ISHRANA STOKE

Hranidba goveda
Da bi se ostvarila zadovoljavajua proizvodnja mlijeka i osiguralo dobro
zdravlje krava, potrebna je odgovarajua i kvalitetna hranidba. Potrebno je
uloiti odreeni napor kako bi se proizvoai odmaknuli od starih navika u
hranidbi goveda. Kao posljedica neadekvatne hranidbe krava javljaju se razliiti
problemi kao to su:
nepravilan razvoj junica posljedica ega u kasnijem razvoju dolazi do
potekoa prilikom teljenja,
sterilitet (neplodnost) krava kod koga su glavni uzroci nedovoljna hranidba i
loi uvjeti dranja,
manja proizvodnja mlijeka i mesa,
pojava razliitih bolesti uslijed slabljenja obrambenog sustava organizma, itd.
Kod hranidbe krava razlikujemo:
1. Uzdrne potrebe (potrebe za preivljavanje; nema proizvodnje mlijeka, krava
ne gubi na teini, ali ni ne dobiva).
2. Produktivne potrebe (koliina hrane koja je potrebna za normalan rast i razvoj
teleta i proizvodnja odreene koliine mlijeka, a kod mladih krava (do treeg
teljenja) i za njihov prirast).
Hranidbom krava na kvalitetnoj pai mogu se zadovoljiti uzdrne potrebe i
osigurati proizvodnja priblino 10 kg mlijeka. Bilo bi poeljno da krava ima
kvalitetnu i raznovrsnu hranidbu kako bi dobila sve neophodne sastojke u
obroku. Osobito bi se panja trebala obratiti na mineralne elemente i vitamine u
hranidbi jer oni imaju veliki utjecaj na sve ivotne funkcije; utjeu na
proizvodnju, poveavaju otpornost organizma na razliite bolesti itd. Pored
pravilne hranidbe bitno je i pravilno napajanje krava pitkom vodom. Krave piju
vodu 6 8 puta tijekom 24 sata. Poeljno bi bilo da je imaju stalno na
raspolaganju te da je ona ista. Koliina popijene vode ovisi od vanjske
temperature (godinjeg doba), uzrasta, proizvodnje itd. Za postizanje
maksimalne mlijenosti
potrebne su dostatne koliine vode; za proizvodnju 1 kg mlijeka potrebno je 4
5 l vode, odnosno za 1 kg pojedene hrane treba 5 10 l vode. Potrebe krava za
vodom kreu se od 50 do 100 l dnevno, a kod visokomlijenih krava i do 150 l.
Zasuenim kravama potrebno je oko 40 l vode tijekom 24 sata. Temperatura
vode kod napajanja odraslih ivotinja trebala bi se kretati od 10 do 12 oC, za
bree krave 12 16 oC, za junad i telad 15 20 oC ili 25 oC. Prehladnu ili
pretoplu voduivotinje manje piju. Hrana je faktor koji u najveoj mjeri
odreuje produktivnost i ekonominost proizvodnje mlijeka. U okviru jednog
stada krava, 25% razlike u proizvodnji mlijeka izmeu krava je nasljednog
karaktera (genetski potencijal), dok je preostalih 75% razlika uvjetovano
imbenicima vanjske sredine, od kojih hranidba ini najvei dio. Zbog toga je
1

primjerena hranidba nuna za ekonominu i rentabilnu proizvodnju mlijeka.

U veini sluajeva na trokove hranidbe otpada oko 55% od ukupnih trokova u
proizvodnji mlijeka.
Prosjena standardna laktacija kod krava traje oko 10 mjeseci (305 dana).
Krava se obavezno zasuuje 50 60 dana prije teljenja.
Graviditet traje oko 270 dana.
Krava se ponovno priputa izmeu 70. 90. dana nakon teljenja.
Koliina mlijeka nakon teljenja raste te dostie svoj maksimum izmeu 35.
40. dana (kod starijih krava to se dogaa desetak dana kasnije).
Kod prvotelki u odnosu na starije krave mlijenost je nia za 20 25%.
Junice se preporuuje osjemenjivati u starosti od 16 do 19 mjeseci.
Laktacijska krivulja
Hrana za istu koliinu mlijeka po hranjivim vrijednostima mora biti jednaka ljeti
i zimi izraena u koliini hranjivih tvari i energije. S obzirom na godinje doba
kod hranidbe mlijenih krava razlikuje se ljetna i zimska hranidba. Ljeti je to
paa i hranidba mlijenih krava zelenom krmom s oranica, dok se zimi kao
hrana najvie koristi sijeno, silaa, sjenaa i sona krmiva. Mlijenim kravama
obroci moraju osiguravati uzdrnu i produktivnu hranjivu vrijednost. to
mlijena krava dobiva ljeti paom, to krava mora dobiti i zimi, samo u drugom
sastavu. Zimske nastambe za mlijene krave moraju zadovoljiti uvjete koji
osiguravaju pravilno dranje. To je udoban i higijenski smjetaj, mikroklima i
dobra ventilacija, istoa i drugi uvjeti koji su od znatnog utjecaja na djelovanje
konzumiranog krmiva u pozitivnom smislu.
Obrok mora biti dovoljan za sitost.
Da bi obrok bio kvalitetniji i potpun, krmiva se moraju nadopunjavati
kombinacijom.
U zimskoj hranidbi mlijenih krava treba odabirati krmiva u kombinaciji koja
su ekonomski isplativa
(kao to je ispaa ljeti), ali da ispunjavaju hranidbene zahtjeve, da se ostvari
oekivana mlijenost
te zadri dobra kondicija tijela.
Obroci se sastavljaju u skladu oekivanog i dobivenog mlijeka.
Zbog utede rada, znanja i truda teko je pristupiti individualnoj hranidbi krave
kao jedinke. Zato je najbolje da se mlijene krave grupiraju po koliini
proizvedenog mlijeka, s obzirom na teinu krave, njenu kondiciju, pasminu,
breost i dr. Odabir se obavlja tako da se mlijene krave podijele na najmanje
2

dvije grupe s obzirom na proizvodnju mlijeka. Svrha grupiranja je u tome da bi

se za svaku grupu mogli sastaviti odgovarajui obroci po koliini i kvaliteti s
obzirom na odreenu proizvodnju mlijeka. Posebne grupe sainjavaju mlijene
krave na zasuenju i one koje su ve zasuene. Prvotelkama valja obrok
poveavati, tj. avansirati poveanjem i boljom krmom za proizvodnju 3 5 l
mlijeka iznad namuenog za poticanje rasta i tjelesnog razvoja. Npr., ako
prvotelka daje 17 litara mlijeka, sastavlja joj se obrok za proizvodnju 20 l
mlijeka. Stoarima je teko sastaviti recepturu za zimsku hranidbu mlijenih
krava, jer obroci moraju odgovarati i uvjetima i zadovoljiti uzdrne i
produktivne potrebe. Za to treba poznavati i hranjive vrijednosti krmiva, pa je
najbolje da obroke sastavljaju strunjaci prema zalihama krmiva s kojima
gospodarstvo raspolae, te napravljenim kemijskim analizama.
Krave treba hraniti u isto vrijeme tijekom svakog dana.
Strogo voditi rauna o kvaliteti krmiva u cilju dobivanja to vie kvalitetnog
mlijeka.
Oko 2 mjeseca prije teljenja krave treba zasuiti i pripremati za narednu
laktaciju.
Ako se radi o veem broju krava, treba ih grupirati u grupe formirane pod
odreenim uvjetima.
Za zimsko dranje valja osigurati dobre mikroklimatske uvjete u staji;
odgovarajuu toplinu u nastambi s dobrim provjetravanjem, svjetlom,istoom i
higijenom.
Na gospodarstvu uz itarice kao energetske kulture treba sijati i kulture bogate
bjelanevinama kao to su lucerna, graak, grahorica i dr., jer su itarice i
kulture bogate bjelanevinama temeljna hrana za zimsku hranidbu
visokomlijenih krava.
Mlijenim kravama zimi je dobro osigurati kretanje u ispustima.
Hranidba krava u proizvodnom ciklusu
Proizvodni ciklus predstavlja razdoblje izmeu dva teljenja i idealno bi bilo da
traje 365 dana (12 mjeseci), ali je obino dui. Svi ovi ciklusi se razlikuju u
veliini obroka i u njima krave prolaze kroz razliite promjene.
Uvod u laktaciju (prvih 70dana nakon teljenja)
Ovaj ciklus zapoinje trenutkom teljenja i traje narednih 10 tjedana laktacije. To
je razdoblje u kojem se oekuje maksimalna proizvodnja mlijeka. Ovo je ujedno
i najkritinije razdoblje u hranidbi krava te je kravi potrebno ponuditi
3

najkvalitetnije sijeno i silau, a koliinu koncentrata dnevno poveavati za 0,5

kg, tako da se dostigne dnevna potronja koncentrata od 5 do 8 kg na kraju
drugog tjedna. U ovom ciklusu krava proizvodi vie mlijeka nego to konzumira
ponuene hrane, uslijed ega dolazi do mobilizacije tjelesnih rezervi, odnosno
do mravljenja krava. Vrlo je vano u ovom ciklusu postii to veu mlijenost,
kako bi se razvio proizvodni kapacitet krave za narednu laktaciju, te kako bi u
ovoj laktaciji krava dala maksimalnu koliinu mlijeka. Manja proizvodnja
mlijeka u vrhu laktacijske krivulje za 1 litru znai 200 do 250 litara mlijeka
manje u laktaciji. Praktino, voluminozna krma (sijeno, silaa i sjenaa) daju se
po volji, dok se koliina od 18 do 20% proteinskog koncentrata daje do eljene
koliine, ali ne vie od 60% ST u obroku. Kada dnevna proizvodnja mlijeka
dostigne vrhunac, potrebno je zadrati isti nain hranidbe sve dok mlijenost ne
pone postupno opadati.
Sredina laktacije (drugih 70 dana laktacije)
U ovoj fazi laktacije mlijenost poinje opadati, tako da treba smanjivati
koliinu koncentrata. Kada primijetimo da dnevna koliina mlijeka poinje
padati, potrebno je zadrati isti nain hranidbe kao i na vrhuncu laktacije
narednih 10 dana, te nakon tog razdoblja postupno smanjivati koliinu
koncentrata shodno opadanju dnevne proizvodnje mlijeka. U cilju
ekonominosti proizvodnje mlijeka, u hranidbu se ukljuuje koncentrat sa 16%
proteina. Da bi se to due ouvala visoka proizvodnja mlijeka, potrebno je
poduzeti sljedee mjere:
voluminozna krmiva i koncentrat davati nekoliko puta na dan,
za hranidbu koristiti krmiva najbolje kvalitete,
minimizirati stresne uvjete.
Kraj laktacije (140 305 dana)
Organizacija hranidbe u ovom razdoblju je najjednostavnija, jer su krave bree,
konzumiranje hranjivih tvari obino prelazi njihove potrebe (dolazi do
obnavljanja tjelesne mase izgubljene u 1. fazi), a proizvodnja mlijeka opada. U
tijeku ove faze dolazi do smanjenja trokova hranidbe, poveanjem
voluminoznih krmiva u obroku. Proizvodnja mlijeka treba padati postupno, tako
da u toku jednog mjeseca iznosi 8 10%. Veoma je vano sprijeiti suvino
debljanje krava.
Suhostaj i priprema prije teljenja
4

Razdoblje zasuenja krava nuno je za njihovu pripremu za sljedeu laktaciju.

