UZGOJ JEGULJE, Anguilla anguilla

prof. dr.sc. Branko GLAMUZINA, Odjel za akvakulturu

Sveuilite u Dubrovniku
Materijal za nastavu kolegija Akvakultura riba
(Zabranjeno svako koritenje osim za potrebe nastave na Sveuilitu u Dubrovniku, bez
prethodnog odobrenja autora)
SADRAJ
UVOD
- kratak opis biolokih znaajki jegulje .
- kratak prikaz ivotnog ciklusa europske jegulje
KRATAK PRIKAZ UZGOJA JEGULJE U SVIJETU ..
UZGOJ EUROPSKE JEGULJE, Anguila anguilla
KVALITETA VODE ZA UZGOJ
TIPOVI UZGOJA I NJIHOVE TEHNIKO-TEHNOLOKE ZNAAJKE..
- opis uzgojnog ciklusa ..
- selekcija ili kalibriranje jegulje ...
- bolesti u uzgoju jegulje .
- stalni monitoring proizvodnje .
PRERADA JEGULJE
- pregled naina konzumiranja jegulje
- kratak opis postupka i postrojenja za dimljenje jegulje
EKONOMSKE ZNAAJKE I NEKI FINANCIJSKI POKAZATELJI
INTENZIVNE PROIZVODNJE JEGULJE
- Kapitalni trokovi proizvodnje 100 tona jegulje u razliitim
reciklanim sustavima
- Obrtni trokovi
CIJENE KONZUMNE JEGULJE I STANJE NA TRITU ...
EKOLOKI ASPEKT INTENZIVNOG UZGOJA JEGULJE ..
PERSPEKTIVE UZGOJA U HRVATSKOJ
- dosadanji pokuaji s kritikim osvrtom ..
- perspektive uzgoja na termalnim izvorima
u Hrvatskoj
- mogua organizacija uzgoja .
ZAKLJUCI I PREPORUKE

UVOD
Europska jegulja, Anguilla anguilla, ali i niz drugih srodnih i slinih vrsta (amerika,
japanska i australska jegulja) su tradicionalno cijenjene i kvalitetne ribe u nizu zemalja svijeta.
Posebno su traene u Japanu, mediteranskim i zemljama sjeverne Europe (Italija, Njemaka,
Nizozemska). Njena potronja je uglavnom tradicionalno vezana uz boine blagdane, te ima
stalnu i predvidljivu razinu. Uglavnom se konzumiraju dimljene, suene, konzervirane i elirane
(trita sjeverne Europe), a samo manji dio, i to u Mediteranskim zemljama, se troi u svjeem
stanju. Ukupna svjetska proizvodnja svih vrsta jegulja se procjenjuje na oko 130 000 tona
godinje. Glavnina se proizvodi u Aziji, od ega u Kini oko 50 000 tona, Japanu 35 000 tona i
Tajvanu oko 34 000 tona. Manji dio, oko 10 000 tona se godinje proizvodi u Europi.
Sve do poetka osamdesetih trite jegulje u Europi se zasnivalo na ulovu iz prirodnih
stanita, najee tijekom jesenskih migracija spolno zrelih jedinki iz slatkih voda u more na
mrijeenje. Stabilnost trita se temeljila na stabilnim ulovima i predvidljivoj potronji. Od
poetka osamdesetih u cijeloj Europi je vidljiv trend smanjenja ulova, to je dovelo i do manjka
jegulje na tritu. U devedesetima ovaj trend je sve izraeniji, a smanjivanje ulova iz prirode
dovelo je do porasta cijene i zanimanja za njezinim intenzivnim umjetnim uzgojem.
Osnovni razlozi stalnog smanjivanja ulova lee u drastinom opadanju prirodnih
populacija, to ima za posljedicu i smanjeni dolazak staklaste jegulje, masovna ugibanja tijekom
slatkovodnog dijela ivotnog ciklusa, poveanu uestalost raznih bolesti, smanjenu reproduktivnu
sposobnost populacija i jedinki uslijed akumulacije tekih metala i pesticida u gonadama. Ovo se
uglavnom vee uz:
- prelov veine populacija u estuarijima rijeka
- zagaenje prirodnih stanita
- promjene okolia, ukljuujui melioracije, izgradnje brana, ureenje obale i slino
- bolesti, posebice parazit Anguillicola crassa, nematoda koja ivi u trbunoj upljini jegulje
Jegulja je dostupna izlovu tijekom cijele godine, ali su ove koliine ograniene i stoga trino
nebitne. Glavnina jegulje se izlovljava u dva razdoblja njenog ivotnog ciklusa, kada se jegulja
kree u velikim skupinama, te je stoga ulov relativno jednostavan. Prvi put se izlovljava kao mla,
staklasta tek metamorfozirana jegulja, prilikom migracije iz mora u slatke vode. Ovaj izlov se
uglavnom organizira za potrebe uzgoja i naseljavanja pojedinih jezera do kojih ne moe doi
prirodnim putem (npr. jezero Balaton u Maarskoj). Samo se u panjolskoj ova mla
tradicionalno koristi u ljudskoj prehrani. Najvee koliine ove mlai, koja je poetna karika u
umjetnom uzgoju, love se u vodama Francuske, Engleske i Irske. Ovakav nain ribolova kod nas
nije nikad prakticiran, pa i ne postoje bilo kakvi podaci o vremenu ulaska mlai u nae rijeke, niti
o koliinama dostupnima izlovu.
Najvee koliine odrasle jegulje se izlovljavaju tijekom jeseni kada spolno zrela jegulja
naputa slatke vode i migrira u more na mrijeenje. Posebnim mreama, tzv. tratama,
pregrauju se cijeli vodotokovi, tako da samo manji dio sporednim kanalima moe doi do mora.
Smatralo se da on moe osigurati normalno razmnoavanje, ali stalno i dobro dokumentirano
smanjivanje izlova staklaste jegulje, posebno zadnjih nekoliko godina, potpuno je pobilo ovo
razmiljanje. Kritino stanje populacija jegulje po cijeloj Europi dovelo je do prijedloga za njeno
uvrtavanje u popis ugroenih vrsta Bernske Konvencije, to dodatno ukazuje na teko stanje.
Jedina svijetla toka u krizi jegulje i njenog ribolova je snaan i ubrzani razvitak tehnologije
umjetnog uzgoja, koji je u Europi ve nadmaio koliinu jegulje izlovljene iz prirode.
Jegulja je u nizu zemalja svijeta cijenjena, visokokvalitetna i skupocjena riba. Kao takva
uvijek je bila objekt intenzivnog izlovljavanja u svim ivotnim fazama. Visoka cijena, kao i kod niza
drugih ivotinja, odavna je potaknula interes za njenim umjetnim uzgojem. Vrlo brzo se otkrilo da
je za uspjean uzgoj potrebna visoka temperatura, to ukazuje na tropsko podrijetlo svih jegulja.
Na Dalekom Istoku se jegulja uzgaja ve stotinjak godina, u otvorenim zemljanim bazenima i
ambijentalnim uvjetima. Ovakav nain uzgoja je poetkom sedamdesetih godina ovog stoljea
prenesen u junu Europu, posebno Italiju, s razliitim uspjehom. Radi tradicionalno velike
potranje za jeguljom u zemljama Sjeverne Europe, slijedeih se godina uzgoj zapoeo razvijati u

