I.

Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima

krajnje
nude
UDK
343.226
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol.
17, broj 2.
2/2010,
str. 867-891.
Primljeno
studenoga
2010.

Izvorni znanstveni rad

Igor Martinovi, dipl. iur.*

TRAJNA OPASNOST KAO OBLIK ISTODOBNE

OPASNOSTI U OKVIRIMA KRAJNJE NUDE
U radu se obrauje trajna opasnost, koja predstavlja aktualan problem unutar instituta krajnje nude kao jednog od najdinaminijih
podruja suvremene kaznenopravne dogmatike. Uvodno se, na teorijskoj
razini, analiziraju pojedini aspekti koncepta opasnosti i razmatraju
odreene terminoloke dvojbe te se diskutira o prikladnosti domaeg
normativnog okvira de lege lata. Sredinji dio rada bavi se samom trajnom opasnou, koju autor razlae na trajnu opasnost u irem i uem
smislu. Pri obradi svakog od dvaju podtipova trajne opasnosti autor se
referira na recentnu njemaku sudsku praksu, a osobito kada je rije o
trajnoj opasnosti u irem smislu. Posebna se pozornost pritom pridaje
konceptu neodgodivosti opasnosti. U zavrnom dijelu rada nastoje se
razrijeiti potekoe koje se javljaju pri razgranienju pojedinih oblika
trajne opasnosti i istodobnog napada. U tekstu rada na vie se mjesta
iznose autorovi stavovi o primjenjivosti koncepta trajne opasnosti u hrvatskoj sudskoj praksi kao i prijedlozi de lege ferenda.

1. UVOD
Krajnja je nuda jedan od instituta kaznenopravne dogmatike koji u posljednje vrijeme doivljavaju transformaciju, kako na normativnoj tako i na interpretativnoj razini. Meutim, nove ideje koje se o tom zamrenom i obuhvatnom institutu pojavljuju u poredbenom pravu ne dobivaju uvijek zasluenu
pozornost u domaoj kaznenopravnoj znanosti i praksi. U ovom e se radu
obraivati upravo jedna od takvih tema trajna opasnost (Dauergefahr).
Budui da je trajna opasnost, kao potencijalni oblik istodobne opasnosti, umnogome kontroverzna u komparativnom pravu, nuno ju je prethodno
uklopiti u iri teorijski okvir, tj. iznijeti osnovne postulate opeg uenja o
konceptu opasnosti, uz poseban naglasak na sastojku istodobne ili izravno
predstojee opasnosti, kao kljunom elementu ijim tumaenjem nastojimo
razrijeiti dvojbe o mogunosti podvoenja trajne opasnosti pod kategoriju
*
Igor Martinovi, dipl. iur., znanstveni novak asistent na Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci

867

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

istodobne opasnosti. Zbog irine teme, konkretni e se sluajevi spominjati

tek periferno, radi zornijeg oslikavanja pojedinih teorijskih koncepata.
Budui da se hrvatska kaznenopravna znanost i praksa problematikom
trajne opasnosti nisu sustavnije bavile, u radu je dobrim dijelom koritena
literatura njemakog govornog podruja, kao i sluajevi iz njemake sudske
prakse. Pritom se vodilo rauna o razlikama u de lege lata ureenju krajnje
nude u njemakom i hrvatskom pravu.

2. OPASNOST KAO ELEMENT KRAJNJE NUDE

2.1. Pojam opasnosti
Kazneni zakon1 krajnju nudu ureuje u lanku 30. Ne ulazei u preostale uvjete potrebne za postojanje krajnje nude, ovdje emo se usredotoiti
na element opasnosti. Rije je o elementu koji spada u najkontroverznije
i najmanje objanjene u opem dijelu kaznenog prava.2 Na konceptualnoj
razini opasnou emo se ovom prilikom baviti samo u onoj mjeri u kojoj je
to nuno potrebno za pomniju obradu sredinje teme rada, apstrahirajui elemente koji su u tom kontekstu suvini.
Opasnost moemo definirati kao stanje u kojem postoji vjerojatnost da
e nastupiti povreda nekog pravnog dobra.3 Drugim rijeima, opasnost je
situacija u kojoj se na osnovu objektivno postojeih okolnosti moe osnovano pretpostaviti da neposredno moe uslijediti povreda pravnog dobra nekog
fizikog ili pravnog lica.4 Slinim nespornim elementima pri definiranju koriste se i njemaki autori: Opasnost je posebno stanje, nastalo iz bilo kojeg
uzroka, u kojem je na temelju konkretnih okolnosti vjerojatan nastup tete.5
O pojmu opasnosti postoje suprotstavljene kaznenopravne i filozofske teorije. Jedna strana u potpunosti nijee kategoriju vjerojatnosti: neki dogaaj
ili nastupa ili ne nastupa, pa srednjeg rjeenja po kojem se ne zna hoe li se
neto dogoditi ili nee jednostavno nema. Prema tome, opasnost objektivno
ne postoji, ve treba utvrditi bi li zlo u konkretnom sluaju nastupilo ili ne bi.
1
Kazneni zakon, NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05,
71/06, 110/07, 152/08.
2
Roxin, C., Strafrecht, Allgemeiner Teil, Band I, Beck, Mnchen, 2006., str. 729.
3
Novoselec, P., Opi dio kaznenog prava, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb,
2009., str. 206.
4
Babi, M., Krajnja nuda u krivinom pravu, Pravni fakultet u Banjoj Luci, Banja Luka,
1987., str. 81.
5
Dreher, E. - Trndle, H., Strafgesetzbuch und Nebengesetze, Becksche Verlagsbuchhandlung, Mnchen, 1995.

868

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

Drugim putem idu autori koji tvrde da vjerojatnost faktino postoji, budui
da uvijek postoje vanjski uvjeti koji mogu dovesti do promjene kauzalnog
toka, bilo u smjeru povrede pravnog dobra, bilo u drugom smjeru, zbog ega
je nemogue unaprijed sa sigurnou utvrditi hoe li neki dogaaj nastupiti ili
nee.
Premda neki autori iz socijalistikog razdoblja drugoj teoriji a priori daju
prednost budui da ona koincidira s materijalistikom filozofijom,6 to ne znai
da do istog zakljuka neemo doi promotrimo li stvar lieni ideoloki zadanih obrazaca razmiljanja. Naime, spor dviju teorija u svojoj biti sadrava
pitanje je li kauzalni tok unaprijed determiniran ili nije. Drugim rijeima, zanima nas je li mogue predvidjeti ishod nekog dogaaja ako unaprijed imamo
zadane apsolutno sve relevantne varijable? Budui da je oigledno da je apsolutno poznavanje svih vanjskih datosti za ovjeka nemogue, spor se (iako
suprotstavljene strane to uglavnom ne daju naslutiti) svodi na pitanje je li
nemogunost tonog predvianja kauzalnog toka rezultat nesavrenosti ljudske
moi opaanja ili je sam kauzalni tok inherentno neizvjestan neovisno o sposobnostima opaaa. Budui da znanost danas bezrezervno podrava stajalite
o relativnoj neizvjesnosti kauzalnog toka, takav zakljuak valja prenijeti i na
uenje o krajnjoj nudi. Kako uzroni tok nije apsolutno predodreen, nita
nas ne spreava da govorimo o vjerojatnosti nastupa odreenog dogaaja,
odnosno, kod krajnje nude, o opasnosti nastupa prijeteeg zla. To naprosto
znai da procjena postojanja opasnosti i stupnja opasnosti uvijek u jednom
dijelu ostaju u sferi spekulativnog. Opasnost stoga valja smatrati objektivnom
kategorijom7 koja ima realnu teorijsku utemeljenost. Takav je pristup preduvjet dublje ralambe trajne opasnosti, a u konanici i analize krajnje nude kao
instituta.

2.2. Relevantan stupanj opasnosti

U sklopu teorijske analize koncepta opasnosti postavlja se i pitanje kolika
mora biti vjerojatnost nepovoljnog ishoda da bi se otklanjanju opasnosti od
strane poinitelja priznali uinci krajnje nude. Naime, mogunost nastupa zla
ne znai nuno da e tetna posljedica doista i nastupiti. Drugim rijeima, je
li nuno da nastup zla bude gotovo izvjestan ili je dovoljno da opasnost bude
razmjerno malena, a da njezino otklanjanje ipak bude doputeno u okvirima
instituta krajnje nude?
6

Babi, M., op. cit., str. 82.

Bai u vezi s time primjeuje kako jedino kabinetska logika moe negirati kategoriju
opasnosti koja je toliko evidentna u svojoj realnosti i s kojom se toliko rauna u praktinom
ivotu. Bai, F., Krivino pravo opi dio, Informator, Zagreb, 1978., str. 156.
7

