji su upueni iz ustanova i institucija
(CZZZ, ODO, Prekrajni sud) na testiranje na razliite vrste droga
kao i na savjetovanje, ali i provoenje posebnih obveza, odnosno
zatitnih mjera u trajanju od tri do dvanaest mjeseci
- Djelatnici centra sudjeluju na podruju razliitih medija
(dnevni tisak, TV emisije, radio emisije i slino)
- Obiljeava se Mjesec borbe protiv ovisnosti, Dan ovisnosti
- Sudjeluje se preko voditelja centara u radnim tijelima grada i/ili upanije
koje provode lokalnu strategiju brojnih aktivnosti na svojem podruju
- U suradnji s lokalnom samoupravom pokree se izdavanje
asopisa, broura, knjiga, letaka, plakata ...
- Organiziraju se predavanja za lijenike timove
- Provode se istraivanja koja se priopavaju na strunim skupovima
- Voenje registra ovisnika prema Pompidou obrascu, izvijea
o radu, mjesena, tromjesena, polugodinja, godinja
- Suradnja s brojnim ustanovama
- Inzistiranje na timskome radu
Jedna od ne tako nevanih postavki je (ne)uspjenost preventivnih programa u
Hrvatskoj (i u svijetu). Mnogi programi traju unutar godine dana. Prevencija koja se
zasniva na programima koji su namjenjeni djeci dat e znaajno bolje rezultate (pogotovo
u mlaoj dobi) ako su i roditelji aktivno ukljueni u njihovu provedbu.
Prevencija nije samo dio kojim se bave obrazovne ustanove, nego i nevladine udruge,
razni zavodi i ustanove. Moda je pretendenciozno oekivati poboljanje u svim
ponuenim programima. Evaluacija bi trebala biti nezavisna te bi se djeca i mladi trebali
pratiti kroz razdoblje od, na primjer, deset godina.
Glavni cilj Nacionalnog programa prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojnoobrazovnom sustavu, te djece i mladih u sustavu socijalne skrbi za radoblje 2010. 2014. je suzbijati i sprjeavati pojavu ovisnosti meu djecom i mladima te rizino
ponaanje djece i mladih vezano uz eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti.
Nacionalni program sadrava etiri podprograma koji ukljuuju predkolsku dob,
kolsku dob, studentsku populaciju, te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi
(Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade, 2010., str. 7.).
124
3.6.4. Umjesto kraja

Zlouporaba droga transkulturalni je fenomen i jedan od gotovo nerjeivih problema
svakodnevnog svijeta. Po posljedicama koje uzrokuju pojedincima, obiteljima i zajednici,
smatra se jednim od najteih sociopatolokih pojava dananjice.
Moe se pretpostaviti da e droge i u budunosti biti veliki izazov i snana alternativa
osobito za onaj dio mladih koji ne nalaze snage i motiva prilagoavati se ponuenom i
omoguenom nainu ivota i sustavu vrijednosti koji kreira okolnost koja ivotni smisao
nalazi u osobnom prestiu, globalizaciji i kompeticiji, novcu i hedonizmu, nacionalizmu...
Moralna kriza suvremene civilizacije, odbacivanje tradicionalnih vrijednosti, kriza
institucije braka i obitelji ini da se sve vie djece i mladih osjea nesretnim i izgubljenim
(Droga i beznae, (ur.) Pozai, V., Sakoman, S. (1999.): Lijeenje ovisnika - vana
aktivnost u programu suzbijanja zlouporabe droga u zajednici, Zagreb, str. 65.).
Drutvene koristi dobro organiziranog sustava za tretman ovisnika i konzumenata
droga teko je izmjeriti, i bez toga dijela Nacionalnog programa, suzbijanje zlouporabe
droga nije mogue u dravi drati pod kontrolom. Kolike su koristi kada se strunom
intrevencijom spasi itava obitelj od propadanja (Sakoman, S. (2002.): Obitelj i prevencija
ovisnosti, SysPrint, Zagreb, str. 161.)?
125
4. UPRAVLJANJE STRUNIM POSTUPCIMA
4.1. Mjerenje uinkovitosti i upravljanje strunim

postupcima; vrjednovanje i samovrjednovanje rada
4.1.1. Mjerenje uinkovitosti i upravljanje strunim postupcima
kroz evaluaciju (vrjednovanje i samovrjednovanje) strunoga
rada u pomagakim zanimanjima
U gotovo svakoj aktivnosti koju u ivotu svjesno poduzimamo postavljamo samima
sebi pitanja o tome vode li nas nai postupci do eljenog cilja i jesu li svrhoviti i uinkoviti.
Nitko ne eli gubiti vrijeme i energiju ustrajui na ponaanjima koja su nesvrhovita ve eli
upravljati svojim postupcima kako bi postigao to bolje radne rezultate. Dakle, bez obzira
inimo li to svjesno i s namjerom ili ne, tijekom rada neprestano provjeravamo koliko
nas to to inimo vodi k cilju koji smo prije postavili sami sebi ili su nam ga postavili
drugi. to takvom provjerom zapravo inimo? Tako mjerimo osobnu uinkovitost,
odnosno samovrjednujemo svoj rad i sami sebi dajemo povratnu informaciju o osobnim
postupcima i njihovim rezultatima.
Povratnu informaciju o radu ne moramo dobiti samo od sebe samih, na rad moe
vrjednovati i netko drugi koji ili dobro poznaje i prati na rad ili je dijelom onoga to
radimo (ukljuen posredno ili neposredno u aktivnosti koje izvodimo). Cjelovitu sliku o
tome to i kako radimo moemo dobiti jedino ako prikupljamo podatke o napredovanju
i od sebe samih, ali i od onih koji u okruenju prate na rad ili u njemu sudjeluju.
Zato je vano (samo)vrjednovati osobni struni rad? Zato da bismo rad uinili
uinkovitijim, a sebe zadovoljnijim profesionalcima. Poduzimanjem odgovarajuih
korekcija u radu na temelju informacija koje smo dobili evaluacijom osobnog rada,
upravljamo osobnim strunim postupcima u smjeru kreiranja optimalnih uvjeta osobnog
strunog razvoja.
Vrjednovanje i samovrjednovanje sastavnice su jedinstvenog sustava vrjednovanja
ili evaluacije rada, to je posebno vano ako je taj rad u strunom smislu slojevit i
multidisciplinaran, a time i kompleksan. to je sloenija struktura postupaka koje
poduzimamo, ishodi su neizvjesniji i vieznaniji i tee je procijeniti pribliavamo li se
postavljenim ciljevima. Stoga je posebno vano kontinuirano provjeravati uspjenost
u poduzetim postupcima. Onaj tko svoje postupke vrjednuje samo i jedino prema
konanom ishodu, a ne vrjednuje i pojedine faze rada koje vode k cilju, izlae se velikoj
opasnosti pripisivanju (pogotovo pozitivnih) ishoda osobnim postupcima. Osim to
to nije ispravno, jer ne moemo znati jesu li ishodi takvi upravo zbog naih postupaka
ili su interferirale i o nama neovisne varijable, opasno je jer na taj nain proputamo
uvidjeti propuste u radu i izlaemo se riziku ponoviti ih, ovoga puta moda s negativnim
posljedicama. Kako emo znati jesmo li i gdje pogrijeili ako slinim postupcima u dvije
razliite situacije dobijemo potpuno oprene rezultate? Pripisati ih interindividualnim
129
razlikama moe biti samo djelomino tono, ali je svakako nepotpuno. Ne smijemo
propustiti uzeti u obzir i intraindividualne razlike - razlike u postupanju. U svakom
ozbiljnom radu, a posebno u pomagakom radu s ljudima pa jo dodatno ako su oni
dijelom ranjive populacije, korigirati postupke u radu nuno je i osnova je prilagodljivosti
interindividualnim razlikama korisnika.
4.1.2. to je vrjednovanje i samovrjednovanje rada i koja je

razlika izmeu njih
Vjerojatno svatko od nas preispituje svoj rad, ali obino je rije o ad-hoc samoprocjenama
koje su provocirane nekim dogaajem ili situacijom. Informacije do kojih doemo na taj
nain samo su nam djelomino iskoristive za daljnji rad i uglavnom nam omoguavaju
uspostavljanje samo emocionalnog odnosno subjektivnog odnosa prema onome to
radimo. Za dolaenje do potpunijih informacija, posebno do onih koje e biti im vie
objektivne i koje emo moi usporeivati u vremenu i na osnovi toga uvoditi nune
promjene u radu, potreban nam je sustavniji i standardiziraniji pristup. Potrebno je razviti
sustav (samo)vrjednovanja rada. Iako su vrjednovanje i samovrjednovanje sastavnice
jedinstvenog procesa evaluacije rada (sustava vrjednovanja), razlikuju se.
Vrjednovanje rada
Ako na rad vrjednuje netko drugi, tada govorimo o vrjednovanju naega rada od
strane razliitih osoba u naemu radnom okruenju. Ovaj potonji oblik vrjednovanja
ukljuuje vrjednovanje od strane osoba izvan naeg neposrednog radnog okruenja
(primjer za to mogu biti supervizija, razni formalni izvjetaji i slino) i vrjednovanje
od strane osoba unutar naeg neposrednog rada (tako na rad mogu vrjednovati nai
nadreeni, sustrunjaci ili drugi strunjaci s kojima neposredno suraujemo, ali i klijenti
odnosno pacijenti kojima pruamo strunu pomo) pa u tome smislu razlikujemo vanjsko
i unutarnje vrjednovanje.
Samovrjednovanje rada
Meutim, odluimo li sami od sebe doi do povratnih informacija o tome koliko
smo, pojednostavljeno reeno, uspjeni u onome to radimo, tada poduzimamo mjere
i postupke kojima sami vrjednujemo osobni rad pa tada govorimo o samovrjednovanju.
Samovrjednovanje je vrlo izloeno subjektivnoj samoprocjeni. Iako se moe uiniti kako
nam subjektivne informacije o nama samima nisu ba korisne jer nisu objektivne, to je
daleko od istinitoga. Subjektivna procjena iznimno je vana za osobni rad jer mnogo
vie nego drugi oblici procjenjivanja ukljuuje emocionalni odnos prema osobnome
radu, odnosno omoguuje nam dosegnuti procjenu zadovoljstva osobnim radom
i napredovanjem. To je mogue stoga to ljudi imaju izvrsnu sposobnost opaanja
osobnih psihikih procesa koritenjem introspektivnog uvida u osobno doivljavanje i
ponaanje. Osim opisanog subjektivnog samovrjednovanja, samovrjednovanje moe
biti i objektivnije. Ono je najee ukljueno u strukturirani struni (savjetodavni,
psihoedukacijski ili drugi) postupak i esto je, iako ne i uvijek, posredno.
130
Vrjednovanje i samovrjednovanje rada dijelom su jedinstvenog procesa

vrjednovanja ili evaluacije rada, ali je, kako je navedeno, ta dva specifina postupka
potrebno razlikovati. Jedinstvo se oituje i u injenici da je mogue provoditi
samovrjednovanje i ukljuivanjem elementa vanjskog vrjednovanja u instrumente
koje koristimo (ovo se moe uoiti i u prijedlogu instrumenta samovrjednovanja koji
se nalazi dalje u tekstu), a mogue je i provoditi vrjednovanje ukljuivanjem elemenata
samovrjednovanja (iako je ovaj evaluativni pristup rjei u praksi, ponekad je vanjskim
procjenjivaima lake procijeniti pojedini oblik naega ponaanja ako imaju uvid u na
subjektivni doivljaj vezan uz taj oblik ponaanja, odnosno lake im je procijeniti nas ako
znaju to sami o sebi mislimo).
Sustav
vrjednovanja
Samovrjednovanje
Neposredno
(subjektivno)
Posredno
(objektivno)
Vrjednovanje
Unutarnje
Vanjsko
Opisani koncept evaluacije u shematskom obliku
4.1.3. Zato je vano provoditi vrjednovanje i samovrjednovanje