Najpovoljnija duina ovog razdoblja je 50 60 dana. Krae vrijeme je
nedovoljno za odmor mlijene lijezde i uzrokuje smanjenu proizvodnju mlijeka
u narednoj laktaciji. Ovo razdoblje se moe podijeliti u dvije faze: U prvih 40
dana obroci za zasuene krave trebaju osigurati hranjive tvari za odravanje
tjelesne mase i porast ploda, odnosno krave je potrebno hraniti kao da daju 10 l
mlijeka dnevno. U cilju stimuliranja imuniteta i smanjenja metabolikih
poremeaja na najmanju moguu mjeru, u ovom razdoblju je potrebno ograniiti
dnevnu koliinu kukuruzne silae na 10 15 kg, koncentrata 1 2 kg, kalcija
100 g, fosfora 45 g, 30 g soli uz obaveznu upotrebu mineralno-vitaminskog
dodatka. Posljednjih 20 dana breosti u obrok treba ukljuiti sva krmiva koja e
krava dobiti nakon teljenja (puna adaptacija buraga traje do 30 dana), samo treba
korigirati njihove koliine. Koliinu kalcija nekoliko dana prije teljenja potrebno
je smanjiti na 15 g dnevno (ne koristiti stonu kredu, sijeno lucerke i stonu
repu), kako bi se smanjila mogunost pojave mlijene groznice. Dnevna koliina
koncentrata u ovom razdoblju treba iznositi 2,8 3,5 kg.
Nain sastavljanja obroka za muzne krave
Koliina obroka je zadana zapremninom i funkcijom probavnih organa, a isto
tako ovisi o kvaliteti hrane koja je namijenjena ivotinji. Prilikom sastavljanja
obroka njegova koliina se mjeri i izraava koliinom suhe tvari (ST) na 100 kg
tjelesne mase. Suha tvar predstavlja masu nekoga krmiva bez udjela vode.
Prosjena koliina ST (u kg) u 1 kg krmiva s prirodnom vlagom:
suha voluminozna krmiva 0,8 0,85 kg,
stona repa rezanac 0,22 0,28 kg,
silaa 0,20 0,40 kg,
uljane same 0,90 kg,
zelena voluminozna krmiva 0,15 kg,
koncentrati 0,87 kg.
Znai da jedan kilogram suhog voluminoznog krmiva (sijena) ima 0,8 0,85 kg
suhe tvari, odnosno kilogram silae ima 0,30 kg suhe tvari. Kravama je u
razliitim proizvodnim ciklusima potreban razliit sadraj suhe tvari. Na
primjer, zasuenim kravama potrebno je na 100 kg tjelesne teine 2 kg
ST/dnevno (krava teka 500 kg treba 10 kg ST), dok je kravama u laktaciji
potrebno oko 4 4,5 kg ST/100 kg tjelesne mase. Isto tako, veliina obroka
ovisi o proizvodnji mlijeka. Bitno je da obroci za krave budu koliinski dovoljni,

dobro izbalansirani, raznovrsni, laksativni, jednostavni za rukovanje, da ne

sadre tetne primjese te da su ekonomini.
Pravilnom i kvalitetnom hranidbom utjeemo i na koliinu, i na sastav mlijeka.
Dodavanjem koncentrata u obrok, poveava se koliina mlijeka. Isto tako, ako
kravu hranimo s razliitim krmivima, moemo poveati sadraj mlijene masti u
mlijeku. Davanjem veih koliina stone repe i gomoljastih krmiva, poveava se
sadraj mlijeka, a opada sadraj mlijene masti. Do poveanja sadraja mlijene
masti dolazi prilikom prelaska s ljetne hranidbe (paa) na zimsku hranidbu (u
tali sa sijenom). Razliita krmiva mogu utjecati na miris i kvalitetu mlijeka
(silaa daje poseban miris mlijeku i zato se ona daje poslije munje krava, a isto
tako pri munji u otvorene kante miris silae se putem zraka moe prenijeti na
mlijeko).
Utjecaj hranidbe na sastav i kvalitetu mlijeka
Sastav mlijeka, njegova proizvodnja i kvaliteta predstavljaju rezultat interakcije
genetskih i paragenetskihimbenika, odnosno imbenika vanjske sredine. Meu
imbenicima vanjske sredine iznimno mjesto pripada hranidbi. Neke
komponente mlijeka gotovo su uvijek u istim koliinama, a neke su podlone
velikim promjenama (npr. mlijena mast moe varirati i do 30%). Nedostatna
hranidba krava smanjuje mlijenost, a utjee i na opadanje sadraja mlijenog
eera (laktoze). U ovakvim uvjetima hranidbe raste sadraj mlijene masti,
proteina i koliine proteina u mlijeku. Kada se hranidba dovede na normalnu
razinu, sve se ove promjene otklanjaju. Openito se moe smatrati kao pravilo u
hranidbi mlijenih krava da svi oni obroci koji dovode do porasta proizvodnje
mlijeka obino izazivaju smanjenje sadraja mlijene masti. Pri hranidbi krava
uobiajenim obrocima sadraj mlijene masti u mlijeku kree se izmeu 3,2 i
4% kod holstein pasmine, a kod simentalske pasmine i iznad 4%. Odreenim
hranidbenim metodama moe se smanjiti sadraj mlijene masti, a istovremeno
poveati proizvodnja mlijeka. To se dogaa kada se krave hrane obrocima s
ogranienim sadrajem voluminozne, a s poveanom koliinom koncentrirane
krme. Ako je koliina voluminoznih krmiva smanjena za oko 30% (raunato na
temelju sadraja suhe tvari obroka) sadraj mlijene masti moe pasti ak na
svega 2%. Kako bi se otklonilo smanjenje mlijene masti, u obrok mlijenih
krava na svakih 100 kg ive mase mora se dati oko 0,70 kg sijena. Praktino, u
ovakvim sluajevima, u obroku krava teine 600 kg mora biti najmanje 4,2 kg
sijena dobre kvalitete. Poveavanjem koliine koncentrata smanjuje se sadraj
sirovih vlakana u obroku, to znaajno utjee na tip fermentacije u buragu. Da bi
6

se sprijeio pad mlijene masti, u obroku mora biti minimalno 15 do 17%

sirovih vlakana. Uspjena je i upotreba natrij ili kalij bikarbonata, magnezij
karbonata, magnezij oksida, kalcij hidroksida i sl.
Hranidba krava s fino mljevenim voluminoznim krmivima (manje od 3 mm)
takoer smanjuje sadraj masti u mlijeku, kao i hranidba s velikim koliinama
prekrupljenog kukuruznog zrna ili velikim koliinama zelene sone krme.
Pravilo: ovakvim obrocima ne treba hraniti krave dulje vrijeme. Novo oteljene
krave u dobroj kondiciji daju tijekom prva dva mjeseca laktacije mlijeko s veim
sadrajem mlijene masti od onih krava koje su u loijoj kondiciji.
Krave koje su u vrijeme suhostaja hranjene veim koliinama koncentrirane
krme, posebice u prvom dijelu tranzicijskog razdoblja, daju mlijeko s poveanim
sadrajem mlijene masti, proteina, laktoze i minerala. Uvoenje nekih krmiva u
obroke dovodi do promjene karakteristinih svojstava mlijeka, tipinog mirisa i
okusa. To se dogaa kod dodavanja stone repe, uljane repice, lia i glava
eerne repe, stonoga kelja, ali i nekih drugih standardnih krmiva kod kojih
je dolo do neeljenih procesa kvarenja. Kako e biti izraen negativan utjecaj
krmiva ovisi o vremenu izmeu hranjenja i munje.
Hranidba krmom
U hranidbi krava visoke mlijenosti kao jedan od najeih problema javlja se
nedostatak energije, zato to mlijene krave ne mogu konzumirati dovoljne
koliine krme da bi podmirile svoje poveane potrebe. Uzimanjem veih
koliina koncentrirane krme ne poveava se u istom odnosu i konzumiranje suhe
tvari. S druge strane, tvari s velikom energetskom vrijednou, kao to su masti,
ivotinjski organizam ne moe uinkovito iskoristiti. Stoga se maksimalno
konzumiranje krme postie samo kombinacijom voluminoznih i koncentriranih
krmiva u obroku, odnosno povoljnim sastavom obroka. Poveana mlijenost
krava esto nije u skladu s poveanim apetitom. U tom pogledu postoje velike
razlike izmeu pojedinih krava. Veina krava s visokom proizvodnjom mlijeka
ne moe tijekom rane laktacije konzumirati dovoljne koliine krme koja e
osigurati sve njihove potrebe na hranjivim tvarima. Krave s veom mlijenou
openito imaju i bolji apetit. Kod krava s ovakvom proizvodnjom vei je i
stupanj konverzije krme u mlijeko, pa s manje konzumirane krme mogu ostvariti
veu mlijenost. Probavljivost jednog krmiva ili obroka utjee, prije svega, na
brzinu prolaza hrane kroz probavne organe, a time i na koliinu hranjivih tvari
koje se mogu iskoristiti. Koncentracija energije u obroku ima odreen utjecaj na
7

koliinu konzumiranja krme. Porastom koncentracije obroka opada njegovo

konzumiranje. Uvoenjem odreenih koliina koncentriranih krmiva u obroke,
uspjeno se moe rijeiti najpovoljnija koncentracija obroka. Okus nekoga
krmiva nesumnjivo utjee na sklonost ivotinja da se njime hrane. Krmiva
loijega okusa moraju se davati u kombinaciji s drugima, radi tzv. maskiranja
njihovog prisustva u obroku.
Od pripremanja krme ovisi kako e biti konzumirana. Zbog velikog sadraja
vode u silai i odreene koliine kiselina, mlijene krave rijetko kada mogu
konzumirati toliku koliinu suhe tvari kao kada se hrane, npr. sa sijenom. Ovo se
dogaa ak i u sluajevima kada se radi o silaama odline kvalitete. Utjecaj
strukture obroka na tijek fermentacije u buragu kod krava je vrlo dobro poznat.
Zbog toga je uravnoteenost obroka sirovim vlaknima, krobom i drugim
hranjivim tvarima koje mogu usporiti prolaz hrane kroz probavne organe ili
ubrzati tijek fermentacijskih procesa u buragu, od velikog znaaja u hranidbi
krava. Praksa je potvrdila da konzumiranje voluminozne krme ovisi o njezinoj
kvaliteti. Zbog veeg sadraja sirovih vlakana voluminozna krmiva loije
kvalitete manje se konzumiraju, tee su probavljiva, due se zadravaju u
buragu i tako onemoguavaju uzimanje druge krme.
Veliina dnevnog obroka
Kako probavni organi krava imaju odreenu zapremninu, njihovi obroci moraju
biti sastavljeni od krmiva visoke hranidbene vrijednosti. Obroci krava visoke
mlijenosti, u usporedbi s onima osrednje mlijenosti, moraju imati vei sadraj
koncentrata i sonih krmiva, te bolju kvalitetu i veu hranidbenu vrijednost
voluminoznih krmiva. Normalna probava hranjivih tvari odvija se samo pri
veliini obroka koji odgovara zapremnini probavnih organa. Prevelika
optereenost probavnoga trakta velikim koliinama krme nepovoljno djeluje na
tijek probave, optereuje rad srca i plua, to moe dovesti i do razliitih
oboljenja, a kasnije i prijevremenoga izluenja krava iz proizvodnje. Prema
sadraju suhe tvari u obroku, pouzdano se moe zakljuiti moe li krava
konzumirati predvienu koliinu krme. Krave e pojesti vee koliine krme, s
veim apetitom ako je u obroku ostvarena odgovarajua struktura (odnos sijena,
sonih i koncentriranih krmiva). Koliina koncentrirane krme u obrocima
mlijenih krava odreuje se na osnovi njihove mlijenosti. Ako je mlijenost
krava vea, i obrok treba biti sastavljen od veega broja krmiva, ukljuujui i
vee koliine koncentrata.
8

Osobine obroka
Obrok mora zadovoljiti sve bioloke potrebe krava i biti ekonomian. Drugim
rijeima, mora biti sastavljen tako da u potpunosti podmiruje potrebe ivotinja i
da je u skladu s trenutnim fiziolokim stanjem i stupnjem optereenosti
organizma glede proizvodnje. Hranidba ovakvim obrocima omoguava
maksimalan razvoj njihovih proizvodnih sposobnosti. Usklaivanje elemenata
hranidbe s produktivnim svojstvima krava utoliko je vanije ako je proizvodnja
vea. U hranidbi krava voluminozna krmiva predstavljaju osnovni izvor energije
i hranjivih tvari za podmirenje potreba. Ukoliko su bolje kvalitete, utoliko e biti
potrebno manje skupljih koncentriranih krmiva i obrnuto. Hranidba
voluminoznim krmivima slabije kvalitete nepovoljno utjee na konzumiranje i
poveava zahtjeve za koncentratima. Koliina koncentrata u obroku ovisi o
kvaliteti voluminoznih krmiva i mlijenosti krava kao i o odnosu cijena
voluminoznih krmiva i koncentrata. Ako su ove razlike manje, udio koncentrata
e biti vei. Kravama s veom mlijenou obavezno treba dodavati koncentrate.
U obrocima za krave visoke mlijenosti koncentratima se esto mora podmiriti i
vie od 40% njihovih ukupnih potreba za energijom. Kvalitetno sijeno, travna
sjenaa i kukuruzna silaa su osnovna i najvanija voluminozna krmiva u
obrocima mlijenih krava.
Koliina sijena u obroku ovisi o vrsti i kvaliteti. U sluaju da je sijeno dobre
kvalitete i da ga ima dovoljno na raspolaganju, koliina moe dostii i 3 kg na
svakih 100 kg ive mase. Prije svega zbog loe kvalitete i cijene, sijeno se
najcee dodaje znatno manje od ove koliine. Silaa moe posluiti kao
djelomicna ili potpuna zamjena sijena u obrocima krava. Bitno je da uvoenje
veih koliina silae ne smije dovesti do smanjenoga konzumiranja hranjivih
tvari u obroku. Dobro je da je u obroku osim silae i mala koliina sijena.
Koliina silae u obroku ovisi o koliini i kvaliteti drugih krmiva. S obzirom na
negativnu ruminalnu bilancu kukuruzne silae, iznimno ju je dobro kombinirati
s travnom sjenaom, koja u pravilu ima pozitivnu ruminalnu bilancu. Povoljan
orijentacijski odnos sjenaa silaa je 2:1, to u kombinaciji s izvjesnim
koliinama koncentriranih krmiva pridonosi poeljnoj ruminalnoj bilanci
dnevnoga obroka. Ako se, npr. sijeno zamijeni kukuruznom silaom, zamjenu
treba obaviti na osnovi njihove hranidbene vrijednosti. Treba nastojati da
voluminozna krmiva budu to bolje kvalitete i da u to veoj mjeri podmiruju
potrebe krava. Kod visoko proizvodnih mlijenih krava, s iznimno kvalitetnom
voluminoznom krmom (zelena krma, sjenaa, silaa, sijeno) i uz dodatak
9

