Professional Documents
Culture Documents
Tri Osnovna Temelja
Tri Osnovna Temelja
AUTOR:
LEKTURA:
Muhamed Hodi
PRIJEVOD:
DIZAJN NASLOVNICE:
Amir I. Smaji
Edis Smaji
RECENZIJA:
TEMATIKA:
Hajrudin Ahmetovi
Islamsko vjerovanje
DRUGO IZDANJE
PREDGOVOR PREVODIOCA
Zahvala pripada Allahu, delle anuh, Gospodaru svih
svjetova. Neka je potpuni Allahov salavat i selam na Poslanika
Muhammeda, njegovu asnu porodicu i sve plemenite ashabe.
Doista je, Allah, azze ve delle, stvorio ljude, dinne i meleke
samo da bi Ga oboavali, bili Mu pokorni i istinski Ga veliali,
onako kako to samo Njemu, Uzvienom, dostoji. "Dinne i ljude
nisam stvorio osim zato da Mi ine ibadet." (Ez-Zarijat, 22)
Naprotiv, sve mimo nepokornih dinna i ljudi velia i slavi
Uzvienog Allaha. "Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i
oni na njima; i ne postoji nita to Ga ne velia, ali vi ne
razumijete velianje njihovo." (El-Isra, 44)
Istinsko velianje Allaha, delle anuh, upuujui svaki vid
ibadeta i dobroinstva samo Njemu, Velianstvenom, je najbitniji
princip i najvaniji temelj na kojem je sagraeno ispravno
islamsko vjerovanje.
Ujedno, Uzvieni Allah nije nas ostavio da lutamo u
zabludama bez upute i smjernica, nego nam je poslao poslanike,
spustio knjige i olakao puteve spoznaje, kako niko od nas ne bi
imao opravdanja za svoja loa djela.
Allah, delle anuh, rekao je: "... o poslanicima koji su
radosne vjesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne
bi nikakva opravdanja pred Allahom imali." (En-Nisa, 165)
Amir I. Smaji
Medina, 05. 01. 1435 h. g.
am.ibr.sm@gmail.com
NASLOV KNJIGE:
Amir I. Smaji
Allah je takoer rekao u tom kontekstu: "Divan uzor za vas je Ibrahim i oni
koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: 'Mi s vama nemamo nita, a
ni sa onima koje, umjesto Allaha, oboavate; mi vas se odriemo, i
neprijateljstvo i mrnja e izmeu nas ostati sve dok ne budete u Allaha,
Njega jedinog, vjerovali!'" (El-Mumtehane, 4)
15
Allah, azze ve delle, nije stvorio ljude iz potrebe za njima, ili iz razonode i
zabave, niti ih je stvorio bez ikakve svrhe i uzalud, nego ih je stvorio iz jednog i
jedinog uzvienog cilja, a to je da samo Njega oboavaju i da samo Njemu
robuju.
17
Pod tevhidom se misli na iskazivanje jednoe Allahu, delle anuh, u svim
vidovima pokornosti, tako da se ne oboava i ne velia osim On, Uzvieni, koji
nema sudruga. Tevhid obuhvata i ubjeenje da je Allah jedini gospodar svega
to postoji i da Njemu pripadaju najljepa imena i najuzvienija svojstva i
atributi. Tevhid je iskreno velianje Allaha s ljubavlju, strahom, udnjom,
istinskim osloncem, nadom i upuivanjem dova samo Njemu, delle anuh.
Tevhid je poetak vjere i njen kraj, unutranjost vjere i njena vanjtina, i to je
prvo i posljednje u to su pozivali svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici. Radi
ovog tevhida, stvorena su stvorenja, slati vjerovjesnici i sputene knjige. Radi
njega su ljudi razdvojeni na vjernike i nevjernike, sretne - koji su stanovnici
Denneta, i nesretne - koji su stanovnici Vatre. Kao rezultat njegove bitnosti i
vrijednosti Allah je zabranio i svetim uinio krv, imetak i ast onoga koji ga
istinski uspostavi i ostvari. Uzvieni je zagarantovao onome ko umre na
tevhidu ulazak u Dennet i zabranio Vatri da ga pri, to jasno upuuje na
velianstvenu korist tevhida.
