U poslijeratnom apstraktnom slikarstvu negeometrijskog smjera na mjesto
fundamentalnih plastikih kategorija zatvorene i homogene autonomnosti linije, plohe, boje dolaze heterogene kategorije otvorenosti znaka, geste i materije. Antiintelektualizam ove umjetnosti ogleda se u naglaenoj fizinosti slike i u instinktivnosti ina slikanja. Za slikare enformela materijal je supstitut tijela. Tijelo uranja i rastvara se u slikarskoj materiji. Nema pravila, nema povijesti; postoji volja da se ivi iskustvo slikarstva angamanom tijela, a ne intelekta. Te nove principe u Hrvatskoj najdosljednije su prakticirali i razvili Murti, Kulmer, Peri, Seder, Jevovar, Gattin i drugi. Mnogi od njih dostigli su stupanj apstrakcije ranije, pod okriljem neokubizma i lirski intonirane boje. Uz pariku kolu, znaajan je utjecaj i nekih od bivih lanova talijanskog Novog fronta umjetnosti. Naa suvremena umjetnost oscilira izmeu figurativnosti i nefigurativnosti. Umjetnici naeg vremena ne vole usvajati gotove umjetnike programe. JEZGRA ZBIRKE ENFORMELNIH DJELA HRVATSKIH AUTORA (1954-1964) RIJEKI SALONI I BIENNALE MLADIH 1964. GODINE Salon 54 bio je prva velika kolektivna izloba postavljena na suvremenim koncepcijskim i organizacijskim naelima na kojoj su u Rijeci izlagana djela apstraktne umjetnosti i na kojoj je zorno uspostavljena komunikacija izmeu nae prijeratne i poslijeratne ''tradicije'' umjetnikog (likovnog) modernizma. Na ovom mjestu nas u prvom redu zanima postupno pojavljivanje enformelnih tendencija u djelima izloenim na Salonima i Biennalima. Od umjetnika koji su sredinom i krajem 50ih stvorili svoja ''protoenformelna'' djela je Kopa je ve bio razvio svoja francuska , dubuffetovska iskustva i radio enformelno. Drugi autor koji se spominje kada se govori o nagovjetaju enformela na naim prostorima jest Marijan Detoni budui da je on u Fantaziji oronulog zida prvi u naoj umjetnosti iskoristio ne-slikarski materijal, konkretnije, pijesak. Zadnji anticipator koji se istaknuo jest Antun Motika znaajan po tome to je u svojim radovima koristio tehniku dekalkomanije kako bi tim ostvario nadrealistike vizualne efekte. Radikalni enformel se javio u Hrvatskoj s Gattinom. Na prva dva salona pojavljuje se enformelna skulptura, te zanimljivi ali ne jo enformelni Marijan Jevovar. ZLATKO PRICA (1916) Prica je jo eminentno figuartivni slikar. Poevi od 1960. on prelazi granicu figurativnosti ali vrsto zadrava sve osvojene elemente koji su mu donijeli kvalifikative linog stila: efektno graena kompozicija, visoka koloristika elokvencija... predmetnost je relativizirana, ak apstrahirana, ali nju ne zamjenjuje isti apstraktni projekt ili automatizam pisanja, nego simbol
plastika metafora ljudi i plodovi. Prica je slikar prijelaza, konstrukcije i
procesa, statike i pokreta, grafizma i koloristike punoe. EDO MURTI (1921) Murtievo predapstraktno, figurativno razdoblje zapravo je rana historija njegova apstraktnog slikarstva boje i geste. S dva ciklusa Doivljaj Amerike (1951. 1952.) i Sluh mora (!953 1954) uzdigao je svoje slikarstvo na liniju europske scene prihvaajui rezultate koje je irila nova parika kola, i ne samo parika. Prihvatit e slobodnu geometrijsku strukturaciju apstrahiranog motiva i plohe slike istraujui istodobno bogatstvo boje u mediju punih pasta. S dva naredna ciklusa Opatijski ciklus (1954 1956) i Otoci sna (1956 1960) Murti e taj akvarijski svijet, jo uvijek asocijativan, poetkom ezdesetih godina rastvoriti u istim apstraktnim intenzitetima boje i geste. U Murtievu slikarstvu nema nita od atmosfere egzistencijane tjeskobe, apsurda. FERDINAND KULMER (1925) U Kulmerovim slikarskim poecima Matisse, Duffy, Junek znaili su mnogo. A zatim je na nivou povijesnog trenutka uslijedila avantura dezagregacije oblika. Najprije se figurativni svijet svodi na ljuturu pukih obrisa predmeta i stvari, da bi zatim taj ''obrisani'' svijet ubrzo prerastao u apstraktne ritmove istih slikarskih sredstava s oitom nakanom traenja njihove individualne vokacije. Jednom e naglasak bit na GESTI, drugi put na vrijednosti boje, na debljini paste, na reljefnosti povrine. Unutar poetike enformela Kulmer je u svom poetku izrazito materijski slikar. Nema geste i akcije. Odgovara dvjema tekovinama enformela: estetikom sluajnosti i odbacivanjem iste boje. Kulmer koji je slikar izrazito koloristikih sklonosti zatvorit e se u svijet crno bijele dijalektike slikanja (1962 1970). u tom periodu koristi lavirani tu na japanskom papiru. 1970 se vraa boji. okantnoj polikrominosti. Takoer koristi iskustva kaligrafije. IME PERI (1920) Apstrakciju zapoinje sredinom pedesetih. Brzo prolazi put od apstrahiranja predmetnosti do svoenja sadraja slike na isto plastike kvalitete boje i ploha, njihova slobodnog, neanalitikog, nefigurativnog komponiranja. 1958. naputa i te forme u korist dinamikog i besformnog slikanja tehnikom drippinga. Meutim, za razliku od Pollockova slikanja, za Peria je slikanje ipak jo imalo neki estetski umjetniki cilj. Koristi tamnu gamu, kasnije intervenira ljevanjem gipsa. Upotrebljava i tkaninu. Nakon toga dolazi period u kojima vlada vedra boja, smiljena izvedba, ak i forma. IVO KALINA (1925) Sredinom pedesetih godina Kalina slika pejzae postkubistikom stilistikom i gustom pastom to je priprema na putu u apstraktnu liriku.