O Dervisu

Sic.ba
Kategorija: Mirnes Sokolovi,Satira
Intervju sa akademikom i jednim od najveih ivuih Nedadom Ibriimoviem
Akademie Ibriimovi, na samom poetku eljeli bismo Vas zamoliti da nam ukratko
saoptite svoje miljenje o Selimovievom Derviu i smrti?
Roman Dervi i smrt Mee (Mehmeda) Selimovia je, po opem uvjerenju, najbolji
roman bonjake knjievnosti. To je sloena i lijepa knjievna tvorba graena
kontrapunktnom reenicom i kontrapunktom likova. Doivjela je veliku slavu i
priznanja i naila na veliki odziv kritiara i italaca.
Da, doista je nesujetno s Vae strane, s pozicije drugog po redu romansijera u
Bonjaka, izraziti to oduevljenje Selimovievim romanom, jo jednom mu odati
poast, tom konstatacijom o najboljem romanu u bonjakoj knjievnosti
Ali glavna linost knjige, dervi Ahmed Nurudin, nije dervi, a najee nije ni
musliman.
Molim?
Kada se knjiga 1966. godine pojavila, muslimanima je znaila mnogo, jer je u
komunistikom miljeu spominjala islam, muslimane, Kuran, derviku tekiju, iako su i
muslimani i Kuran i dervika tekija bili i ostali samo spoljni okvir knjige, njeno
vanjsko ruho, a ne njena sutina.
Uh, na pragu smo, izgleda, teze koja e definitivno Dervi i smrt diskreditirati.
Izbaciti ga iz kanona bonjake knjievnosti. Znai, to je jasan dokaz da Ahmed
Nurudin nije musliman? Kako se sve kod Selimovia otkriva to knjievno
nemuslimanstvo u strukturi romana?
Roman Dervi i smrt je opeaen bezvjerjem. Smisao Kurana nije dopro do
autorove svijesti. Autor romana Dervi i smrt Kuran uvijek citira kao puko
literarno tivo to je sasvim blizu blasfemiji.
Doista udno, da li je Ahmed Nurudin ikada bio musliman?
Na samome poetku romana stoji: jer svjetlo vjere to je oholost koju nisam ni
osjeao a sad je se pomalo stidim. Tako to nikad ne moe ni rei ni pomisliti
musliman, a kamoli dervi, i to jo ejh, bez obzira na sve mogue psiholoke
varijante gubitka vjere. On to moe izrei samo ako nikada nije bio musliman. A ako
Ahmed Nurudin nikada nije ni bio musliman, kako je postao dervi i to jo ejh
mevlevijskog reda?

Da, zanimljivo pitanje, otkud onda on uopte meu derviima? Moda je tu bilo i
nepotizma. Moda je u pitanju neka zavjera. Jamano je da je meu derviima
djelovao poput kukavijeg jajeta!
Ve na strani 12. lik dervia Ahmeda Nurudina poprima odlike kakva popa, ili
sveenika: Kuu, nekadanji harem predaka, poklonio je redu bogati Alijaga
Dani Molitvama i tamjanom sprali smo grijeh s te kue. Da se molitvom i
tamjanom spira grijeh sa zidova kue u kojoj su bile zakonite ene nekog Dankia,
to je misao primjerena ovjeku proetom kranstvom, a nikako misao jednog
dervia.
Mogli bismo rei: Ahmede Nurudine, govorite kao kakav pop, ili sveenik! Valjalo bi
ga poslati na neko prevaspitavanje, moda na dopunsku mektebsku nastavu.
Nevjerovatno je u kolikoj se mjeri proeo kranstvom. Je li imate jo argumenata u
tom smislu?
Na strani 76. romana stoji: Zar je put koji sam izabrao toliko nitavan za moga oca
da me radi toga iva sahranio? ak ni alosti nije bilo u njemu to me izgubio,
toliko je taj gubitak davno i konano prealjen. To babo za svoga sina, koji je krenuo
pravim putem (siratul mustekim), nee nikada ni pomisliti, niti to moe biti. Samo u
sluaju da je Ahmed Nurudin postao monah, ili razbojnik, otac bi ga mogao tako
prealiti. To uope nije odnos muslimana oca i muslimana sina.
Naravno, upravu ste, takva babinja osuda, osuda muslimana oca, bila bi primjerena
i shvatljiva jedino da je Ahmed Nurudin postao monah. Ili razbojnik. Monah ili
razbojnik. Svejedno. No, nas interesuje, koji su mu jo grijesi, ba ste ih hodinski
pronicljivo sve zapazili, gotovo da ovjek dobije elju da Ahmeda Nurudina poalje
lino pred Vas, ne bi li izuio, ne biste li ga spasili zablude.
Na strani 92. stoji: Spas i mir Ibrahimu. Spas i mir Musau i Harunu, Spas i mir
Ilijasu. Spas i mir Ishaku. Spas i mir nesrenom Ahmedu Nurudinu. Nema tog
muslimana koji u ovom nabrajanju Boijih poslanika, ne bi svoje nabrajanje zavrio
imenom Boijeg poslanika Muhammeda s.a.v.s. Zato to Ahmed Nurudin Mee
Selimovia ne ini?
Ne znam, stvarno nisam siguran, moda zato to je proet kranstvom, to je uletio
preko tele u dervie, to nikada nije bio musliman, to mu to nije u tom trenutku na
um paloStvarno ne znam
Samo zato to je Ahmed Nurudin knjievni vlah.
Molim?
Samo zato to je Ahmed Nurudin knjievni vlah.
E, toga se nisam mogao dosjetiti. Moda bi se ak i neki vlah dosjetio to nabrajanje
zavriti na pravi nain. A Ahmed Nurudin, ini se, da mu to ni na kraj pameti nije
2