869

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

Jednoznaan odgovor na to pitanje teko je dati Pavlovi, primjerice, jednostavno zakljuuje kako ne postoje kompjuterski izrauni.8 Prije uputanja
u navedenu problematiku valja postaviti odreena mjerila kojima emo se
posluiti prilikom procjene konkretne situacije. Potrebno je, u prvom redu,
razluiti hoe li se za procjenu stupnja opasnosti kod krajnje nude koristiti
mjerila svojstvena jedinstvenom kaznenopravnom konceptu opasnosti (Gefahrbegriff)9 ili emo letvicu kod krajnje nude ipak postaviti neto nie, pa
shodno tome krajnju nudu priznavati i u sluajevima kada je mogunost nastupa zla neto manje izvjesna. Tumaimo li, primjerice, opasnost svojstvenu
kaznenom djelu dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom
ili sredstvom na isti nain kao i opasnost mjerodavnu za postojanje krajnje
nude? Dio njemakih autora priklanja se prvom rjeenju (bilo izrijekom
bilo tacite), tj. ne diferencira ta dva oblika opasnosti.10 Roxin se ne slae s
takvim zakljukom: Dok kaznena djela ugroavanja podrazumijevaju vii
stupanj opasnosti, pri kojem je izostanak povreivanja tek sluajan, kod 34.
(opravdavajue krajnje nude, op. a.) kljuno je kojeg intenziteta treba biti
opasnost da bi mjera bila doputena. Ta opasnost ne mora nuno biti velika.11
S time se slae i Jakobs, koji tvrdi da kod krajnje nude nije potrebna pretena
vjerojatnost nastupa zla.12 Primjer za to je oduzimanje tueg automobila radi
prijevoza unesreenog u bolnicu. Pritom je, prema Roxinu, za priznavanje
opasnosti relevantne za krajnju nudu dostatna i desetpostotna vjerojatnost
nastupa smrti ili teke ozljede kod unesreenog. Takav pristup novijeg je datuma, dok stariji autori (npr. Keller, Henkel) opasnosti nieg stupnja ne priznaju
uinke krajnje nude. Pritom oni polaze od razlikovanja mogunosti (Mglichkeit) i vjerojatnosti tetnog ishoda (Wahrscheinlichkeit eines schdlichen
Erfolgs), pri emu vjerojatnost obuhvaa one sluajeve u kojima s vrlo visokim stupnjem sigurnosti treba oekivati nastup zla (tj. kada se mora dogoditi
udo da zlo ne nastupi).13 Jednako tako postupa i dio novijih autora, npr.
Lenckner, koji trai da nastupanje povrede bude sigurno ili krajnje vjerojatno
ako se mjere zatite odmah ne poduzmu.14
8
Pavlovi, ., Kazneno pravo. Beznaajno kazneno djelo, nuna obrana i krajnja nuda u
hrvatskom kaznenom pravu, Organizator, Zagreb, 2006., str. 155.
9
Tzv. opi koncept opasnosti (allgemeine Gefahrbegriff), v. Pawlik, M., Der rechtfertigende Notstand, De Gruyter, Berlin, 2002., str. 168.
10
V. npr. Lackner, K. - Khl, K., Strafgesetzbuch mit Erluterungen, Beck, Mnchen,
2001., str. 208.
11
Roxin, C., op. cit., str. 730.
12
Jakobs, G., Strafrecht, Allgemeiner Teil: die Grundlagen und die Zurechnungslehre,
Walter de Gruyter, Berlin, 1993., str. 417.
13
Keller, R. O., Der Dauernotstand im Strafrecht, Strafrechtliche Abhandlungen, Breslau-Neukirch, 1934., str. 7.
14
Lenckner, T., Der rechtfertigende Notstand, Tbingen, 1965., str. 82., cit. prema: Babi,
M., op. cit., str. 93.-94.

870

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

Roxinov stav, iako jo uvijek nije opeprihvaen, ne dolazi u koliziju sa

zahtjevom da stupanj izgleda da se spasi ugroeno dobro na jednoj strani i
stupanj rizika nastupa tete na drugoj strani15 budu u meusobnom razmjeru.
Naime, procjena postojanja opasnosti nije isto to i odvagivanje zla koje je
prijetilo i zla koje je nastupilo. Tako, u konkretnom primjeru, i u sluaju da se
poinitelju prizna krajnja nuda u odnosu na oduzimanje tue pokretne stvari,
to ne znai da e se krajnjom nudom, unato tome to je postojanje opasnosti nesporno, a priori moi pravdati i izazivanje prometne nesree. Drugim
rijeima, priznanje opasnosti mjerodavnom za krajnju nudu tek je preduvjet
da se pristupi odvagivanju prijeteeg i nastupjelog zla.
Sagledamo li u ovom svjetlu problematiku potrebnog stupnja opasnosti,
kao logino i ivotno namee se rjeenje prema kojem se krajnja nuda priznaje i u nekim sluajevima prema kojima inae ne bi bila priznata ako bi bilo
primijenjeno ope uenje o opasnosti. Uzmimo primjer iz sfere obiteljskog
nasilja: branom drugu koji je rtva obiteljskog nasilja pravo na otklanjanje
opasnosti treba priznati i onda kada je opasnost nastupa zla razmjerno mala.
to e to u konkretnom sluaju znaiti, svakako je quaestio facti. Bilo kako
bilo, ni u jednom sluaju rjeenje nee imati neeljenih implikacija na kasnije
odvagivanje nastupjelog i prijeteeg zla: ocjenu o postojanju relevantne opasnosti i kasnije odvagivanje zla treba strogo diferencirati.

2.3. Kriteriji ocjene postojanja opasnosti

Sljedee pitanje koje se postavlja u ovom kontekstu jest temeljem kojih
kriterija treba ocjenjivati postojanje opasnosti. U tom su se pogledu iskristalizirala dva osnovna shvaanja. Prema prvom shvaanju mjerodavni su
strogo objektivni kriteriji: procjena se temelji na poznavanju situacije koje
obuhvaa cjelokupno ljudsko struno znanje u trenutku dogaaja. Reeni stav
u njemakoj literaturi zastupa Blei, a u jo ekstremnijoj varijanti Lenckner.16
Jovaevi dri da stroga objektivnost kriterija znai da se kao mjerilo uzima mogunost procjene nastupjele opasnosti od strane prosjenog ovjeka;17
meutim, strogo objektivni kriteriji podrazumijevaju i uporabu sveg dostupnog
strunog znanja. Individualna sposobnost procjene konkretnog poinitelja, ili
nekog apstraktnog razumnog promatraa (verstndiger Beobachter), uope
se ne razmatra. Subjektivne okolnosti mogu se razmatrati jedino prigodom
ocjene jesu li ostvareni uvjeti za postojanje zablude (ovisno o tome o kojoj je
krajnjoj nudi rije), no ne i prigodom procjene same opasnosti.
15
16
17

Novoselec, P., op. cit., str. 210.

Prema: Roxin, C., op. cit., str. 731.
Jovaevi, D., Nuna odbrana i krajnja nuda, Pravni fakultet u Niu, Ni, 2007., str. 216.

871

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

Drugo shvaanje neto je manje iskljuivo: kao polazite ovdje se koristi

tzv. objektivni ex ante kriterij (objektive ex-ante-Matab), tj. za mjerilo se uzima prosjean, objektivan promatra. Neki autori idu jo dalje, pa cijene i posebno znanje koje posjeduje poinitelj. Ovdje se, dakle, polazi od objektivnih
kriterija, no u odreenoj se mjeri uvaavaju i subjektivni elementi. Navedeni
stav zastupa Schaffstein, koji tvrdi da treba poi od objektivnog promatraa
u konkretnoj situaciji poinitelja, pri emu treba uvaavati i individualno kauzalno znanje osobe koja postupa u krajnjoj nudi.18 Objektivno-subjektivna
teorija preuzima neke elemente starijih, subjektivnih teorija, koje su prigodom ocjene opasnosti, kao umne tvorevine (Ergebnis eines Denkaktes), a
ne provjerljive, empirijske injenice, u bitnoj mjeri uzimale u obzir upravo subjektivne sadraje na strani poinitelja. Keller, primjerice, dri da u kontekstu
opasnosti normativno miljenje treba nadovezati na jak kognitivni fundament,
tj. na temeljno ivotno iskustvo.19
U njemakoj teoriji danas prevladava objektivni ex ante kriterij, lien
Schaffsteinove nadgradnje posebnim znanjem poinitelja; drugim rijeima,
kao kriterij se uzima razuman promatra, prosjean ovjek koji bi se zatekao
na mjestu poinitelja.20 Unato jo prisutnim teorijskim dvojbama, analizi
objektivnih i subjektivnih kriterija posveeno je dovoljno prostora za potrebe
ovog rada. Potrebno je jo utvrditi supstrat koji je zajedniki svim suvremenim teorijama.
Naime, sve se struje danas slau da se temelj procjene opasnosti nalazi
u objektivnoj sferi. Subjektivni poiniteljevi nazori o postojanju opasnosti u
prvom su redu mjerodavni pri eventualnoj kasnijoj ralambi je li rije o putativnoj krajnjoj nudi te bi svaka iole znaajnija subjektivizacija kriterija u biti
predstavljala negaciju opasnosti kao objektivne kategorije. Stavovi koji zagovaraju ravnopravnu primjenu subjektivnih i objektivnih standarda praktiki
vie i ne postoje.

3. VREMENSKI ODNOS OPASNOSTI I NJEZINA

OTKLANJANJA
3.1. Istodobnost i izravno predstojanje opasnosti teorijske dvojbe
Prema KZ-u opasnost mora biti istodobna ili mora izravno predstojati.
Uvoenjem izravno predstojee opasnosti kao oblika opasnosti koji se takoer
moe otklanjati krajnjom nudom, na je zakonodavac poneto odstupio od
18
19
20

872

Prema: Babi, M., op. cit., str. 83.

Keller, R. O., op. cit., str. 11.
Tako i Novoselec, P., op. cit., str. 206.

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

uobiajenih nomotehnikih rjeenja zemalja kontinentalnog kruga. Slovenski

KZ u l. 32. tako zahtijeva samo istodobnost (istoasnost), njemaki u 34.
trai postojanje sadanje, tj. prisutne opasnosti (gegenwrtige Gefahr), dok se
vicarski zakonodavac u l. 17. i 18. koristi terminom neposredne (izravne)
opasnosti (unmittelbare Gefahr). Na tom je tragu i talijanski zakon (l. 54.)
koji trai sadanju opasnost (pericolo attuale), kao i srpski (l. 20.) koji govori
o istovremenoj opasnosti.
Poneto drugaije rjeenje imaju Austrijanci, koji se ne koriste eksplicite terminom opasnost (Gefahr), ve u l. 10. rabe termin izravno prijetea
znatna teta (unmittelbar drohende bedeutende Nachteil). Ruski pak zakonodavac upotrebljava izriaj neposredno ugroavajua opasnost (neposredstvenno ugroaoa orasnost), a francuski (l. 122-7) trai aktualnu ili
neposredno prijeteu opasnost (danger actuel ou imminent).
Vidimo da su na usporednopravnoj razini rjeenja u velikoj mjeri slina,
no ne i istovjetna. Dok veina zakonodavaca u pogledu odreivanja vremenskog okvira krajnje nude propisuje da opasnost mora biti postojea, aktualna, trenutana, sadanja i sl., pojedini odstupaju od tog mainstream rjeenja.
Meu njima je i hrvatski zakonodavac, koji kao uvjet krajnje nude propisuje
da opasnost mora biti istodobna ili izravno predstojea. Oito se ilo za time
da se izjednai izriaj odredbe l. 29. i l. 30.; kao to se kod nune obrane
trai istodobni ili izravno predstojei napad, tako se i kod krajnje nude trai
istodobna ili izravno predstojea opasnost.
Mnogobrojni autori prihvaaju ovu sintagmu: npr. Bai (opasnost mora
biti aktualna [] ali je dovoljno i da izravno predstoji21), Pavlovi22, Pavii
- Grozdani - Vei23, Jovaevi24, Srzenti - Staji - Lazarevi25, Babi26. ini
se da ona ima korijena u hrvatskoj i bivoj jugoslavenskoj pravnoj literaturi, premda je dijelom hrvatskog pozitivnog prava istodobna ili izravno
predstojea opasnost postala tek stupanjem na snagu Kaznenog zakona 1998.
godine.
Meutim, kako je opasnost sama po sebi budui neizvjestan dogaaj (za
razliku od napada), moe se rei da je pojam izravno predstojee opasnosti
inherentno nelogian. Naime, opasnost (shvaena kao vjerojatnost da e nastupiti povreda nekog pravnog dobra) moe ili postojati ili ne postojati, pa
ostaje nejasno kakva je to opasnost (vjerojatnost) koja dodue ne postoji (jer
21