3
Danskoj i Nizozemskoj. Radi niskih ambijentalnih temperatura ciklus uzgoja se protegao i na etiri
godine, radi ega je veina otvorenih uzgajalita zatvorena kao nerentabilna. Poslije toga je
razvijena posve nova tehnologija uzgoja u zatvorenim sustavima u kojima je voda zagrijavana i
proiavana u posebnim tehniko-tehnolokim cjelinama. Iako je rast jegulje bio odlian, radi
visokih trokova razvijanja tehnologije veina privatnih pokuaja je propala, a razvoj se nastavio u
dravnim Institutima. Tijekom devedesetih tehniki problemi uzgoja jegulje u zatvorenim
reciklanim sustavima su potpuno rijeeni, omoguujui profitabilno poslovanje velikog broja
uzgajalita po cijeloj Europi.
Kratak opis biolokih znaajki jegulje
ivot jegulje zanimao je prirodoslovce od Aristotela do naih dana, jer je nekad bio velika
tajna. Jegulja je pobuivala i jo uvijek pobuuje znatielju znanstvenika ihtiologa. udesan ivot
jegulje od njezina izvaljenja iz jaja do njenog uginua i danas jo uvijek predstavlja niz
nepoznanica. Ove rijei koje je prije tridesetak godina napisao na poznati ihtiolog Dinko Morovi,
koji je veliki dio ivota posvetio istraivanju jegulje, potpuno vrijede i danas. Jegulja je jo uvijek
velika nepoznanica, i jedna je od rijetkih vrsta ivotinja koja se jo uvijek opire nastojanju ovjeka
da je potpuno domestificira. Unato ve tridesetogodinjih nastojanja elitnih japanskih i europskih
znanstvenika, i pored znaajnih postignua umjetnog mrijeenja, nije proizveden niti jedan
primjerak mlai. Ovo ukazuje na vrlo kompleksan reproduktivni sustav ovih primitivnih i starih
vrsta riba, koje iskazuju ogromnu mogunost prilagodbe na sve ivotne uvjete. U prijanjim
vremenima u dalmatinske gustirne-bunare se esto naseljavalo nekoliko primjeraka jegulje, koje
su u njima ivjele i desetke godina, odravajui vodu atrnja bioloki istom. Nije rijedak sluaj da
preivi u hladnjaku i nekoliko dana, a poznate su i prie o usmrenim i oienim jeguljama koje
bi pobjegle iz lonca u kojem bi se trebale kuhati. Ova izuzetna otpornost ogleda se i u mogunosti
ivota u svakom vodenom tijelu, kao i izlasku na kopno prilikom jesenskih migracija.
Tijelo odrasle jegulje je zmijoliko, duguljasto, pokriveno koom koja izluuje sluz, tako da
joj koa izgleda ljepljiva. Ljuskice po tijelu su rudimentarne ali ipak postoje. Boja koe je smeezelenkasta, katkada siva, gotovo tamna, trbuni dio bjelkast ili ukast. Boja tijela ovisi od stanita
u kojem jegulja ivi i vrlo je vana prilikom prodaje jegulje. Glavne znaajke jegulje su njezina
izuzetna otpornost i prilagodljivost na razliite ivotne uvjete. Jedna je od rijetkih riba sposobnih
da die koom, to joj omoguava preivljavanje i tijekom kraih izlazaka na vlane livade
prilikom migracija.
Kratak prikaz ivotnog ciklusa europske jegulje
Za europsku jegulju je dokazano da se mrijesti u Sargakom moru, na dubinama od 100200 metara, pri temperaturama od dvadesetak stupnjeva celzija. Kako nitko nikad nije na ovim
prostorima uhvatio ivu izmrijeenu jegulju smatra se da jegulje nakon mrijesta ugibaju. Umjetno
izmrijeena jaja jegulje su promjera oko 1.2 mm. Netom izvaljene liinke europske jegulje nisu
nikad opisane, bilo iz Sargakog mora bilo umjetnog mrijesta. Liinke drugih srodnih vrsta,
japanske i australske jegulje, su dobivene umjetnim mrijestom. Po najnovijim rezultatima
japanskih istraivaa one su ivjele sve do pedesetog dana.
Nakon mrijesta liinke se poinju hraniti i pasivno noene vodenim strujama u razdoblju
od 15-20 mjeseci dolaze do europskih obala. Liinke kroz ovo vrijeme narastu do 75 mm. Smatra
se da liinke najprije dolaze na obale Irske i Engleske. Nakon dolaska do obale i ua rijeka
liinke metamorfoziraju u staklastu jegulju, koja ima isti oblik kao odrasla riba, ali je potpuno
prozirna. Staklasta jegulja je stadij koji ulazi u slatke vode. Ove migracije predstavljaju glavno
razdoblje kada se ona moe izlovljavati. Migracije se zbivaju tijekom noi, a teku u velikim
masama uz same obale rijeka. Privlai ih svjetlo to se iskoritava prilikom izlova. Vrijeme ulaska
u europske rijeke znaajno varira. Tako u rijeke Irske i Engleske ulaze ve od studenog, sve do
veljae. U rijeke atlantske obale Francuske, panjolske i Portugala staklaste jegulje ulaze u
razdoblju prosinac-travanj. Najkasnije ulaze u vode mediteranskih rijeka, i to tek u svibnju i lipnju.
Za uzgoj je ovo od velikog znaenja, jer se mogunost nabave mlai iri na razmjerno veliko

4
razdoblje, to olakava organizaciju proizvodnje. Nakon ulaska u slatkovodne vodotokove
staklaste jegulje dobivaju i boju odraslih jedinki, razilaze se i poinju solitarni nain ivota.
Jegulja u prirodnim uvjetima raste razmjerno sporo. Po podacima Dinka Morovia
neretvanskoj jegulji koja ivi u lagunama uz more treba od 8-12 godina da spolno sazre.
Populacije koje ive uzvodno u hladnijim vodama sazrijevaju znatno kasnije, izmeu 12 i 20
godine. Pojedine populacije u najhladnijim vodama, izgleda ope ne migriraju, imaju specifian
izgled, te ih narod smatra sasvim drugim ribama. Obino su ove jegulje najvee s teinama iznad
2 kg i velike starosne dobi. Razlog za njihov neodlazak na mrijetenje su niske temperature koje
ne dozvoljavaju razvitak hormonalnog sustava za sazrijevanje gonada.
Spolno sazrijevanje jegulje obiljeava znaajka koja znatno utjee i na uzgoj. Mujaci
jegulje sazrijevaju kod teine od 150-180 grama i vie ne rastu. enke mogu narasti od 250
grama pa sve do nekoliko kilograma. Kada e enke i pri kojim teinama migrirati ovisi od
ekolokih uvjeta u kojima ive. Spolno zrele jegulje na mrijeenje odlaze uglavnom tijekom
jesenskih mjeseci. U velikim plovama se sputaju niz rijeke do mora. Ova znaajka se iskoritava
u komercijalnom ribarenju pri emu se love i najvee koliine najkvalitetnije jegulje. injenica da
se jegulja izlovljava tijekom jeseni je dovela do njenog povezivanja s Boinim blagdanima, to i
danas znaajno obiljeava marketing jegulje.
Nakon migracije u more jegulje potpuno mijenjaju izgled, vie se ne hrane, te slijedeih
petnaestak mjeseci koliko putuju do Sargakog mora, koriste masne rezerve kao izvor energije.
Potpuno iscrpljene, po nekim autorima plivajua spremita jaja i sperme ili plivajui kosturi,
dolaze na podruja mrijesta tijekom zime.
Niz opisanih biolokih znaajki jegulje je od velike vanosti za intenzivni uzgoj, poevi
od nabavke mlai do optimizacije adekvatnog sastava hrane za razliite faze uzgoja. Sve bolje
poznavanje biologije jegulje znaajno doprinosi i unaprijeivanju rezultata uzgoja.
KRATAK PRIKAZ UZGOJA JEGULJE U SVIJETU
Uzgoj jegulje se ve stotinjak godina prakticira na Dalekom istoku, posebno u Japanu,
gdje se jegulja tradicionalno radi razglaenih afridizijakih znaajki, koristi u ishrani. Vrsta koja se
prva zapoela uzgajati je autohtona japanska jegulja, Anguilla japonica. Sedamdesetih godina
radi velike potranje uzgoj jegulje zapoeo je u Tajvanu. Osamdesetih se godinji uzgoj kretao
oko 50 000 tona jegulje. Sve vei interes za uzgojem doveo je do rasta cijene mlai ali i njenog
manjka na tritu. Ovo je potaklo interes za uzgojem srodnih vrsta, od australske, Anguilla
australis, do amerike jegulje, Anguilla rostrata. Uzgoj jegulje se danas preporua kao jedna od
najatraktivnijih djelatnosti za razvitak ruralnih krajeva Australije, te se podrava i subvencionira od
centralne i regionalnih vlada.
U Tablici 1. izneseni su podaci o ulovu staklaste jegulje u Japanu tijekom zadnjih deset
godina i kretanje cijene u istom razdoblju. Jasno je vidljiv trend pada izlova, ali i etverostruki rast
cijene u istom razdoblju. Azijski uzgajivai nabavljali su uslijed nedostatka japanske vrste
staklastu jegulju vie vrsta po cijelom svijetu. Meutim, radi uzgoja u identinim sustavima s
japanskom vrstom, ove druge vrste su iskazivale znaajno vee mortalitete, te su uskoro postale
nezanimljive. Potranja za jeguljom u Japanu je ogromna, to je dovelo do razvoja uzgoja u Kini,
Koreji i drugim azijskim zemljama, ali i u Australiji i SAD-u. Veliki i nagli razvoj uzgoja u Kini, koja
je u desetak godina postala najvei svjetski proizvoa, dovela je i do znaajnog utjecaja na
uzgoj u Europi. Kinezi su se nakon pomanjkanja mlai staklaste jegulje japanske vrste, orijentirali
na europsku staklastu jegulje koja je bila znatno jeftinija. Velika potranja je u nekoliko godina
podigla cijenu europske staklaste jegulje i nekoliko puta, dovodei u pitanje profitabilnost
europskih uzgajivaa. Ovo je dovelo do snanog prosvjeda uzgajivaa koji su traili zabranu
izvoza staklaste jegulje u Kinu, ali i reakcije distributera i izvoznika staklaste jegulje. Sluaj je
dospio do najviih instanci EU. Meutim, poetkom 1999. dolo je do obrata jer je izlov staklaste
jegulje u Kini bio odlian, te ope nije bilo potranje za europskom staklastom jeguljom. Rezultat
su bile velike koliine neotkupljene staklaste jegulje, posebno loije kvalitete iz panjolske i
Francuske. Cijena je pala, a izlov je znaajno smanjen.