bilo. Jamano je to knjievno vlatvo neka nova, nadasve jaka romaneskna

koncepcija koja piruje strukturom: bilo bi doista zanimljivo ispitati koliko je
knjievnih vlaha u knjievnosti uope. Takvo prisustvo u strukturi zasigurno
dekonstruira sam roman, otvarajui pukotinu u najjaim pozicijama teksta?
Knjiga se pogreno zove Dervi i smrt, trebalo bi moda da se zove Pop i smrt ili
Sveenik i smrt, ili Ateista i smrt, ili Komunista i smrt, ili nekako drugaije, a
nikakoDervi i smrt.
Moda se trebala zvati Vlah i smrt.
I tako, u tom smislu ispisuje rijei koje mogu naumpasti samo ateisti, a nikako
muslimanu, jer e u psiholokoj prilici koju pisac opisuje, musliman uvijek potraiti
Allahovu pomo, to Selimovievom derviu, i to ejhu, izgleda nije ni na kraj
pameti.
Da, znai, Ahmed Nurudin ispisuje rijei koje pristaju vlahu ili ateisti, svejedno ali
derviu nikako. Doista bi ga trebalo ponovno u mekteb na dopunsku nastavu! No,
problem je to, po opem uvjerenju, Ahmed Nurudin svejednako vai za dervia. ak
i za ejha, k vragu!
Pa po emu je onda Ahmed Nurudin musliman i ejh i po emu je onda taj roman
muslimanski kada pisac, kroz usta svoga junaka Boga ne zaziva, a vjeru (kroz
sumnju), prikazuje kao puku ideologiju bez ikakvih ograda i to sasvim u negativnom
svjetlu?
Stvarno ne znam oigledna je jedino ta podvala: knjievni vlah, ateista, meu
derviima
I na kraju knjige dervi zavapi: Pouite me, mrtvi, kako se moe umrijeti bez straha,
ili bar bez uasa. Jer, smrt je besmisao, kao i ivot. Mrtvi ga u tome nee pouiti,
tome ga moe pouiti samo islam, ali on islam ne zaziva. Na stranu to to
muslimanu ni smrt, ni ivot nisu besmisleni.
Pa naravno, oigledna greka je u pitanju! Zlonamjernici bi u takvom konceptu
sumnje vidjeli nekakvu uvjetovanost unutar siea, dijaloginost i otvorenost
cjelokupne romaneskne strukture, psiholoku ili metafiziku dramu lika, ali zasigurno
su, budimo iskreni, u pitanju greke koje se mogu vidjeti ve golim okom.
Naveo sam ono to je oito golim okom i sve te greke koje sam naveo nisu se piscu
omakle, one izviru iz sutine njegovog stava i shvatanja i iz njih proizilaze svi
sutinski odnosi i poruke knjige. Dervi i smrt nije muslimanska knjiga i ne samo da
nije muslimanska, ona je antimuslimanska.
Kako se onda odnositi prema Selimoviu. Da li ga uopte vie priznavati, ili bi ga
trebalo odbaciti sasvim, beskompromisno, nakon ove Vae dekonstrukcije njegova

