Professional Documents
Culture Documents
Samostan
Samostan
Spomeni ka graa
4
m
D
II 42
600-GODINJEG OPSTANKA
012233 3
..s 0 T:'
c?
ZWRKA
4, ZAMCAJNA
41,
FOJNIKOGA SAMOSTANA
,
COBISS
POSVEUJE:
PREDGOVOR.
Odazivaju i se elji svoje bra e i nekih vigjenijih
rodoljuba, kojima je poznata vanost fojni kog samostana
u prolosti, stao sam pred 15 godina prebirati bogati
doma i arhiv, te crpsti ponajvanije dogagjaje ovog
skromnog, ali uvenog, franjeva kog zaklonita, koje je
utjecalo kroz blizu est stolje a ne samo u crkvenu, ve i
u doma u povjest. Ovo je bilo glavno sredite katolika
bosanskih, a osobito u dananjem okruju: travni kom, banjalu kom i biha kom te znatnom dijelu sarajevskog, dakle
za ve i dio Bosne. Tamo su vjernici upirali o
i u svakoj
zgodi i nezgodi; tude su stolovali crkveni poglavari
biskupi, redovni ki poglavari-provincijali. Otale su vjernicima dolazili duobrinici, nose i im ne samo vjerske
utjehe, ve i knjigu te lijekove, pak im ublaivali nevolje
dugog suanjstva.
Trebalo je dakle jedno to pobrati u jednu knjigu,
trebalo oteti zaboravi nae zasluge, pokazati potomcima
vlastite za vjeru dom uzore, koji e ih poticati na velika
djela. To sam sve pokuao skupiti u ovu povjesnu knjigu,
koju mogu donekle smatrati nadopunjkom prijanjega
mog djela Djelovanje franjevaca". Koliko mi je ova
monografija uspjela, nije moje suditi.
Ne mogu da ne spomenem i imena onih, koji su me
pri tom poslu pomogli zborom i tvorom, a ti su: mnogo
potovani o. fra Jerko Vladi i gosp. Mato Boki -Stipkovi ,
polit. pristav, koji su djelo pregledali, te o. fra Leonard
uturi , koji ga je mjestimice preuredio i nadopunio, te
kao sadanji gvardijan preuzeo zada u, da ga objelodani.
Hvala im!
10
jesu: potok Pavlovac s desna, Gvogjanka s lijeva, koja u
Draga u utje e na pogledu Fojnice kod mosta Alaupovke. Najznatniji je pritok svakako Lepenica, koja postaje od gorskih
izvora Ivan planine, Lopate i In a, pa kod Kiseljaka pritje e u
Draga u, koja se otale do u a u Bosnu zove Fojnica.
Jezero je najznatnije i ujedno najdivnije Prokoko jezero,
tako prozvano radi blizine prokokih ljetnih stanova. Povrina
mu je 134 hektara. Lei u ponikvastoj vispoljani pod planinom
Krstacem, u visini po prilici 1600 m. nad morem. To je prava
alpinsko jezero.
Fojni ka okolica obiluje i rudnim vodama. Vrijedne su
osobitog spomena : Banja kod Fojnice, Klokoti kod Bilalevca,
jer se na oba mjesta nalaze sumporne toplice, koje polaze susjedni stanovnici i hvale njihovu ljekovitost. Imenito Banja ima
24 R. topline, udara jako po sumporu i eljezu, a nalazi se
1", klm. sjeverno od varoi, gdje je uregjen za nudu jedan bazen,
a drugi se nalazi u pe ini od sedre, ali je tamo tegotan ulaz;
no u zadnje je vrijeme na olovne cijevi svedena blizu do varoi ova banja i uregjeno neto modernije mineralno kupalite.
Jo se ve ma okolica fojni ka izti e sa svojim k i s e l i m
vodama: Lamborine, Dojinhan, Klokoti, Bukovci i Busova a
imadu kiselih izvora, nu nijesu dovdljno ispitani nit do danas
u obzir uzeti, kako bi zasluivali. Osobito su vani Klokoki,
gdje na povrini od vie rali neprestano kloko u nebrojeni izvori tople, studene, kisele i raznobojne vode, a otud im i ime
Klokoti. Narodna pjesma ovjekovje ila je ovo mjesto imenorn
Vuka Jaj anina, koji ugrabi sestru Gjerzelez-Alije.
Nu vratimo se na nau glavnu stvar Fojnicu, koja lei
u podpuno gorskom kraju, odasvuda obrasla umom, te
radi svoje divlje-romanti ne okolice, koja svakog za arava,
zasluuje ime bosanske vice". Dananja varo Fojnica
jest sijelo kotara, na koji spada jo: Kreevo, Kiseljak, Gromiljak, Brestovsko, Busova a, Rastovo. Sijelo je takogjer kotarskog suda, pote, oruni ke postaje, p elarskog drutva i
gradilita konica za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Imade dvije
itaonice: muslimansku kiraetanu i katoli ko-hrvatski Rodoljub", osnovan po poletnom t franjevcu fra Alojziju Cvitanovi u, te ima svoj krasni dom, dosada najljepi u Bosni. Grad
ima lijepe ku e, vrlo iste ulice ; provigjen je zdravim vodovodom, a ivo se radi, da to prije dobije i elektri nu rasvjetu.
11
drvom, radi obilja drva. To je glavno re eno o dananjoj Fojnici, koja ina e slabo napreduje radi slabih op ila.
12
Naokolo Fojnice upadaju u o i stare gradine, koje su kao
nigdje u blizini nanizane, a koje se i sada dobro razabiru. Megju
svima isti e se grad K o z o, Fojnici na jugu, sazidan na strmom
obronku Konjuha, dijelu planine Zeca, tvore tude unjastu hrid,
na kojoj stoji tvrgja, gospoduju nad dolinom fojni kom i cijelim tokom Draga e do u a Lepenice. U ruevinama se dobro
raspoznaju bedemi, sjeveroizto ni 1-5 metara visoki ; pod
tvrgjom tamnica; na jednoj strani tvrgje nekakva urezana slova,
koje se ne daju odgonetnuti. Grad se je vodom opskrbljivao
s izvora potoka Bistrice, te se jo mjestimice opaaju tragovi
vodovoda dugoga 7-8 kilometara, a paralelno s njime i cesta
kao kaldrma, koja je spajala ovu tvrgju sa zapadnim dijelovitna
Bosne. Sjeveroisto no od grada, a nie ovoga lee silne ruevine kamenitih zgrada, v a ro i e zvano, gdje e moebit
starinar na i mnogu odgonetku, kada se bolje pretrai ovo
mjesto, koje je svakako bilo veliko i znamenito.
L a g u m i vie sela Gradine na sjeverozapadu Fojnice,
druga je vana gradina, koja je titila Fojnicu i njezine rudokope. Ona se sastoji iz vie opkopa i sie u starije doba.
Zvonigrad je tre a tvrgja; sagragjena je pako bila na
strmom visu, ogranku planine Cvjetovnje, zati uju rudokope
u selu Gvogjanima, 2 sata udaljena od Fojnice.
Osim ovih utvrda istaknut nam je i vanija mjesta i rudokope okolo varoi Fojnice.
Povi Fojnice na sjeveru lei maleno selo Banja sa ve
spomenutim izvorom sumporne vode, koju narod veoma esto
upotrebljuje, i za reumati ne bolesti mnogima je pomogla. Samo
ime Banja sje a nas na talijansku rije b a g n o= kupalite,
pa je ostanak iz onitt doba, kada su Dubrov ani ovdje rudokope imali. Poav otale prama istoku, dolazimo na Alibegovo
(negda Mandino) Brdo; a dalje idu i k istoku silazimo u
prodolje Lu ice, krevine fojni kih katolika, koje mjestimice pokazuju rudne naslage. Odavle se uspinje i silazi prema Ostrunici,
op ini od vie omanjih sela, prosutih po brjegovima i uvalama
na podnoju gore Zahora. Znamenita su seoca Voljevac, gdje
su se najdulje odrali Bogumili, i Marini i, nekad sijelo plemenite
kr anske obitelji Radijelovi a-Radeljevi a, koji su poput Oboj ana s barjakom dolazili nedjeljom u upnu crkvu, te se bez
njih ne bi smjela ni pu ka misa otpo eti. Kasnije je obitelj osiromaila i u varo se preselila.
13
Ispod Ostrunlce stere se Ostruko polje, koje natapa
rijeka Fojnica. Ono je bilo negda silno plodovito, polag one
narodne pjesmice:
Poru uje baba iz Kaura :
Je
Ostruko polje urodilo,
Je Ii proha kano rukavica,
A enica od dva muka pedlja ?
Iz ove narodne predaje razabire se, da je mnogi krteni
narod odavle pobjegao u Kaure (nevjerni ku zemlju), a odonud
alostan raspitivao bi o svojem rodnom zavi aju.
Usred ovog poljica stoji Ostruka damija, po svoj prilici
sagragjena iz ruevina kr anske crkve, jer se pripovijeda, da
je tu u blizini, kraj same dananje ceste stajala crkva sv. Katarine. Preko puta od damije stere se tursko groblje, a na jednome humku visok enski baluk (nadgrobni spomenik), te se
pri a, da je to grob jedne potur ene djevojke, koja je predvo 7
dilaTurkeotpcnKz-grad,ukojemtsnovala kraljica Katarina i da ju je tu top ubio onu djevojku, pak to
mjesto dre muslimani svetim, a za to ga i brino ogragjuju.
Pogjemo li odovud uz tok rijeke Fojnice, izlazimo opet u
fojni ko polje, gdje na sutoku Draga e i Gvodjanke stoji i danas
uprija (most) Alaupovka, to nas sje a davne ovomjesne kr anske porodice. Turci su vie put upriju popravljali i mjesto joj
mijenjali, da joj ime zataru, nu narod se nije dao nagovoriti,
da joj ime pridrugoja i.
Ako dalje krenemo uz rijeku Gvogjanku, namjerit emo
se na silne naslage rije nog kamenja, gdje su stari ispirali zlato.
Pogjemo li odavle uz planinu prama gradu Kozlu i preav Kozgrad, ako idemo njegovom starom cestom, do i emo iza jedan
sat hoda na Derne ie, gdje su se u staro doba obdravali
veliki sajmovi; a malo dalje poavi dolazi se do Marine Stijene.
Ovo je ime ostalo od neke Mare, koja se bila odbila u hajduke
i mnogo zla u inila silovitijim muhamedancima, ire i svuda strah
i trepet, pak stoga ju je narod i u pjesmama opjevao. Mi emo
spomenuti samo jednu:
Odmetnu se odmetnica Mara
U hajduke priko Banjeluke,
Gjulibrku pade na konake.
Gjulibre oko ku e tre,
Janjce pee, a cicvare vari.
14
Vratimo li se istim putem natrag i ostavimo li na Poljani
ob desnu Koz-grad, pa pogjemo li na Vrata niz planinu prema
Fojnici, za pol sata hoda namirit emo se na Radinu ili Kadijinu gromilu, gdje je narod neko kamenjem zasuo kadiju, to
mu je velike globe i nepravde inio. I danas obi aju po koji
kamen baciti, kao znak proklestva na toga davnog zlotvora.
Malo nie nailazimo na izvor Velika Veselica, neto dalje na vrelo
Mala Veselica, otale na brdo Kri i sa i emo pokraj samostana
na Rupnovac, a time u samu kr ansku varo, obaavi tako cijelu
okolicu. Tako smo zaokruili okolicu Fojnice.
P ov j est. Kao to je tminama zastrta sva davnina Bosne, tako
je po gotovu i Fojnice. Ime je dobila od svojih nepreglednih uma
(hvoja), te se je zvala Hvojnica, a prvu slovku promijenila prama
kasnijem izgovoru u Fojnic a.'
Ako se malo obazremo naokolo, svuda nalazimo tragove
ovje je radnje pouzdan znak, da se i u najstarije doba, a
osobito za gospodstva Rimljana, ovda svijet gledao okoristiti
prirodnim bogatstvom tla. Gomile vodenog kamenja kraj svih
mjesnih rijeka ozna uju, da su silni opori radnika traili i
izapirali zlato, kojeg i danas ima u pijesku naih voda, kao to
se je u tome uvjerila i sadanja zemaljska vlada, upotrebivi nekog
Luku, Dalmatinca god. 1893. koji je na raznim mjestima reetao
rije ni pijesak i svagdje nalazio isto zlato, dnevno po 10 kr.
vrijednosti.
I tragovi rimskih cesta preko planine Zeca i ita svjedo e, da su Rimljani i ovaj kraj izrabljivali. Tragovi rudokopa
u itovu spadaju u rimsku dobu, a njihov opseg svjedo i, da
su dugo tu radili.
Dovinuvi se Bosna svoje samouprave, fojni ka okolica
obratila je na se pozornost rudarskih poduzetnika, te ve polovicom 14. vijeka dolaze Dubrov ani i grade ku e u selu
Ostrunici, tako prozvano jer je na utoku Gvogjanke u Draga u
opstojala neka struga, gdje je njihova straa pazila, da se ne bi
ruda kradom odvaala 2 . Pri tom poslu upotrebljavali su ponajvie Sase i Latine dalmatinske, pa zato i jesu do dananjeg
Fojnica u starim spomenicima: Qnoijnicza, Chwoynica, Chwoinica,
Coyniza te Hvoiniza. Nadelholzbach. V. Jire ek: Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittealters. Prag. 1879.
Jire ek: Bergstrassen. v. Serbien u. Bosnien.
15
clana u uvani svi rudarski nazivi u njema kom jeziku, a mloge
rije i u narodu nose talijanski biljeg.
Iz ranije ili bar ove dobe jesu gradine : Lagumi, Kozo i
Zvonigrad, podignuti u zatitu bliih rudokopa.
Pod upravom Dubrov ana silno se je razvilo rudarstvo u
.ovome kraju, a s njime i trgovina, da je kralj Toma dne 3.
sije nja 1449. u inio ugovor s Nikolom Trogiraninom, da svaki
uloi po 10.000 dukata u zlatu ili srebru, im e ovaj otvoriti skladite svake robe u Spljetu, H v o j n i c i i Jajcu, i tim ima trgovati
na sve strane kuda mu se bude bole viditi", a da mu ima kralj
dati ku e u svojim mjestima, gdje mu bude potrijebovati.' Obvezuje se tu isti kralj, da e sve to bude potrebno za njegovu
kuu i dvor uzimati u tim ozna enim mjestima, pla aju poto
i drugim trgovcirna. Jo ho e da sva srebra, koja dohocie u
nau komoru i koja se nahode u naih misti na prodaju, da se
imaju dati njemu (Nikoli) za gotove dukate, poto ih bude
mogao kupovati, a da ti trzi i ta srebra imaju biti dobitija na
poli i tete." Ve se iz ovoga lista vidi, da se je tu srebro
vadilo i dalje prodavalo, a Fojnica postala vanom to kom, kao
dosele Podvisoki. Dapa e sama Tomaeva ena, kraljica Katarina,
za provale Turaka i pada Bosne boravila je, po pri anju dubrova kog ljetopisca Lukari-ja, u Kozlu, a uvi za smrt kralja
Stjepana TomaeVi a pobjegla je u Konjic i otale u Dubrovnik
te u Rim.
Propast bosanske kraljevine osjetila je i Fojnica, gdje su
se bile pribrale mloge vlasteoske obitelji, kao : Alaupovi , Radijelovi , Sitni , Vuemilovi (Vu evi ) i jo neke. Bogomila
kao da je bilo nestalo u Fojnici do pada Bosne, ina e bi
kao i drugdje bili preli na islam, do im je prolo i 100
godina iza zauze a Bosne, dok su se po eli naseljivati u Fojnicu
muslimani, a i to sami islueni vojnici, nose i u svojim prezimenim biljege azijskih svojih posjeda ili sluba, obnaanih u
ratu : kao Gjiro (iz Krete), Uzbai , ohadi i sli ni. I predgragje tursko Pavlovac dokazom je, da su se oni tu uselili u
posve kr ansko mjesto.
I predaja pu ka to isto potvrgjuje, jer je dugo vremena
ovamo dolazio kadija iz Visokog na obdanicu i svoju slubu
vrio kraj jedne esme usred varoa.
Kukuljevi : Arhiv za pov. jugosl. VIII. str. 195.
11111111..-
Pr-
16
Rudokopi, i to srebreni, jo se spominjuju po etkom 16.
vijeka, a rudari su jo god. 1526. podigli ponovno franjevcima
samostan i crkvu, koje je Turska vlada bila oborila, kako emo
to na drugom mjestu pripovijedati.
Jo jedina znamenitost Fojnice u uvana je u tome, to je
i dalje opstajao franjeva ki samostan, u njem ivio i umro blaeni o. fra Angjeo Zvjezdovi , te su tu uvani povjesni spomenici
bosanskih franjevaca i katolika.
Od svih plemi kih porodica dugo se je odrala u svojem
posjedu i bogatstvu obitelj Alaupovi a, ali i ovoj zadade teak
udarac eta haramij a, koja je dne 5. srpnja 1566. oplja kala
Fojnicu, odnesavi iz crkvene sakristije svekoliko srebro, a od
Alaupovi a ,mlogo blago odnie, i ne progje 8 dana svi ji poitae i u Sarajevo odvedoe".'
Kako su i kr ani i muslimani bili prinugjeni bavit se
rudarstvom i zanatima, te su bili upu eni jedni na druge, nit
su se imali kada isticati u politici, kao sarajevski age : to je i
njihova povijest tiha i jednoli na, i skoro sva zbijena u dogodovtinama franjeva kog samostana, o kojima e ova kniga pisati.
Fojn. kronika str. 7.
I.
God. osnutka-1500.
Sadraj : Postanak samostan'U u Bosni. Prvi redovnici :
dominikanci i franjevci. Njihova narodnost. Postanak i
vanost fojni koga samostana. Pazarnice. O. Zvjezdovi .
Prva turska zanovetanja. Gr ki metropolit. Smrt o. Zvjezdovi a.
Kad skrene s glavne ceste SarajevoTravnik uz rijeku
Fojnicu, vodi te put izmegju zelenih ,brda, koja se postepeno
uzdiu do gork dok ti se napokon na mostu Alaupovki otvori
pred o ima pitoma, prava alpinska, dolina, opkoljena visokim
planinama. Prvo, to ti za o i zapne, jest veliki franjeva ki samostan sa divnom crkvom. To se kao bijeli labud odrazuje od
z Ani, to odasvud okruuje ; a kao smjeli soko stoji na strmenoj
hridi. Kraljevski je upravo poloaj ovog bijelog dvora, koji impozantno gospoduje nad tihim gradi em Fojnicom i cijelom okolicom. Soko je ovdje vrh timora gnijezdo savio, da sa visine
gleda rod svoj i njegove potrebe. Sto je preko ovoga vi'estoljetnoga krova prohujalo, pri at e ova knjiga, pripovjedivi najpre
postanak njegov.
Prvi osnutak franjeva koga samostana i crkve u Fojnici
treba traiti u onoj dobi, kada su po eli kopati rude u fojni koj
okolici katoli ki Dubrov ani, a s njima ugarski Sasi i dalmatinski
Latini ; prvi kao zakupnici rudokopa, a drugi i tre i kao rudarski vjetaci i radnici. Poto su ovi doseljenici bili katolici
rimskoga obreda, (Bosna je bila jo u X111. stolje u grkokatoli koga obreda, ukoliko nije bila zaraena bogomilskim
krivovjerjem, htjeli su zadrati svoje bogosluje, dozvavi svoje
doma e sve enike, da im vre obrede, kakvima su se od djetinstva navikli, i da rije Boju sluaju u svome materinskom
jeziku, naime : njema kom i talijanskom. U tu svrhu sagradili
su im crkve, koje su ve inom ovisile o dubrova kom nadbiskupu. Ovo nae mnijenje potvrgjuju isprave dubrova kih arhiva,
2
18
koje je prou io dr. K. J. Jire ek, pak sffin navodi, da su tako
postali franjeva ki samostani u Srebrenici, Olovu, Zvorniku,
Fojnici i Kreevu.'
Posve je razumljivo, zato su ove rudarske naseobine najragje dozivale u Bosnu redovnike, a veoma rijetko svjetovne
sve enike. Tomu je bio glavni razlog, to je trebovalo svjetovnom sve enstvu opstanak bolje osigurati, do
im su redovnici
pripadali prosja kim redovima, koji su po svojoj uredbi bili kao
stvoreni za selidbu, i tako bili malim zadovoljni, jer su u skupu
te su ih i neznatne naseobine lako mogle uzdravati dobrovoljnom milostinjom.
A ba su po etkom XIII. vijeka ponikli u zapadnoj Evropi
prosja ki redovi sv. Dominika i sv. o. Franje Asikog, koji su
potpuno odgovarali svim potrebama i zahtjevima svoga vremena, kao i drutvenim odnoajima one dobe.
Po svoj prilici prvi su bili pozvani i doli u Bosnu sinovi
sv. Dominika ; nu nabasavi odmah u po etku na divlja ki
otpor sa strane osiljenih bogomila, uljed ega su neki redovnici i ivot izgubili kao mu enic pa valjda nemaju
s kim popuniti prorijegjenih redova, oni se posve povukoe s ovoga pozorita, ustupivi mjesto bra i franjevcima, koji se rado pozivu
odazvae i ovamo doselie, da se tu poput jake i neustraive
vojske utabore kvase i do danas ovu zemlju znojem i krvlju,
te unose i obilne plodove u itnicu Gospodnju.'
Prvi su katoli ki ,redovnici, koli dominikanci toli franjevci,
pripadali ve inom njema koj narodnosti radi Sasa. Po samom
imenu Ivana Nijemca (Teutonicus) od strane dominikanaca, a od
strane franjevaca o. Peregrina Sasa (a Saxonia), koji su bili prvi
predstojnici svoje bra e, 8 moemo s razlogom misliti, da su se
prvi pripadnici ovih redova sastojali ve inom iz Nijemaca, a manjim dijelom iz Talijana i Hrvata. Kasnije su se izmijenile uloge,
pa je bila ve ina Talijana, koje je ovamo slala vrhovna uprava,
(a ovake su Dubrov ani laglje razumjeli i ragje podupirali), u
koliko nije doticalo doma ega podmlatka. Treba ipak svima priznati, da su se znali brzo priljubit ovomu narodu i nau it se
njegovu jeziku, pak su uz rudarske nasebione preuzeli duhovnu
.
' Jire ek: Handelstrasse und Bergwerken von Serbien und Bosnien.
Prag. 1879. S. 44-5.
2 Farlati: Illyricum Sacrum IV. p. 48.
3 Ondje p. 49-53. te 60.
19
pastvu kod bogomilskih obra enika i onih doma
ih stanovnika,
koje su oni preveli na rimski obred, poprinlivi u svoje bogosluje i narodni jezik, osobito gdje se glasno moli ili pjeva. Za
to imamo dokaza u misalu vojvode Hrvoje,' u kojem se svetkovina sv. o. Franje ozna uje crvenim slovima, kakvim se tu
obi no biljee zapovjedni blagdani, pa bi rekli, da su se njime i
franjevci sluili, a po tom da su slavenskim jezikom Boga slavili. Jo imamo iz g. 1658. jednu molbu, koju je jedan franjevac
poslo sv. o. papi, da se dozvoli onim u Bosni samo hrvatski
-pjevati: Slava, poslanica, evangjelje, vjerovanje i
O e na te muka Gospo dnj a, a da nijesu duni toga prije
latinski moliti, kako je to bio davni obi aj u ovoj pokrajini i u
Dalmaciji ; jer ina e tim Boja sluba odve duga biva u nedjelje
i svetkovine, kada oni moraju na otvorenom polju to obavljati,
vieput izloeni egi, kii i snijegu, a uz to strahovati od inovjeraca. Sli nu su dozvolu bili dobili ve
prije dalmatinski franjevci. 2
Kada su se dakle naselili u Fojnici i okolici rimokatoli ki
Dubrov ani, Sasi i Latini, tada nekako osnovae tude svoj stan
i franjevci, kao njihovi jedini duobrinici, doavi iz Dalmacije
i Njema ke. Dubrova ki ljetopisac Lucari, to ga spominje Jire ek, tvrdi, da su ve za Kulinova vladanja (1180-1204.) dva
dubrova ka vlastelina zakupila rudnike u Olovu, a te
ajem XIII.
vijeka, da su Sasi preuzeli rudokope u Bosni. Isti pisac dokazuje, da su g. 1339. Dubrov ani po eli izvaati sr e bro iz Bosne
(a ba je ovom rudom obilovala fojni ka okolica), pak je veoma
vjerojatno, da su se bar dotle zasnovale dalmatinske i njema ke
naseobine u Fojnici, a u to vrijeme sagragjen i franjeva ki samostan, makar i veoma edan, u kojem se smjestie redovnici
njema ke i talijanske, a po svoj prilici i hrvatske, narodnosti,
da onima prvim slue kao tuma i kod doma eg stanovnitva.
Teajem XIV. vijeka fojni ki rudnici izigjoe na glas, a u
XV. vijeku bijae Fojnica jedno od prvih rudarskih trita u
Bosni, kako emo to drugdje dokazati. Dapa e dubrova
ke naseobine u Fojnici spominju se ve god. 1312. i 1313., a 'ku a
vlastelina Pavla Nikole de Menio bila je u Ostrunici g. 1349.,
kako to isti pisac izri ito spominje. 8
1
N. Missale glagoliticum Hervoje Ducis Spalat. Rec. Jagi , Thalloczy,
Wickhoff. Vindobonae 1891.
* Fermendin, Acta Bosnae p. 489.
Ondje p. 49. i u opasci.
20
21
nasilja i gotovo neuvena u povijesti ovje anstva stradanja ispunjuju stranice dogodovtina ovoga samostana ; ali i njegov
svemogu i zatitnik sv. Duh vanrednom je dobrotom bdio nad
kukavnom ovom zgradom, koja je vie nali ila sva emu, nego
li stanu naobraenih ljudi. Ipak ovdale je potekla mloga divna
misao, tu se pisale knjige, snovalo se o dobru roda, crkve i
reda, ter izvodila djela, kojima e se i budui narataji diviti,
ako bude pravednosti kod potomstva i harnosti kod onih, koje
smo tolikom mukom Krstu i hrvatstvu sa uvali.
Ovaj je samostan u prvo svoje doba stajao na drugoj
strani Fojnice, naime na Pazarnicama, na lijepom zaravanku
povi sadanjeg muslimanskog groblja, imaju desno dolinu
Pavlovac, su elice pred sobom cijelu dananju varo, lijevo pako
rijeku Draga u, kako to i iva narodna predaja svjedo i, a neki
spisi i razvaline, koje se i danas jasno razabiru, to isto dokazuju. Ovo megju inim potvrgjuje doma i ljetopis, koji tavljaju
smrt oca fra Angjela Zvjezdovi a u g. 1498. spominje, da je on
preminuo na Pazarnicama. Isto spominje franjeva ki general reda
i povjesni ar o. Franjo Gonzaga, koji opisuje sve provincije i
samostane reda, govore o Bosni, na temelju vjerodostojnih izvijea na tre em mjestu stavlja samostan u Fojnici i izri no veli,
da je ovdale (sa Pazarnica) preneen na drugu stranu varoa,
ne mogui vie franjevci pri ikati nezvanih gosta, koji su ih danomice uznemirivali.' Po tome moremo zaklju iti, da se je ova
selidba zbila po etkom XVI. vijeka.
Dodati nam je jo iz usmene predaje, da je tu negda bila
bogomilska bogomolja i da je tu naast kumirski lik.
Brdo Kri", uz koje su franjevci prislonili novi samostan i
-crkvu, bilo je i tada obraslo gustom umom od samih brijestova (kao i do g. 1863.), koji su svojim gustim kronjama zati ivali ovo novo redovni ko prebivalite, da ga lako ne opazi
oko stranog poturice.
Samostan na Pazarnicama mogao je biti skroman, kao i
svi drugi one dobe ; ali je svakako bio na lijepu mjestu, na
elu cijele varoi i u kraju, gdje su se kupili pazari" (sajmovi)
i stajao kraljevski t a c u n, kako ga drugdje spomenusmo. Kraj
njega je vodio javni put u Skoplje, pak su se inovnici i muslimani rado tu svra ali, da prenoe i badava se nahrane, ne
22
23
24
Osmanlija u Bosni. Oni su ga ivo pomagali u njegovim osnovama, putovali do njega i susjednih vladara, dapa e i krv lijevali, kada su njegove ete provalile do Jajca i tu odbijale navale Osmanlija.' Iz ovog je doba sigurno i ona misna oprema
(paramenta) Korvinova, koju je ovaj samostan sve do god. 1887.
uvao kao dar ovoga plemenitoga kralja, namijenjen ili samome
o. Zvjezdovi u, kao stareini bosanskih franjevaca, ili dat ovomu
samostanu u priznanje zasluga te da slui kao poticalo, da ne
bi nigda malaksali podupirati oruje hrvatskoga kralja, nit da se
zaborave hrvatske narodne sveze.
Ako se i nije mogla ostvariti ova najtoplija elja franjevaca
i katolika, Bog je u svojoj milosrodnosti do skrajnih granica
ljudskoga ivota produljio dneve o. Zvjezdovi u, tom velikom
narodnom vogji i titniku, jer preminu istom dne 7. travnja god.
1498. u samostanu na Pazarnicam.
Moramo odmah ovdje upozoriti itatelja, da spominju i
progone i globe ne misli se na urogjene muslimane, s kojima su
katolici ivjeli u prijaznu odnoaju, ve se to ti e onih, koji
su iz drugih krajeva turske carevine nadoli kao inovnici ili
islueni vojnici. Bilo je nekad neprilika i od doma ih ljudi, ali
ti su bili iznimka, i to rijetka. Nasuprot, franjevci su i u najteim
neprilikama esto nalazili kod svojih muslimanskih susjeda zagovora, potpore i obrane, kada su se na njih obratili. I bosanskim su muslimanima bili oni tugjinci neprili ni, pak su zato
uvijek mislili na neku nezavisnost i samoupravu.
1
God. 1500-1599.
Sadraj: Crkva. Musafirhana. Vino. Razorenje crkve i samostana. Obnova istih. Vinograd. Biskup Kova i . Vladike.
Nasilja. Popravak crkve. Biskupi.
Prelaze i fojni ki franjevci u XVI. vijek, preselili su se
u zatije na brdo Kri, gdje se i sada nalaze. To nam potvrgjuje, to su ve g. 1502. traili dozvolu, da popode crkvu; a
ne moemo misliti, da je dosadanja crkva u Pazarnicama, koja
je gragjena jo za doma ih vladara, bila dotad nepopogjena.
U izvije u bosanskog vikara od g. 1506., upravljenom
vrhovnoj upravi reda, zauzima odli no mjesto samostan u Fojnici,'
znak, da je ve postao u mnogom pogledu vanim.
Nu kao da selioci nijesu postigli svoga cilja i dovoljno
se zaklonili, jer ve g. 1515. gvardijan fra Franjo eko moli
dozvolu, da srnije uz samostan sagraditi posebnu gostionicu
(musafirhanu), gdje e badava imati no ite i hranu oni muslimani, koji s kakvim poslom budu dolazili u Fojnicu, 2 a da ih
ne moraju pu at u samostan, kao to su do sada inili. Malo
kasnije, t. j. god. 1517. sarajevski muselim Mustafaga zabranio je
od franjevaca uzimati porez na vino, to su ga neki nii inovnici po eli traiti, uvaivi pri tome duh i smisao andnam e.
I zbilja, kao da je ova sve ana povelja cara osvojitelja
po ela dosta gubiti od svoje vrijednosti. Ve g. 1518. sarajevski
mullah, kao najvii sudac u zemlji, po svojoj volji pregleda i
primjeri crkvu, te naavi ju u redu morade izjaviti, da je sve
u redu. 3 Ovo zanovetanje prijegje u o itu nepravdu njegdje oko
god. 1521., kada Turci razorie nae samostane s crkvama : u
Fojnici za gvardijanstva fra Jakova Vonji a, u Konjicu, Visokom,
Sutjesci i Kreevu.
Djelov. franj. I. str. 152.
= Fojniki arhiv. Tur. spisi br. 2.
' Ondje br. 6.
pr26
Torn prilikom uhvatie i povezae dvanaest franjevaca i
provincijala fra Stjepana Ku i i a (sic !). Ovaj se putem izma e
i pobjee, a Turci ostalu bra u muie i poubijae, ali ovi
starjeinu ne izdadoe.' Dok fojni ki ljelopis uti o uzroku
ovoga divljatva, sutjeki pripovijeda, kako je tomu bio glavni
pokreta konji ki em i r, koji je redovito svakoga petka dolazio
u Visoko, i tu silom dogonio krteni narod iz okolice, da ga po
svoju pou i i na islam privede. Pu ka predaja dodaje, kako bi
se toliko svijeta sakupilo, da bi se na stabla nekoji penjali, da
bolje uju. 1 danas se veli : Idem u Visoko ime promijeniti"
(prevjeriti se).
Ovom prilikom zahjevao bi konji ki emir od mjesnoga gvardijana kokota ili ribu glavalicu, a kad mu jedno uskrati, rasrdi se
i pisa u Carigrad, da dotle ne moe biti govora o potpunom
pokorenju ovog naroda,- dok su uzgor franjeva ki samostani.