18
Pod irkom se misli na iskazivanje, upuivanje i pripisivanje onoga to je
svojstveno samo Allahu, delle anuh, nekom drugom mimo Njega. Primjer
toga je vjerovanje u nekog drugog mimo Allaha, smatranje da postoji neko
drugi ko upravlja kosmosom, u ijim rukama je dobro i zlo, sudbina, opskrba,
stvaranje i rastvaranje, oivljavanje i usmrivanje. U to ulazi i smatranje da
neko, mimo Allaha, poznaje gajb nevidljivi svijet, ono to je bilo i to e biti.
IRK je smatranje da Allah ima sudruga i da neko drugi zasluuje da bude
oboavan pored Njega ili s Njim, kao da se neko drugi velia, slavi ili moli za
pomo i otklanjanje nedaa, ili da se trai efa'at (posrednitvo i zauzimanje)
13
kod Allaha od nekoga od stvorenja, ili pada na seddu i ruku'u, ili zavjetuje i
pokorava nekom drugom mimo Njemu.
Onaj ko razmisli o kur'ansko-hadiskim tekstovima moe zakljuiti da se IRK
dijeli na dvije vrste:
Prva: Veliki (vei) irk, koji je prethodno definiran i za sobom povlai etiri
posebnos : 1.) da nikom nee bi oproten bez pokajanja, 2.) da e onaj koji
ga ini vjeno biti u Vatri i nikad nee ui u Dennet, 3.) da se onom koji ini
irk ponitavaju sva dobra djela koja je prethodno radio, 4.) da izvodi
poinioca iz islama i rui njegovo vjerovanje.
Druga: Mali (manji) irk, kao djelimino uljepavanje ibadeta radi neijeg
pogleda, pretvaranje, zaklinjanje neim mimo Allaha, delle anuh, i svaki
neciljani govor koji u sebi sadri umanjivanje Allahove, azze ve delle,
velianstvenosti, kao da kae: "to Allah i ti hoete", ili "Da nije Allaha i tog ne
bi se spasili" i sl. Mali irk ne izvodi poinioca iz vjere, ali je jedan od najveih
grijeha kod Uzvienog Allaha.
Allah, delle anuh, rekao je: "A onaj ko Allahu irk ini, Allah e mu ulazak u
Dennet zabraniti i boravite njegovo e Dehennem biti; a nevjernicima
nee niko pomoi." (El-Ma'ide, 72)
19
Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: "Svako mjesto u Kur'anu
gdje Allah nareuje da se oboava pod tim se misli da Mu se ispovijeda
tevhid." (Haije Selasetil-usul, str. 22-23).
Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Nema korisnije stvari za ovjekovo srce
od tevhida i ihlasa (iskrenosti), niti ima tetnije stvari po njegovo srce od
irka" (Medmu'ul-fetava, 10/7523).
14
20
Ova tri temelja obavezan je spoznati i po njima raditi svaki musliman, koji
vjeruje u Uzvienog Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zato
to e upravo o tome biti upitan kada bude stavljen u kabur.
Beraa b. 'Azib, radijellahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, dug hadis o kaburskom iskuenju nakon smrti, u kojem izmeu ostalog - stoji: "Zatim se njegova dua vrati u tijelo i tada mu dou
dva meleka koja ga podignu da sjedne i ponu ispitivati: 'Ko je tvoj
Gospodar?' A on e odgovoriti: 'Moj Gospodar je Allah.' 'Koja je tvoja vjera?'
oni e ponovo upitati, a on e odgovoriti: 'Moja vjera je islam.' 'A ko je
onaj ovjek koji vam je poslan?' upitat e oni, a on e rei: 'On je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.' Zatim e ga dva meleka upitati: 'A kako
si sve to znao?' 'itao sam Allahovu knjigu, vjerovao u ono to pie u njoj i
sve potvrdio' odgovorie on. Nakon toga e doi glas s nebesa: 'Istinu je
rekao Moj rob pa mu pripremite posteljinu iz Denneta, obucite ga
dennetskom odjeom i otvorite mu prolaz ka Dennetu.'"