Tablica 1. Ulov i cijene staklaste jegulje u Japanu tijekom

zadnjih deset godina.
GODINA
1988
1989
1990
1991
1992
1993
1994
1995
1996
1997

Slubeni izlov japanske staklaste jegulje

(tona)
45.8
50.1
57.8
46.7
44.5
40.3
29.0
34.8
31.0
20.0

Prosjena cijena kg u EURO

1870
2020
1540
1120
1460
2190
4620
4010
4680
7680

Bilokako, stabilnost koliina i cijene staklaste jegulje jedna su od najvanijih pretpostavki

razvitka uzgoja jegulje u Europi. Iako je teko predvidjeti budue trendove za oekivati je
odreivanje kvota za izlov i izvoz jegulje van EU, kao i odreivanje stalne cijene tog u principu
zajednikog resursa, kako bi se uzgoj stabilizirao na due razdoblje.
Znaajan napredak uzgoja u Europi zabiljeen u zadnjih dvadesetak godina doprinio je
boljem razumijevanju uzgojnih potreba svake pojedine vrste. Smatra se da u uvjetima europskih
uzgajalita, staklaste jegulje svih vrsta imaju slino preivljavanje i rast.
UZGOJ EUROPSKE JEGULJE, Anguilla anguilla
Jegulja se u Europi zapoela intenzivnije uzgajati u Italiji poetkom sedamdesetih godina,
na temelju japanskih iskustava. Uzgoj se odvijao u zemljanim ili betonskim bazenima, s protokom
ambijentalne slatke vode, bilo iz izvora ili rijenih tokova. Uzgoj se zasnivao na divljoj mlai, tzv.
raganu, koji se u tim vremenima lovio u prirodi (posebno u lagunama) u velikim koliinama.
Veliina ragana je varirala od 5-50 grama. Nakon razdoblja privikavanja na uvjete uzgoja, takva
jegulja se tijekom slijedeih 20 mjeseci hranila vlanom smjesom od ribljeg brana i mljevene ribe
loije kvalitete (srdela i sl.), koja se stavljala na plutajue hranilice. Jegulja se aktivno hranila
doslovce rujui po ovom kolau. Ovakvim nainom uzgoja Italija je postala vodea zemlja u
Europi. Potkraj osamdesetih godina razina proizvodnje je dostigla 3000 tona godinje. Kad je
uzgoj dostigao vrhunac dolo je do smanjivanja dostupne koliine i velikog porasta cijena mlai,
to je veinu uzgajalita dovelo na rub sloma. Kako u to vrijeme nije postojala alternativna
tehnologija uzgoja, proizvoai su se preorijentirali na druge vrste morskih (lubin, komara) i
slatkovodnih riba (jesetra, somovi). Manji broj uzgajalita smjeten na kvalitetnim izvorima vode
se odrao i nastavio proizvodnju na ovakav nain (uzgajalite u Lattini, kod Gaete).
U zemljama Sjeverne Europe radi nepovoljnih ambijentalnih uvjeta (niske temperature)
tijekom osamdesetih razvijala se tehnologija uzgoja u zatvorenim objektima i stalnim
temperaturama vode od 25 C. Kako je zagrijavanje vode najskuplja karika ovog naina uzgoja,
razvijene su tehnologije proiavanja kako bi se u uzgoju koristila stalno ista voda uz dnevni
dodatak manjeg dijela svjee. Ispoetka je kvaliteta preiavanja bila slaba, te je dnevno
dodavano i do 50% svjee vode. Meutim, tijekom slijedeih desetak godina, uinkovitost filtracije
vode je izuzetno porasla, tako da danas postoji nekoliko razliitih sustava za uzgoj jegulje u

6
reciklanim uvjetima. Istovremeno su oni sve jednostavniji i jeftiniji, a time je i profitabilnost
ovakvog uzgoja porasla. Dananji reciklani sustavi koji se mogu nabaviti po sustavu klju u
ruke, u Njemakoj, Danskoj i Nizozemskoj, trebaju samo do 1% svjee vode dnevno.
Trei vid uzgoja jegulje se razvio na izvorima tople vode i to uglavnom na ispustima
termocentrala i ostalih toplinskih postrojenja, kao njihov dodatni prihod. Takva uzgajalita i danas
rade u Italiji i Maarskoj. Oni koriste otpadnu jeftinu toplinu, a time su i uzgojni trokovi manji. Za
sada nisu izgraena uzgajalita jegulja na buotinama tople vode. U Italiji se u ovakvoj vodi, (ali
slanoj iz buotine od 300 m dubine) mrijesti i uzgaja morska riba. Cijena mlai lubina iz ovih
mrijestilita je znatno nia, upravo radi smanjenih trokova grijanja. Isti sluaj e vaiti i za jegulju
koja bi se eventualno uzgajala u vodi iz buotina u Sjevernoj Hrvatskoj.
Iz navedenog je razvidno da je postizanje optimalne uzgojne temperature uvjetovalo razvoj
niza tipova uzgoja, a najee se u zemljama Mediterana danas koristi kombinacija sjevernog i
junog tipa. Mla jegulje do veliine od 30-tak grama se uzgaja u reciklanim sustavima, a nakon
toga se prebaciva na uzgoj u otvorene bazene. Na taj nain se postie optimalna razina
iskoritavanja prirodnih povoljnosti junih krajeva, uz koritenje napredne tehnologije reciklanog
uzgoja.
Danas je uzgoj jegulje u Europi dobro uhodana i profitabilna djelatnost. Uzgajalita postoje u
velikom broju zemalja (Tablica 2.). Najvie ih po statistikama iz 1996. godine ima u Italiji, Danskoj,
Nizozemskoj i Njemakoj. Potrebno je navesti da se glavnina italijanske proizvodnje odvija u
otvorenim bazenima ili pod plastenicima s protonom ambijentalnom ili izvorskom vodom. Sva
proizvodnja Nizozemske i Danske odvija se u zatvorenim objektima u reciklanim uvjetima. Veliko
uzgajalite (300 tona) kod Valencije u panjolskoj je takoer reciklanog tipa. Najvea uzgajalita
u Grkoj su takoer reciklanog tipa.
Ono to je iz tablice najzanimljivije je injenica da se po zaposlenom radniku u prosjeku
proizvodi oko desetak tona jegulje godinje. To znai da niti projicirana proizvodnja od 100 tona
na predvienom uzgajalitu ne bi trebala zapoljavati vie od deset radnika.
Tablica 2. Broj uzgajalita jegulje u Europi: razina proizvodnje, broj
zaposlenika i prihod. Statistika iz 1996 godine, izvor FEAP.
Drava

Broj uzgajalita
jegulje

Belgija
Danska
Francuska
Njemaka
Grka
Italija
Nizozemska
Norveka
Portugal
panjolska
vedska
Velika Britanija
Ukupno

2
30
1
13
9
120 150
45
1
4
4
4
1
~250

Proizvedene
koliine
[tona]
140
1200
25
140
350
3000
1800
200
110
250
200
25
~7500

Broj zaposlenih u
sektoru
6
55
2
10
15
500
75
5
12
12
12
2
~700

Prihod
mil.
EURO
1.2
10.5
2.0
1.2
3.1
26.2
15.7
1.7
1.0
2.2
1.7
2.0
65

Ukupna godinja proizvodnja jegulje tijekom zadnjih dvadesetak godina pokazuje stalni
blagi rast. Prikaz proizvodnje u deset najznaajnijih zemalja u razdoblju izmeu 1993-1997.
godine je prikazan u Tablici 3. Najnoviji podaci za 1998. godinu ukazuju da je proizvodnja dostigla
brojku od 10 000 tona.

7
Najvei napredak u zadnjih nekoliko godina je zabiljeen u Nizozemskoj, zahvaljujui
znaajnom unaprijeivanju tehnologije proiavanja vode, njezinom pojednostavljivanju i
sniavanju cijene postrojenja. Najpoznatije kompanije koje proizvode ova postrojenja su HESY i
CATVIS, a prodaju ih po cijelom svijetu. Smatraju se najrentabilnijima i najjednostavnijima u
rutinskom radu. Glavnina nizozemske proizvodnje jegulje se odvija na manjim obiteljskim
farmama kapaciteta od 30-tak tona, uz nekoliko veih.