Kao potvrdu ovom razorenju fojni ke crkve i samostana
slui nam do danas u samostanskoj pismohrani sa uvana slubena izjava, koja nam dovoljno osvjetljuje tadanje alosne prilike.
Pisana je nae godine 1527., pa ju u prijevodu doslovce saopujemo, neka ona pri a naem potomstvu nae nevolje. Povod
je ovom spisu slijede i: stanovnici rudnika Fojnice, nahije (kotara)
Viso ke, a sutbene oblasti Sarajevske, izjavie na sabranoj
skuptini slijede u molbu: Mi smo svoju u gradu Fojnici lee u
staru crkvu, gdje smo se jo za nevjerni kih vremena Bogu
molili, prije est godina popravili, te budu su iskazali, da je
crkva od prvanje gradnje ve a sagragjena, to su ju poruili.
Radi toga su se mlogi izmegju nas odrekli op inske sveze s
rudnikom Fojnice, te su poodlazili u mjesta, gdje postoje crkve,
a i jo su mlogi spremni na odlazak. Mi smo svi bez crkve, pak
emo se tim na inom, ne popravi li se stara crkva po prvanjoj
osnovi, svi razi i. Na te rije i pokazae oni prepis previnje
zapovijedi s potpisom pregjanjeg suca grada Sarajeva Obeidefendije, u kojoj se naregjuje, da oni svoju staru crkvu po
prvanjoj osnovi poprave. Uslijed toga smo poli na mjesto,
gdje budu sakupljeni muslimani stari i vjetaci ondanjega
kotara, ter kad je sve izvigjeno, iskazae muslimani: Ibrahim sin
Abdullaha iz sela Orahova, Abdullah Kobac i Balaban sin Abdullaha iz sela Milodraa i Haman sin Abdullaha iz sela GvoSravni fojni ki i sutjeki ljetopis, zatim Wadinga, Farlatija i Gonzagu,
koji veli, da nije ostao pri tom kamen na kamenu.
27
gjana, svi jednodunom izrekom, istoglasnu i istozna nu svjedodbu, rekav: Mi srno u toj stvari svjedoci i izri no svjedo imo,
da, kad se je za vrijeme umrloga Sultana Mehmed Hana,
blaene uspomene, ova krajina osvojila, bila je jo iz dobe
kraljeva na istome mjestu crkva, koja je imala u duljini 50 lakata,
a u irini 15 lakata, koja je bila pleterorn ogragjena, a imlom
(daskom) pokrivena, gdje su stanovnici re enog rudnika po svojoj
ispraznoj vjeri dolazili i Bogu se molili, ter za to, to su joj
pleter digli, a zidom ju opasali, pa jo neke prigrade podigli,
bila je ona poruena. Nu njezina je osnova bila onakova, kako
ju gore opisasmo, a odkako je poruena, nema van est ili
sedam godina. Tako iskazae jednoglasno. Budu pako, da
su stanovnici re enoga rudnika ve i prije bili nevjerni i budu
je po erijatskomu pravu dozvoljeno, da se poruena crkva po
prvanjoj osnovi napravi, to se dozvoljava, da se ta crkva na
istom mjestu, a po prvanjoj osnovi i bez pove anja, pleterom
nanovo upravi, radi ega je ova dokaznica po elji stanovnika
re enog rudnika napisana i u ruke im dana, da im, ako ustreba,
pravomo nim dokazom slui. Pisano 10. Zilhide, godine 933.,
(kr . 1527.), pred svjedocima: Hasan sin Ismailov, Ali sin
Alagiora, Oru sin Jusufov, Haman sin Abdullahov, Sulejman
sin Abdullahov, Hasan sin Abdullahov, Harnan sin Abdullahov
iz sela Otigo a, Merdum Emin iz sela Ri ice, Demirhan sin
Abdullahov iz sela Trnovci, Seda sin Mehkemov, Brakan Makirev
i ostali prisutni.'"
Po sadraju ovog slubenog spisa, koji se uva u izvorniku,
rekli bi, da nije do tada preneen bio samostan na sadanje
mjesto, ve da ga je ova oluja nala u Pazarnicama, te da ga
je tu i crkva obnovljena, usljed ove dozvole. Vidi se nadalje, da
su Turci na ovaj korak doli iz puke vjerske mrnje, nazivlju i
nam vjeru ispraznom", navode i, da je stara crkva bila od pletera, do im se ne da pomisliti zgrada onako duga, iroka i visoka
kao to oni sami svjedo e a gragjena za doma ih vladara,
i to dobrih katolika, u mjestu, gdje ima dovoljno kamenja, te
su i danas usprav zidane ku e muslimana, koje potje u iz dobe
bosanske samostalnosti.
Osim toga vidi se, da tada jo nije bilo muslimana u samome mjestu, jer su svi svjedoci doli sa sela, naime : iz Oti1 Fojni ki arhiv. Tur. spisi 1214, prevod Jos. Dragomonovi a, biveg
aust. ug. konzula.
28
go a, Gvogjana, Orahova i Milodraa, sada fojni
kotara;
do im opet iz viso kog doli su iz sela: Trnovcikoga
i Ri ice, a
tim se potvrgjuje i doma a predaja, koja veli, da je prolo sto
godina iza pada Bosne, a da se nijedna muslimanska obitelj
nije u Fojnici naselila.
Ove iste (1527.) godine kao da su nastala i za fojni ke
franjevce bolja vremena. U to doba dogje u Bosnu Sinan Mustafa s carevom naredbom, da procijeni sve nekretnine i ozna i
danjke, te on na temelju andname izuze od toga sve franjeva ke posjede. U isto doba izagje carski ferman, da se gr
koisto ne vladike ne pa aju u upravu bosanskih katolika.
2 Dapa e
i doma i velmoe uzee u obranu franjevce, tako Ferhatbeg
Miralem pisa vojvodama u Brodu i Visokom, da ni za koju
stvar ne uznemiruju franjevaca, ka . o to je to izri ita volja sullanova. 3 Radi toga moemo opravdano misliti, da su franjevci
ba u ova dva kotara, imenito Viso kom, kojem je tada i Fojnica
pripadala., imali velikih neprilika.
Uz to su nadole i druge neprilike. Turska je vlada nemilice zatirala vinograde, te su franjevci bili u neprilici, otkle
da nabave toliko vina, koliko im treba za boanstvene slube ;
pa jer po svojim ustanovama nijesu smjeli obragjivati zemljita,
zamole sv. Stolicu, da smiju kupiti ili nasaditi vinograde, to im
rado g. 1539. i dopusti. 4 Ve je slijede e godine (1540.) fojni ki
samostan kupio u Neretvi, selu Buljini, za se vinograd, 5 do im
je drugi kasnije nasadio u Sutjeskoj na desnu potoka Trstionice,
kao to doma a predaja svjedo i.
Ne manja neprilika bijae i odsutnost biskupova, pa i ako
je sv. Stolica franjeva kim provincijalima dala vanredne povlastice u pogledu duhovne uprave, 6 ipak su franjevci sve mogu e
inili, da dobiju biskupa. U tu su svrhu ve
g. 1524. umolili
tursku vladu, da im se dozvoli sastajati na izbor crkvenog poglavara, 7 a u Rimu su za tu stvar toliko radili i moljakali, da
je papa Klement VII. g. 1544. mimoiayi predlog ugarskoga
'
'
fi
29
kralja naimenovao smederevskim biskupom i upraviteljem bosanske biskupije i svih drugih u opsegu bosanske redodrave
ispranjenih stolica fra Blaa Kova i a, spominju i izri no progonstva i nevolje katolika i franjevaca u Bosni, ter silnu nudu
da imadu posve ena biskupa. Nu budu sve enstvo i puk nijesu
znali pritajiti svoga veselja kod ulaska novoga pastira, Turci ih
potvorie, da je donio barjake i novce, da Bosnu izda papi i
digne op i ustanak, pa ga stanu svuda proganjati, a on bjee
i
kraj Drine i vidivi ovaku potjeru, sko i s konjem u rijeku i tu
se utopi. Pa se ni tako groznom smr u ne utai turski bijes,
ve potvore franjevce, da su bili s biskupom sporazumni. Kao
izdajice bie pobacani u tamnice, odakle se samo silnim novcem
oslobodie.'
Istina, i ovog je doba turska vlada odbijala napadaje
grko-izto nih vladika na katoli ko bogosluje, 2 nu svaki musliman kao da je dobio prevlast nad franjevcima, budu su
svuda prije ili graditi upni ke ku e i otvarati vrtlove.a Pa i
drugih su im zaprijeka stavljali, smetaju im po selima hodati,
slubu Boju vriti, rad bolesti i i u susjedne kr anske zemlje
i trae i od njih po 12 para danjka. 4
Najtee im je svakako bilo, da su vladike ovog doba
(1563.-86.) sve sile uloile da katolike podjarme pod svoju
vlast i da kojekakve pristojbe pobiraju, kako su to inili od
svojih jednovjeraca, imenito kod vjen anja. Ferman za fermanom,
izjava za izjavom najuglednijih dostojaristvenika izlazile su i lee
naslagane u fojni kom samostanskom arhivu, ali time se nijesu
uutkali oni tobonji predstavnici pravoslavja, kuaju posvuda
ne bi li se kako svoga cilja domogli i svoju nezasitnu kesu napunili ; a da ni sa sveteni ke strane ne ostane franjevcem krivo,
izbio je pop Lazar Brajkovi nekakva fra Marka i oteo mu 180
para.s Poput crne niti provla i se kroz itavo ovo stolje e, te
dapa e zalazi i u druge vjekove, zlokobna namjera crkvenih poglavara nae nesjedinjene bra e, kojoj je bilo pobudom ne toliko irenje pravoslavja, koliko lakomost za novcem. To ve
bijae u sebi ogavna strast, koja je bacala crnu sjenu na njihove
' Djel. franj. II. 41.
Fojn. arhiv br. 11, 13, 16, 17, 18. itd.
Ondje br. 12.
Ondje br. 19, 20, 25, 27, 28.
' Ondje br. 38.
2
30
31
tenje te pobugjivala odurnost i u samim muslimanima, a nekmoli u katolicima toli vjernim stoeru jedinstva, sv. apostolskoj
Stolici i toli vatrenim braniteljima i zato nicima pravovjerja.
Ovo napomenuvi, mi emo, to vie mognemo, milkom
mimoilaziti nebrojene isprave naega arhiva, u kojima je ovjekovje ena ne samo spomenuta tenja, ve i zakoniti otpor sve enstva i puka katoli kog, pak emo e e pri
ati druge dogagjaje, koji se zbie u ovom samostanu i njegovoj okolici, a
kojima su uzrokom bili nai gospoduju i zemljaci; osobito emo
pako rado isticati nae nutarnje prilike, da bar za as odvratimo
pogled od nebratskoga postupka nesjedinjene bra e.
Megjutim su bili opali god. 1564. krovovi na crkvi i na
ku i za goste (musarfirhani) i trebalo ih je popraviti,' to u
sve jade nekako kadija dozvoli. 2 Doma i muhamedanci sada
god. 1571. stanu smetati, da se ikakav ive unosi u samostan,
te je sami sarajevski mullah Abdul-baki efendija morao dignuti
tu zabranu, da mogu franjevci bar iviti, kad ne smiju uivati.
Dapa e su im zabranjivali votene svije e u crkvi e
i i drati
oruje; stoga im je trebalo g. 1574. isprositi dozvolu, da smiju
i oni puku ispaliti , kada bude kakva potreba, 8 a god. 1594.
isprosie da mogu svije e upotrebljavati. Uz to su na njih ni krive
ni dune nalije ali, te je sami Ali-paa morao dati nalog g. 1578.
vojvodama i subaama, da fra Grgi provincijalu i njegovoj bra i
ast iskazuju, a po gotovu, da ih tite od svakojakog nasilja.
4
su fojni ki muslimani iziskivali kojekakove darove i Abud
b e d e 1 i j e, to im g. 1580. zabrani Mehmed Beglerbeg. 5 Od ovakih
napadaja nijesu tedili ni samoga biskupa, to razabiremo iz rialoga Alibegova, koji naredi nekomu muslimanu, da napravi vrata
i ostalu tetu namiri, to je biskupu svojim samosiljem nanio."
I samim su se franjeva kim gostoljubljem zlo sluili, jer
neki no ivi kod njih sa svojim robovima, viku bi digli, da su
im franjevci robove na bijeg nagovarali, a pod tom izlikom otimali bi im odje u i pokrivku. Dapa e, kada bi sebi ku e gradili, htjeli su, da ih franjevci aste i dadnu novaca u zajam
Ondje P. I. br. 20.
Br. 42, 49.
8 Br. 40.
Br. 46.
Br. 51.
Br. 53.
to sve dokide g. 1585. sultan Ahmed svojim fermanom izdanim na bosanskoga beglerbega, a na molbu fra Ante provincijala, dodavi, da se svaki prekraj ove naredbe javi njegovu
dvoru.' Ugledaju se u svoga gospodara, emin Mehmed-aga
zabrani uzimat od franjavaca sto arinu a Ibrahim-paa dade
nalog Nazir Zaimbegu, da nitko ne uznemiruje franjevaca u
crkvi fojni koj. 8 Nu budu su sinovi nekog aua po imenu
Mehmed, Alija i Jusuf pravili velika nasilja i jo tukli franjevce,
Ali-paa naredi fojni kome kadiji, da svu trojicu otpremi k njemu
u Travnik. 4
Usprkos ovoj blagovolji najviih imbenika i drugdje. su
bili franjevci zlostavljani : u Kostajnici otimali su im proevinu;
kod ku e traili su od njih kokoi, jaja i sli ne tomu stvari, a
uzto javni ive, danjke i novac. Osobito su pako tube dolazile proti nekoga Mehmeda, koji je uznemirivao franjevce u
Jajcu. 5 Dravni inovnici uzimali su franjevce svaki put u zatitu, nu o povratku nepravedno uzetog nije bilo ni govora.
Vie nego ove zlostave sada je po ela moriti franjevce
briga, kalco da prekriju i oprave crkvu u, Fojnici. Mnoge str
slubene izjave i dozvole bile isproene, ili bolje reku skupo
kupljene, dok je g. 1591. iziao i sultanov ferman, po kojem se
moe to sve izvesti, ako je Fojnica bez boja osvojena, ina e da
se crkva obori posve i franjevci rastjeraju ; to opet potvrdi
Idriz-paa. 6 Na temelju ovih gvardijan fra Anto Jurii god. 1594.
ozida crkvu ozdol kamenom, a gori nepe enom ciglom ( erpi em);
a time se die plot, kojim je bila u prvi mah ogragjena; 1 te je
sada bilo izgleda, da e dulje prkositi nezgodama vremena.
Kao da je pune etiri godine trajao ovaj popravak i obnova ; jer se jo i danas moe viditi plo a okrnjena s natpisom :
NETO REDIFI
zi O.D1598.
Ovako opravivi crkvu pomislie i na samostan. I on je
bio na injen od slaba gradiva, i u njemu su crv vremena i ne;2
33
32
pogode mlogo kojeta pokrutile, tako, da se je bilo bojati potpuna rasula ; stoga zamolie Ahmed-pau, da ga mogu popraviti, a ovaj osloni na mjesnoga kadiju, da im moe dozvoliti,
ako uvidi razloitost molbe.'
Na ovi na in osigurae se na dulje vrijeme i tom prilikom
ne samo, da je bila trajnija gragja, ve su zgrade prema svojoj
svrsi bile udeene.
Iz ovog doba imamo o samostanu i neto potanjih vijesti0. Gonzaga, kao vrhovni ministar franjeva kog reda, na temelju
slubenih izvije a, izradio je g. 1587. djelo o svim redodravama,
do.ljedno je upleo tu i Bosnu, te naveo kratku povijest njezinih
14 samostana. I on o fojni kom samostanu pripovijeda, kako je
na drugom mjestu bio na injen u davna vremena pod zazivom
Sv. Duha; ali jer je bio na putu Turcima, bra a ga ostave i
s druge strane varoa sagrade novi. Ve su tada u Fojnici stanovali muslimani i kr ani, a ovi poljednji da su se bavili vagjenjem srebra, do im su njihovi nadzornici (rudarski) podigli
i crkvu i samostan. Nadalje veli, da ovu sv. ku u osobilo a-snom ini tijelo blaenog Angjela, sveta i veoma pobdna mua,
koji se je pri osvojenju Bosne izloio mlogim pogibeljima, da
spasi kr ane. Ono je (naime tijelo) poslije vie godina iskopano, te cijelo i nepokvareno naasto, pa zato i na asnije
mjesto postavljeno, a Fojni ani mloga primljena dobra njemu
pripisuju. 2
I ove mrave vijesti potvrgjuju neke nae navode, ter svjedo e znamenitost ovoga mjesta u vjerskom i obrtnom pogledu.
Poznato nam je jo i s drugih strana, da je tadanji bosanski
biskup fra Franjo Bali evi (1588-1615.) imao svoje stalno sijelo u Fojnici, 3 a tim je samo porasla vanost ovoga samostana.
Pa kao da je i njegov preastnik fra Anto Matkovi (de Matthaeis) ovdje stanovao, jer su neke njegove isprave u ovom samostanu u uvane. 4 Svakako su ipak njihovi naljednici ve inom
ovdje stanovali, uredovali i na ve e blagdane osobno obavljali
svete ine onim sjajem, koji crkveni propisi nalau, a tadanje
im okolnosti dozvoljavale, to je susjedne katolike jo vie ovamo
Fojn. arkiv t. sp. 110, 111.
P. Frane Gonzaga: De origine seraph. Religionis franeiscanae. Romae 1577., pag. 515.
Acta Bosnae.
* T. spisi br. 55.
1
'
34
druge dometnemo, koje bi nam mogle izostati, kada ih ne bi
ovdje upleli.
Redovni ka je stega bila i ovog razdoblja izvrsna u cijeloj
bosanskoj redodravi, pak i u ovom samostanu. U doma em
arhivu uva se popis prihoda (d ohod a) i izdataka (p ohod a),
koji po svoj prilici pripada dolnj o- tuzl anskom samostanu,
i to iz g. 1611-16.; a na temelju istih ra una doznajemo, da
je i tada u redodravi opstojala potpuna redovni ka zajednica
(v i t a c o m m u n i s). lzdaci na ohu, arape, tunike, dimije,
papu e i na putovanja biljeeni su bez oznake redovni ke osobe.
Prihodi su se sastojali iz proevine u crkvi i vani obavljene,
iz dohotka slanih vrela, ter iz priloga, koji su im dolazili iz
Biograda od bosanskih i dubrova kih trgovaca. ito su nabavljali iz Zvornika i Loznice, plo e i klince iz Fojnice. O kavi i
sladoru nema ni spomena. Hrana im je bila: pasulj, ito, pirin
i riba, meso rjegje, vina su pili malo. Turcima su davali novac
na erbe (slatku vodu), kruh i paprenjake (kola e). Redovni ku
su haljinu svagdje nosili.
Od drugog doznajemo, da su stali pomalo obragjivati
zemlju i vinograde, da mogu snositi nametnute im terete.
Turska vlada, koja je u tre em desetku ovoga stolje a
toli divlja ki postupala prema katoli kim samostanima, postala
je kasnije sve naklonija franjevcima, pak je pri koncu ovog stolje a stala zahtijevati od svojih inovnika, da svagdje iskazuju
po ast njihovu provincijalu i ostaloj bra i, znak, da su provincijali i franjevci znali dovesti u sklad svoje podani ke dunosti sa svojim politi kim tenjama, a otud im i data dozvola,
da poruena zaklonita opet prena ine i neto se boljim gradivom pri tome poslue.
Naobrazbi svojih vjernika posvetili su osobitu panju, pak ih
vidimo kako, ne samo po samostanima, ve i po selima djeCu
pou aju.
to se ti e napose fojni koga samostana, on je istina koncem ovoga vijeka izragjen i uregjen, aIi je imo veoma kukavno
lice, prislanjaju i se uz visoki brijeg Kri" i okrenuv ve i dio
prozora prama stre em u vis brdu. Pa ipak, i tako nespretno na injen, postao je stolicom biskupskom i otud mu se jo ve ma
ugled pove a.
Vie od stotine turskih isprava iz samog XVI. vijeka u uvano
je u ovom samostanu do danas, unato stranoga poara od
35
g. 1664., to bi bilo dokazom, da su se slubeni spisi odasvuda
ovamo snosili, a da je za nje bio namijenjen posebni, od poara osigurani, prostor, kamo su zaklanjali i druge dragocjenosti.
Tiinu je samostansku prekidala krika i buka Turaka, koji
su ovamo nezvani dolazili, tu jeli i pili, a onda jo krali i otimali, ega bi se god do epali. Musaf irhan a, koju su franjevci
uza samostan bili na inili, bijae za njih taka neprilika, da se
ne da opisati, koliko je to zobalo njihova truda i muke, koliko
li uzrokovalo straha i nemira u danu i no i.
God. 1600.-1699.
Sadraj: Progon. Posveta crkve. Nasilja pojedinaca. Redovni ke skuptine. Musafirhana. Nepravde. Svjetovnja ka
odje a. Grko-isto ne vladike. Krvarina. Sjelo biskupa.
Potvore doma ih. Grozna izmiljotina. Vladika. Biskupi
Lu i i Mrnjav i . Fra Pavao Rovinjanin. Turske oblasti.
Biskup Benli . Lije nici. Imotski. Vladika. Poar. Obnova.
Potvore. Posveta crkve. Dulus. Ramski samostan. Princ
Eugen Savojski.
Ve prvim po etkom XVII. vijeka buknuo je u Bosni op i
progon. Mnogi franjevci dopadoe tamnica, neki bie isprebijani,
svi bie oglobljeni i protjerani iz samostana, dok ne poloe 3000
talira. Stoga fra Stjepan Zlatari , bosanski provincijal listom
pisanim u Olovu 20. kolovoza 1603., posla fra Luku Jurii a,
bivega apotolskog povjerenika i vrsnoga propovjedaoca k papi,
kr anskim vladarima i narodima, da potrai potrebitu milostinju,
kojom bi se ove bijede oslobodili.' Ne znamo, koji je bio uspjeh
ovoga prosja enja i obijanja tugjih pragova; nu sigurno je i
ovaj samostan u tome bio uklju en i stenjao pod teretom velikih dugova, dok Se je oporavio, a jo vie dok su se potrebite oprave dobavile. Spomenuti list dosta nam rje ito pripovijeda ondanje zgode: zatvor, udarci i globe bila je pla a za
njihovu mirno u i skromnost, kojom su snosili teki jaram nemilosrdna gospodara. Dodamo li jo tomu, da su bivali napadani ko kakvi zlikovci, kada bi hodali po selima, rekli smo sve. 2
I od ovako progonjenih traila se je vjernost prema dravi, pa kada se neto Mostarani i Hercegovci pobunie, znao
je Sulejman paa upozorit na to biskupa, te gvardijane u Fojnici i Kreevu, da svoj upliv upotrebe kod svojih vjernika, neka
Fermadin: Acta Bosnae p. 341.
Fojn. arhiv, t. sp. 111. br. 384.
38
39
se uspostavi mirl dozvolivi ujedno da mogu popraviti samostanski krov, i da im je prosto svakuda hodati 2.
Crkva je u Fojnici dotle bila opravljena, da ju je biskup
Bali evi g. 1607. dne 24. veljae sve ano posvetio; 3 a u isto
doba sarajevski mullah pridra sebi sve razprave i parnice podignute proti franjevcima. 4 Nu i to je bilo uzalud, jer su sami
vojvode padale u samostan, iziskivalo se jelo i pi e, a uz to i
razni danjci.:> Ta samovolja pojedinih inovnika usilova i vezira,
da je i on g. 1611. uvidjaju , koliko se franjevci ni krivi ni duni
poteu po sudovima, dao nalog vojvodama brodskom i viso kom,
e ne bi vie sobom sudili franjevcima, nego neka tuitelje otprave
upravo k njemu ;'; stoga, kada je jedan aga tuio nekog fra
Petra, prizovnu Mehmed paa k sebi obojicu. 7 To su megjutim
nii znali i mimoi i, jer ve iste godine kadija ne htjede da
prijavi nekoga Rizvan-bega, koji je obio vrata samostanska, a
kanje toboe priznao, da nema nita protiva franjevcima;' pa
se na tom i razmiti. Priznati nam je ipak, da su veziri i dalje
pruali franjevcima dokaze svoje naklonosti, koliko je do njih
bilo, pa makar to bilo i za novac. Mustafa paa god. 1611. zabrani smetati franjevce, kada preuzimaju upe, te ih oprosti od
carine: danjka na puke. 9 Isto tako uze ih u obranu i sarajevski
veliki sudac, pisavi Gjufiru, banjalu kom muselimu, da ne globi
franjevaca, to pripovijedaju evangjelje; a uop e rijei ih dunosti, pla ati pristojbe (resume).' I sama je visoka Porta dala
nalog (1613.) Hasan pai, da kojekakvi samosilnici ne udarajti
na franjeva ke crkve i samostane. To je sve dokazom, da je
samovolja bosanskih aga bila tada op a i nesnosna."
Kraj svega toga trebalo je opet neto .popraviti na crkvi i
samostanu, jer je gradivo bilo slabo, a gradnja na vrat na nos
izgragjena. Ni samih pe i ne smjedoe popraviti bez posebne do' Ondje VIII. 1233.
Ondje 386, 7.
' Fojn. ljetopis.
Ondje III. 388.
390, 1, 3.
11. 121.
II. 115, 120, 123.
Ondje.
Ondje 11. 116, 124.
'" 111. 396.
" II. 125.
e,"
124, 8, 9.
11. 122, 153.
II. 132.
Fojni ki ljetopis. Fermendin: Acta Bosnae ecclasiastica p. 371, 3.
Fojn. arhiv. br. Xl.
Ondje 11. 159, 163, 4. VIII. 1227.
40
uzet im je i dulus (dozvola za javno bogosluje) izjavivi megjutim, da franjevci nijesu bili duni dati, i da se to ne e vie
traiti.' U isto doba cigani sretoe u putu fra Juru, fra Stijepu,
fra Miju, te ih nemilo isprebijaju na pravdi Bojoj, kako to
sami kadija priznaje. 2 Evo, kako je zao primjer bosanske vlastele zlo djelovao i na same cigane, ter i oni spustie ruke na
nae zlopatnike. Otale moemo samo zaklju iti, ta su drugi nekanjeno radili, polag one latinskoga satirika: Q u i d d o m i n i
faciunt, audent cum talia fures? 3)
I zbilja, kao da su bile razrijeene ruke svim zlikovcima
u ovo doba, da mogu zlo initi ovim bjednicima. Te iste gogodine (1620.) neki sejmen (orunik) provali samostanski zid,
unigje unutra i opali dvije puke u samostanu, zahtjevaju i novaca; 4 dakle i oni, koji su bili duni tititi sva iju sigurnost,
usmjelili su se, da sami zlostavljaju mirne stanovnike ovoga
mjesta, znajui da ne e za to biti kanjeni, ve moda jo i
ugoditi svojim gospodarima.
Neto je gore proao g. 1621. mehmur Mehmed, koji je
oglobio franjevce ; nu tuen veziru povrati sve pred kadijom i
pomiri se, izjavivi, da ni njegov subaa (pod injeni inovnik)
ne moe povesti za to parnice. 6 I neki je Ibrahim tuio g. 1622.
franjevce veziru, a kad mu se oni oprijee, on povu e tubu
natrag; to se zna, podmitivil ili njega ili vezira. 6 Ove su iste
godine i neki Ahmed-beg s nekoliko drugova izveli grozno nasilje nad franjevcima, pa zato mjesni muslimani pismeno zamolie franjevce, da im oproste i ne tue ih ve oj vlasti. 1 Iz
toga se moe misliti, da niti je bilo neznatno nasilje, niti bi
mogli izbjei izglednoj kazni od strane vezira, kada bi on to
doznao.
Da se stane na put ovolikom samosilju bosanskih muslimana i istih javnih inovnika, moradoe se bosanski franjevci
ute i samom mletakom poslaniku, koji dobavi (1623.) strog nalog
na bosanskoga vezira, da se franjevci puste na miru, te da se
' II. 131, 145, 150, 1.
II. 157.
ta rade gospodari, kada to ine kradIjivcia.
II. 164.
II. 179.
o Il. 172.
7 II. 170.
42
43
44
45
listom od 7. lipnja 1631. iz Fojnice, bezo nost klevetnika bosanske provincije, pa se udi, to ovi ne obavjeste sv. Stolice
ragje o dobrim djelima, koja ine bosanska bra a, o mu enjima
i naporima, koje danju i no u snose, kriju se od Turaka
poput zvjeradi po gustim umama, a napustivi p e t glavnijih
samostana, jer nijesu mogli vie napripravljati jela i pi a svojim
nemilim gostima. Uvijek smo bijeni", veli isti, progonjeni, silovani, a nameti su bez broja. O dobri Boe, na to smo doli,
da smo ve prinukani svi, to nas je, svu i redovni ku odjeu,
a opet nam nitko ne razumije."
Megju ono p e t glavnih samostana moemo sigurno ubrojiti
i fojni ki, koji je bio sjedite crkvenim poglavarima u ovo doba.
Ove se nevolje pomnoie smr u biskupa IvkoVi a. Prolje em g. 1633. zaputi se u sjevero-zapadne krajeve Bosne, ali
je neki nalog sv. Stolice iziskivao, da zajedno s rhakarskim
biskupom fra Bartolom Ka i em i bosanskim definitorijem (starijeinstvom) izvidi neku stvar, a za mjesto sastanka bi ozna ena
Fojnica, kao najshodniji (pi u opportuno c on vent o) samostan, i to o Duhovima. I Ivkovi se zaputi ovamo, ali doavi u Lu nu
(kod Jajca), uslijed veoma zla vremena na putu teko oboli, te
kad mu je iz dana u dan bolest ila na gore, primi sveto otajstvo
umiru ih i s velikim skruenjem preminu dne 17. lipnja ; rekavi
na svrsi preporuke due : Amen i J es u s !, soba (c e 1 1 a) se
potrese i pusti duu, na veliko sazidanje bra e i puka. Bi mu
na smrti fra Andrija Kamengragjanim, fojni ki gvardijan, o. fra
Lovro Bilavi , o. fra Matija Jaki , o. fra Andrija Rumbo an,
o. fra Luka Glavo evi i o. fra Pavao Oboj anin, od kojih su
dva bila definitori (vije nici). Nu kada ga ponesoe ukopati u
crkvu sv. Ivana Krstitelja i sv. Franje u Podmila ju, Turci navalie na sprovod i franjevce sramotno odvedoe u Jajce pred
kadiju, koji stade iziskivati od njih blago, to je biskup toboe
donio od Rim-pape; a oni da dulje ne lei biskupovo tijelo
na putu neukopano, pozajme 160 talira i tako se oslobode. To
se zna, da je i ovu svotu isplatio fojni ki samostan, i jo se je
bojao, da na njega ne navale Turci, trae i toboe sakriveno
blago. 2
46
Ako se i nije ova bojazan obistinila, ipak su ovog vremena fojni ki franjevci jama no pretrpjeli mnogo nasilja. Mehmed
sin Ahmet ehaje i njegov Refik udarili su g. 1634. na njih i
ranili vikara.
Najtee je svakako bilo po franjevce u Fojnici, da su ih
sada (1635.) potvorili, kako su radili na zator islama : imenito,
da su nanovo pokrstili potur enika Galamu ; zatim da su fra
Stjepan i fra Ivan potur eno mom e Franju zatvorili u samostan i tamo ga od islama odvra ali, a napokon, da su neko
muslimansko dijete krstili, premda se je kasnije dokazalo, da
nema na njemu znaka od krsta.' Ove potvore tako silno uzbunie dorna e muslimane, pa i samog pau, velikoga neprijatelja
katolicima, da su bili odredili samostan sa zemljom sravniti, a
same franjevce posmicati. Dugo se je trebovalo po turskim sudovima prepirati, nevinost dokazivati i novac troiti ; najpolje
doznavi, da sutjeki gvardijan fra Marijan Maravi ivi u velikom prijateljstvu s nekim Sinanovi em, muslimanom, koji je
tada bio vrlo mogu i u velikoj milosti kod samoga sultana,
uteku se njemu, a njima se pridrui i redodravno stareinstvo,
da bi on stvar izgladio i poravnao. Ovaj obe a, ali pod pogodbom, da njegova ti enika na budu oj skuptini izaberu za
provincijala, to oni i velikim pe atom redodrave utvrde. Kada
je on od njih odvratio oluju i nadolo vrijeme g. 1637., da se
dri redodravna skuptina, ti enik pokae doti ni spis svomu
zatitniku, a ovaj ne budi lijen s etom dogje u Kreevo, razapne uz samostan adorove i stane silno prijetiti, ako mu prijatelja ne odaberu, to oni zbilja i u inie, .premda preko volje.