Bai, F., Kazneno pravo - opi dio, Informator, Zagreb, 1998., str. 184.
Pavlovi, ., op. cit., str. 158.
23
Pavii, B. - Grozdani, V. - Vei, P., Komentar Kaznenog zakona, Narodne novine,
Zagreb, 2007., str. 129.
24
Jovaevi, D., op. cit., str. 219.
25
Srzenti, N. - Staji, A. - Lazarevi, Lj., Krivino pravo SFRJ - opti deo, Savremena
administracija, Beograd, 1978., str. 175.
26
Babi, M., op. cit., str. 92.
22

873

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

bi u suprotnom bila istodobna), ali izravno predstoji. Opasnost dodue moe

biti izravno prijetea,27 u smislu da takva opasnost prijeti nastankom tete (od
ega polazi npr. austrijski zakonodavac), no termin izravno prijetei odnosi
se na bliskost nastupa zla,28 pa ga treba luiti od termina izravno predstojei;
izravno predstojee u tom kontekstu moe biti tek zlo, no ne i opasnost.29
Opasnost koja je izravno predstojea zapravo moe biti tek budua opasnost, koja se nipoto ne moe otklanjati krajnjom nudom. U prilog takvom
shvaanju kritiziranog pojma govori i njemaka pravna znanost: pri definiranju budue opasnosti (zuknftige Gefahr) njemaki autori navode kako ondje opasno stanje tek predstoji (eine Gefahrenlage bevorsteht). Izraz kojim
se ovdje koriste (bevorstehen) istovjetan je izrazu koji upotrebljavaju za
oznaavanje izravno predstojeeg napada (unmittelbar bevorstehende Angriff). Drugim rijeima, u njemakoj se dogmatici predstojeom opasnou
oznaava budua opasnost. To zasigurno nije bila intencija naeg zakonodavca; to je pak legislator htio, osim ujednaiti izriaj lanaka 29. i 30., ostaje
nejasno.
Iz navedenih razloga, izraz izravno predstojea opasnost teko da se
moe smatrati posebnim oblikom opasnosti odvojenim od istodobne opasnosti, ve eventualno tek dijelom istodobne opasnosti, ili pak naprosto jezinom
akrobacijom. Koritenje takvim pojmom u najmanju je ruku suvino, pa bi
bilo uputno da zakonodavac razmisli o njegovu isputanju.
Pojedini autori u trenutanom de lege lata rjeenju vide i iri problem:
Novoselec tako tvrdi da je isputanje dijela teksta prema kojem se pored
istodobne moe otklanjati i izravno predstojea opasnost u ukinutoj noveli od 9. srpnja 2003. otvorilo mogunost da se krajnja nuda proiri na otklanjanje tzv. trajne opasnosti.30 To bi ujedno znailo da sadanje ureenje
prijei mogunost otklanjanja trajne opasnosti. Ipak, nema razloga da tome
bude tako, sve i kada bismo izravno predstojeu opasnost shvaali kao poseban oblik opasnosti odvojen od istodobne opasnosti: izmeu istodobne
opasnosti i izravno predstojee opasnosti, jezikom matematike logike,
postoji odnos logike disjunkcije. Na to jasno upuuje veznik ili. Drugim
rijeima, krajnja se nuda priznaje i u sluaju kada je opasnost istodobna i u
sluaju kada je izravno predstojea. Stoga je dovoljno da trajnu opasnost supsumiramo pod bilo koju od dviju zakonom predvienih kategorija - bilo pod
istodobnu, bilo pod izravno predstojeu opasnost. Ako prihvatimo uobiajenu
27

Za koritenje termina izravno prijetei usporedo s terminom istodobni pri opisu opasnosti zalae se Babi. V. Babi, M., op. cit., str. 99.-100.
28
U tom smislu tim se terminom koristi npr. Joerden, prema: Otto, H., Gengenwrtiger
Angriff und gegenwrtige Gefahr, u: Jura Juristische Ausbildung, Vol. 10., 1999., str. 552.: O
akutnoj se opasnosti radi onda kada opasnost moe izravno i neposredno rezultirati tetom.
29
Tako i Novoselec, P., op. cit., str. 207.
30
Novoselec, P., op. cit., str. 207.

874

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

argumentaciju, koja u trajnoj opasnosti vidi jedan oblik istodobne opasnosti,

u krajnjoj je liniji nebitno moemo li trajnu opasnost podvesti i pod pojam
izravno predstojee opasnosti ili to ne moemo.
Summa summarum, u kontekstu otklanjanja trajne opasnosti svejedno je da
li je opasnost zakonski definirana iskljuivo kao istodobna ili pak kao istodobna ili izravno predstojea. Ako se zakon, kao u nas, priklanja drugonavedenom rjeenju, pojam izravno predstojee opasnosti moemo shvatiti kao
(1) zaseban vid opasnosti koji je vremenski odvojen od istodobne opasnosti,
ili ga pak moemo (2) zabaciti kao redundantan zbog (2a) njegove inherentne
neloginosti ili zbog toga to (2b) takvu opasnost smatramo podvrstom istodobne opasnosti.
Iako se autor ovog rada priklanja rjeenju navedenom pod (2a), ni jedno od tih shvaanja nije zapreka za priznavanje trajne opasnosti. Izbacivanje
izravno predstojee opasnosti iz zakonskog teksta moemo pravdati logikim,
leksikim, nomotehnikim i inim razlozima, no ono teko da se moe smatrati
nunim uvjetom za priznavanje trajne opasnosti unutar postojeih pozitivnopravnih okvira instituta krajnje nude.

3.2. Znaenje i vrste istodobne opasnosti

Jedan od uvjeta za priznavanje krajnje nude jest istodobnost opasnosti i
njezina otklanjanja. Za poetak, valja razjasniti koje je znaenje tog termina,
koji je u kontekstu krajnje nude endemski vezan za zemlje bive Jugoslavije,31 a koji Vouk hvali, pripisujui mu dobro oznaavanje paralelizma opasnosti i poiniteljeve radnje.32
Izrazom istodoban u hrvatskom se jeziku oznaava onaj koji pada, koji
se dogaa u isto doba kao drugi.33 Ni jedna pojava ne moe biti istodobna per
se: ona moe biti istodobna jedino u odnosu prema nekoj drugoj pojavi. Drugim rijeima, istodobnou se ne oznaava intrinzino svojstvo same pojave,
ve vremensko podudaranje (sinkronija) koje postoji izmeu dviju pojava. U
konkretnom sluaju rije je o podudaranju opasnosti i radnje upravljene na
njezino otklanjanje; opasnost i otklanjanje opasnosti koincidiraju u sluaju da
se radnja otklanjanja poduzima u trenutku kada opasnost (koja po logici stvari
nuno prethodi svojem vlastitom otklanjanju) ve postoji. Opasnost sama po
sebi ne moe, prema tome, biti istodobna, ve jedino postojea, tj. prisutna;
istodobna moe biti tek u korelaciji sa svojim otklanjanjem. Iako je Vouk u
31
Vouk, V., Krajnja nuda u krivinom pravu, Savez udruenja pravnika Jugoslavije, Beograd, 1962., str. 21.
32
Loc. cit.
33
Ani, V., Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 2003., str. 474.

875

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

pravu kada tvrdi da se izrazom istodoban moe dobro oznaiti paralelizam

opasnosti i radnje otklanjanja, zakonodavac se izrazom istodoban ne koristi
kako bi u strogi, nedvojbeni vremenski suodnos stavio opasnost i poiniteljevu
radnju, ve kao atribut same opasnosti.
Drugi su legislatori ovu jezinu zamku vjeto izbjegli. Primjerice, njemaki
zakonodavac za opasnost trai da bude sadanja, prisutna34 (gegenwrtige
Gefahr), vicarski trai neposrednost, tj. izravnost (unmittelbare Gefahr), a
talijanski aktualnu (sadanju, postojeu) opasnost (pericolo attuale). Bilo bi
uputno da i na zakonodavac, eli li izraziti svojstvo same opasnosti, tu opasnost de lege ferenda oznai kao postojeu, prisutnu, sadanju ili aktualnu, a
ne istodobnu.
to se pak tie tumaenja pojma prisutne (tj., de lege lata, istodobne) opasnosti, treba naglasiti da novije zamisli o krajnjoj nudi taj pojam redovito
shvaaju poprilino fleksibilno, kombinirajui na razliite naine (a) vremensku bliskost nastupa zla s (b) neodlonou radnje otklanjanja opasnosti. Na
tim elementima definiciju prisutne opasnosti temelji niz autora. Jedna od jezgrovitijih definicija je ona koju daje Freund, prema kojem je opasnost prisutna
kada neposredno prijeti nastup zla ili pak kada se opasnost moe otkloniti
jedino neodgodivim djelovanjem.35 Za priznavanje prisutne opasnosti nije,
dakle, kljuno kada je opasnost nastala (odnosno je li nastala istodobno s radnjom otklanjanja ili prijeti ve dulje vrijeme), ve se u obzir uzimaju neki
drugi initelji.
Budui da sve vei broj suvremenih autora uoava potrebu ekstenzivnog
tumaenja elementa prisutnosti opasnosti, teite tumaenja istodobnosti u
suvremenoj dogmatici postupno prelazi na postojanje potrebe za hitnim, neodgodivim, bezodlonim djelovanjem.36 Do koje je mjere takvo to mogue i
danas je predmet teorijskih rasprava. Prema najirim shvaanjima, razlikuju
se sljedee podvrste istodobne (prisutne) opasnosti:37
(1) akutna (trenutana) opasnost, pri kojoj zlo moe odmah, tj. neposredno
nastupiti;
(2) opasnost koja prijeti tijekom duljeg razdoblja, a zlo moe nastupiti u
svakom trenutku;
34

Prijevod prema: Njemako-hrvatski univerzalni rjenik, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2005. U daljnjem tekstu usporedo s terminom istodobna koristit e se i termin prisutna
opasnost.
35
Freund, G., Strafrecht, Allgemeiner Teil: Personale Straftatlehre, Springer, Heidelberg,
2008., str. 93.
36
Tako i Babi, M. Markovi, I., Krivino pravo opti dio, Pravni fakultet Banja Luka,
Banja Luka, 2009., str. 204.: Opasnost je prisutna ako je prisutna neophodnost odbrane.
37
Sline su kategorizacije uobiajene kod njemakih autora (npr. Lenckner, Joerden, Otto,
Roxin). Iznesena podjela nastala je na temelju Roxinove (Roxin, op. cit., str. 732.-733.) i Joerdenove (prema: Otto, H., op. cit., str. 552.) podjele.