Tablica 3. Ukupna proizvodnja jegulje u intenzivnom uzgoju u nekoliko zemalja Europske

Unije, za razdoblje 1993-1997.
Ukupna proizvodnja
Vrsta ribe
jegulja

Drava
BELGIJA.-LUX.
DANSKA

1993
125
900

NJEMAKA
GRKA
ITALIJA
NIZOZEMSKA

Ukupno proizvedeno jegulje

1996
150
1.200

1997
150
1.200

900

600

140

150

341
2.800
1.500

234
3.000
1.650

350
3.000
1.800

350
3.100
1.800

300

200

200

200

502
95
192

200
180
200

200
174
158

200
210
184

200
300
225

5.386

7.571

7.566

7.434

7.675

337
1.985
1.250

NORVEKA
PORTUGAL
PANJOLSKA
VEDSKA

Godina
1994
1995
150
150
1.000
1.200

KVALITETA VODE ZA UZGOJ

Osnovne znaajke pojedinih parametara za uzgoj vodenih organizama variraju za
razliite vrste, ali postoji nekoliko glavnih pravila koje ih sve povezuju. Da bi se dobio adekvatan i
ekonomski opravdan rast uvjeti uzgojne sredine moraju se to vie pribliiti optimalnim biolokim
parametrima za rast pojedine vrste, u prvom redu temperaturi. Ona je za toplovodne vrste kao to
je jegulja razmjerno visoka, to je esto nedostino za neka uzgajalita kao to je bio sluaj s
uzgajalitem jegulje u Rogotinu kod Ploa. Svako sniavanje temperatura ispod optimuma vodi
smanjenom rastu i uspjehu uzgoja.
Temperatura uzgojne vode je temeljni parametar uspjenog profitabilnog uzgoja. Optimalna
temperatura za brzi rast europske jegulje je 25 C. Na ovoj temperaturi mujaci jegulje narastu od
staklaste mlai do 150 grama za 15-18 mjeseci. Dodatnih 6-10 mjeseci je potrebno da bi enski
dio uzgojne populacije narastao do veliine od 250-350 grama. Svako sniavanje temperature
ispod optimalne, u bilo kojem dijelu uzgojnog ciklusa, dovodi do smanjivanja brzine rasta, a time i
do produavanja razdoblja potrebnog za dobivanje konzumne jegulje. Koliko je temperatura
znaajna za rast jegulje najbolje govore komparativni podaci za divlje jegulje iz delte Neretve.
Tako u lagunama ua jegulji treba desetak godina da naraste do teine od 150 grama. U
vodama Hutova Blata u Hercegovini, enkama treba i do 20 godina za dostizanje teine od 250300 grama. U vodama sjeverne Europe razdoblje je znatno due.
Drugi najvaniji parametar uzgoja riba je razina kisika otopljenog u vodi. On ne smije pasti
ispod razine od 3 mg/l vode niti u jednoj fazi uzgoja. Kako u svakom intenzivnom uzgoju gustina
ribe u bazenima daleko nadmaiva prirodne uvjete, a uslijed intenzivne hranidbe metabolizam je i

8
znatno vei nego u prirodi, potrebe za kisikom se moraju nadoknaditi razliitim tehnikim
rijeenjima. U bazenskom uzgoju jegulje to se postie ili poveanim protocima vode ili njenim
intenzivnim prozraivanjem aeratorima ili kompresorima. Na ovakav nain se u bazenskom
uzgoju postie gustina do 30 kg ribe po m3 vode. U reciklanim uzgojnim sustavima ove koliine
su daleko nadmaene, tako da danas nisu rijetkost uzgojne gustine od 200 kg/m 3 vode. Ukoliko
se za obogaivanje koristi obini zrak, maksimalne gustine su do 80kg/m 3. Meutim, veina
novijih uzgajalita koristi tekui kisik. Njime se uzgojna gustina podie i do 200 kg/m 3, a razina
otopljenog kisika u vodi se die i do 30 mg/l, to je tri puta vie nego je stanje u prirodnim
vodotocima. Kisik se koristi na dva naina. Ili se nabavlja iz tvornica ukoliko su one blizu ili se
kupuju posebni generatori za njegovu proizvodnju. Nabava iz tvornice je jednostavnija, jer trai
samo izgradnju tankova za njegovo spremanje. Generatori za proizvodnju kisika su razmjerno
skupi i relativno nepouzdani, ali je razvitak ove tehnologije i njene aplikacije u akvakulturi ubrzan.
Ostale znaajke vode za uzgoj jegulje moraju se kretati u granicama vodotoka 1.kvalitete, ali su u
stadijima iznad 50 grama prihvatljive i vode 2. kategorije. Neke karakteristike vode za uzgoj
jegulje su iznesene u Tablici 4.
Tablica 4. Prihvatljive i kritine razine kljunih parametara intenzivnog
uzgoja europske jegulje.
uzgojni parametar
kisik (02)
duik (N2)
ugljini dioksid (CO2)
Amonijak NH3/NH4+ N
Nitriti (NO2)
Nitrati (NO3)
BPK
Alkalinitet
pH
Temperatura

prihvatljiva razina
6-8 mg/l
80-100 %
10-20 mg/l
0-5 mg/l
0-5 mg/l
100-200 mg/l
5-20 mg/l
2-5 mekv./l
6.5- 8.5
22-26 C

kritine razine
< 5 mg/l
100 %
20 mg/l
10 mg/l
5 mg/l
200 mg/l
< 1 mekv./l
< 6 i 8.5
< 10 C i 30 C

Voda za uzgoj mora biti bez tekih metala, jer se oni i u malim koliinama tijekom dvije godine
uzgoja akumuliraju u tkivima do trno neprihvatljivih koncentracija.
TIPOVI UZGOJA I NJIHOVE TEHNIKO-TEHNOLOKE ZNAAJKE
Jegulja se u svijetu uzgaja na nekoliko razliitih, dobro razvijenih i uhodanih naina, koji
variraju od bazenskih zemljanih ili betonskih sustava s protokom ambijentalne vode i niskih
uzgojnih gustina (1-10 kg/ m3), semi-intenzivnih bazena i tankova s uzgojnom gustinom od 10100 kg/m3, do super-intenzivne uzgojne tehnologije reciklanih sustava s potpuno kontroliranom
uzgojnom sredinom i gustinama i do 300 kg/m3 jegulje. Uzgojnih bazena i tankova ima od malih
(1-10 m3- uglavnom plastinih) za uzgoj staklaste jegulje i mlai do velikih bazena (zemljanih ili
betonskih) za uzgoj konzuma (povrine 0.05-0.2 hektara). Izvori vode za uzgojne sustave variraju
od slatke do brakine i morske vode, uglavnom povrinskih voda i ambijentalne temperature, do
otpadne industrijske tople vode i geotermalnih voda. Objekti za uzgoj mogu biti otvoreni bazeni,
razne plastenike konstrukcije, do zatvorenih objekata s razliitim razinama izolacije i veliine.
-

opis uzgojnog ciklus

Uzgojni ciklus jegulje zapoinje sa staklastom jeguljom, mlai koja se izlovljava na uima
rijeka prilikom poetka migracije u slatke vode. Umjetni mrijest jegulje jo uvijek nije tehnoloki
rijeen, iako su zadnjih godina zabiljeeni znaajni pomaci. Tako su japanski istraivai uspjeli
izmrijestiti japansku jegulju i uzgojiti liinke sve do pedesetog dana uzgoja. Uspjeno su