I ovo izmirenje stajalo ih je 7000 talira, koje su od raznih muslimana pozajmili, zaloivi sami samostan, zatim crkveno ruho
i posugje. 2
U isto vrijeme i Kiril, carigradski patrijarha, podie silnu
raspru proti franjevcima i katoliciina, to se ne e da podloe
njegovoj duhovnoj vlasti i ne daju onih pristojbi, to mu pri-padaju po obj aju od grko-isto nih ljedbenika. Mloga su bra a
tada dopala uza i tamnice, a sami fojni ki samostan tetova
4000 talira. To je usilovalo fra Nikolu Brajkovi a, bosanskoga
provincijala, koji je prije za vrijeme potvore bio u Fojnici
Fojn. arhiv t. sp. II. 210, 213, 215, 223, 225.
Starine jugosl. akad. XII. p. 35-6. Acta Bosnae p. 424.
48
nije htjelo . znati za njegovu posvedbu. Ovo opiranje, a zatim
okolnost, to je bosanski biskup Ivan Tomko Marnjavi pred
smrt dao ostavku u prilog svom ne aku fra Tomi Marnjavi u,
ina e Pilau, rodom iz Fojnice, prinukae sv. Stolicu, da je ovog
1637. god. imenovalo smederevskim biskupom i upraviteljem
bosanske biskupije. Tako se u kratkom vremenu drugi sin Fojnice
uspe na biskupsku stolicu ; pak poto je bio u rodu s Ivanom
Tomkom Marnjavi em, (a ovaj je isticao svoje plemstvo te dokazivao, da su mu pradjedi, izmegju ostalih gradova, bili gospodari V oj n i c e), moemo misliti, da je i ovoga koljeno bilo
staro i jedna od osobitih vlasteoskih porodica. Po tome Fojnica
opet posta sjedite biskupa. Istina, on zabrani biskupu Lu iu
sve biskupske ine i potrai natrag crkveno biskupsko ruho ;
ali mu dozna i upu, od koje je mogao brati godinjih 200 talira,'
koja je po svoj prilici pripadala fojni kom samostanu, jer je
ustupljena privolom fojni koga gvardijana i o. Kamengragjanina.
Sada zavirimo u sami fojni ki amostan, kamo je g. 1640.
doao u slubenom poslu o. Pavao Rovinjanin, sin svetojeronimske (zadarske) redodrave, kao povjerenik generala reda.
Neka nam on pri a, kakva ga je naao i ta je sve u njem
opazio, jer e to veoma osvjetliti tadanje stanje, a mimogred
emo kojeta doznati i o ivotu bosanskih katolika. On je ovamo
doao iz Rame, u pratnji sedmerice redovnika, valjda preko planine
Zeca. Pripovijeda, da je fojni ki samostan sagragjen u brdu, a
prama brijegu su bili okrenuti mlogi prozori, pa je zato samostan bio taman i nekom tugom napunjavao svoje .hude stanovnike. Vrata su bila odve niska, kao mali prozor, pa se je
trebalo dobro pogeti, da ugje unutri, a to s toga, da nebi mogli
Turci unutra ujahivati na konjma. Samostan je tada slubeno
zatvorila i zape atila turska oblast ; nu bra a su mnoga tada
u njem boravila, megju ostalima biskup fra Tomo, provincijal,
o. fra Andrija Kamengragjanin, fra Marin Ibriimovi i fra Mato
Benli , kao gvardijan. Ova oba zadnja postae kasnije biskupi.
Imali su samostanci dvije kuhinje, dva podruma i dvije blagavaonice, od kojih su se jednima sluili oni, a druge pokazivali Turcima. Oskudica i nevolja toliko su izbijali iz svakoga
kuta, da se je udio jedno nekomu ocu, koji mu pripovjedi,
da je bio u Italiji: zato se je ovamo vratio ; a on mu s nokta
Starine jug. akademije XXII. 34.-6. Acta Bosnae eccl. p. 412, 420,
432. Fojn. ljetopis.
'
'
50
51
'
"
'
"
52
53
Dok je novi biskup ovu slubu preuzimao, Turci su po
svome obi aju svaku priliku traili, da odtete ovaj samostan.
Istoga ljeta vezir posla svoga mataradiju (vodonoa), koji obagje
nae ku e u Fojnici, Jajcu i Banjaluci, ne bi li to neuperna
naao; ali morade izjaviti, da je sve u redu.
Franjevci su morali ovoga doba estoput svi oti i u kojekakvu poslu, osobito u proevinu, ter crkvu zatvoriti; a Turci
bi tada tete nanosili, to im vezirev kajmekam zabrani.' Osim
toga stali su isti zahtijevati, da se nanovo na ini zloglasna musafirhana; a bi ubijen i jedan franjevac u samostanu. 2 Ovi uzgoni prisilie fojni ke franjevce, da su nesamo dali sve, to su
imali, ve da su se jo zaduili Hadi abanu 300 talira, a Viso aninu Hadi Sulejmanu 4500 jaspri, koje im kanje povratie,
kada su dobili dozvolu, da mogu i po selima kupiti milostinju 3.
Premda znamo od drugud, da su franjevci lije ili Turke i
katolike, neto valjda po lije ni kim propisima, koje su mogli
na i u Italiji prigodom svojih putovanja, a neto doma im lijekovima: ovdje nam je iztaknuti, da su neki dapa e u tom bili
tako vjeti (naukom ili vjebanjem), pak su bili smatrani pravim
lije nicima. Tako ima u doma em arhivu murasela (pozivnica)
fojni koga kadije, kojom se naregjuje (1652.) gvardijanu, da poalje fratra-lije nika Fatimi k eri Ibraimovoj. 4 Mi emo se odsele i
e e susretati s takim nalozima i dozvolama, a to je nepobitni
dokaz, da su naa bra a i u tome pogledu nastojala ublaiti
bijede trpe ega ljudstva i nadoknaditi manjak toli nunih izu enih strukovnjaka.
Megjutim su potraivaoci raznih danjaka, kao: jaklamadije,
bedeldije i mataradije neprestano iziskivali od franjevaca kao
i od ostalih sultanovih podanika sve pristojbe i podavanja, ne
obziru i se nimalo na toli jasne povlastice, zabrane i iznimke. I
sada (1654-8.) su muslimani dolaze i na pazar u Fojnicu traili
no ite i hranu u samostanu, a da za to nita ne pla aju; a to
je franjevce usilovalo, da se razbjegnu, ter je i sam gvardijan
zamolio dozvolu da ostavi crkvu na neko vrijeme, nu da ju uzme
u zatitu fojni ki muselim Omer-aga, to on i u ini. 5 Posve se
' Fojn. arhiv. III. 301, 2, 5.
III. 306, 7.
III. 309, 311, 312.
III. 310.
III. 320, 2, 335. VIII. 1239.
54
55
56
'57
. 278.210 jasprica
58
prave i sada ogulili. Tomu su bili uzrokom dva stara kr anska
iskopajnika: Rizvan ati iz Fojnice i Jahija Kafi iz Visokoga.'
Dok su se ovako fojni ka bra a trudila i sve sile naprezala, da nanovo podignu izgorjele zgrade, nijesu im Turci prestajali praviti neprilika. God. 1667. potvorie ih, da skrivaju
silno oruje, kojim e na Tur ina zavojtiti; ali prije nego li je
od Hasan-pae stigao nalog, da se pretrai ovaj samostan,
(kojeg megjutim nije ni bilo), kreevski kadija s nekim Useinom
povede istragu i osvjedo i se, da je to bila obi na izmiljotina.
A takih lai iznijelo se je toliko, da je najposlje i kadija, a
zatim i vezir, otro zaprijetio ovim potajnim klevetnicima i neprijateljima, ako budu i odsele uznemirivali javne oblasti. 2 I sada
su jednako napadali Turci na samostan i traili, da tu preno e;
ubae (zastupnici) spahijske traile su desetinu, pobira i danjaka iziskivali razne namete, a neki opet javljati, da je crkva
ve a na injena. 3
U to g. 1669. WInu opet u Bosnu vladika pe ki Maksim,
trae i od katolika svoje dohotke, zametnu veliku parbu s franjevcima i katolicima u Sarajevu; ali izgubivi sedarn tovara
jaspri, bi odbijen sa svojom trabinom. I ovom prilikom izgubi
sam fojni ki samostan 120.000 jasprica, dakle 180 cekina. 4
Premda je re ena gradnja ve bila dovrena u g. 1668.,
ipak neke turske isprave iz ovoga doba istom ju dozvoljavaju;
jer su doti ni htjeli, da togod i oni zaslue; to i opet razsvjetljuje tadanje stanje. 5
Kada su sve radnje u crkvi bile gotove, dogje franjevcima
elja, da ju jo i posvete; pak budu u Bosni nije bilo tada biskupa,
to zamolie Propagandu, da na to ovlasti makarskoga biskupa
fra Marijana Linji a. Ovaj doista i dogje i posveti ju dne 31.
kolovoza 1669., stavivi u veliki oltar mo i sv. Bonifacija, Aurelija i Sabine, muenika; dne 7. rujna r. g. posveti oltar bezgrije;noga Za ea Marijina i stavi u njega mo i sv. muenika
Merkurija, Felicita, Severa i nekih drugih; dana 10. rujna obavi
Margeti ev ljetopis; nu glede godine poara pogrjeno je metnuta
g. 1662, a pouzdanija nam se ini g. 1664, budu se temelji na izvje u
Benli a kao o evidaca.
Fojn. arhiv t. sp. 111. 364, 399.
' 111. 349, 368, 372, 400.
Margeti ev ljetopis.
" Fojn. arhiv 111. 374, 402, 410.
59
posvetu povlatenog rtvenika Gospina Navijetenja, poloivi
tu kosti sv. Aulika, Almasija i Maura; a dana 11. rujna izvri
posvetu oltara sv. o. Franje Asikog, obdarivi ga mo ima sv.
Severa, Sabine i Bonifacija.' Putni mu troak plati samostan,
davi 2.500 jaspri, kako se veli, iz lj ubav i. 2 Za uspomenu
ovoga znamenitoga crkvenoga ina bi uzidan kraj desnih crkvenih
vrata na dvoru slijede i natpis, koji se sad uva u samostanskom
muzeumu: Consecratio hujus Ecclesiae S. Spiritus
celebratur die 31. Augusti 1669., quam consecravit
Illustrissimus et Reverendissimus Dnus F. Marian;us
Lisnich episcopus Macarschae speciali facultate
Sacrae Congregationis de propaganda fide". Neto
kanje urezane su rije i: Renovata a nn o 1694.".
Sada se opet nastave obi na uznemirivanja: Turci stanu
iziskivati carinu na vino ; fojni ki subaa po e zahtijevati, da
franjevci opet sagrade rnusafirhanu, a banjalu ki muselim sa
svojim inovnicima stavljao je zapreke franjevcima onoga kraja,
da ne mogu vriti svoje duhovne slube: t. j. prije io im je sv.
misu govoriti i vjen avati; a katolicima, da ne prisustvuju misi
u Drago aju, htiju , da to obavljaju u Trnu, kamo oni nijesu
mogli i i, jer je bio most na Vrbasu razoren. Tri su fermana
izdana na sarajevskoga mullu, da stane na put ovome neposluniku, i to tt ljetu 1675., 1677. i 1680., i vie painskih bujruntija u god. 1671. i 1672.' nu on je i dalje nekanjeno globio
i progonio.
Po tome je posve naravno bilo, da su bra a jedva mogla
napla ati glob a
- i poiskivanja, ter je gvardijan fra Matija Fojni anin morao dana 29. studenoga 1678. pozajmiti od Hametbega
Ha ibegi a iz Sarajeva 10.000 jaspri, obvezav se pla at petnaest
postotaka godinjih kamata.'
Na ovoga istoga fra Matiju svaljuju irivnju svi doma i
ljetopisci, to je zaveden d u 1 u s, to jest : redovito upla ivanje
od 1300 groa veziru, a isto toliko mulli, uz neke stalne darove
u iveu, za slobodno vrenje slube Boje. Ovo se dogodilo ovako: spomenuti fra Matija bivi negdje upnikom, naredio
bi nedjeljom misu, a kada bi se narod na ure enome mjestu
' Fojni ki ljetopis.
Ra uni izdataka g. 1669.
3 Foin. arhiv, fermani 28, 30, 31 111. 403, 409, 411, 414, 450.
Fojn. arhiv.
60
skupio, on bi ga poveo u zabitniji kraj i tamo sv. misu govorio.
To upane Turcima u o i i potvore ga, da on tamo radi i moli
za izgibiju Turaka, ter
stvar dogje pred mullu
i vezira, a ovi ne vi de i nikakve opasnosti
po njihovu vladu u
tome inu, a da i tuiteljem udovolje, sebi
pako u kesii natjeraju,
odrede, da franjevci
svake godine ovaj danjak upla uju, a oni da
e im izdavati slubene dozvole, kako
mogu slobodno vriti
svoje bogosluje.
U tu svrhu pro
pisan je stalni obred
a taj glasi : Tri gvar
dijana (sutjeki, foj
ni ki i kreevski) igju
pred vezira u redovni
koj haljini, s visokim
i oblim konatim kapama na glavi, kao
to su nosile delije.
Naprijed stupa fojni ki
gvardijan nose i Fati
Mehmeda list Ahdnamu i vanije fermane u
konatom toku, a za
njim druga dva nose i
svaki po votenu svij e u od po oke ili bar
od litre, a za njima
s luge nose jednog
odrta ovna sa pozlaenim jabukama na ro Ahdnama Fati Mehmeda 11.
g ovima, glavu sladora
61
(e era) od dvije oke, a na pladnju dvanaest hljebova i toliko
safuna. Vezir pregledavi fermane, uzme dulus i darove, pokrije
gvardijane binjiima i davi im na to bujruntiju otpusti ih. Od
ovih 1300 groa zapadalo je veziru : 800 groa
ehaji
200
teftileme
200
Are babuna
80
divan efendiji
20
Od vezira bi otili ehaji, pa uru ivi mu njegov dio novca,
osam hljebova i osam safuna, a auslar-agi 25 groa, daju
lokmanima i drugim poslunicima neto u novcu. Uz iste je
obrede predavan dulus i novomu mulli, i to koliko bi god
puta doli ili dobili potvrdu u slubi. Spo etka su ovaj troak
dijelili samostani na tri jednaka dijela, nu malo kasnije fojni ki
preuzeo je 600 groa, dakle blizu polovicu svega,' a to je odsele
bio najtei 'teret, koji e ubijati svaki procvat i polet kako cijele
redodrave, tako napose ovoga samostana. To je trajalo sve
do dolaska Omer pae (1850).
Najvie vlasti u Bosni, naprtivi franjevcima tako teak
danjak proti svakome pravu i uzprkos svim sultanskim povlasticama, znale su ih kadkad uzet i u zatitu, ma bilo ona i
skupo pla ena. Tako rijeie (1680.) jednoga franjevca potvore,
da je do ekao nekog ovjeka na putu te mu oteo mijeh vina i
masla. Neke oprostie od progona radi toboe naasta blaga
u zemlji, te radi jednog djeteta pod zidom mrtva naasta; napokon proglasie ih pravima na potvori, da su dogragjuju i
crkvu i samostan malo primakli mimo propisane im mjere, te
da nijesu kucali zvonom niti su op inskog puta u ogradu uzeli. 2
Tomuspridlazegbj;Hmidazvenko
nasilje proti samomu gvardijanu ; b a e su stale me ati ucjenu
na samostanske starjeine, kada bi se bra a iz proevine povra ala, te su silom obijali ku na vrata. 3 A to ih sve u toliki
dug uvali, da su bili prisiljeni g. 1682. zatvoriti samostan i
musafirhanu. 4 Ovdale su poli u sela i druge upe, a svagdje
im se branilo misu govoriti i putovati, dok se ne bi dalo novaca
ili inih darova, neki se tevti (pregleda ) Mustafa-beg usudi
Fojni ki arhiv.
T. sp. 111. 428, 30, 31, 441, 35, 440, 461.
Ondje 352, 463.
111. 465.
62
63
Megjutim je rat megju Turskom i Austrijom bio u najve em jeku. I radi toga se sva krivnja obarala na hude franjevce
i katolike, te su svaki dan gledali, kada e ih povesti na vjeala.'
God. 1690. u prolje e pomori oganj (t yphu s) mlogi svijet,
mraz pade na ita i nasta grozni glad. Narod je bio prinuden,
da jede ljeskovu rehu, koru od drve a, vinovu lozu, pa ad i
ma ke. Franjevci davae ubogima, ali im bi se najeli, to bi i
umrli. Siroma isprodava ku e, poku tvo, zemlje, sugje i haljine.
Tom prilikom ljetopisac fra Stjepan Margeti kupi od abazovi a i Mezetovi a livadu Drin, koja se prije ni po koje novce
nije mogla kupiti. A da bude aa nevolja prepunjena, nasta i
kuga, koja uz rat i glad opustoi ovu pokrajinu.
Pa i u tako jadnim okolnostima morali su se doma i
franjevci nagoditi s Kasumom spahijom radi ramskoga duga
dati mu 1700 groa, a po em je i god. 1761. jedan mleta ki
dukat iznosio 4 turskih groa, moemo sigurno ra unati, da je
ukupna svota duga tada iznosila preko 500 cekina, osim sutbenih i parbenih trokova, svakako ogromna svota, koju su
jedva podmirili. Osim toga je i neki mubair, koji je bio doao
da pregleda franjeva ke gragjevine, uzeo silu novaca od gvardijana. Sre om ga prituie kadiji, a ovaj ga natjera, da sve to
povrati kao nepravedno uzeti novac. 2
Kako su u hitnji i crkva i samostan tu nedavno popravljani i prekrivani, svuda se je opazilo, da sve propada i prijeti
potpunim rasulom; stoga se je dne 27. sije nja 1693. dralo samostansko vije e, kojemu je predsjedao o. Marko Dobreti , a
u prisutnosti vije nika: fra Augustina Jaj anina, fra Andrije i
fra Ambroe Kotoraka, fra Nikole Kozar anina, fra Tome Majdan ije i fra Bernardina Dobreti a, na kojoj uzimavi u obzir
kako je izagnjio krov na crkvi i na svoj ku i, stavie pomlju,
elju i svu svoju mo , da se sije e materijal, kojf je za potrebu
ku i, ako bude boija volja, a od gospode doputenje." Kao
da nijesu za to dugo moljakali, jer sami vezir Mehmed paa i
sarajevski mulla izdadoe izvije e, da je naim mu enicima
65
64
velika i neugodna nuda da na novo pokriju svoje kukavne
zgrade i da nita ne stoji na putu carskoj milosti.'
U to isto vrijeme stie opet pe ki patrijarh s novim opravama, trae i, da franjevci potpanu pod njegovu vjersku vlast,
a katolici da mu redovito pla aju pristojbe, kao i oni njegova
obreda. Ogor eno se je vodila s obe strane ova parnica u
Sarajevu; katoli ku su stranku zastupali : fra Ivan Kamengragjanin,
namjestnik biskupov, i Franjo Stjepanovi . Ali kada se nije
mogla stvar ovdje dokon ati, obe stanke prizvae u Carigrad,
kamo se zaputi fra Stjepan Margeti , fojni ki gvardijan, s njime
Filip Brnjakovi , najznamenitiji plemi i trgovac u Bosni. Polaze i
gvardijan morade zatvoriti samostan i klju ostaviti kod kmeta
u Selakovi ima, dok se s puta ne povrati, a dotle je isposlovao
zabranu, da drugi u samostan ne dolaze. Ovom je prilikom
isti namjeravao isprositi, na temelju slubenih dokaza, i sultanovu
dozvolu za obnovu samostana, to mu je za rukom i polo, kao
to se vidi iz gornjega natpisa.
I kada se je vratio ku i, te samostan otvorio, muslimani
su kao slijepi ovamo napadali. Nekakvi bi lokmadije dolazili
i tota zahtjevali. Neki su traili dijela u onom, to bi franjevci
naprosili, traili bi odjela i pila, sami pako kadije tovarili su
na ove mirne ljude sve mogu e danjke. Neki emin Mustafa
uzeo je novce za maslo, to mu vezir i njegov ehaja ozbiljno
predbaci, 2 nu da li je to vratio, ne zna se.
Dok su tako slabo stajale nae stvari, sine nam nada bolje
budu nosti. Nakon nekoliko sjajnih pobjeda odranih nad turskom silom provali (1697.) princ Eugen Savojski sa lakim konjanitvom i pjeadijom u Bosnu, ter askom spade do Sarajeva,
zapali ga i na brzu se ruku vrati natrag, a za njim povrvi gotovo
sve, to mu je bilo na putu, imenito iz Visokog, Zenice, ep a,
Maglaja i Dervente. Za ovim se povedoe najnapu enije upe
kraj Save i Une, pa tako nestade upni kih stanova, koji su
pripadali ovomu samostanu, imenito onih u: Kozarcu, Ljubiji,
Dragutinji, Lijev u i Vodi evu. S narodom su se iselili i njihovi
upnici, jer su i oni potpomagali kr anske ete, osobito fra
Andrija Vojnovi , upnik u Vodi evu (kraj Volara), pak je bio
kao takav predloen za nagradu samom cesarskom dvoru. 3 Ovaj
' Ondje br. 522.
Ondje br. 523, 7, 8 i 530.
Srv. Djelov. franj. 11. 160.
66
67
IV.
God. 1700.-1799.
Sadraj: Ara . Dugovi. Muhamedov list. Kuga. Pokrivanje zgrada. Potvore. Biskup Dragi evi . Kuga i druge
nevolje. Kri na groblju. Izdaci. Klevete. Baaluk. Biskupova smrt. Biskup Dobreti . Prvi Vladi in pohod. O.
Stjepan Trogran i . Hadi Smailovi . Popravak krova.
Razne nesre e.
Iza dugih i velikih ratova, to ih je vodila Turska na sve
strane u minulom stolje u, osjeti se nov ano iznemoglom, a da
se oporavi, nametnu svoj raji novi danjak, zvan a ra , koji
su morali pla ati svi mukarci, po am od 15 do 60 godina ivota, a ovaj je rastao prama te aju srebra i zlata. Prvi se ara
po e kupit u Hercegovini god. 1701.' Ali je ve iste godine
imao fojni ki gvardijan raspru s ara lijama u podru ju svoga
samostana, te na temelju svojih najvanijih isprava dokaza, da
su oni prosti od ovog nameta. 2 Usprkos megjutim svim povlastima, nebrojenim painskim i kadijskim izjavama, a ra se je
ve u drugom desetku 18. vijeka po eo redovito upla ivati, i to
spo etka po 2 dukata u zlatu na glavu, da se napune ispranjene
turske blagajne. Uzalud su se franjevci tomu opirali, sila i samovolja skrie svaki otpor, pak su se morali i sami biskupi
tomu podvr i. Uz dulus, kojim su otkupljivali slobodu slube
Boje na dvoru, gdje nemaju crkava, ara je bio najtei danjak,
to je odsele titio nae samostane; jer osim to je bilo teko
namaknuti novac za tolike redovnike, sluge i djecu, jo je samostan bio izvren estom pretraivanju i uvijek u sumnji, da je
koja osoba sakrivena, da su godine krivo navedene, da nije sve
ispla eno i tomu sli na zanovetanja. Ne da se lako opisati, koliko su trokova uzrokovali i muke zadali prizivi na viu oblast
i raspre sa ara lijama.
' V. Margeti ev ljetopis u Livnu-Gorici.
T. spisi 351.
71
70
Osim ara a i vlastitih dugova, imali su fojni ki franjevci i
drugih trabina. Kasum spahija traio je tada jo 700 groa za
dug Ramske bra e, koja su prebjegla u Sinj, i to kao od jamaca.
Parnica se je vodila kod pae, a njegov ehaja uputi god. 1703.
vjerovnika na konta Kulini a u Dalmaciji, preporu uju istomu,
da prizovne Ramske i Fojni ke franjevce, te da naplati dug bilo
od dunika, bilo od njihovih jamaca,' ali kamate na re ene
novce u iznosu od 180.000 jaspri pla ane su spomenutom spahiji i god. 1724., dok se nije dug potpuno isplatio, a za to bosanska redodrava sve ano izjavi, da pridruuje sve ramske upe
ovome samostanu.
I ovih godina (1703-8.) popravljan je bio samostan, a
doma i muslimani tuie, da su prozori okrenuti prema njihovim
ku ama te njima na smetnji, to sarajevski mulla nakon osobnog
izvigjenja posve oprovrgnu.
Ove dogradnje i razni danjci, imenito dulusi, to su godimice iznosili 200, 500, a nekada i 1000 talira na pojedinog,
uvalie u dug sva tri samostana, pak bie prisiljeni pozajmiti
novce od nekih muslimana uz mjese ne kamate od 10%; a jer
nijesu mogli ni kamata podmirivati, po etkom godine 1712.
mnoga brab dopadoe tamnice i ostae tu sve do mjeseca
srpnja, dakle po godine, duguju i jo i tada 5.000 talira. U toj
se stisci fra Petar Pastirevi , onodobni provincijal, ute e osobno
samomu cesaru Karlu VI. za potporu, a ovaj mu dozna i 400
rajnskih forinti kao milostinju, samo da ne bi ostavili bosanskih
katolika, a samostane izvrgli turskome bjesnilu. 2 Malo se megjutim
pomoglo ovim cesarskim milodarom, jer su jo god. 1715. i
1718. leali ogromni dugovi na fojni kom samostanu. Na teret
ovoga pade god. 1719. i ono 800 talira, koje tetova fra Ludovik
Ivai , upnik u Jajcu, brane osobnu slobodu djevojke Lucije
Barevac, koju bi silom potur ili, da se nije on osobno zauzeo
kod vezira, pretrpivi zatvor od 72 dana. Uz njega tetovae i
Travni ki katolici, posru i po sudovima i mite i uplivnije Turke. 3
eeNapoknismvezr,ultaoinmjsc,p
uzimati u obrann franjevce. Tako god. 1720. sami vezir proglasi
franjevce oslobogjene od svih danjaka, upiru i se na Muhamedov
list, izdan kaludjerima gore Sinaja, iji se slubeni prepis uva i
' Fojn. arhiv.
Djelov. franjev. 111. 24.
Ondje str. 34.
I T. sp. 571. 1 3.
T. sp. 575. i 8.
T. op. 581. 2. 5. 7. i 8.
Fojn. arhiv.
72
73
gvardijana fra Petra, tuena, da je neku potur enicu opet u
vjeru primio i preko Save primetnuo.'
Sada (god. 1731.) nasta jo ve a nevolja, jer po e u Sarajevu i Jajcu moriti kuga, a slijede e se godine otrova cijela
Bosna i mnogi narod pomrije. Fojni ani se utekoe Bogu i
svetim njegovim i ne pomri od kuge nego mala i velika 57
kranske eljadi, a turske 1200. U manastiru se razboli fra
Stjepan Begovi , vikar, i on re e, kad vigje, da su se fratri
pristraili: Ja u umrijeti, ali u manastiru osim mene ne e
niko". I tako bi, jer on preminu, zakopan izvan manastira, na
24. srpnja primio sv. sakramente i bi pokopan pred crkvom,
pod velikom zobom. 2 Na upama pomrijee od kuge samo ova
tri: fra Jero iz Kotora u Jele u kraj Varcara, fra Petar Lovanin u Travniku i fra Ludovik Mileti u Duvnu, slue i okuene.
1 uovoj nevolji moradoe franjevci pomisliti na prekrivanje crkve i samostana. Kroz kratko vrijeme bijae im strunuo
cijelj krov. Dugo su obijali pragove turskih oblasti, dok im g.
1734. stie ferman .iz Carigrada po sinu Abdulah pae, a po
molbi i zagovoru fra Dominika Kastelli, rodom iz Zadra, nu
potroie mnogo novaca, dok to dobavie. Ovaj put upotrebie
lu evu dasku, majstore zavedoe 18. listopada, a dne sije nja
1735. dovrie posao. 3 I ova im je dozvola data pod pogodbom,
da se nita ne proiri i ne pove a, prijete i inae, da e se
sve do temelja razoriti. O tome se osvjedo i Mehmed ohadar,
doav na mjesto. 4
Nadogje u to vrijeme jedna nova nezgoda. Dne 23. svibnja
1736. potur i se Antun Lovri , Bolo, iz Fojnice i Stevo iz Sutjeske, stadoe progoniti franjevce i katolike dotle, da se vie
dana nijedno kr ansko eljade ne smjede na dvor pomoliti.
Pra eni ruljom besposlenjaka, s bubnjima i sviralama hodali su
po kr anskim ulicama, psuju i grde , lupaju u ku e, razbijaju prozore i vi u i: Ho e se potur iti? Uz to su dodijavali
i samostanu, hodaju oko njega. 5
Slijede e godine (1737.) bijae i drugih nemira. Neki Memibaa zaiska od franjevaca ve eru, a kada mu je sluga do' IV. br. 593.
Lavaninov Ijetopis.
Ondje.
T. sp. IV. 611.13.
' Lavanin.
nese, on ga teko rani. Osim toga fojni ki kadija tui mjesnoga gvardijana viemu sudu, da je krupno grdio i psovao
nekbga muslimana.' Naravno, da je sve trebalo novcem umiriti.
Napokon fojni ki muslimani dadoe molbu na vezira, da
mogu i odsele na franjevce porezovati komore (konje, koji nose
vojni ke tovare), jer da su oni s njima bili u svim danjcima.
Na to im ne dogje dozvola, nu sasvim tim od toga ih ne potedie.
Megjutim ih ocrnie kod mulle, da u samostanu kriju mlogo
oruje i njema ke kriljake, te da misle podi i u narodu bunu
i svoje naoruati. Dne 14. srpnja, 1737. navrati se ovamo i
sarajevski mulla, vra aju se iz Travnika, dogje u samostan
sa cijelom druinom, pregleda sve sobe u oba sprata, hodao
je i po crkvi, ali sre om ne nagje nita, u emu bi ih okrivio,
pa im i ne uze nita. Ovdale pogje i u Kreevo, ali na putu
mu stie glas, da su Nimci" udarili na Ostrvicu, stoga skrenu
u Sarajevo, da oprema vojsku ii mulaluka. Na elo vojske stupi
Alipaa E imovi , ode pod Banjaluku, tu razbi generala Hildburghausena i slavodobitan se povrati. Prva mu briga sada
bijae potegnuti na odgovornost franjevce za ovi napadaj austrijskih eta. U tu svrhu bi poslan Mehmedpai iz Kor e, da
dovede sva tri gvardijana i sve to se konopom pae; ali oni
davi mu mlogo jaspri oslobodie bra u, a sami s auima
odoe u Busova u, gdje sretoe pau i odoe za njim u Sarajevo.
Tu ih odmah bacie u tamnicu. a mlogi stadoe govoriti:
Nitko ne die Nimaca protiva nama, nego fratri." Megjutim
Bog i neki prijatelji ne dadoe, da se raskopaju samostani i crkve,
ko to bijahu neki naumili. Premda se nije mogla ni ova potvora
dokazati, ipak uze paa mloge novce od sva tri samostana, a
gvardijani pretrpie viekrat smrtni strah, boje i se, da ih ne
posijeku. 2 Gvardijanom je u Fojnici bio tada fra Ivan Gabri .
Jedva se nekako iskopae franjevci iz ove bijede, kada
jedne no i u studenom 1738. osvanu zaklano mom e Arnau e,
podvornik Eminov. Na to dogjoe paini aui i smjesta vrgoe
u tamnicu istoga gvardijana, a s njime sve prvake kr anske, i
hdjedoe ih staviti na muke, ali obno sko i sve malo i veliko,
stadoe vikati i plakati ispred hana (gostionice), a ene s djecom
vatru naloie i cijelu no probdie. Uljed ove uzbune zabrani
'
74
75
'
Lavanin.
T. sp. IV. 624. 27. 37.
IV. 631. 34. 36.
cegovini fra Pavu Dragi evi a, rodom iz Tjeila, sela tik Fojnice.
I on se je, poput mlogih svojih predasnika, nastanio u ovom
samostanu, a time obnovio Fojnici njezin stari ugled. Ve slijede e godine otpo e on pastirski pohod Fojnicom, pak ode
preko Skoplja i Jajca u krajinu (Tursku Hrvatsku); a daljnih
dviju godina dovrio je svoj pohod po cijeloj Bosni i Hercegovini.
Koji su imali prilike zaviriti u njegove biskupske zapisnike,
tvrdili su, da je on svaku i najmanju zgodu na tome putovanju
zabiljeio, dapa e jo je bio u zapisnik uvrstio i sva katoli ka
mjesta, sela i gradove, ozna io sve obitelji, s brojem male i
velike eljadi; dakle podao nam potpuni popis katoli kog pu anstva one dobe. Taki smo popis upe fojni ke i mi ve
saop ili; pak je nenaknadiva teta, da je biskupski stan u Brestovskom sa cijelom pismohranom pao rtvom podmetnuta poara
dne 31. srpnja, 1878., u doba, kada su austrougarske ete
prelazile Savu, da nam donesu slobodu i prosvjetu.
Iz ovih se biljeaka vidi, kako je to bio vanredno naobraen,
revan i okretan mu, jedan od najzaslunijih biskupa za procvat
sv. vjere i crkvenoga ivota u Bosni, poto je mlagje godine
proveo u Dalmaciji kao u itelj i lijepih uspomena tamo ostavio,
osobito u samostanu Visovcu.