mineralno vitaminskih dodataka, mogu se podmiriti ukupne potrebe mlijenih

pasmina krava i ostvariti dnevna proizvodnja vie od 40 kg mlijeka. Ovakva
tehnologija hranidbe sve se vie primjenjuje, a osigurava rentabilnu proizvodnju
s manjim ulaganjima uz dulji vijek iskoritavanja grla, smanjeni remont i bez
metabolikih oboljenja, ukljucujui i pojave mastitisa.
Hranidba teladi
Nakon teljenja telad je potrebno posuiti istom suhom krpom ili slamom i
staviti u poseban boks da se odmori. Kravi je nakon teljenja najbolje dati stono
brano stavljeno u mlaku vodu. Nakon 2 do 3 sata poslije teljenja bitno je da
telad dobije prvo kravlje mlijeko (kolostrum). Telad je najbolje napajati iz kante
i dati im oko 2 litre kolostruma. Ako pustimo da tele sie po volji, obino e doi
do probavnih problema, jer ono uzme vie mlijeka nego to u tom trenutku moe
probaviti. Tijekom prva dva dana tele je potrebno napajati 3 5 puta dnevno s
jednom litrom mlijeka po obroku. Nakon treeg dana tele se moe poeti
napajati dva puta dnevno sa 2,5 3 litre mlijeka po obroku. Bitno je telad
napajati 6 7 dana s mlijekom majke, a nakon toga se moe prijei na grupnu
hranidbu teladi. U drugom tjednu starosti daju se preparati koji zamjenjuju
mlijeko, a u treem tjednu poinju se davati male koliine koncentrata za telad te
im se moe davati kvalitetno sijeno po volji.
Kako hladno vrijeme utjee na novoro-enu telad?
Novoroena telad je osobito osjetljiva na niske zimske temperature. Novoroeno
tele nema sposobnost brinuti samo za sebe, jer mokro tele nakon teljenja za
hladnog vremena ne moe zadrati potrebnu toplinu tijela. Novoroena telad
nakon teljenja ima tjelesnu temperaturu oko 39,5 C. U nekoliko sati nakon
teljenja ona poinje padati na 38,5 C 39 C, to je normalna tjelesna
temperatura za stoku. Meutim, ako teletu temperatura padne ispod 37,6 C, ono
drastino gubi sposobnost vlastite termoregulacije te ga je potrebno utopliti.
Jedan od glavnih uzroka u brzom gubitku topline je mokro novoroeno tele.
Normalno, kada se tele raa, majka e ga nastaviti lizati i istiti, a time ga i sui.
Ako krava zanemaruje tele ili ga ovjek ne osui, ono ostaje mokro. Viak vlage
na teletu u kombinaciji s niskim temperaturama i jakim vjetrovima, moe
izazvati brzo isparavanje i naknadne gubitke topline. Osobito je osjetljiva telad
visokog rizika. To je telad koja je doivjela dulje teljenje, blizanci ili telad
roena od mravih ili bolesnih krava. Ova telad ne moe imati dovoljno energije

10

ili bjelanevina da bi mogla zadrati toplinu. Ona takoer nema dovoljno

antitijela zbog smanjene stanine aktivnosti prouzroene niskim temperaturama.
Jedini nain za pokretanje energije i proteina teleta je da popije majino mlijeko,
a posebno kolostrum, kako bi se potaknuo poetak stanine aktivnosti i
proizvodnja topline. Sisanje je dokazano kao najuinkovitiji nain prehrane za
tele, ali kada je ono u opasnosti od gladi, hranjenje na boicu dudu je
najbolji nain za borbu protiv gladi. Svjei kolostrum je najbolja formula za
poboljanje prehrane uz majno mlijeko. Ako je tele previe pothlaeno i ne
moe samostalno sisati, napajanje toplim kolostrumom je sljedea najbolja
opcija. Svjei kolostrum je najbolji jer u njemu ima antitijela koja su teletu
potrebna u borbi protiv infekcije. Meutim, ako svjei kolostrum nije dostupan,
moe se koristiti i smrznuti. Na posljednjem mjestu je toplo mlijeko neke druge
krave u laktaciji.
Hranidba krava je iznimno vana za opstanak teleta. U jednoj studiji su hranili
grupu dvogodinjih junica optimalnim obrokom balansiranim na bjelanevine, a
druga skupina je dobila obrok ogranien bjelanevinama. Promatrali su junice
nakon teljenja i izmjerili koliinu kolostruma. One koje su hranjene
odgovarajuom koliinom bjelanevina dale su 2,75 l kolostruma, a junice s
niskim unosom bjelanevina u obroku proizvele su 2 l kolostruma. Kad se
govori o nainima izbjegavanja stresa kod teladi zbog hladnoe, gotovo sve se
svodi na prehranu krave tijekom zavrnog 3. mjeseca breosti i njihovu
kondiciju. Ako nisu primjereno hranjene tijekom tog vremena, imat e vie
respiratornih i drugih bolesti u teladi, a telad nee dobro napredovati. U hladno
doba godine, pravilna prehrana ima najvaniju ulogu za zdravlje teleta. Pravilna
prehrana dovodi do uinkovite termoregulacije, to rezultira zdravom,
brzorastuom teladi.
Hranidba junica
Hranidba junica ne razlikuje se od hranidbe krava. Moemo im davati svu
raspoloivu hranu koju imamo, s tim da junicama dajemo manje koliine hrane
u odnosu na krave. U zapadnoj Europi se preporuuje hranidba breih junica na
pai uz dodatak malih koliina koncentrata. Ovo je jedan od najjeftinijih naina
hranidbe. Za junice je poeljno to vie kretanja po otvorenom prostoru, jer im
se tako poboljava plodnost i poveava otpornost organizma. U posljednja dva
mjeseca breosti preporuuje se isti nain hranidbe koji se primjenjuje kod
breih krava.
11

Sijeno
Zimska hranidba krava temeljena je na kvalitetnom sijenu, ali se ono moe
davati i tijekom cijele godine. Najbolje je davati sijeno leguminoza (lucerkino
sijeno, sijeno crvene djeteline) jer ima visok sadraj hranjivih tvari (proteina),
ali moe i livadno sijeno (sijeno viegodinjih trava, sijeno engleskog ljulja) te
sijeno djetelinsko-travnih smjesa (DTS). Hranidba mlijenih krava samo s
kvalitetnim sijenom nedovoljna je za optimalnu proizvodnju mlijeka, pa zato u
obroke treba uvesti i koncentrat. Dehidrirano sijeno lucerne dobije se
dehidracijom svjee lucerne. Protein lucerne se manje razgrauje u buragu od
proteina u lucerkinom sijenu. Peletirana lucerka bolja je za uvanje i transport
od sijena.
Silaa
Kvalitetna silaa obavezna je u hranidbi mlijenih krava. Ona je vrlo ukusna te
je krave rado jedu. Prije svega se koristi kukuruzna silaa, ali moe i silaa od
trava i mahunarki, kao i silaa sirka, sudanske trave, smjesa graka sa
itaricama. Siliranje zelenih biljaka praeno je znatno manjim gubicima u
hranjivim tvarima (ugljikohidratima, proteinima, vitaminima i mineralnim
tvarima) u odnosu na druge mnogobrojne naine pripremanja stone hrane, a
posebno u odnosu na uobiajeno pripremanje sijena. Kvalitetna silaa moe se
spremati od biljaka koje daju visoke prinose zelene mase, a koje istodobno nisu
pogodne ili se od njih ne moe spremiti sijeno (kukuruz, sirak, lucerka i livadske
trave u kinim razdobljima godine i sl.). Postrni usjev, kao to je silani kukuruz
koji ima krau vegetaciju, moe se odlino iskoristiti za siliranje. Siliranje kao
tehnoloki proces pripremanja krmiva moe se izvoditi i po oblanom i
prohladnom vremenu. Silirati se mogu razliiti sporedni proizvodi biljne
proizvodnje (glave i lie eerne repe, repin rezanac, pivski trop i dr.), ime je
omogueno znatno bolje koritenje ovih potencijala u hranidbi domaih
ivotinja, smanjivanje povrina pod krmnim biljem, kao i trokova hranidbe.
Silirana krma zahtijeva manje prostora nego kada je u suhom stanju: 1 m3 sijena
ija je teina 70 kg sadri oko 60 kg suhe tvari, a 1 m3 silae kukuruza tei oko
600 kg i sadri oko 180 kg suhe tvari, odnosno oko 3 puta vie. Dobro
pripremljena silaa u dobrim se silosima moe uspjeno uvati dui niz godina,
to je od velike vanosti, zbog sigurne i kontinuirane hranidbe. Hranidba
silaom omoguuje nam da u svako doba godine kravama pruimo sonu i
kvalitetnu hranu koja se koristi u potpunosti (bez ostataka), to je osobito
uoljivo kod biljaka koje imaju grube stabljike (kukuruz ili sirak).
12

Pri prelasku na hranidbu silaom, kao i kod svake promjene hrane, mora se
strogo voditi rauna o postupnom privikavanju stoke na novo krmivo. To se
postie tako da se prvog dana poinje s malom kolicinom silae, koja se
postupno poveava. To prijelazno razdoblje, dok se ne prijee na puni obrok
silae, traje 7 do 14 dana. Visokobreim kravama u osmom i devetom mjesecu
breosti i u prvom mjesecu poslije teljenja, daje se dnevno samo 1/4 do 1/3
redovnog obroka silae. Kvalitetna silaa ima prijatan miris koji podsjea na
alkoholno vrenje ili na svjei kruh s kvascem, na suho voe, kisele krastavce i
slino.
Boja dobre silae zavisi od vrste biljaka od kojih je spremljena, a obino je utozelena ili zelenkastouta. Dobra silaa treba imati pH = 3,8 4,2. Ako je silaa
smrznuta, ne smije se odmah davati stoci ve se najprije treba odmrznuti.
Rezanci eerne repe
Rezanci eerne repe su sporedni proizvodi industrije eera, a razlikuju se
svjei, silirani i suhi rezanci. Svjei rezanci eerne repe sadre visok postotak
vode (70 80%), tako da se moraju brzo troiti jer se u suprotnom lako kvare.
Silirani rezanci eerne repe su dobro krmivo za preivae. Imaju 20% veu
hranjivu vrijednost od svjeih rezanaca, a i ivotinje ih radije jedu od svjeih.
Suhi rezanci eerne repe se dobivaju suenjem svjeih rezanaca i energetski su
izvor za visokomlijena grla. Sadre visok postotak (45%) nerazgradivih
proteina.
Melasa eerne repe
Melasa predstavlja gusti, viskozni i sirupasti ostatak kod prerade eerne repe u
eer. Koristi se u hranidbi mlijenih krava jer poveava energetsku vrijednost
obroka (odlian je izvor energije). Dodaje se ili uz voluminozni dio obroka ili se
unosi u smjese u koliini od 10%. Nije skupa. Ima blago laksativno djelovanje.
Budui da je slatka, slui kao korektiv okusa mnogim krmivima. U tu svrhu se
otapa u toploj vodi, njome se namau krmiva, pa ivotinje bolje i vie
konzumiraju npr. kukuruzovinu, slamu i druga manje ukusna krmiva.
Pivski trop
Pivski trop predstavlja sporedni proizvod industrije piva. Razlikuju se svjei i
suhi pivski trop. Svjei pivski trop predstavlja ostatak kod proizvodnje pive, a
sastoji se iz jemenog slada i zrna jema. Sadri 75 80% vode pa se lako kvari
te se mora pohraniti u roku 4 do 6 dana jer moe izazvati digestivne probleme.
13