rada
Sustav evaluacije (vrjednovanje) koji ukljuuje i samovrjednovanje (samoprocjena)
osobnoga rada i vrjednovanje od strane drugih vaan je ispravljaki mehanizam u radu.
Izvor je podataka o tome koliko pridonosimo i koliko smo uspjeni u pribliavanju prije
postavljenim ciljevima rada. S obzirom na tekoe na koje nailazimo u svojemu strunom
radu, poduzimamo niz mjera i postupaka kojima elimo poboljati kvalitetu rada, a time
i dati doprinos kvalitetnijem radu u cjelini. Stoga je vano, ak i nuno osvijestiti osobno
miljenje o svom mjestu i ulozi koju izvodimo.
Rezultate rada mogue je pravilno valorizirati iskljuivo sustavnim praenjem
efekata putem sloenog sustava feed-back mehanizama (povratnih informacija) koji se
nazivaju sustavom vrjednovanja i samovrjednovanja. Dakle, kako bismo znali postiemo
li eljene ciljeve postupcima koje koristimo u radu, potrebno je razviti i mehanizme
(samo)vrjednovanja rada, a ono je presudno vano kako bismo na temelju povratnih
131
informacija (od drugih ili od sebe samih) kreirali nove i prikladnije postupke u osobnom
radu. Takoer je vano te postupke provoditi sustavno jer nam to omoguuje kontinuirano
(a ne samo jednokratno) praenje aktivnosti koje izvodimo, a praenje kontinuiteta u
radu vano je jer su postupci preveniranja, lijeenja i rehabilitiranja tekoa po svojoj
prirodi dugotrajni.
Dakle, cilj je (samo)vrjednovanja poboljanje radne uinkovitosti i kvalitete
rada. Dok je u pojedinim ljudskim aktivnostima mogue lako mjeriti uinkovitost, pa i
kvalitetu rada, a to je zato to je rad mogue normirati, u radu s s ljudima vrlo je teko,
a ponekad i nemogue rad normirati. No, i u takvim situacijama potrebna nam je povratna
informacija o tome kako radimo.
4.1.4. Kako provoditi vrjednovanje i samovrjednovanje rada;

prijedlog i opis instrumenata vrjednovanja i samovrjednovanja
rada
Dakle, vrjednovanje odnosno samovrjednovanje postupci su koje svaki subjekt provodi
samostalno s ciljem da utvrdi svoje ili tue postignue, elje, planove i htijenja prema
kriterijima kojima je pouen ili ih je postavio sam sebi. Iako su u taj postupak ponekad
ukljueni elementi subjektivne procjene, ipak je postupak u prvome redu strukturiran s
ciljem da bude to objektivniji.
Svaki postupak u koji se svjesno upustimo s namjerom da doemo do informacija
o tome koliko smo uspjeni u onome to radimo gotovo po pravilu zapoinje nekim
oblikom samoprocjene. Ta samoprocjena moe biti strukturirana, ali se puno ee u
stvarnome ivotu i radu radi o ad-hoc promiljanju o osobnoj uspjenosti u onome to
radimo i o promiljanju o moguim putovima i ishodima onoga to emo initi ubudue.
Svakome od nas prilino je lako sjetiti se takvih trenutaka. Dakle, iako ovakvi postupci
nemaju formalnu strukturu, nisu niti normirani pa esto ak niti unaprijed planirani,
ipak su nam spoznaje do kojih dolazimo na ovaj nain vane u planiranju daljnjega rada.
Ono to je nedostatak ovakvoga pristupa jest to se efekti (zakljuci) takve samoprocjene
vrlo brzo izgube, i ako ne biljeimo ono to smo zakljuili, a uglavnom je tako, korist od
takve samoprocjene uglavnom je kratkorona. Meutim, ako iskustva do kojih smo doli
na opisani nain pokuamo usustaviti i razviti sustavniji pristup samoopaanju, nastat
e instrument koji ima prednosti pred ad-hoc samoprocjenom. Te prednosti su sljedee:
1. Primjenom standardiziranog i unificiranog pristupa uvijek emo imati isti podraajni
sklop (ista pitanja koja si postavljamo) na temelju kojega emo procjenjivati osobni
rad.
2. Podatke do kojih doemo na ovakav nain ne moramo jo i dodatno biljeiti ili
pamtiti jer su upisani u obliku odgovora na pitanja koja smo sami sebi postavili.
132
3. Nalaze dobivene uzastopnom primjenom ovakvoga pristupa (i instrumenta) bit

emo u mogunosti meusobno usporeivati to e nam omoguiti sustavno
samopraenje u vremenskom slijedu.
4. Na poslijetku, primjenom istoga pristupa i kod drugih (recimo, sustrunjaka) imamo
mogunost komparativne analize naih i tuih postupaka te gotovo trenutano
moemo procijeniti svoje mjesto u nekom strunom ili suradnikom kontekstu.
Dakle, bilo da je samoprocjena onoga to inimo proizvoljna ili je ona sustavna i
strukturirana, doi emo do podataka o tome kako vidimo svoj osobni rad. Dapae,
izgradit emo i vrijednosne sudove prema svojemu radu. Koja je svrha toga? Svrha
samovrjednovanja jest:
1. uoiti osobne prednosti (snage) u aktivnostima koje izvodimo
2. uoiti osobne nedostatke (slabosti), odnosno prepoznati
prostor za osobnim ili skupnim napredovanjem
3. uoiti osobne mogunosti i ogranienja.
Navedeno (prednosti i svrha standardiziranih postupaka) za samovrjednovanje jednako
se odnosi i na postupke vrjednovanja rada. Svrhu (samo)vrjednovanja potrebno je odvojiti
od cilja zbog kojega zapoinjemo s ovim postupcima. Cilj (samo)vrjednovanja oituje
se u potrebi poboljanja radne uinkovitosti i kvalitete rada. Svrha (samo)vrjednovanja
oituje se u potrebi da doemo do informacija i spoznaje o tome vode li nas nai postupci
do eljenog cilja, dakle jesmo li ostvarili elje, planove i htijenja povezana s ciljevima
rada koje smo si postavili ili su nam postavljeni. Prema tome, (samo)vrjednovanje je
ispravljaki mehanizam u radu i vodi nas kroz osobni rad do cilja.
Osnova postupka vrjednovanja odnosno samovrjednovanja jest postavljanje pitanja.
Temeljna pitanja koja treba postaviti u samovrjednovanju su:
1. Kakva smo ustanova/sluba/centar?
2. Kakav sam strunjak?
3. Kakav smo tim?
4. Kako sve to znam(o)?
5. to moemo uiniti da budemo bolji?
6. to mogu uiniti da budem uspjeniji (uspjenija)?
Ovo su temeljna pitanja samovrjednovanja rada i iz njih se deriviraju konkretna pitanja
u samom instrumentu. Ista se pitanja postavljaju i u postupku vrjednovanja, naravno u
odgovarajuim formulacijama.
Promotrimo proces kroz prizmu samovrjednovanja rada. Dakle, (samo)vrjednovati
moemo rad na osobnoj kao i rad na zajednikoj (skupnoj, timskoj) razini. U strukturnom
smislu radi se o istom pristupu, ali u sadrajnom smislu treba razlikovati osobni i timski
rad.
133
Kako samovrjednovati osobni rad? To moemo uiniti u tri toke.

1. Provest emo detaljnu samoanalizu iz perspektive svih dionika u strunim
aktivnostima ili postupcima.
2. Provest emo samovrjednovanje, uoavanjem osobnih prednosti, nedostataka
(slabosti) i mogunosti (ukljuujui ogranienja).
3. Odredit emo razvojne prioritete i ciljeve kroz izmjene u strunim aktivnostima ili
postupcima za koje je dobro da budu dijelom osobnog ili timskog razvojnoga plana.
Razvojni plan slui kao vodi za ostvarivanje ciljeva i kao sredstvo i metoda planiranja
osobnog i timskog razvoja te omoguava mjerenje dinamike strunoga razvoja.
Razvija se i kreira nakon provedenog postupka samovrjednovanja i vrjednovanja
i nakon izvrenog odreivanja osobnih/timskih razvojnih prioriteta. To je zapravo
koncizan saetak ciljeva i aktivnosti koje je potrebno poduzimati u smjeru strunog
i profesionalnog razvoja. Opis je to ostvarljive strategije za unaprjeivanje kvalitete
i zadovoljstva u radu. Razvojnim planom definiraju se po podrujima aktivnosti
metode i postupci za ostvarivanje ciljeva u stvarnom vremenskom okviru i definiraju
se kriteriji uspjeha.
Kriteriji uspjeha u ostvarivanju planiranoga u razvojnom planu mogu biti:

pozitivnija iskustva u radu

kvalitetnija uvjebanost profesionalnih i socijalnih vjetina
bolja struna znanja
via razina osobnih i profesionalnih kompetencija
bolji osjeaj osobne uinkovitosti
poboljana motivacija za rad
osjeaj veeg zajednitva i timskog entuzijazma.
Razvojnim se planom obuhvaaju: podruja djelovanja, ciljevi, aktivnosti i metode,

sudionici, zadae za sudionike, resursi, vremenski okvir za realizaciju planiranih i mjerljivi
pokazatelji ostvarivanja ciljeva (mjere (samo)vrjednovanja). Razvojni je plan najpregledniji
u tablinom obliku.
U strukturalnom se smislu pristup vrjednovanju i samovrjednovanju ne razlikuju;
razlikuju se prvenstveno u sadrajnom dijelu. U nastavku se nalaze dva prijedloga
instrumenata vrjednovanja. Jedan se odnosi na samovrjednovanje (samoprocjenu)
osobnoga rada, a drugi na procjenu efekata rada od strane osoba koje primaju savjetodavnu
pomo. Instrumenti u strukturalnom smislu ukljuuju sljedee tipove evaluacijskih
mehanizama (koji se manifestiraju u obliku pojedinog pitanja): skale procjene, pitanja
viestrukog izbora, pitanja s afirmirajuim i negirajuim odgovorima te pitanja otvorenog
tipa. Odgovori na pitanja omoguuju i kvalitativnu i kvantitativnu evaluacijsku analizu.
134
Zato se primjenjuju pojedini oblici pitanja i koje su njihove posebnosti:

1. grafike skale procjene
U strukturalnom smislu radi se o duini (liniji) na ijim su krajevima napisane
ekstremne vrijednosne kategorije promatrane osobine ili stanja, a zadatak je onoga koji
procjenjuje da na toj duini odredi mjesto za koje se njemu ini da najbolje odgovara
promatranoj osobini ili stanju. Prednost je ove metode u tome to procjenjiva moe vrlo
jednostavno, samo oznaavanjem mjesta na duini, dati svoju procjenu i to se ta procjena
moe brojano izraziti i kvantificirati. Nedostatak je taj to je ovakav oblik procjenjivanja
subjektivan i to oznaena veliina ovisi o mnogim, pa ak i sluajnim imbenicima.
Primjer grafike skale procjene:
Opa procjena mojega zadovoljstva suradnjom s kolegama:
1----------2----------3----------4----------5
nisam uope zadovoljna (zadovoljan)
u potpunosti sam zadovoljna (zadovoljan)
2. pitanja viestrukog izbora

Ovaj tip pitanja omoguuje onome ija se procjena trai izbor izmeu vie ponuenih
alternativa. Prednost je ovakvih pitanja u tome to onaj tko konstruira instrument moe
ograniiti mogue odgovore s obzirom na podruje interesa, ali je ograniavanje odgovora
unutar samo nekoliko alternativa ujedno i ogranienje za one procjenjivae koji bi eljeli
dati opirniji odgovor ili procjenu.
Primjer pitanja viestrukog izbora:
Neuspjeh u postizanju zadanih ciljeva ometa me u daljnjemu radu?
a) u potpunosti
b) samo djelomino
c) uope ne
3. pitanja s afirmirajuim i negirajuim odgovorima
U ovakvim se procjenama od procjenjivaa oekuje da se odredi prema pojedinoj
trvrdnji, ali ne i da je vrjednuje. Ispod ovakvih su tvrdnji upisana slova T i N, a procjenjiva
samo treba jednostavno zaokruiti slovo T ako se s tvrdnjom slae, odnosno slovo N ako
se s njom ne slae.
135
Primjer pitanja s afirmirajuim i negirajuim odgovorima:

Smatram kako bolje rezultate u radu postiem kada radim sam(a) nego kada radim u timu.
T
4. pitanja otvorenog tipa