U ovo je doba Fojnica bila izala na glas s nekoga fra
Petra, koji se je uspjeno bavio lije enjem, jer je valjda za to
bio i usposobljen na kojem talijanskom sveu ilitu; ina e ne bi
se po crkvenim propisim smio time toliko baviti. esto su puta
kadije, a negda i sami bosanski pae izdavali dozvole i naredbe,
da lije e muslimane imenito: Havu, Atigju, Travni anina, Skopljaka,
Begi a, enu muselima banjalu koga, Zavida Viteanina, enu
Saliha Hadi a, abana i Ibrahima ahinovi a.'
Godine 1742. stade opet moriti kuga u Fojnici i po cijelorn
sreditu Bosne.
U ostalom mirno progje ovo ljeto, bez osobitih potesko a.
Nu zato bijae slijede a godina (1743.) veoma alosna. Ve 27.
sije nja stie izaslanik Gjumruk Mehmed pae, pa pregleda crkvu
i samostan, te obiavi i najmanji kuti izjavi, da nerna nita
prigovoriti. I sutra dan opet svagdje zaviri, ali ni ovaj put nita
protuzakonita ne nagje. Sada je trebalo, da to kadija pismeno
potvrdi, ali jer on ne hdjede, otputi se 5 franjevaca s nekoliko
' Ondje 597.-618.
76
katolika k pai u Travnik, a dvojica ostae zatvorena u Fojnici.
Dok su oni ekali, da ih paa pusti preda se, dotle Tufek i
dovede i ona dva i s njima kreevskog vikara fra Ivu Ivi a,
donesavi od kadije dobar izvjetaj. Nu po em oni ne htjee
pokazati kadijskog i 1 a m a (odluka) painomu haznedaru (blagajniku) da ga ne bi po emu sakrio, a ovaj opet drao, da
oni ni ovaj put nemaju dobre popratnice, ode k pai, pak i
ove franjevce strpa u tamnicu.
Na vijest, da je 7 franjevaca naselilo travni ki zindan
(tamnicu), slete se obljinja bra a, a za njima cijeli katoli ki
narod pred pain dvor. Kada to paa ugleda, posla svog silihdara ( uvar oruja) i ohadara (suknar) k njima, a oni im predadu
svoju tubu. im otpo e painska sjednica, dovedu etvoricu
franjevaca pred pau, a oni uzmu u ruke najbolje svoje isprave
i kadijin i I a m, te tiru e sjednici. Kada se ovaj pro ita, izaslanik
poku i i prvanji istoga kadije Ali ati a, veoma po njih nepovoljan. Sad paa plane od jeda i re e: Vodite ta etiri i zatvorite,
a ja u poslati iznova, da se sve izvidi, te ako se nagje i
jedna ivija (drveni avao) nova preko fermana, neka se sve
obori! U ovo povjerenstvo bi imenovan kao glavar travni ki
kadija, a kao lanovi: Baaga, Belaga i onaj prvi izaslanik, te
sobom ponesoe tovar lanaca, da poveu sve franjevce i one
muslimane, koji i jednu dobru rije za njih progovore. Sobom
povedu i prvih 5 franjevaca, te doavi u Fojnicu, sutradan
dogju u samostan i cio dan sve pretraie. Pred ovo povjerenstvo
stupi i biskup Dragi evi sa svojim tajnikom fra Matom Lavaninom, nose i oprave, s kojima su bili ovlateni crkvu i
samostan prekriti.
Izaslanici pregledavi svaki zakutak, dapa e i dvorite,
okrenue u dosko icu i rekoe : kamo vam popis soba i
prigradaka, njihova irina i visina; a tako i od crkve ?" Oni
odgovore : Mi ne moremo biti bez soba i prigradaka, a to se
u ferman ni ne me e; nego samo da nije zid od manastrira
iri ili vii ; a evo opet ferman, po kojem smijemo unutra, gdje
stojimo, u init to je od potrebe ; a evo i demata (mjesne
Turke) upitajte." Oni megjutim nikoga nita ne upitae, osim
dvojicu imama, koji neto u prilog fratrima rekoe. Kad bi
pred samu no , povedoe sve franjevce u zatvor, pa i biskupa,
a ti bijahu : fra Pavao Lozi , gvardijan fojni ki, fra Andrija Cati ,
sutjeki, fra Ivo Ivi , vikar kreevski, fra Mato Lavanin, fra
77
Nikola Lavanin, fra Mato Kmetovi , fra Bono Ramljak i fra
Antun uri , ter svi ostae 5 dana u tamnici, dok odoe turski
ulaci (glasnici) u Travnik i dcnesoe painu naredbu, da se puste
na slobodu. 1 Lijepo dodaje na ljetopisac: Ali cr n obraz jasprama" ! Na taj se samo na in sva tri samostana smirie, dobivi od pae i travni koga kadije izjave, kako su franjevci
posve nevini. ta se je tom prilikom novca potroilo, ne zna se;
a ta se je straha i muke pretrpilo, to zna sami Bog, koji je
to onim mu enicima davno platio.
A da bude punija aa kunje, sredinom ljeta bukne kuga
i u samostanu, od koje pomrijee 4 sve enika, 1 klerik, 1 Iajik
i sedmero djece. Od ovih se jedino klerik ukopa u crkvi, sve enik
pred crkvom, lajik u vrtu pod oskoruom, koja i sada opstoji,
djece troje pred crkvom, troje vie samostana, a jedno u Selakovi ima, a u varou umrije 67 el;adi.
I godina 1744. bijae kobna po sva tri samostana. Opet
je doo za vezira Ali paa E imovi . Njegov namjesnik, zvorni ki paa, zovne u Sarajevo gvardi;ane, da odmah uplate dulus.
Ovi pribojavaju se, da im se ne e to ura unati u redovito davanje, ne htjedoe u prvi mah dati, dok vezir sam ne dogje ; a
on vre u zatvor o. fra Pavu Lozi a, fojni. koga gvardijana, fra
Antuna Neilemovi a, sarajevskog upnika i fra Miju Aljinovi a,
sutjekog vikara. Megjutim stie i drugi vezirov zamjenik kao
kajmakan, pa ih ni ovaj ne htjede pustiti iz zatvora, dok ne
uze 1.000 groa, davi im veliku bujrultiju i obe avi, da im
vezir ne e uzet ni probijene pare, te ih pu a nakon 10 dana
gorka tamnovanja. Isti kajmakan odredi pregleda a, da pregleda
nanovo samostane, a dok ga od toga odvratie, odoe i opet
mloge jaspre. 2
Jedva to nekako urnirie, kad evo Vili a Teskeredi a,
financijalnog zakupnika, koji po e zahtijevati dozvolu, da pregleda samostanske podrume i uzme carinu na vino. Gvardijani
se i njemu oduprijee, ne davi mu nikakva mita; ali zato podmitie tokoga kod vezira. Sa svim tim vezirski namjestnik u ini
po volji Vili u i posla u sva tri samostana svoga pouzdanika,
koji zaviri u svaki kuti i ne naavi nita, ne uze sebi ni pare,
ve jo usilova fojni koga kadiju, da izda vrlo dobru svjedodbu
Lavanin.
Ondje..
79
78
o njegovu izvidu. Da su tako jeftino u ovoj stvari proli, prepisivali su franjevci osobitoj zatiti Bojoj, kojoj su oni i vjerniei bili izru ili ove zgrade, ine i javne ophode kroz vie dana.'
I slijede e godine bili su napastovani za uvozninu na vino; ali
su na temelju starih povlastica bili odbijeni svi tuitelji.
Ovoga se ljeta (1745.) pobuni cijela Hercegovina, Neretva,
Rama i Skoplje rad novih nameta, a u toj su narodnoj uzbuni
pravljene velike smetnje i franjevcima, pak je morao sam vezir
napasnike na red pozivati i progonjene u zatitu uzimati, a to
je opet postigao krvavo ste eni novac, kako to svjedo i okrunica gvardijana o. Gabri a, izdana na sve podru ne upnike, u
kojoj javljaju i smrt neke bra e, dodaje : U isto vrime priporuujemo ovu svetu ku u, koju znate i vidite, da je sa svih strana
osirotila i veoma opotribila na ti na in, da, ako je bratja redovnici i dobro inioci ne pomognu, odoliti ne e mo i.'"
Ni slijede a godina ne progje bez teke kunje. U vrijeme
je kuge ukopan nedomak Rupnovca, gdje se je tada nalazilo
kr ansko groblje, o. fra Mijo Kumi i nad grobom usagjen
kameniti kri po vjerskom obi aju. Doma i muslimani tuie,
da im je to na smetnju, jer da im se od toga konji plae, kada
tuda projahuju. Na to vezir posla svoga muselima (izaslanik) za
izviditelja, i on zovnu na me emu (sudski ured) fojni koga
gvardijana o. fra Antuna Vu evi a i vikara o. fra Nikolu Pavlovia, pro ita im vezirski nalog i obadva strpa u zatvor. To bijae
izjutra, a iza podne povedavi ih sa sobom, izagje na Rupnovac,
a za njim kadija Krivi i mnotvo muslimana i kr ana. Kada
vidie nai, da kadija i od muslimana Lu i i Tero o zlu misle,
poee plakati govore i: Gdi emo se daklen kopati, kad nam
ne date po naemu zakonu u naemu groblju?" Na to se pomami
kadija, po e vikati i zatvarati franjevce i kr ane, prave t a k i i
ila m. Kad se vidie ostali u nevolji, sko i malo i veliko i mnogi
odoe k pai u Travnik. Od franjevaca ode fra Mato Lavanin,
tajnik biskupov. Megjutim prije njih stie pai kadijski ilam;
a kad oni izagjoe pred pau, isti prosu silnu srdbu govore i:
Sve je la, to ste pisali u arzohalu (tubi); to je zloba, koju
nosite protiva kadiji, zato u poslati ljude, kojim vjerujem, i ako
bude kri nanovo usagjen, gvardijanu u dosko iti, jer mi pie
kadija, da je nanovu ; ako li ne bude kako kadija pie, dosko i u
'
80
81
od tri samostana 1000 groa samo pai, osim tevtileme (pregledbe) i re e, da e ih lijepo pazit i preporu it svome gospodaru, pa da se ne brinu za dulus ni do godine. U to dne 13.
travnja stie i paa, koga su franjevci po obi aju sve ano do ekali i pridali mu obi nu ast, na kojoj on zahvali, izdavi im
lijepu bujrultiju i ne uzevi dulusa, kako je kajmekan i obe ao.
Ali ve u kolovozu mu ke potrai novi dulus, ali ne dade, da
se daje ikomu od njegove pratnje, kako je bio obi aj.
Kroz to je vrijeme paa sve sile uloio, da skri premo
baa i bosanskih prvaka, koji su se opirali uvedenju novih nameta, pak su jama no i franjeva ki upnici mnogo pretrpili; nu
najgore je stradao o. fra Pavao Lozi , kapelan u Duvnu. Njega
je tuio katolik Harnjak, da je svoju sinovku predao u Dalmaciju, jer ju je ovaj silom bio oteo i htjeo za sina vjen ati, ali
ona se nekako izma e i prebjegne preko granice. O. Lozi a
svezana dovede na Kupres pain Delibaa i baci a tamnicu, a
dok se oslobodi, ode mu blizu 300 groa, a bratu mu pak 70.'
Margeti ev ljetopis spominje, da je 6. svinja g. 1749. u
Fojnici umro Muhamed elebi , prozvan Begom, ovjek zao i
klevetnik, koji je bio uzrokom, da se je oborio kri na Rupnovcu, te da su s njega mnogo etovali ne samo franjevci i
kr ani, ve i sami doma i muslimani. On se," kae, razbolio
od udne bolesti, na ti na in, da je iv izagnjio, nit mu se mogla
na i likarija; najposli iskao opro enje od fratara. Jo je govorio:
Evo ne mogu nikako umriti, jerbo me u z0 as nagovori Krivi
kadija, da inim i podignem tubu na fratre za oni kri na Rupnovcu." I rekoe, da ga je triput zemlja izmetala i nije se udit,
jer je bio ovik od sviju opa ina gori.
Megjutim umalo, da nije i opet na Veliki etvrtak vatra
sve unitila. One su iste no i neki rudari ili u svoj rudokop,
kada opazie, da e je zapalila pojata kraj crkve i samostana,
nanovo pokrivena, u kojoj je spavao sluga i jedno sam istansko
dijete. Oni prilete, njih probude i nekako vatru pogase. U pojati
je bilo dosti konja, jer su mnogi redovnici bili doli na posvetu
ulja, a po tom je tu i biskup bio, kao i ono prvi put.
Mjesec dana kasnije stie muselim novoga pae i ne uze
dulusa niti tevtileme, ve lijepo primi trojicu gvardijana i uze
ast, rekavi : Ako ste drugim muselimom davali dulus painski,
' Margeti ev ljetopis u Livnu; prepis o. Antuna uri a
u arhivu.
Ondje.
82
83
Fojn, ljetopis.
T. sp. 681.
85
84
bilo ni otkle prave zatite ni saaljenja i da su svakog muslimana zvali svojim gospodarom, a oni svakome pod nogama.
U isto se doba pojavi u Fojnici i ciganski ara lija, trae i od
naroda i franjevaca 300 groa. Jedva ovog odbie, kada se
g. 1755. nasuka neki Mehmedbaa, trae i novaca i prijete i,
da e poubijati sve fratre i samoga kadiju, pa je morao vezir
narediti, da se ovaki zlikovci pohvataju i k njemu poalju.
I dvije su godine kasnije (1757.) dodijavali samostanu
kojakakvi nasilnici pod bainskim imenom, te je i opet vezir
morao izlati nalog, da ne diraju u franjevce. Od velikih
u ili su se i mali, da prave neprilike mjesnim franjevcima, imenito: muslimanski bi obani (pastiri) utjerivali marvu za vrijeme
kositbe i etve u samostanske livade i njive, a da ih ne bi
smjeli franjevci istjerati. 1
Kako su svi inovnici nemilice gulili ovaj samostan, vidi
se iz jednog ulomka samostanskih ra una iz g. 1759., i to u
sama 4 mjeseca. Dano je naime :
120 jaspri,
eminovim momcima
18 900
araa
7 080
paine ve ere
3 800
paina ita
960
za komore
2 490
ehaji
Ukupno . . 33.350 jaspri.
A da nije ovdje sve, doznajemo iz slubenih namira. Tako
ba ove godine ehaja daje potvrdu, da je predan obi ni dulus,
a mufeti (povjerenik) vezirev izdao je priznanicu, da su mu
tri samostana dala 880 groa, dakle 220 dukata u zlatu, za
njegov trud (?). 2 Neto se vie nalazi iz g. 1760., i to po ami
od svibnja. Dano je dakle Turcima :
6 020 jaspri,
za menzilhanu"
180
eminovim i ehajinim momcima
9 840
desetine eminu
164 700
dulusa
120
za arzoale
20
880
ara liji drugi ara
If
JI
If
)1
87
86
89
88
tediti i od zalogaja otkidati, da se tomu i priuba udovolji. To
najbolje osvjetljuje okrunica gvardijana o. fra Lovre imi a
od 21. travnja 1764. na sve upnike fojni koga samostana. Javljaju i im, da e se drati redodravna skuptina u Kreevu
dne 6. svibnja, moli: Ako imate togod lemozine libere (milostinje za uzdranje sve enika) i misa, da mi poaljete po ovomu,
koji vam prikae ovu moju knjigu, ne bi li kakogod zakrpio i
moje i vae potenje barem ove krvave godine. Moja draga
bratjo, nije potribe, da prid vami kle im i suze prolivam, koje su
mi jurve o i nalile od muke. Kupio sam ove godine krvavom
cinom svekoliko do luga na ognji u, a Turci neviruju, nego na
veliko pitaju, i valja svaki dan brojiti, a neima se odkuda; zato
kako reko, nek sam vam priporu en."'
Pa ni te globe nijesu bile jedina nevolja one dobe. Bilo
je tu i drugih : tako branili su im ogragjivati njive i livade,
hotimice su im ugonili marvu u gotovu ljetinu, zbacivali ih s
konja, kad bi ih sreli na putu, dapa e i usred rijeke, napokon
petljali se u enidbe katolika. 2 I proti ovim nepravdama franjevci
su se prituivali mulli i veziru, a ovi redovito izdavali otre
opomene; nu doma i se muslimani nijesu ni do sada mlogo na
to obazirali, a osobito ne ovog vremena, kada je baaluk u
potpunu cvatu bio, pak su mogli pod bainskim imenom nekanjeno po injati svakojaka nasilja, imenito kada bi ih vlada
na oruje digla, kao to se to dogodi ljeta 1769. Age, barjaktari i bae poput gladnih vukova napadali su na hudu raju,
e
grabe i sve, ega bi se do epali. Franjevcima ne bijae mogu
u
i
ni kuda maknuti; jer su im otimali konje i skidali odje
obu u, pak stoga nijesu mogli ni dulusa veziru sobom predati,
ve to u inie preko nekoliko svjetovnjaka. 3
to su inili pojedinci, to su ve prije vidili od svojih
pretpostavljenih. Tako dne 7. velja e 1770. uze fojni ki kadija od
mjesnoga gvardijana 30 groa, samo da ga kadija ne tui mulli
i ne pregleda mu crkve. Muslimani u to pronesoe glas, da
su nekakovi popovi iz Moreje u Gr koj hodali po Livnu i Hercegovini, svuda bune i narod protiva Turcima i da su se sklonili u naa tri samostana. Vezir tome povjerova i posla otre
paalije u Fojnicu, kamo dozvae i kreevskoga gvardijana.
Doma i arkiv.
T. sp. 744, 56, 60, 91.
3 Djelov. franj. III. 129.
91
90
gragjanskom pravu dosta u en, ter da ie za svog dugog biskupovanja mloge velike grjenike svojim blagim postupkom
e i jezgrovitije izrazi se
gorljivo u na pravi put izveo. Jo kra
asti
mu
naljednik
i
viegodinji
drug, biskup DOo njemu u
je
kao
blaenik,
a
umro kao svetac
breti , napisavi: ivio
bez duga i imovine." Pokopan je u crkvi pred oltarom Gospinim, a nad grob mu stavljena plo a s latinski natpisom; koja
se sada uva u samostanskome muzeju.
Uspomena na ovoga biskupa jo ivi u zatitnicima kraljestva bosanskoga, to jest : sv. lliji i sv. Jurju, koje je on sa
sve enstvom i narodom obrao, te sv. Stolici na potvrdu predloio.
Osobito ga se i danas spominje rodno mu selo Tjeilo, budu joi posugje, koje je on za ivota nabavio.
uva njegovo misno ruho
u
nije
prestala biti Fojnica sjeditem bi-Njegovom smr
dne
12.
travnja
r. g. stie naimenovanje o.
skupa, budu ve
fra Marku Dobreti u, isluenom lektoru bogoslovja i provincijalu, muu 'veoma pobonu i u enu. Veselje, koja zavlada po
cijeloj redodravi na tu vijest, svjedokom je, da nije mogao
biti bolji izbor. Radi posvedbe zaputi se u susjednu Dalmaciju
i posveti ga u Trogiru za eretrijskog biskupa dne 6. lipnja
Franjo Luka Garanjin, spljetski nadbiskup. Na povratku ga sjajno
ani u Sinju, otkle je izdao prvu okrunicu
do ekae malobra
enstvo
i
puk
svoga vikarijata. Doavi u Livno otpo e
na sve
pastirski pohod, te nastavi preko Duvna i Hercegovine. Kada
stie u Posuje, osmalinske oblasti obijedie franjevce, da
okupljaju i o izdaji snuju, ter sami kreevski samostan tetova
radi toga 100 dukata. On megjutim proslijedi svoj pohod, pak
e godine mogao javiti sv. Stolici, da je
je ve u velja i slijede
obaao cijeli svoj vikarijat uzdu i poprijeko, te krizmao 11.17
eljadi; a po em tada nije ni bilo u Bosni i Hercegovini vie
od 66.895 katolika, to je svaki 6. katolik dobio sv. potvrdu,
i svi su mogli viditi svoga natpastira. Nu kada je doao u
Travnik, die se od Turaka na njega graja, da kuje nove zakone
hiljadu dukata
i narod okre e na rusku stranu, pa zato potraeiili
u
samostan, ve
Domai arkiv.
T. sp. V. 817. 824.
3 Domai arkiv.
1
93
92
Iste godine neka muslimanska djevojka iz Skoplja pobjee s
jednim Dalmatincem na mleta ko zemljite. Mustaj paa Skopljak,
svali i ovu krivnju na franjevce, ter poru i Voljikom upniku,
fra Petru kulji, koji je tada sluio cijelo Skoplje, da mirno
sjedi kod ku e, da bi ga lake uhitio i objesio; a ovaj ne nadaju se otate nikakvu dobru, pobjegne u Posavinu, za to
paa optui sva tri gvardijana, zahtjevaju , da se odmah objese.
Sre om i ovo miti na 16 dana njihova zatvora i 900 groa
globe. Curu megjutim mleta ke oblasti vrate natrag, a Turci
pogube etvericu katolika i jednu enu, a okolnim seljacima
uzmu 800 groa. Isti su megjutim muslimani poslije priznavali,
da su katotici pravi pogubljeni, te pripovijedali, kako su se
mirno vladali na strati u i lijepo se Bogu molili.' Osim toga
su u god. 1778. dali za ciglih 12 mjeseci etiri dulusa.
I slijede ih su godina imali franjevci odbijati navale hercegova kih vladika; a uvijek je trebavalo takove raspre svravati mitom. Jedva g. 1784. izagje dobar carski ferman, kojim
su izri no odbijeni od uprave latinske raje, a usput im potvrgjene i druge povlastice. 2
Ali ove godine preminu dne 8. sije nja i biskup fra Marko
Dobreti , u 77. godini zasluna i mukotrpna ivota. O njemu
napisa sutjeki ljetopisac : Ovi biskup dosta dobrih stvari naredi po upama i lijepo vlada svojim pukom za korist spasenja
dua. Ovi prelat vrlo ponizne aljine jest nosio i tuniku redovni ku uviek i u viiti jest nosio na goloj koi. I u tetamentu
(oporuci) od ono malo pla e, to mu je godimice sv. skup
(Propaganda) slao, jest ostavio za duu u svaki manastir po
23 cekina mleta ka, da mu se rekne toliko misa.... Ostavio
ubogim dosta lemozine, s provincijom liepo i u miru ivio, sv.
apotolski stol poteno i nau no obavi ivao, red i provinciju
ljubio". 3 0. fra Mato Kristi evi o njemu veli, da je bio slavni
biskup i veoma gorijiv, pun ljubavi prama Bogu i za spas du" 4.
Nad njegovom grobnicom u crkvi bio je postavljen slijede i
natpis, koji se sada nalazi u samostanskom muzeju: Mar cu s
Dobreta Episcopus Eretrianensis et Vicarius Apo'
'
stolicus hic jacet, quem extulit virtus et mors depressit die 9. Jan. 1784.
Ovih su godina slabo ta zabiljeili i doma i ljetopisci,
budu je g. 1782. buknula- velika kuga", pak se svak sobom
zabavio. Samo znamo, da su se franjevci najvie trsili, da skinu
sa sebe ara e, koji su im krv isisavali. Napokon im pogje za
rukom dobaviti sultanov ferman, kojim bie oslobogjeni od
ovog danjka ; ali je trebovalo za svaki njihov stan napraviti
vjerodostojan prepis i poslat ga na svakog upnika, da se mogu
njime posluiti. Ali i to je uzrokovalo mlogo truda i troka, jer
je trebovalo po fermanu izvaditi vezirevu bujrultiju, po ovoj
mullinu u um muras el u, a po ovoj kadijinu. Vezir Adullah
paa Tefterdarevi , rodom iz Sarajeva, zbilja uvai re eni ferman,
nu ne tako sarajevski mulla i bosanske kadije, ve , kako zgodno
primjeti ljetopisac, glede u itab, preme u tespije i glade
brade: fratre pomalo i priko fermana ipaju."
Uljed nekih nutarnjih trvenja u redodravi, sv. Stolica uze
stvar u svoje ruke, te naimenova dne 14. kolovoza 1785. apostolskim posjetiteljem fra Stjepana Trogran ia-Civu, rodom
Fojni anina, da on opet red uvede. U tu svrhu uze ovaj dvojicu
odli nijih otaca, da mu pomognu obaviti posjet. On je sobom
pohodio samostane, drao izborne skuptine i stavio kojekakve
uretbe u njima, koje je sv. Stolica odobrila i njega pohvalila,
davi mu naslov generalnoga definitora. Time je pako bila odlikovana ova redovni ka op ina.
Te ajem ove godine uzeta su etiri dulusa, a da se i ne
spominju obi ne globe i tereti.
Kraj svih fermana stade ih 1787. uznemirivati Hadi Smail
ara lija. Ovaj doavi u Visoko zovnu sutjekoga gvardijana
fra Marka Tablu, pak svezavi ga, potjera ga pjee bez izama
do Bukova, a ondje ga baci na konja do u Fojnicu. Tu s kadijinom muraselom dobavi i fojni koga gvardijana, pa i njega
svezana u habitu svede na Rupnovac, a odanle na konju dogna
u Kreevo. S ovim svojim sunjima u pono i blinu u tamonji
samostan, ine i stranu silu i zorbu, dok mu ne dadoe 1200
groa. 2
Slijede e godine (1788.) plane rat megju Turskom i Austrijom na hrvatskoj granici, pa i zato su morali katolici i franjevci
' Sutj. i fojn. ljetopisi.
Doma i ljetopis.
95
94
na sve strane trpiti mloge tete, jerbo je globio svaki oso,
koji je samo htjeo. Stoga ovih godina nije bilo ni promjene,
ve su ovi kojekuda i svake se sumnje pribojavali. Istom
god. 1790. upotrebe priliku, kada se o Duhovima u Fojnicu
sabire silni narod svih doma ih vjeroispovjesti, pak se usput i
oni sakupe, kao kradom, da obave glavnu skuptinu i provedu
izbore novoga stareinstva, a da nijesu mogli Turci ni pomisliti,
ta kane u initi.
Megjutim je i god. 1789. spomenuti Smail ara lija natjerao
franjevce na ogromne tete radi toboe nepla ena ara a; a ni
drugi inovnici nijesu mirovali.'
Iz samostanskih emo ra una navesti pojedine tete i globe,
a prema ovom popisu moemo zaklju iti, ta su franjevci drugih
godina, prije i poslije ovoga, davali pusta novca bez ikakva
razloga i uzroka:
Dato je u sije nju Muhamet begu mali ijan
60 gr.
sabibiji .na zemlju desetine
2 120 j.
Istomu i Ferhatbegu od starih globa
U veljai od kusura groa, ve era i konak
13 180
kapidijina i naemu eminu Ferhatu . . . .
Dato nesri ne i opake globe, koja bi poradi o. p. m. fra Josipa Tomi a iz Kreeva, ode
350
u aznu (blagajnu)
4 1,".
Vojvodi, da mi zra ne ini u apstu
14
Begu Gjugumovi u
20
Asanagi Kolaniji, naemu kapi ehaji .
10
Karasaliji Skopljaku
15
Murdaru, divitaru i divanefendiji . .
4 30
Cesera (gubitka), to bi na zajmljenih jaspri
81
20
arz
fojni
ki
Za illam i
32 21
Hara (troka) na nas i konje za misec dana
U oujku : za komore od peksimeta (kruh
28 120
dvopekl, koji se nosi iz Dubrovnika . . .
Dini u iz Kreeva, da neide kadiji
3 ,,
30
Miholjskog poreza
92 120
Menzilanski jaspri
U svibnju globe i hara, koga u inismo sva
tri gvardijana u Travniku za 50 dana, u vrime
Ondje.
,,
,,
,,
Domai arkiv.
96
Ni slijede e godine nijesu jeftinije prolazile, te kao to
primje uje kreevski ljetopisac : nije gotovo bilo dana, kad nisu
fratri to kadiji, to eminu, to sama davali." A na drugome
mjestu isti zapisa: Svaki balija (seljak muslimske vjere) bio
gotov vezir, paa, zabit, kadija, mulla, vojnik, sve ev sin."
Megjutim je pridola i stara obi na neprilika. Krov na crkvi
i samostanu dotle je propao, da su se sami zidovi na est
mjesta po eli osipati, prijete potpunim rasulom. Uzalud su
franjevci molili vezira, da im izda dozvolu; on im je svakiput
krko odgovarao: ,,Nesamo da ne dam, ve kad bi bilo na moju
i druga bi dva sa zemljom sravnio." U toj stisci obrati se ukupno
redodravno stareinstvo na Propagandu u Rim, te orisavi jadno
stanje ovih zgrada, zamoli da bi se sama sv. Stolica za ferman
pobrinula, a oni da bi poslali jednog redovnika u Be , drugoga
u Carigrad, da stvar obrazloi i pospjei, premda nijesu znali,
otkud bi im putne trokove priskrbili. Iza dvije godine uzaludna
o ekivanja, poslae u Carigrad o. fra Matu Iveki a, vjeta turskome jeziku i postupku, koji duge 2 godine provede obijaju i
pragove Portinih ureda i poslani kih pala a, dok je izvadio
ferman, kojim se bosanski franjevci rjeavaju dravnih danjaka
i proglauju slobodnim svoje zgrade popraviti, istaknuvi, da
su oni pod zatitom evropskih velevlasti. Nu budu nije u toj
sultanovoj povelji izri ito spomenut fojni ki samostan, ne htjede
vezir ni uti o kakvim popravcima ili prekrivanju, a na taj na in
cijeli troak i trud odoe uzalud. Napokon odvai se samostanski
vikar fra Ivan Mir eta, rodom Dalmatinac iz Gomilica u Katelima,
te potroivi 1000 groa isprosi od vezira povoljno izvje e, a
na temelju ovoga dobavi novi ferman, da se popravi nesamo
krov, ve i zid crkveni, pod obi nim uslovom: da nita ne bude
ni ire, ni vie, ni dulje, nego li je do sada. U tu svrhu najprije
vezir, onda mulla i mjesni kadija svaki za se premjerio obe
zgrade u visinu i irinu, dok su dozvolili, da se preduzmu nuni
popravci. Napokon trebalo je na ruku uzeti i doma e muslimane,
davi im prikladne darove, a onaj dan, kada su namjeravali
obarati stari krov, pozovu ih na gozbu. U opredijeljeno vrijeme
dogju svi pozvanici osim kadije, koji poru i, da se nitko nije
usudio oboriti prve daske, dok on to ne u ini, a on opet da
ne e do i, dok mu se lijepo ne plati. O evidac nam ivo opisa
ovaj prizor: Jela su, veli, bila sva gotova, sofra metnuta, a da
nije falilo ni slana ni masna. Turci posjedali, pak samo ekaju,
97
da se unesu jestbine; ali kadije to nije da nije. Poruke su tkale
doli gori, as tamo, as amo, ali kadija zadro na veliko. Napokon
se gvardijan s kadijom nagodi za 1000 groa, a on slavodobitno
izagje, opori jednu dasku, primi ugovoreni novac, opra ruke i
sjede za gotovu tolu, ne stide se ni najmanje, da je ovako na
razbojni ku ucijenio svoje astioce.
Ovo se dogodi dne 31. svibnja god. 1798., a cijeli se posao
dovri dne 30. listopada iste godine. Iz spomenice Mir etine,
koju on uzida vi glavnih crkvenih vrata, doznajemo, da su
izmjenjeni do ternelja svi crkveni zidovi osim lijeve strane, u
crkvi izgragjeno pjevalite, na injeni oltari, a crkva kradomice
podignuta u visinu za 2 arina. Sedra se je 5 tjedna kopala na
Banji kod potoka f dato barjaktaru ii u 310 groa, kao
vlasniku zemljita. Utroillo se je 20.000 komada imle, 200
tovara kre a, 35 volova, 700 komada sitne stoke i 6.000 groa,
ne ra unaju ovamo ito, sir, maslo, vino, rakiju i druge stvari.
Pri tom bilo je 20 majstora od Sarajeva, 10 od Livna, 10 od
Jajca i drugih iz razli itih mjesta, svega 90, a nekad i po stotinu.
Ovoga Ijeta se pojavi i kuga u varou, te se bijahu svi
poplaili ; jesen bila kiovita, a uz to bilo smutnje po svijetu.
Upravu i nadzor vodio je o. Mir eta, gvardijanorn bio fra Franjo
Vu evi . Spomenica osobito hvali varoane i varoke, jer su
svi pomagali i posluivali. Poslije svega su dogotovljena glavna
crkvena vrata, a sadrene stupove i pragove donesoe fojni ani
u 4 sata no i, do im su im ene putem svijetlile. Donesavi ih
pred crkvu svi od milinja zaplakae, a bilo je tu oko 400 dua.
Za cijele radnje nit se tko ubi, nit razboli.' Sada opet naklopie
carski slubenici, da to sve premjere, pregledaju i posvjedo e,
kako je po fermanu izvedeno, a nanovo je trebalo pla ati pristojbe i putne trokove, dijeliti darove i mititi na sve strane,
pak su daleko vie iznosile ove svote, nego li je potroeno na
gragju i graditelje. Za vje itu uspomenu bila je uzidana nad
vratima lijepo izragjena spomen-plo a, koja je sada pohranjena
u samostanskom muzeju. Na njoj je ovaj natpis:
Sultan Selim III. indulsit.