Ima srednji sadraj proteina i energije. Vrlo je ukusno krmivo, dobro djeluje na
poveanje mlijenosti krava i daje se u koliini od 5 do 10 kg dnevno. Moe se i
silirati u trap ili ag-bag. Suhi pivski trop se dobije suenjem svjeeg.
Hranidba tovnih svinja
Nakana je uzgajivae upoznati s karakteristikama pojedinih skupina krmiva,
uputiti ih u pripravljanje jednostavnijih oblika smjesa, a radi to bolje
iskoristivosti i vlastitih i kupljenih krmiva. No, valja znati da je za propisano
sastavljanje smjesa potrebno dobro poznavanje krmiva, to zahtijeva mnogo vie
prostora od ovog lanka.
Hrana za domae ivotinje mora sadravati: bjelanevine, masti, ugljikohidrate,
minerale i vitamine. Potrebe za tim hranjivim tvarima ovise o vrsti, dobi i
kategoriji ivotinje. Dvojako se ispoljava njihov nedostatak. Prvo je stanje bez
vidljivih bolesnih promjena. No, dolazi do nepravilnosti u rastu i razvoju te
produetku i uveanju trokova uzgoja. Rjee se javlja vei, ili potpuni
nedostatak s vidljivim bolesnim promjenama. Veina krmiva sadrava sve
hranjive tvari, ali u razliitim koliinama i omjerima pa ih je potrebno mijeati
kako bi hranjive tvari u obroku bile u izbalansiranim omjerima. Tim
mjeavinama nastaju potpune i dopunske krmne smjese, sastav kojih odreuje
Pravilnik o kakvoi stone hrane. Tako se, prema Pravilniku, za rasplodne i
tovne svinje spravljaju potpune smjese za hranidbu od 30 do 60 i vie od 60 kg
te jedna vrsta dopunske smjese za obje kategorije. Za hranidbu odojadi
spravljaju se etiri vrste potpunih i jedna vrsta dopunske smjese. Hranidba
potpunim krmnim smjesama jami opskrbljenost svim hranjivim tvarima i
karakteristina je za farmsko dranje. Uzgajivai s manjim brojem svinja, hrane
ih krmivima proizvedenim na vlastitu kuanstvu ili, uz vlastita, nabavljaju jo
pojedina na tritu stone hrane. Takvom hranidbom moe doi do manjka
hranjivih tvari u obrocima. Najei je manjak bjelanevina. Javlja se kao
apsolutni kod kojeg u obroku nedostaje potrebna koliina, ili tzv. kvalitativni
kod kojeg nema samo pojedinih najvanijih aminokiselina (lizin, metionin,
triptofan i leucin). Aminokiseline su jedinini gradivni elementi bjelanevina.
Kod svinja se esto javlja i nedostatak vitamina A i D te minerala kalcija (Ca).
Hranjive vrijednosti krmiva po skupinama
Veina krmiva iz vlastita kuanstva spada u skupinu energetskih krmiva. U
njima prevladavaju ugljikohidrati, koji organizmu, uz masti, slue kao izvor
14

energije. Krmiva s vie bjelanevina uglavnom su industrijski nusproizvodi

pripremljeni za hranidbu ivotinja. Nabavljaju se neposredno na mjestu prerade
ili u prodavaonicama stone hrane.
Zrnata krmiva
itarice (kukuruz, zob, jeam, ra, penica, sirak i proso) U njima su
najzastupljeniji ugljikohidrati i ine temelj pri sastavljanju obroka za svinje.
Sadravaju 7 12% bjelanevina (kukuruz 9%).itarice su siromane vanim
aminokiselinama, osobito lizinom i triptofanom, takoer i vitaminom D, Ca i
karotinom (karotini su tvari iz biljaka koje u organizmu ivotinja prelaze u
vitamin A). Iznimno, ute sorte kukuruza sadravaju vie karotina. itarice se
daju svinjama u zrnu, ali je poeljnije davati ih prekrupljene.
zrna lepirnjaa leguminoza (graak, bob, grahorica, soja, lupina, grah, lea i
slanutak) Najbogatija su bjelanevinama od svih nepreraenih biljnih krmiva
(18 40%). Zastupljenost vanih aminokiselina je loa. Zrela zrna lepirnjaa
sadravaju malo vitamina D, Ca i karotina. Svinjama se daju mljevena. Tu treba
izdvojiti soju kao najzastupljenije i najkvalitetnije bjelanevinasto krmivo
biljnog podrijetla (sadraj bjelanevina je 37%). Zastupljenost vanih
aminokiselina je dobra, osim metionina. Na tritu se zrno soje pojavljuje
termiki obraeno (tzv. postupak ekstrudiranja).
korjenjae i gomoljae (stona repa, stone sorte mrkve, eerna repa i
krumpir)To su lako probavljiva ugljikohidratna krmiva s malo bjelanevina
(korjenjae do 6%; krumpir do 8%), karotina, vitamina D i Ca. Poeljno ih je
prije hranjenja obariti, a krumpir potpuno iskuhati kako bi se u njemu unitila
otrovna tvar solanin.
zelena krmiva (trave, lepirnjae; lucerka, crvena i bijela djetelina, grahorica,
itarice u zelenom stanju, stoni kelj, lie korjenastih biljaka itd.) Bogata su
vitaminima i mineralima. Sadre malo bjelanevina, ali su vane aminokiseline
dobro zastupljene. Ovdje valja izdvojiti lucerku koja ima i do 17% bjelanevina
i visoki postotak Ca. Zelena se krmiva koriste za hranidbu svinja prije cvatnje,
jer tada sadravaju vie bjelanevina i manje sirove vlaknine (oblik teko
probavljivih ugljikohidrata).
ostaci u domainstvuTi se ostaci najee svrstavaju u neke dosad nabrojane
skupine krmiva. Npr., ostaci voa i povra spadaju u zelena krmiva ili
korjenjae. Ostaci iz kuhinje ugljikohidratne su namirnice (kruh, tjestenina,
krumpir...), namirnice ivotinjskog podrijetla (ostaci mesa, mlijeka i jaja) i masti
15

ili ulja. Mast i ulja mogu zamijeniti ugljikohidrate u obroku i ona sadravaju
2,25 puta vie energije od ugljikohidrata po jedinici mase.
Krmiva s viim postotkom bjelanevina
sporedni proizvodi industrije ulja Oni se dobivaju tijetenjem i ekstrahiranjem
sjemena, klica i jezgri biljaka uljarica (suncokret, soja, kikiriki, uljana repica
itd.). Tijetenjem se dobiju pogae s vie zaostalog ulja i manje bjelanevina, a
ekstrahiranjem suprotno zaostaje manje ulja, ali vie bjelanevina. Sadravaju
ih 15 50% i najuestalija su bjelanevinasta krmiva u smjesama za
sveivotinje. Najee su u prodaji sojine i suncokretove same i pogae. Sojine
pogae sadravaju najmanje 38, a same 44% bjelanevina. Za hranidbu svinja
se jedne i druge, kao i sirova soja, prije upotrebe termiki obrauju.
Suncokretove pogae sadre najmanje 32%, a same 44% bjelanevina, ali
sadravaju vie sirove vlaknine od sojinih.
sporedni proizvodi alkohola i vrenja (stoni i pivski kvasac, jemene
kliceSadre 20 50% bjelanevina. Stoni i pivski kvasac sadravaju visoki
postotak vitamina B kompleksa, a budui da su skupi, u smjesama se vie rabe
kao izvor tih vitamina. Openito, vrlo su vrijedni izvori bjelanevina u stonoj
hrani. Rjee su dostupni irem tritu, a vie uzgajivaima na mjestu gdje se
prerauju.
1 sporedni proizvodi mlinarstva (posije, stono brano i klice ita)
Uzgajivaima su najzanimljivije posije. Kao ostatak nakon mljevenja ita,
sadre najvie omota i klice, a ba ti dijelovi su bogatiji bjelanevinama,
mineralima i vitaminima od krobno-branastog dijela zrna koji se melje u
brano. Sadravaju 14% bjelanevina iako vanih aminokiselina ima malo.
krmiva ivotinjskog porijekla Najobilniji su izvor bjelanevina (40 80%) s
visokim postotkom vanijih aminokiselina. Osobito to vrijedi za riblje brano
koje je i dobar izvor vitamina A i D. Zbog visoke cijene rabi se samo u
smjesama za mlae kategorije ivotinja, a kod tovljenika moebitno u smjesi od
30 60 kg.
mineralna krmiva; vapnenac kao izvor Ca
Sastavljanje obroka
sastavljanje obroka dopunskim smjesama i obogaenim predsmjesamaTablica
potpunih smjesa za tovljenike od 30 do 60 i tee od 60 kg teine s propisanim
sadrajem hranjivih tvari prema Pravilniku u prilogu. Osim potpunim, ovakav
sastav hranjivih tvari mogue je dobiti pripravljanjem obroka dopunskim
16

smjesama. Njima se dodaju krmiva prema preporuci proizvoaa najee

ugljikohidratna krmiva (kukuruz, jeam). Pravilnikom se definiraju i tzv.
predsmjese ili premiksi: proizvodi bogati vitaminima, mineralima, hranjivim
tvarima i drugim doputenim dodacima koji slue za izradbu potpunih i
dopunskih krmnih smjesa. Takve obogaene predsmjese sastavom su sline
dopunskim smjesama. Njima se, kod sastavljanja obroka, uz ugljikohidratna
krmiva dodaju i bjelanevinasta, a to, takoer, propisuje proizvoa.
samostalno sastavljanje obroka Samostalno pripravljene smjese morale bi se
sastavom hranjivih tvari to vie pribliiti propisanom sastavu iz tablice. To nije
mogue ako se koriste samo krmiva iz vlastitog kuanstva. Njima se moraju
dodati vitamini i minerali iz predsmjesa. Vidljivo je da su mlae ivotinje
zahtjevnije u hranjivim tvarima, pa e se njihov moebitni nedostatak tee
odraziti kod tih kategorija. Zbog toga se ne preporuuje samostalno pripremati
smjese za odojke. Ako su, pri ulazu u tov, laki od 20 kg, daje im se poetna
krmna smjesa za odojke, ako su u teini od 20 do 30 kg othranjuju se smjesom
za odojke u rastu ili se za jednu i drugu kategoriju moe rabiti dopunska smjesa
za odojke. Predloak sastava smjese za teinu tovljenika od 30 do 6 0 i drugi za
one preko 60 kg:
(1) 22% sojinog krmiva sa 40% bjelanevina
60% kukuruza
15% jema
3% lucerninog brana predsmjesa premiks
(2) 15% sojinog krmiva sa 40% bjelanevina
45% kukuruza
28% jema
10% peninih posija
2% lucerninog brana predsmjesa premiks
Postotak bjelanevina u smjesi se izraunava:
% krmiva u smjesi x % bjelanevina u krmivu/100
Primjer izrauna % bjelanevina u prvoj smjesi (za sojino krmivo): 22 x 40/100
= 880/100 = 8,8
Izraunom za ostala krmiva (u zagradi % bjelanevina u krmivu) dobit e se:
kukuruz (9%) 5,4: jeam (9%) 1,35 i lucernino brano (17%) 0,51.
Zbrajanjem pojedinanih rezultata dobit e se ukupni postotak bjelanevina u
smjesi: (8,8 + 5,4 + 1,35 + 0,51) = 16,06%.
Praktini savjeti za uzgajivae koji e samostalno spravljati smjese
17