9
izmrijeene i europska i australska jegulja. Problem uzgoja liinki i samo trajanje uzgoja u
mrijestilitu ostaje nerijeeno, ali je i dalje predmet istraivanja u cijelom svijetu.
Nakon nabave staklaste jegulje i njenog smjetaja u bazene uzgajalita, slijedi
najosjetljivija faza uzgojnog ciklusa, privikavanje staklaste jegulje na aktivnu ishranu. Dananja
tehnologija uzgoja preporua prvu hranidbu s jajima bakalara. Nakon to se sve staklaste jegulje
zaponu aktivno hraniti postupno se jaja zamjenjuju s umjetnom peletiranom hranom koja se
komercijalno proizvodi u svim zapadno-europskim zemljama. Kada se sve jegulje ponu hraniti
umjetnom hranom i metamorfoziraju, te dobiju izgled odrasle jegulje, uzgoj ulazi u rutinsku fazu
tzv. debljanja ili rasta.
Bilokako, danas uzgoj svugdje zapoima sa staklastom jeguljom, koja se uzgaja do
teine od 1-5 grama i kao takva prodaje drugim uzgajivaima ili do konzumne teine. Prednost
uzgoja jegulje u odnosu na uzgoj ostalih riba lei u tome to se ona lako transportira u svim
uzrasnim stadijima, tako da je mogue organizirati proizvodnju s mlai teine od 1 do 50 grama.
Mla u ovom rasponu veliine se moe nabaviti na vie uzgajalita u Europi.
Staklasta jegulja se komercijalno izlovljava u pet europskih zemalja, Velikoj Britaniji,
Francuskoj, Irskoj, panjolskoj i Portugalu. Smatra se da su jedino ove staklaste jegulje potpuno
zdravstveno ispravne, dok su one iz drugih europskih zemalja zaraene nekim parazitima. O
koliinama i vremenu ulaska staklaste jegulje u nae rijeke nema nikakvih podataka. Postoji
nekoliko kompanija koje izlovljavaju i prikupljaju staklastu jegulju od ribara.Jedna od najboljih je
Glass eel Ltd iz Gloucestera u Engleskoj, koja prikuplja staklastu jegulju iz svih navedenih
zemalja, te organizira daljnju distribuciju, kamionima ili avionom. Kretanje ulova europske
staklaste jegulje u zadnjih pet godina ima slian trend opisan za japansku staklastu jegulju
(Tablica 5).
Broj staklaste europske jegulje u jednom kilogramu varira od 2500 komada sve do 6000,
u ovisnosti od mjesta i sezone izlova. Za poetak uzgoja ova brojka je znaajna iz nekoliko
razloga. Prvi je da vee staklaste jegulje bolje rastu i preivljavaju od manjih. Druga je da vei
broj, pa makar i manje mlai, u konanici moe i uz manje preivljavanje donijeti vei broj jegulja
u uzgoju. Shodno tome za poetnike u uzgoju jegulje se preporua poetak uzgoja s veom
staklastom jeguljom, a kasnije se moe prijei na manje veliine. Kod japanske jegulje broj
staklaste u jednom kilogramu je oko 5-8000 komada, a ona ima i znatno veu cijenu.
Prije desetak godina uzgoj jegulje u Europi, posebno u Italiji, je zapoimao s odraslom
mlai tzv. raganima, teine izmeu 5-50 grama, a izlovljavala se iz prirode. Danas je ovakve
mlai vrlo malo na tritu i veina talijanskih uzgajivaa poinje uzgoj s staklastom jeguljom ili s
mlai proizvedenom od nje.
Iz Tablice 5 je vidljiv trend smanjivanja ulova staklaste jegulje u zadnjih pet godina, te kao
posljedica petorostruko poveanje cijene. Izvoz u Kinu u istom razdoblju je koliinski padao, ali je
on u postotku rastao. Posebno je situacija tijekom 1998. godine bila zabrinjavajua, jer su
europski proizvoai jedva uspjeli nabaviti dovoljnu koliinu za uzgoj, ak i po izuzetno visokim
cijenama. Meutim, kako je ve navedeno situacija se 1999. znatno promijenila, a cijena je pala.
Tablica 5. Ulov staklaste jegulje Anguilla anguilla i njezino koritenje
(izvor: engleski i francuski trgovci jeguljom- oujak, 1998)
Sezona
(studenilipanj)

Prijavljeni Prijavljeni
Izvoz u
ulovi
izvoz u Kinu
Kinu
staklaste
[tona]
[%]
jegulje
[tona]

Procijenjena
Koliina
Procijenjena
koliina za
dostupna za
cijena
uzgoj u
konzumaciju i staklaste
Europi
poribljavanje
jegulje
[tona]
[tona]
FF/KG

1994
1995

500 - 550

80

15%

35

410

700

1995
1996

300 - 400

110 130

35%

40

190

1100

10

1996 1997

350 - 400

230-250

1997-1998

120-130

70-80

65%
60%

45

90

1500

50

3700

Uzgoj staklaste jegulje se sastoji u njezinom privikavanju na umjetnu hranu i traje oko 3-4
mjeseca. Ova faza je znaajna jer preivljavanje, ovisno od kvalitete prilagodbe i rada, moe
varirati od 30-95 %, i time znaajno utjecati na ekonomske rezultate uzgoja. Faza uzgoja
staklaste jegulje teine od 0,25-0,30 grama traje nekoliko mjeseci. Prilagodba se uglavnom
sprovodi hranidbom s razliitom prirodnom hranom, od glista i vodenih crva, do rakova i mljevene
ribe. Danas se ve moe nabaviti i umjetna hrana za privikavanje, od nekoliko europskih
proizvoaa. Ipak su najbolji rezultati dobiveni hranidbom s jajima bakalara, te se ova hrana
danas i preporuava u kombinaciji s umjetnom. Tijekom privikavanja staklasta jegulja pigmentira,
dobiva sivu boje kou i tipian izgled odrasle jegulje.
Nakon faze privikavanja mla teine od 1 grama moe se prebrojiti i kalibrirati nakon
ega zapoinje druga faza uzgoja: uzgoj mlai do pedesetak grama.
Mla jegulje se hrani komercijalnom umjetnom hranom uporabom tzv. satnih hranilica.
Veliina granule umjetne hrane je izmeu 0.6 mm za mla od 5 grama, do 1,5 mm za mla od 2050 grama. Satna hranilica se pokree obinim satnim mehanizmom, a hrana se stavlja na
pokretnu traku. Hrana se moe dozirati vrlo precizno s obzirom na vrijeme i koliinu. Kako se
traka pokree satnim mehanizmom, hrana pada u vodu. Ove hranilice su vrlo jednostavno i
razmjerno jeftine (komad oko 150 DEM).
Vee jegulje iznad 50 grama hrana se tzv. samohranilicama ili razliitim elektrinim
napravama. U novije vrijeme se sve ee koriste tzv. robot-hranilice koje kompjutorski voene
doziraju hranu, za svaki tank posebno. Danas su ipak najee u primjeni tzv. samohranilice, koje
se koriste i u uzgoju drugih slatkovodnih riba. Ona se sastoji od tanka u kojem se nalazi hrana i
kuglice koja visi u vodi. Ribe kretanjem pokreu kuglicu to dovodi do padanja hrane u bazen.
Sve dok su ribe gladne i aktivne hrana pada u bazen. Kada se najedu i smire, gibanje kuglice se
zaustavlja i time hranidba prestaje. Na ovakav nain jegulje samostalno odreuju koliinu koju e
pojesti do tzv. zasienosti. Iako ovaj koncept hranidbe u novije vrijeme ustupa mjesto hranidbi s
tono odreenim koliinama hrane, on se jo uvijek odrao na veini uzgajalita jegulje.
-

selekcija ili kalibriranje jegulje

Glavni problem u uzgoju jegulje je vrlo nejednoliki rast riba unutar jednog
bazena, koji moe biti vrlo znaajan. Rast zavisi od puno initelja, kao to su temperatura, kisik ili
kvaliteta vode, dostupna koliina i kvalitet hrane, te genetske karakteristike pojedinih riba. U
uzgoju riba veina ovih initelja je ista za sve jedinke, to znai da do razlike u rastu dolazi uslijed
genetskih razliitosti pojedinih jedinki. Razlika u rastu utjee na nekoliko pojava koje se javljaju i u
uzgoju drugih vrsta ribe. Prva je da se u jednom bazenu uspostavlja odreena hijerarhija
populacije, u kojoj se vee ribe hrane vie i agresivnije od onih manjih. Uslijed razliitih veliina
javlja se i kanibalizam, pojava kada vee jedinke iste vrste jedu manje jedinke. Ako se ne
poduzmu odgovarajue tehnoloke mjere kanibalizam moe u nekoliko dana potpuno upropastiti
jedno uzgajalite i smanjiti broj jedinki i do 50 %. Pri tome gubici nisu vidljivi jer nema uginulih
jegulja. Uslijed toga, selekcija ili kalibriranje jegulja u razliite uzrasne kategorije, tijekom cijelog
uzgojnog ciklusa u regularnim intervalima, predstavlja najvaniju uzgojnu mjeru poslije hranidbe.
Selekcijom se formiraju bazeni s malom razlikom u veliinama riba, to smanjiva ili eliminira
kanibalizam, agresivno ponaanje i smanjivanje rasta manjih jedinki. Selekcijom se poveava
ukupno preivljavanje riba, a ukupni rast svih populacija u uzgoju se znaajno poveava. Na
drugoj strani este selekcije dovode do stresa kod riba, uslijed ega se one manje hrane i slabije
rastu. Optimalan broj selekcija tijekom uzgojnog ciklusa se ne moe dati unaprijed. On direktno
ovisi od strunjaka koji e voditi uzgajalite. Oni e na temelju praenja pojedinih populacija i
njihova uzorkovanja to samostalno procijenjivati. Selekcija se obavlja runim ili strojnim
kalibratorima. Oba rade na istom principu, a sastoje se od reetki iji se meusobni razmak moe