Fres Min. Obs. populusque Ecclam Contumque
S. Spus Fojnizae A. D. 1798 repararunt.
Fojn. ljetopis.
99
98
U isto su se doba zbivale i druge neprilike, koje su mlogu
suzu istisnule onim hudim patnicima. God. 1796. dogje jedan
sve enik u selo Orahovo, da u ku i nekoga Andrije sv. misu
govori, a Mehmed Muhidovi navede mubaira, koji rastjera puk
i franjevca. Andrija, ne budu i lijen, isprebija nasilnika, ali za to
tetova 750 groa, samostan pako 250.
Neka potur enica Atigja tui fojni ke franjevce veziru, da
su joj sakrili sestru Fatimu, koja je sluila u ku i Dervibega
Teskeredi a u Travniku, imenito nekog fra Marijana i fra Angjela,
te su ovi dosti muke vidili, dok se opravdali. Jo tee osvadi
fojnike franjevce Alibaa Zrno, handija u Klokotima. Ovaj se
naime bijae oenio katolikinjom, koju je silom potur io i vjen ao, a ova opet, uhvativi zgodnu priliku, pobjee, da joj se
je zauvijek trag zameo. I ova je krivica imala pasti na stare
grjenike, i on N.ne pred samostan, trae i svoj h ar e m. Uzalud
su se franjevci pravdali i dokazivali, da niti znadu niti su mogli
znati za bijeg njegove bule. Alibaa ostane pri svojoj i tui ih
najpre jednom, pak drugom veziru. Parba svaki put ispade
dobro po franjevce, ali uvijek i tetovae mlogi novac. On je
esto parbu podgrijavao i dvije godine stajao u Fojnici, da ih
moe lake uznemirivati, u em su ga pou avali stari fratarski
protivnici. Dosjeti se napokon neki gvardijan i jedno ga jutro
potrai u dematu, pa mu re e, da je svu no o njemu sanjao i
s njime se pobratio. uvi to Alibaa raskrili ruke i njega iljubi,
na to zabaci raspru i mjrno se vrati ku i, da vie nigda stvari
ne ponovi. Suvremeni samostanski ra uni svjedo e, da je u toj
samoj uzgoni potroeno 8.000 groa, dakle oko 2.000 dukata'.
Dodamo li tomu, da je radi klerika Pecikovi a tetovao samostan 4.041 gro i 150 jaspri, onda smo priblino sve iscrpili,
to je samo pusta novca potroeno u ovo alosno doba, a sve
brane i sebe, katolike i ovo jedino uto ie progonjenih.
Kako su mlogi siromani katolici bili u slubi bogatijih
muslimana, a neki kr ani kao pribjeglice stali nadolaziti ovamo,
po eli su otimati katoli ke djevojke sebi za ene. Kada ih upnici
nijesu htjeli vjen avat, osobito nepoznate osobe, oni su se utekli
svojim gospodarima i tuili svoje pastire. Nije bilo upe, da se
nijesu muslimani u to mijeali, provode i silna nasilja nad ovim
bijednim patnicima.
*
1
3. Domai arkiv.
101
100
ljubitelji ubotva. Gvardijani su i sada nabavljali iz op ine
svima obu u, kabanice, izme, orape, akire, dolame i velike
urke, a kada bi koji polazio na upu, osobito prvu put, dobio
bi potpunu opremu. Zajedni ka odje a stajala je u posebnoj
sobi, zvana k o m u n i t a. 1 Ipak su se mlogi pojedinci strogo
drali sv. pravila, emu su nam dokazom sami biskupi, koji se
isti u kao uzori dobra redovnika, jer su umirali bez gotovine",
uboki se nose i i vunenom se kouljom slue po goloj koia.
Po gotovu toga je bilo kod .drugih prostih redovnika. 1 okolnost, da su muslimani dovodili svoje bolesnike do franjevaca
ili ove do svojih patnika, svjedokom je, da su i kod inovjeraca
smatrani bili kao ljudi veoma krjeposni i poboni.
Divno je i danas pogledati u doma e zapisnike prihoda,
viditi kako su upnici slali u samostan cijelu svoju pritednju, da se
namire nebrojene tete i trabine, te kako su oni to iz najudalienijih
upa i u tolikoj svoti dostavijali, da se mi snebivamo. Slavonska
upa unti , a napose fra Petar Pastirevi , veoma ugledni redovnik, potpomagali su ovaj samostan, da ne ugrezne u dugove.
Naao bi se i po koji vanredni dobrotvor, ali su im preu ena
imena, valjda na njihovu elju i zahtjev, da im bude obilatija
pla a u nebu. I puk je radosno svoje prinose darivao u tako
plemenite svrhe, da se njihovi sve enici lake rijee zatvora i
svakojaka progonstva.
Ovoga vijeka malo je knjiga u samostanu napisano, ali su
tim vie bile stare pretiskivane, osobito one Margeti a, koje, su
doprle i u obanske kolibe i u varoke potleuice, nijete i u
srcim onih vatrenih katolika ar nehinjene pobonosti i strogoga
udoregja. Koliko su bili bosanski katolici oduevljeni za svoju
sv. vjeru, neka svjedo e ovi dogagjaji : Oko god. 1719. fra Ludovik Ivai, upnik Jajaki, vjen a Luciju Barevac za nekoga.
katolika. Budu je ista slovila kao vanredna ljepotica, htjednu
ju muslimani preoteti, pak pozovu upnika i djevojku na sud
pred kadiju, pak onog odmah pritvore, a ovu predadu muslimankama, da je prevjere. Nu kada se ona tomu oprije, stanu
ju zlostavljati, pa ne mogavi ni tako nita posti i, nakon 4
dana odvedu ju u Travnik, a upnika i estericu katolika okuju
u gvogje. Iza 72 dana svakojakih patnja bie puteni na slobodu, uzevi im 830 talira. Kanje pribjee fra Ludovik Iva i
1
Fojniki ljetop.
102
jednost povjesnu, jer su na njoj slikane osobe u onovremenoj
bosanskoj narodnoj nonji, koja je sada u ovome kraju posve
izumrla.
Do nedavno su slavili dan sv. Roka sve anom sv. misom
i propovijegju; a uzto su opet kova i svetkovali blagdan
prPsv. Imena Isusova ; drvodjelci sv. Josipa. A kako je bila
uvijek mnogobrojna redovni ka obitelj, to su sv. asovi sve ano
moljeni, a estoput i pjevani, budu su bile este i crkvene
franjeva kog reda svetkovine, kojima bi prisustvovali i mjesni
katolici, te se takim prilikama ispovijedali i pri e ivali. Ba iz
ove dobe imamo dosta pjevnika, dokaz, da se tu uvijek nalazilo
Ijubitelja crkvenoga pijeva, izu enih ponajvie u Italiji.
Samostan je ostao i te ajem ovoga stolje a najvanijom
to kom bosanske redodrave radi svog arkiva, radi stolovanja
dvojice apotolskih vikara i mnogih provincijala, te boravka
najuplivnijih redovnika, koji se istakoe ne samo redovni kim
ivotom, ve i u eno u i okretno u u ono tuno doba.
Hrana ove samostanske obitelji za cijeloga ovoga stolje a,
kako se vidi iz zapisnika rashoda, bila je vrlo jednostavna :
penica, meso ov je i kozje, rijetko pak govedije i krmetije,
zatim su sir, maslo, jaja i riba bile glavne sastojine njihova
obroka, a od vanjskih proizvoda jedino ulje i pirin (ria). Malo
su troili kave i sladora. Vino su dobavljali iz Nei-etve, sitnu
marvu, kao i sir i maslo dobivali su sa upa : Skoplje, Rama,
Kupres, Duvno i Livno ; a to im ne bi doteklo, kupovali su iz
upni kih prinosa, dobrovoljne milostinje u crkvi, misnih pristojba i prodanih koa. Odve su bili neznatni ku ni trokovi,
napram globama i mitima, iznimivi jedino vino, ribu i ulje.
Stedili su dakle veoma od sebe, da izmognu vie rtvovati za
otkup vjerske slobode.
Franjevci su pred vezira i mullu izlazili u potpunoj redovni koj odje i, ali na putu, u upni kim stanovima bili stt kao
kakvi kr anski trgov i i ili odli niji seljaci. Odijelo im je bilo:
gunj, je erma i koparan, ohane aksire i pas, na glavi kapa i
pamra, sve mrke boje, kao i u ostale raje; a na nogama jemenije
ili ime. upni ki su stanovi obi no bili na begovskom zemljitu,
te su njihove ku e uvijek bile otvorene njihovim zemlje-gospodarima, kojima bi u znak vlasnitva o Uskrsu davali po koju
stotinu jaja, a estoput no ite, jelo i pilo, kada bi im se Svidilo ;
ali bi kod istih nali zatitu, koliko za se, toliko i za kmete.
103
Mlogi su se siromaniji muslimani prozvali baama i pod
tim bi nazivom po injali kojekakva nasilja, traili i od franjevaca
napojnicu", inili im tete, zbacivali ih s konja, te i po koji
udarac zadali, a da se ne bi smjelo za to nigdje potuiti; rije ju:
baaluk je bio doba pravog bezvlagja (anarhije), a time i
sv lkojake sile i nepravde. Pod ovakom neuregjenom i samovoljnom upravom preli su franjevci i katolici u XIX. vijek.
V.
(God. 1800.-1913.)
Sadraj: Tuba. Orgulje. upni stan u Skoplju. Mileti
biskup. Potur enice. Razne tete. Kuga. Globe. Zgrade.
Nemiri u puku. Smrt Mileti a. Nova crkv. uprava. Biskup
unji . Novi samostan. Kr evine. kola. Okupacija. Dioba
upa. Nova crkva. Obnova samostana.
I na pragu devetnaestog stolje a susretamo se s istim nevoljama, koje su dovle pratile ovo ubogo franjeva ko zaklonite.
Jer je god 1800. bio poslan u Dubrovnik radi svojih zlo ina nepodnoljivi klerik fra Franjo Pecikozi , njegova sestra
Angja i druga rotbina tuie fojni koga gvardijana, da im je
brata, odnosno rogjaka, nepravedno osudio i u Kaure otpravio.
Premda je isti vezir to dozvolio i oruni ku mu pratnju dodijelio, ipak primi tubu, i dok je rijeio gvardijana ove objede,
uze mu 3750 groa, to je svakako iznosilo oko 1000 talira.
Kako su tadanja mlogo bra a bila glazbeno naobraena,
sarna pako samostanska crkva i za najve ih crkvenih sve anosti
bila ko gluha, to god. 1801. nabavie orgulje, da se tako po,ve a sjaj slube Boje. Sama vijest o toj novosti uzbuni doma e
muslimane, i oni. tuie veziru franjevce, da su nabavili nekakvo
previe bu no glazbalo, koje e naruavati njihovu ku nu tiinu
i smetat ih u molenju. I sada je trebalo duboko segnuti u vlastiti ep, dok su umirili vezira i dobili pismenu zabranu, da ne
smiju muslimani dolaziti odsele u crkvu, nit gledati tog udila.
Ova uzgona i druga omanja zanovetanja izbie im iz kese nita
manje od 7.516 groa,' do im je cijeli sarnostanski potroak ove
godine iznosio 5.230 groa, dakle za poldrugo vie kvarovali
s kojekakvih globa i nasilja, nego li je bio potroak na tolike
sve enike, klerike, djecu i sluge kroz punu godinu dana.
I godine 1802. snagje nae witenike nova nesre a. Sve do
pod konac prologa stolje a upa Skoplje nije imala stalnoga
1
106
upni kog stana, kao to i ve ina drugih, te su se upnici prebijali sad uz ovu, sad onu katoli ku porodicu, kako bi ih kad
ponudili. Ne mogu to dalje podnositi o. fra Ivo Mir eta, upnik,
oko god. 1796. umoli obitelj Juri evi a iz Voljica, koja je imala
neto svoga zemljita, da mu toliko proda kraj svoje ku e, koliko mu je potrebito za upni ki stan i pojatu, premda je re en6
selo stajalo postrance i s neruke upi. Upitano samostansko
vije e odobri predlog, ali mu preporu i, da se sporazumi s poglavarom one okolice Sulejman paom i Gornjo-vakufskim kadijom Adabuli em. On to i uradi, a ovi mu savjetuju, da za
sada na ini samo pojatu, a iza koje godine, da to preokrene
u pravu ku u, ina e e muslimani dignuti graju, da to ne smije
biti, jer tog upnici nijesu nigda u tome gnijezdu bosanskoga
plemstva imali. upnik ih poslua i na to dobije spahijsku i
muftijinu dozvolu. Poslije 6 godina promjeni se upnik, ali i
kadija, te dogje neki Muhidinovi , te kako je bio eljan tugje
muke, raspita svoga predasnika, gdje bi se dalo to sku iti, a
ovaj mu savjetova da pritegne upnika, jer da je pojatu pretvorio
u ku u. I zbilja ovaj odmah prizovnu novoga upnika fra Matu
Kristi evi a i upita ga, ijom je dozvolom ku u na inio
; a kada
mu on pokaza slubene spise o tome, odvrati kadija, da
toga nije smio u initi bez naro ite vezireve dozvole. Smjesta
napravi tubu na vezira i potrai od upnika 1000 groa, da je
ne poalje. Naavi se ovaj u neprilici, zamoli kratku odgodu,
ter odleti i potui se Sulejman pai, koji mu re e : Ne daj, moe
to i na manjem pro i, ne boj se". Jer se nije mogao s kadijom
za novce nagoditi, ode tuba k veziru, a od ovog dogje nalog,
da se ku a spali. Da ovri ovu naredbu, dogje kadija k nekoliko
zaptija i potrai 3.500 groa ili da e ku u zapalit. Megjutim i
Sulejman paa poru io upniku, da nita ne daje u to ime, a
da se nita ne boji, pak upnik uskrati mito ; ali izaslanici usred
bijela dana potpalie ku u, pojatu i ambar (itnicu), te kroz
jedan sat ne osta tu drugo nego tri garita. Pripovijeda narod,
kako se je upnik za poara mirno molio i etao po ledini.
Zna se jo mjestimice, gdje su stajale re ene zgrade u seocu
Kuti, gdje i sada ivu Juri evi i u vie ku a.
Cuvi za to fojni ki gvardijan podnese tubu veziru, navedavi, da je ova ku a po njegovu nalogu tu na
injena. Ova
ga je megjutim izjava skupo stala, jer mu za to uzee 1960
groa globe. Ovu je nesretnu zgodu opirno opisao re eni o.
107
108
109
110
111
Ukupno
1 groa
2
60
41
48
964
600
2
11
48
3065 groa
Ukupno
165 groa
236
65
,,
118
10
,,
14
38
,,
320
,,
10
,,
89
,,
262
,,
121
9
.
40
60
71
2
,,
62
1)
100
66
31
,,
100
,,
12
2555
,,
11
4496 groa
Za bubanj i talambas
Za ustavit arzoal
Kadiji za temesu
Kajmakanu dulusa
Za komore i zairu veziru
Globe u Travniku
Dulusa opet .
Momcima Mustajpai a i Miralemovim
Za kafu uz barjam
Numanagi u komora i zaira veziru
Godine 1811. dato je
77
),
Za krvarinu u Lugovim
Mubairu vezirevu
Groa jurjevskih .
Eminu
Za bujruntiju radi kr anskog djeteta
Mulli u Sarajevu
Za krvarinu
Menzilhane
Opet bujruntija
Za divanteskeru
Za Pogorelicu
Globe kadiji
Momcima kadijinim
Kadiji rad ilama
Paina ve era 3,'9
Lacu da ne ide tuit
Za komore
Za Sulejmanpainu ve eru
Za dozvolu poplo ati manastir
Za mullin troak
Za globu kadiji
Kadiji
Globe razne
U barjam dara
9,
P)
f,
ff
osim hrane : onda istom moemo zaklju iti, kako su ovaj samostan silno titila ova podavanja. Svaki je inovnik gledao, da
togod sebi prisvoji, ne paze ni na pravednost ni na siromatvo redovnika. Za udo, da nijesu franjevci napustili ovoga
mjesta i svojih jednovjeraca uz ovaka nasilja i nepravde!
Godine 1813. umrije u Sutjeskoj biskup fra Grgo Iliji ,
a ast apotolskoga vikara prigje na pomobog biskupa fra
Augustina Mileti a, koji je stalno boravio u Fojnici, a time opet
posta ovaj samostan stolicom redovitog natpastira, te su ovamo
katolici Bosne i Hercegovine svrnuli pogled, ovdale o ekuju i
rijeenje svih svojih crkvenih poslova.
U isto doba pojavi se u Bosni i kuga, a odmah za njom
glad i rat. Ve slijede eg ljeta stade kuga silno harati u Travniku, Jajcu, Kotoru i Krajini; a jerbo se ljudi veoma prepadoe, napustie sela i varoe, te umakoe u ume i pustoi,
propade im cijela ljetina, do im Skoplje, Duvno i Livno bi potegjeno od pomora, pa i od gladi. Slijede ih se dviju godina
(1815. i 1816.) kuga proiri po cijeloj Bosni, a ustopice i g]ad
stade pove avati nevolje iijede doma eg stanovnitva. U samoj
travni koj upi pomrije 4.000 katolika. Grozno bijae gledati,
kako ene sad bjee u goru s djecom, da spase ivot, a do as
usilovane gladom vra aju se u sela i varoe, ne bi li to nale,
im bi glad utiale, ter iznemogle od glada i kuge po putu
padale i umirale. Ku e, zemljita, ljepa odje a, nakiti, posugje
i sve to je bilo vrijedna, prodavalo se je u bescijenje, samo
da ne umru od glada. Mloge imu ne porodice sada spadoe na
prosja ki tap, samo da ostanu ive. Gotovo polovica katoli kih
stanovnika pade rtvom glada i kuge. Biskup Mileti , fojni ki
samostan i upnici dijelili su lijevom i desnom, kupovali im ito
i na svaku ruku pomagali, kao to nam to pri a doma i ljetopisac,
ali nijesu imali odakle toliko pomo i, koliko su elili i nastojali.
Tomu je nadoao i srpski ustanak, pa ako i nijesu katolici osobno
ratovali, ipak su bili izvreni tekim nametima, nasiljima i svakojakim nepravdama.' Ovaj se je samostan u to doba morao
zatvoriti, a nekoliko se sve enika, potrebit.h za duhovnu slubu,
nastani u kmetovskoj ku i na Selakovi im, te su oblazili kunike ove prostrane upe. lz varoa kao da se je sve bilo iselilo
i skonilo u prodolje Tronik, gje su bili osnovali i posebno
Kristi evi, op. cit.
112
113
groblje, pak je do nedavno ivio sve enik fra Ivo Krili , (t 1902.),
koji se je tu rodio i krstio.
Dok je (god. 1814-1817.) kuga u Fojnici harala, umrlo je
preko 750 katolika. I u toj su op oj nevolji osmanlijski inovnici upotrebljavati svaku prigodu, da franjevce oglobe i otete.
Tako god. 1815. uvi Alipaa Derendelija, da je fojni ki samostan mimo propisane mjere prina injan, odredi svoga pekirdibau (ubrusara), da ode u Fojnicu i razvali manastir iz
temelja. Ovo na vrijeme doznae franjevci, ter davi njegovu
kajmekanu 659 groa globe i jabuke, vezir opozva naredbu
stvar se uredi.
Kasnije, t. j. god. 1817. bi prijavljeno veziru, da ima u
Fojnici neka katolikinja veoma sklona muhamedanskoj vjeri, te
da ve i ramazan posti, ali da joj se gvardijan smeta potur it,
nego ju silom u crkvu goni. Kadijskom izjavom osvjedo i se,
da je to bila pusta izmiljotina, nu morade se i ovdje gvardijan
novcem iskupiti. 1 Uz to su bili redovito ispla ivani dulusi, ara i,
komore, menzilhane, vezirevi konaci i ve ere, te svi mogu i
nameti, koje je mogla izmisliti osmanlijska popanost.
Tako je tekla godina za godinom, dok se god. 1825. ne
pokazae znaci, da se rui crkva i samostan, te da nije vie
mogu e u njima stanovati. Na redodravnoi skuptini dne 24.
travnja 1826. bi to izneeno i zaklju eno, da se odmah otpo ne
s popravkom, a cijeli posao bi povjeren obzirnomu redovniku
fra Stijepi Markovi u. Ovaj dogovorivi se s ostalom bra6om
odredi, da se ovaj put usje e najtrajnija drvena japija od smr a
u planini Rakova Laz kraj Konjica, gdje su nedavno i kreevska
bra a drvenu gragju sjekla ; ali sada zaklju ie, da imla bude
vanredne debljine, kako bi mogla dugo prkositi promjenama
vremena. Sje a daske bi povjerena Herama (Hercegovcima), od
kojih jedan iste godine svrata, otisnuvi se niza stijene.
Pune su etiri godine bra a optrkivala osmanlijske urede
i mogu nike radi dozvole, napokon im pogje za rukom skloniti
vezira Ali-pau Moraliju, da izda uredovnu izjavu, kako nita
ne smeta, da se dozvoli popravak svih triju samostana, istaknuvi osobito - njihovu podani ku vjernost prema devletu (Porti)..
Sultan uvai tu svjedodbu, te izdade dva fermana, od kojih tt
prvom podijeli nunu dozvolu, a drugim potvrdi sve franjeva ke
Ondje i biljeke o. Markovi a.
114
udari u pla i ridanje, koje je dulje vremena trajalo, tako da
ih je sami biskup stao tjeiti, pa sjednuv na prijestolje opet je
drao govor o megjusobnoj ljubavi, pak zaprosivi od Boga
oprost, svetim ih kriem blagoslovi i zapjeva zahvalnicu. Sada
otpo e tiha sv. misa i zavri se ovaj dogagjaj, koji je dugo
ostao u uspomeni ovdanjeg puka. Ovaj pako opis imamo od
o evica o. fra Bone Perii a, koji je tada bio dje akom u isamostanu i nama kanje pripovijedao.
Nenaknadivi je udarac bio za Fojnicu ove godine (1831.),
jer joj smrt tfgrabi najve ega sina, velikog biskupa Mileti a. On
se zaputi u krizmu preko Skoplja i Kupresa u Duvno, a ovdale
u Livno, gdje je uljed napora i velike ljetne ege obolio i
umro 18. srpnja, te u groblju Rapovinam kraj Livna bio pokopan,
kamo su iz Fojnice donijeli plo e, da mu pokriju grobnicu, kada
mu nije zavi ajna zemlja mogla pohraniti kosti.
Nakon smrti biskupa Mileti a fojni ki samostan i sama
Fojnica prestade biti stolica apostolskih namjesnika, budu slijede e g. 1832. ova sluba i ast bi povjerena o. fra Rafi Barii u,
koji odabra sutjeki samostan za svoje redovito prebivalite. Od
tadakao da se nije nita znamenita prigodilo u ovome kraju. Cijelu
je pozornost ondanje bra e svratio na se novi biskup, koji
htjede uvoditi neke reforrne, a pri tome po e krnjiti i sebi prisvajati prava redovni kih stareina. Ovi se oprijee, a redovnici
se podijelie u dvije stranke : jedna za provinciju, druga uz
biskupa, ter nasta veliki nesporazum ; dok sv. Stolica ne razdijeli
1847. vikarijat i provinciju na dvoje, ozna iv biskupu Hercegovinu, a ostavivi Bosnu, njezine samostane i upe izvan njegova
djelokruga i povjeri upravu bosanskog vikarijata o. fra. Andriji
Kara i u s vla u, da dijeli potvrdu ; provincijalom pako naimenova fra Marijana unji a. Oba se nastane u fojni kome samostanu, ter su u miru i slozi djelovali svaki u svom djelokrugu,
a ujedno izcjeljivali rane, koje su se opazile iza dosta dugih
raspra izmegju crkvene i redovni kc uprave.
Napokon god. 1854. sv. Stolica naimenova o. fra Marijana
unji a za naslovnog biskupa Panadskog i apotolskog namjesnika
u Bosni, posvedbu pako primi u Djakovu od prijatelja Josipa Jurja
Strossmajera. I pisac ovih redaka ivo se spominje sve ane ustolidbe
novog crkvenog dostojanstvenika, koja se obavi na Tjelovo r. g. u
prisutnosti redodravnoga starjeinstva i mnagih drugih franjevaca,
uz neopisivo veselje svega katoli koga naroda. Megjutim kratko
115
117
116
novu gragjevinu, pobrinue se za dobar oslon s dolnju stranu,
te po ee praviti podzidu kopaju u dubinu od 5 metara ; a jerbo
nijesu mogli svagdje na i litice, na koju bi poloili temelje, dali
su udariti u zemlju veliko hrastovo kolje (pilote) tako gusto, da
je bilo jedno od drugoga udaljeno 15 cm., a povrh onoga su
poloili santra e (srez) od sirovih hrastovih greda, po kojima je
naba en lijep od sitna kamenja, kre a i crvene ilova e, a onda
istom krupnim kamenjem izgragjen tvrdi zid, irok 1 metar. Izvena koju su udavi to na podarili temelje.
vrinu, slijeMjestimice
dilo se je dalje
dakle
bili su
do visine od
temelji u dub10 metara, naIjini od 6 i vie
siplju i u gormetara, zid denji kraj i zbibeo 1 mejaju i zemlju
tar, a zaljeven
zapodzidu. Za
kre om i crvedesno krilo sanom zemljom.
mostana naBrigu je nad
asta je litica
gradnjom
vou dubljini od
dio
o.
fra
Aupreko 5 megustin Demtara, ali idu i
bi , pod nadprama jugozorom gvardiisto nom dijejana
o.fra Mije
lu zgrade moGujia, koji biralo se je sve
jae dua sveto dublje komtt pothvatu ;
pati, dok se
nacrt
je dao
.
0.
fra
Mijo
Guji
nijesu namirili
graditelj
Ceciopet na liticu,
Iiani, koji je izgradio samostan i crkvu u Gu jojgori ; a poslove
je oko gragje vodio Matija Lovrinovi iz Gu jegore.
U prolje e gocline 1864. dogje isti opet sa 40 zidara i 100
radnika, te nastavi gragju, ali tako brzo, da su 14. rujna digli
ljeme. Nu brzo se pomuti veselje bra e, gledaju , kako se podzida
ispod samostana otiskuje ; izbo io se je dapa e malo u sredini
zgrade i sam samostanski zid, kako se to i sada opaa. Na pogled
toga strah i tuga obuze bra u i narod ; ali da se sve ne srui sad
u mrtvu jesen, dadoe kopati u podrumu, koji se protee uzdu.
119
118
Koliko je novca stala dosadanja gradnja, to se to no razabire iz preostalih ra una izdatka, i to:
22 106 groa
godine 1861. i 1862. dano
126 513
godine 1863. i 1864. ,,
104 292
godine 1865. i 1866. ,
21 150
godine 1869. i 1870. 3,
16 475
od 1875.-8. ,,
ukupno 310.536 groa
),
17
11
lf
120
121
123
122
izgorilo je sve poku tvo, skladite crkvenog ruha i posugja, a
ujedno i dragocijeni arkiv apostolskog vikarijata, koji se ne da
vie nadomjestiti.
Jo od 30. srpnja, kako se po eo popis ove vanredne
vojske, nit tko ta radi, niti zna, ta e poeti: ita oborena stoje
nezgrnuta i gnjiju, a koja su zrela, kapaju svak se o sebi zabavio. Neprestano se na vojsku diu i kr ani i muslimani, a
po vrhu diu se seljaci pod komoru. Dne 9. kolovoza ulo se
je i ovamo, da su austrougarski odjeli vojske stigli u Travnik
i Zenicu ; stoga je 128 osoba krenulo iz Fojnice u Busova u,
opet muslimani sa bijelo-crvenom, a kr ani. sa
crvenom zastavom, kao i oni, to su otili u Livno. Ve isti
dan zali su zaptije opet po selima, da diu nove vojnike, koji
e i i u Klokote, da presijeku put Filipovi a vojsci.
Kroz ovo dana nepretano su se pronosilie po Fojnici vijesti, da e muslimani zapaliti kr anski dio varoa i po initi
grdila, pak su zato svaku skoro no svi katolici sa enama i
djecom probdili kraj samostana, kojega su uvali odjeli dobro
oboruanih sluga sa kojim franjevcem na elu, da ne bi muslimani to neuputna u inili i tako na sve navukli poraz. Dne 11.
kolovoza pozvani su svi muktari i knezovi, da dogju Hadi
Loji, glavaru ovog ustanka na dogovor. Pozvali su bili i dva
franjevca, ali su ih ispri ali susjedi, jer da su i tako uvijek s
njima u svakom poduze u. Neki su im prigovarali, da i od njih
ima megju ustaama, ali drugi su primjetili, da to nijesu Bonjaci,
ve Dalmatinci. Isti dan stigli su natrag i oni, koji su otili u
Livno, jer su bili raspu ani. Dne 13. kolovoza stie stroga naredba od ustakog vodstva, da svak odmah ide u Klokote anceve praviti, pak da kr anima i netreba oruje, ve motika,
kazma, lopata i sli no orugje. Uz to pridolazili su iz Skoplja
manji odjeli, da idu u pomo buntovnicima, a Sarajlije dotrkivali ovamo da pomnoaju smetnju, te nitko nije znao, kuda
e glavom upraviti. Dne 14. iza podne stigoe ponaje i izaslanici ustaki, a megju njima Mehaga Pekua. Ovaj donese
pismenu naredbu, da se kuha i nosi ustakoj vojsci kruh u Kiseljak,
pa ako nema za toga dosta konja, neka ljudi i ene na sebi nose
u logor. Osim toga zahtijeva se, da varoani sutra, a s ieljaci do
dva dana prispiju u Klokote, a tko se sakrije ili pobjegne, da
e mu se sve muko i ensko eljade isje i, porobiti i zapaliti.
Ove je prijetnje izaslanik i u samostanu izbrojio, da je sve
124
stiglo i spomenuto odjelenje u Milodra, otpornici se dadoe u
bijeg i prednje ete progju Kiseljak, do im se glavna sila ondje
ulogori, ne u inivi jada ni tamo ni amo.
Sve se je iznenadilo dne 17. kolovoza, kada ugleda 7
prostih vojnika, koji su doli kao ophodnja iz Kiseljaka, te naravno, da dogjoe u samostan. Tu su ih lijepo do ekali, nu oni
su bili silno ustravljeni, tako da se nijesu smjeli usuditi natrag
povratiti. Da se ipak povrate, morali su obavijestit kotarskog
predstojnika i uplivnije muslimane, kriju i od njih pravi uzrok
ovog postupka. Pred njima jedan vojnik izjavi, da su poslani
od svoga zapovjednitva upitati, ho e li se oprijeti ili ne; a kad
ovi rekoe svi, da ne e, onda vojnici potraie od njih dvojicu,
koji e njihovo izvije e odnijeti u glavni stan, a zapravo potraiti drugu strau, da ih ovdale otprati. I zbilja odu dvojica iz
varoa s takovim pismom, a sutra dan dogje 5 ulana i odvedu
vojnike natrag, ina e se je bilo bojati, da bi ih putem kojekakvi
bjegunci poubijali.
Taj dan (18. kol.) bijae nedjelja, te su se katotici osobitim
oduevljenjem pomolili za cara oslobodioca, a da toga nijesu
odve javno isticali. Malo po malo nestajalo je i vanjske pogibelji, te su se svi podali poljskim radnjama i mirno o ekivali
naredbe nove vlade.
Sada se je trebalo i predstaviti najbliim zastupnicima nove
oblasti, pak zato dne 26. kolovoza pogje biskup, provincijal
fra Nikola Krili i gvardijan fra Bono Milii sa dva druga franjevca kao pratioca, da predvedu varoko izaslanstvo kod prvog
postajnog zapovjednitva u Kiseljaku ; a kada to obavie, franjevci
krenue u Sarajevo, da se prikau vrhovnomu zapovjedniku, barunu Josipu Filipovi u. Juna ki vojskovogja sutra ih dan lijepo
primi i otpusti. Po tom se je prvi ovaj samostan predstavio
novoj vladi. I kad te jeseni pogje velika deputacija iz Bosne u
Be zahvaliti caru osloboditelju, dva su lana iz ovog samostana
tamo predstavljali bosanske franjevce.
Sada nastae i nove prilike za bosanske franjevce; te po em
se obavi apostolska vizitacija, vrhovna uprava reda u Rimu
pozva 1880. dvojicu iz ovog samostana, da ju izvijeste, i to:
o. fra Bonu Perii a i o. fra Blaa M. Kulijera, nova kog u itelja, a poto se prvi ispri a staro u, pozva o. fra Miju Batini a, tajnika redodrave. Po etkom se rujna ovi zapute i ostanu
3 . mjeseca u Vje nom gradu, daju i pismeno i usmeno obavi-
125
jesti, koliko upravi reda, toliko i Propagandi. Napokon bie
e sanii o. general reda
otputeni ku i, ali bi zaklju eno, da
posjetiti bosansku redodravu, da sobom uredi nove odnoaje.