876

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

(3) opasnost kod koje zlo, tj. realizacija opasnosti, ne predstoji neposredno, ali je njezino kasnije otklanjanje nemogue ili je povezano s vrlo velikim
rizicima.
Izvan navedenih kategorija ostaje budua opasnost. Njome oznaavamo
opasnost ije ostvarenje prijeti tek u budunosti, pri emu uinkovito otklanjanje opasnosti nije neodgodivo, ve je mogue i u nekom buduem trenutku.
Poinitelju koji otklanja takvu opasnost definitivno se nee priznati uinci
krajnje nude. to se pak tie podvodivosti oblika navedenih pod brojevima
(2) i (3) pod pojam prisutne opasnosti, o tome vie u sljedeim poglavljima.

4. TRAJNA OPASNOST
4.1. Povijesni kontekst nastanka koncepta trajne opasnosti i njegova
ogranienja
Povijesno gledano, koncept trajne opasnosti u kontinentalnoj pravnoj
znanosti pojavio se poetkom dvadesetog stoljea. Temelje sustavnijoj teorijskoj obradi ovog problema udario je njemaki Carevinski sud, koji je, ponukan praktinim razlozima, u pojedinim sluajevima pojam prisutne opasnosti poeo shvaati fleksibilnije nego tadanja doktrina. Iako je ondanje
teoretiare veoma zabrinjavalo dodatno uslonjavanje ve ionako beznadno
kompleksne materije38 kakvu je predstavljala krajnja nuda, najvii je sud
nastavio ekstenzivno tumaiti zahtjev za prisutnou opasnosti.
Od njemakih autora o trajnoj je opasnosti najpodrobnije pisao Keller u
svojoj monografiji Der Dauernotstand im Strafrecht iz 1934. godine, gdje
su pojedinani sluajevi trajne opasnosti iz prakse Reichsgerichta prvi put,
pomou metode generalizirajue apstrakcije, podvrgnuti znanstvenoj obradi.
Iako je monografiju objavio iste godine kada je Reichstag, nakon von Hindenburgove smrti, Hitleru dodijelio titulu Fhrera, potvrujui i formalno na taj
nain njegovu svevlast, Keller je u njoj nastojao zadrati znanstvenu distanciju prema konkretnom politikom kontekstu. Taj je autor izmeu redova,
koliko je to tada uope bilo mogue, izrazio svoju zadrku prema zloupotrebi kaznenopravne dogmatike openito, pa tako i trajne opasnosti, u svrhu
ostvarivanja reimskih kriminalnopolitikih ciljeva. U tom kontekstu sporno
je bilo nastojanje pojedinih krugova da krajnju nudu irokom interpretacijom
proire na dravnu krajnju nudu (Staatnotstand), tj. na sluajeve kada pojedinci otklanjaju opasnost koja prijeti dravi.39 Takvo je tumaenje samo na
korak od toga da se protivnici reima, koji za vlastodrce predstavljaju trajnu
38
39

Mezger, E., Strafrecht, 1933., 31, I., prema: Keller, R. O., op. cit., str. 2.
V. Keller, R. O., op. cit., str. 56.-60.

877

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

opasnost, uklanjaju na nain koji bi a posteriori, fleksibilnim tumaenjem

odredbe o krajnjoj nudi, dobivao svoju potvrdu u instrumentaliziranoj kaznenopravnoj znanosti.
Kao to se vidi iz povijesnih primjera, zbog mogunosti zlouporabe u
realpolitike, ideoloke i ine svrhe, trajna je opasnost osjetljiv, pa i potencijalno opasan koncept. Preiroko tumaenje pojma opasnosti otvara vrata irokoj
sudskoj diskreciji, ime se dovodi u pitanje naelo zakonitosti. Kako krajnja
nuda i inae sadrava visoku dozu apstraktnosti, prigodom tumaenja pojedinih njezinih elemenata, pa tako i pojma istodobnosti, treba vjeto balansirati
izmeu dvaju polova preiroke i preuske interpretacije. Za takvo to potreban je dezideologiziran i nepristran pristup.

4.2. Trajna opasnost problemi definiranja

Trajna je opasnost po Novoselcu stanje prijetee opasnosti koje traje dulje
vremena i svakog trenutka moe dovesti do nastupa tete.40 Babi govori o opasnosti koja neprekidno traje due ili krae vrijeme () za koju je
karakteristino da postoji mogunost da se, posmatrano u jednom duem periodu, prijetea povreda ostvari u svakom trenutku.41 Bojani navodi kako je
o trajnoj opasnosti rije kada se stanje prijetee opasnosti u svakom trenutku
moe pretvoriti u tetu, ali se ne moe tono rei kada e se to dogoditi.42 Definicije koje prevladavaju u hrvatskoj i bivoj jugoslavenskoj pravnoj literaturi
uglavnom se slau u tome da ovu vrstu opasnosti karakterizira mogunost
nastanka tete u svakom trenutku.
Kako bi se upozorilo na potekoe u odreivanju trajne opasnosti, trebamo se osloniti na njemaku dogmatiku, pod okriljem koje je i nastao pojam
Dauergefahr. Kako je ve reeno, njemaki autori uz trenutanu opasnost
poznaju jo dvije vrste istodobne opasnosti - opasnost koja prijeti tijekom
duljeg razdoblja, a kod koje zlo moe nastupiti u svakom trenutku, te opasnost pri kojoj zlo, dodue, ne predstoji neposredno, ali je njezino kasnije
otklanjanje nemogue ili je povezano s vrlo velikim rizicima. U domaoj je
literaturi uobiajeno trajnom opasnou nazivati iskljuivo prvonavedeni od
tih dvaju oblika opasnosti. Jednako tako postupa i dio njemakih autora, primjerice Roxin.43

40

Novoselec, P., op. cit., str. 207.

Babi, M., op. cit., str. 96.
42
Bojani, I., Znaajnije promjene na podruju krivnje prema treoj noveli Kaznenog zakona, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 10, broj 2/2003., str. 327.
43
Roxin, C., op. cit., str. 732.-733.
41

878

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

Nazivati, pak, onu opasnost koja traje dulje vremena, ali kod koje zlo neposredno ne predstoji, trajnom opasnou neto je neuobiajenije, no pojedini
suvremeni autori to ipak ine, npr. Joerden, Freund i Otto (premda potonji s
odreenom zadrkom). Keller upravo taj oblik opasnosti smatra pravom trajnom opasnou (eigentliche Dauergefahr), dok ono to se obino u literaturi
naziva trajnom opasnou naziva lancem opasnosti (Gefahrenkette) v. infra
4.3. Roxin se za taj oblik opasnosti, kod kojeg zlo ne moe izravno nastupiti,
ali je kasnije otklanjanje opasnosti nemogue, ne koristi pojmom Dauergefahr, ali istie kako se on esto preklapa s trajnom opasnou.44
Oito je, dakle, da na ovom polju postoji terminoloka neusuglaenost, zbog
ega je nuno opredijeliti se za jedan od moguih naina uporabe pojma trajne
opasnosti. Trajnom e se opasnou za potrebe ovog rada nazivati oba oblika, a
specifinosti svakog pojedinog obradit e se u zasebnim poglavljima.

4.3. Trajna opasnost kod koje zlo moe nastupiti u svakom trenutku
(trajna opasnost u uem smislu)
Pojmom trajne opasnosti najee se oznaava ona istodobna opasnost koja
traje tijekom duljeg vremena, a kod koje zlo moe nastupiti u svakom trenutku. Takvu emo opasnost za potrebe ovog rada nazivati trajnom opasnou u
uem smislu. Klasian primjer takve opasnosti, koji navode mnogi domai i
strani autori, jest trona kua koja dulje vremena ugroava ukuane, a moe
se uruiti svakog asa.
Taj tip krajnje opasnosti Keller naziva lancem opasnosti (Gefahrenkette), suprotstavljajui ga pritom trenutanoj opasnosti (Augenblickgefahr
opasnost koja traje koliko i treptaj oka). Prema tom autoru, lanac opasnosti
sastoji se od niza karika, u svakoj od njih postoji vjerojatnost nastupa zla.
Drugim rijeima, razdoblje tijekom kojeg postoji opasnost moe se razloiti
na niz pojedinanih trenutaka u kojima postoji trenutana opasnost.45
Razgranienje izmeu Augenblickgefahr i Gefahrenkette nuno povlai za
sobom odreenu dozu arbitrarnosti. Svi oblici opasnosti, naime, obuhvaaju
odreen vremenski razmak bilo da je rije o nekoliko minuta (npr. poar pri
kojem se unitava tua imovina radi spaavanja vlastitog ivota), bilo da je rije
o nekoliko mjeseci ili godina (primjer trone kue). Matematiko povlaenje
crte koja bi otro razgraniavala lanac opasnosti i trenutanu opasnost moe
se temeljiti jedino na proizvoljnim kriterijima, za to ionako nema nikakve teorijske ni praktine potrebe. I kod jedne i kod druge opasnosti zlo moe nastupiti
u svakom trenutku, pa je iz te perspektive trajanje same opasnosti irelevantno.
44
45

Ibid., str. 970.