najvanijeg djela, nakon ponuenih argumenata i minuciozne interpretacije. Da li

mu ima spasa uopte? Predloite neki obrazac prema kojem bi ga trebalo poimati.
Ali to ne dovodi u pitanje njenu knjievnu i estetsku vrijednost. Isto kao to
knjievnu vrijednost Andrieva djela ne umanjuje to to je on runo pisao o
muslimanima.
(Svi odgovori akademika Nedada Ibriimovia preuzeti iz teksta: Dervi i smrt nije
muslimasnka knjiga, Ahmed Nurudin je knjievni vlad. U: patriotski magazin Kulin,
br. 2, Sarajevo, mart 2010., str. 30.)

POZIVANJE NA BOGA IDEOLOGIJE: Instrumentalizacija Svete knjige u romanu Dervi i

smrt U romanu Dervi i smrt Mee Selimovia najupeatljivije elemente
dogmatiziranog diskursa moi nalazimo u nastupu kadije, Ajni-efendije. On koristi
jezik dogme u razgovoru s Nurudinom, jezik Kurana, i na taj nain opravdava i
skriva svoje nemoralne poteze, zapravo poteze cjelokupnog politiko-ideolokog
aparata kome pripada. Kadija Boju rije koristi kao sredstvo za obraun sa onima
koji bi mogli ugroziti njegov poloaj. Kuran je njegov alibi za sve odluke koje donese
- ne mora se nikome pravdati i to ga ini nadmonim u svim raspravama.
Nastupajui tako, stavlja se u poziciju iznad svijeta, poziciju bezgrjenog sudije, jer
njegovo je oruje Knjiga u koju nema sumnje. Za Lupigu pie: mr. sci. Nedad
Dedovi Posmatrajui Dervi i smrt kao roman koji, izmeu ostalog, problematizira i
politiko-ideoloki aspekt drutva iji je dio ejh Ahmed Nurudin, moe se zakljuiti
da ideologija (dogma) predstavlja jedno od najznaajnijih obiljeja ovog remek-djela
junoslavenske knjievnosti. Specifinost ideolokog karaktera posebno se istie
kroz sistem ideologije koji djeluje u korelaciji sa drutveno-politikim sistemom i
gdje je, ujedno, ideologija predmet snane manipulacije, te svakako kroz simbolikoparabolini aspekt povezanosti ideologije i drutveno-politikog okvira. Bitno je
kazati da je ideologija vrsto povezana s fenomenom moi, to potvruju i brojni
teorijski pristupi. Tako Norman Fairclough tvrdi da je ideologija znaenje u slubi
moi i da se ideologije pojavljuju u drutvima karakteristinim po relacijama
dominacije na osnovu klase, spola, kulturalne grupe i dr. (Fairclough, 1995: 14, 91).
Kritika analiza diskursa/CDA (Critical Discourse Analysis) posmatra ideologije u
slubi interesa odreenih grupa sa drutvenom moi, osigurajui da se dogaaji,
prakse i ponaanja procijene kao legitimna i zdravorazumna (Mayr, 2008: 11).
Hodge i Kress, jedni od najznaajnijih teoretiara CDA, u svom djelu Jezik kao
ideologija navode da se diskurs posmatra kao sredstvo kroz koji i u kojem ideologije
bivaju reproducirane (Kress i Hodge, 1993). To su, zapravo, hegemonijski procesi
iji je cilj podrka vladajuem sistemu, politikoj partiji koja ini vlast, ali i
monicima koji podravaju vladajuu strukturu zarad svojih interesa (uglavnom
ekonomskih). Pored nametanja sile, straha, ucjene i discipliniranja, vlast svoju snagu
ima i zahvaljujui zloupotrebi dogme, odnosno ideologije. Rije je o dogmatiziranom
diskursu moi koji je u funkciji drutveno-politikog sistema. Dervi i smrt Kadija se,
4