I zbi ja koncem lipnja god. 1882. isti o. general reda fra Bernardin stupi na bosansko tlo, gdje mu izagje u susrej tajnik
redo 1rave kao pratioc, kojeg je sam ozna io, i proputovavi
Bosnu od Sarajeva do Livna, dra u Fojnici kapitul i izbor novoga
stareinstva. Za vje nu uspomenu toga dogagjaja stavljena je
a od mramora
marom o. Jerke Vladi a u prizemlju spomen-plo
sa slijede im natpisom:
Memoriae Reverendissimi Patris Bernardini a Portu Roma ino, Ministri Generalis totius Ordinis Minorum S. P. N.
Francisci, celebrantis Capitulum provinciale in hocce antiquissimo conventu S. Spiritus Fojnicae die 3. Augusti 1882. In
tes >eram grati animi posuit familia hujus conventus.
A to bi zna ilo n hrvatskome prevodu: Uspomeni preasnog
oca Bernardina iz Portoromatino, generalnog sluitelja
cijeloga reda manje (bra e) sv. naeg oca Franje, koji je drao
pok - ajinsku skuptinu u ovome prastarom samostanu sv. Duha
u F )jnici, dne 3. kolovoza 1882. U znak harnosti stavi obitelj
ovog samostana.
Tom prilikom bi odabran ovaj samostan zavodom nova kim
i odregjeno, da se sagradi uz njega nova crkva, jer ona se bila
u inila pretijesnom za ovaj puk. Ujedno otcijepljene su upe Jajce
i Podmila je, da se tu sagradi jedan samostan, a drugi u Rami,
ter dvije susjedne upe Uzdol i Trije ani dodane su istomu; a
time bi opet stijenjen djelokrug samostana u Fojnici. Dodamo
li tomu, da je ovdanjem samostanu oduzeto pravo na upe
Golobrdo, Rastovo i Gromiljak, jer su bile uru ene nadbiskupu,
opazit e se, da je to sve oklatrilo ekonomska krila ovom
ma lastiru.
Ipak preostava ovdje bra a nijesu smetnula s uma izgradnje nove crkve u Fojnici, jer im se stara inila pretijesna
za toliku upu i odve neugledna s vana. Poto su pako bili
nasjeli kod podizanja samostana s nevjetine graditeljeve, sada
su se htjeli oslonit na pravog vjetaka, te pozovu graditelja
Ivana Holza, da prou i zemljite oko crkve, te izrekne svoje
mnijenje, a oni bijahu pripravni i posve napustili ovo mjesto,
ako se ne moe osigurati gradnja. Nakon temeljita izvida graditelj
e ih
savjetova, da se ovdje nastavi bez ikakve bojazni, dapa
126
zamoli, da nipoto ne ostavljaju ovoga mjesta radi njegova upravo
vilinskoga poloaja. Samoga Holza ponudie radnjom, nadaju i
se, da e on to najbolje izvesti; nu on nije mogao osobno
preuzet upravu gradnje, ve ponudi svoga zamjenika; ali bra a
bie primorana potraiti drugoga graditelja, koji e osobno nadzirati poslove, te se namjerie na arhitekta Franju Mojse-a, Dalmatinca, dugo upotrebljena kod turske vlade. Ovaj zbilja izradi
nacrt vrlo ugodan oku, i stade ga izvagjati, ukopavi temelje u
pro elju za 8 i vie metara i udarivi zid od 2 1/2 metra. Dne
17. lipnja 1884. blagoslovi temelj o. fra Nikola Krili . Zasnovana crkva imala je oblik krsta, sa drvenom kupulom, te se je
svuda oslonjala na liticu, osim kod pobo nih kapelica. Proti narctu
je suzio zidove, kada su na polje pomolili, na 55 cm. i upotrebljavao dosta lou ciglu. Velikom brzinom napredovala gradnja;
ali kada dogje pod krov, raspukoe zidovi sa vrha do na dno,
te zavlada strava i nezadovoljstvo. Ovoj svoj nesre i bili su krivi
tanki zidovi i slabo gradivo. Ova je vijest preko nadbiskupa
dola i do zemaljske vlade, koja brzojavno obustavi gradnju,
te izasla svoje stru njake zajedno s arhitektom Josipom Vancaem.
0 vi pregledavi cijelu gradnju zaklju ie, da se obore svi
zidovi i povjere graditelju Vancau, da izradi drugi nacrt i nadzire dogradnju. Sada on zasnova crkvu u romanskom stilu sa
zidanom kupulom (trulom), koju on sretno 1889. dovri. Nova
crkva koli svojim veli ajnim tilom, toli njenom izratbom stoji
svakako megju prvim bosanSkim crkvama, a pridruivi tome
njezinu ornamentiku zauzima po priznanju mnogih prvo
mjesto. Pogled na njezinu vanjtinu jest neto impozantna, a
nutarnjost neta privla iva!
Ovi nepredvigjeni trokovi, osobito pak to se je morala
u isto doba podi i i ogromna podzida pred crkvom, debela u
temeljim 6 metara, a visoka 12 m. pod nadzorom vladina vjetaka
Lisijevia, prisilie ovdanju bra u, da prodaju ugarskoj vladi paramentu (misnicu) kralja Matije Korvina za 6.000 forinti, to su
sa alou u inili; moradoe poslati najpre o. fra Jerku Barbari a,
da prosi po Austriji i eskoj, a onda o. fra Ivana Vuji ia u
iste zemlje, da sabiru dobrovoljne prinose. Za tu svrhu podari
i zemaljska vlada 1.000 forinti; ostalo bi namireno iz pritednje
o. fra Nikole Krili a, tada ve upokojenog koji je u ovu svrhu
i prikupljao kroz cijeli svoj ivot.
I slijede ih se je godina (1890-1895.) radilo oko crkve i
128
samostana, imenito : pokrivena je crkva i samostan eljeznint
plehom, dovren zvonik i neke nuzgrednje oko crkve. U samostan dovedeno je pod krov vrelo iz Prolaze, a time popravljeni zdravstveni odnoaji. God. 1893.-5. nastavljene su radnje
u crkvi : izvedeno je naime bojadisanje crkvene nutrine, dodani
drugi prozori i osigurano svetite od vlage. Slijede e ve godine
nabavljeni su kod Stuflessera u Tirolu tri krasna oltara, orgulje
kod Rigera u leskoj, dv,a velka zvona u Insbruku i put kria
iz Be a. Dne 15. kolovoza, 1895. obavi sve anu posvetbu crkve
presv. g. dr. Josip Stadler, vrhbosanski nadbiskup u prisutnosti
provincijala i zastupnik"a svih bosanskih samostana. Neke ove e
nabave, kao : zvona, oltar Gospin, orgulje i krini put podmirie
iz svoje pritednje etiri doma a franjevca, ija su imena drugdje
zapisana, pak ih ne imenujemo, da ne bi povrijedili njihove
redovni ke ednosti, jerbo su od njih trojica jo ivi. Ove (1913.)
je godine crkva, moe se re i kona no dovrena s pripomo ju
naroda: poloen joj je krasni aroviti pod od keramitnih plo ica iz Hrvatske, to joj sad podaje osobiti ar.
Samostan je takogjer ove godine generalno repariran: sva
vanjtina posve obnovljenja, ponutrica udobno preina ena, mnogo
toga nanovo sagragjeno po najmodernijim zahjevima; osobita se
skrb posvetila knjiici, koja je pove ana (duga s muzeumom 22
metra), parketirana, proti vatri osigurana, novim postaklenim ormarima provigjena. Tako sada obnovljeni samostan ini jednaku cjelinu sa novom crkvom ; te e jo vie za aravat o i posjetiteljima
romanti ne Fojnice ovaj bijeli burg" kako mnogi nazovu ovaj
samostan radi njegova ponosnog poloaja. U ovim obnovljenim
zdanjima dizat e se i dalje molitve naroda i molitve za narod ;
i nadalje e pod ovim krovom franjevci, vjerni tradicijama
mukotrpnih pregja, djelovati svim srcem za Boga i svoj mili
narod; i nadalje e oni biti vjerni uvari onih svetih starina, koja
su kroz krvava stolje a znali o uvati ovom starodrevnom domu.
Ovim je dovreno opisivanje onih dogagjaja, koji su kroz
600 godina prohujili nad ovim redovni kim krovom. Dalje e se
opisati kulturni rad ovosamostanske bra e, kulturni radnici i
te evine, te materijalno stanje samostana.
V I.
131
130
mu pribavi mlogo protivnika, da su mu neki i o glavi radili.
a, a on prikriivi ga
Tako mu jedno ponude otrov mjesto pi
popije, da mu nita ne nakodi, to je mloge krivovjerce prinukalo, da su prigrlili katoli ku vjeru.
Njegove zamjerne krjeposti i vanredna razboritost uspee
ga na ast starjeine- uvara (kustoda) bosanske kustodije, koja
je brojila vie samostana, pak je u toj slubi ostao vie godina,
rade i i kod sv. Stolice za dobro cijele bosanske vikarije.
Nada sve se odlikova u doba, kada je Mehmed II. u Bosnu
provalio, kod Jajca kralja i plemstvo isjekao, gradove osvojio
i slavodobitno se vra aju i, pao na polje Milodra. Tu zvan ili
ne'zvan dogje o. Zvjezdovi , te ivim bojama orisa sultanu nekoji
sre u, u koju je zavio ovu lijepu zemlju i njezin narod,
svomu
eo
bjeati,
pa
nagovarati
sultana,
ako
je
je po
carstvu dobro, da katolicima podijeli slobodu vjere i ivota, a
oni da e se povratiti na svoja ku ita i njemu vjerno
Sultan je bez sumje i sam uvigjao, kako je Bosnu unesre io
onakim postupkom, ter smjesta izdade' sve ani spis, prozvan
Ahdname, tojest: vladarski ugovor, kojimobe anjemu
i njegovim sve enicima, crkvama i narodu potpunu slobodu, kao
anijom
i onima, koji su ve pobjegli, potkrijepivi to sve najsve
prisegom.
S ovom poveljom u ruci on je ne samo svoj red i rod, ve
i svekolike katolike stao tjeiti i vra ati na svoja ognjita, brino
anog
paze i, da carski inovnici ne povrijede ovoga toli sve ene
da
se
uvai
u
svakome
kraju
njegove
unesre
ugovora, ve
domovine. To je bilo i uzrokom, da su u Fojnici, Kreevu,
Olovu i Srebrenici, gdje su franjevci imali svoje samostane,
ostali rudnici u katoli kim rukama, a u Sutjeskoj, Konjicu, Modri u, Travniku i Jajcu ostali su do kasnijeg doba najplodovitiji
predjeli u posjedu katolild onoga kraja. U tu se je svrhu on
i otvoreni
estoput uticao carskim namjesnicima, kao to svjedo
list Skender-pae iz g. 1486., gdje ga nazivlje p o t o v a n i m
kutodom, a taj emo list ve drugdje doslovno navesti.
Velikom staro u i trudom shrvan opazi, da mu je brzo
polaziti s ovoga svijeta, te prizovnu vikara, to jest glavnog stareinu,
i u ini pred njim op u ispovijed, te primivi i ostala svetotajstva
umiru ih, pravedni ki preminu u Fojnici na Pazarnicam oko g.
1498., gdje je bio sve ano i ukopan, a bra a ga i narod oplakae. Iza njegove smrti utio se je vikar dunim, da javno izjavi,
133
132
en
2. O. Stj e p a n M a r g e t i , rodom iz Jajca, veoma u
doma i pisac, koji je neke nabone knjige tiskao, a mloge savremene dogagjaje i zabiljeio. Glasovit je bio kao govornik
neumoran u svetim poslanstvima, a uz to izvrstan redovnik u
svakom pogledu, a k tomu tolike okretnosti i radinosti, da su ga
smatrali potrebitim redu i domovini u ona vremena te vrijedna
pobone uspomene i kod najkasnijeg potomstva. On umrije u
Fojnici, dne 13. studenoga, 1714.
3. 0. P e tar La v ani n. Ovaj se je istaknuo ne samo
u te davanjem savjeta, a uz to pokaza
naukom ve i pobono
i,
a
veleduje
u nezgodama ivota, radi kojih
umjerenost u sre
vrlina bijae veoma cienjen i tovan, ter se je bio popeo do
uvi, da hara tako zvana
najve e asti u domovini i redu.koj, iz ljubavi prama Bogu i
135
134
ku slubu u rodnome mjestu kroz vie godina
obavljaju i upni
izvrsno zdravlje, bi mu objavljeno, da mu je oval
i uivaju
svijet boljim zamieniti, pa zato se pouri k upniku u Volar,
. e vie viditi iva.
oprostiv se sa svojima doma im, jer da ga ne
Stigavi u Volar stade se odmah pripravljati na smrt, obavivi
viekrat sv. ispovijed te opravi sebi noge i ruke, zdrav lee u
postelju i potrai sv. pomast, a kad mu to ispovjednik uskrati,.
i blago usnu. U taj a%
on se okrene zidu i oko dva sata no
u,
to su ne samo doma ir
neobi na svjetlost obasja sobu i ku
i, da se je.
i susjedi opazili, te ovih mlotvo doletilo, misle
ve
upski stan upalio. To se dogodi dne 4. lipnja, 1760.
bo. Ovaj svrivi u Italiji te aj
7. 0. Mat o I d'ianovi
goslovnih nauka zakloni se u jedan tamonji stroiji samostan,
ke savrenosti i pokorni koga
da ozbiljno poradi oko redovni
enstva morade napustiti onu tiho u
ivota. Uljed oskudice sve
e spasu dua. Imenovan upnikom u svom
i posvetit se kod ku
u i vani, ter je
rodnom mjestu Ivanjskoj zadra franjeve ku odje
pjeice i bosonog obilazio vjernike poput zviezde" i u najudaljei ni za kiu ni za snijeg, ni za blato, ni za
nijim selima, ne mare
aju, ve
vru inu. Novca se nije htjeo dotaknuti ni u kojem slu
je to morao mjesto njega primati koji svjetovnjak, da mu podmiri ivotne potrebe. Ne dovrivi ni dvije godine upnikovanja
oboli, ne toliko od truda i napora, koliko od strogog ivljenja,
nja, 1766. i bi ukopan na Lauu.
sveto preminu dne 27. sije
, biskup Diumski, rodom iz
8. O. Pavao Dr agi evi
za prvih godina svoga ivota pokaza osobite daTjeila. Ve
no opsluenje pravila. Dulje je
rove: vanrednu pobonost i to
iteljem bogoslovja, a napokon postane biskuporn
vremena bio u
i apotolskim namjesnikom u Bosni i Hercegovini. Kroz 32 gou i vjetinom, da je
dine obnaao je tu slubu takom gorljivo
em mnijenju
nebrojene grjenike priveo na put spasa i po op
uti od Boga: Tako, slugo dobri i vj erni,
mogao
unigji u radost Gospodara svoga!" Umro je u Fojnicir
e, 1773., a ostavio selu Tjeilu potpun misni pribor
dne 14. velja
na uspomenu. Ostavio je bio u.biskupskom arkivu veoma obilnih
ina je izginula
biljeaka iz svoje dobe, ali na alost ve
e
u
Brestovskom,
dne
31. srpnja, 1878.
poaru biskupske ku
9. O. Mato Lavani n, glasovit radi u enosti i razboritosti, nu najljepu uspomenu o sebi ostavi radi zamjerne strpljivosti, koju je u dugotrajnoj bolesti pokazao, da su ga jo za
e
zadovoljstvo
bra
137
136
stavljaju i im temelj redovni koj savrenosti. Preminu u Fojnici
u 44. godini dobe, dne 23. prosinca, 1787.
15. O. Jozo V al enti . Dok je on g. 1788. vrio slubu
upni ku u Biha u, buknu rat megju cesarem i krajikim muslimanima, pa isti dogje u sumnju izdaje, stoga dne 9. velja e
iza podne banu u upni ki stan oruana eta Turaka, svee ga
i odvede k jezeru sela Kralje, pa svukavi ga do ga a, ustrijele
sa tri hitca, dok je on pobono zazivao presv. ime Isusovo.
Iza toga na noeve ga raznesu i tijelo u jezero bace. Katolici
opet brino komadi e pokupe i sahrane u groblju sv. Lucije.
16. 0. Bernardin Petrovi Ramljak. Bijae veliki govornik, oduevljeni redovnik, pun vjere, veoma odan presv.
Bogorodici i vanredno milosrdan prama ubogim. Dosegnuvi
90. godinu dobe, umrije u Fojnici, dne 2. svibnja, 1792.
17. 0. Ivo Sko ibui , Duvnjak, slovio je u svoje
doba sa svoje u enosti, opsluenja, uljudnosti, ozbiljnosti i razboritosti, a osobito sa svoje vanredne rje itosti, te je dvaput
bio biran za provincijala. Iza dugotrajne bolesti preminu u Fojnici, dne 9. travnja, 1795.
18. 0. V inko Vici odlikovao se je u crkvenom pjevanju i prepisivanju. Od njeg imamo mlotvo izvornih i prepisanik misa i umetaka. On je spjevao i hrvatske pjesme za sve
blagdane, koje je o. Frano Juki pretiskao, ostaviv nam nebrojene uspomene svoje pobonosti i neutrudivosti. Umre u
Fojnici dne 28. oujka, 1796., da, ko to veli zapisnik, iz pjevnice samostanske prigje u nebesku.
19. 0. A n t o L e p a n bijae silno okretan u svakom poslu
i za svato sposoban, ali se najvie bio posvetio ublaenju bijede Isusovih siromaka. Staro u i dugim bolovanjem pribliiv
se koncu ivota u krugu sve bra e izrekavi : Na ime Isusovo
u ime Isusovo, sveto izdahnu u Fojnici dne 14. sije nja, 1796.
O. S t j e p a n T r o g r a n i . Glas o njegovim vrlinama
morao je doprijeti i do sv. Stolice u Rimu, jer ga je imenovala
apotolskim posjetiteljem u Bosni, te je mlogo kojeta, osobito
stegu, uredio na op e zadovoljstvo svojih crkvenih i redovni kih poglavara, da su mu dali naslov isluenog op eg savjetnika. Iza 22 godine upnikovanja u Ivanjskoj preminu 4.
sije nja, 1807.
21. 0. Mijo ui . Osim to bijae veoma dobar redovnik, bio je i vrstan slikar, a tu je svoju umjetnost posvje-
139
138
kolu, stupi u red sv. o. Franje, gdje se odmah odlikova osokim opsluenjem. Radi dalnje nabitom pobono u i redovni
obrazbe bi poslan u Gradac, gdje je dvije godine pohagjao vie
gimnazijske razrede, a vrativ se u domovinu bi otpremljen u
ltaliju, da nastavi filozofske i bogoslovne nauke. Smjeten u
mleta ku pokrajinu toliko u tim strukama napredova, da je iza
redovito svrenih godina poloio stroge ispite najprije iz filozofije, a tri godine kanje i iz teologije postavi odmah u iteljem iz prve struke u Breiji, a kasnije iz druge u Padovi ; a
ine talijanski jezik, postade ispovjedniusput prou ivi u tan
ke pokrajine, i
kom i propovjednikom u prvim crkvama mleta
ke
koludrice
u
Udinama.
jo mladu bile povjerene franjeva
Sve su mu crkvene oblasti izdale opsene punomo i, a
padovski ga biskup u otvorenom listu na sve enstvo hvali kao
u, uzornim
izvrsna propovjednika i ispovjednika, odli na u eno
kim opsluenjem. Uslijed tadaponaanjem, gorljivo u i redovni
njih nemira boravio je zbor Vjeroplodnice tada u Padovi, a Bonika svomu ostarjelomu biskupu. Stonjaci u to potrae pomo
a kao
ernik Borgia kao prefekt Vjeroplodnice preporu i Mileti
najvrijednijega izmegju svih, i sveti otac papa Pijo VII. imenova
i
ga 1. oujka godine 1803. daulijskim biskupom, pomo nikom
naljednikom bosansko-hercegova kom apostolskom vikaru. Ova
e veselje i zanos megju padovanskim sveje vijest pobudila op
zahtjevaju i, da se posveti u
enstvom, plemstvom i gragjanstvom
njihovu gradu, na koju je sve anost iz svojih ljetnikovaca dovrvilo
sve plemstvo, a kaptolski vikar podario mu sve biskupsko ruho,
i oblinja sela
kri i posugje za sv. ulje. Ne samo grad, ve
doprinijela su, da posvetba bude to sjajnija. Iza toga ode u
Rim, da se predstavi papi, a onda se opet vrati u Padovu, da
i naukom za svoju uzvienu slubu.
se tu pripravi molitv6m
Pozva ga austrijski car Franjo II. da mu se navrati, a on u
, a ovdale opet dogje u Paprosincu te godine zaputi se u Be
dovu, gdje doblvi potrebite upute, polovicom srpnja g. 1804.
krene u Bosnu, gdje je odmah zasvjetlio svim biskupskim krjepostima, mlogo kojeta preuredio ne samo kod puka, nego i u
ke stege i prosamostanima, to je prije ilo razvitak redovni
svjete, imenito rijeio je mlade, za red odregjenu, mlogih vanji svoje stado esto
skih poslova, kojim je bila optere ena. ele
je
podijelio
u tri odjela, te
pregledavati, on je cijelo svOje podru
i sv. potvrdu
svake godine jednu tre inu upa posje ivao, dijele
140
smrt i predvigjao, da ne e u rodnom mjestu po ivati, govore i esto : Umro tot u Rimu, tot u Livnu, meni je sve jedno".
U toj misli potrai od sv. Stolice dozvolu, da smije u initi oporuku i dobivi ju ostavi svu svoju pokretnu imovinu
fojni komu samostanu. Imenito zapisa svu svoju crkvenu odje u,
da slui samo onim biskupima, koji budu u Fojnici stanovali.
I drugim dvama samostanima podari u novcu, a da mu za to
obave sve ane zadunice i o itaju stalni broj tihih svetih misa
za ispokoj njegove due. Napose ostavi mjesnoj crkvi pune
dvije krinje svije a od bijelog voska, koje e goriti, kada se
bude sve ano izlagao presv. oltarski Sakramenat. Smrt ga stie
u Vidoima kod Livna, obavljaju i natpastirske dunosti, uljed
napornog pripovijedanja. Pokopan je na groblju Rapovine kod
Livna, dne 18. srpnja 1831. u prisutnosti fojni koga gvardijana i
mlogo drugih otaca, pak je poput hrabra vojnika, gdje pao tu
i ukopan, uz jecaj, pla i suze sve enstva i naroda. Odmah su
po eli vjernici obilazit mu grob, te se mlogi hvalili postignutim
ondje zdravljem, nose i svojim ku ama zemlje i kamenja sa
njegova groba. Njegove asne kosti preneene su sve ano godine 1883. u kapelu samostanske crkve na Gorici kod Livna.
a uspomena je njegova ostala do danas blagosivana i aena
svuda po Bosni i Hercegovini.
Ime slavnog biskupa Milete ne umire u narodu. U njegovom rodnom mjestu mnoge stvari i danas se zovu po njemu,
kao : Biskupova stijena", gdje se je on najragje Bogu molio;
Biskupova voda", koju je on dao urediti i njom se sluio.
27. 0. Pavao Al aup ovi cijeli gotovo svoj ivot proveo
je u samostanu bave i se mehanikom, glazbom, crkvenim pjevanjem i rade i svojim rukama, osobito uvezivanjem knjiga, a
poneto i lije nitvom. Imamo od njega crkvene pijevnike, u
kojima nalazimo silu prepisanih misa, a mlogo i njegovih sastavaka. Preminu u Fojnici, dne 2. kolovoza, 1835., ostavi do
danas u blagoj uspomeni.
28. 0. Angjeo Jeli , rodom iz Biha a, izagje na glas
radi temeljitog poznavanja izto nih jezika, te radi vanredne
blagosti i razboritosti u upravi, a umrije kao gvardijan ovog
samostana dne 2. kolovoza, godine 1837.
29. 0. Mato Kristi evi , ina e 1{(')b , jer mu je otac
Stjepan pravio kola. Bave i se radi viih nauka u Ugarskoj
usavrio se je u latinskom jeziku i njime se osobito lako sluio.
,<
143
142
knjlevnost, revno je putovao i biljeio, pak imamo od njega
dosta omanjih radnja: Zemljopis i povjesnica Bosne," Bosanski
prijatelj" sveska I., II. i III. i Slavodobitnica" tiskano sve u
Zagrebu kod dra. Gaja, s kojim je gojio osobito prijateljstvo.
Izdao je takodjer n ivot Isukrsta" od Kalmeta, prevod o. ui a,
te Pisme razlike" o. Vici a, a prikupio i gragju za Narodne
pjesme bosansko-hercegova ke", izdane od o. Kuni a. ivu
jedino za svoj dom i rod, otisnu se i na sklisku stazu politike,
gdje ga azijska nevjera i lukavost baci najpre u tamnicu, a iza
95 dana tamnovanja progna u Carigrad, te naseli mra nu Jedikulu, odakle nastojanjem bra e bi otpremljen u Rim, ali da se
vie nigda ne vrati u domovinu. Iz Rima prigje u Djakovo, gdje
je neko vrijeme u iteljevao i postao duhovnikom franjeva ke
mladei iz Bosne. Obolivi na bubrezima, ode u Be i tu preminu kod bra e franjevaca dne 28. svibnja, 1857., u 39. godini
dobe svoje.
35. O. Mijo Zubi , rogjen 12. kolovoza, 1799. od oca
Nikole i Jele Romi . Prvu obuku primio je od o. Jakovljevi a,
najtjesnije pako poznanstvo i prijateljstvo sklopio sa Sunji em,
tako da se je bio od tuge razbolio, kada je ovaj prije njega
unova en megju redovnike, a njemu to odgogjeno bilo, dok
navri propisanu dobu. Vie nauke sluao je u Ugarskoj u raznim biskupskim sjemenitima; svagdje izvrsno u e i i uzorno se
vladaju i. Postavi sve enikom ode u Rakovac kraj Banjaluke
za upnika, gdje podie upni stan na zemljitu bega Dini a,
i ,
obe avi mu neznatnu naknadu. Otale bi premjeten u Ljubun
kod Livna, gdje od bega Firdusa dobi gradilite za upski stan,
i sagradi ga ; ali budu Firdus protjeran, morade i on pobje i,
najpre u Dubrovnik, a onda u Be , te je tu i njema ki jezik
nau io. Vrativ se u Bosnu postade upnikom u Seonici kod
upanjca, ali i otale pobjee u Fojnicu, boje se politi kih neprilika. Za raspre sa biskupom Bar i em pratio je unji a u
Carigrad, a vrativi se postade tajnikom unji a kao provincijala. Njegov se je kasniji rad bio usredoto io na Carici kod
io
Busova e, pretvaraju i onu pusto u lijepi perivoj. Tu je on kr
gu u i ikarje, otvarao njive i livade, gradio kmetima zgrade,
tea ko orugje nabavljao, ba e nasagjivao i rasadnik najplemenitijih vo aka gojio. Uz biskupa unji a prianjao je do smrti,
te bi ga uvijek zvao : Moj zlatni fra Marijan. Bio je ivota neporo na i ponaanja redovni koga. Prosto se odijevao, uklanjao se
145
144
na putu i u Carigradu, gdje se preseli u vje nost dne 17. rujna,
1861. u 56. godini svoje dobe.
37. 0. I v a n M a r i j a n o v i . To je bio redovnik uzorna
ivota, opsena znanja i mu molitve, pak je zato jo godine
1835. izdao u latinskom jeziku naputak, kako treba obavljati
duhovna razmatranja i usmeno moliti, te jo o sv. oprostima.
Budu je ogluhnuo, dogje u samostan jo mlad, i doivi lijepu
starost (71 godinu) provode i poboan ivot do zadnjega asa,
te s krunicom u ruci umre dne 31. srpnja, 1863.
38. 0. And ri ja Glavadan ovi . Megju svojim savremenicima isticao se ozbiljno u, razborito u i radino u, a
bavio se ponajvie prou avanjem isto nih jezika, te ostavio u
rukopisu opsean rije nik sa izrekama, protuma enima u latinskom i hrvatskom jeziku. O i zaklopi u Fojnici, 1877.
39. O. M i j o G u j i sa Selakovi a. Bio je izvrstan latinist
i crkveni govornik, ljubitelj mira i mladei, a uz to odvaan
zagovornik svoga naroda pred turskim oblastima. To su osobito
iskusili fojni ki katolici, kada su potraili, ga mogu otvoriti
kr evine u sasjednim Lu icama, zaraslim u umu, e bi i oni
mogli to posijati za svoje uzdranje, budu im kova ki zanati
propali. Kada se tomu oprijee doma i muslimani, osobito Ostruani, on smjelo stupi na elo sirotinji, pak se je zborom i tvorom
pozivao na vie oblasti u Sarajevu, prizivao vladine povjerenike,
narod zagovarao i novcem potpomagao, dok nije i vlast na to
pristala. Jo ve im arom branio je vjerske probitke, a koji put
i sa pogibelji ivota, pa zato ga je puk veoma tovao i k njemu
se u svim potrebama pouzdano utjecao. On se je prvi odvaio,
da porui stari samostan i sagradi novi, ne tede nikakve rtve.
Nie samostana podie narodnu kolu veoma ukusnu i prostranu,
kojoj je bio vie godina brinim nadzornikom. Kao redodravnik
(1867-72.) proveo je u Rimu poldrugu godinu, isti u i se svojom razborito u i veledujem, da su mu so i visoki krugovi
divili. Preminu kao upnik u Busova i, dne 28. sije nja, 1878.,
a tijelo mu bi pokopano u Fojnici. Sva ga bra a i narod oplakae, a i danas jo mnogo eljade na spomen njegova imena
pusti suzu, sje aju i se silnih dobro instva toga svog dobrog oca.
40. O. N i k o 1 a K r ili , rogjen u Fojnici, jo mlad pokaza
se ljubiteljem knjige i vrsnim narodnim u iteljem, pa kao taki
postade tajnik apostolskom provikaru, a odmah zatim i biskupu
unji u. Kao upnik u Jajcu sagradi ljiepu crkvu, uz koju je
146
nja, 1887. Od njega
se usnu smr u pravednika u Fojnici 9. sije
imamo djelce : Uprava tre eg svjetovnjeg Reda sv. O. Frane"
Zagreb 1885., prevedeno iz talijanskog jezika, za porabu upravitelja III. reda. On je ovaj veoma korisni red prvi u Bosni
stao uvoditi i rukovoditi, budu je dotle bio posve nepoznat
narodu. Uz to je mlogo radio za drutvo djetinstva Isusova"
Vje no ruarje" megju bra om i svjetovnjacima. Obnova strogoga
redovni kog ivota u redodravi bila mu je uvijek na srcu, ako
i nije mogao toga doiviti. Svakako on bijae oganj, koji se je
zgarao svijetle i i griju i
svoju okolicu, a poljedice
e toga bit dugotrajne i blagotvorne, jer su ucijepljene
u srca brojnih mu u enika
i sudrugova.
42. 0. Bonaventu ra
Perii . I ovaj znameniti
franjevac rogjen je u Fojnici, 1813. 25. XI. Ve za
mladosti pokaza vanredne
duevne darove, najpre u
domovini, a zatim u Ugarskol sluaju u Pe uhu bogoslovske nauke, i to u tolikoj mjeri, da je bio uvijek
smatran naju enijim bosanskim franjevcem. Neko se
je vrijeme morao baviti i
duhovnom pastvom, ali vre i u potpunom opsegu
sve dunosti dohovnog paO. fra Bono Perii .
stira, da ga s potovanjem
spominju sve upe, gdje je sluio, kao uzor sve enika, ali ve i
dio ivota proveo je u samostanu predaju vie nauke, bave
se molitvom i knjigom. Druguju s biskupom unji em, o
kojem kasnije nije mogao govoriti ne oblivi se suzama i ne
ale i njegov odlazak, kao i s o. Juki em, dijelio je s njima
iste nazore glede politike i rada, osje ao isto rodoljublje, gojio
iste ideale, koje i ova dva enijalna mua. Nastojao je, da se
redovni ka mlade bavi naukom, samostani da urede knjinice,
14T
da se osnuje tiskara i muzej starina i da se ostvari knjievno
drutvo, koje bi irilo doma ti prosvjetu u svakom smijeru. U
tu je svrhu bio sastavio i pravila, koja je kongres otaca g. 1868.
bio i odobrio, a on op im tajnikom bio imenovan, pak je i
pomo na sredstva po eo pribavljati. Nijedna svjetska ni bogoslovna znanost nije bila, a da se nije njome ozbiljno bavio, te
je postao ivom encikopedijom za svu bra u u svim pitanjima
svjetske ili bogoslovske struke. Polako bi itao, ali to bi pro itao, to je ostalo vjerno u njegovoj pameti, da mu ne bi nigda
iz pameti izpalo. U svim svojim dvojbama k njemu su se uticali
biskupi i sve enici, a njegov pravorijek ne bi se ispravljao. Ljubitelj redovni ke savrenosti, rada i molitve, bijae ivim primjerom dobra redovnika. Ostavio nam je silu spisa, megju ostalim latinsku crkvenu povijest i naputak urediti narodni muzej. Kao
to bijae velik duhom, tako je bio i tijelom, te je njegova krjepkost obe avala mu veoma dug ivot, ali radi negibanja podlee
smrti u 74. godini ivota, naime dne 9. studenoga, 1887.