11
mijenjati. Manje jegulje prolaze kroz reetke, dok vee ostaju na njima. Manje jegulje (od
staklaste do nekoliko grama) se sortiraju runim, a sve vee jegulje strojnim kalibratorima. Oni
obino selektiraju pri jednoj selekciji tri uzrasne kategorije jegulje. Najboljim kalibratorima za
jegulju se smatraju oni od proizvoaa Fishtechnik iz Njemake.
-

bolesti u uzgoju jegulje

Gubici riba uslijed razliitih bolestiju predstavljaju najveu pojedinanu

opasnost za intenzivni uzgoj riba. Sam karakter intenzivnog uzgoja, s visokim uzgojnim
gustinama, loom kvalitetom vode i stalnim stresom, predstavlja izuzetno plodno tlo za nastanak i
razvoj bolesti. Jedna od prednosti reciklanog uzgoja ili uzgoja na izvorskoj ili geotermalnoj vodi
lei u nemogunosti da pojedini patogeni budu uneeni iz okolnih voda, kao to je sluaj s
uzgojem na ambijentalnoj vodi iz rijeka, potoka ili mora. Rizik unoenja bolesti u ovakve uzgojne
sustave svodi se na nabavu mlai jegulje i mogue patogene koje ona unosi u sustav. Ako se
patogen unese u reciklani sustav on se iri na sve ribe, to kod uzgoja s ambijentalnom vodom
to nije sluaj, jer patogen ostaje izoliran na jedan bazen. Uslijed toga, svi reciklani sustavi imaju
posebno odvojen manji sustav za karantenu staklaste jegulje i mlai, u kojem se ujedno one
tretiraju protiv razliitih parazita. Nabavom zdrave mlai i garancijom isporuitelja s obzirom na
zdravstveni status, te organiziranjem karantenske jedinice, problemi s bolestima u reciklanom ili
geotermalnom uzgojnom sustavu se svode na najmanju moguu mjeru.
U tradicionalnom uzgoju jegulje koritenjem ambijentalne vode, javlja se
niz parazitskih, bakterijskih, gljivinih i virusnih bolestiju, kao uostalom u uzgoju drugih riba. Za
veinu su razvijeni i uinkoviti tretmani, te u dobro uhodanim uzgajalitima ne predstavljaju
znaajan problem.
-

monitoring proizvodnje

Jedna od vanih mjera u uzgoju riba je stalan monitoring pojedinih

uzgojnih parametara kako bi se osigurali stabilni initelji sredine i ribama osigurali najpovoljniji
uvjeti za rast. Ovo se moe osigurati samo stalnim praenjem kljunih uzgojnih parametara,
temperature, kisika, razine vode i drugih. Danas postoje automatski kontrolni sustavi za veinu
ovih parametara. Slijedea vana stavka koja se mora pratiti je potronja hrane. Ona ukazuje na
zdravstveni status riba, jer bolesne ribe ili ribe pod nekim stresom slabije jedu. Monitoring
uzgajalita se zasniva na : dnevnim, tjednim i mjesenim radnjama. Dnevno se kontrolira koliina
pojedene hrane, razina kisika, amonijaka, nitrata, nitrita, temperature i pH. Isto tako se
evidentiraju mortaliteti i promjene koliine ribe po bazenima. Tjedno se obavljaju rutinske kontrole
parazita. Mjeseno se kontroliraju bakterioloke karakteristike riba i uzgojne vode. Obvezno se
izmjeri uzorak jegulje radi kontrole prirasta i izrauna mjesena potronja hrane i njezina
konverzija. Svim ovim radnjama osigurava se normalno funkcioniranje uzgajalita, a u
sluajevima poremeaja uzrok se brzo otkriva, to omoguava pravodobnu intervenciju.
Jedan od novijih naina osiguravanja proizvodnje je putem osiguravajuih
drutava, a u sluajevima pojave bolestiju ili raznih tehnikih problema. Do prije nekoliko godina
bilo je nezamislivo da osiguravajua drutva prihvate zahtjev za osiguranjem intenzivne
proizvodnje ribe, jer se to smatralo prerizinim. Zadnjih godina, uslijed brzog razvoja tehnologije
na industrijsku razinu, niz osiguravateljskih kua u Europi prihvaa osiguravanje intenzivne
proizvodnje ribe.
PRERADA JEGULJE
-

pregled naina konzumiranja jegulje

Nain konzumiranja jegulje, koji varira u pojedinim zemljama, predstavlja znaajnu

informaciju u uzgoju jegulje. U svjeem stanju jegulja se uglavnom konzumira samo u
Mediteranskim zemljama. Glavno trite za svjeu jegulju je Italija, a najbolja veliina za prodaju
je od 150-250 grama. Isti nain potronje je karakteristian i za Hrvatsku. Meutim, potronja

12
jegulje u Hrvatskoj je vezana za tradicionalna lokalna trita, kao to je ire neretvansko podruje
(od Ploa do Mostara).
Za razliku od ovog tipa potronje, u zemljama sjeverne Europe, jegulja se iskljuivo
konzumira dimljena. Meutim, sustav prodaje za uzgajalita je slian kao i za svjeu, jer se kao
kupci pojavljivaju preraivai jegulje koji je otkupljivaju svjeu. Glavna postrojenja za dimljenje se
nalaze u Nizozemskoj i Njemakoj. Za ove dvije zemlje znaajna je razlika u veliini jegulje koja
se prerauje dimljenjem. Tako se u Nizozemskoj preferira jegulja veliine od 150-250 grama, dok
se u Njemakoj trae jegulje vee od 300 grama. Jegulja se dimi cijela, a procedura dimljenja je
slina kao i za ostale ribe (npr. aran, losos ili cipol). Dimljena jegulja predstavlja ekskluzivan
proizvod, po cijeni u rangu najskupljih ribljih proizvoda kao to je kavijar.
Pojedina manja lokalna trita u Europi su razvila specifine proizvode. Tako se u
Engleskoj prodaje elirana jegulja, slina naoj hladetini. Dobiva se kuhanjem jegulje u vodi,
nakon ega se komadi mesa i vode bogate bjelanevinama i masti, stavljaju u kalupe i hlade.
Najvie jegulje se u svijetu pojede u Japanu, pripremljene na poseban nain znan kao
kabayaki. To je jegulja kuhana na pari, uronjena u nekoliko tipova umaka, a zatim peena na
grilu. Smatra se da djeluje kao afrodizijak, vjerojatno zbog razliitih dodanih umaka, a potranja
daleko nadmauje ponudu. Na ovakav nain pripravi se oko 95 % svjetske produkcije jegulje i to
iskljuivo u Japanu. Ogromna potranja je rezultirala izgradnjom tvornice za proizvodnju prefabriciranih kabayakija u Danskoj, kao zajedniko ulaganje japanskih trgovaca i danskih
uzgajivaa jegulje. Veliina jegulje pogodne za kabayaki je oko 150 grama.
-

kratak opis postupka i postrojenja za dimljenje jegulje

Kako je ve navedeno najvei dio jegulje u Europi se prerauje dimljenjem u

razliitim tipovima postrojenja. Dimljenja jegulja se konzumira uglavnom kao hladni narezak, a
manji dio kuhan kao bakalar. Nekada se jegulja tradicionalno dimila u dolini Neretve i izvozila u
Veneciju i Be. Dimila se na isti nain kao i pruti, a konzumirala se kuhana kao bakalar.
Smanjivanjem izlovljenih koliina jegulje ovakav nain prerade je potpuno zamro.
Tehnologija prerade svjee jegulje dimljenjem je slina preradi ostalih dimljenih mesnih
proizvoda. Dakle, jegulja se isti od probavnih organa i krga, nakon ega se pere u vodi i stavlja
na cijeenje. Nakon toga se mijea sa solju, koja slui za izvlaenje vode iz tkiva, kako bi se
smanjio postotak vode i olakalo suenje. Nakon toga se jegulje iste od soli i slau na ice, te
stavljaju na dimljenje. Danas se mogu nabaviti postrojenja za dimljenje kapaciteta od nekoliko
kilograma, pa sve do nekoliko tona. Tehnologija varira od tradicionalnog izlaganja dimu i vatri, do
najmodernijih postrojenja gdje se dim stvara umjetnim putem uz dodavanje razliitih aromatinih
tvari.

EKONOMSKE ZNAAJKE I NEKI FINANCIJSKI POKAZATELJI INTENZIVNE PROIZVODNJE

JEGULJE
Kao i kod intenzivne proizvodnje drugih riba, posebice skupljih kao to su lubin i jesetra,
trokovi se mogu podijeliti na dvije glavne skupine, kapitalne i obrtne, koji s obzirom na izabrani
tip proizvodnje i stupanj njezine intenzifikacije, mogu znaajno varirati. To ukratko znai da e kod
visoko sofisticirane akvakulturne proizvodnje, kao to je uzgoj ribe u reciklanim sustavima,
kapitalni trokovi biti visoki ako ih usporedimo s manje intenzivnom proizvodnjom, kao to je npr.
kavezni uzgoj morske ribe ili uzgoj arana u slavonskim ribnjacima. Ta poetna investicija u
objekte i opremu doprinosi veoj proizvodnji po jedininoj povrini i radnoj snazi, ime se u roku
od pet godina to ulaganje vrati.
Kako je na razini pred-studije teko odrediti tip, veliinu uzgajalita i koliinu proizvedene
jegulje godinje, kao i potrebnu opremu i objekte, cijene zemljita i iznos koncesije za koritenje
termalnih voda, ovdje e se iznijeti primjeri trokova proizvodnje jegulje po jedininoj teini u
pojedinim uzgojnim sustavima. Biti e prikazani i trokovi ulaganja u proizvodnju od 100 tona