govorei iskljuivo Kuranom, predstavlja kao zatitnik reda i poretka kakav je

propisan u Svetoj knjizi, a Nurudina stavlja u poloaj ovjeka koji kri naela Svete
knjige (SCREENSHOT: YouTube) U romanu Dervi i smrt najupeatljivije elemente
dogmatiziranog diskursa moi nalazimo u nastupu kadije, Ajni-efendije. On koristi
jezik dogme u razgovoru s Nurudinom, jezik Kurana, i na taj nain opravdava i
skriva svoje nemoralne poteze, zapravo poteze cjelokupnog politiko-ideolokog
aparata kome pripada. Nemoralnost kadijinog djelovanja oituje se u montiranju
lanog priznanja lokalnog posjednika koji je poeo da govori sve najcrnje o nekim
ljudima iz vlasti optuujui ih glasno za ono to svi znaju ali ne pominju (Dervi i
smrt). Vlast reagira, hapsi posjednika i prije sasluanja pie njegovo priznanje tj.
rijei protiv vjere, drave, sultana i valije. Iznuivanje ili kreiranje lanog priznanja
jedan je od oblika djelovanja i ispoljavanja moi totalitarnih sistema (ali ne samo
njih!) u cilju opravdavanja svojih nepravednih odluka to su savremeni montirani
procesi. Vlast svoje poteze vjeto skriva, a ukoliko neko sazna za njih biva uklonjen.
Harun, u to vrijeme kadijin pisar, nalazi lano priznanje kod kadije. Harun je doao
do informacija koje pokazuju da predstavnici vlasti kre naela kojim se zaklinju u
javnosti, naela koja im osiguravaju mo i utjecaj. To je njegova krivica. Saznavi
da posjeduje kompromitirajue dokaze, vlastodrci na elu s kadijom reagiraju i
sklanjaju Haruna prvo je zatvoren u tvravu, a zatim i likvidiran. Na toj ravni
Selimovi ocrtava hipokriziju, deformisanost i nehumanost pravnog sistema. Kuran,
kojim kadija tako vjeto manipulira, je ovdje samo simbol svake zloupotrebe ve
pomenutog pravnog sistema (glavnog stuba na kojem poiva svaka drava ustav,
zakon, sudstvo), to je jedno od univerzalnih, svevremenih obiljeja Selimovieva
romana. Naravno, Kuran ne oznaava samo pravni kodeks njegova svetost je
ogromna i tu injenicu iskoritava kadija kako bi ojaao svoj poloaj. Selimovi i
naglaava da je Kuran upotrijebljen kao simbol dogmatizma: Citiranje Kurana je
uglavnom periferno, ne mnogo znaajno. Ono ima dva svoja razloga. Prvo poetski
kvalitet citiranog teksta i drugo, funkcionalnije, namjera da persifiliram svaku
citatomaniju, na koju se dogmatizam oslanja. Jer, svako ima svoj Kuran; neki svoj
uzor na koji se poziva da bi potkrijepio svoju vlastitu siromanu misao. () ja sam
citate iz Kurana redigovao svojim stilom () (Lagumdija, 1988: 151). No iza
svega stoji jedan prost cilj - ouvanje pozicija moi budui da vlast nema drugog
cilja osim da se po svaku cijenu odri na svojim pozicijama (Kova, 2005: 202).
Dakle, u osnovi je kadijinog nemoralnog djelovanja kreiranje lanog priznanja i zatim
pritvaranje ovjeka koji zna za takav kompromitirajui in koji moe ugroziti njegov
poloaj moi. Metafora kadijine nemoralnosti, te pokuaja njenog skrivanja,
sadrana je u opisu njegovih ruku: () sakrivenih ruku koje su se sigurno davile u
dugim rukavima (). Da bi skrio svoj teki grijeh i ouvao mo, kadija ga maskira
pod plat Kurana vezujui svoje odluke kuranskim propisima postavlja se kao
ekskluzivni tuma i zatitnik Kurana. Politiki sistem, iji je dio kadija, kako navodi
Kazaz, zaklanja se iza metarazinske ravni Vjere/Dogme/Ideologije/Utopije kao
prostora borbe za mo () (Kazaz, u: Lei, Martinovi, 2010: 45). Ovdje emo
navesti jo dva pogleda kojima se jasno potencira povezanost izmeu ideologije i
moi. Naime, Jan Blommaert materijalizirane ideologije promatra u okviru
5