Pitanja otvorenog tipa ostavljaju mogunost davanja opsenijih odgovora onima
kojima su pitanja s referentnim okvirom preuska za svu raznolikost procjena koje oni
mogu dati. U ovakvim se pitanjima procjenjivau omoguuje da slijedom sadraja pitanja
napie (ili izrekne) to god misli i o tome eli napisati.
Primjer pitanja otvorenog tipa:
U radu me najvie ometa(ju):
Kako se samovrjednovanje i vrjednovanje razlikuju gotovo samo u sadrajnom dijelu,

dakle strukturno su to konzistentni pristupi (samo iz razliitih perspektiva procjene),
i pravila o konstrukciji pitanja u instrumentu vrjednovanja i samovrjednovanja su
zajednika. Prilikom konstrukcije pitanja potrebno je voditi rauna:
- o redoslijedu pitanja, i to na nain da se zapone s jednostavnijim pitanjima kako
procjenjiva ne bi odmah na poetku ispunjavanja instrumenta zastao i kako bi
se senzibilizirao za procjenjivanje, pa moda i nauio kako odgovarati na pitanja
(pogotovo ako nema prethodna iskustva o tome), tako da zahtjevnija pitanja treba
ostaviti za kraj
- o skupiniranju pitanja u pojedine smislene kategorije i cjeline, i to na nain da se
pitanja koja se odnose na isto podruje procjene skupiniraju
- o tome da slijed pitanja bude to sliniji slijedu koji bi ta pitanja imala i u
uobiajenom razgovoru o istoj temi
- o tome da pitanja ne pobude kod procjenjivaa osjeaj krivnje za procjenu koju daje.
Velika je prednost ovakvog pristupa (samo)vrjednovanju njegova iznimna
prilagodljivost. Ona se oituje u tome da se svaki (u daljnjemu tekstu navedeni ili njemu
slian) instrument vrjednovanja moe prilagoditi posebnostima u strunim postupcima
koji se izvode.
Izrada instrumenta slijedi zakonitosti, a tijek izrade ovakvog instrumenta
(samo)vrjednovanja bio je sljedei:
Odreivanje cilja mjerenja
Konstrukcija instrumenta - formuliranje pitanja s obzirom na cilj ili svrhu
Evaluacija instrumenta - unutarnja i/ili vanjska
Primjena instrumenta
Evaluacija iz primjene
Korekcija instrumenta za konanu primjenu.
136
Na poetku svakog instrumenta je uputa. Ona je vana jer uvodi korisnika u smisao
postupka koji izvodi i definira ciljeve (svrhu) i korist koji se tim postupkom (vrjednovanja
ili samovrjednovanja) ele postii. Takoer bi trebala biti motivirajua za onoga tko
sudjeluje u postupku vrjednovanja odnosno trebala bi zainteresirati procjenjivaa za
sudjelovanje u vrjednovanju.
Razluimo konkretnu uputu iz sljedeeg (predloenog) instrumenta s obzirom na
navedeno.
1. Uputa uvodi procjenjivaa u postupak i informira ga
Samovrjednovanje (samoprocjena) osobnog rada vaan je ispravljaki
mehanizam u radu. Izvor je to podataka o tome koliko pridonosimo i
koliko smo uspjeni u pribliavanju prije postavljenim ciljevima rada.
2. Uputa definira ciljeve (svrhu) postupka i motivira procjenjivaa
S obzirom na tekoe na koje nailazimo u svojemu strunom radu,
poduzimamo niz mjera i postupaka kojima elimo poboljati kvalitetu
rada, a time i dati doprinos kvalitetnijem radu u cjelini.
Slijedi primjer iskustvenog instrumenta samovrjednovanja u radu kao i instrument
vrjednovanja strunoga rada od strane korisnika (klijenta, pacijenta).
Podruja samovrjednovanja koja ukljuuje prijedlog instrumenta samovrjednovanja ili
samoprocjene rada su su:
zadovoljstvo radom i emocionalni status
vanjsko vrjednovanje
motivacija za rad
strune kompetencije.
Nakon ovoga prijedloga instrumenta dalje u tekstu slijedi primjer instrumenta
vrjednovanja rada od strane korisnika (klijenta ili pacijenta).
137
INSTRUMENT SAMOVRJEDNOVANJA (SAMOPROCJENE) RADA

Samovrjednovanje (samoprocjena) rada
Ime i prezime (tko eli):
Ustanova:
Datum:
Uputa:
Samovrjednovanje (samoprocjena) osobnoga rada vaan je ispravljaki mehanizam
u radu. Izvor je to podataka o tome koliko pridonosimo i koliko smo uspjeni u
pribliavanju prije postavljenim ciljevima rada. S obzirom na tekoe na koje nailazimo
u svojemu strunom radu, poduzimamo niz mjera i postupaka kojima elimo poboljati
kvalitetu rada, a time i dati doprinos kvalitetnijem radu u cjelini. Stoga na ovome
listiu iznosim miljenje o svom mjestu i ulozi u ustanovi u kojoj radim.
Zadovoljstvo radom i emocionalni status
1. Opa procjena osobnoga zadovoljstva svojim radom:
1----------2----------3----------4----------5
2. Koliko sam uspjeno ostvarila/ostvario planirane i programirane aktivnosti?

1----------2----------3----------4----------5
potpuno neuspjeno
potpuno uspjeno
3. Procjena osobnoga emocionalnoga stanja u ovome trenutku tijekom rada:

1----------2----------3----------4----------5
uope se ne mogu opustiti
u potpunosti sam oputena (oputen)
4. Opa procjena osobnoga zadovoljstva statusom u svojoj ustanovi (strunom timu):

1----------2----------3----------4----------5
5. Koliko sam zadovoljna/zadovoljan suradnjom s rukovoditeljem?

1----------2----------3----------4----------5
138
6. Mogu li popisati poslove i programska podruja za koja sam iskljuivo ja

zaduena/zaduen i odgovorna/odgovoran?
7. Mogu li popisati poslove i zadae kojima sam u svojoj ustanovi (timu) zaduena/
zaduen, iako nisu moji poslovi?
8. Imam li kakve prijedloge u smjeru poveanja stupnja zadovoljstva poslom?

Ovdje ih upisujem:
Vanjsko vrjednovanje
9. Od koga traim vrjednovanje uspjenosti svoga rada?
a) od kolega (kao superviziju)
b) od pacijenata (klijenata)
c) od rukovoditelja
d) od roditelja pacijenata (klijenata)
e) od vanjskih institucija
f ) ni od koga do sada
10. Imam jasne ciljeve i prioritete u radu?
T
11. Mijenjam ciljeve i prioritete u odnosu na razliite rezultate vrjednovanja?

T
12. Koje sve instrumente samovrjednovanja koristim u radu?
139
Motivacija za rad
13. to me u radu najvie motivira?
14. Koliko sam motivirana/motiviran za rad?

1----------2----------3----------4----------5
u potpunosti jesam
uope nisam
15. to me u radu najvie demotivira?

a) osobni dohodak
b) radno vrijeme
c) (ne)suradnja s rukovoditeljem
d) opis zaduenja
e) uvjeti rada
f ) (ne)uspjeh u rjeavanju problema
g) nerealna oekivanja dionika
h) nedostatak priznanja za uspjeh u radu
i) nedostatak suradnje s nadreenim institucijama
j) preoptereenost
k) neto drugo (upisujem):
16. Kako mogu utjecati na imbenike koji me demotiviraju u radu?
Strune kompetencije
17. Pitam li se jesam li dovoljno sposobna/sposoban za posao koji radim?
a) ne, nikada se ne pitam
b) da, ponekad se pitam
18. Koliko dionici imaju koristi od mojega rada?
a) nedovoljno
b) dovoljno
c) i vie nego to treba
140
19. to poduzimam kako bih napredovala/napredovao u strunim znanjima i vjetinama?

a) gotovo nita
b) samo ono to moram
c) sve to mogu
20. Koliko poduzimam u smislu napredovanja u strunim poslovima i zadaama?
a) nedovoljno
b) dovoljno
c) i vie nego to treba
21. Koliko sam uinkovita/uinkovit u radu?
1----------2----------3----------4----------5
nisam uope uinkovita (uinkovit)
u potpunosti sam uinkovita (uinkovit)
INSTRUMENT VRJEDNOVANJA RADA OD STRANE KORISNIKA

Vrjednovanje programa rada
Uputa:
Molimo Vas da odgovorite na sljedea pitanja kako bismo na temelju odgovora
ubudue mogli to bolje prilagoditi nain rada potrebama klijenata. Anketa je
anonimna. Zanima nas samo Vae osobno miljenje.
Hvala na suradnji!
1. Molimo Vas da na sljedeoj skali procjene izrazite svoje openito zadovoljstvo

nainom rada (oznaite znakom X).
1----------2----------3----------4----------5
2. Koliko ste zadovoljni komunikacijom tijekom rada (oznaite znakom X)?

1----------2----------3----------4----------5
141
3. Mislite li da Vam je ukljuivanje u savjetodavne razgovore ili lijeenje pomoglo

u rjeavanju problema zbog kojih ste doli (zaokruite slovo ispred jednog od
ponuenih odgovora)?
a) da, pomoglo mi je u potpunosti
b) da, pomoglo mi je djelomino
c) ne, nije mi pomoglo
4. Ako imate kakvu primjedbu na rad, ovdje moete upisati:
5. Biste li komu drugomu tko ima problem preporuili ovakav oblik rada (zaokruite
slovo ispred jednog od ponuenih odgovora)?
a) da, svakako bih
b) moda
c) ne, nikako ne bih
4.1.5. Posebni oblici (samo)vrjednovanja rada na primjeru rada s

ovisnikom populacijom
Vrjednovanje odnosno samovrjednovanje provedbe programa savjetodavnog
rada, psihoedukacije i (re)habilitacije ovisnika putem kontrole apstinencije u
obliku testiranja na sredstva ovisnosti (uglavnom u mokrai) tijekom provedbe
programa
Ovdje se daje jedan iskustveni autorski model savjetodavnog rada koji se primjenjuje u
radu s ovisnicima, a sadrajno ukljuuje etiri modula ili koraka (evidentiranje, aktiviranje,
odvikavanje i vrjednovanje) unutar kojih su definirani ciljevi svake faze savjetodavnog rada
te aktivnosti na postizanju ovih ciljeva. Predvieni su i modeli evaluacije (vrjednovanja) u
provedbi programiranih aktivnosti.
142
OKVIRNI PROGRAM SAVJETODAVNOG RADA S KLIJENTIMA (PACIJENTIMA)

U DJELATNOSTIMA I JEDINICAMA ZA PREVENCIJU I LIJEENJE OVISNOSTI
(problem konzumiranja sredstava ovisnosti za cjelokupnu populaciju)
Trajanje
Aktivnosti
Ciljevi
Korisnici
EVIDENTIRANJE
prvi susret
Upoznavanje s nainom
rada, razgovor o problemu
i o razlozima koji su
do problema doveli.
Aktualiziranje problema.
Uspostavljanje odnosa
savjetovatelj - klijent.
eksperimentatori
ovisnici
prvi susret
Poetak detoksikacije (u
ambulantama ili bolnicama).
ienje organizma.
ovisnici
drugi susret
Ukoliko klijent doe drugi

put, dogovoriti zajednike
daljnje aktivnosti, upoznati
ga s programom i ispuniti
Pompidou upitnik.
Odreivanje strukture
i cilja savjetovanja.
Planiranje tijeka akcije.
Evidentiranje klijenta.
eksperimentatori
ovisnici
trei susret
Zajedniko pronalaenje
naina prestanka
konzumiranja (ukoliko je
konzument), upoznavanje
sa sustavom testiranja.
Aktiviranje klijenta.
eksperimentatori
Poveanje svjesnosti klijenta. ovisnici
etvrti susret
Prvo testiranje (test

trake i sl.).
Utvrivanje konzumira li
klijent sredstva ovisnosti.
eksperimentatori
ovisnici
peti susret
Komentiranje rezultata
testiranja i dogovaranje o
ukljuivanju lanova obitelji
u rad (klijent sam odabire
lana obitelji ili prijatelja
koji e mu biti podrka).
Produbljivanje
povjerenja i podrke.
eksperimentatori
ovisnici
esti susret
Obiteljski savjetodavni rad.
Ustrojiti sustav
obiteljske podrke.
eksperimentatori
ovisnici
sedmi susret
Informiranje klijenta o
vrstama sredstava ovisnosti
i tetnosti njihova utjecaja.
Educiranje.
eksperimentatori
osmi susret
Poticanje klijenta da
pronae alternativne
(zdrave) naine ivljenja.
Motiviranje.
eksperimentatori
ovisnici
deveti susret
Drugo testiranje
(test trake i sl.).
Retestiranje
eksperimentatori
ovisnici
deseti susret
Procjenjivanje uinkovitosti
dolaenja (provedenih
mjera i postupaka).
Evaluacija rada i
procjenjivanje uinka
savjetovanja.
eksperimentatori
AKTIVIRANJE
ODVIKAVANJE
VRJEDNOVANJE
143
Uspjeh u ostvarivanju ciljeva u pojedinoj fazi (koraku) provedbe programa djelomino