 treba izbjegavati da glavninu obroka ine krmiva s visokim postotkom sirove

vlaknine (zelena krmiva, posije, suncokretove pogae i same, brano od
lucerne...)
poeljno je da se u smjesi za tovljenike od 30 do 60 kg dio bjelanevina
biljnog zamijeni bjelanevinama ivotinjskog podrijetla (10 15%). U tom se
sluaju ukupne bjelanevine u smjesi mogu smanjiti sa 16 na 15%
do 1/5 sojinih krmiva moe se zamijeniti pogaama ili samama od
neoljutenog, a do 30% ako su pogae i same od oljutenog sjemena suncokreta
zamjenom do 50% itarica kuhanim krumpirom u smjesi, mogu se ukupne
bjelanevine smanjiti sa 16 na 15% (smjese 30 60 kg) i sa 14 na 13% (smjese
vie od 60 kg). Krumpir ima vei postotak vanih aminokiselina od itarica, a
energetska vrijednost 4 kg krumpira jednaka je 1 kg kukuruza.
do 50% itarica moe se zamijeniti i oparenim korjenjaama. Energetska
vrijednost 5 kg korjenjaa odgovara 1 kg kukuruza. Pri hranidbi korjenjaama i
krumpirom, koji sadravaju malo sirove vlaknine, mogu je vei udio ostalih
krmiva s veim sadrajem sirove vlaknine (zamjena 1/5 sojinih krmiva sa 3/5
posija ili 2/5 brana od lucerne; zamjena 2/5 sojinih krmiva sa 2/5 sami ili
pogaa od oljutenog sjemena suncokreta)
3 5 kg zelenih krmiva u razdoblju proljea i ljeta, zadovoljit e najveim
dijelom potrebe tovljenika za vitaminima ili mineralima i kompenzirat
moebitni nedostatak vitaminsko-mineralne predsmjese u obroku
kod tovljenika teih od 60 kg, a prema kraju tova, potrebno je uveati dio
jema u smjesi radi dobivanja vre slanine
poeljno je da uzgajiva koji nije u mogunosti nabaviti kompletne predsmjese
u obrocima dodaje vapnenac kao izvor Ca. Dodaje se 10 g na 100 kg ive vage
tovljenika.
Nain i oblik hranidbe, dnevna koliina hrane i duina tova
Hranidba moe biti obrona i prema slobodnoj volji. Prema slobodnoj volji
mogue je hraniti odojke do 30 kg, ili im se dnevna koliina podijeli u tri
obroka. Poslije teine od 30 kg valja ih hraniti u dva obroka dnevno jer su rasap
hrane i potronja za jedinicu prirasta manji. Oblici u kojima se daje hrana suhi
su, navlaeni i tekui. Ako se ona navlai, bit ce manji rasap i nee se praiti.
Prijeporno je bilo da li je hranu pogodnije davati suhu ili u tekuem obliku.
Pokusi su, pak, pokazali da je vei dnevni prirast i manji utroak ako se ona daje
u tekuem obliku. Iskustva pokazuju da bi odnos suhi tekui dio trebao biti:
1:2,5. U tom sluaju svinje nije bilo potrebno napajati. Pri ostalim nainima
hranidbe one moraju imati vode po volji, a za to je najbolje montiranje
18

automatskih pojilica u obore. Proizvoai gotovih i dopunskih smjesa

preporuuju koliko se smjese dnevno daje tovljenicima. Orijentacijski se smatra
da do 40 kg teine tovljenika na svakih 20 kg ide 1 kg smjese. Nakon to
tovljenici dostignu 40 kg, na svakih 20 kg dodaje se jo 0,5 kg smjese. To znai
da ce se tovljeniku od 40 kg davati 2 kg, a onom od 60 kg 2,5 kg dnevno.
Duljina tova je rezultat s jedne strane elje uzgajivaa da je tov to krai, a
utroak hrane to manji, i s druge strane, da se postigne trino zadovoljavajua
teina i kakvoa mesa i slanine kod tovljenika. Mjerenjem dnevnog prirasta, za
razliita razdoblja tova, dobiveni su ovi rezultati:
teina tovljenika od 50 do 80 kg 715 grama/dan
teina tovljenika od 80 do 90 kg 770 grama/dan
teina tovljenika od 90 do 100 kg 835 grama/dan
teina tovljenika od 100 do 110 kg 770 grama/dan.
Vidljivo je da se dnevni prirast poveava do 100 kg. Nakon toga on se poinje
smanjivati, a poveava se utroak hrane za jedinicu prirasta.
Idui pokazatelj koji uvjetuje duinu tova omjer je mesa i masti u dnevnom
prirastu, a on je sljedei:
teina tovljenika od 50 do 60 kg 476 grama mesa:247 grama masti
teina tovljenika od 80 do 90 kg 451 gram mesa: 333 grama masti
teina tovljenika od 100 do 110 kg 400 grama mesa: 367 grama masti.
Vidljivo je da radi ekonominosti tova i udjela mesa u dnevnom prirastu,
najisplativiji tov do 100 110 kg. Ako se tovljenici dre i nakon te teine,
preporuuje se u obrocima smanjiti bjelanevine na 12% i poveavati krmiva
koja sadravaju vei postotak sirove vlaknine. Na taj nain e obroci pojeftiniti i
smanjivat e se udio masnog tkiva u prirastu.
Hranidba konja
Konji su monogastrine ivotinje iji je probavni sustav prilagoen probavi
voluminozne hrane bogate vodom i sirovom vlakninom, tj.probavi temeljenoj na
mehanikoj destrukciji i mikrobiolokoj razgradnji celuloze.
Zapremnina probavnog sustava konja procjenjuje se na 40 l /100 kg tjelesne
mase. Relativno mala zapremnina eluca (8,5% ukupne zapremnine probavnog
sustava) uvjetuje veliinu i sastav obroka. U normalnim uvjetima hranjenja
eludac konja nikad nije prazan. U upravo pojedenoj hrani prevladava
razgradnja lako probavljivih ugljikohidrata, dok u ostacima prethodnog obroka
razgradnja bjelanevina. Zbog male zapremnineeluca kiseli sadraj eluca (pH
1,7-2,1) prelazi u tanko crijevo joza vrijeme uzimanja obroka, a lunati crijevni
sok neutralizira kiselu reakciju eluanog sadraja ime se stvara optimalan
19

medij za aktivnost lipolitikih, proteolitikih i amilolitikih enzima koje lue

guteraa i sluznica tankog crijeva. Ovi enzimi razgrauju ugljikohidrate,
bjelanevine i masti, a sadraj koji naputa tanko crijevo sastoji se od vlaknatih
ostataka hrane, intestinalnih sekreta, neprobavljenog dijelakroba i bjelanevina,
staninog detritisa i mikroorganizama. Kako u konja 25% hrane izbjegne
probavi u tankom crijevu puno su bitniji procesi koji se odvijaju u debelom
crijevu. Dnevni obroci hrane trebaju osiguravati hranjive i bioloki djelatne tvari
za podmirenje uzdrnih potreba, potreba za rastom i radom. Te tvari ukljuuju:
ugljikohidrate i masti = energija
bjelanevine = produktivnost, plodnost, rast, razvoj organizma, opa i specifina
otpornost
vitamine = rast, razvoj, zdravlje, plodnost, produktivnost
minerale = izgrauju odreena tkiva, sudjeluju u brojnim enzimskim procesima i
ciklusima prijenosa energije, sastavni su dio nekih vitamina, hormona,
aminokiselina
vodu.
Treba napomenuti da ednog konja ne treba hraniti jer e smanjuje sekreciju
probavnih sokova i iskoristivost hrane. Takoer neredovito ili naglo napajanje
konja velikim koliinama vode ili prehladnom vodom moe dovesti do
spastikih stanja (kolike!). Uzdrne potrebe konja odreuju se na temelju
tjelesne mase i metabolike veliine te produktivnih potreba vezanih uz rast, rad,
laktaciju, graviditet i sl.
PAA izvorno krmivo za konje. Uz odlina dijetetska svojstva i hranidbenu
vrijednost, pani sustav hranidbe osigurava kretanje ivotinja na zraku i suncu,
to vrlo povoljno utjee na kondiciju i zdravlje konja. S obzirom na koliinu i
kakvou pae, ako je potrebno, konje treba prihranjivati itaricama, a dnevno
osigurati i odreene koliine suhih voluminoznih krmiva. Odrasla grla mogu
dnevno konzumirati i do 60 kg zelene pae. Osim pae od zelenih krmiva ljeti se
moe koristiti i krmno bilje s oranica (do oko 30 kg na dan ako se koristi silaa
oko 15 kg na dan).
GOMOLJAE, KORJENJAE I TIKVENJAE koriste se najee u zimskoj
hranidbi radnih konja. Daju se u koliini od 10 do 15 kg, a kod tekih pasmina i
do 30 kg. Treba voditi rauna da su to ipak vodenasta krmiva s malo
bjelanevina, vitamina i minerala.
LIVADNO SIJENO glavno je suho voluminozno krmivo u hranidbi konja.
Konzumiraju 2,5-3,2 kg suhe tvari sijena na 100 kg tjelesne mase. Kod drebadi
u rastu, gravidnih kobila i onih u laktaciji poeljno je dio sijena zamijeniti
sijenom leguminoza (bjelanevine, kalcij, karotin).
ITARICE zob najbolji koncentrat za konje. Ima dosta energije i dovoljno
sirove vlaknine;
jeam takoer dobar, dodaje se u smjesu do 50%;
kukuruz uz postupno privikavanje moe se davati konjima pri teem i srednje
teem radu (pun je energije), ali moe izazvati dilataci ju eluca, pa ne smije
20

iznositi vie od 10 do 15% obroka za lake i 40% obroka za teke pasmine; posije
izvrstan za kobile u zadnjoj treini graviditeta i puerperiju, a dobar je i za
konje sa zaepom.
PROTEINSKA KRMIVA moe se davati 5 15% uljanih pogaa i sami,
osobito kada teimo poveati unos bjelanevina (graviditet, laktacija, rast).
Konjima je takoer povoljno davati nusproizvode pivske industrije (pivski
kvasac i sladni trop), jer sadre vitamine b-kompleksa, provitamine vitamina D
te povoljno utjeu na mlijenost. Repini rezanci daju se namoeni u koliini od
1/3 itarica u obroku.
Osnovna pravila hranjenja:
redoviti razmaci hranjenja; davati manje, ali ee obroke;
preobilan i prebrzo pojeden obrok, tei rad neposredno nakon obroka izazivaju
poremetnje
u funkciji probavnog sustava;
za brz i teak rad treba najmanje 1 sat odmora nakon hranjenja;
ednog konja ne treba hraniti jer e smanjuje sekreciju probavnih sokova i
iskoristivost hrane;
neredovito, prenaglo napajanje i prehladna voda oituju se spastikim
stanjima;
na apetit konja i stanje probave utjeu sastav obroka (sastav i omjer
voluminozne krme
i koncentrata), kakvoa hrane (ukusnost i dijetetska besprijekornost), nagla
promjena hrane
koja moe dovesti do disbioze kolona i gubitka apetita;
obrok treba prilagoditi temperamentu i tjelesnoj kondiciji, vrsti i trajanju rada,
vremenskim uvjetima. Konj se u prirodi hrani pasui travu cijeli dan, dakle,
lagano cijeli dan unosi hranu u organizam, pa bi i hranidbu u tali trebalo
aksimalno prilagoditi takvom nainu. Dakle, dnevnu koliinu hrane koja je
konju potrebna trebalo bi podijeliti na vie manjih obroka s tim da se barem 1
sat prije i poslije treninga/jahanja konja ne hrani.
Svaki novopeeni vlasnik konja osjea bojazan hoe li dobro hraniti svog konja.
Promatrajte konja. Svaki nagli gubitak teine ili naglo poveanje teine znak je
da neto nije u redu s hranidbom.
Sijeno
Osnova i glavna okosnica hranidbe konja je sijeno. Konj se hrani sijenom u
kolini 2% od njegove teine dnevno. Konjima koji rade ili se natjeu daje se
zob u koliini 1 5 kg dnevno (nikako se u jednom obroku ne smije dati vie od
3 kg zobi jer konj vie od toga odjedanput ne moe preraditi, a ako je pri velikim
naporima konju potrebno vie zobi, koliina se dijeli na vie obroka). Umjesto
zobi moe se dati i jeam (preporuka je da bude oljuten). Konjima je dobro
svaki dan dati i malo jabuke ili mrkve koje su dobar izvor vitamina, a konji ih
oboavaju. to se tie minerala, postoji kamen za lizanje pa ga je dobro
21

povremeno davati. Kukuruz bi trebalo izbjegavati jer uzrokuje upale kopita!

Vane natuknice:
Hranite konje prema njihovoj teini.
Hranite svaki dan u tono odreeno vrijeme.
Ne hranite odmah prije ili poslije treninga.
Izbjegavajte nagle promjene u hranjenju.
Hranite samo s kvalitetnom, istom hranom.
Dnevno provjeravajte ostatke hrane i uklonite ih.
Davajte konju minerale i vitamine.
Povre i voe u hranidbi konja
Konji oboavaju voe i povre, ali ne treba zaboraviti da je sijeno glavna i
osnovna hrana, a voe i povre su samo zdrav i ukusan dodatak, zato ih dajte
umjereno. Dakle, konj smije jesti sve voe i povre s tim da treba pripaziti na
sljedee:
voe i povre obavezno dobro operite zbog moguih pesticida koji se nalaze u
kori;
bananu davati u malim koliinama jer je bogata masnoama koje konj teko
probavlja;
moete davati suhe smokve, ali svjee treba izbjegavati jer mogu izazvati
probavne smetnje;
narane ili mandarine, ako ih dajete, obavez no ogulite zbog pesticida koji se
skupljaju u kori;
mrkvu, koju konji oboavaju, nareite uzdu, a nikako na kockice ili kolutie
da ne bi dolo do guenja;
iako nema znanstvenih dokaza, jabuku prepolovite i izvadite kotice jer se i
dandanas lome koplja oko toga jesu li kotice otrovne ili ne;
ne davajte konju prezrelo voe i povre.
Hranidba malih preivaa
Svi dratelji malih preivaa sa zebnjom oekuju nadolazeu zimu, za koju se ne
zna kakva e biti. Svi su svjesni da je sijena malo, a otave gotovo nije bilo. S
bitno smanjenim koliinama sijena i zrna valja izdrati do proljea.
Trae se tzv. unutarnje rezerve. Palo je neto oborina pa su se strnita, zaputene
povrine, grmlje iikare poneto oporavile. Znano je da hranidbene potrebe koza
u suhostaji, tj. u prva tri mjeseca breosti nisu velike, to e uz svekoliki trud,
snalaljivost i dovitljivost omoguiti utedu dovoljnih koliina sijena i zrna za
razdoblje najveih hranidbenih potreba.