Hadis su u potpunosti, s priblinim verzijama, zabiljeili imam Ahmed, 18614;
Ebu Davud, 4755; Ibn Made, 1549; Abdur-Rezzak, 6737; Ibn Ebi ejbe, 12059;
Hakim, 107; Bejheki u u'abul-iman, 395 i drugi s vjerodostojnim lancem
prenosilaca.
Ibn Ebil-'Izz el-Hanefi, rahimehullah, rekao je: "Svi uenjaci ehli-sunneta su
jednoglasni da je ono na to upuuje ovaj hadis istina." (erhu-akidetitahavije, 2/607).
15
TEMELJ PRVI
Kada ti se kae: "Ko ti je Gospodar?"
Reci: "Moj Gospodar je Allah, Koji me je uzdigao i uzdigao sve
svjetove Svojom blagodati. On je moje boanstvo i ja nemam
drugog boanstva osim Njega."
Dokaz za to su rijei Uzvienog:
"Sva
zahvala
pripada
svjetova." (El-Fa ha, 1)
Allahu,
Gospodaru
svih
21
23
Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Svi muslimani sloni su da ovjeku nije
dozvoljeno oboavati, upuivati molitvu i oslanjati se osim na Allaha, delle
anuh, i to je od osnovnih i nunih stvari koje su spoznali od vjere Islama.
Sloni su, takoer, da je takav - koji usmjeri neto od ibadeta bliskom meleku
ili poslaniku - murik (mnogoboac)." (Medmu'ul-fetava, 3/272 i Tejsirulvusul, str. 63).
24
Hadis je zabiljeio Tirmizi (3371) od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, sa
slabim lancem prenosilaca. U njemu se nalazi Abdullah b. Lehi'a koji je da'if
(slab) ravija. Ali, vjerodostojan je hadis u slinom znaenju: "Dova je ibadet!",
kojeg su zabiljeili Ebu Davud, 1479; Tirmizi, 2969; Ibn Made, 3828 i drugi od
Nu'mana b. Beira, radijallahu anhu.
25
Upuivanje dove nekom drugom mimo Allahu, azze ve delle, kao mrtvima,
ejhovima, dobrima i evlijama, traei od njih pomo i potrebe, je od
najrairenijih djela irka u dananjem vremenu. Svi uenjaci su sloni da je to
veliki irk koji izvodi poinioca iz vjere. (Ed-Surers-senijje, 1/199).
18
26
Strah (ar. el-hauf) je nemir i bol kojeg ovjek osjea u srcu radi onog to
oekuje da e se naknadno desiti. Strah od Allaha, delle anuh, je jedan od
najuzvienijih ibadeta koje rob mora usmjeriti svome Gospodaru, i to je jedan
od temelja, uz ljubav i nadu, na kojem se zasniva svaki ibadet. Allahovi
poslanici, alejhimus-selam, najvie su se bojali Allaha, Uzvienog, od svih ljudi.
Manjkavost straha od Allaha, delle anuh, je dokaz da rob nije dovoljno
spoznao Allahovu velianstvenost i uzvienost.
Strah se dijeli na tri vrste:
Prva: Strah od Uzvienog Allaha i Njegove kazne, jer su ovjekov ivot i
sudbina u Allahovim rukama. On, azze ve delle, je taj koji mu daje opskrbu,
sigurnost, postojanje i dr., i ako mu On to uskrati, niko drugi nije u stanju da
mu to nadomjesti. Kada bi ovjek strahovao od nekoga drugog mimo Allaha
ovim strahom poinio bi veliki irk.