moemo vrjednovati i metodom test-retest (navedenom u devetom susretu odnosno
koraku); testiranje ovisnika provodi se brzim imunokromatografskim testovima u obliku
panel ploica za kvalitativno otkrivanje sredstava ovisnosti (u svjeem urinu), a rezultat
takvoga testa na sredstva ovisnosti u retest postupku moe biti mjera uspjenosti programa
(na primjer, ako je osoba u prvom testiranju bila pozitivna na koje sredstvo ovisnosti,
a onda nakon provedenih programiranih aktivnosti negativna, moe se s odreenom
vjerojatnou zakljuiti o korisnosti provedenih postupaka koji su doveli do apstinencije
ili odvikavanja). Na koncu, posljednjim dolaskom koji je ujedno i posljednji korak u
provedbi programa zajedniki se (ovisnik i struna osoba) procjenjuje uinkovitost i
korisnost provedenih postupaka psihoedukacije, rehabilitacije, odvikavanja ili lijeenja;
uspjenost se procjenjuje zajednikom subjektivnom procjenom kao i anonimnim
instrumentom vrjednovanja (u prethodnom dijelu naveden je primjer instrumenta
vrjednovanja od strane korisnika).
Vrjednovanje odnosno samovrjednovanje specifine edukacije ovisnika
primjenom testova informiranosti koji slue kao povratna informacija o stupnju
informiranosti o pojedinom sredstvu ovisnosti
Vano je da i testovi informiranosti slijede naela kojima se upravlja izrada ostalih
instrumenata vrjednovanja i samovrjednovanja, odnosno da su u strukturalnom smislu
konzistentni ostalim instrumentima koji se primjenjuju u sustavu vrjednovanja rada.
U prvom se to redu odnosi na konstrukciju pitanja (pitanja viestrukog izbora, pitanja
s afirmirajuim i negirajuim odgovorima te pitanja otvorenog tipa) i uputu (koja
uvodi korisnika u smisao postupka testiranja informiranosti, ali i definira ciljeve (svrhu)
i korist koji se time eli postii), dok se sadrajno pitanja u testovima informiranosti,
prilagoavaju sadraju specifine edukacije koja se provodi u radu s ovisnicima. Ovakav
standardizirani pristup omoguuje viekratnu primjenu istoga instrumenta u vremenu
kako bi se uvidjelo napreduju li pojedini ovisnici u usvajanju specifinih znanja u funkciji
odvijanja specifine edukacije, ali takoer omoguuje komparativnu analizu (usporedbu
usvojenosti informacija i znanja izmeu razliitih osoba).
Supervizija kao oblik vrjednovanja rada
Supervizija sve vie postaje opeprihvaena i nezamjenjiva metoda strunog odnosno
profesionalnog razvoja strunjaka koji neposredno i intenzivno rade s ljudima pruajui
im strunu pomo (pomagaka zanimanja).
Supervizija je proces interakcije supervizora i supervizanta u kojemu je cilj
transformirati spoznaje do kojih je supervizant doao procesom supervizije u njegovu
(buduu) profesionalnu aktivnost. Ova aktivnost ukljuuje uenje uvidom u situaciju.
Svrha je jednostavna: pomoi strunjaku svladati prepreke u radu i to je mogue vie
i bolje iskoristiti osobni prostor za napredovanjem jer procesom supervizije supervizant
144
dolazi do podataka o osobnome radu, a to je ishod sukladan ishodu (samo)vrjednovanja

rada. Stoga je kljuno, naravno, da je supervizor sustrunjak supervizantu.
4.1.6. Pokazatelji o vrjednovanju i samovrjednovanju rada u

funkciji zatite osobnog mentalnog zdravlja u radu
I u sluaju vrjednovanja i u sluaju samovrjednovanja presudno je imati razvijen
standardizirani postupak odnosno strukturu koja e nam omoguiti sljedee:
1. dobivanje jasnih i nedvosmislenih odgovora na postavljena pitanja
2. usporeivanje odgovora vie osoba koje su nas vrjednovale na isti nain
3. usporeivanje nalaza o provedenom vrjednovanju u vremenu
(praenje napredovanja u radu)
4. izraavanje nalaza statistikim vrijednostima i
5. praenje i zatitu emocionalnog (mentalnog) zdravlja u radu.
Standardizacija postupka (samo)vrjednovanja omoguuje nam kvantitativnu i
kvalitativnu analizu na temelju koje emo to je mogue vie objektivno procjenjivati
rezultate rada i uvoditi mogue promjene u radu. Promjene u radu mogu se definirati:
kao poboljanje radnog uinka
kao poveanje kvalitete rada
kao poveanje zadovoljstva radom
kao poveanje zadovoljstva klijenata (pacijenata) provedenim postupcima.
Sve navedeno ili pojedino od toga moe biti cilj radne aktivnosti i ako se ostvari,
poveava uspjeh ili vjerojatnost uspjeha u radu te je u funkciji zatite mentalnog zdravlja
na poslu.
4.1.7. Upravljanje strunim postupcima postavljanjem ciljeva u

radu i planiranjem i programiranjem rada - zato je nuno u radu
s ranjivom populacijom
Ciljevi su odredita na kojima u budunosti elimo biti. Odredita koja sami zadajemo
definiraju se naim eljama i htijenjima, a u njihovoj su osnovi potrebe. To su prije svega
sekundarne odnosno socijalne ili steene potrebe koje nastaju tijekom naega rada. Prije
negoli smo se poeli baviti nekom aktivnou ili nismo imali potrebe vezane uz tu aktivnost
ili su nam potrebe bile drukije (vezane uz oekivanja od rada). Samim bavljenjem
odreenom aktivnou pojavljuju se nove potrebe, a time i novi ciljevi upravljani tim
potrebama. Ciljevi su, dakle, kreirani naim potrebama, ali oni i kreiraju nove potrebe.
Zadovoljenje tih potreba su zapravo ciljevi djelovanja. Stoga je prilikom kreiranja ciljeva
vano upoznati strukturu potreba. Meutim, odredita kao ciljevi mogu biti i odreena
145
izvana - zahtjevima posla ili nalogodavca. Tada cilj moe biti zadovoljenje zadanih
zadaa, a potreba je osjeaj uspjeha u ostvarivanju zadaa ili priznanje za uspjean rad.
U definiranju ciljeva postoji stvarna opasnost da se ciljevi identificiraju ishodima
(na primjer specifina educiranost u okviru univerzalne prevencije ovisnosti nije cilj
preventivnih aktivnosti, ve ishod tih aktivnosti, a ciljevi su nova znanja za korisnike).
Stoga u kreiranju ciljeva treba identificirati potrebe populacije kojoj su aktivnosti
usmjerene. Iz tih potreba proizlaze ciljevi, a oni opet imaju vie razina:
1. globalni ciljevi (konano stanje u kojemu elimo biti nekada u budunosti)
2. specifini ciljevi (uinci koji se mogu objektivno mjeriti)
3. operativni ciljevi (opisana konkretna i stvarna ponaanja).
O uspjenom ostvarivanju ciljeva ovisi motivacija za daljnji rad, a o motivaciji ovisi
ustrajnost u radu na novim ciljevima. Najjau motivacijsku snagu imaju one potrebe
koje nisu zadovoljene (ulaemo dodatni napor da uspijemo) kao i uspjeh u zadovoljenju
potreba koji nam daje polet za nove radne uspjehe.
Ciljevi u radu s ranjivom populacijom mogu biti:
Znanja (psihoedukacija i specifina edukacija)
Tona i nedvosmislena informacija moe ubrzati tijek strunih postupaka, pomoi u
donoenju ispravnih i zdravih odluka korisnika i u konanici spasiti ivot. Informiranje
korisnika s ciljem trajne promjene ponaanja (uenja) vano je sredstvo u radu s klijentima i
pacijentima ili s mladim ovjekom rizinog ponaanja, ustvari toliko vano da u konanici
moe biti cilj sam za sebe. Klijente i mlade rizinog ponaanja potrebno je poduiti i
tetnosti pojedinih oblika ponaanja, ali posebno donoenju zdravih ivotnih odluka,
prihvaanju osobnih emocija, samokritinosti, pa ak i osnovnim ivotnim znanjima o
tome kako stjecati nova znanja i kako potraiti pomo.
Promjene ponaanja (modifikacija ponaanja)
Ponaanja klijenta ili pacijenta koja imaju za posljedicu unitenje osobnog ivota i
ivota bliskih im osoba potrebno je u postupku pruanja strune pomoi modificirati.
Promjenom obrasca ponaanja od neprimjerenog k primjerenom ponaanju osoba
zapoinje zadovoljenje potreba pronalaziti u normalnim i svakodnevim ivotnim
aktivnostima.
Promjene navika
Navike su uenjem steeni obrasci ponaanja u odreenim situacija, a oblikuju se i
uvruju opetovanim ponavljanjem iste aktivnosti. Na primjer, ovisnici su postali
ovisnicima ponavljanjem ovisnikog ponaanja koje ih je dovodilo do droge i koje im nije
ostavljalo prostora za druge oblike ponaanja koja nisu povezana s ovisnikim. Ovisnici
razvijaju naviku ovisnikog ponaanja koja svakim novim drogiranjem postaje sve vra,
ak i automatizirana. Meutim, dobra je vijest da se naueno moe i oduiti, naravno ako
je osoba motivirana za to. Stoga je u postupku pruanja strune pomoi vano kao cilj
definirati kako e se navike dezautomatizirati da bi se one potom ugasile odnosno nestale.
146
Promjene stavova
Stavovi su steene, i to tvrdokorne i na promjene prilino otporne organizacije
emocija, vrjednovanja i ponaanja prema onome to je objekt stava. Opet na primjeru
ovisnika moemo vidjeti da ako je kod ovisnika objekt stava sredstvo ovisnosti odnosno
droga, i ako ovisnici imaju pozitivan stav prema drogi (a uglavnom imaju, osobito u
poetku drogiranja), onda je jasno da je iznimno teko tako formirane stavove mijenjati.
Meutim, ako se okolnosti izmijene i ovisnika se dovede u situaciju da isproba nova i
pozitivna ivotna iskustva koja nisu povezana s drogiranjem, onda se otvara prostor za
promjenom stava, a time i za promjenom ponaanja koja su sa stavom povezana.
Izljeenje
Cilj je postupaka usmjerenih bolesniku ili njegovom izljeenju ili pak smanjivanju tete
od bolesti koje se mogu razviti kao posljedica naruenog mentalnog zdravlja.
Rehabilitacija
Razvojem mentalnih tekoa kod pojedinca razvijaju se ponaanja kojima takva osoba
postaje nefunkcionalna u svojemu okruenju. ak i ako se tijek bolesti preokrene u
njegovu korist, odnosno u smjeru lijeenja pa ak i mogueg izljeenja, obino u ivotu
takve osobe (a najbolji primjer za to su takoer ovisnici) ostaje pusto koju je potrebno
ponovno osmisliti u sadrajan ivot.
Resocijalizacija
Tekoe s mentalnim zdravljem za sobom esto povlae i tekoe u socijalnom
funkcioniranju osobe. U postupku skrbi o takvoj osobi njezino ponovno ukljuivanje
u mreu normalnih i zdravih socijalnih odnosa (resocijalizacija) sredstvo je, a esto i
pretpostavka, uspjenog rehabilitiranja u socijalno funkcionalnu i drutveno korisnu
osobu.
Dakle, ciljevi su opisana zamiljena ponaanja kojima se u radu tei. U svakom trenutku
izvoenja aktivnosti moe se uiniti sljedee: moemo opisati trenutna ponaanja i
postignua i usporediti ih s opisanim zamiljenim ponaanjima i postignuima, pa ako se
u odreenoj mjeri podudaraju, tada znamo da smo na pravom putu k ostvarivanju cilja,
no ako se ne podudaraju, vrijeme je za promjenu pristupa ili za ulaganje dodatnog napora
u eljenom smjeru.
Kada ustanovimo da se svojim postupcima ne pribliavamo unaprijed zadanim
ciljevima, tada moemo uiniti neto od sljedeega:
korigirati plan i program rada
Skrb o mentalnom zdravlju sloen je proces koji mora biti organiziran tako da
nuno ukljuuje dobro planiranje i programiranje, a ono ukljuuje, izmeu ostaloga, i
postavljanje ciljeva u radu, odnosno vrjednovanje rada s obzirom na postavljene ciljeve.
Ukoliko rezultati provedenih postupaka (samo)vrjednovanja ukau na to da se planiranim
i programiranim oblicima rada ne postiu postavljeni ciljevi, potrebno je mijenjati
strukturu i sadraj plana i programa te ih uskladiti s ciljevima.
147
preusmjeriti i modificirati aktivnosti