Keller, R. O., str. 18.

879

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

Budui da kod trajne opasnosti u uem smislu u svakom trenutku, pa i

u trenutku kada se pristupa njezinu otklanjanju, postoji trenutana opasnost
(tj. opasnost kod koje zlo moe nastupiti u svakom momentu), ona nesporno
pripada kategoriji istodobne opasnosti. Drugim rijeima, kako je potencijalni
nastup zla vremenski blizak, ne postoje nikakve osnove za negiranje istodobnosti opasnosti. Trajnu opasnost u uem smislu stoga valja tretirati na jednak
nain kao i trenutanu opasnost, uvaavajui pritom osobitosti koje proistjeu
iz injenice da je opasnost trajala tijekom duljeg vremena. S takvim se pristupom slae i njemaki Savezni sud (u daljnjem tekstu: BGH): Dovoljno je za
prisutnost opasnosti da opasnost, koja () prijeti tijekom duljeg razdoblja,
moe nastupiti u svakom trenutku bilo odmah, bilo kasnije sve do nekog
vremenski neodreenog trenutka.46

4.4. Trajna opasnost kod koje zlo ne moe nastupiti u svakom

trenutku, ali je njezino kasnije otklanjanje nemogue (trajna
opasnost u irem smislu)
Kaznenopravno i kriminalnopolitiki puno je kontroverznija trajna opasnost u irem smislu, tj. trajna opasnost kod koje zlo ne moe nastupiti u
svakom trenutku, ali je njezino kasnije otklanjanje nemogue.
Dio autora ovaj oblik opasnosti ne naziva trajnom opasnou, ve ga definira opisnim putem, ne imenujui ga izravno.47 Neke pak sluajeve iz sudske
prakse koji pripadaju ovom tipu opasnosti ti isti autori ipak ubrajaju u kategoriju trajne opasnosti, to u okvirima podjele kojom se oni sami koriste zapravo
predstavlja nepravilno supsumiranje. Kako je o terminolokim nesuglasicama
ve bilo rijei, ovdje se neemo uputati u tu problematiku, nego emo se
usredotoiti na specifine sluajeve trajne opasnosti u irem smislu.
Jedan od sluajeva koji njemaka literatura esto navodi jest medicinski
indiciran prekid trudnoe. Plod se ovdje unitava, primjerice, u treem mjesecu trudnoe, premda opasnost u akutni stadij prelazi tek pri porodu. Zlo,
dakle, ne moe nastupiti u svakom trenutku, no u kasnijoj fazi trudnoe zahvat
nije mogu, ili je u najmanju ruku mnogo riziniji i muniji za majku, pa i otklanjanju opasnosti treba pristupiti to prije, tj. bez odgaanja. Zbog toga ovaj
sluaj ubrajamo u kategoriju trajne opasnosti u irem smislu.48
46

BGH NJW 1997, 265, 266.

Npr. Roxin, C., op. cit., str. 732.-733.
48
Keller tvrdi da se ovdje, u strogom smislu rijei, i ne radi o trajnoj opasnosti, ve o buduoj trenutanoj opasnosti (zuknftige Augenblicksgefahr), no unato tome, pozivajui se na
unikatnost situacije, toj opasnosti priznaje uinke krajnje nude. V. Keller, op. cit., str. 50.
Vie o kriterijima kojima se taj autor koristi za priznavanje trajne opasnosti v. infra, 4. 5.
47

880

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

Unutar razmatrane kategorije trajne opasnosti medicinski indiciran prekid

trudnoe ima odreene posebnosti. Za razliku od veine sluajeva opasnosti,
kod kojih je realizacija opasnosti neizvjesna, ovdje je budui nastup opasnosti
posve izvjestan, ili u najmanju ruku vrlo vjerojatan. Upravo nam visok stupanj izvjesnosti nastupa tetnog dogaaja, udruen s polaganim rastom rizika
kojim bi rezultiralo svako daljnje odgaanje zahvata, daje za pravo da istodobnost opasnosti shvatimo neto fleksibilnije, tj. da se primarno usredotoimo na
neodgodivost otklanjanja opasnosti, bez obzira na to to je oigledno da nastup zla vremenski nije blizak. Stoga njemaka sudska praksa i teorija ovdje
uvijek priznaju krajnju nudu.
Ostali sluajevi ipak nisu toliko jednoznani, pa tako i najpoznatiji primjer ove podvrste trajne opasnosti u njemakoj sudskoj praksi, tzv. Spanner-Fall49 (sluaj voajera). U razdoblju od dvije godine neznanac je viekratno
prodirao u dvorite i dom jedne obitelji. U jednom od svojih nonih posjeta
primio je usnulu suprugu optuenika za rame. Optuenik je o tome obavijestio
policiju, ugradio alarmni sustav i naposljetku nabavio pitolj. Zbog straha od
nepoznatog posjetitelja kod suprunika su se pojavili poremeaji spavanja, a
zbog straha za djecu potpuno su prestali s veernjim izlascima. Pri jednom od
sljedeih prodiranja u kuu optuenik je u zrak ispalio hitac upozorenja, no
to voajera nije pokolebalo u daljnjim dolascima. Kritine noi optuenik se
probudio i ugledao neznanca kako stoji uz krevet. Voajera, koji je stao bjeati,
kuedomain je gonio s napunjenim pitoljem, prijetei mu ispaljivanjem hica
ako se ne zaustavi. Kako bi konano razrijeio situaciju, optuenik je na kraju
doista i ispalio dva hica u noge neznancu: jedan ga je pogodio u stranjicu,
a drugi u bokove.50 Savezni je sud optuenika oslobodio krivnje temeljem
odredbe 35. njemakog KZ-a, zakljuivi da je rije o ispriavajuoj krajnjoj
nudi. Pritom je BGH otvorenim ostavio pitanje moe li ovdje biti govora i
o opravdavajuoj krajnjoj nudi iz 34. njemakog Kaznenog zakonika (u
daljnjem tekstu: StGB).
Ovaj je sluaj ve tridesetak godina jedan od najobraivanijih u njemakoj
kaznenopravnoj dogmatici. Kroz njega se prelamaju mnoga pitanja kaznenopravne dogmatike (npr. uenje o razlozima iskljuenja protupravnosti,
graansko uhienje, dosezi opravdavajue i ispriavajue krajnje nude,
odvagivanje zala), no sredinja problematika sluaja svakako je vezana uz
pitanje istodobnosti opasnosti. Je li, naime, opasnost istodobna (prisutna) i
onda kada sljedee prodiranje u dom vjerojatno predstoji tek nekoliko tjedana
kasnije?
49

BGH NJW 1979, 2053

Koch, A., Spanner-Fall Notstandslage bei Dauergefahr, Interessensabwgung im Defensivnotstand, <http://www.ja-aktuell.de/ja/home.nsf/0/13B667A659575601C12572910044AF
66? OpenDocument>, pristupljeno 20. travnja 2010.
50

881

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

Prije odgovora na postavljeno pitanje, a radi utvrivanja pravilne metodologije razrjeavanja problema postojanja istodobnosti, treba utvrditi kojoj kategoriji opasnosti pripada ovaj sluaj. Njemaki komentatori gotovo unisono
ubrajaju ovaj sluaj u Dauergefahr, neovisno o tome to tono oznaavaju tim
pojmom: lanac opasnosti, opasnost otklanjanje koje je neodgodivo, ili pak
oboje. Smatramo li trajnom opasnou tek ono to Keller naziva lancem opasnosti, kao to to primjerice ini Roxin, ovaj se sluaj ne moe ubrajati u trajnu
opasnost budui da ovdje opasnost ne moe nastupiti u svakom trenutku, ve
tek u nekom neodreenom, vremenski udaljenom trenutku. Dok kod lanca
opasnosti, zbog svakodobne mogunosti nastupa zla, potreba za ekstenzivnom
interpretacijom prisutnosti opasnosti ne postoji, u ovom je sluaju jasno da, u
nedostatku neposredne vremenske bliskosti domainove radnje i eventualne
realizacije opasnosti, u cijelu priu valja uvesti odreeni dopunski kriterij
kako bismo sluaj uope mogli podvesti pod istodobnu opasnost.
Upravo je Spanner-Fall bio jedan od sluajeva koji su predstavljali
znaajniji iskorak Bundesgerichtshofa u odnosu prema trajnoj opasnosti, pri
emu je kao kriterij za Gegenwrtigkeit usvojena neodgodivost radnje otklanjanja opasnosti koja zahtijeva hitno djelovanje kako bi se zlo sigurno i
uinkovito preveniralo.
Kao posljedica ttih procesa, krajnjoj je nudi zbog iroke interpretacije
znatno proireno polje primjene. Takvi su procesi u dijelu teorije nailazili na
veliku skepsu; jo je Mayer isticao da bi se tako shvaena krajnja nuda mogla zloupotrijebiti, primjerice, za uklanjanje opasnog protivnika u sluajevima
kada nisu zadovoljeni uvjeti za nunu obranu.51 Od novijih autora odreene
sumnje izraava i Lenckner.52
Kritike, meutim, esto nisu ulazile u sr problema, ve su se ograniavale
na openito lamentiranje o potrebi obuzdavanja krajnje nude. Danas su
se ipak iskristalizirala konzistentnija stajalita, u sklopu kojih sredinja kontroverzija ostaje upravo koncept koji ovdje nazivamo trajnom opasnou u
irem smislu. Neodgodivost, koja je obiljeje ovog oblika opasnosti, ipak je
definitivno postala korektiv kroz prizmu kojega se promatra istodobnost u
sluajevima kada ne postoji vremenska bliskost izmeu radnje otklanjanja
opasnosti i prijeteeg zla. Meutim, sporni ostaju kriteriji na osnovi kojih e
se odreena opasnost smatrati neodgodivom.

51
52

882

Prema: Vouk, V., op. cit., str. 22.

Prema: Babi, M., op. cit., str. 98.