Druga: Da ovjek ostavi ono to mu je Allah, delle anuh, naredio iz straha od
nekoga od ljudi, kao npr. da ostavi namaz u dematu, koji mu je nareen,
bojei se da ga direktor firme ne otpusti s posla i sl., iako se boji Allaha, ali
radi udnje za dunjalukom koristi ostavi neto to mu je Allah naredio. Ova
vrsta straha je strogo zabranjena i onaj kod koga se nae je poinio mali irk,
koji umanjuje ispravnost njegovog vjerovanja.
Trea: Prirodni strah ovjeka od onoga to ga plai, kao npr. strah od divljih
zvijeri, smrti, bolesti, vatre i sl. Za ovu vrstu straha ovjek nee biti odgovoran,
zato to je to uroena pojava kod svih ljudi.
19
27
29
33
35
38
40
TEMELJ DRUGI
Poznavanje vjere ISLAMA s dokazima, a to je potpuna
predanost Allahu, ispovijedajui Mu jednou, neprikosnovena
pokornost Njegovim naredbama i cjelokupno odricanje od irka i
njegovih pristalica.
ISLAM se sastoji od tri stepena: ISLAM, IMAN i IHSAN. Svaki
od tri stepena ima svoje temelje.41
PRVI STEPEN ISLAM
Osnove ISLAMA su:
1.) Svjedoenje da nema drugog istinskog boga osim Allaha i
da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov
poslanik,
2.) klanjanje pet dnevnih namaza,
3.) davanje zekata,
4.) post mjeseca ramazana,
41
42
44
Svjedoenje la ilahe illellah nije puka reenica koja se izgovara na jeziku bez
poznavanja njenog znaenja i rada po onome na to upuuje. Islamski
uenjaci su, izuavajui erijatske tekstove, postavili osam uslova da bi ovo
svjedoenje bilo ispravno onome koji ga izgovara.
Prvi: da poznaje njegovo znaenje i ono to proizilazi iz njega, to je suprotno
nepoznavanju. Drugi: da bude vrsto ubijeen u ono na to upuuje, to je
suprotno sumnji. Trei: da srcem i rijeima prihvata ono na to upuuje, to je
suprotno odbijanju. etvrti: da se pokorava naredbama i zabranama koje iz
njega proizilaze, to je suprotno nepokornosti. Peti: da bude iskren u
vjerovanju na koje upuuje, to je suprotno pretvaranju. esti: da javno i tajno
priznaje i potvruje ono na to upuuje, to je suprotno nepriznavanju i
utjerivanju u la. Sedmi: da voli ovo svjedoenje i one koji ga vole i koji su
ispunili uslove njegove ispravnosti. Osmi: da zanegira i zanevjeruje u sve to
se oboava mimo Allaha. (Vidi: Fethul-Medid, str. 73)
28
29
Ovo je tekst hadisa kojeg su zabiljeili Buhari (9) i Muslim (38) od Ebu
Hurejre, radijallahu anhu, s tim da u Buharinoj verziji stoji: "... ezdeset i
nekoliko ogranaka".
Djelo je po vjerovanju Ehli-s-Sunneta ve-l-Dema'ata jadan od sastavnih
dijelova imana (vjerovanja), jer po definiciji koja je izvedena iz Kur'ana i
Sunneta i na kojoj su jednoglasne prve generacije iman je: "Govor jezikom,
vjerovanje u srcu i injenje djela udovima." ejhu-l-islam Ibn Tejmijje,
rahimehullah, kae: "Od temeljnih ubjeenja Spaene skupine jeste da su
vjera i iman sastavljeni od govora i djela: govora srca i jezika, i djela srca,
jezika i organa." (El-Akidetu-l-vasi jje, str. 128) Tj. nije dovoljno da ovjek
posvjedoi jezikom da je musliman, nego uz svjedoenje mora da obavlja
islamske ruknove: namaz, zekat, post i hadd.
30
drag, daju roacima, i siroadi, i siromasima, i putnicimanamjernicima, i prosijacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz
obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu,
ispunjavaju, naroito oni koji su izdrljivi u neimatini, i u
bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha
boje i runih postupaka klone." (El-Bekare, 177)
A dokaz za ALLAHOVU ODREDBU KADA I KADER
Uzvienog:
47
su rijei
47
48
TEMELJ TREI
Poznavanje Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem. On je Muhammed, sin Abdullaha, sin Abdul-Muttaliba,
sin Haima, a Haim je iz plemena Kurej, a Kurejije su od Arapa,
a Arapi su potomstvo Isma'ila sina Ibrahima, neka je salavat na
njega i na naeg Poslanika.