Ponekad se tijekom rada pokae kako je plan i program dobar okvir za rad, ali su
pojedini postupci neprimjereni. Tada se modifikacija rada usmjerava samo prema tim
pojedinim postupcima.
4.1.8. Zakljuak
Svaki rad uglavnom moe biti bolji. To ovisi o onima koji u njemu sudjeluju. Ali,
biti bolji znai dobro poznavati sadanje stanje, anticipirati elje i htijenja s obzirom na
mogunosti (kreirati ciljeve) te osmisliti putove koji vode do cilja. Kako je ishodite puta
k uspjehu poznavanje sadanjega stanja, kljuno je razviti sustav povratnih informacija o
tome to i kako radimo, kako od sebe samih tako i od drugih oko nas koji na rad poznaju.
Ovaj sustav povratnih informacja nazivamo evaluativnim mehanizmom ili postupkom
vrjednovanja i samovrjednovanja rada. Radi se o vanom ispravljakom mehanizmu u
radu bez kojega nam rad moe postati stranputica na kojoj vie gubimo i vrijeme i trud
pokuavajui izai na pravi put, nego to pomaemo drugima. Stoga je sustav vrjednovanja
i samovrjednovanja u pomagakim zanimanjima neizostavni dio strunih postupaka.
Literatura:
1. Brlas, S. (2010.): Kako znati kamo idemo; vrjednovanje i samovrjednovanje rada s
ovisnicima, Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije,
Virovitica
148
4.2. Pravo na superviziju psihologa u slubama za mentalno

zdravlje kao potreba za profesionalnim dijalogom i podrkom
4.2.1. Uvod
Psiholozi u centrima za prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti, danas slubama za
mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti rade od samih poetaka
njihovog otvaranja. Vrijeme u kojem se poelo s radom s ovisnicima u Hrvatskoj bilo je
poslijeratno i prilino nesigurno. U nekim centrima psiholozi nisu imali niti primjeren
prostor za rad, poslodavac je najee bila upanija ili grad. Nije bilo lako u takvim
drutvenim uvjetima predoiti da su za kvalitetan rad potrebni: primjeren prostor, testovi,
struna literatura, edukacije iz psihoterapije, savjetovanja, kontakt sa strukom, pohaanje
konferencija, seminara... Iako, ne bi bilo korektno rei da toga nije bilo ili da oni za to
nisu imali sluha. No, naalost, nije bilo sustava koji bi strunjacima koji smo radili u
centrima omoguio neku optimalnu zajedniku razinu uvjeta rada. I tako je svaki centar
u Hrvatskoj sam sebe gradio, to moemo sagledati s dvije strane. Jedna je frustrativna
zbog nesigurnosti, nedostatka sustava i pravila, a samim tim i uvjeta rada. Druga je strana
oslobaajua zbog slobode u kreiranju opisa posla psihologa koja nam je omoguila da
biramo na ega se usmjeriti u svom radu prema osobnim preferencijama. Tako je bilo
kolega koji su u svojim centrima testirali sve pacijente, kao to je bilo kolega koji su u
svom radnom vremenu iskljuivo radili suradnju sa kolama, odnosno poslove primarne
prevencije. Nije bilo sustavne strategije oko toga, no naalost, slina je situacija i danas.
Nakon dugogodinjeg rada u Centru za prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti
jo je nepoznanica gdje mi pripadamo. Pripadamo li podruju (ne)zdravstvene ili
podruju klinike psihologije? to se zbiva s naim stairanjem, postoji li mogunost
polaganja naeg strunog ispita pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi? Je li naa
Komora svjesna da postojimo zajedno s problemima? Tko o nama brine i pita nas kako
smo? Na koliko nas strunih usavravanja poslodavac mora ili ne mora poslati? Tko brine
o kvaliteti timske suradnje, odnosno kako objasniti psihijatrima tko smo i to radimo, ako
to sami ne znamo? Kako raditi u okruenju koje ne trai u dovoljnoj mjeri usavravanje
za sve koji neposredno rade s ljudima u istom timu?
Polazei od toga opravdano se postavljaju tri pitanja:
1. Kako je nama psiholozima u slubama za mentalno zdravlje na poslu?
2. Kako se brinemo za sebe?
3. Kako djelujemo da podijelimo odgovornost s odgovornima?
U ovome prilogu temeljem rezultata ankete provedene s psiholozima koji rade u
slubama za mentalnom zdravlju pokuat emo dati poetne naznake odgovora na ova
pitanja. Pri tome emo posebnu pozornost posvetiti superviziji kao specifinom obliku
dijaloga meu profesionalcima.
149
Uz superviziju postoje i drugi oblici dijaloga i podrke meu pomagaima koji mogu ili
moraju biti dostupni strunjacima koji neposredno rade s ljudima. To su struni nadzor,
struna (do)edukacija, konzultacije, psiholoke krizne intervencije (Ajdukovi M.,
Cajvert, Lj., 2004.).
Supervizija se kao metoda usvajanja profesionalnih znanja i profesionalnog razvoja
poela razvijati u Sjedinjenim Amerikim Dravama potkraj 19. stoljea, a u Europu
je prenesena tek 50-ih godina 20. stoljea. Danas se smatra da je supervizija nuna u
profesionalnom radu i razvoju svih koji neposredno rade s ljudima, pa tako i u podruju
socijalnog rada i socijalne skrbi. Kroz superviziju se razvija tzv. reflektirajui praktiar
koji s produbljenim razumijevanjem odnosa meu ljudima, uzroka nastanka odreenih
potekoa i problema i initelja koji potiu ili oteavaju daljnji razvoj, kako njegov
tako i korisnika usluga. Polazei od Kolbova modela uenja to razumijevanje mora biti
kognitivno, emocionalno i iskustveno (Kolb, 1984.).
Kao to navodi ANSE1 (2006.), supervizija se odnosi na komunikaciju i suradnju u
radnom kontekstu ljudi. Ona unaprjeuje ponaanje ljudi u njihovim profesionalnim
ulogama u odreenom institucionalnom kontekstu uzimajui interaktivno u obzir osobni,
organizacijski, drutveni i politiki aspekt. Supervizija je refleksija, a ne instrukcija, ali je
ipak usmjerena na akciju i rezultate. Nezavisna pozicija supervizora2 olakava razumijevanje
i pronalaenje rjeenja. Zahvaljujui svojoj svrsi i konceptualizaciji supervizija moe biti
od pomoi u pojanjavanju procesa rada te stvaranju jasnog okvira za rad i refleksiju o
radu. Tako olakava:
pojanjavanje profesionalnih zadaa, funkcija i uloga
razumijevanje sloenih profesionalnih pitanja i sustava u kojima se odvija
profesionalni rad
podrku u izazovnim i zahtjevnim profesionalnim situacijama i sukobima
podrku i usmjeravanje procesa promjene
kreativna rjeenja za nove profesionalne izazove
otkrivanje i proirivanje osobnih resursa
otvorenost prema razliitim vrijednostima i pomno ispitivanje osobnih pravila i
usmjerenost na viestruke perspektive
prevenciju nasilja na radnom mjestu i sagorijevanja na poslu.
Ovakav pristup supervizijskom radu vodi kontinuiranom razvoju pomagaa pri
emu se integriraju osobni i profesionalni razvoj kao dvije nune i meusobno povezane
pretpostavke zrelog i kompetentnoga profesionalnog djelovanja (Kessel, V. (2001.): prema
Ajdukovi, 2007.).
1
2
150
ANSE - Association of National Organizations for Supervision in Europe (www.supervison-eu.org/anse).

Kad se govori o nezavisnom poloaju supervizora, podrazumijevamo to da supervizor nije u nadreenom odnosu prema supervizantima
te da nije u podreenom odnosu u odnosu na slubu ili organizacije za koju daje superviziju. Polazei od toga, smatra se da je najbolje
da supervizor nije djelatnik slube ili institucije u kojoj prua supervizijske usluge.
4.2.2 Metoda
Za potrebe ovoga rada prireena je anketa koja je u elektronskom obliku poslana svim
psiholozima koji rade u slubama za mentalno zdravlje (N= 31). Na anketu je odgovorilo
devetnaest psihologa to je 61% od ukupnog broja psihologa kojima su poslane ankete.
Njihova prosjena dob je 39,72 godina, njihov prosjek godina rada u struci je 12,77
godina. Prosjean broj godina rada na sadanjem radnom mjestu je pet godina.
4.2.3. Rezultati
Zadovoljstvo s uvjetima rada
Grafiki prikaz 1. Zadovoljstvo s uvjetima rada

Psiholozi koji su sudjelovali u anketi najnezadovoljni su prostorom u kojem rade,
dostupnosti strune literature i sredstvima za rad. Za pretpostaviti je da strunu literaturu
i sredstva za rad (psihotestovi) nije lako u dananjim uvjetima razliitih financijskih
ogranienja dobiti, a ostaje otvoreno pitanje kako to utjee na kvalitetu rada.
151
Oblici pomoi koji nedostaju psiholozima
Grafiki prikaz 2. Oblici pomoi koji nedostaju psiholozima

Psiholozi navode da im najvie nedostaje supervizija u poslu, a valja se prisjetiti da
ona osigurava kvalitetu rada, djelotvornost organizacije i dobrobit korisnika, kao i
profesionalni rast i razvoj strunjaka te poveanje njihove kompetentnosti (Ajdukovi,
M., Cajvert, Lj., 2004., str. 23.)
Oblici pomoi koje su ispitanici dobili,

ali u nedovoljnom opsegu
Edukacija iz savjetovanja
i/ili terapije
18%
29 %
Strune konzultacije
Supervizija
29 %
24 %
Krizne intervencije i/ili

specifine edukacije
Grafiki prikaz 3. Oblici pomoi koje su ispitanici dobili, ali u nedovoljnom opsegu
152
Vidimo da su psiholozi uglavnom dobili neke oblike strune pomoi i podrke, ali
im istih treba jo. Tako navode da im treba jo: supervizije, edukacija iz savjetovanja i
terapije, strunih konzultacija i kriznih intervencija. Potreba za strunim konzultacijama
je visoka, no ovoga trenutka ta mogunost ne postoji u dovoljnoj mjeri na raspolaganju
psiholozima u Slubama za mentalno zdravlje. Openito se u naem sustavu premalo
razgovara o mogunostima i nainima pruanja strunih konzultacija. Krizne intervencije
nedostaju i kronino su nam potrebne, pitanje je samo mogu li se one uope i gdje dobiti
u sustavu zdravstva.
Oblici pomoi koje ispitanici nikada nisu dobili,

a smatraju da im trebaju
12%
6%
Edukacija iz savjetovanja
i/ili terapije
Strune konzultacije
Supervizija
41 %
41 %
Krizne intervencije i/ili

specifine edukacije
Grafiki prikaz 4. Oblici pomoi koje ispitanici nikada nisu dobili,

a smatraju da im trebaju
Visoki postotak psihologa koji su sudjelovali u ovom malom istraivanju nikada nije
dobio edukaciju iz kriznih intervencija, niti superviziju. Ako znamo da je prosjek godina
rada na tom radnom mjestu pet, moemo zakljuiti da je to dugo vremensko razdoblje u
kojem si psiholozi nisu mogli u svojim profesionalnim brigama primjereno pomoi.
Ovi su oblici pomoi to potrebniji jer su sudionici ovoga istraivanja procijenili
na ljestvici od pet stupnjeva (1= u potpunosti je stresan, 5= uope nije stresan) svoj
posao djelomino stresnim (prosjena projena je 2,74), a istodobno su svoju razinu
prepotreenosti poslom procijenili relativno visokom, odnosno prosjenom procjenom
3,6 (1= uope nije, 5= u potpunosti). To se opravdano moe protumaiti kao poziv za
nekim oblikom profesionalne brige i pomoi.
153
Osoba ili osobe s kojima se najee razgovara o

problemima i stresu na poslu
Grafiki prikaz 5. Osoba ili osobe s kojima se najee razgovara o problemima

i stresu na poslu
Kada imaju problema na poslu, psiholozi najee o tome razgovaraju s kolegama i
voditeljem slube. To je dobar nain suoavanja s problemom, iako nedovoljan.
Sudjelovanje u superviziji u okviru sadanjeg posla
32 %
DA
68 %
NE
Grafiki prikaz 6. Sudjelovanje u superviziji u okviru sadanjeg posla
154
Veina psihologa nije sudjelovala u superviziji na svom radnom mjestu, a oni koji jesu,
uglavnom navode superviziju rada Slube za mentalno zdravlje doktora Slavka Sakomana
s uestalou od jednom godinje. To bi vie ulazilo u podruje organizacijske supervizije
ili supervzijske konzultacije, a ne supervizije u punom smislu te rijei.
Postojanje potrebe za supervizijom
11 %
6%
DA
NE
83 %
NE ZNAM
Grafiki prikaz 7. Postojanje potrebe za supervizijom

ak 83% psihologa iskazuje potrebu za supervizijom. Pitanje je kako taj oblik pomoi
uiniti dostupnim u zavodima za javno zdravstvo.
Pristanak za ukljuivanje u supervizijsku skupinu
0%
11 %
DA
NE
89 %
NE ZNAM
Grafiki prikaz 8. Pristanak za ukljuivanje u supervizijsku skupinu

155
Pristanak na kontaktiranje u budunosti
0%
11 %
DA
NE
89 %
NE ZNAM
Grafiki prikaz 9. Pristanak na kontaktiranje u budunosti

Gotovo 90% psihologa ispitanika ukljuilo bi se u supervizijske skupine da se ovoga
trenutka pokrenu i isti taj postotak ljudi pristaje da ih kontaktiramo u istom sluaju.
4.2.4. to jo kau psiholozi o znaaju supervizije