13
jegulje, u zemljama Europske Unije, u razliitim tehnologijama reciklanog uzgoja. Ove trokove
treba svakako uzeti kao maksimalne, a njihovo sniavanje e ovisit od koliine dostupne termalne
vode i njezinih znaajki, prije svega potrebe za dodatnim kondicioniranjem u sluaju sadraja
CO2, sumpora ili tekih metala. Termalna voda moe znaajno smanjiti potrebe za opremom za
reciklau i poetnim ulaganjima. Na drugoj strani za sada je teko procijeniti trokove koji bi se
mogli javiti uslijed koncesije za koritenje termalnih voda. Definitivna procjena svih trokova za
cijeli ivotni vijek projekta moi e se donijeti tek nakon izbora lokacije i tehnologije za uzgoj, te
svih optimalnih parametara vezanih za uzgoj.
- Kapitalni trokovi proizvodnje 100 tona jegulje u razliitim reciklanim sustavima
Osnovni parametri tri postojea tipa reciklanih sustava i cijena po sustavu klju u ruke
su prikazani u Tablici 6.
Tablica 6. Usporedba izmeu proizvodnih znaajki uzgoja jegulje u
razliitim uzgojnim sustavima i njihove cijene
Uzgojni sustav
Standardni trikling
low space
turbo reaktor sustav
sustav
sustav
Proizvodnja
100 tona/god
100 t/god
100 t/god
Uzgojni volumen
530 m3
500 m3
400 m3
Protok vode
800 m3/sat
600 m3/sat
920 m3/sat
Broj izmjena vode
1.5 svaki sat
1.2/sat
2,3 svaki sat
Potronja energije
70 kW/sat
74 kW/sat
60 kW/sat
Cijena 1500 000 DEM
1650 000 DEM
1320 000 DEM
Dodatni kapitalni trokovi su ulaganje u objekt u koji e se oprema ugraditi, kancelarijske i
laboratorijske prostore, te skladite hrane. Kako je cijenu u Hrvatskoj teko procijeniti jer ovisi od
blizine infrastrukture i izvora energije, navesti emo iznos u zemljama EU, to iznosi oko dodatnih
1 milijun DEM. U ostale kapitalne trokove ulazi oprema za uzgoj jegulje (hranilice, kalibratori,
crpke za prijenos ive ribe, vage i sl.), elektroagregati, generatori kisika i sl., to iznosi dodatnih
250 000 DEM. Treba pribrojiti i trokove opremanja ureda, radnih prostora, sitne opreme i slino.
Ukupni se dakle kapitalni trokovi proizvodnje 100 tona jegulje u nekom od modernih
reciklanih sustava mogu procijeniti na oko 2.4-2.7 milijuna DEM.
Ukoliko bi se uzgoj mogao organizirati na termalnom vrelu ili buotini dovoljnog kapaciteta
trokovi bi bili znatno manji, umanjeni za kompletnu opremu za recikliranje vode. Oni bi bili jo
manji ako bi termalna voda imala optimalne koliine otopljenog kisika, jer njegovo dodavanje
predstavlja uz energiju znaajni troak uzgoja. Kvalitetnim izborom lokacije s obzirom na
znaajke vode i izgraenost infrastrukture, ovi trokovi mogu biti znatno manji od iznesenih
trokova uzgoja u reciklanim sustavima, ali ih je na razini predstudije vrlo teko procijeniti.
Obrtni trokovi
U zadnjih nekoliko godina tehnologija uzgoja jegulje je znaajno uznapredovala, uz bolje
razumijevanje biolokih potreba jegulje i mogunosti njihovih manipulacija u uvjetima uzgojne
sredine. Znaajno je poboljana kvaliteta umjetne hrane i uvedene potpuno nove formulacije, koje
su znatno ubrzale rast i iskoritavanje energije. Smanjeni su energetski trokovi postrojenja za
proiavanje vode, crpljenja i kruenja vode. Isto tako je znaajno poveano preivljavanje
mlai-staklaste jegulje od poetka uzgoja do konzumne jegulje.
Negativna pojava tijekom zadnjih pet godina je velik rast cijene staklaste jegulje uvjetovan,
kao to je prije navedeno, smanjivanjem ulova i nekontroliranim izvozom u Kinu. Stanje staklaste
jegulje i nestabilnost njezine cijene predstavlja jedinu nepoznanicu vezanu za budunost uzgoja
jegulje.
Osnovni obrtni trokovi uzgoja jegulje su mla, hrana, energija, voda, kisik, rad, sitni
trokovi i amortizacija.

14
Realne vrijednosti ovih trokova za razdoblje od zadnjih deset godina i procjena trokova
za 2000. godinu u Nizozemskoj, te prikaz realnih trokova proizvodnje u Danskoj 1995. su
izneseni i Tablici 7.
Iz tablice je vidljivo da je uzgoj u reciklanim sustavima poetkom devedesetih uglavnom
bio nerentabilan, a biljeeni su i esti steajevi uzgajivaa. To je vrijeme koje karakterizira slaba
kvaliteta reciklanih sustava uslijed kojih su esti mortaliteti i bolesti. Usavravanjem tehnologije
proiavanja vode i boljim upoznavanjem biologije jegulje, sniavaju se svi proizvodni trokovi,
tako da sredinom desetljea uzgoj jegulje u reciklanim sustavima postaje izuzetno atraktivna
djelatnost, posebice u Danskoj i Nizozemskoj. Ostaje otvoreno pitanje mogunosti daljnjeg
sniavanja trokova, posebno u svjetlu problema s cijenom staklaste jegulje i njezinim stalnim
rastom.

Tablica 7. Pregled proizvodnih trokova uzgoja 1 kg jegulje u

reciklanim sustavima u Nizozemskoj (1990-2000)
i Danskoj (1995). (iznosi u DEM)
Godina
Mla
Hrana
Energija-voda
Kisik
Rad
Ostalo
Ukupno
Amortizacija
Ukupno

1990
2,58
4,29
2,13
0,54
2,13
1,08
12,75
5,37
18,12

1995
1,29
3,6
1,62
0,42
1,62
1,08
9,63
4,2
13,83

2000
1,29
2,7
1,08
0,33
1,08
1,08
7,5
2,7
10,2

Danska 1995
1,44
3,3
1,2
1,2
2,4
0,84
10.38
4,05
14,43

Procjena trokova proizvodnje 100 tona jegulje u reciklanom sustavu za cijeli uzgojni
ciklus (18-24 mjeseca) prikazana je u Tablici 8. Iz tablice je vidljivo da nova uzgajalita u EU
tijekom prvih godina, uslijed velikog iznosa amortizacije opreme i objekata posluju na samoj
granici rentabilnosti. Uzgajalite na geotermalnoj vodi bi u startu bilo jeftinije za skupu opremu za
reciklau vode, to bi kasnije smanjivalo i davanja za amortizaciju. Nadalje bi trokovi energije bili
znatno manji, uglavnom vezani samo za crpljenje vode. Radna snaga u Hrvatskoj je svakako
jeftinija, a pored toga nisu potrebni specijalizirani radnici za odravanje postrojenja za reciklau
vode.
Moe se predvidjeti da e proizvodna cijena jegulje na uzgajalitu s termalnom vodom u
startu biti oko 10 DEM, a njezino smanjivanje e ovisiti od uspjenosti usvajanja proizvodnje,
veem preivljavanju mlai ili manjim utrocima hrane.
Tablica 8. Procjena proizvodnih trokova 100 tona jegulje
u reciklanim sustavima u EU (iznosi u DEM).
Pojedinani troak
Cijena
Staklasta jegulja, 400 kg x 600 DEM
240 000
Hrana, 150 tona x 1.8 DEM
255 000
Energija 60 kW/sat
126 000
Kisik, 100 tona
36 000
Rad
135 000
Administracija
75 000
Sitni trokovi, kemikalije, lijekovi i sl.
90 000