Imao je 63 godine, 40 godina prije poslanstva i 23 godine kao
Vjerovjesnik i Poslanik.
Postao je Vjerovjesnik kada mu je sputena sura El-Ikre, a
Poslanik kada mu je sputena sura El-Muddessir.49
Njegov rodni kraj je Mekka, a hidru (preseljenje) uinio je u
Medinu.
Allah, Uzvieni, ga je poslao da upozori na IRK i odvraa od
njega, te da poziva u TEVHID.
Dokaz za to su rijei Allaha Uzvienog:
"O ti pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga
veliaj! I haljine svoje oisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj
drei da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi!" (ElMuddessir, 1-7)
49
50
51
53
Biljee ga Ahmed, 16906; Ebu Davud, 2481; Nesai u El-Kubra, 8711; Darimi,
2513; Bejheki, 18234 i drugi od Mu'avije b. Ebi Sufijana, radijallahu anhuma, s
vjerodostojnim lancem prenosilaca.
36
Ebu Zerr, radijallahu anhu, rekao je: "Umro je Allahov poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, a nije ostavio ni pticu na nebesima koja pokree svoja krila da
nam o njoj nije dao znanja." Predaju su zabiljeili Ahmed, 21361; Ibn S'ad,
2/354; Taberani u El-Kebiru, 1647; i drugi.
37
55
Allah, delle anuh, opisujui proivljenje rekao je: "I u rog e se puhnuti, i
umrijet e oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat e, samo oni koje bude
Allah odabrao; poslije e se u rog po drugi put puhnuti i oni e, odjednom,
ustati i ekati. I Zemlja e svjetlou Gospodara svoga zasjati i Knjiga e se
postaviti, vjerovjesnici i svjedoci e se dovesti, i po pravdi e im se svima
presuditi, nikome se nee nepravda uiniti; svako e dobiti ono to je
zasluio, jer On dobro zna ta je ko radio." (Ez-Zumer, 68-70)
38
56
58
Biljee ga Ahmed, 22068; Tirmizi, 2616; Nesai u El-Kubra, 11394; Ibn Made,
3973; i drugi od Mu'aza, radijallahu anhu. Lanac prenosilaca ove predaje je
prekinut i hadis je nevjerodostojan, ali njegovo znaenje je openito ispravno i
potvreno u drugim kur'ansko-hadiskim tekstovima, a Allah najbolje zna.
(Vidi: Dami'ul-ulumi vel-hikem, str. 507).
40
NASLOV KNJIGE:
Amir I. Smaji
41
60
Allah, delle e'nuh, rekao je: "A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: 'Ako
bude uinio irk, tvoja djela e sigurno propasti, a ti e od propalih biti.'"
(Ez-Zumer, 65)
61
Tj. nema razlike izmeu onih koji oboavaju kamenje, drvee, kipove i sl. i
onih koji oboavaju poslanike, meleke, evlije, ejhove, turbeta i sl., na sve se
odnosi isti propis, tj. da su mnogoboci i da e vjeno ostati u vatri, osim ako
se prije smrti pokaju i svaki vid ibadeta usmjere samo Uzvienom Allahu.
46
66
Lat je bila bijela stijena u Taifu na kojoj je bila isklesana kua. Oko tog kipa
bilo je naseljeno pleme Sekif koje ga je oboavalo i njime se hvalisalo meu
drugim arapima.
Uzza je bilo palmino drvo izmeu Mekke i Taifa, oko kojeg je bila uzdignuta
graevina na kojoj su bili objeeni zastori. Tog kipa oboavalo je pleme Kurej.
47
PRAVILO ETVRTO
IRK kojeg ine murici u dananje vrijeme je vei i opasniji
nego IRK kojeg su inili murici u prvo vrijeme.