22

Istina o grmlju
Grmlje su sadili nai preci, sluila su za razgranienja, te zatitu polja i naselja.
Pored saenog grmlja ima samoniklih ikara. U malom prostoru grmlja i ikara
stvaraju se razliiti ivotni uvjeti. Strukturno bogata grmlja pruaju ivotne
uvjete za vie od 1000 vrsta ivih stvorova, koji tu nalaze zatitu, hranu, mjesto
razmnoavanja i prezimljavanja. Uredno odravana grmlja krase okoli, tite od
vjetra, sprjeavaju eroziju tla, osiguravaju razliite korisne plodove, izvor su
najboljih sirovina i ogrjevnog visokokalorinog ogrjeva. Nadalje, u grmlju rastu
nebrojene ljekovite vrste, koje slue kao izvanredna hrana pelama, kad su
okolne livade pokoene, a polja tretirana kemikalijama. Srna je zahvalna grmlju
i ipraju jer joj osiguravaju cjelogodinju zatitu, prehranu, odmor, mir u
breosti i pri dolasku lanadi na svijet, i odlino skrovite i zaklon u prvim
danima ivota. Ekoloko odravanje i vrednovanje grmlja daje impuls
raznovrsnosti korisnih ivih stvorova i bilja, i u zemlji i iznad nje. Dolazak
mladunadi naih domaih koza nije tako dobro usklaen s prirodom. Poinje
krajem godine pa sve do travnja idue godine. Iz ekonomskih razloga kozarima
su poeljna ranija jarenja (prosinac, sijeanj, prva polovina veljae u vrijeme
najveih hladnoa), radi to skorije laktacije pa i prodaje jareeg mesa ve za
Uskrs kad se postiu najbolje cijene. Hranidbeno-energetske potrebe koza su
najvee u posljednja dva mjeseca breosti, tonije u razdoblju od studenog do
kraja veljae, kad je zima najjaa, a iza tog razdoblja slijedi jo najmanje jedan
mjesec dojenja najmanjih. S obzirom na to da burag novoroenih nije jo
razvijen, najkvalitetnije sijeno ili dobru otavu valja ouvati, kao neophodan
poticaj za to raniji i bolji razvoj buraga novoroenih. Od skorog, dobrog
razvoja buraga neposredno zavisi kasnije sveukupno stasanje, lijep tjelesni
razvoj bez nedostataka, tj. skladan vanjski izgled i to vei dnevni prirast. Dakle,
srna zimi moe osigurati dovoljno hrane za uzdrne potrebe, a u proljee u svom
prirodnom ambijentu za posljednja dva mjeseca skotnosti, dok to koza-ovca ne
moe, to je ujedno i odgovor bezobzirnim pekulantima sijenom i zrnom, od
kojih smo uli: Ak vam je skupo, hranite ih u grmlju, pa kak preivi srna, tak
buju i vae koze i ovce.
Istina i injenice o hranidbenim vrijednostima brsta
Brstom koza moe osigurati sve svoje potrebne makro i mikro nutrijenata
potrebnih za zdrav, dug ivot, rasplod i proizvodnju. Makro nutrijenti su natrij,
klor, kalcij, fosfor, magnezij, a mikro nutrijenti eljezo, cink, bakar, mangan,
jod, selen, krom, molibden, fluor, kobalt, nikal, bor. Podmladak od koza s
brsta izrazito je vitalan, jer njihovim majkama u breosti nije nedostajao bakar,
jod, selen. Lie i granice listopadnog grmlja i ipraja s prestankom vegetacije
znatno gube sadraj nutrijenata i ostale hranidbene tvari, dok se to ne dogaa
kod zimzelenog grmlja i ipraja. U gladno proljee nedostaje hrana i potreban
23

je brst, pa koze u tali moraju imati na stalnom raspolaganju po volji dobre

slame ili suhe kukuruzovine. Poslije povratka s brsta pristup vodi moemo
dopustiti nakon dva sata. Stalnim brstom smanjuju se trokovi nabave tzv.
kamena za lizanje.
Neosporno je da moramo osigurati minimalno za svaku kozu 145 kg dobrog
sijena za zadnja dva mjeseca breosti i prvi mjesec dojenja, te za svakog
novoroenog jo i 30 kg otave. Minimalni dnevni obrok za koze u etvrtom i
petom mjesecu breosti, te u prvom mjesecu dojenja novoroenih je 1,6
kilograma dobrog sijena i 0,25 kilograma zobi ili 1,8 kilograma sijena srednje
kvalitete i 0,50 kilograma zobi.
umski plodovi su oduvijek vrijednost
Svaki kilogram ipka, kestena,ira, gloga, trnine, bukovca i poslije prvih
mrazeva oskorue, mumule, moe u prva tri mjeseca breosti u potpunosti
zamijeniti kilogram kukuruza, jema ili zobi. Dapae, neki od ovih plodova
postiu veu prodajnu cijenu, od nabavne cijene zrna. Sakupljanjem umskih
plodova moemo utedjeti na zrnu, tj. djelomino ili u potpunosti eliminirati
troak nabave zrna. Nai prijatelji Vera i Andrija, njihove keri studentice
Andrijana i Katarina kau: Kuna ima svuda oko nas, i na zemlji. Beremo i
prodamo kesten, ipak, glog i trninu i kupimo itarice i sijeno za nae koze.
Dobra stara kukuruzovina
Nije tono da ove godine nema kukuruza, pekulanti i neodgovorni dravni
mediji izravno tete stoarima, posebno malim gospodarstvima koja dre koze i
ovce. Za prehranu koza moe gotovo u potpunosti koristiti odrezani gornji dio
(iznad klasa) i komuina, to moe nadomjestiti jedan dio sijena. Kukuruzovina
sadri 5% bjelanevina, 1,7 masnoa i 39% celuloze. Sasijeemo li donje
dijelove kukuruzovine na duinu od 10 cm, dobit emo stelju koja maksimalno
upija tekuinu. Suha, mirisna, boje zlata, vrna kukuruzovina i isto takva
komuina moe u prva tri mjeseca breosti zamijeniti do 40% sijena. Suhu
kukuruzovinu nazivaju i kukuruzna slama, a ona je siromanija sirovim
vlaknima i bogatija bjelanevinama od slama itarica. U vicarskoj se
kukuruzovina masovno koristi za proizvodnju biolokog peleta za ogrjev.
Zlatna slama
Koliinski najvee znaenje ima penina slama, dok zobena slama ima najveu
hranidbenu vrijednost i sadri 3,8% bjelanevina, 1,5% masnoa i 29% celuloze.
Kod malih preivaa valja izbjegavati jemenu slamu zbog osja, tj. pikanja i
iritiranja vimena to kod koza redovito izaziva vanjske infekcije njenog
vimena. Slama sadri vrlo nisku energetsku gustou, pa je ogranieno podobna
24

za hranidbu malih preivaa u doba visokih energetskih potreba. vicarski

dratelji malih preivaa masovno koriste slamu graha, graka, lee, uljane
repice i heljde, nita se ne zaorava i ne dimi po poljima. Mali preivai teine 50
kg mogu u dnevnom obroku dobiti do 0,4 kg kvalitetne slame, najbolje zobene.
Gledano energetski, jedan kilogram sijena zamijenit e 0,5 kg slame i 0,5 kg
zobi. Prema trenutanim cijenama sijena, slame i zobi kod nas, zamjena
odgovara i financijski.
Hrana iz domainstva
Brian gospodar sakupit e i dobro uskladititi jabuke, a nakon prvih mrazeva
ubrat e mumule, koje su prave vitaminske bombice za male preivae. U
zadnjoj treini breosti vae e vam ivotinje biti zahvalne ako svaki dan dobiju
po jednu jabuku, a mumulu uvajte za dane neposredno prije jarenja. Ovaj
dodatak voa svekoliko utjee na vitalnost i unutarnju energiju novopristiglih na
svijet, koja im je neophodna za zagrijavanje tijela do uzimanja prvih gutljaja
kolostruma. Osuena kopriva, zeleni list kupine i brljana uvijek se preporuuju.
Sredinom listopada poinjemo vaditi gomoljasto povre, mrkvu, uti korijen, a
iza toga nam pristie repa. Vee koliine gomolja tradicionalno skladitimo u
trapu. Manje koliine skladitimo u crne vree, koje prethodno uvuemo u
mreaste vree, koje slue kao ojaanje i velika su pomo u rukovanju otealim
vreama. Gomolje je najbolje vaditi iz zemlje za vrijeme suhih dana i ovla ih
oistiti od zemlje. Vree napunimo do tri etvrtine, zaveemo i drvetom debljine
olovke izbuimo na svakoj vrei oko tridesetak rupica. Sve sloimo u suhu
prostoriju. Jabuni trop pomijeamo sa 10% jema, na jednu tonu dodajemo
uobiajena sredstva za siliranje u koliini od 4 kilograma. Ako ne raspolaemo
pripremljenim silosom, trop punimo u plastine bave s besprijekornim
zatvaraem kojie onemoguiti pristup zraka. Dobar nain siliranja jabunog
tropa je punjenje jakih plastinih vrea (za kiseljenje kupusa). Radi transporta do
tale ili po lovitu, preporuuje se i te plastine vree uvui u mreaste. Tako
pripremljen jabuni trop mora odstajati osam tjedana, a male preivae mora se
postupno privikavati na tu hranu. Jabunu silau koja je ostala u tali iza obroka
najbolje je odmah odstraniti. Ako nisu preniske temperature, jabunu silau valja
ponuditi malim preivaima na otvorenom prostoru. Maksimalna koliina po
jednom malom preivau je 0,8 kg, a najbolje je hraniti s koliinom od 0,5
kilograma.

25

Soja i stoni graak u ishrani stoke

Soja i stoni graak spadaju u porodicu leguminoza i kao takove koriste se u

ishrani stoke kao krmiva koja osiguravaju izvor proteina (bjelanevina). Proteini
se sastoje od amino-kiselina (njihov su sastvni dio) koje su pak esencijalne (za
ivot neophodne) i koje se moraju unijeti hranom jer ih organizam sam ne
proizvodi i neesencijalne bez kojih organizam moe neko odreeno vrijeme ili ih
moe proizvesti i sam. Za svaku vrstu ivotinja postoji drugi popis esencijalnih
amino-kiselina. Najgrublja podjela je na preivae koji uz pomo posebnih
bakterija sami proizvode veinu amino-kiselina pa zbog toga je za njih popis
esencijalnih amino-kiselina krai i na nepreivae koji moraju hranom dobiti sve
to im je potrebno za ivot i proizvodnju.
Svako krmivo ima drugaiju krvnu sliku u obliku: amino-kiselina koje grade
proteine, ugljiko-hidrata koji daju energiju te vitamina i minerala. Stoga je
neophodno kombinirati krmiva i na taj nain koristiti odreeno krmivo u
postotku za odreenu vrstu i kategoriju ivotinja.
Sadraj proteina i masti u nekim krmivima:
% S.P.
(sirovih
proteina)