instrumenata (to upuuje na instrumentalizaciju, op.a.) moi i institucionalnih

krugova gdje se one i uspostavljaju (Blommaert, 2005: 161), a Nikola Kova jasno
ukazuje na vrstu povezanost ideologije i moi: Nema ideoloke strategije koja ne
tei da prisvoji pravo na dominaciju (Kova, 2005: 34). U primjeru kadijinog
djelovanja jasno se oituju navedena obiljeja materijalizirane ideologije, jer ona se i
manifestira kao instrument moi u funkciji ostvarivanja odreenih ciljeva. Ako se
podrobnije analizira kadijin diskurs doi e se upravo do ovakvog zakljuka budui
da je Kuran uzet kao ideoloki instrument za legitimaciju moi to odgovara tvrdnji
da je diskurs oblikovan odnosima moi i ideologija kadija nad Nurudinom vri
ideoloko nasilje, te ga ideolokim diskursom moi nastoji podiniti, smanjiti prostor
njegovog djelovanja i dovesti u kontekst kritelja zakona u cilju uspostavljanja
ejhove drutvene iskljuenosti i nevanosti. Dervi i smrt Kadija se stavlja se u
poziciju iznad svijeta, poziciju bezgrjenog sudije, jer njegovo je oruje Knjiga u koju
nema sumnje (FOTO: narodnopozoriste.rs) Kadija se, govorei iskljuivo Kuranom,
predstavlja kao zatitnik reda i poretka kakav je propisan u Svetoj knjizi, a Nurudina
stavlja u poloaj ovjeka koji kri naela Svete knjige. Kadijin kuranski govor je
izrazito retorian, sa alegorijama, metaforama i simbolima. U ovom kontekstu vano
je istai i poetski kvalitet kadijin diskurs je sa stilskog aspekta vrlo zanimljiv
izrazito simbolian, metaforian, uz prisustvo figura ponavljanja, naroito simploke.
Kako navodi van Dijk, glavne funkcije takvih specifinih struktura na razliitim
diskursnim nivoima (zvuk, sintaksa, znaenje i dr.) su uvjeravajue: one tipino
pojaavaju (ili ublaavaju) diskursna znaenja i time takoer naglaavaju (ili
stiavaju) interaktivne i komunikativne namjere (Van Dijk, 2008: 191). Kada je u
pitanju kadijin diskurs, posrijedi je slijedee: kadija ojaava svoj diskurs (a time i
poziciju) a slabi Nurudinov poloaj. Nurudinov je poloaj dodatno oslabljen
injenicom da ponovo (kao u sluaju razgovora sa muselimom) njegovim biem
ovladava strah tokom u razgovoru s monicima neposredno pred dolazak kod
kadije rei e: Uzalud, kukaviluk nas je opsjeo, mislimo njime. Kadijin je, dakle,
cilj Nurudina diskreditirati, potaknuti u njemu strah, negirati njegov znaaj i razlog
tragedije, a veui sebe za Tvorca nastoji jo vie poveati svoju mo i dokazati
svetost svojih odluka, iji je, zapravo, cilj zatiti poloaj moi i osigurati
vjerodostojnost u oima zajednice kako sebe tako i cjelokupnog sistema vlasti. S
aspekta teorije govornih inova, kadijin diskurs se moe dovesti u vezu s
perlokucionarnim inovima inovi koji utjeu na miljenje, verovanje, delanje
sagovornika (Savi, 1993: 81). Taj in se realizira kroz sveti jezik, oreol moi oko
kadije jer kao takav izaziva strahopotovanje, veliku distancu i nadmonost prema
onima kojima su upuene njegove poruke. Stoga, moe se govoriti i o moi religije
kao medija kontrole religija je izuzetno efektivan oblik ideoloke kontrole
(Eagleton, 1996: 20) gdje ideoloka kontrola slui politiko-ekonomskim interesima
vladajue strukture. S druge strane, kadijin govor je, zapravo, isti primjer diskursa
kojim se bavi CDA njegov govor odraava osnovne postulate teorije kritike
analize diskursa, tj. povezanost izmeu jezika, moi i ideologije; mo, posebno ona
institucionalno reproducirana (to i jeste sluaj u primjeru kadije, ali i muselima i
valijskog defterdara, te npr., Avdage iz Tvrave), je u fokusu CDA analize. Takoer,
6