Murici u prvo vrijeme inili su IRK kada bi bili u izobilju i
blagodatima, a kada bi bili u potekoama iskreno bi oboavali
samo Allaha, dok, murici u dananje vrijeme 72 neprestano ine
irk, bilo da su u lahkoama ili potekoama, a dokaz su rijei
Allaha Uzvienog:
"Kad se u lae ukrcaju, iskreno se mole samo Allahu, a kad
ih On do kopna dovede, odjednom Mu irk ine." (El-Ankebut,
65)
Allah, delle anuh, najbolje zna i neka je salavat i selam na
Muhammeda, njegovu asnu porodicu i sve ashabe.
Hadis su zabiljeili Tirmizi, 2180; Nesa'i u Kubra, 11185; Ahmed, 21897; Ibn
Hibban, 6702 i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca.
72
Tj. oni koji oboavaju turbeta, kaburove, evlije, dobre, poslanike, meleke isl.
49
NASLOV KNJIGE:
Amir I. Smaji
50
73
Djela koja izvode iz islama u osnovi moe bit vie ili manje od 10, ali se na
kraju vraaju na ova djela koja je spomenuo autor. Zato su neki uenjaci
spomenuli da ima 400 djela koja izvode iz vjere, a neki su spomenuli 90, a neki
manje od toga, a Allah, delle anuh, najbolje zna.
74
Onaj ko prinese rtvu nekom drugom, mimo Allahu, azze ve delle, elei da
mu se priblii ili ostvari neku dobrobit, kao mrtvim, turbetima, kipovima,
evlijama i drugim, poinio je veliki irk, zato to je usmjerio ibadet, koji je
samo Allahovo pravo, nekom drugom mimo Njemu, Uzvienom.
76
ejh Sulejman b. Abdullah Alu ejh, rahimehullah, rekao je: "Ako sumnja u
njihovo nevjerstvo, ili pak ne zna da su nevjernici, pojasnit e mu se da su
takvi nevjernici, na osnovu dokaza iz Kur'ana i Sunneta, pa, ako i nakon toga
52
ETVRTO DJELO
Ko smatra da postoji uputa, mimo upute Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, koja je bolja i potpunija od njegove
upute, ili misli da je neija presuda bolja od njegove presude, kao
onaj koji daje prednost sudu TAGUTA nad njegovim sudom,
nevjernik je.78
posumnja, ili bude neodluan, onda je nevjernik po konsenzusu islamskih
uenjaka, zato to je onaj koji sumnja u nevjerstvo nevjernika i sam
nevjernik." (Evseku urel-iman, str. 61)
Bitno je napomenuti da se ovaj propis odnosi samo na nevjernike u ije
nevjerstvo nema sumnje, kao krani, idovi, vatropoklonici, murici Mekke,
keramiti, batinije i dr., dok, onaj koji sumnja u nevjerstvo onog oko ijeg
nevjerstva postoji razilaenje meu islamskim uenjacima, kao ostavlja
namaza, onaj ko ne sudi po Allahovom zakonu i sl., takav nije nevjernik.
78
PETO DJELO
Ko prezire neto od onoga s ime je doao Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, pa makar i radio po tome, poinio je
nevjerstvo.79
ESTO DJELO
Onaj koji se bude ismijavao i izrugivao sa neim od vjere s
kojom je doao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili sa
neim od Allahove nagrade i kazne, poinio je nevjerstvo.