Koliko je psiholozima potreban profesionalni dijalog i struna pomo u poslu kojeg
svakodnevno obavljaju, najbolje ukazuju pitanja, dvojbe i problemi koje navode da bi
sutra donijeli na supervizijsku skupinu:
to ukoliko procijenim da nisam kompetentna za rad s nekim klijentom,
a nadreeni od mene trai da radim s njim?
Postavljam li dovoljno dobro granice klijentima koji kasne i ne dolaze redovito?
Kako postupati u sluaju sumnje na seksualno zlostavljanje dok je veliki otpor da
se o tome progovori?
Kako postupiti kada postoji opravdana sumnja na ovisniko ponaanje kod djeteta
dobrih prijatelja koji iskljuuju takvu mogunost?
Pacijent je opijatski ovisnik, pet je godina na supstitucijskoj terapiji buprenorfinom,
depresivan je. Simptome depresivne slike stanja lijei poveanjem terapije. Kako
polazim iz kognitivno-bihevioralne kole, potrebno je raditi na bihevioralnoj
aktivaciji. Pokuala sam niz naina, ali dosta bezuspjeno. Na koji nain pokrenuti
taj proces?
Neprepoznavanje vanosti psihoterapije od strane ravnatelja, tj. nedovoljna podrka
za tako zahtijevan rad i uinci toga na motivaciju i kvalitetu rada.
Sluaj biveg ovisnika koji je depresivan, izgubljen, sam, pred rastavom i nemoan.
156
Mislim da se moe raditi i na odnosima na poslu, kompetencijama, a ne samo na

sluajevima koji se odnose na pacijente.
Trenutno nemam ni jedan gorui problem, ali mi se tijekom dosadanjeg rada u
ovom odsjeku nameu brojna pitanja u vezi rada s ovisnikom populacijom, na
koja do danas nisam uspjela dobiti konkretne odgovore (a traila sam ih, zajedno sa
svojim kolegama). Najvei problem koji se namee u radu s njima je motivacija za
rad na sebi, a ne samo dobivanje zamjenske terapije i sl.
Problem timskog rada na sloenom problemu osobe; kad su meu lanovima tima
razliite razine razvijenosti kompetencija za djelotvoran rad na toj problematici;
razliit odnos prema radu, predanost poslu, motiviranost, shvaanje odgovornosti,
a nisu jasno odreene uloge pri radu na konkretnom problemu s obzirom na
kompetencije potrebne za njegovo uspjeno rjeavanje.
U tretmanu imam adolescenta koji je doao u slubu na inicijativu roditelja i
ODO-a zbog kaznenog djela, gdje je s nekolicinom prijatelja razbio kamenjem
prozor autobusa u vonji. U otporu je i pristaje suraivati samo kada mu se poputa.
U sluaju postavljanja jasnijih granica odbija potivati postavljena pravila. Ne
uspostavlja spontanu komunikaciju, ne otvara se
Problem smetnji ponaanja pojedine djece koja su multiple etiologije, uz oskudnu
suradnju roditelja, nedostatak strunih slubi u kolama. Imam nekoliko sluajeva
s kojima je rad zbog navedenog vrlo teak, uz nikakve ili minimalne pomake.
Tijekom cijelog radnog vijeka postoje sluajevi koje je potrebno raspraviti s
kolegama i supervizorom jer koliko god da radimo na sebi, uvijek postoji jo neto
za doraditi
4.2.5. Zakljuno razmiljanje

Svaki psiholog radei ovaj vrlo odgovoran posao zasluuje profesionalnu podrku kako
bi to kvalitetnije ispunjavao svoju ulogu i dobro se osjeao u svojoj ulozi. Supervizija
je kljuno sredstvo za postizanje jednog i drugog. Naravno da stvarnost nosi sa sobom
ogranienja kako financijska tako i ljudskih resursa.
Takoer treba podsjetiti da supervizija nije odgovor na sva pitanja i sve potrebe
strunjaka i korisnika. Iako ima edukativnu funkciju, supervizija ne moe kompenzirati
potrebu da strunjaci usvoje suvremena znanja o psihologiji i dinamici obitelji.
No, supervizija olakava da se ta znanja integriraju s praksom, da postaju iskoristiva
znanja koja se mogu podijeliti s korisnicima kako bismo omoguili jasnou rada i
dogovora o radu.
Teret odgovornosti za dostupnost supervizije kao naina postizanja kvalitete rada
je prvenstveno na donositeljima odluka u sustavu zdravstva koji su duni osiguravati
pretpostavke kvalitetnog rada i profesionalnih udruenja koja su duna uvati dignitete
profesija ukljuujui skrb o izloenosti profesionalnom stresu i nainima njegovog
olakavanja svojim lanovima. Supervizija nije, niti smije biti, samo osobna odgovornost
157
strunjaka koji rade u podruju mentalnog zdravlja. Pod tim je vidom Hrvatska psiholoke
komora poduzela prve korake regulirajui supervizije kao jednog od naina relicenciranja
psihologa u Pravilniku o sadraju, rokovima i postupku strunog usavravanja i prijavi
strunog skupa za usavravanje psihologa. Konkretno, grupna supervizija psiholokog
rada koju vodi licencirani supervizor boduje se dvama bodovima za dva sata supervizije te
jednim bodom za dva sata supervizije za supervizante. Takoer je propisan je predloak
Biljeka o susretu supervizijske skupne. No, to su tek prvi poetni koraci u tom podruju
i potrebno je puno vie angamana svih ukljuenih da supervizija postane dostupna i
psiholozima koji rade u podruju mentalnog zdravlja.
Literatura:
1. Ajdukovi, M. (2007.): Znaaj supervizije za kvalitetni rad s djecom, mladima i
obiteljima u sustavu socijalne skrbi, Ljetopis socijalnog rada, 14 (2), 339. - 353.
2. Ajdukovi, M., Cajvert, Lj. (2004.): Supervizija u psihosocijalnom radu, Drutvo za
3. Kolb, D. (1984.): Experiential Learning, Prentice Hall, New Jersey
158
POGOVOR
U vrijeme nastajanja ovoga pogovora u Briselu je pod patronatom Europske komisije
odrana konferencija na kojoj se raspravljalo o strategiji u zdravstvu Unije do 2020.
godine. Zakljuci s konferencije jasno naglaavaju vanost mentalnog zdravlja kao
jedanog od temelja prosperiteta graana Unije. Zdrava europska populacija je temelj i
ekonomskog uspjeha u dinaminom globaliziranom svijetu, a zdravlje za sve jedan od
imperativa. Europska je komisija mentalnom zdravlju vei znaaj dala prije pet godina,
kada je pokrenula European Pact for Mental Health and Well-being, s namjerom
promocije znaaja mentalnog zdravlja za javno zdravstvo, produktivnost, uenje i
drutvenu koheziju u Uniji. Pet podruja koja su obuhvaena planom aktivnosti su:
prevencija samoubojstava i depresije, mentalno zdravlje mladih i njihovo obrazovanje,
mentalno zdravlje na radnom mjestu, mentalno zdravlje kod starijih osoba i sprjeavanje
stigmatiziranja i drutvenog iskljuivanja. Plan obuhvaa promociju mentalnog zdravlja,
prevenciju mentalnih bolesti, podrku osobama s problemima u mentalnom zdravlju kao
i promociju novih znanstvenih spoznaja radi sprjeavanja mentalnih bolesti.
Mentalno zdravlje omoguava graanima uivanje u dobrobiti, kvaliteti ivljenja
i zdravlju. Promovira uenje, rad i sudjelovanje u drutvu. Visoka razina mentalnog
zdravlja i dobrobiti u populaciji, kljuan su izvor za uspjeh drutva temeljenog na
znanju i jakom gospodarstvu. Europske zemlje suoene su s porastom mentalnih bolesti,
a depresija meu njima zauzima visoko prvo mjesto. Depresija je takoer vodei rizini
imbenik za pokuaj samoubojstva koji je glavni uzronik smrtnosti. Mentalne bolesti
i samoubojstva uzrokuju patnju kod pojedinaca, obitelji i drutva u cjelini, utjeu na
zdravlje, obrazovanje, ekonomiju, trite rada i drutvenu dobrobit.
Ulaganje u prevenciju dokazano je najisplativija metoda sprjeavanja razvoja mentalnih
bolesti uz akcije promocije mentalnog zdravlja i dobrobiti kroz sve sustave - od javnog
zdravstva do radnog mjesta, obitelji, okoline. Upravo prevencija znaajno doprinosi
dobrobiti i ekonomskoj koristi drutva u cjelini.
Poremeaji mentalnog zdravlja prema nekim procjenama obuhvaaju petinu
populacije Europske unije, a slina je situacija i u Hrvatskoj. injenice da se bolniko
lijeenje zbog mentalnih poremeaja u Hrvatskoj nalazi na drugome mjestu, da je najvei
broj hospitaliziranih zbog mentalnih poremeaja u dobi od 20 do 59 godina, dakle,
u radno najaktivnijem ivotnom razdoblju, dovoljan su alarm za poduzimanje
preventivnih aktivnosti - ne samo radi pojedinaca koji se susreu s poremeajima u
mentalnom zdravlju, ve i radi drutva koje eli svoju snagu graditi na jakom pojedincu i
jakoj trinoj ekonomiji.
159
Koja je uloga psihologa kada govorimo o mentalnom zdravlju?

Psihologija je komplementarna medicinskoj znanosti. Spoznaje i metode kojima
se koriste doputaju psiholozima da znaajno doprinesu promociji zdravlja na mnogo
naina. Psiholozi mogu identificirati uvjete koji doprinose dobrom mentalnom
zdravlju, ali i one suprotne (kao to su depresija, anksioznost i stres), te psihosocijalne
posljedice kroninih bolesti. Osim toga, djeluju savjetodavno kada se radi o edukacijama
o mentalnom zdravlju, te u pruanju podrke kod odvikavanja od ovisnosti (o drogi,
kockanju, alkoholu, puenju i sl.) i educiranju radi sprjeavanja riskantnih ponaanja.
Konano, psiholozi su esto dodatno educirani i za psihoterapijsku praksu te i u tome
dijelu znaajno mogu doprinijeti smanjenju poremeaja u mentalnom zdravlju.
Psiholozi kao dio skupine profesionalaca u zdravstvenom sustavu koriste dijagnostike,
edukacijske i terapeutske metode te osiguravaju kvalitetan servis u primarnoj zdravstvenoj
zatiti kao i u sustavu javnog zdravstva, mentalnog zdravlja te u rehabilitaciji. Ova
skupina psihologa je izravno ukljuena i u prevenciju, ali i u lijeenje. Psiholozi izvan
zdravstvenog sustava, primjerice kolski ili organizacijski psiholozi, znaajno doprinose
promociji (mentalnog) zdravlja promovirajui i razvijajui zdrav nain ivljenja kroz
stvaranje radnih uvjeta za bolje mentalno zdravlje svih!
Knjiga Psihologija u zatiti i unaprjeenju mentalnog zdravlja i prevenciji ovisnosti
okupila je priloge trinaest hrvatskih psihologa s namjerom odreivanja podruja rada
i poslova psihologa u sustavnoj zatiti i unaprjeenju mentalnog zdravlja i prevenciji
ovisnosti. Iako se iz naslova knjige moe zakljuiti kako se radi o samo jednom segmentu
prevencije poremeaja u mentalnom zdravlju, onog vezanog uz ovisnost, u knjizi su
obuhvaena podruja znaajna za razumijevanje, a zatim i prevenciju poremeaja u
mentalnom zdravlju. Nakon uvodnih razmatranja i definiranja pojmova, navedeni su
elementi prevencije problema mentalnog zdravlja tijekom ivotnog ciklusa (kod djece,
mladih, odraslih), kao i kroz okolinske elemente (obitelj, kola, radno mjesto, ali i socijalno
iskljuene skupine i ovisnika populacija). Posljednje je poglavlje prilog za psihologe
(i ne samo za njih) u kojem su obraeni struni postupci psihologa. Ono predstavlja
dobar pisani temelj za razvoj psihologije u podruju mentalnog zdravlja.
Kako je u prvome poglavlju i navedeno: u slubama za mentalno zdravlje, prevenciju
i izvanbolniko lijeenje ovisnosti u Hrvatskoj prema dostupnim podacima radi trideset i
jedan psiholog, odnosno 1,5% ukupnog broja licenciranih psihologa u Hrvatskoj, to
je nedovoljan broj psihologa u odnosu na stvarne potrebe.
Vjerujem da e ova knjiga doprinijeti poticaju razvoja sustavne brige o mentalnom
zdravlju u Hrvatskoj kao i boljem pozicioniranju psihologije i psihologa u sustavnoj skrbi
o mentalnom zdravlju.
Hrvoje Gligora, prof.
predsjednik Hrvatske psiholoke komore
160
KAKO JE NASTALA KNJIGA