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

4.5. Mogunost primjene subjektivnih i objektivnih kriterija pri

ocjeni istodobnosti trajne opasnosti u irem smislu
U nastavku emo iznijeti vie pogleda na pitanje kada opasnost treba smatrati neodgodivom, pa samim time i istodobnom; pritom je fokus, naravno,
usmjeren na sluajeve trajne opasnosti u irem smislu, budui da drugdje,
zbog vremenske bliskosti otklanjanja opasnosti i potencijalne realizacije opasnosti, i ne postoji potreba za ekstenzivnim tumaenjem istodobnosti.
Od starijih autora spomenuti valja ponajprije Kellera, koji je u teorijskom
smislu inaugurirao neodgodivost kao jedan od kriterija prave trajne opasnosti (za razliku od lanca opasnosti). Meutim, taj je autor pripadao starijoj generaciji dogmatiara, pa nije bio sklon objektivistiki shvaenu neodgodivost
djelovanja smatrati vrhovnim kriterijem tumaenja pojma Gegenwrtigkeit.
Koji su razlozi za takvo shvaanje starije teorije? U ono se vrijeme, naime,
relevantnom za krajnju nudu smatrala tek gotovo potpuna izvjesnost nastupa
tetnog dogaaja. Meutim, kod trajne opasnosti u irem smislu zlo ne moe
nastupiti neposredno, nego tek nakon proteka odreenog vremena, to znatno
oteava mogunost precizne prognoze. to vie vremena preostaje do trenutka mogue realizacije opasnosti, to je vea i mogunost skretanja kauzalnog
toka. Kako je gotovo nemogue visoko vjerojatnim smatrati nastup zla koje
predstoji tek nakon, primjerice, tjedan dana, uvoenje objektivistiki shvaene
neodgodivosti najee ne bi pridonijelo irenju koncepta istodobnosti prema
onodobnim standardima.
Jedna je od rijetkih iznimaka na tom planu medicinski indiciran prekid
trudnoe, pri kojem je nastup tete za zdravlje majke gotovo posve izvjestan.
Upravo je sigurnost nastupa zla za Kellera sredstvo premoivanja viemjesenog
vremenskog jaza izmeu prekida trudnoe i potencijalnog poroaja. Budui da
objektivan uvjet neodgodivosti otklanjanja opasnosti, ogranien uvjetom sigurnog ili vrlo vjerojatnog nastupa zla, olakicu predstavlja praktiki jedino
u navedenom sluaju prekida trudnoe, Kelleru ne preostaje nita drugo nego
pronai druge naine tumaenja prisutnosti opasnosti.
Dva su mogua puta izlaska iz takve situacije: prvi, kojim se koristi velik
dio moderne teorije (npr. Roxin, Jakobs), jest zadovoljiti se niim stupnjem
mogunosti potencijalne realizacije zla (v. supra, 2. 2.), a drugi, kojim se koristi Keller, jest nadgradnja pojma istodobnosti subjektivnim elementima.
Prvo valja analizirati stariju, dobrim dijelom subjektivistiku koncepciju
trajne opasnosti. Polazna osnova za subjektivistiko shvaanje uvjeta istodobnosti lei u normativnom poimanju krivnje. Takvo je poimanje krivnje inae
klju razlikovanja dvaju oblika krajnje nude, tj. opravdavajue i ispriavajue
krajnje nude. Zamisao o ispriavajuim razlozima (pa tako i o ispriavajuoj
krajnjoj nudi) kao obiljeju krivnje, koja se pojavila u njemakoj teoriji tridesetih godina, temelji se na teorijskom pojmu Zumutbarkeit, koji je izgra883

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

dio Frank u svom djelu O strukturi koncepta krivnje (ber den Aufbau des
Schuldbegriffs).53 Taj se termin u nas prevodi kao mogunost da se zahtijeva
drukije ponaanje,54 mogunost oekivanja ponaanja u skladu s pravom,55
sposobnost ili mogunost od nekoga neto zahtijevati56 ili jednostavno kao
pripisivost.57
Zumutbarkeit, kao obiljeje normativnih koncepcija krivnje, temelj je
na kojem je izgraen koncept ispriavajue krajnje nude. Kada, naime, od
poinitelja ne moemo zahtijevati drugaije ponaanje (tj. kada postoji Unzumutbarkeit), krivnja se naknadno iskljuuje zbog nemogunosti izricanja
negativnog vrijednosnog suda o poinjenom djelu.58 Pravni poredak ovdje ne
odobrava postupanje poinitelja, ali za njega pokazuje razumijevanje, zbog
ega odustaje od prijekora.59
Prema starijim je piscima razlog za ekskulpaciju kod ispriavajue krajnje
nude naruavanje mogunosti slobodnog oblikovanja volje uzrokovano posebnim vanjskim okolnostima, koje, u svjetlu potrebe za samoodranjem, nijee
mogunost oekivanja ponaanja usklaenog sa zakonom.60 Drugim rijeima,
na strani poinitelja javlja se snaan psihiki pritisak. Keller prihvaa takvo
rezoniranje i transponira ga u podruje trajne opasnosti, navodei sljedee:
Kao to smo vidjeli, glavno je obiljeje trajne opasnosti (u irem smislu,
op. a.) to to ona u strogom smislu predstavlja buduu opasnost, pri kojoj
budunost opasnosti u njezinu punom opsegu nadopunjuje snana abnormalna duevna situacija poinitelja (posebne okolnosti i sveukupni procesi koji
prethode poinjenju djela).61
Kasnije je propitivanje poloaja pojma Zumutbarkeit (koji je jo uvijek
kontroverzan i o kojem se vode ive debate62) uvjetovalo i drugaiji teorijski
53

V. Schlee, A., Zumutbarkeit bei Vorsatz-, Fahrlssigkeits- und Unterlassungsdelikten,

Verlag Dr. Kova, Hamburg, 2009.
54
Novoselec, P., op. cit., str. 236.
55
Bojani, I., op. cit., str. 323.
56
Frank, S., Krivini zakonik za Kraljevinu SHS, Zagreb, 1929., str. 40, prema: Vouk., V.,
op. cit., str. 12.
57
Srzenti, N. - Staji, A. - Lazarevi, Lj., op. cit., str. 232.; Babi, M., op. cit., str. 55.
58
Diferencirajue teorije ni danas nisu slone glede kaznenopravnog uinka krajnje nude
iz 35., koji predvia da poinitelj postupa bez krivnje (handelt ohne Schuld). Primjerice,
Roxin izriaj 35. StGB-a shvaa tako da kod ovog oblika krajnje nude nije rije o ispriavajuem razlogu, ve o razlogu iskljuenja kaznene odgovornosti (v. Roxin, op. cit., str. 963.969.). Navedeni teorijski prijepori nadilaze okvire ovdje obraivane teme.
59
Bojani, I., op. cit., str. 323.; openito o ispriavajuoj krajnjoj nudi v. Bojani, op. cit.,
323.-327.
60
Prema: Roxin, C., op. cit., str. 965.
61
Keller, R. O., op. cit., str. 51.
62
Roxinovo poimanje pripisivosti navodi ga ak na preoblikovanje cjelokupnog pojma
krivnje tako da ispriavajuu krajnju nudu smatra razlogom iskljuenja kaznene odgovornosti

884

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

tretman trajne opasnosti u irem smislu. Pripisivost je dobila normativni

okvir u 35. I. StGB-a, gdje su, u kontekstu ispriavajue krajnje nude,
primjerino navedeni sluajevi u kojima se od poinitelja moglo oekivati
ponaanje usklaeno sa zakonom: () Ovo ne vrijedi ako se od poinitelja
prema okolnostima moe oekivati prihvaanje opasnosti, a osobito ako je
sam izazvao opasnosti ili se nalazi u posebnom pravnom odnosu. Takvom
klauzulom pripisivosti, iako ona nije taksativna, ogranieno je priznavanje
ispriavajue krajnje nude, tako da su sudu dane smjernice kada se iznimno
od poinitelja moe oekivati prihvaanje opasnosti. Roxin tvrdi da ni jedna od
egzemplifikativno navedenih okolnosti ne stoji ni u kakvoj vezi s postojanjem
psihikog pritiska na poinitelja.63 tovie, ako se prijekor temelji na sudu
neke tree osobe o mogunosti postupanja poinitelja u skladu s pravom, tada
psihiki pritisak moe biti tek jedan u nizu moguih razloga za nepripisivost,
i to jedino onda kada takav pritisak prema sudu treega otklanja prekorljivost.
Suvremene koncepcije zato se najee vie ne koriste psihikim pritiskom
kao kriterijem za postojanje pripisivosti,64 ili to ine uglavnom po inerciji.
to se tie hrvatskog zakonodavstva de lege lata, primarna je prepreka za
eventualno prihvaanje subjektivizacije trajne opasnosti zahtjev za odvagivanjem zala. Naime, u kontekstu ispriavajue krajnje nude njemako pravo
naglasak ne stavlja na odvagivanje zala, tj. na kvantitativnu razliku,65 kao
to to ini kod opravdavajue krajnje nude, ve upravo na Zumutbarkeit.
Odvagivanje zala tu slui tek kao korektiv za sluajeve velikog nerazmjera
nastupjelog i prijeteeg zla. Za razliku od njemakog, hrvatski se zakonodavac pri propisivanju krajnje nude kao razloga za osloboenje od kazne
ograniava na sluajeve jednakosti zala, to u naelu ne zahtijeva primjenu
normativnih kriterija, pa tako ni pripisivosti, koja, uostalom, u naem pravu
nije sustavnije obraivana, nema pozitivnopravnu podlogu niti ima prikladan i
opeprihvaen naziv. Primjeni subjektivnih kriterija istodobnosti u hrvatskom
pravu zato nema mjesta ak ni ako bismo prihvatili tradicionalan stav o utemeljenosti nepripisivosti na psihikom pritisku.
Summa summarum, budui da subjektivistika koncepcija nije prihvaena
ni u suvremenoj komparativnoj dogmatici ni u domaem pozitivnom pravu,
pri ocjeni prisutnosti opasnosti valja se koristiti strogo objektivistikim pristupom, koji se temelji na jasno definiranom kriteriju neodgodivosti.
(koja je za njega pojam superordiniran krivnji), a ne krivnje, i to zbog izostanka preventivne nunosti kanjavanja. Vie o tome Roxin, op. cit., str. 963.-969.; Bojani, op. cit., str. 323.-327.
63
Ibid., str. 978.
64
Umjesto psihikog pritiska, Schlee predlae uporabu normativnih (vrijednosnih) kriterija, izvorom kojih smatra u prvom redu apstraktne ustavnopravne norme.
65
Grozdani, V., Neke izmjene u podruju krivnje prema Prijedlogu Zakona o izmjenama
i dopunama Kaznenog zakona, str. 17.-35., u: Bai, F., et al., Konani prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, Organizator, Zagreb, 2003., str. 27.