% P.B.
(probavljivih
proteina

% S.M.
Metionin
sirove
lizintriptofan
masti (ulja) +cistin

38

34,1

18

1,09

2,4 0,52

Sojina sama 44

37,5

0,5

1,59

3,2 0,6

Soja-pogaa

42

35,5

3,5

1,22

2,7 0,65

Suncokretova
42
sama

41,1

2,3

2,2

1,7 0,5

Suncokret
pogaa

41

32

7,6

2,4

Sama uljane
36
repice

32

2,6

1,19

2,120,46

Graak, suho
zrno

20

1,7

0,4

1,430,9

Sadraj =>
Krmivo
Soja zrnotostirana

23-25

0,6

26

kukuruz

7-8

3,5

0,3

0,220,09

Zato, krmivo u jednom obliku na primjer soja tostirana izvrsno je krmivo u tovu
brojlera u koliini do 25 % jer ulje koje sadri zamasti stonu hranu to
smanjuje nadraaj sluznice nosa od praine i daje energiju koja je toj kategoriji
neophodna te u ishrani nesilica i prasadi ali u ishrani muznih krava sojina sama
ili pogaa su daleko poeljnije jer sadre daleko vei postotak proteina.
Same i pogae uljarica: soje, suncokreta i uljane repice u stvari su nusproizvod
tvornica ulja koje su tjetenjem zrna (pa se dobiju pogae) ili kemijskim
postupkom (ostaju same) odstranile sadraj ulja.
Da bi se soja u obliku zrna mogla koristiti kao stona hrana potrebno ju je
termiki obraditi (prepriti, tostirati ili kuhati) na najmanje 107 0C kroz 10 min.
da bi se unitio tripsin inhibitor (enzim koji blokira dio probave) .
Stoni graak koristi se prekrupljen u ishrani stoke i u daleko veim % nego
tostirano zrno soje. Koristi se kod mlaih kategorija svinja do 10 %, peradi do
3% dok kod starijih kategorija i goveda do 30 % u sastavu krmnih smjesa.
Graak je vrlo zahvalna krmna kultura jer ne zahtjeva doradu prije koritenja,
jednostavan je i nije zahtjevan u uzgoju, rano se skida to ostavlja mogunost jo
jednog usjeva u istoj godini i ostavlja oplemenjeno tlo duikom . I ono to je
najvanije, ozimi stoni graak daje i na naim tlima siguran prinos, daje
proteine koji su proizvedeni na naoj njivi ime se smanjuju trokovi u
stoarskoj proizvodnji.
Stoni graak pogodan je za ishranu stoke u svim fazama razvoja. U zelenom
stanju za ishranu muznih krava, u mlijeno- votanoj zriobi zrna za sijenau
(cijela biljka se silira), suho zrno prekrupljenoo u sastavu krmnih smjesa i na
kraju slama, koju stoka rado jede. To je kultura koja sasvim opravdano osvaja
sve vie prostora na njivama stoara.

Tijekom suenja koliina vode u biljnoj masi smanjuje se sa 75 do 80 na 10 do

15 posto i time sprjeava kvarenje krme. Kosidbom prirodnih ili kultiviranih
(posijanih) livada dobiva se livadno sijeno, a kosidbom oranica sijeno djeteline,
lucerne, djetelinsko-travnih smjesa (DTS) i itarica. Njihova kakvoa ovisi o
vrsti tla, gnojidbi, vremenskim prilikama (dovoljno vlage), vremenu kosidbe i
nainu suenja.
Sijeno se uobiajeno sui na tlu za topla vremena, pri emu se gubi vie od 40
posto hranidbene vrijednosti, a za loa vremena i znatno vie. Drugi nain je
27

suenje sijena iznad zemlje na razliitim napravama (oblik ljestava, piramida i

sl.), pri emu se postie vea hranjiva vrijednost sijena te pravilniji porast zelene
mase za idui otkos.
U posljednje vrijeme sve se vie koristi kombinacija prirodnoga i mehaniziranog
naina suenja, tako da se zelena masa nakon kosidbe zadrava izmeu 1 i 2
dana na otvorenom te balira i odvozi u sjenike na dosuivanje. Pritom se
vlanost u prvoj fazi suenja smanjuje do 35 posto, a u drugoj fazi do 15 posto
to je odgovarajua vlanost za skladitenje sijena.
Posljednji nain suenja je umjetno suenje u suarama, pri emu se biljkama
brzo oduzima voda i zaustavljaju kemijski procesi koji utjeu na smanjenje
hranjive vrijednosti krmiva. Stoga se ovim nainom suenja dobivaju
najkvalitetnija sijena, jer su u najveoj mjeri ostali sauvani hranjivi sastojci.
Meutim, trokovi ovog naina suenja veliki su s obzirom na utroak energije,
pa se primjenjuje veinom samo za najkvalitetnija zelena krmiva (pr.
proizvodnja brana lucerne).
Sijeno predstavlja znaajan izvor energije za preivae i konje, a njegova
prosjena energetska vrijednost iznosi od 0,55 do 070 HJ/kg ST. U tabeli 3
prikazan je postotak ukupne (TDN) konzumirane energije, osiguran navedenim
vrstama domaih ivotinja sijenom i drugim vrstama krmiva.
Sijeno je znaajniji izvor energije za krave muzare od svih ostalih vrsta domaih
ivotinja. Meutim, sijeno je takoer znaajan izvor hrane za junadu tovu i
konje.
Izmeu livadnog i drugih vrsta sijena nema bitnih razlika u energetskoj
vrijednosti. Meutim, u bjelanevinastoj vrijednosti postoje odreene razlike
izmeu sijena livadnih trava i sijena leguminoza. Bjelanevinasta vrijednost
neto je vea u sijenu leguminoza (od 120 do 160 g/kg) nego u livadnom sijenu
(od 70 do 90 g/kg sirovih bjelanevina).
Od mineralnih tvari najvei se znaaj u sijenu pridaje makroelementima,
odnosno sadraju kalcija i fosfora. Koliina kalcija u livadnim sijenima varira od
0,6 do 0,9 posto, a u sijenima leguminoza od 1,5 do 2 posto. Obje vrste sijena
sadravaju male koliine fosfora (od 0,1 do 0,2 posto), a siromane su natrijem.
Osim toga, sadravaju manje koliine eljeza a ostale mikroelemente (bakar,
jod, kobalt, mangan, selen i dr.) u zanemarivim koliinama.
Kvalitetnom i dovoljnom koliinom krme stoka se moe zatititi, ali je pritom
vana vrsta i njihova hranjiva vrijednost. Pitanje je jesu li grla hranidbom dobila
sve potrebne sastojke, ne samo za svoje zdravlje ve i za odreenu proizvodnju.

28

Zbog toga je zadaa znanosti o hranidbi domaih ivotinja da odredi ne samo

potrebnu koliinu krmiva ve i vrijednosti glede sastava za vrstu i kategoriju
stoke, kako bi hranidba bila dostatna, kvalitetna, potpuna i najekonominija.
Potrebne hranjive tvari u organizam ivotinje dospijevaju izvana, a biljnog su i
manje ivotinjskog podrijetla.
Te hranjive tvari (sastojci) nune svakoj ivotinji, prvenstveno stoci, svakako su
bjelanevine (proteini), eeri (ugljikohidrati), celuloza, masti, vitamini, a bez
vode nema ni ivota.
Krma mora sadravati i tvari dobivene prirodnim putem, ali i umjetnim
dodavanjem deficitarnih tvari kojih u biljci nema.
Tijelo biljaka i ivotinja sastoji se od C, H, O, N, S, P, Ca, Na, K, Mg, Fe, J, Cl,
Si, Mn i dr. Biljke sadravaju vie kisika (O), a ivotinje vie (C) ugljika.
ivotinja ne moe poput zelenih biljaka pomou klorofilne asimilacije pretvarati
anorganske sastojke u organske.
Hrana (krma) je iri, a hranjivo (krmno) ui pojam. Hranjiva sadravaju vodu i
suhe tvari, sastavljene od neorganskih i organskih materija. Neorganska ili
mineralna materija je pepeo koji ostaje nakon sagorjevanja. Organske materije
su duine (sirovi proteini, bjelanevine) i bezduine (ugljeni hidrati sirove
masti).
Biljke i ivotinje sadravaju sline sastojke, kao to su:
- duine tvari
- bezduine tvari
- minerali (rudne tvari)
- vitamine
- nunu vodu.
U biljnoj krmi prevladavaju ugljini hidrati, krob i vlakna, a u ivotinskom su
organizmu od ugljinih hidrata samo glikogen i groani eer. Vrlo su razliite
bjelanevine ivotinjskog eera. Vrlo su razliite bjelanevine ivotinjskog
organizma.
Utovljena grla sadravaju manje vode od mravih, a starija manje od mlaih.
Debele svinje sadravaju 43 a jako utovljene 37 % vode. Novoroeno tele
sadrava 75 - 80 % vode.
Najmanja koliina masti kod ivotinja moe biti 5 % ive tjelesne mase.
Mineralnih tvari sadrava 2 - 6 %, pr. kod goveda Ca 1,33 %, P 0,74 %, Na 0,16
%, K 0,15 %, Cl 0,11 %, Mn 0,04 %, S 0,15 % i Fe 0,013 %.
29

Postotak bjelanevina kree se izmeu 10 i 20. Starije i deblje ivotinje

sadravaju manje bjelanevina. I biljni i ivotinjski organizam sadravaju sline
sastojke.
Koji su to sastojci?
Voda
Voda ispari pri temperaturi izmeu 100 i 105 C. Trava, voe, repa, krumpir,
silaa sadravaju od 60 do 90 % vode, sijeno, slama i pljeva od 12 do 17 %,
zrnje ita od 11 do 15 %, uljane pogae od 9 do 13 %, mlinski otpatci od 9 do 16
%, a uljano zrnje od 7 do 9 %. Krmiva s vie od 18 % vode lako se kvare, a
najbolje se uvaju ona sa 14 % vode.
Duine tvari
Duine tvari ili sirovi proteini, osim C, H, O i N sadravaju manje S i P, a neke
i Fe. Pod utjecajem kiselina ili fermenata razlau se na jednostavnije spojeve
(najjednostavnije su aminokiseline, od kojih u ivotinjskom organizmu nastaju
ivotinjski proteini ili bjelanevine). Razne bjelanevine (tj. tvari s duikom) iz
graene su od raznih aminokiselina. Sirovi proteini dijele se na bjelanevine i
amide. Bjelanevine se dijele na jednostavne i sloene i na proizvode
raspadanja.
Jednostavne bjelanevine su albumini, globulini, albuminoidi.
Sloene bjelanevine su nukleoproteini, fosfoproteini, hromoproteini.
Amidi su ne bjelanevinasti duikovi spojevi aspargin, glutamin, alkaloidi.
Krmiva s vie probavljivih bjelanevina su vrjednija, od njih se u ivotinjskom
organizmu stvaraju ivotinjske bjelanevine. Brano od mesa sadrava oko 50 %
probavljivih bjelanevina. Penine mekinje sadravaju 11 %, zrnje ita od 6 do
11 %, trava i do 2 %, a korijenje i gomolji od 0,1 do 1 % probavljivih
bjelanevina.
Proteini sadravaju u prosjeku 16 % duika.

30

Pravilna ishrana konja

Konji nemaju sloen eludac, za razliku od biljojeda. Probava se kod konja
dogaa u crijevima, tj. fermentacija se odvija u velikom slijepom crijevu,
prosjene zapremine 30-tak litara, te u debelom slijepom crijevu zapremine i do
80 - 90 litara. Zbog takve grae probavnog trakta konji su u hranidbi puno
zahtjevniji od ostalih domaih ivotinja.
Osjetljiviji su na hranidbu za razliku od preivaa. Greke kod pripremanja
hrane, za konje mogu biti fatalne. Vrlo su osjetljivi na sve vrste toksina, takoer
su osjetljivi su na mikotoksine koji potjeu iz pljesnive hrane i toksine koji
potiu od otrovnog bilja. Fermentacija hrane kod konja obavlja se u slijepom i
debelom crijevu, znai na kraju probavnog sustava.
Konji nemaju uni mjehur, pa u iz jetre stalno istjee, zbog ove injenice
jako su osjetljivi na masnoe.
Sirak i stoni kelj su krmnno bilje koje ne smijete davati za ishranu konjima,
takoer i silaa moe biti opasna jer zna sadravati patogene bakterije.
Voluminozni zimski obrok konja moe sadravati do jedne treine silae, ali se
ne preporua vie od desetak kg, dok bi dvije treine bi trebalo biti sijeno.
Ispaa takoer moe biti opasna po zdravlje zbog otrovnog bilja, npr. preslica,
mrazovac, bujad, vuja stop i kukurijek su samo neke od bilja koje mogu
uzrokovati probleme.
Konje trava obavlja se prije vlatanja i leguminoza u poetku cvatnje. Konjima
treba leguminoze, prije svega lucernu treba kositi u punoj cvatnji, a ne prije.
Lucerna prije cvatnje izaziva proljeve zbog poveanog sadraja vode i proteina
u odnosu na celulozu. Poslije cvatnje lucerna sadri saponine koji kod konja
izazivaju greve i kolike.
Opasnost od trovanja stoke nitratima iz mlade zelene krme
31