Knjiga Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja plod je inicijative skupine psihologa
zaposlenih u zavodima za javno zdravstvo za afirmaciju primijenjene psihologije na
rjeavanju drutveno relevantnih pitanja mentalnog zdravlja. Dio je aktivnosti na temu
Psihologija i pitanja mentalnog zdravlja koje smo pokrenuli s ciljem razmatranja
kapaciteta psihologije za djelotvorne intervencije u zatiti i unaprjeenju mentalnog
zdravlja i prevenciji problema mentalnog zdravlja i ponaanja. Nastojimo promovirati
biopsihosocijalni pristup mentalnom zdravlju i preventivne intervencije usmjerene na
dobro (pozitivno) mentalno zdravlje populacije, posebice se usmjeriti na mjere univerzalne
prevencije na organizacijskoj i socijalnoj razini u kolama, radnim organizacijama i
zajednici.
Ova inicijativa neposredno je potaknuta izlaganjem prof. dr. sc. Slavka Sakomana,
dr. med. na temu Javno zdravstveni aspekt mentalnog zdravlja te pozivom i poticanjem
prim. dr. sc. Marine Kuzman, dr. med. svim sudionicima i strukama u ovom podruju da
se aktivno ukljue u raspravu o mjerama djelovanja prema nacrtu Nacionalne strategije
za zatitu mentalnog zdravlja, odranom na strunom skupu Meusektorska suradnja i
aktualnosti u tretmanu ovisnika, 7. i 8. prosinca 2009. godine u Sisku.
Potaknuta i voena vrlo jasnim odreenjem uloge psihologa, odnosno otvaranjem
vrata psiholozima u djelatnosti zatite mentalnog zdravlja od strane prof. dr. sc. Slavka
Sakomana, dr. med., mjesec do dva nakon ovoga skupa pozvala sam kolege psihologe
Viktora Boievia i Siniu Brlasa da pokrenemo aktivnosti u naoj struci. Budui da je
kola nezaobilazan znaajan partner javnom zdravstvu u zatiti mentalnog zdravlja djece,
pozvala sam i kolegicu Branku Luki Cesarik da nas podri i pridrui nam se. Zajedno
smo dobili podrku za ovu inicijativu brojnih kolega psihologa, istaknutih profesionalaca
u relevantnim podrujima primijenjene psihologije koja je bila ohrabrujua i poticajna
za razvoj aktivnosti. Posebno je dragocjena bila spremnost na aktivan doprinos naim
nastojanjima: Slavka Sakomana, Deana Ajdukovia, Marte Ljubei, Mirjane Nazor i
Zorana Sunja. Na prijedlog kolege Sinie Brlasa, uz pripreme predavanja i okruglih stolova,
poeli smo raditi na definiranju podruja rada psihologa na razini primarne zdravstvene
zatite. Kako je rasla podrka i spremnost kolega za doprinos naim nastojanjima, bilo je
sve vie obraenih podruja rada psihologa, nastala je knjiga. Zamislili smo ju da poslui
kao polazite za raspravu i unaprjeenje meusektorske suradnje u zatiti i unaprjeenju
mentalnog zdravlja za psiholoku djelatnost. Zadivljujua je bila spremnost i entuzijazam
autora tekstova: Marine Ajdukovi, Berte Bacinger Klobuari, Marte Ljubei, Margarete
Mesi, Ljiljane Miku, Mirjane Nazor, Zdenke Panti, Pina Tuftana i Ane Uranije, koji
su, uz kolege Viktora Boievia, Siniu Brlasa, kolegicu Branku Luki Cesarik i mene,
u vrlo kratkome roku napisali poglavlja u knjizi, meusobno komunicirajui samo
elektronskom potom.
161
Tijekom ovih nekoliko mjeseci osobito je dobrodola bila podrka naim nastojanjima
predsjednika Hrvatske psiholoke komore Hrvoja Gligore i predsjednika Hrvatskog
psiholokog drutva Josipa Lopiia.
Posebno ohrabrujua i dragocjena bila je podrka mr. sc. Miroslava Venusa, dr. med.,
ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije te prim.
dr. sc. Marine Kuzman, dr. med., voditeljice Slube za kolsku i adolescentnu medicinu i
prevenciju ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Divljenja vrijedna je spremnost da pridonesu uspjenosti i zajednitvo svih koji
su sudjelovali u ovom pokuaju ukljuivanja i postizanja uinkovitijeg ostvarivanja
potencijala psiholoke struke u podruju zatite i unaprjeenja mentalnog zdravlja.
Najtoplije zahvaljujem svima koji su na bilo koji nain podrali naa nastojanja!
U ibeniku 2. kolovoza 2010. godine
162
mr. spec. Marina Gulin
O AUTORIMA
Ime i prezime Marina Ajdukovi
Zvanje
prof. dr. sc., psihologinja
Roena
29. oujka 1958. u Osijeku
Trenutno zaposlena
Sveuilite u Zagrebu, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada
Profesionalni ivotopis
Diplomirala psihologiju 1980. godine, magistrirala 1982., a doktorirala
1986. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. S podrujem mentalnog
zdravlja pomagaa bavi se gotovo dvadeset godina. Koautorica je prve
knjige u tom podruju u nas Pomo i samopomo mentalnom zdravlju
pomagaa (1994.). Kao supervizor radi kontinuirano petnaest godina u
projektima UNICEF-a, za potrebe SOS Djejeg sela Hrvatska, potrebe
Nueva Futura, u centrima za socijalnu skrb, za Savjetovalite za HIV
pozitivne osobe i drugdje. Bila je voditeljica projekta Uvoenje supervizije
u sustav socijalne skrbi (2001. - 2004.). Voditeljica je specijalistikog
poslijediplomskog studija iz supervizije u psihosocijalnom radu koji je
zapoeo 2006. godine. Predsjednica je Hrvatskog drutva za superviziju i
organizacijski razvoj. Do sada je objavila vie od sto znanstvenih i strunih
radova, petnaest knjiga, bilo kao jedina autorica, koautorica ili urednica.
Ime i prezime Berta Bacinger-Klobuari
Zvanje
prof. psihologije
Roena
1. rujna 1971. u Varadinu
Trenutno zaposlena
Centar za socijalnu skrb akovec
Svoj radni sta, ukupno etrnaest godina, ostvarila je u socijalnoj skrbi
gdje je unutar vie centara za socijalnu skrb (Ludbreg, Novi Marof,
akovec) iskusila izazove svih poslova u toj djelatnosti. lanica je
Prvostupanjskog tijela vjetaenja u akovcu za ostvarivanja prava iz
socijalne skrbi i Povjerenstva za utvrivanje psihofizikih sposobnosti
djece. Voditeljica je mjere obiteljsko-pravne zatite djece: nadzor nad
izvravanjem roditeljske skrbi. Povjerenica je Ministarstva pravosua za
izvravanje zatitnog nadzora i rada za ope dobro na slobodi. Volontirala
je u radu Udruge za pomo djeci i mladima Osmijeh te je lanica niza
strukovnih udruga. Ima zavren II. stupanj bihevior kognitivne terapije.
Od 1999. godine po ugovoru o djelu radi u Savjetovalitu za djecu i
mlade unutar Djelatnosti za mentalno zdravlje, prevenciju ovisnosti i
izvanbolniko lijeenje Zavoda za javno zdravstvo Meimurske upanije.
163
Ime i prezime Viktor Boievi

Zvanje
mr. sc., prof. psihologije
Roen
23. lipnja 1949. godine u Otocu
Trenutno zaposlen
Zavod za javno zdravstvo Liko-senjske upanije
Diplomirao psihologiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u
veljai 1973. godine, a poslijediplomski studij i magisterij pri Medicinskom
fakultetu u Zagrebu u svibnju 1985. godine.
Radio je na vie radnih mjesta. Poeo je raditi kao propagandist u OZEHA-u
Zagreb, nakon toga radio u Klinici za djeje bolesti KBC Rebro odakle je
preao na mjesto asistenta pri Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta
u Zadru, a potom je radio i u Psihijatrijskoj bolnici Dr. Ivan Barbot
u Popovai. Emigrirao je u Kanadu gdje je radio s odraslim autistinim
osobama u Christian Horizons u Torontu. Po povratku je najprije radio
kao psiholog u Slubi medicine rada Doma zdravlja Peenica u Zagrebu,
a zatim u Hrvatskom vojnom uilitu. Po izlasku iz vojne slube zaposlio
se u Gospiu u Centru za socijalnu skrb, a unatrag neto vie od pet godina
u Zavodu za javno zdravstvo Liko-senjske upanije.
Ime i prezime Sinia Brlas
Zvanje
prof. psihologije
Roen
4. listopada 1969. godine u Virovitici
Trenutno zaposlen
Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije,
Djelatnost za prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti sa zatitom
mentalnog zdravlja
Zavrio je studij psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu 1995. godine. U odgojno-obrazovnom sustavu napredovao
je u zvanje strunog suradnika mentora. Bio je voditelj strunih vijea
psihologa u osnovnim i srednjim kolama. Radio je kao struni suradnik
psiholog i nastavnik u osnovnim i srednjim kolama, u sustavu socijalne
skrbi, u policiji (kao slubenik za skrb) i u sustavu obrazovanja odraslih.
lan je Povjerenstva za suzbijanje bolesti ovisnosti Virovitiko-podravske
upanije. Volontirao je u Domu za psihiki bolesne odrasle osobe Borova.
Ima iskustvo rada u ispitivanju javnog mnijenja te u izdavakoj djelatnosti.
lan je Upravnog odbora i dopredsjednik Drutva psihologa Virovitiko-podravske upanije. Zavrio je vie edukacija. Razvio je program
savjetodavnog rada s ovisnikom populacijom i koncept evaluacije u
164
radu s ovisnicima. Do sada je napisao tri knjige iz podruja ovisnosti i

jedan srednjokolski udbenik. Bavi se istraivakim radom vezanim uz
pitanja djece i mladih, autor je ili koautor petnaestak lanaka u razliitim
publikacijama, koautor je petnaestak publikacija te je aktivno sudjelovao
na vie domaih i inozemnih strunih i znanstvenih skupova.
Ime i prezime Hrvoje Gligora
Zvanje
prof. psihologije
Roen
18. rujna 1971. godine u Rijeci
Trenutno zaposlen
3. maj brodogradilite Rijeka, Sektor kadrovski i opi poslovi
Deset je godina zaposlen na mjestu voditelja Ureda za odnose s javnou
brodogradilita 3. maj Rijeka, a osim toga radi na poslovima selekcije
prilikom zapoljavanja. Od 2004. do 2009. godine bio je predsjednik
Hrvatskog psiholokog drutva, a 2007. izabran je u Izvrni odbor Europske
federacije psiholokih drutava (EFPA). Od 2009. godine predsjednik je
Hrvatske psiholoke komore. Urednik je EFPA NEWS rubrike u asopisu
European Psychologist, jedan od pokretaa i dugogodinji urednik
Hrvatskog psihologijskog magazina Psiholog.
Ime i prezime Marina Gulin
Zvanje
mr. spec., dipl. psiholog, spec. klinike psihologije
Roena
8. prosinca 1964. godine u ibeniku
Trenutno zaposlena
Zavod za javno zdravstvo ibensko-kninske upanije
Studij psihologije zavrila je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani,
a poslijediplomski studij, specijalizaciju iz klinike psihologije, na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Volonterski je stjecala struno iskustvo u savjetovanju na telefonu za
djecu i mlade i djejoj klinikoj neuropsihologiji te radila kao nastavnik
psihologije u srednjoj koli.
Najznaajniji dio karijere radila je u podruju vojne psihologije
(1994. - 2005.) u postrojbama HV-a i u institucijama vojnog sustava
obavljala poslove psiholokog savjetovanja, kriznih intervencija,
procjenjivanja radne sposobnosti, selekcije, edukacije, psiholokih
priprema, praenja psihosocijalne klime, savjetovanja u rukovoenju i
izrade programa psiholoke prevencije izvanrednih dogaaja i ovisnosti.
Zadnjih godina radi u prevenciji ovisnosti i zatiti mentalnog zdravlja kolske djece.
165
Ime i prezime Marina Kuzman

Zvanje
prim. dr. sc., dr. medicine, spec. kolske medicine
Roena
1. kolovoza 1951. godine u Beogradu
Trenutno zaposlena
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Specijalist kolske medicine, radila u ambulantnoj praksi do 1989.
godine, prelaskom u Hrvatski zavod za javno zdravstvo postaje 1991.
godine voditeljica Slube za socijalnu medicinu. Sada je voditeljica
Slube za kolsku medicinu i prevenciju ovisnosti, suradnica i voditeljica
vie nacionalnih i meunarodnih projekata (Europska mrea kola koje
promiu zdravlje, Rapid Assessment and Response for HIV-related
behaviour), nacionalna koordinatorica za meunarodna istraivanja u
djece i mladih (HBSC, ESPAD), suradnica SZO-a za razvoj politike o
alkoholu, predsjednica Europske unije za kolsku i sveuilinu medicinu,
predstavnica Hrvatske u Health Information Committee u EU (DG
Sanco), u potprojektu Public Health Indicators SEE Network, u Problem
Drug Use indicator EMCDDA. Profesionalno je usmjerena na promociju
i prevenciju u problematici djece i mladih, osobito u podruju ovisnosti.
Ime i prezime Branka Luki Cesarik
Zvanje
prof. psihologije
Roena
3. rujna 1958. godine u akovu
Trenutno zaposlena
Osnovna kola Dobria Cesari u Poegi
Studij psihologije zavrila je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu (1981.). Od 1981. do 1984. godine radila je kao psiholog u dvije
osnovne kole u Poegi, a od 1984. do 2008. godine u Centru za socijalnu
skrb u Poegi. Od 1. svibnja 2008. godine do danas radi u O Dobria
Cesari u Poegi kao psiholog struni suradnik. Od zavretka studija do
danas sudjelovala je u brojnim strunim edukacijama iz podruja klinike
psihologije, rada s djecom i obiteljima (Edukacija iz sistemske obiteljske
terapije 1997. - 2000., itd.). Voditeljica je tima za krizne intervencije,
lanica upanijskog tima za zdravlje Poeko-slavonske upanije. lanica
HPD-a, HPK DPP-a. Dobitnica priznanja HPD-a Marko Maruli za
osobiti doprinos hrvatskoj primijenjenoj psihologiji (Zadar 2003.).
166
Ime i prezime Marta Ljubei