885

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

4.6. Neodgodivost opasnosti

Prema navedenome, kao jedini mogui korektiv prisutnosti opasnosti u
sluaju vremenskog nepodudaranja radnje otklanjanja opasnosti i potencijalnog nastupa zla, uvodimo koncept neodgodivosti. Taj pojam valja shvatiti na
nain koji pomiruje nekoliko disparatnih zahtjeva i premisa: inherentni (relativni) indeterminizam kauzalnog toka, pravo pojedinca na samoodranje i
zahtjev za pravnom sigurnou. To je mogue jedino tako da se opasnost uvai
kao relevantna za krajnju nudu i onda kada nastup zla nije potpuno izvjestan
niti visoko vjerojatan: treba se, dakle, zadovoljiti i niim stupnjem mogunosti
potencijalne realizacije zla, koju (mogunost) procjenjujemo uporabom objektivnih ex ante kriterija. To ne znai da e svako priznavanje opasnosti uroditi
priznavanjem krajnje nude ostaje pitanje razmjernosti zla koje je prijetilo i
onoga koje je nastupilo. Drugim rijeima, na postupak priznavanja opasnosti
u kasnijoj se fazi mora nadovezati pravilno provedeno odvagivanje zala, o
emu ovdje zbog ogranienosti prostora nee biti rijei.
Prihvaanje objektivistiki shvaene neodgodivosti kao odluujueg kriterija za prisutnost opasnosti povlai za sobom i neke druge posljedice. Budui
da je sredinje pitanje treba li ili ne treba otklanjanju opasnosti pristupiti odmah, sporednim postaje pitanje moe li samo zlo nastupiti odmah ili tek po
proteku odreenog vremena. Sluaj u kojem zlo moe nastupiti odmah, tj. u
kojem se opasnost moe odmah realizirati, nuno spada u skupinu opasnosti
otklanjanju kojih treba neodgodivo pristupiti. Pojednostavnjeno, trenutana
opasnost i trajna opasnost u uem smislu tek su posebni sluajevi neodgodive
opasnosti, kod kojih je potreba za neodgodivim djelovanjem potvrena ve
samim time to teta moe nastupiti svaki as. U ostalim sluajevima, tj. onda
kada je rije o trajnoj opasnosti u irem smislu, ne preostaje nita drugo nego
posegnuti neposredno za neodgodivou.66
Radi potpunijeg razjanjenja koncepta neodgodivosti, navest e se neka
stajalita njemakog Saveznog suda. U nekoliko je odluka kojima priznaje
takvu opasnost BGH zauzeo stav da prisutnost opasnosti ne treba shvaati
preusko; prema jednoj presudi, opasnost je prisutna onda kada se teta ()
66

S time u vezi treba spomenuti Babievu tvrdnju da neodgodivost opasnosti stoji u funkcionalnoj vezi s nemogunou otklanjanja opasnosti na drugi nain, koja je izriito postavljena kao zakonski uvjet priznavanja krajnje nude (Babi, M., op. cit., str. 96.). Premda navedena
dva uvjeta nikako ne treba promatrati izolirano, priznanje opasnosti prisutnom (istodobnom)
preduvjet je pristupanju analizi mogunosti otklanjanja opasnosti na drugi nain. Njemaka teorija prisutnost opasnosti smatra dijelom tzv. Notstandslage (stanja krajnje nude),postojanje
koje nuno prethodi ispitivanju je li radnja otklanjanja potrebna (erforderlich), tj. je li se
mogla otkloniti na drugi nain, to spada u tzv. Notstandshandlung (radnju nune obrane).
Drugim rijeima, ako opasnost nije prisutna, nema potrebe istraivati je li se ona mogla otkloniti na drugi nain.

886

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

pri nesmetanom razvoju dogaaja, prema ljudskom iskustvu, moe oekivati

() ako se odmah ne poduzmu mjere otklanjanja opasnosti.67 No ipak, tone
vremenske granice u kojima se opasnost nastup koje prijeti u budunosti priznaje odnosno ne priznaje kao prisutna opasnost ne mogu se univerzalno odrediti. To ovisi o injeninom stanju () i stvar je tumaenja. Odluujue su
pritom okolnosti konkretnog sluaja.68 Pitanje supsumpcije pojedinog pojavnog oblika opasnosti pod prisutnu opasnost u spornim sluajevima sud tretira kao quaestio facti, naznaujui temeljna mjerila kojima se rukovodi u
razrjeavanju svakog pojedinog u nepreglednom broju sluajeva koji mogu
biti obuhvaeni krajnjom nudom. Osnovno mjerilo kojim se BGH danas koristi u tom kontekstu upravo je neodgodivost opasnosti.

4.7. Trajna opasnost i istodoban napad

Na diskusiju o pojedinim elementima krajnje nude logino se nadovezuje
rasprava o analognim elementima u sklopu srodnog instituta nune obrane, pa
tako i kada je rije o opasnosti odnosno napadu. Distinktivna narav napada i
opasnosti namee potrebu razgraniavanja tih dvaju pojmova, to u pojedinim
sluajevima nije nimalo lak zadatak.
U prvom redu, treba naglasiti da je pojam opasnosti iri od pojma napada.
Takva je razlika rezultat injenice da je kod nune obrane izvor opasnosti
protupravni napad drugog ovjeka, dok je kod krajnje nude mogui spektar izvora opasnosti praktiki neogranien; mogue opasnosti mogu stoga biti
vrlo raznolike po karakteru, a u svakom sluaju mogu biti znatno nepredvidljivije negoli to moe biti napad. U svakom sluaju, opseg nune obrane mnogo je ogranieniji i precizniji negoli pojam krajnje nude. Napad je zapravo
tek specifian, dinamian69 oblik opasnosti kao svojeg vieg rodnog pojma.
Otto70 u tom kontekstu daje jednostavan primjer opsade srednjovjekovnog
dvorca: kada napadai ruaju, napad ne postoji, no opasnost je svejedno prisutna. Na ovom je primjeru jednostavno uoiti restriktivnost (uskost) napada u odnosu prema opasnosti kao iroj kategoriji.
Uzevi u obzir temeljnu prirodu napada, njemaka dogmatika podijelila
je istodobni napad u tri kategorije:71 (1) neposredno predstojei napad (unmittelbar bevorstehende Angriff), (2) trenutani napad (gerade stattfindende
Angriff) i (3) napad koji traje (fortdauernde Angriff).
67
68
69
70
71

BGH NJW 1989, 176.

Loc. cit.
Keller, R. O., op. cit., str. 57.
Otto, H., op. cit., str. 552.
Roxin, C., op. cit., str. 665.; Otto, loc. cit.; Dreher, E. - Trndle, H., op. cit., str. 201.

887

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

Od navedenih podvrsta istodobnog napada najvie dodirnih toaka s trajnom opasnou ima neposredno (izravno) predstojei napad, koji Novoselec
definira kao ponaanje koje svakog asa moe dovesti do povreivanja tako
da svako odlaganje obrambene radnje dovodi u pitanje njezin uspjeh.72 Dok
u pogledu definiranja samog napada postoji svojevrstan konsenzus, trenutak
poetka napada ostaje teorijski sporan. Pojedini autori zalau se za to da mjerilo bude trenutak ulaska u fazu pokuaja, dok je veina danas sklona nunu
obranu priznati i onda kada je napada u zavrnom stadiju pripremnih radnji,
tj. u stadiju pripremnih radnji koji je blizak pokuaju (versuchnahe Vorbereitungstadium). rtva kojoj se napada pribliava s noem u ruci, elei joj
zadati ubod, ne mora ekati da napada ue u fazu pokuaja, ve moe reagirati i dok je napada na nekoliko metara udaljenosti. Trenutak zapoinjanja
napada pitanje je sloenih teorijskih finesa, no ovom nas prigodom zanimaju
samo specifini sluajevi u kojima je potrebno razgraniiti izravno predstojei
napad i trajnu opasnost.73
Sluajevi u kojima postoje dodirne toke izmeu opasnosti i (izravno
predstojeeg) napada u pravilu pripadaju kategoriji koja se u njemakom
kaznenom pravu naziva defenzivnom krajnjom nudom (Defensivnotstand).
Rije je o konceptu koji oznaava otklanjanje opasnosti usmjereno prema
pravnim dobrima osobe koja je ujedno i izvor same opasnosti. Defenzivna
krajnja nuda u literaturi je prihvaena tek u novije vrijeme,74 dok je prijanji
stav teorije bio da u ovim sluajevima u obzir dolazi jedino primjena odredbe
o nunoj obrani (ili pojedinih drugih, u odnosu prema krajnjoj nudi specijalnih, odredaba).75
Kao primjer defenzivne nune obrane moe se navesti sluaj u kojem obiteljski nasilnik tijekom duljeg vremena zlostavlja svojeg branog druga i time
za njega predstavlja trajnu opasnost. Ako je zlostavlja u konkretnom trenutku ve uao u zonu neprava (tj. napada) te od zlostavljaa trenutano prijeti
povreda rtve, takvoj e se rtvi priznati nuna obrana. Meutim, ako napada
nema, jedino to preostaje jest utvrditi jesu li eventualno ispunjeni uvjeti za
krajnju nudu. Spomenutoj zoni preklapanja krajnje nude i nune obrane naroito je blizak tzv. Haustyrann-Fall ili Familientyrann-Fall76 (sluaj
kunog, tj. obiteljskog nasilnika), koji emo ovdje ukratko izloiti.

72

Novoselec, P., op. cit., str. 189. Slino tome i Schmidhuser, cit. u: Roxin, op. cit. str.