prema CDA, diskurs je instrument moi (Blommaert, 2005: 22), to se jasno

oituje u kadijinom govoru. Nastupajui na takav nain, kadija se i impersonalizira
(govorei personalno ne bi imao toliku mo), stavlja se u poziciju iznad svijeta,
poziciju bezgrjenog sudije, jer njegovo je oruje Knjiga u koju nema sumnje, Knjiga
ije rijei izazivaju strahopotovanje. Kadija, iako dio institucionalnog sistema, ne
potencira autoritet koji dolazi iz institucije na ijem je elu imamo impersonalni
autoritet koji se odrava na pisanoj rijei koja, izmeu ostalog, svoj temelj moe
imati u svetom tekstu (Van Leeuwen, 2006: 54). Marina Katni-Bakari smatra da
se obezlienim iskazom dobija vei autoritet (Katni-Bakari, 1999: 36). Na svaku
Nurudinovu reenicu i pitanje, kadija odgovara prikladnim ajetom: (Nurudin) Kad
sam rekao zato sam doao, odgovorio je kuranskom reenicom: (Kadija) Koji
vjeruju u Boga i sudnji dan, ne dre prijateljstva s neprijateljima Alaha i poslanika
njegova, makar to bili oevi njihovi, ili braa njihova, ili roaci njihovi. (Kuran, sura
Rasprava, 22. ajet). (Nurudin) ta je uinio? Hoe li mi iko rei ta je uinio?
(Kadija) O pravovjerni, ne pitajte za stvari koje bi vas u brigu i oajanje mogle
baciti, ako bi vam se otvoreno reklo (Sura Trpeza, 101. ajet) . (Nurudin) () Doao
sam da mi se otvoreno kae. () (Kadija) Oholo su zemljom hodili i rune spletke
pleli (Sura Pauk, 39. ajet). (Nurudin) O kome to govori? () To Bog kae o
nevjernicima, a moj brat je pravovjerni. (Kadija) Teko onima koji ne vjeruju
(Sura Merjem, 37. ajet). (Nurudin) uo sam da je zatvoren zbog nekih rijei.
(Kadija) Ne moe biti tajnog sporazumijevanja i saaptavanja meu trojicom a da
Bog ne bude etvrti meu njima. Tajni sastanci su satanino djelo, jer satana hoe da
rastui pravovjerne (Sura Rasprava, 71. ajet). (Nurudin) Dobro poznajem svoga
brata, nije mogao da uini zlo! (Kadija) Ne budi pomaga i zalee nevjernicima!
(Sura Kazivanje, 86. ajet) (Nurudin) Brat mi je, zaboga! (Kadija) Ako su vam
vai oevi, vai sinovi, vaa braa, vae ene, vae porodice, miliji od Boga, od
njegova poslanika i od borbe na njegovu putu, ne oekujte milost boju (Sura
Pokajanje, 23. i 24. ajet). Nakon ovog posljednjeg ajeta i Nurudin poinje odgovarati
Kuranom jer spoznaje da je kadija jai govorei jezikom Stvoritelja, iza kadije stoje
Boji razlozi (tako se predstavlja), iza Nurudina ljudski; Nurudin citira ajete
potencirajui nasilnitvo koje ini kadija. No, Ajni-efendija je nepokolebljiv i opet ga
nadjaava, jer, kako zakljuuje Nurudin, kadija brani naela, ja sebe. (Kadija) Nisu
za grijenicima plakali ni nebo ni zemlja (Sura Dim, 29. ajet); () Zaista, bie
nesretan ko duu svoju okalja (Sura Sunce, 10. ajet); O, Zulkarnejne, Jedud i
Medud prave smutnju po zemlji (Sura Peina, 94. ajet) () Teko tebi, teko tebi,
i opet teko tebi! (Sura Smak svijeta, 34. i 35. ajet) Kadija se zaklanja za Kuran i
kada Nurudin govori o stvarima koje ga se osobno tiu stvari koje ukazuju na
njegovu gramzivost (kadijina elja da Hasanu, eninom bratu, otme nasljedstvo).
Ajni-efendija se ponovo stavlja van ovozemaljskih stvari i mjerila i tako osnauje
svoju poziciju. I ispriao mu kratko () kako sam nagovorio Hasana da se odree
nasljedstva. () Ni u kakvu vezu nisam doveo ni sebe, ni ovu posjetu, ni brata. Ali
on e dovesti, mora, i nee moi govoriti Kuranom. () Prevario sam se, opet.
Niim nije pokazao da me shvatio, nije se ni iznenadio, nisam vidio na njemu ni
srdbu ili radost, ali je u svetoj knjizi naao odgovor i za ovu priliku: - Slab je koji
7