sve dok ne ohalali suenje drugim zakonima mimo Allahovog, dok, drugi
uenjaci kau da je to djelo veliko nevjerstvo, koje izvodi iz vjere, osim ako u
osnovi sudi po Allahovom zakonu, ali, u odreenim situacijama i pojedinanim
presudama nekada presudi suprotno istini, onda se to smatra malim
nevjerstvom, koje je veliki grijeh i oita nepokornost Allahu, ali ne izvodi iz
vjere. Drugo miljenje je blie istini a Allah, delle anuh, najbolje zna. (Vidi
detaljnije: Ibn Tejmijje, Medmu'ul-fetava, 5/130, 35/388; Ibn Ibrahim,
Medmu'ul-fetava, 12/280; Salih el-Fevzan, Akidetu-tevhid, str. 146-148)
Onaj ko smatra da je Allahov sud, jedini ispravni sud, i da nije dozvoljeno
suditi osim po njemu, te zalae se za njegovo uspostavljanje i primjenu, koliko
je u mogunosti, ali, nije u mogunosti da sudi po njemu iz odreenih razloga,
kao opravdani strah i nemo i sl., takav nije nevjernik, kao to su pojasnili
ejhu-l-islam Ibn Tejmijje i drugi, a Allah najbolje zna. (Vidi: Medmu'ul-fetava,
19/216-219)
Detaljnije o ovoj tematici vratiti se na djelo Hukmu bi gajri ma enzelellah od
uvaenog ejha dr. Abdur-Rahmana el-Mahmuda, hafizehullah, koje je veoma
korisno i pouno, ali za onog koji ima ope predznanje.
79
Allah, delle anuh, rekao je: "To e biti zato to su ono to izaziva
Allahovu srdbu slijedili, a ono ime je On zadovoljan prezirali; pa je On djela
njihova ponitio." (Muhammed, 28)
54
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: "Neki ovjek je, na jednom
od skupova prilikom pohoda na Tebuk, rekao: 'Doista nisam vidio da je neko
slian ovim naim karijama (uenjacima). Nisam vidio pohlepnijih trbuha,
laljivijih jezika i veih kukavica prilikom susreta s neprijateljem od njih.' Jedan
od prisutnih (ashaba) odgovorio mu je: 'Slagao si! Doista si ti munafik
(licemjer)! Obavijestit u o ovome Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem!'" Ta vijest je doprla do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
a ujedno je i sputena objava. Ibn Omer, radijallahu anhuma, kae: "Vidio sam
onog ko je to rekao kako, objeen za uzdu deve Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, a kamenice mu prave rane po nogama, govori: 'O, Allahov
Poslanie! Doista smo mi samo razgovarali i zabavljali se!', a Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, ne odgovara mu na to osim: "A zar da se s
Allahom, rijeima Njegovim i Poslanikom Njegovim ismijavate?..."
Predaju su zabiljeili Ibn Derir, 14/333; Ibn Ebi Hatim, 7/313; i drugi s dobrim
lancem prenosilaca.
81
Sihr je svaki tajni i nepoznati vid lijeenja ili izazivanja bolesti putem
izuavanja, aranja, zapisa, trava i sl. to koristi sihirbaz kako bi na tajnovit
nain pomogao ili naudio odreenoj osobi. Sihrom se, takoer, smatra i svaki
vid magije koja izokree stvarnost u oima ljudi. Sihirbaz je onaj koji se bavi
sihrom i pravi ga putem suradnje sa ejtanima i pokvarenim dinnima, koji mu
55
OSMO DJELO
Potpomaganje i podravanje murika protiv muslimana, a
dokaz za to su Allahove, delle anuh, rijei: "A onaj, meu
vama, koji ih za zatitnike (meusobne pomagae) prihvati je
od njih; Allah uistinu nee ukazati na pravi put narodu
nepravednom." (El-Maide, 51) 82
DEVETO DJELO
Onaj ko bude ubijeen da je dozvoljeno nekome od ljudi
izlaziti iz erijata koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi
ve sellem, kao to je bilo dozvoljeno Hidru da izae iz erijata
Musaa, alejhis-selam, takav je poinio nevjerstvo. 83
DESETO DJELO
Okretanje od Allahove vjere, ne ui je niti radi po njoj, a
dokaz za to su Allahove, delle anuh, rijei: "A ima li
nepravednijeg od onoga koji, opomenut rijeima Gospodara
Allah, delle anuh, rekao je: "Onoga koji zanijee Allaha, nakon to je u
Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u
vjeri -, eka Allahova kazna." (En-Nehl, 106)
86
87
61