Stoari, poglavito govedari, imaju ogromnih problema s proizvodnjom dovoljnih

koliina kvalitetne krme u zadnje 3 godine. Nakon poplavne 2010., sunih 2011.
i 2012. godine, doao je ekstremno vlani prvi kvartal 2013. godine.
Voluminozne krme kronino nema, stoari ekaju prvi otkos ko' ozebli
sunce no opasnost vreba iz mlade, obilno gnojene zelene krme.
U mnogim stoarskim krajevima Lijepe nae, jesenas je na vrijeme i kvalitetno
posijano dosta povrina travama i drugim srodnim kulturama. Nakon tri vrlo
problematine godine za krmne kulture, stoari su se nadali konano jednoj
normalnoj godini da bi ove sezone proizveli dovoljne koliine kvalitetne
krme. No, prva tri mjeseca ove godine donijela su u veini krajeva Hrvatske
ekstremne koliine oborina, ak i trostruke koliine od viegodinjih prosjeka,
to je onemoguilo neophodne agrotehnike mjere na travnjacima poetkom
vegetacije, posebice prihranu duikom. Na tekim tlima u nizinama, travnjaci
najee jo nisu ni prihranjeni, a zbog naglog porasta temperature zraka i tla te
produljenja dana, travnjaci naglo bujaju.
Vegetacija zbog duge i vlane zime kasni, ali optimalno vrijeme konje
travnjaka, posebno intenzivnih vrsta, meu kojima prednjai izrazito popularni
talijanski ljulj, doi e svakako krajem travnja i poetkom svibnja u stoarskim
krajevima s intenzivnom proizvodnjom.
Gdje je opasnost?!
Travnjaci koji su prihranjeni duikom (KAN, eventualno UREA, gnojovka),
prihranjeni su uglavnom kasno, u travnju. Preporuka struke bila je da se u toj
situaciji smanji doza duika na najvie 50-60 kg / ha, no, nije to naravno doprlo
do svih pa je mogue da su neki stoari, nestrpljivi zbog nedostatka krme,
primijenili i veu koliinu duinih gnojiva i to u drugoj dekadi travnja. Tu lei
velika opasnost jer se moe dogoditi da zbog stresnih uvjeta za biljke (sua,
zatim poplava, te nedovoljno sunca) doe do prekomjernog nagomilavanja
nitrata (NO3) u mladoj zelenoj masi prije konje. Takva zelena masa koritena
napasivanjem ili hranidbom u staji u svjeem stanju moe dovesti do velikih
poremeaja, a u nekim sluajevima i do akutnog trovanja nitratima. Posebno su
ugroeni preivai, najvie mlijene krave koje mogu pojesti ogromne koliine
takve krme u kratkom vremenu.

32

Koji je to mehanizam trovanja?

U normalnim uvjetima biljke iz tla usvajaju nitrate (NO3), koji se u biljkama
reduciraju u nitrite (NO2) i dalje ugrauju u vie duine spojeve, aminokiseline
i proteine. Neki poremeaji (genetski i okolini, stresni) mogu ometati redukciju
i nitrati se gomilaju u biljkama. Tome pridonosi i naglo usvajanje velikih
koliina nitrata u biljke iz tla nakon obilne gnojidbe u poodmaklom stadiju
vegetacije. Kad preivai konzumiraju velike koliine zelene krme s poveanom
koncentracijom nitrata, izloeni su opasnosti od akutnog trovanja. Naime,
mikroflora buraga normalno reducira nitrate u nitrite, a nitrite pretvara u
amonijak, koji vee u vlastite aminokiseline i proteine.
Proces koritenja duika u buragu preivaa od nitrata do bakterijskih proteina:
nitrati (NO3) => nitriti (NO2) => amonijak (NH3) => amino-kiseline =>
proteini
Proces pretvaranja nitrita u amonijak je sporiji od redukcije nitrata u nitrite pa se
kod poveane koncentracije nitrata u krmi nakon konzumacije poveava
koncentracija nitrita u buragu preivaa. Ako se nitriti ponu u veoj koliini
resorbirati u krv ivotinje, dolazi do trovanja jer nitriti su vrlo toksini. Oni
oksidiraju eljezne ione u hemoglobinu, nastaje methemoglobin, koji vrlo slabo
prenosi kisik krvlju do svih tkiva i organa. Dolazi do nedostatka kisika u
organizmu ivotinje, to vrlo brzo moe dovesti i do uginua.
Znakovi trovanja (nekoliko sati, do nekoliko dana nakon uzimanja poveane
koliine nitrata u krmi): ubrzan povran puls, pad tjelesne temperature,
dezorijentacija, drhtanje miia, ubrzano disanje, slabost, uestalo mokrenje,
okoladno smea boja krvi i zatamnjenje sluznica (odluujui simptom).
Preventiva i preporuke stoarima
travnjake ne prihranjivati prekasno od gnojidbe do konje treba proi
najmanje 25 dana, ako to nije mogue, znaajno smanjiti dozu duika
(<60 kg istog duika / ha, max. 200 kg KAN-a / ha);
za one stoare koji jo nisu prihranili travnjake i planiraju to uiniti ovih
dana, najbolje je da drastino smanje dozu duika (na max. 150 kg KAN-a
/ ha) i sauvaju ostatak za primjenu nakon prvog otkosa (do 300 kg / ha)
pa e poveati prinos i kvalitetu krme u drugom otkosu;
33

 siliranje (proces fermentacije), tj. spremanje sjenae znaajno smanjuje

sadraj nitrata u biljkama, dok ga suenje dodatno koncentrira pa je sijeno
ak opasnije od zelene krme; dakle prvi otkos krme za koju se sumnja da
bi mogla biti bogata nitratima svakako spremiti u sjenau ne napasivati,
ne hraniti zelenu masu u staji;
ako nema drugog rjeenja i mora se stoka napasivati ili hraniti takvom
krmom u svjeem stanju u staji, ne smije se dozvoliti da je ivotinje
neogranieno uzimaju po volji i obavezno uz takvu krmu moraju
istovremeno dobivati i sijeno te lako-razgradive ugljikohidrate u obliku
itarica i kukuruzne silae;
ne kositi krmu nakon vie dana tmurnog vremena; obavezno kositi
popodne i u predveerje sunanog dana kad je sadraj lako-razgradivih
ugljikohidrata u krmi najvei (nou ih biljke potroe ne kositi ujutro);
mlade, bolesne i stresom ugroene ivotinje su puno osjetljivije, njima ne
davati mladu na nitrate sumnjivu krmu;
Mlada, duinim spojevima bogata krma u svjeem ili siliranom stanju (sjenaa)
i ako ne sadri poveane koncentracije nitrata, predstavlja izazov u hranidbi,
posebno mlijenih krava. Takva krma nikako ne smije biti jedina voluminozna
hrana krava, neophodno je dobro izbalansirati obrok i kombinirati je s
kukuruznom silaom, repinim rezancima, itaricama i slinim izvorima lakorazgradivih ugljikohidrata te svakako osigurati dovoljno strukturnih vlakana
(sijeno, suhlja sjenaa dobra slama). Poveana razina lako-razgradivih i u
buragu topivih duinih spojeva u neizbalansiranom obroku stvara velike tete u
naem govedarstvu. Najvie se to ogleda kroz slabe rezultate u reprodukciji
krava (provjeriti i pratiti sadraj uree u mlijeku).
Sadanja situacija s nedostatkom krme i nestrpljenje u iekivanju prvog otkosa
nameu potrebu uske suradnje stoara - proizvoaa i savjetnika za hranidbu i
proizvodnju krme.
Hranidba i tov puria

34

U intenzivnome tovu purie treba hraniti po volji, potpunim krmnim smjesama.

Zbog intenzivnoga rasta, purii imaju vee potrebe od pilia za svim hranjivim
tvarima, osobito za bjelanevinama. S porastom dobi puria, smanjuju se i
potrebe za bjelanevinama.
Prva tri tjedna tova, hrana treba sadravati 28 30% sir. bjelanevina, od 4. do
8. tjedna 26 28%, od 9 -13. tjedna 22% i nakon toga 18% sir. bjelanevina.
Energetska vrijednost krmnih smjesa je od 11.700 13.400 kJ ME/kg. Krmne
smjese daju se u obliku peleta odgovarajue veliine (prva smjesa u obliku finih
estica, a ostale u obliku peleta veliine 0,5 cm). Utroak hrane ovisi o hibridu
puria i uvjetima smjetaja. Tijekom prvih dana tova hrana se puriima daje u
plitkim tanjurima ili na papirnatim podlocima, a nakon toga u viseim
automatskim hranilicama.

35

Purii se prvih nekoliko dana napajaju iz malih plastinih pojilica zapremine

oko 5 l, a poslije iz automatskih viseih plastinih pojilica. Voda mora biti
kemijski i bakterioloki ispravna, a kod sasvim malih puria i temperirana na
10oC. Svako grlo do dobi oko 14 tjedana popije oko 19,5 l vode. Isto toliko
vode potroi se po grlu za pranje peradnjaka i opreme pa su ukupne potrebe po
grlu 39 litara.

36

Jedna je od najstarijih kultiviranih biljaka koja ini velik udio u prehrani,

osobito u ljudskoj, uz riu, bilo kao kuhano zrno ili kao brano, sir, mlijeko itd.,
bilo kao uljarica ije se ulje upotrebljava za jelo i u druge svrhe (boje). Na
istoku, zbog sadraja bjelanevina uzima se kao nadopuna rii koja sadri vie
kroba. Soja je krmna biljka za sijeno i silau s kukuruzom.
Zrno se koristi kao krma, proteinski koncentrat, kao pogae koje su vrijedni
ostatak nakon istiskivanja ulja iz zrna, koje soja sadri 16 - 24 %, a koristi se za
ljudsku prehranu ili za izradu margarina.
Soja sadri 4 puta vie probavljivih bjelanevina nego kukuruz pa je u
racionalnoj hranidbi odlina nadopuna kukuruzu. Ne samo da u smjesi
poboljava omjer izmeu probavljivih bjelanevina i ugljikohidrata, nego i
37

poboljava kakvou bjelanevina. Njezine su bjelanevine, naime, najslinije

ivotinjskim to nije sluaj kod kukuruza.
Soja je bogata i masnoama, zrno sadri 18, a vlakna svega 5,0 %. Sadri
prilino malo kalcija (Ca 0,25 %) i mnogo manje fosfora (P) nego penine
posije, svega oko 0,59 %. Sadri malo karotina kao provitamina D i malo
vitamina A. Zrna soje nisu bogata riboflavinom, ali sadri vie riboflavina i
tianina od itarica, od kukuruza i zobi. Od njih sadri i vie niacina.
Za mlijenost i njezinu produkciju zrno soje treba kuhati, dok kuhanje nije
potrebno za konje, ovce i goveda u tovu.
Ako se zrno soje melje, dobro je da se pritom ne mijea sa itaricama. Sojina
zrna mogu se uegnuti ako se dugo uvaju za toplog razdoblja. Dobrim i
temeljitim kuhanjem vrijednost zrna soje se poveava za nepreivae kao to su
svinje i perad, i to zbog dviju aminokiselina koje sadre sumpor, cistin i
metionin, a koje se nalaze u bjelanevinama koje nepreivai ne mogu dobro
asimilirati i iskoristiti.
Dobro kuhana soja u zrnu ili kao uljana pogaa daje dobre bjelanevine ili
gotovo posve iste kao i mlijeko ili riblje brano. Sojine uljane pogae koje se
dobivaju tijetenjem ili ekstrakcijom sadre 41 - 43 % bjelanevina.
Uljana prekrupa dobivena ekstrakcijom sadri 44 % - 46 % bjelanevina i oko
5,3 % masti.
Pogae i prekrupa imaju malo vlakna, a po probavljivosti zauzimaju vrlo visoko
mjesto. Siromane su kalcijem Ca (0,29 %) i fosforom P (0,66 %), a pogae
vitaminom D.
Ako su pogae kuhane vrlo su dobre u hranidbi svinja i peradi, a mirisom i
okusom podsjeaju na grah.
Moe se kazati da su sojine pogae jedan od naih najboljih bjelanevinastih
dodataka visoke kakvoe, jer sadre bjelanevine visoke kakvoe i bolje su od
drugih uobiajenih bjelanevinastih dodataka biljnog podrijetla.
Mljeveno sojino zrnje odlian su bjelanevinasti dodatak za krave muzare, a
vrijedne su i za telad u dobi 2 - 3 mjeseca. Obrok mora biti dobro izbalansiran
jer suvie zrnja soje djeluje laksativno. Soja je i vrlo vaan dodatak obrocima u
tovu, goveda i za rasplodnu stoku. Soje u obroku nesmije biti previe, zbog
laksativnosti i proljeva te probavnih tegoba.
Tovnoj teladi bolje je kao dodatak obroku davati zrnje soje nego pogae. U
hranidbi svinja bolje je davati uljane sojine pogae.

38