trai, a slabo je i ono to se od njega trai. (Sura Had, 73. ajet) Kadija, dakle,
instrumentalizira Boju rije, koristi je kao sredstvo za obraun sa onima koji bi
mogli ugroziti njegov poloaj. Kuran je kadijin alibi za sve odluke koje donese
stoga se ne mora nikome pravdati i to ga ini nadmonim u svim raspravama.
Kadijin (ali i muselimov govor) kako smatra Kazaz, pokazuje obogotvorenje
ideologije i politike kao obogotvorene moi unutar poretka koji se odrava na
raznovrsnoj, as izravnoj politikoj as mentalnoj, moralnoj, psiholokoj ili nekoj
drugoj sili i nasilju, neprestano se pri tom pozivajui na svoj utopijski konstrukt
(Kazaz, u: Lei, Martinovi, 2010: 49). I kadija i muselim obogotvoruju svoje pozicije
moi i politike poteze koje na njima donose pozivaju se na boga ideologije. Dervi
i smrt Kuran je kadijin alibi za sve odluke koje donese (FOTO: narodnopozoriste.rs)
Takoer, jedna od znaajki kadijinog kuranskog govora, u smislu diskursa moi, je
oita mistificiranost jezika u funkciji podizanja moi. Taj aspekt jezika naglaava i
Marina Katni-Bakari: Kao vaan uvjet koji neki diskurs treba ispuniti da bi bio
moan ukazuje izvjesna mistifikacija takav je sluaj sa () sakralnim diskursom
(Katni-Bakari, u: Grani, 2009: 335), ili kada sakralni jezik ima tzv. magijsku
funkciju (Katni-Bakari, 1999: 23) jezik je oneobien i iz tog obiljeja proistie
njegova mo. Kako je funkcija kadijinog diskursa podizanje moi (putem mistifikacije
i ideologizacije), njegov diskurs je stoga i intencionalan jer imamo ideoloku
komunikaciju koja zahtijeva namjere (Van Dijk, 2007: 127128). Izvori: Blommaert,
Jan (2005) Discourse. Cambridge: Cambridge University Press. Eagleton, Terry
(1996) Literary Theory An Introduction. Oxford: Blackwell Publishing. 2-nd ed.
Fairclough, Norman (1995) Critical Discourse Analysis: The Critical Study of
Language. London: Longman. Katni-Bakari, Marina (1999) Lingvistika stilistika.
Budimpeta. Katni-Bakari, Marina (2009) Jezik, poltika i mo u tipovima diskursa.
U: Grani, Jagoda (ed.): Jezina politika i jezina stvarnost. Zagreb: Hrvatsko drutvo
za primjenjenu lingvistiku. Str. 333338. Kazaz, Enver (2010) Mrvljenje identiteta u
Derviu i smrti Mee Selimovia. U: Lei, Zdenko; Martinovi, Juraj (eds.): Zbornik
radova sa Meunarodnog naunog skupa Knjievno djelo Mee Selimovia.
Sarajevo: ANUBIH. Str. 3549. Kova, Nikola (2005) Politiki roman-fikcije
totalitarizma. Sarajevo: Armis Print. Hodge, Robert and Kress, Gunther (1993)
Language as Ideology, 2-nd ed. London: Routledge Lagumdija, Razija (1986) Djelo
Mee Selimovia u knjievnoj kritici. Sarajevo: Osloboenje. Mayr, Andrea (2008)
Language and Power An Introduction to Institutional Discourse. London, New York:
Continuum International Publishing Group. Savi, Svenka (1993) Diskurs analiza.
Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu Filozofski fakultet. Van Dijk, Teun A. (2006)
Discourse & Society. Vol. 17 (2). London, Thousand Oaks, CA, New Delhi: Sage. Str.
359383. Van Dijk, T. A (2008) Discourse and Context-A sociocognitive approach.
New York: Cambridge University Press. Van Leeuween, Theo (2005) Introducing
Social Semiotics. London, New York: Routledge.