43. O. Marko K a 1 a m u t, rogjen dne 26. kolovoza, 4808.
u Fojnici. Svrivi nauke u Italiji, poloi stroge ispite iz filozofije
i bi namjeten za lektora, nu brzo bi odazvan u Bosnu, da
preuzme duhovnu pastvu, a iza 3 godine uze ga za tajnika
biskup Barii , s kojim je do 'njegove smrti (15. kolovoza,
1863.) ostao kao nerazdjeljivi drug, snaaju s njime sue zgode i
nezgode ivota i onih burnih vremena. Napokon g. 1865. poeli
vratit se u Bosnu jer je dotle bio u Hercegovini = i to u rodno
mjesto, to mu rado dozvolie, a on se posveti isklju ivo redovni komu ivotu, molitvi i itanju, te je svima bio primjerom
dobra redovnika. Za vrijeme (1867.-1869.) apostolske vizitacije
ravnao je cijelom redodravom kao upravitelj. Od njega imamo
liskanu Obranu" proti nekom gr koistonom popu, zatim u
rukopisu opsean dnevnik-ljetopis njegovih doivljaja u Bosni i
Bercegovini. Doivivi starost od 83 godine, umrije 23. srpnja, 1891.
44. O. Jerko Barbari , rogjen u Fojnici, dne 25. studenoga 1836. Odlikovao se je u cijelom svome ivotu umom,
kretnou i neumornim radom za red i domovinu. Kao upnik
u Bugojnu sagradio je veli anstvenu crkvu, prostraniju nego li
je bila ijedna u Bosni, a iza toga izmjenice boravio u samostanu i na upama kao duobrinik, vre sve slube zamjernom
tono u. Kada je trebovalo u Fojnici novu crkvu podi i, a
redstva se bila izcrpila, ode u Be i u esku, da kupi prinose
148
od dobrotvora, i donese lijepu svotu. Svoje velike sposobnosti
upotrebio je kod gragjanskih i vojnih oblasti, da olaka svome
narodu u mlogoj potrebi, pa zato njegovi upljani hrlili mu kao
svome ocu. Kao mu za svoj rod zasluan dobio je viteki krst
Franje Josipa I., podari mu nadvojvoda Ivan Salvator briljantni
elobiteljski prsten, grad Bugojno izabra ga prvim svojim na
nikom, svi pak poglavari odlikovae ga svojim povjerenjem.
i u Fojnici, dne 4.
Ovaj odli ni redovnik i rodoljub zaklopi o
velja e, 1905.
VII.
kole ovog samostana.
Bosanski se franjevci nijesu bavili samo strogo duhovnom
pastvom, nego su ivo nastojali i oko naobrazbe, i to ne samo
svog podmlatka, da ga usposobe za duobrinike, ve su revno
djelovali i u svome puku, da ih bude to vie, koji e znati
itat i pisat. Uz to su sastavljali knjige, pisane u narodnom
duhu i jeziku, te ih obi no badava razdjeljivali megju svoje naobraenije upljane, koji su esto zamjenivali svoje duhovne
pastire, tuma e i svojim seljanima istine sv. vjere ili vre i
neke pobonosti.
Franjevci u Bosni imali su najprije samostanske kole,
kojih zametak sie ve u ono doba, kada su se franjevci ovamo doselili. God. 1347., ban Stjepan Kotromani obratio se na mleta ku
republiku, neka bi ona posredovala kod pape Klementa IV., da
u Bosnu poalje jo franjevaca, koji bi u svojim samostanima
vjernike, osobito obra enike od bogomilstva, obu aval u la-tinskoj slovnici i nauci sv. rimske Crkve". 1 Zadnji bosanski
kralj Stjepan Tomaevi s ponosom priznaje preko svojih umnih
poklisara: Ja sam od djetinjstva krten, 1 a ti nsku s am knji gu
u i o i Krstovu vjeru slijedim". 2 A od koga je on tu latinsku
k n j i g u nau io, ako ne od onizih franjevaca, koji su tada jedini bili katoli ki sve enici u Bosni, te u latinskom jeziku
pouavali i drugu mlade, osobito odli niju i onu, koja bi pokazala volju pri i u sve eni ko stanje?
Iz ovih samostanskih kola izlazili su uveni uenjaci, osobito u latintini, to svjedo i, kako su vrstne sile u njima poduavale mlade. Dosta nam je spomenuti jednog upravo svjetskog
u enjaka iz ovih kola: fra Jurja Dobrojevi a, koji zavrijedi postati u Italiji u iteljem plemikih sinova, dapa e poznijih papa.
I. afarik: Mon. serb. archiv. Veneli u Glasniku srp. u en. drutva
r. 412-18.
Assemani Kal. Eccl. V. p. 88-90.
150
I pod turskim su gospodstvom nastavljali franjevci svoje
ke prilike
kolsko djelovanje, u koliko su im to alosne politi
crtaju pregled bosanskih samostana, spodopu ale. Gonzaga,
a osnovala u svakom mjestu pripravnu kolu,
minje, da su bra
i i latinski jezik.' A to
u kojoj obi no 8 10 djece u e doma
2
isto g. 1640. isti e i fra Pavao Rovinjanin.
Nu da nam i nijesu tog oni pisci ni posvjedo ili, imamo
dovoljno o tome dokaza u slubenim turskim ispravama, koje
kom samostanu, a iz kojih nam jasno biva,
su u uvane u fojni
i
da su takove kole opstojale ne samo po manastirima, ve
in bosansku azbuku" i uvaju
po upama, njeguju na taj na
i u njemu svetu vatrtt
svoj puk od narodnog nehaja, a nijete
rodoljublja. Franjevci su bosanski visoko cijenili svoje narodne
osebine, te su ponosom nazivali svoj jezik slavni m, a svoje
3 Ovu ljubav za svoje
pismo bosan icu lijepo m tampo m.
priljevali su i u srce svoga puka poukom i kolom.
Sjeme naobrazbe, koje je ovdje ondje bilo bacano po
bosanskim franievcima u srce i duu bosanskog katolika, izbija
a, te podaje
iz pitomog lica i srca njegova, kao i iz njegova i
itelja.
jasnu sliku o uzgojnoj metodi onih samozatajnih u
Ova franjeva ka ljubav prama rodu i jeziku upala je u
ee stiditi svoje nehajo i i doma im muslimanima, koji se po
nosti i u kut potiskivati narodno pismo", te poprimati tugji
iti franjevcima da obuim turski jezik, a iz zavisti stadoe prije
kim
avaju djecu koli u samostanima, toli jo vie po upni
stanovima bez njihove dozvole. Prvu takvu dozvolu nalazimo
iz g. 1593., gdje im se doputa imati kole po samostanima i
i t i djecu ne samo
s e 1 i m a. Kasnije im dozvoli, da smiju u
i
po
privatnim
ku ama. 4 I
po namastirima, ve
avaju
uistinu su franjevci zalazili po privatnim ku ama, da podu
u knjizi, jer im to bio najsigurniji put do pouke u vjeri.:>
Koliko su se bosanski katolici priljubili knjizi, najbolje
no broj i irenje
nam je mjerilo onodobna knjievnost, doti
onovremenih knjiga, koje napisae bosanski franjevci, a da i ne
De orig. ser. Rel. p. 515.
Starine
jug. akad.
1
Djelovanje franjevaca III. 107.
Arkiv fojn. samostana, razdjel 11., sv. 11. 10-11.
Fojn. arkiv, razdjel II., sv. 11. br. 251.
153
152
uva Daniza Hervazka, Slavonzka
U fojni koj se knjinici
i Dalmatinzka" od god. 1835. pa sve do 1850., znak da su je
itala. Uz ovaj narodni list nalazimo
i ovdjenja bra a eljno
u knjinici jo mnoge narodne knjige i novine iz onoga doba.
Nai franjevci shva ali su posve u duhu Dr. Gaja prosvjetni pokret, kojemu su i aktivno sudjelovali. Godine 1860.
razailje iz Fojnice daroviti franjevac fra Jerko Barbari rodoljubni poziv svoj bra i Bosne, da se udrue u knjievno drutvo,
kojemu bi bila glavna zada a pisanje povjesti i zemljopisa bosanskoga. Bra a mnoga po redodravi odazvae se tome.
Kao plod ovoga prosvjetnog pokreta opaa se, da su izmegju
g. 1835. i 1850. franjevci otvorili u podru ju fojni koga samostana formalne kole: u Fojnici, De)cu kod Travnika, Jajcu,
Varcaru i Gradikoj. Napose su u Fojnici nastojanjem fra Franje
u u varou, budu
Juki a iznajmljivali sad jednu sad drugu ku
se na posebnu zgradu nije dalo ni misliti u ono vrijeme, kada
je Turcima jo bio zazoran svaki duevni napredak. Mjesto
pou avat se po sobama pojedinih redovnika, kao do sada, okupie se djeca pod jedan krov, a mi se stariji s nekom rado u
itelj franjevac redovito dolazio, a
jo sje amo, kako bi nam u
o ispitima i drugi odli niji oci, koji bi nam tada dijelili darove
u knjigama, slikama i drugim nabonim predmetima. Poto su
franjevci badava u ili i sve kolske potreptine podmirivali, nae
instva darovima u poslasticama i
bi majke uzvra ale ta dobro
unati i
rublju, osobito kada bi prvi put po eli itati, pisati, ra
kod sv. mise dvoriti. Veselje bi pako osobito bilo, kaka bi koji
na drug bio pozvan, da stupi u samostansku kolu i posveti
se redovni komu zvanju. Tome bi preostavi drugovi silno
osobitijim
zavidili toliku sre u, za njime pogledali, nekim gaena
iz ovih
u
djevoj ice estoput znale natkriliti svojeiteljice
svojoj
djeci,
dok
koga
okruja
(kustodije).
Ovo
izvje
fojni koga redovni
na prvom mjestu o samostanskim kolama, onda o osnovnim,
zatim nabraja mjesta, gdje bi se imale otvoriti nove u ione,
govori o u iteljskom osoblju i nadovezuje svoje opaske. Poleg
ovog izvije a ve su tada opstojale kole u: F ojnic i u privatnoj
ku i sa 50 djece, u D6cu kod Travnika takogjer u privatnom
154
i bilo 60 djestanu sa 60 u enika, u V a r c a r u u vlastitoj ku
aka, u Livnu u iznajmljenoj zgradi 60, u G. Vakufu (Skoplju)
u novo sagragjenol koli 60, i u J a j c u u iznajmljenol
i mjesta, gdje se osje a prijeka poku i 40 djece. Nabrajaju
treba kola, veli, da bi trebovalo ove osnovati u: Brestovskom,
jojgori kod Travnika, Oraju, Zenici, Banjaluci,
Busova i, Gu
u, Kotoru, Rami, KuIvanjskoj, Bugojnu (D. Skoplju), Ljubun i
ke ku e i gdje su
presu i Travniku, uop e gdje god su upni
u itelja veli,
kole u privatnim ili iznajmljenim ku ama. Gledeiteljsku
slubu
ko starjeinstvo pobrinuti, da u
da e se redovni
nici.
vre sami redovnici, a obi no mjesni duhovni pomo
ih kola est ih je bilo u samome
Od 11 tada postoje
dobra svjedodba za radenost
fojni kom okruju, a to je ve
a potpore nijesu dobivali,
ovostranih franjevaca, kada jo ni nov i
uz
iz svoga depa gradili ili iznajmljivali zgrade, daju
ve
druge potreptine.
u itelja knjige i sve
e kolstvo bolje unaprijedi, bila su sastavljena
Da se doma
a, tada sarajevskog
i neka pravila pomo ju o. fra Grge Marti
upnika, koja odaju s jedne strane polet duha onodobnih starjeina, a s druge zamjerno rodoljublje, kojemu se ne moemo
dosta nadiviti, ter ako i nije dolo nigda do njihova ostvarenja,
iti, to su sve bili njima franjevci i
svjedo
ona e potomstvuinili,
da
im
nijesu nepovoljne politi ke okolnosti
to bi jo bili u
sapinjale njihove idealne djelatnosti. Neto se je ipak izvelo,
to se je samo dalo, imenito : bili su postavljeni okruni naditelja, koji
zornici, neke su vanije kole dobile svjetovnog u
en drugim poslovima, uvedena su bila godinia
nije bio zaprije
ena u rukama samoga
izvije a, a cijela uprava kola usredoto
itavo sila goprovincijala. U samostanskome arkivu nalazi se
ki
dinjih kolskih izvjetaja sa svih strana Bosne, to su pu
itelji-franjevci slali na provincijala, koji je tada u Fojnici residirao.
u Iz ematizma bosanske redodrave god. 1852. doznajemo,
bio ravnateljem osnovnih kola fojni da je o. fra Mijo Zubi
koga okruja. Sada ponikoe i vlastite kolske zgrade u Fojnici,
Bugojnu, Livnu, Jajcu i D cu.
kog okruja 1857. ponikoe dva nova samoU krilu fojni
jojgori, a s njima se otciepie i okolne
stana : u Livnu i Gu
odijeli i sama Krajina, pak stoga emo
upe, dapa e se kasnije
iti na uji kolski djelokrug. Usljed toga su
se odsele ograni
ostale kole : u Fojnici, G. Vakufu, Bugojnu i Jajcu. Ovim se
IP
kom
pridrui ona u Busova i, dugo vremena drana u upni
saa,
evi
u
o.
fra
Andrije
Juri
stanu, a g. 1873., portvovno
gradi se ljepuna zgrada i za ovu najmagju njihovu druicu.
Da ne bi smalaksali u itelji u svome zvanju, a upnici u
svakovrstnoi potpori ovim ednim, ali nadobudnim zavodima,
od vremena do vremena bodrili ih i budili crkveni poglavari.
Osobitih je zasluga pri tome stekao biskup fra Pako Vui i
(1866.-1882.), koji je prigodom svoje vizitacije posje ivao kole,
prisustvovao ispitima i svojim dekanima osobiti nadzor bio povjerio. Toliko, ako ne vie, zasluan je bio provincijal (1866.
posvuda
1872.) fra Mijo Guji , zborom i tvorom unapregjuju
kolsku obuku.' Osobitu je pako svoju brigu posvetio koli u Fojinila dosadanja kola pretinici, gdje je on boravio. Budu mu se
pod samostanom na Rupjesna, on po e graditi drugu pristojniju
kog
ministra
vanjskih poslova grofa
157
156
bavnih listova jo su u ivoj uspomeni. Dne 1. svibnja, godine
1875. takvoj jednoj predstavi (Fabiola) prisustvovalo je i ukupno
franjeva ko starjeinstvo, uz osobito povladjivanje. Redatelj ovih
drama bio je o. Frankovi uz potporu o. Vladi a u itelja, o.
Marijana Topi a, kao zborovodje. U tu svrhu bilo je posebno
pozorite i neto garderobe, te je to bila svakako prva pozornica u Bosni. Uzto se i pjevanje crkveno i narodno gojilo.
Ovim, a jo ve ma slubenim posjetom austro-ugarskog
generalnog konzula Theodorovi a, dne 25. kolovoza, 1874. posko i na glas ova kola; jer se tom prilikom uvjeri isti, da je
fojni ka kola pretekla sve druge u Bosni i Hercegovini, zato
ju stade obilatije potpomagati u ilima i novcem. I doista kolski
dnevnik svjedo i, da je ona tu potporu posve zasluila. To
nije vie bila prosta pu ka kola, ve neka vrst male realke ;
avala u
jer tu se je mlade uz itanje, pisanje i vjeronauk pou
oj poviem ra unstvu, fizici, gospodarstvu, deklamaciji, doma
vijesti, poslovnim sastavcima, talijanskom jeziku, viem zemljopisu i prirodopisu, a mlogi su njezini gojenci kasnije postali
kancelisti, lugari ili napredniji trgovci, kojim nitko ne moe pore i vie naobrazbe. Samo se po sebi razumi, da su tu kolu
itavih
polazili i oni, koji navrie etiri razreda, pa bilo u njoj
momaka.
enska se kola megjutim nije mogla dovinuti svoje svrhe,
budu je manjkao ru ni rad, pak za to g. 1875. uzme o. ravava u svemu,
natelj jednu doma u, vjetu enskomu radu, da pou
ega jedna dobra doma ica treba znati, uspjeh pako natkrili
svako o ekivanje i neke ovake radnje bie poslane u Sarajevo
konzulu, koji zdogovorno sa samostanom nagje izu enu uiteljicu i ovamo posla uz neku nov anu nagradu, kojoj samostan
ustupi stan i obe a neku potporu u iveu. Nakon okupacije
i zemaljska je vlada punih 9 godina potporu dijelila, dok nije
i muka i enska kola bila predana 1888. vladi. Prva u iteljica
bila je gojenica ove iste kole (Marija Kulijer, rogjena Tro iteljsku naogran i ), koja je na preporuku doma ih franjevaca u
potporu
nae
zemaljske
vlade.
brazbu crpila u Zagrebu, uivaju
Sama kolska zgrada ostala je i nadalje svojina samostanska.
U ovu su se samostansku kolu ugledali i drugi franjeva ki u itelji po drugim mjestima, imenito se iztakoe kole u
Bugojnu i G. Vakufu.
Budu je iza okupacije zemaljska vlada sve sile uloila, da
rig
159
158
na doti ne ivotopise naih slavnih predaka, da dobijemo pravi
pojam o toj koli.
U starije su doba dje aci bili upotrebljavani za lake samostanske poslove, ali u ve er bi svi uzeli u ruke knjige ili
e.
pero, da izu e svoj zadatak, ili izrade svoje pismene zada
stao
Mileti
Po etkom 19. vijeka, osobito otkada je biskup
aci
vriti slube,
biljeke povagjene iz drugoga veoma stara zapisnika, na zapovied tadanjega provincijala, kasnijeg biskupa fra Grge Iliji a.
do
Ni ovamo se dalje nije nova ki te aj mlogo prekidao, ve
dana dananjega nastavljao se, te premda je od g. 1882. jedan
novicijat za cijelu redodravu propisan, ipak je taj bio u Fojnicu
stalno namjeten do godine 1911., kad radi tjesno e ovog sainostana bi premjeten u prostraniji gu goranski samostan.
VIII.
Samostanske upe.
Dolaskom Osmanlija u Bosnu pomalja se na vidik franjevaki samostan sv. Duha u Fojnici ; ali tako, da se odmah
isti e neobinom poslenou i veoma opsenim djelokrugom, kao
ni jedan drugi, makar moda i dobom mu stariji sudrug. S po etka
turske vladavine na lijevom kraju rieke Bosne stajali su osim
fojnikoga jo samostani : u Jajcu, Lijev u, Zveaju, Grebenu
(Krupi), Jezeru, Lavi, Glamo u, Rami, Kreevu i Visokom ; nu
pklom Jajca i sjevero-zapadnih strana Bosne (1528.) najedno
bie isbrisana s lica zemlje ova franjeva ka zaklonita, pa i ona,
koja su leala u onim krajevima, koje je dotada hrvatska desnica
branila od posvemanje propasti, nu ipak se etiri samostana u
sredini Bosne, naime oni: u Fojnici, Kreevu, Rami i Visokom
nekako odrae kao po udu; megju ovima opet sve natkrili
fojni ki, postavi postepeno naravnim naljednikom zemalja i
upa onih razvaljenih samostana, ter dogje pod duhovno vodstvo
fojni kih franjevaca dobra polovica Bosne. Fojni ki samostan,
duhovno provigjaju vjernike do Save i Une s jedne strane, a
s druge do Prologa postao je sreditem franjeva ke radinosti:
obi nim sjeditem biskupa i provincijala, osobito rogjenih u
ovom kraju Bosne, postade odgojilitem redovni kih novald i
po ivalitem staraca; te je kao taki nosio i najve i dio novanih
tereta, koji su titili bosanske samostane i katolike.
Osim crkve u Fojnici, odrale su se u po etku i crkvice
u Podmilaju i dvije u Vodievu (upa Volar), nu ove se zadnje
sruie i same, ne budu dozvoljeno popravit ih, a otada ostade
jedinim stjecitem ovostranih katolika fojni ka crkva, gdje
su mogli poboni hodo asnici viditi sjaj slube Boje u crkvenom pjevanju i uzvienim obredima. Tu su pobone due uzdisale
k Bogu zaguene vapaje, poput Izraelaca u Babilonu, i tugovale
nad pogaenom domovinom, te pospjeivale' svojim molitvama
dane n aro dnog oslob ogj enj a. Bosanski katolici nijesu
znali, ta su manastir i, oni su znali za tri c r kv e (Sutjeka,
11
163
162
ivali su i crkve
ka i Kreevska), a pod tim nazivom ozna
Fojni
i samostane. Ovamo su oni slali svoje darove u novcu i iveu,
a uz to darivali i crkvu kao Boje svelite.
Pa imali su zato i potpomagati bosanski katolici ovai
ajem cijele prosamostan. Ponajprije, kako smo se uvjerili te
i
kog samostana, on je bio prvi na udarcu, te najve
losti fojni
ovostrane katolike
dio globa i danjaka on je snosio, zastupaju
i franjevce po svim turskim uredima i kod Porte, a tu se je
ati i mititi, samo da se ne utrne katoli ka
nemilice moralo pla
vjera u Bosni i ne ugine ovo zaklonite. Nadalje ovaj samostan
bijae otvoren svima katolicima, te su njihovi darovitiji sinovi
brez razlike ovdje bili primani i odgajani za redovnike, kojima
ne familije i upe upravo ponosile i najve om
su se onda doti
om to smatrale, premda za njihovu opskrbu nijesu nita nasre
u i progonstvom
pose doprinosili. Osim toga su obnemogli staro
redovnici ovamo dolazili i tu svoj vijek dovrili. Napokon se je
ovaj samostan ne samo brinuo, da providi pojedinu upu poje njegova briga bila, da svaka upa ima
trebitim osobljem, ve
ki stan i druge nune zgrade, a uz njih i togod zemljita,
upni
otkle bi se redovnici uzdravali, te se i danas u samostanskom
uva na stotine tapija na upska zemljeta iz svih gotovo
arkivu
upa ovoga kraja, a ta su zemljita zavedena bila pod imenom
ovoga samostana, jer pojedine upe nijesu uivale kod Turaka
ki postao razvitprava sticati posjede. Kako je samostan fojni
kom dogagjaja maticom svih gotovo upa s lijeve strane rieke
Bosne, tako je i Fojnica postala stjecitem katolika iz svih
ovih krajeva; stoga nalazimo megju obiteljima varoa malo
ina prezimena u varou sje a na
starosjedioca, nego nas ve
no s franjevcima
sve nemal podru ne upe. Ovi su se jama
u razno doba ovamo doselili i tu osnovali sebi porodice, a
aju zamjerili
mlogi su ovamo prebjegli, jer su se u svom zavi
im su
Turcima kakvim djelom, koje bi ih tamo glave stalo, do
ovde nali zatitu i zaklon. Svaki je franjevac imao bar koju
obitelj iz svoga kraja, koju je mogao svojom nazivati i s njom
im stvarima i odnoajima. Tu su bila
povesti razgovor o doma
ja, sve nonje, svi obi aji, pa su
zastupana sva bosanska narije
e, u svom zavi aju,
se svi osje ali, kao da su kod svoje ku
jer ih je ljubav prama vjeri i rodu obuzimala; a nita nije bilo,
to bi ih razdvajalo, pa ih je i panja franjevaca u jednakoj
ala. 1 to je donekle bilo uzrokom, da su i varoani
mjeri obuhva
lojni ki svagdje bili dobro vigjeni i pri ikani, kao osobiti sretnici, da su u blizini ovom op em svetitu.
Osvijetlivi ovako odnoaje izmegju samostana i podru nih
mu upa, pogledajmo poblie u njihov imenik, u koliko je to
danas mogu e na i. Prvi je imenik samostanskih upa od biskupa fra Marijana Maravi a iz g. 1655., u kojem veli, da samostan sv. Duha u Fojnici ima 12 upa i to: Fojnica, Lava,
jajce, Kotor, Banjaluka, Motike, Drago aj, Kozarac, Kamengrad,
Ljubija, Dragotin, i Vodi evo; ku a katoli kih 5.654,' dua 12.789.
Drugi e imenik upa bit svakako onaj, koji je biskup fra Franjo
Ogrami podastro Vjeroplodnici u Rimu god. 1675., te iz njega
doznajemo, da je upa samostana fojni kog bilo brojem 14,
ura unavi i mjesnu, Sutjeki imao 10, Kreevski 3, Viso ki 5,
Gradovrki 5, Modri ki 3, Ramski 2, a Olovski 2 upe. Mi emo
u slijede oj skrialjci poblie navesti one, koje su potpadale
ovomu samostanu, da se vidi sve, to se na njih odnosi:
broj du
upni ki stan,
crkva,
upa
400
1
4
Fojnica
670
1
0
Vrhovine (Dobreti i)
1.200
0
0
Banjaluka
700
0
0
Motike (Petri evac)
1.200
1
0
Drago aj
4.200
1
4
Majdan (Stari)
893
1
1
Ljubija
1.800
1
1
Dragotinja
2.500
1
2
Vodi evo (Volar)
560
1
0
Kozarac
manjka
0
0
Biha
1.000
1
1
Kotor
870
0
0
Lava (Travnik)
Crkvica je dakle bilo po 4 u Fojuici i Majdanu, 2 u Voevu,
a po jedna u Ljubiji, Drago aju i Kotoru. upni kih
di
stanova nije bilo u Banjaluci, Motikama, Biha u i Lavi, dakle
su se u vanijim mjestima sve enici sklanjali kod imu nijih katolika, toliko su bili zlo vigjeni kod turskih oblasti. istina, neke
su upe ovoga kraja, i to blizu Save, pripadale Viso kom, a neke
Kreevskom samostanu kao Zablatje u Klju kom kotaru i
Dubica ali to im se je dalo, da ne klonu pod teretom svako.
164
vrsnih danjaka, do im pravo na njih priznavalo se je fojni kom
samostanu, budu malo kasnije iste krajeve vidimo posve podijeljene ovoj matici, osobito kada su se mloge upe raselile'
uljed provale principa Eugena.
Tre i imenik imamo iz g. 1708. od fra Ivana de Vietri,
generalova povjerenika, u kojem se nalaze ove upe: Fojnica,
Banjaluka, Motike, Jajce, Travnik, Rama, Duvno i Livno. Obuhva a dakle cijeli kraj s lijeve strane Bosne izvadivi jedino
Kreevo, do im je mlogih upa nestalo, a Rama pridola.
ajno izostalo.
Za udno, da tu nema Bi a, nu valjda je slu
da
su
po
dva
franjevca
sluila
Razabire se iz istoga spisa, 2
upe Banjaluku, Motike, Jajce i Livno, a ostale po jedan, te da
su obuzimale i izginule upe, ukoliko je ostalo to katolika iza
one seobe.
izme etvrti je popis sastavio biskup fra Pavo Dragi evi
gju g. 1741. i 1744., a po njemu je:
586
brojila dua
upa: Fojnica
949
Skoplje
857
Rama
1.196
Jajce
2.364
Lava
763
Dobreti i
970
Kotor .
477
Banjaluka
460
Vodi evo
789
Sasina
2.471
Ivanjska
442
Biha .
3.968
Livno
3.801
Duvno (Seonica)
Osim samostanske crkve u Fojnici obstojala je jo crkvica
u Podmila ju kod Jajca, a dvije su u Vodi evu bile u ruevnom stanju.
Peti nam je popis preostao iz g. 1762., a od istoga biskupa, koji je u toliko zanimiv, to navagja jo i broj ku a u
svakoj upi, dapa e u izvorniku pobiljeene su bile i pojedine obitelji i njezini lanovi odrasli i djeca, a ujedno se razabire,
da su neke upe brojem dua silno posko ile kroz ovo zadnjih
20 godina, i da je na sam fojni ki samostan spadala polovica
katoli koga pu anstva u Bosni.
Tako
ku a
dua
upa: Fojnica
ima
159
959
Lava
454
3.529
Dobreti i
98
1.036
Kotor
103
1.132
Banjaluka
93
730
Ivanjska
377
3.842
Vodi evo
55
511
Stari Majdan
138
1.327
Biha
110
905
Jajce
220
1.428
Skoplje
143
1.435
Rarna
118
1.167
Duvno
284
2.771
Livno
734
6.733
esti se je popis upa sa uvao u Propagandinu arkivu
od g. 1798., koji podastrije biskup fra Grgo Iliji , iz kojega doznajemo, da je katoli kih dua bilo :
:
..
I1
....
..
7,
U upi : Fojnica
1.535
Livno
6.870
Kupres
1.674
Rama
1.957
Skoplje
2.463
Travnik
5.315
. . .
Jajce
2.732
Stari Majdan
1.246
Volar
743
Ivanjska
3.675
Banjaluka
1.019
Kotor
1.890
Dobreti i
1.383
I ovi su svi krajevi ostali sve do g. 1846. ujedinjeni sa
samostanom u Fojnici, a tada se po ee udaljeniji cijepati. Ponajprije se odijeli Duvno 1846., i bi pridijeljeno novom apot.
vikarijatu u Mostaru, a neposredno novoj (1850.) franjeva koj
kustodiji u Hercegovini.
11
167
166
Kada dolaskom Omer-pae u Bosnu, g. 1850. boljaa vremena nastae i za katolike, pomislie (1854.) franjevci na to,
da osnuju nove samostane u Livnu i Travniku, te dobavivi za
to fermane dogov or n o g. 1857. odijele od fojni koga sai i Livno, da
mostana upe : Kupres, Vidoe, ukli , Ljubun
ine posebni kotar i sagrade samostan u Livnuove za se
ojGorici ; a u isto doba da se drugi samostan podigne u Gu
agora.
Dolac,
Oraje,
gori kraj Travnika, dodav mu upe Gu
elu bi odregjeno, da se tre i
Zenica, Dobreti i i Kotor. U na
sagradi u Banjaluci, ali kada tomu budu prijatnije okolnosti,
osobito jerbo je tu muslimanski svijet bio jo nesnosljiv, pak
nit bi se moglo zemljite, kupiti, nit dozvola dobiti, privremeno
pako da se upe, koje su u Krajini, podijele izmegju ova tri
samostana. Megjutim se i tamo zasnova god. 1873. samostan
opet nekoliko upa.
u Petri evcu kraj Banjaluke, ter otpade
Dok su se ovako u krilu fojni ke kustodije (okruja) pokoga kraja sve sile
dizall novi samostani, dosle su bra a fojni
kim
ulagala, da opskrbe svoje preostave upe crkvama, upni
a za
stanovima i kolama. Godine 1848. podignuta je lijepa ku
upnika u Gornjem Vakufu (Skoplju), god. 1856. u Rami, god.
1858. na Uzdolu, Bugojnu i Brestovskom, g. 1865. u Rastovu,
ju, god. 1885. u Gromiljaku.
god. 1876. u Golombrdu i Podmila
im je neto vie bilo
Isto su tako brzo nicale i crkve,
ih
muslimana, a to ovim
slobode i manje otpora od strane doma
redom : u Uzdolu, Jajcu, G. Vakufu, Golombrdu, Rami, Bugolnu,
i, Brestovskom i Gromillaku; kole pako u G. Vakufu,
Busova
Bugojnu, Busova i i Rami.
avom brzinom radilo na sve strane
Dok se je ovako grozni
e rogjene
oko podizanja ovih zgrada, pobudi se elja kod bra
u okolici Jajca i Rame, da oni uskrise svoje samostane, te
a tomu neko vrijeme opirala, dok
premda su se ovdanja bra
i ona sagrade sebi crkvu, ipak popustige, te se na glavnoj skuptini g. 1882., dranoj u Fojnici, otcijepie i ovi krajevi, a time
ani i Dootpadoe s jedne strane upe : Rama, Uzdol, Trije
ki
je fojni samostan
ljani, a s druge : Jajce i Podmila je. Budu
morao ustupiti i nekoliko upa nadbiskupu, dade mu upe :
emo napomenuti preRastovo, Golobrdo i Gromiljak. Ovdje
ostave upe i ukratko ocrtati njihovu prolost i to :
1. Fojnic a, upa velike davnine i matica susjednih upa.
Prolost je njezina povjest mjesne crkve i samostana. God. 1742.
osim Fojnice imala je samo 3 sela, i to : Tjeilo, Bistricu Ostrunicu, itovo i sela Djedov dol, Otigo e, Prokos, Mujakovi i i
Ragale. U cijeloj se ovoj gorovitoj upi nalazi katoli kih dua
okruglo 3000.
2. Br est ovsk o, upa odijeljena od Fojnice g. 1851. u
kojoj se g. 1855. nastani i vikar apotolski, pa je tu s malom
iznimkom boravio do g. 1878. upni ki stan bio u selu Kazagi i, a drvena crkva u Medovi im, op ine Brestovsko. Iza poara su (31. srpnja, 1878.) neko vrijeme upnici stajali u privatnim
ku ama, dok se ne sagradi upni ki stan, a zatim crkva sa
zvonikom tik ceste, na sadanjem krasnom poloaju; prinosima
puka i samostana, a potporom vladara (1600 K) i vlade (2600 K).
upa se sastoji od 3 op ine: Brestovsko, Orahovo i Milodra;
ovo poljednje mjesto je znamenito, to je tu (g. 1463.) Mehmed II.
primio izaslanike franjevaca i podijelio im najve e dravne povlastice Ahtnamom. Broj katolika iznosi oko 1600 dua.