Zvanje
Roena
12. srpnja 1949. godine u Zagrebu
Trenutno zaposlena
Sveuilite u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Odsjek za
logopediju
Diplomirala je studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u
Zagrebu 1972., magistrirala 1978. i doktorirala 1984. godine na Odsjeku
za psihologiju istog fakulteta. Dvogodinje postdoktorsko znanstveno
usavravanje (1986. - 1988.) obavila je u Heidelbergu, SR Njemaka.
Od 1. sijenja 1973. godine stalno je zaposlena na Odsjeku za logopediju
Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Osnovala je Kabinet za ranu
komunikaciju (1995.) kao kliniku jedinicu i Laboratorij za razvojnu
neurolingvistiku (2002.) kao istraivaku jedinicu iz podruja ranog
komunikacijskog razvoja. Znanstveni i struni interes nalazi joj se u
podruju ranog razvoja i razvojnih odstupanja rane djeje dobi. Objavila
je dvije knjige te oko sto radova.
Ime i prezime Margareta Mesi
Zvanje
prof. psihologije
Roena
7. svibnja 1974. godine u Prijedoru, BiH
Trenutno zaposlena
Zavod za javno zdravstvo Zadar, Sluba za prevenciju i izvanbolniko
lijeenje ovisnosti i mentalno zdravlje
Zavrila jezinu gimnaziju u Poegi 1992. godine i upisala Filozofski
Fakultet, smjer psihologija u Zadru. Diplomirala 1998. godine. Zavrila
dva stupnja kognitivno bihevioralne terapije. Provela nekoliko istraivanja
na temu Mladi i droge, 2008. zavrila Getalt edukaciju, 2010. godine
dobila EAGT certifikat, 2008. godine zavrila jednogodinju edukaciju za
supervizora u organizaciji Getalt Studia Beograd i Scarborough Instituta
iz Velike Britanije, 2008. godine upisala postdiplomski studij Supervizija
psihosocijalnog rada u Zagrebu.
Obnaala dunost predsjednice Drutva psihologa Zadar od 2005.
do 2010. godine. Ima radno iskustvo kolskog psihologa i psihologa u
prevenciji i lijeenju ovisnosti. Od 2008. godine na dunosti je voditeljice
Slube za prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti i mentalno zdravlje.
167
Ime i prezime Ljiljana Miku

Zvanje
mr. spec., prof. psihologije, spec. industrijske psihologije
Roena
14. studenog 1957. godine u Zagrebu
Trenutno zaposlena
H Holding d.o.o.
Diplomirala 1983. godine psihologiju i 1991. specijalizirala industrijsku
psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Zaposlena u Hrvatskim eljeznicama Holdingu d.o.o. u Poslovima ljudskih
resursa na radnom mjestu voditeljice Skupine za psihofiziologiju rada.
Stalni je sudski vjetak za psihologiju na upanijskom sudu u Zagrebu od
1995. godine.
Podruja strunog interesa: prometna i forenzina psihologija. Objavila
jedan znanstveni rad, poglavlja u etiri knjige i deset strunih radova.
Odrala vie od dvadeset priopenja na strunim i znanstvenim skupovima
i pet pozvanih predavanja. Aktivna u Hrvatskom psiholokom drutvu kao
prva dopredsjednica i proelnica Sekcije za prometnu psihologiju.
Ime i prezime Mirjana Nazor
Zvanje
Roena
23. kolovoza 1948. godine u Zagrebu
Trenutno zaposlena
Prirodoslovno matematiki fakultet, Split
Diplomirala jednopredmetnu psihologiju 1971. godine, magistrirala
1979. i doktorirala 1987. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena
na Prirodoslovno-matematikom fakultetu u Splitu, vanjski suradnik
Filozofskog fakulteta i Umjetnike akademije u Splitu. lanica Lige za
prevenciju ovisnosti i dopredsjednica Hrvatske akademske udruge Split-ovjek nadasve.
Do sada objavila pedesetak znanstvenih i strunih radova te etiri
knjige u suautorstvu (Narkomani: smrtopisi, Avanturizam roditeljstva:
adolescencija-prevencija, Obiteljska i drutvena socijalizacija-prilog
nacionalnoj strategiji spreavanja zlouporabe droga, Bumerang odgoja) i
etiri knjige strunih eseja: Razbij ogledalo, Genetski modificirani mozak,
Otklizavanje pameti i to smo sijali, to anjemo.
168
Ime i prezime Zdenka Panti

Zvanje
prof. psihologije i sociologije
Roena
8. travnja 1951. godine u Travniku, BiH
Trenutno zaposlena
NVO Rehabilitacijski centar za stres u traumu u Zagrebu
Zavrila je edukacije: iz Rogersovog nedirektivnog savjetovanja, obiteljske
terapije, Getalt integrativne psihoterapije, integrativne supervizije i
organizacijskog razvoja te iz supervizije u psihosocijalnom radu.
Kratko je radila u industriji, potom devetnaest godina u socijalnoj slubi
na poslovima vezanim uz zatitu djece i obitelji. Od 1995. godine vodi
poduzee za intelektualne poslove Ejrena d.o.o. i bavi se savjetovanjem,
psihoterapijom, edukacijom, kao i supervizijom klinikog i psihosocijalnog
rada. Od 1994. godine surauje, a potom od 2003. godine i vodi
Meunarodni rehabilitacijski centar za rehabilitaciju rtava muenja,
a sada Rehabilitacijski centar za stres i traumu.
Glavno podruje interesa joj je obitelj, partnerski i obiteljski odnosi,
posebno roditelji - djeca, problemi odrastanja i identiteta, trauma i tortura,
psihoterapija i ljudska prava, psihologija pomirenja i obnove poslijeratnih
drutava.
lanica je vie meunarodnih udruenja i mrea koje se bave mentalnim
zdravljem, supervizijom i ljudskim pravima.
Ime i prezime Pino Tuftan
Zvanje
prof. psihologije
Roen
7. rujna 1962. godine u Rijeci
Trenutno zaposlen
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske upanije, Rijeka
Osnovno kolovanje zavrio je na Cresu. U Rijeci je zavrio Medicinsku
srednju kolu. Diplomirao je na Pedagokom fakultetu u Rijeci. U HV-u
je proveo vie od pet godina kao brigadni psiholog. Radio je godinu dana
u jednoj od terapijskih zajednica. Od 2001. godine zaposlen je u Centru
za lijeenje ovisnosti, tada pri Domu zdravlja Rijeka, od 2003. godine pri
Psihijatrijskoj bolnici Lopaa, te od rujna 2005. godine u sklopu Nastavnog
zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske upanije. Uz primarni dio
posla s ovisnicima o psihoaktivnim drogama, od poetka 2008. godine
radi sa patolokim kockarima i njihovim obiteljima. Dvije godine vodi
skupinu obitelji patolokih kockara.
169
Ime i prezime Ana Uranija

Zvanje
prof. psihologije
Roena
20. srpnja 1960. godine u Varadinu
Trenutno zaposlena
Caritas Zadarske nadbiskupije - Obiteljsko savjetovalite
Ima 27 godina iskustva rada u struci, i to: od 1983. do 1987. godine
u Zatitnoj radionici za profesionalnu orijentaciju, rehabilitaciju i
zapoljavanje invalida u Centru 8. maj u Varadinu, zatim od 1987. do
2005. godine u Centru za socijalnu skrb Zadar kao psiholog na poslovima
zatite djece, braka i obitelji, te od 2005. godine do sada u Caritasu
Zadarske nadbiskupije (Obiteljsko savjetovalite). Od strunih edukacija
zavrila je Getalt terapiju 1984.-1988., Sistemsku obiteljsku terapiju
1997.-2000., te brojne edukacije iz podruja klinike psihologije i zatite
djece i obitelji, a od 2005. godine je u edukaciji iz scensko ekspresivne
psihoterapije-psihodrame. Imenovani je sudski vjetak za psihologiju pri
upanijskom sudu u Zadru. Posjeduje odobrenje Ministarstva pravosua
za provoenje psihosocijalnog tretmana poinitelja obiteljskog nasilja
koji provodi u suradnji s prekrajnim sudovima na svom radnom mjestu.
lanica je upanijskog tima za zdravlje upanije zadarske te u sklopu
istog voditeljica ekspertne skupine za suzbijanje obiteljskog nasilja.
170
BILJEKE
BILJEKE
ISBN 978-953-55137-8-0

Psihologija U Zastiti Mentalnog Zdravlja Sinisa Brlas PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Psihologija U Zastiti Mentalnog Zdravlja Sinisa Brlas PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Marina Ajdukovi Berta Bacinger-Klobuari Viktor Boievi Sinia Brlas

1. UVODNA RAZMATRANJA, DEFINIRANJE POJMOVA I POZICIONIRANJE

Mentalno zdravlje, biopsihosocijalni pristup u zatiti i unaprjeenju

2. TO UINITI ZA DOBROBIT - PREVENCIJA PROBLEMA MENTALNOG

3.3.5. kolski psiholozi 

Mjerenje uinkovitosti i upravljanje strunim postupcima;

Posebni oblici (samo)vrjednovanja rada na primjeru rada

POGOVOR (Hrvoje Gligora, Hrvatska psiholoka komora) 

KAKO JE NASTALA KNJIGA (Marina Gulin) 

uspostave smjernice kojima bi se unaprijedili postojei i razvili novi naini zatite

za mentalno zdravlje u lokalnoj zajednici. Uloga nevladinih organizacija u pruanju

Testiranje na droge rizinih skupina i pojedinaca u cilju ranog otkrivanja te procjene

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

1. UVODNA RAZMATRANJA, DEFINIRANJE

1.1. Mentalno zdravlje, biopsihosocijalni pristup u zatiti i

1.1.2. K biopsihosocijalnom poimanju mentalnog zdravlja i

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

1.1.3. Istraivanje u podruju zatite mentalnog zdravlja

Prikupljanje podataka i intervencije na temelju njih moe biti usmjereno na pojedince,

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

1.2. Uloga i mjesto psihologa u prevenciji ovisnosti i

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Vrste ugovora o radu

Grafiki prikaz 1. Vrste ugovora o radu kod ispitanika

i na ovom podruju treba podrka. Treba dodati da je jedan psiholog osposobljen za

Tablica 1. Zadovoljstvo razliitim aspektima radne klime na skali od 1 do 5

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Psiholozi nam najloijim procjenjuju upravljanje konfliktima na svom radnom mjestu

10 - pisanje strunih radova

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Suradnja s drugim ustanovama (zelena boja):

Zadovoljstvo uvoenjem koncepta

Grafiki prikaz 4. Zadovoljstvo uvoenjem koncepta mentalnog zdravlja

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Poznavanje poslova mentalnog zdravlja

Grafiki prikaz 5. Poznavanje poslova mentalnog zdravlja

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Sistematizacija radnih mjesta

Grafiki prikaz 6. Sistematizacija radnih mjesta

Upute o poslovima mentalnog zdravlja

Grafiki prikaz 7. Upute o poslovima mentalnog zdravlja za psihologe

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Potreba za suradnjom s drugim strukama

Grafiki prikaz 8. Potreba za suradnjom s drugim strukama

Zadovoljstvo uvoenjem koncepta

Grafiki prikaz 9. Zadovoljstvo uvoenjem koncepta mentalnog zdravlja

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

I za kraj, 74% ispitanika je prilino i u potpunosti zadovoljno s uvoenjem koncepta

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

2. TO UINITI ZA DOBROBIT - PREVENCIJA

2.1. Mentalno zdravlje djece; to uiniti dok je jo vrijeme

2.1.2. Koje teme ulaze u pojam mentalnog zdravlja dojenadi i

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Zeanah, C. H. (2000.) u uvodu Prirunika o mentalnom zdravlju male djece, koji je

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

2.1.3. to inimo - aktualna hrvatska pitanja

2.1.3.2. Etiketiranje i izdvajanje

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

2.1.3.3. Briga o djeci

3.3.5. kolski psiholozi

POGOVOR (Hrvoje Gligora, Hrvatska psiholoka komora)

KAKO JE NASTALA KNJIGA (Marina Gulin)