15
Ukupno
Amortizacija- 10 godina zgrade, 5 oprema
Ukupno
Prihod- 100 tona jegulje (15 DEM/kg)

957 000
490 000
1 447 000
1 500 000

CIJENE KONZUMNE JEGULJE I STANJE NA TRITU

Trite jegulje karakterizira njegova ogranienost na pojedine zemlje i regije u kojima se
ona tradicionalno izlovljava i konzumira. To su uglavnom podruja ua velikih rijeka, morskih
laguna i plitkih morskih pjeanih obalnih podruja. To su ire podruje obala Baltikog i
Sjevernog mora na sjeveru i lagune uz obale Jadranskog mora, te ua rijeka uz obale
Francuske, panjolske i Engleske. Tipian primjer je situacija u Hrvatskoj, gdje je tradicionalno
trite vezano za ue neretvansko podruje. Danas je cijena jegulje na ovom podruju od 100 do
150 kuna, to je znatno vie nego bilo gdje u Europi. Smatram da bi se na irem podruju oko
Neretve, od Ploa do Mostara, moglo bez problema prodati oko 50 tona jegulje godinje, po
cijena od 80 kuna. Uvjet za osvajanje ovog trita bi bila izgradnja manjeg uzgajalita koje bi
sluilo samo za dranje jegulje od nabave do prodaje. Slian sluaj je opisan za podruje oko
Valencije u panjolskoj, gdje se jegulja tradicionalno konzumira. Tijekom devedesetih je
izgraeno uzgajalite izvoznog karaktera. Danas ono proizvodi gotovo iskljuivo za podruje oko
Valencije, a cijena proizvedene jegulje je nadmaila cijenu divlje. Razlozi su markentiki vrlo
jednostavni: stalna i ujednaena kvaliteta jegulje i dostupnost tijekom cijele godine. Veina
pogona za dimljenje jegulje u Njemakoj i Nizozemskoj isto tako preferira jegulju iz uzgoja, radi
slinih razloga.
Osobno smatram da se pedesetak tona jegulje godinje moe prodati u samom Zagrebu
zbog velikog broja restorana i hotela, te velikog broja stanovnika podrijetlom iz neretvanskog
podruja, koje bi se lako naviklo na njezinu potronju.
Glavna izvozna trita su, kako je kroz tekst ve navedeno, zemlje sjeverne Europe, prije
svih Njemaka i Nizozemska. Jegulja se uglavnom preraiva dimljenjem, tako da ju je najbolje
direktno prodavati kompanijama preraivaima, a ne posrednicima. Trenutna cijena jegulje na
europskom tritu, po statistikama FEAP-a, europskog udruenja proizvoaa ribe, je izmeu 8-9
Eura. Cijena varira po pojedinim zemljama (Tablica 9).
Glavna znaajka uzgoja i cijene proizvedene jegulje tijeko zadnjih desetak godina je
stabilnost cijena. Za razliku od veine drugih riba kod kojih cijene znaajno variraju, cijena jegulje
se odrava na stalnoj razini. Razlog tome je stalno opadanje izlova divlje jegulje, tako da ponuda
iz uzgoja nikako ne moe nadomjestiti taj manjak. Smatra se da je godinja potronja jegulje u
Europi oko 30 000 tona, dok je ulov oko 10 000 tona. Daljnjih desetak tisua tona predstavljaju
uglavnom smrznute jegulje loije kvalitete koje se uvoze iz ostalih dijelova svijeta. Ostalih desetak
tisua tona dolazi iz uzgoja. Samo ove jegulje imaju stalnu cijenu, dok cijene ostalih variraju od 515 DEM. One se uglavnom koriste za izradu pateta i slinih proizvoda te nisu konkurencija
jegulji iz uzgoja. Stalni pad izlova divlje jegulje se moe kompenzirati samo uzgojem i tu lei tajna
stabilnosti cijena i dobrih trnih izgleda svih novih uzgajalita.
Kretanje cijena tijekom zadnjih pet godina u glavnim europskim zemljama je predstavljeno
u Tablici 9.
Tablica 9. Kretanje cijena jegulje tijekom zadnjih pet godina u nekim
zemljama EU (cijene u Euro).
Zemlja
1994
1995
1996
1997
1998
Njemaka
10.40
9.21
8.57
8.60
8.80
Nizozemska
9.10
7.81
8.72
8.87
8.90
Danska
10.40
10.78
8.78
8.15
6.65
panjolska
8.00
7.28
7.43
7.65
Francuska
8.75
8.87
Italija
8.06
9.03
9.05
9.50
8.74

16

EKOLOKI ASPEKT INTENZIVNOG UZGOJA JEGULJE

Kao i kod veine druge stoarske i akvakulturne proizvodnje najvei ekoloki problem
uzgoja jegulje predstavljaju proizvodi metabolizma, izmet i urin, te ostaci nepojedene hrane.
Ostaci nepojedene hrane, u obliku estica veliine od 20 m i vie, predstavljaju vrlo kvalitetno
organsko gnojivo, te su razvijeni tehnoloki postupci za njihovo izdvajanje iz vode. Obino se to
radi rotacionim filterima, koji izdvajaju estice iz vode, nakon ega se materijal sui ili cijedi.
Proizvodi metabolizma, prije svih amonijak i nitriti, se prije isputanja u vodotokove tretiraju
biofilterima, koji ih bakterijskom transformacijom prevode u netetne nitrate.
Mjere zatite ivotnog okolia su vrlo stroge u EU i opisani tretmani otpadnih voda
zadovoljavaju propisane zahtjeve, te e se vjerojatno uklopiti u postojee hrvatske propise.

PERSPEKTIVE UZGOJA U HRVATSKOJ

-

dosadanji pokuaji s kritikim osvrtom

Dosadanji pokuaji uzgoja jegulje u Hrvatskoj vezani su za deltu Neretve.

Odmah nakon drugog svjetskog rata veliki hrvatski ribarstveni strunjaci oljan i Morovi su
planirali gradnju velikih lagunarnih ribnjaka na uu Neretve. Velike melioracije laguna za potrebe
intenzivne poljoprivrede su sprijeile razvitak podruja delte u ovom pravcu. Sredinom
osamdesetih godina u Rogotinu kod Ploa je zapoela izgradnja velikog uzgajalita ribe, gdje je
glavna vrsta trebala biti jegulja. Projekt uzgoja jegulje je dobio potporu od dravnih i znanstvenih
institucija, a bio je praen i meunarodnim kreditom. Uzgajalite je izgraeno po talijanskoj
tehnologiji, te je poetkom 1988. zapoelo probnu proizvodnju. Uslijed niza problema, i
tehnolokih i organizacijskih, proizvodnja je 1989. prekinuta. Nakon privatizacije kompanije i
pored niza pokuaja obnova proizvodnje nije uspjela, a kompanija Delta danas se nalazi u
steaju. Temeljni tehnoloki problem uzgajalita su niske zimske temperature ambijentalne vode,
koje znaju pasti i na 5 C. Pokuaji dobivanja toplije vode iz podzemlja su ostali na razini probnih
buotina, koje iako su dale ohrabrujue podatke za uzgoj morske ribe i jegulje, nisu uslijed
nedostatka novca dovrene.
Od poetka planiranja uzgajalita, predvieno je da se uzgoj staklaste jegulje i mlai,
prebaci na neki od termalnih izvora. U planu su bili Novi Marof i Ilida (BiH). Planovi nisu nikad
realizirani, iako su postignuti naelni dogovori.
-

perspektive uzgoja na termalnim izvorima u Hrvatskoj

Zamiljeni tip uzgoja jegulje u Hrvatskoj temeljen na postojanju velikih koliina

neiskoritene geotermalne vode, bi saeo najbolje znaajke svih prije navedenih tipova uzgoja. U
ovisnosti od kvalitete i kvantitete geotermalne vode, tip uzgoja moe varirati od potpuno
protonog sustava, koji je tehnoloki najjednostavniji i najjeftiniji, do potpuno reciklanog sustava,
koji je tehnoloki najsloeniji ali i najstabilniji, najmanje osjetljiv na vanjske utjecaje. Kvaliteta
vode s obzirom na njezin kemijski sastav i temperaturu e biti presudni initelj izbora lokacije i
tehnologije uzgoja. Kemijski sastav geotermalne vode s veih dubina obzirom na poveane
razine tekih metala, metana i sumporovodika, najee je nepodesan za direktni uzgoj ribe u.
Njezina voda je bogata eljezom, ugljinim dioksidom, nekim tekim metalima, a uz to je jako
korozivna i bogata sedimentom, te kao takva potpuno nepodesna za uzgoj jegulje ili neke druge
ribe. Ukoliko bi se radi nekih razloga uzgajalite radilo na ovoj lokaciji, idejno rijeenje bi se
zasnivalo na koritenju geotermalne vode za zagrijavanje uzgojne vode, koja bi se crpila s manje

17
dubine iz pjeanih slojeva s karakteristikama vode za pie. Na taj nain bi se kombinirala dobra
kvaliteta vode iz pliih slojeva i visoke temperature vode iz dubljih slojeva.
Ukoliko se pokae da voda i svojim kemijskim karakteristikama pogoduje uzgoju jegulje, onda
se moe primijeniti tehnologija uzgoja u protonoj vodi od tri do osam izmjena dnevno uz stalno
dodavanje tekueg kisika i prozraivanje. Ovo svakako predstavlja najjeftiniju i tehnoloki
najmanje zahtjevnu varijantu uzgoja jegulje na geotermalnim izvorima, jer se investicija u
kapitalne objekte svodi na sustav crpljenja i ponovnog utiskivanja vode, zatvoreni objekt
uzgajalita i sustav plastinih bazena za uzgoj i postrojenje za injektiranje kisika u uzgojnu vodu.
Imajui u vidu planiranu proizvodnju od 100 tona jegulje biti e potrebno izmeu 500-800 m 3
uzgojnih bazena. Uz pretpostavljenih pet izmjena vode dnevno, ovu koliinu e osiguravati
buotine kapaciteta od 100-150 m3/h, to znai barem tri od prije navedene.