3. Busova a. Ovdje je zasnovana upa god. 1`840. odijeliv se od Fojnice. Trudoin o. Marijana Mili evi a tu je sagragjena krasna crkva sa zvonikom i prostran upni ki stan, uz
velike rtve puka i . potporu vladara i vlade. Zauzima op ine :
Busova a i Bukovci, uz neka sela kotara travni koga; dua se
katoli kih nalazi 3200.
4. B u g o j n o. upa je otcijepljena od matice G. Skoplje
god. 1844. te ju sada sa injavaju op ine : Bugojno, Crni je, Vesela,
Pori je, Prusac, Guvna, Kop i , Doljni Vakuf, Rogouac i Ljubni ,
sa 4.700 katolika. upska crkva zasnovana o srebrenom piru
njihovih Veli anstva cara i kralja, te carice i kraljice, najve a
je (duga 52 m. iroka 26 m.) u Bosni i Hercegovini, a zato i
silnih trokova stala. Jo joj manjka zvonik i obilatija ponutrica.
5. Gornji Vak uf, prije poznat pod imenom G o r n, j e
Skoplj e. upa se sastoji od op ina : 'G. Vakuf, Voljice,
rajvili , Bistrica, Dobroin i Privor. Dok je u Rami opstojao
samostan, Skoplje je pripadalo ramskoj upi, ali kada se franjevci (1687.), iz Rame iselie, zasnova se posebna upa za
cielu skopaljsku dolinu i pripade najbliemu samoStanu u Fojnici,
jer je ovaj podmirio i dugove Ramske. Budu su u ovoj okolici
prebivali mnogobrojni bezi, kao i danas, nije bilo mogu e podii ni naj ednijega upni kog stana sve do pod konac 18.
vijeka ; a kada se taj zasnova u Voljicu, vlast ga dade u p
bijela dana sae i. jo su se neko vrijeme potucali sve enici
168
od jednoga sela do drugoga, dok im se ne smilova obitelj Tomi
za Glavicom kraj G. Vakufa i ustupi zemljite, emu se nijesu
protivili doma i muslimani. upa je dosta trpila od samovolje
begova, imenito onih u Odaku, kojima su morali katolici nedjeljom iza pu ke mise orati, kositi i eti njihova polja, te sastaviti po stotinu plugova, a jo vie kosaca i etelica, a to je
trajalo sve do Omerpaina dolaska (g. 1850.). Ipak se je Skoplje
neprestano naseljivalo katolicima iz Dalmacije, Duvna i Hercegovine, a time se upa irila i mnoila, pak je trebalo u doljni
kraj zasnovati drugu u Malom selu kod Bugojna. Ipak i sada
ova broji 3200 katolika. Sadanji je upni ki stan podigao g.
1849. o. fra Franjo Vu evi , a crkvu (g. 1869.) o. fra Pavao
Vukadin. Osije a se megjutim potreba od ukusnije, prostranije
prijeti
i solidnije crkve, o emu se ivo radi, budu ova ve
ruevinom.
God. 1911. odijeljena su neka sela od ove, neka od Bugojanske upe, te stvorena nova upa Gra anica, koja je pripala nadbiskupu.
Samostanski posjed.
Premda su franjevci po svome ustroju i pravilniku najizrazitiji prosja ki red, ipak su doavi u Bosnu dobili od
doma ih vladara i vlastele u posjed zemljita, koja su okruavala njihove samostane ; jer ina e ne bi mogli razumjeti,
otkud im zemljini posjed za pkla Bosne, a da im ni kasnije ne
dogje u prijepor. Nu po svoj su prilici ova zemljita leala
neobragjena, ter su se sastojala najvie iz uma i gajeva, a tek
iza dolaska Osmanlija opaamo, da su neto kupovali i stali
obragjivati, da ne budu posve na teret svojoj duhovnoj djeci.
Sv. rimska Stolica vie je puta izdala povlastice u prilog
vjerovjesnicima, koji se trude za spas dua megju nekatoli kim
narodirna, da smiju primati i zemljita ; nu svakako je u tom
pogledu za bosanske okolnosti najznamenitija izjava pape
Pija II., koji svojim listom od g. 1560. svjedo i, da su i dotle
bosanski franjevci obi avali drati konje, goveda i magarad za
svoju porabu i potrebu ; to sigurno nijesu mogli uzdravati
bez svojih livada i panjaka, to sve papa i ubudu e dozvoljava
drati bez povrede savjesti i pravilnika, budu su u Bosni male
varoice, a mnotvo inovjeraca, pa se ne bi franjevci ina e
mogli uzdravati, kada bi morali o s a m o j p r o e v i n i iviti. 1
Jo opseniju dozvolu dadoe pape Siksto IV. 1473., Pavao
Urban VIII. 1625.; a Klement XIV. 1771. potvrdi ove sve
dozvole i produlji ih na 12 godina, to se otada redovito
ponavlja svake dvanaeste godine.
Ovoliko imadosmo re i, da razjasnimo i vanjskim osobama, kako mi uivamo nekretni posjed, a da onda mognemo
nastaviti svoje pripovijedanje.
Napomenuti nam je, da su f ojni ki franjevci do dananjega
staroga posjeda dolazilo redovito putem kupnje, i to : glavnija
zemljita iz blagajne kao begluk (Tap. 16), a manje vana od
1
170
pojedinaca. Do mnogih su komada doli darom i oporukom,
kao to je Seli e na Tjeilu od nekakva m e t r a kr anina
g. 1845. (Tap. 2.); ku u i gradilite na Rupnovcu od Nikole
Radina 1536., da drugih ne brojimo. A sve su ove zemlje
izri nom voljom sultana, kao vrhovnog gospodara, bile iznimljene i oslobogjene od desetine i svih drugih nameta. (Tap. 10.,
33. i 56.)
Stari posjed franjeva koga samostana u Fojnici temelji se
na jednoj jedinoj glavnoj tapiji (zemljina isprava), izdanoj
godine kr anske 1465.-80., u kojoj izri no stoji, da su franjevci fojni ki za 2000 jaspri kupili kompleks : Pavlovac, Kri,
Poljana, Tronik, Ibri e, Draga e i Rupnovac, dakle cijelu
sadanju fojni ku dolinu, s planinama Matorcem i Cvjetovnjom.
Crta je posjeda ila dakle dolinom Pavlovac na Matorac, onclale prama Zecu do Gvogjanskog puta, otale na Bistricu
potokom Pijukovcem do rijeke Ovogjanke. Onda preavi vodu
potokom prvim do na vrh Cvjetovnje i siavi protivnim
pravcem, rijekom Draga om do Rupnovca. (Tap. 1.)
Na temelju ove najstarije i najopsenije zemljine isprave
emo
redom pregledati mijene ovoga posjeda i kako je do
mi
nas dopro, pak e nam i ovo osvijetlit mnoge druge dogagjaje
i ona alosna vremena, koja smo
171
iz Pavlovca na put, koji iz gornjeg varoa vodi na Zec, ter ide
crtom Kria k dolnjoj i gornjoj Veselici, ostavljaju samostan
na lijevo.
Osim temeljne tapije, dobili su franjevci i druga prava.
E
0
e3
C.
0
L.,
.0
<1.)
c.)
a) Pavlovac.
Pavlovac je sastavni dio varoa Fojnice, lee i u dolini
izmegju Tjeila i brijega Kria, u lijepoj ravnici, koja se protee istoimenim potokom do pod Matorac. Tako prozvan od
nekakva velikog imu nika Pavla, te je dopirao do samostanskih
zidina u Pazarnicama. Sada su tu naseljeni sami muslimani, pak
jerbo u kasnijim ispravama ne dolazi, znak je, da su skoro iza
toga preoteli ovaj predjel novi gospodari, a franjevci da su
otale posve izvadili ruke, bez su ita za to uzeli.
b) K r i .
Kri je povisoko brdo, koje lei s desne strane varoi,
kao ogranak Matorca, opasano Pavlovcem i fojni kom dolinotr
zapada, istoka i juga, te je na njegovu malom zaravanku
n i injen dananji samostan i crkva.
Budu su Pavlovac prvom polovicom 16. stolje a naselili
muslimani, crta je zemljinog manastirskog posjeda preneena
0
0
Ve g. 1565. izdana je kadijska izjava, da je put povrit amostana, koji ide na Kri, pa novom stazom do Babine, granica
franjeva kog posjeda. (Tap. 75.) Zatim se g. 1644. dokaza, da
je njiva vi samostanske pojate i konjunice na obe strane
172
e) Krstac i Tronik.
Juno od Selakovi a lei kosa Krstac, ogranak Zeca, koja
se sputa do u dolinu fojni ku. Nie Krstaca juno sputa se
dolinica T r o n i k, koji dolazi i u temeljnoj tapiji kao svojina
franjeva ka. Kraj svega toga koli K r s t a c, toli T r o n i k
skupim su novcem viekrat bili iskupljivani od nametnih gospodara, i do danas su ostali u naem posjedu.
Mnogobrojne tapije u samostanskom arkivu svjedo e, koliko su franjevci morali pla ati za obranu Tronika ili za njegovo
ra irenje.
udno nam se vidi, da je toliki novac izdat u otkupljivanje ovog malog i zabitnog zemljita, na kojem danas, premda
je okr eno, jedva jedan mali kmet moe ivotariti. Nu htjelo se
je valjda osigurati okolnu umu i otvoriti zaselak, kamo bi se
m )gla braa povu i, da se zaklone i zabave.
f) Cvjetovnja.
Ibrie, koje spominje prva i temeljna zemljina iskaznica,
nalazi se na planini Cvjetovnjoj, koja od jugo-istoka zatvara
fojniku dolinu. Ovaj posjed bi pove an 1550. darom brae
Andrije, Stjepana i Bartola, te kupnjom jedne njive 1565. od
nekog Ante (10); te druge od Gari a Mijatova 1610. pod imenom
L,azina" (26). God. 1613. spustio se je posjed i pod Cvjetovnju,
gdje kupismo Luku" od Usein hode (28); g. 1635. od Isaka
Daferova opet njivu u Cvjetovnjoj (28), pa onda 1636. Rasagje" od Mladanovi a i Mitrovia (57), god. 1661. od Kritievi a za 2200 jasprih (64). God. 1663. dobismo potvrdu za
cio ,taj posjed. Kupljeno tu neto i god. 1668. (81) i g. 1675.
(98), zatim 1688. Gornja Lazina" Velika Ravan" (112), pak
se stoga zabrani 1758. Ostruanima i Fojni anima, da posred
Cvjetovnje ne grade puta, ve da idu naokolo, kako je starinom
bilo (120). Isto se tako zabrani 1769. i 1800. okolnim selima
sjei drva u Cvjetovnjoj i u Ibri u (126).
Jedna tapija iz g. 1790. ozna uje granice u Cvjetovnjoj,
naime : s jedne strane : voda od Gvogjana i Veliko kamenje, a
od Ostruinice : potok (139); a u parbi nam se sa Sakabaom
Ostruakom priznade sva Cvjetovnja Ravnog Jelasa" (148).
Ovom svemu pridogje estica Nadjelik", kupljena 1821. od
Osmana Mei a za 25 groa (150), druga od k eri nekog Martia za 110 groa (157), te mila , zemlja i gajevi Frane Depi a
174
za 2200 gr. (162), a napokon 1889. Obori e" ku a, mila,
pojata vlasnost Andrije i Ive Trogran i a (209, 210, 211, 213).
ko polje.)
g) Dr aga a i Rupnova c. (Fojni
Osim ovih po planinama i okolnim brdima lee ih njiva i
koga polja.
livada, posjedovali su franjevci ve u polovinu fojni
ene
u
temeljnoj
tapiji,
zauzimale
su
zemljite
Draga e", nazna
li te e
oko rijeke Dr aga e, koja je tekla upravnije, nego anskih
sada, to se moe i danas opaziti ; te su zemlje kr
varoana, kako svjedo i dananja predaja, leale na protivnoj
strani rijeke, koje su po franjevcima izmijenjane tokom vremena.
Nu obe obale rijeke, gotovo polovica polja, prele su do danas
u ruke muslimanima, dakako nepoznatim na inom. Luka" je na
uni).
Draga ama jo bila naa 1644. (Tap. 60) i 1670. (samost. ra
Izpod samostana se je desno u samoj ravnici, sterao
Rupnovac", koji ie i po temeljnoj tapiji samostanu dodijeljen,
pak premda je danas nekim dijelom ledina, bile su tuda njive,
kroz koje su kuali otvoriti put na Rupe", gdje su i tada bili
rudokopi (65). esticu tih Rupnovca i gornji dio dananjih
Bara" kupili su 1655. za 600 jasprih (66).
Do Rupnovca lee Bare", koje bie kupljene od Mejre
sestre Hadi-Ahmed-Imam effendije. Cijelu je stranu povi
Bara" zvano Nadbarje", prodao 1600. Mihovil Grnji za dug
od 2500 jasprica (Tap. 24 i 25).
Tik dananje ceste i varoa, a do Rupnovca lei Topnik",
an bio livadom kupljenom
koji je ve g. 1786. bio na, a pove
1815. od hanume Hadi-Imamovi a.
Od Rupnovca se je prama varou sterao Dugi vrto" i
kupljen je bio dijelom od Murteze spahije 1645. za 2060 groa (61).
I nie su franjevci protezali svoj pizAjed, tako : Palo ak" blizu
Vicine njive kupili su 1813. od Mate Jozi a (144) i Gradac" 1809.
(143). Napokon su kupili god. 1861. ami a njivu uz Rupnovac, te
drugu kraj ceste, a time gotovo potpuno zaokruili svoj posjed.
Kraj svega toga posjeda franjevci su uvijek gledali, da ne
bude to na nepriliku cstalim stanovnicima ove okolice, ve da
i
se i ovi koriste, ne pori u i franjeva kog vlasnitva; znaju
dobro, da im je od dobre volje ustupljen samo servitut i da
ih ovaki gospodari ne e toliko smetati, koliko bi ih drugi
posjednici prikra ivali.
X.
Samostanske zbirke.
A) Crkvena zbirka.
U nju ubrajamo stvari, koje se rabe za bogosluje. Smjetena je u jednoj prostranoj sobi samostana. Crkveni predmeti
odlikuju se kolkogod svojom starinom, jo vie dragocjeno u
i umjetno u. U zbirci ovoj jest najvanije :
1. Mnoge zlatne paramente, dalmatike, platevi i predoltarnici.
ipke i
2. Misno bijelo rublje, na kojem se osobito isti u krasne
narodni vez.
3. Lijepi ilimi.
ih
4. Dragocjeni kalei od pozla enog srebra, umjetni ki rad doma
a.
njaka
iz
XVI.
stolje
stru
anstvu
u
po
svjedo
dar
trav
5. Srebreni svije njaci iz XVIII. stolje a, mleta
ni kih katolika svojoj matici-crkvi.
ih
6. Srebreni veliki krievi i kadionjaci, njean filiogranski rad doma
majstora.
177
176
7. Velike lampe, to vjese u crkvi, od kojih je 7 iz istoga srebra.
8. Bogati skIsip raznovrsnih srebrenih i zlatnih uresa, kao: naunice,
lanci, narukvice, krii i, kolajne, pojasi, kop e, nakit glave itd. Ovo sve
vjeta ki uregjeno, resi sada rtvenik i divni kip Majke Boje.
9. Srebrom okovani misali.
10. Srebrno posugje za sveto ulje, pravljeno u mjestu za biskupa
Mileti a.
B) Knjinica.
Ovo najve e blago samostana smjeteno je u prizemlju
nad podrumom u jednoj ogromnoj dvorani (oko 90 m 2), koja
je ove godine najmodernije uregjena i proti vatri osigurana.
f)
179
178
a) Berthi:
Fides vindicata. Venetiis, 1726.
b) P. B. Durand : De controversiis christianae fidei. Venetiis, 1599., ima
c) R. Bellarmini.
4 sveska.
Istoria di iutte l'eresie. 4 sveska.
d) Bernino:
a djela:
8. Liturgika. Znamenita su slijede
Romae 1825., ima
D:Yreta Congregationis ss. Rituum.
a) Gardellini:
Romae, 1755., ima
7 svezaka.
Kalendaria ecclesiae universae.
b) J. Assemanus:
Concilii.
6 svezaka.
Thesaurus resolutionum S. Congregationis
Siinonetti:
c)
Romae, 1761., ima 24 sveska.
Thesaurus sacrorum Rituum.
d) Gavanto:
Ovamo su uvrteni jo mnogi ceremonijali i rituali.
dd
IH
180
15. Razne knjige (Varia). Ovdje su svrstane knjige raite
zli vrste, koje ne spadaju u nijednu od spomenutih skupina.
Najvanija su djela u ovoj zbirci, Theatrum vitae humanae. 1618..
Opstoje dva ogromna sveska ovoga djela 2. i 3., do im 1. fali.
Ovdje se takogjer nalaze sva djela slavnog Chateaubrianda 1836.
u 5 svezaka. K tomu ima: Brockhaus, Conversations-Lexicon
u 16 svezaka.
16. Glazba. Zajedno je crkvena i svjetovna. Zastupana
je stara i nova glazba. Vrijedni su spomena ogromni stari gregorijanski pijevnici, od kojih su neki sasvim rukom izragjeni.
Ima itava sila nota u rukopisu. Od svjetovne je glazbe najvanije: Kuha . Narodne popijevke. 4 svaska.
17. Klasici. Ovdje su u glavnom starovjeki klasici ili u
originalu ili u prevodima. Najbolje su zastupani klasici iz zlatnog
i srebrenog doba. Jesu: Vergil, Ovid, Seneka, Platon, Cicero,
Plinij, Kurcije Rufo, Tacit, Salust, Cesar, Livij, Flako, Cornel
Nepos, Paulo Manucij, Plutark, Aristotel, Demosten, Sofokle,
Euripid, Hesiod, Safo, Homer, Herodot, itd. Ima nekoliko i
sredovje nih talijanskih klasika: Tasso, Petrarca, Dante Manzoni.
U ovaj je odio posebno stavljena Retorika, posebno Poetika.
18. Jezikoslovlje. U dva ormara; u jednom slovnice raznih jezika, u drugome rije nici. Tu se nalaze slovnice i rije nici :
Ve ina slavenskih jezika, a hrvatski svi, osobito vaan: Dlla Bella.
Dizionario Italiano-Latino-Illyrico. 1728.; rije nici mnogih isto nih jezika, kao : turski, arapski, perzijski, armenski, idovski,
kaldejski, sirski; vrlo mnogo indoevropskih jezika, osobito romanskih. Vanija su ovdje djela ova:
a) Glasoviti arapsko-perzijsko-turski rijenik od Meninski-ja god. 1680.
u 3 ogromna sveska, od kojih svaki napose obuhva a preko 1200 stranica..
b) A. Calepinijev osmerojezini rijenik u 2 sveska.
c) Fr. A. Georgi. Alfabetum Tibetanum (za misionare).
d) Talijanski rijenik akademije della Crusca 5 svezaka.
19. Prirodne znanosti. U ovoj je znanstvenoj struci osobito zastupana zoologija i fizika. Vanija su dijela :
a) D. Petavii. Opus de doctrina temporum. 1705., ima 4 velka sveska.
b) P. Fortunati a Brixia. Philosoplia sensuum mechanica. 1750., u
4 sveska.
c) G. Conradi. Historiae animalium. 1551., ima 5 knjiga.
d) Le Spectacle della Natura. 1782. ima 8 svezaka.
e) A. Mathiol. Discoride-Herbarium. Venetiis, 1568., Ova jedna
knjiga ima 1527 strana.
181
Uz ovu je struku takogjer matematika s geometrijom, gdje
se najvie isti e: Encyklopedie Metodique od Diderota i Dalamberta, Paris, 1792., ima 5 sveska. Vano je djelo od Bezouta:
Cours de Matematique. Paris, 1799., koje broji 6 svezaka.
20. Filosofija. Zastupana je i klasi na i kr anska filosofija ; od poljednje dosta kotisti ke i tomi ke filosofije. Ima
takogjer prili an broj franceskih filosofa. Najopsenija su djela
u ovoj zbirci:
a) Aristotelova filosofija (gr ki) u 16 svezaka.
b) Monteiro. Philosophia libera seu ecclectica. Venetiis, 1776., ima
8 svezaka.
c) J. Du Hamel. Philosophia vetus et nova. Venetiis, 1730., ima 6 svezaka.
Ova zbirka posjeduje filosofiju i naega velikana Rugiera Bokovi a: Theoria philosophiae naturalis. Editio Veneta prima 1763.
21. Lije nitvo. Svakako zanimiva ova zbirka u jednoj
samostanskoj knjinici; nu ona glasno govori sadanjim naratajima o rodoljubnom radu prijanjih ,ujaka", koji su bili svome
narodu uz ostalo i tjelesni lije nici. lmaju tri pune rafe ovih
knjiga, koje piu o lije ni koj teoriji i praksi. Najvie je talijanskih, pa latinskih i njema kih djela. Malo ih je u vie svezaka: a najve e je od Guglielma Cullen : Trattato di materia
medica, koji broji 6 svezaka.
22. Povjest svjetska. Bogata skupina. U njoj je svakako
najvrjednije dvojezi no djelo gr ki i latinski Bizantinske
povjesti u 7 ogromnih svezaka, to polovicom XVII. svijeka
izdade u Parizu kraljevska tiskara ; a to su :
a) cx) Cantacuseni eximperatoris : Historiarum libri IV. 1645., ima 3 sv.
Zonarae Annales. 1686., u 2 sveska.
y) Laconici Chalcondillae: Hisloriarum libri X. 1650.
?.) Annae Comnenae Porphirogenitae Caesarissae Alexias Libri
XV. 1651.
b) A. Bonfinius. De rebus ungarlcis. Basilea, 1568.
c) Franc. Pejascevich. Historia Serviae. Calocae, 1797.
d) Jos. Bedekovich. Nalale solum s. Hyeronimi. Neostadii, 1759. Oba
ova poljednja djela vana za nas Jugoslavene.
183
182
U ovu zbirku spadaju mnoge vrlo vane zemljopisne karte
i velki atlasi, koli stari, toli novi; osobito za Bosnu znamenita
njezina velka zemljopisna karta, risana po putovanju princa
Eugena Savojskoga.
Uz mnoge monografije starih iskopina
24. Arkeologija.
i spomenika vana su: sva godita Glasnika zemaljskog muzeja
u Sarajevu, i Bulletino di Archeologia Dalmata.
Po sebi se razu25. Hrvatska i srpska knjievnost.
su ovomjesni
mije, da je ona prva bogato zastupana, budu
etka do
franjevci budno pratili pokret hrvatske knjige od po
no,
spominjem
:
sva
vanija
danas. Da ne brojimo pojedina
izdanja od 1835.-50., svu Akademiju jugoslavensku, Maticu
hrvatsku, Drutvo sv. Jeronima, te ine vanije hrvatske publikacije.
U srpskoj knjievnosti uz neto pjesni kih i povjesnih
djela ima gotovo potpuna Srpska akademija do danas.
Ovaj je dio
26. Bosanska knjievnost (Bosnensia). iklasa, koji
uregjen ponukom sveu ilinog profesora Tadije Smi
je pred nekoliko godina posjetio nau knjinicu. Ovaj odio sadraje bosansku knjievnost od po etka do danas, koje je do
nedavna bio jedini nosioc ujak" ; stoga i sadraje samo knjige,
koje su napisali sinovi bosanske provincije, ili drugi o bosanskoj provinciji. Od neprocjenive je vrijednosti ova zbirka, osoicom pisana, kojih sviju moda nema ni
bito djela starobosan
ilina knjinica. Tko bi htio pregledati
sama zagreba ka sveu
ku
literaturu,
drimo, da ovdje ima najbobosansko-franjeva
gatije vrelo. Navodimo ovdje knjige od poznatijih bosanskih
pisaca, najprije bosan ico m.
raznih
Fra Matija Divkovi : Nauk krstjanski. 1611.
1616.
Raztike
beside.
izdanja.
1723.
(ispravio) Pla Bl. Divice Marie.
Y)
Mletci
1708.
Fale
svetih.
(Jaj anin):
b) o) Fra Stipan Margeti
Mletci 1709.
Ispovid
karstjanska.
a) a)
If
1750.
f) Fra Jeronim Filipovi : Propoijedagne nauka karstjanskoga.
u 3 sveska.
1730.
g) Fra Lovro Bra ulovi : Uzao serafinske gliubavi.
(Babue) 1750.
uvagiuche
pohodjenje.
h) Fra Josip Lipov evi : Duxu
1726.
Cvit
razlika
mirisa
duhovnoga.
i) Fra Tomo Babi :
j) Fra Antun Ba i : Istina katolianska. 1731.
Ogledalo dogadjaja s. Pisma. 1759.
k) a) Fra Emerik Pavi :
Vrt nebeski. 1772.
;)
Ramus viridantis otivae. 1766.
1780.
l) Fra Lovro Sitovi : Gramatica latino-ilyrica.
(Stipanue)
179.
Ispovid
karstjanska.
1) Fra Stipan Jaj anin:
1815.
elak
slovsiva.
Po
,
biskup:
Fra
Augustin
Mileti
m) o)
Istornaenje nauka krstjanskoga.
1818.
Naredbe biskupske. 1818.
') 5,
17
11
C. Muzej.
Povjesnih starina i inih rijetkosti posjeduje toliko ovaj
samostan, da se mogao od njih sastaviti krasan muzej, i tal se
uistinu ove godine sistematski uredio, kad se uregjivala i knjinica. Muzej ispunja jednu prostranu sobu, u koju je ulaz iz
knjinice. Premda ne svojim obiljem, ali starinom i vano u
svojih predmeta za bosansku povjest ovaj privatni muzej zauzima
naj6dli nije mjesto u domovini. Muzej je razdijeljen na 10 zbiraka, kojih emo sadraj iscrpivo donijeti.
I. Zvjezdovi a zbirka. Predmeti u njoj jesu malobrojni,
ali su od prevelike vanosti za bosansku povijest tamo od vre mena bosanskog kraljestva, datiraju bo iz god. 1463. Za veliko
udo, da kroz onake sutbine, progone, palee ipak su franjevci
spasili na ivotu ove dragocjenosti! Jesu pak ove:
etku
1. Athname. Ovo je ona ista Athname (ugovor), o kojoj je u po
ovog djela govor; a izmolio ju je fra Angjeo Zvjezdovi , tada starjeina
bos. franjevaca, od osvojitelja Bosne Fati Mehmeda 11. na Milodraevu 1463.,
kao zalog slobotina franjevcima i katolicima. Ova je povelja kroz 400 godina
bila za njih prava magna charta libertatum", te je kao zenica oka uvana
185
184
bi
Milostiju Boiom i poveljenjem velikoga gospodara i velikoga emirsultana cara Fajazita-bega mi gospodin Skenderbaa, gospodar bosanski
dajem vam na znanje vsijem i vsakom lovjeku, komu se podoba i prjed koga
lice dogje sai naa kniga otvorena s na.ijem biljegom gospodekijem, kako
milost po tenomu kutodu pra Angelu, da si hodi slobodno vsudtje po
rusagu gospodina cara ; izvan rusaga gospodina cara ako bi hotio poi, kako
je po njihovu zakonu, da se ne zadije za nj nitho sluga gospodina cara, ni
turin, ni kaurin, ni martolos, ni nijedan lovjek. Zato mu u inih milost, jere
je poteni redovnik i pak su nam slubeni negova bratja, knez Doma i knez
Milutin, jere imaju tako i knige gospodina cara. To 7)314 je vjera i rje naa
gopodcka i da mu se to ne potvori, doklegodje pravo i vjerno hodi. I na to
vuu vjera i rje naa gospodcka i sai naa kniga otvorena. Pisano 1486.
Zito. mjeseca avgusta, 20. dand.
Od pamtivijeka je predaja, da
2. Zvjezdovi a plat.
u Athnamu
je osvojitelj Bosne, Mehmed II. davi Zvjedovi
Plat Zvjezdovi a.
187
186
njaka, koja se nose pred biskupom u crkvi (bugia).
8. Dva srebrena svije
Veliki
sat,
koji
uz
satove i asove, pokazuje i mijene mjeseca.
9.
I ovo je carski dar Franje I. biskupu Mileti, kad je iz Italije polazio preko
Be a u milu domovinu.
ki tap, pozla ena
10. Biskupova kaika iz g. 1807., gostarica, putni
iz
Be a onda mladi
u
aa, koju je kao mali dar zahvalnosti poslo Mileti
na
orijentalnu
akademiju.
atom
i
vlastotu
sa pe
Barii a.
ivo
15. Donji dio ormara ispunja posugje, u kojem je biskup posve
ulje za cijeli svoj vikarijat. Ovdje su takogjer neke svete slike biskupove,
eva oca, koji je bio zlatar. Kad se
te sandu i sa nekolko diaka Mileti
e ovu njegovu zbirku do kraja.
svrstaju svi spisi bogoduhog biskupa, popunit
189
f.
-.09911r-
191
190
10. Prsni krievi nekih biskupa, to su u Fojnici prebivali.
11. Biskupski tap biskupe Dragi evia ili Dobreti a.
12. Cigarluk i vaza za duhan Omerpae, umjetno gravirani rad.
13. etiri velka dukata - dar prestolonasljednika Ferdinanta fra
Dominu Gojsilovi u, koji mu je itao misu na Bugojnu prigodom lova.
14. Stari turski epni satovi.
15. Nekolko lije nikih aparata starih lije nika fratara.
16. Starinske gitare, na koje su prije ujaci svirali.
IV. Crkvena zbirka. To je zbirka nekih crkvenih predmeta, koji se vie ne rabe, a isti u se bilo svojom starinom,
bilo umjetninom. To su:
1. Raznoga sustava puke, kao: tuc, tan ica, kubura, iana, karadus,
ester,
martinka, itd. - svake po jedan primjerak.
vin
2. Mnogi samokresi, najvie ih na kremen.
3. Nekoliko sabalja, osobito lijepe dvije krivoije,
4. Vie velikih handara (jatagana), sa urezanim turskim natpisom
5. Raznog oblika barutnja e.
6. Nadaka, topuza, salma, bajoneta.
IX. Zbirka narodnoga odijela. Malobrojna je, jer nijesmo u nju uvrstili uzorke sadanjega dijela, nego prijanjaga.
Vrijedniji su komadi:
193
192
1. Svilena anterija, sva vezana.
2. Velike muke toke iz starine.
3. Srebreni kov za je erme.
4. Velika slika na platnu iz god. 1783., na kojoj su onovremene
nonje naroda fojni koga.
Pripomenut nam je, da se u muzeju zame e i mala galerija slika. Dosad ima oko desetak uljenih slika na platnu. O
etirima se moe re i, da su ispod umjetni koga kista: Madona,
od kojega prvaka talijanske kole ; sv. Frano Asiki, Gospa Trsatska i Presv. Srce Isusovo - ove koliko su stare, jo su vie
umjetni ke slikarije.
Ovamo spadaju i zbirke fotografij&. To su u 4 omana
albuma : 1. zbirka povjesnih i prosvjetnih velikana, 2. zbirka
vladara i dravnika, 3. zbirka crkvenih dostojanstvenika, 4. zbirka
bosanskih franjevaca.
D. Arkiv.
Kako su nai stari znali pohranjivati ne samo slubena
pisma i vane spise, nego takogjer biljeiti neslubene a vane
stvari : najbolje svjedo e samostanski arkivi. Arkiv fojni koga
samostana, tako starodrevnoga, jest jedna prava riznica. Dosada
nijesu bili poznati iroj javnosti ni po imenu spisi, sadrani u
ovome arkivu ; a evo ih sada imenujemo :
1. Fojniki ljetopis.
2. Enchiridion o. fra Mate Kristi evi a o prolosti ovoga samostana.
3. Dnevnik fra Grge Marti a, kao zastupnika katolika kod sredinje
turske uprave u Sarajevu.
4. Prevod sultanskih fermana fojni kih na latinski jezik, u injen po
austrijskom konsulskorn pomo niku Dr. Atanackovi u, god. 1818.
5. Diploma Rakoczy-jeva. Ovo je jedna darovnicl Juraja Rakoczy-ja
franjevcima Bosanske provincije god. 1692. Pisana je na pergameni; ime
gospodara i naslov diplome izragjeno je zlatnim slovima.
6. Homilije u 2 sveska, pisane u prvoj polovici XVI. vijeka.
7. Rukom tampani napjevi misni (note i tekst) od fra Vice Vi ica;
zajedno i original njegovih crkvenih pjesama, to ih kasnije izdao o. fra
Franjo Juki .
13
194
hrvatskog rije nika.
fojnika pisma".
SADRZA J.
Strana
Predgovor
Zemljoplsne 1 povjesne crtice o FojnIci i njezinoj okolici
5
7
1. God. osnutka-1500.
Sadraj: Postanak samostana u Bosni. Prvi redovnici: dominikanci i franjevci. Njihova narodnost. Postanak i vanost fojni koga samostana. Pazarnice. O. Zvjezdovi . Prva turska zanovetanja. Grki metropolit. Srnrt o. Zvjezdovi a.
17
25
37
IV. 1700.-1799.
,10
ZMP. AJNA'
ZBIRKA
/>a
69
V. God. 1800-1913.
105
129
148
151
169
175