666.
73

Opirno o razgranienju pripremnih radnji i pokuaja i srodnoj problematici v. Novoselec, P., Razgranienje pripremnih radnji i pokuaja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u
Rijeci, vol. 29., 2/2008., str. 721.-759.
74
Tako Roxin, C., op. cit., str. 758.
75
Babi, op. cit., str. 87.-92.
76
BGH NJW 2003, 2464

888

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

Naime, Frieda je niz godina bila udana za Manfreda, agresivnog i alkoholu

sklonog vou nasilne rock-grupe, lanovi koje su ga morali slijepo tovati.
Svoju suprugu Manfred je esto tukao iz najbanalnijih razloga, a nekoliko
puta toliko jako da joj je bio ugroen ivot. Prijetio je i da e ubiti nju i djecu ako se supruga poeli razvesti. Friedu je mua bilo strah prijaviti policiji,
budui da je i u tom sluaju Manfred prijetio da e on ili netko od lanova
benda ubiti nju i djecu. Tijekom gotovo dvadesetogodinje torture Frieda je
triput pokuavala poiniti samoubojstvo tabletama.
Jednoga je jutra, nakon to se pijan vratio kui oko etiri sata ujutro, Manfred ponovo brutalno pretukao Friedu. Nakon to je nasilnik legao u krevet,
Frieda je sanirala ozljede i stala istiti stan, da bi oko devet sati, pri pospremanju stana, u muevu depu nala nabijeni pitolj, koji je on ilegalno drao.
Nakon poduljeg razmiljanja, drei da je usmrenje supruga jedino preostalo
rjeenje, ula je u spavau sobu i u Manfreda s udaljenosti od 60 cm ispalila
osam hitaca, od kojih su ga dva pogodila i na mjestu usmrtila.
Kako je Manfred u trenutku usmrenja spavao, on je za Friedu predstavljao
trajnu opasnost u irem smislu, no u tom trenutku nije postojao napad. Prvostupanjski je sud stoga nunu obranu iskljuio zbog nepostojanja uvjeta za priznavanje istodobnosti napada i osudio poiniteljicu za teko ubojstvo (Mord) iz
211. StGB-a. Savezni je sud 2003. godine rjeenjem ukinuo presudu. BGH
je, naime, povodom albe utvrdio da je u prvom stupnju s razlogom odbaena
nuna obrana, te da, jednako tako, nema govora niti o opravdavajuoj krajnjoj
nudi.77 Meutim, od suda prvog stupnja Savezni sud trai da se pri ponovnom suenju odredi u pogledu mogunosti postojanja ispriavajue krajnje
nude iz 35., navodei sljedee: () optuena i njezina djeca nalazili su
se u stanju prisutne, trajne opasnosti za ivot i tijelo, budui da im je prijetilo
zlostavljanje (od strane Manfreda, op. a.). Dakle, injenica da je zlostavlja u
trenutku usmrenja spavao ne predstavlja prepreku priznanju prisutnosti opasnosti.78
Najkontroverzniji oblik defenzivne krajnje nude, koji i samim svojim
imenom daje do znanja da se nalazi na razmeu krajnje nude i nune obrane,
jest tzv. preventivna nuna obrana. Rije je o otklanjanju ve pripremljenog
77

U njemakom pravu krajnja nuda iskljuuje protupravnost jedino onda kada je zlo koje
je prijetilo bitno vee (wesentlich berwiegt) od onoga koje je nastupilo, to u konkretnom
predmetu oito nije sluaj. Za komparativnu analizu uinaka krajnje nude v. Grozdani, op.
cit., str. 23.-31.
78
Vano je naglasiti da se u pogledu pitanja je li opasnost istodobna ili nije ne pravi razlika
izmeu opravdavajue i ispriavajue krajnje nude, to jest, kako kae Roxin (op. cit., str. 969.),
ovdje ne postoji temelj za razliitu interpretaciju (). Drugim rijeima, vremenski se okvir
krajnje nude kod oba njezina tipa promatra kroz prizmu objektivnog kriterija neodgodivosti;
tako se postupa i u sluajevima trajne opasnosti, naravno i onda kada opasnost predstavlja
obiteljski nasilnik.

889

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

protupravnog napada koji je mogue otkloniti jedino ranijim preventivnim

mjerama. Primjer za to dao je Lenckner79: vlasnik restorana, koji uje svoje goste da razgovaraju o tome kako e ga napasti nakon zatvaranja restorana, ima
pravo, temeljem odredbe o krajnjoj nudi, gostima u pie usuti uspavljujue
sredstvo.80 U takvim sluajevima nema mjesta analognoj primjeni odredbe
o nunoj obrani,81 budui da bi to pretpostavljalo preiroko shvaanje rijei
napad, ve moe biti rije jedino o krajnjoj nudi, koja fleksibilnom formulacijom omoguava obuhvaanje vrlo raznolikih injeninih stanja pod svoje
okrilje.
Oito je, dakle, da je prisutna opasnost pojam koji je bitno iri od prisutnog
napada, zbog ega primjena istih mjerila pri procjeni istodobnosti napada i
opasnosti ne dolazi u obzir. Dok pojam istodobnog napada zahtijeva razmjerno strogu vremensku podudarnost napada i obrane, kljuno pitanje za procjenu istodobnosti opasnosti nije kada je opasnost nastala, ve postoji li potreba
za neodgodivim djelovanjem.
LITERATURA
1. Babi, M., Krajnja nuda u krivinom pravu, Pravni fakultet u Banjoj Luci, Banja Luka,
1987.
2. Babi, M., Markovi, I., Krivino pravo opti dio, Pravni fakultet Banja Luka, Banja
Luka, 2009.
3. Bai, F., Kazneno pravo - opi dio, Informator, Zagreb, 1998.
4. Bojani, I., Znaajnije promjene na podruju krivnje prema treoj noveli Kaznenog zakona,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 10, broj 2/2003.
5. Dreher, E., Trndle, H., Strafgesetzbuch und Nebengesetze, Becksche Verlagsbuchhandlung, Mnchen, 1995.
6. Freund, G., Strafrecht, Allgemeiner Teil: Personale Straftatlehre, Springer, Heidelberg,
2008.
7. Grozdani, V., Neke izmjene u podruju krivnje prema Prijedlogu Zakona o izmjenama i
dopunama Kaznenog zakona, str. 17.-35., u: Bai, F., et al., Konani prijedlog Zakona o
izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, Organizator, Zagreb, 2003.
8. Jakobs, G., Strafrecht, Allgemeiner Teil: die Grundlagen und die Zurechnungslehre, Walter
de Gruyter, Berlin, 1993.
9. Jovaevi, D., Nuna odbrana i krajnja nuda, Pravni fakultet u Niu, Ni, 2007.
10. Keller, R. O., Der Dauernotstand im Strafrecht, Strafrechtliche Abhandlungen, Breslau-Neukirch, 1934.

79

Prema: Roxin, op. cit., str. 763.

Roxin, C., op. cit., str. 733.
81
Za to su se zalagali pojedini autori, primjerice Suppert (prema: Otto, H., op. cit., str.
552.), nazivajui takvo stanje notwehrhnliche Lage, tj. poloajem slinim nunoj obrani. I
danas odreen broj teoretiara brani stav da se na takve situacije treba analogno primjenjivati
nuna obrana.
80

890

I. Martinovi: Trajna opasnost kao oblik istodobne opasnosti u okvirima krajnje nude
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, broj 2/2010, str. 867-891.

11. Koch, A., Spanner-Fall Notstandslage bei Dauergefahr, Interessensabwgung im Defensivnotstand, <http://www.ja-aktuell.de>, pristupljeno 20. travnja 2010.
12. Lackner, K., Khl, K., Strafgesetzbuch mit Erluterungen, Beck, Mnchen, 2001.
13. Novoselec, P., Opi dio kaznenog prava, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb,
2009.
14. Novoselec, P., Razgranienje pripremnih radnji i pokuaja, Zbornik Pravnog fakulteta
Sveuilita u Rijeci, vol. 29., 2/2008.
15. Otto, H., Gengenwrtiger Angriff und gegenwrtige Gefahr, u: Jura Juristische Ausbildung, Vol. 10, 1999.
16. Pavii, B. - Grozdani, V. - Vei, P., Komentar Kaznenog zakona, Narodne novine, Zagreb,
2007.
17. Pavlovi, ., Kazneno pravo. Beznaajno kazneno djelo, nuna obrana i krajnja nuda u
hrvatskom kaznenom pravu, Organizator, Zagreb, 2006.
18. Pawlik, M., Der rechtfertigende Notstand, De Gruyter, Berlin, 2002
19. Roxin, C., Strafrecht, Allgemeiner Teil, Band I, Beck, Mnchen, 2006.
20. Schlee, A., Zumutbarkeit bei Vorsatz-, Fahrlssigkeits- und Unterlassungsdelikten, Verlag
Dr. Kova, Hamburg, 2009.
21. Srzenti, N., Staji, A., Lazarevi, Lj., Krivino pravo SFRJ - opti deo, Savremena administracija, Beograd, 1978.
22. Vouk, V., Krajnja nuda u krivinom pravu, Savez udruenja pravnika Jugoslavije, Beograd, 1962.

Summary
LASTING DANGER AS A FORM OF IMMINENT DANGER
IN THE FRAMEWORK OF NECESSITY
The paper elaborates the notion of concurrent danger, which is a current problem within the
institute of necessity as one of the most dynamic fields of contemporary criminal law doctrine.
By way of introduction, at a theoretical level, individual aspects of the concept of danger are
analysed, and certain terminological doubts considered. In addition, the appropriateness of the
domestic normative framework is discussed de lege lata. The central part of the paper deals
with concurrent danger, which the author breaks down into concurrent danger in a narrow and
broader sense. When elaborating each of the two sub-types of concurrent danger, the author
quotes recent German case law, in particular when it comes to the concurrent danger in the
broader sense. Special attention is here given to the concept of the impossibility to postpone
the danger. The final part of the paper attempts to resolve the difficulties which appear in delineating individual forms of concurrent danger and imminent attack. The authors views on the
applicability of the concept of concurrent danger in Croatian case law as well as proposals de
lege ferenda are presented in parts of the paper.

891